Plamen Za Visinama PDF

Ivan Merz
IVAN MERZ
1896. - 1928.
PLAMEN
ZA
VISINAMA
Ivan Merz
PLAMEN
ZA
VISINAMA
Biblioteka RADOST I NADA - 26

Izdava~
Filozofsko-teolo{ki institut Dru`be Isusove
Zagreb Jordanovac 110 i Postulatura
za beatifikaciju Ivana Merza, Zagreb, Vla{ka 93
Za izdava~a
Boìdar Nagy, Zagreb, Palmoti}eva 31
Lektura
Daliborka Pavo{evi}
Tehni~ka suradnja
Vlatko Radovi}
Kompjutorska priprema
Medijski centar "Glas Slavonije" d.d., Osijek
Tisak
Ceris, Vinkovci
Naklada: 3000
Naslovna stranica: Dolomiti, Croda del Toni, 3094 m.
Foto: G.Ghedina. U predjelima Dolomita Ivan Merz je boravio na
fronti za vrijeme prvog svjetskog rata i tu je doìvio potpuno
obra}enje Bogu.
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveu~ili{na knji`nica, Zagreb
UDK 242
MERZ, Ivan
Plamen za visinama : misli Sluge Bo`jega Ivana
Merza / Ivan Merz ; priredio i komentirao Boìdar Nagy. Zagreb : Filozofsko teolo{ki institut Dru`be Isusove :
Postulatura za beatifikaciju Ivana Merza, 1999. - 128 str. :
ilustr. ; 19 cm. - (Biblioteka Radost i nada ; 26)
Biliografija str. 117-126.
ISBN 953-6257-69-6 (Institut)
990712050
Ivan Merz
PLAMEN
ZA
VISINAMA
Misli
Sluge Bo`jega Ivana Merza
Priredio i komentirao:
Boìdar Nagy, DI
Zagreb, 1999.
PREDGOVOR
Za vrijeme studija u Be~u Ivan Merz je zapisao
u svoj dnevnik ove rije~i: "U meni je plamen za
beskrajnim visinama, àr za nepomu}enim grljenjem Sina i Oca i Duha" (12.V.1920.) Nekoliko
rije~i iz ovog njegova zapisa, tj. "plamen za visinama", u~inile su nam se najprikladnije da ih stavimo kao naziv ove zbirke njegovih odabranih
misli. U ovim rije~ima ~itamo najprije nazo~nost
milosti Bo`je u njegovoj du{i koja je Ivana rasvjetljavala, privla~ila i vodila prema boànskim visinama; ali isto tako otkrivamo i njegov odgovor i
suradnju s Duhom Bo`jim koji ga je nadahnjivao.
Kako se odvijao taj Ivanov zemaljski uspon prema vrhuncima kr{}anske savr{enosti o tome nam
govore upravo ove njegovo misli u kojima }e oni
koji sli~no osje}aju na}i mnogo poticaja i ohrabrenja za svoj uspon prema Bo`jim visinama.
Papa spominje "ìvotno zvanje" Ivana Merza
Lik i djelo sluge Bo`jega Ivana Merza postaju
sve prisutniji na{em vremenu. Njegov postupak
za beatifikaciju koji se odvija u Rimu bliì se pomalo kraju, {to je jo{ jedan poticaj da {ira javnost
bolje upozna ovog hrvatskog kandidata za oltar.
Na svome drugom pastoralnom pohodu
Hrvatskoj u listopadu 1998.g. Papa Ivan Pavao II.
ponovno je spomenuo Ivana Merza kao {to je to
u~inio i prilikom svoga prvog pohoda, ~etiri godine ranije. U propovijedi na sv. misi u Splitu na
@njanu, 4.X.1998., Sveti Otac je osim spomena nje5
gova imena naveo Merzovu poznatu misao: "Katoli~ka vjera je moje ìvotno zvanje."
Kroz ove odabrane Merzove tekstove u kojima
se zrcali du{a Ivana Merza moèmo slijediti put
kako je Ivan ostvarivao svoje "ìvotno zvanje".
Misli ovdje objavljene sabrane su iz njegova
dnevnika, ~lanaka, pisama i neobjavljenih rukopisa; svrstane su po srodnosti u cjeline po
odre|enim temama. Merz ih je napisao u raznim
prigodama, na raznim mjestima.
Priru~nik duhovnog ìvota
Kroz ove odabrane misli moèmo duboko zaviriti u du{u Ivana Merza i njegovo doìvljavanje
i proìvljavanje katoli~ke vjere i njezinih istina. U
njegovoj du{i, po prirodi otvorenoj za sve {to je
dobro, lijepo i plemenito, moèmo jasno uo~iti
djelovanje Bo`je milosti koja ga od mladena~kih
dana poti~e i vodi prema vrhuncima kr{}anske
svetosti. Tako|er je i vidljivo kako se Ivan spremno odazivao Bo`joj milosti koja prosijava iz njegovih tekstova i kako je s njome sura|ivao, {to
potvr|uje njegov intenzivni duhovni i asketski
ìvot samosvladavanja, njegova borba na moralnom podru~ju u nadvladavanju slabosti koje je
osje}ao kao i svaki ~ovjek. Njegovu suradnju s milo{}u potvr|uje njegovo zauzeto izgra|ivanje i
sticanje kr{}anskih vrlina o ~emu nam posebno
svjedo~e njegova "pravila ìvota", kao i odluke za
usavr{avanje kr{}anskog ìvota koje je ~inio pod
duhovnim vje`bama.
Kad je Ivan zapisivao ove misli sigurno nije
slutio da }e jednoga dana biti ovako probrane i
svrstane u sistematsku cjelinu kao jedan mogu}i
priru~nik duhovnosti. No, ako on to nije izravno
slutio kad ih je stavljao na papir, danas nam je ja6
sno da ga je Bo`ja Providnost vodila i pripremala

da njegov primjer i vjersko iskustvo posluì za
uzor drugima. Njegove su misli posluìle za izgradnju kr{}anskih stavova mnogih mladi}a i
djevojaka koji su slijedili njegov primjer. Pomogle
su i pomaù nadalje onima, koji poput Ivana
osje}aju da ih Bo`ja milost poziva na dublji,
savr{eniji kr{}anski ìvot, na ostvarivanje ideala
kr{}anske svetosti. Dr. B. K. iz Zagreba, izjavila je
kako joj je samo jedna Ivanova re~enica - "i}i u neugodne situacije" - veoma mnogo pomogla u
ìvotu. (Merz ju je napisao u Parizu kao jednu od
svojih odluka u "ìvotnom pravilu").
Za bolje razumijevanje Merzovih misli
Misli i tekstovi Ivana Merza objavljeni u ovoj
knjizi sami za sebe ve} puno govore. Me|utim,
kad se stave u kontekst iz kojega su izva|eni, kad
im se promotri tzv. "Sitz im Leben", moè im se
otkriti i pro{iriti daljnje zna~enje. Stoga smo na
kraju svakog dijela teksta stavili oznaku izvora
odakle je misao uzeta. îtatelj po toj bilje{ci moè
lako prona}i mjesto u Ivanovim spisima i uo~iti
{iri kontekst u kojem je misao nastala kao i njezinu daljnju poruku. Slovo "D" na kraju ve}eg dijela
tekstova koji se redovito nalaze na po~etku gotovo svakog poglavlja, zna~i da je tekst uzet iz njegova dnevnika. Brojke u zagradama na kraju
ostalih tekstova zna~e redni broj bibliografske jedinice tj. Merzova ~lanka ili spisa, koji su navedeni na kraju knjige u Bibliografiji objavljenih radova Ivana Merza. Ti su spisi zreli plod njegova duhovnog stvarala{tva a nastali su uglavnom u Zagrebu. Uz neke tekstove nazna~eno je da su uzeti
iz knjige odabranih Ivanovih tekstova "Put k Suncu", (2. izdanje, Zagreb, FTI, 1993., 232 str.)
7
Va`no je imati u vidu mjesto i okolnosti u kojima su pojedini tekstovi nastajali; to vaì posebno
za tekstove uzete iz dnevnika, uz koje je nazna~eno mjesto i datum kad su napisani. Iz tih podataka vidi se da je Ivan ~esto mijenjao mjesto boravi{ta, posebno za vrijeme rata, ali je svugdje nastojao staviti na papir svoja zapaànja i razmi{ljanja. U kratkoj biografiji stavljenoj na po~etku lako se moè prona}i gdje se Ivan koje godine
nalazio i {to je u kojem periodu radio. Tekstovi
koji su nastajali na rati{tu za vrijeme prvog svjetskog rata izme|u 1916. i 1918. posebno su zanimljivi i bogati proìvljenim iskustvom susreta s patnjom i smr}u, {to je za posljedicu imalo njegovo
pribliàvanje Bogu i prihva}anje kr{}anskog poimanja svijeta i ìvota.
Merzov uspon prema kr{}anskoj savr{enosti
îtatelj }e nadalje mo}i uo~iti da su Ivanovi
tekstovi u svakoj cjelini poredani uglavnom kronolo{ki, onako kako su vremenski nastajali; napose se to odnosi na tekstove iz dnevnika. To nam
omogu}uje uo~iti njegov razvoj u pristupu
odre|enim vjerskim istinama ili moralnim problemima s kojima se suo~avao.
U duhovnom razvoju Ivana Merza postoji
stupnjevitost i uspon. Prve godine mladena{tva
~esto su ispunjene nejasno}ama, lutanjem i
traènjem na vjerskom i moralnom podru~ju. Sve
je to na{lo odjeka u njegovom dnevniku, {to ga
~ini veoma bliskim svakome, napose mladom
~ovjeku koji poput njega traì odgovore na ìvotna pitanja. Merz se postupno uzdizao prema
kr{}anskoj svetosti, ali to nije i{lo bez borbe, odricanja, uo~avanja svojih slabosti i otpora ljudske
naravi; sve to on iskreno priznaje na stranicama
8
svoga dnevnika. Stoga je kod ~itanja ovih njegovih misli korisno i va`no obratiti pozornost preko
bilje{ke na godinu kad je koja misao ili tekst nastao. Moè se tako uo~iti, s jedne strane, mladena~ko stanje traènja njegove du{e, izraèno
uglavnom u tekstovima iz dnevnika, a koje se razlikuje od onog dubokog iskustva vjere i izgra|enih kr{}anskih stavova koji su karakteristi~ni za zreli period njegova ìvota, {to nalazimo
u njegovim tekstovima objavljenima u raznim
~lancima i djelima nastalim posljednjih godina
njegova ìvota. S druge pak strane, u tekstovima
iz dnevnika moè se vidjeti kako je Ivan, premda
mlad, veoma zrelo razmi{ljao o pojedinim ìvotnim problemima.
Kardinal Franjo Kuhari}:
"Ivan Merz nam ima puno toga re}i!"
Za pedesetu obljetnicu smrti sluge Bo`jega
Ivana Merza 1978.g. bio je odràn u Zagrebu o
blagdanu Krista Kralja, simpozij, zatim euharistijsko slavlje u zagreba~koj katedrali te sve~ana
akademija. Zagreba~ki nadbiskup, kardinal Franjo Kuhari}, odrào je tom prigodom dva govora o
Ivanu Merzu iz kojih donosimo ove izvatke.
"Kad se planine gledaju iz daljine ne vidi se
sve bogatstvo njihove ljepote. Ali, kad se u|e u
njih vidi se sva razli~itost vidika, o~ituju se
vrhunci, vide se doline i otkriva se bogatstvo planinskih vijenaca. Sli~no se doga|a i s Bo`jim ~ovjekom. Ako ga gledamo iz daljine, bilo vremenske, bilo prostorne, ne doìvljavamo bogatstvo
njegove du{e. Ali, kad se u|e u otajstvo du{e, otkriva se bogatstvo milosti. Simpozij prigodom 50.
obljetnice smrti Ivana Merza (1978.g.) otkrio je
bogatstvo njegove du{e i sluì tome da danas po9
kaè tko je ìvio me|u nama, tko je djelovao u

gradu Zagrebu, i tko je svim srcem nastojao da
Isusa Krista {to vi{e unese u du{e i da Crkva u
hrvatskom narodu bude {to svetija." (Propovijed u
zagreba~koj katedrali, 24.XI.1978.)
"Ima ljudi, sigurno i me|u mladima, koji vole
planine. Kao {to sam ju~er u katedrali spomenuo
da je otkrivanje Mer~eve du{e ulazak u jedan
splet divnih planina, tako bih sada pozvao da bude {to vi{e planinara duha koji }e teìti prema tim
vrhuncima. Ivan Merz blije{ti u tom nizu velikih,
vjernih sinova i k}eri na{e Crkve u hrvatskom narodu kao jedan blje{tavi vrhunac. I kao {to se na
vrhunce penju hrabri planinari, tako bih èlio da
otkrivanje Ivana Merza u mladim du{ama ove generacije, ovih na{ih prilika, budi te`nju da se penju, da idu u visine i da osjete kako je divno gledati s tih visina na {iroke horizonte Bo`je stvarnosti i
da osjete kako je ~ist zrak u visinama, te da uvijek
prema njima teè.
Ivan Merz ima mnogo toga re}i danas na{im
mladima, na{im sjemeni{tarcima, na{im bogoslovima, na{im redovnicima i redovnicama, nama
sve}enicima i biskupima. Zaista, ovaj na{ dragi
Orao bio je apostol vrlo kratko vrijeme, samo {est
godina, a unio je mnogo, u~inio je mnogo, zapalio
je mnoge, jer je sam gorio ljubavlju Duha Svetoga
koja se u njemu razgorila u otvorenost du{e da
prihvati Isusa za Kralja svoga srca i ìvota i da
u|e u Njegovo Kraljevstvo."
(Govor na sve~anoj akademiji u Zagrebu, 25. XI.
1978. prigodom proslave 50. obljetnice smrti Ivana
Merza.)
10
Put k Suncu
Ove misli Ivana Merza ve} su objavljene zajedno s mnogim drugim njegovim tekstovima u spomenutom drugom izdanju knjige "Puta k Suncu".
Naziv te knjige ima svoju zanimljivu povijest.
Godinu dana nakon smrti Ivana Merza, do{li su
mu na grob njegovi mladi prijatelji i {tovatelji i
poloìli mu vijenac s bijelom vrpcom na kojem je
stajao natpis: "HVALA TI, ORLE KRISTOV, [TO
SI NAM POKAZAO PUT K 'SUNCU'!" (Ova
vrpca s natpisom sa~uvala se sve do danas i nalazi se u Ivanovu muzeju u Zagrebu.) Ta re~enica
najbolje izraàva {to je Ivan Merz zna~io, a {to i
danas zna~i, za hrvatsku mlade`: bio je onaj koji i
svojim primjerom i bogatstvom svojih misli pokazuje mladima put k Isusu Kristu, svjetlu svijeta i
suncu ìvota.
Napisano u blistavom okrilju Milosti
Jedan od Ivanovih suvremenika i {tovatelja,
Ton Smerdel, svoj susret s Merzom preko njegovih misli i tekstova ovako je izrazio: "Iz svakog rada koji je on napisao osjetio sam snagu, jer je on
mo`da bio jedini me|u nama koji je sve ono {to je
napisao, napisao u svetom zanosu i blistavom okrilju nerazja{njene Milosti. To je bila njegova snaga, a i danas je. Zato je mogao djelovati na mlade`
i ba{ nju u~initi onom koja }e braniti Boga".(Ton
Smerdel: In gloriosam memoriam, Nedjelja, 18. V. 1930.)
Boìdar Nagy, DI
postulator kauze za beatifikaciju
Sluge Bo`jega Ivana Merza
11
Ivan Merz
na zavr{etku gimnazije
Banja Luka, 1914.
Ivan Merz
~asnik u prvom
svjetskom ratu,
na talijanskoj
fronti, 1917.
Ivan Merz
student u Be~u,
1920.
12
IVAN MERZ
1896. - 1928.
Biografski podaci
Ivan Merz rodio se u Banja Luci 16. XII. 1896.
god. Odgajan je u liberalnoj sredini. Gimnaziju je
zavr{io u rodnom mjestu. Nakon mature, 1914.
god., poha|a kroz tri mjeseca vojnu akademiju, a
potom 1915. zapo~inje studij prava na Be~kom
sveu~ili{tu. Prvi svjetski rat prekida mu studij.
Mobiliziran je. Proìvljava sve strahote rata na
fronti u Italiji od 1916. do 1918. Nakon rata nastavlja studij knjièvnosti u Be~u 1919./1920. i
dovr{ava ga u Parizu tijekom dvije godine, od
1920. do 1922.
Po zavr{etku studija, u jesen 1922. god., dolazi
u Zagreb gdje postaje profesor francuskog jezika i
knjièvnosti na Nadbiskupskoj klasi~noj gimnaziji. Doktorirao je 1923. na Filozofskom fakultetu
Zagreba~kog sveu~ili{ta radnjom pisanom na
francuskom o utjecaju liturgije na francuske pisce. Potom kroz dvije godine, od 1923. do 1925.,
kao prvi laik u Hrvatskoj studira filozofiju i teologiju pod vodstvom isusovaca nastoje}i se tako {to
bolje osposobiti za svoj apostolski rad.
Razmi{ljanjem, studijem, a osobito u krvi i plamenu rata dolazi do spoznaje o istinitosti kr{}anske vjere. Potpuno se dariva Kristu na~iniv{i kao
laik zavjet vje~ne ~isto}e. Sve svoje slobodno vrijeme posve}uje odgoju hrvatske mladeì u katoli~koj organizaciji "Hrvatski Orlovski Savez" kojoj
je dao geslo "@rtva - Euharistija - Apostolat". Kao
13
katoli~ki intelektualac rije~ju i perom odu{evljava

mlade i odrasle za Krista i Crkvu. Jedan je od
prvaka liturgijskog pokreta me|u Hrvatima. Sustavno u Hrvatsku uvodi ideje Katoli~ke Akcije
Pape Pija XI. Glavna njegova karakteristika kao
katoli~kog intelektualca jest ljubav i odanost Katoli~koj Crkvi, Rimu i Papinstvu, {to je nastojao
usaditi kod svih s kojima je saobra}ao. Premda
mlad i kao laik smatran je "stupom Crkve" u
Hrvatskoj.
Svojim apostolskim radom i svojom opse`nom spisateljskom djelatno{}u u katoli~kom
tisku ostavio je dragocjenu duhovnu ba{tinu koja
je postala izvor nadahnu}a budu}im nara{tajima.
Namjeravao je osnovati svjetovni institut - zajednicu laika koji bi radili za Krista i Crkvu. Nakon
njegove smrti ovu je zamisao djelomi~no ostvarila Marica Stankovi}, osnovav{i ènsku Zajednicu
Suradnica Krista Kralja, kao prvi svjetovni institut u Hrvatskoj. Ime Ivana Merza zna~ilo je, a
zna~i i danas, program ìvota i rada za vjernika
katolika koji se èli aktivno angaìrati u {irenju
Kristova Kraljevstva pod vodstvom Crkve i njezinih pastira.
Ivan Merz je bio ~ovjek ìve vjere, iskrene molitve, samoodricanja, dnevne Pri~esti, adoracije,
predanog trpljenja, {iroke naobrazbe, bliz ljudima i svakom je ~ovjeku iskazivao kr{}ansku
ljubav.
Umro je u Zagrebu 10. svibnja 1928.g. u 32. godini ìvota, na glasu svetosti. Na samrti je prikazao svoj ìvot kao `rtvu Bogu za hrvatsku mlade`. Njegova `rtva donosi obilne plodove u katoli~kim organizacijama koje su nastavile ostvarivati njegovu duhovnu ba{tinu.
14
1958.g. zapo~eo je biskupijski postupak za njegovo progla{enje blaènim. 1977.g. njegovi posmrtni ostaci preneseni su u Baziliku Srca Isusova
u Zagrebu u kojoj se redovito pri~e{}ivao, adorirao i molio posljednjih {est godina ìvota. Od
1986.g. postupak za njegovo progla{enje blaènim odvija se u Rimu. Milosti i usli{anja po njegovu zagovoru se mnoè.
Ivan Merz je puno toga napisao, a o njemu su
objavljene i mnoge biografije, studije i ~lanci od
kojih su najva`niji navedeni na kraju ove knjige. I
na Internetu Merz ima svoju stranicu na adresi:
www.ffdi.hr/ivan-merz
Sve ostale informacije o sluzi Bo`jemu Ivanu
Merzu dobiju se na adresi:
Postulatura Ivana Merza, 10000 Zagreb, Vla{ka 93. E-mail: postulatura.merz@ffdi.hr
15
IDEALI MLADOSTI
slutnja budu}nosti
Prvi tekst koji nam po~inje otkrivati du{u mladog
Ivana Merza jest prva stranica njegova dnevnika {to
ga je po~eo voditi 27.2.1914. u Banjoj Luci. Tek je bio
navr{io 17 godina; nalazio se u zavr{nom razredu gimnazije, pred maturom. (Roditelji su ga bili dali godinu
dana ranije u {kolu). Za motto svoga dnevnika stavio je
rije~i: "Evviva l'arte" - ìvjela umjetnost - pokazuju}i
time da ga je u godinama mladosti umjetnost posebno
privla~ila i odu{evljavala. Potom slijedi citat iz
knjièvnog djela - dramatske poeme "Manfred" od engleskog pisca Lorda Byrona.
Za mladih dana èlio sam vru}e

Da srca drugih svojim pro`mem srcem,
Da svijetlim narodima, da se uspnem,
Ja ni sam ne znah kamo,
Mo`da i da padnem.
Al padnem poput gorskog vodopada,
[to nakon skoka s velikih visina
U zapjenjenoj svog ponora snazi,
I diù} magle stupove {to tvore
I oblak nov i novu ki{u s neba,
On duboko, jo{ uvijek leì jak.
(Byron, Manfred, III. dio)
16
Ono {to je osje}ao i nesvjesno slutio u svojoj du{i

na{lo je odjeka u tim stihovima. Sigurno da je u njima
prona{ao puno svoga mladena~kog odu{evljenja, idealizma, snova o budu}nosti u najljep{im bojama, {to je
karakteristi~no za svakoga mladog ~ovjeka koji se otvara ìvotu.
Ali sve ove slutnje i te`nje ostvarit }e se u Ivanovu
ìvotu u jednom potpuno duhovnom, kr{}anskom smislu, ~ega sigurno jo{ nije bio svjestan kad je ove retke
ispisivao. Gledaju}i u svjetlu ovih mladena~kih stihova
njegov ìvot koji se odvio i zavr{io na pozornici povijesti, moèmo uo~iti kako je u njima sadràna vizija budu}nosti, ono {to }e on stvarno kasnije postati: svjetlo
koje }e mnogima svijetliti i koji }e svojim mislima mnoga srca proèti i obogatiti.
Zanimljivo je povezati i usporediti ovaj prvi dokument du{evnog stanja Ivana Merza, njegove mladena~ke vizije svijeta i slutnje budu}nosti, s posljednjim
tekstom {to ga je Ivan napisao u svome ìvotu nakon
~etrnaest godina: bio je to njegov testament, odnosno
tekst za nadgrobni natpis koji mu danas stoji uklesan
na njegovu grobu u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu. S
tim tekstom i zavr{ava ova knjiìca prikaza duhovnosti
Ivana Merza kroz odabrane njegove misli. Izme|u ta
dva teksta kao dva kamena me|a{a, ostvario se bogati
ìvot pun kr{}anskih vrlina, za koji se nadamo i molimo da kao uzor zasvijetli s oltara katoli~kih crkava poput drugih blaènika i svetaca.
17
@IVOT
Pitanje tajne ìvota i postojanja Ivanu se nametalo
ve} u prvim godinama mladena{tva o ~emu nam je
ostavio brojne zapise u svome dnevniku. Dugo vremena ga je odu{evljavao Goetheov Faust u kojem je pronalazio mnogo sli~nosti sa svojim te`njama i traènjima
da do|e do otkri}a sjemena koje sve drì. Jedini zadovoljavaju}i odgovor na problem ìvota i postojanja postupno otkriva u kr{}anskoj vjeri.
@ivot je borba, a nagrada je vje~nost
@ivot nije uìvanje, nego `rtva.

(D, Be~ko Novo Mjesto, 21.IX.1914.)
@ivot mora da nam je `rtva, da mnogo lijepoga

ni ne gleda. @ivot je silno te{ka borba, koja traì
pregaranje, negledanje lijepoga. Radi ove borbe
ima ìvot ~ovjeka vi{i sadràj Mnogo je ljudi
stradalo, jer ih je predobila demonska ljepota
ène. Mo`da je i mene skoro. Ali od sada velim:
o~i zatvoriti i ne traìti ovaj princip ljepote, koji je
ovdje samo da uspostavi borbu, kojoj je nagrada
(D, Be~, 10.III.1915.)
vje~nost.
Sav je ìvot lijepa i velika tajna...
(D, B. Luka, 27.XII.1915.)
Volim ovu sada{nju generaciju, jer je trpjela i

uvidjela da je ìvot ozbiljna stvar, a ne igra~ka.
(D, Rati{te, Seewiesen, 17.XII.1916.)
18
Biti u harmoniji koja vlada u svemiru
Zato sebi i svima stavljam memento: proìvljavajmo dubok i velik ìvot i svakog trenutka budimo svjesni da mi zaista opstojimo i da se ne protivimo ovoj harmoniji, koja vlada u svemiru. Ovo
tjelesno zapravo i nije ìvot. @ivot je ono tamno,
nevidljivo, puno dubine i perspektive, {to se u
odabranim ~asovima jo{ vi{e pro{iruje...
@ivot je kratka te{ka ku{nja
Za{to sve to propada, nestaje, za{to i mi ginemo, za nama opet generacije! I onda opet ista igra,
pa opet smrt. Jest, Boè moj, ja Te razumijem,
ìvot je - veli{ - kratka te{ka ku{nja i tko ovu preboli, istom stupa u ìvot pun sjaja i boja.
(D, Rati{te, Seewiesen, 17. XII.1916.)
Patnja sugerira smisao ìvota
Bol, patnja, pogled na tolike tisu}e iznakaènih, mrtvih i ispa}enih ljudi, jama~no, pere sa
~ovjeka sve prolazno i velikom mu energijom
upravo sugerira smisao ìvota. [to je ìvot?
Neki je dan jedan leào kod groblja, izvrnuo se i
leì kao klada, kano da ni ìvio nije. Zar je onda
svrha ìvota uìvati, popustiti strasti! ûdna li
smisla, kad smr}u sve prestaje.
(D, Rati{te, Zingarella, 18.V.1917.)
Ho}u da prodrem u misterij ìvota
Polako gine mladena~ko odu{evljenje. Sve

vi{e padam na nivo obi~na slaba ~ovjeka. Na
povr{inu su stupila druga, eti~ka pitanja. Najvi{e
me zanima filozofija ìvota. îtam Solovjeva
(Duhovni temelji ìvota), Sv.Pismo Ho}u da
prodrem u misterij ìvota.
( D, Rati{te, Zingarella, 17.VI.1917.)
19
PROLAZNOST
SMRT - VJE^NOST
Bave}i se razmi{ljanjem o tajni ìvota u koji nastoji
prodrijeti i odgonetnuti ga, Ivan veoma brzo uo~ava
njegovu prolaznost i krhkost. Problem smrti i trpljenja
s ~ime se svakodnevno suo~avao na fronti za vrijeme
rata potpuno je promijenio njegov pogled na svijet.
Umjetnost koja ga je u srednjo{kolskim danima privla~ila stupa na drugo mjesto. Uo~avaju}i svu tu realnost ozbiljno si postavlja pitanje zagrobnog ìvota i
vje~nosti na {to mu odgovor daje kr{}anstvo.
Ovaj je svijet samo priprava za drugi koji je vje~an
Ima li ~ovjek ovdje pravo na sre}u? Zar nije

ovaj svijet - svijet rada i muke, i kako se ~ovjek pokaè u tom radu, dobiva nagradu na drugom svijetu, koji je vje~an. Ovaj je svijet samo priprava.
(D, B. Luka, 14.IV.1914.)
Misao na Vje~nost
Religiozni ìvot, misao na Vje~nost, Smrt, Lju(D, B. Luka, 17.VIII.1914.)

bav, to je ne{to veliko.
Pravednost i smrt dovode do prave spoznaje
Bog postoji. Onda se pitamo: {to je taj Bog, kakav je? Moèmo li se moliti? Je li on osoban? Na ta
nam pitanja odgovara na{a nutrina u pojedinim
jednostavnim slu~ajevima. Uvrijedim li svoje roditelje, silno mi je ào. To je dokaz da osje}aj u~injene nepravde nije predrasuda, nego da u nama
postoji pravda. Pravda je jedan princip, koji je u
20
nama, i sva se nutrina u nama uzrujava, ako radimo protiv ovomu principu. I Onaj, kojega mi oko
sebe osje}amo, do kojega razum dolazi da je
vje~an, kome du{a nehotice teì, Taj }e jama~no
biti Pravednost. Time dolazimo do osobnog BogaKad on postoji, ve} slijedi da na{ ìvot ima
svrhu. Onda treba jo{ pomisliti na ne{to, na {to
ljudi ne misle, i {to bi ih moglo lako dovesti do
prave spoznaje: da }emo umrijeti. Nekoga silno
volimo i taj umre. Nikad, nikad ga vi{e ne}emo
vidjeti. Pa mi sami, puni smo misli, sumnja,
te`nja, mnijenja. Na{e "ja" jest sredina, oko koje se
sve okre}e, cio svemir, koja dojmove prima i
razvrstava. Sve mi to doìvljavamo, katkada se
mu~imo i patimo. To je dokaz da pravda nije predrasuda, jer ako je tko uzrok na{e patnje, borimo
se realno protiv njemu. I sad najednom umremo.
Za{to bi sve ovo? Za{to toliko misli i te`nja, kad je
sve badava, kad propada u ni{ta, kada du{a nije
zaseban elemenat, koji je poput duha u Diable boiteux zatvoren u bocu? Ne, to ne moè biti. Kad je
u prirodi sve tako sjajno ure|eno, mora biti i
vje~nost na{ega ìvota u smislu pravednosti. I uistinu, to je tako, i u to vjerujem, i u ~asu, kada ovo
djetinjom vjerom osje}am, kada se gnjusim zla i
kada se topim u molitvi, ostaje u dnu du{e opet
ona sumnja, onaj veliki upitnik zadnjeg Adama:
za{to? {to? I opet, uza svu sumnju, vjerujem.
(D, Be~, 17.V.1915.)
Na kraju ìvota slavlje Uskrsnu}a
Pro}i }e i roditelji i sve }e izgledati kao san,

dok i ja ne za|em u tamnu, groznu ulicu. Ne, nije
tamna ni grozna, nego svijetla, puna nadnaravnog sjaja. Tamo se slavi Resurrectio - Uskrsnu}e.
(D, B. Luka, 1.X.1915.)
21
Du{evni svijet no}i i molitve realniji je od svega

{to postoji
Uistinu, kad se ~ovjek zavu~e u samo}u, u tamu, sav realni svijet, svi drugovi, prijatelji, sva
~arobna priroda ~ini mu se snom. ôvjek tada
osje}a da je ona nerealna, a misao da je prava realnost, da je du{evni svijet, svijet no}i i molitve, realniji od svega uop}e {to vidljivo postoji. Treba
teìti samo za tim ìvotom, za ovom realno{}u.
(D, B. Luka, 28.II.1916.)
Tamo gore je pravo carstvo
Iskreno govore}i, ja se ne bojim smrti, ta tamo

gore je ono pravo carstvo. Samo se jo{ nisam pomirio s mi{lju da }u ja zaista onamo i nisam sebi
svjestan da vodim krepostan ìvot.
(D, Graz, 18.III.1916.)
Problem smrti najva`nije pitanje
Najva`nije je pitanje za ~ovjeka problem smrti.

Taj me problem mora sada najvi{e zanimati, jer
bih mogao za dva mjeseca biti daleko od nada ove
zemlje. Zapravo sada vidim da mi ìvot nema
~vrste podloge. Sazdao sam si svoju ideologiju na
budu}em ìvotu, na budu}oj zemaljskoj sre}i, pa
ne mogu pojmiti da bih mogao skoro poginuti.
(D, Mrzzschlag, 26.VIII.1916.)
Ovaj ìvot samo prolazna faza
U ~ovjeku je te`nja da ne{to stvara, da ga jedna

stvar zaokupi, oko koje se, kano oko jezgre minerala, sve koncentri~no skuplja.... Najednom osjetim kako taj ìvot nije ni{ta, samo prolazna faza u
onaj trajni, kad se ono, {to u nama uvijek kuha i
vrije, oslobodi i po|e u onaj svijet. Misle}i na ovu
prolaznost, ne mili mi se nikakav studij, nikakva
22
literatura, nikakva djevojka, uop}e ni{ta. Jedini

asketski, mona{ki ìvot u oboàvanju Euharistije
mo`da daje zadovoljstvo. Drugo, ~ini mi se, ne.
(D, Pe~uh, 22.X.1916.)
Uvijek svjesni kratkotrajnosti ìvljenja
Kad bude pro{ao taj rat, ne smijemo se zavu}i

u svoje tople sobe i uz ~a{u vina pri~ati o juna~kim doga|ajima. Moramo uvijek biti svjesni
kratkotrajnosti ìvljenja i da je ono samo minimalna faza vje~nosti. Trebamo nastojati zasladiti i
ovo kratko doba asketskim ìvotom.
Gomilati blago za onaj ìvot
Gdje nema Tebe, Boè, tamo nema ni veselja.

Snage, snage, snage! Koga bih se bojao, kad smo
ovdje putnici, a za nas je dika probijati se kroz
ìvot i gomilati blaga za onaj veliki ìvot. Snage i
opet snage Te molim!
(D, Rati{te, Zingarella, 15.IV.1917.)
Na ovoj smo zemlji samo do{ljaci i putnici
Kada top grune, mislim da mi propovijeda

sv.Franjo: Advenae et peregrini sumus (do{ljaci
smo i putnici)!
U susret beskrajnim svjetovima Apokalipse
Valja sav svijet zaboraviti i sve sile koncentrirati u radu za Isusa. Zaboraviti prijatelje, planove,
sve - i{~eznuti sa zemlje, izgorjeti, da zaista u|em
sa {to vi{e bli`njih onamo gdje nas ~eka, Otac, Sin,
Blaèna Djevica Marija u Duhu Svetomu, apostoli, mu~enici, an|eli, djevice, Toma, Mahni}, Rogulja - svi oni beskrajni svjetovi Apokalipse.
(D, Pariz, 4.XI. 1921.)
23
Filozofija sre}e
U ovome leì filozofija sre}e: valja postaviti

teì{te svih na{ih èlja u onaj svijet, sebe posve zaboraviti rade}i za Na{ega Gospodina Isusa Krista
(Pismo ocu, Pariz, X. 1921.)
koji je jedini vje~an.
@rtvujmo sekundu ìvota da u|emo u nebo
Ako naime vjerujemo u apsolutno Boànstvo,

tada nema slu~aja (Lk. 12,1-8). Osim toga valja
znati da dragi Bog nikada ne}e natovariti na ~ovjeka onaj teret koji ne bi mogao podnijeti.... Po{to
smo tako sretni da znamo da je ovaj ìvot vrlo
kratka faza i da }emo zatim biti u vje~nome nebu,
budimo juna~ki, `rtvujmo sekundu ovoga ìvota
da u|emo u beskona~no nebo. Upotrijebiti sve
na{e energije da spasimo na{e du{e i {to vi{e du{a
(Pismo roditeljima, Pariz, 9.X.1921.)
na{ih bli`njih.
Najbolja upotreba vremena - kontemplacija o Bogu
Treba sve sile ovoga ìvota usredoto~iti prema

ìvotu koji slijedi nakon boravka na zemlji. Najbolja upotreba vremena jest kontemplacija o Bogu
i o objavljenim istinama. Svetac je ~ovjek u sredi{tu stvaranja koji sve usmjeruje prema Bogu.
(Duh.vje`be, Pariz - Clamart, 1921.)
24
BOG
Odgajan u liberalnoj sredini Ivan Merz se tek pod
konac gimnazije po~eo ozbiljnije baviti razmi{ljanjem
o religioznim temama. Promatra stvoreni svijet oko sebe i napose svemir i logi~kim razmi{ljanjem zaklju~uje
na postojanje Stvoritelja koji svime upravlja. Njegova
vjera u Boga, me|utim, prolazila je kroz krize i sumnje
o ~emu nam je ostavio lijepe zapise u svome dnevniku.
Postupno, napose kroz iskustvo patnje u ratu, njegova
se vjera pro~i{}ava, u~vr{}uje i on raste u ~e`nji i ljubavi za sjedinjenjem s Bogom.
Veli~anstveni Duh koji obuhva}a svemir
Boè, koliki li je svemir: sve svijetli, sve se kre}e!

Taj ~itav svemir, ono {to se vidi i ne vidi, ono {to se
~uje i ne ~uje, tko ravna tim pozori{tem, tko je taj
veli~anstveni Duh, koji to obuhva}a? ON je.
(D, B. Luka, 2.III.1914.)
Svemir, vje~nost, neizmjernost, du{a - vje~ne tajne
Kojom li brzinom ta neizmjernost juri i okre}e

se, a prah, ~ovjek, sve to misli. Kuda to vodi?
Za{to ~ovjek ima tijelo, kad je on u biti du{a?
Za{to? Kuda? Kako? Vje~ne tajne. Misao, iskra,
pamet, ta iskrica vje~ne Istine, do kakovih nas uzvi{enih misli dovodi i koliko moèmo shvatiti, a
(D, B. Luka, 21.VI.1914.)
{to je istom Neizmjernost
ôvjek iskra Duha
[to je spram svemira ~ovjek - crv? Tijelo je crv,

ali ~ovjek nije tijelo, u njemu je ne{to nevidljivo,
{to zaboravlja da je tijelo. Njegova iskra. Nei25
zmjerno mali dio, dio Njegove iskrice, ali opet je

od Njega. I ta nas malenkost vodi da zaklju~ujemo na ~itav svemir, na neizmjernost, ~ak na Njega. To je divno.
(D, B. Luka, 4.VII.1914.)
Sve je od neizmjernog Duha
Sve divote svijeta, sva priroda, dovode do

spoznaje da je to sve od neizmjernog Duha, od
Ideala ~ovje~anstva, od Istine, Dobrote i Ljepote.
@ivot je borba za Istinom i promotrimo ga.
(D, B. Luka, 4.VII.1914.)
Vjerujem da je Bog savr{en duh
Sav je ìvot ovakva borba izme|u dva elementa i ovom se borbom dovinjavamo Idealu na{ega
ìvota: Svevi{njemu. Ja vjerujem u Gospoda Boga
svemogu}ega, vjerujem da je On savr{en Duh u
slobodi volje i veli~ini.
(D, Be~ko Novo Mjesto, 25.X.1914.)
Bez molitve religija mrtva
Na{ duh svom èstinom teì za savr{enim, za

velikim Duhom. U molitvi se s Njim razgovara i
On mu tako ~udnovato fino odgovara da ~ovjek
misli te di{e zrak visina. Taj razgovor sa Svevi{njim, ta veza, priznavanje Svevi{njega, to je religija. Religija je bez molitve mrtva. Razgovor iz
vlastitog ~uvstva, razmi{ljanje o Pismu i namjerama Svevi{njega, to je molitva. Da Ga razumijemo,
postao je Emanuelom, nama sli~nim. I mi se Isusu
moèmo moliti i ta nam je molitva mnogo lak{a,
jer nam je Isus bliì.
(D, Be~ko Novo Mjesto, 25.X.1914.)
Uza svu sumnju tvrdo vjerujem
Postoji li Bog ili ne postoji? Onda: {to razumijem pod imenom Bog? înjenica je da On postoji,
26
da Ga osje}am oko sebe, u sebi, tu ovdje, ondje,

svagdje. Njegove melodije drè i napunjaju sav
svemir. Svaki ~ovjek }uti dah ne~ega ve}ega i
vje~nijega. On postoji, i ja tvrdo vjerujem i u najja~im ~asovima ku{nje i sumnje da je On jedini,
vje~ni, veliki Bog. Kad ovaj postoji, ve} slijedi da
na{ ìvot ima svrhu. Kad je u prirodi sve tako sjajno ure|eno, mora biti i vje~nost na{ega ìvota u
smislu pravednosti. I uistinu, to je tako, i u to vje(D, Be~, 17.V.1915.)
rujem.
Ljubav, du{a, Bog - nije utopija
Kad posumnjam u Najvi{e, u Dobrotu i u svu

svoju ideologiju, u meni je nepokolebiva ljubav i
naklonost prema roditeljima, nju osje}am tako
ìvo i ona mi svjedo~i da ljubav, du{a, Bog nije
utopija, da sve ovo postoji, da je ~ovjek, uistinu,
(D, Be~, 24.VI.1915).
ideja koja teì svome izvoru.
A kad se srce zaleti u misti~ne predjele, osje}a
~arobnu è|, koja je to golemija, {to je blià Izvoru, bolje re}i slutnji Izvora. (D, B. Luka, 14.I.1916.)
Moja du{a leti k Tebi
Boè, koliko Te ljubim, koliko Ti zahvaljujem

{to mi sada du{u napunja{ ~udnom, punom
sla{}u. Kako se moja du{a diè, kako leti k Tebi,
htjela bi da nad~ovje~nom snagom razbije ova
prsa i ode gore i da se vje~no s Tobom sjedini.
(D, Slov. Bistrica, 4.VI.1916.)
Boè, Boè, oprosti mi {to sam Te ostavio. Daj

mi opet snage da Te svagdje i u svemu upoznam,
da Te svagdje osje}am.
27
Apsolutno je zadovoljstvo samo u Bogu
Stra{nih li ~asova kad se Duh Sveti nekuda povu~e, pa u nutrini zavlada tama. To su oni ~asovi
u kojima Faust i moderno dru{tvo o~ajava jer je
izgubilo vezu s Praizvorom. Apsolutno je zadovoljstvo samo u Bogu.
(D, Rati{te, Monte Rasta, 17.IX.1917.)
Bo`je djelovanje u ~ovje~anstvu
Najbolja apologija Bo`jega djelovanja u ~ovje~anstvu jest taj jedinstveni duh, koji proìmlje
katoli~ke pokrete svijeta. Nikakva ljudska sila, nikakav filozofski sistem ne moè stvoriti to remek-djelo; to je djelo Sile, koja je iznad nas i koju
mi traìmo i èlimo spoznati. Ateisti, internacionalci i svi mogu}i teoretici neka prou~avaju povijest Crkve i njezinu sada{nju aktivnost, pa }e vidjeti da je ona jedina koja ~ovje~anstvo naprijed
vu~e.
(D, Pariz, 30.I.1921.)
Valovi oceana - slika ìvota Duha Svetoga
Prvi put sam vidio svijetlo-modri Atlanski

ocean, ~iji su se valovi ùrili, pjene}i se i natje~u}i.
Taj neprestani ìvot, to kretanje neizmjernosti,
kao da je slika Duha Svetoga, koji je neprestani,
vje~ni, neizmjerni i lijepi ìvot.
(D, Toulouse, 27.VII.1921.)
ôvjek teì za Bogom
Postoji jedan Bog, koji neprestano djeluje na

ljudske du{e. U svakoj je ljudskoj du{i te`nja za
ne~im velikim: jedan teì za slavom, drugi za velikim djelima... U svakom je ~ovjeku te`nja da postane u neku ruku Bog. Ne}e{ na}i ni jednog filozofskog sustava koji bi ovu misao tako istakao i
tako divno izgradio, kao {to to ~ini kr{}anstvo,
koje tvrdi da je te`nja i zada}a svakog ~ovjeka postati djetetom Bo`jim.
(Pismo ocu, Pariz, 1921.)
28
Tajanstvena sveprisutnost Bo`ja u no}i
Merzovo razmi{ljanje u ranim jutarnjim satima u

hodu prema kolodvoru prigodom liturgijskog izleta s
|acima kongreganistima u trapisti~ki samostan u
Reichenburg.
Misterij no}i stade djelovati na moju odmorenu du{u. I {to se vi{e kroz mrak ùrim, to mi se
posve nehotice sve to jasnije ukazuje slika U~itelja, koji se tako|er u no}i dizao preko gora i dolina, i{ao kroz gradove i {ume - dok su ostali ljudi
po~ivali; i tada je pomi{ljao na spas svoga stada,
koje je do{ao otkupiti. A tako su ~inili i apostoli; i
oni bi probdjeli ~itave no}i, mole}i se beskrajnom
Stvoritelju, vrhovnom zapovjedniku milijuna
zvijezda {to trepte na nebu, Zakonodavcu svemira, koji uzdràva sunce i najmanju travu, i svako
pojedino stvorenje vodi prema odre|enoj svrsi. I
tajna me je no}i sve vi{e zaokupljala i u kretanju
svemira osjetih bilo Onoga koji je bio u po~etku,
koji jest sada i koji }e kraljevati u vijeke vjekova.
I apostoli, i mu~enici, i monasi i ispovjednici, i
djevice, i svete ène, i svi ti heroji ~ovje~anstva,
svi ti koji su u pro{losti probdjeli no}i u molitvi ili
koji su u smirenim zvjezdanim no}ima ~ekali da
ih odvedu pred krvnika - svi ti, pa me|u njima i
one mnoge tisu}e hrvatskih mu~enika - svi su
osjetili kucanje no}noga bila, tajanstvenu sveprisutnost Bo`ju.... (24)
29
KRIST
sredi{te ìvota i svemira
Sredi{te Ivanova kr{}anskog iskustva bio je Isus
Krist. Njega susre}e i doìvljava na razne na~ine i u
raznim podru~jima. Najprije ga vidi kao kozmi~kog
vladara svemira, potom prisutnog u Euharistiji, zatim
nazo~nog u liturgiji Crkve i crkvenoj hijerarhiji, napose u rimskom biskupu - Papi, prepoznaje ga u bli`njemu, a Kristovu ljubav {tuje i u nju se pouzdaje pod
znakom Presvetog Srca Isusova. U tekstovima koji slijede nalazimo Ivanova razmi{ljanja op}enito o Kristu
kao sredi{tu stvorenoga svijeta.
Krist - svrha i cilj na{im vje~nim èljama
Te{ko da je tko pomislio da se prikazao On,

koji je svrha i cilj na{im vje~nim èljama, koji je
Gospodar svemirske vje~nosti i neizmjernosti,
koji ravna svakim detaljem prirode, svakom njezinom trav~icom i svakim mravom.
(B. Luka, D, Uskrs, 12.IV.1914.)
Rado bih studirao Kristov ìvot. îtao bih misli velikih ljudi o Njemu i topio bih se u tom
odu{evljenju prou~avaju}i Njega.
(B. Luka, D, 21.IX.1915.)
Krist posve}uje prirodu, ~ovjeka, narode
Krist je do{ao na svijet da posveti svu prirodu,

svakoga ~ovjeka i svaku narodnost.... Upravo se u
tomu ima pokazati vje~nost Duha, koji vodi
Crkvu, da On uz svaku formu, uz svaki jezik
moè jedinstveno i sna`no na okupu dràti svu tu
veliku organizaciju, {to je sa~injavaju raznobojni
30
narodni elementi, koji su sav svoj narodni mentalitet i kolorit stavili u slu`bu uzveli~avanja Crkve.
(Maslovare, D, 18.XII.1918.)
Djelovanje Kristova ìvota kroz Evan|elje i liturgiju
Najbolje sredstvo da oku{amo snagu kr{}anstva jest da pustimo neka ìvot Kristov, kako nam
ga prikazuje Evan|elje i liturgija, na nas djeluje...
(Pismo ocu, Pariz, 21.I.1921.)
Cijeli moj ìvot kre}e se oko Krista Gospodina
Znade{ da me je ìvot na sveu~ili{tu u Be~u,

onda rat, studij i napokon Lurd potpuno uvjerio o
istinitosti katoli~ke vjere i da se zato cijeli moj
ìvot kre}e oko Krista Gospodina.
(Pismo majci, Pariz, 20.X.1921.)
31
@AR EUHARISTIJE
prisutnost neizmjerne Ljubavi
Privilegirano mjesto susreta s Kristom za Merza je
bila Euharistija koja je postala sredi{te njegova duhovnog ìvota. Posljednjih {est godina ìvota svakodnevno
je prisustvovao svetoj misi u Bazilici Srca Isusova u
Zagrebu gdje mu se danas nalazi posljednje po~ivali{te. Ve} u njegovu dnevniku zapaà se kako ga je
Bo`ja milost od mladih dana privla~ila preko otajstva
Euharistije {to ga je duboko proìvljavao. Misli {to ih
je zabiljeìo o Euharistiji pune su zanosa i ljubavi.
Govorio sam sa àrom koji mi je dala presv. Euharistija izjavio je Ivan nakon predavanja odrànog na velikom skupu katoli~ke mladeì u Mariboru 1920. god.
Ljubav prema Isusu nazo~nom u Euharistiji bila je u
ishodi{tu njegovih brojnih apostolskih pothvata.
Pri~est - izvor ìvota
Pri~est je izvor ìvota.
(D, B. Luka, 25.III.1914.)
Krist dariva sebe za blagovanje
[to vi{e upoznajem katolicizam, to vi{e vidim

da je neiscrpljiviji. Kolika je Ljubav Njegova, kad
On, Neizmjernost, koga ne moèmo shvatiti, On
koji ravna svemirom i svakom travkom i koji zna i
gleda na prepiranje si}u{nog ljudskog roda, daje
nama, malenima i ni{tavnima Sebe na blagovanje.
(D, B. Luka, 26.IV.1914.)
Misti~ki osje}aj pretvorbe u misi
Sjajna su neka mjesta iz Ivanova evan|elja o

pri~esti. Kod zadnje mise mnogo sam o njima razmi{ljao i tako se uìvio da sam zbilja misti~ki
32
osje}ao pretvorbu i da je ondje prisutan Krist, kojemu se moramo klanjati.

(D, Sarajevo, 25.X.1915.)
Neizrecivi osje}aji kad se Krist s nama sjedini
ôvjek u svakom ~asu vidi kako je malen, a kako je velik Onaj, koji je umro za nas, koji Kruh Boè, samoga sebe, svu svoju veli~inu, svu ljubav
- nama daje. Ne moè se izre}i {to se }uti, kad se
On s nama sjedini. Ne, èlja za jo{ vi{e i vi{e, za
Kristom cijelim za Svjetlom, za Bogom - Stvoriteljem za kojim srce na{e eruptivno teì
(D, B. Luka, 24.XI.1915.)
Osjetne milosti kod svete Pri~esti
Kad sam gdjegod u vedroj, svijetloj, sun~anoj

prirodi, pa pomislim na svoje osje}aje kod
Pri~esti, ~udno mi je, kao da je to bio neki san, tajinstven, ~udan i lijep san, neki osje}aj, neko ozra~je, kojeg sada nemam, a kad sam u tom
osje}aju, zaboravim sve, samo me ne{to vu~e, ne(D, B. Luka, 27.XII.1915.)
odoljivo vu~e...
Vje~no se diviti Euharistiji - neizmjernoj Ljubavi
Jako volim ti{inu i mir, mogu razmi{ljati, mogu misliti na misterij Euharistije, zapadati u nepomi~no za~u|enje, mogu se dugo moliti Ljep{e
je u samo}i. Ljep{e je zavu}i se u tamnu crkvicu i
kod treptanja vje~nog svjetla, za zadnjih traka
sunca, tiho moliti krunicu i diviti se, vje~no se diviti Euharistiji, tome sjaju, toj veli~ini, toj nei(D, B. Luka, 24.II.1916.)
zmjernoj Ljubavi.
ôvjek je ovdje putnik i odre|en je za ne{to vi{e
Bio sam ju~er na Pri~esti i tako sam veseo i zadovoljan, tako da se, ~ini mi se, ne}u nikada àlostiti, pa makar mi i te{ko bilo. ôvjek je ovdje sa33
mo putnik, njegovo pravo odre|enje nije ovdje,

na toj zemlji, on je izabran za ne{to vi{e.
(D, B. Luka, 28.II.1916.)
Blizina Euharistije krijepi
I sva ona mistika crkve, ono treptanje vje~noga

svjetla i bezbroj svije}a, obuzima du{u kano neki
nadnaravni miris. Svatko znade kako blizina Eu(D, Graz, 23.III.1916.)
haristije krijepi.
Svesilna mo} Euharistije
Upravo sada trebam du{evne snage, trebam

crpsti iz nepresahljivog vrela Ljubavi, iz one svesilne mo}i Euharistije, koja napunja du{u rasvjetom, koja je svjetlija od dana, koja je pretvara u
du{evno zadovoljstvo, koja smiruje u osje}anju
ne~ega nepoznatog i neizmjernog. Silno, svesilno
bih htio opet tome Vrelu. O, Boè, pomozi mi!
(D, Graz, 27.III.1916.)
Silna èlja za Hostijom
Sam ne znam, bez ikakve misli, tu je ona silna

èlja za Kruhom, za onom malom Hostijom. Tada
ni{ta ne znam, sav razum spava, a moja bi usta i
sva bi moja unutra{njost htjela Hostiju da se s
(D, Slov. Bistrica, 19.VII.1916.)
njom spoji.
Dodir s nadnaravnim svijetom kroz Euharistiju
Rano sam ustao, oti{ao na Pri~est i nastojao

sam se zadubiti u taj misterij, pa mi se ~ini da sam
doista duboko zaronio u sama sebe i u onaj svijet.
Ne, nisam vidio sve, no kano da sam osjetio kao u
nekoj magli one zakone, ono ne{to koje pokre}e
sve, pa iza toga Madonnu s Djetetom, a uz to Ono
jo{ ve}e, sve skupa sam osjetio ujedinjeno u Ho(D, Rati{te, Mrzzushlag, 15.VIII.1916.)
stiji.
34
Religiozna okolina pozitivno djeluje na ~ovjeka
Neopisivo duboko djeluje crkva, gdje se uz

misti~ni sjaj od mnogo i mnogo svije}a obavlja u
isti ~as, toliko puta taj misterij svih misterija. I svijet u toj ti{ini stupa glavnom oltaru, gdje sve}enik
dijeli kruh Gospodnji. Direktno se osje}a, kako je
~ovjek kano na nekom otoku usred burnog mora;
na otoku istinitog i pravog ìvota. Iz onih malih
ènica, {to su trpjele i na sebi razumjele sfingu
ovog ìvota, izlazi u tim velikim ~asovima, kada
su sasvim sitne kod Stola Gospodnjeg - neko nadnaravno svjetlo, koje cijelu crkvu ispunjava melodijama ne~ujnih pjesama an|ela. Nemam rije~i da
izrazim, kako religiozna okolina pozitivno djeluje
na ~ovjeka.
(Rati{te, pismo prijatelju N. Bilogrivi}u, Bozen, 26.I.1917.)
Pri~est vojnika na rati{tu ratu u Alpama
Pri~est se dijeli. Ona mala bijela hostijica, bijela

i sjajna i sjaji tog vedrog dana, ide tim crnim izmu~enim ljudima. A ovi su sklopili preko prsiju
ruke, spustili glavu sve do zemlje i u sebi proìvljuju taj Misterij. Sva priroda je divna, sve uop}e,
osim ~ovjeka, je sretno i lijepo. Izgleda samo: du{a
im je danas ~i{}a i svjetlija od ovog ogromnog
svjetla alpske nedjelje, sva ova veli~ina prirode je
samo simbol ~ovje~je du{e. I ovo njegovo jadno,
skr{eno i slomljeno crno tijelo ne spada zapravo
ovamo; ono mora propasti i do}i u harmoniju s
ostalom ljepotom.
(Rati{te, pismo prijatelju N. Bilogrivi}u, 28.III.1917.)
Gospodin mi je draì od svega na svijetu
Htio bih blagovati Gospodina, koji me voli

vi{e nego itko i koji mi je draì od svega na svijetu. Samo ga nisam dostojan, odvi{e sam slab da
35
bih se bez i najmanje pomisli `rtvovao za presvetu Hostiju.

(D, Rati{te, Zingarella, 22.VI.1917.)
Tuga zbog nedostatka Euharistije
Nema svete Euharistije. @ivim ovdje kao poganin ili kao kakva zvijer, kao da Agnus(Jaganjac)
nije vi{e u sredi{tu kosmosa, kao da Ga uop}e nema. Boè, Tje{itelju, do|i da moju prirodu
pro`me{ atomima vje~nosti, pa da tako - sli~niji
Tebi - razumijem tijek bivovanja.
(D, Rati{te, Monte Rasta, 9.IX.1917.)
Kad }emo vidjeti uskrsnulog Jaganjca?!
Kad }e kona~no do}i vrijeme kad ne}e vi{e biti

nikakve odvratnosti, nikakve no}i i nikakvog grijeha? Kad }e do}i vrijeme vje~ne slave, vje~nog
osvjetljenja? Kad }emo vidjeti uskrsnulog Jaganjca i sjaj njegove vje~no lijepe Majke, koji se proteè iznad svih svjetova? Kada, kada }emo biti
ujedinjeni u pjevanju nebeskih korova, kada
}emo se izgubiti u vje~nom pjevanju Sanctus,
Sanctus, Sanctus, obavijenom boànskim sjajem?
Kada }e do}i vrijeme da se ne}e morati jesti, kad
se ne}e morati boriti za najmanje dobro djelo. U
na{em je tijelu zakon, sasvim druga~iji od onoga
koji je u na{oj du{i. Apstinencija i Euharistija su
putovi koji nas onamo vode. Post i pri~est, dvije
opre~nosti. Post zadaje muku i li{ava nas uìtka, a
pri~est nam daje neizmjerni uìtak i pretvara na{e
tijelo u boànski bitak.
(D, Rati{te, Monte Rasta, 5.X.1917.)
Pri~est daje snage za borbu
Idem sutra na sv. Pri~est da opet upijem snage

za borbu. Ovih zadnjih dana dosta sam popustio.
Bio sam polijen, neuredno sam jeo, malo se molio,
36
nimalo trpio, ljutio se, bio i po{krt... i izgubio zato

(D, Be~, 9.IV.1918.)
vezu s Onim.
Ruke koje drè Krista
Neki dan vidjeh sve}enika. Najradije bih poljubio ruke koje su dràle Krista. O, Boè, da sam
ve} kod Tebe! Najbolje bi bilo da plamenom svoga
milosr|a sa`ge{ parazite grijeha, koji su se usukali u moju du{u, pa da dobar i svet stupim u Te.
(D, Rati{te, Solarol, 13.VII.1918.)
Krist u Euharistiji sredi{te makrokozmosa
ôvjek je silno slab i bez tu|e pomo}i ne moè

ni{ta. Zato je On iz vje~nosti stupio u povijest i postav{i sredi{tem cijeloga makrokozmosa, dao
nam je Sebe da nas tjelesno i du{evno preporodi.
Ne zaboravimo na tu neizmjernu ljubav i posvetimo ve}u pa`nju maloj bijeloj Hostijici, koja osamljena na nas ~eka u studenim crkvicama. Svijet
ìvi za se, kao da se nije dogodilo to ~udo ~udesa,
na koje je silnom ~e`njom ~ekao kroz eone cijeli
makrokozmos. (36)
Najve}a stvar na svijetu: Crkva - Misa - Pretvorba
Najve}a stvar, koja opstoji na svijetu jest sv.

Crkva; najve}a stvar u Crkvi jest misa, a u misi
pretvorba. I kao {to je Krist za svog zemnog ìvota bio usmjerio sve svoje misli prema Golgoti, tako zaru~nica Kristova, Crkva, upire sve svoje poglede prema oltaru. [to se dakle doga|a na oltaru, to je najve}a stvar koja se uop}e zbiva na svijetu. Tamo se zbiva socijalno djelo kategzohen, molitva i `rtva, koju je za spas cijeloga svijeta prikazao Isus na Kalvariji i koju katoli~ka hijerarhija taj nosilac sve}eni~kog reda Kristova - javno prikazuje Bogu za sve ljude i u ime njih svih. (18)
37
Vrhunac liturgije: sjedinjenje s Kristom u Pri~esti
U sv. Pri~esti gdje se va{e tijelo i va{a du{a ujedinjuje sa samim Boànstvom, treba biti vrhunac
va{ega ìvota; u tom je ~inu i vrhunac cjelokupne
liturgije. Sve veli~anstvene molitve i pjesme, sva
va{a razmatranja, svi va{i ~ini tijekom dana moraju biti kristocentri~ni, moraju biti usmjereni
prema tom jedinom ~asu va{ega dnevnoga ìvota. Na taj se na~in ve} na zemlji ispunjava va{a
zadnja svrha i postajete dionicima same biti
Bo`je. (18)
Po Pri~esti postajemo dionicima Rije~i Bo`je
Budite uvjereni da je sveta misa bez svete

pri~esti donekle fragmentarna. Spasitelj se mogao
utjeloviti tako|er pod prilikama zlata ili kamena;
on to nije u~inio, ve} je primio prilike kruha i vina
i time nam je jasno rekao da èli da ga kod svake
svete mise blagujemo. @rtva je tek onda potpuna
ako se u misi najtjesnijim vezama ljubavi sjedinimo s Isusom pretapanjem jedne biti u drugu. To
~inimo po sv.Pri~esti. Zato su se prvi kr{}ani
pri~e{}ivali prigodom svake svete mise. Budimo
suvremeni katolici i postanimo po sv. Pri~esti dionicima beskrajnog ìvota Rije~i Bo`je.(18)
Euharistija nas vodi k vrhuncu savr{enosti
Euharistija, najja~e sredstvo, za nas je na ovoj

zemlji ona vatra koja u nama pali hr|e grijeha i
daje ìvota na{oj du{i, tako da i ona usplamti novim àrom. Tada mi sami na sebi iskusimo rije~i
sv. Pavla, koji veli: @ivim ja, ali ne ja nego u meni
ìvi Krist.(Gal. 2,20). To je plod presv.Euharistije.
Ona nas vodi k vrhuncu kr{}anske savr{enosti,
pravog unutarnjeg ìvota. Ona je na{a prva ra38
dost na zemlji; po njoj ve} postajemo dionicima

budu}e nebeske slave.
Po svetoj Pri~esti u na{oj du{i po~inju strujati
one vode koje vode u ìvot vje~ni (Iv 4,14). Sveta
Pri~est najbrè i najlak{e prepora|a i diè na{ nutarnji ìvot. U svetoj Pri~esti du{a slavi svoje trijumfe, ona postaje sli~na svome boànskom Zaru~niku, postaje boànska. Granice nutarnjeg
savr{enstva kao da prestaju; du{a postaje dionicom neizmjernosti i vje~nosti. (49)
39
LJUBAV KRISTOVA SRCA

Srce Isusovo, Tebi posve}ujem svoj ìvot!
Ivan je bio veliki {tovatelj Presvetog Srca Isusova.
Nije o tome puno zapisao, ali iz ono malo redaka {to
nam je ostavio zaklju~ujemo kako je duboko gajio pobo`nost prema Kristovu Srcu. Obavio je pobo`nost devet prvih petaka. Posljednjih {est godina svoga ìvota
svakodnevno je dolazio u Baziliku Srca Isusova na sv.
misu i sv. pri~est. Svoja privatna pisma redovito je
zavr{avao rije~ima: U presvetom Srcu odani.
Osobno se posvetio Srcu Isusovu kako biljeì u svome
dnevniku. Smatra da bi se i katoli~ki novinari trebali
posvetiti Srcu Isusovu. Svoju ideju osnivanja zajednice posve}enih laika povjerava s velikim pouzdanjem
Srcu Isusovu. Na posljednje stranice svoga dnevnika
stavlja rije~i: Sve na slavu Presvetog Srca Isusova.
(21.1.1928.) Misao pouzdanja u Srce Isusovo na{la je
mjesta napose u njegovom posljednjem spisu, njegovoj
oporuci. Koliko je Boànska Providnost nagradila tu
njegovu ljubav i pouzdanje u Srce Isusovo pokazuje
~injenica da se njegovo zemaljsko po~ivali{te od 1977.
nalazi u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu.
Vjerujem da }u gledati dubine Presvetog Trojstva
Ju~er je bio najznamenitiji dan u mome ìvotu.

Obavio sam devetu sv. Pri~est na slavu Presv. Srca
Isusova i vjerujem da }u gledati dubine Presv.
Trojstva. Neizmjernu ovu Kristovu ljubav moram
barem nekako ovdje zasluìti, pa }u Bo`jom pomo}i gledati da {to sna`nije nastavim djelo po(D, Zagreb, 26.IX.1919.)
sve}enja.
40
Moje su molitve Srcu Isusovu usli{ane
Tata je 12. I. (o srebrnom piru) nakon 20 godina

primio sv. Pri~est. Moje su molitve Srcu Isusovu
usli{ane. U pismu, {to mi ga je pisao, vidim tipi~an primjer konverzije. Obratio ga je nadnaravni elemenat: milost. Jo{ ostaje mama na brizi. Srce
(D, Pariz, 20.I.1921.)
Isusovo, pomozi!
Srce Isusovo, Tebi posve}ujem svoj ìvot!
Srce Isusovo, Tebi posve}ujem svoj ìvot: ako

je na Tvoju slavu da trpim i tako do|em k Tebi,
neka bude Tvoja volja, i molim Te da uza me budu
u Tvome kraljevstvu i moji roditelji.
(D, Pariz, 23.III.1921.)
Srce Isusovo najja~i faktor za rekristijanizaciju

dru{tva
Ivan se bavio mi{lju da pokrene izdavanje jednog

katoli~kog dnevnika. Sam je sastavio pravila za duhovni ìvot urednika u kojima na poseban na~in nagla{ava
{tovanje Srca Isusova. Donosima ovdje po~etak tih
pravila:
Svaki urednik mora biti uvjeren da ne}e napredovati i ne}e mo}i postati duhovnim vo|om svojih ~italaca, ako ostane isklju~en iz euharistijskog
pokreta i ako se ne posveti Presv. Srcu Isusovu,
koje je danas najja~i faktor za rekristijanizaciju
dru{tva. Budu}i da je ~ovjek odvi{e slab i jer posve generalni savjeti vrlo rijetko urode konkretnim plodom, to valja od svakog urednika laika
traìti da se obveè sub levi (pod laki grijeh) da }e
ispunjavati, dok je ~lan redakcije, slijede}e: 1.Posvetit }e se Presv. Srcu Isusovu, pri~estiv{i se na
devet prvih petaka; 2. Pri~estit }e se barem dva
puta mjese~no (ali se preporu~a da to ~ini svake
nedjelje); 3.Ispitat }e si dnevno savjest; 4.Dnevno
}e barem pola sata posvetiti razmatranju, molitvi,
41
duhovnom {tivu...; 5. Dnevno }e izmoliti jedan

Veni Creator (Do|i Du{e Sveti); 6. Barem }e jednom na tjedan postiti za uspjeh katoli~kog pokreta; 7. Nastojat }e imati stalnog ispovjednika; 8. Barem jednom }e obaviti duhovne vje`be; 9. Pristupit }e ~etiri puta godi{nje s ostalim suradnicima
na zajedni~ku sv.Pri~est, koja se ima prikazati za
umrle drugove, za sve}eni~ki podmladak i uspjeh
Katoli~kog pokreta; 10. Prije toga }e obaviti zajedni~ki kri`ni put; 11. On }e, ~uje li koji va`niji prigovor o pisanju Kristova Stijega koje ne bi bilo u
duhu Crkve, o tome pitati savjet kod svog ispov(Put k Suncu, str. 171)
jednika.
U zagrljaj Srcu Isusovu
O~ekujem milosr|e Gospodinovo i nepodijeljeno, potpuno, vje~no posjedovanje Presvetog

Srca Isusova.
(Iz Ivanova Testamenta ).
42
CRKVA
velebni odraz neizmjernog Krista
U svojim brojnim spisima, napose objavljenim
~lancima, Ivan Merz je ostavio mnoge misli o Crkvi, te
tako moèmo u}i u njegovu du{u i vidjeti kako je duboko u{ao u otajstvo Misti~nog Tijela Kristova, iz ~ega je
potom slijedio njegov apostolski anga`man. Ne{to od
Pavlovog duha i njegove teologije imamo u Merzovim
zapisima o Crkvi koji su kao iskre rasijani po njegovoj
bogatoj duhovnoj ostav{tini. I u Crkvi kao instituciji
Merz vidi prisutnog Krista, napose u osobi rimskog biskupa Pape.
Crkva - vrhunac i sredi{te kulture I ~ovje~anstva
Gledao sam s Monte Kuka na Roanu. U dolini

se vidi grad s crkvom. Crkva, Boè moj, vrhunac i
sredi{te kulture i cijelog ~ovje~anstva. Kako se divim ~ovje~anstvu koje gradi gradove i ujedinjuje
to ljudsko djelo s Bo`jom idejom, poput slike Kristove. Srce me vu~e onamo dolje. Zaèlio sam se
ljudi i rada, kolorita raznih jezika i umije}a, boja,
{arenila, raznolikosti. Zaèlio sam se kulturnih
ustanova, raznih dru{tava, raznih redova, koji
djeluju u ~ovje~anstvu. Sredi{te svega neka bude
na{ Gospodin Isus, koji je u Crkvi, svome ìvom
tijelu, posvetio cijelu prirodu i djelovanje ~o(D, Rati{te, Zingarella, 4.VI.1917.)
vje~anstva.
Vratimo se Crkvi
Ova silna galama, eksplozije granata i mina,

onda ti{ina i glasovi pu{aka, zvrka aeroplana u
43
zraku, mrtvi i ranjeni, sve je to ìva povijest.

Iznad svega ovoga lebdi bijela velebna Kristova
pojava:"Ja sam donio ma~". Istom sada razumijem puno}u i slikovitost ovih rije~i: Ako me ne
budete slijedili, ako budete mislili svi samo na se,
otrgnut }ete se od moga Tijela i nastat }e me|u vama nesloga, rat, sa svim svojim strahotama.
Uvijek mi zvu~e njegove rije~i:"Ja donosim ma~."
Lijek: Revenons lEglise - Vratimo se Crkvi.
Crkva - velebni odraz samog neizmjernog Krista
Po liturgijskom razmatranju svaki katolik postaje velik i univerzalan. On ostavlja po strani

svoje osobne interese i po~inje osje}ati {to osje}a
sama Crkva, taj velebni odraz samog neizmjernog Krista. (18)
Po Crkvi i Kristu prema uskrsnu}u
Kona~na svrha ljudi jest da do|u u Kraljevstvo

Kristovo. Jedino po Crkvi }e do}i u nj i posti}i
svoju kona~nu svrhu. Slijedi, dakle, da sve u svijetu, sav svjetovni poredak mora sluìti da ljudi pripojeni Crkvi i tako Kristu, uskrsnu na vje~nost.
(84)
Bog je ostavio na zemlji rimsku Crkvu Katoli~ku
Ali Bog je postao ~ovjekom i ostavio na zemlji

svoju Zaru~nicu, rimsku Crkvu Katoli~ku. I pred
ovom idejom sve ostalo je sporedno: valja du{u
predobiti nebeskom Zaru~niku, valja sebe zatajiti
i zaboraviti, samo da du{a druga ili prijatelja postane svjesni sudionik u djelovanju Bo`jem na
zemlji. (126)
Crkva upozorava na pogibelji
Zar mi svi nismo odgojeni u liberalnom vijeku,

koji nam prikazuje Katoli~ku Crkvu kao nekog
44
nasilnika; kao neku vrstu policije, koja dokida

~ovje~ju slobodu. Imamo dojam da ona uvijek
ne{to zabranjuje..... Recimo, hvala Bogu, da ima
tko da nas za vremena upozori na pogibelji koje
prijete sa svih strana. Ona ima iskustvo od dvije
tisu}e godina; nju vodi sam Duh Sveti.
(Put k Suncu, str. 119)
Na~ela Crkve ~vrsti temelji za dru{tveni poredak
Tko }e nam dati smjernice u zidanju Kristova

Kraljevstva? Tko }e nam dati upute kako da prosvjetno djelujemo? To je bez dvojbe Crkva. Bez
velikih na~ela, {to ih daje Crkva, uop}e se ne
moè postaviti dru{tveni poredak na ~vrste temelje; bez tih velikih na~ela, {to nam ih bez prestanka daje Sveta Stolica i na{i nadle`ni biskupi,
nije mogu}a obnova ljudskog dru{tva.
Katolicizam - nosilac istine, morala i milosti
Katolicizam ne smijemo nikada identificirati s

internacionalizmom. Internacionalizam, kako ga
sebi zami{ljaju pacifisti, jest negacija svake narodne kulture... Idejno je katolicizam univerzalan,
pojam koji ozna~uje da je on intenzivan i ekstenzivan, tj. da on obuhva}a cijelog ~ovjeka (njegovu
du{u i tijelo) i drugo, da je on univerzalan nosilac
istine, morala i milosti. (41)
Biskup - sredi{te katoli~kog ìvota
Po samoj biti katoli~kog ìvota, sve {to je katoli~ko mora da se hotice ili nehotice - koncentrira u
biskupu kao u svom àri{tu... Boànski ustav
Crkve nam jam~i da ispravni, normalni i redoviti
katoli~ki preporodni ìvot mora te}i iz biskupa
kao iz svoga vrela.
45
Istine vjere - kriterij ìvota i umjetnosti
S obzirom na eti~ko prosu|ivanje umjetnosti tj. da je samo ono lijepo {to je ujedno i dobro - postoji jedna znanost, jedan svjetovni nazor, koji
kroz vjekove niè u jednu harmoni~nu cjelinu
~estice svog kriti~kog suda o svim pojavama ìvota, koje se neprestano mijenjaju. Taj organizirani
kriti~ki nazor jest shva}anje Crkve, koja se kao goru{i~ino zrno razvilo do velikog stabla. Kritika }e
prema tome biti relativno najobjektivnija tada
kad promatra djela primijeniv{i na njih kr{}anske
istine, istine o kojima vjekovi svjedo~e da su istinite.... Istine su vjere jedini umjetni~ki kriterij da
se objektivno shvati ìvot i umjetnost. (1)
Izvan Crkve nema potpune ljepote i umjetnosti
Duboko sam uvjeren da izvan Crkve za

kr{}anina nema potpune ljepote i umjetnosti; sama naravna ljepota, kako nam je daju Homer i Sofoklo, prava je ljepota, ali nas ne moè zadovoljiti,
nas, koji ìvimo okruèni sjajem bogoslovskih
kreposti i darova Duha Svetoga, koji smo zaronili
u srce vje~ne Ljepote i koji se hranimo nebeskom
krvlju Jaganjca. Mislim, da se vrhunci stvorene
ljepote nalaze u misalu i brevijaru (~asoslovu), u
pontifikalnoj misi i gregorijanskim melodijama.
46
SVJETIONIK KROZ VJEKOVE

Rim - Papinstvo
Ivanova ljubav i odanost prema Kristovu Namjesniku bili su jedno od njegovih glavnih duhovnih obilje`ja kao zrelog katoli~kog intelektualca. U tome je
nadma{io i mnoge osobe iz kleri~kih redova. Tu je ljubav i po{tivanje Svetoga Oca, te studij njegovih enciklika i govora, {irio u svojoj okolini, napose me|u mladima. Sve {to je o Crkvi napisao proviralo je iz njegova
dubokog duhovnog iskustva.
Za{to ljubim Katoli~ku Crkvu i Sv. Oca Papu?
Jer u njoj vidim jasnu sliku preljubljenog Spasitelja i Boga Isusa sa svim njegovim savr{enstvima, a u Sv. Ocu Papi pod prilikama ~ovjeka vidim
Boga svoga i Gospoda svog.
Papa - vidljivi Krist na zemlji
Kao {to je Krist sredi{te cijele povijesti, isto je

tako i Papa sredi{te te povijesti. Ta on je vidljivi i
ìvi Krist na zemlji.
Papinstvo - pe}ina na kojoj je sazdana Crkva
Papa je ona podloga i ona nepomi~na pe}ina

na kojoj je sazdana sva Crkva. Kako Crkva obuhva}a sve krajeve svijeta, sve biskupije svijeta, tako se podloga papinstva otajstveno proteè na
sve biskupije svijeta. Ta kamena podloga je nepomi~na i sva Crkva, koja se na njoj uzdiè, dobiva
svu svoju snagu i svu svoju ~vrsto}u od te podlo(Put k Suncu, str. 140)
ge.
47
Papinstvo - svjetionik kroz vjekove
U dana{njoj zbrci, koja vlada svijetom, gdje je

te{ko razlikovati istinu od zablude, dobro od zla,
Providnost je na goru posadila jedan svjetionik papinstvo - koji svijetli vjekovima i svom zemljom.
Snaga Rimske Crkve, majke svih Crkava svijeta
Kad do|ete u Rim, kad vidite misijsku izlo`bu

i hodo~asnike s raznih kontinenata, tada osjetite
posve jasno urnebesnu aktivnost Rimske Crkve,
majke svih Crkava svijeta. Osje}ate da kroz rimskog biskupa i rimsku biskupiju teku mlazovi izvanrednih energija. Kada ste u Rimu, to vam se
~ini da se nalazite u orija{koj, do sada nevi|enoj
elektri~noj centrali, ~iji se kota~i sveudilj vrte i koja u sav svijet {alje energije velike i }udoredne obnove. (93)
Neuni{tivost Papine la|e
U Rimu imate intuiciju, osje}aj, da je Crkva perpetuum mobile ili, bolje re}i, da neka nevidljiva sila trajno pokre}e taj divovski stroj. Imate ìv osje}aj
da je sve krhko i nestalno, da svemu prijeti opasnost da potone u bezdanima, ali da se Papina
la|ica bez bojazni nji{e usred valovlja i munja, jer
je usidrena na nepokolebljivoj Petrovoj stijeni. (93)
Petrova Stolica - sidro nade i luka spasa
U uzburkanom moru zabluda i strasti, koje

tresu ~ovje~anstvom, Petrova je stolica sidro nade i luka spasa za koju se valja uhvatiti i u kojoj
moramo na}i zakloni{te ako ne èlimo nastradati.
(88)
Karakteristika rimskog katolika: ljubav prema Papi
Jedna je od bitnih karakteristika svakog rimskog katolika da ljubi sv. Oca Papu i da sve svoje
48
misli i sva svoja djela ravna prema odredbama i

èljama njegovim. Rimski je Papa vidljivi Krist
me|u ljudima, zaru~nik sveop}e Crkve. (88)
Odanost prema Papi va`na za svakog vjernika
Ljubav i odanost prema Papi jest za ìvot svakog vjernika od najve}e i bitne va`nosti. Isto je tako od bitne va`nosti za sav dru{tveni ìvot: za
ìvot u obitelji i {koli, za tisak i umjetnost, za gospodarski i politi~ki i me|unarodni ìvot.
Papinstvo - podloga duhovnom ìvotu vjernika
Papinstvo je pe}ina i podloga duhovnom

ìvotu svakog vjernika. Zgrada na{eg duhovnog
ìvota, na{eg vjerskog znanja i na{ih djelatnosti,
mora se podi}i na nepokolebljivoj podlozi istina
{to ih papinstvo neprevarljivo nau~ava Papa
mora stoga biti predmet na{eg posebnog {tovanja
i na{e ljubavi, dio ìvota na{e du{e.
Veli~ina naroda ovisi o njihovoj vjernosti Papi
U ovoj smo Svetoj Godini (1925) dublje shvatili

{to zna~i papinska nad~ovje~nost. Shvatili smo
da veli~ina naroda ovisi o njihovoj vjernosti Papi:
ovisi o tome kako se oni ravnaju prema zapovijedima i èljama Kristova Namje-snika. (93)
Nebrojeni puci hrle vje~no vidljivom Kristu
Svi narodi hrle u Vje~ni Rim, u tu svoju drugu

domovinu, da se poklone svome Kralju, svome
Ocu. Hrle onamo da svemu svijetu, kr{tenom i
nekr{tenom, ispovjede svoju vjeru u Crkvu Katoli~ku, jedinu sveop}u Crkvu, koju je osnovao
Krist, i koja }e ostati do konca svijeta.(89)
49
Svi su narodi bra}a i sestre u svetoj Crkvi
Katolici hrle u Rim da ispovjede svoju ljubav

Namjesniku Kristovu, da sami sebe posvete i da
tako obnovljeni u svojoj du{i preporode svoje prijatelje, svoju obitelj, svoja dru{tva, svoje narode i
dràve; Jer, badava }e ~ovje~anstvo teìti za blagostanjem i mirom, za sre}om, ako ne bude ljubav
Kristova zaplamtjela u svim du{ama. I tu }e nutarnju vatru ljubavi prema Bogu i bli`njemu dobiti katolici u Rimu. Tamo }e osjetiti da su svi narodi
samo bra}a i sestre u zajedni~koj obitelji i svetoj
Crkvi, koje je otac i poglavar vje~ni Namjesnik
Bo`ji, biskup rimski.(89)
Hrvatski se narod odnjihao u krilu Crkve Katoli~ke
Hrvatski se narod odnjihao u krilu svete Crkve

Katoli~ke i od nje dobio mno{tvo duhovnih i vremenitih dobara. Rimski su pape o~inskom ljubavlju pratili sudbinu malog hrvatskog naroda i zauzimali su se za njegovu prosvjetu i za njegovu
politi~ku slobodu. (87)
Blagotvorni utjecaj Crkve na hrvatski narod
Sudbina je hrvatskog naroda bila nerazdruìvo spojena sa sudbinom Crkve Katoli~ke; zatajiti taj blagotvorni utjecaj Crkve na sav razvoj naroda bilo bi djelo najve}e nezahvalnosti. (87)
50
MARIJA
posreduje nam boànski ìvot
Duboka pobo`nost prema Blaènoj Djevici Mariji
ozna~avala je duhovni ìvot Ivana Merza. Ve} kao mladi} utje~e se Gospi da mu pomaè u borbi protiv grijeha, te da mu sa~uva ~isto}u du{e. Pobo`nost prema Gospi napose je produbio u Lurdu gdje je zavolio i krunicu koja mu je uz Euharistiju postala najvjernijim prijateljem do groba. Bio je veliki promicatelj {tovanja
Lurdske Gospe, kojoj je posvetio brojna predavnja,
~lanke i jednu bro{uru.
Molitva Mariji
Majko moja dobra, Najve}a, molim Te, napuni

moju du{u lijepim osje}ajima i plemenitim mislima, uvijek mi ozna~i pravi put, pa makar mi i bilo
te{ko slijediti ga. (D, Be~ko Novo Mjesto, 14.XII.1914.)
Moja molitva sada ide Neoskvrnjenoj
Moja molitva sada ide Neoskvrnjenoj: neka

me u ovom gradu prati na svakom koraku. Svaki
moj hod i korak neka bude usmjeren lijepom.
(D, Be~, 17.I.1915.)
Molitva Gospi da mu sa~uva vid
Majko vje~na, Ti koja si utjelovljenje poezije,

svega lijepog i vje~nog, daj da i dalje mogu prima(D, Be~, 22.I.1915.)
ti darove ljepote!
Nazo~nost Marije i predokus neba u Lurdu
U Lurdu te ponajprije obuzme osje}aj da je tamo Ona, Majka Bo`ja, koja je ve}a i mo}nija i
51
ljep{a i mirisavija i ja~a nego li svi oni pirinejski

gorostasi koji Lurd okruùju. Ona tamo na zaseban na~in stoluje i ja mislim da svi koji su tamo,
pa makar i ne vjerovali, moraju imati taj osje}aj da
ona tamo jest. A tisu}e vjernika, po no}i svaki s
upaljenom svije}om u ruci, ide u serpentini uz
breùljak i pjeva bez prestanka Ave, Ave, Ave Maria. Svaka svije}a, koja trepti, to je jedna du{a, koja
}e danas sutra ili za koju godinu k Njoj. Oh, ho}e
li {to prije do}i taj ~as, ~ovjek tamo pomisli, jer zaista tamo ima neki predokus Neba.
Vjera u prisutnost Boga u p{eni~nom kruhu
Jedan je kardinal svete rimske Crkve nosio

Svetootajstvo, a sve}enstvo je rimske Crkve molilo u ime naroda i pred narodom. I ako tom prilikom koji bolesnik zaista u tren oka ozdravi, onda
je Bog pod prilikama p{eni~nog kruha nazo~an i
svi su apsurdi Crkve Katoli~ke ìva spasavaju}a istina. I sveti je Sakrament polako prolazio
pokraj ispruènih i sjede}ih bolesnika....
Oh, ~arobne li bajke o rasvijetljenim crkvama,
vatrenim rijekama i jezerima, zanosnim pjesmama, ~udesnim ozdravljenjima i svetim ljudima,
koji iz ljubavi prema bli`njemu `rtvuju svoj ìvot;
bajovita li prizora {to ga Otac nebeski prire|uje
svojoj zemnoj dje~ici! (102, str.5 -7)
Krunica se u~i moliti u Lurdu
Da, u Lurdu sam nau~io {to je Krunica i to mi je

odsada drugi najbolji prijatelj. Prije Lurda, iskreno priznajem, bila je u dnu du{e neka sumnja, neki osje}aj da li se ja ne molim kakvome fantomu
moje ma{te?! Molio sam dakako, jer da sam prestao, zna~i ne vjerovati u Blaènu Djevicu Mariju.
52
A kuda onda? Okreni se od katolicizma, sve je oko

tebe mra~no i ru`no. Dakle Lurd je mojoj razumnoj vjeri pridodao i osje}ajni momenat...
Krunica uz Euharistiju - najvjerniji prijatelj do groba
Ako mi Blaèna Djevica Marija i nije posve izlije~ila o~i - tako da s dosta pote{ko}a ~itam - to
sam u Lurdu zavolio krunicu, koja }e mi biti uz sv.
Euharistiju najvjerniji prijatelj do groba.
Krunica daje snagu za podno{enje nevolja u ìvotu
Kada vam bude u ìvotu te{ko i kada vas

sna|u nevolje, uzmite Gospinu krunicu i ona }e
vas utje{iti i dati vam snage da sve mirno snosite s
potpunim predanjem u Volju Bo`ju.
Lurdska ~udesa dokaz su istinitosti katoli~ke vjere
Osjetili mi u Lurdu ne{to ili ne, to su unato~

tomu lurdska ~udesa neoborive ~injenice, koje
nam govore, da izvan Crkve Katoli~ke nema prave Crkve I zato je sav rad, koji ide za spasom
du{a, najuzvi{eniji i najpotrebniji, {to se uop}e
moè zamisliti. (102, str.19-20)
Marija Bistrica - izraz religioznog genija Hrvata
U Mariji Bistrici Hrvati stupaju u kontakt s

Majkom Bo`jom i njezinim Boànskim Sinom. Tamo se sabiru molitve iz svih dijelova na{ega naroda. Tamo napokon kao kroz kakav golemi `lijeb
Providnost izlijeva bujice svoje Milosti, i odovud
se razlijeva poput rijeka i potoka u sve na{e krajeve. (127)
53
Marija - darovateljica boànskog ìvota
Neizmjerni Bog nama daje svoj vlastiti ìvot

preko Marije; a gdje je nama ljudima Bog prisutniji negoli u presvetoj Euharistiji. Sve}enik, koji
nam je dijeli, zapravo nadomje{ta Blaènu Djevicu Mariju, koja u svojoj beskrajnoj ljubavi nama
daje puninu svoga vlastitog unutarnjeg ìvota,
svoga vje~nog neograni~enog ìvota, koja nam
daje samog Boga, Isusa Krista euharistijskoga.(49)
Savr{en odraz trojedinog Boànskog sunca
Do konca na{ega ìvota crpimo preko Marije

boànski ìvot! Molimo joj se bez prestanka da
puni svete radosti jednom preminemo u njezinu
nje`nom zagrljaju i na Srcu Isusovu. Tek u nebeskoj }e slavi - u Srcu Isusovu - do}i stablo na{ega
nutarnjeg ìvota, koje je na zemlji po~elo klijati,
do svoje potpune veli~ine i do svoga potpunog
cvata. Tek onda }e na{a du{a postati savr{eni,
uàreni odraz presvetog, vje~nog, trojedinoga,
boànskog Sunca. (49)
54
ÂROBNA LJEPOTA
Liturgijska molitva
razgovor Crkve Zaru~nice i
boànskog Zaru~nika Krista
ôvjekova vrijednost i veli~ina stoji u njegovu odnosu s Bogom koji se ostvaruje u prvom redu kroz molitvu. Ve} u godinama mladena{tva, kako se to vidi iz
zapisa njegova dnevnika, Ivana privla~i svijet molitve.
Molitveni }e se ìvot u njemu sve vi{e razvijati, te }e
mu postupno cijeli dan biti ispunjen duhom molitve.
Ivan je prakticirao i druge oblike molitve, napose razmatranje i kontemplaciju slijede}i u tome ignacijansku
duhovnost.
Liturgija - slu`beno bogoslu`je Katoli~ke Crkve bilo je sredi{te Ivanova duhovnog, molitvenog ìvota.
Iz srca liturgije, a to je sv. misa - euharistija, Merz je
dnevno crpio snagu i apostolski àr. Njegovo zanimanje za liturgiju potje~e jo{ iz studentskih dana. Liturgija kao mjesto i izvor molitve postupno ga je toliko
zainteresirala da je za predmet svoje doktorske disertacije obradio utjecaj liturgije na francuske knjièvnike.
Promicanjem liturgijske svijesti i liturgijskog ìvota,
te svojim ~lancima o liturgiji, postao je jednim od prvih
promicatelja liturgijske obnove u Crkvi u Hrvata.
Merz je liturgiju promatrao i s umjetni~kog vida ukoliko prema njoj teè sve umjetnosti. Njegove divne misli o liturgiji koje ovdje donosimo, otkrivaju nam sveti{te njegove du{e koja je bila u stalnom sjedinjenju s
Bogom i u te`nji da mu pjeva neprestanu hvalu.
55
@ivot du{e u zajedni{tvu s Isusom
Me|u svim krepostima prvo mjesto zauzima

krepost pobo`nosti, koja nas poti~e da odajemo
Bogu du`nu ~ast. Kontemplacija (duboki vjerski
ìvot), ìvot du{e u neprestanoj zajednici s Isusom, jest najbolji ìvot... (84)
Kako dobro obavljati molitvu razmatranja
Podsje}am vas na sljede}e glavne momente

svakog razmatranja. Prvo je da pripravite sam
predmet. To ste u~inili u predve~erje. Dolazi kajanje za grijeh - tu morate biti vrlo konkretni - i
molitva da vam se on oprosti. Sjetite se prisutnosti Bo`je: osje}ate da je On uz vas i da vi u Njegovoj prisutnosti kle~ite i da On budno pazi kako
}ete obaviti va{e razmatranje. Moète si tako|er
predo~iti da Isus na vas gleda iz svetohrani{ta. Kada ste svjesni te prisutnosti, izgradite u va{oj
ma{ti okolicu u kojoj se npr. zbiva evan|eoska
scena. Pri ovom razmatranju nije glavno da se u
vama uèù veliki i àrki osje}aji; glavno je da
stvorite posve konkretne odluke, kako }ete istoga
dana pridonijeti neke `rtve suzbijanja stanovitih
grijeha ili ~ine}i neko dobro djelo. Pri podizanju
prikaìte va{e odluke, va{e `rtvice u zajednici sa
`rtvom Isusovom Bogu Ocu i molite ga da vas se
udostoji primiti i da vas sama jednom u~ini dionikom druge Boànske osobe, da vas ona unese u
samo srce Presvetog Trojstva. (18)
Meditacija pomaè duhovnu ravnoteù
Redovita, konsekventna meditacija jedino je

sredstvo da ~ovjek na zemlji ne izgubi nikada ravnoteù i da se radosno iz dana u dan s Kristom raduje ili s Njime trpi.
56
Liturgija - centralna umjetnost, izraàj du{e Crkve
Kao {to je teologija centralna znanost, tako je

liturgija centralna umjetnost. Ona je sasvim objektivna i odgovara Wagnerovu idealu, koji je htio
sve umjetnosti sjediniti u jednu. Liturgija je izraàj du{e Crkve, na njenu bi temelju bilo lako izraditi teoriju umjetnosti. U liturgiji se, kao u kakvu zrcalu, ogledava ìvot Kristov. Liturgija je dosegla vrhunac: ona je najve}a umjetni~ka tvorevina koja postoji na svijetu, a uz to je centralna umjetnost, jer umjetni~ki prikazuje ìvot Kristov, koji
(D, Be~, 5.IV.1920.)
je centar povijesti.
Razgovor Zaru~nice i boànskog Zaru~nika
Liturgija je slu`bena molitva Crkve, slu`bena

molitva Zaru~nice Kristove, razgovor izme|u Zaru~nice i boànskog Zaru~nika. O, kako mi rado
prislu{kujemo kada se dva veoma mudra ~ovjeka
me|usobno razgovaraju; nama se ~ini da se na{e
grudi pro{iruju i da mi postajemo mudrijima. A
{to biva tek onda kada prislu{kujemo razgovor
izme|u Krista Boga i njemu sli~ne Crkve? Zar da
sav taj idejni svijet ostane za nas bespredmetan,
da ne digne na{e ìvote do neizmjernih visina
boànskog ìvota? Oh ne! (18).
Liturgija - projekcija Neba na zemlju
[to se ti~e same sv. Liturgije, to je ona najbolji

vod, koji nam otkriva na vrlo pedago{ki na~in tijekom jedne crkvene godine sve pojedinosti iz
ìvota na{ega Spasitelja. Crkva je naime Zaru~nica Isusova, a du{evni ìvot savr{ene zaru~nice
jest savr{eni odraz du{evnoga ìvota Zaru~nika.
Ovaj je unutarnji ìvot te nebeske zaru~nice izraèn na umjetni~ki na~in u sv. Liturgiji. Njene
molitve i kretnje, njene melodije i njeni miomirisi
57
projekcija su Neba na zemlju, fotografija su unutarnjeg Bo`jeg ìvota. U Liturgiji najlak{e moèmo spoznavati sve ljepote unutarnjeg ìvota
Bo`jega. Po Liturgiji najo~itije spoznajemo da je
Bog, Tvorac svjetova, Bog stroge Pravednosti,
Bog Ljubavi, tako|er Bog apsolutne Ljepote; ona
nas opaja svojim sjajem i blistavilom i ~ini nam
sve te{ko}e na{e svete vjere, sve kriève mnogo
lak{ima. (49)
Umjetni~ki refleks unutarnjeg Bo`jeg ìvota
Gospodin Bog je ìvot, kretanje; ljudske su

du{e ono ogledalo na kojemu se to kretanje Bo`je
zrcali. Umjetni~ki refleks unutarnjeg Bo`jega
ìvota je na{a sveta liturgija. Ona bez prestanka,
dan i no}, zimi i ljeti, od generacije do generacije,
svira poput kakvog orija{kog orkestra i {alje svoje raznovrsne zvukove i melodije natrag svom
za~etniku. Liturgija je dakle umjetnost par excellence, jer je ona ìva, kao {to je i na{ Gospodin
ìv. (11).
Liturgija se kre}e oko presvete Hostije
Sve~ana je liturgija u neku ruku projekcija neba na zemlju. Sredi{te je neba, ako nam je dopu{teno izraziti se na ljudski na~in, sam Trojedini
Bog, a an|eli i sveci oko ovoga obavljaju liturgijske ~ine. Kao {to je prema sv. Ivanu Jaganjac sredi{te neba, tako se isto sv. Liturgija kre}e oko presvete Hostije - oko samoga Isusa Krista. (22)
Crkvena liturgijska godina odraàva Isusov ìvot
Crkvena godina kao u kakvome pomi~nom

ogledalu odraàva ìvot Isusov od svoga boravka
unutar Presv. Trojstva, kroz zemaljski ìvot, pa
sve do drugoga dolaska (Sudnji dan). U ovaj su
58
okvir uklopljeni sveta~ki dani, koji su opet umjetni~ki refleks djelovanja Zaru~nice Kristove na
zemlji. U njima Crkva razmi{lja o ìvotu prvoboraca ~ovje~anstva i daje nam uzore kako valja u
najraznoli~nijim ìvotnim prilikama, u naj~udnijim povjesnim epohama pri-mjenjivati Spasiteljeve ideje na ìvot. (11)
O divne li Crkve koja pjeva hvalu Tvorcu!
Sa zemlje se eto neprestano diù molitve k nebu. Me|u katoli~kim narodima nema sata ni ~asa
kada redovnici ili sve}enici ne bi molili boànski
~asoslov. O divne li Crkve, koja bez prestanka u
zajednici s nebeskim vojskama pjeva hvalu Tvorcu! (11)
âsoslov - najljep{i molitvenik
Uz misal je najljep{i molitvenik ~asoslov. Ne, on

nije samo molitvenik, on je s misalom najljep{e
knjièvno djelo {to ga ~ovje~anstvo posjeduje. (11).
Tvorac svjetova prisutan u liturgiji
Ako je, dakle, u sv. misi prisutan sam Tvorac

svjetova, nestvoreni Bog, to je razumljivo da je
prisustvovanje misi vrlo vaàn ~in, da je napokon
ìvot s liturgijom, koja nam donosi razne faze iz
ìvota Bogo-ôvjeka, bitni ìvot. (22)
Kucaji vje~nosti
Nakon nekih drugih molitava zapo~e sve~ana

konventualna misa (u trapisti~kom samostanu).
Kako je dostojanstvena! Kako sve ide polako, da
~ovjek osjeti kucaje vje~nosti. êmu se ùriti, kada ~ovjek pjeva hvalu Bo`ju radi koje je stvoren?!
ôvjek je do{ao do svoga cilja, on ima samo da
motri. (24)
59
Savjeti za plodan duhovni ìvot
Najbolje se razmatra na temelju svete Liturgije. Sve upute mogu se svesti na tri savjeta: 1.îtaj
dnevno duhovno {tivo. 2. Razmatraj dnevno na
temelju misala. 3. Ne prisustvuj misi, a da se tom
prilikom i ne pri~esti{. (18)
ârobna ljepota liturgije
Liturgija je umjetni~ka cjelina u kojoj sura|uju

sve umjetnosti i koja je djelovala na sve umjetnosti. U njoj nije ni{ta bez zna~enja... Tako je ~arobna
ljepota katoli~kih obreda - razumije se mi ovdje
uvijek mislimo na to~no izvedene, kao {to to ~ine
kontemplativni redovi, benediktinci, kartuzijanci, trapisti, donekle franjevci i drugi - da ~ovjek,
koji je jednom osjetio njene ~ari, osje}a u du{i
~e`nju da sve ostavi i sav svoj ìvot provede u liturgijskim molitvama, pjevaju}i dan i no} bez
prestanka hvalospjeve Presvetom Trojstvu. (23)
Crkvena glazba prati i tuma~i rije~i Bo`je
No glazba se u neku ruku - i to posve tijesno veè uz rije~, uz samu Rije~, uz Rije~, koja je bila u
po~etku, koja bija{e u Bogu i koja je sam Bog.
Crkvena glazba, glazba {to se pjeva u crkvi, ne
prati i ne tuma~i samo molitvu ili rije~i koje mi kazujemo, ve} prati i tuma~i rije~i koje nam je Bog
rekao i koje nam On neprestano govori. Liturgijska glazba jest glazba koja sve druge nadilazi.
Ona obra|uje i izraàva ono {to je glavno, bitno,
jedino nu`no - ljubav k Bogu... Gregorijanska, liturgijska glazba je glazba svetosti. (27)
Liturgija povezuje narode
No liturgija ne povezuje samo pojedince jednoga naroda u jednu jedinstvenu cjelinu, ve} ona
60
uspostavlja niti izme|u svih naroda i ~ini ih

bra}om i djecom jednoga Oca na nebu. (22)
Pedagogija u pravom smislu rije~i
Na temelju se Liturgije svaka pojedina du{a

odgaja. Moè se re}i da je Liturgija pedagogija u
pravom smislu rije~i, jer pomo}u nje vjernik u
svojoj du{i proìvljava sve faze vje~nog Kristova
ìvota. Po katoli~koj liturgiji svi ljudi na cijeloj
zemlji razmatraju istoga dana o istim stvarima i
na taj se na~in u~vr{}uje svijest o katoli~kom jedinstvu svih naroda. Napokon u Liturgiji ~ovjek
na najsavr{eniji na~in odaje Bogu onu ~ast koja ga
zapada. Vjernik, koji se moli liturgijski, pridruùje
se korovima an|eoskim, koji neprestano hvale
Tvorca i ~ovjek se zapravo na taj na~in ve} na ovoj
zemlji po~inje vje`bati u onoj slu`bi koju }e pun radosti i ushi}enja obavljati u vje~nosti. (18)
Sredstvo sveop}eg mira
Sv. liturgija jedno od najmo}nijih sredstava sveop}eg mira. Dok milijuni novina {ire narodnu
mr`nju i la`, Crkva mirno vr{i kroz vjekove svoju
miroljubivu misiju i daje u ruke svojim slu`benicima mnoge stotine tisu}a brevijara i milijune misala, koji govore o ljubavi k Bogu i bli`njemu... (22)
61
STVARANJE REMEK-DJELA
Borba tijela i duha
Od prvih stranica Ivanova dnevnika moèmo slijediti u njegovoj du{i dvostruku stvarnost koja je u neprestanoj napetosti: s jedne strane, tu je njegova te`nja
za moralnim savr{enstvom, za idealima kako ih predstavlja kr{}anstvo. S druge strane, tu je osje}aj njegove
slabosti da ostvari te ideale koje mu razum i vjera stavljaju pred o~i duha. Osje}a u sebi podijeljenost isto kao i
sv. Pavao kad govori o dva zakona u svome bi}u, zakonu duha i zakonu tijela koji vojuju jedan protiv drugoga: Po unutra{njem ~ovjeku s uìtkom se slaèm sa
zakonom Bo`jim, ali opaàm u svojim udovima drugi
zakon, koji vojujue protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha, koji je u mojim udovima.
(Rim, 7, 21-23) Taj period borbe trajat }e u Ivanovu
dozrijevanju sve vrijeme ratnih i studentskih godina.
Tekstovi iz njegova dnevnika, koji slijede zorno nam to
ilustriraju.
Kr{}anska vjera je put
Kr{}anska vjera je za nas moralni zakon i otvara nam neizmjerni put, koji je pravedan, da ne
do|emo u opreku s dobrim. (D, B. Luka, 31.VII.1914.)
U srcu je mom nepokolebiva vjera
Napasti navale uàsno, no molitva me diè. U

svetinji nad svetinjama (R. Tagore) - u srcu mom,
nepokolebiva je vjera. Skepse ima. Vje~it je boj.
(D, B. Luka, 30.VIII.1914.)
62
Odgoj samoga sebe - geslo ~ovjeka
Ratu su ratu krivi tirani, koji ugnjetavaju narode, i ~ovjek bi postao nihilistom, da ne zna da je
toliko milijuna inteligencije isto takav tiranin,
egoist, kojemu je jasve, a drugi ni{ta. Poradi toga je mirni rad, odgoj samoga sebe, geslo ~ovjeka.
(D, Be~ko Novo Mjesto, 8.XII.1914.)
Treba krvave borbe da se ne potone u obi~nom

(D, Be~, 7.VI.1915)
svijetu.
Znam i osje}am da je katolicizam jedina prava vjera
Nije dosta samo vjerovati. Na{a vjera mora biti

sistem, mora biti putokaz ìvota, da ne radimo
protiv principu pravednosti i vje~nosti. Aut catholicus aut nihil - ili katolik ili ni{ta. U ovome
pogledu nije u meni nikada postojala ni najblaà
sumnja. Znam i osje}am da je katolicizam jedina
prava vjera... O drugima nisam nikada ni mislio
(D, Be~, 17.V.1915.)
da bi bile bolje od katoli~ke.
Htio bih priro|enu oholost uni{titi
Htio bih biti ponizan! Silno ponizan! Svu onu

priro|enu oholost uni{titi i ponizno teìti za istinom, samo zbog te same istine, a nimalo i nikako
ne misliti na ljude, {to su oni uradili, {to su oni
pro~itali, i biti u tom pogledu suvremen.
(D, B. Luka, 23.I.1916.)
Stvarati od svoje du{e remek-djelo
Trebao bih se dulje moliti Bogu da ne izgubim

onu misti~nu vezu s Njim, da ga osjetim u svakoj
misli, kod svakog pogleda i kod svakog posla.
Trebao bih dnevno, makar samo pola sata, ~itati
Evan|elje, razmi{ljati o tome, pa onda u podne
iza Zdravo Marijo sebi predo~iti neke transcedentalne stvari i tako cijeli dan, cijeli ìvot provoditi u
63
tom misti~nom svjetlu, stvaraju}i od svoje du{e

remek-djelo i traè}i Istinu-Svrhu.
(D, B. Luka, 28.I.1916.)
Moralna snaga osobe djeluje
Opazio sam da se neke tajne niti - misteriji! vuku, koje djeluju na okolinu prema moralnoj
snazi doti~noga, pa makar on i {utio. Klasi~an je
primjer sv. Franje: ruke je zavukao pod rukave i
ponizno hodaju}i propovijedao je bez ijedne ri(D, B. Luka, 24.II.1916.)
je~i.
Biti svjestan svoje ovisnosti s harmonijom svemira
Na ve~er dolaze duboke i bogobojazne misli, a

na svijetlom danu gubi se onaj misti~ki ìvot i
~ovjek skoro izgubi onu tajanstvenu vezu sa
svrhom ìvota i provodi instinktivno ìvotarenje,
namjesto da je svakoga ~asa svjestan svoje ovisnosti s harmonijom svemira.
Nikada mira, tjera me neumoljiva sila gore
I moj je nutarnji ìvot vje~na borba i kada pomislim da sam ne{to postigao i do{ao do kakvog
stupnja savr{enosti, zapanem u jo{ ve}i grijeh. Nikada mira, tjera me nekakva neumoljiva sila gore,
a za malo po|em, pa opet gadno posrnem. Da nije
Bog tako dobar, pa mi se nije dnevno toliko puta
iza tolikih grijeha smilovao, ne znam {to bi bilo sa
(Pismo N. Bilogrivi}u, Rati{te, 14.IV.1917.)
mnom.
Za{to je u meni tolika te`nja za usavr{avanjem?
Za{to je u meni tolika te`nja za usavr{avanjem

samoga sebe, za zbliènjem s Onim najve}im,
za{to mi neka nadnaravna sila uvijek govori: posti, ne jedi previ{e, budi nad~ovjek?
(D, Rati{te, Zingarella, 18.V.1917.)
64
Askeza - jedini pravi ìvotni postupak
Gledao sam oko dvadeset mrtvaca, koji su poginuli za ovih zadnjih bojeva. Leè pokriveni
celtovima. Dobro se raspoznaje da su trupla nekoja bez noge, nekoja bez glave. Jednomu je provirila noga, kojoj je koà ùta, izmeùrana poput
pergamene. Eto, to je ìvot. Ne}u sentimentalizirati, jer je to slabost, ali je najkru}a zbilja, koja dovikuje: Ne daj se! Pobijedi smrt! Nad ovim lebdi
Krist: Tko bude u me vjerovao, ne}e znati {to je
smrt! Askeza, promatranje ìvota i rad jedino u
tom smjeru, bez ikakvih koncesija ovoj zemlji,
to je jedini pravi ìvotni postupak.
Molitva i dobra djela u samostanskom ìvotu
Tko zna ho}u li ostati ìv? Oti}i }emo u Koru{ku, odakle }e po~eti ofenziva. BOG vodi sudbinu naroda, On znade {to je za me najbolje. Bit }u
sa svime zadovoljan i zahvalno }u primiti sve {to
mi On dosudi. Ako se rastuè moji roditelji, pro}i
}e i ta bol, ta nije li na{a domovina suzna dolina! Razmi{ljam kako su sretni ljudi u samostanu.
Oni se uvijek mogu baviti molitvom i dobrim djelima. Tamo ~ovjek nema slobodne volje nego onako radi, kako drugi odrede: Abnegatio sui ipsius
(odricanje samoga sebe) i utopljenje jedne du{e u
sve, tako da ona sama na se zaboravi.
(D, Rati{te, Monte Rasta, 5.X.1917.)
Sav se smisao sastoji u vo|enju duhovnog ìvota
Ja volim ~ovje~anstvo, volim male, nepoznate

ljude, koji na svojim le|ima nose sav teret historije. Narod bez religije spada u zoologiju. Ne misli
na smrt, plja~ka i jede. Kad ga optereti bol, malodu{an je i prijeti Bogu. I ja sam izgubio vezu s
65
Njim... Samostanske misli, te`nja za samostanskim ìvotom, gdje ~ovjek ìvi s Bogom, koji je
uvijek nepromjenljiv i realan. Slava, medalje... budala{tine su. Poniznost, samozataja, {utnja i dobra djela - jedina su realna sada i iza smrti. Virgo
Maria, adiuva nos. (Djevice Marijo, pomozi nam).
(D, Rati{te, Santa Marija, 18.XI.1917.)
Biti prakti~nim katolikom mora biti moja svrha
Jer smo na ovome svijetu samo provizorno...

za ~as nismo tu, a ovaj ìvot imade samo utoliko
smisla, ukoliko je priprava za drugi... Teìt }u za
sveto{}u, za ujedinjenjem s Gospodinom Bogom i
molit }u ga da mi dade otporne snage u ìvotnoj
borbi i energije u stvaranju... Istina je, knjièvnost
nije sve. Literatura, umjetnost, samo su detalji u
tom velikom djelu: Kraljevstvu Bo`jem. I plug, i
postolar, i mesar, i pravnik i straàr, svi oni su radnici na toj velikoj zgradi. Ne pita se mnogo {to se
radi, nego kako se radi. Sve struke imaju pred Bogom jednaku vrijednost, samo se mora raditi po
Njegovoj volji. Lako je teoretizirati o kr{}anstvu i
ushi}ivati se za Gospodina Boga, kad On od nas
ni{ta ne traì, ali biti prakti~nim katolikom mora
biti moja svrha. Boè moj, prosvijetli me da ubrzo
do|em do ~vrste odluke. Svagdje neka se vr{i volja Tvoja, jer smo ovdje samo putnici, a u na{oj se
pravoj domovini ne}e mnogo pitati da li sam bio
profesor ili zidar. Ali ne{to biti valja!
(Be~, 9.IV.1918.)
Bolje je umrijeti negoli biti meku{ac, igra strasti
Boè pomozi, daj mi milost da postanem bezuvjetni gospodar tijela. Bolje je umrijeti, negoli
biti meku{ac, igra strasti. Svibanjska Kraljica neka
mi oprosti, {to na nju tako rijetko mislim. Boè,
Boè, vi{e misti~nog svijeta!
(D, Rati{te, Fontana Secca, 28.V.1918.)
66
Boè, saèì parazite grijeha, da svet stupim u Te!
Neki dan vidjeh sve}enika. Najradije bih poljubio ruke koje su dràle Krista. O, Boè, da sam
ve} kod Tebe! Najbolje bi bilo da plamenom svoga
milosr|a sa`ge{ parazite grijeha, koji su se usukali u moju du{u, pa da dobar i svet stupim u Te, ili
barem da u ìvotu budem nadahnut svetom rado{}u i nad~ovje~nom voljom.
(D, Rati{te, Solarol, 13.VII.1918.)
Kada }u zemljom stupati pro~i{}en?!
Ho}e{ da bude{ dobar, da sjaji{ kud prolazi{, a

rob si svog vje~no gladnog èluca, koji sve traì,
traì ne{to sna`no i so~no. Sutra }e{ umrijeti, ~ovje~e! Umrijeti! Kad }e{ ve} umrijeti, a ti barem
gledaj da ti duh bude slobodan, da trbuh izgubi
vlast nad tobom, kukavico jedna! Boè, daj mi urnebesnu snagu da sve svoje strasti skupim u {aku,
da ih zahvatim desnicom rukom i topovskom
snagom hitnem o stijenu, da se kao staklo razbiju i
razlete na sve strane. Boè, Boè, kada }u to mo}i,
kada }u zemljom stupati pro~i{}en! Pomozi mi,
Boè, jer je bolje neìvjeti, nego tako ìvjeti.
Tko veli da je post glupost, taj ne zna ni{ta. Bez
posta nema pravog du{evnog ìvota, ~ovjek nema onda sam nad sobom autoriteta. A to je glavno. Daj mi, Boè, silnu volju, pa makar bio gol i
bos! Jer, ako sam ve} na svijetu, svejedno je da li
imam pod vratom zvijezdu ili mi lakat proviruje
na ko{ulji. Glavno je veliko Ja, sloboda duha, koji
se ni smrti ne boji, a ostalo je sve sporedno.
(D, Rati{te, Belluno, 23.VIII.1918.)
Boè, posveti mi tijelo i du{u!
Boè, molim Te za milost da sa`ge{ moju lijenost i sjetilnost! Podaj mojemu duhu nadmo} nad
èlucem koji me ho}e pokoriti. Posveti mi tijelo i
du{u!
(D, Maslovare, 14.XI.1918.)
67
Pokloniti sve i àrko ljubiti bli`njega
Sveto siroma{tvo! Ne brinuti se za sjetilne slasti! Pokloniti sve i àrko ljubiti bli`njega, koliko li
veselja ima u svemu tome! O moj Boè, daj mi
snagu da Te àrko ljubim, da tako sna`no u Te vjerujem, da se bez ikakva promi{ljanja i straha, nevin kao dijete, kojemu nitko nije pri~ao o strahu,
pro{e}em kroz mjesta, koja prijete smr}u.
(D, Maslovare, 27.XII.1918.)
Moliti valja Boga da nam dade velikih ljudi
ôvjeka obuzme odu{evljenje za na{u svetu

vjeru, koja u o~ajnim vremenima ra|a nadljude:
sv. Ignacija, sv. Franju Ksaverskog i druge.
Uzdam se u Boga da }e se i sada na}i takvih ljudi
u nas, upravo sada gdje se Crkva zadrmala i prijeti pogibelj da }e se kod nas sru{iti.... Moliti valja
dragoga Boga da nam dade velikih ljudi.
(B.Luka, 5.VIII.1919.)
Moj najljep{i Uskrs
Proveo sam od ~iste srijede do danas u St. Gabrielu kraj Modlinga. Bio je to moj najljep{i Uskrs:
proìvljavao sam umjetni~ki refleks velikih doga|aja - Kristovu muku i njegovo uskrsnu}e uìviv{i se u liturgijsku umjetnost. U po~etku
smo postili, {utjeli i razmi{ljali. Kada se svjetska
buka raspr{ila i du{a ostala mirna, sama sa sobom, iz dubina se, poput pjene, dizalo blato grijeha, koje se skoro nesvjesno nakupilo.
(D, Be~, 5.IV.1920.)
Opasnosti purgerskog kr{}anstva
Gra|ani su grozni burùji. Drè do vjere, ali ta

se vjera uglavnom sastoji u tomu: treba nam vjera
68
da dobro i zadovoljno ìvimo tu na zemlji. Ovo

purgersko kr{}anstvo uàsna je opasnost za nas.
Ono je u mnogome krivo da se kr{}anska ideologija svagdje diskreditira.... Isposni~ku, apstinentsku ideju, pasionizam valja {iriti. Mislim da
su mi od glada i bijede izmorene socijalisti~ke mase milije od sitih katoli~kih purgera.
(D, Zagreb, 6.IX.1920.)
Da se kr{}anstvo digne, mora kler biti svet
Da se kr{}anstvo digne, mora u prvom redu

kler biti svet, mora imati uvijek pred o~ima Krista
na Maslinskoj gori, kako svladava juri{anje svih
krièva, Krista koji svladava |avla koji ho}e da
(D, Zagreb, 6.IX.1920.)
kamenje pretvori u kruh.
Katoli~ka je vjera moje ìvotno zvanje
Katoli~ka je vjera moje ìvotno zvanje i mora

to biti svakom pojedinom ~ovjeku bez iznimke.
Budu}i da je ovaj ìvot samo kratka priprava za
vje~nost, to je naravno da sav na{ rad ide za tim.
(Pismo majci, Pariz, 6.XI.1921.)
69
PLAMEN ZA BESKRAJNIM
VISINAMA
Bez duhovnog ìvota prestao bih
bivstvovati!
Ostvarivati ideal kr{}anske svetosti nije mogu}e
bez jednog intenzivnog duhovnog ìvota koji uklju~uje
molitvu u svim oblicima, primanje sakramenata sv.
ispovijedi i sv. pri~esti, ~itanje sv. Pisma i duhovnih
knjiga. Ivan je potpuno svjestan da je to jedini put
uspona na goru kr{}anske savr{enosti. No ne bi za tim
teìo da mu Bog nije rasvjetljavao du{u svojom milo{}u i privla~io ga k sebi. Uvjerljivo je to izrazio rije~ima da je u njemu plamen za beskrajnim visinama. Ivan se spremno odaziva na sve poticaje Bo`je milosti. Ozbiljno upotrebljava sva sredstva {to mu ih
Crkva i u~itelji kr{}anske duhovnosti daju na raspolaganje da ostvari taj cilj i na~ini od svoje du{e
remek-djelo.
Kakvo je bilo stanje njegove du{e nakon zavr{enog
studija i na po~etku njegova javnog djelovanja, govore
nam zanimljivi podaci u njegovim odgovorima na pitanja jedne ankete.
Duhovni autoportret
Dr. Dragutin Kniewald, Ivanov prijatelj, pripremaju}i 1923.g. molitvenik za mlade` Katoli~ki |ak, proveo je prethodno veliku anketu
me|u katoli~kim mladi}ima. Zamolio je i Ivana
Merza da mu odgovori na anketna pitanja. Ivanovi odgovori, koji su nam se sa~uvali u cijelosti, da70
ju dragocjen uvid u njegovu du{u. Bilo mu je tada

27 godina. U njima nalazimo autoportret njegove
du{e.
[to molim ujutro i uve~er?
- Ujutro: razmatranje 3/4 sata. Nave~er: krunica, ispitivanje savjesti, pripravim materijal za razmatranje sljede}eg dana.
Koja je moja glavna pogre{ka?
- Praecipitatio (naglost) u molitvi i radu.
Kako sam je upoznao?
- Na duhovnim vje`bama.
Koja mi korist od sv. ispovijedi?
- Da lak{e svladavam pogre{ke.
[to mi je najteè kod sv.ispovijedi?
- Kazati grijehe protiv sv.~isto}e.
Koliko puta na godinu primam svetu pri~est?
- Dnevno.
[to je duhovni ìvot?
- Razmatranje o boànskim stvarima; sudjelovanje u unutra{njem Bo`jem ìvotu; postati u neku ruku Bog.
Je li duhovni ìvot meni potreban i za{to?
- Jest. Jer bih bez njega prestao bivstvovati. Bez
toga je pakao.
[to sam radio pod sv.misom?
- Molio sv.misu.
Imam li vjerskih sumnji?
- Ne.
Koju sam pobo`nu knjigu ~itao?
- Veoma mnogo klasi~nih djela bogoslovske
(asketske) knjièvnosti.
Koja mi korist od toga?
71
- Jedino klasi~na djela (sv. Franjo Sale{ki,

[eben, sv.Augustin) daju mi solidne upute za duhovni ìvot.
Koju i kakvu ulogu igra u mom mladom ìvotu nastojanje oko o~uvanja ~istog srca?
- Da nije bilo posebne za{tite Bo`je, mo`da bih
svr{io samoubojstvom, borba strahovito te{ka.
Koje je po mojem mnijenju ili iskustvu najsigurnije
sredstvo za o~uvanje ~istog ìvota?
- Odu{evljenje za sv. Crkvu, koje se temelji na
poznavanju vjere. Dnevna sv. Pri~est, sistematsko
dnevno svladavanje tijela (u jelu, naglom ustajanju iz kreveta, redovita tjelovje`ba barem 10 minuta dnevno), te ne traìti ènsko dru{tvo.
Za{to ljubim Katoli~ku Crkvu i Sv. Oca Papu?
- Jer u njoj vidim jasnu sliku preljubljenog Spasitelja i Boga Isusa sa svim njegovim savr{enstvima, a u Sv. Ocu Papi pod prilikama ~ovjeka vidim
Boga svoga i Gospoda svog.
U meni je plamen za beskrajnim visinama
U meni je plamen za beskrajnim visinama, àr

za nepomu}enim grljenjem Sina i Oca i Duha, a
do toga se dolazi samo discipliniranim, takti~kim
(D, Be~, 12.V.1920.)
svladavanjem samoga sebe.
Svrha svih ljudi jest njihovo posve}enje
Svrha svih ljudi jest njihovo posve}enje; svrha

im je da postanu sli~ni utjelovljenoj Rije~i na{emu Spasitelju Isusu Kristu. Pitamo se radi toga: kakav je bio unutarnji ìvot na{ega Spasitelja,
da prema tome u~inimo na{ ìvot sli~an Njegovome. (49)
72
Prazninu u du{i ispunja neizmjerni Bog
Poniznost, molitva, duhovno {tivo, vje`ba volje u dobru, ispovijed, pri~est - sve su ovo samo
pomo}na sredstva koja napokon dovode do jednog cilja: uvesti Boga u na{u du{u te da je On ukrasi {to ve}im stupnjem nutarnjeg ìvota. Tek tada }e biti ispunjena ona neizmjerna praznina koja
je u na{oj du{i i koju moè ispuniti samo neizmjerni Bog. (49)
@ivot milosti potpuni ljudski ìvot
ôvjek koji ho}e ìvjeti potpunim l j u d s k i m

ìvotom, treba ìvjeti ìvotom Milosti, ìvotom
sjedinjenja du{e s Bogom. To je jedini pravi ljudski ìvot. Prema tome je jedino ìvot svetaca jedini pravi ljudski ìvot. (84)
Cilj nastojanja: milost na zemlji, slava na nebu
Sva ljudska djelatnost mora i}i za tim da ljudskoj du{i olak{a {to dublji vjerski ìvot, kontemplaciju. Imati Milost na zemlji, a slavu na Nebu,
jest cilj svih ljudskih nastojanja. (84)
Graditi katedralu u svojoj du{i
Svaki od nas nosi u sebi temelje jedne druge

katedrale koju treba graditi: to je hram Duha Svetoga u na{im du{ama. Mi moramo najprije u nama izgraditi tu katedralu, a onda pomo}i graditi
katedrale u du{ama na{ih bli`njih. I to je cilj na{e
orlovske organizacije.
Crkva u~iteljica duhovnog ìvota po liturgiji
Tko je bolja u~iteljica duhovnog ìvota od sv.

Crkve, koja osim svog dvijetisu}godi{njeg iskustva djeluje pod utjecajem samog Duha Svetoga.
Koje su bolje metode od onih koje ona sama
73
nau~ava? Pokucajmo, dakle, smjerno na njena

vrata. Crkva to ~ini po svojoj Liturgiji.(18)
Duhovna {arolikost Crkve kroz vjekove
Ipak promotrimo li dublje svu ovu {arolikost

Crkve u raznim vjekovima i kod raznih naroda,
to }emo se doskora uvjeriti da je podloga tome
{arenilu duhovni ìvot pojedinaca - odnos njihovih du{a prema Bogu i djelatnost koju milost
Bo`ja vr{i u njihovim du{ama. (18)
Sjaj duhovnog ìvota u samostanu
Da bi ~ovjek mogao otkriti vrijednost kontemplativnog ìvota redovnika neka u|e u katedralu
njihove du{e, u kojoj tinja vje~no svjetlo Duha
Svetoga i koju rasvjetljuje sunce posvetne Milosti
i ne}e se mo}i nadiviti ~arobnom sjaju i ljepoti {to
}e ih otkriti. A za nas katolike, koji ìvimo u svijetu, sveta je liturgija ona vrata{ca, pomo}u kojih
moèmo zaviriti u to sveti{te. (24)
Evan|elje - uvijek nova knjiga
Evan|elje je uistinu ~arobna knjiga, jer kolikogod ga puta ~itali, uvijek nam se ~ini da ~itamo
novu knjigu. Ono je uvijek zanimljivo. Pa kako i
ne bi bilo zanimljivo, kada se u njemu iznosi ìvot
Prauzora svih ljudi! (82)
Bog èli voditi ljude pomo}u ljudi
Dva sakramenta sv. ispovijed i sv. Pri~est su izvor stalne i uspje{ne reforme nutarnjeg ìvota
svakog katolika. S tim je u vezi i izbor stalnog
ispovjednika. Bog, naime, ho}e da vodi ljude pomo}u ljudi. Ispovjednik od Boga dobiva posebne
milosti da nam pokaè Volju Bo`ju. (49)
74
BORBA ZA SAVR[ENO[]U
svagdanji kruh
Misli {to ih je Ivan zapisao o duhovnosti u razli~itim prigodama odaju dubinu iskustva duhovnih
stvarnosti u koje je Ivan bio uronio rasvijetljen i vo|en
milo{}u Bo`jom. No, duhovni ìvot nije cilj samome
sebi. Pravi duhovni ìvot ima za svrhu uspon prema
kr{}anskoj savr{enosti, prema onom idealu ìvota {to
nam ga je pokazao Krist Gospodin najprije svojim
primjerom, a onda nas je i pou~io u Evan|elju kako ga
ostvarivati. S druge pak strane duhovni se ìvot prema
van treba preto~iti u djela ljubavi prema bli`njemu.
Rast u svetosti uklju~uje nadalje napor, ~esto puta
pravu borbu i to najprije borbu protiv grijeha, protiv
zlih sklonosti, protiv ukorijenjenog egoizma u nama;
potom je tu nastojanje da se energije {to ih je Bog stavio
u na{e bi}e za preno{enje ìvota preko spolnosti stave
pod kontrolu razuma i moralnih na~ela {to iziskuje
daljnji trud i samosvladavanje. Istodobno, tu je i nastojanje za stjecanje kr{}anskih vrlina i kreposti. Sve to
zahtijeva odre|eno odricanje, osobni napor. Duhovna
tradicija izrazila je taj uspon prema svetosti ovim terminima: put ~i{}enja (od grijeha i nesavr{enosti), put
prosvjetljenja (stjecanje vrlina u {koli evan|eoskih
savjeta) i put sjedinjenja (posljednji uspon, sjedinjenje
s Bogom u kontemplaciji i mistici). Po~ev{i od njegova
dnevnika, te kroz brojne druge njegove zapise, moèmo
slijediti na{ega Ivana gotovo u stopu u njegovu usponu prema kr{}anskoj savr{enosti i to kroz sva tri spomenuta puta: ~i{}enje, prosvjetljenje i sjedinjenje.
75
Kako sam daleko od savr{enosti!
Kako sam daleko od savr{enosti! Uvijek nastojim biti gospodarom situacije oko sebe Blato,
gadno blato, visi jo{ na meni. Trebat }u jo{ dugo
posla dok ga operem. Ta za{to sam takav?
(D, 19.VII.1916.)
Ljudi mistike i ljudi uìtka
Promatraju}i te nove ljude vidim dvije grupe.

Rat je dosta sna`no odijelio granicu svima; ljude
mistike i ljude uìtka. Posljednji su u velikoj
ve}ini i ìve zaista u grijehu; ne vide se barem u
njih nikakvi tragovi te`nje za samousavr{avanjem. Misle kada }e jesti, {to }e popu{iti, karta se i
uìva u psovkama. Na smrt ne razmi{ljaju.
(Rati{te, Pismo N. Bilogrivi}u, 14.IV.1917.)
Samoodgoj i studij katolicizma
Moramo svu pa`nju posvetiti odgoju samih

sebe i studiju katolicizma koji mi, naàlost, ne
poznajemo ni malo bolje od kakvog pu~ko{kolca.
Stvoriti velike ljude jest cilj svenarodnog Katoli~kog pokreta. (36)
Borba za savr{eno{}u - svagdanji kruh
Borba za savr{eno{}u, askeza, mora biti na{

svagdanji kruh. Ona nam otvara nutarnje vidike,
stvara od nas nesebi~ne ljude, podràva u nama
borbu sa zlim i daje nam snage da ne podlegnemo. (36)
Sve mora promicati te`nju du{e za savr{enstvom
[to god radili, sva djela moraju i}i za tim da se

u svijetu ~ini {to manje grijeha i {to vi{e zaslu`nih
djela. Sve mora promicati te`nju ljudske du{e za
savr{enstvom. (84)
76
Na~elo svetosti: budi Volja Tvoja
Temelj duhovnog ìvota leì u neprestanom

naprezanju na{e volje. Spasitelj je to izrekao rije~ima: Neka svatko uzme kri` svoj svaki dan i
slijedi me(Lk. 9,23). Pomo}u neprestanog naprezanja na{e volje u dobru moèmo teìti za onom
savr{eno{}u, ~ije smo uzore na{li u na{em duhovnom ìvotu
@ele}i postati nosiocima Bo`jega poretka, to se
sva mudrost na{ega ìvota sastoji u tome da se
svojevoljno podvrgnemo onoj istoj zakonitosti,
kojoj se nesvjesno podvrgava nerazumni svijet, tj.
moramo vr{iti volju vrhovnog zakonodavca.
Budi volja Tvoja, kako na nebu tako i na zemlji(Mat.6,10). U tome je princip svetosti; u ovoj
je re~enici sadràna sr~ika svih onih molitava koje
su re~ene od po~etka svijeta i koje }e se re}i do
konca svijeta.
Poniznost, tj. ponizno pokoravanje Volji Bo`joj
temelj je svim ostalim krepostima; na ovoj mora
po~ivati zgrada na{ega unutarnjeg ìvota. Poniznost, molitva, duhovno {tivo i vje`ba volje u dobru ~etiri su pretpostavke bez kojih je svaki unutarnji ìvot isklju~en. (49)
Sveci su poput Alpskog gorja gdje je zrak ~ist
Kristov je ìvot odvi{e uzvi{en, pa se te{ko uzvinem do tolike visine da ga mogu razumjeti. Za
me su razumljiviji ìvoti svetaca koji nisu na tolikoj visini. Oni su neki posrednici, koji ~ovjeka
uva|aju u shva}anje Kristove veli~ine. Sada ~itam
ìvot svete Elizabete Tirin{ke Zbog milosti
Bo`je jedan se svetac isti~e svojim organizatorskim radom, drugi pjesni~ko-misti~kim ìvotom,
tre}i u materijalnoj borbi, ~etvrti u znanstvenom
77
ìvotu. Sve su to vrletne visine poput Alpskog

gorja, gdje je zrak ~ist i odakle se ~ovje~anstvo
promatra u sasvim drugoj perspektivi.
(D, Maslovare, 18.XII.1918.)
Stvorio sam direktive za ìvot
Rob sam Bo`ji. Rezultat trpljenja (o~i): stvorio

sam direktive za ìvot i dnevno molim cijelu krunicu. Ozdrave li mi o~i, svr{im li ispite, i ne bude
li vanjskih zapreka idem u isusovce (ako me pri(D, Pariz, 4.XI.1921.)
me).
Ivan se ozbiljno bavio mi{lju da stupi u isusova~ki
red nakon zavr{enog studija kao {to je zabiljeìo u
dnevniku. U tu svrhu, 1923. g. obavio je duhovne
vje`be u Zagrebu da spozna {to je volja Bo`ja. U tim
duh. vje`bama shvatio je da to ipak Bog od njega ne
traì, nego da ostane u svijetu i da kao Bogu posve}eni
laik radi za {irenje Bo`jega kraljevstva.
78
ODASLANIK
VELIKOG KRALJA
Bilje{ke iz duhovnih vje`bi
Posebno sredstvo za rast u duhu i pribliàvanju
idealu kr{}anskog savr{enstva bile su duhovne vje`be
koje je Ivan svake godine redovito obavljao i od kojih su
nam se sa~uvale dragocjene bilje{ke. Iz njih se vidi kako
se Ivan velikim koracima uspinjao prema kr{}anskoj
svetosti.
Sve {to mi se dogodi, dolazi od Boga
Sve {to mi se u~ini, dogodi, kao da dolazi od

samoga Boga i zato nam ne smije ni{ta naru{iti
du{evni mir. Uvijek si zamisliti da smo samo Go(Duh. vje`be, 7.XI.1923).
spodin Bog i ja na svijetu.
Pun ljubavi zagrliti sveti Kri`
Moram ~e{}e negoli dosada razmi{ljati o zlo}i

grijeha i o raznim momentima iz Starog Zavjeta.
Tek kada upoznam i osjetim zna~enje grijeha,
znat }u pun ljubavi zagrliti sv.Kri`, koji me je
oslobodio tako velike, vje~ne nesre}e.
(Duh. vje`be, 8.XI.1923.)
Vr{iti volju Oca Nebeskoga
Kao {to se je Spasitelj otrgnuo od roditelja, mora se i moje srce osloboditi od njih. Vr{iti volju Oca
Nebeskoga i biti pripravan ostaviti dom, kada
On to traì.
79
Ne dopusti da Ti se ikada iznevjerim
Molim Te, Isuse, da u staleù, koji sam izabrao,

uvijek nastojim biti Tebi sli~an; ne traìti za se nikakav imetak, biti poslu{an poticajima Tvojim u
mojoj du{i i savjetima moga duhovnog vo|e, kojim se Ti sluì{ i nemati drugog Zaru~nika doli
Tebe, Spasitelju moj. Ne dopusti da Ti se ikada iznevjerim i daj mi snagu da u dragovoljnom
trpljenju postajem Tebi sve sli~niji. Molim Te zato,
Isuse, mogu}nost da razmi{ljam o vje~nim istinama i da se s Tobom, mojim Bogom, dnevno uje(Duh. vje`be, 9.XI.1923.)
dinjujem.
Svoju beskrajnu ljubav Bog o~ituje u maloj Hostiji
Osjetio sam svu ljubav Bo`ju, koja se o~ituje u

njegovim neizmjernim dobro~instvima. U dobro~instvima tijela i duha. U svima je on sam nazo~an, on sam radi daju}i nam te darove. Pokre}e
svemir, sunce, da ja mogu ìvjeti, da biljke mogu
rasti, koje }e me hraniti. No najve}e je dobro~instvo gdje nam se neizmjerni Bog sam daje. On
svoju beskrajnu ljubav najvi{e pokazuje, ne daju}i
nam samo svoja dobro~instva, ne bivaju}i samo
prisutan, rade}i sam, daju}i nam te darove - nego
daju}i nam svu svoju neizmjernost, beskrajnost u maloj Hostiji za hranu.
O, preobilje Bo`je ljubavi, koja tako neznatnog, pra{nog ljudskog stvora obdaruje{ nepojmljivim darom! Tebi za uzdarje, Boè, dajem
sam sebe. Uzmi me i ne dopusti da svoje oko kada
na stranu bacim i da poàlim svoj izbor. Daj da kale` trpljenja primim i da zazovem na ovoj zemlji
Tvoje ime, da Te nakon toga mogu licem u lice
gledati!
80
Grijeh - najve}e zlo protiv kojega se treba boriti
Budu}i da je grijeh najve}e zlo, zapravo jedino

zlo, jer nas li{ava jedinoga dobra - Boga, slijedi da
grijeh valja najvi{e mrziti i svim se sredstvima
protiv njega boriti. I orlovska (katoli~ka) organizacija ima zada}u da uni{tava grijeh. Ako se ne
postigne da ~lanovi budu bez smrtnoga grijeha,
sva je organizacija besmislena.
(Duh. vje`be, 27.III.1926.)
Biti odaslanik Velikog Kralja
Na smrtnoj bih postelji èlio da sam svagdje

bio odaslanik Velikog Kralja, tj. uvijek u prisutnosti Bo`joj, svjestan da je hvala, ~ast i slu`ba Bo`ja
jedino va`no, a sve ostalo je ta{tina.
(Duh. vje`be, 28.III.1926)
Sr` svakog apostolata - borba protiv grijeha
Sr` svakog apostolata mora biti borba protiv

grijeha. To je glavni okvir, u koji ulaze druge
vrste apostolata - ~isto vjerski, prosvjetni, politi~ki, ekonomsko-socijalni. Tko vojuje u redovima
Crkve, ima samo jednog neprijatelja - grijeh, sve
su ostalo indiferentne stvari, kojima se valja
sluìti za pobijanje grijeha i promicanje spasa
du{a.
Stale{ke du`nosti - kri` koji donosi blagoslov
@ivot bez krià, udoban, morao bi za mene biti

najve}om sramotom. Stoga moram biti sretan i
smatrati kao normalno stanje vojnika Isusova - a
ne mrmljati kao dosada - te{ke stale{ke du`nosti,
koje prije~e dovoljni privatni studij i rad. Odluka:
savjesno obavljati stale{ke du`nosti i to smatrati
za kri` mojega ìvota; za moje dnevno razapinjanje, koje donosi blagoslova u radu za spasavanje
du{a u Katoli~koj Akciji.
81
Svladavati oholost ìvota nose}i kri` du`nosti
Spasitelj je u Nazaretu sve do tridesete godine

obavljao posve tehni~ke poslove. Bio je tesar. Taj
je posao mogao i netko drugi obaviti. On nije
do{ao na svijet da bude tesar, a ipak je radio taj
posao skoro cijeli svoj ìvot. Poduka za mene:
Spasitelj mi daje primjer da se moram podvr}i posve tehni~kim poslovima; onima koje bi na mome
mjestu mogao i drugi, mo`da jo{ mnogo bolje
obaviti ({kola). Odricati se svoje individualnosti i
obavljati slu`bu i u onome {to ne odgovara specifi~nom individualitetu, potrebno je da svladam
vlastitu volju - superbiam vitae (oholost ìvota).
Stoga s rado{}u moram i dalje nositi kri` svojih
stale{kih du`nosti da si time zara|ujem kruh.
Ovo ispunjenje volje O~eve neka bude zalog blagoslova u radu Katoli~ke Akcije.
Traìti savjet kod duhovnog vo|e
Da ne suspregnem pred pote{ko}ama, tjelesnim naporima ne}u sam rasu|ivati, ve} }u pitati
svoga duhovnog vo|u za savjet.
Boraviti u Bogu kao riba u vodi
U sebi bez prestanka pobu|ivati ~ine ljubavi

prema dragom Bogu Spasitelju. Uvijek se kre}em
kao riba u dragom Bogu. To }e me o~uvati brzine,
dati mir i u drugima ljubav probu|ivati.
82
USPON NA GORU SVETOSTI

Ivanove odluke i ìvotni program
za kr{}ansko usavr{avanje
U svome nastojanju oko kr{}anske savr{enosti, a
prema proku{anom iskustvu duhovnosti, Ivan je donosio odluke za svoje moralno usavr{avanje koje je potom
nastojao provoditi u svakodnevni ìvot. Sa~uvalo nam
se nekoliko redakcija njegovih odluka - programa duhovnog ìvota.
Prva redakcija potje~e jo{ iz vremena s kraja rata.
Borave}i jo{ na fronti gdje se pribliìo Bogu i spoznao
pravi smisao ìvota kroz susret sa smr}u i patnjom,
Ivan si 1918.g. sastavlja program duhovnog ìvota.
Drugi skup odluka potje~e iz njegovih studentskih
dana u Parizu. Ivan ih naziva direktivama za ìvot.
To su njegove ~uvene pari{ke odluke sastavljene u jesen
1921. g.
Tre}i skup odluka Ivan je sastavio u Zagrebu na duhovnim vje`bama koje je nadopunjavao svake godine.
Ovdje donosimo posljednju redakciju njegovih odluka
iz 1928. koje je napisao strojopisom na malom papiru i
ponio ih u svome misalu u bolnicu odakle je nakon neuspjele operacije kroz vrata smrti pre{ao u vje~ni ìvot.
Ove odluke koje su se usavr{avale i prilago|avale
okolnostima u kojima je Ivan ìvio, najprije kao student po europskim u~ili{tima, a onda kao profesor u
Zagrebu, jesu velika potvrda kako je tijekom posljednjih deset godina svoga ìvota ozbiljno radio na sebi,
na svome samoodgoju, na usavr{avanju svoje nutrine,
na stjecanju kr{}anskih vrlina spremno se odazivaju}i
poticajima Bo`je milosti.
83
Novi ìvot u duhu

novospoznatog katolicizma
Prva redakcija programa duhovnog ìvota Ivana
Merza sastavljenog na talijanskom rati{tu 1918.g.
1. Gledat }u ponizno vr{iti Bo`ju volju, da ne
budem odvi{e pohlepan za znanjem i da radim
toliko koliko mogu. Nauka ne smije biti sama sebi
svrhom, ona mora, uza svu ljepotu, koju u sebi
krije, pridonositi ne{to i Kraljevstvu Bo`jem na
zemlji.
2. Uza svu ljubav k svojoj struci, svaki ~ovjek
mora socijalno ìvjeti, ìvjeti u ìvotu i potpomagati one koji trpe.
3. Mislim kao |ak raditi u dru{tvu sv.Vinka internacionalna religiozna pozadina - i u Hrvatskoj - nacionalno-religiozna pozadina.
4. Valja nastojati da samo dva puta dnevno jedem; tako sam materijalno slobodan. Iz principa
ne jesti u ostalo vrijeme, pa makar netko i
ponudio.
5. Ne smijem zaboraviti na svladavanje tijela.
Tvrd leàj, rano ustajati, kadikad strogo postiti,
tako da u svakom momentu mogu raditi sa svojim tijelom {to je meni volja.
6. Tako|er je va`na njega zdravlja i tjelesne ljepote. Nova generacija mora biti zdrava, vesela, lijepa. Ono {to je ru`no, posljedica je grijeha. Zato
se treba ~ovjek svladavati a njegovanje zdravlja i
ljepote smatrati kao sredstvo da sebe svlada i da
oja~a volju.
7. Boga nikada zaboraviti! Neprestano teìti za
sjedinjenjem s njime.
84
8. Svaki dan - ponajbolje zoru - upotrijebiti jedino za razmi{ljanje i molitvu, po mogu}nosti u

blizini Euharistije ili kod sv. mise. Taj sat treba biti
izvor dana, u tome satu treba ~ovjek zaboraviti
na cijeli svijet, potisnuti sve svjetske brige, svu
nervozu ìvota, da bude miran kao u kolijevci.
9. U tome se satu moraju stvoriti planovi za
budu}i dan, tu se razmi{lja o vlastitim gre{kama i
moli milost da se svlada sva slabost.
10. Bilo bi grozno kad ovaj rat ne bi imao nikakve du{evne koristi za me! Ne smijem onako
ìvjeti kao {to sam ìvio prije rata. Moram zapo~eti novi, preporo|eni ìvot u duhu novospoznatog katolicizma.
11. Jedini Gospodin neka mi pomogne, jer ~ovjek sam iz sebe ne moè ni{ta.
(D, Rati{te, Fonzaso, 5.II.1918.)
Kroz vlast nad tijelom

prema slobodi duha
Drugi Ivanov program za duhovni ìvot, pari{ke
odluke, sastavljene za vrijeme studija u Parizu 1921.
1. Na sasvim tvrdom leàti.
2. Cijelo tijelo dnevno ledenom vodom umivati.
3. Izjutra ni{ta ne jesti.
4. U petak glad osje}ati.
5. ê{}e u najboljem teku prestati (s jelom).
6. Gimnasticirati svaki dan u kojim god prilikama.
7. O sebi nikada ne govoriti.
8. Samo ru~ati i ve~erati.
9. Jednom mjese~no 24 sata ni{ta ne jesti ni piti.
85
10. Suvi{ak svojih dobara siromahu pokloniti.

11. O svojoj boli nikada ne govoriti.
12. [to manje govoriti.
13. Svaki se dan bar jednom posvema Bogu
pomoliti.
14. I}i u neugodne situacije.
15. Vlastitu bol blagosivati.
16. Katkada sebi svojevoljno, u potaji, bol zadavati.
17. Katkada iz najboljega sna ustati i gledati
zvijezde.
18. I}i po najtamnijoj no}i na stra{iva mjesta,
pobijediti strah, ja~ati vjeru.
19. Poniènje pred ljudima s veseljem primiti.
20. Ne odati se nikada odvi{e jednostrano znanosti.
21. Biti sa ìvotom u najuèm kontaktu.
Isuse, èlim da Te po Mariji

svaki dan vi{e ljubim
Posljednju redakciju svoga ìvotnog pravila
Ivan je sastavio u Zagrebu. Ove je odluke ponio sa sobom na posljednju ìvotnu stanicu, u bolnicu na operaciju, odakle je kroz smrt pre{ao u blaènu Vje~nost.
1. Prije svake molitve sjetiti se jutarnjeg razmatranja.
2. Kada ima dosta druge hrane, {to manje kola~a.
3. Prije svake molitve (adoracije, razmatranja)
odrediti trajanje.
4. Ne raditi iza ve~ere svoje poslove.
86
5. Mala tajna: Isuse, èlim da Te po Mariji svaki

dan vi{e ljubim!
6. Kao pokoru {to savr{enije vr{iti stale{ke
du`nosti.
(7. Kao pokoru smatrati redovnim pravilom
naspavati se tek svaki drugi dan.) - (Ovu je 7.
odluku po savjetu ispovjednika Ivan ublaìo, pa ju je u
izvorniku naknadno stavio u zagradu.)
8. Pri~estiti se svaki dan i po mogu}nosti pohoditi presv.Oltarski Sakrament.
9. Bezuvjetno kao pokoru elektri~no brzo ustajati, uvijek i bez iznimke. Ustati bezuvjetno u onaj
~as, kada sam to nave~er odlu~io (pa makar morao zbog umora po danu po~ivati). Ne le}i po drugi put.
10. Kod svakog obroka u~initi koju pokoru za
spas du{a.
11. Qui regulae vivit, Deo vivit. (Tko po pravilu ìvi, Bogu ìvi): stoga bez va`nih razloga ne
mijenjati svoje odluke.
12. U adventu nikome ne dati povoda da se
smije.
13. Smijati se samo u znak duhovne radosti.
14. Kad se sluìm tehni~kim sredstvima za
{irenje slave Bo`je, biti barem na onoj visini na kojoj su liberalci (s istim potrebama) kad oni rade za
stjecanje novca.
15. Moj govor i pona{anje prema bli`njemu
mora podupirati, a ne ru{iti njegovu kontemplaciju.
16. Biti {to uredniji.
17. Ama nesciri et pro nihilo reputari.(Nastoj
da bude{ nepoznat i da do tebe ni{ta ne drè.)
87
18. S ljudima koji nemaju osobne krivnje da nijesu katolici govoriti u duhu animae Ecclesiae
(du{e Crkve) i prosu|ivati da li vr{e ono {to naravni zakon od njih traì, i nadovezivati na ono
naravno dobro {to je u njima.
19. Nikada ne prigovarati jelu.
20. Ne bockati, pogotovo ne majku.
21. Ljubiti sv.{utnju.
22. Kod jutarnjeg ustajanja, umivanja, hoda u
crkvu misliti na presv.Euharistiju.
(Put k Suncu, str. 114-115)
88
LJUBAV - ÎSTO]A
BRAK - OBITELJ
Slika ljubavi Krista i Crkve
îtuju}i Ivanov dnevnik ve} od prvih stranica
moèmo slijediti i Ivanove doìvljaje simpatije, ljubavi,
razmi{ljanja o djevojkama i èni op}enito. Smrt voljene djevojke Grete duboko je ozna~ila cijeli period njegova mladena{tva o ~emu nam je ostavio dirljive zapise u
svome dnevniku, koji su objavljeni u drugom izdanju
Puta k Suncu. Svu tu stvarnost, uklju~uju}i i ljudsku seksualnost, Ivan nastoji gledati u svjetlu vjere i
kr{}anskih na~ela. Nije to i{lo bez truda i napora. Mnogi zapisi u njegovu dnevniku gdje govori o borbi i naporu na moralnom podru~ju odnose se upravo na njegovo nastojanje da energije seksualnog nagona stavi
pod nadzor razuma i kr{}anskih moralnih na~ela. Privla~i ga ideal moralne ~isto}e i nastoji tu vrlinu uz napor ostvariti u svome ìvotu. Molitva Blaènoj Djevici
Mariji koja mu je uzor ~isto}e i ène op}enito, u tome
mu mnogo pomaè. Vo|en posebnim Bo`jim poticajima Ivan ~ini u 19. godini zavjet ~isto}e najprije do
ènidbe, a kasnije, svjestan da ga Bog zove na posve}eni ìvot laika u svijetu, sa 27 godina zavjetuje
~isto}u do konca ìvota. Oba zavjeta u~inio je 8.XII.,
na blagdan Bezgre{nog Za~e}a Blaène Djevice
Marije.
Rade}i me|u mladima, kao njihov odgojitelj i apostol, Merz se pozabavio i va`nim temama za svakog
mladog ~ovjeka: pripremom za brak i obiteljski ìvot,
ne isklju~uju}i i ìvot u zavjetovanom djevi~anstvu
89
koji je on sam provodio potaknut Bo`jom milo{}u. Zemaljsku ljubav nastoji uvijek gledati u svjetlu prauzora koji se ostvaruje u odnosu izme|u Krista i Crkve. O
svemu tome napisao je i jednu bro{uru, te vi{e ~lanaka.
Marija ~uva ~isto}u srca
Kad ~ujem da se gadno govori, kad se i u moju

du{u ho}e uvu}i gadne slike, uvijek nepromijenjeno vidim sliku Madonne s Djetetom, onaj lijepi
i majesteti~ni izraz, ono usredoto~enje svega u(D, Be~ko Novo Mjesto, 19.XII.1914.)
zvi{enoga.
Molitva Svevi{njem za put k ~isto}i
Molim Svevi{njega, koji je odredio put suncu i

zvijezdama, smjer svakoj stabljici i zada}u svakom mravu, da i meni odsele pokaè put k
îsto}i, velikoj umjetnosti, svemu Najvi{emu i
(D, Be~ko Novo Mjesto 22.XII.1914.)
Vje~nomu.
Obe}anje predbra~ne ~isto}e
Neki dan sam zavjetovao Bl. Djevici ~isto}u

sve do ènidbe. Mo`da }e ta trajati i do smrti.
(D, B. Luka, 12.XII.1915.)
îsto}a i vje~no ~isto}a treba da je geslo!
Sam osje}am da me se ne znam kako inteligentan ~ovjek nikada ne bi mogao tako dojmiti kao
~isti. Stvarno je tako i ba{ mi ovo potvr|uje istinitost kr{}anskih moralnih na~ela. îsto}a i vje~no
(D, B. Luka, 28.II.1916.)
~isto}a, treba da je geslo.
Stav mladi}a prema djevojci
Poruka mladi}ima: Ona je odraz Bo`jeg savr{enstva, koja je tebi namijenjena da te dopunjuju}i diè. No, da ti zaista bude potpuna pomo},
treba da si me|usobno sve donesete u brak i da
ni{ta ne ispijete prije, jer }e ina~e uzmanjkati u
90
gorkim danima. Zato gledaj u zaru~nici najprije

zna~aj i du{evnost, koji kriju vje~no blago za tvoje
potomstvo. Prije ènidbe treba da ste oboje netaknuti, jer }e samo takvi ostati vjerni u ènidbenoj
~isto}i. Izbjegavaj opasnosti nje`nosti, preranog
zaljubljivanja, dodire. Razvijaj se da joj u obitelji
mogne{ puno dati, a ne samo od nje traìti i primati: sam Gospodin }e te napuniti kroz tvoju pouzdanu molitvu kad ga prima{ u sakramentima.
Boànska dobrota je ono vje~no ènsko {to prosjajuje kroz ènsko bi}e i pobu|uje te na ja~u ljubav
k Bogu."
Sre}a - dobro se zaljubiti, zlo - prerano se zaljubiti
Ako si jo{ premlad, ako jo{ nijesi za ènidbu,

onda brate, budi veoma oprezan. [to je dopu{teno Tvom starijemu bratu, Tebi je zabranjeno. Ti
jo{ nijesi dosta odgojen. Mora{ jo{ mnogo toga
u~iti... A {to je onda ako Ti u tom razdoblju izgra|ivanja Tvoga zna~aja lijepo lice zavrti glavom? Tada zbogom uzgoj zna~aja, stale{ka izobrazba, apostolat. Bit }e{ rastresen; svakom prilikom }e{ misliti na nju. Ne}e{ se mo}i izgraditi,
ostat }e{ cijeli svoj ìvot {eprtlja. Prije nego li si
po~eo ìvjeti, ve} Te je ìvot svladao. A to je zlo...
Nemoj me krivo razumjeti: ne velim Ti da je zaljubljivanje zlo; naprotiv je ono velika sre}a ako se
dobro zaljubi{; no ono je pravo zlo ako se prerano
zaljubi{ jer }e Ti ono uko~iti Tvoj du{evni ìvot
upravo u ono doba kada je odredila Providnost,
da se du{evno i tjelesno razvija{.
îsto}a srca - najljep{i biser mladena{tva
Trijezan mladi} uvi|a strahovite posljedice

preuranjene ljubavi, zato ve} u po~etku stvara
91
odluku da }e od sebe odbiti sve {to bi ga zavelo na

prerano druènje s djevojkom. Naobraèni mladi} veoma dobro zna da ~ist ìvot ne samo da ne
{kodi zdravlju, ve} naprotiv mladi}u daje neopisivu svjeìnu i snagu. On tako|er zna da mu je
ve} u mladosti Bog dao nagon da ga svladava i tako sustavno izgradi svoju li~nost. On je uvjeren
da u srcu zna~ajna ~ovjeka samo dvije ène smiju
imati istaknuto mjesto: to je njegova majka, te
majka njegove budu}e djece. Zato mora svetu
~isto}u srca ~uvati kao najljep{i biser mladena{tva. A da u{~uva taj biser, izbjegavat }e sve one
prilike koje bi ga mogle navesti na zlo, a to su lo{i
razgovori, ru`ne kazali{ne predstave, kino, a poglavito ne~edni ples i alkohol..... Bude li se na{a
omladina dràla tih smjernica, dobit }emo
~eli~nih zna~ajeva, svetaca i rodoljuba; dobit
}emo ~vrste i plodne kr{}anske obitelji, koje su
glavna osnovica narodnoj veli~ini i javnom blagostanju gra|ana. (111)
Zemaljska ljubav slika je ljubavi Krista i Crkve
Nauk je Crkve da je brak (ljubav) odnos izme|u Krista i du{e (Crkve). Krist po milosti projicira svoju narav u ~ovje~joj du{i, diè je na svoju
razinu, proìmlje je svojom slikom, ogledava se u
njoj i neizmjerno je ljubi. Sve {to prolazi, samo je
jedna poredba. (D, Be~,10.X.1919.)
Zemaljska ljubav ima mnogo uzvi{enije
zna~enje. Ona je slika ljubavi koja veè Krista uz
njegovu Crkvu. Kao neka slutnja, nadalje,
upu}uje ~ovjeka na mnogo savr{eniju ljubav, koja
~ovjeka ne}e usre}iti samo nekako i na neko vrijeme, nesavr{eno i prolazno, ve} }e ta ljubav biti
vje~na i potpuna. Bra~na je ljubav slika, slutnja,
priprava za neograni~enu ljubav Bo`ju.... Te`nja
92
ljudske du{e odvi{e je duboka, a da bi je zemaljska ljubav mogla trajno zadovoljiti. I samu
najiskreniju bra~nu ljubav uvijek smu}uju bolesti,
brige, trpljenja, a napokon se kod smrti pretvara i
u àlost. Tada se treba duh juna~ki osvijestiti i
udovoljenje neograni~enoj te`nji za ljubavlju
traìti u zagrljaju Bo`jem. (111)
Snagu nagona ograditi kr{}anskim }udore|em
Kao {to vodu nabujale rijeke krotimo nasipima

da te~e odre|enim koritom, {to vi{e, pomo}u
~eli~nih cijevi je vodimo u elektranu i silimo da
goni motore, koji rasvjetljuju daleke krajeve i tjeraju svojom snagom strojeve velikih tvornica, tako je ~estit mladi} duàn da ogradi divovsku i bijesnu snagu svoga spolnog nagona nasipima
kr{}anskog }udore|a i pristojnosti dok slobodno
ne odlu~i, ako je to volja Bo`ja, da spolni nagon
bude u zakonitom braku stvarateljem ìvota,
sre}e, blagoslova. (111)
Cilj kr{}anske politike - {to vi{e kr{}anskih obitelji
Uzalud }emo vikati ìvjela Hrvatska, uzalud

}emo se nadmetati u rodoljubivim praznim frazama i hvastati se rodoljubnom politikom ako na{a
politika ne bude kr{}anska. Svaka pak kr{}anska
politika mora i}i za tim da dobijemo {to vi{e
kr{}anskih obitelji, u kojima }e bra~ni drugovi ìvjeti u nerazdruìvoj vjernosti sve do smrti. (111)
îsto}a i nevinost ne stare!
Kad smo stajali pred Michelangelovom Piet u

Bazilici sv.Petra u Rimu i razgovarali za{to je umjetnik prikazao Majku Isusovu tako uo~ljivo
mladom, Merz je rezonirao: îsto}a i nevinost ne
stare!
93
Nebeski ìvot po zavjetu vje~nog djevi~anstva
Brak muà i ène tajanstvena je slika veze Krista s Crkvom. Muèvi, ljubite svoje ène, veli
sveti Pavao, kao {to je Krist ljubio Crkvu i sebe samoga predao za nju... Tajna je to velika; a ja smjeram prema Kristu i Crkvi.(Ef, 5,25 i 32). Brak
imade zemaljsku zada}u da sluì ra|anju i odgajanju djece. Kada pro|e ovaj ìvot i bra~na se veza
raskida, ~ovjek treba da se ujedini sa Sinom
Bo`jim, radi kojega je stvoren. Tada }e svaka pojedina du{a stupiti s uskrslim Kristom u vezu zaru~ni~ku. No ima odabranih du{a koje ve} ovdje
na zemlji stupaju u posebni zaru~ni~ki odnos s
Kristom i odri~u se zemaljske ljubavi. Du{e, koje
poloè zavjet vje~nog djevi~anstva, ve} na zemlji
po~inju ìvjeti nebeskim ìvotom i misle jedino i
bez prestanka na svog nebeskog Zaru~nika. (111)
Ljudsko }e srce zadovoljit tek Bo`ja ljubav
Ni u braku nije ljubav potpuna i sre}a nepomu}ena, jer bolesti, trpljenja, smrt mute uvelike
tu sre}u, a ~esto i samu ljubav. ôvjek u braku dolazi do uvjerenja da se potpuna, nerazdruìva ljubav ne moè posti}i na ovoj zemlji i da }e ljudsko
srce tek zadovoljiti nerazdruìva ljubav u
vje~nom sjedinjenju s Bogom. Zemaljska je ljubav
samo slika ljubavi Bo`je, slika ljubavi Krista prema svetoj Crkvi i put u zagrljaj Bo`ji. (111)
94
SURADNJA S KRISTOM
Rad za {irenje Bo`jeg Kraljevstva
Rije~ju apostolat nazivamo svaki rad i nastojanje
da se vijest o Isusu Kristu i kr{}anska vjera pro{ire, da
se ljudi usre}e njegovom istinom i ljubavlju i u|u u
njegovo kraljevstvo. Spoznata istina da je u Isusu Kristu ostvarenje svih na{ih èlja i te`nja, poticala je Ivana da se angaìra te i drugi upoznaju Krista Gospodina. Gotovo da nije bilo podru~ja ljudskog ìvota gdje
Ivan nije bio apostolski nazo~an na ovaj ili na onaj
na~in, bilo svojim radom ili svojim idejama za {irenje
Kristova Evan|elja. Glavno podru~je Ivanova apostolata bili su mladi, kojima je posvetio sve svoje sile, svoj
profesionalni rad, kao i svoje slobodno vrijeme. Kao
profesor u Nadbiskupskoj gimnaziji u Zagrebu, Merz
je savjesno sura|ivao u odgoju budu}ih sve}enika. Slobodno vrijeme posve}ivao je odgojnom radu u katoli~koj orlovskoj organizacija. Toj je organizaciji, kojoj
je bio suutemeljitelj, Merz dao geslo: @rtva - Euharistija - Apostolat. Donio ga je iz Francuske od
tamo{nje katoli~ke organizacije Croisade Eucharistique koja danas djeluje pod imenom Mlade` Euharistijskog pokreta - MEP. U istoj orlovskoj organizaciji
Merz je provodio na~ela Katoli~ke akcije, koju je pokrenuo Papa Pio XI., kao suradnju laika u hijerarhijskom
apostolatu Crkve. Ivanov svestrani apostolat, koji sigurno ne}e mo}i biti obuhva}en ovim njegovim tekstovima, jer se najvi{e o~itovao u raznim djelima i pothvatima, potvrdio je u dimenziji ljubavi prema bli`njemu
u njegovom ostvarenju ideala kr{}anske savr{enosti.
95
Ivanov apostolski program

Svoju viziju apostolskog rada Merz je izloìo u poznatom Predgovoru Zlatnoj Knjizi, priru~niku Orlovske katoli~ke organizacije; taj je predgovor bio tek naknadno objavljen zbog otpora Ivanovim nastojanjima
da odgoj ~lanova usmjeri u potpuno katoli~kom i
crkvenom duhu. U Predgovoru se jasno uo~ava novi,
rimski i euharistijski orijentiran pristup apostolatu {to
ga je Ivan nastojao provesti. Ovdje donosimo samo
glavne izvatke, podijeljene u manje tematske cjeline.
Snaga mladog nara{taja u presv. Euharistiji
Novija katoli~ka generacija po{la je za jedan

korak dalje. Nju su danas zahvatili valovi onih rijeka koje poteko{e iz vje~nog Rima ve} god.1905.,
kada je blage uspomene papa Pio X. izdao breve o
~estoj i svagdanjoj svetoj Pri~esti. Mladi nara{taj
goji zanosnu ljubav prema na{emu Spasitelju, koji je uvijek s njim u presv. Euharistiji; tu crpe on
svu svoju snagu za svoje djelovanje, za svoj apo(Put k Suncu, str. 155)
stolat.
Zanosna ljubav mla|ih prema svetoj Crkvi
S tim je u vezi zanosna ljubav mla|ih prema

Svetoj Crkvi, Isusovoj neokaljanoj zaru~nici, te
njenim biskupima i sve}enicima. Oni su se uvjerili da sve}enika zapada prva i najva`nija uloga u
{irenju Kraljevstva Bo`jega, a da se svjetovnjaci
moraju njima pridruìti; moraju postati njihovim
pomo}nicima.
O~i usmjerene uvijek prema Rimu
Iz ove se Zlatne Knjige tako|er vidi da omladina ima o~i uvijek usmjerene spram Rima,
gdje je onaj svjetionik koji svojim zrakama oba(Put k Suncu, str. 155)
sjava cijelu zemlju.
96
Briga za odgoj apostola
Katoli~ki omladinski pokret treba se brinuti za

odgoj elite, za odgoj apostola. Dru{tva katoli~ke
omladine moraju biti Crkvi koja slu{a - Ecclesiae
audienti - prava sjemeni{ta, u kojima }e se sustavno odgajati pomo}nici Crkvi koja nau~ava - Eccle(Put k Suncu, str. 156)
siae docenti.
Prelaz u ljubav k euharistijskom Isusu
Dok je stariji nara{taj vi{e nagla{avao ljubav k

Bogu i narodu, kod mladih je ta ljubav k Bogu dobila konkretniji oblik u ljubavi k euharistijskom
Isusu, a ljubav k narodu ho}e da podrede ljubavi
k svetoj Crkvi.
[to vi{e du{a sjediniti s Isusom - cilj je apostolata

Znanjem protiv modernih neprijatelja
Mnogo, jako mnogo toga ima {to trebam saznati. Modernih, u~enih je neprijatelja sa svih
strana. Protiv njih treba se boriti dubokim sred(D, 25.V.1915.)
stvima.
Kr{}anstvo osloba|a ène, radnike i djecu
U pogansko su doba bila bespravna ova tri staleà: ènski, dje~ji i radni~ki. Majka Bo`ja, mali
Isus i sv. Josip, boànska obitelj nije li alegorija socijalnog preporoda u kr{}anstvu i oslobo|enja
ène (Marija), djeteta (Isus) i radnika (Josip). Povijest pozna i mi proìvljujemo velike socijalne
ènske i radni~ke pokrete. I do dje~jeg pokreta
mora do}i.
(D, 12.X.1919.)
97
Sekte ni~u u bolesnom dru{tvu
Sekte ni~u u bolesnom dru{tvu i pokazuju

ukoliko kr{}ani nisu svoju zada}u ispunili. Ljudi
èle da individualno upoznaju kr{}anstvo i zato
su potrebna dru{tva gdje se mogu o tim stvarima
porazgovarati sasvim slobodno, bez stege.
(D, Zagreb, 29.I.1920.)
[to ho}emo?
@elimo li dakle postati nosioci velike katoli~ke

misli, tada moraju sve na{e katoli~ke organizacije
neprestano nagla{avati da je duboki i intenzivni
religiozni ìvot jedini preduvjet da se odgoje veliki pojedinci, koji }e svojim ìvotom realizirati
svoje velike ideje. (37)
Svi smo pozvani na suradnju s Bogom
Ljepota ljudskog djela samo je odraz neugasive Ljepote Bo`je, i umjetni~ka je djelatnost samo
nastavak, usavr{avanje Bo`je djelatnosti. Suradnja s Bogom! Misionari, junaci, mu~enici, umjetnici sura|uju s Bogom {ire}i Kraljevstvo Isusa
Krista; obrtnici i umjetnici stvaraju}i prakti~na i
lijepa djela vr{e volju Bo`ju, sura|uju s Bogom.
Svi smo pozvani na suradnju Bo`ju, u tome je sav
smisao ìvota pojedinca i cijele povijesti ljudskoga roda. (92)
Kraljevstvo Kristovo - cilj prosvjetnog rada
Sva ljudska djelatnost mora biti radi ljubavi;

radi apostolata; radi toga da se {iri Kraljevstvo
Bo`je me|u ljudima. Kr{}anstvo podre|uje svaku ljudsku djelatnost duhovnom i vrhunaravnom
cilju ~ovjeka...
98
Va`nije od literature odgajati i voditi ljude k Isusu
Me|utim, skoro mi je i ào da sam se toliko raspripovijedao o literaturi, jer je va`nije od umjetnosti odgajati i voditi ljude k Isusu, a u tom poslu
umjetnost, kao i sve {to je stvoreno, ima samo pomagati ~ovjeku da do|e do Isusa. (Ovo je zavr{etak
Ivanova pisma don Mati Bla{kovi}u o francuskoj literaturi. Napisao ga je 22.IV.1928., osamnaest dana prije svoje smrti).
Prvi kriterij u radu: spas du{a i dobro sv. Crkve
U radu mora biti prvi kriterij spas du{a, dobro

sv. Crkve i to onako kako si to dobro zami{lja Sv.
Stolica. Ova misao na Sv. Stolicu i na nadle`nog
ordinarija mora u tom radu biti glavno dobro; radi se o tome da Kristu predobijemo {to vi{e du{a.
(Pismo fra K. Pandì}u, 10.VI.l927.)
Za {irenje vjere potrebni radnici, molitelji, patnici
Znam da je te{ko trpjeti, ali neki ljudi imaju

poziv trpljenja. Mi smo tijelo Kristovo, to su na
njemu uloge podijeljene. Jedni moraju trpjeti, da
uklone kaznu Bo`ju, koja bi se morala stresti na
okolicu. Huysmans bi nazvao te odabranike misti~kim gromobranima. Jesi li ikada na to pomi{ljao da ti trpi{ za na{ pokret?! Jesi li svoje muke prikazao Gospodinu Kristu za pokret? Katolicizam se ne}e {iriti u nas ako ne bude bilo Radnika, Molitelja i Patnika. To je jedan zakon u {irenju
Kraljevstva Bo`jega na zemlji. Na{ pokret je stvorio do sada samo prvi tip (radnika) i mi smo si
stvorili u na{im du{ama ideal Radnika za katoli~ki pokret. Molili smo se manje, a trpjeli smo kada smo morali. Zadnji tip je svakako vrhunac imitacija potpune @rtve Spasiteljeve na Kriù.
Po{to slu~aja nema, to drìm da je plan Providno99
sti upravo u tome da spoznamo ovaj misterij iz

Njegova ìvota: trpjeti za druge. Istina je da je lako govoriti o Kriù, a te{ko ga je nositi.
(Pismo bolesnom prijatelju ing.D. Maro{evi}u,
Put k Suncu, str. 153)
Radnik za Bo`ju stvar ne smije misliti na sebe
Tko ho}e biti pravi radnik za Bo`ju stvar, ne

smije poznavati sebe; osobni je kult najve}a zapreka mnogim uspjesima na{ega rada.
Jedini cilj: {to vi{e du{a sjediniti s Isusom
Jasno je da smo se mi orlovi stavili u slu`bu

svete Crkve spremni da je milo{}u Bo`jom pomaèmo u {irenju Kraljevstva njezina boànskog
Zaru~nika. Nemamo nikakvih nuzgrednih ciljeva, ve} onaj jedini glavni: {to vi{e du{a sjediniti s
Isusom. (Pismo sarajevskom Nadbiskupu Ivanu Ev. [ari}u,
3.V.1926.)
Katoli~ki socijalni apostolat
Katoli~ki socijalni apostolat jest cilj koji Orlovstvo ho}e ostvariti. Apostolat se Orlovstva proteè na sve grane privatnog kao i javnog ìvota;
ono ho}e da Krist zakraljuje u du{ama pojedinih
ljudi, da zakraljuje u na{im obiteljima, da zakraljuje u cijelom dru{tvenom ìvotu u svim njegovim pojedinostima. Nije dostatno da smo samo
onda katolici kad se Bogu molimo ili kad se nalazimo u dru{tvenim prostorijama, ve} svaki pojedini ~in na{ega ìvota, pa i najneznatniji, mora na
sebi nositi ìg apostolata.
100
Tijelo, ~vrsto oru|e du{e - cilj je tjelesnog odgoja
U orlu tjelovje`ba i tjelesno odgajanje nije samo

sebi svrha. Ono ide svjesno i sustavno za tim da tijelo postane krotko i ~vrsto oru|e du{e, koje }e biti
u stanju izvr{iti sve njezine zapovijedi, makar kako te{ke bile. Taj tjelesni uzgoj treba suzbiti lijenost
i u~initi tijelo sposobnim i spremnim da se stavi u
slu`bu Kraljevstva Kristova na zemlji. (122)
Metoda spa{avanja du{a

U svome apostolskom nastojanju Ivan je razradio
taktiku i izradio na~ela kako raditi u apostolatu i
spa{avati du{e. Ta svoja na~ela iznio je u svome ~lanku
Sticanje podmlatka. U njemu je indirektno opisao
sebe i svoj na~in apostolskog djelovanja. Donosimo
najva`nije misli iz toga ~lanka.
Temelj apostolskog rada u na{em odnosu k Isusu
Temelj na{ega apostolskog rada i uspjeha leì

prema tome u nama samima, u na{em odnosu k
Isusu, koji u nama mora ìvjeti. Koja su, dakle,
svojstva da se ponajprije sami izgradimo? To je
dnevna jutarnja meditacija, ~esto prisustvovanje
sv. misi i primanje sakramenata, dnevno ispitivanje savjesti i dnevno ~itanje duhovnog {tiva.
înimo li to, to }e Isus u nama sve vi{e i ja~e ìvjeti, razumjet }emo bolje smisao ìvota i ekonomiju
spasa i uvidjet }emo s kojom ljubavlju na{a Ljubav - Isus - ljubi svaku pojedinu du{u. (46)
Du{a na{ega bli`njega od neizmjerne vrijednosti
Mi smo ~vrsto odu~ili da }emo s Isusom nastojati osvojiti du{u ovoga ili onoga. Prvi smo korak
u~inili ve} time {to smo na{u vlastitu slobodu stavili u slu`bu Isusove volje. Drugi je korak na{
101
osobni saobra}aj s na{im drugovima. U svakoj

zgodi posve nehotice mora iz nas strujiti onaj
nadnaravni mir, ono po~ivanje u Bogu ~iji smo mi
sudionici. Budimo puni milosr|a i strpljivosti s
na{im protivnicima; u svakom ~asu oni moraju
biti svjesni da mi u njima ljubimo ne{to, ~iju vrijednost oni sami ne spoznaju i da smo im spremni
pomo}i u najneznatnijim, kao i najznatnijim stvarima. (46)
Razlikovati krive ideje od protivnikove du{e
Karitas mora posvuda upravljati na{im stopama. A {to se obi~no doga|a kod na{ih ljudi? Praksa je pokazala dvoje: mi obi~no ne mrzimo samo
krive protivni~ke ideje, ve} na{ prezir prenosimo
i na osobe. Interficite errores, diligite personas
(uni{tavajte zablude, ljubite osobe), stara je
kr{}anska poslovica. Posve je krivo {to se ~esto
doga|a da napadamo na na{e protivnike ne razlikuju}i pri tome krive ideje, koje zastupaju, i njihove besmrtne du{e, koje valja spasiti. (46)
Pravo prijateljstvo po~iva na vjeri u vje~ne istine
Pravo prijateljstvo po~iva samo na vjeri u iste

vje~ne istine. Sve ostalo moè da je sklad raznih
zemnih interesa, egoizma - ali nije prijateljstvo.
Na{ ~lan moè imati prijatelja samo me|u uvjerenim katolicima, a po~inje li se druìti s protivnicima, to si mora biti u najsitnijem ~asu svoga ìvota
svjestan da je on apostol me|u njima, predstavnik
Isusa Krista, o kojemu on daje svjedo~anstvo. (46)
Na~ela Evan|elja i u ekonomiji

Ni podru~je ekonomije nije izmaklo Ivanovu apostolskom nastojanju. U svojim spisima zauzimao se da
Kristova na~ela pravde i vje~na na~ela spasenja du{a
budu nazo~na i na tom podru~ju ljudske djelatnosti.
102
Zavoliti Kristovo socijalno Evan|elja
Tim {to je nahranio gladan narod, postigao je

Isus jedan duhovni i vrhunaravni cilj: narod je u
Isusu upoznao Proroka i obe}anog Mesiju i kasnije je lak{e mogao razumjeti otajstvo presv. Euharistije. Ovaj je postupak Isusov uzor onim katolicima koji se posve}uju ekonomskoj akciji. Du`nost
je katolika da podiù raznovrsne ekonomske institucije: sindikate, zadruge i sli~no i time vr{e suvremeno djelo milosr|a. Ali to nije dosta; to ~ine i
nekr{}ani. Katolici moraju ~initi ova djela tjelesnog milosr|a da time postignu duhovno dobro;
moraju nastojati da narod, koji uìva blagodati tih
katoli~kih ekonomskih institucija, zavoli Kristovo socijalno Evan|elje. (82)
Duhovni cilj dobrotvorne ekonomske akcije
Kao {to Krist nije nahranio gladan narod zato

da ga ovaj onda proglasi kraljem, ve} zato da narodu u~ini djelo milosr|a i da u njemu probudi
vjeru u njegovo Boànsko poslanje, isto tako svaka socijalno -ekonomska akcija mora da je dobrotvorna akcija u korist puka, i to poglavito onih slojeva koji trpe, ali bez obzira na njegovu strana~ku
pripadnost, i stoga ta akcija mora stajati izvan
svake strana~ke politike, te mora teìti tek za tim
da se postigne koji duhovni cilj.(82)
103
DOBIVENI DANI
Ljubav prema bli`njemu
Sav Ivanov apostolski rad ve} je bio izraz ljubavi
prema bli`njemu. Ivan je vi{e karitativno radio nego
{to je o ljubavi pisao. Tu i tamo je o tome samo zapisao
po koju misao. O njegovim, pak, djelima ljubavi prema
bli`njemu, koja daleko vi{e govore od ovih misli, podatke treba potraìti u njegovim biografijama.
Ljubav ~ovjeku koji trpi - temelj du{evnog ìvota
Ovdje je leào jedan te{ko ranjeni talijanski

~asnik. Jaukao je od boli. Tako je uzdisao vi{e od
jednog sata. Dadoh ga prenijeti natrag do kote
1580, gdje je bila jedna mala stanica za prvu pomo}. Nikad ne}u zaboraviti njegov zahvalni pogled i stisak njegove krvave ruke. Bio je krasan
mladi}. U~initi djelo ljubavi ~ovjeku koji trpi temelj je svakog du{evnog ìvota.
(D, Rati{te, Fontana Secca, 19.VI.1918.)
Izgubljeni i dobiveni dani
Dan {to ga ~ovjek posveti drugome nije nipo{to gubitak ve} dobitak. Dani u kojima ne
u~inimo ni{ta za druge, ve} samo za se, to su iz(Put k Suncu, str. 181)
gubljeni dani.
Molitva za drugoga vi{e vrijedi
U katekizmu pi{e: ako se ~ovjek moli za se, onda je to iz nu`de, a ako se moli za drugoga, onda je
iz karitasa i ta molitva vi{e vrijedi. Molimo se
dakle jedan za drugoga.
(Pismo ing. D. Maro{evi}u iz Pariza, 1921.g.)
104
Katolici du`ni raditi za procvat domovine
Katolici su du`ni pred Bogom voljeti svoju domovinu i raditi bolje nego itko drugi za procvat
domovine. A za procvat se domovine radi ako se
stvaraju dobri zakoni, ako se uredi dobra uprava i
dobro sudstvo. Stoga je potrebno da i katolici sudjeluju u dràvnoj upravi. (130)
Rodoljub ljubi neumrlu du{u svoga brata
Pravi rodoljub radi za dobro pojedinaca, obitelji

i cijelog naroda. On ne radi samo za njihovo tjelesno dobro, ve} najprije za njihovo duhovno dobro.
ôvjek, koji ne ljubi neumrlu du{u svoga brata, ne
moè biti pravi rodoljub. Jer {to koristi ~ovjeku,
ako imade sve blago ovoga svijeta, a du{a mu je u
smrtnom grijehu? Stoga je najbitnije za svakog rodoljuba da nastoji da du{a njegova i du{a njegove
bra}e ne bude u smrtnom grijehu. (116)
Pravo rodoljublje kroz zemlju gleda u vje~nost
Tek kr{}anin moè pravo ljubiti svoju domovinu. Ljube}i domovinu, ljubi on ponajvi{e ono {to
je najvrednije u toj domovini, a to su bez sumnje
ljudske du{e, a u tim ljudskim du{ama njihov neumrli ìvot. Za{to napokon mi ìvimo na ovoj
zemlji? êmu se hranimo i odijevamo, nego da
uzdrìmo svoj tjelesni ìvot. A ~emu nam sluì
tjelesni ìvot, ako ne da uzmognemo misliti i
odlu~ivati. Tjelesni ìvot je radi na{ega du{evnog
ìvota, jer je tijelo radi du{e. A {to nam koristi ako
na{a du{a misli i djeluje, a nije u milosti posve}uju}oj? Ta milost posve}uju}a je zalog na{e
sre}e u vje~nosti. Ona je zalog da }emo posti}i kona~nu svrhu radi koje smo stvoreni. Stoga se pravo rodoljublje ne smije zaustavljati na ovoj zemlji,
ve} ono mora gledati u vje~nost. (116)
105
ZAMISAO NOVE ZAJEDNICE

U èlji da se potpuno stavi u slu`bu Kristu i {irenju
njegova Kraljevstva u du{ama, Ivan je namjeravao
osnovati zajednicu katoli~kih laika po uzoru na sli~nu
talijansku ustanovu Opera Kardinal Ferrari. Takve
ustanove zovu se sekularni instituti, odnosno svjetovne ustanove. Ti se laici i zavjetima obvezuju na Bogu
posve}eni ìvot i aktivniji apostolat. O tome je Ivan
razmi{ljao u duhovnim vje`bama 1923. i ostavio je posebne bilje{ke. Smrt ga je sprije~ila da ostvari ovu zamisao, ali je njegovu ideju djelomi~no ostvarila njegova suradnica u apostolatu, Marica Stankovi}; osnovala
je 1938. g. prvi ènski svjetovni institut u Crkvi u
Hrvata pod nazivom Zajednica Suradnica Krista
Kralja.
Potreba zajednice posve}enih katoli~kih laika
Kako je slatko, Isuse, boraviti u Tvojoj vojsci,

sluìti pod Tvojom zastavom. I oca, i majku i sve
{to mi je drago zaboravljam kada se sjetim Tvoje
nebeske pojave i Tvoje mile Majke. Isuse, sav se
predajem Tebi. Najradije bih Ti tamo sluìo gdje
se neprestano o Tebi razmi{lja i samo, samo Tebi i
vi{e nikome ne sluì. Ti valjda ho}e{ da Ti
savr{enije sluìm u poloàju u kojem sam sada.
Ne bi li Ti èlio da se osnuje jedna nova bratov{tina katoli~kih laika, koji }e se posebno obvezati da
Ti sluè? Ne bi li Ti èlio da su u njihovu programu svakoga mjeseca dvodnevne duhovne
vje`be? Ne bi li se oni mogli obvezati da }e Tebe
primiti svaki dan i da }e dnevno moliti po uputama onih koji budu poglavari te bratov{tine? A i
njihov apostolat bi bio ure|en po uputama tih po106
glavara prema kojima bi oni poloìli obvezu poslu{nosti. - Isuse, neka bude Tvoja volja! Loquere,
Domine, quia audit servus tuus! Govori, Gospodine, jer slu{a Tvoj sluga.
Apostolat u svijetu
Iz pisma Marici Stankovi}:

Veoma se radujem da ste se molitvom dali u
pripravu za Operu. To je najnaravniji po~etak.
Tako }ete si isprositi providencijalnog muà, koji
}e ostvarenje uzeti u ruke. Ako Vam je mogu}e sastavite popis djevojaka, koje se za to zanimaju, a
pogotovo ako ih imade sa vje~nim zavjetom
~isto}e. A Vi svakako pi{ite u Za Vjeru i Dom u
tom duhu, kako uz veliki poziv {to ga èna ima
kao majka i supruga, danas trebamo djevica, koje
u svijetu poput redovnica sudjeluju u osvajala~koj, spasavaju}oj i posve}uju}oj misiji Crkve.
Ovim na~inom }e se u du{ama za to zvanih orlica
po~eti buditi èlja za ovom vrstom apostolata u
svijetu, kojemu je uz ljubav tako|er podloga
vje~na ~isto}a. îni se da je ostvarenje mu{ke
Opere isto tako udaljeno kao i Va{e.... Me|utim se
mi molimo Presv. Srcu, da nam ono u pravi ~as
pokaè put. Ne dvojim, da }e to Presv. Srce i u~initi; osnutak mnogih redova u povijesti pokazuje,
kako su oni tako re}i spontano iznikli i prokr~ili
put unato~ zaprekama sa strane najkompetentnijih faktora... Dokazala su djela Bo`ja.
(Pismo M. Stankovi}, 31.VIII.1927. - Put k Suncu, str. 183)
107
TRPLJENJE
POSVE]UJE DU[U
Kr{}anstvo i `rtva - neodjeljivi
Jo{ od mladih dana pratila je Ivana Merza sjena
krià zbog bolesti o~iju. Veliku du{evnu patnju prouzro~ila mu je smrt voljene djevojke Grete. Intenzivan
susret s trpljenjem Ivan je imao za vrijeme rata kad je
proìvio mnoge patnje na fronti. Nakon rata, za studentskih dana, imao je pote{ko}e s o~ima i ìvio je stalno u strahu da ne oslijepi. Za vrijeme svoga javnog rada u Zagrebu puno je du{evno trpio od okoline zbog nerazumijevanja svoje vjernosti Papi i provo|enja Katoli~ke Akcije. Posljednjih mjeseci ìvota zadobio je gnojnu upalu sinusa zbog ~ega je morao na operaciju nakon
koje je dobio meningitis, {to je bilo uzrokom njegove rane smrti. Susret s patnjom, trpljenjem i boli imao je
svoj pozitivni duhovni protuu~inak i pridonio je da je
mogao duboko zaroniti u otajstvo Kristova krià i
shvatiti otkupiteljsku vrijednost trpljenja.
Gdje nema boli, najjasnije se vide eti~ke zablude
@ivot je izvor svega. Bol je najpotrebnija bit

ìvota. Ona duboko ore du{u i dokumentira bivstvo etike. Gdje nema boli i gdje je sve sito, upravo tamo se najjasnije vide eti~ke zablude
Nietzschea i sli~no. (D, Rati{te, Seewiesen, 3.XI.1916.)
Trpljenje, religija i kultura me|usobno povezani
Danas sam se pri~estio i kod toga do|oh do

uvjerenja da je sva povijest krvlju ispisana, da su
sve kulturne vrednote produkt boli. Religija je na108
stala i potrebna je uslijed boli. Bol je spasavala

~ovjeka od mlitavosti, ona mu je uvijek ulijevala
strah pred nepoznatom, jo{ ve}om boli. Tko ho}e
razmjeti kulturu, morao je trpjeti, ne samo du{evno, nego i tjelesno. (D, Rati{te, Seewiesen, 26.XI.1916.)
Kroz bol ~ovjek sve vidi druga~ije
Uvjeren sam da sve imade svoju svrhu, ovaj

rad i moje male patnje. Kroz bol ~ovjek sve vidi
druga~ije i dublje razumije gorku rije~: ìvot. Tu
misao mi potvr|uje Kempenac u Nasljeduj Krista
II, 12,3: Evo, sve stoji u kriù i u umiranju sve se
(D, Rati{te, Seewiesen, 17.XII.1916.).
nalazi.
Gdje nema boli nema pravoga ìvota
Jest, bol je sucus (sok) ìvota, ona vlada ìvotom i ona je za~etnica religija. Gdje nema boli,
moèmo biti uvjereni da nema pravog ìvota
Sve je to bol, sve ovo stvara povijest i iza raznih
du{evnih trzavica opet jedan dio ~ovje~anstva
svra}a na istiniti put.
Trpljenje usmjeruje prema religiji
Da nema trpljenja, mi jednostavno ne bismo

mogli razumjeti kako ljudi idu u hramove, te studene mra~ne prostore, pa se mole. Jest, njih tjera
ìvot i ova nesmiljena trpnja, koja im govori da tijelo nije ni{ta i da }e do}i u grob, pa instinktivno
osje}aju da s time dolazi i naplata. Upravo ljudi,
koji su trpjeli, najbolje znadu {to je to bol, patnja...
ôvjeka, koji bi se poput Prometeja htio odre}i
po{tivanja one vi{e sile, nesmiljeno ovo trpljenje i
ìva svijest o drugom ìvotu, koja se uslijed muke
potencira, baca natrag religiji.
109
êmu se bojati kad On odre|uje moje putove!
Ono malo boli, {to pretrpih, onaj prvi strah

pred pu{~anim tanetima i {rapnelima (na putu k
brigadi) govorile su mi uvijek Gospodinove rije~i:
[to se bojite, zar jo{ ne vjerujete? Pa ~emu se bojati? Ta On gore ve} znade {to }e sa mnom biti, On
me neizmjerno voli, pa znade da li je za mene bolje da poginem ili da dalje ìvim. Pa ~emu se bojati,
kad On odre|uje moje putove! Valja ìvjeti i Njega vje~no hvaliti i ne brinuti se za smrtnu opa(D, Rati{te, Zingarella, 18.V.1917.)
snost.
Profiter prvog svjetskog rata
Zahvalan sam Bogu {to sam sudjelovao u ratu,

jer me je rat nau~io mnogomu {to ne bih nikada
ina~e spoznao. @elim ìvo da opet postanem slobodan i da uskladim svoj ìvot prema onome {to
sam spoznao da je pravo.(Pismo ocu, Put k Suncu, str. 76)
Studirati problem krià
Materijalno mi mo`da nikada u ìvotu ne}e tako dobro biti. Sve mi ide po èlji. Mogu se svake
ve~eri tu{irati, leàti na ~istu podu, ustati u 5 sati
izjutra, oti}i na sv. misu i ~esto primiti presv. Euharistiju. Hrane ima dostatno, mesa nikada, odijelo mi nije poderano, ovratnici uvijek ~isti. Imam,
dakle, sve {to mi tijelo zahtijeva.... Problem krià
mogu sada teoretski studirati i dao Bog da sebi sada stvorim tako sna`nu bazu da u praksi ne po(D, Zagreb, 14.X.1920.)
dlegnem kriù.
Tko ne zna {to je `rtva, ne moè razumjeti
kr{}anstvo
Cijelo kr{}anstvo sazdano je na `rtvi. Tko ne

zna {to je `rtva, ne moè razumjeti kr{}anstva. Raspeti je Krist bojna zastava, koja je izvje{ena u svim
110
kr{}anskim ku}ama. Duboko je zna~enje vanjske

`rtve. ôvjek se sastoji od du{e i tijela, zato treba
da du{a ~ovje~ja i tijelo `rtvom iskaù Bogu ~ast,
koji je sve stvorio. Sav ostali vidljivi svijet: kamenje, bilje, ìvotinje, ne mogu svjesno Bogu dati ~ast,
jer nemaju razuma. ôvjek, koji je gospodar sve
prirode, ima pravo da mu sva priroda sluì, ali
imade stoga i du`nost da kao Gospodaru svega u
ime cijele prirode daje Bogu ~ast i slavu. (111)
Trpljenje sjediniti s trpljenjem Spasiteljevim
Svoje trpljenje sjedini s trpljenjem Spasiteljevim, da orlovski nara{taj zaista postane nara{taj
vitezova Bo`jih, koji }e jurnuti Hrvatskom i sve
osvojiti za Crkvu vje~nu.
(Pismo ing. D. Maro{evi}u, 1926.)
Razborita briga za zdravlje
Sam naravni zakon nalaè nam da se razborito

brinemo za svoje zdravlje i da svojim tijelom ravnamo ne kao vlasnici, ve} kao upravitelji, kojima
je Bog naredio da dobro gospodare tim tu|im vlasni{tvom.... Bo`ja je volja da poduzmete sva redovita sredstva (koja ne zahtjevaju prekomjerne
tro{kove, jer na to naravni zakon ne veè), {to su
potrebna da to Bo`je vlasni{tvo opet privedete
zdravlju. To je {to stoji do Vas. A ako Gospodin
èli da unato~ tomu trpite i da ne ozdravite, onda
se valja predati u Njegove ruke - jer se ni najmanji
bakcil ne mi~e bez prisutnosti i djelatnosti Gospodnje.
Trpljenje pridonosi {irenju Kraljevstva Isusova
Ta i sami znate bolje od mene da trpljenjem

~ovjek moè vi{e u~initi za pro{irenje Kraljevstva
Isusova, negoli velikim radom, u~enim raspravama, sjajnim govorima i ~lancima. - Ako Vas je Isus
111
odabrao da budete apostolom u trpljenju, uvjeren

sam da }e Vam dati i snagu da uz sudjelovanje
Va{e volje taj apostolat dobro izvr{ite. Zemaljskim o~ima mo`da ne}emo vidjeti plodove
tog trpljenja, ali gore, u Srcu Bo`jem, ukazat }e
nam se koliko je njime du{a spaseno, kolikim katoli~kim pothvatima je donijelo blagoslova.
Sve na slavu Presvetog Srca Isusova
Posljednjih mjeseci prije smrti Ivan je opet zapo~eo

voditi dnevnik koji je bio prekinuo dolaskom u Zagreb.
Zapisao je tek nekoliko re~enica, ali dovoljno da se u|e
u njegovu du{u i njegovo raspoloènje pred patnjom i
smr}u. Zapo~eo je taj posljednji odsjek svoga Dnevnika
rije~ima: Sve na slavu Presvetog Srca Isusova.
(D, Zagreb, 21.I.1928.)
Gospod vodi sve pojedinosti ìvota
Pi{em jer sam uvjeren da se oko mene zbivaju

va`ne stvari, u kojima posve jasno i realno zapaàm kako Gospod vodi sve pojedinosti na{ega
(D, Zagreb, 8.II.1928).
ìvota i rada.
Zajedni~ka krunica u obitelji - plod trpljenja
Danas je po prvi put mama pristala da se u

na{oj obitelji zajedni~ki moli krunica. Sutra je Gospa Lurdska. To je njezino djelo. Ali zato je moralo
do}i toliko bolesti na mene. (D, Zagreb, 10.II.1928.)
Trpljenje - sredstvo za spasenje i posve}enje du{e
Dosta je velik kri` na nama. Dobio sam gnojnu

akutnu upalu ~eljusne {upljine. Danas mi je izva|en jo{ jedan zub. Mama u silnim mukama.
Me|utim, vidim da dosta rado moli. Sino} smo
stvorili kao zavjet da }emo, kadgod to prilike dopuste, uvijek zajedno moliti krunicu. ûdno: ovo
112
na{e trpljenje kao da je stvorilo ~udesa u mami,

koja dosta lako moli sada i samu krunicu. Sama
veli da je danas koju stotinu O~ena{a i Zdravih
Marija izmolila. Eksperimentalan dokaz kako je
trpljenje najja~e sredstvo {to spasava i posve}uje
du{e. Blago onim du{ama koje s rado{}u primaju
iz ruku Gospodnjih svaku bol i sjedinjene s Isusom pridonose je za ra{irenje Crkve Isusove u
du{ama i dru{tvu.
(D, Zagreb, 13.II.1928.)
Lako je pri~e{}ivati se, ali je trpko jesti drvo krià
Lako je svaki dan primati sv. Pri~est i gostiti se

s Gospodinom. Oh, kako je ~ovjeku trpko kada
mora da grize i jede tvrdo drvo svetoga krià. Danas mi opet zub izvadi{e.
(D, Zagreb, 15.II.1928.)
@rtva ìvota za hrvatsku mlade`
Prije odlaska u bolnicu na operaciju Ivan je posjetio

u Bazilici Srca Isusova svoga ispovjednika o. Josipa
Vrbaneka, isusovca, s kojim je razgovarao o svome predosje}aju da }e mlad umrijeti. O. Vrbanek u svojoj biografiji o Ivanu navodi njegove rije~i o spremnosti na
`rtvu ìvota i o predanju u Volju Bo`ju.
Zaista je bol ne{to veliko i vrijedno... @rtva,
potpuna `rtva! Velim do{lo je vrijeme `rtve...
Labandon- potpuno predanje.... E pa - fiat. Budi
volja Tvoja....U ruke Bo`je... Ako zrno p{eni~no
padnuv{i u zemlju istrune, donosi obilati rod....
Da, o tom sam ve} davno uvjeren: treba `rtvovati!
Ja sam gotov!
Kako }e u nebu biti lijepo!
Injekcija nije potpuno djelovala, pa sam

osje}ao udarce lije~ni~kog ~eki}a. Ali, ja sam tom
zgodom stalno mislio kako }e u nebu biti lijepo...
Pa {to je umrijeti; iza toga dolazi drugi svijet. Tamo }e biti tako lijepo i veselo! (Put k Suncu, str. 189)
113
Prino{enje `rtve Bogu
Nakon {to mu je ispovjednik, isusovac o. Josip

Vrbanek podijelio bolesni~ko pomazanje na samrti, te
vide}i da Ivan zaista prinosi `rtvu ìvota, podsjetio ga
je na posljednji razgovor i pitao ga, ima li mu jo{ {to
re}i. Ivan potvrdi, a ispovjednik mu re~e:
Zar ne, vi `rtvujete svoj ìvot za hrvatsko orlovstvo? Ivan vedro pogleda, velike njegove o~i
zasja{e ... i naklonio je glavom u znak potvr|iva(Put k Suncu, str. 189)
nja.
Koliko je ova `rtva bila Bogu draga pokazali su doga|aji nakon Ivanove smrti. Njegovo ime i djelo postali
su program ìvota i rada mnogim mladim hrvatskim
katolicima.
114
OÊKUJEM MILOSR\E
GOSPODINOVO
Testament Ivana Merza
Predosje}aju}i da }e umrijeti, Ivan je prije odlaska
na operaciju sastavio svoju oporuku i to na latinskom
jeziku, jeziku Crkve. Radilo se u stvari o nacrtu natpisa
za nadgrobni spomenik ali mu je Ivan dao naslov testamentum. To je bilo ujedno i posljednje {to je Ivan
napisao u svome ìvotu. Oporuka je prona|ena u ladici
njegova pisa}eg stola nakon smrti. U nekoliko re~enica
Ivan je saèo sav svoj ìvot i svoje vjerovanje u budu}nost koju mu obe}aje Onaj kojemu je povjerovao i
posvetio svoj ìvot. U tim rije~ima nema straha ni neizvjesnosti pred misterijem kojemu ide u susret. Iz svake rije~i izvire samo vedra nada i sigurno pouzdanje u
vje~ni ìvot i blaènstvo {to vjerniku obe}ava kr{}anska vjera. Najprije donosimo hrvatski prijevod, a na
drugoj strani faksimil izvornika i latinski prijepis.
Umro u miru katoli~ke vjere.
@ivot mi je bio Krist a smrt dobitak.
O~ekujem milosr|e Gospodinovo
i nepodijeljeno potpuno vje~no
posjedovanje Presvetog Srca Isusova.
I(van) M(erz) sretan u blaènstvu i miru.
Du{a }e moja posti}i cilj za koji je stvorena.
U Gospodinu Bogu.
115
Ivanova oporuka jest divan zaklju~ak njegova ìvota i kruna njegove pobo`nosti. Njome je stavio to~ku na
remek-djelo {to ga je stvorio od svoje du{e i svoga ìvota sura|uju}i s Bo`jom milo{}u.
Ove rije~i njegove oporuke nalaze se danas uklesane
na bijeloj mramornoj plo~i nad njegovim grobom u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu.
TESTAMENTUM
Decessit in pace fidei catholicae.
Mihi vivere Christus fuit et mori lucrum.
Expecto misericordiam Domini
et inseparabilem, plenissimam, aeternam
possessionem Smi Cordis Jesu.
I. M. dulcis in refrigerio et in pace.
Anima mea attinget finem suum quare creata erat.
En Theo Kyrio.
116
BIBLIOGRAFIJA
RADOVA
IVANA MERZA
^lanci i studije
Literarna kritika
1. Objektivna kritika. - Hrvatska Prosvjeta br.4-5,1920.
str.118-120
2. Proìvljavanje rata. Uz Barbusse-ov "Oganj". Hrvatska Prosvjeta br.4-5(1920) str.88-95
3. K problemu katoli~ke knjièvnosti. - Hrvatska
Prosvjeta br.1, 1921. str.28-30
4. Katoli~ka tragedija. Paul Claudel: L'Annonce faite
Marie. - Hrvatska Prosvjeta br.9-10, 1921. str.274-287
5. Francuski katoli~ki naturalisti~ki roman. Emile
Baumann: L'Immol. - Lu~ br.5, 1922. str.28-30
6. Egzoti~ni roman u Francuskoj. Ernest Psichari: Le
voyage du Centurion. - Lu~ br. 5, 1922. str.131-136
7. Francis Jammes. @ivotopis i analiza njegova
najva`nijeg djela: Les Gorgiques Chrtiennes - Lu~,
br.6, 1922. str.161-164
8. Francis Jammes: Monsieur le Cur d'Ozeron. - Lu~,
br.9-10, 1922. str.259-265
9. Yoris Karl Huysmans 1848.-1907. Uloga konverzije.
- Lu~, 5-6, 1923. str.129-130
10. Umjetni~ki utjecaj latinske liturgije na obra}enje
jednog naturalsti~kog knjièvnika. - Lu~, br.9-10,
1923., str.204-209
117
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
118
Liturgija
Razmatranja o Rimskom misalu - Hrvatska Prosvjeta,
br.3-4, 1922. str.81-87
Upliv liturgije na francuske knjièvnike od
Chateaubriand-a (1881) do danas. - Katoli~ki list,
br.33, 1922. str.394-397; br.37, 1922. str.446-448; br.38
1922. str.459-461
Liturgijski kuti}. - Posestrimstvo, svaki broj od 1922.
do 1925.
Preporod crkvene glazbe. - Narodna Politika, br.6,
1923. str.2-3
Crkveni koncert. - Narodna politika, br.69, 1923,
str.2-3
Doma}e vijesti. Lamentacije u katedrali. - Narodna
Politika, br.73, 1923. str.4
Paul Claudel i liturgija. - Hrvatska Prosvjeta, br.9,
1923. str.414-424
Duhovna obnova po liturgiji. - Lu~, br.1, 1924.
str.11-17
Liturgijska predavanja u Zagrebu. - Nedjelja, br.18,
1924. str.2-3
La liturgie catholique dans l'oeuvre d'Emile
Baumann (Katoli~ke liturgija u djelu Emila
Baumann-a). - Les Cahiers Catholiques, br.116, 1924.
str. 3170-3179
La liturgie catholique dans l'oeuvre de Paul Claudel
(Katoli~ka liturgija u djelu Paul Claudel-a). - Les
Amitis catholiques franaises, br.12, 15 avril 1924,
str.l5-17 i br.13, 15 mai 1924, str.13-16
Ne{to o ljepoti rimokatoli~ke liturgije.
Svjedo~anstva suvremenih francuskih knjièvnika. @ivot , br.5, 1924. str.260-267
Liturgija i umjetnost. - @ivot, br.6, 1924. str.336-340
U krilu sv. Liturgije. - Hrvatska Prosvjeta, br.12, 1924.
str.510-518
Katoli~ka liturgija i nekoji obra}enici. - @ivot, br.1,
1925. str.41-43
Boì}no bogoslu`je kod otaca franjevaca. - Katoli~ki
List, br.3, 1925. str.35-37
27. Art pour Dieu (Umjetnost za Boga). - Hrvatska

Prosvjeta, br.3, 1925. str.73-76; br.5, 1925. str.123-125
28. Himan djevica. - Za Vjeru i Dom, br.5, 1925. str.107
29. Obred za obla~enje novakinja kod redovnica
sv.Benedikta, kad funkciju vr{i biskup ili opat. - Za
Vjeru i Dom, br.9, 1925. str.242-244; br.10, 1925.
str.260-273
30. Isus prijatelj malenih. - Katoli~ki List, br.43, 1925.
str.551-552
31. Ljepota crkvene godine. - @ivot, br.4, 1926.
str.214-220
32. Crkveno pjevanje. - Katoli~ki Tjednik, br.23, 1927.
str.3
33. Obred obla~enja novakinja. - Franjeva~ki Vjesnik,
br.1, 1928. str.18-21.
34. Gregorijanska glazba. - @ivot, br.1, 1928. str.34-38
35. Liturgija i Sv.Franjo Sale{ki. - Franjeva~ki Vjesnik,
br.4, 1928. str.100-105
Katoli~ke organizacije
36. Novo doba. - Lu~, br.9-10, 1919. str.210-214
37. [to ho}emo. - Zora-Lu~, br.1, 1920. str.4
38. Katoli~ka |a~ka internacionalna unija. - Zora-Lu~,
br.2, 1920. str.35-37; br.3-4, 1920. str.70-72
39. Novi tip akademske organizacije. - @ivot, br.2, 1920.
str.20-22
40. Vjerski preporod austrijskih katolika. - Narodna
41. Katoli~ka internacionalna |a~ka unija. - Narodna
42. Internacionalni kongres kr{}anskih demokrata. Narodna Politika, br.279, 1921. str.2
43. Opera Kardinal Ferrari. Jedna katoli~ka socijalna
institucija. - Katoli~ki List, br.46, 1922. str.551-554
44. Manifestacija katoli~kih umjetnika. - Narodna
45. Sedmica katoli~kih knjièvnika. - Narodna Politika,
br.142, 1922. str.2-3; br.143, 1922. str.2-3
46. Sticanje podmlatka. - Lu~, br.1-2, 1923. str.l4-16
47. Moj dnevnik. - Narodna Politika, br.2, 1923. str.3
119
48. Orlovsko slavlje u Me|imurju. - Narodna Politika,

l4.VII.1923.
49. Unutarnja snaga Kongregacije. - Katoli~ki List, br.51,
1923. str.618-619
50. Nove smjernice omladinskog pokreta. - Katoli~ki
List, br. 1, 1924. str.10-11
51. Na adresu "Hrvatskog sokola". - Katoli~ki List, br.2,
1925. str.20-21
52. Katoli~kim roditeljima. Prigodom proslave Dana
katoli~ke omladine. - Nedjelja, br.18, 1925. str.1-2
53. Kolumbovi vitezovi u Rimu. - Orlovska Straà, br.4,
1926. str.16-18
54. Orlovska organizacija - |a{tvo i Katoli~ki pokret.
(Izdano kao rukopis). - Zagreb, 1926.
55. Hrvatsko Orlovstvo. - Kalendar Presv.Srca Isusova i
Marijina, Zagreb 1926. str.146-147
56. Sve}enik kao duhovnik Omladinskog udruènja. Franjeva~ki Vjesnik, br.4, 1927. str.85-87
57. Borba njema~ke katoli~ke omladine proti sportskom
materijalizmu. - @ivot, br.4, 1927. str.230-233; br.5,
1927. str.282-289.
58. Iz povjesti Orlovstva. - Katoli~ki Tjednik, br.25, 1927.
str.8-9
59. Apostolat na{e belgijske bra}e. - Orlovska Straà,
br.7-8, 1927. str.222-223
60. Orlovstvo i prilike u Katoli~kom pokretu. (Izdano
kao rukopis). - Zagreb, 1927.
61. Mahni}evim putem. - Orlovska Misao, br.3-4,
1927./1928. str.33-36
62. Osnivajmo orlovska i orli~ka dru{tva. - Katoli~ki
Tjednik, br.3, 1928. str.3
63. Kriàri novog vijeka. - Orlovska Straà, br.5, 1928.
str.130-134
64. Iz suvremene duhovne pastve. - Franjeva~ki Vjesnik,
br.6, 1928. str. 161-167
65. Dr.I.Merz o senioratu. Iz Merzova pisma od
25.IV.1927. - Katoli~ki Tjednik, br.40, 1928.
66. Orlovstvo nije nikakva novotarija. - Katoli~ki Tjednik,
br.40, l928. str.5
67. Interkonfesionalizam. - Nedjelja, br.29, 1938. str.2-3
120
Katoli~ka Akcija
68. Katoli~ka Akcija u Italiji. - Katoli~ki List, br.1, 1924.
str.4-9
69. Katolicizam i politika. - Katoli~ki List, br.16, 1924.
str.187-190; br.17, 1924. str.201-203; br.18, 1924.
str.212-213
70. Katolici i politika. - Nedjelja, br.17, 1924., str.1-2
71. Biskupi i izbori u Francuskoj. - Nedjelja, br.23, 1924.
str.2-3
72. Katoli~ka Akcija i strana~ka politika. - Katoli~ki List,
br.25, 1924, str.295-298
73. Katoli~ka Akcija i politi~ka stranka. - @ivot, br.5,
1924. str.303-305
74. Izbori u Francuskoj. - Katoli~ki List, br.28, 1924.
str.336-338
75. Katoli~ka Akcija. - Katoli~ki List, br.30, 1924.
str.360-361; br.31, 1924. str.368-370; br.32, 1924.
str.383-385; br.33, 1924. str.400-403
76. Katoli~ka Akcija - katoli~ka politi~ka stranka katoli~ki dnevnik. - Nedjelja, br.1, 1925. str.3-4
77. Vje~ni Rim. Katoli~ka Akcija. - Za Vjeru i Dom, br.1,
1925. str.15; br.2, 1925. str.27-28; br.3, 1925. str.44-47
78. Katoli~ka Akcija i vjerska udruènja. - Vrhbosna,
br.9-10, 1926. str.163-165
79. Provo|enje hrvatske Katoli~ke Akcije. - Vrhbosna,
br.3, 1927, br.44-47
80. Vlast Crkve.- Vrhbosna, br.4-5, 1927. str.75-80;
br.6,1927. str.94-96; br.7, 1927. str.105-108
81. Vjera i Gospodarstvo. - Orlovska Straà, br.7-8, 1927.
str.226-227
82. Socijalno-ekonomska akcija katolika. - Katoli~ki
Tjednik, br.18, 1927. str.5-6
83. Vjera i gospodarski ìvot. - Katoli~ki Tjednik, br.27,
1927. str.5
84. Katoli~ka Akcija. Narav i definicija - cilj - sredstva. Knji`nica Novi @ivot, Svezak 4, [ibenik 1927.
85. Kr{}anski dru{tveni poredak. - Orlovski Vjesnik, br.1,
2, 3-4,1928.
121
Papa - Rim
86. Mir Kristov u Kraljevstu Kristovu. - Mladost, br.7,
1923. str.95-96
87. Katoli~anstvo i hrvatski narod. - Mladost, br.11-12,
1924. str.201-214
88. Vje~ni Rim. - Za Vjeru i Dom, br.1, 1925. str.15
89. U Vje~ni Rim! - Mladost, br.3, 1925. str.65-67
90. Sveta Godina. - Za Vjeru i Dom, br.4, 1925. str.83-86
91. Orlovi u Rimu. - Katoli~ki Tjednik, br.13, 1925. str.5-6
92. U misijskoj izlo`bi. - Za Vjeru i Dom, br.10, 1925.
266-269
93. Papa. - Za Vjeru i Dom, br.12, 1925. str.337-339
94. Suze Sv.Oca. - Katoli~ki Tjednik, br.51, 1926. str.9
95. Njegovoj Svetosti Papi Piju XI prigodom
5. godi{njice krunjenja. - Za Vjeru i Dom, br.1-2,
1927. str.3-4
96. Papina dràva. - Katoli~ki Tjednik, br.26, 1927. str.5-6
97. Krist Kralj. - Za Vjeru i Dom, br.8-9, 1943. str.3
Lurd
98. Dva ~uda u Lurdu. - Narodna Politika, br.187, 1921.
str.2-3
99. Zolin Lurd. - Hrvatska Prosvjeta, br.7, 1923.
str.316-329
100. Lurdske proslave u Zagrebu. - Nedjelja, br.13, 1924.
str.3-4
101. Lurd. - Katoli~ki List, 1924.god.: br.37, str.441-444;
br.38, str.460-461; br.39, str.477-480; br.40,
str.489-491; br.41, str.503-506
102. Najnovija ~udesa u Lurdu. - Popularno nu~na
knji`nica "Hrv. kat. narod. saveza" u Zagrebu,
Zagreb 1924.
103. Na{a Gospa Lurdska. - Glasnik Sv. ]irila i Metoda,
br.2, 1925. str.25-26
104. Lurd u francuskoj knjièvnosti. - Za Vjeru i Dom,
1925.god.: br.1, str.5-7; br.2, str.25-27; br.3, str.34-38;
br.4, str.70-73; br.5, str.108-110; br.6-8, str.140-146
122
Kr{}anski moral
105. Crkveni autoritet i novinstvo. - @ivot, br.1,
1919.-1920. str.22-23
106. Zdravi i nezdravi nacionalizam. - @ivot, br.6, 1924.
str.350-358
107. Zabrana ~itanja nekih novina. - Katoli~ki List, br.42,
1924. str.519
108. Biskup zabranjuje ~itanje lo{ih novina. - Katoli~ki
List, br.42, 1924. 519-520
109. @ena i politika. - Za Vjeru i Dom, br.2, 1925. 22-24
110. Katolici i novi plesovi. Izra|eno prema francuskom.
- Sarajevo 1926.
111. Ti i ona. Namijenjeno zrelijoj mu{koj omladini. Knji`nica Novi @ivot, Svezak 1, Zagreb, 1926.
112. Borimo se protiv dana{njih plesova u dvoje. Katoli~ki Tjednik, br.5, 1928. str.5
113. Katoli~ki omladinac i politika. - Narodna Politika,
br.121, 1928. str.1 (^lanak je uklju~en u ~lanak od
Pave Matijevi}a: Dr.Ivan Merz i politi~ko drànje
katolika. - Isti broj, ista strana)
114. Smjernice za obnovu kr{}anskih }udorednih obi~aja.
- Katoli~ki Tjednik, 1928: br.12, str.2-3; br.13, str.2-3,
br.14, str.2-3
115. Suvremena kriàrska vojna njema~kih katolika. Katoli~ki Tjednik, 1928: br.22, str.2; br.23, str.2-3; br.24,
str.2; br.25, str.2; br.26, str.2
116. Prava ljubav k domovini. - Kalendar Srca Isusova i
Marijina, Zagreb 1929. str.123-125
117. Krijesnica. - Za Vjeru i Dom, br.4-5, 1930, str.85-86
118. Smjernice organizacije o stvaranju kr{}anskih
}udorednih obi~aja. - Za Vjeru i Dom, br.4, 1934.
str.52-53
119. Marija i tjelovje`ba. - Mladost, br. 8-9, 1924.
str.139-141
120. Katoli~ki tjelesni uzgoj. - Katoli~ki Tjednik, br.32,
1926. str.1-2
121. Tjelesni uzgoj kod omladine. - Franjeva~ki Vjesnik,
1927.g.; br.7, str.148-150; br.8, str.173-174; br.9,
str.193-196
122. Tjelesni uzgoj omladine. - Katoli~ki Tjednik, br.8,
1928. str.5
123. Tjelesno savr{enstvo uvjet du{evnog savr{enstva. Franjeva~ki Vjesnik, br.9, 1928. str.271-274
123
Razno
124. Rabindranath Tagore o Europi. - @ivot, br.4,
1919-1920, str. 85-86
125. La vie et l'oeuvre d'un grand prlat de Yougoslavie.
- Les Amitis franaises, br.2, 1921, str.8-10
126. \ak-apostol Pierre Poyet. - Lu~, 1-2, 1922. str.24-27
127. Bistri~ko pro{teni{te. - Hrvatska Prosvjeta, 1922.g.:
br.17-18, str.431-432; br.19-20, str.476-478
128. Proslava 75-godi{njice samostanske preparandije. Nedjelja, br.22, 1924. str.1-2
129. Sv.Tarzicije. - Mladost, 1924. str.201
130. Nove katoli~ke novine. - Nedjelja, 50, 1924. str.2-3
131. Posjet odli~nog francuza. - Narodna Politika, br.18,
1925. str.4
132. [kolstvo. - Za Vjeru i Dom, 1925.: br.5, str.111-117;
br.6-7, str.174-187
133. Juna~ki ìvot sv.Ivane od Arka. - Knji`nica Novi
@ivot, Svezak 2, Zagreb 1926.
134. Ing.Dragan Maro{evi}. - Vjesnik Marijinih
Kongregacija, br.5, 1927. str.70-71
135. Novosti jednog dana. Iz katoli~kog svijeta. - Katoli~ki
Tjednik, br.3, 1928. str.2
136. Iz zna~ajnijih pisama Dra Ivana Merza. - @ivot, br.5,
1938. str.294-300
137. Philosophia perennis. - \a~ki Orao, br.4, 1926.
str.9-12; pretiskano u Nedjelji 1942.: br.28, str.3;
br.29, str.3
138. Jedan dan kod trapista. - Nedjelja, br.7, 1944. str.6
139. Merz o sv.Franji. - Ivan Merz - Glasilo Postulature,
br.1-2, 1976. br.9
S a b r a n a d j e l a, 1. svezak
140. L'influence de la liturgie sur les crivains franais de
Chateaubriand nos jours. (Utjecaj liturgije na
francuske knjièvnike od Chateaubriand-a do na{ih
dana.) Doktorska disertacija Ivana Merza obranjena
na Filozofskom fakultetu Zagreba~kog sveu~ili{ta
1923. - Izdana je prigodom 100. obljetnice ro|enja
Ivana Merza kao prvi svezak njegovih Sabranih
djela. - Zagreb, Filozofski Fakultet Sveu~ili{ta u
Zagrebu i Postulatura kauze za kanonizaciju Ivana
Merza, 1996., 303 str.
124
BIBLIOGRAFIJA
PUBLIKACIJE O IVANU MERZU
Ovdje se navode samo biografije, knjige i ve}e studije objavljene o Ivanu Merzu. Brojni ~lanci, eseji i manje studije objavljene u raznim ~asopisima i drugim publikacijama u ovom popisu
nisu uklju~eni.
Biografije, knjige, studije
1. Dr.Dragutin Kniewald: Ivan Merz - ìvot i
djelovanje. Zagreb 1932.
2. Bo`ji ~ovjek Hrvatske - Dr.Ivan Merz. Zbirka eseja i
~lanaka. Zagreb 1938.
3. Dr. Kniewald Karoly: A lelek tuzharcosa - Dr. Ivan
Merz elete. Szalesi Muvek 1940., 193 str. Prijevod
biografije Ivana Merza na ma|arskom jeziku.
4. Josip Vrbanek, DI: Vitez Kristov Ivan Merz, Zagreb
1943.
5. Boìdar Nagy, DI: Borac s bijelih planina - Ivan
Merz. Zagreb, Filozofsko-Teolo{ki Institut, 1971.
6. Ivan Merz: Put k suncu. Odabrani spisi. - Zagreb,
Postulatura Ivana Merza, 1978., 179 str.
7. Boìdar Nagy, DI: Prijatelj mladih - Ivan Merz,
Zagreb 1974., 132 str.
8. Dr. Marin [karica: Ivan Merz - iniziatore del
movimento liturgico in Croazia (Ivan Merz,
za~etnik liturgijskog pokreta u Hrvatskoj), Rim
1975., 511 str.; doktorska disertacija na talijanskom
jeziku (u rukopisu). Objavljen izvadak.
9. Boìdar Nagy, DI: Ivan Merz - uomo di fede ed
educatore alla fede (Ivan Merz - ~ovjek vjere i
odgojitelj za vjeru), Rim 1977., 354 str.; doktorska
disertacija na talijanskom jeziku (u rukopisu).
Objavljen izvadak.
125
10. Pojava i zna~enje dr. Ivana Merza u Crkvi u

Hrvatskoj. Zbornik radova sa Simpozija odrànog
1978.g. prigodom 50. obljetnice smrti Ivana Merza.
Zagreb 1979., 130 str.
11. Boìdar Nagy, DI: Tko je Ivan Merz? Kratak prikaz
ìvota i djelovanja Ivana Merza. Zagreb 1980., 88 str.
12. Dr. Dragutin Kniewald: Sluga Bo`ji dr. Ivan Merz
(drugo izdanje), Zagreb 1988., 318 str.
13. Du{an @anko: Svjetlo na gori - Dr. Ivan Merz.
Zagreb 1990.; 75 str.
14. Ivan Merz: Put k suncu. Odabrani tekstovi Ivana
Merza. Priredio i komentirao o. Boìdar Nagy. Zagreb, Filozofsko teolo{ki institut FTI i Postulatura
za beatifikaciju I. Merza, 1993. - Drugo
nadopunjeno izdanje, 232 str.
15. Boìdar Nagy: Ivan Merz, istaknuti laik u
svjedo~enju Evan|elja. - Zagreb, Izd. Postulatura za
beatifikaciju Ivana Merza. 1. izdanje 1995., 2.
izdanje 1996., 56 str.
16. Simpozij o Ivanu Merzu 1996. g. - Radovi objavljeni
u ~asopisu "Obnovljeni @ivot", br. 3/4 1997.
17. Fabijan Veraja: Ivan Merz, Pioniere dell' Azione
Cattolica in Croazia. Positio super vita virtutibus et
fama sacntitatis. - Roma, Libreria Editrice Vaticana,
1998., 1104 str.
âsopisi o Ivanu Merzu
1. Glasilo Postulature - Ivan Merz. âsopis za
promicanje poznavanja i {tovanja Ivana Merza.
Izlazi u Zagrebu od 1973.g.
2. Orao zlatnih krila - List za promicanje {tovanja
sluge Bo`jega Ivana Merza. Osniva~ i urednik
Marko Sinov~i}. List izlazi u Buenos Airesu, u
Argentini od 1981.g.
3. Rycerz krzyza bialego - Vitez bijeloga krià. List
I.Merza na poljskom jeziku. Izdaje ga i ure|uje Jozef
Staszkowian, Gromadka, Poljska. Izlazi od 1993.g.
126
Sadràj
Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
Ivan Merz - biografija . . . . . . . . . . . . 13
Ideali mladosti . . . . . . . . . . . . . . . . 16
@ivot . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
Prolaznost, smrt, vje~nost . . . . . . . . . . 20
Bog . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
Krist . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
@ar Euharistije . . . . . . . . . . . . . . . . 32
Ljubav Kristova Srca . . . . . . . . . . . . . 40
Crkva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
Svjetionik kroz vjekove . . . . . . . . . . . . 47
Marija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51
ârobna ljepota . . . . . . . . . . . . . . . 55
Stvaranje remek-djela . . . . . . . . . . . . 62
Plamen za beskrajnim visinama . . . . . . . 70
Borba za savr{eno{}u . . . . . . . . . . . . 75
Odaslanik Velikog Kralja . . . . . . . . . . . 70
Uspon na goru svetosti. . . . . . . . . . . . 83
Ljubav, ~isto}a, brak, obitelj . . . . . . . . . 89
Suradnja s Kristom . . . . . . . . . . . . . . 95
Dobiveni dani . . . . . . . . . . . . . . . . 104
Zamisao nove zajednice . . . . . . . . . . 106
Trpljenje posve}uje du{u . . . . . . . . . . 108
O~ekujem milosr|e Gospodinovo . . . . . 115
Bibliografija radova Ivana Merza . . . . . . 117
Bibliografija o Ivanu Merzu . . . . . . . . . 126
Sadràj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127
127
RADOST I NADA
ovaj niz knjiga nudi ~itatelju mogu}nost dubljeg

molitvenog i meditativnog ìvota
1. Dietrich von Hildebrand
ENCIKLIKA HUMANAE
VITAE, Zagreb, 1970.
2. S. Ignacio de Loyola
DUHOVNE VJE@BE
Zagreb, 1971.
3. Vatroslav Halambek
KAPI ZA SRCE
Zagreb, 1996.2
4. Karl Rahner
MOLITVE @IVOTA
Zagreb, 1995.2
5. Stjepan Harja~
SRCE - DAR
Zagreb, 1995.2
6. Stjepan Harja~
@IVOT IZ SRCA
Zagreb, 1994.2
7. Anthony de Mello
PUT K BOGU,
Zagreb, 1996.3
8. Ivan Cindori
KAMO IDE TVOJ
@IVOT?
Zagreb, 1994.
9. Ignacio Echniz
RAZGOVORI SA
SVECEM
Zagreb, 1994.
10. Anthony de Mello
PJEV PTICE
Zagreb, 1996.3
MOLITVA @ABE (I. dio),
Zagreb, 1997.2
MINUTA MUDROSTI,
Zagreb, 1997.2
IZVORI
Zagreb, 1995.

MOLITVA @ABE (II. dio)
Zagreb, 1996.
15. Mihly Szentmrtoni
U POTRAZI ZA
PUNINOM
Zageb, 1996.
16. Slavko Pavin
TI UZA ME
Zagreb, 1996.
17. Ivan Cindori
DO\I I VIDI!
Zagreb, 1997.
18. Mirko Nikoli}
MOLITI - ALI KAKO?
Zagreb, 1997.
POZIV NA LJUBAV
Zagreb, 1997.
20. Nikola Stankovi}
ZRNO VJERE
Zagreb, 1997.
KLICA NADE
Zagreb, 1997.
KLAS LJUBAVI
Zagreb, 1997.
23. Mirko Nikoli}
LJEPOTA SUSRETA
Zagreb, 1998.
24. Pierre Teilhard deChardin
HVALOSPJEV SVEMIRA
Zagreb, 1998.
25. Mirko Nikoli}
RADOST SUSRETA
Zagreb, 1999.
26. Ivan Merz
PLAMEN ZA VISINAMA
Zagreb, 1999.
Ove i ostale knjige FTI-a mogu se naru~iti na adresi:

STJEPAN DILBER, HR-10001 Zagreb, pp. 699, Palmoti}eva 31
(tel. 01/433.362; /433-229; Fax: 01/433-230)
128
Ivan Merz ro|en je u Banja

Luci 16. XII. 1896. god.
Odgajan je u liberalnoj
sredini. Gimnaziju je zavr{io
u rodnom mjestu. Nakon mature, 1914. god., poha|a kroz
tri mjeseca vojnu akademiju,
a potom 1915. god. zapo~inje
studij prava na Be~kom sveu~ili{tu. Prvi svjetski rat prekida mu studij. Mobiliziran je. Proìvljava sve
strahote rata na fronti u Italiji od 1916. do 1918.
Nakon rata nastavlja studij knjièvnosti u Be~u
1919. i potom u Parizu od 1920. do 1922. god.
Po zavr{etku studija, u jesen 1922. god., dolazi
u Zagreb gdje postaje profesor francuskog jezika i
knjièvnosti na Nadbiskupskoj klasi~noj gimnaziji. Doktorirao je 1923. na Filozofskom fakultetu
Zagreba~kog sveu~ili{ta radnjom pisanom na
francuskom o utjecaju liturgije na francuske pisce. Sve svoje slobodno vrijeme posve}uje odgoju
mladeì u katoli~kim organizacijama. Jedan je od
prvaka liturgijskog pokreta u Crkvi u Hrvatskoj.
Glavna njegova karakteristika kao katoli~kog
intelektualca jest ljubav i odanost Katoli~koj
Crkvi, Rimu i Papinstvu. Ivan Merz je bio ~ovjek
ìve vjere, iskrene molitve, samoodricanja, dnevne Pri~esti, adoracije, predanog trpljenja, {iroke
naobrazbe. Umro je u Zagrebu 10. svibnja 1928.g.
u 32. godini ìvota, na glasu svetosti. Na samrti je
prikazao svoj ìvot kao `rtvu Bogu za hrvatsku
mlade`. Postupak za njegovo progla{enje blaènim u tijeku je u Rimu, u vatikanskoj Kongregaciji za kauze svetaca.
U ovoj je knjizi objavljen izbor njegovih najljep{ih misli koje nam pokazuju kako se uspinjao
prema Bogu koji ga je svojom milo{}u privla~io.
ISBN 953-6257-69-6

Plamen Za Visinama PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Plamen Za Visinama PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Plamen Za Visinama PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Ivan Merz

Biblioteka RADOST I NADA - 26

sno da ga je Bo`ja Providnost vodila i pripremala

ka`e tko je `ivio me|u nama, tko je djelovao u

katoli~ki intelektualac rije~ju i perom odu{evljava

Za mladih dana `elio sam vru}e

Ono {to je osje}ao i nesvjesno slutio u svojoj du{i

@ivot nije u`ivanje, nego `rtva.

@ivot mora da nam je `rtva, da mnogo lijepoga

Volim ovu sada{nju generaciju, jer je trpjela i

Biti u harmoniji koja vlada u svemiru

@ivot je kratka te{ka ku{nja

Patnja sugerira smisao `ivota

Ho}u da prodrem u misterij `ivota

Polako gine mladena~ko odu{evljenje. Sve

Ima li ~ovjek ovdje pravo na sre}u? Zar nije

Religiozni `ivot, misao na Vje~nost, Smrt, Lju(D, B. Luka, 17.VIII.1914.)

Na kraju `ivota slavlje Uskrsnu}a

Pro}i }e i roditelji i sve }e izgledati kao san,

Du{evni svijet no}i i molitve realniji je od svega

Tamo gore je pravo carstvo

Iskreno govore}i, ja se ne bojim smrti, ta tamo

Problem smrti najva`nije pitanje

Najva`nije je pitanje za ~ovjeka problem smrti.

Ovaj `ivot samo prolazna faza

U ~ovjeku je te`nja da ne{to stvara, da ga jedna

literatura, nikakva djevojka, uop}e ni{ta. Jedini

Uvijek svjesni kratkotrajnosti `ivljenja

Kad bude pro{ao taj rat, ne smijemo se zavu}i

Gomilati blago za onaj `ivot

Gdje nema Tebe, Bo`e, tamo nema ni veselja.

Na ovoj smo zemlji samo do{ljaci i putnici

Kada top grune, mislim da mi propovijeda

U ovome le`i filozofija sre}e: valja postaviti

Ako naime vjerujemo u apsolutno Bo`anstvo,

Treba sve sile ovoga `ivota usredoto~iti prema

Bo`e, koliki li je svemir: sve svijetli, sve se kre}e!

Svemir, vje~nost, neizmjernost, du{a - vje~ne tajne

Kojom li brzinom ta neizmjernost juri i okre}e

[to je spram svemira ~ovjek - crv? Tijelo je crv,

zmjerno mali dio, dio Njegove iskrice, ali opet je

Sve divote svijeta, sva priroda, dovode do

Vjerujem da je Bog savr{en duh

Bez molitve religija mrtva

Na{ duh svom `estinom te`i za savr{enim, za

Uza svu sumnju tvrdo vjerujem

da Ga osje}am oko sebe, u sebi, tu ovdje, ondje,

Kad posumnjam u Najvi{e, u Dobrotu i u svu

Bo`e, koliko Te ljubim, koliko Ti zahvaljujem

Bo`e, Bo`e, oprosti mi {to sam Te ostavio. Daj

Apsolutno je zadovoljstvo samo u Bogu

Bo`je djelovanje u ~ovje~anstvu

Prvi put sam vidio svijetlo-modri Atlanski

^ovjek te`i za Bogom

Postoji jedan Bog, koji neprestano djeluje na

Tajanstvena sveprisutnost Bo`ja u no}i

Merzovo razmi{ljanje u ranim jutarnjim satima u

Te{ko da je tko pomislio da se prikazao On,