Zelene Vjestine Za Elektrotehniku I Strojarstvo Skripta Posljednja-Verzija PDF

OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE
Prirunik izradili: prof.dr.sc.Damir ljivac,dipl.ing.

Danijel Topi,dipl.ing.
Elektrotehnika i prometna kola Osijek

Osijek, oujak 2013.
Ovaj projekt financira EU

IPA IV Razvoj ljudskih
potencijalaProgram Europske unije za
Hrvatsku
Nositelj projekta
Partner
Partner
Elektrotehnika i prometna
kola Osijek
Istarska 3, 31000 Osijek
Strojarska tehnika kola Osijek

Istarska 3, 31000 Osijek
Udruga za zatitu prirode i

okolia
ZELENI OSIJEK
Opatijska 26 f, 31 000 Osijek
Sadraj
1 OSNOVE KARAKTERISTIKE I REGULATIVA OBNOVLJIVIH IZVORA
ENERGIJE.................................................................................................................. 2
1.1
Potreba za obnovljivim izvorima energije ...................................................... 2
1.2
Podjela izvora energije .................................................................................. 3
1.2.1
1.3
Zakonska regulativa o OIE ............................................................................ 4
1.3.1
Direktive EU o OIE .................................................................................. 4
1.3.2
Zakonska regulativa OIE u Hrvatskoj i tarifni sustav ............................... 6
ELEKTRANE NA BIOMASU I BIOPLIN............................................................... 8

2.1
Vrste i osnovne znaajke biomase [18] ........................................................ 8
2.1.1
Drvna biomasa ........................................................................................ 9
2.1.2
Nedrvna biomasa .................................................................................. 10
2.1.3
Bioplin ................................................................................................... 11
2.1.4
Alkoholna goriva (etanol) ...................................................................... 12
2.1.5
Biodizel ................................................................................................. 12
2.1.6
Energija otpada ..................................................................................... 13
2.1.7
Termika obrada otpada ....................................................................... 13
2.1.8
Deponijski plin ....................................................................................... 14
2.2
Svojstva obnovljivih izvora energije ........................................................ 4
Procesi i tehnologije proizvodnje elektrine energije iz biomase ................. 14
2.2.1
Istovremeno spaljivanje (co-firing) ugljena i drvne biomase .................. 15
2.2.2
Kogeneracija [18] .................................................................................. 15
VJETROELEKTRANE ....................................................................................... 19
3.1
Energija vjetra.............................................................................................. 19
3.1.1
Snaga i energija vjetra i vjetroelektrane ................................................ 19
3.1.2
Razdiobe brzine vjetra .......................................................................... 21
3.2
Krivulja snage vjetroelektrane ..................................................................... 22
3.3
Podjela vjetroelektrana i dijelovi vjetroelektrana .......................................... 23
3.3.1
Podjela vjetroelektrana ......................................................................... 23
3.3.2
Osnovni dijelovi vjetroelektrana ............................................................ 24
3.4
Generatori u vjetroelektranama ................................................................... 26
3.4.1
Izbor generatora za vjetroelektranu ...................................................... 27
Izrada ove publikacije omoguena je uz potporu Europske unije. Za sadraj publikacije odgovoran je samo njezin autor, a isti se
sadraj ni na koji nain ne moe uzmati kao odraz stavova Europske unije.
Modernizacija kolskih kurikuluma u skladu s promjenjivim potrebama trita

rada/gospodarstva
ZELENE VJETINE ZA ELEKTROTEHNIKU I STROJARSTVO
Nain prikljuenja vjetroelektrana na mreu.......................................... 28
3.4.2
3.5
4
Kriteriji prikljuenja vjetroelektrane na mreu .............................................. 29
MALE HIDROELEKTRANE ............................................................................... 31

4.1
Energija vode .............................................................................................. 31
4.2
Turbina i generator male HE ....................................................................... 33
4.2.1
Turbina .................................................................................................. 33
4.2.2
Generator .............................................................................................. 37
4.3
Osnovni dijelovi mHE .................................................................................. 37
4.4
Izvedbe malih hidroelektrana ....................................................................... 37
4.5
Projektiranje malih HE ................................................................................. 40
GEOTERMALNA ENERGIJA ............................................................................ 42

5.1
Porijeklo i priroda geotermalne energije ...................................................... 42
5.2
Geotermalni resursi ..................................................................................... 42
5.3
Direktno koritenje geotermalne energije za grijanje ................................... 43
5.3.1
5.4
6
Toplinske pumpe................................................................................... 44
Koritenje geotermalne energije za proizvodnju elektrine energije ............ 46
ENERGIJA SUNCA ........................................................................................... 49

6.1
Potencijal Suneva zraenja ....................................................................... 49
6.2
Toplinska primjena ...................................................................................... 50
6.2.1
Pasivna arhitektura ............................................................................... 50
6.2.2
Toplinski kolektori ................................................................................. 50
6.2.3
Hlaenje ................................................................................................ 52
6.3
Proizvodnje elektrine energije iz Sunevog zraenja ................................. 52
6.3.1
Solarne termoelektrane ......................................................................... 52
6.3.2
Fotonaponske elije .............................................................................. 55
6.3.3
Fotonaponski modul i nizovi .................................................................. 58
6.3.4
Fotonaponski sustavi ............................................................................ 62
1
Ovaj projekt financira EUIPA IV
-Razvoj ljudskih potencijala
Program Europske unije za Hrvatsku

rada/gospodarstva
1
1.1
OSNOVE KARAKTERISTIKE
ENERGIJE
REGULATIVA
OBNOVLJIVIH
IZVORA
Potreba za obnovljivim izvorima energije
Suvremeni elektroenergetski sustavi uglavnom su razvijeni tijekom posljednjih 50

godina. Razvoj je slijedio ideju vodilju prema kojoj su veliki sredinji generatori preko
transformatora injektirali elektrinu snagu u visokonaponsku prijenosnu mreu. Zatim
je prijenosni sustav koriten za transport snage, esto i na velikim udaljenostima. Na
kraju, snaga je iz prijenosnog sustava preko serije distribucijskih transformatora
usmjeravana kroz srednjenaponsku i niskonaponsku distribucijsku mreu prema
potroaima na niem naponu.
Meutim, odnedavna se ponovno pojavilo znaajno zanimanje za prikljuenjem
proizvodnih objekata na distribucijsku mreu. Ova je namjera poznata kao
distribuirana proizvodnja elektrine energije (eng. distributed or dispersed or
embedded generation) [1].
Konvencionalni ustroj suvremenih elektroenergetskih sustava nudi veliki broj
prednosti. Vee proizvodne jedinice mogu biti uinkovitije te su u pogonu s relativno
manjim brojem pogonskog osoblja. Povezane visokonaponske prijenosne mree
omoguuju minimiziranje zahtjeva za snagom priuve generatora. Veliki iznosi snage
mogu biti prenijeti na velikim udaljenostima uz ograniene gubitke. Distribucijske
mree mogu se u tom sluaju projektirati za jednosmjerne tokove snaga i
dimenzionirati samo za potrebe potroakih optereenja.
U posljednjih nekoliko godina pojavilo se vie utjecaja ije je kombiniranje dovelo do
poveanog zanimanja za distribuiranu proizvodnju iz obnovljivih izvora energije (OIE)
(smanjenje emisije CO2, programi energetske uinkovitosti ili racionalnog koritenja
energije, deregulacija i natjecanje, diversifikacija energetskih izvora, zahtjevi za
samoodrivosti nacionalnih energetskih sustava). Utjecaj na okoli jedan je od
znaajnih faktora u razmatranju prikljuenja novih proizvodnih objekata na mreu.
Stvaraju se programi iskoritavanja obnovljivih izvora koji ukljuuju vjetroelektrane,
male hidroelektrane, fotonaponske izvore, zemni plin, energiju iz otpada te iz
biomase. Kogeneracijske sheme koriste otpadnu toplinu termalnih proizvodnih
objekata bilo za industrijske procese ili grijanje te su vrlo dobar nain poveanja
ukupne energetske uinkovitosti. Obnovljivi izvori imaju znatno manju energetsku
vrijednost u usporedbi s fosilnim gorivima zbog ega su njihove elektrane manje
veliine te geografski iroko raspodijeljene i prikljuuju se uglavnom na distribucijsku
mreu.
S jedne se strane nalaze inenjeri motivirani iskustvenim spoznajama o sloenosti
pogona elektroenergetskog sustava koji iskazuju zabrinutost u pogledu elementarne
ostvarivosti masovnog uvoenja nereguliranih i neupravljivih generatora u
elektroenergetsko, a posebice distribucijsku mreu. S druge se pak strane nalaze
entuzijastini zagovarai izvora obnovljive energije poput vjetroelektrana i
kogeneracije elektrine i toplinske energije (eng. combined heat and power, CHP)
2

rada/gospodarstva
koji vjeruju da takve proizvodne jedinice nuno treba uvoditi u pogon kako bi se
ispunili domai i meunarodni zahtjevi za smanjenjem emisije CO2.
tovie, obnovljivi izvori poveavaju samoodrivost elektroenergetskog sustava u
sluajevima eventualne energetske krize u proizvodnji elektrine energije koja je
danas ovisna o isporuci ugljena, plina i nafte.
Slika 1. Tri vala fosilnih godina i potreba za obnovljivim izvorima energije

1.2
Podjela izvora energije
Osnovni izvori energije koji se nalaze u prirodi su: energija Sunca, energija Zemlje i
energija gravitacije.S obzirom na vremensku mogunost njihovog iscrpljivanja
prirodni (primarni) oblici energije dijele se na [2]:
a) neobnovljivi oblici energije
Fosilna goriva (ugljen, nafta, zemni plin, uljni kriljevci)
Nuklearna goriva
Unutarnja toplina Zemlje (geotermalna energija)
b) OBNOVLJIVI OBLICI ENERGIJE
Vodne snage, (energija vodotokova, morskih struja i valova, plime i oseke)
Biomasa (i bioplin, ukljuujui i drvo i otpatke)
Energija Suneva zraenja
Energija vjetra.
3

rada/gospodarstva
1.2.1 Svojstva obnovljivih izvora energije

Svojstva nekonvencionalnih izvora energije ne moemo promatrati izdvojeno od
openito znanih svojstava konvencionalnih izvora, tek usporeivanjem s tim
svojstvima moemo utemeljeno donositi kvalifikative nekonvencionalnih izvora. Neka
svojstva nekonvencionalnih izvora su poeljna a neka nepoeljna. Na slici 2
prikazana su preteno ispunjena poeljna svojstva OIE.
Slika 2. Preteno ispunjena poeljna svojstva nekonvencionalnih izvora [3]

1.3
Zakonska regulativa o OIE
1.3.1 Direktive EU o OIE

2001. godine Europska unija usvojila je Direktivu o obnovljivim izvorima (2001/77/EC)
koja predstavlja obvezu za zakonodavstva zemalja-lanica EU, u smislu poveanja
udjela obnovljivih izvora u proizvodnji elektrine energije. U ukupnoj proizvodnji
elektrine energije u 1997. godini prosjeni udjel obnovljivih izvora bio je 13,9%, koji
se mora u 2010. godini prosjeno podii na 22,1%. U ukupne udjele prema direktivi
ukljuene su i velike HE, iako se radi o konvencionalnom izvoru energije!
Nova direktiva 2009/28/EC, koja je donesena 2009., za promoviranje koritenja
obnovljivih izvora, ima cilj uspostaviti ukupan udio od 20 % udjela obnovljivih izvora
energije u energetskoj potronji i minimalan udio od 10 % biogoriva u prijevozu EU
do 2020. godine. Jo jedan od ciljeva je usklaivanje nacionalnih ciljeva svih zemalja
lanica EU. Kao referentna godina se uzima 2007. godina.
Glavni cilj direktive 2009/28/EC je tzv 3x20 do 2020. godine:
20 % manje emisije CO2
20 % obnovljivih izvora energije
20 % vea energetska uinkovitost.
4

rada/gospodarstva
Vie o samoj direktivi se moe nai na stranicama Europske komisije:

http://ec.europa.eu/climateaction/ .
U tablici 1 prikazani su usvojeni nacionalni ciljevi udjela OIE u ukupnoj energetskoj
potronji.
Tablica 1. Usvojeni nacionalni ciljevi udjela OIE u ukupnoj energetskoj potronji
Zemlja
Udio (%) OIE u

krajnjoj potronji
2005.
Udio (%) OIE u

krajnjoj potronji
2020.
Belgija
2,2
13
Bugarska
9,4
16
eka
6,1
13
Danska
17,0
30
Njemaka
5,8
18
Estonija
18,0
25
Irska
3,1
16
Grka
6,9
18
panjolska
8,7
20
Francuska
10,3
23
Italija
5,2
17
Cipar
2,9
13
Latvija
34,9
42
Litva
15,0
23
Luksemburg
0,9
11
Maarska
4,3
13
Malta
0,0
10
Nizozemska
2,4
14
Austrija
23,3
34
Poljska
7,2
15
Portugal
20,5
31
Rumunjska
17,8
24
Slovenija
16,0
25
Slovaka
6,7
14
Finska
28,5
38
vedska
39,8
49
5

rada/gospodarstva
Velika Britanija
1,3
15
Ukupno EU-27
8,5
20,0
1.3.2 Zakonska regulativa OIE u Hrvatskoj i tarifni sustav

Znaajan pomak u podruju obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj se dogodio 22.
oujka 2007. kada je Vlada usvojila paket podzakonskih akata koji reguliraju to
podruje, temeljene na dokumentima:
Strategija energetskog razvitka Republike Hrvatske (2002., 2008.)
Nacionalna strategija zatite okolia (NN 46/2002)
Nacionalni energetski programi i dr.
Poseban poloaj OIE-a i kogeneracije definiran je i u Zakonu o energiji (NN 68/2001,

177/2004) koji eksplicitno izraava pozitivan stav prema njima pa se u njegovom
lanku 14, stavku 1. izrijekom kae da je njihovo koritenje u interesu Hrvatske.
Prema Strategiji energetskog razvitka Hrvatske (2008.), oekivani instalirani
kapaciteti (snage) elektrana na OIE do 2020. i 2030. prikazani su tablici 2 [4].
Tablica 2. Oekivani instalirani kapaciteti (snaga)
Nekonvencionalni IE
2020.
2030.
Elektrane na biomasu [MW]
135
420
Elektrane na komunalni otpad [MW]
35
105
Vjetroelektrane [MW]
1200
2000
Male hidroelektrane [MW]
140
250
Geotermalne elektrane [MW]
20
30
Suneve elektrane [MW]
45
250
Ukupno nekonvencionalni:
1575 MW
3055 MW
2007. godine donesen je niz propisa koji se odnose na proizvodnju elektrine

energije iz OIE. To su sljedei propisi [12]:
Uredba o minimalnom udjelu elektrine energije proizvedene iz obnovljivih

izvora energije i kogeneracije ija se proizvodnja potie (NN 33/07)
Uredba o naknadama za poticanje proizvodnje elektrine energije iz

obnovljivih izvora energije i kogeneracije (NN 33/07)
Tarifni sustav za proizvodnju elektrine energije iz obnovljivih izvora energije i

kogeneracije (NN 33/07)
6

rada/gospodarstva
Pravilnik o koritenju obnovljivih izvora energije i kogeneracije (NN 67/07)
Pravilnik o stjecanju statusa povlatenog proizvoaa elektrine energije (NN

67/07).
Od tada su (u skladu s ovim propisima) svake godine donesene Uredbe o izmjeni

Uredbe o naknadama za poticanje proizvodnje elektrine energije iz obnovljivih
izvora energije i kogeneracije (NN 133/07, NN 155/08, NN 155/09, NN 8/11, NN
144/11) kojima se za svaku godinu definira iznos Naknade za poticanje [13].
Znaajnije izmjene i dopune propisa dogodile su se 2012. godine. Na dan, 6. lipnja
2012. godine dolo je do usvajanja novog Tarifnog sustava za proizvodnju elektrine
energije iz OIE i kogeneracije (NN 63/12) kojim se uz korekciju poticajnih cijena
najvea izmjena vezana uz smanjenje poticajne cijene za sve sunane elektrane (FN
sustave ), a osobito one koje nisu integrirane u graevine [13].
19. srpnja 2012. doneseni su (NN 88/12):
Novi Pravilnik o stjecanju statusa povlatenog proizvoaa elektrine energije

u kojem se uz tehniki znaajno preciznije definiranje energetskih pojmova
uvodi i pojam jednostavnih graevina kojima se znaajno pojednostavljuje
procedura osobito za male sunane elektrane
Novi Pravilnik o koritenju OIE i kogeneracije usklaen s novim Tarifnim

sustavom
31. listopada 2012. usvojene Izmjene i dopune tarifnog sustava (NN 121/12) kojima
se preciziraju odredbe vezane uz kvote za sunane elektrane (15 MW integrirane, 10
MW neintegrirane), doprinos lokalnoj zajednici radi ostvarivanja dodatnih poticaja i dr.
7

rada/gospodarstva
ELEKTRANE NA BIOMASU I BIOPLIN

Vrste i osnovne znaajke biomase [18]
2.1
Biomasaje biorazgradivi dio proizvoda, otpada i ostataka poljoprivredne proizvodnje

(biljnog i ivotinjskog porijekla), umarske i srodnih industrija. Energija iz
biomasedolazi u vrstom, tekuem (npr. biodizel, bioetanol, biometanol) i plinovitom
stanju (npr. bioplin, plin iz rasplinjavanja biomase i deponijski plin).
Biomasaje obnovljivi izvor energije, a openito se moe podijeliti na drvnu, nedrvnu i
ivotinjski otpad, unutar ega se mogu razlikovati:
drvna biomasa (ostaci iz umarstva, otpadno drvo)
drvna uzgojena biomasa (brzorastue drvee)
nedrvna uzgojena biomasa (brzorastue alge i trave)
ostaci i otpaci iz poljoprivrede
ivotinjski otpad i ostaci
gradski i industrijski otpad.
Glavna prednost u koritenju biomase kao izvora energije su obilni potencijali, ne

samo u tu svrhu zasaene biljne kulture ve i otpadni materijali u poljoprivrednoj i
prehrambenoj industriji.Plinovi koji nastaju koritenjem biomase mogu se takoer
iskoristiti u proizvodnji energije. Prednost biomase u odnosu na fosilna goriva je i
neusporedivo manja emisija tetnih plinova i otpadnih tvari. Rauna se da je
optereenje atmosfere s CO2pri koritenju biomase kao goriva zanemarivo, budui
da je koliina emitiranog CO2 prilikom izgaranja jednaka koliini apsorbiranog CO2
tijekom rasta biljke (slika 3) - ukoliko su sjea i prirast drvne mase u odrivom odnosu
1 hektar umskih povrina godinje apsorbira jednaku koliinu CO 2 koja se
oslobaa izgaranjem 88 000 litara loivog ulja ili 134 000 m 3 prirodnog plina.
Meutim spaljivanje biomase stvaraju se i drugi zagaujui plinovi te otpadne vode.
Samo je u velikim pogonima isplativa izgradnja ureaja za reciklau otpada, dok u
manjim to nije isplativo pa se postavlja pitanje koliko je to u ekolokom smislu
profitabilno. Osim toga, prikupljanje, transport i skladitenje biomase vrlo je skupo to
je jo jedan nedostatak ove tehnologije.
Koritenje biomase omoguava i zapoljavanje (otvaranje novih i zadravanje
postojeih radnih mjesta), poveanje lokalne i regionalne gospodarske aktivnosti,
ostvarivanje dodatnog prihoda u poljoprivredi, umarstvu i drvnoj industriji kroz
prodaju biomase-goriva (procjenjuje se da je u 2005. godini na poslovima
proizvodnje biomase i njenog koritenja za energiju na podruju Europske unije bilo
zaposleno preko pola milijuna ljudi).
8

rada/gospodarstva
Slika 3.Kumulativna CO2 neutralnost (ukoliko je sjea usklaena sa prirastom

ekoloki prihvatljivo)
2.1.1 Drvna biomasa
Postoje razni naini da se iz drvne biomase dobije energija. Upotrebljava se iskljuivo
umska biomasa (ostaci i otpad nastali redovitim gospodarenjem umama, prostorno
i ogrjevno drvo) i biomasa iz drvne industrije (ostaci i otpad pri piljenju, bruenju,
blanjanju -gorivo u vlastitim kotlovnicama, sirovina za proizvode, briketi i peleti nastaju sabijanjem, odnosno preanjem usitnjene drvne biomase u rasutom stanju
radi transporta i automatizacije loenja, i dr. - jeftinije i kvalitetnije gorivo od umske
biomase). Pri obradi drveta gubi se oko 35 - 40% od ulazne sirovine u procesu
proizvodnje, a koliina otpada za neke proizvode kao to su parketi iznosi i do 65%.
Biomasa
se
moe
izravno
pretvarati
u
energiju
jednostavnim
sagorijevanjem(izgaranjem) te se tako proizvesti pregrijana vodena para za grijanje u
industriji
i kuanstvima ili
za dobivanje elektrine energije u malim
termoelektranama. Osnovne su znaajke pri primjeni umske ili drvne biomase kao
energenta jednake kao kod svakog goriva:
kemijski sastav
ogrjevna (energetska) vrijednost
temperatura samozapaljenja
temperatura izgaranja
fizikalna svojstva koja utjeu na ogrjevnost (npr. gustoa, vlanost i dr).
Na slici 4 prikazani su naini iskoritavanja drvne biomase.
9

rada/gospodarstva
Slika 4. Naini iskoritavanja drvne biomase

2.1.2 Nedrvna biomasa
Osim ostale nedrvne biomase, u Hrvatskoj bi osobitu vanost mogli imati ostaci iz
poljoprivrede, tj. poljoprivredna biomasa (kukuruzovina, oklasak, stabljike suncokreta,
slama, ljuske, kotice vianja, ostatke pri rezidbi vinove loze i maslina, kore od
jabuka...). Iskustva iz razvijenih zemalja, u Europi osobito Danske, pokazuju kako se
radi o vrijednom izvoru energije koji se ne bi trebao zanemariti.
Ilustrativan je stoga sljedei primjer. Nakon berbe kukuruza na obraenom zemljitu
ostaje kukuruzovina, stablijika s liem, oklasak i komuina. Budui da je prosjeni
odnos zrna i mase (tzv. etveni omjer) 53% : 47%, proizlazi kako biomase priblino
ima koliko i zrna. Ako se razlue kuruzovina i oklasak, tada je njihov odnos prosjeno
82% :18%, odnosno na proizvedenu 1 t zrna kukuruza dobiva se i 0,89 t biomase
kukuruza to ine 0,71 t kukuruzovine i 0,18 t oklaska. Iako je neosporno kako se
nastala biomasa mora prvenstveno vraati u zemlju, preporuuje se zaoravanje
izmeu 30 i 50% te mase, to znai da za energetsku primjenu ostaje najmanje 30%.
Na ogrjevne vrijednosti nedrvne biomase podjednako utjeu udio vlage i pepela. Udio
pepela u nedrvenim biljnim ostacima moe iznositi i do 20% pa znaajno utjee na
ogrjevnost (npr. slama-vei udio Na, Cl, K-manja temperatura taljenja pepalataloenje). Openito, supstance koje ine pepeo nemaju nikakvu energetsku
vrijednost (energetska vrijednost biljnih ostataka: 5,8 16,7 MJ/kg).
Osim ostataka i otpada postoji veliki broj biljnih vrsta koje je mogue uzgajati tzv.
energetski nasadi sa velikim prinosima; kao to su brzorastue drvee i kineske trske
s godinjim prinosom od 17 tona po hektaru, eukaliptus: 35 t suhe tvari, zelene alge s
prinosom od 50 tona po hektaru, biljke bogate uljem ili eerom, a u Hrvatskoj se
najvei prinosi postiu s topolama,vrbama i jablanima.
10

rada/gospodarstva
2.1.3 Bioplin
Bioplin je mjeavina plinova koja nastaje fermentacijom biorazgradivog materijala u
okruju bez kisika. On je mjeavina metana CH4 (40-75 %), ugljinog dioksida CO2
(25-60 %) i otprilike 2 % ostalih plinova (vodika H2, sumporovodika H2S, ugljikovog
monoksida CO). Bioplin je otprilike 20 % laki od zraka i bez mirisa je i boje.
Temperatura zapaljenja mu je izmeu 650 i 750 0C, a gori isto plavim plamenom.
Njegova kalorijska vrijednost je oko 20 MJ/Nm3 i gori sa oko 60 %-om uinkovitou
u konvencionalnoj bioplinskoj pei. [15]
Bioplin se dobiva iz organskih materijala. Podrijetlo sirovina moe varirati, od stonih
otpadaka, etvenih vikova, ostataka ulja od povra do organskih otpadaka iz
kuanstava. Osim tih materijala, za proizvodnju bioplina moe se koristiti i trava. Ali
fermentacijska postrojenja za travu moraju ispunjavati vie tehnike zahtjeve od
konvencionalnih biolokih bioplinskih postrojenja, koja koriste vrsto ili tekue
gnojivo.
Postoje dva osnovna tipa organske digestije (razgradnje): aerobna (uz prisustvo
kisika) i anaerobna (bez prisustva kisika). Svi organski materijali, i ivotinjski i biljni,
mogu biti razgraeni u ova dva procesa, ali produkti e biti vrlo razliiti. Aerobna
digestija (fermentacija) proizvodi ugljini dioksid, amonijak i ostale plinove u malim
koliinama, veliku koliinu topline i konani proizvod koji se moe upotrijebiti kao
gnojivo. Anaerobna digestija proizvodi metan, ugljini dioksid, neto vodika i ostalih
plinova u tragovima, vrlo malo topline i konani proizvod sa veom koliinom duika
nego to se proizvodi pri aerobnoj fermentaciji. Takvo gnojivo sadri duik u
mineraliziranom obliku (amonijak) koje biljke mogu bre preuzeti nego organski duik
to ga ini posebno pogodnim za oplemenjivanje obradivih povrina. Anaerobna
digestija (slika 5) se odvija samo u specifinim uvjetima meu kojima su ulazna pH
vrijednost ulazne mjeavine izmeu 6 i 7, potrebna temperatura od 25-35 0C te
odreeno vrijeme zadravanja mjeavine u digestoru [15].
Slika 5. Proces anaerobne digestije [16]

Termokemijske tehnologije pretvorbe biomase u energiju, osim sagorijevanja, su jo i
rasplinjavanje i piroliza.
11

rada/gospodarstva
Rasplinjavanje se provodi na visokoj temperaturi (i do 1400C) uz ogranien dotok

kisika, ime se poveava efikasnost proizvodnje elektrine energije u plinskoj turbini
oko 35% (mogue i do 45%), u parnom kotlu na drva oko 20%. Glavni problem kod
rasplinjavanja su plinske turbine koje su vrlo osjetljive na neistoe u plinu (estice,
para) potrebno proiavanje, a to je skupo. Sastav plina je CO, CH 4 i H2, a
svojstva ovise o dizajnu ureaja za rasplinjavanje (odozgo (protustrujno), odozdo
(istostrujno) ili u sloju), temperaturi, vlanosti i sastavu biomase, sredstvu
rasplinjavanja (zrak: 4-6 MJ/Nm3 ili kisik: 15-20 MJ/Nm3 ).
Piroliza je takoer termokemijski proces, s ogranienim dotokom kisika (druga faza
sagorijevanja i rasplinjavanja), pri emu dolazi do isparavanja hlapljivih sastojaka i
proizvodnje tekueg goriva (bio-ulja), pogodnije za transport i skladitenje (manji
trokovi). Sloeni je proces: vrlo promjenjiva svojstva bio-ulja ovisno o uvjetima i
sirovini, ulje slino nafti.Znatan potencijal (npr. piroliza otpada), ali potrebna ulaganja
u istraivanje i razvoj, za sada malo primjera komercijalnih postrojenja.
2.1.4 Alkoholna goriva (etanol)
Osnovne faze u procesu proizvodnje etanola su: priprema sirovine, fermentacija i
destilacija etanola.
Priprema sirovineje zapravo hidroliza molekula kroba enzimima u eer koji moe
fermentirati. Uobiajena tehnologija za proizvodnju etanola je fermentacijau pei s
obinim kvascem za proizvodnju 8 do 10%-tnog alkohola nakon 24 do 72 h
fermentacije. Nakon toga slijedi destilacija tog alkohola u nekoliko faza ime se
dobiva 95%-tni etanol. Za proizvodnju posve istog etanola, kakav se koristi za
mijeanje s benzinom, dodaje se benzen i nastavlja destilacija te se dobiva 99,8%-tni
etanol [29].
Etanolse moe proizvoditi od tri osnovne vrste biomase: eera (od eerne trske,
melase), kroba (od kukuruza) i celuloze (od drva, poljoprivrednih ostataka).Sirovine
bogate eerima vrlo su pogodne za proizvodnju etanola, budui da ve sadravaju
jednostavne eere glukozu i fruktozu koji mogu fermentirati izravno u etanol.
Sirovine bogate krobom sadravaju velike molekule ugljikovodika koje treba razloiti
na jednostavne eere procesom saharifikacije. To zahtijeva jo jednu fazu u
procesu proizvodnje to poveava trokove. Ugljikovodici u sirovinama bogatim
celulozom sastavljeni su od jo veih molekula i trebaju se konvertirati u eere koji
mogu fermentirati kiselom ili enzimatskom hidrolizom. Najznaajnije biljne vrste koje
se uzgajaju za proizvodnju etanola su eerna trska, slatki sirak, cassava i kukuruz
[29].
2.1.5
Biodizel
Biodizel je komercijalni naziv pod kojim se metil-ester, bez dodanog mineralnog

dizelskog goriva, nalazi na tritu tekuih goriva i prodaje krajnim korisnicima.
Standardizirano je tekue nemineralno gorivo, neotrovan, biorazgradivi nadomjestak
za mineralno gorivo, a moe se proizvoditi iz biljnih ulja, recikliranog otpadnog
jestivog ulja ili ivotinjske masti procesom esterifikacije, pri emu kao sporedni
proizvod nastaje glicerol[28].
12

rada/gospodarstva
Metil-ester je kemijski spoj dobiven reakcijom (esterifikacija) biljnog ulja (uljana

repica, suncokret, soja, palma, ricinus itd.) ili ivotinjske masti s metanolom u
prisutnosti katalizatora.
Izbor osnovne sirovine za dobijanje biodizela zavisi od specifinih uslova i prilika u
konkretnim zemljama, u Europi se za proizvodnju biodizela najvie koristi ulje uljane
repice (82,8%) i ulje suncokreta (12,5%), dok se u Americi najvie koristi ulje soje, a
u azijskim zemljama se koristi i palmino ulje [28].
2.1.6 Energija otpada
Ubrzani razvitak industrije, a osobito potroaki organizirano drutvo, uzrokovali su
globalnu "ekoloku" krizu, koja se u razvijenim dravama oituje poglavito kao
problem zbrinjavanja otpada. Nekontrolirano i neodgovorno odloen otpad ugroava
zdravlje ljudi i okoli, a brojni su primjeri u kojima je dokazano oteenje zdravlja ljudi
zbog neodgovornog postupanja s otpadom. Svjetska iskustva pokazuju da je
problem otpada mogue rijeiti samo cjelovitim sustavom gospodarenja.
Primarni cilj je zbrinjavanje gradskog otpada, a tek potom proizvodnja energije
(iskoritavajui zeleni dio recikliranog kunog otpada, biomasu iz parkova i vrtova,
mulj iz kolektora otpadnih voda) jer su za to potrebni veliki investicijski trokovi (oko
US$ 4000/kW).
2.1.7 Termika obrada otpada

Koritenje energije otpada za grijanje i/ili proizvodnju elektrine energije jedan je od
naina za uinkovitu uporabu otpada uz, ukoliko se provodi ispravno, minimalan
utjecaj na okoli. Postupci termike obrade otpada, poglavito u urbaniziranim - gusto
naseljenim sredinama, omoguuju istovremeno neutraliziranje tetnih svojstava i
njegovo energetsko iskoritavanje. Postoje razliite tehnike mogunosti termike
obrade otpada, od kojih je sagorijevanje otpada dosad najvie koriteno. Oko
potrebe i mogunosti primjene izgaranja komunalnog otpada u Hrvatskoj i svijetu
provedene su brojne rasprave.
U svijetu stalno raste broj postrojenja za termiku obradu otpada izgaranjem i ta se
tehnologija najvie koristi upravo u razvijenim dravama. Mogunost kogeneracije
energije otpada, u okvirima cjelovitog sustava gospodarenja energijom, obuhvaa
vrednovanje deponijskog plina kod ureenih suvremenih deponija, bioplina kod
takozvane anaerobne hladne obrade otpada i termiku obradu otpada pomou
razliitih postupaka otplinjavanja, rasplinjavanja, sagorijevanja i razliitih kombinacija
tih postupaka. Proizvodnja energije iz otpada u svijetu nije rijetkost. Tako se danas u
vedskoj otpad energetski iskoritava u 21-om postrojenju za spaljivanje, ime se
godinje zbrinjava 1,7milijuna tona otpada(oko polovice ukupne koliine komunalnog
otpada) [33].
13

rada/gospodarstva
2.1.8 Deponijski plin

Osim navedenog naina termike obrade otpada, mogue je proizvoditi i bioplin iz
deponijskog otpada na suvremenim ureenim deponijama procesom takozvane
anaerobne hladne obrade otpada. U industrijskim zemljama nastaje 300-400 kg
smea godinje po osobi.
Deponijski plin nastaje razgradnjom organskih supstanci pod utjecajem
mikroorganizama u anaerobnim uvjetima. U sreditu deponije nastaje nadpritisak, pa
deponijski plin prelazi u plinske sonde sabirnog sustava. Prosjean sastav
deponijskog plina je 35-60 % metana, 37-50 % ugljen-dioksida i u manjim koliinama
se mogu nai ugljen-monoksid, duik, vodik-sulfid, fluor, klor, aromatini ugljikovodici
i drugi plinovi u tragovima. Ovaj koncept podrazumijeva postavljanje vertikalnih
perforiranih cijevi u tijelo deponije (bunari, trnovi, sonde) i njihovo horizontalno
povezivanje. U kompresoru deponijski plin se isisava, sui i usmjerava ka plinskom
motoru. Iz sigurnosnih razloga preporuuje se ugradnja visokotemperaturne baklje
koja preuzima vikove plina.
Deponijski plin sa prosjenim sadrajem metana od 50 % ima donju ogrjevnu
vrijednost Hd=5 kWh/Nm3, to ga ini dobrim gorivom za pogon plinskih motora
specijalno razvijenih za ovu namjenu. Plinski motor pokree generator za proizvodnju
elektrine energije. Putem izmjenjivaa topline, dobije se toplinska energija iz vode
koja hladi motor i ulje za podmazivanje, kao i iz ispunih plinova. Kod kombinirane
upotrebe elektrine i toplinske energije postie se visok stupanj korisnosti ovih
ureaja ( el = 40%, term = 43%). Ovo znai da se iz 1 Nm3 deponijskog plina (uz Hd
= 5kWh/Nm3) dobije 2 kWh elektrine energije i 2,15 kWh toplinske energije.
Dobivena elektrina energija koristi se za vlastite potrebe ili se predaje u elektrinu
mreu. Proizvedena toplina koristi se na deponiji za proizvodnju tople vode, u
staklenicima i plastenicima za proizvodnju ranog povra i cvijea, u industrijskim
pogonima u blizini deponije, ili za grijanje stambenih zgrada kao i kod drugih
potroaa toplinske energije [33].
2.2
Procesi i tehnologije proizvodnje elektrine energije iz biomase
Osnovni procesi za proizvodnju elektrine energije iz biomase su [17]:

a) Istovremeno spaljivanje (co-firing) ugljena i drvne biomase, u modernim
elektranama na ugljen trenutno je energetski najuinkovitiji proces (i do 45%):
b) Kogeneracija istovremena proizvodnja toplinske i elektrine energije.
c) Integrirano rasplinjavanje biomase u elektranama s plinskim turbinama. Jo
uvijek nije komercijalno isplativo, osim za integrirani plinski kombinirani ciklus.
d) Anaerobna digestija u proizvodnji bioplina se razvije uglavnom u malim
otonim (off-grid) primjenama. U HR zbog poticaja - kao male kogeneracije
na mrei.
14

rada/gospodarstva
e) Biorafinerije potencijali razvoja kombinirane

biokemikalija, elektrine energije i biogoriva.
isplative
proizvodnje
2.2.1 Istovremeno spaljivanje (co-firing) ugljena i drvne biomase

Postoje tri naina istovremenog spaljivanja ugljena i drvne biomase. To su:
Izravno (u istom kotlu/loitu) Najjeftinije i najee izvedbe.
Neizravno (prethodno isplinjavanjebiomase i izmjena topline).
Paralelno (usporedno u odvojenim kotlovima/loitima)
a)
b)
c)
Slika 6. Istovremeno spaljivanje (co-firing) ugljena i drvne biomase: izravno (a),

neizravno (b) i paralelno (c) [17]
2.2.2 Kogeneracija [18]
Radi poveanja stupnja djelovanja koristi se kogeneracija istovremena proizvodnja
toplinske i elektrine energije, pri emu je potreban potroa topline (npr. umarska
industrija). Male kogeneracijske elektrane su vienamjenski objekti, koji iz fosilnih
goriva i biomase postupkom kogeneracije proizvode elektrinu i toplinsku energiju, a
u odreenim sluajevima proizvodi se i hladna voda za potrebe hlaenja. Goriva za
pogon malih kogeneracijskih elektrana su plinovita, tekua i kruta. Odgovarajue
toplinske snage ovise o vrsti energetskog agregata i kreu se u rasponu 20-20000
kW e.
Osnovna prednost malih kogeneracijskih elektrana u odnosu na odvojenu
proizvodnju elektrine i toplinske energije je smanjenje trokova goriva za
proizvodnju navedene energije, a time i smanjenje zagaenja okolia. Pri odvojenoj
proizvodnji elektrine i toplinske energije mogue je postii ukupan stupanj djelovanja
do 50 % (veliki gubici pri odvojenoj proizvodnji elektrine energije). U
kogeneracijskim postrojenjima taj ukupan stupanj djelovanja raste i do 80 %.
Pored prednosti kogenerativne proizvodnje energije, koritenjem malih
kogeneracijskih elektrana (to je osobito est sluaj kod biomase) otpada prijenos na
vee udaljenosti, jer se toplina i struja proizvode okolino prihvatljivo u teitima
potronje. Toplina se predaje izravno u objektu ili u oblinju toplinsku mreu.
Elektrina energija se takoer koristi u objektu, a viak se isporuuje u postojeu
lokalnu niskonaponsku, ili srednjenaponsku mreu.
15

rada/gospodarstva
Prednost malih kogeneracijskih elektrana je i u modularnoj izvedbi, pa se veliina

malih kogeneracijskih objekata moe prilagoditi porastu potronje elektrine i
toplinske energije stupnjevitom izgradnjom odnosno dodatnim modulima. Postojee
toplane i rezervni elektrini agregati mogu se dograditi, odnosno rekonstruirati u male
kogeneracijske elektrane. U prednosti malih kogeneracijskih elektrana mogu se jo
ubrojiti relativno mala dodatna ulaganja isplativa za nekoliko godina, lokacija je
redovito u okviru industrijskog ili javnog objekta to olakava ishoenje dozvola i
kratak rok izgradnje, te kratak rok izgradnje zbog modulne izvedbe.
Meutim, kogeneracija nije isplativa u svim uvjetima. Ona je isplativa za
odgovarajuu kombinaciju potronje elektrine i toplinske energije. Kako je viak
elektrine energije u svakom trenutku mogue prodati elektroenergetskom sustavu
do snage 5 MW e, onda je zapravo toplinsko optereenje determinirajue za
isplativost malih kogeneracijskih elektrana. Ako toplinsko optereenje traje vie od
3000 - 5000 sati godinje za oekivati je isplativost kogeneracije.
Plinskoturbinska kogeneracija
Plinskoturbinska kogeneracija zasniva se na plinskim turbinama otvorenog ciklusa,
koje u sprezi s generatorom proizvode elektrinu energiju. Na slici 7 prikazana je
shema plinskoturbinske kogeneracije [5].
Slika 7. Plinskoturbinska kogeneracija [18]

Plinska turbina primjenjuje se kod koncipiranja malih kogeneracijskih elektrana
najee za vee snage, iznad 1 MWe. Plinske turbine odlikuju se: velikom
uinkovitou, malo zagaenje okolia, velika pouzdanost, niska cijena izgradnje,
potreban mali prostor, mogunost modulne izvedbe, kratko vrijeme do pune snage. U
tablici 3.4. prikazane su znaajke plinskoturbinskih agregata za kogeneraciju.
Termomotorna kogeneracija
16

rada/gospodarstva
Termomotorna kogeneracija zasnovana je na motorima s unutarnjim izgaranjem (otto

i dizel), koji u sprezi s generatorima proizvode elektrinu energiju, a koritenjem
otpadne topline ispunih plinova i rashladne vode proizvode i toplinu u obliku vrele
vode i/ili pare. Na slici 8 prikazana je shema termomotorne kogeneracije.
Termomotori se primjenjuju u irokom rasponu snaga od 10 kW e do nekoliko MW e.
Temperaturna razina korisne topline za primjenu termomotora je do maksimalno
115C, a najpovoljnije je oko 80C. Pozitivne osobine kao na primjer: visoka
uinkovitost (do 50 %), velika pouzdanost, lako odravanje, mala teina i potrebni
prostor, paketna izvedba, dobro ponaanje kod djelominih optereenja, te kratko
vrijeme do pune snage, dovele su do brzog prodora termomotora u podruje
kogeneracije.
Termomotori za male kogeneracijske elektrane se pojavljuju u dvije osnovne izvedbe:
plinski motori i dizel motori. Plinski motori najee se primjenjuju za manje jedinice,
a koriste sve vrste plinovitih goriva od prirodnog plina do raznih vrsta bioplina. U
malim kogeneracijskim elektranama se primjenjuju dvije vrste plinskih motora:
modificirani automotori i industrijski plinski motori.
Slika 8. Termomotorna kogeneracija [18]

Parnoturbinska kogeneracija
Parnoturbinska kogeneracija zasniva se na protutlanim ili kondenzacijskooduzimnim parnim turbinama, koje u sprezi s elektrinim generatorom proizvode
toplinsku i elektrinu energiju. Za proizvodnju toplinske energije koristi se toplina od
kondenzacije pare, koja bi se inae morala odvesti rashladnom vodom. Na slici 9 je
prikazana parnoturbinska kogeneracija.
17

rada/gospodarstva
Slika 9. Parnoturbinska kogeneracija [18]
18

rada/gospodarstva
3
3.1
VJETROELEKTRANE
Energija vjetra
Sva obnovljiva energija dolazi od sunca. Sunce prema Zemlji zrai 1015 kWh po
etvornome metru. Oko 1 do 2 posto energije koja dolazi od sunca pretvara se u
energiju vjetra. To je primjerice od 50 do 100 puta vie od energije pretvorene u
biomasu od svih biljaka na Zemlji. Zbog zemljine rotacije, svaka kretnja na sjevernoj
polutki je usmjerena prema desno. Ta pojava iskrivljena sile je poznata kao
Coriolisova sila. Na sjevernoj polutki vjetar ima smjer rotacije obrnutu smjeru kazaljke
na satu kako se pribliava podruju niskog tlaka. Na junoj polutki vjetar ima smjer
rotacije u smjeru kazaljke na satu oko podruja niskog tlaka. Vjetro-turbina dobiva
ulaznu snagu pretvaranjem sile vjetra u okretnu silu koja djeluje na elise rotora.
Koliina energije koju vjetar prenosi na rotor ovisi o povrini kruga koji ini rotor u
vrtnji, brzini vjetra i gustoi zraka. Pri normalnom atmosferskom tlaku pri temperaturi
od 15C zrak tei otprilike 1.225 kg/m3, ali se poveanjem vlanosti i gustoa
poveava. Takoer vrijedi da je zrak gui kada je hladniji nego kad je topliji. Na
visokim nadmorskim visinama tlak zraka je nii, pa je zrak rjei. Vjetroturbina
iskrivljuje putanju vjetra i prije nego to vjetar doe do elisa rotora. To znai da se ne
moe iskoristiti sva energiju iz vjetra.
3.1.1 Snaga i energija vjetra i vjetroelektrane
Slika 10. Vjetroelektrana [8]
Energija vjetra je kinetika energija ovisna o kvadratu brzine vjetra [19]:
1 2
mv
2
Maksimalna teorijska energija vjetra rauna se nadalje kao [19]:
W
19
(1)

rada/gospodarstva
1
1
1
W mv 2 Vv2 Av3 0,625Av3
2
2
2
(2)
Gdje je:
gustoa zraka (priblino 1,25 kg/m3)
A povrina rotora vjetroelektrane (volumen V = Av)
v brzina vjetra
Dakle, maksimalna teorijska energija vjetra ovisi o brzini vjetra na treu potenciju.
Ukupna kinetika energija zraka ne moe se sva iskoristiti, jer zrak mora dalje strujati
da bi nainio mjesta onome koji dolazi, pa je mogue iskoristiti samo energiju koja je
proporcionalna razlici brzina vjetra na treu:
W 0,625 A (v1 v2 )3
(3)
Maksimalnu snaga koja se moe dobiti pogonom pomou vjetroturbine iz
konstrukcijskih razlogaiznosi 16/27 odnosno 0,59259 od teoretske maksimalne
mogue snage vjetra. Uzmemo li u obzir i maksimalni stupanj djelovanja zrane
turbine je 0.65, te stupanj djelovanja generatora 0.8, za maksimalnu energiju
vjetroelektrane vrijedi:
W 16 / 27 0,65 0,8 0,625 A v 3
(4)
W 0,193 A v 3
Teorijski dakle, iskoristi se samo 31% (0,193/0,625) kinetike energije vjetra za
proizvodnju elektrine energije u vjetroelektranama [19].
esto se za proraun energije umjesto povrine uvrtava promjer (D) turbine:
W 0,152 D 2 v 3 10 3
(5)
S obzirom na gornja razmatranja poznavanje brzine vjetra ima osnovnu vanost za
ocjenu mogunosti iskoritavanja vjetra u energetske svrhe. Brzina vjetra je jako
promjenjiva, pa je stoga potrebno mjeriti brzinu vjetra kako bi se mogle odrediti
krivulje frekvencija (statistika vjetra). Budui da je snaga vjetra, pa tako i snaga
vjetroelektrane, ovisna o treoj potenciji brzine vjetra stoga ak i mala promjena
brzine vjetra moe biti znaajna. Takoer s porastom visine raste i brzina vjetra.
Zbog toga se vjetroturbine postavljaju na visoke stupove. Izraz koji se esto koristi za
opisivanje promjene brzine vjetra s promjenom visine je [8]:
H
v vo
H0
(6)
Gdje je:
v brzina vjetra [m/s] na visini H [m]
v0 referentna brzina vjetra [m/s] na visini H0 (najee je to visina od 10 m)
20

rada/gospodarstva
koeficijent trenja koji ovisi o povrini terena na kojoj se mjeri brzina vjetra.
Osim izraza (6) koji se ee koristi u SAD-u, postoji i izraz koji se ee koristi u
Europi [2].
v vo
ln H z
(7)
ln H 0 z
Gdje je:
z - duljina hrapavosti [m]
U tablici 3 su prikazane vrijednosti koeficijenta trenja za pojedine vrste terena.

Tablica 3. Vrijednosti koeficijenta trenja za pojedine vrste terena [2]
Karakteristika terena
Glatki ravni teren, mirna voda
Tereni visokom travom na ravnoj povrini
Tereni s visokim usjevima, ivicama i grmljem
Poumljeni krajolici s gustim drveem
Mali gradovi s drveem i grmljem
Veliki gradovi s visokim zgradama
Koeficijent trenja
0,10
0,15
0,20
0,25
0,30
0,40
U tablici 4 su prikazane vrijednosti duljine hrapavosti za pojedine vrste terena.

Tablica 4. Vrijednosti duljine hrapavosti za pojedine vrste terena [2]
Razred
hrapavosti
0
1
2
3
4
Opis terena
Vodne povrine
Otvorene povrine sa samo nekoliko manjih prepreka
Poljoprivredna zemljita s preprekama udaljenim minimalno 1
km.
Urbana podruja i poljoprivredna zemljita s puno prepreka
Gusta urbana ili umovita podruja
Duljina hrapavosti
z (m)
0,0002
0,03
0,1
0,4
0,6
3.1.2 Razdiobe brzine vjetra

Za opisivanje brzine vjetra isprobane su brojne razdiobe, no samo su dvije u uporabi
za opis brzine vjetra. To su Weibullova i Rayleighova razdioba. Ove razdiobe daju
slabiju procjenu na snage za manje srednje brzine vjetra. Pri veim brzinama vjetra
ove dvije razdiobe daju zadovoljavajuu procjenu brzine vjetra.Rayleighova razdioba
je jednostavnija jer ovisi samo o jednom parametru tj. o srednjoj brzini.
Rayleighova razdioba je predstavljena izrazom (8):
21

rada/gospodarstva
v 2
F v c
exp
2 va
4 va
(8)
Gdje je:
F(v) uestalost pojave povezane sa svakom brzinom vjetra
v srednja brzina razreda v
v irina razreda ili bin-a
va prosjena (srednja) brzina vjetra
Weibullovom funkcijom najbolje se aproksimiraju prikupljeni podatci.Funkcija daje

vjerojatnost pojave pojedinih brzina vjetra tijekom nekog perioda. Weibullova
razdioba je opisana s dva parametra, parametrom oblika k i parametrom mjere c.
Parametar k je bezdimenzionalna veliina dok parametar mjere c ima jedinicu [m/s].
Weibullova razdioba je predstavljena izrazom (9):
kv
F v v
cc
k 1
v k
exp
c
(9)
0,20
Rayleigh
Weibull
Vjerojatnost
0,15
0,10
0,05
0,00
11
13
15
17
19
Brzina vjetra m/s
Slika 11. Weibull-ova i Rayleigh-ova razdioba

3.2
Krivulja snage vjetroelektrane
Graf koji prikazuje ovisnost izlazne snage vjetroelektrane o brzini vjetra naziva se
krivulja snage. Vjetroelektrane se ukljuuju pri brzinama vjetra od oko 3 do 5 [m/s] i ta
brzina se naziva brzina ukljuenja vjetra. Brzina iskljuenja vjetroelektrane je oko 25
[m/s].
22

rada/gospodarstva
Krivulja snage za VT Vestas V90 3,0MW

3000
2800
2600
2400
2200
2000
Izlazna snaga [kW]
1800
1600
1400
1200
1000
800
600
400
200
0
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25
Brzina vjetra [m/s]
Slika 12. Ovisnost snage vjetrogeneratora o brzini vjetra [20]

S promjenom brzine vjetra mijenja se i obujam energije vjetra. Koliko se energije
vjetra pretvori u elektrinu energiju govori nam koeficijent snage. Efikasnost turbina je
malo vea od 20%, ali ipak se ona mijenja s promjenom brzine vjetra. Energija vjetra
odgovaratreoj potenciji brzine vjetra.
3.3
Podjela vjetroelektrana i dijelovi vjetroelektrana
3.3.1 Podjela vjetroelektrana

Openito postoje dva tipa vjetroelektrana, odnosno moe ih se podijeliti prema
poloaju osi vrtnje, a to su vjetroelektrane s okomitim i vodoravnim smjerom vrtnje.
Obino vjetroelektrane imaju vodoravno postavljenu os vrtnje i zbog toga se nazivaju
vjetroelektrana s vodoravnim osi ili VSHO (eng. HAWT). Vjetroelektrane s okomitom
rotorom manje su poznate i rjee se koriste i nazivaju se vjetroelektrane s okomitom
osi vrtnje ili VSVO (eng. VAWT). Na slici 13. prikazane su vjetroelektrana s okomitom
i vjetroelektrana s vodoravnom osi.
23

rada/gospodarstva
Vjetroelektrane s okomitim rotorom se rjee koriste. Veina vjetroturbina sa

vodoravnom osovinom koriste mehanizam koji pomou elektromotora i prijenosa dri
turbinu zakrenutu prema smjeru dolaska vjetra. Tornjevi za velike turbine mogu biti
okrugli elini, reetkasti, ili betonski. Uski okrugli tornjevi se koriste za male zrane
turbine. Velike zrane turbine se izvode sa okruglim elinim tornjevima, koji se
proizvode u dijelovima od 20 30 metara koji se spajaju na mjestu postavljanja
turbine. Promjer tornja se poveava prema temelju, da bi poveali vrstou i utedili
na materijalu. Reetkasti tornjevi se izvode varenjem elinih profila. Osnovna
prednost ovih tornjeva je u cijeni, poto se koristi upola manje materijala a postie se
ista vrstoa.
Slika 13. Vjetroelektrane s vodoravnim i okomitim osovinama [11]

S obzirom na mjesto postavljanja vjetroelektrane se dijele na one koje se postavljaju
na kopnu i one na morskoj puini. S obzirom na snagu uobiajena je podjela na
male (1 do 30 kW), srednje i velike (30 do 1500 kW), te one ne puini (>1500 kW)
Male se koriste obino na dalekim izoliranim mjestima, pri emu postoji velika
raznolikost rjeenje. Vjetroelektrane srednje i velike snage obino rade na mrei, kao
samostalne ili u grupi (vjetroparkovi). One instalirane snage vee od 650 kW danas
su su komercijalne i proizvode se u velikim serijama. Vjetroelektrane na puini mogu
imati instaliranu snagu i do nekoliko stotina MW, trenutno su u razvoju, a glavna
zapreka je velika cijena postolja.
3.3.2 Osnovni dijelovi vjetroelektrana
Osnovni dijelovi vjetroelektrane prikazani su na slici 14.
24

rada/gospodarstva
Slika 14.Osnovni djelovi vjetroelektrane [6]
1. Vitlo
2. Spona za vitlo
3. Lopatice ili elise
4. Navoj za regulaciju kuta zakreta lopatice (pitch regulacija)
5. Glava rotora
6. Glavni navoj
7. Glavna osovina
8. Mjenjaka kutija
9. Diskovi konice
10. Spojke
11. Servisna dizalica
12. Generator
13. Meteoroloki senzori
25

rada/gospodarstva
14. Leaj za zakretanje turbine

15. Prsten za zakretanje turbine
16. Toranj
17. Nosiva platforma kuita
18. Krovna platforma
19. Uljni filter
20. Ventilator generatora
21. Hladnjak ulja
3.4
Generatori u vjetroelektranama
Budui da vjetar predstavlja izrazito promjenjivi energetski resurs koji se ne moe

uskladititi, potrebno je utvrditi uvjete pogona sustava za pretvorbu energije vjetra u
elektrinu energiju. Openita shema djelovanja vjetroelektrane prikazana na slici 15
obuhvaa elemente koji se projektiraju obzirom na tri oblika energije: energiju vjetra,
mehaniku energiju te elektrinu energiju.
Vjetroturbina koja moe imati jednu ili vie elisa, slui za transformaciju energije
vjetra u mehaniku energiju. Ako se u obzir uzmu razina buke i vizualni efekt,
izvedba s tri elise predstavlja najee rjeenje. Pored toga, dinamikom rotora s tri
kraka je najlake upravljati. Inercijski moment trokrakog rotora prema tornju ne
mijenja se tijekom okretanja. To rezultira manjim problemima uslijed oscilacija nego
kod jednokrakih i dvokrakih rotora. Uz to je i optiki mirniji zbog okretanja na manjoj
brzini. Oko 90% vjetroturbina koje se trenutno koriste u svijetu imaju trokraki rotor.
Spoj izmeu vjetroturbine i elektrinog generatora ostvaren je pomou mehanike
spojke koja uobiajeno u sebi ukljuuje mjenjaku kutiju s prijenosnikom pomou
kojeg se nia brzina vrtnje rotora vjetroturbine prilagoava vioj brzini vrtnje rotora
generatora. Da bi se kinetika energija rotora uz pomo generatora pretvorila u
elektrinu, bila bi potrebna brzina rotora od 1 500 okretaja u minuti (rpm). Budui da
se rotor okree brzinom od 30-50 rpm, potrebna je upotreba prijenosnika. S
prijenosnikom se pretvara spora rotirajua sila (visokog okretnog momenta) u brzu
rotaciju (niskog okretnog momenta) koja je potrebna za rad generatora. Postotak
iskoristivosti energije je 98%, a gubitak energije koji nastaje uslijed trenja zupanika
prijenosnika manifestira se u obliku topline i buke.
26

rada/gospodarstva
Slika 15. Shema djelovanja vjetroelektrane [7]

3.4.1 Izbor generatora za vjetroelektranu
U vjetroelektranama se uobiajeno koriste dvije vrste generator, a to su sinkroni ili
asinkroni generatori. Ovisno o prikljuku na mreu razlikujemo vjetroelektrane s
stalnom brzinom vrtnje koje su izravno prikljuene na mreu i vjetroelektrane s
promjenjivom brzinom vrtnje.
a) Vjetroelektrane s stalnom brzinom vrtnje
U koliko je vjetroelektrana prikljuena na krutu mreu (opisuje je velika naponska i
frekvencijska krutost) onda se najee koriste asinkroni generatori. Njihova glavna
prednost je u jednostavnoj i jeftinijo konstrukciji, dok ima je nedostatak taj to moraju
imati kompenzacijske ureaje (kondezatorske baterije) i prikljuni ureaj (eng. softstarter) kako bi se omoguila poetna sinkronizacija s mreom.
Sinkroni generatori se najee koriste kod otonog pogona. Ovim generatorima
potreban je uzbudni sustav i regulator brzine koji e odrati napon i frekvenciju
konstantnim. Kod vjetroelektrana nazivnih snaga veih od 500 kW treba imati sustav
za regulaciju zakretanja elisa propelera, pa se spomenuti sustav ne izvodi u svim
jedinicama. Ovdje su potrebni uzbudni sustav i regulator brzine koji e odravati
napon i frekvenciju. Ovakvi generatori ne mogu se pronai u komercijalnim
izvedbama sa stalnom brzinom u pogonu na krutu mreu.
b) Vjetroelektrane s promjenjivom brzinom vrtnje
Ovaj tip vjetroelektrana u koliko se spaja na mreu zahtjeva stalnu frekvenciju pa su
zbog toga potrebni pretvornici frekvencije. Stoga razlikujemo vie izvedbi
vjetroelektrana s promjenjivom brzinom vrtnje a to su:
Sinkroni generator s pretvaraem u glavnom strujnom krugu
27

rada/gospodarstva
Asinkroni generator s pretvaraem u glavnom strujnom krugu
Asinkroni generator s upravljivim promjenjivim klizanjem
Asinkroni generator s nadsinkronom ili podsinkronom pretvarakom kaskadom
3.4.2 Nain prikljuenja vjetroelektrana na mreu

Tablica 5. Nain prikljuenja vjetroelektrana na mreu [7]
ASINKRONI GENERATOR
Izravno prikljuenje na mreu
(1 s ) f
p
s=0...0,08
SINKRONI GENERATOR
Izravno prikljuenje na mreu
f
p
Potroa induktivne jalove snage
Upravljiva izlazna jalova snaga
Mreni prikljuak putem DC veze
Mreni prikljuak putem DC veze
s 0,8...1, 2
f
p
Upravljiva izlazna jalova

odgovarajui pretvara
Dinamiki upravljivo klizanje
28
s 0,5...1, 2
snaga
f
p
uz Upravljiva izlazna jalova

snaga
uz
Mreni prikljuak putem DC veze, bez

mjenjake kutije

rada/gospodarstva
(1 s ) f
p
s 0,5...1, 2
s=0...0,1...0,3
Potroa induktivne jalove snage
Asinkroni generator
napajanjem
f
p

snaga
uz
dvostranim Sinkroni generator s permanentim

magnetima prikljuen putem DC veze
s 0,5...1, 2
f
p

snaga
uz
Kriteriji prikljuenja vjetroelektrane na mreu
3.5
Prikljuenje vjetroelektrana na elektroenergetsku mreu je znaajan problem obzirom

na to da vjetroelektrane mogu bitno utjecati na stabilnost sustava i kvalitetu elektrine
energije u mrei. Kriteriji prikljuenja se definiraju u obliku Mrenih pravila za
vjetroelektrane (eng. wind grid codes). Iako se Mrena pravila ne izrauju na nain
da iskljue ili diskriminiraju odreenu vrstu generatora, njihove su odredbe obino
definirane imajui u vidu konvencionalne termoelektrane i hidroelektrane.
Vjetroturbinski generatori se znatno razlikuju od sinkronih generatora zbog ega se
uobiajeno izrauju dvije vrste Mrenih pravila za vjetroelektrane; jedna se vrsta
odnosi na njihovo prikljuenje na prijenosni sustav (nazivni napon 110 kV), a druga
na distribucijski sustav (nazivni napon 35 kV).
Postoji mnogo tehnikih kriterija prikljuenja vjetroelektrana na mreu koji se uzimaju
u obzir zbog to kvalitetnije integracije vjetroelektrana u elektroenergetski sustav, kao
to su:
Iznos frekvencije,
Iznos napona,
Stanje u uvjetima kvara,
Kvaliteta isporuene elektrine energije i
29

rada/gospodarstva
Zahtjevi obzirom na signale, komunikacije i upravljanje.
Ovih pet glavnih kriterija se smatra kljunim podrujima za ispravan pogon i voenje
vjetroelektrana u pripadajuem elektroenergetskom sustavu. Detaljnije o uvjetima
prikljuka vjetroelektrana na mreu moe se nai u [21].
30

rada/gospodarstva
MALE HIDROELEKTRANE
4.1
Energija vode
Energija poloaja vode obnovljiva je zahvaljujui Sunevoj energiji koja neprestano

odrava hidroloki ciklus. Uobiajeno je razliito vrednovanje velikih i malih
hidroelektrana kada je rije o utjecaju na okoli. Premda sveobuhvatna istraivanja
nisu dostupna uvrijeen je pogled da se koritenje energije poloaja vode u malim
postrojenjima smatra ekoloki prihvatljivijim. No, i za velika postrojenja se smatra da
je njihov viestruki negativni utjecaj na okoli nadomjetava doprinos smanjenju
emisije staklenikog plina CO2.
Osnovna razmatranja vezana za snagu i energiju HE se ne mijenjaju s veliinom
postrojenja. Snaga i energija koju nosi sa sobom promjena poloaja vodene mase
moe se izraziti preko Bernoullijeve jednadbe za jednodimenzionalno stacionarno
strujanje bez vrtloenja ukljuujui trenje preko iznosa gubitaka. esto se u
hidromehanici koristi Bernoullijev izraz u kome su svi elementi izraeni preko visina
[2] :
p
c2
h
hr konst.
g
2g
(10)
Gdje je:
p
- visina tlaka
g
h geodetska visina
c2
- visina brzine
2g
hr visina gubitaka
Praktino je sve gubitke prikazati kroz gubitke visine ili stupanj djelovanja. Energija
vode ovisi o promjeni poloaja i o djelotvornosti pretvorbe. Posebno je zanimljiv izraz
za energiju (i snagu) koji sadri protok vode. Izraz 11 prikazuje energiju promjene
poloaja vode iz kojeg se moe odrediti raspoloiva snaga u funkciji protoka i neto
pada (visine, izraz 12) [2].
t
W mgh Av ghdt
0
(11)
dW
Avgh Q Av Qgh
(12)
dt
Znamo li stupanj djelovanja za neku HE pri odreenom protoku i neto visini moemo
izraunati njenu snagu [2]:
P
31

rada/gospodarstva
P g u Qh 9,81 u Qh
[kW ]
(13)
Vano je naglasitiovisnost neto visineo protokuobzirom na profil ispred i iza zahvata

HE te ovisno o biolokom minimumu i preljevu. Slika 16 ilustrira krivulju trajanja
snage HE u ovisnosti o protoku kroz postrojenje, padu i ukupnom protoku. Slika
ukljuuje i ovisnost stupnja djelovanja o protoku kojiodreuje produkt stupnjeva
djelovanja vezanih za gubitke na zahvatu, dovodu i odvodu, te za gubitke u turbini.
Najznaajniji gubitci u turbini ovise o vrsti turbine i to je u nastavku dodatno opisano.
Snagu HE, kod pojedinog protoka, mogue je stoga precizno odrediti samo ako se
poznaju navedene ovisnosti gubitaka o protoku. Raunanje ukupne energije je prema
tome integral snage kroz odreeno vremensko razdoblje:
t
W 9,81 Qhdt
(14)
Nazivni parametri
Snaga P, pad h
Protok Q
Kod prorauna ukupne energije mogu se postavljati razliita pojednostavljenja, kod

kojih treba uzeti u obzir da je HE uvijek dimenzionirana za neku nazivnu snagu
odnosno da ima instalirani odreeni protok (toka nazivnih parametara u ilustraciji
dolje). Raunanje snage i energije HE sa protokom koji premauje instaliranu
vrijednost daje krive rezultate.
Krivulja trajanja pada
Krivulja trajanja
snage
Krivulja
trajanja
protoka
Iskoristiv protok
Vrijeme u danima
100
200
300
365
Slika 16. Ilustracija krivulje trajanja snage u ovisnosti o protoku kroz postrojenje,
padu i ukupnom protoku [11]
32

rada/gospodarstva
4.2
Turbina i generator male HE
Turbina i generator predstavljaju dvije najvanije aktivne komponente HE. Principi

djelovanja i izbor turbine i generatora slini su kao i za velike HE. Znaajna je razlika
u tom to se za MHE turbine i generatori ne proizvode posebno za svaku izvedbu. Za
MHE postoji veliki izbor gotovih vrsta i veliina turbina i generatora.
4.2.1 Turbina
Voda u pokretu prolaskom kroz turbinu prenosi mehaniku energiju na osovinu.
Ovisno o uvjetima koji vladaju oko lopatica turbine postoji veliki broj razliitih izvedbi
da bi se postigla efikasnija pretvorba energije. Najpoznatije turbine kod velikih
postrojenja su Pelton, Francis i Kaplan. Za mala postrojenja postoji veliki broj
dodatnih izvedbi od kojih je poznatija Michel-Banki (s poprenim tokom). Turbine za
MHE se rade serijski, a postoje i primjene s pumpama zbog ekonominosti.
Razlika turbina u principu djelovanja odraava se na optimalni raspon protoka i
padova za stupanj djelovanja. Slika 17 prikazuje podruje primjene razliitih vrsta
turbina prema protoku i padu. Uoljivo je da poznate vrste turbina pokrivaju podruje
primjene za velika i mala postrojenja. Turbine s poprenim protokom i Turgo
pokrivaju podruje padova i protoka za male HE (isto vrijedi i za veliki broj razliitih
vrsta turbina koje nisu prikazane na slici).
Slika 17. Podruje primjene razliitih vrsta turbina prema protoku i padu [11]
Za velike padove najprimjerenija je Pelton turbina (kod MHE od 20 m). Kod srednje
velikih padova primjerena je Francis turbina (od 3 do 600 m). Na malim padovima i
za vee protoke najbolje je koristiti Kaplan turbinu (za vertikalnu izvedbu od 10 do 60
33

rada/gospodarstva
m, a za horizontalnu od 2 do 20 m). Turbina s poprenim protokom (Michel-Banki) se

koristi kod padova od 1 do 200 m. Vidljivo je da se podruja primjene uvelike
preklapaju te se odluka o izboru temelji na ekonomskim i drugim tehnikim
parametrima. Svaka turbina ima maksimalan stupanj djelovanja pri instaliranom
protoku (ili u blizini). Ovisno o vrsti turbine stupanj djelovanja se manje ili vie
smanjuje sa smanjivanjem protoka vode. Slika 18 prikazuje promjenu stupnja
djelovanja za odabrane turbine. Vidljivo je da Kaplan i Pelton turbine imaju stupanj
djelovanja koji je dobar i stabilan u velikom rasponu protoka. Ovakva karakteristika
ima svoju cijenu.
Q/3
2Q/3
Slika 18 Promjena stupnja djelovanja turbina u ovisnosti o protoku vode [11]

Brzina vrtnje turbine openito je ovisna najprije o izvedbi, a potom o padu i protoku
vode. Vezu izmeu specifinog broja okretaja ns jedinine modelne turbine i broja
okretaja turbine koja ima protok Q i pad H prikazuje izraz 15.
Q1 / 2
(15)
H 3/ 4
Za Pelton turbinu specifini broj okretaja ide do 30, Francis ima ns od 20 do 120, kod
Kaplan (vertikalne) to je od 180 do 260 i za Michel-Banki specifini broj okretaja ide
od 30 do 210.
ns n
Michel-Banki turbinaima posebnu izvedbu dotoka i lopatica da moe raditi na treini

i na dvije treine protoka s karakteristikom efikasnosti
kao da radi na nazivnom protoku. Na slici 18 je to
ilustrirano s Qo/3 i 2Qo/3 krivuljama efikasnosti. Time
se za turbinu s poprenim protokom postie optimalan
stupanj djelovanja kroz cijeli opseg protoka vode:
voda ide preko cijele turbine kada je protok vei od 2/3
34

rada/gospodarstva
nazivnoga, za protoke ispod treine nazivnog voda ide samo preko odvojenog dijela
treine presjeka turbine i na kraju za protoke izmeu voda se usmjerava na drugi
dvotreinski dio presjeka turbine.
Pelton turbinu odlikuje rad sa slobodnim mlazom vode
(akcija energije poloaja vode pretvorena u konetiku
energiju) pri priblino atmosferskom tlaku. Kod izvedbi s
vie mlazova situacija s tlakovima je neto sloenija.
Male Pelton turbine mogu raditi ekonomino ve i s
protocima od 30 l/s uz pad od 20 m. Da bi se smanjilo
aksijalne sile kod veine modernijih izvedbi lopatice
turbine su oblikovane tako da razdvajaju mlaz. Za
optimiranje efikasnosti i osiguravanje slobodnog
otjecanja vode nakon lopatica potrebno je osigurati
ispunjavanje Masonyieva kriterija da omjer promjera
lopatica (D) bude 10 puta vei od promjera mlaza (a).
Kod promjene optereenja ili potrebe za naglim zaustavljanjem turbine potrebno je

zaustaviti ili preusmjeriti mlaz od lopatica. Promjena smjera mlaza vode je bolje
rjeenje jer naglo zaustavljanje protoka moe izazvati tzv. vodni udar. Ponekad se
primjenjuje i protumlaz kao vodna konica.
Francis turbina se moe instalirati horizontalno ili vertikalno. Horizontalna izvedba
ima prednost zbog spajanja s generatorom. Vertikalna izvedba je skuplja jer
zahtijeva vei prostor, ima veu ukupnu masu postrojenjai
dodatno je sloenija za odravanje. Francis turbina ima niz
nedostataka u odnosu na Pelton izvedbu: osjetljivija je na
problem kavitacije i na neistoe u vodi; efikasnost znaajno
opada kod manjeg protoka od nazivnog (ovisno o izvedbi
ve kod 50% instaliranog protoka pada blizu 0,6); pogon nije
stabilan kod protoka manjeg od 40% instaliranoga; brzo
zatvaranje protoka izaziva vei vodni udar te je potrebno
bolje dimenzionirati dovodnu cijev; kompleksnija izvedba i
kontrola zahtijevju sloeno odravanje. Prednost Francis
turbine u odnosu na Pelton je u iskoritavanju kompletnog pada.
Iskustveni podatci o brzini okretanja Francis turbine za padove od 10 do 50 m su
izmeu 900 i 1200 min-1, a za vee padove i do 1500 min-1.
Kaplan turbina se koristi za male
padove ili za protone HE. Prednost
Kaplan turbine prema drugim slinim
izvedbama za male padove (npr. bulb,
propeler, S i Straflo) je u manjoj cijeni i
u pozicioniranju elektromehanikog
dijela izvan vode (lake odravanje i
sigurnije kod poplavljanja). Utjecaj na
okoli izvedbi s Kaplan turbinom je
manji zbog nepostojanja akumulacije i
35

rada/gospodarstva
manjeg zauzimanja prostora. Ovisno o protoku (reguliran ili varijabilan) postoje

izvedbe sa fiksnim i pominim krilcima lopatica rotora (vea efikasnost). Dvostruka
regulacija osigurava dobar stupanj djelovanja za veliki rasopn protoka (do 30%
instaliranog protoka).
Michel-Banki turbina (crossflow poprena; s radialnim potiskom) za razliku od
ostalih ima primjenu samo kod MHE (do 0,8 MW). Kod primjene protoci se kreu
izmeu 25 i 700 l/s. Rotor se dijeli na 26 do 30 pregrada ovisno o promjeru (od 0,2
do 0,6 m). Turbina se instalira sa slobodnim otjecanjem vode ili sa nastavkom
(difuzor) za koritenje cijelog pada. Posebnost podjele rotora na 1/3 i 2/3 za
efikasnije koritenje manjih protoka od nazivnoga je ve prije spomenuta (slika na
prethodnim stranicama). Varijabilni kapacitet protoka osigurava rad i na 20%
instaliranog protoka. Ovo je vano za veliki broj potencijalnih lokacija za vrlo male
HE s jako promjenjivim protokom. Dodatna prednost Michel-Banki turbine je brzo
sastavljanje, manji zahtjevi na izvedbu postrojenja (graevinski radovi) i lagan pristup
svim dijelovima za odravanje.
Vodno kolo povezano je s najstarijim nainom koritenja energije poloaja vode.
Zanimljivo je da i danas vodno kolo ima veliki broj prednosti
kod vrlo malih HE. Najprije vrlo je veliki broj lokacija koje
imaju relativno mali pad i umjerenu snagu(<5 m, do 75 kW).
Potom, vodno kolo predstavlja dobar kompromis izmeu
proizvodnje i ouvanja okolia.
Pogon je neometan
prljavtinama u vodi.
Tijekom rada se ostvaruje
samoregulacija momenta promjenom koliine zahvaene
koliine vode.
Nedostatak vodnog kola je mala kutna brzina (do 8 min-1) koja zahtjeva multiplikator
brzine (prijenos ili remen) prema generatoru (~1:20) to izaziva dodatne gubitke.
Pokraj toga potreba za reguliranjem brzine komplicira veliku jednostavnost izvedbu.
Osnovne izvedbe vodnog kola su povezane s mjestom gdje se prihvaa voda. Kod
gornjeg prihvaanja vode pad mora biti barem jednak promjeru kola. Snaga se
prema tome moe izraziti koritenjem izraza (2.4). Stupanj djelovanja je oko 60%
(dostie i do 80%), a pad odreuje razlika visine vode ispred i iza vodnog kola. Slino
se razmatranje moe provesti i za izvedbe s donjim prihvatom vode. Vodna kola se
mogi koristiti za izvedbe koje imaju pad do 10 m i protoke do2 m 3/s.
Vodne pumpe kao turbine za vrlo male HE dosta se esto primjenjuju. Osnovni
razlog tome je u injenici da su vrlo jeftine (masovna proizvodnja) i lako se nabavljaju
s velikim varijacijama karakteristika. Njihov nedostatak je u manjoj efikasnosti i veoj
osjetljivosti na kavitaciju i radni raspon. Glavni problem predstavlja nemogunost
kontrole protoka. Primjena je stoga najjednostavnija s konstantnim protokom. Uvjete
promjenjivog protoka je mogue rjeavati na razliite naine, npr.: dodatna manja
pumpa, ili elektronska kontrola (tereta).
36

rada/gospodarstva
4.2.2 Generator
Rjeenja MHE za samostalni rad moraju imati sinkroni generator to poskupljuje
izvedbu. Male HE koje su prikljuene na mreu najee koriste jednostavni
asinkroni generator. Izvedbe vrlo malih snaga (ispod 100 kVA) se prikljuuju na
niskonaponsku mreu (0,4 kV), a za vee snage se radi prikljuak na
srednjenaponsku mreu (10/20 kV). Potrebno je osigurati faktor snage iznad 0,9.
Treba voditi rauna o strujama kratkog spoja, prenaponskoj zatiti, zatiti od napona
dodira i ponovnom automatskom ukljuivanju. Sve izvedbe trebaju imati nadstrujnu,
podnaponsku i zatitu od kratkog spoja. Za snage iznad 0,25 MVA treba dodati i
zatite generatora od zemnog spoja i povratne snage (sinkroni generator).
Mjerenje el. en. (radne i jalove u oba smjera) i brojnih drugih veliina obvezno je i
potrebno za dobar i autonoman rad male HE.
4.3
Osnovni dijelovi mHE
Sustav (male) hidroelektrane se sastoji od svih objekata i dijelova koji slue za

skupljanje, dovoenje i odvoenje vode, za pretvaranje mehanike u elektrinu
energiju, za transformaciju i razvod el energije. Razlikuju se sljedei karakteristini
dijelovi (male) hidroelektrane:
brana ili pregrada
zahvat
dovod
vodna komora ili vodostan
tlani cjevovod
strojarnica (turbina, generator...)
odvod vode.
Prema tipu hidroelektrane mogu neki od ovih dijelova potpuno izostati, a u drugim
sluajevima moe isti dio preuzeti vie funkcija.
4.4
Izvedbe malih hidroelektrana
Razlikuju se sljedee izvedbe mHE:

a) Niskotlane mHE sa strojarnicom na dnu brane
Male hidroelektrane si ne mogu priutiti gradnju velikih rezervoara ili akumulacija da
se koriste zalihama vode kada je to najpogodnije. Cijena izgradnje relativno velike
brane bi bila preskupa i ekonomski neisplativa. Ali ako je akumulacija ve izgraena
za druge svrhe, kao to su zatita od poplave, navodnjavanje, prikupljanje vode za
velike gradove, rekreacijska podruja i slino, mogue je proizvoditi elektrinu
37

rada/gospodarstva
energiju koristei postojei odvod ili prirodni tok rezervoara (akumulacije). Ako brana
ve ima ispusni otvormogua je izvedbaMHE prikazana na slici 19.
Slika 19. Niskotlana MHE s koritenjem postojee brane [22]

b) Niskotlane mHE sa sifonskim dovodom
U sluaju da brana nije previsoka moe se ugraditi sifonski dovod. Integralni sifonski
dovod omoguuje elegantnu izvedbu postrojenja, najee do visine 10 m i za
postrojenja do 1000 kW, iako postoje postrojenja sa sifonskim dovodom sa
instaliranom snagom do 11 MW (vedska) i visine do 30.5 m (SAD). Turbine mogu
biti smjetene na vrhu brane ili na nizvodnoj strani. Na slici 20 prikazana je
niskotlana mHE sa sifonskim dovodom.
Slika 20. Niskotlana mHE sa sifonskim dovodom [22]

c) MHE integrirane unutar kanala za navodnjavanje
Postoje dvije izvedbe malih hidroelektrana koje koriste kanal za navodnjavanje:
Ako je kanal dovoljno velik za smjetaj zahvata, strojarnice, odvoda i bonog

obilaza za vodu. Izvedba sa uronjenom strojarnicom opremljenom sa
desnokutnom pogonskom Kaplanovom turbinom na slici 21. Da bi osigurali
38


rada/gospodarstva
opskrbu vode za natapanje izvedba mora sadravati boni obilaz u sluaju

gaenja turbine. Istovremeno projektiranje i izgradnja s kanalom za natapanje.
Slika 21.Mala hidroelektrana koja koristi kanal za navodnjavanje [22]
Ako kanal ve postoji, pogodna opcija prikazana je na slici. Kanal bi trebalo

neznatno poveati za smjetaj zahvata i preljeva. Da se irina zahvata
reducira na minimum, treba ugraditi izdueni preljev. Od zahvata se voda kroz
tlani cjevovod dovodi do turbine, a zatim se kroz kratki ispust vraa u kanal.
Uglavnom u kanalima nema migracije riba pa su prolazi za ribe nepotrebni.
Slika 22. Mala hidroelektrana ugraena u ve postojei kanal [22]

d) MHE ugraena u vodoopskrbni sustav
Voda za pie se isporuuje u grad transportom vode iz povienog rezervoara kroz
cjevovod pod tlakom. Uobiajeno, u takvim vrstama instalacije disipacija energije na
niem kraju cjevovoda, na ulasku u postrojenje za proiavanje vode, se ublaava
koritenjem specijalnih ventila. Smjetanjem turbine na kraj cjevovoda, da pretvori
ionako izguljenu energiju u elektrinu, je zgodna opcija, pod uvjetom da se izbjegne
vodeni udar. Da bi se osigurala trajna opskrba vodom mora biti ugraen sustav
obilaznih ventila. U nekim vodoopskrbnim sustavima turbina ima ispust u otvoreni
bazen ili jezero. Sustav za kontrolu odrava nivo vode u bazenu. U sluaju
mehanikog zastoja ili zastoja turbine, sustav obilaznih ventila takoer moe
39

rada/gospodarstva
odravati razinu vode u bazenu. U sluaju da glavni obilazni ventil ispadne iz pogona
pojavljuje se nadtlak, te se pomoni obilazni ventil brzo otvori. Kontrolni sustavi su
jo sloeniji u sustavima gdje je izlaz iz turbine podvrgnut protutlaku vodene mree.
Slika 23. mHE ugraena u vodoopskrbni sustav [22]

4.5
Projektiranje malih HE
Poznavanje i izgraenost prostora nuni su kako sa stajalita mogunosti unoenja

novih zahvata, tako i sa stajalita utjecaja novog zahvata na postojee i planirane
zahvate. Podaci se nalaze u postojeim dokumentima, katastrima, kartografskim
materijalima, a neke je potrebno snimiti.
Izbor odgovarajuih rjeenja neposredno je ovisan o:
Svojstvima sredine u kojoj se planira gradnja male hidroelektrane (priroda,

izgraeni prostori), kao i o
Raspoloivosti materijala za graenje, mogunosti izgradnje nosive (stabilne i

vrste), uporabljive i trajne graevine pouzdane u koritenju.
Ekolokoj prihvatljivosti. Hidrotehnikim zahvatima neposredno se mijenja

stanje vode u prirodi to posredno djeluje na stanje okolia manje ili vie
intenzivno. Rjeenje koje podrava odrivi razvoj.
Razvojnoj i ekonomskoj prihvatljivosti. Gradnja male HE je zahvat u funkciji

razvoja drutva - neophodno je uskladiti rjeenja s ostalim sudionicima
izgradnje i koritenja raspoloivih bogatstava, koja su i ekonomski prihvatljiva.
Nakon prikupljanja podloga i izvrenja odgovarajuih istranih radova, te njihove

obrade, pristupa se analizi mogunosti prirodnih vodotoka i mogunosti iskoritenja
hidroenergetskog potencijala izgraenih objekata na malim vodotocima. Takoer,
prilikom projektiranja malih HE potrebno je razmoriti slijedee [23]:
Geoloke karakteristike
Hidroloki i meteoroloki istrani radovi
40

rada/gospodarstva
Stanje na terenu
Bruto energetski potencijal
Veliina izgradnje male HE
Izbor turbine i neto snaga za male HE.
41

rada/gospodarstva
5
5.1
GEOTERMALNAENERGIJA
Porijeklo i priroda geotermalne energije
Gravitacijska energija i zaostala toplina od formiranja Zemlje te radioaktivni raspad

rezultirali su enormnom unutranjom kalorikom energijom Zemlje. Procijenjena
temperatura unutranje jezgre od oko 40000C, na dubini od 6370 km, postupno
opada do samo nekoliko stupnjeva na povrini zemlje (uz znaajan doprinos
Suneve energije). Zemljina kora debljine oko 30 km pliva na omotau oko vanjske i
unutranje jezgre. Ponaanje unutar jezgri je relevantno za magnetske polove
Zemlje, a dinamika omotaa utjee na vulkanske erupcije i velike potrese. Za
koritenje geotermalne energije od vanosti je samo Zemljina kora i to posebno na
mjestima gdje se dodiruju tzv. tektonske ploe. To je stoga to ne postoji tehnoloka
mogunost pristupa veim dubinama. Granice tektonskih ploa predstavljaju mjesta
velikog rizika od aktivnih vulkana, potresa i dobar potencijal za koritenje
geotermalne energije [31].
Potencijal nekog podruja za koritenje geotermalne energije grubo se moe ocijeniti
preko temperaturnog gradijenta ispod povrine zemlje.
Prosjean porast
temperature iznosi manje od 30 stupnjeva Celzijevih na 1 km. Podruje sa posebno
dobrim potencijalom za koritenje geotermalne energije ima porast temperature oko
100 oC na 1 km. Meutim, kod dobrih izvora gdje se geotermalna energija i koristi
porast temperature moe biti i vii. Temperaturni gradijent slui samo za
pojednostavljeni prikaz jer je stvarno kretanje temperature ovisno o prirodi
geotermalnog izvora i sastavu tla.
Potencijal za koritenje geotermalne energije ovisi o dubini na koju treba buiti,
sastavu tla i prisutnosti te stanju vode.
Kapacitetom unutranje kalorike energije prednjae najtee iskoristive suhe vrue
stijene. Dostupne temperature se kreu izmeu 150 i 300 oC na dubinama od 2,5 do
6 km. Najvei problem koritenju predstavlja preuzimanje toplinske energije. Da bi
se preuzela toplina potrebno je dovesti medij (npr. vodu) i ostvariti kontakt sa vruim
stijenjem. Postoje razne ideje o stvaranju pukotina, ali sve je jo uvijek u istraivanju
[31].
5.2
Geotermalni resursi
Koritenjem podataka dobivenih buenjem, satelitskim snimanjem i modeliranjem

mogue je procijeniti geotermalne resurse. Pri tome najvaniji su podatci o
temperaturama, koliini vode/pare te o sastavu tla na nekom podruju. Geotermalne
se resurse moe klasificirati prema temperaturi: nisko temperaturni (ispod 90 oC),
visoko temperaturni (preko 150 oC), a srednje temperaturni izmeu. Temperature
odreuju mogunosti koritenja i naine primjene. Samo visoko temperaturni izvori se
smatraju ekonominim i praktinim za proizvodnju elektrine energije.
Procjena resursa se uobiajeno posebno iznosi za proizvodnju elektrine energije i
za direktno koritenje toplinske energije. Dodatno se uzima u obzir sadanje stanje
tehnologije i predvidivo unapreivanje. Slike 6.3 i 6.3a koje slijede ilustriraju podloge
42

rada/gospodarstva
za procjenu geotermalnih resursa u Europi i Hrvatskoj. Procjene su rezultat

kombiniranja podataka dobivenih stvarnim buenjima i modeliranjem uz pretpostavke
o sastavu tla
Za Republiku Hrvatsku najprije treba naglasiti da pola zemlje nema nikakav
geotermalni potencijal dok pola predstavlja potencijal. Tako, dok juni dio zemlje ima
ispodprosjeni temperaturni gradijent (manje od 20 oC/km) na sjeveru je temperaturni
gradijent iznad prosjeka (oko 50 oC/km sa varijacijama na posebnim lokacijama). Na
temelju podatak iz stvarnih buotina (oko 50 napravila INA) na dubinama od nekoliko
km poznato je da potencijalni izvori imaju temperature vode od 40 do 170 oC. Prema
tome se procjenjuje da je ukupni potencijal za proizvodnju elektrine energije skoro
50 MWe i direktno koritenje preko 800 MWt. Uz pretpostavku o faktoru optereenja
za proizvodnju el. en.od 80% to predstavlja potencijal za 0,35 TWh godinje. Za
direktno koritenje to je potencijal od oko 7 TJ godinje. Na slici 24 prikazan je
geotermalni potencijal Hrvatske [28].
Slika 24. Geotermalni potencijal u Hrvatskoj [28]

5.3
Direktno koritenje geotermalne energije za grijanje
Najjednostavniji i najperspektivniji nain iskoritavanja geotermalne energije

predstavlja direktno koritenje toplinske energije za razliite namjene u turizmu,
poljoprivredi, industriji i komunalnom grijanju. Direktno koritenje moe biti
samostalno ili kombinirano. Kombinirati se moe sa drugim (konvencionalnim)
nainima proizvodnje toplinske energije ili sa proizvodnjom el. en. iz geotermalnog
izvora. Tablica ispod ilustrira neke mogue direktne primjene geotermalne energije.
Dodatni primjeri za direktnu primjenu su npr.: prerada mesa (od 60 do 95 oC),
proizvodnja sira (od 40 do 95 oC) i suenje itarica (od 50 do 150 oC).
43

rada/gospodarstva
Svjetski kapaciteti za direktno koritenje geotermalne energije procjenjuju se na 15

GWt instalirane snage i 191 PJ koritene topline godinje (2000.). EU je u 2006.
direktno iskoristila skoro 90 PJ (ukljuujui toplinske pumpe) s 9 GWt instaliranih
kapaciteta.
Direktna primjena je najvea za grijanje i odmah potom slijede kupalita, staklenici,
ribogojstvo te industrija. Svaka zemlja ima svoje specifinosti ovisno ne samo o
geotermalnom potencijalu ve i o brojnim drugim faktorima. Island je poseban primjer
stoga to za ukupne potrebe primarne energije koristi oko 55% geotermalnu energiju
(121 PJ, 2005.). Na prvom mjestu je grijanje (oko 60% ukupne koritene GE), a
zanimljivo je koritenje za otapanje snijega i leda u naseljima.
Hrvatska najvie direktno koristi geotermalnu energiju za toplice i ljeilita (oko 114
MWt instaliranih kapaciteta), a manji dio za zagrijavanje (oko 37 MWt). Potencijal je
znaajan za poveavanje koritenja za toplice i komunalno grijanje. Veliki je
potencijal za Hrvatsku primjena u poljoprivredi (proizvodnja u staklenicima), uzgoju
riba te industriji (posebno prehrambenoj). Potencijalno vano iskustvo u ovom smjeru
e predstavljati izgradnja i koritenje lokacija Velika Ciglena i Lunjkovec-Kutnjak gdje
se planira, uz zdravstvenu i turistiku namjenu, direktno koristiti toplinu za suare,
proizvodnju povra, uzgoj ukrasnog bilja, komunalno grijanje te jednim dijelom i
proizvodnju elektrine energije.
5.3.1 Toplinske pumpe
Mogunost pumpanja topline iz okoline koritenjem lijevokretnog krunog
termodinamikog procesa esto se primjenjuje za grijanje (i hlaenje) u razvijenom
svijetu. Tzv. toplinske pumpe esto se spominju zajedno sa geotermalnim izvorom
energije.
Dok se vanjska prosjena mjesena temperatura zraka, za nae
kontinentalno podruje, kree u rasponu od -5 do +25 oC temperatura tla ostaje
priblino konstantna (ovisno o podneblju od 6 do 8 oC) tijekom cijele godine ve na
dubini od 8 do 10 m. Razlika prema zraku je iskoristiva i na dubini od 2 m gdje je
godinji raspon od 3 do 10 oC za suho tlo i par stupnjeva ire za vlano tlo. Takav
odnos temperatura u tlu i potrebne unutranje temperature u kui ili zgradi
predstavlja potencijal za isplativo i racionalno zagrijavanje (hlaenje) s koeficijentom
djelovanja od 3 do 6 (omjer dobivene toplinske energije i uloene el. en.). Ukupna
djelotvornost ovisi pokraj konstantne manje razlike temperatura i o koritenoj
tehnologiji a posebno o konkretnoj izvedbi (horizontalno, vertikalno, podzemne vode i
drugo).
Koritenje toplinskih pumpi u razvijenom svijetu na daleko je veoj razini od situacije
u Hrvatskoj. To se najprije odnosi na pojavu jeftinijih klima ureaja sa mogunou
crpljenja topline iz zraka koje imaju relativno mali koeficijent djelotvornosti. No, faktor
preobrazbe je konstantniji i bitno bolji kod primjena sa koritenjem toplinskog
spremnika u zemlje (nekoliko metara ispod povrine).
Glavni dijelovi toplinske crpke su:
Kompresor
Tip i duina cijevi kruga
44

rada/gospodarstva
Radni medij
Ispariva
Kondenzator
Termo ekspanzijski ventil
Horizontalni sustav s zatvorenim krugom

Ovaj se sustav primjenjuje kod objekta koji imaju potrebu za veom koliinom
toplinske energije i na podrujima gdje zbog tipa tla nisu mogue postavljanje
horizontalnog sustava. Za ovakav sustav potrebno je izbuiti jednu dublju buotinu
(100 m do 200 m) ili vie manjih (20 m, 30 m, 50 m) koje se nakon postavljanja zaliju
betonom. Poluetilenske cijevi su postavljene u obliku slova u s jakom spojnicom na
dnu. Dubinska sonda je najsigurniji izvor konstantne temperature.
Slika 25. Horizontalni sustav sa zatvorenim krugom [24]

Ovaj sustav se koristi na mjestima gdje ima dovoljno prostora te je tlo pogodno za
izvoenje graevinskih radova. Snop cijevi polae se paralelno u tlo na dubinu veu
od dubine smrzavanja (oko 2 m). Nedostatak ovog sustava su velike temperaturne
oscilacije tla na tako malim dubinama.
Vertikalni sustav sa zatvorenim krugom
Ovaj se sustav primjenjuje kod objekta s potrebama za velikim koliinama ogrjevne i
rashladne energije, kad je tlo blizu povrine stjenovito ili na povrinski skuenim
prostorima. Potrebno je izbuiti buotine odreene dubine Svaka buotina
opremljena je jednim snopom polietilenskih cijevi spojenih na dnu U-spojnicom
velike vrstoe.
45

rada/gospodarstva
Slika 26. Vertikalni sustav sa zatvorenim krugom [24]

Vertikalni sustav s otvorenim krugom
Slika 27. Vertikalni sustav s otvorenim krugom [24]

Ovaj sustav je isplativ u sluaju izdanih podzemnih voda. Podzemna voda se
izravno crpi iz jedne buotine te nakon to proe kroz sustav toplinske crpke vraa u
drugu buotinu koja je najmanje udaljena 15 m. Odvod se moe provesti i u rijeku,
jezero ili tlo. Prednosti ovoga sustava su nie poetne investicije te dobre
temperaturne osobine podzemnih voda.
5.4
Koritenje geotermalne energije za proizvodnju elektrine energije
Proizvodnja elektrine energije koritenjem geotermalnog izvora u principu je slina

klasinoj konverziji unutranje kalorike energije iz uobiajenih izvora toplinske
energije (npr. ugljen). Slinost prestaje kada je rije o injenici da treba otkriti dobro
geotermalno nalazite i da je za to potrebno napraviti buotinu (ili vie njih) od
nekoliko km. Dodatno, kod geotermalnih izvora vrlo su rijetki sa parametrima medija
blizu parametara klasine termoelektrane.
46

rada/gospodarstva
Razlikuju se etiri vrste geotermalnih elektrana [31]:
Elektrane na suhu paru (rijetko)
Flash steamelektranesa separiranjem mokre pare(T>200oC)
Elektrane sa binarnim ciklusom (T<200oC) (u HR)
Elektrane sa separiranjem pare i binarnim ciklusom (vea uinkovitost)
Najkvalitetniji geotermalni izvori daju suhu paru visoke entalpije (temperature oko
240oC) na ulazu u postrojenje. Takva postrojenja se po svojoj izvedbi i snazi (reda
100 MW) ne razlikuju znaajno od klasinih termoelektrana. Specifinost su
centrifugalni separator neistoa prije turbine i parni ejektor za uklanjanje
nekondezibilnih plinova (do 10% mase; CO2, NH4 i H2S) iz kondenzatora. Za
smanjivanje potrebnog rashladnog protoka tlak u kondenzatoru je relativno visok
(~135 kPa) i to, uz relativno male temperature, dodatno umanjuje termiki stupanj
djelovanja prema klasinim postrojenjima. Na svijetu ima malo primjera koji koriste
izvore suhe pare (Lardarello u Italiji, Matsukawa u Japanu, Geysers u SAD i
Kamojang na Javi). Cijena ovakvih postrojenja sa buotinama dvostruko je iznad
cijene konvencionalnih (oko 2000 /kW).
Organski medij
Srednje dobri i najee koriteni geotermalni izvori daju na izlazu mokru paru.
Temperatura fluida je preko 2000C s velikim salinitetom (do 280e3 ppm). Separiranje
pare se odvija u jednom, dva i rjee tri stupnja. Broj stupnjeva se poveava za bolji
ukupni stupanj djelovanja kod loijih izvora. Kombinirani proces proizvoenje el. en. i
topline se koristi umjesto trostruke separacije pare. Cijena ovakvih postrojenja
otprilike je 30% vea od onih sa suhom parom. Elektrane sa mokrom parom su
manjih snaga (10-50 MWe) i koriste se u SAD, Japanu, Novom Zelandu, Meksiku i
na Islandu.
Slika 28. Shematski prikaz binarne geotermalne elektrane [31]
47

rada/gospodarstva
48

rada/gospodarstva
6
6.1
ENERGIJA SUNCA
Potencijal Suneva zraenja
Energija Suneva zraenja kontinuirano pristie na Zemlju koja se okree oko svoje
osi i oko Sunca. Posljedino imamo dnevne i sezonske mijene snage Suneva
zraenja koje stie do povrine Zemlje. Snaga Suneva zraenja na ulazu u
Zemljinu atmosferu, pri srednjoj udaljenosti od Sunca, iznosi 13701 W/m2. Do
povrine Zemlje stie otprilike pola. Ukupno Sunevo zraenje koje doe na Zemlju
vrati se natrag u svemir2. Snaga koju stvarno na povrini imamo znaajno ovisi o
prilikama u atmosferi i o oblacima. Za grubu ocjenu
prosjene snage Suneva zraenja na povrini zemlje
tijekom cijele godine se moe uzeti vrijednost od skoro
200 W/m2 [19].
Jednostavni raun s povrinom Zemlje okrenutom
Suncu moe ocijeniti godinje dozraenu energiju.
Slika sa strane usporeuje preko volumena kocke
energiju Sunca dozraenu na Zemlju (1) s rezervama
primarnih izvora energije i ukupnom svjetskom
potronjom energije (7). Nedvojbeno je da se radi o
enormnim koliinama energije mnogostruko veim od
svih rezervi ugljena (4), prirodnog plina (3), nafte (5) i urana (6) zajedno. Iznos
trenutno koritene Suneve energije prikazuje najsitnija kocka broj 2 [34].
Za neku odreenu lokaciju potencijal Suneva zraenja se odreuje mjerenjem i
analitiki. Mjeriti se moe lokalno ili satelitski. Analitiki pristup daje zadovoljavajue
rezultate ukoliko je poznat tzv. indeks prozranosti (Kt odreuje koliko zraenja
doe do povrine). Piranometrom (termikim ili poluvodikim) se mjeri globalna
(ukupna), direktna i difuzna (rasprena) ozraenost na horizontalnu povrinu
(gustoa energije - H Wh/m2). Daljnja analitika procjena je nuna zbog toga to su
rezultati mjerenja najee dostupni samo za ukupnu ozraenost i jer se konverzija
Suneva zraenja odvija pod odreenim kutom () u odnosu na horizontalnu
povrinu, a difuzno i direktno zraenje takoer ovise o tom kutu i o indeksu
prozranosti. Dodatno treba voditi rauna i o reflektiranoj komponenti koja ovisi o
direktnoj komponenti, kut i specifinoj konfiguraciji terena.
Uslijed blage ekscentrinosti putanje Zemlje oko Sunca i razliite udaljenosto tijekom godine
vrijednost Solarne konstante varira 3,5%. To se moe zanemariti prema ostalim varijabilnim
utjecajima.
2
Na putu do povrine Zemlje oko 30% direktno se odbija natrag u svemir (od atmosfere 6%, od oblaka
20% i od zemlje 4%), oko 19 % apsorbira se u atmosferi (oblaci 3%, atmosfera iznad 16%), a ostatak
upije kopno i more. Iz zemlje i oceana sve se vraa natrag: zagrijavanjem zraka 7%, isparivanjem
vode 23% i infracrvenim zraenjem 21%. Uz prethodne izmjene u oblacima i atmosferi Zemlju na
kraju naputa infracrvenim zraenjem 70% Suneve energije.
49

rada/gospodarstva
6.2
Toplinska primjena
Pod toplinskim koritenjem Suneva zraenja podrazumijeva se direktna primjena za

zagrijavanje objekata, grijanje vode ili u novije vrijeme koritenje u rashladnim
ureajima. Toplinska primjena se dijeli jo na pasivnu i aktivnu.
6.2.1 Pasivna arhitektura
Najstariji oblik koritenja energije Suneva zraenja je u pasivnoj arhitekturi. Pasivna
gradnja ponajprije znai da se stambene cjeline i objekti grade tako da se im vie
zagrijavaju kada je tijekom godine hladno i da se to manje zagrijavaju kada je toplije
godinje doba. Ovo je mogue postii zahvaljujui injenici da je kut (deklinacija) pod
kojim se Sunce, u krajevima sjeverno od ekvatora, nalazi tijekom ljeta vei od onoga
preko zime. Pasivno rjeenje predstavlja nadstrenica na junom dijelu nastambe.
Ljudi ovo koriste ve vie od dva milenija. Pasivna gradnja dodatno moe biti u
dobroj izolaciji objekta; zidovima i podovima koji imaju dodatnu masu za akumuliranje
topline (akumulacija preko dana za none potrebe); odgovarajuom izvedbom
prozora; dodatnim izvorom svjetla iz posebnih kanala. Postoje i rjeenja koja strogo
gledano nisu pasivna gdje se moe npr. pomicati pokrov ili dio fasade. Kontrolirana
ventilacija takoer doprinosi uinkovitosti i komforu.
Pretpostavka pasivnoj gradnji je znaajna juna povrina i da nema zasjenjivanja
okolnih objekata. Dodatno treba planirati ureenje oko objekta raslinjem za stvaranje
sjene zelenilom preko ljeta i osiguravanjem zaklona od vjetra preko zime.
6.2.2 Toplinski kolektori
Koritenje energije Sunca preko toplinskih kolektora malo je sloenije od pasivnih
rjeenja ali zato sigurno najisplativije. Rjeenja mogu biti sa i bez aktivnih
komponenti te mogu koristiti zrak ili vodu kao radni medij. Dalje se mogu razlikovati
po temperaturi koju postie radni medij, tako imamo: nisko, srednje i visoko
temperaturne primjene.
Najjednostavnija nisko temperaturna rjeenja se koriste za grijanje bazena ili
industrijskih objekata. Izvode se sa cijevima bez pokrova ili sa fasadama koje imaju
zrane prolaze. Najbolji su za temperature do 10 oC iznad okoline (slika 29).
50

rada/gospodarstva
www.re-solutions.org
NREL
Slika 29. Nisko temperaturni kolektori za grijanje vode u bazenima i za grijanje

prostora [25, 26]
Neto sloeniji srednje temperaturni kolektori imaju pokrov od stakla te posebne
premaze koji pospjeuju apsorpciju uz minimalnu emisiju. Koriste se za grijanje
objekata i tople vode. Najbolji stupanj djelovanja imaju za temperature medija do 50
o
C iznad okoline.
Slika 30. Srednje temperaturni solarni kolektori

Visoko temperaturni kolektori su najsloeniji jer zahtijevaju vakumirane staklene cijevi
i dobru izolaciju. Prednost im je to omoguavaju postizanje temperatura iznad 50
o
C, a u posebnim izvedbama i preko 100 oC. Slika 31 prikazuje presjek vakumirane
cijevi visoko temperaturnog kolektora.
51

rada/gospodarstva
Staklena
vakumirana cijev
kondezer,
izmjenjiva topline
Selektivni
absorber
radni medij
Slika 31. Presjek evakuirane staklene cijevi visoko temperaturnog kolektora [27]
6.2.3 Hlaenje
Sve su brojniji projekti koji demonstriraju direktnu primjenu Solarne energije za
hlaenje. Za kompletnu dostatnost se razmatraju kombinirana rjeenja sa bojlerima
na biomasu. Stanje razvoja je pred uvoenjem na trite i znaajno smanjenje cijene
se oekuje u iduim godinama. Vanost primjene Solarne energije za hlaenje je u
sve veim potrebama za elektrinom energijom u ljetnim mjesecima i maksimalnom
poklapanju sa njenom dostupnosti.
Solarno hlaenje radi tako da zamjenjuje kompresor, pogonjen el. en., procesom koji
koristi medij za preuzimanje topline s vrlo niskom tokom kljuanja (ispod 0 oC).
Ureaj se sastoji od bojlera, kondenzatora, evaporatora i absorbera. Moe se
koristiti amonijak pod tlakom tako da je teku na sobnoj temperaturi, a potrebni su jo
vodik i voda. Razvijaju se i rjeenja s litij bromidom i vodom.
Hlaenje bez koritenja mehanike energije poznato je jo od poetka prolog
stoljea kada je bilo popularno jer el. en. nije bila dovoljno dostupna za razliku od
izvora ostatne topline. Ovakav nain rashlaivanja se izvodi na apsorpcijski i
adsorpcijki nain.
Proizvodnje elektrine energije iz Sunevog zraenja
6.3
6.3.1 Solarne termoelektrane

TE na Sunevu energiju se ne razlikuju u osnovi od ostalih TE u dijelu koji pretvara
toplinsku energiju u elektrinu. Uvijek se primjenjuje toplinski kruni proces koji
preko turbine ili nekog drugog toplinskog stroja pretvara toplinsku energiju u
mehaniku i elektrinu preko generatora. Tri su razliita rjeenja Solarnih
termoelektrana relevantna prema iskustvu i potencijalu za ekonominu primjenu:
Parabolina protona solarna TE
Solarni toranj
Parabolini tanjur
52

rada/gospodarstva
Sve ove termoelektrane koriste primarno direktnu komponentu Sunevog zraenja

i za dostatnu uinkovitost moraju pratiti kretanje Sunca. Pored navedenih rjeenja
zanimljivojespomenuti i tzv. Solarni dimnjak koji se bazirana solarnim kolektorima i
zranim turboagregatima (zasada manji potencijal).
Parabolina protona solarna termoelektrana
Rjeenje solarne termoelektrane (STE) s poljem cijevi u fokusu polja linearnih
parabolinih koncentratora ima najvei potencijal za posve komercijalno koritenje.
Kumulativno iskustvo i ukupne probne instalacije daleko premauju sva ostala
rjeenja solarnih TE. Veliko iskustvo sa ovim rjeenjem dolazi od 354 MWe
instalacija u Mojave pustinji u Kaliforniji jo prije 20 godina ini paraboline protoe
STE najrazvijenijom tehnologijom. Relativni zastoj u aktivnostima se mijenja u
zadnje vrijeme izgradnjom postrojenja u panjolskoj, Izraelu i drugdje, ali uz zastoje i
nejasnu kratkoronu budunost.
Koncentracijom Suneva zraenja od 75x postiu se temperature radnog medija i do
400 oC. Ukupna efikasnost ovisi o specifinoj izvedbi, ali se kree oko 12%.
Solarni koncentratori mogu pratiti Sunce samo u jednoj osi i to je obino istok-zapad.
Kao kruni proces se uobiajeno koristi Rankineov direktni ili posredni. Usklaivanje
dostupnosti energije Sunca i potronje se rjeava toplinskim spremnicima velikog
kapaciteta (otopljene soli). Optimalna snaga postrojenja se rauna na oko 200 MWe
(najvie zbog povrine) [30].
Slika 32 prikazuje ilustraciju sheme jednog rjeenja cijele paraboline protone STE
[27].
dogrija
polje solarnih
kolektora
pregrija
topli
turbina
spremnici
generator
ispariva
kondenzator
hladni
crpka
meupregrija
rashladni
toranj
napojna
crpka
Slika 32. Shema primjera izvedbe paraboline protone Solarne TE [27]

Solarna TE izvedba s solarnim tornjem (sredinjim prijemnikom)
53

rada/gospodarstva
Rjeenje STE sa centralnim tornjem prema kome su usmjerena reflektirajua zrcala

vrlo je slino rjeeno u ostatku postrojenja parabolinoj protonoj izvedbi.
Tehnologija sa centralnim tornjem je neto slabije razvijena. Ovdje se postiu
koncentracije Sunevih zraka do 800x i temperature u tornju do 560oC (istopljena
duina sol, organske kapljevine ili zrak). Optimalna snaga se procjenjuje u rasponu
od 100 do 100 MWe. Potrebno je oko 20 m2 povrine za 1 kWe [30].
Slika 33. ilustrira pilot postrojenja STE sa solarnim tornjem [32].
Slika 33. Solarni toranj 11 MWe (panjolska, 600 ogledala) i Solar II 10 MWe
California (2000 ogledala, 100 m toranj, 40 M$)
Solarna TE s parabolinim tanjurom
Najmanje razvijena od tri opisane STE je izvedba sa parabolinim tanjurima (slika
34). Ove STE najmanje izgledaju kao uobiajene termoelektrane jer jedna jedinica
ima snagu od 10 do 25 kWe. Kompletan toplinski stroj i generator se nalaze
smjeteni u fokusu tanjura promjera oko 10 m. Uobiajena izvedba je sa Stirlingovim
toplinskim strojem (postoje izvedbe sa mikroturbinama i Braytonovim krunim
procesom). Stirlingov motor ima prednost zbog efikasnosti (i preko 40%), ali problem
predstavlja pouzdanost. Ukupna efikasnost koja se postie iznosi 22% to je bolje
od ostalih izvedbi STE Suneva svjetlost se koncentrira vie od 3000x to predstavlja
izazov kod realizacije (skupo). STE sa parabolinim tanjurom karakterizira velika
gustoa snage (oko 55 kW/l). Medij u toplinskom stroju postie temperature od preko
750 oC [30].
54

rada/gospodarstva
Slika 34. Solarna TE s parabolinim tanjurom [32]

6.3.2 Fotonaponske elije
Pojavu da svjetlost odreene valne duine kada obasjava neki metal (npr. cink ili
natrij) iz njega izbije elektron otkrio je jo Becquerel 1939. Objanjenje ove
kvantnomehanike pojave, kojom se moe proizvoditi elektrinu energiju, dao je
Einstein 1905. Prva moderna izvedba fotonaponske elije, koja iskoritava opisani
efekt, ostvarena je 1954. u Bell Labs.
Prema podatcima za 2011. u svijetu ima 70GWe instalirane snage fotonaponskih
elija (izvor: REN21 Renewable 2012 Global Status Report)
Fotonaponsko koritenje Suneve energije sa svojim eksponencijalnim rastom od
40% godinje predstavlja trenutno najbre rastui novi izvor. Ovako veliki rast
predstavlja potencijalni izvor za poremeaje sa dobavom osnovnih sirovina (npr.
silicija i indija).
Razvoj i pojavljivanje na tritu novih tehnologija poput tankog-filma, uz solidan
stupanj djelovanja od 10 i vie postotaka, predstavlja nadu da e se potrebe za
osnovnim sirovinama barem dijelom relaksirati.
Fotonaponska elija je poluvodiki element koji omoguuje izravnu pretvorbu
svjetlosti u elektrinu energiju na osnovi fotonaponskog efekta. Fotonaponske elije
se mogu prikazati pomou ekvivalentnog sklopa koji je prikazan na slici 35.
55

rada/gospodarstva
serijski otpor
RS
Ifs
Id
strujni
izvor
dioda
paralelni
otpor RP
otpor vanjskog
kruga
(otpor troila) R
Slika 35. Ekvivalentni sklop fotonaponske elije [8]

Struja takvog kruga, odnosno fotonaponske elije odreena je sljedeim izrazom:
IRs )
e (UmkT
U
I I fs I d I p I fs I 0 e
1
Rp
(16)
Ukoliko se zanemari serijski i paralelni otpor tada vrijedi [8]:

IRs )
e (UmkT
I I fs I 0 e
1
Gdje je:
I struja ekvivalentnog sklopa prema slici 35.
Ifs fotostruja
Id struja diode
Ip struja kroz paralelni otpor,
U napon
Rp paralelni otpor FN elije
I0 struja zasienja
e elementarni naboj, e=1,60217646210-19 As
Rs serijski otpor FN elije
m parametar FN elije, m=1
56
(17)

rada/gospodarstva
k Boltzmanova konstanta, k=1,380610-23 J/K
T apsolutna temperatura
Strujno naponske karakteristike fotonaponske elije su prikazane na slici 36.

I [A]
PMPP=IMPP UMPP
Toka maksimalne
snage (MPP)
IKS
IMPP
UMPP
UPH
U [V]
Slika 36. Strujno naponska karakteristika fotonaponske elije [8]

Fotonaponska elija se moe opisati s etiri bitna parametra:
Struja kratkog spoja IKS struja pri kratko spojenim stezaljkama fotonaponske
elije. Tada je napon U=0, a struja kratkog spojka je jednaka fotostruji, I KS= Ifs.
Napon praznog hoda UPH Napon otvorenih stezaljki fotonaponske elije koji
je jednak [8]:
U PH
k T I KS
ln
1
e
I0
(18)
Stupanj korisnog djelovanja fotonaponske elije FNC omjer elektrine snage

koju moe ostvariti FN elija i snage Sunevog zraenja na njezinu povrinu i
jednak je [8]:
FNC
57
U J
PMPP
100 F PH KS 100
G AFNC
G
(19)

rada/gospodarstva
Gdje je:
G snaga Sunevog zraenja [W/m2]
A povrina FN elije [m2]
JKS gustoa struje kratkog spoja [A/m2]
Faktor punjenja F omjer maksimalne snage FN elije i umnoka struje

kratkog spoja i napona praznog hoda i jednak je [8]:
F
PMPP
U
I
MPP MPP
U PH I KS
U PH I KS
(20)
Vrijednosti faktora punjenja F se kreu u rasponu od 0,7 do 0,9.

6.3.3 Fotonaponski modul i nizovi
Budui da jedna elija daje napon od samo oko 0,5 V, zbog toga je rijetka uporaba
samo jedne elije. Zbog toga se kao osnovni blok kod fotonaponskih sustava koristi
FN modul koji je se sastoji od vie spojenih elija te postavljenih u kuite otporno na
vremenske prilike. Tipini FN modul sastoji se od 36 elija te ima izlazni napon od 12
V. Nadalje se vie FN modula spaja u seriju ili paralelu da bi se dobio vei napon,
odnosno vea struja te tada ine fotonaponski niz ili string.
Od elije do modula
elija
Modul
Niz
Slika 37. FN elija, modul i niz [11]
Na slici 38 prikazan je I U karakteristika tipinog FN modula.
58

rada/gospodarstva
IKS
4 elije
36 elija
Struja (A)
Dodavanje elija u seriju
36 eija X 0.5 V=18 V
2V
Napon (V)
0.5 V za svaku eliju
18 V
Slika 38. I U karakteristika tipinog FN modula [8]

Na slici 39 prikazana je sloena ekvivalentna shema fotonaponske elije ukljuujui
paralelni i serijski otpor.
U
+
I
+
I
serijski
otpor RS
Ud
paralelni
otpor RP
Id
dioda
IKS
strujni
izvor
I
FN
elija
-
Slika 39. Sloena ekvivalentna shema fotonaponske elije ukljuujui paralelni i

serijski otpor [8]
Struja fotonaponske elije prema slici 10 opisana je izrazom (21) [8]:
e (U IRs ) U IRs
I I KS I 0 e kT 1
Rp
59
(21)

rada/gospodarstva
Strujno naponska karakteristika fotonaponske elije prema slici 39 i izrazu (21)

prikazana je na slici 40.
RP=; RS=0
4.0
RS0
Struja (A)
U=IRS
2.0
0,3
0,6
Napon (V)
Slika 40. Strujno naponska karakteristika FN elije ukljuujui paralelni i serijski otpor
[8]
Za temperaturu od 250C izraz (8) poprima sljedei oblik [8]:
1
38,9 U IR
I I KS I 0 e s 1 U IRs
Rp
(22)
Ukoliko je:
U d U I Rs
(23)
0
tada se dobije sljedei izraz (uz pretpostavku da je temperatura 25 C):
U
I I KS I 0 e38,9Ud 1 d
Rp
(24)
Konano se dobije da napon jedne elije prema izrazu (10) iznosi:
U U d I Rs
(25)
Umod n Ud I Rs
(26)
Napon modula je jednak:
Gdje je n broj elija spojenih u seriju.
Od modula do niza
Moduli se spajaju u seriju ukoliko se eli postii vea vrijednost izlaznog napona, a u
paralelu ukoliko se eli postii vea vrijednost struje. Nizovi se uglavnom sastoje od
kombinacije.
60

rada/gospodarstva
Ukoliko se moduli spajaju u seriju, I U karakteristike se jednostavno dodaju du

naponske osi kako je to prikazano na slici 7.
U1
U2
U3
+
I
+
U=U1 +U2+U3
Struja (A)
1 modul
2 modula
3 modula
Napon (V)
Slika 41. I U karakteristika serijski spojenih FN modula [8]

Ukupna I U karakteristika jednostavno je jednaka zbroju pojedinanih
karakteristika.Ukoliko se moduli spajaju u paralelu, napon I U karakteristike jednak
je za sve module, dok se struje jednostavno zbrajaju kako je prikazano na slici 42.
3 modula
I=I1 +I2+I3
+
I1
I2
I3
Struja (A)
2 modula
U
1 modul
Napon (V)
Slika 42. I U karakteristika paralelno spojenih FN modula [8]

I U karakteristika kombinirano spojenih FN modula prikazan je slikom 43.
61

rada/gospodarstva
U1
U1
U2
U2
U3
U3
I
U=U1 +U2+U3
U1
-
U2
U3
+
Struja (A)
U=U1 +U2+U3
Napon (V)
Slika 43. I U karakteristika kombinirano spojenih FN modula [8]

6.3.4 Fotonaponski sustavi
Pod pojmom fotonaponski sustav podrazumijevaju se svi ureaji, oprema i jedinice
koje ine FN instalaciju koja je potrebna za njegov ispravan rad [9]. U pogledu spoja
na mreu postoje dvije vrste FN sustava:
Umreeni (sustavi spojeni na mreu)
Autonomni (samostalni sustavi bez spoja na mreu)
Fotonaponski sustav koji je spojen na mreu prikazan je na slici 44.
62

rada/gospodarstva
Slika 44. Fotonaponski sustav spojen na mreu [8]

Na slici 45 prikazana je druga vrsta FN sustava, samostalni sustav. To je sustav u
kojemu je FN sustav jedini izvor energije, odnosno nema spoja na mreu.
FN niz (string)
DC potroai
Generator
(opcionalno)
Regulator punjenja/
kontrolna ploa
baterije
Izmjenjiva/
punja
AC potroai
Slika 45. Samostalni fotonaponski sustav (bez spoja na mreu) [8]
Nositelji normizacije na podruju fotonaponskih sustava su IEC i IEEE-SA, a

kljune norme na podruju fotonaponskih sustava su [9]:
IEC 61730 (HRN EN 61 730: 2008) - Photovoltaic Module Safety Sigurnosni

zahtjevi za fotonaponske module
63


rada/gospodarstva
IEC 61215 (HRN EN 61 215: 2008) -Crystalline silicon terrestrial photovoltaic

(PV) modules Design qualification and type approval FN moduli od
kristalnog silicija za zemaljske primjene Ocjenjivanje konstrukcije i potvrda
tipa
IEC 61646 (HRN EN 61 646: 2008) - Thin-film terrestrial photovoltaic (PV)

modules - Design qualification and type approval tankoslojni FN moduli za
zemaljske primjene - Ocjenjivanje konstrukcije i potvrda tipa
Norma HRN EN 61 730: 2008 opisuje temeljne konstrukcijske zahtjeve za

fotonaponske module. Njihov cilj je osigurati siguran mehaniki i elektrini rad
tijekom predvienog ivotnog vijeka. Norma HRN EN 61 215: 2008i norma HRN EN
61 646: 2008 opisuje tip modula i zajedno sa normom HRN EN 61 730: 2008 definira
temeljne zahtjeve na konstrukciju fotonaponskih modula.
IEEE SCC21 je razvio niz normi, smjernica i preporuka u svezi funkcionalnih i
pogonskih zahtjeva za rad fotonaponskih sustava i opreme [9]:
IEEE 1262 Recommended Practice for Qualification of Photovoltaic (PV)

Modules
IEEE 1374 Guide for Terrestrial Photovoltaic Power System Safety
IEEE 928 Recommended Criteria for Terrestrial Photovoltaic Power System.
Iz popisa normi za fotonaponske instalacije moe se zakljuiti da se u njima pruaju

brojne informacije, upute i smjernice za pojedine dijelove ili daju primjeri primjene FN
sustava. Ne postoji jedinstveni dokument kojim bi se obuhvatili razliiti zahtjevi za FN
instalacije, sigurnosne upute, smjernice za odabir osnovnih dijelova itd. Veina
meunarodnih normi na podruju fotonaponskih sustava su prihvaene kao
hrvatske norme, ali u izvorniku (na engleskom jeziku)[9].
I za zatitu FN sustava od kratkog spoja se koriste osigurai. Ipak, iskustvo je
pokazalo da osigurai koji su se do sada koristili sa svojim svojstvima ne mogu u
cijelosti zadovoljiti zahtjeve za suvremenom zatitom u takvim sustavima. U
fotonaponskim instalacijama ne moe doi do iznimno velikih struja kratkog spoja
zbog ega se zahtijevaju, odnosno predviena su razna ispitivanja isklopne moi. U
sluaju ispada nekog FN modula rastalni osigura ga mora isklopiti ime se
onemoguava da se energija iz cijelog sustava raspodijeli po njemu. Zbog toga su za
fotonaponske sustave potrebni osigurai koji imaju razmjerno male radne struje te
koji odgovaraju raznim drugim parametrima (IEC 60 269 - 2). Prema tome najvanije
znaajke rastalnih osiguraa za FN sustave su: [9]
Nova oznaka vremenske karakteristike struje: gPV
Donja jakost struje (''non fusing''): Inf=1,13In
Gornja jakost struje (''fusing''): If=1,45In
Rastalni uloci s karakteristikom

temperaturnom ciklusu.
64

gPV
moraju
biti
ispitani
na
tzv.

rada/gospodarstva
Rastalni uloci s karakteristikom gPV moraju biti ispitani i na ciklikom

strujnom optereenju, pri emu broj ciklusa ispitivanja iznosi 3000.
Pretpostavljajui Sunevo zraenje od 1200 W/m2 i temperaturu okoline od 450C

prema IEC 60 269-6 za nazivnu struju osiguraa FN niza se moe uzeti [10]:
I n 1, 4 I KS
65
(12)

rada/gospodarstva
Literatura:
[1] Jenkins, N., Allan, R., Crossley, P., Kirschen, D., Strbac, G., "Embedded
generation", The Institution of Electrical Engineers, London, 2000.
[2] Lajos Jozsa: Energetski procesi i elektrane, udbenik ETF Osijek, 2006.
godine
[3] Marijan Kalea: Nekonvencionalni izvori energije, predavanje, ETF Osijek,
2006. godine
[4] Strategija energetskog razvitka Republike Hrvatske,2008. (Narodne novine,
br. 68/01., 177/04., 76/07. i 152/08.)
[5] V. Potonik, Z. Komeriki, M. Magdi, Mali termoenergetski objekti, II
savjetovanje hrvatskog komiteta CIGRE, ibenik Primoten, 1995.
[6] S. Kneevi, "Tehnologije vjetroelektrana trendovi u svijetu u primjena u
Hrvatskoj", HEP - Obnovljivi izvori energije
[7] Dizdarevi, N., Majstorovi, M., utobradi, S., "Pogon vjetroelektrana", HK
CIGRE, Cavtat, 2003., C6-23
[8] ''Renewable and Efficient Electric Power Systems'' Gilbert M. Masters, John
Wiley & Sons, Inc., Hoboken, New Jersey, 2004, USA.
[9] ''Osnove primjene fotonaponskih sustava'' Boris Labudovi, Energetika
Marketing d.o.o., Grafika Hrae, Zagreb 2011.
[10] Short circuit protection in PV systems: Requirements for photovoltaic fuses.
http://www.siba-fuses.com (veljaa 2013.)
[11] Damir ljivac, Zdenko imi: Obnovljivi izvori energije s osvrtom na
gospodarenje'' Hrvatska komora arhitekata i inenjera u graditeljstvu, Osijek,
oujak 2008.
[12] Igor Raguzin, Domagoj Validi,Ivan Kezele: Novi propisi za obnovljive
izvore energije, asopis EGE, 2/2007.
[13] Hrvatski opetaror trita energije Obnovljivi izvori energije i kogeneracija,
www.hrote.hr (veljaa 2013.)
[14] Biomasa kao obnovljivi izvor energije, Radna skupina za biomasu,
Ministarstva poljoprivrede, umarstva i vodnog gospodarstva teMinistarstva
gospodarstva, rada i poduzetnitva, ISBN: 953-6474-49-2
[15] M., Kaltschmitt:Evaluierung der Mglichkeit zur Einspeisung von Biogas in
das Erdgasnetz, Institut fr Energetik und Umwelt, Projektnummer 323
20002, 2005.
[16] Teodorita Al Seadi, Dominik Rutz, Heinz Prassl, Michael Kttner, Tobias
Finsterwalder, Silke Volk, Rainer Janssen: Bioplin prirunik, Biogas for
Eastern Europe IEE projekt, 2008.
[17] IEA Energy Technology Essentials: Biomass for Power Generation and CHP,
2007. www.iea.org (veljaa 2013.)
66

rada/gospodarstva
[18] V. Potonik, Z. Komeriki, M. Magdi: Mali termoenergetski objekti, II

savjetovanje hrvatskog komiteta CIGRE, ibenik Primoten, 1995.
[19] Boidar Udovii: Energetika, kolska knjiga, Zagreb, 1993.
[20] Krivulja snage vjetroelektrane www.vestas.com (veljaa 2013.)
[21] HEP Operator prijenosnog sustava: Dodatni tehniki uvjeti za prikljuak i
pogon vjetroelektrana na prijenosnoj mrei http://www.hep.hr/ops/usluge/
sustav/uvjetiVE.pdf (veljaa 2013.)
[22] European Small Hydropower Association ESHA, Guide on How to Develop
a Small Hydropower Plant, ESHA, 2004. (www.esha.be)
[23] Bobrowicz,Wladyslaw.Small Hydro Power-Investor
Energetyczny Koncern Energetyczny SA,2006.
Guide,
Koncern
[24] Perko, Jurica; Duge, Vjekoslav; Topi, Danijel; ljivac, Damir; Kova, Zoran:
Calculation and Design of the Heat Pumps // Proceedings of The 3rd
International Youth Conference on Energetics 2011 / Leiria, 2011.
[25] Nisko temperaturni kolektori: www.re-solutions.org (veljaa 2013)
[26] National Renewable Energy Laboratory www.nrel.gov (veljaa 2013.)
[27] Visoko
temperaturni
kolektori
i
paraboline
protone
termoelektrane:www.volker-quaschning.de/articles (veljaa 2013.)
solarne
[28] Energetski institut Hrvoje Poar, http://www.eihp.hr, (svibanj 2012.)

[29] D. Kralik: Biomasa energije iz poljoprivrede, predavanja, Poljoprivredni
fakultet Osijek, http://www.pfos.hr/~dkralik/Predavanja_PDF/Biomasa.pdf,
(svibanj 2012.)
[30] M. Kaltschmitt, W. Streicher, A.Wiese. Renewable Energy, Springer, Berlin,
2007.
[31] Geothermal Energy Association: http://geo-energy.org (veljaa 2013.)
[32] An Industry Report on Solar Thermal Energy: http://www.solar-thermal.com/
(veljaa 2013.)
[33] G. Pichler: Obnovljivi izvori energije www.greenenergy.hu/ime/publikacio/
phare/Pichler.htm (travanj 2006.)
[34] Solar Book, On-line Solar Study Reference, http://www.solarbook.ie/ (veljaa
2013.)
67

Zelene Vjestine Za Elektrotehniku I Strojarstvo Skripta Posljednja-Verzija PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Zelene Vjestine Za Elektrotehniku I Strojarstvo Skripta Posljednja-Verzija PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Zelene Vjestine Za Elektrotehniku I Strojarstvo Skripta Posljednja-Verzija PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE

Prirunik izradili: prof.dr.sc.Damir ljivac,dipl.ing.

Elektrotehnika i prometna kola Osijek

Ovaj projekt financira EU

Strojarska tehnika kola Osijek

Udruga za zatitu prirode i

Potreba za obnovljivim izvorima energije ...................................................... 2

Podjela izvora energije .................................................................................. 3

Zakonska regulativa o OIE ............................................................................ 4

Direktive EU o OIE .................................................................................. 4

Zakonska regulativa OIE u Hrvatskoj i tarifni sustav ............................... 6

ELEKTRANE NA BIOMASU I BIOPLIN............................................................... 8

Vrste i osnovne znaajke biomase [18] ........................................................ 8

Drvna biomasa ........................................................................................ 9

Nedrvna biomasa .................................................................................. 10

Alkoholna goriva (etanol) ...................................................................... 12

Energija otpada ..................................................................................... 13

Termika obrada otpada ....................................................................... 13

Deponijski plin ....................................................................................... 14

Svojstva obnovljivih izvora energije ........................................................ 4

Procesi i tehnologije proizvodnje elektrine energije iz biomase ................. 14

Istovremeno spaljivanje (co-firing) ugljena i drvne biomase .................. 15

Kogeneracija [18] .................................................................................. 15

Snaga i energija vjetra i vjetroelektrane ................................................ 19

Razdiobe brzine vjetra .......................................................................... 21

Krivulja snage vjetroelektrane ..................................................................... 22

Podjela vjetroelektrana i dijelovi vjetroelektrana .......................................... 23

Podjela vjetroelektrana ......................................................................... 23

Osnovni dijelovi vjetroelektrana ............................................................ 24

Generatori u vjetroelektranama ................................................................... 26

Izbor generatora za vjetroelektranu ...................................................... 27

Modernizacija kolskih kurikuluma u skladu s promjenjivim potrebama trita

Nain prikljuenja vjetroelektrana na mreu.......................................... 28

Kriteriji prikljuenja vjetroelektrane na mreu .............................................. 29

MALE HIDROELEKTRANE ............................................................................... 31

Energija vode .............................................................................................. 31

Turbina i generator male HE ....................................................................... 33

Osnovni dijelovi mHE .................................................................................. 37

Izvedbe malih hidroelektrana ....................................................................... 37

Projektiranje malih HE ................................................................................. 40

GEOTERMALNA ENERGIJA ............................................................................ 42

Porijeklo i priroda geotermalne energije ...................................................... 42

Geotermalni resursi ..................................................................................... 42

Direktno koritenje geotermalne energije za grijanje ................................... 43

Koritenje geotermalne energije za proizvodnju elektrine energije ............ 46

ENERGIJA SUNCA ........................................................................................... 49

Potencijal Suneva zraenja ....................................................................... 49

Toplinska primjena ...................................................................................... 50

Pasivna arhitektura ............................................................................... 50

Toplinski kolektori ................................................................................. 50

Proizvodnje elektrine energije iz Sunevog zraenja ................................. 52

Solarne termoelektrane ......................................................................... 52

Fotonaponske elije .............................................................................. 55

Fotonaponski modul i nizovi .................................................................. 58

Fotonaponski sustavi ............................................................................ 62

Modernizacija kolskih kurikuluma u skladu s promjenjivim potrebama trita

Potreba za obnovljivim izvorima energije

Suvremeni elektroenergetski sustavi uglavnom su razvijeni tijekom posljednjih 50