Meso je meso

Krv je prsnula u vodu kad su nazubljeni otri zupci trozuba sahuaginskog

kralja probili blijedu kou stanovnika povrine. Smrt je ve dola po ovjeka,
no Huaanton ga je zgrabio, svojom golemom snagom slomio mu kraljenicu i
otkinuo glavu. Drei je u ruci, on gurne tijelo natrag prema straarima.
Podijelite dar ovog hrabrog ratnika, zapovjedi sahuaginski kralj. Neka
njegovo tijelo na vas prenese njegovu hrabrost i vjetinu. Meso je meso.
Meso je meso! odgovori gomila.
Huaanton zdere meso s glave, prodirui ga s oiglednim uivanjem.
Meso je meso!
Odustani dok jo moe
Jherek je elio upitati morskog psa od ega je to trebao odustati, no nije
mogao. San ga je uhvatio u svoje mree i strah mu je zaguio glas. Jo uvijek
je drao kantu, jer je ak ni sad nije mogao ispustiti. Pravila njegovog oca jo
uvijek su upravljala njime.
Morski pas otvori usta, otkrivajui redove otrih zuba, dugakih osam ili
devet palaca. Zamahne repom, jurei oko njega u krugu. Bez upozorenja,
morski pas zaroni prema njemu, pokazujui mu da e ga progutati u jednom
zalogaju.
Onda umri, djeae, ree morski pas, da bude pojeden!
Crnilo izbrie Jherekovu svijest.

Prijevod:
Prijevod Ana Briki

Naslov originala
Mel Odom

W IZARDS OF THE C OAST - UNDER FALLEN STARS

Ova je pria o pomorskoj pustolovini i spletkama u morima

Faeruna, posveena onima koji su je tebi donijeli, prijatelju!
Naem hrabrom kapetanu, Philipu Athansu, koji je priu vodio i
uvao od nepomirljivih obala i neprijateljskih voda, punih spretnih
mesodemih zvjerova.
Prvom asniku i zvjezdanom navigatoru, Stevenu Schendu, koji
je nacrtao dubine Kraljevstava i one koji tamo ive, da bi nam dao
ovu silnu priu.
Admiralici Mary Kirchoff, grrr, koja nam je, iako fina dama, dala
ovaj dobar brod i pazila iskusnim okom da ga odrimo na povrini.
A to se tie vaeg dobrostivog piskarala, ja sam vjetar koji puni
jedra.

Prolog

Seros (More palih zvijezda)

15. tarsakh, Godina eljezne rukavice
Flyys je grabio svojim opnastim rukama kroz vodu i udarao nonim
perajama. Mladi je triton hitro rezao kroz pliine oceana, no znao je da to nije
dovoljno da bi pobjegao goniteljima. Prisiljavao se ne gledati iza sebe, ali je
ipak bacio pogled preko ramena.
Morkothi su plivali za njim. Sad ih je bilo est; previe da bi se pokuao
s njima boriti u oceanu. Svi su bili neodreeno humanoidnog oblika, s
gomoljastim glavama koje su ga podsjeale na locatahe, osim kljunova nalik
na lignjine koji su im dominirali licima. Goleme su se oi, smjetene sa svake
strane glave, sad usredotoile na njega, neovisno se kreui. Hrptene su
peraje na njihovim leima izgledale kao otrice noeva.
Svaki je od njih imao po etiri ruke, a po dvije su imale debela klijeta
koja su ih oznaavala kao morkothsku klasu ratnika. Iz donjeg dijela tijela
irilo im se est pipaka koji su ih gurali kroz vodu. U pliaku su djelovali
tamnoijubiasti, a tamo gdje ih je dotaklo svjetlo prelijevali su se sedefasto,
blijedi poput bisera. Svako malo, morkothi bi povukli morsku vodu kroz
krge i upotrijebili je kako bi se pokretali na isti nain kao lignje.

Flyys je znao da su ga lako mogli prestii, no da su ga umjesto toga

odluili izmoriti. Njegova je jedina utjeha bila u tome to su oigledno
zazirali od toga da umru tijekom napada na njega. Znao je da ne moe
pobjei, osim ako mu se Persana ne odlui smilovati. Meutim, uvar
Dubina, stvoritelj naroda tritona, nije mogao jahati na svakoj plimi. Ponekad
bi zapetljane mree koje je Persana bacao na vodu zahtijevale od njegovog
naroda rtve, da bi mogao postii vea djela. Persana je bio vrhunski arhitekt,
ne samo struktura, nego i sudbina. To je mladom tritonu govorila njegova
vjera.
Oajniki bacivi pogled prema dnu oceana, manje od dvadeset stopa
ispod sebe, Flyys je tragao za inspiracijom. Ovdje u pliaku jutarnje je sunce
blistalo dolje prema ustajalom mulju na dnu. arene ribe, ije su boje
oivjele pod suncem, razbjeale bi se u svim smjerovima kad bi im se
pribliio, no sve su izbjegavale nakupine zelenkasto-sivog kukastog koralja
koji je izbijao iz dna oceana.
Stanovnici povrine nazivali su kukasti koralj hidrinim kamenom, zbog
sedam izdanaka koji su rasli iz njegovog sredita. Sitne plohe otrih rubova
pokrivale su svaki centimetar tih koraljnih prstiju, pa je ak i najmanji dodir
mogao razrezati meso do kosti. Velik je broj podmorskih rasa u Serosu
koristio kukasti koralj za izradu oruja.
Primijetivi gutik kukastog koralja ispred sebe, Flyys se okrene i zapliva
prema njemu. Ispred njega je leala samo otvorena voda i sigurno
zarobljavanje prije no to se uspije izvui iz pliine u dublji Seros.
Neto dui od pet stopa, mladi je triton znao da se ne moe mjeriti s
morkothskim ratnicima. U borbi jedan na jedan, bio je uvjeren da bi se mogao
drati, no morkothi se nisu tako borili. Flyys je uo prie da morkothi u
vanjskim morima ive samotnim ivotima, mnogo drugaije od morkotha koji
su se nastanili u Serosu. U Moru palih zvijezda, ivjeli su u Misteriju
Olletha, na najniim padinama platoa Hmur, na zapadu Serosa, u zajednici
koja se borila i osvajala zajedno.
Ponovno je zagrabio pune ake vode, promijenivi svoj plivaki zamah u
silazak, perajama prema dolje, u sredinu kukastog koralja kojeg je odabrao
kao improviziranu tvravu. Odlebdio je do mekog mulja ispod, paljivo
izbjegavajui rubove kukastog koralja. Tiho se ugnijezdio u koralj kao rak
pustinjak koji je naao novu kuicu, a zatim je ekao.

Zurio je prema gore, elei da nije tako prestraen. Ratnik ne bi trebao

biti prestraen, no on jedva da je zavrio obuku kad su ga poslali u prvu
misiju.
Tamnomodru kosu, do ramena dugu, nosio je zavezanu u konjski rep da
mu ne bi ulazila u blistavo-plave oi. Koa mu je bila samo nekoliko nijansi
svjetlije plava. Ramena su mu bila iroka od ivota u moru, i nosio je pojas s
tkaninom, pokriven koljkama, jer je boravio u pliinama gdje bi ga mogli
vidjeti stanovnici povrine, kojima je od golotinje bilo neugodno. Ipak,
cijenio je depove na pojasu, jer je u njima mogao nositi nekoliko malih
koljaka koje je naao putem.
Flyys izvue tapal iz pojasa, dok su se morkothi okupljali iznad njega.
Oruje je bilo jedinstveno za tritone. Napravljeno od kristala, bilo je
oblikovano u krivulju nalik ribarskoj kuki stanovnika povrine. Dvije ruke,
postavljene po sredini tapala i u unutranjosti zakrivljenog kraja,
omoguavale su koritenje bilo kojeg kraja oruja. Iskusni je tritonski ratnik
mogao koristiti tapal kao dugaki ma, bode ili koplje, okreui ga u
rukama.
Predaj se, dugogrivi, savjetovao ga je jedan od morkotha, i tvoja e
smrt biti milostivo brza.
Poeljevi da ima otmjen odgovor spreman na usnama, Flyys podigne
tapal u izazov. Sunevo svjetlo bljesne na irokom, zakrivljenom kraju.
Znam da se rijeima krakena ne moe vjerovati. Krakeni su bili smrtni
neprijatelji tritona, koji su morkothe smatrali njihovim srodnicima.
Morkothi su lelujali u vodi, dok su im se pipci refleksno irili i skupljali
prema struji. Nosili su koplja, no Flyys je znao da se najvie mora bojati
njihovih opakih kljunova i klijeta. Sunce im je blistalo po tijelima, stvarajui
hipnotike obrasce na njihovoj ljubiastoj koi.
Uzet emo si vie vremena s tobom nego s tvojim prijateljima pijunima,
dugogrivi, upozori ga morkoth.
Samrtni krici tri tritona koji su ga poveli sa sobom, odjekivali su u uima
mladog tritona. Bili su otkriveni na gusarskom brodu blizu Zmajevog otoka, u
ranim satima tog jutra. Junnas je istog trena bacio Flyysa u more, uputivi ga
da otpliva u Pumanath to bre moe, kako bi plemenitima rekao to su
saznali. Junnas i ostali ostali su tamo kako bi poginuli.
Flyys je zurio u oi stvorenja, esto prisiljen mijenjati fokus dok je ono

okretalo glavu s jedne na drugu stranu i promatralo ga. Morkoth dolebdi nie.
Kukasti se koralj pruao i izvan domaaja mladog tritona, ak i s tapalom.
Moemo odugovlaiti s tvojom smru, obea morkoth, privlaei ga
svojim pogledom.
Obeanje poalje trnce niz lea mladog tritona. Flyys se sjetio pria koje
su mu jo kao djetetu priali o morkothima, o nainima na koje su nauili
derati meso sa svojih zarobljenika, uz pomo kljunova i klijeta, donosei
smrt dok su produavali agoniju. Znali su kako su sastavljena tijela njihovih
neprijatelja i kako ih se najbolje moe rastaviti.
Stali ste uz Uzimatelja, optui Flyys, bijesno zurei u morkotha. Prema
legendama Serosa, nikom nee ostati vremena ako on stigne ovamo.
On dolazi, ree morkoth, ponovno se premjetajui u struji. Ali
legende takoer kau i da e Uzimatelj ponuditi smrt samo onima koji mu se
suprotstave. A mi emo stati uz njega.
Legende kau da on u Seros nee donijeti nita osim smrti i unitenja.
Flyys je znao legende, premda nije naroito vjerovao u njih. Iako su ga
poslali da istrai zanimanje morkotha za Uzimatelja, tritoni su imali vlastite
planove. Persana im je dao zadatak paziti na veliko zlo koje je spavalo na
dnu Serosa.
Krivo, ree morkoth. Uzimatelj dolazi kako bi promijenio sudbine svih
u Serosu i oko njega: Glava se nastavila okretati s jedne na drugu stranu,
sad sporije.
Flyys osjeti kako omlohavljuje. Odlui da e se prepustiti, znajui da mu
je to moda jedina prilika. Topla tromost uljala mu se kroz udove,
oputajui mu miie. On nastavi zuriti u morkotha.
Najbolje ti je da odabere prihvaanje, pjevuilo je stvorenje. Glas mu
je imao prigueni ritam koji je prizivao mladog tritona.
Flyys opusti ruke, dopustivi da ga povuku struje koje su klizile izmeu
otrih prstiju kukastog koralja. Morkoth prie blie. Bockanje projuri tritonu
kroz noge, koje zatim utrnu. Srce mu je od straha udaralo kao eki u
grudima, dok je i dalje riskirao protiv morkothovih hipnotikih moi.
Plivajui bez napora, morkoth se sputao sve dok ga nije mogao
dodirnuti. Stvorenje provue svoju teku tipaljku do Flyysovog obraza. On
osjeti kako mu tvrda ljutura grebe obraz, s gotovo dovoljno snage da mu
probije kou. Ipak, jo uvijek nije bio dovoljno blizu. Zapilji se u jedno

izbuljeno oko, pa u drugo. Morkoth se sputao dok ga gotovo nije zagrlio.

Svom vjetinom koju je prikupio u svojih pregrt godina, Flyys zgrabi
sredinji ruku tapala i okrene oruje tako da mu je lealo uz ruku. Prije no
to se morkoth, uvjeren da ga je opinio, stigao pomaknuti, mladi je triton
podigao ruke, s otricom omotanom oko vanjskog dijela ake.
Flyys svom snagom udari prema naprijed. Osjeti kako tapalova otrica
grize u meso, i u vodi oko njega uzvrtloi se krv, zamutivi mu vid. Ipak,
vidio je kako morkothova glava odlazi s njegovih ramena i lebdi dalje. Glava
okrzne jedan od vraka kukastog koralja koji s nje odere dugaku traku
mesa. Prije no to se uope spustila do mulja, oblinji su mali strvinari ve
radili na njoj.
Ostali se morkothi okupe, pribliivi se.
Flyys se razmae tapalom kroz vodu kako bi proirio oblak krvi i potrudi
se ne povratiti. Morkoth mu je bio prva rtva. Mladi triton nikad nije
oekivao da e doivjeti muninu koja ga je ispunila dok su mu krge vukle
zakrvavljenu vodu. Okus starog bakra jurio mu je kroz dine putove. On
podigne pogled prema grupi morkotha koja se pribliavala i pripremi se.
Utrnulost koja je prijetila da e mu obuzeti tijelo nestala je im je morkoth
poginuo.
Stanite!
Strahoviti je glas ispunio okolinu. Istog trena, morkothi se povukoe,
otvarajui put za drugog morkotha koji se sputao prema sklonitu mladog
tritona.
Flyys proui pridolicu. Strah mu se utrostrui kad je primijetio ake
ljudskog oblika na krajevima etiri morkothove ruke. Dok su tipaljke
oznaavale klasu ratnika meu krakenolikima, ake ljudskog oblika gotovo
uvijek su otkrivale morkothskog maga.
Flyysove su lekcije ukljuivale i aranje, kao i ratne vjetine. Dosad je
nauio samo aroliju za identificiranje maginih stvari, kako bi lake
pretraivao olupine brodova koje su stanovnici povrine izgubili u bitkama i
olujama. Sve seroke rase koje su koristile magiju pljakale su potonule
brodove koje stanovnici povrine nisu sami prekopali ili su ih izgubili u
strujama. Flyysu je reeno da je njegova magija jaka i da e njegov
potencijal biti primijeen meu magovima u Pumanathu.
Glupavo mladune, zarei morkoth glasom hrapavim od starosti. Uzevi

mali komad metala iz une koljke koja mu je bila privrena na boku,

morkothski mag mahne rukom i izgovori tajanstvene rijei koje Flyys nije
prepoznao. Metal se zapali unato okolnoj vodi i nestane u pari aavih
mjehuria koji su se podigli prema povrini.
Flyys osjeti kako ga je arolija tresnula u tijelo, vibrirajui mu po
kostima. Nije se mogao pomaknuti, nije mogao trepnuti. U prvom trenu
pomisli da je mrtav, no shvati da mu srce jo uvijek udara u grudima i da mu
krge jo uvijek uvlae vodu.
Uhvatite ga, zapovijedi morkothski mag.
Jedan od morkothskih ratnika otpliva prema dolje i omota dva svoja
pipka Flyysu oko trupa. Iako se borio protiv arolije, mladi je triton ostao
ukoen. Zamrznut u mjestu, bespomono je promatrao dok je morkoth plivao
prema povrini s njim.
Sjena broda teko je leala na tirkiznoj vodi, ocrtavajui svoj oblik po
povrini. Prepoznao je kog, brod dobro prilagoen trgovanju uz obale Serosa.
Budui da je plutao djelom na leima, Flyys ugleda mornare, skupljene uz
bok broda. Hitro su spustili mreu i povukli i njega i morkothskog maga gore.
Mladi se triton borio preuzeti kontrolu nad svojim udovima, no nije uspio.
Znao je iz svojih studija da arolija pod koju je potpao nee dugo trajati, no
trajala je dovoljno dugo da ga mornari priveu konopcima uz glavni jarbol.
Kad su dovrili svoje vorove, osjet se vratio u Flyysovo tijelo. On s
oklijevanjem zategne konopce, no bili su previe stegnuti da bi mogao
pobjei. Pod bljetavilom jutarnjeg sunca i povjetarca, koa mu se odmah
poela suiti.
Khorrch, povie jedan ovjek.
Morkoth se okrene i podigne pogled do krme. Da, Vurgrome, odgovori
na ljudskom jezku.
Flyys je i sam govorio taj jezik. Svi koji su trgovali po Serosu nauili su
jezik ljudi. S obzirom na neprijateljstvo koje je tijekom prolosti s vremena
na vrijeme vladalo meu podmorskim kulturama Serosa, pokazalo se da je
jezik postao uobiajen ispod valova koliko i na suhom. Takoer, prepoznao
je i ime.
Vurgrom Moni bio je voa gusara u povrinskom svijetu. Takoer, to je
bio ovjek kojeg su Flyys i njegovi drugovi trebali pijunirati. lako Vurgrom
nije bio na brodu kojeg su napali tijekom noi, njegovi su podanici bili.

To je jedan od njih? Vurgrom se spustio po stubama koje su vodile na

krmu. Bio je visok i irok, s golemim grudima koja su se sputala prema
masivnom trbuhu. Ipak, kretao se dovoljno lagano po palubi ljuljajueg broda
da je Flyys bio uvjeren kako bi golemi ovjek sigurno uspio pobijediti veinu
svojih protivnika. Vurgromova je reputacija bila divlja i estoka, izgraena na
broju smrti koje je naredio tijekom godina. U mnogima je i sam sudjelovao.
Da, odgovori Khorrch.
Vjetar je mrsio divlju crvenu kosu na glavi gusarskog kapetana i
raupavao mu dugu, neurednu bradu. On stane ispred Flyysa. On zna gdje
je Oko?
Mladi triton pokua ne pokazati strah, no znao je da su ga i morkothski
mag i gusarski kapetan osjetili u njemu. On teko proguta, osjetivi kako mu
se sue usta i grlo dok su mu krge uvlaile zrak umjesto tekuine.
Vjerujem da zna, ree Khorrch. Kad je Umberlee prije mnogo tisua
godina prognala Uzimatelja, prie i legende o njemu proirile su se meu
svima koji su ivjeli u moru. Nijedna rasa nije dobila sve i svaka je dobila
neto to mora uvati - neto to e Uzimatelja sprijeiti da ponovno zadobije
svu svoju snagu. Nae legende o Uzimatelju kau da su dugogrivi primili
neke od tajni o izgubljenom Uzimateljevom oku.
Flyys se otimao protiv konopaca koji su ga drali, no oni jo uvijek nisu
poputali. Iako nije naroito vjerovao u prijetnju koju je Uzimatelj
predstavljao - najvie zbog toga to je zlo od kojeg se titio njegov narod bilo
jo vee - prije bi umro nego progovorio.
Neke od tajni? radraljivo ponovi Vurgrom. Mislio sam da oni znaju
ono to nam je potrebno.
Morkoth se uspravi do pune visine na svojih est pipaka, no jo uvijek
nije bio visok kao gusarski kapetan. Oni znaju gdje je, objavi Khorrch.
Bez njega, sve stvari koje smo skupili u Moru palih zvijezda bit e
beskorisne.
Vurgrom prebaci svoj bijesni pogled natrag na Flyysa. Ne vjerujem da
e nam sam htjeti rei, zar ne, deko?
Flyys je htio odgovoriti, no nije imao povjerenja u vlastiti glas. Bio je
siguran da e prepui i drhtati.
Vurgrom se nasmijei, dok mu je sunce plesalo na zlatnim krugovima u
uima. Mogli bi te ostaviti ovdje da se osui, deko. On pokae palcem

preko ramena. Imam tu momke koji bi se mogli okladiti oko toga koliko e
vremena trebati da ti se koa pone ljutiti. Moda bi te ak mogli i objesiti
na pramcu. Galebovi e, kad te namiriu, doi na mali objed.
Unato svim naporima, Flyys nije mogao a da ne zadrhti zbog te
mogunosti. Znao je da ne bi bio prvi triton s kojim su tako postupili.
Meutim, to je bilo bolje nego da ga na komade razderu morkothi.
Vrijeme je vrlo bitno, izjavi Khorrch.
Vurgrom prekrii svoje ruetine preko bavastih grudi i ree: Zaista,
znam. Iakhovas je strog poslodavac.
Ali njegove su nagrade dobre, istakne Khorrch.
Vurgrom se nasmijei, grem koji je vie pripadao ustima morskog psa.
Obavi to onda.
Oekujui da e morkoth upotrijebiti svoje hipnotike moi ili mu moda
magijom narediti da govori, Flyys zatvori oi i pomoli se Persani da ga brzo
izbavi od njegove sudbine. Na bilo koji nain.
Khorrch izgovori rijei moi koje zapale male vatre ispod Flyysove koe.
Oi mladog tritona naglo se otvore, upravljane nekom silom izvan njega. S
uasom koji je hitro rastao, promatrao je Khorrcha koji je iz une koljke na
boku izvadio mali bakrenjak.
Morkoth poloi bakrenjak na jedan od svojih ljudskih dlanova i nastavi s
bacanjem arolije. Glas mu se podigne i on stisne prste oko bakrenjaka,
vrsto ga drei. U sljedeem trenu bakrenjak nestane u kratkom bljesku
plamena. Khorrch otvori aku, otkrivi neozlijeeni dlan.
U tom trenu Flyys osjeti kao da mu je netko zabio koplje u glavu,
probijajui kroz kost i meso. On vrisne i zadrhti u konopcima.
Reci mi za Oko, otro naredi morkoth. Reci mi za Uzimateljevo oko.
Reci mi gdje ga mogu nai.
Hropui, borei se protiv boli koja mu je ispunila um, mislei da mu se
lubanja sigumo ljuti kao luk pod maginim napadom stvorenja, Flyys
pokua razmiljati o bilo emu osim o tritonskim legendama o Uzimateljevom
oku. Pokazalo se da je to nemogue.
Uzimateljevo... oko, zauje Flyys vlastiti glas kako progovara, uva
se... u... Myth Nantaru! im su rijei bile istjerane kroz njegove stisnute
zube, sila arolije ga pusti. On se oslabljen nasloni na jarbol, visei o
konopcima.

Myth Nantar, ree Vurgrom. Nikad uo.

Nisi ni trebao, ree Khorrch. Grad je zaaran, jer nije bio namijenjen
pogledima stanovnika povrine. Da su znali za njega, davno bi ga opljakali.
Da, ali tko kae da ga nije opljakala neka druga rasa? upita Vurgrom.
Neka od onih koje stanuju ispod ovih voda?
Morkoth odmahne glavom, gestom koja je podsjeala na ljude. Ne. To
nije mogue.
Zato? ustrajao je gusarski kapetan.
Zato, grakne Flyys, osjetivi kako mu se vraa dio samopouzdanja, to
je Myth Nantar izgubljen za sve prije mnogo tisua godina. Lei skriven i
nepristupaan. Nitko ne moe ui u njega. Ni sad, ni ikad.
U krivu si, dugogrivo mladune, zarei Khorrch. Ima netko tko moe
ui.
Uzimatelj ne moe, obea Flyys. Nae legende kau da e zidovi
izdrati ak i njegovu mo.
Ne on, sloi se morkothski mag, ali bit e netko tko e sruiti njegove
zidove. Netko ija sudbina lei uz Uzimateljevu, a njihove su budunosti
tako isprepletene da jedan ne moe ivjeti dalje bez drugoga.
Flyys se poeli pobuniti protiv morkothovih rijei, no nije imao snage.
Izgubio je prijatelje, izdao dio batine koja mu je ostavljena. Preostala je
samo smrt. Bio je siguran da ga ni Vurgrom ni Khorrch nee ostaviti na
ivotu.
Kao da je dio mentalne veze koja je postojala meu njima jo uvijek
preostao, Khorrch se zagleda u oi mladog tritona i zasike: Ah, dugogrivi,
ostala je jo jedna usluga koju moe uiniti mom narodu.
Flyys pokua prikupiti dovoljno tekuine da pljune, no grlo mu je ve
bilo previe suho od izloenosti vjetru.
Morkothski mag prijee do brodske ograde i mjesta gdje ih je podigla
mrea. Stvorenje mahne rukom. Tren kasnije mrea se ponovno podigne,
podignuvi jo jednog morkotha na palubu. Drite se podalje od nje,
upozori Khorrch posadu broda. Istog trena, mornari uzmaknu od
novopridolice, a neki ak naprave rukama znakove svojih bogova ili zazovu
njihova imena.
Flyys je zurio u morkotha. Bio je primjetno manji od maga i imao, je
samo pipke, a ne ruke. Pijano se ljuljao po palubi dok mu je prilazio.

Ne! povie mladi triton. Ponovno se pone otimati u konopcima, no

bilo je uzalud. Umjesto toga, on se usredotoi na Persanu i pone se moliti.
Nije mogao zatvoriti oi, iako je znao to e se dogoditi.
Trbuh enskog morkotha bio je ispupen, kao da je stvorenje upravo
pojelo veliki obrok. Flyys je znao da tome nije tako. Stvorenje se priblii,
oprezno pruajui sva etiri pipka. Gumasto je meso klizilo, ljepljivo kao
sirup, preko Flyysova lica i grudi, dok ga je istraivalo.
Morkothski je mag stajao u blizini, iako oito ne preblizu. Obrambeno je
stiskao no duge otrice. Neka te ne zavara njegova dob, ree Khorrch
enki. Mlad je, ali magija je jaka u njemu.
inilo se da je enka morkotha kimnula u znak slaganja. Njezini su pipci
nastavili lutati po Flyysu.
Mladi triton nikad nije vidio ono to e se uskoro dogoditi, no o tome je
uo mnogo pria. Taj je dogaaj bio samo jo jedan razlog za ratovanje protiv
krakenolikih.
enkin trbuh se polako poeo savijati. Meso pokriveno krljutima se
oljuti, otvarajui se kao usta. Opaki privjesak sa iljkom na vrhu klizne van.
Na tren se kolebao na otvorenom, kao da je nesiguran. enke morkotha nikad
nisu imale priliku vjebati taj manevar. To se radilo samo jednom i bilo je
voeno instinktom.
Flyys se pokua pomaknuti, no nije mogao. U sljedeoj sekundi,
privjesak se izvije i zabije se duboko u trbuh mladog tritona. On vrisne od
boli i osjeti kako mu se topla krv slijeva niz trup i bedra. Privjesak se uvijao
u njemu, pretraujui unutranje organe, ne oteujui ni jednog.
enka morkotha drala ga je kao u ljubavnom zagrljaju. Privjesak je
pulsirao dok je poela polagati jaja, rasprujui ih meu njegovim
unutranjim organima. Flyys se bezuspjeno pokuavao oduprijeti. Zagledao
se u crne oi enke, gotovo hipnotiziran, i promatrao kako se zamagljuju,
promatrao kako je naputa ivot.
Kad su sva jaja bila poloena, enka morkotha se srui nauznak, mrtva
prije no to je dotakla palubu. Privjesak se odvoji od Flyysa.
Ispunjen uasom, mladi se triton zagleda u svoju ranu. Dok ju je
promatrao, ona se zatvorila i zarasla, istog trena zacjeljujui kad se zavrni
dio ciklusa izlio u njega. Na kraju krajeva, ne bi bilo dobro da tijelo-domain
umre ili se neim zarazi prije no to se jaja uspiju izlei.

Rijeite je se, naredi Vurgrom.

Njegovi se ljudi nevoljko priblie. Zgrabili su mrtvu enku morkotha i
bacili je preko ograde. Pljusak se jedva uo od kripanja broda i praskanja
jedara.
Khorrch se zapilji Flyysu u oi. Dobio si veliki dar, dugogrivi.
Ubio si me, hrapavim glasom apne mladi triton.
Moda, prizna morkothski mag. ak i ako preivi nakon to se mladi
izlegnu u tebi i proderu svoj put van, samo bi ponovno dobio jaja ili bi te
ubili na mjestu.
Flyys je znao da je to istina. Morkothska mla hranit e se njegovim
mesom i razderati svoj put van iz njegova tijela. ak i kad bi pobjegao od
morkotha, nije znao ni za jednu aroliju ili lijek koji bi ubio morkothsku
mla, a njega ostavio na ivotu. Ipak, ako pobjegne, moda bi mogao
preivjeti njihov porod.
Moda i znate gdje je Uzimateljevo oko, ree mladi triton, ali nikad
neete doi do njega.
Uzimatelj hoe.
Va dragocjeni Uzimatelj, ree Flyys, a njegova ga je sigurna propast
oslobodila straha koji ga je ispunjavao, na kraju e se okrenuti protiv vas.
On eli samo one stvari koje su mu vane. Vi i ostali krakenoliki samo ste
sredstvo.
Ubojiti je bijes blistao u oima morkothskog maga. Lae.
Sam si rekao da nijedna podmorska rasa ne zna sve o Uzimateljevoj
prolosti ili budunosti, nastavi Flyys, ali mi znamo ovo. Platit ete za
svoju pohlepu i svoje greke. Myth Nantar se nikad nee ponovno otvoriti.
Dosta brbljanja, objavi Vurgrom. Moramo prijei mnogo liga ako
namjeravamo stii tamo gdje moramo biti. On mahne svojim ljudima.
Odvedite tritona u potpalublje i smjestite ga. Flyys je ekao dok ga nisu
odvezali, pa se pokuao osloboditi. Sad bi radije umro nego proao kroz
raanje morkothskih mladih, no bio je potpuno iscrpljen. Jedan od gusara
tresne ga pljotimice svojom tekom sabljom po glavi i svijest napusti
mladog tritona.

More Claarteeros (Besputno more)

17. tarsakh, Godina ieljezne rukavice
Meso je meso!
Grmljavina sahuaginskih udaraca, kuckanja, fijuka i zviduka, koji su im
sluili kao komunikacija, ispunila je zidove otvorenog amfiteatra, gotovo
zagluivi Laaqueel dok je stajala u pratnji sahuaginskog kralja. Bila je to
ista e za krvlju, uspaljena kraljevim obeanjem buduih pokolja u
amfiteatru.
Kao malenti, sluajan porod meu sahuaginima, uzrokovan time to je
bila roena preblizu zajednici morskih vilenjaka, jasno se isticala meu
krupnim sahuaginima oko sebe. Iako je bila svega nekoliko palaca nia od
est stopa, svi su oblinji sahuagini bili gotovo za stopu ili dvije vii od nje.
Djelovala je gipko i vitko, i znala je iz prolih iskustava da su se muke
glave stanovnika povrine, kao i morskih vilenjaka, okretale za njom. Bila je
to okrutna nepravda, da je oblije koje je nosila njoj bilo toliko odvratno, a
opet tako ugodno neprijateljima njezinog naroda. Nosila je samo jednostavnu
sahuaginsku ratnu opremu, zbog koje je njezino bujno oblije bilo jo oitije,
i jasno je odvajalo od ostalih sveenica kojima je bilo doputeno stajati

pored kralja.
Njezina kao ugljen crna kosa leala je u dugoj pletenici na leima,
uvezana obraenim ribljim kostima i izrezbarenim komadima koralja.
Umjesto uobiajene plave ili zelene boje koe koju su imali malenti, njezina
ju je deformacija jo vie proklela. Morala je imati blijedi ten omraenih
stanovnika povrine.
Stojei ispred nje, kralj Huaanton uzdizao se gotovo devet stopa i bio je
iroke grae, s miiima oblikovanim i ovrsnulim od stotina godina ivota
pod stalnim pritiskom mora. Sahuagini su preivljavali u nemilosrdnom moru
samo tako to su u njemu bili najstraniji grabeljivci. Po kraljevim se leima
protezala koa tako zelena da je djelovala gotovo crno i bila je obiljeena s
nekoliko oiljaka iz starih bitaka. Podizanje do kraljevske asti u
sahuaginskoj kulturi zahtijevalo je cijenu u krvi. Odravanje na tom poloaju
zahtijevalo je prolijevanje jo krvi u slani ocean. Koa na trbuhu bila mu je
svjetlije zelene boje. Peraje na njegovim leima, ramenima, rukama i nogama
bile su crne, kao i rep.
Nosio je borbeni oklop s peatom Sekolaha, sahuaginskog Boga Morskog
Psa, ukraen zubima morskog psa i rijetkim koljkama. Njegova se kruna od
bijelog zlata irila prema gore u etiri odvojena aporka koji su se okrutno
savijali na vrhovima. Leala mu je nisko na divljem licu, stvarajui
polumasku, koja je privlaila jo vie panje na njegove uljano-crne oi,
smjetene s obje strane glave. Usta su mu bila puna zuba, otrih poput britvi.
Meso je meso! ponovno zaurla kralj Huaanton, podignuvi visoko
kotani trozub s umetnutim utim zlatom, koji je bio znak njegove slube.
Meso je meso! dopre gromki odgovor od stotina sahuagina koji su
sjedili u amfiteatru. Pomicali su se i mahali rukama na kamenim stepenicama
koje su okruivale sredinji otvoreni prostor graevine.
Donosim vam, nastavi Huaanton kad se uriik stiao, dio nagrada iz
naih prolih pobjeda protiv povrinskog svijeta. Rat protiv stanovnika
povrine uz Obalu maa bio je star svega dvadeset dana, no bilo je mnogo
napada, mnogo pobjeda. Waterdeep se jo uvijek nije oporavio od pohoda
koji je bio njihov prvi udar. Huaanton pokae svojim trozubom prema
sredinjem trgu.
Istog trena, otvore se vrata na lijevoj strani amfiteatra, putajui unutra
nekolicinu ljudi. Laaqueel ih sa zanimanjem promotri, primijetivi kako

nespretno plivaju. Ovo su, dakle, bili stanovnici povrine koji su rijetko
ulazili u ocean. Malenti je poznavala nekolicinu mornara koji su redovito
prelazili more Claarteeros i koji uope nisu znali plivati. Ova stvorenja nisu
posjedovala nimalo elegancije, a pri kretanju kroz vodu pokazivala su
bijedno malo vjetine. Borili su se s morem kao da im je protivnik, umjesto
da preuzmu sklad i brzinu od struja koje su neprestano brisale kroz njega.
Sahuagini u amfiteatru iskazivali su svoje nezadovoljstvo pljuskajui
nogama s plivaim koicama po kamenu i emitirajui jo zaglunije fijuke i
zviduke. Iako ljudi nisu znali sahuaginski jezik, Laaqueel je znala da je
namjeru iza tih povika teko krivo shvatiti.
Stanovnici povrine nesigurno su plivali, drei se u grupi blizu poda
prekrivenog ploicama od koralja. Graditelji su pomno oblikovali pod,
stvorivi vrtloni obrazac od svijetlih i tamnih komada koralja. Na neto vie
od tri stotina stopa ispod povrine malo je svjetla prodiralo do dubina. Nije
ga bilo dovoljno da sadri boje koje su bile dostupne na suhom svijetu, no
svijetlo-tamni obrazac poploanog poda bio je jasno vidljiv.
Sahuaginski je straar bez napora klizio meu stanovnicima povrine i
dijelio jednostavne noeve. Prije no to su bili puteni u amfiteatar, Laaqueel
je znala da su ljudi bili izloeni oblaku sluzi aboletha. Nakon to su zarobili
ljude, Huaanton je zatraio da uhvate i aboletha, pa naredio da se upotrijebi
sluz tog stvorenja kako bi ljudi dobili sposobnost disanja pod vodom koja e
trajati najmanje sat vremena, a moda ak i tri. Dotad su stanovnike povrine
drali u posebnim elijama koje su sadravale zrak.
U svakom sluaju, znala je Laaqueel, ljudi nee preivjeti dovoljno dugo
da se privremeni magini uinak sluzi aboletha potroi. Sahuagini su inae
mrzili magiju i sve to joj je nalikovalo, no Huaanton je napravio ustupke u
tom podruju kako bi proveo muenje koje je imao na umu. Uostalom, sluz
aboletha mogla se nai u prirodi, i nije bila proizvedena arolijama.
Nakon to je sahuagin podijelio pretposljednji no, mladi kojem mu ga
je dao napao je straara im je ovaj okrenuo lea. Mladi je stanovnik
povrine dovoljno dobro i brzo plivao, no sahuaginova bona pruga, osjetilni
organ koji mu je omoguavao da otkrije vibracije i kretanje u vodi, upozorila
ga je na njega.
I prije no to je mladi uspio udariti, sahuagin je zamahnuo repom i
zagrabio vodu svojom slobodnom rukom i s obje noge. Strmo se uspeo,

uzdiui se iznad protivnika i postavivi trozub u liniju. Zgrabivi drak

trozuba s obje ruke, on hitro spusti oruje i zabije ga ovjeku kroz lea, u
njegovo srce i plua, bez napora razrezavi meso.
Krv pokulja iz rana, prolijevajui tamni oblak u vodu. ovjek se batrgao,
pokuavajui se osloboditi kukastih zubaca, no bio je vrsto zakvaen.
Sahuaginski su gledatelji poudno navijali i s odobravanjem pljeskali
svojim golemim nogama po kamenim stepenicama koje su sluile kao
sjedita. Fijuci i zviduci podigoe se u iekivanju.
Laaqueel je pomno promatrala, znajui da bi vie uivala u svetkovini da
se ne suoava s vlastitim strahovima. No, znala je da bi njezina sudbina
mogla biti jednako tuna kao i ona stanovnika povrine - ako se ovdje
veeras ne dogodi udo. Napokon, Iakhovas je obeao Huaantonu boanski
znak od samog Sekolaha, kako bi dokazao da su napadi protiv povrinskog
svijeta bili ono to je elio Bog Morski Pas.
Ostali su ljudi ostali u pozadini, ne pokuavajui pomoi svom drugu.
Sahuaginski straar povue le uz pomo drke trozuba, ostavljajui za njim
tamne niti krvi koje su se uvijale u strujama. Izbacivi kande, on izree
velike zalogaje mesa sa mrtvaca, pa ih baci u gomilu. Meso je meso!
vikne.
Meso je meso! povie gomila, s radou prihvaajui ponudu.
Mali sahuagini pojurie naprijed kako bi dohvatili neoekivane
poslastice. Neki su od njih bili dovoljno brzi da se dokopaju komada koje su
lovili, no ostali zapodjenue smrtonosne bitke, dok su ih odrasli s
odobravanjem promatrali. Sahuaginski je ivot i trebao biti teak, a uili su
ubijati neprijatelje tako da su najprije ubijali jedni druge. Taj je opaki ciklus
poinjao u nadsvoenim jaslicama s novoroenom mladunadi. Samo su
najbolji i najjai preivljavali kako bi nastavljali svoju divlju rasu.
Nakon to je raskomadao tijelo, straar je srce sauvao za sebe, uguravi
ga u velika, zubima obrubljena usta dok je lebdio iznad amfiteatra. Krv mu je
navirala iz usta i nosa dok je gutao improvizirani objed.
S osjetilima otrim kao i u bilo kojeg sahuagina, Laaqueel je namirisala
krv u vodi. Miris u njoj izazove jo vee uzbuenje. Iako je njezin izgled
prikrivao stvarno naslijee, malenti je bila sahuagin.
A sad, objavi Huaanton, dajem vam ampiona! On ponovno pokae
rukom.

Na drugoj strani amfiteatra, druga vrata oslobode golemu mantu s tijelom

u obliku dijamanta, koja je sijevnula u otvoreni sredinji prostor. Kombinirani
zvukovi nezadovoljstva sahuaginskih gledatelja postali su jo glasniji. Mante
su izrazito nalikovale sahuaginskim zakletim neprijateljima, ixitxachitlima.
Sahuaginski se straari istog trena povukoe kroz vodu prema gore i iznad
amfiteatra. Oito danima izgladnjivana, manta se odmah snae i zamahne
svojim irokim perajama, pa se obrui na grupu stanovnika povrine.
Morsko je stvorenje bilo meu njima prije no to su se uspjeli raspriti.
Ono zgrabi jednog stanovnika povrine ustima i, krstarei meu njima,
proguta ga u jednom zalogaju. Drugi mukarac od preivjele etvorke
napadne, uhvativi rukom jedno od mantinih konatih krila i povukavi se na
njezina lea. Manta zamahne svojom bodljom i probode drugog ovjeka. Za
nekoliko sekuni, pogoeni je ovjek podlegao paralizirajuem uinku i
ostao nepomino visjeti u vodi.
ovjek koji se drao za lea mante pone kopati svojim noem. Laaqueel
se divila njegovoj upornosti. Iao je ususret smrti s hrabrou i bijesom kojeg
je sahuagin znao potovati.
Rane su se polako otvorile na mantinim leima. Iza nje, krv je navirala u
trakama, savijajui se i razilazei po njezinom tragu. Ponovno zamahnuvi
krilima, manta povea brzinu, oito se nadajui da e otresti napadaa s lea.
Skladno i oajno, stvorenje je glatko jurilo kroz vodu, vraajui se prema
mjestu gdje je prvi put susrelo ljude. Krv se razlijevala kao magla iza nje,
dok je ovjek nastavljao ubadati noem.
Dok su promatrali smrtonosni dvoboj koji se odvijao u amfiteatru,
sahuagini u gledalitu glasno su klicali i bodrili, udarajui nogama. Iako su
mrzili stanovnike povrine, ljudi su u ovoj bici bili slabija strana, a sahuagini
su potovali taj, njima i previe poznati, poloaj.
Ponos i nada se s obnovljenom snagom rasplamsaju u Laaqueel, otjeravi
strah koji je Iakhovasovo obeanje za taj dan usadilo u nju. Ovo je bilo
Sekolahovo obeanje njegovom izabranom narodu. Bili su roeni i odgojeni
za borbu, a borbe na smrt koje su se odigravale u amfiteatrima svih gradova
ostale su dokaz njihove konane sudbine osvajaa. Gledala je i molila se
Bogu Morskom Psu, preklinjui za oprotaj to je ikad dopustila ak i traku
sumnje da joj ue u srce. Za vrlo kratko vrijeme znat e je li Iakhovasova
tvrdnja da djeluje prema volji Sekolaha istinita ili lana. Kako god ispalo,

ona je odabrala da e vjerovati u Boga Morskog Psa. S napetom je panjom

promatrala bitku.
U svom sljedeem prolasku, manta je dohvatila paraliziranu rtvu i
takoer je bez napora progutala. Zatim ponovno zamahne krilima i zapliva
prema rubu amfiteatra. Prije no to je stigla do ruba, visoko iznad okupljene
gomile, etiri morska psa pod kontrolom sahuaginskih straara isplivaju joj u
susret. Manta se nevoljko okrene.
Bolje uhvativi konato krilo za koje se drao, ovjek na mantinim leima
povue se prema naprijed, dok se stvorenje okretalo. ovjek spuzne preko
mantinog krila. Naavi se s njegove unutranje strane, na sigurnoj
udaljenosti od zubatih usta, on ponovno zabije no, razdirui mantinu meku
trbunu stranu.
Bijesna i prestraena, gonjena iracionalnom glau, manta se vrati po dva
ovjeka koji su se spustili do tla, na koraljne ploice. Laaqueel primijeti da
mantini pokreti vie nisu onako sigurni i brzi kao prije. Rane su joj gutale
izdrljivost, sve vie joj ispijajui snagu.
Golema usta pokupe treu rtvu koja je pokuala pobjei. Oito ohrabren
uspjehom svog druga, posljednji ovjek takoer zgrabi mantino krilo, no nije
bio dovoljno vjet da uini ita vie osim da se objesi o njega.
Duge su minute prolazile dok se borba nastavljala, no u kraj se nije
moglo sumnjati. Izgladnjela i oslabljena zatoenitvom, dodatno iscrpljena
gubitkom krvi, manta je popustila pred ranama. Samo se slabo batrgala dok
je lebdjela prema dnu i zatim se umirila na jednom kraju poda poploenog
koraljima. Zadnji put zatreperivi krilima, velika je manta uginula, preputena
morskim strujama koje su je blago njihale.
Istog trena, zaori se zagluujue odobravanje i bodrenje. Sahuaginski
gledatelji odgurnu se na noge i ispune amfiteatar svojim trijumfom.
Laaqueel odlui da e bitku shvatiti kao znak. Nije to bio Sekolahov znak
- Bog Morski Pas nije se gnjavio ni sa ijim poslovima, ukljuujui i svoj
izabrani, narod - no, pobjeda stanovnika povrine protiv divovske mante,
malenih protiv velikog, predstavljala je stup sahuaginskih ideala. Ipak, srce
joj je estoko udaralo u grudima dok je ekala da Huaanton predstavi
Iakhovasa.
Stanovnici povrine polako se odvoje od mante, djelomino skriveni
oblakom krvi koji se uskovitlao oko njih. Prestraeno su plivali, ne znajui

to da uine.
Huaanton ponovno podigne svoj veliki trozub, pa okrene zupce prema
dolje.
Istog trena navale sahuaginski straari, vijugajui kroz vodu svojim
opnastim rukama i nogama. Ljudi pokuaju pobjei, no nisu bili dovoljno
brzi, a nisu ni imali kamo. Uvjebanim izbaajem, najblii sahuagini uhvate
svoje lovine bodljikavim mreama koje su nosili. vrsto pritegnu mree,
zabijajui bodlje s kukama u meso i veui svoje zarobljenike.
ak se ni pobjednici nisu ivi mogli izvui iz amfiteatra. To nije bio
sahuaginski obiaj. Gledatelji su ponovno klicali, dok ih je ispunjavala e
za krvlju.
ovjeka koji je prvi napao mantu dovedu pred Huaantona. Sahuaginski
kralj s prezirom promotri svezano oblije ispod svojih nogu. ovjek ispljune
kletve za koje je Laaqueel znala da ih malo osim nje razumije. Sluala je dok
je mukarac naizmjence preklinjao svoje bogove za pomo i osvetu.
Huaanton iskusnim pokretom zdere bodljikavu mreu. Kapi krvi procure
iz desetak rana koje su prekrivale tijelo stanovnika povrine i pomijeaju se s
morem, uzrokujui u Laaqueel eksploziju osjeta. Znala je da je okus u vodi
koju su udisali djelovao i na Kraljevske crne trozube, kraljeve osobne
tjelohranitelje, kao i na ostale sveenice.
Pokazujui nevjerojatan prkos, oito znajui to e biti s njim, stanovnik
povrine krenuo je noem prema irokim grudima sahuaginskog kralja.
Prije no to su se ak i iskusni lanovi Kraljevskih crnih trozuba stigli
pomaknuti kako bi presreli udarac, Huaanton podigne kraljevski trozub.
Skrenuvi udarac s putanje, sahuaginski kralj preokrene trozub i zabije zupce
ovjeku u vrat.
Krv je prsnula u vodu kad su nazubljeni otri zupci trozuba sahuaginskog
kralja probili blijedu kou stanovnika povrine. Smrt je ve dola po ovjeka,
no Huaanton ga je zgrabio, svojom golemom snagom slomio mu kraljenicu i
otkinuo glavu. Drei je u ruci, on gurne tijelo natrag prema straarima.
Podijelite dar ovog hrabrog ratnika, zapovjedi sahuaginski kralj. Neka
njegovo tijelo na vas prenese njegovu hrabrost i vjetinu. Meso je meso.
Meso je meso! odgovori gomila.
Huaanton zdere meso s glave, prodirui ga s oiglednim uivanjem. Jeo
je dok su ostatke oba zarobljenika dijelili gledateljima. Drugi su straari

razrezali mantu, ispraznili sadraj njezina eluca i podijelili meso njezinih

rtava.
Laaqueel je ekala, no nitko joj nije ponudio meso, unato injenici da su
gotovo sve kraljeve osobne sveenice dobile bar po malo. U tiini je
podnosila svoju povrijeenost i bijes. Kao malenti, bila je navikla na takav
tretman, no kao starija prineva sveenica, malo ih je bilo od kojih bi ga
prihvatila. Pridruivanje Iakhovasu, iako je sumnjala u njega, donijelo joj je
dobrobiti s obzirom na poloaj. Potreba da vjeruje u Sekolaha koji e je
provesti kroz podmukle struje koje su leale pred njom, jo ju je dodatno
ojaala.
Dovrivi svoj obrok, Huaanton odbaci oglodanu lubanju. Morski pas,
koji mu je lebdio iznad glave, klizne prema dolje i dohvati je na rukohvat od
sahuaginskog kralja. Kost se zdrobila kad je zagrizao u svoju nagradu i
otplivao.
Dola su velika vremena za na narod, objavi Huaanton. Njegovi fijuci
i zviduci glasno su pristizali do gledatelja u amfiteatru. Prije svega
dvadeset dana pokrenuli smo najvelianstveniji napad u povijesti nae rase,
protiv omraenog povrinskog svijeta. Waterdeep, njihov najdragocjeniji
dragulj, smjeten u utvrdi ljudi, doivio je na gnjev. Ubijali smo ih na
mjestu, palili njihove brodove u luci i - najvie od svega - nauili smo ih da
se ponovno boje Nas Koji Jedemo.
Trozubi zazvee po kamenim stubama, udarajui u sinkopama i ritmu koji
je na tren odjeknuo kroz vodu. Laaqueel osjeti kako je i sama ushiena i
ponosna. Na dobro ili loe, kako god se dogaaji odvijali s Iakhovasom u
sljedeih nekoliko trenutaka, ona je svom narodu pomogla ostvariti te
pobjede.
Prolih smo dana, nastavi Huaanton, nastavili napadati njihove
brodove i udarati na druga manja priobalna sela i gradove unutar naeg
dometa. Njihova se trgovina morem usporila i vie ne prelaze tako
samodopadno preko naih voda.
Uslijedi jo zveketa trozubima, naglaenog zviducima i fijucima.
Odabrao sam tu taktiku, ree Huaanton, jer me potaknuo veliki Bog
Morski Pas, Sekolah, da krenem i prolijem krv naih neprijatelja, da pojedem
njihovo meso i ponovno postanem snaan.
Odjekne jo jedno zagluujue klicanje.

Huaanton uperi pogled iznad gledatelja. Uvijek u slijediti Sekolahove

naredbe kako bih mogao zauzeti svoje zaslueno mjesto u strujama koje je
ostavio za nas. Znam da e ova vremena biti nemirna i puna iskuenja. Mi
Koji Jedemo rodili smo se da bismo bili iskuavani pod najteim uvjetima,
protiv najjaih neprijatelja. Slabost nee biti doputena. On zastane. No,
sad moram razmotriti u kojem emo smjeru krenuti i koliko daleko bi trebali
nastavljati s ovim ratom.
Laaqueel ugleda komeanje lijevo od kralja i instinktivno shvati da je to
Iakhovas. Trgne se, no hladni drhtaj crne bodlje koju je Iakhovas stavio pored
njezina srca kad ga je prije tolikih godina otkrila u moru Veemeeros, zaledi je
na mjestu.
Ne uzrujavaj se toliko, mala malenti, apne njegov grubi glas u njezinom
umu, dok je prilazio Kraljevim crnim trozubima koji su mu blokirali put.
Inae e tvoje nesigurnosti u vezi Sekolaha zaprijetiti svemu to se nadam
postii. Pogledaj u vlastito srce i upotrijebi ta uvjerenja na koja si toliko
ponosna.
Pogoena, Laaqueel ostane na mjestu. Iakhovasove su rijei izazivale
njezinu nesigurnost. Kao malenti bila je prokleta od roenja, a dopustili su joj
ostati u sahuaginskom gradu u kojem je bila roena samo zato to su je mogli
odgojiti kao pijunku. Vjera u Sekolaha bila jedino to ju je odravalo kroz
sve te duge godine. Bez svoje vjere, ne bi bila nita.
Misli li onda, prekine Iakhovas sahuaginskog kralja, da bismo se
trebali povui i bojati se odmazde stanovnika povrine? Njegove su rijei
zagrmjele iznad skupa.
Istog trena, amfiteatar utihne kao smrt.
Huaanton se okrene prema Iakhovasu i mahnuvi rukom otjera straare.
Iakhovas se popne uza stube. Laaqueel ga je vidjela kao ovjeka, no znala je
da on to nije. Bio je za cijelu glavu vii od nje, no mnogo nii od Huaantona.
irok, no ipak okretan, s dugakim miiima koji su se lako kretali. Crna mu
je kosa visjela preko ramena, potpuno mirna unato oceanskim strujama koje
su kruile podrujem.
Unato oiljcima, Iakhovas je za ljudske pojmove bio privlaan, no crte
su mu lica sadiavale hladnu okrutnost. Kratka brada i brkovi pokrivali su
mu dio lica i ublaavali uinak oiljaka. Nosio je tamnozelenu tuniku bez
rukava, koja je otkrivala crne istetovirane rune koje su mu prekrivale ruke,

noge i tijelo. Laaqueel je znala da mu pokrivaju cijelo tijelo. Vidjela ga je

golog na dan kad ga je pronala. Crne hlae, izme i crni ogrta dopunjavali
su njegovu odoru. Tamnozeleni povez pokrivao mu je oko koje je
nedostajalo.
Iako je godinama pokuavala identificirati narukvice, prstenje i ostale
ukrase koje je Iakhovas obino nosio, Laaqueel nije znala nita vie no da su
magine prirode. Veinom su to bila oruja ili obrane. Vlastita ju je
suzdranost koila, jer se gnuala dodirnuti ih, a nije se usuivala pitati. Sve
te predmete on i stvorenja u njegovoj slubi prikupljali su u godinama nakon
to ga je pronala... Jedan od njih bio je i jedini razlog zbog kojeg je Iakhovas
putovao u Waterdeep.
Da je Iakhovas sahuaginima izgledao kao ovjek, Laaqueel je znala da bi
ga ubili na licu mjesta - ili umrli pokuavajui. Meutim, zahvaljujui
arolijama koje je neprestano pleo oko sebe, vidjeli su ga kao jednog od
svojih, tek neto manjeg od samog Huaantona.
Nakon to ga je dovela natrag, malenti je Iakhovasu ak pomogla lairati
vlastito roenje u njezinoj zajednici. Tu se uz pomo krvavih izazova i svoje
iste svireposti hitro uzdigao do visokog poloaja. Te su mu karakteristike,
zakljuila je, dolazile prirodno kao i bilo kojem drugom sahuaginu, a s tim se
nijedan ovjek kojeg je ikad vidjela nije mogao mjeriti.
Sad je Iakhovas bio princ meu sahuaginima, ratni zapovjednik na kojeg
su se itekako oslanjali tijekom napada na Waterdeep. Ali on je jo uvijek
imao svoje planove, a prestanak sahuaginskih napada izrazito se kosio s
njima.
uvaj se, tiho upozori Huaanton. On razgiba miie i namjemo postavi
trozub izmeu Iakhovasa i sebe. Daleko si preplivao preko granica
dareljivosti koje sam ti dodijelio. Iakhovas je izravno doekao kraljev
pogled. Bilo je to neto to nijedan pravi sahuagin ne bi uinio bez
zapoinjanja krvne zavade. Laaqueel se iznenadila kad Huaanton nije
reagirao na oitu neposlunost. Ona osjeti kako joj se strah skuplja u trbuhu i
pone moliti u sebi.
Uzvieni, obrati se Iakhovas sahuaginskom kralju, glasom koji se uo i
meu publikom. Doao sam ovamo, s ovom plimom, prema tvom uputstvu.
Prije deset dana razgovarali smo o mogunostima nastavljanja rata sa
stanovnicima povrine. Izazvao si me i zatraio da pruim Sekolahov znak

kojim u potvrditi istinitost svojih rijei kad sam rekao da Bog Morski Pas
eli da Mi Koji Jedemo, Sekolahovi Odabrani, uzmemo oceane natrag od
stanovnika povrine.
Tiho mrmljanje proiri se meu gledateljima i oni se nelagodno
promekoljie. Laaqueel nastavi s molitvama, dodirujui ogrlicu od zuba
morskog psa koju je nosila. Oi su joj letjele od Iakhovasa do Huaantona i
natrag.
A ipak, sad, nastavi Iakhovas, ovdje sam i sluam tebe, koji si na rubu
toga da otkae sve daljnje napade na stanovnike povrine.
Na narod nee bespotrebno pogibati, objavi Huaanton.
Sekolah mi je podario viziju, ree Iakhovas. Samo je Laaqueel vidjela
podrugljivi osmijeh koji mu je poigravao na okrutnim usnama. Nad nama je
nova plima, novo vrijeme u kojem e sahuagini biti pomlaeni i ojaani, vie
nego ikad prije.
Prihvaajui njegove rijei, gledatelji ponu udarati nogama i urlati u
znak podrke.
Rijei, zarei Huaanton. Nudi nam samo rijei. Pria kao neki
stanovnik povrine koji voli zvuk vlastitog glasa. Osmijeh nestane s
Iakhovasova lica i ubojito svjetlo zablista u njegovom jedinom oku. Nudim
samo rijei upozorenja, Uzvieni, jer mi je nareeno da ih i tebi prenesem.
Sekolah mi je pokazao slabost u tebi.
Laaqueel prestane moliti, znajui da je Iakhovas otiao predaleko. ak i
neizravna optuba za kukaviluk, meu sahuaginima je bila dovoljna da
izazove krvavi obraun.
Rekao sam ti Sekolahovu volju, nastavi Iakhovas. Rekao sam ti da
moramo nastaviti napadati svijet stanovnika povrine. A ti se ipak brine o
njihovoj odmazdi. Sekolah kae neka dou i neka Mi Koji Jedemo stanemo
pred njih.
Gledatelji zagrme svoje odobravanje.
Plima Velikog proienja je nad nama, izjavi Iakhovas, i pobrinut e
se da slabi i kukavice budu otjerani od nas, ili mrtvi, ako to Sekolah eli.
Pravi ratnici Boga Morskog Psa nadvladat e svoje neprijatelje. Bit emo
nezaustavljivi, ak i ako napunimo oceane krvlju i natopimo suhe zemlje
izvan njega!
Huaanton podigne trozub, utiavajui buku oko sebe. Govori hrabre

rijei, no to su samo rijei. Odzvanjaju uplje kao naputena koljka raka

pustinjaka i prolazne su kao galebovi koji se hrane u vodama punim morskih
pasa. Ja nisam vidio nikakvog znaka od Sekolaha.
Kako se usuuje, gorko ree Iakhovas. Glas mu je rezao kao peraja
bodljikave ribe. Sekolah nikad nije nita dugovao Nama Koji Jedemo, a ti
ga promatra kao nekog tko bi trebao dolaziti na tvoj poziv.
Laaqueel se ponosila injenicom da su se gledatelji uspravili i obratili
panju na Iakhovasove rijei. Nije bilo vano to ih je on posudio od nje, iz
onog doba kad su se posljednji put susreli s Huaantonom. Bile su istinite i
sahuagini koji su sjedili na kamenim stepenicama to su prepoznali.
Huaanton je estoko reagirao. Stavlja mi rijei u usta.
Ne, prekine ga Iakhovas. Laaqueel se molila za to. I borila se s tobom
oko tog pitanja, govorei koliko su neumjesni tvoji zahtjevi. Potpuno je
neprikladno traiti znak da nastavimo putem koji bi Sekolah traio od nas.
Preivljavamo, i to preivljavamo snani i mnogobrojni. To je sve to je on
ikad traio od nas.
A ipak, ako krenemo za tobom, sve to emo pronai bit e smrt u ratu
sa stanovnicima povrine.
Iakhovas ga pogleda, dok mu je vatra plesala u oku. Samo nedostojni
propadaju! povie.
Laaqueel je znala da je to jedno od kljunih sahuaginskih uvjerenja.
Otkad su se izlegli, sve su ih uili da je to istina.
Hrabri i snani e uspijevati, nastavi Iakhovas. Plima Velikog
proienja je nad nama! On mahne rukom preko amfiteatra. A ako jo
eli svoj znak koji si tako neukusno zatraio od nas koji smo odabrali
slijediti pravi Sekolahov put, tad gledaj i drhti pred moi Boga Morskog
Psa!
Svi su pogledi bili privueni prema stranjem dijelu amfiteatra. Laaqueel
je takoer promatrala, primijetivi golemu masu koja se oblikovala u daljini.
Isprva se stapala s tamnoplavom bojom mora, da bi postajala sve bljea to
se vie pribliavala. Nakon nekoliko trenutaka, golemi je albino kraken
lebdio iznad amfiteatra.
Krakenova dva najdua kraka pruala su mu se pored bokova, dok mu se
ostalih est nemimo uvijalo ispod tijela. Jedno zlokobno oko na glavi
oblikovanoj poput strijele, koje je podsjealo malenti na ono njezinog

gospodara, gorjelo je crvenim sjajem ak i u mranim dubinama. Pipci su mu

bili dui od sto pedeset stopa i bio je najvei primjerak svoje vrste koji je
Laaqueel ikad vidjela.
Malenti ga je prepoznala - bio je to onaj isti kraken koji je uvao tunele
do kraljeve palae. Tamo su ga doveli kao mladune, a hranila ga je kraljeva
straa dok nije previe narastao da bi mogao pobjei natrag kroz tunele.
Straari su ga odravali na redovitoj dijeti na rubu izgladnjivanja, koja je
jamila da e pojesti sve to mu doe na dohvat pipaka.
Ali kad su ga susreli prije deset dana, s Iakhovasom se ponaao potpuno
pitomo.
Evo ti tvog znaka, Uzvieni! povie Iakhovas, pokazujui velikog
krakena koji se pribliavao.
Huaanton je bijesno u tiini piljio u golemo stvorenje.
Svaki je sahuagin u amfiteatm znao da kraken posjeduje opasnu
inteligenciju. Laaqueel je znala da inae ne bi priao sahuaginskoj zajednici,
posebno ne onoj koja ga je drala u zatoenitvu. Takoer, postao je prevelik
da bi se izvukao iz podmorskih peina na bilo kakav uobiajeni nain.
Morala je prihvatiti injenicu da je Iakhovas upotrijebio svoju magiju kako bi
to sredio. Krakenova je prisutnost bila novi dokaz maginih sposobnosti
kojima je vladao.
Evo tvog dokaza, nastavi lakhovas. Dokaza kojeg si zahtijevao od
svog boga.
Stoji ovdje i tvrdi da je pojava ove zvijeri Sekolahov znak, zagrmi
Huaanton dubokim fijucima i bubnjanjem.
Zar se usuuje ustvrditi da nije? Iakhovas isprui svoju lijevu aku
prema gore. Kraken isprui jedan od svojih najduih pipaka i njeno omota
golemi krak oblika lista oko Iakhovasove ruke. Jesi li ikada vidio neto
ovakvo?
Laaqueel je znala da je predstava ostavila snaan utisak na sahuaginsku
zajednicu. Osim straara koji su prvi vidjeli Iakhovasa s krakenom, nitko
drugi nije vidio neto slino. Malenti sveenica je znala da Iakhovas hoda po
tankoj liniji izmeu povjerenja i optube. Huaanton ga gurne preko te linije.
Magija, izjavi sahuaginski kralj. Optuba odjekne iznad gomile,
izazivajui tihe fijuke i zviduke tihog razgovora.
Laaqueelino je srce divlje udaralo u grudima. Ona uvue svjeu morsku

vodu kroz usta i izbaci je kroz krge. Svom se snagom drala svoje vjere u
Sekolaha.
Prije no to je gomila imala vremena donijeti vlastitu odluku, Iakhovas
podigne glas. Pokuava me optuiti? Nakon svega to si zahtijevao od
Sekolaha, dok si tako malo davao od sebe? Znajui da se i sam nalazi na
opasnom terenu, Huaanton se nelagodno promekolji. Laaqueel je znala da ga
je Iakhovas tamo odveo, paljivo odmjeravajui svaki korak.
Po prvi put u mnogo generacija zapoeli smo rat protiv stanovnika
povrine, ree Iakhovas. Borili smo se s njima i slomili ih. Izazvali smo ih
u njihovom najveem gradu i vidjeli ga kako gori, uzeli smo njihove brodove
i vidjeli ih kako bjee s mora. A ti sad eli sve to pobiti?
Dovoljno smo uinili, odgovori Huaanton.
Prema tvojoj volji, sloi se Iakhovas, moda i jesmo, no ja sam vidio
viziju Nas Koji Jedemo kako jednog dana mariramo kroz ulice Waterdeepa i
ostalih obalnih gradova. Stanovnici povrine u strahu bjee od nas i vie nisu
u stanju polagati pravo ni na jedan dio mora. On zastane, ostavivi svoje
rijei da vise u vodi. Tada smo uinili dovoljno.
eli nas odvesti u smrt, Iakhovas, ree Huaanton. Ne znam zato, no
to uistinu vidim. Rodio si se prije manje od petnaest godina, a ve dri
poloaj princa, dok drugima treba tri stoljea da to ostvare.
Laaqueel je stajala u tihoj panici, znajui da e, ako lakhovas propadne, i
ona propasti s njim. Njezine su se molitve nastavljale bez prestanka, no kao i
uvijek u Sekolahovoj slubi, nije bilo pravog odgovora. Samo su struje znale
kako e sve to zavriti. Veina tih poloaja, istakne Iakhovas, dola je od
tebe.
Ti si se hranio mojim uspjesima kao parazitski crv, ree Huaanton.
Nisam to tada vidio, ali sad vidim.
Iakhovas se uspravi do pune visine. ak i u svojem ljudskom obliju,
kako ga je vidjela Laaqueel, bio je impresivan. Kraljevski crni trozubi
najblii njemu nehotino su se povukli. Albino kraken visio je iznad grupe,
dok su mu pipci lelujali na strujama.
Uistinu, ree Iakhovas, Sekolah je stavio svoju ruku na nau misiju.
Samo tri stepenice nie od sahuaginskog kralja, on se okrene i obrati se
gomili. Mislio sam da e se danas pokazati samo jedan znak. Sad vidim da
sam bio u krivu. U svojoj dareljivosti, Veliki Morski Pas dao je dva znaka

svojem izabranom narodu. On mahne prema krakenu. Znamo da na rat sa

stanovnicima povrine nije gotov. On pokae na Huaantona. I sada znamo
da imamo kralja koji je kralj Nama Koji Jedemo samo po imenu, a uope nije
pravi voa. On zakorai prema Huaantonu.
Istog trena, kraljevi tjelohranitelji pokrenu se kako bi ga presreli. Hitrim
pokretom koji je proparao vodu, kraken posegne i pipcima zgrabi pet
straara, sklonivi ih Iakhovasu s puta. Prije no to su ostali straari stigli
reagirati, Iakhovas je stajao ispred sahuaginskog kralja.
Huaantone, lani kralju Nas Koji Jedemo iz mora Claarteeros, glasno
ree, optuujem te zbog slabosti, zbog toga to nisi voljan voditi svoj narod
u ovom sluaju, te zbog nedostojnosti da provodi Sekolahov rat protiv
stanovnika povrine.
Kraljevski crni trozubi opkolie ga s podignutim orujem, spremni ga
sasjei na komade.
Kao to je moje pravo, ree lakhovas, ignorirajui podignuto oruje,
zahtijevam krvni izazov u ime Velikog Morskog Psa.
Huaanton bijesno odmahne straarima da se sklone, dovoljno hrabar da to
uini ak i pred divovskim krakenom koji je iznad njega lomio tijela njegovih
straara. Lae, ree sahuaginski kralj zakoraivi korak naprijed, a tvoja
e smrt to dokazati.
Tvoja smrt, obea Iakhovas, dokazat e tvoju slabost i nedostatnost.
Bez upozorenja, Huaanton eksplodira u akciju. Preokrenuvi trozub, on
zabije okrutne zupce u Iakhovasa.
Laaqueel je bespomono promatrala Iakhovasa koji je bio zateen
nespreman. Nakon to ga je vidjela u akciji protiv neprijatelja, mislila je da
je takvo to nemogue, no sjetila se kako ga je nala zarobljenog magijom i
gotovo mrtvog. Oiljci su bili nijema svjedoanstva da nije bio tako
nepogreiv kakvim se prikazivao.
Zupci trozuba utonu u Iakhovasove grudi, izvlaei mlaz krvi koja se
proirila u mutni oblak. On bijesno vrisne od boli i posegne za drkom
trozuba, dok mu ga je Huaanton pokuavao zariti dublje u grudi.
Laaqueel je znala da je udarac bio smrtonosan. Zupci su bez sumnje
probili Iakhovasovo srce i samo je nekoliko sekundi preostalo prije no to e
ga preuzeti smrt. Crno pero pored njezina srca zadrhti u odgovor, aljui
hladan mlaz munine koji projuri kroz malenti. Ona se upita koliko je pero

vrsto vee za Iakhovasa i hoe li umrijeti zajedno s njim.

Krvavi cerek iskrivi Iakhovasovo lice i dodirne ak i crnu rupu gdje mu
je nedostajalo oko. Zadravi svoj poloaj, on gurne prste izmeu zubaca
trozuba. Miii na rukama mu se napnu dok je gurao oruje natrag i
oslobaao se nazubljenih iljaka.
Iako joj je prolivena krv djelomino zaklanjala pogled, Laaqueel je
vidjela kako se otvorene rane na Iakhovasovim grudima zatvaraju,
sastavljajui meso, tetive i kost. Prsten kojeg mu je prvog stavila na prst kad
ga je pronala, na tren je zablistao. Sumnjala je da je to primijetio itko osim
nje.
Slab, izazivao je Iakhovas hrapavim glasom koji je gotovo nijekao
povrede koje je zadobio. Unato Huaantonovoj velikoj snazi i dalje je drao
trozub.
Kraljevski crni trozubi se povukoe. Nije bilo doputeno uplitati se u
krvni izazov. Bio je to jedan od najsvetijih sahuaginskih obiaja.
Huaanton podigne nogu i zamahne otrim kandama. Zaderao je preko
lakhovasovog lica, za milimetar mu promaivi oko.
Uplaivi se, oito stoga to je elio sauvati ono vida to mu je ostalo,
lakhovas nevoljko ispusti trozub i za korak ustukne. Ipak, samopouzdani
izraz nije mu nestao s lica dok se pripremao za novi napad.
Huaanton skoi kroz vodu, podiui se iznad Iakhovasa. Bio je unutar
krakenovog dosega, ali Laaqueel je znala da sahuaginski kralj nije kukavica.
I dalje je drao trozub ispred sebe. Doi, Iakhovas, pridrui mi se u plesu
smrti. Neka struje odlue o naim sudbinama.
Iakhovas bez oklijevanja skoi za sahuaginskim kraljem. Jurnuo je kroz
vodu brzinom i elegancijom koje su bile potpuno neoekivane. Izvukao je
noeve dugih otrica iz pojasa i drao ih u akama, vrhova okrenutih prema
dolje. Huaanton ponovno zabije trozub prema njemu. lakhovas blokira napad
jednim od svojih noeva, a drugim zamahne prema tijelu sahuaginskog kralja.
Huaanton je morao hitro reagirati. No bezopasno klizne pokraj njega.
Prije nego to se Iakhovas snaao, on zamahne akom punom kandi prema
njemu. Iakhovas podigne ruku na vrijeme da spasi lice, no kande mu se ipak
duboko zariju u meso i zareu ga do kosti. Meutim, uspio je zadrati no.
Njime zaree prema dolje i poprijeko, pokretom koji je trebao izvaditi utrobu
sahuaginskom kralju. Otrica ocrta krvavu brazdu preko Huaantonovog

trbuha, no nije ula dovoljno duboko da mu prospe crijeva.

Rairivi plivae koice meu nonim prstima, Huaanton zaree kroz
vodu, jurnuvi iza Iakhovasa. Sahuaginski kralj mu gurne ruku pod bradu i
izbaci kande na prstima. Ali prije no to mu je kandama uspio prijei preko
grla, lakhovas zaree stranji dio njegove podlaktice, presjekavi ligamente
koji kontroliraju kande i prste. Huaantonove se kande povuku, a prsti mu
se mlitavo opuste.
Dok je Huaanton stajao zapanjen ozbiljnou rane koju je zadobio,
Iakhovas se oslobodi protivnikova zahvata. Da je upotrijebio svoju magiju,
Laaqueel je znala da borba ne bi tako dugo trajala.
Jo uvijek u pokretu, Iakhovas je plivao oko Huaantona. Dok se sahuagin
izvijao kako bi se suoio s njim, on zabode jedan od svojih noeva izmeu
Huaantonovih rebara, pokuavajui pogoditi srce. Ostavio je no gdje ga je
zabio i krvava maglica izleti u vodu.
ak i tako ranjen, Huaanton nije odustajao. Dok je promatrala
sahuaginskog kralja, Laaqueel osjeti kako je ispunjava ponos. Unato
injenici da nije vjerovao u Sekolaha koliko je trebao, imala je osjeaj da
Huaanton sadri sve to je snano i dobro kod sahuagina.
Zamahnuvi trozubom, Huaanton dohvati Iakhovasa po nogama. Udarac je
bio dovoljno snaan da zupci potpuno probiju jednu nogu ispod koljena i
pribiju je za drugu. S obje noge pribijene zajedno, Iakhovas se nije mogao
pomaknuti kako bi izbjegao Huaantonov napad.
Sahuaginski kralj povue drak trozuba, ne dovoljno jako da bi iupao
nazubljene iljke iz Iakhovasova mesa, no dovoljno da ga okrene u vodi.
Hitro se kreui, s oiglednom borbenom vjetinom i ekonominou pokreta,
Huaanton izvue otricu iz svojeg boka i zabode je duboko u Iakhovasova
lea.
Kraken zadrhti u vodi. Laaqueel na trenutak pomisli da e se stvorenje
umijeati u bitku. Ako to uini, potkopat e sve to se Iakhovas nadao da e
zadobiti.
Nemoj me jo otpisati iz utrke, mala malenti. Iakhovasov glas, razoren
od boli, ispuni Laaqueelin um. Razapeta izmeu kralja koji je odbijao dati
onoliko vjere Sekolahu koliko je Veliki Morski Pas traio, i tajanstvenog bia
uz kojeg je nehotice vezala svoju budunost, Laaqueei se okrene svojim
molitvama.

lakhovas je pokuavao dohvatiti no u svojim leima, no nije uspijevao.

Batrgao se ne bi li oslobodio noge, no inilo se da ni to ne moe.
Iako je jo uvijek obilno krvario, Huaantonovi su borbeni instinkti
preuzeli kontrolu. Ispruivi trozub ispred sebe, on pribije Iakhovasa na
kameni pod amfiteatra pod sobom, pa povue mreu s kukama sa svojeg
boka, rairivi je brzim, uvjebanim pokretom. Baci je, i krajevi s olovnini
utezima raire se, obuhvaajui protivnika koji se bacakao. Kralj vjeto
omota lakhovasa, steui mreu tako vrsto da su se umetnuti iljci duboko
zarili u meso.
A sada, upozori Huaanton, okrenuvi se kako bi vre uhvatio drak
trozuba, sada emo vidjeti ija istina govori jae. On iupa nazubljene
iljke iz Iakhovasovih nogu, povlaei za njima mlazeve krvi i razderanog
mesa. Cvre stisnuvi trozub, sahuaginski kralj uhvati drak s obje ruke i
podigne ga visoko iznad glave, spremajui ga se zabiti u Iakhovasove grudi.
Crno pero pored Laaqueelinog srca uspori mu otkucaje i zaledi protok
vode kroz njezine krge. eljela je vrisnuti, no nije mogla iskreno rei da li
zbog toga to je Iakhovasova propast djelovala neminovno ili zbog okrutnog,
lukavog cereka na njegovu licu.
Huaanton divljaki zamahne trozubom. Iakhovasov je pokret bio toliko
brz da ga Laaqueel gotovo nije vidjela. Izbacio je desnu ruku naprijed,
odgurujui niti mree. Njegova se aka i ruka zamagle, pretvarajui se u
neto to je bilo tvrdo i otro. Produetak u obliku klina lako proree kroz
mreu i zaroni u Huaantonovo grlo i vreicu sa zrakom.
Sraz smete Huaantonov vlastiti pokuaj da zabode trozub u lakhovasa.
Njegova ivotna krv u bujici se izlije iz njega, navirui iz goleme rupe koju je
napravio Iakhovasov udarac.
Kad je Laaqueel trepnula, Iakhovasova je ruka ponovno bila normalna.
Borio se s mreom dok je Huaantonovo tijelo omlohavilo u vodi pored njega.
Kuke su se upale iz njegovog mesa, ostavljajui za sobom krvave suze.
Malenti je znala da ga taj napor boli; osjeala je dio njegove boli kroz magiju
pera koje ih je povezivalo.
Tiina je vladala nad amfiteatrom dok su sahuaginski gledatelji ekali to
e se sljedee dogoditi.
Djelomino se oslobodivi mree, Iakhovas ustane i okrene se prema
amfiteatru. Ispruivi ruku, dohvati trozub iz Huaantonove mrtve ruke.

Ponosno ga je drao u zraku, dok je kraken ispruio svoje pipke i oblikovao

labavi zatitniki zagrljaj oko njega, uvajui mu lea.
Moj narode, ree Iakhovas snanim glasom, danas ste vidjeli volju
Velikog Morskog Psa. Po pravu krvnog izazova i po pravu Sekolahove
sudbine za Nas Koji Jedemo u naoj borbi protiv povrinskog svijeta za
vladavinu nad morima, imenujem se kraljem! Neka svi koji se ne slau s time
ustanu i suoe se sa mnom sada!
Laaqueel je zurila u sahuagine, znajui da nijedan nee doi i
suprotstaviti se ovako slabom Iakhovasu. Sahuaginski su se obiaji protivili
iskoritavanju prednosti nad ranjenim lanom zajednice, ak i zbog krvnog
izazova.
Odgovor zapone, najprije tiho, a zatim sve snaniji kako se odluka irila
kroz gomilu. Iakhovas, Uzvieni meu Nama Koji Jedemo. Iakhovas,
Uzvieni meu Nama Koji Jedemo.
Iakhovas se okrene i naceri prema Laaqueel. Ah, mala malenti, vidi li
veliinu koju smo zadobili? Od ovog trena gradimo nae nove sudbine. Ti i
ja, oboje izopenici, podigli smo se do najviih poloaja meu najveim i
najdivljijim sahuaginima u moru Claarteeros. Nitko nas vie ne moe
zaustaviti. Nitkol
Ako je to ono to Sekolah eli, odgovori ona.
Njegovo se jedino oko zapilji u nju. Sumnja?
Ne u Velikog Morskog Psa. Moda u sebe.
Onda, mala malenti, kad bude previe slaba da vjeruje u sebe, vjeruj
u mene. Iakhovas podigne obje ruke iznad glave, ponosno drei trozub. Ja
sam kralj! zagrmi. Nitko nam se nee suprotstaviti. Povrinski e svijet
drhtati od straha pred Nama Koji Jedemo, jer e znati da ih samo sigurna smrt
eka u morima koja proglasimo naima!
Sahuagini su mu klicali, a Laaqueel je promatrala gorljivost koja je
obuzimala njezin narod. Znala je da sad vie nema povratka. Iakhovas to ne
bi dopustio, a on je sad kontrolirao sve.
Klicanje se ponovno podigne do gromkog odobravanja.
Okrenuvi se, Iakhovas raskomada Huaantonovo tijelo i preda ga
strujama oko sebe. Sahuagini navru sa svojih sjedita, hitro plivajui do njega
kako bi sudjelovali u prodiranju svog biveg kralja.
Doite, pozove ih Iakhovas, i dalje sijekui sve manje truplo. Moramo

biti jaki za nadolazee bitke. Meso je meso!

II

3. mirtul, Godina eljezne rukavice

Previe se mui, stari prijatelju. Ako smijem, volio bih te odgovoriti od
tvojih trenutnih namjera.
Taranath Reefglamor, Stariji veliki mag Serosa, podmorskog svijeta u
podruju znanom kao More palih zvijezda, zapilji se u svog druga i probode
ga otrim pogledom. Pogled koji je uputio mlaem magu znao je tijekom
stoljea zgaziti ak i bive koronale koji su vladali kraljevstvom morskih
vilenjaka u kojem je ivio. Da sam elio tvoj savjet, Pharome Ildaceru,
vjerujem da zna da bih ga zatraio. A nisam te ni molio da mi se obraa
tako neobavezno, kao da poloaj za koji sam tako naporno radio nije vaan.
Ildacerovo okruglo lice problijedi i njegovo se tijelo naglo uspravi. Da,
Starjeino Reeflgamore. Ako sam na bilo koji nain pogrijeio, nudim ti svoje
najdublje isprike.
Nudi koliko hoe, odgovori Reefglamor. Ne moe povui jednom
izgovorene rijei. Znam da si to nauio pored mene.
Ildacer pogne glavu i ree: Tako je, Starjeino Reefglamore.
Reefglamor se zavali u stolicu, pokuavajui se ugodno smjestiti u
podstavi od morskih trava bez koje ovih dana nije mogao ivjeti. Djelovao je

staro i isueno, razoren neumornom rukom vremena i borbama koje je vodio

branei svoj narod. Istraivanja koja je provodio da bi postao stariji mag nisu
bila nita manje naporna.
Bio je vitke grae, sa iljatom bradom i iljatim uima, uobiajenima kod
mnogih alutelquessira. Plava koa sa bijelim mrljama dodatno ga je
obiljeavala naslijeem morskih vilenjaka. Srebrno-bijelu kosu koja mu je
visjela gotovo do pojasa, obuzdao je kolutom od tuenog zlata s urezanim
duborezom. Iako zamagljene umorom i crvenim linijama koje su ovih dana
sve vie djelovale kao oiljci, njegove tamnozelene oi nisu se kolebale. Za
nekolicinu koja ga ne bi prepoznala na prvi pogled, nosio je prozimu svilenu
tkaninu blijedoplave boje s ljubiastim i crnim linijama svoje slube i
kristalno blistavim dupinom, izabranim simbolom Dubokog Sashelasa.
Sjedili su za okruglim stolom u njegovom utoitu. Odaja je bila prilino
velika, no ipak gotovo prekrcana opremom i ukrasima puta kojeg je odabrao.
Govorilo se, i to s pravom, da u svojem domu posjeduje gotovo isto onoliko
svezaka o magiji koliko ih se nalazi u hramu Dubokog Sashelasa u Sylkiinu.
Ormari i police za knjige prekrivali su sve zidove, oblikovane tako da mogu
sadravati bilo kakav svezak, bio on upisan na rezanom kamenu ili na finoj
zlatnoj foliji. Odaju su osvjetljavale okrugle staklene kugle ispunjene
blijedoplavim svjetleim liajevima.
Reefglamor povue ruku preko kamene povrine stola. Stoljea rada,
itanja i prouavanja, razgovora sa rijetkima o kojima je imao dovoljno dobro
miljenje da ih pozove ovamo, uinila su je hrapavom. inilo se da vrijeme
nije nakodilo samo Reefglamorovoj svadljivoj osobnosti.
Tome, ispravi se on, i uvijek prisutnoj prijetnji od Uzimatelja. Bit e mi
potreban u svojem najboljem izdanju, ree Reefglamor. U sluaju da stvari
krenu krivo, moda e morati djelovati svom usredotoenou koju si kod
mene nauio, kako bi bar neto spasio.
Starjeino, tiho ree Ildacer. On je bio punaniji od veine
alutelquessira. Njegova ljubav prema hrani i piu bila je sama po sebi
legendarna. Plava koa bila mu je bljea od Reefglamorove, a srebrna mu je
kosa jo uvijek sadravala crne pramenove. Nosio je svilenu tkaninu
tamnoljubiaste boje. Znam da riskiram tvoje nezadovoljstvo kad dajem
oduka vlastitim mislima o tom pitanju.
Riskira mnogo vie od toga, upozori ga Reefglamor. Pozvao si me k

sebi, Starjeino. Pretpostavljam da vjeruje kako to ne moe uiniti bez

mene. Ildacerov pogled se susretne sa Reefglamorovim bijesnim zurenjem,
ali on tek neznatno ustukne.
Pa misli da zato ima vlast nadamnom?
Ne, ali sam se nadao da bi to moglo utjecati na tebe. Ildacer je
oklijevao. Barem malo.
Reefglamor odmahne rukom. Nekoliko minuta brbljarija mladog maga
nee mnogo znaiti u opasnim planovima koji su ih ekali. Govori, ali
uvjerljivo i jezgrovito, i uvijek imaj potovanje na umu. Imam jo manje
strpljenja nego inae.
Hvala ti, Starjeino. Vjerujem da bi trebao ponovno promisliti o svojoj
odluci da pokua prizvati viziju o Uzimatelju. Svih ovih stoljea u tome
nismo uspijevali.
Ja to jo nikad nisam pokuao, istakne Reefglamor. Meutim, za to je
imao vrlo dobre razloge. Samo ga je velika opasnost koju je sada osjeao
potaknula da donese tu odluku.
Ali drugi su pokuali, pouri Ildacer. estorica, koliko se mogu sjetiti.
etvorica su poludjela. Jedan se ubio, a posljednji je bio uvuen u vrata koja
nikad prije ni kasnije nisu postojala. Nije bilo uspjeha u pokuajima da se
sazna vie o Uzimatelju. A upravo su ti pokuaji opasno srezali broj Velikih
Magova ovih posljednjih godina.
Reefglamor razmisli o rijeima mladog maga. Sadravale su samo istinu.
On progovori tiho, po prvi puta nakon mnogih stoljea uvjeravajui umjesto
zahtijevajui. Pred nama je vrijeme elienja. Na svim drugim putovima koji
su nam bili otvoreni uinili smo koliko smo mogli. Ispred nas lei samo jo
ovaj put.
Ali ti si zakonom zabranio koritenje te arolije protiv Uzimatelja.
Da.
Ildacer je djelovao iznenaeno. Ti si donio zakon.
Pa onda je jedino pravedno da ga ja i prekrim. Reefglamor zastane. I
bolje da se nitko drugi ne usudi.
Sa aljenjem odmahujui glavom, Ildacer se nasloni i posegne za vinskom
mjeinom na stolu. Hitro popije, bacivi pogled kroz prozor od rezanog
kristala, koji je gledao na Sylkiir.
Reefglamor takoer pogleda van. Veina domova blistala je od svjetleih

liajeva. Iako svega dvjesto stopa ispod Mora palih zvijezda, nije ba mnogo
svjetla dopiralo do dubina, a kad bi pala no, ak ni vilenjaki vid nije
mnogo pomagao.
Reefglamorova kua bila je podignuta na obronku brda s kojeg je pogled
pucao preko podmorske doline u kojoj je bio izgraen grad. Mogao je vidjeti
izvijene koraljne spirale hrama Dubokog Sashelasa u kojem je proveo vei
dio svog ivota. Sam je osmislio hram tog boga i pomogao pri oblikovanju
magija koje su potaknule rast koralja od kojih je graevina bila sastavljena.
Ribe dugih tijela i druga morska stvorenja prolazila su sa strujama kroz grad,
no tim dubinama nisu plivali nikakvi grabeljivci koji bi se usudili napasti
morske vilenjake. Sylkiir se od takvih dobro zatitio.
Sjea li se koliko nam je trebalo da uzgojimo hram? upita Reefglamor.
Stoljea, odgovori Ildacer. I sjeam se svih napornih radova koji su
bili potrebni za njegovu izgradnju i svih pogreaka koje smo uinili dok ga
nismo napravili ba kako treba.
Prelijep je.
Jest.
A ipak, ree Reefglamor, Uzimateij bi mogao doi meu nas i za tren
ga unititi. Nita to bi pokazivalo snagu nae vjere u Dubokog Sashelasa
vie ne bi postojalo. To ne mogu dopustiti.
Ni ja.
Uzimatelj je ponovno na slobodi. Reefglamor vrati pogled na mlaeg
vilenjaka. I ti i ja to znamo otkad smo prije devet godina uli za napad na
Greben Laakos u Sjajnom moru. Napad se dogodio prije etmaest godina,
no prolo je pet godina prije nego to su vijesti o njemu stigle do
SeluMaraara i Sylkiira.
Tu su priu mogli izmisliti sireni, usprotivi se Ildacer. Podmorski
potres. Ili moda nisu izgradili svoj greben onako dobro kako su mislili.
Sireni su otamo otili u Waterdeep, ree Reefglamor.
To mi nikad nisi rekao.
Reefglamor je znao da mlai mag nije iznenaen. Svojim je uenicima
govorio samo ono to je smatrao da trebaju znati i to onda kad su trebali
znati. Saznao sam tek prije nekoliko dana od sirena po imenu Thraxos, koji
ima vlastitu misiju ovdje u Serosu. Sirenski aman Narros poslao ga je
ovamo da mi donese poruku, no njegovo je putovanje bilo opasno i morao se

osloniti na ljudsku djevojku da mi je prenese. Sjeti se da ak i nae legende o

Uzimatelju koje smo dobili od Dubokog Sashelasa kau da e sireni biti prvi
koji e otkriti Pripovjedaa, ljudskog pjevaa koji e ujediniti povijesti
gornjeg i donjeg svijeta. Onoga koji e pronai put do mjesta koje je za nas
bilo izgubljeno.
Grad sudbina, s potovanjem apne Ildacer.
Da. Sve ono to je za nas bilo i to e opet biti.
To ne znai da su ba sireni s Grebena Laakos oni koji su trebali pronai
Pripovjedaa. Ima mnogo drugih
Reefglamor se zapilji u njega. Sumnjaj, ako eli, no bit e samo rak
pustinjak koji se skriva u svojoj koljci.
Ti ne sumnja? Prolo je etrnaest godina otkad je njihov grad uniten.
Naravno da sumnjam, odgovori Stariji veliki mag. Za razliku od tvojih,
meutim, moje sumnje ne nestaju, ve samo rastu. Ba zato elim krenuti
ovim putem, unato svim rizicima koji se na njemu nalaze.
Od poetka govori da se pokuajem proricanja o Uzimatelju riskira
sigurna smrt, ree Ildacer, a to se i dogaalo.
Unato kazni koju je dobio u prolosti, Uzimatelj jo ima mnogo
zatita, sloi se Reefglamor. Potraiti ga na ovaj nain nije neto to bi
trebalo olako shvatiti. Mogao bi biti u stanju udariti na mene putem arolije
koju u upotrijebiti. Meutim, u ovom trenu je potrebno bar neto saznati.
Kockanje s vlastitim ivotom nije ba dobra zamisao.
Reefglamor se hladno zagleda u mlaeg maga. Pa bih onda trebao
riskirati tui? Obojica su iz prolih iskustava znali da bi on to i uinio - ako
bi smatrao da vrijedi riskirati.
Nisam to rekao, hitro e Ildacer.
Ne, no s obzirom na ton tvoje izjave, to si mislio. A ja bih to i uinio.
Kad bih smatrao da je itko bolje opremljen za taj pokuaj od mene.
Reefglamor se ponovno zagleda kroz prozor. Ve smo mnogo riskirali kad
smo upotrijebili selukiir na Jhanri Merlistaru, Kerythu Adofaeru i Taloru
Vurtalisu. Dragulji sjeanja proizveli su tijekom prolih trinaest godina
strahovitu magiju kako bi ih podigli do razine Velikih magova. ak i tada, ta
odluka nije bila olako doneena, no Veliki magovi su eljeli biti u punoj snazi
kad se Uzimatelj pojavi.
Znam.

Dobar si posao obavio s njima, izjavi Reefglamor. Ildacer je bio

odgovoran za njihovu obuku.
Iznenaenje na tren ukrade Ildaceru rijei. Hvala, Starjeino.
Reefglamor se okrene prema njemu. Zna da ja rijetko dajem pohvale.
To dobro znam.
A ipak si previdio oiglednu pohvalu koju si noas dobio. U nikog
drugog nisam imao toliko povjerenja da bih mu dopustio da me uva dok ovo
pokuavam.
Ildacer klimne. Razumijem to, Starjeino. Zahvaljujem na povjerenju, no
bojim se da ak ni ja nisam dovoljno dobar da te zatitim ako neto krene po
zlu.
Protivi se koliko eli, ali ja neu odustati. Dogaaji su se pokrenuli.
Prema sirenu Thraxosu, Uzimatelj je ve krenuo u akciju protiv povrinskog
svijeta. Iako to jo nije nairoko poznato, ni iznad ni ispod vode, sahuagini su
prije dvadeset dana napali Waterdeep. Bili su u pratnji raznih vrsta morskih
stvorenja.
Vjeruje da je to Uzimateljevo djelo?
Moe li biti od nekog drugog?
Ildacer je svega na tren izdrao njegov pogled prije no to je pogledao u
stranu. Strah mu se pokae na licu. Ne. Naravno da ne.
Zbog toga moramo znati, tiho e Reefglamor. Ako postoji nain da
predvidimo gdje bi Pripovjeda uskoro mogao biti, ili da otkrijemo tko je on,
moram to pokuati. A ako postoji nain da otkrijemo gdje se nalazi
Uzimatelj, moram i to pokuati.
Dakle, nita vie ne mogu ponuditi kao argument protiv toga?
Pharome Ildaceru, ja raspravljam sam sa sobom ve danima, strogo e
Reefglamor. Moe li zamisliti gadnijeg protivnika?
Ne, Starjeino, uistinu ne mogu.
Tad pripremi svoje zatite, da moemo poeti. Reefglamor je svoje ve
postavio. On prevue prstima preko bijelih bisera na zlatnoj narukvici koja
mu je ukraavala desni zglavak ake koju je izgubio u slubi svog boga
Dubokog Sashelasa, poznatog i kao Princ Dupin i Mornarev Prijatelj.
Dugi su trenuci prolazili dok se Ildacer pripremao, iskapajui predmete iz
torbice koju je nosio. Na kamenom podu je obiljeio simbole razliitih boja,
koristei razne uljne masti iz paketia za pisanje koje su stvorili

alutelquessiri. Budui da su nakon Kranskih ratova koji su rascijepili

carstvo vilenjaka odabrali ivot pod Morem palih zvijezda, morali su izumiti
mnoge stvari koje e im pomoi u njihovom podmorskom ivotu.
Kad je mladi mag zavrio, on pogleda Reefglamora. to e rtvovati?
Pokuaj prizivanja vizije traio je rtvovanje predmeta koji je arobnjaku
bio vaan. Reefglamorova ruka je gotovo drhtala dok je skidao veliku
koljku sa oblinje police. On je polako otvori otkrivajui njezin sadraj.
Ovo. Izvue ljuturu obinog jeinca i njeno je spusti na stol.
To? Ildacerov trud da sakrije nevjericu nije urodio plodom.
Reefglamor dodirne ljuturu. Ovo mi je dala moja ena na dan kad smo
se upoznali, ree stari mag, glasom iznenadujue tekim, ak i nakon toliko
stoljea. Mislila je da sam pun sebe, ak pompozan.
Milosrdno, ak mudro, Ildacer ne progovori.
Ovu ljuturu koju je pronala na tlu pod naim nogama dala mi je kao
dar koji me treba podsjetiti da se vrijednost nalazi samo u oima osobe koja
ju prima. Oni koji je vide sami u sebi, esto se zavaravaju. Reefglamor se
nasmijei na to sjeanje. Njihovo je zajedniko vrijeme bilo kratko. Ona je
umrla pored njega, borei se s neprijateljima na koje su naili tragajui za
jednim od legendamih vilenjakih ureaja za koji je saznao. Unato dugim
ivotima vilenjaka, njih dvoje su imali jedva tucet zajednikih godina, samo
tren u vremenu. Vie nikada nije volio niti jednu enu.
ao mi je to je nikad nisam imao priliku upoznati, ree Ildacer.
Bila je izuzetna ena.
Moda je dar koji nudi previe velikoduan.
Reefglamor pogleda mlaeg maga. Nita mi nije vrednije od ove
jednostavne ljuture. Tako je esta u Serosu, a ipak nema nijedne takve na
cijelom svijetu, gornjem ili donjem. Ali sad se mogu samo nadati da e to biti
dovoljno. Jaka je magija koju pokuavam upotrijebiti i to protiv neprijatelja
monijeg od svih koje smo poznavali. Prijetnja - peraja mi Dubokog
Sashelasa - prijetnja cijelom Serosu nikad nije nosila toliku mogunost
unitenja. To zna.
Da.
Reefglamor nakratko stisne ljutum u ruci, pa je odgurne do sredine stola
i ostavi je tamo. Pripremi se. Moramo to obaviti.
Ildacer se bez rijei prihvati posla. Izvadi potrebne predmete iz torbe, pa

nacrta krug i mone simbole na podu oko Reefglamora. Mladi mag upotrijebi
masti razliitih boja, pa doda potrebnu trepavicu baziliska, gumiarabiku i
vapno.
Kad je zavrio, Ildacer spremi svoju opremu, pa stane unutar kruga.
Krug je onoliko jak koliko ja to mogu postii, Starjeino. Ipak, ne moemo
znati koliko su jake Uzimateljeve sile.
Saznat emo. Reefglamor se prihvati vlastitog zadatka i pripremi
aroliju. Pozove Dubokog Sashelasa i krene za svojom magijom.
*****
Reefglamor na trenutak pomisli da ga je mo arolije oslijepila. Kad je
ponovno mogao vidjeti, on proui krajolik oko sebe. Bio je to grad na
povrini, no neki kojeg nije poznavao. Nalazio se na rijeci. Znao je da se radi
o rijeci, jer ih je vidio u nekoliko prilika.
Zelena sahuaginska tijela pod mjeseinom su izgledala gotovo crno.
Ljudi, patuljci i vilenjaci borili su se s njima. Vani u luci, borili su se
brodovi.
Ovo je Baldurs Gate, tihi glas progovori u Reefglamorovom umu,
zazvuavi kao mirno naviranje plime preko kamenja. Ovo e se uskoro
dogoditi. Pripovjeda e biti ovdje.
Uzbuenje se probudi u Reefglamom. Nije znao pripada li glas Dubokom
Sashelasu, no znao je da ga uje zahvaljujui bojoj volji. Moe li mi ga
pokazati?
Bitka se nastavljala, ispunjena urlicima umimih Ijudi.
Ne mogu sada. Ovo ti je reeno kako bi znao. Ovdje e Pripovjeda
saznati gdje e se susresti s tobom i doi e do saznanja od Mora palih
zvijezda.
Prizor mu izblijedi iz vida. Polako, kao svjetlucavi crv koji pali svoje
svjetlo, pojavi se drugi prizor. Reefglamor istog trena prepozna skupinu
zgrada nalik na koljke, ukopanih u mulj na oceanskom dnu.
Ovo mjesto poznaje, ree glas.
Telvanlu, glavni grad Naramyra, Obrtnike drave Serosa.
Stari mag je vie puta bio tamo u posjeti. Zbog rodbinskih veza izmedu
vilenjakih gradova, Naramyr i SeluMaraar odravali su i dobre trgovake

kontakte.
Pripovjeda e uskoro biti ovdje.
Kada? upita Reefglamor.
Isprva nije bilo odgovora. Mogunosti su nejasne. Moda rano u
Srcopjevu. Moda kasnije. Moda nikada, ako Uzimatelj provede svoju
volju.
Kako e izgledati?
Slika se pojavi pored jedne od zgrada nalik na koljku. Reefglamor je
znao da je Pripovjeda ovjek, no ovjekova je starost bila oigledna i
iznenaujua. Bio je jednostavno odjeven u smee hlae i zeleni prsluk.
Glava mu je bila obrijana, od ega su mu se jo jae isticale srebrne obrve
iznad crnih oiju. Koa mu je bila smea poput oraha, oznaujui ga kao
ovjeka odavno naviklog na sunce i elemente. Nosio je naprtnjau i iani
instmment u ruci, oblikovan poput zdjele s jedne strane, dok se na drugoj
strani izduivao i izravnavao. Reefglamor pomisli da prepoznaje jarting.
Zvuci glazbe, gotovo poznate, odjekivali su oko njega.
Tko je on?
Pripovjeda. To je sve to mi je dano da znam.
Prihvaajui nesposobnost vizije da mu prui bilo to vie, Reefglamor
pokua drugim putem. Moe li mi rei o Uzimatelju? Istog trena,
Reefglamor osjeti kako ga preplavljuje neuobiajena hladnoa, ispunjavajui
mu vene. Seros je cijele godine, neovisno o godinjim dobima, bio iste
temperature. U svim njegovim dugim godinama nikad mu nije bilo tako
hladno.
Odabir tog puta vodi u opasnost.
to je opasnije? ustrajao je Reefglamor. Pokuati saznati ili ivjeti u
neznanju?
Vidovnjak preuzima sav rizik.
Neka onda odluka bude na meni. Pokai mi kada e Uzimatelj praen
smru i unitenjem ui u Seros, tako da znam kad bude vrijeme.
Uljno-crna boja preplavi Reefglamorov vid. Poeo se guiti, ne mogavi
vie uvui vodu kroz krge. Tad se vizija razbistri, otkrivajui dio oceanskog
dna koji nije mogao prepoznati. Sljedeeg trenutka, mutan i tekui crveni
plamen plane u dubinama. Prelio se preko Reefglamora ciklonskom silom i
sa sobom donio nalet paklene vruine koja ga je prila. U tom uskovitlanom

vihoru osjetio je jo neto. Neto to ga je trailo, no Ildacerova arolija ga je

otjerala.
*****
Hropui i guei se morskom vodom koja mu je navirala kroz krge,
Reefglamor otvori oi u svojem utoitu. Bacivi pogled na svoje ruke,
ugleda male mjehure po blijedoplavoj koi. Uzimateljeva mo bila je
nevjerojatna. ak i iz tog vremena u budunosti, uspio je udariti kroz viziju.
Samo ga je njegovo oslabljeno stanje sprijeilo da taj udar bude smrtonosan.
No, je li Uzimatelj sada slab, ili e to tek biti u budunosti?
Ildacer se zabrinuto zagleda u maga i prie mu. to je?
More, izjavi Reefglamor, glasom hrapavim od naprezanja. More je
goijelo!

III

4. kythorn, Godina eljezne rukavice

Jherek je stajao na dokovima Baldurs Gatea zavijenima u sumrak i
udisao vlaan zrak s rijeke Chionthar. Nedostajao mu je slani okus oceana,
no sad se po prvi put otkad je napustio Athkatlu osjeao kao da je blizu
doma.
Bio je visok gotovo est stopa, vitak mladi od devetnaest godina, s
jakim miiima na rukama i ramenima od godina tekog rada. Ispod napuklog
konog oklopa praina mu je jo uvijek pokrivala hlae i koulju. Znoj i
praina slijepili su njegovu svijetlosmeu kosu, pa mu je teko padala na
ramena. Blijeda siva vatra svijetlila mu je u upalim oima.
Baldurs Gate zauzimao je dio uz rijeku u obliku polumjeseca. Na etiri
suha doka s navozima stajali su kosturi brodova u izgradnji. Posade su
naveer obino prestajale s radom, osim povremeno obavljajui zakanjele ili
posebno plaene poslove.
Sad su se radne grupe nalazile na sva etiri navoza. Jherek je uo da pod
svjetiljkama rade i none smjene, pokuavajui zadovoljiti potranju za
brodovima, od trgovaca koji su svoje izgubili zbog sahuagina ili gusarskih
napada. Jedan od navoza preuzela je i straa, gradei brodove za momaricu.

Rijeka je zapljuskivala stupove dokova i teretne brodove usidrene u luci.

Ljudi su uporno radili na brodovima, glasno psujui dok su efovi i
nadglednici urlali na njih. Od kakofonije zvukova Jherek osjeti nostalgiju za
domom, zaboli ga srce i eludac mu se okrene, pun kisele ui.
Njegov je dom prije bio na moru, negoli u kui u kojoj je gospa Iitaar
itala svoja proricanja i kao siroetu mu pruila toplinu i ljubav. Nedostajala
mu je, a nedostajao mu je i Malorrie. Sad kad je naporan put bio iza njega i
dok se na njega bar ovog trena nije obruavala neka nova goblinska prijetnja,
osjeao je taj gubitak jae nego ikad. tovie, osjeao se izgubljenim.
Sve dok ja imam dom, ima ga i ti.
Gospa Iitaar rekla mu je to malo prije nego to ga je poslala na Jaha
povjetarca, teretni brod koji je kretao za Waterdeep. No, zla srea koja ga je
pratila od dana njegovog roenja nastavila se, i u Gradu kovanica dogaaji su
krenuli loe. Izbacili su ga s Jahaa povjetarca zato to se potukao s lanom
posade i bio je prisiljen pridruiti se karavani kako bi stigao do Baldurs
Gatea.
I sve to zato da bi slijedio sudbinu koja je leala pred njim. Gospa Iitaar
vidjela je u viziji da bi trebao otii u Baldurs Gate. Stigavi tamo, nije imao
pojma to e sljedee uiniti. U Athkatli je imao cilj. Sad nije imao nita, i
samo su se praznina i nesigurnost pruale pred njim.
Promatrao je brodove koji su protiv vjetra plovili po rijeci. Najmanji od
njih su s lakoom ulazili do dokova, dok su vee brodove doekivale
teglenice, preuzimajui teret i prenosei ga do dokova. Svjetla lanterni koje
su nosili mornari ili su visjele sa stupova, odraavala su se na tamnim
vodama.
Nije bilo onoliko brodova koliko ih se Jherek sjeao sa svojih ranijih
putovanja u Baldurs Gate. To se, meutim, moglo i oekivati, budui da je
aktivnost sahuagina jo uvijek bila na svojem mahnitom vrhuncu. Od trena
kad je s karavanom stigao u grad, uo je izvjetaje o zarobljenim brodovima i
o tome kako se Waterdeep oporavlja od napada na luku. Svi su bili miljenja
da more sve bre postaje nesigurno mjesto. Mnogi su se kleli da vie nikad
nee njime putovati.
Jherek nije mogao ni zamisliti da vie nikada ne sjedne u gnijezdo na
jarbolu ili da ne visi sa snasti s oceanom koji se iri svuda oko njega, a vjetar
ga nosi dok se istovremeno bori s njim. Ipak, za sada se inilo da mu je to

sudbina. Bijes na trenutak spali teinu u njegovom srcu, no to nije potrajalo.

Bijesa nikad nije bilo dovoljno da spali tugu koja ga je esto ispunjavala.
Nikog osim sebe nije mogao kriviti za svoju lou sreu.
Ti s mornar, deko?
Jherekova aka nesvjesno odluta do dugog maa kojeg je nosio o pojasu.
On se okrene prema glasu. Sa irenjem kopnenog putovanja, koje je
zamijenilo izgubljene brodske rute, goblini, duplikati i pljakai uvukli su se
u gradove i divljinu izmeu njih. Mogunosti su se mnoile za one s obje
strane zakona.
Nita loeg ne mislim, deko. Samo priam.
Patuljak je stajao kod ograde, lijevo iza Jhereka. Naslonio se na laktove i
gurao duhan u svoju lulu. Bio je nizak i irok, s licem punim neobuzdanih
sivih uperaka koji su strali u svim smjerovima. Hlae i koulja vidjeli su
mu i boljih dana, a tanki kaputi kojeg je nosio protiv none vlage, na vie
mjesta je bio zakrpan.
Ispriavam se, ree Jherek. Nisam htio biti neuljudan.
Nije sklonio ruku s maa. Navikao je nositi sablju, a ne dugi ma, no
Frauk, voa karavane, ustrajao je na uobiajenijem oruju jer je htio da svi
njegovi ljudi budu slino naoruani. Malorrie ga je obuavao u borbi s dugim
maem, no Jhereku je najugodnije bilo sa sabljom.
Nisam se uvrijedio. Patuljak izvue pramen slame iz depa, gurne ga u
oblinju ulinu lampu, pa njime zapali lulu. Samo sam primijetio taj gladni
pogled na tvom licu. Moda sam trebao drat gubicu zatvorenu. Nekad
ovjeku ne treba da mu prekidaju misli.
Ne i ove misli, ree Jherek. Zahvalan sam zbog prekida.
Kolko dugo nisi bio na moru? upita patuljak.
Due no to se volim sjetiti, prizna Jherek.
Nedostaje ti brod. Navikne se na njega. Navikne se na to kako se
stalno mie, kako uvijek strasno prihvaa vjetar koji uzburka krv momara.
Da, ree Jherek, zagrijavi se istog trena za srodni duh kojeg je
pokazao patuljak. Jesi li ti na jednom od ovih brodova?
Patuljak odmahne glavom. abar sam vie-manje ve pet godina, ree,
posegnuvi dolje kako bi se pljesnuo po desnoj nozi. Zauje se uplji udarac.
Jherek ugleda drvenu nogu koja je virila iz hlaa.
Izgubio sam je od gladnog morskog psa koji je plivao bre od mene, ak

i onako sranog kakav sam onda bio.

Patuljak se iskrivljeno naceri, a hladnoa koja nije dolazila samo od
hladnog zraka sa rijeke, dahne preko Jherekovog vrata i ramena. Tijekom
puta iz Athkatle sanjao je velikog morskog psa koji ga je gonio svake noi,
sve dok ga zora ne bi probudila.
ao mi je, ponudi Jherek.
Patuljak bljesne uskim, uvjebanim osmijehom kojem je nedostajalo
veselja. Jo sam iv. Mudraci kau da je sve mogue dok je ovjek iv.
Moda ne plovim onoliko esto koliko bi htio, ali ponekad ipak idem. Sad
radim s jednom od posada dolje na suhom doku. Smjena mi je zavrila, pa
sam odluio popuit jednu prije nego to si naem neto za pojest.
Jherekov vlastiti eludac gladno zarei. Dok je putovao s karavanom
izgubio je na teini. Posao ga je iscrpljivao i nije imao teka.
Je li Vilinpjesma ve otvorena? upita.
Jherek se sjeao te slavne krme sa svojih prolih putovanja. Prve noi
kad je na palubi Jahaa povjetarca uplovio u Baldurs Gate, Finaren ga je
astio veerom u Vilinpjesmi. Ilmaterovih mu suza, Jhereku je i stari kapetan
nedostajao.
Je, odgovori patuljak. Al bi mogla biti puna u ovo doba noi.
Ako eli, astim te zdjelom gulaa , ree Jherek.
Nisam ti ja bogalj, deko, i mogu se sam brinut za sebe, hvala lijepo.
Jherek se osjeti posramljenim. Htio sam samo ponuditi. Oklijevao je,
ne elei priznati da trai drutvo. Nije se sprijateljio ni sa jednim od grubih
ljudi iz Fraukove druine. Ne volim jesti sam.
Patuljak mime prema njemu i upita: Otkuda putuje, deko?
Iz Velena, odgovori Jherek.
A, grad duhova. Patuljak kimne i zamiljeno provue prstima kroz
bradu. Vidio sam ih par tamo i sam. Ti si od krvi i mesa, deko?
Jesam. Odrastavi u gradu s duhovima i budui da ga je kolovao
Malorrie, koji je i sam bio utvara, Jherek ih je prihvaao zdravo za gotovo.
Samo provjeravam. Malo sam oprezniji pod stare dane. Ni ja ne volim
sam jesti, pa ti dam da me asti zdjelom slavnog gulaa gospe Alyth, ako ti
meni da da te astim piem.
Jherek prie, ispmi mku i ree: Ja sam Malorrie od Velena, najamni
brodograditelj i spretan mornar.

Mrzio je lagati, no bojao se da su prie o mladom Jhereku koji nosi

tetovau jedne od najpoznatijih gusarskih posada na Obali maa stigle do
Baldurs Gatea.
Khlinat Ironeater, odgovori patuljak, uhvativi Jherekov dlan stiskom
nalik na kripac, od klana kovaa Daggerforda Ironeatera. Spretan mornar i
draguljar. Ponosan sam to sam te upoznao, deko.
Jest, ree Jherek. uo sam za klan Ironeater. Trgovaki brod na kojem
sam radio nosio je kope, arke, titove i ostale stvari koje su nabavljali kod
Daggerforda.
To su ti, ponosno izjavi Khlinat, isprsivi se. Mom starom ocu skoro je
puklo srce kad je saznao da sam se zaljubio u momarski ivot. Pomorski
ivot nije neto ime bi se patuljci inae bavili, zna.
Jherek kimne. uo je svega za nekoliko patuljaka momara, a vidio ih je
jo i manje.
Pa, doi onda, deko, ree patuljak. Vrijeme ide, a mi se jo moramo
probiti kroz namrgoene i izgladnjele prikane ako se veeras mislimo najesti.
Ljudi ovdje naporno rade zbog napada onih morskih vragova. Khlinat se
spretno okrene na svojoj drvenoj nozi. Drvo je kuckalo o dok. On pozove
jednog djeaka koji je prolazio nosei svjetiljku na kraju dugog tapa.
Deko, unajmit emo te da nas odvede do Vilinpjesme."
*****
Pratei patuljka i djeaka sa svjetiljkom kroz mrane ulice Baldurs
Gatea, Jherek otkrije da se veseli zajednikoj veeri s patuljkom.
Putovanje s karavanom bilo je muan posao. Gonili su kola kroz krevitu
zemlju, utrkujui se sa suncem i postavljajui logore protiv nadolazee noi.
U meuvremenu su se borili s mnogobrojnim hordama orka i goblina koji su
iz Oblanih vrhova i ume otrih zuba vrebali bogate karavane prekrcane
teretom i s premalo plaenikih ratnika.
Frauk, voa karavane, rekao im je da dvije od svakih sedam karavana
pretrpe ogromne gubitke ili ih zarobe u napadima. Za gusarenje je bilo
potrebno nabaviti brod, no na kopnu je bilo tko s noem u ruci mogao postati
pljaka. Sve je manje ratnika eljelo preuzimati rizik putovanja kopnom, jer
je postajalo jednako opasno kao i putovanje morem.

Zato su trgovci i bili tako dareljivi prema Frauku kad je karavana stigla
u Baldurs Gate. Nakon to je iz Athkatle otiao bez prebijena novia, jer je
zadnji novac tamo ostavio Lathanderovim sveenicima koji su mu se
pobrinuli za rane, Jherek se iznenada naao u prilinom obilju.
Slijedili su ulicu Bindle prema jugu pored dokova. Djeak sa svjetiljkom
zaobilazio je radnike i nonu gomilu koja se skupljala oko manjih ureda
izmeu skladita u kojima su se obavljali vercerski poslovi. Jhereka
preplavi neugodan osjeaj i on zastane i zagleda se natrag u luku.
U daljini primijeti stari Morski toranj Baldrurana, koji se uzdizao na
suprotnoj strani luke. U njemu su bile smjetene vojarne i mornarika baza.
Utvrda je djelomino sluila i kao tamnica. Po bedemima su se kretali ljudi.
U sumraku sutona jo uvijek se vidjelo nekoliko utih pipaka koji su pod sve
teim crnim olujnim oblacima izgledali kao zgruana jaja. Brodovi su se
nagomilali u luci, s golim jarbolima bez jedara.
to je, mali? upita Khlinat.
Ne znajui, Jherek odmahne glavom, svjestan trnaca koji su mu puzali uz
vrat. Tad nasuprot zasjenjenoj liniji rijeke primijeti brodove. Prema njihovim
oblicima zakljui da su to mali teretni brodovi i lae koje su brodile rijekom
Chionthar. Jedra im nisu odraavala mjeseinu, obojana u crno kako bi ih bilo
tee primijetiti.
Vidi li ih?
Jest, zarei patuljak. Moje stare oi moda vie nisu to su nekad bile,
ali dobro vide one brodove. On zaurla na djeaka sa svjetiljkom. Pouri se,
mali zgubidane! Moramo pronai nekog lana strae.
Djeak preuzme vodstvo i ree: uvaju brodove u luci. Njegovi hitri
koraci ostave Khlinata daleko iza sebe.
Patuljak baci pogled na Jhereka i ree: Pouri se, mali. Ako straa nije
primijetila one lupee i prepoznala mogue nevolje, netko im treba rei.
Jherek kirnne i potri za djeakom, lako ga sustigavi. Svjetiljka se
ljuljala na kraju tapa, bacajui sjene koje su jurcale oko njih i upozoravale
ljude da im se sklone s puta. Osjeaj uznemirenosti u mladom mornaru
naraste i pone ga izjedati u dnu eluca.
Djeak otri do sljedeeg doka koji je vodio u luku. Make skitnice se
raspre pred njim, mijauui i frkui svoje nezadovoljstvo.
Tamo! Djeak pokae rukom ispred sebe.

Na krmi pregraenog teretnog broda zavezanog za dok, Jherek primijeti

crnu zastavu strae s njezinom uspravnom crvenom crtom. Ratnici u crnim
oklopima Strae Baldurs Gatea stajali su ba palubi. Nekoliko ih je ve
primijetilo brodove s crnim jedrima.
Stoj! povie straar, skoivi s broda na dok. Ma mu zasike kad je
izletio iz korica. Djeakovo svjetlo zatrepe preko njegovog nervoznog lica.
Jherek istog trena stane, podigne ruke i ree: Nemam zle namjere. Samo
sam vam doao rei za brodove na rijeci.
Ve smo ih vidjeli, ree straar. Morat e se prijaviti prije no to im
dopustimo ulazak u luku.
Dok je Jherek promatrao, jo su dva straarska broda razvila jedra i kao
guske u niskom letu kliznula u luku. Posada broda hitro je dijelila svjetiljke,
palila ih i vjeala s broda kako bi bio vidljiviji. S teglenice koju su gotovo
potopili u prolasku, dopru urlici i psovke. elik maeva blistao je na palubi.
Jherek se osjeao sve nelagodnije, no pokuavao se kontrolirati. Dva
straarska broda jedrila su kako bi presrela nepoznatu flotu.
Bacaj! povie netko na brodu ispred njega.
Straar otri na krmu, do kuke za vezanje. On odmota debelo ue, dok je
drugi ovjek odvezivao ono koje je dralo pramac. Jedra su praskala dok su
se uzdizala po jarbolima i punila vjetrom. Straari skoe na brod i uzveru se
na sve strane. Posada hitro razdijeli lanteme i osvijetli brod.
Jherek je stajao pored njih i promatrao, alei to se ne moe pridruiti
nadolazeoj bici. Ako doe do bitke, ispravi se. Meutim, u ruci je ve
osjeao svoj ma, tvrd i snaan.
Khlinat dotrupka do njega, daha isprekidanog od napora. Nosio je dvije
rune sjekire i mrtio se na red brodova koji su prilazili. Kladim se da ovi
plove na zlim vjetrovima.
Jherek se ne usprotivi.
Ovo su bar dobri, poteni gusari, a ne oni ljuskavi vragovi crnih srdaca
koji imaju tek na ljudsko meso.

IV

4. kythorn, Godina eljezne rukavice

Osvrnuvi se po luci, Jherek shvati da su gotovo svi u blizini ugledali
teretne brodove s crnim jedrima. Lae su jo uvijek bez ijedne svjetiljke
jedrile u mraku.
Najei se, ree Khlinat, od njih, kako jedre u crnini. uo sam prie o
morima koja povremeno izbace svoje mrtve. Podignu brodove s dna i napune
ih leevima, kako bi ih rtvovali davno zaboravljenim mranim bogovima.
Gomila se poela okupljati na doku. Mukarci su izvukli oruje. Na
udaljenom, istonom kraju doka, teglenica je vukla golemi lanac za
zatvaranje luke protiv nedobrodolih brodova. Masivne verige blistale su pod
svjetlom mjeseca i baklji, dok su se izvijale i vukle kroz vodu.
U trenu kad je teglenica prevukla lanac preko ulaza u luku, a straarski se
brodovi pribliili laama crnih jedara, odjednom se sa zapada kao teka, brza
magla pojavio sivi oblak. Masa se uvijala i okretala prema van, irei se sve
vie i vie.
Dok je ivio u Velenu, Jherek se nagledao magli koje su se kotrljale s
mora i bio je siguran da ovo nije uobiajena pojava. Prije no to je uspio
izustiti upozorenje, nebo je eksplodiralo u otrim utim plamenovima koji su

pojurili naprijed i zapljusnuli mnogobrojne brodove u luci.

Teglenica koja je nosila teki luni lanac upravo je trebala pristati pod
Morski toranj, kad je iz vode izletjela divovska murina. Svjetlo lanterni u
rukama lanova strae na teglenici osvijetli golemo stvorenje. Gotovo
dvadeset stopa dugaka, iako joj je vei dio tijela ostao ispod razine vode,
murina je bila pokrivena debelom, pjegavom, smeom koom. Svjetlije su se
toke nalazile uz iroku bradu, ispod usta punih gadnih zuba koji su se
preklapali preko gornje i donje usnice u okrutnom, bezdunom cereku.
Unato iznenadnom dolasku, murina se ipak kretala sporo. lanovi strae
stigli su pripremiti svoje maeve i nekoliko je puta udariti dok se zalijetala
na njih. Goleme se eljusti rasklope i zgrabe ovjeka za glavu i ramena.
Nastavljajui zaranjati, murina prevme teglenicu i sa svojim plijenom nestane
ispod povrine.
Ljudi polete u vodu s prevrnute teglenice. Nekolicina ih istog trena
nestane pod crnim valovima. Ostali su pokuali plivati, no nisu daleko
dospjeli jer su ih dograbile eljusti ili kande i divljaki ih povukle pod
vodu. Nekoliko vrisaka utopi se u uasnutim hropcima.
Razlegnu se otri uzvici upozorenja, no Jherek je znao da je prekasno.
Napadai su ve opkoljavali dokove.
Nebo ponovno plane, irei vatru po luci. Neto vatre popada na brodove
i zapali jedra, snasti i palube. Jo vatrenih bujica izlije se u luku i zapluta po
vodi. Zapaljena gomila pogodi i malu grupu ljudi svega deset stopa od
Jhereka i njima se pohlepno nahrani. Promatrai pokuaju ugasiti plamenove,
no inilo se da ne uspijevaju. Ljudi su umirali, vritei u agoniji.
Prokleta magija, vikne Khlinat, pokrivajui lice rukom.
Jo jedna zapaljena gomila pogodi dok, tako blizu da je Jherek osjetio
vruinu. On krajikom oka ugleda vatru koja se obruavala prema njima i
urlikne upozorenje. Khlinat se bez problema sklonio s puta, no plamenovi
pljusnu preko djeaka sa svjetiljkom i zapale mu hlae.
Djeak panino potri niz dok, no zrak je vatru samo jo vie hranio.
Smrtonosni mu se obru plamena penjao uz hlae.
Jherek se hitro pokrene i dohvati djeaka, obgrlivi ga jednom rukom.
Okrene se na peti i zajedno s njim baci se s doka u vodu, pazei da putem ne
udare o stupove.
Pljusnu u vodu i potonu. Tamnoj je vodi trebao samo trenutak da pogasi

plamenove. Jherek nastavi pridravati djeaka za sluaj da ovaj ne zna

plivati. I dalje drei svoj ma, mladi mornar udari nogama i probije se do
povrine.
Jherek snano zamahne glavom, izbacujui vodu i kosu iz oiju. Jesi li
dobro, deko?
Da. Mislim. Glas mu je drhtao.
Bacivi pogled na dok, Jherek ugleda kako se magleni oblak raspada.
teta na dokovima ve je bila znatna, a poari se nisu dovoljno brzo gasili.
Djeak se promekolji u njegovom stisku, dodirujui svoje noge.
Jesi li se opekao? upita Jherek.
Mislim da nisam.
Ako te pustim, zna li plivati?
Kao patka, obea djeak.
Jherek ga pusti. Djeak se odgume i zapliva grubim pseim stilom, no
inilo se da mu dovoljno dobro ide. Kad se okrenuo, lice mu je problijedilo i
postalo jo uplaenije. Iza tebe!
Osjetivi zloudnu tamu i mrekanje vode po leima, Jherek se pokua
okrenuti. Prije no to je uspio i zapoeti kretnju, osjeti kako mu se oko vrata
omotala sahuaginska ruka prekrivena ljuturama, koja ga povue pod vodu.
Jo dok je tonuo, Jherek zauje poznati urlik od kojeg ga obuzme panini
strah. Glasni vrisak bijesa i izazova bio je umjetan, no zvuao je dovoljno
naiik bunyipu da nije moglo biti pogreke. Grubi mu urlik ree da jedan od
brodova crnih jedara nosi njegovog oca, Krvavog Falkanea, jednog od
najstranijih i najopakijih meu hladnokrvnim gusarima otoka Nelanther.
Strah navre kroz mladog mornara, ne zbog sahuagina koji ga je drao, ve
zbog ovjeka koji mu je bio otac. Nosio je oev znak na ruci, neizbrisivo
upisan uz pomo magije i tinte, a s njim i prokletu sudbinu proizalu iz
grijeha njegovog oca.
Vrisak bunyipa ponovno se zauje, dok se ruka snanih miia stezala
oko Jherekovog vrata i povlaila ga u dubinu.
*****
Laaqueel je uzalud pokuavala zanemariti prodoran urlik bunyipa.
Malenti sveenica stajala je na krmi Nagnutog vra, trgovakog broda kojeg

su sahuagini zauzeli prije svega dva dana prema zapovijedima svog novog
kralja.
Vjetar je ibao kroz snasti, a jedra leprala dok je kapetan vikao naredbe
dijelu posade zaduenom za jedra, a drugi se pripremali naskoiti na
straarske brodove koji su ih presreli.
Nekoliko sahuagina nije bilo posve neupueno u upravljanje povrinskim
brodovima. Neke su ve prije zauzimali i koristili ih kao mamce u napadima
na druge brodove.
Urlik bunyipa ponovno zatreti.
Bacivi pogled preko prostora koji ih je odvajao od vodeeg broda,
Laaqueel razabere visoku figuru Krvavog Falkanea koji je jurio po palubi.
Gusarski kapetan bio je naoit mukarac, visok i vitak, no dobro opremljen
ilavim miiima. ak mu je i sad nauljena crna kosa bila uredno zaeljana
prema zatiljku. Nosio je brkove i jareu bradicu. Mjeseina je blistala sa
srebrnih kolutova koje je nosio u oba uha i drugih komada nakita. Imao je
svilenu koulju najtamnije plave boje i crne hlae ugurane u presavijene
izme, bojom usklaene s kouljom.
Laaqueel je znala da urlik bunyipa dopire iz ureaja kojeg je Falkane
naruio i nosio na svom brodu. Bunyip je bio slatkovodno stvorenje koje je
na prvi pogled djelovalo vrlo nalik morskom psu, no od njega se razlikovalo
po neurednoj crnoj dlaci koja mu je pokrivala tijelo, i dugoj, lepravoj grivi.
Malenti nije znala zato je gusar ba bunyipa odabrao za svoj barjak,
osim moda zbog prodornog urlika koji je ulijevao strah veini ljudi koji bi
ga uli.
Promatrala je vatre razasute po luci, koje su se vrlo sporo irile. Baldurs
Gate bio je veinom izgraen od kamena i zbog klime je obino bio vlaan.
Ovaj grad nee gorjeti kao Waterdeep, no ipak ima manje anse preivjeti.
Trgovaki brod klizne u luku, pratei lau Krvavog Falkanea. Za njima je
plovilo jo est brodova krcatih gusarima s otoka Nelander. Paluba se nije
naroito ljuljala, no nakon to je cijeli ivot provela pratei struje u oceanu,
to joj je kretanje jo uvijek bilo strano.
Nagli bljesak munje vodoravno jurne iz luke prema glavnom jarbolu
Falkaneove lae. Drvo se raskoli uz gromki prasak i iz njega prsne gomila
eravice. Slomljeni jarbol se pone miti prema palubi, no zapne o snasti i
jedra.

Oslobodite taj prokleti jarbol, zagrmi Falkane, i sam jurei prema

krmenom nadgrau.
Mornari se hitro pokrenu na njegovu zapovijed i s dugim noevima u
zubima pojure uz uad. Skoivi s krmenog nadgraa, gusarski kapetan
uhvati se za snast i majmunskom spretnou popne se kroz uad.
Unato svim strahotama koje je ula o Krvavom Falkaneu, Laaqueel je
morala priznati da ovjek zna svoj posao. Promatrala ga je kako sijee uad
koja je drala jarbol, viui upute svojoj posadi. Za nekoliko sekundi, visoki
se jarbol prevalio preko boka. Pad mu je kontrolirala uad koju su gusari
struno presjekli, tako da ne padne na palubu.
Strijela se s praskom zabije u ogradu, promaivi Laaqueelinu aku za
nekoliko palaca i privukavi joj panju na njezine vlastite poslove. Ona
podigne teki sahuaginski samostrel i nacilja amac pun branitelja grada, koji
su se pribliavali brodu na kojem se nalazila.
Izrezbaren od kitove kosti i napet ispletenim crijevima, samostrel je
mogao pucati ispod i iznad vode. Ona pogleda niz sivo-zeleni drak strelice,
otkinute s kukastog koralja koji je rastao u tvrdim, ravnim komadima. Tvrd
kao bronca koju su koristili stanovnici povrine, bio je ak i na rubovima
otar kao britva. uplji zub morskog psa koji je sluio kao vrak, bio je
ispunjen otrovom i napravljen tako da se slomi u meti. ak i ako otra
strelica ne bi pogodila smrtonosno mjesto, otrov bi osigurao smrt.
Kad se amac naao na manje od trideset stopa udaljenosti, Laaqueel
opali iz samostrela. Strelica bljesne i zabije se ovjeku u onu duplju. On
vrisne i srui se, briui krv koja mu se slijevala niz lice. Kad mu je otrov
umirio srce, njegovi ga drugovi jedva odgurnue u stranu.
K meni! povie Laaqueel sahuaginima iza sebe.
Oni istog trena skoe naprijed. Samo ih je nekoliko imalo samostrele.
Strelice od kukastog koralja zabijale su se u amac i ljude, lomile se u
titovima, razbijajui poljuljane redove koje su branitelji Baldurs Gatea
pokuali uspostaviti.
Laaqueel je imala dovoljno vremena ponovno napuniti oruje i ispaliti jo
jedan hitac. Pogodila je i drugog ovjeka, probivi mu koni oklop. Udarac
strelice okrene ga u stranu i baci ga iz amca. Istog trena, lena peraja
proree vodu jurei prema plivau koji se razmahao rukama. Malenti
sveenica nije znala je li ovjeka dovrio otrov ili morski pas.

Brodovi se sudare uz zagluujui tresak koji manju lau izbaci iz vode.

Neki od ljudi ve su bili u pokretu. Ubadali su kopljima prema gore,
zapetljavajui sahuaginske trozube.
Iako se pripremila i oekivala sudar, Laaqueel je ipak gotovo pala. Jedva
se uspravila i odbacila samostrel. Zatim otpusti vrsto svezani tobolac sa
strelicama i utne ga od sebe. Podignuvi trozub, okrene se i suoi se s
napadaima.
Jedan od ostalih gusarskih brodova projuri pored njih. Strijelci s njega
otpuste kratku salvu strijela po ljudima u straarskom amcu. Brod nastavi
dalje, pribliavajui se luci. ak ni sa osam brodova gusari nisu bili dovoljno
jaki da razbiju obranu Baldurs Gatea. Ali nisu bili sami. Za to se pobrinula
Iakhovasova magija.
Gumasti konopci bez upozorenja izlete iz vode, omotaju se oko
straarskog broda i trgnu ga gotovo do potpunog zaustavljanja. Ljudi ponu
posrtati i padati u vodu. Svjetiljka privrena za jarbol tresne o palubu i
prolije dugaak plamen koji zagrize u drvo. Prije no to se posada sabrala,
sahuagini izrone i dugakim kandama im razreu grkljane. Veina je posade
poginula bez prilike da se obrani.
Na dokovima su sahuagini ispuzali iz luke i zaletjeli se meu graane
obamrle od straha. Nakon nekoliko sekundi ve su hodali preko leeva,
lovei svjei plijen. Njihovi okrutni krvoedni urlici puni divljeg veselja
odzvanjali su ulicama Baldurs Gatea i cijelom lukom. Mukarci su im jurili
u susret, pokuavajui zatititi svoje voljene ili prijatelje, samo da bi poginuli
od sahuaginskih trozuba koji su im rezali trbuhe ili probijali plua. Drugi su
sahuagini preko malih grupa bacali mree s kukama, pa ih povlaili u vodu i
ispod povrine, davei ih kao takore.
Laaqueel je ekala ljude koji su pokuavali preplaviti brod, svjesna
prisustva desetak ili vie divovskih rakova. Ovi su izronili blizu zapadnih
dokova, oko Morskog tornja, i sijali pusto meu brodovima Plamene ake,
koji su pokuavali uploviti u luku. Plaenici Plamene ake upravljali su
Baldurs Gateom i sad su dolazili u pomo svojoj strai.
Punih osam stopa dugaki i opremljeni golemim, gotovo metar dugim
klijetima, rakovi su upali ljude s dokova i brodova. Njihovi tvrdi, smei,
ljuturavi oklopi odbijali su otrice maeva, strijele i koplja. Goleme su im
antene mahnito ibale zrakom. Velika su se klijeta zabijala u rtve i

komadala ih. Druga stvorenja koja je Iakhovas kontrolirao magijom plivala

su ispod povrine rijeke, suraujui sa sahuaginima u osvajanju luke.
Drei trozub s obje ruke, Laaqueel zabije zupce ovjeku u lice, gurnuvi
ga preko boka lae. Krv se prolijevala preko palube, kako od ovjeka kojeg
je ranila, tako i od sahuagina i drugih stanovnika povrine. Daske su
postajale skliske.
Krupan mukarac u verinjai i debeloj kacigi prebaci se preko ograde.
Ruke i lice bili su mu ukraeni oiljcima. Nosio je golemi ratni eki u jednoj
i upaljenu svjetiljku u drugoj ruci. On se namrti na sahuagine, prikovavi
svoj pogled pun mrnje na Laaqueel.
Dragocjene mi lijeve ruke Tyra Ozbiljnog, ne znam kako si se ti nala s
ovim vragovima iz dubine, al e poalit.
Ratnik zamahne svjetiljkom iznad glave, pa je razbije o palubu. Ulje se
izlije u baricu, a plamen iz upaljenog fitilja jurne za njim i raspali vatru koja
se podigne stopu u visinu. Uplaivi se plamena, ve svjesna kako joj sui
kou, Laaqueel ustukne. I ostali se sahuagini povukoe, ostavivi dovoljno
prostora da se jo sedam ratnika uzvere na palubu.
Krupni ratnik zgrabi svoj eki s obje mke i ree: Ja sam Fyidler Tross,
narednik Plamene ake i osobno u te poslati natrag u Umberleein hladni
zagrljaj!
S ekiem podignutim visoko iznad glave, on navali na nju.
*****
Dok mu se voda zatvarala iznad glave i tama ga povlaila dolje, Jherek
pokua uhvatiti sahuaginovu ruku. Snaga stvorenja bila je nevjerojatna, no
Malorrijeva obuka ukljuivala je i naine da se zglobovi natjeraju raditi
protiv svojih vlasnika i mladi mornar je u zahvatu brzo pronaao slabu toku.
Mjeseina se irila preko vode u luci i omoguila mu da vidi kad je
morski vrag izbacio svoje kande. Fijukanje i zviduci odjeknu u Jherekovom
uhu, ratujui s lupanjem njegovog vlastitog srca. Jo dva oblija kliznu kroz
vodu i ponu se pribliavati.
Mladi mornar gurne ma prema gore, blokirajui divljaki zamah
kandama prema svom licu. Otrica zagrize u podlakticu morskog vraga.
Jherek povue ma prema dolje i zaree kroz meso. Krv prsne u vodu.

Sahuagin je otro zvidao i mahnito fijukao objavljujui agoniju koja ga

je obuzela. Iskoristivi prednost, Jherek provue praznu ruku niz bok, pa je
zabije pod pazuh sahuaginove ruke koja ga je drala. Zahvat popusti,
dopustivi Jhereku da se izvue.
Dvije sjene koje su se pribliavale doklize u vidokrug, pretvarajui se u
sahuagine s trozubima. ibali su prema dokovima, kad su opazili Jhereka.
Jedan od njih prevrne se u vodi, opisavi puni krug prije no to je naletio
odozgo.
Jherek doeka udarac svojim maem i zabije ga meu zupce trozuba. Bio
je svjestan drugog sahuagina koji mu se zalijetao prema trbuhu,
namjeravajui ga doekati ako izbjegne napadu prvog.
vrsto drei ma, Jherek zaglavi otricu u trozub i dopusti prvom
sahuaginu da ga gurne prema dolje. Drugi sahuagin mu u svom strmoglavom
naletu projuri iznad glave. Trozub promai Jhereka za svega nekoliko palaca.
Budui da je u vodi bio kao kod kue, mladi mornar izvije tijelo kao
dupin, posegne prema gore i uhvati sahuagina za borbeno remenje. Prsti mu
se zapetljaju u ispletenim nitima morske trave. Dok ga je zalet morskog vraga
nosio sa sobom, on zamahne nogama, dobije na brzini i odvoji svoj ma od
trozuba.
Prije no to se sahuagin kojeg je uhvatio uspio okrenuti, Jherek povue
remenje i otpliva iza morskog vraga. Meutim, nije ga mogao udariti u lea.
Nije se mogao natjerati na takvo beutno i nepravedno djelo. ekao je
priliku.
Njegov protivnik mahnito je rezao kroz vodu, preokrenuvi se i istog
trena zastajui. To se pokazalo kao jo vea pogreka. Omoguilo je Jhereku
da mu zarije ma u trbuh i zadere prema gore. Dok ga je smrt obuzimala,
morski vrag ipak uspije dohvatiti nogom Jhereka preko lica.
Crne kande zaderu kao vatra po Jherekovom obrazu, zamalo mu
promaivi desno oko. On ustukne, na tren dezorijentiran, dok se krv
kovitlala i maglila mu vid. Tamna je voda ve ionako zaklanjala mjesec, a
zbog krvi je bilo jo i tee vidjeti.
Jherek je znao da krv nije zaslijepila sahuagine. Oni su imali sposobnost
osjetiti kretanje. On se odgurne od mrtvog morskog vraga i krene prema
povrini. Plua su ga boljela od potrebe za zrakom.
Izaavi iz oblaka krvi, Jherek uoi ranjenog sahuagina koji je uzaludno

pokuavao zaustaviti istjecanje krvi iz svog batrljka. Piskutavi zviduci

morskog vraga razlijegali su se kroz vodu. Mladi mornar ponovno zamahne
nogama, pribliavajui se povrini i osvrui se oko sebe ne bi li pronaao
treeg sahuagina.
Samo je poljubac mjeseine na kristalnoj povrini sahuaginovog trozuba
od istesanog koralja spasio Jherekov ivot. On primijeti napadaa koji mu se
s ispruenim trozubom pribliavao sdesna. Znajui da bi hvatanjem oruja
samo razrezao ruku, mladi se momar divlje iskrene u vodi. Duboko u sebi
znao je da je prekasno i da e uskoro osjetiti trozub u trbuhu.
Zupci zagrebu njegov vodom natopljeni koni oklop, probiju ga i hladnom
boli opre mu trbuh. Jherek se nastavi kretati i u hrvakom zahvatu omota se
oko morskog vraga, ispreplevi svoje noge oko protivnikovih. On provue
slobodnu ruku ispod sahuaginove i zaglavi dlan iza glave stvorenja. Morski
vrag ga istovremeno kandama zgrabi za aku s maem.
elei iskoristiti prednost koju ima u vodi, sahuagin instinktivno zaroni,
hitro se sputajui u dubinu.
Jherekova su plua gorjela od nedostatka zraka i sve je u njemu vritalo
da pusti sahuagina i zapliva prema povrini. Meutim, koliko god brzo
plivao, bio je prilino siguran da nikad ne bi uspio prijei tu udaljenost prije
no to ga morski vrag prestigne. On se prihvati posla i jae pritisne
sahuaginovu glavu. Vrat se savijao sporo kao kovano eljezo, to je samo
dokazivalo sahuaginovu golemu snagu.
Sahuaginovi zviduci postanu napregnuti. Jherek osjeti kako mu se vid
zamagljuje. Znao je da nema mnogo vremena prije no to mu nedostatak
zraka pone crpiti snagu. I dalje je odravao pritisak, napokon osjetivi kako
sahuaginovi vratni miii poputaju.
Vrat morskog vraga pukne s praskom koji tupo odjekne kroz vodu.
Ispustivi mlitavi le, Jherek se okrene i zapliva prema povrini. Vidno
mu se polje suavalo, sve vie smanjujui trag mjeseine prema kojem je
krenuo. Ruka mu probije povrinu i on se odgurne za njom.
Svjetlo sune prema njemu im mu je lice probilo povrinu. Na trenutak
ugleda ljude koji su stajali na doku, a tad mu jedan harpun poleti prema
glavi. On se trgne unatrag i okrutna kuka zaree vodu pokraj njega.
Umberlee te oslijepila, ti tupoglavi glupane! zagrmi Khlinat.
Probijajui se kroz vodu, Jherek ugleda patuljka koji se gurao kroz

gomilu.
Mrzovoljan mukarac s prosijedim zaliscima runo pogleda patuljka i
ree: Vidio sam sahuagina tamo dolje, kaem ti.
Moda i jesi, estoko se sloi patuljak, al ono dolje nije nikakva
sluzava morska betija. On une i prui Jhereku ruku. Doi gore, deko, i
ajmo si sad neto popit.
Jherek uhvati patuljka za ruku, a ovaj ga snano potegne iz vode. On se
uzvere, pokuavajui ostati na nogama u izmama punim vode.
Vidio si sahuagina, ree Jherek ovjeku. Bila su trojica.
Tri, deko? ree Khlinat, kiljei u vodu i grabei svoje sjekire. A
rekao si bili.
Gomila na doku se povue.
Jherek kimne, spojivi dlanove iza glave kako bi bre doao do daha.
Baci pogled prema luci i ugleda rasprene poare. Gusarski su brodovi sad
napadali luku, irei se u uvjebanom manevru koji je njihove strijelce
postavio unutar dometa drugih brodova i dokova. Zapaljene su strijele
fijukale kroz zrak, pogaajui brodove i povremeno probijajui kroz prozore
zgrada. Uskovitlani oblaci dima iznad nekoliko zgrada otkrivali su da su
unutra buknuli poari.
Mrzovoljni mukarac s harpunom odmahne glavom i ree: Lijepu si nam
priu ispriao, deko, ali ja ne vjerujem da je takav momi kao ti uspio ubiti
tri sahuagina - i to u vodi.
Samo dva, odgovori Jherek. Jednom sam odsjekao ruku. On vre
uhvati ma. Vani u luci, divovski se vodeni pauk uzverao na dok i napao
posadu koja je pokuavala baciti uad. irok dvanaest stopa, pauk se propne
na zadnje etiri noge i prednjima dohvati dvije rtve. Prije no to je stigao do
kraja prodrijeti svoju vriteu lovinu, jo je deset paukova probilo povrinu
i zatapkalo preko dokova.
Odred sahuaginskih ratnika izleti iz vode i uhvati se za stupove.
Povukoe se prema gore, dok su se drugi odravali na vodi i bacali koplja u
gomilu. Izbaena monim miiima morskih vragova, vitka koplja izraena od
izguljenih kostiju esto su probijala i vie od jedne rtve. Jo je sahuagina
iskoilo iz vode dovoljno dugo da bace svoje smrtonosne mree. Vie od
deset ljudi povueno je u vodu i potonulo bez traga. Dva vodena pauka
zarone za njima.

Gurajui se naprijed, Khlinat napadne prvog sahuagina koji je stupio na

dok.
Evo ti ga na, zarei patuljak.
On zavrti svoje sjekire ispred sebe, drei ih po sredini draka. Njegov
divljaki nalet probije kroz obranu morskog vraga i skrene mu trozub. U
sljedeem trenutku, patuljak se protegne uvis i zakopa jednu sjekiru
sahuaginu pod grlo. Svjetlost se ugasi u uljano-crnim oima. Ali, bilo ih je
jo mnogo koji e zauzeti njegovo mjesto.
Osjeajui kako mu rane gore, Jherek se pridrui Khlinatu, pomaui mu
svojom desnicom. Krv mu je jo uvijek curila iz posjekotine pored oka,
prijetei da e ga zaslijepiti. On rukavom obrie krv s lica.
Khlinat zabije svoju drvenu nogu posred grudiju mrtvog sahuagina, pa
odgura protivnika sa svoje sjekire natrag u vodu.
Ne moemo se odrati na ovom poloaju, ree mu Jherek, maem
blokirajui udarce trozuba.
Kretnje su mu dolazile hitro i sigurno kao i uvijek. Malorrie ga je dobro
obuio, i to mu je po prvi put u ivotu prualo osjeaj samopouzdanja.
Znam, deko, odgovori patuljak, al ako ga dovoljno dugo zadrimo,
moda e neki od sranijih tamo otraga uspostavit borbenu liniju prema kojoj
emo se moi povui. Samo nemoj da te ubiju prije neg nam se prui prilika
za velianstveni uzmak.
Jherek se prepusti bici, borbom pobjeujui nesigurnost i enju za
domom. Ako je sudbina koja mu je dodijeljena bila da umre ovdje, noas,
pobrinut e se da to uini ispravno i dobro. Malorrie ga je uio da vrlo skupo
proda svoj ivot.
On spretnim pokretom odbije trozub, postavivi se u poloaj za munjeviti
uzvrat koji prolije krv sahuaginu iz grla. Kad se stvorenje zgrabilo za grlo,
odjednom vie zainteresirano za preivljavanje nego za borbu, Jherek ga
dohvati i upotrijebi kao tit.
Sad, deko! vikne Khlinat.
Uzmaknuvi za korak, Jherek baci mrtvog sahuagina meu njegove
drugove, pa pogleda prema kraju doka gdje su ljudi nagomilali sanduke u
obrambenu liniju.
Najbre to moe! Khlinat se okrene i, posluavi vlastiti savjet, pojuri
prema sanducima.

Jherek nije oklijevao. On odbije par udaraca dva razliita trozuba,

zakorai u stranu i preree koljenine tetive treem morskom vragu, koji se
pokuavao okrenuti licem prema njemu. Povlaei ma, on se okrene na peti,
krene naprijed i zabije rame sahuaginu u trbuh, odbacivi ga meu ostale.
Na tren se okliznuvi o krv koja je prekrivala dok, Jherek povrati
ravnoteu i potri.
Jo se desetak sahuagina popelo preko ograde iza njega. Bacivi pogled
niz pristanite, on ugleda gomilu morskih vragova koji su se penjali na
dokove. Oruje je blistalo pod mjeseinom i vatrama koje su se irile kroz
skladita.
*****
Molei se kako bi prizvala moi dobivene zahvaljujui poslunosti prema
Sekolahu, Laaqueel podigne dlan i gurne ga prema krupnom stanovniku
povrine koji je s podignutim ekiem jurio prema njoj. Ona osjeti kako joj iz
dlana izlazi vruina koja u zraku izazove jedva vidljivo mrekanje.
arolija pogodi Fyidlera Trossa fizikim udarcem i baci golemog
plaenika Plamene ake na koljena. On vrisne od boli, oajniki
pokuavajui zadrati eki u ruci. Golemi mu mjehuri prekriju kou,
pucajui kad bi se napunili do vrha, pa se ponovno punei. Kao kad
stanovnici povrine peku jaja, pomisli malenti.
ovjek nesigurnim glasom zazove svoje bogove, pa se mrtav zgri na
palubi. Neustraivi u svom napadu, ostali plaenici uope ne obrate panju
na njegovu pogibiju. Oni s krvoednim entuzijazmom napadnu sahuagine,
urlajui i psujui njihovo podrijetlo.
Laaqueel se pripremi, alei to se bitka mora odvijati na palubi broda.
Mnogo se ugodnije osjeala u vodi gdje je mogla napadati i odozgo i odozdo,
umjesto samo u vodoravnoj liniji. Veina stanovnika povrine nije imala
pojma koliko bitka zaista moe biti komplicirana.
Drei trozub s obje ruke, ona blokira udarac maevaoca. Otrica izbije
iskre iz drke njezina trozuba, a slijeva joj se priblii drugi ovjek,
namjeravajui iskoristiti prednost diverzije svog druga. Umjesto toga,
Laaqueel se sagne ispod zamaha njegovog maa, zaplete mu noge drkom
trozuba i jednostavno ga obori s nogu. Prvi ovjek svom svojom teinom

navali na nju.
Osjeajui kako joj nedostaje poznato okruenje oceana, malenti se
izmakne u stranu. Ma joj klizne kroz kosu. Prije no to se ovjek mogao
zatititi, ona ga nabode na trozub, divljaki ga okreui kako bi jo jae
otvorila rane.
Nestrpljivi da stignu do nje, drugi plaenici pregaze preko svojih
poginulih drugova. Laaqueel se povue i posegne u vreicu o pojasu.
Izvukavi mali komad eljeza, pomoli se nad njim dok su ljudi juriali na nju,
pa kroz njega ispusti energiju. eljezo se raspline, razoreno arolijom.
etvorica plaenika se zalede na mjestu, na trenutak se pretvorivi u
prepreku svojim drugovima. Zatim se, s udovima zapletenim o oruje, kao
kipovi srue na palubu. Jo uvijek ne gubei hrabrost, preostala petorica ih
preskoe.
Laaqueel shvati da ovi nisu kao drugi ljudi. Nakon to bi vidjeli moi s
kojima raspolae, veina ostalih stanovnika povrine prekinula bi napad.
Ljudi koje vidi pred sobom pripadaju Plamenoj aci, mala malenti, ree
Iakhovas u njezinu umu. Iskuani i istinski ratnici. Oni ine desetinu
populacije ovog grada i dat e svoju krv da bi osigurali preivljavanje
Baldur 's Gatea. Iz istog e razloga rado proliti tvoju.
Laaqueel blokira zamah maem, manevrirajui kako bi preostalu petoricu
iskoristila jedne protiv drugih, tako da ne mogu napasti svi odjednom. I dalje
s obje ruke drei trozub pred sobom i hitro blokirajui, ona ga zarije jednom
ovjeku u grudi. Ispustivi oruje, malenti sveenica izbaci kande na rukama
i nogama. Kad bi dolo do borbe prsa o prsa, malo ih je bilo tako prirodno
opasnih poput sahuagina.

4. kythorn, Godina eljezne rukavice

Izbjegavi jo jedan udarae maem, s molitvom Sekolahu ve na usnama,
Laaqueel posegne u svoju vreicu i izvue malo hrastovine. Kad je dovrila
molitvu, drvo nestane u malom vruem prasku. Ona istog trena osjeti kako ju
je koa zasvrbjela. Ma kojeg nije uspjela na vrijeme zaustaviti, zazvei joj
po boku tupim udareem sjekire koja udara o drvo, no ne probije joj kou.
Sigurna u novu zatitu koju je prizvala, sigurna u svoju vjeru u Boga
Morskog Psa, Laaqueel se preda krvavoj mahnitosti koja je bila dio njezinog
sahuaginskog naslijea. Ona zaroni u gomilu stanovnika povrine, koristei
njihovu meusobnu blizinu kao oruje. Kande na rkama i nogama zagrebu
po petorici mukaraca, derui im meso u trake. Pogode je bodei, i
povremeno otrica maa, no ni jedan ne uini nikakve stvane tete.
Sve je bilo gotovo za nekoliko sekundi. Stajala je na krvlju poprskanoj
palubi iznad mrtvih i umiruih, a krge su joj se divlje irile pokuavajui
zadovoljiti poveanu potrebu za kisikom. Ona baci pogled po palubi i shvati
da su sahuagini uspjeli odbiti napad Plamene ake. Drugi su brodovi ve
jurili prema njezinoj i ostalim gusarskim laama. Sad je mogla vidjeti njihov
stijeg, crvenu aku omotanu utim plamenovima, oslikanu na crvenom vrku

koplja.
Brodica uplovi u luku, reui kroz vodu punu sahuagina, morskih pasa,
morskih zmija, divovskih vodenih paukova, zmajskih riba, divovskih
kotunjavki i manjih ljuskara koji su na Iakhovasovu zapovijed urili preko
oceanskog dna.
Gdje si bio dok smo se borili s tim ljudima? upita Laaqueel, okrenuvi
pogled prema krmenom nadgrau na kojem je stajao ovjek, promatrajui
pokolj koji ga je okruivao.
Odjeven u crno i tamnoplavo, s dugim mrkim ogrtaem koji je leprao na
vjetru iza njega, Iakhovas je djelovao zadovoljno. Tamni kolut boje safira
kojeg je nosio imao je izrezbarene male figurice meusobno isprepletenih
morskih pasa. Znala je da mu on daje mo potrebnu za kontroliranje morskih
stvorenja koja su napadala Baldurs Gate.
Iakhovas okrene svoje tvrdo lice prema njoj. Okrutan, neveseo osmijeh
dodirne mu usne i on ree: Mala malenti, ne doputaj si previe. Ja jesam i
ostat u tvoj gospodar.
Duboko u sebi, Laaqueel osjeti kako se crno pero okree i bode je u
srce. Bol i munina srue je na koljena i ona isprazni eludac.
Povlatena, povie jedan sahuagin, urei joj u pomo.
Ne, ree Laaqueel, podignuvi ruku da bi ga zaustavila. Nije znala to
bi mu Iakhovas mogao uiniti ako se uplete. Ona se s naporom uspravi,
tjerajui se zapamtiti da je sve u emu sudjeluje Sekolahova volja. Zagleda
se u Iakhovasa. Oprosti mi. Govorila sam nepromiljeno.
Bol koja joj je zgrabila srce nestane. Ona lake udahne kroz krge.
Nikad ne zaboravi, mala malenti, upozori je Iakhovas. Ovog se
trenutka dogaa previe stvari da bih mogao brinuti o tebi i tvojim ispadima.
Ja sam kralj tvog naroda i trpim tvoju prisutnost onoliko dugo koliko to
elim.
Razumijem.'
Obraat e mi se s Uzvieni, zapovijedi lakhovas. Ja sam tvoj kralj i
to primi na znanje.
Uzvieni, ree Laaqueel.
Strijele zaderu kroz snasti kad su strijelci s Morskog tornja Baldurana
dospjeli u domet. Sahuaginski strijelci sa samostrelima kleknu i uzvrate
vatru.

Podlonost je za podanike korisna osobina, ree Iakhovas. Nemoj to

zaboraviti. A to se tie pomaganja tebi, zapamti da kad pomaem tebi
pomaem i sebi. Nain na koji sam pomagao uskoro e svima postati jasan,
ali tijekom posljednjih nekoliko tjedana doista sam imao neprilika.
Znala je da govori o ozljedama koje je zadobio od Huaantonovih ruku
kad je postao kralj sahuagina. Iako to tad nije pokazao, Laaqueel je shvaala
da ga je to stajalo vie no to je htio priznati.
Idem, ree Iakhovas.
Naputa bitku? Laaqueel nije mogla vjerovati. Meutim, istu je stvar
napravio i u Waterdeepu, pa je to nije trebalo uditi.
U daljini se jedno zapaljeno skladite sruilo u gomili vatre i dima. Ljudi
koji su se u njega sklonili od napadaa bili su zgnjeeni ili spaljeni.
Zapomaganje nekolicine preivjelih jedva se probijalo kroz vriskove straha i
agonije koji su preplavili dokove.
Ovdje nisam potreban, ree Iakhovas. ovjek, patuljak, vilenjak,
sahuagin i morsko stvorenje, svi znaju kako ubiti jedni druge i bez mojeg
vodstva.
Ali, Uzvieni, ti si njihov kralj. Primijetit e tvoju odsutnost.
Iakhovas se nasmijei. Mislim da nee. ak i ako me potrae, mala
malenti, za njih u biti ovdje.
On mahne mkom i iz dlana ispusti neto to se odjednom zavrti oko svoje
osi. Za treptaj oka, pored Iakhovasa se pojavi golemi sahuagin divlja izgleda.
Laaqueel istog trena shvati da kopija prikazuje iluziju njegova sahuaginskog
lika kakvu vidi ostatak njezine zajednice. Zurei u te okrutne crte lica, shvati
da se Iakhovas namjerno napravio privlanim prema sahuaginskim
standardima. U Waterdeepu to nije uinio i ona pomisli kako je to nijemo
svjedoanstvo o dramatinom poveanju njegovih moi.
Sad, ree lakhovas, moemo krenuti.
Kamo?
Za mojim vlastitim interesima.
Iakhovas pusti galebovo pero u vjetar, pa skoi u zrak i na trenutak
ostane lebdjeti. Strah kao led pojuri kroz Laaqueeline vene. Da ga sahuagini
vide kako otvoreno koristi magiju, istog bi trena izgubio njihovo povjerenje.
Veina je ratnika ak i moi sveenica promatrala sa sumnjom.
Ne paniari, ree Iakhovas. Poduzeo sam mjere predostronosti. Nitko

nas ne moe vidjeti. Doi.

Dok je klizio iznad palube, on ponovno mahne rukom, pokazujui mjesto
pored malenti. Zatim trzne prstom i s njega poleti jedna siuna srebrna kap.
Laaqueel ju je promatrala kako leti kroz zrak i udara o nevidljivu povrinu tri
stope iznad palube. Kap zasvjetluca i nestane, rasprivi se u aroliji.
Popni se, mala malenti, naredi Iakhovas.
Laaqueel oklijevajui krene prema mjestu na kojem je nestala srebma
kap. Iako je nasluivala da je tamo, ipak se iznenadila kad se zaletjela u
nevidljivi objekt. Provukavi rukama oko njega, otkrije da je krunog oblika,
no da ima samo dvije dimenzije te da je zakrivljen kao koljka.
Pouri, potjera je Iakhovas.
Samo je strah natjerao Laaqueel da se popne na maginu platformu.
Njezina teina malo nagne lebdei objekt, ali on se hitro ispravi.
Iakhovas bez rijei poleti naprijed, ostajui nisko iznad vode dok ih je
usmjeravao sjeverozapadno, prema gradu. Bacivi pogled dolje, ona primijeti
jo jedan brod Plamene ake na koji su se penjali sahuagini. Branitelji broda
na tren su ih zadrali, da bi im redovi popustili kad su ih sahuagini dohvatili
kandama i zubima.
Laaqueel ostane skvrena na platforini, molei se Sekolahu da je vodi.
Nije se iznenadila to Iakhovas noas ima svoje planove - uvijek ih je imao no Baldurs Gate nije bio zateen onoliko nespreman kao Waterdeep.
*****
Moemo se ukopati ovdje, prokleti bili! grmio je Khlinat, sijekui ruku
sahuagina koji je posegnuo preko sanduka koji su blokirali taj dio luke. Prsti
morskog vraga prospu se po doku.
Stojei pored njega, Jherek se usredotoio na svoje maevanje i odbijao
udarce trozuba. Drugi su ljudi stajali rame uz rame pored njega, inei vrsti
red koji je trebao zadrati sahuaginske napadae. Unato gomili morskih
vragova, dosad su uspijevali zadrati svoj poloaj.
Ali sad ih je jedan bradati mukarac u verinjai, s oznakom Plamene
ake na kaputu, pokuavao natjerati da razbiju redove. U jednoj ruci
prekrivenoj oiljcima nosio je iroki ma.
Odstupite i povucite se! urlikne ovjek.

to ti dovraga misli ko si da nam moe zapovijedat? upita Khlinat.

Jo nekoliko momara odrazi njegove osjeaje, dodajui raznovrsne psovke.
Ja sam narednik Hobias Churchstone, ree sjedokosi ovjek, od
Plaenikog drutva Plamena aka.
Primijetivi poznati predmet u podnoju sanduka koje je branio, Jherek se
sagne i dohvati jednu zaboravljenu brodsku kuku. Ona mu prirodno klizne u
ruku, savijajui se prema gore izmeu njegovih rairenih prstiju.
Nabavite ulja! povie jedan od momara. Napravit emo pravu
lomau.
Vani u luci, ponovno se razlegao poznati bunyipov urlik. Tisue sjeanja
punih straha proleti kroz Jherekov um, ibajui pored njega kao jato
prestraenih riba i protresavi ga do sri. Sve ega se sjeao u svezi oca ga je
plailo - od sjeanja koje je zaista imao, do pria koje je kasnije o njemu
uo.
Imao je etiri godine kad je njegov otac privezao ovjeka za jarbol, pa
natjerao Jhereka da stoji pored njega dok ga je ibao do smrti. ovjek je
neto ukrao od svog cimera, a takav zloin Krvavi Falkane nije namjeravao
trpjeti. Kradi od svih ostalih i to je u redu, ali nikad od posade Bunyipa.
Jedina krv koja se prolijevala na palubi Bunyipa, prolijevala se uz blagoslov
Krvavog Falkanea.
Nakon to je ovjek umro, gusarski je kapetan naredio da se tijelo za
noge objesi sa jarbola, kao mraan podsjetnik cijeloj posadi o tome gdje lei
njihova odanost. Leinarskim pticama koje su obino pratile gusarske
brodove trebali su tjedni da oglou meso s lea.
Sahuagin ponovno zamahne na Jhereka, gurajui trozub preko nagomilanih
sanduka. Jherek se izvije i izbjegne udarac, a zatim kukom zahvati drak
trozuba ispod vilice. Povukavi trozub, on izbaci sahuagina iz ravnotee, pa
zamahne maem i raskoli mu lubanju.
Povucite se! naredi Churchstone. Ovaj poloaj moete drati samo jo
nekoliko minuta. Poeli su vas opkoljavati s bokova.
Pogledavi preko ramena u oba smjera, Jherek shvati da je objava
istinita. Sahuagini su se borili po brodovima i dijelovima doka, penjui se na
kopno ispred duana i skladita koji su obrubljivali luki okrug. Poari su
prodirali unutranjosti vie zgrada.
A kud bi nas poveo? zagrmi Khlinat.

U skladite iza vas, ree Churchstone. Tamo emo ih bolje doekati.

Jherek riskira pogled prema skladitu i uoi njegov troan izgled i
otvorena vrata. Unutranjost je bila mrana i prostrana. On se okrene prema
patuljku, znajui da je Khlinat zbog svoje spretnosti i gromkog glasa preuzeo
ulogu voe za grupu lukih radnika koji su ih okruivali. ak je i narednik
Plamene ake to shvatio.
Khlinat, ree Jherek, blokirajui jo jedan udarac trozuba i prikovavi
oruje o sanduk. Prije no to je sahuagin uspio povui oruje, mladi mornar
ibne kukom i dohvati protivnika kroz krge. Jherek izvije i povue kuku, i
iupa sahuaginu grkljan. Povlaenje ima smisla. Postavili smo frontu i
zadrali smo ih. Sad je vrijeme da se povuemo i ponovno ih doekamo.
Patuljak se estoko borio. Izbjegao je jedno baeno koplje, a zatim odbio
udarae trozuba, da bi sjekirom jo jednom pogodio sahuagina u prsni ko.
Jest, deko, ima pravo. On blokira jo jedan udarac i promai vlastiti.
Povremeno sam nadut ovjeuljak. Ne volim se povlait ni iz koje bitke.
Tymorinog mi najdraeg osmijeha i ljepote, ti prepiljeni krljave!
zagrmi Churchstone. Ne povlai se iz proklete bitke. Mie se da bi je
bolje vodio.
Pazi malo kako mi se obraa, zagrmi patuljak. Jer ako preivi
otrice ovih morskih vragova, uskoro e imat jo jednu bitku u rukama.
Khlinat, ree Jherek, oajniki elei da ga patuljak poslua. Iako su
zaustavljali sahuagine, gubili su ljude.
Patuljak kimne glavom. Jest, deko, ujem te. On podigne glas od
grmijavine do urlika. Do skladita, proklete vam lijene kosti! Pregrupirajte
se i ajmo pokazat ovim zvjerovima boju njihovih eludaca!
Jherek objesi kuku o remen na pojasu i posegne za lanternom koja je
visjela na oblinjem stupu. Drei je za ianu drku, razbije je o sanduke.
Pored njega, Khlinat uini isto. Plamenovi se podignu uz estoki vuuu.
Onaj iji su sanduci, ree patuljak dok su se zajedno povlaili, nee ba
biti sretan kad vidi to smo mu uinili s robom.
Ako noas preivi, mrano istakne Jherek.
Jest, deko, ima pravo.
Jherek se okrene i potri. Dvije grupe sahuagina pribliavale su im se s
boka. Jo jedan trenutak i njihov bi poloaj bio pregaen.
Pobjegoe u skladite, sve do stranjeg dijela duboke prostorije.

Skladite je imalo dva kata. Sa svake strane stajali su sanduci, ostavljajui

sredinji prostor prolaznim. Malobrojnost sanduka nijemo je svjedoila o
smanjenju prijevoza nakon napada na Waterdeep i morske putove. U pozadini
su po jedne strme drvene stube sa svake strane vodile do drugog kata.
Nemojte stati dok ne doete do kraja! naredi Churchstone.
Jherek i Klilinat trali su na zaelju grupe s narednikom Plamenih aka.
Mladi mornar nije mogao a da ne primijeti cerek na Churchstoneovom licu.
Bacivi pogled preko ramena, Jherek shvati da sahuagini uope nisu
razmiljali o tome hoe li ih siijediti u zgradu ili ne. Barem trideset i pet ili
etrdeset morskih vragova tralo je za njima.
Churchstone se odjednom okrene na peti i podigne ma. Sad! povie.
Jherek je samo krajikom oka primijetio bljesak pokreta iznad glave, a
tad padne golema mrea za teret i zarobi sahuagine. Nekolicina ih padne na
pod skladita, zgnjeena velikom teinom debele uadi. Ali morski se
vragovi nisu predavali. Nekolicina ih pone piliti uad kotanim noevima sa
zarezanim rubovima. Uad se masno sklizala po otricama, izvijala se i
bjeala im iz ruku.
U tom trenu s gornjeg kata padne i nekoliko zapaljenih buktinja. Prema
nainu na koji je mrea za teret planula, a plamenovi kao rjeice jurili i
pohlepno prodirali sve to su dotakli, Jherek shvati da je bila namoena u
ulje. Sahuagini ponu prodorno zvidati od boli.
Jherek je znao da je to gadan nain za umiranje i suosjeao je sa
stvorenjima. On ih nikad ne bi ubio na takav nain. Malorrie ga je obuio da
bude ratnik, da se bori u pravim bitkama za prave razloge. Ovo je vie
nalikovalo istrebljenju. On osjeti toplinu plamenova na obrazu, dok su ljudi
oko njega trubili od oduevljenja i zadovoljstva.
Jherek skrene pogled, uhvativi Khlinatove oi.
Gadan posao, napomene patuljak. Al izmeu ekia i nakovnja,
mudar se ovjek provue i ivi za sutra.
Znam, odgovori Jherek.
Khlinat ga pljesne po ramenu. ivni, deko, jo imamo grad za spasit,
ako bogovi tako hoe.
Vani u luci, ponovno se razlegne urlik bunyipa.
Kad je zauo zvuk, kroz Jhereka jume ledeni uas. On se odluno
pribere. Kako god bilo, jo ima nedovrenog posla s ocem. Zatim krene za

patuljkom, obilazei mrtve i umirue sahuagine koji su se kuhali u vrelom

ulju. Strijelci s gornjeg kata punili su strijelama one koji su pokuavali
bjeati.
Izaavi na svje zrak i oslobodivi se dima zarobljenog u skladitu,
Jherek se zapilji preko luke Baldurs Gatea. Bitka je unitavala dokove.
Plamenovi su se uvijali kroz krovove zgrada koje do jutra nee biti nita vie
od pepela.
Negdje u tom kaotinom kru trebao je pronai svoju sudbinu, ali nije
imao pojma kako.
*****
Pacys! Dogodilo se - Baldurs Gate je napadnut!
Umotan u slojeve posteljine, Pacys se pokuavao probuditi. Kao i uvijek,
bard najprije posegne za svojim jartingom. Instmment je leao na podu pored
kreveta, jedva uguran izmeu namjetaja i zida male odaje. Do nedavno,
jarting je bio jedina vrijedna stvar koju je godinama nosio. Prsti mu po navici
kliznu preko ica i glatkog drveta, i tad otvori oi.
to? zakreti.
Napadaju nas sahuagini. Delahnane Kubha stajala je na drugom kraju
male spavae sobe i virila kroz otvoreni prozor. Prozirne blijedozelene
zavjese treperile su preko njezinog golog tijela, osvijetljenog usamljenom
svijeom s oblinjeg stolia.
Bila je u etrdesetima i jo uvijek bujnih oblina, pucajui od enskih
drai koje su ve skoro deset dana grijale krevet starog barda. Plava joj je
kosa imala sijedih uvojaka, no bila je dovoljno samopouzdana da je ne oboji.
Radila je kao konobarica u krmi Sagnuta sirena, svega nekoliko ulica dalje
od ove sobice. Posljednjih dvadeset godina Pacys je, kad god bi se naao u
gradu, uivao u njezinom drutvu koje je bilo vie od prijateljstva.
Dohvativi jarting, ne gnjavei se s pokrivanjem vlastite golotinje, Pacys
pojuri do prozora. Vitko tijelo bilo mu je prepuno oiljaka i bora od tekog
ivota, a koa izbrazdana i smea poput oraha. Glavu je brijao i nije nosio
bradu. Guste srebme obrve izvijale su mu se iznad svijetlosmeih oiju. Bio
je mrav, a duge su mu kosti pokrivali ilavi miii.
Pacys je u Baldurs Gate stigao brodom prije gotovo dvadeset dana.

Nakon napada na Waterdeep i razgovora sa sirenom Narrosom, stigao je u

grad nadajui se da e pronai jo neto o proroanstvu za koje je saznao i
pjesmi za kojom je tragao.
Otkad je stigao, pjesma koju je tako oajniki traio - koja mu je obeana
- dola mu je tek nekoliko puta. Bili su to uznemirujui djelii, prepuni
nemira i metalnog mirisa krvi.
Sad, dok je zurio u bitku koja se vodila ispod njega i vani u luci, pjesma
mu ispuni glavu. Bio je to nastavak onog dijela kojeg je nesvjesno odsvirao u
Narrosovom domu, kad ga je sirenski aman pozvao u posjet. Pacys je znao
da se taj dio odnosi na junaka prie.
Glazba je bila snana, iva, no u njoj je bilo i treperave nesigurnosti,
drhtaja koji je odzvanjao nekako neistinito. S olakanjem i uzbuenjem, on
spusti ruke na jarting, pa povue svoj uljeviti palac preko ica. Sklad
izmeu onoga to je uo u glavi i onoga to je proizveo na jartingu bio je
savren. Sanjiva maglica od previe besanih noi i vina, istog trena se
podigne.
Ovdje je, ree Pacys, smijeei se. Glazba ispuni malu prostoriju.
Delahnane ga pogleda. Oi su joj svjetlucale. Heroj kojeg si dobio
zadatak nai? Ona nije bila tako oduevljena situacijom kao stari bard. Bilo
je vrlo vjerojatno da bi netko koga je poznavala iz krme, moda ak i netko
koga je zvala prijateljem, mogao biti mrtav prije jutra.
Da. Pacysa iznenadi sigumost koja ga je ispunjavala. U njegovoj dobi,
inilo mu se kako u sve sumnja. Lutajui bard vidio je dolazak i prolazak
sedamdeset i est godina i nauio mnogo na svojim beskrajnim putovanjima
preko Faeruna. Nije sve bilo dobro, no sve je na neki nain hranilo njegov
talent. Svaki osjeaj, sve to je ikad doivio, gorjelo mu je u umu i strujilo
kroz prste u tisuama barova, krmi, svratita i dvoraca po cijelom Faemnu.
On zatvori oi, koncentrirajui se na glazbu. Prsti mu se skladno i bez
oklijevanja pokrenu preko ica u potrazi za notama. Dolo je vrijeme da
maloj zalihi koju je sa sobom donio iz Waterdeepa doda nove dijelove. Koju
god pjesmu svirao, koliko god vremena prolo otkad ju je posljednji put
svirao, stari bard nikad nije zaboravljao melodiju koju je napisao ili posudio.
On pone pjevati i blagim baritonom ispuni prostoriju.
"S mukarcima Baldur 's Gatea stao je ljut

"Taj djeak, mukarac tek za koji dan.

Slijedei svoje srce i ne znajui za plan
"Sudbe svoje, da ga Uzimateljevoj mrnji postavi na put.
"S golim elikom maa i vrste ruke,
"Sa strahom od kojeg utroba trne
"Predponosnim sahuaginskim ratnicima, due crne,
Junak se borio za obranu luke.
"elik je zvonio i iskrio, i krv je tekla iz otvorenih rana,
"Dok je Uzimatelj nastavljao strani rat, to nee zavriti jo
mnogo dana.
Rijei mu prestanu dolaziti, ali glazba se nastavi. Poela se ponavljati.
Ne mogavi besposleno stajati dok se grad borio protiv napadaa ili
propustiti priliku sresti mladia za kojeg mu je Narros rekao da mu je
sudbina da ga nae, stari bard pouri natrag do kreveta.
Izvue svoje stare smee hlae iz krinje u kojoj je Delahnane drala
osobne stvari i hitro ih navue. Kao kroniar dvoboja, bitaka i ratova, nauio
je drati odjeu pri ruci i brzo se odijevati. Tijekom rata, linije fronte
premjetale su se ak i dok su ljudi spavali.
to radi? Delahnane se okrene od prozora prema njemu.
Samo ono to je potrebno uiniti, draga gospo, odgovori Pacys. Ja
nisam od onih koji e leati u krevetu dok borba traje. On navue
izblijedjeli zeleni prsluk, pa uskoi u izme. Noge mu udobno kliznu u njih.
Zatim objesi jarting preko lea i podigne drveni tap koji je nosio sa sobom
gotovo jednako dugo kao i instrument.
Ide van?
Nemam izbora.
Ljudi tamo umiru, ree Delahnane.
Da, a moje je mjesto meu njima.
Ti si starac.
Iako istinita, ta ga izjava ipak povrijedi. Bio je itekako svjestan svoje
uznapredovale dobi. Vilenjaci su moda imali svo vrijeme ovog svijeta, ali ne
i on. On prie eni, uhvati je za ruke i zagleda se u njezine zelene oi. Ah, i
kad bih mogao birati smrt, o vizijo, odabrao bih umrijeti od tvoje ruke,
poznajui tvoju dobrostivu ljubav i tvoje njeno milovanje na mom Iicu dok

me nosi do sve veih zanosa.

Blagi osmijeh popraen crvenilom razvedri joj lice.
Ali, draga gospo, nastavi Pacys, bojim se da ne mogu birati kako u
umrijeti, pa moram slijediti svoju prirodu.
Delahnane ga povue k sebi i snano ga zagrli. Njezina gola koa okrzne
mu ruke. Znam, dragi Pacys. ak i ako ta tvoja priroda odlui da umre ove
noi, znam da te upravo ona uinila ovjekom kojeg sam voljela, uvijek kad
bi nam sretna prilika omoguila da budemo zajedno.
Pacys je pomiluje po licu. Osjetio je bol u srcu. Nije mislio da e
umrijeti, iako je znao da je to mogue. Ali bio je siguran da su vremena puna
ljubavi koja su proveli zajedno i tihi sati u kojima joj je recitirao poeziju,
zauvijek proli.
Ako se noas vie ne vidimo... pone on.
Ona mu hitro pokrije usta dlanom. Ne, apne. Ne govori o umiranju.
Pacys kimne. Nije to ni mislio. elio joj je rei da se nee vraati i
osjeao je da ona to zna. U prolosti ju je mnogo puta naputao i oboje su
znali da, s obzirom na njegov nain ivota, meu njima mogu postojati samo
ugodni trenuci.
Ona skloni ruku. Zar doista misli da bi djeak kojeg trai mogao biti
tamo vani?
Moram u to vjerovati, odgovori Pacys. Cijeli sam ivot osjeao da
sam predodreen za velike stvari, da zapiem i otpjevam pjesmu koja e
zauvijek biti poznata kao moja, da zauzmem mjesto meu bardovima ija
djela doseu besmrtnost. To se nije dogodilo. Sve do sada. Sad je Oghmin
blagoslov odluio mene i moju vjetinu postavi na taj put. S njega ne mogu
skrenuti.
Znam. S istingkim naporom, ona ga pusti i odmakne se.
Pacys se prigne za posljednji poljubac i okusi vino koje joj se jo
zadralo na usnama. Od svih ena koje je poznavao u svom dugom ivotu,
ona mu je bila najdraa, no naputanje ivota putujueg barda bilo mu je
jednako nezamislivo kao i ideja da na put povede suprugu koja i sama nije
bard. Cesta je bila dom samo onima koji nijedno drugo mjesto nisu mogli
zvati domom.
On posegne u prsluk i izvue vreicu sa svojom uteevinom. Spretno,
vjetinom lopova, poloi joj je u ruku i savije joj prste oko nje prije no to ju

je i ugledala.
Delahnane ne ree nita. Od ranije je znala koliko je dareljiv.
Kad god bi je posjetio, uvijek bi od zarade i za nju napunio jednu
novarku. Uz karavane koje su dovodile ljude u grad, radnike iz
brodogradilita i uobiajene mornare, stari je bard tijekom svjih posjeta
dobro poslovao. Novarke su sadravale hrpu bakrenjaka i srebrnjaka,
zajedno s pokojim zlatnikom. Ali on je ve odavno nauio da se nikad ne
vee za novac. Oghma bi uvijek naao naina da mu ga uzme iz ruku.
Pazi na sebe, ree mu ona.
I ti takoer. Pacys izae, pamtei je kako stoji tamo obasjana samo
svjetlom svijee koje blista preko nje. U srcu mu je bilo teko zbog odlaska.
Istovremeno, bio je uzbuen. Pjesma mu je svirala u umu. Jo uvijek ona
ista, no znao je da e je doi vie.
Izaavi, on skoi i pouri prema stubama koje su vodile do uliice.
Zatim zaobie zgradu i uputi se prema dokovima. Pjesma mu je bubnjala u
glavi, pojaavajui se kako se pribliavao bici.
*****
Sahuaginska plima koja je nadirala u grad djelovala je neslomljivom.
Jherek je ostao s Khlinatom, svjestan da patuljak poznaje ulice i uliice
Baldurs Gatea mnogo bolje od njega. Ako se negdje mogao uspostaviti
poloaj za borbu, vjerovao je da e ga Khlinat pronai i odabrati dobro
mjesto.
Dojurili su niz ulicu Bindle do krianja s ulicom Stormshore, pa nastavili
dalje. Svega se nekoliko sahuagina probilo tako duboko u grad.
Jherek je lako pratio niskog patuljka s drvenom nogom, no ipak su se
hitro kretali. Naoruani ljudi, veina njih oigledno pripadnici Plamene ake,
dozivali su graane po ulicama, potiui ih da se pridrue borbama u luci.
No, inilo se da ti napori imaju tek polovian uspjeh. Mukarci s obiteljima
bavili su se prebacivanjem tih obitelji na sigurno, ne vjerujui da je mogue
zadrati morske vragove.
Krv iz posjekotine pored Jherekovog oka konano je prestala curiti,
ostavivi tvrdu koru koja mu je djelomino mutila vid. Muilo ga je to to se
inilo da tre sve dalje od bitke.

Kamo idemo? upita Jherek.

Strpljenja, deko, imam plan. Nita se nemoj bojati. Patuljkov je dah
izlazio u isprekidanim hropcima dok je mahao rukama kako bi drao korak.
Dvije ulice dalje, on pokae jednu veliku zgradu. Tamo.
Zgrada s kamenom fasadom uzdizala se tri kata u visinu. Donja dva kata
sadravala su neto to je djelovalo kao skladite bez prozora, dok su na
treem bile stambene prostorije s dugakim balkonom okrenutim prema rijeci
Chionthar. Na zgradi je stajao rukom obojeni znak, no bilo je previe mrano
da bi ga Jherek mogao proitati.
Otpuhujui i teko diui od tranja, Khlinat udari stranjim krajem
sjekire po vratima blizu teretnog izlaza. Iz unutranjosti odjeknu uplji udarci.
Patuljak srdito lupi jo dva puta.
Odjednom se odozgo zauje duboki muki glas. to, dovraga, hoete?
Khlinat se odmakne od zgrade i zagleda se gore. Grad ti je napadnut,
Felogyre Sonshalu, a ti tu stoji umjesto da digne oruje na napadae.
Sonshal je stajao u sjenama balkona, no Jherek je mogao razaznati da se
radi o krupnom ratniku koji oigledno uiva u svom ivotnom uspjehu.
Sudei prema obujmu njegova pojasa, bio je vrlo uspjean. Kutravi brkovi
visili su mu s lica i njihali se ispod brade. Bio je dobro odjeven, no stvar
koja je najvie privukla panju mladog mornara bila je dugaka stvar u
njegovim rukama, uperena ravno u Khlinata. Mjeseina je blistala na tamnom
metalu.
Tijekom svog ivota u Velenu, Jherek je vidio samo nekoliko primjeraka
takvog oruja. Bila je to arkebuza, oruje rijetko kao i najtajanstvenija
magija, koja je koristila eksplozivnu prirodu dimnog praha kojeg su
proizvodili Lantani. Ispaljivala je okrugle metke, nalik onima koji su se
bacali iz prake, no daleko razornije nego praka ili luk. Takoer, metke je
iscjelitelj vadio tee nego strijele.
Mutni sjaj ibice naranasto je gorio preko Sonshalovog lica. Krenuo
sam pomoi. Tek sam se probudio.
Iupao si se iz ae, misli.
Zaprepatenost prekrije Sonshalovo lice. Zar te poznajem?
Khlinat Ironeater. Jest, zna me. Iz nekoliko prilika kad se runda zavrtila
u Sagnutoj sireni ili Tri stare krigle. Prie su se izmjenjivale i priale lai, al
nikad nisam poslovao s tobom. Taj prokleti dimni prah kojeg prodaje

previe je nesiguran za jednonogog patuljka koji se dri sigumog puta.

to onda radi ovdje? upita Sonshal. Osim ako ti nije posao lupati po
vratima i pozivati upomo.
Vie od toga, zagrmi Khlinat. Ona tamo luka krcata je svakakvim
gadnim zvjerovima, ukljuujui i nemalo morskih vragova. Imam plan,
mogue oajniki, a moda i pomalo ludo smion, al Marthammor Duin
svojim blaenim pogledom uvijek pazi na lude lutalice.
Prijei na stvar.
Ti prodaje dimni prah, ree Khlinat.
Ja prodajem vatromet, usprotivi se Sonshal. I baklje, svjetiljke i
signalne vatre. Stvari koje trebaju ovjeku koji je odluio krenuti u
pustolovine.
Da, sloi se patuljak, a dri i dimni prah kojeg rade Lantani. Razlog
zbog kojeg ti etvorica Velikih vojvoda ne zabrane posao je to to bira kome
e ga prodati i injenica da si bogat ovjek u ovim krajevima. Kau da
plaa dobar porez.
to eli? Misli li da bi ti arkebuza bolje posluila nego te sjekire koje
nosi?
Jherek je uljudno sluao razgovor i drao se po strani zato to je vjerovao
patuljku, no svi su mu instinkti vritali da bi trebao biti u luci i pomagati
tamo gdje moe. Borci umiru dok on ovdje stoji.
Ne, ree Khlinat. Treba mi dimni prah kojeg ima u skladitu. On
baci pogled na Jhereka. Polako, deko.
Jherek usiljeno kimne glavom. Pogledavi prema luci, ugleda kako nebom
ibaju vatreni projektili iz katapulta.
Ne prodajem dimni prah bilo kome, izjavi Sonshal. Ako si ita uo o
meni, onda to zna.
Ne namjeravam ga kupiti, ree Khlinat. Samo upotrijebiti.
Za to? upita Sonshal.
Siroki osmijeh prepolovi patuljkovo lice. Idem u ribolov.

VI

4. kythorn, Godina eljezne rukavice

Laaqueel se zgrbi nie na nevidljivom lebdeem disku, dok ga je
Iakhovas vodio oko gomile sahuagina i plaenika Plamene ake koji su se
borili. Bilo je nevjerojatno da se plaenici dre protiv sahuagina, u nekim ih
podrujima ak i potiskujui natrag prema luci. Sirova svirepost ljudi
iznenadila je Laaqueel i natjerala je da ih pone potovati.
Vani u luci, brodovi su gorjeli. Tri su se lae teko naginjale u vodi,
izgorjevi skoro do vodene linije. Drugima je prijetila ista sudbina, unato
naporima vatrogasnih brigada lukih radnika i mornara da ih spase.
Nevidljivi disk glatko se zaustavi ispred skladita. Iakhovas elegantno
iskoi, vre se omota svojim ogrtaem, pa izvue ma, otkrivajui rune
urezane u blistavu otricu. Laaqueel po prvi put ugleda to oruje i shvati da
Iakhovasovi agenti i dalje rade po cijelom Faemnu, traei predmete za koje
je tvrdio da mu pripadaju.
On joj se naceri, a lice puno oiljaka i povez za oko bljesnu u svjetlu
zapaljenog tovara iz katapulta, koji je ibao preko nonog neba. Doi, mala
malenti. Imamo jo malo vremena da veeras dovrimo zadatke koje sam
planirao.

Nije se usprotivila i nije napomenula da sahuagini umiru iza njih,

prolijevajui vlastitu krv za Iakhovasove spletke. Umjesto toga, ree sama
sebi da su to i Sekolahove spletke, pa krene za Iakhovasom u skladite.
Graevina je stajala gola i ruevna, izmuena vremenom, elementima i
zlouporabom. Vrata, blijedosiva od sunca koje ih je prilo kroz trajne slojeve
vlage iznad Baldurs Gatea, uspjela su tek na tren izdrati protiv Iakhovasove
magije. Uska zelena zraka izbila mu je iz prstiju i natjerala ih da zakratko
bljesnu, da bi se zatim raspala u uskovitlanu gomilu sitne praine.
Iakhovas se dugakim koracima uputi u skladite. Laaqueel mu je bila za
petama, divei se koliini magije koju je mogao osloboditi. U srcu je
osjeala da bi za to morao biti zahvalan Sekolahu. U to god Iakhovas
vjerovao, ona je znala da ga je samo mo Boga Morskog Psa vratila u svijet i
uinila ga toliko monim.
Stanite! povie netko. to to, za Devet Paklova, radite?
Okrenuvi se, Laaqueel ugleda tucet uzrujanih stanovnika povrine koji
su im prilazili s isukanim maevima. Vidjela ih je samo na trenutak, jer je u
tom asu Iakhovas stao pored nje i zatitniki je dodimuo po leima. On se
nagne naprijed, prinese mali megafon usnama i povie zagluujuom silinom.
Urlik odbaci ljude pet koraka unatrag, uskovitlavi ih kao talog s dna
oceana. Svi su preivjeli, no bili su ranjeni i vritali su od boli, rukama
pritiui ui iz kojih je krvarilo.
Pouri, ree Iakhovas. Odveo ju je natrag u skladite, izmeu
naslaganih sanduka i prekrivenih predmeta svih oblika i veliina. Kod
stranjeg zida uao je u malu niu i dodirnuo jednu plou. Dio zida se otvori
uz priguenu kripu i otkrije dugaak tunel ispunjen sjenama.
Namirisavi staru bol i smrt koji su se osjeali u tunelu, Laaqueel
pripremi svoj trozub. Iakhovas posegne u ogrta i izvue amulet, izrezan iz
golemog, savrenog cirkona u oblik lee irine est palaca. Ureaj je bio
uglavljen u platinu, s tucetom dijamanata na lijevoj strani i runama preko
vrha. Drei ga u ruci, Iakhovas izgovori tajanstvene rijei koje Laaqueel nije
mogla razumjeti.
Lice dragulja bljesne svjetlucavim plavim svjetlom. Istog trena pojavi se
karta s ruom kompasa. Zagledavi se u nju, Laaqueel prepozna skladite i
ulaz u tunel u kojem su se nalazili.
Samo tren, mala malenti, tiho e Iakhovas, da se orijentiram.

Blagi plavi sjaj zamre, uruivi se sam u sebe. Iakhovas vrati amulet u
neko od skrovita u svom ogrtau, pa izvue kuglu boje ada, gotovo crnu na
slabom svjetlu koje je dopiralo iz skladita. On izgovori jo jednu rije.
Kugla se digne iz njegovog otvorenog dlana i odlebdi mu iza lijevog ramena.
Blistala je blijedim zelenkastim svjetlom, obasjavajui tunel.
Iako je bilo blago, Laaqueel mirne zbog neoekivanog svjetla.
A sad, ree Iakhovas, idemo poeti plodove hrabrog poteza kojeg sam
povukao. On krene niz tunel tako brzo da mu je crni ogrta kao vodopad
zatreperio iza njega.
Nemajui izbora, i uvijek znatieljna po pitanju njegovi stvarnih namjera i
dogaaja kojima je upravljao, Laaqueel krene za njim.
*****
Lud si, patulje.
Ako je ta Sonshalova izjava u Khlinatu i izazvala kakve zle osjeaje,
Jherek ih nije primjeivao. Uurbano su radili u skladitu u koje im je
Sonshal dopustio ulazak nakon to mu je Khlinat objasnio svoj plan.
Dohvati konje, deko, ree patuljak, prije neg to bolje promislim o tome
to se spremamo napravit.
Jherek dovede konje ispred kola koja im je Sonshal takoer prepustio.
Ruke su mu hitro radile, privezujui kolane na mjesto. Khlinat je nastavio
kotrljati bavice pune dimnog praha u kola.
Raznijet e se na komade, to e napraviti, ree Sonshal, svejedno
pomaui patuljku s bavicama. Ta je stvar prokleto nestabilna ako ne
pazi.
Ima moje potovanje, natmureno e Khlinat. Da znam za bolji nain da
se ovo napravi, uinio bi to. Samo se mogu molit da e djelovat.
Zavrivi s konjima, Jherek skoi u kola i pedeset funti teke bavice
pone slagati iza sjedala. Oprezno je njima rukovao. Prije samo tri godine u
Velenu, lokalni je farmer upotrijebio dimni prah za raiavanje panjeva s
komada zemlje koji je htio preorati. ak je i Malorrie bio impresioniran
koliinom unitenja koje je izazvalo malo dimnog praha.
Khlinat ubaci posljednju bavicu na mjesto.
To je sve, ree Sonshal, uvrui brk jednom rukom.

Onda idem, ree Khlinat, i hvala na ljubaznoj donaciji. On prui ruku.

Sonshal prihvati ruku, pa odmahne glavom. Moni Tempuse, uvaj triput
prokletu seosku budalu u koju sam se pretvorio, ali ne mogu ti dopustiti da
ide sam, patulje. Ako ima sjedalo vika, rado u poi s tobom. Mislim da
znam vie o rezanju fitiija nego ti.
Khlinat se iroko nasmijei. Jest, prijatelju Sonshale, sve dok ima na
umu da je, ovako ili onako, ovo vjerojatno put bez povratka.
Vjerujem da neu zaboraviti. Sonshal s oblinjih zaliha podigne
smotuljak fitilja i baklju.
Khlinat se prebaci do sjedala kola i uhvati uzde. Spremi se, deko, ree
Jhereku. Ak nas oni morski vragovi vide da dolazimo, nee ba biti sretni.
Kad se ponemo junait, oni e se upitati zato.
Nervozan zbog patuljkovih planova, Jherek sjedne na klupu pored njega.
Otkad je otiao iz Velena, ivot mu se neprestano okretao naglavake, sa
sigurnom smru koja je vrebala iza svakog ugla. Strah ga pomalo otupi dok
je razmiljao o tome kako li se samo uplitao u sve te dogaaje irom
Faeruna. Mogao je samo zakljuiti da je razlog tome zla srea njegova
nasljedstva.
U rukama je zadrao isukani ma i kuku.
Vrata skiadita bila su otvorena i otkrivala zbrku koja je zavladala na
ulicama dolaskom jo veeg broja plaenika. Silom su probijali svoj put kroz
uplaene gomile graana koji su bjeali iz svojih domova. Munje su
probadale nebo, no na vidiku nije bilo ni traga olujnim oblacima.
Ako se ove bavice namoe, povie Sonshal dok se penjao na kola,
odvest emo se ravno u smrt. Ako ih pogode te proklete munje kojima se
razbacuju arobnjaci, odvest emo se tamo jo i bre.
ujem. Khlinat vjetim trzajem prijee uzdama preko konjskih lea.
Zaprega istog trena nalegne na ormu i hitro povue kola.
Sonshal opsuje, upozoravajui na bavice.
Prolaz! povie Khlinat iz sveg glasa. Potkove konja izbijale su iskre iz
kaldrme, a grmljavina njihovog prolaska odbijala se od visokih zgrada s obje
strane ulice Bindle. Divlji konji! Raistite ulicu!
Ljudi su se hitro razmicali s obje strane ulice, neki od njih jedva
izbjegavi gaenje. Khlinat je struno vodio konje, ibao ih uzdama i poticao
na trk. Kotai okovani eljezom odzvanjali su po kaldrmi.

Jherek se podupre, vrsto se drei svojeg oruja i molei se Ilmateru da

njihova bezglava jurnjava nikoga ne ozlijedi, i da stignu na vrijeme kako bi
spasili bar neto od Baldurs Gatea.
*****
Pacysovi prsti grili su se od udnje za strunama jartinga. Glazba je
dostizala kreendo u glavi starog barda, a on je pamtio rijei i ritmove,
pronalazei razbacane dijelove i komadie stihova koji su oblikovali pjesmu.
Pritisak i zvuci bitke nisu ga obeshrabrivali, niti mu tjerali strah u kosti.
Osjeao se ivljim nego ikad. Dua mu je eala za znanjem i odgovorima za
koje je bio siguran da se skrivaju iza sljedeeg ugla.
S obje ruke drao je svoj tap i trao kroz gomilu na ulici.
Osjeao je bol njihova gubitka, nesigurnost njihova straha, i sve to
ugraivao u stihove koji su mu jurili kroz um, sigurno i vjeto kao filigranski
majstor koji radi na sloenoj intarziji.
Kad je nie iz ulice zauo grubi glas, glazba promijeni ugoaj, ponovno se
pretvorivi u pjesmu heroja.
Raistite prokletu ulicu, gluhi volovi!
More ljudi i plaenika rastvori se ispred Pacysa. Glazba ga paralizira,
jaa nego ikada. Iznad sputenih uiju konja koji su vukli kola, on primijeti
patuljka. A onda mu se pogled zaustavi na mladiu pored siunog koijaa.
Pacys je znao da tog mladia nikad prije nije vidio, no osjeao je da ga
poznaje. U to je bio sigumiji negoli u ita dmgo u svom dugom ivotu. To je
bio onaj o kojem je govorio Narros, onaj koji e izazvati Uzimatelja koji je iz
mora donio smrt i unitenje.
Mii se s puta, stare! zagrmi patuljak, ponovno ibajui konje po
slabinama.
Pacys se pribere, zaroni u stranu i otkotrlja se kako bi se to vie udaljio.
Kola progrme pored njega i on zapamti ritam kotaa okovanih eljezom,
razmiljajui kako e taj zvuk oivjeti prstima na kutiji jartinga, dok
istovremeno palcem trza ice.
Kola skrenu za sljedei ugao i odjure prema luci.
Pacys skoi na noge i isprati ih pogledom. Uope ne razmiljajui, potri
za njima to je bre mogao. Kad je skrenuo za ugao, naao se licem u lice sa

prvim od sahuagina koji su se probili dublje u grad.

Bunyip zagrmi u luci kad je vodei sahuagin zaparao vrcima trozuba
prema Pacysovom licu.
*****
Laaqueel je slijedila Iakhovasa kroz mrak. Zvuci bitke u luci sad su ve
bili daleko iza njih. Posve je izgubila pojam o broju zaokreta i skretanja koje
su napravili, pokrajnjih tunela pored kojih su proli, preko koliko su se
leeva popeli. Gadila joj se skuenost tunela, a pogotovo injenica da se
morala stalno saginjati sad kad su se probili dublje u podzemlje grada.
ekaj, naredi on.
Ona se zaledi na mjestu s moiltvom Sekolahu na usnama i pone
pripremati darove koje joj je Bog Morski Pas dao kao svojoj sveenici.
Kugla koja je lebdjela iznad lakhovasovog lijevog ramena postane sjajnija
i rasprostre svoje blijedo zeleno svjetlo neto dalje. Laaqueel u prvi tren nije
opazila krupnog mukarca na drugom kraju tunela, ali onda sjaj kugle dopue
do njega.
Bio je visok i velikog trbuha, moda ak najkrupniji stanovnik povrine
kojeg je Laaqueel ikad vidjela. Zbog naina na koji se zgrbio u tunelu,
djelovao je jo veim. Neuredna mu je crvena kosa strala s obje strane
glave, no na vrhu nije raslo nita. Brijao je obraze i gornju usnicu, no s brade
su mu duge i guste dlake visjele do sredine grudiju. Nosio je tamnocrveni
ogrta preko konog prsluka, visoke izme i tamnosmee hlae.
Lorde Iakhovas, zagrmi krupni mukarac.
Kapetane Vurgrom, pozdravi ga Iakhovas, primaknuvi se. Laaqueel
oko njega primijeti blago svjetlucanje i pretpostavi da ponovno mijenja
izgled, kako bi odgovarao oekivanjima svog sugovomika.
Gore ste organizirali prilino estoku zabavu, ree Vurgrom.
Laaqueel je i dalje prouavala ovjeka, primjeujui grub nastup i
tetovae koje su mu ukraavale debele, glomazne nadlaktice. Prema kroju
njegove odjee i izmama znala je da je moreplovac, a prema prisutnosti u
skrivenim tunelima pretpostavljala je da se ovdje nije naao iz dobrih
pobuda. Izrazito ju je podsjeao na gusare koje je Iakhovas regrutirao za
napad na Baldurs Gate.

Vjerujem da je sve dobro prolo, ree Iakhovas.

Vurgrom slegne ramenima, a tu mu oputenu gestu otea uskoa tunela.
Ja ba nisam za putovanje rijekom. Dajte mi otvoreno More palih zvijezda,
ili neko drugo. Kopneni put od Iipura nije neto to bih rado ponovio.
Imate li ureaj koji sam traio? upita Iakhovas.
Da. Vurgrom posegne ispod prsluka i izvue srebrnu ogrlicu s konom
vreicom. Drao sam je blizu srca, za svaki sluaj. On skine vreicu s
ogrlice i spusti je u Iakhovasov isprueni dlan.
to je s ovjekom koji ga je prije imao? upita Iakhovas.
Sredio sam ga, ree Vurgrom. Rasporio od zraka do vode i ostavio ga
kao glavno jelo za ribe. Nee ga nai.
Iakhovas istrese sadraj vreice na svoj dlan. Svjetlo lebdee kugle
otkrije iskrivljeni komadi metala, ne dui i za pola ui od Iakhovasovog
kaiprsta. On sklopi aku oko njega, skrivajui runske oznake prije no to je
Laaqueel imala prilike vidjeti moe li ih odgonetnuti. Vrlo dobro, kapetane
Vurgrom.
Odrao sam svoj dio pogodbe, ree Vurgrom. Svinjske su mu oice bile
okruene debelim oiljcima, a svjetlo je lukavo blistalo u njima.
Kao to u i ja odrati svoj dio. Iakhovas spremi predmet u svoj ogrta,
pa izvadi teku vreicu s novcem i dobaci je kapetanu.
Vurgrom s iznenaujuom lakoom uhvati novarku, razvee vezice i
isprazni je na svoj debeli dlan.
Svjetlost blistave kugle malo se pojaa, no promjena je bila tako
postupna da je Laaqueel znala da ljudi to ne mogu primijetiti tako brzo kao
ona. Sahuaginske su oi bile namijenjene slabom svjetlu, ali njezine su
podnosile jarku svjetlost bolje nego oi njezinih srodnika.
U draguljima koje je drao Vurgrom gorjele su crvene, zelene, plave i
jantame vatre. Cyricove mi blaene pohlepe, ree kapetan promuklim
glasom, ovo je otkupnina za kralja, lorde Iakhovas.
Moda tako mislite, ree Iakhovas. No zapamtite da su ove trice
bijedna zarada naspram onoga to sam spreman ponuditi ako mi ostanete
vjerni.
Iza Vurgromovih lea pojavi se ovjeuljak s draguljarskim povealom
na oku i u svjetlu blistave kugle brzo pregleda rubin, safir, dijamant i
smaragd. Hitro je kimao, ne sklanjajui dragulje iz Vurgromova vidokraga, a

na kraju sagnuo glavu u naklon i udaljio se.

Vuigrom zatvofi aku oko dragulja i spremi ih na razliita mjesta u svojoj
odjei. Jest, moj lorde, i znajte da e moja otrica uvijek sluiti vau volju,
na bilo koji nain na koji vam mogu pomoi. Hoe li biti to i veeras?
Ne. Povedite svoje ljude i idite, uputi ga Iakhovas. Nai emo se u
Moru palih zvijezda.
Vurgrom se nasmijei, no Laaqueel se nije svialo kako je to djelovalo na
njegovo lice. Jedva ekam da se naemo tamo, moj lorde. Ja i moje posade
dugo smo i teko radili da pokrenemo sve kako ste planirali. Dok se ne
sretnemo ponovno, neka vas Cyric uva u svojim sjenama kako biste bez
rizika mogli pokositi svoje neprijatelje.
I vas, odvrati Iakhovas.
Laaqueel nije imala pojma kako je Iakhovas dogovorio sastanak s
Vurgromom, no iznenadilo ju je potovanje koje mu je ukazivao. Nakon to
su Vurgrom i njegova grupa otili, ona mu se obrati. Planira se sastati s
njim u Moru palih zvijezda?
Da. Iakhovas nije ponudio daljnje objanjenje i samo je nastavio hodati
niz prolaz.
Ali Laaqueel je muila ta pomisao. Iako je iz razgovora sa stanovnicima
povrine i karata koje je prouavala znala za More palih zvijezda, zamisao da
se nae u moru koje je potpuno okrueno kopnom uznemirivala ju je. Nije
znala nada li se da e je Iakhovas ostaviti za sobom ili ne.
Ah, mala malenti, za nekoga tko tako snano dokazuje svoju vjeru, u tebi
je jo mnogo slabosti, podbode je Iakhovas. Pridruit e mi se na putu do
Unutranjeg mora i tamo vidjeti vrhunac svih proroanstava koja pomae
ostvariti.
U njegovim je rijeima bilo dovoljno istine da joj malo umanji strah, ali
nikad nije zaboravljala da se Iakhovas uvijek prvo i jedino brine za sebe.
Slijedili su prolaz jo malo dalje i stigli do njegova kraja. Meutim, kad
se kugla dovoljno pribliila, otkrila je otvor u desnom zidu. Iakhovas bez
oklijevanja proe kroz njega.
Ne elei izgubiti svjetlo, Laaqueel pouri za njim. Po smradu koji ju je
zapahnuo kad je prola kroz pukotinu, istog trena shvati da se naiazi u
kanalizaeiji. Sjetila se kad je prvi put saznala za takve stvari, jo ni ne
pomiljajui na to da bi u dvodimenzionalnim ivotima stanovnika povrine

takve tjelesne funkcije mogle predstavljati neki problem. Jo se vie

uznemirila i uasnula kad je saznala da veina obalnih gradova i gradia
izlijeva svoj otpad ravno u ocean.
Izbjegavala je vodu koja je tekla sredinom odvoda i bila zahvalna to
kroz krge uvlai zrak a ne vodu, jer bi smrad bio jo jai. Blistava kugla
privlaila je panju dugakih takora koji su se uljali kroz odvode i oi im
osvjetljavala zelenim vatrama.
Samo malo dalje, Iakhovas ponovno zastane i zagleda se u zid na lijevoj
strani.
Uz poneto truda, Laaqueel uoi runski zapis. To nije bila magija, ve
oznaka podruja od odreene vanosti. Iakhovas koracima izmjeri udaljenost,
pa udari nogom o tlo, proizvevi uplji zvuk. Zatim hitro posegne dolje i
dohvati kamenu plou. Otkrivajui svoju nevjerojatnu snagu, on podigne
plou veliine ovjeka i odgume je u stranu. Blistava kugla se posluno
premjesti i osvijetli otvor.
Zaobiavi ga, nosa nabranog od gaenja zbog gorkog smrada koji je iz
njega izletio, Laaqueel zaviri unutra. Punih est stopa ili dublje, zeleno se
svjetlo odbijalo od poda i zidova prekrivenih bijelim prahom.
Jama s vapnom, objasni Iakhovas. Trebalo mi je vremena da pronaem
sve to sam morao znati kako bih nas doveo ovamo, no uspio sam. Tijekom
prouavanja saznao sam i za ovu jamu. ovjek po imenu Nantrin Bellowglyn,
vlasnik oblinje krme Tri Stare Krigle, obogatio se iznajmljujui ovu jamu.
Vapno rastvori le bre od iega, osim leinara. Glasom punim moi, on
izgovori kratku aroliju.
Proe trenutak. Iakhovas se zagleda u jamu s vapnom. I Laaqueel je
promatrala, pitajui se kakvu je to magiju bacio. Iz jame dopre duboki jauk,
pun boli. A tad malenti sveenica ugleda kako se iz bijelog praha izvlai
koati lik.
Kroz tijelo od vapna nazirale su se napola oblikovane kosti ljudskog bia.
Udubine na napola razgraenoj lubanji koja je stajala na koatom vratu
zagledaju se u Iakhovasa. Kad je progovorila, glas te stvari bio je mjeavina
hrapavog, promuklog bijesa i gaenja.
to hoe od mene? upita stvar.

VII

4. kythorn, Godina eljezne rukavice

Jherek se vre uhvati za kola dok je Khlinat tjerao zapregu prema

nepraviinom redu sahuagina koji su blokirali ulaz u uliicu prema luci
Baldurs Gatea. Veinu su ih ve proli, no morski su se vragovi posklanjali
uza zidove zgrada u uliici i borili se jedan na jedan s graanima, veinom
odjevenima u boje Plamene ake.
Grupa sahuagina na kraju uliice bila je previe zbijena da bi se mogla
raspriti i Jherek je znao da e ih u trenu preplaviti ako patuljak uspori.
Mladi mornar blokira udarac trozuba svojom kukom i razmae se maem po
glavama i udovima koji su mu se dovoljno pribliili. Ostavio je najmanje
etiri sahuagina na tlu iza kola.
Patuljak zavriti od bijesa kad se jedan sahuagin uhvatio za kola i
pokuao se uspeti. Sonshalova arkebuza prasne jo dok mu je Jherek skakao
u pomo. Veliki metak probije sahuaginovu glavu i odbaci ga s kola.
Konji su i dalje jurili, poticani patuljkovim neprestanim ibanjem.
Njihova bezglava trka ruila je sahuagine, a kopita potkovana eljezom

zadavala su opasne i smrtonosne rane. Sahuagini su fijukali i zvidali od boli

i iznenaenja, no samo su dvojica reagiraia dovoijno brzo da dohvate
ivotinje. Izbacili su kande i bacili se na svoj krvavi posao.
Deko! vikne Khlinat.
Jherek je ve krenuo. Siguran na nogama, on vjeto skoi na konja, kao
da je to paluba koja se ljulja u divljoj oluji. Uspostavivi ravnoteu, spusti se
na konjska lea i uhvati se nogama s vjetinom koju je stekao jaui s
karavanom od Athkatle. Zatim zamahne maem i raspori sahuagina od glave
do pete.
Tijelo se trzne i padne, ali mjeseina zablista na krvi koja je liptila konju
niz vrat. Jherek shvati da je ivotinja ve mrtva, samo da to jo nije shvatila.
Nije bilo naina da zaustavi istjecanje krvi.
Mladi momar se posveti drugom konju. Posegne kukom i okmtno odere
meso miia koji su spajali sahuaginovu glavu i ramena. Zatim povue i
okrene kuku, poteui morskog vraga s konja. Jedna noga s plivaim
koicama odgurne se od tla i sahuagin skoi na mladog mornara bre no to
je ovaj mislio da je mogue.
Reagirajui instinktivno, Jherek zamahne drugom rukom i akom tresne
sahuagina u lice. Bol mu prostruji rukom, no morski vrag padne pod konjska
kopita.
Probili su se kroz morske vragove u luci. Khlinat jo jednom oine konje,
tjerajui ih dalje od dokova i olupine malog teretnog broda koji je izgorio
gotovo do linije gaza. Konj ispod Jhereka spotakne se i skoro padne, no strah
ga odvede preko ruba doka.
Kola krenu za njim i Khlinat promuklo krikne od straha i negodovanja,
zagluujui Sonshalove uzvike.
*****
Laaqueel je s takvim gaenjem zurila u oivljenu mrtvu stvar u jami s
vapnom da je gotovo opet ispraznila eludac. Ostala je na nogama samo uz
pomo iste snage volje.
Mrtve stvari ne bi smjele hodati. Sekolahovo uenje bilo je u vezi toga
vrlo jasno. Mrtve je stvari trebalo pojesti to je prije mogue, bilo da dolaze
iz sahuaginske obitelji ili izvan nje. ula je prie o mrtvim biima vraenima

u neivot, o vampirima i sablastima, i jednom su je napali utopljenici dok je

pljakala olupine brodova s grupom ljudi koje je pijunirala i na kraju
predala Huaantonu, dok je jo bio barun.
Iakhovas se zapilji u nju i mahne rukom.
Istog trena, pero pokraj njezinog srca se pomakne i munina nestane.
eludac joj se smiri, ali mentalno jo uvijek nije mogla podnijeti pogled na
stvar koja je utke ekala u jami. Povrinski sveenici i sveenice imali su
sposobnost odvraanja nemrtvih, kao i omraeni morski vilenjaci, no kao
Sekolahova sveenica, ona nije posjedovala takvu sposobnost. Utopljenici su
je skoro ubili prije no to ih je odbio jedan od ljudi s kojima je radila.
elim neto od tebe, ree Iakhovas stvari.
Nemam nita.
Bilo je tvoje neko, usprotivi se Iakhovas. Reeno mi je da jo uvijek
poiva uz tvoje tijelo.
Stvar prevue iskrivljene ruke preko tijela. Bio sam ubijen i opljakan.
Ne sjeam se ak ni da su me donijeli ovamo.
Tvoje ime je bilo, ree Iakhovas, Cuthbert Drin i bio si brat
Halbazzera Drina, vlasnika arobnjakih sitnica ovdje u Baldurs Gateu.
Ja sam u Baldurs Gateu?
Da.
Mrtva stvar se nesigumo pomakne. Lice i ostatak tijela polako su mu
poprimali odreene crte. Laaqueel shvati da magija, ili to god to bilo, koju
je Iakhovas poloio na tu stvar i dalje djeluje.
Oslobodi me, naredi stvar, stisnuvi iskrivljene prste i ruke u ake.
Ovo boli.
Ne, ree Iakhovas.
Vapno pee! Mrtva stvar odjednom pone divlje hodati i eati se. Na
nekim mjestima prsti probiju kou prekrivenu vapnom. Iz tijela iseure
potoii stare krvi i u bljetavilu svjetlee kugle poremete bijeli sjaj vapna.
Naravno da pee, ree Iakhovas. Naporno mi je uope odravati te na
ivotu.
Ne moe me ovako odravati.
Da, ree Iakhovas. Mogu.
Mrtva se stvar kretala sve bre, gotovo je trala u malom prostoru.
Grebala je po zidovima jame, traei naina da pobjegne. to eli?

Brod kojeg si imao sa sobom na dan kad si poginuo, odgovori

Iakhovas. Moj je i doao sam po njega.
Uzeli su mi ga, ustvrdi mrtva stvar.
Nisu, odgovori lakhovas. Kroz mree agenata koje imam ovdje u
Baldurs Gateu i pomou proricanja i gledanja u prolost pratio sam tvoje
korake, Cuthberte Drine. Nakon to sam prikupio injenice, pronaao sam
trenutak u vremenu kad si visoko u Orsraun planinama blizu Kanala Vilhon
otkrio bocu. Spomen broda u boci ti i tvoj brat Halbazzer pronali ste u
svicima koji su vam doli u ruke u duanu. Tada, prije dvadeset godina,
Halbazzerovi pustolovni dani bili su ve odavno proli. Oteo mu ih je
otrovani no ubojice unajmljenog da ga ubije. teta je bila toliko velika da se
od tog napada nije nikad potpuno oporavio. Ti si imao brod u boci na dan
kad si umro, a tvoji ga ubojice nisu pronali.
Kako to zna?
Pronaao sam dvojicu od njih, ree Iakhovas. Uzeo sam si vremena da
ih ispitam i provjerio sam vjerodostojnost njihovih pria dok sam im, sloj po
sloj, gulio ivote. Kroz vritanje su na kraju izale obje prie i slagale su se u
injenici da ubojice nisu vidjele brod u boci.
Ti zna tajnu boce? upita mrtva stvar, eprkajui po vapnom
prekrivenim komadiima mesa koji su visjeli s nje. Iako sam pokuao na
razne naine, nisam je nikad uspio otvoriti. ak ni staklo nisam mogao
razbiti.
Znam tajnu boce, ree Iakhovas. Ja sam skupio elementale koji su je
stvorili, trgujui s njima za njihove usluge. On stisne svoje jedino oko i
spusti glas. Sad mi je daj ili u te ostaviti ovakvog, nesposobnog da ikad
pobjegne vatrenom poljupcu vapna koje ti je izjelo meso i kosti.
Ne! Mrtva stvar je pljuskala i masirala samu sebe, jo uvijek hodajui,
jo uvijek u nelagodi.
Onda gori. Iakhovas se okrene kao da e otii.
ekaj, zacvili mrtva stvar.
Laaqueel je promatrala kako stvar kopa po vapnu i iz njega vadi malu
bocu. Stvorenje je dobaci Iakhovasu.
Ispruivi ruku, Iakhovas izgovori rije. Boca obloena vapnom istog se
trena zaustavi u zraku i ostane mu lebdjeti iznad dlana. On drugom rukom
izvue komad tkanine iz ogrtaa, pa ga omota oko boce i spremi je bez da se

opekao.
Napravio sam ono to si traio, arobnjae, ree mrtva stvar, obgrlivi
se rukama i ljuljajui se od boli. Gdje je moje osloboenje?
Iakhovas mahne rukom i progovori.
Istog trena stvorenje nestane u oblaku uskovitlanog bijelog vapna.
Iakhovas vrati kamenu plou iznad jame. Doi, mala malenti, uzbueno
zarei. Dovoljno dugo smo se ovdje zadrali. On se okrene i odmarira
natrag niz prolaz u smjeru iz kojeg su doli, dok je sjajna kugla odravala
korak s njim.
Jo uvijek uznemirena cijelim doivljajem i ne elei ostati sama u uskom
tunelu u kojem moda ima jo nemrtvih, Laaqueel pouri za svojim
gospodarom.
*****
Dok su se konji i kola prevrtali kroz osam ili deset stopa do crne luke
vode, Jherek se sabere i skoi konju s lea. Pao je kao olovo, isto udario u
vodu i istog trena zaronio. Svjestan sahuagina i drugih morskih stvorenja u
vodi oko sebe, on udari nogama i otpliva prema konjima koji su se bacakali.
Neka od stvorenja krenu prema njemu.
On ugura kuku u pojas i s maem se priblii konjima. Zgrabivi uzde,
prevue teku otricu preko njih i preree kou. Jedan konj otpliva, no drugi
podlegne ranama koje mu je nanio sahuagin i umiri se u vodi.
Obrativi panju na kola, Jherek sa zahvalnou primijeti da su dovoljno
nepropusna na bokovima i dovoljno lagana da mogu plutati - barem zasad.
Ipak, ako se bavice s prahom previe namoe, Khlinatov plan nee uspjeti.
Mladi mornar zamahne nogama i praen dvojicom sahuagina zapliva do
kola. Slobodnom rukom dohvati rub i spretno povue svoju teinu preko
boka, ne prevmuvi kola. Sonshal je stajao meu bavicama i zabijao fitilje u
njihove poklopce. Spori upalja koji mu je visio preko ramena zablista
naranasto kad je puhnuo u njega da potakne ar.
Jherek se cijedio u kola. Dva palca vode vrtloila su mu se oko izama
dok je improvizirano plovilo proputalo vodu kao sito. Nemamo mnogo
vremena, ree on Sonshalu.
Svjestan sam toga, deko, ree ovjek. No ako ovi fitilji ne budu

dobro izmjereni i ispravno odrezani, neemo postii ono to eli tvoj

prijatelj.
Jherek se osvme oko sebe. Gdje je on? Morao je vikati glasnije od
vritanja i grubih povika momara i ljudi na dokovima.
Ne znam. Sonshal na tren zastane s poslom kako bi izmom tresnuo
sahuagina koji se pokuavao popeti na kola i odbacio morskog vraga natrag u
vodu. Izgubio sam ga iz vida kad smo pali u vodu. Jedva sam i sam ostao na
kolima. On zabije fitilj u sljedeu bavicu.
Jherek se zabrinuto zagleda u vodu, pitajui se hoe li uope uspjeti
vidjeti patuljka. Previe se raznolikih nijansi svjetla i tame pretapalo u
tamnoj vodi luke, pretvarajui je sad u blistavu, zrcalnu povrinu, sad u
mrani bezdan. Ljudi su ovdje umirali brzo, na sahuaginskim kandama ili
trozubima, a golema stvorenja prizvana iz rijeke, lomila su ih i trgala na
komade.
Ruka probije povrinu svega nekoliko stopa od njega.
Jherek posegne i uhvati je, pa patuljka spretno povue iz vode.
Khlinatovo lice bilo je obliveno svjeom krvlju pomijeanom s vodom, koja
mu se brzo slijevala niz bradu i grlo. On glasno ispue nos i oslobodi svoje
sjekire. Urlajui psovke, patuljak s drvenom nogom baci se na protivnike.
Jherek je branio drugu stranu, drei morske vragove podalje od
Sonshalovih lea i kola. Zanemario je umor koji ga je preplavio i pulsirajuu
bol koja mu je dolazila iz posjekotine pored oka. On zamisli da je Malorrie s
njim i vodi mu ruku svojim glasom.
Gotovo! zagrmi Sonshal upozoravajui ih. Silazite odavde! Zatim sam
skoi preko ruba. Khlinat sljedei pljusne u vodu.
Jherek se jo jednom osvrne i pogleda dim koji je navirao iz fitilja vrsto
zataknutih u bavice. Nije znao hoe li patuljkov plan uspjeti, no nije imao
nikakav bolji. On izgovori molitvu Ilmateru i skoi, dok su se sahuagini
penjali na kola koja su ve dopola bila ispunjena vodom.
Jherek zaroni duboko prema dnu luke. Khlinat je rekao da je vidio ljude
kako male koliine dimnog praha koriste za ribarenje. Nakon eksplozije, sila
potresa rairila bi se kroz vodu, preopteretila bone pruge na tijelima riba i
omamljivala ih. Budui da se govorilo da i sahuagini imaju bone pruge, zbog
ega su na vlastitom terenu i bili tako smrtonosni, patuljak se nadao da e
ova eksplozija imati isti uinak.

Putujui kroz vodu, zvuk detonacija je u brzom redoslijedu stizao do

Jherekovih uiju. On zadri dah, znajui da e sila udara doi samo sekundu
ili dvije nakon toga.
Trenutak kasnije, pogodila ga je kao cigla. Borio se zadrati svijest, no
sve se zacrni.
*****
Hitro se povukavi u uliicu, Pacys pusti da sahuaginov trozub
bezopasno razree zrak pred njegovim licem. Stari bard se kretao skladno i
ekonomino, pokretima odraavajui trijumfalni ritam pjesme koja mu je
odzvanjala u glavi.
Podignuvi tap, on blokira drugi udarac morskog vraga, pa klizne
orujem u stranu i zabije eljezom okovani kraj protivniku u lice. Dok je
sahuagin stajao omamljen, Pacys zakrene sredinu tapa. Stopu duge otrice
izlete s oba kraja. On zakorai jo jedan korak unatrag, postavi se, i zabije
jednu otricu stvorenju u trup, probivi mu srce.
Sahuagin je ipak i dalje odluno pokuavao doi do svog protivnika.
Grebao je kandama po zraku, dok ga je Pacys zadravao tapom. Uljane
crne oi napokon se zamagle i sahuagin se presavije preko oruja.
Pacys gurne truplo na tlo uliice, svjestan da su se drugi sahuagini ve
pribliili. Koristio je tap sa smrtonosnom preciznou, istei prostor oko
sebe i izazivajui potovanje svojih divljih suparnika. Ipak, u sebi je gorio od
elje da krene dalje, za mladiem kojeg je ugledao na kolima.
Tijekom kratkog zatija, on hitro klekne i prstima dohvati malo pijeska s
kaldrme. Oghma, podari snagu mojoj aroliji. Izgovarajui rijei, hitne
pijesak u zrak. Kad je zavrio, uini mu se da je vidio sjaj koji se prelio
preko boraca u uliici.
U sljedeem trenu, gotovo dvije treine njih posrne i padne, zaspavi i
prije no to su tresnuli o kaldrmu. Oienim putem, Pacys potri prema
dokovima.
Na kraju uliice, stari bard primijeti sahuagina koji je stajao na rubu doka
i zurio dolje, no nije vidio kola s mladiem. Voen glazbom koja mu je u
glavi postajala sve glasnijom, Pacys krene naprijed. Pun straha zbog mogueg
otkria, pokua se uvjeriti da se mladiu nita ne bi moglo dogoditi, a da

pjesma u njegovoj glavi i srcu ne prestane.

Sve dok melodija ivi, iv je i mladi. Osjeao je da bi to trebala biti
istina, no nije bio siguran. Drei se podalje od skupine sahuagina, on potri
do ruba tamnog pristanita i zapilji se u vodu kao i oni. Zbog nemirnog
svjetla od mnogobrojnih oblinjih zgrada i brodova koji su gorjeli, trebao mu
je trenutak da primijeti kola.
Plutala su, iako je koliina vode koju su upijala dok ih je teina vukla
prema dolje govorila da nee jo dugo. To vrijeme dodatno su skraivali i
sahuagini koji su na njih skakali s dokova.
Stari bard jedva primijeti pramenove dima koji su se uvijali s malih
bavica u stranjem dijelu kola.
U sljedeem trenu bave ponu eksplodirati jedna po jedna. Niz
eksplozija podigne u zrak gejzire vode, dima, iverja i val sile koja otpuhne
Pacysa s nogu.
*****
ivi, da bi mogao sluiti.
Hladan, moan glas ispuni Jherekov um, trgnuvi ga iz crne praznine u
koju su pobjegla njegova osjetila. On se probudi u vodi luke, s pluima koja
su gorjela od potrebe za zrakom i hladnim kandama sahuagina oko svog
vrata.
Nekako je uspio zadrati oruje. On dopusti da mu bijes prema
bestjelesnom glasu koji mu je govorio ispuni um. Cijeli ivot, otkad je bio
djearac, taj je glas bio dio njega. Nije znao ni odakle dolazi, ni od koga, niti
emu bi on to trebao sluiti.
Godinama se trudio saznati, mislei isprva da mu se samo priinjava. No,
nije izmislio dupine koji su mu spasili ivot, niti zgodu na Finarenovom
leptiru, kad ga je nepoznata sila tijekom bitke oslobodila sahuaginske mree.
ak ni gospa Iitaar sa svojim vjetinama proricanja i Malorrie sa svim svojim
knjikim znanjem i saznanjima koje je pokupio tijekom ivota i smrti, nisu mu
znali rei to to znai.
No nije bilo sumnje da je taj glas utjecao na njegov ivot i oblikovao ga.
Odjeci glasa i zapovjedi jo uvijek su mu odzvanjali u glavi kad se
pokrenuo. Unato vodi koja ga je okruivala, kretao se brzo, prolazei kroz

nju kao da je nema, kako bi blokirao sahuagina prije no to mu stvorenje

preree grlo. Njegov potez sigurno bi bio uinkovit iznad vode, ali ovdje nije
bio siguran da e uspjeti - ali jest, i on nasluti da je to vjerojatno zato to je
sahuagin djelomino omamljen od eksplozije.
Odgurnuvi se od napadaa i ugledavi zlobni bljesak u njegovim
uljanim, crnim oima, Jherek mu hitrim trzajem zabije ma u grlo, pa ga
okrene. Krv navre iz rane.
Jherek pogleda gore, svjestan nekolicine saghuaginskih tijela koja su
mlitavo plutala u vodi oko njega. Nekoliko ih se polagano pribliavalo
povrini. Vatra je gorjela iznad vode na mjestu gdje su bila kola, a pljusak
jarkih boja irio se po tamnom nebu. On zamahne nogama pored umirueg
sahuagina i zapliva prema povrini. im mu se lice nalo izvan vode, gladno
uvue dah. Sklonivi kosu s oiju, zagleda se po luci.
Eksplozivna snaga baava bila je znatna, vea no to je oekivao, no
Malorrie ga je nauio da je voda gua i da bolje prenosi zvuk. Zato je pliva
morao pretpostaviti da ono to prati ve zna da je on tamo. Trik je bio u tome
da se ini bezopasnim. Kroz vodu se nije moglo uljati i skrivati, a da te ne
primijete njezini stanovnici.
Tijela sahuagina i morskih stvorenja leala su u vodi luke, plutajui kao
otoci mlitavog mesa. Meutim, neki su ostali pri svijesti, a na one na kopnu
eksplozija uope nije utjecala. Ipak, oni su odjednom ostali bez pojaanja, a
plaenici Plamene ake su to primijetili. Poticajni urlik zaori se iz redova
graana koji su se oporavili od praska i bitka ponovno zapone svom
silinom.
Sila udara eksplozije nije se sva rasporedila samo ispod vode. Na
nekoliko oblinjih zgrada sad su umjesto prozora stajale samo staklene
krhotine. Sanduci su leali prevmuti i razbacani, a mali amci, koriteni za
servisiranje teretnih brodova, leali su slomljeni, prevrnuti ili izbaeni na
dokove.
Prokleti lijek bio je skoro gori od bolesti, zarei Sonshal negdje u
blizini. On se zagleda prema nebu, na kojem su nestajali posljednji ostaci
vatrometa. Nisam mogao odoljeti ovom posljednjem potezu. Uvijek sam bio
ponosan na kvalitetu svojih vatrometa.
Gdje je Khlinat? upita Jherek.
Sonshal odmahne glavom. Ne znam, deko. Posljednjih nekoliko minuta

nisam ba imao kontrolu nad situacijom.

Jherek se odgurivao o mlitavo tijelo zmije duge deset stopa. Uurbano je
pregledavao povrinu vode.
Ovamo, deko. Khlinat je zvuao slabano.
Pratei glas, Jherek ugleda patuljka koji se probijao kroz vodu, jedva
drei lice iznad povrine. On otpliva do ovjeuljka. to nije u redu?
Ne osjeam nogu, hrapavo e Khlinat. Marthammore Duine, zatiti
ludog patuljka koji je odlutao tako daleko od ognjita i doma da umre sam.
On se zagleda u Jhereka. Deko, mislim da me prasak sredio. Ne osjeam
nita ispod struka. Jherek pogleda u vodu. Vatre koje su osvjetljavale
pristanite istaknu purpurne kapljice koje su plutale prema povrini. to se
dogodilo?
Ne znam. Osjetio sam stranu bol nakon one eksplozije - i onda nita.
Patuljkove su oi grozniavo kolutale. Nekako je hladno, deko.
Sonshal dopliva do njih. Izvucimo ga na obalu.
Imam ga, ree Jherek. On spremi ma ispod pojasa, pa gurne ruku
ispod patuljkove brade i zapliva prema dokovima. Khlinatov isprekidani puls
udarao mu je o podlakticu. Samo se dri, Khlinat. Neemo ti dopustiti da
ode.
Moda nee imat izbora, grakne patuljak.
Jhereka na doku doekaju plaenici Plamene ake koji su tu postavili
uporite i potiskivali sahuagine. Stizalo ih je jo, a drugi su kretali u luku na
malim amcima i rezali grla bespomonim sahuaginima i drugim stvorenjima
koje je omamila eksplozija.
Nekolicina ih Jhereku i Sonshalu pomogne izvui Khlinata i polegnuti ga
na dok. Jherek dohvati baklju od nekog ovjeka i pridri je kako bi pregledao
patuljka.
Khlinat je drao ruke na donjem dijelu trbuha. Krv mu se prelijevala
preko prstiju. Dohvatilo me izmeu vjetra i vode, deko. Ako ne moemo
dobiti iscjelitelja prokleto brzo, neu doivjeti sutra.
Jherek je znao da je to istina. On se okrene plaenicima Plamene ake.
Trebam iscjelitelja.
Prie im prosjedi stari ratnik kojem je krv tekla niz desnu ruku i kapala
niz isukanu otricu. On pogleda patuljka i odmahne glavom. Noas bi morao
biti jedan od Tymorinih najmilijih da nae jednoga, deko, no proirit u

glas.
Nije dobro, deko, apne Khlinat. Napravio si najbolje to si mogao i
nita 'se ne bunim. On se uspije nasmijeiti, to je izgledalo grozno naspram
njegovog sve sivljeg lica. Dali smo im svoje, onim prokletim morskim
vragovima, zar ne?
Jesmo, ree Sonshal, kleknuvi pored patuljka. On dohvati ogrta
jednog plaenika koji je jo uvijek imao suhu odjeu i rairi ga preko
ovjeuljka. Ono je bio riskantan posao kojeg si obavio tamo, prijatelju, i o
tome valja priati. Ponosan sam to sam stajao pored tebe.
Ah,ja sam ponosan, ree Khlinat. Stajao si i palio fitilje dok su ti se
oni tamo sahuagini penjali po leima. Za to je potreban hrabar ovjek.
Jherek njeno odvoji patuljkove ruke od rane, otkrivi da je to mnogo
lake negoli je oekivao. Suze su mu gorjele u oima zbog tog ovjeuljka,
iako ga je tek kratko poznavao. Uroena hrabrost i ast koju je Khlinat
pokazao duboko su ga dirnule.
Rana se protezala dva ili tri palca preko Khlinatovog trbuha i postojala je
jednako velika izlazna rana na drugoj strani. Khlinatovo se disanje usporilo i
postalo plie.
Izgleda kao da ga je netko probo kopljem, apne Sonshal.
Nije to bilo koplje, ree Jherek. Pretpostavljao je da se radilo o
krhotini kola, koja se odcijepila i zbog eksplozije proletjela kroz vodu. Rana
je djelovala isto. Moramo zaustaviti krvarenje. Onda e moda izdrati dok
ne doe iscjelitelj. Bio je prestravljen i osjeao se odgovomim za
patuljkovo stanje, iako nije znao zato. I sam je bio u jednakoj opasnosti kao
i Khlinat.
A ipak, njemu se nita nije dogodilo, ak i kad se probudio sa
sahuaginskim kandama na grlu.
ivi, da bi mogao sluiti.
Suze su se slijevale niz Jherekovo lice, osloboene nakupljenom boli od
promatranja patuljkovog umiranja, frustracijom zbog toga to nita ne moe
uiniti i bijesom na sve to nije mogao shvatiti. On mkama pritisne
patuljkovu ranu, usporavajui istjecanje krvi. Idi nai iscjelitelja, ree
Sonshalu.
Nema nijednog, mrzovoljno ree starac i poloi ruku na Jherekovo
rame. Napravio si sve to si mogao za njega. Ponekad preostaje samo da

bude s njima kad doe vrijeme. Nitko ne bi smio biti sam kad se to dogodi.
Ne! promuklo e Jherek. On nee umrijeti!
Ne moe nita uiniti, ree Sonshal. ovjekov ivot tee putem kojeg
mu odrede njegovi bogovi i nitko ne moe zaustaviti ruku smrti kad ona
doe.
Ne! Neu to prihvatiti! Nije bilo pravedno da patuljak spasi tolike, a da
u tom pokuaju izgubi vlastiti ivot.
ivi, da bi mogao sluiti.
Jherek posegne za tim glasom, pitajui se otkud dolazi i kako se usuuje
odabrati ba njega kad moe birati izmeu tolikih drugih. Voljom pokua
natjerati patuljka da ne umre. Moli se, ree mu, moli se svojem
Marthammoru Duinu da preivi, Khlinat, i vjeruj svom snagom.
Jherek je znao da sam ne vjeruje tako jako. Ilmatera je odabrao kao svog
boga jer je tu religiju najbolje razumio. Plaui Bog je svoju etiku temeljio na
strpljivosti i toleranciji, stvarima koje je mladi mornar intimno shvaao. Oko
toga se okretao cijeli njegov ivot.
Khlinat zakalje i zastenje od boli. Krv mu izbije na usta i potee niz
obraz. Plavo svjetlo pojavi mu se na grlu, djelomino prikriveno neurednom
bradom.
Bez upozorenja, Jherek osjeti slabo treperenje u rukama, kao da je
dodimuo elektrinu jegulju. Dimno plavetnilo bljesne ispod njegovih dlanova,
pritisnutih patuljku o bokove. On osjeti promjene ispod svojih ruku, no nije
ih mogao pomaknuti.
Treperenje nestane, a plavo svjetlo ispod Khlinatovog grla trepne i ugasi
se.
Patuljkova plua ustro se napune i on otvori oi. Deko, to si uinio?
Glas mu je zvuao jae, sigurnije.
Nita, ree Jherek, zbunjen koliko i patuljak. Osjeao se iscrpljen
svime to se dogodilo u posljednjih nekoliko minuta. Vjee su mu se
sklapale dok je pregledavao ovjeuljka.
Khlinat se zakalje. Samo ako spaavanje mog ivota zove niim, a ja
to ne bi tako nazvao. to god uinio, osjeam se bolje.
Nije to bio on, ree Sonshal. Bilo je to neto ispod tvog grla.
Khlinat posegne rukom i dohvati privjesak sa zubom morskog psa pod
svojim grlom, pa rastegne konu uzicu koja ga je drala. Ovo? On odmahne

glavom. Ovo nije nita. Sitnica koju mi je ostavio morski pas koji mi je
uzeo nogu. Zubi mu stalno ispadaju, a iscjelitelj koji me popravio naao je
ovaj u ostatku moje noge. Nosio sam ga kao talisman za sreu, nita vie.
to bi drugo mogao biti odgovor? upita Sonshal.
Patuljak pogleda Jhereka. Ne znam, al znam da se bolje osjeam. Da
pogledamo moj bok.
Jherek s oklijevanjem povue ruke, bojei se da e bujica krvi ponovno
navrijeti.
Ali nije. Umjesto toga, meso kao da se s obje strane zatvorilo. I dalje je
izgledalo oteeno i ranjeno, no bilo je oito da zacjeljuje, da se ponovno
spaja.
Marthammore Duine, spasi zalutalu budalu, iznenaeno povie
patuljak. Osim napitka za iscjeljenje, ili iscjeliteljevih ruku, nikad nisam
vidio nita slino.
Jherek mu se nasmijei i umorno sjedne na pete. Krv mu se suila i
stezala ga na rukama. Da sam na tvom mjestu, pazio bih na taj zub.
Khlinat pobono poljubi privjesak. Velim ti, nikad se vie neu ljutit na
tog morskog psa.
Bacivi pogled prema luci, Jherek shvati da je povlaenje sahuagina i
njihovih vodenih suuesnika u punom jeku. U sebi nije imao nimalo elje
pridruiti se nekoj od grupa odgovornih za rezanje grla omamljenim
sahuaginima. Sad kad su se organizirali, plaenici Plamene ake djelovali su
kao da dobro vladaju situacijom. On pogledom potrai oev brod, no
Bunyipa nije bilo na vidiku.
Bilo je prekasno da se spase mnogi ivoti, prekasno da se spase gotovo
svi amci i vei dio dokova, te dio skladita i zgrada blizu njih, no dokovi su
vrvjeli od mukaraca i ena koji su se borili s neprijateljima, kao i s
poarima.
On razmisli o bici. Gospa Iitaar poslala ga je u Baldurs Gate nakon to
su ga na Leptiru razotkrili kao gusara Krvavog Falkanea. Imala je viziju da
njegova sudbina lei u ovom gradu, ali gdje?
Prouavao je uske kamene zgrade i domove i pokuavao razluiti to bi
to trebao otkriti. Obuzimale su ga mrane misli i morao se pitati nije ii sve
ovo nekakva greka. Njegov ivot nikad nije bio jednostavan i lak. On
pomisli kako bi ovo mogao biti splet okolnosti namjerno oblikovanih tako da

ga dovedu ovamo, kako bi od sebe napravio jo veu budalu.

No, tko bi tako neto napravio? I zato?
Nije to znao, no glas koji je u takvim trenucima uo u svojem umu bio je
stvaran. Morao je barem u to vjerovati, jer mu se ba nije svialo samog sebe
smatrati ludim.
uo je kako se netko zaustavlja iza njega i podigao pogled, zatekavi
starca elave glave koji je zurio u njega s vie zanimanja nego to je mladi
mornar ikad osjetio. On paljivo ustane.
Mogu li vam pomoi? upita Jherek.
Moda moemo pomoi jedan drugome, ree starac. Zovem se Pacys.
Ja sam bard. Pitam se bi li mi mogao posvetiti trenutak svog vremena.
Jherek proui starca, no ne osjeti nikakvu prijetnju. Samo da pomognem
prijatelju da ode na sigurno, pa u vam pomoi kako god mogu. Nije mogao
rei ne gorljivom tonu u glasu starog barda, iako nije znao zato bi ga starac
mogao trebati.
Naravno. Moda bih mogao poi s vama.
Duga je to etnja niz neke vrlo opasne ulice, ree Khlinat. Stari bard
kimne glavom. Nagledao sam se tekoa u ivotu. Preivljavanje noas nije
bilo lako.
Patuljak se nakalje dok mu je Jherek pomagao stati na noge. Ovako
star, kladim se da si vidio loih vremena.
Mladi mornar shvati da e pomaganje Khlinatu pri hodanju samo za sebe
biti pustolovina. Patuljak je bio prenizak da bi mu mogao prebaciti ruku
preko ramena, a preteak da bi ga lako pridravao.
Pa, doi onda, zarei Khlinat. Imam male odaje, al si dobrodoao u
njih. Uz Marthammorov mudri blagoslov, moda e se nai i neto hrane koju
emo skupa poistiti.

VIII

4. kythorn, Godina eljezne rukavice

Krasnu pjesmu svira na toj stvarici.
Pacys podigne pogled prema Khlinatu koji se izvalio nasuprot njega, iza
malog stola u skromnim odajama konaita u ulici Windspell. Nalazili su se
neto zapadnije od iroke, ivahne trnice Baldurs Gatea. Hvala,
prijatelju. Prsti su mu oputeno dodirivali ice, odabirui note tako da zvue
istinito. Pjesma o napadu na Baldurs Gate ve mu je ivjela u glavi,
proirujui se u skokovima i pomacima. Rijei su mu tako lako dolazile.
Na stolu izmeu njih gorjela je votana svijea, isputajui tanak traak
dima i osvjetljavajui kruh i sir na dasci za rezanje. Patuljkova je prehrana
bila jednostavna, dopunjena malim putnim kolaiima umoenima u med,
pregrtom jabuka i vrem jeftinog vina. Felogyr Sonshal se povukao im su
sigurno stigli do konaita.
Stari bard je uglavnom samo prebirao po ponuenoj hrani i promatrao
Jhereka od Velena, pokuavajui ugledati neki znak koji e potvrditi da je
mladi momar upravo onaj za kojeg mu je Narros rekao da ga nae. Dok je
pogledom prouavao mladia, pokuavao je smisliti kako e mu rei za
sudbinu koja lei pred njim. Kako se moe od nekog tako mladog, tako

ranjivog, oekivati da podnese tako teak teret kao to je suoavanje s

bijesom Uzimatelja?
Khlinat je jeo i uivao u vinu s tekom nekoga tko je upravo prekinuo dugi
post. On noiem razree jo jednu jabuku i nakratko pogleda kroz prozor
grupu plaenika Plamene ake koja je prolazila nosei svjetiljke. Kako to da
poznaje deka? upita.
Ne poznajem ga, ree Pacys.
A ipak si mu priao kao da ga zna. Patuljkove se oi sumnjiavo
stisnu.
Razgovarali su o Jhereku jer ih je mladi prije nekoliko minuta napustio.
Pacys ga nikako nije elio isputati iz vida, no Jherek je odluno ustvrdio da
Khlinat ne smije ostati sam, za sluaj da mu se rane pogoraju. Mladi je
mornar na sebe preuzeo dunost da pronae ljekarnu s pomastima kako bi
bolje obradio rane prije no to pronau iscjelitelja.
Pacys spusti ruku preko ica jartinga, utiavi njihov zvuk. Poslan sam
da ga pronaem.
Khlinat oputeno uhvati noi, no pomakne se u stolici kako bi imao bolji
poloaj. Deka valjda ne trae zbog neeg, ne? Ne dam nikome da runo
govori o njemu. Noas je stavio ivot na kocku zbog ljudi, ukljuujui i
mene, i nije rekao ni rijei.
Oekivao sam da nee prigovarati, sloi se Pacys. I on je primijetio
Jherekovo smireno ponaanje. Ne, ne trae ga ni zbog ega.
Dobro, na as sam se zabrinuo. Khlinat zabije no u dasku za rezanje.
Nisam jo krv prolio u svojoj sobi, ali ne bih oklijevao.
Pacysovi prsti se vrate icama i zasviraju melodiju heroja koju je
poistovjeivao s Jherekom. Koliko ga dugo zna?
Od noas.
Iznenaenje podigne jednu obrvu starog barda.
Doao je s karavanom s juga, ree Khlinat. To mi je reko prije no to
su oni gusari nagrnuli u luku i poeli s napadom. Doao je iz Velena.
Znam to mjesto, ree Pacys.
Puno duhova i toga tamo, mozgao je Khlinat.
to zna o njemu?
Patuljak slegne ramenima i ubaci komadi jabuke u usta. On je mornar i
dobar ovjek. Puno pijeska u gui, ako mene pita. Ne bi ih se puno

postavilo kao on noas.

Ti jesi, ree Pacys. Vonja kola punih dimnog praha u luku nije ba
sitnica.
Imao sam svoje razloge.
Pacys promijeni melodiju, pronalazei onu koju je u pjesmi o napadu na
Baldurs Gate odabrao za patuljka. Bila je pomalo tvrda i neuglaena, kao i
ovjeuljak. Misli na onu znaku Harfista koju nosi? Stari ju je bard
primijetio ranije, na dokovima. Bila je privrena unutar patuljkove koulje,
skrivena od radoznalih pogleda. Harfisti se nisu ba voljeli javno
predstavljati, osim ostalima iz svoje grupe.
Khlinat ne odgovori.
U redu je, ree Pacys. Znam za One Koji Sviraju.
Nosi znaku?
Pacys odmahne glavom. Ponuena mi je. Odabrao sam da je ne nosim.
Harfisti su bili skupina rijetko posijana preko lica Faemna, koja je
prvenstveno radila u slubi dobra. Meutim, pojedinci u grupi imali su i
vlastite planove, a to je ponekad nekim ljudima predstavljalo problem.
Biti Harfist je vana stvar, izjavi Khlinat.
Neki bi tvoju grupu nazvali zabadalima, istakne Pacys.
Moda, al mi stojimo izmeu zlih, onih koji oduzimaju slobodu, i
obinog ovjeka. Khlinat mu vrsto uzvrati pogled. Plamen svijee blistao
mu je u oima. Ne mogu zamisliti vieg poziva.
Pacys preradi melodiju u glavi, izvlaei prstima istinskiji zvuk. to se
mene tie, ja ne mogu zamisliti vieg poziva od moje umjetnosti. Vjera je
stroga gospodarica i vei dio svog ivota mora vjerovati u jednu stvar. Inae
bi se kompromitirao.
Jest. Tu si u pravu. Khlinat ispije ostatak vina iz ae. Nisi mi rekao
to si htio od deka.
Ponovno promijenivi melodiju, vrativi se na dio o svojem posjetu
sirenu Narrosu u Waterdeepskoj luci, Pacys ispria priu svojim najboljim
glasom, vjerujui u dobru narav Onih Koji Sviraju i pridobivajui Khlinata na
svoju stranu. Znao je da bi ga bilo dobro imati pored sebe kad priu ispria
Jhereku. Dok je govorio, patuljak im natoi svjeeg zainjenog vina.
*****

Kako ti mogu pomoi, sine?

Jherek se zagleda u sveenikove oi i u njima primijeti umor. Traim
pomast za lijeenje za prijatelja, ako imate vika. On otvori novarku.
Spreman sam platiti.
Ruin portal bio je hram Lathandera, Gospodara Jutra, boga proljea,
zore, roenja i obnove, poetaka i skrivenih mogunosti. Kao i druge zgrade
du sjevemog zida Baldurs Gatea, i hram je bio veim dijelom izgraen od
kamena, no prozori ugraeni u zidove bili su najbljee ruiaste boje, kako bi
odraavali zoru. ak i nou, baklja koju je nosio Jherek isticala je njihovu
boju.
Najprije je pokuao u Ilmaterovom hramu, no njihove su zalihe ve bile
potroene. Ostao je dovoljno dugo da izgovori molitve i pomiri se s
noanjim dogaajima. Sjetivi se kako su ga lijepo primili u Lathanderovom
hramu u Athkatli, odluio je pokuati tamo. Na to ga je sjetio jedan od ljudi
kod kojih se raspitivao na ulici.
Dijete, ree stari sveenik odmaknuvi se od vrata, ui i vidjet emo
to nam je Lathander namijenio. Jo uvijek primamo nove donacije za pomo
postradalima. Bio je nizak i krupan, s trbuhom koji je rjeito govorio o
prisnosti s vinskim bavama. Crveno-ute halje labavo su mu visjele,
doseui gotovo do tla.
Jherek ue u predvorje i osjeti kako se s njega die dio hladnoe koja je
visjela nad gradom. Nije se stigao presvui iz mokre odjee i ona mu se
lijepila za tijelo s dodirom leda i grube soli. Dok je hram u Athkatli bio
skroman, ovoje mjesto govorilo o obilju. Dekoracije su bile kiene, prepune
zlata i srebra, izraene od izglaanog i paljivo spajanog ulatenog drva.
Prostor iza predvorja ispunjavali su redovi dugakih klupa, svi okrenuti
prema podiju na kojem je golemi disk od ruiastog kvarca, visok gotovo
deset stopa, prekrivao stranji zid. Izrezbarene u blistavom ruiastom
kamenu nalazile su se spirale boje rue, koje su se uvijale oko para zlatnih
oiju.
Jherek pocrveni od srama to je uope i pomislio da bi hramu moglo biti
potrebno nekoliko njegovih novia koje je zaradio s karavanom. On utke
krene za sveenikom niz prolaz izmeu klupa.
Na klupama je sjedilo nekoliko uznemirenih ljudi. Mnogo ih je naglas

molilo, dok su drugi plakali i jadikovali za svojim najbliima. Sveenici su se

kretali meu grupama, nudei utjehu ili iscjeliteljski dodir. Dok je Jherek
prolazio pokraj jedne klupe, primijetio je mladog sveenika, ne mnogo
starijeg od sebe, koji je kleao na koljenima i zatvarao oi plaenika Plamene
ake, smirenog u smrti. Pored njega, ena i djeca poginulog drala su mu se
za noge i plakala.
Mladi mornar hitro odvrati pogled, ne elei im smetati u njihovoj tuzi.
Nije ih poznavao, no znao je bijes, nemo i strah koji su ih ispunjavali. U
ivotu gotovo da za nita drugo nije ni znao dok nije pobjegao od oca i stigao
do Velena.
Sveenik ga odvede do stranje prostorije, u kojoj su uvali hranu i druge
zalihe. Odaja je bila velika i dobro opskrbljena, puna krcatih polica i
osvjetljena kandelabrima. Sveenici su sa upljanima razvrstavali kutije i
koare s namimicama koje su skidali s kola pokraj stranjeg ulaza.
Sveenik pozove jednog egrta i zamoli ga da potrai stvari koje Jherek
trebao. Mladi sveenik ustro prikupi sve potrebno.
Jherek ponudi svoju novarku. Uzmite koliko mislite da je pravedno.
Sveenik ga pogleda s obnovljenim zanimanjem. Oprosti mi to to
govorim, djeae, ali izgleda kao da ova vreica sadri tvoj posljednji
novac.
Jherek osjeti jo jedan otar ubod srama. Novarka u njegovoj ruci
djelovala je bijedno tankom, a tako je na nju bio ponosan tog popodneva, kad
je karavana stigla u Baldurs Gate. Ako nije dovoljno, donijet u jo drugi
puta, ako imate povjerenja.
Sveenik odmahne glavom, isprui ruku i stisne prste mladog momara
oko vreice. Krivo si me shvatio, djeae. Lathander nije bog koji od
zajednice samo uzima; on daje natrag. Kako bi inae mogao raditi uda s
novim poecima o kojima govori? Jherek se ipak osjeao loe. Sveenici u
Ilmaterovom hramu nisu ga odgovarali od davanja donacije, a od njih nije
dobio nita osim isprika.
Samo se sjeti Lathandera, djeae, ree sveenik. Gospodar Jutra zna
da se kolo okree. Svi naizmjence dajemo i uzimamo, svatko prema potrebi.
Svaki je dan za sve nas neka vrsta poetka.
Jherek kimne glavom.
To ti ranjava ponos, zar ne, mome? zakreti staraki glas iza Jhereka.

Uzimanje ponuenog teko ti pada.

Kad se ljutito okrenuo i ugledao starca koji mu se obratio, Jherek proguta
odgovor. Mladi mornar nije mogao procijeniti koliko je ovjek star. Izgledao
je kao da su ga pregazila desetljea tekih godina. Lice mu je bilo utonulo u
duboke bore, a iz onih duplji blistale su mu uarene plave oi. Glava mu je
bila obrasla sijedom kosom. Nosio je tamnoplave halje koje su ga oznaavale
kao sveenika. Obje su mu se ruke tresle - Jherek nije znao da li od starosti
ili bolesti - i ugroavale mu ravnoteu.
Ima mi neto za rei, mome? upita starac, stroga lica. Brate
Cadiual, ree prvi sveenik, to radi izvan kreveta? Zvuao je vrlo
zabrinuto i hitro je priao starcu. Strogo sam naredio da te se ne smije
uznemiravati.
Jherek na starcu namirie bolest i pone plitko disati kako bi je izbjegao.
Ovdje sam i radim Lathanderov posao, odsjee Cadiual. Kao to sam
uvijek i inio tijekom ivota.
Ali nije ti dobro.
Ghauryne, ree starac promuklim aptom koji istog trena prekine
prigovore drugog sveenika, vodio sam ovaj hram davno prije no to si ti
sisao mlijeko na grudima svoje majke. Ne namjeravam sad poeti prihvaati
neposluh.
Drugi sveenik kimne glavom i ustukne za pola koraka. Kako ti
zapovijeda i Lathander eli.
Cadiual odmjeri Jhereka. Tko si ti, mome?
Zovem se Malorrie i momar sam iz Velena.
Mutne stare oi pretrae Jherekovo lice. to te dovelo ovamo?
Jherek mu pokae zavoje i pomasti koje mu je dao Ghauryn. Imam
ranjenog prijatelja.
Cadiual uzrujano mahne rukom i odbaci odgovor. Ne. Prije toga. to te
dovelo u Baldurs Gate?
Doao sam s karavanom iz Athkatle.
Ali nisi iz Amna, a kako sam kae, mornar si. to si radio s
karavanom?
Jherek osjeti izrazitu nelagodu, odjednom shvativi da je privukao panju
velikog broja sveenika iz pokrajnje prostorije. To je bio jedini nain da
stignem ovamo.

Jo jednom, ree starac svojim prepuklim, promuklim glasom. Zato si

odabrao doi ovamo, u ovo doba kad se samo more die protiv nas?
Doao sam jer sam elio vie saznati o sebi.
Vidi, upadne Ghauryn, opet si pod utjecajem one groznice, Cadiual.
Dao ti je odgovor. On posegne za starevim ramenom.
Cadiual ljutito zamahne tapom prema drugom sveeniku i natjera ga na
uzmak. Zatim se ponovno posveti Jhereku. Doao si zato to si htio to
saznati o sebi?
Jherek u sebi poeli da nikad nije stupio nogom u Lathanderov hram.
Poeli da moe prikupiti hrabrost za nepristojnost potrebnu da jednostavno
ode od starca i njegovog prodomog pogleda. Kamo bih trebao poi odavde.
Bio si poslan ovamo, zar ne? Poslalo te proroanstvo koje nikako nisi
mogao shvatiti.
Jherek ne odgovori. Osjeao se kao da je predmet neke ale koju ne
razumije. Okrene se da bi otiao.
Misli da sam nekakav ludi starac, zar ne? upita Cadiual.
Ne, uljudno odgovori Jherek. Mislim da ste me moda s nekim
zamijenili.
Nisam. Davno prije no to si se uope rodio reeno mi je da e jednog
dana nai svoj put ovamo. Mornar, reeno mi je, otrgnut od mora i lien
doma, ovjek jedva vie od djearca koji bjei od krvave sjene svog oca.
Djeak koji trai svoju budunost kako bi prestigao prolost, koji je
siromaan, a ipak mrzi primati pomo od drugih. Da bi izvrio svoj zadatak,
morat e putem primati mnogo pomoi. Jedna od njegovih lekcija bit e da to
naui prihvaati. On zastane. Iako mislimo da svoje ivote ivimo sami,
nitko od nas nije posve sam, deko. Bogovi paze na sve nas.
Jherek se sledi od zaprepatenja. Sveenik nije nikako mogao sve to
znati, osim ako uistinu nije lud i proroke su mu moi pomuene tim ludilom.
Ipak, ima naina da budem siguran. Cadiual posegne u svoje halje i
izvue mekanu konu vreicu na kojoj su se vidjeli tragovi brojnih
desetljea. Otvori je i u ruku istrese poutjele krhotine kostiju. Ovo su
zmajeve kosti. Lathander se sam pobrinuo da ih dobijem jo dok sam bio
dijete. Daj mi ruku.
Jherek nevoljko isprui ruku. Kad se sveenikova aka omotala oko
njegove, on osjeti drhtaje koji su potresali starca i tanke prste, kotunjave

poput zmajevih kostiju koje mu je istresao u ruku.

Cadiual uhvati Jherekovu ruku s obje svoje drhtave ake, pa zatvori oi i
zapone molitvu Lathandem. Mladog mornara iznenadi vruina koja mu je
odjednom oprila kou. On se pokua izvui, no starac ga je drao vre no
to je mislio.
Stari sveenik dovri molitvu, a sveenici oko njega ponove njegove
zavrne poruke potovanja prema Gospodaru Jutra. Mutne oi zapilje se u
Jhereka.
Ti si taj, ree starac. Onaj koji je doao u Baldurs Gate u vrijeme kad
se more diglo protiv cijelog Faemna. Onaj koji e nekako nai naina
zaustaviti plimu crne etve.
Jherek se osjeti zarobljenim i istog trena odmahne glavom,.
Ne. Zamijenili ste me s nekim. To ne moe biti istina. Vi ne znate tko
sam ja. Ili to sam.
Ne moram znati, ree stari sveenik. Sve to moram jest vjerovati u
Lathandera i pustiti da njegova ruka vodi moju. To je sve to sam ikad trebao
initi. Evo konanog dokaza. On vrati krhotine zmajevih kostiju u vreicu,
pa iz halje izvue ovalni biser ugraen u zlatni disk, velik gotovo kao
Jherekov dlan.
Zlato je bilo mekano kao maslac, s brojnim ogrebotinama i tragovima
koritenja. Kad je stari sveenik okrenuo predmet u rukama, Jherek primijeti
da je druga strana bisera odrezana, s rezbarijom trozuba poloenog preko
siluete petrovog uha.
ovjek koji mi je ovo dao prije mnogo godina, ree Cadiual, rekao mi
je da to dam mladiu koji e se pojaviti u hramu one noi kad morske sile
nau svoj put u Baldurs Gate kako bi udarile na nas.
Zato? upita Jherek.
Mora zaustaviti plimu. Cadiual mu prui biser.
Ne, grubo e Jherek kad je shvatio da mu sveenik namjerava dati
dragulj. Ja nisam onaj koji mislite da jesam. Ne mogu biti.
Uzmi dragulj.
Ne mogu. No, Jherek je to elio tako snano da se jedva suzdravao da
ga ne zgrabi. Pred osobom kojoj je dragulj uistinu bio namijenjen sigurno lei
velika sudbina. Vie ne bi morao biti poznat kao Jherek iz Vujeg legla, sin
najkrvavijeg gusara s Nelanther otoka. Ali, zaustaviti plimu sahuagina koji

pustoe po Obali maa? Kako bi to mogao uiniti?

Tvoj je, ree Cadiual. Osjetio sam to kad sam sklopio ruke oko tvoje.
Ti si taj. On zgrabi Jherekovu ruku i stavi biser u nju.
Mladom mornaru se istog trena uini da je dragulj zasjao blagim
ruiastim sjajem, no to je mogao biti samo svjetlosni trik. Ipak, nekako mu
je prirodno leao u ruci. On se zagleda u ruiaste dubine, pokuavajui
shvatiti smisao trozuba i koljke urezanih u lice bisera. Da je on taj, ne bi li
mu tajne bile otkrivene? U romanima koje mu je davao Malorrie, takve su se
stvari uvijek dogaaje junacima.
No, u srcu je znao da ne moe uzeti dragulj. On je oito bio namijenjen
nekom drugom. Nekom boljem. Starac je poludio od starosti i odgovornosti
koju je prihvatio.
to bih trebao uiniti s tim? upita Jherek, mislei kako e njegovo
pomanjkanje znanja biti jasan pokazatelj da su dragulj povjerili krivoj osobi.
Ne znam, prizna Cadiual. A nisam siguran ni odakle dolazi. ovjek
koji ga je donio doao je s istoka. Jednom sam dragulj odnio draguljaru, koji
je rekao da moda dolazi ak s Unutranjeg mora. Neto je naslutio u nainu
na koji je biser ugraen i u njegovim slojevima.
Zato su ga onda donijeli ovamo? upita Jherek.
Zato to e ti ovamo doi, naravno, odree starac. Ima tako malo
vjere. Zato?
Jherek na tren poeli sveeniku ispriati sve, od svog djetinjstva do
tetovae otkrivene na Finarenovom leptiru, koja ga je kotala jedinog dobrog
ivota kojeg je poznavao. Ali nije mogao.
On ponudi dragulj natrag starcu.
Ne, odgovori Cadiual. Ovdje nisam pogrijeio. To si ti i tvoj manjak
vjere, a to je neto izmeu tebe i tvog boga. Mogu ti ponuditi samo savjet.
Pogrijeili ste, ravnim e glasom Jherek.
Ne, samouvjereno ree sveenik. Nisam pogrijeio. On mu poloi
svoju tanku mku na rame. Idi i nai svoju sudbinu, mladi momaru. Iako je
ne znam, imam osjeaj da e biti velianstvena. Ali put do nje nee biti lak.
Mutne se oi zapilje u Jherekove. Nai svoju vjeru, deko, nai svoju vjeru
i dri je se, kako bi te mogla iscijeliti. Zatim se okrene i ode.
Jherek oajniki pogleda drugog sveenika, pa njemu ponudi biser.
Ghauryn, povie Cadiual ni ne okrenuvi se, nosio sam taj dragulj jo

prije tvog roenja i umorio sam se od njegova tereta. Mislio sam da e mi

smrt ukrasti ivot prije no to uspijem dovriti ono to mi je dodijeljeno. Da
se nisi usudio dodirnuti ga.
Drugi sveenik odmahne glavom prema Jhereku.
Jherek oklijevajui zatvori aku oko dragulja. Bio je topao i vrst, i
mladog momara iznenadi sigurnost koja kao da je zraila iz njega. Uope nije
sumnjao da su ga dali krivom ovjeku. Moda ga ipak moe vratiti ujutro,
nakon to stari sveenik promisli o tome to je uinio.
On zahvali sveeniku na zavojima i pomastima i izae. Stvari je spremio
u torbu o pojasu, no biser nije elio ispustiti iz ruke.
*****
Ti si njegova enska?
Zateena pitanjem, no elei dobiti na vremenu, Laaqueel ostane stajati na
krmi Bunyipa i promatrati nebo na zapadu. Vatre koje su palile Baldurs Gate
malo su se utiale, no bijesni uti sjaj, nalik na svjee razbijena galeblja jaja,
jo uvijek je rezao komad tamnog neba u daljini.
Malenti sveenica vrsto stisne ogradu broda. Crne vode rijeke Chionthar
klizile su unatrag, rezane pramcem Bunyipa.
Krvavi Falkane prie joj blie, sve dok joj nije stajao tik iza lea. On
ponovno progovori, glasom jo uvijek mekim i tihim. Postavio sam ti
pitanje. U tonu se ula zapovijed.
Laaqueel se istog trena pobuni protiv tog autoriteta. Okrene se prema
njemu, s molitvom Sekolahu na usnama i rukom na dugakom bodeu o
pojasu. Trozub joj je bio nadohvat ruke, no znala je da bi se on mogao hitro
pomaknuti i presresti je.
Postavio si pitanje, odgovori ona, a ja sam si dopustila da ne
odgovorim.
Krvavi Falkane ju je promatrao kroz napola sputene kapke. Gadan zadah
kakvog su imali svi stanovnici povrine dodirivao joj je obraz. Znala je da je
zgodan, prema mjerilima stanovnika povrine, a u crnim oima i oko usta
nazirala mu se okrutnost koju bi i sahuagini mogli cijeniti.
Nauljena crna kosa bila mu je zalizana unatrag, no pramenovi koje je
raspuhao vjetar sputali su mu se na lice. Srebrni kolutovi na uima hvatali

su mjeseinu i odbijali je. Brkovi i kozja bradica bili su mu paljivo

obrezani, tako da mu se na lijevom obrazu jasno vidjela tetovaa bunyipa,
izvijenog usred napada. Nosio je crnu koulju obrubljenu crvenim, otvorenu
na grudima, i crvene hlae zataknute u izme do koljena, presavijene na vrhu.
Dugaki mu je ma visio na lijevom boku, u ravnotei s tri bodea za bacanje
na desnom.
Falkane se nasmijei. Mogao bih te natjerati da odgovori.
Mogao bi umrijeti u tom pokuaju, obea Laaqueel hladnim glasom.
Ah, Laaqueel, to bi bilo divno vidjeti. Moje vjetine protiv tvojih.
Falkane sporo isprui ruku i pomiluje je po kosi.
Ne znajui to bi Iakhovas elio da uini u takvoj situaciji, Laaqueel
dopusti taj dodir. Nikad u ivotu ni ovjek, ni vilenjak, ni sahuagin nije je
tako dodimuo.
Ne pokuavaj prijei granice sa mnom, upozori ga ona.
Jer inae?
Laaqueel nije imala odgovora. Iakhovas se udruio s gusarima Nelanther
otoja bez njezina znanja, otkrivi joj tu injenicu neposredno prije no to je
ubio Huaantona i proglasio se kraljem. Nije znala to taj savez povlai za
sobom, niti kako bi se prema njemu trebala postaviti. Ona se estoko zapilji
u Falkanea, mrzei injenicu da ne smije govoriti prema vlastitom nahoenju.
Zna li to se openito dogaa s ljudima koji mi prijete? upita gusarski
kapetan.
Laaqueel ne odgovori. ula je niz pria o Krvavom Falkaneu, Slanom
Vuku. Cijela njegova prolost bila je ispletena od nasilja i straha.
On pomakne prste s njezine kose, dodirujui je du vilice.
Malenti se kontrolirala, ne uzmiui pred njegovim dodirom. Nad njom
nije imao mo. Mogao joj se samo smatrati ravnim. I zato nije spustila pogled
i prepustila se, kao to je meu sahuaginima bio obiaj da se ne bi
pretpostavila uvreda. Ona mu uzvrati vruim pogledom. Ono to ju je najvie
iznenadilo bio je nain na koji joj je tijelo reagiralo na njegov dodir. Topli
drhtaji jurili su kroz nju, a negdje u sreditu pojavi se gorka enja. Nije
znala kako je njegov dodir mogao izazvati takvu reakciju, osim ako razlog
nije bio njezino prokleto podrijetlo.
On joj je kaiprstom pratio liniju vilice, da bi joj ga zatim poloio na
bradu, tono ispod donje usne. Bio je nekoliko palaca vii od nje i odjednom

joj se uini da ju je opkolio.

Ljudi koji mi prijete, ree on, jo uvijek onim mekim glasom, umiru na najgroznije naine kojih se mogu sjetiti. Vjeruj mi, prilino sam vjet u
tome.
Laaqueel se trudila zadrati svoje misli na Sekolahu, sjetiti se da Veliki
Morski Pas ne bi pred nju stavio nita sa ime se ne bi mogla nositi. Ako
padne na Sekolahovim ispitima, samo e dokazati svoju bezvrijednost. To je
bilo potpuno neprihvatljivo. Samo je eljela da Falkaneov dodir na nju nema
takav uinak.
Ona preko njegovog ramena pogleda palubu. Ljudi su se utke i spretno
kretali kroz uad. Neki od njih nosili su zavoje zbog rana koje su zadobili u
napadu. Ipak, to joj nije skrenulo misli s njegova dodira.
Promatrao sam te, ree Falkane, ovih nekoliko puta koliko smo bili u
drutvu od onog prvog susreta u Skaugu, i zbunjuje me tvoj odnos s Crnim
Alaricom.
Crni Alaric bilo je ime koje je lakhovas odabrao nositi na Nelanther
otocima. Prvi gusar koji je nosio ime Crni Alaric pojavio se prije etrnaest
stotina godina, pa se ponovno i ponovno pojavljivao tijekom nemirnih
razdoblja.
Otkad je saznala za Iakhovasov odabrani identitet, malenti sveenica je tu
legendu istraivala u svojim knjigama o povrinskoj povijesti. Nekad ih je
prouavala da bi postala vjet pijun meu morskim vilenjacima i
stanovnicima povrine. Posljednji Crni Alaric bio je aktivan prije sto godina.
Iakhovas je tvrdio da je prije pet godina preuzeo svoj sadanji identitet i da
od tada planira svoju strategiju.
Nema tu nieg zbunjujueg, ree ona Falkaneu.
Gusar je pogleda i naceri se. Do onog dana kad smo se upoznali, nikad
te nisam vidio u Skaugu.
Do tog dana, Laaqueel nije ni bila u glavnom gusarskom gradu.
Znam da nisam, jer bih te inae zapamtio, ree Falkane. Nekog tako
lijepog kao to si ti.
Ruga mi se. Prije negoli se uspjela sprijeiti, Laaqueel pusti da dio
bijesa kojeg je osjeala ubrizga otrov u njezine rijei. Bilo je dovoljno loe
to je morala nalikovati stanovnicima povrine i omraenim morskim
vilenjacima, no je li ta izoblienost ba morala ukljuivati i njihove osjeaje.

Ne, uvjeri je on. Ne rugam se. Mislim da si posve arobno stvorenje.

Oi su mu gorjele dok ju je paljivo odmjeravao od glave do pete. Ti si
prelijepa ena. Zar to ne zna?
Ne, odgovori ona. lako je bila potpuno odjevena, po prvi put u ivotu
osjeala se nagom. Bilo je to uznemirujue iskustvo. Nema li negdje
mukarca? upita on. Ljubavnika?
Ne. U sahuaginskoj kulturi borilo se za posjedovanje, a ne za partnere.
Reproduktivni ciklus bio je nuna stvar. Sahuagini nisu ak ni odgajali
vlastitu djecu, ve su jaja predavali jaslicama odgovornima za njihov odgoj.
Gdje si odrasla tako neobavijetena o vlastitoj moi da mukarcima
zavrti glavom? upita on.
Laaqueel ga pogleda, pomislivi kako bi mu voljela okretati glavu dok
mu ne otpadne s ramena. eljela je znati gdje je Iakhovas. Doli su na
Falkaneov brod kad su pobjegli iz kanalizacije ispod Baldurs Gatea.
Iakhovas je istog trena zatraio kabinu i povukao se, kako bi pregledao blago
koje je dobio u jami s vapnom.
uo sam da je Crni Alaric satir u krevetu, ree Falkane. Platio sam
ene koje su ga pijunirale. Nisu mi mogle mnogo vie rei jer je vrlo
tajnovit.
Laaqueel se okirano zagleda u gusarskog kapetana. Otkad je bila s
Iakhovasom, nikad nije vidjela tu njegovu stranu. Meu sahuaginima se nije
petljao sa suprotnim spolom, a meu drugima se uvijek kontrolirao.
Nisi to znala? izazivao je Falkane.
Ne. On svoje poslove ima obiaj zadrati za sebe.
A to ti osjea za njega?
Laaqueel odmahne glavom. Nita. Slijedim ga zato to vjerujem da je to
ono to bih trebala initi.
Zar nikad ne misli na sebe?
Naravno da mislim, prasne ona.
Falkane je potape kaiprstom po bradi i pomiluje je. A to misli o
meni?
Nita, odluno izjavi Laaqueel, svjesna da to vie nije istina. Njegovo
zanimanje za nju, ak i ako je to bilo zbog njegovih vlastitih razloga, moglo bi
joj pruiti prednost kakvu nije imala otkad je postala Iakhovasov suanj.
Onda e mi to postati misija, ree joj on. Poevi od ovog trena,

obeajem ti da me vie nikad nee zaboraviti.

Samo e gubiti vrijeme. Zaboravit u te im se makne. Prije no to se
stigla pomaknuti, on joj brzinom koju nije oekivala rukom klizne iza vrata.
Uhvati joj glavu i privue je k sebi, pa pritise svoje usne o njezine u
dubokom poljupcu.

IX

5. kythorn, Godina eljezne rukavice

Ulice Baldurs Gatea i dalje su bile uurbane. Kola su se kotrljala na sve
strane. Posade su skupljale mrtvace i trpale ih u zajednike grobove, da se s
trupala ne bi proirile bolesti. Druge su se grupe bavile ienjem kra. Ulice
je ispunjavao beznadan pla ena i djece, ak i nekih mukaraca. Ispred
mrtvakih kola hodali su sveenici, izgovarajui molitve i maui kadilima
punim bilja jakog mirisa.
Jherek nije mogao skrenuti misli s izrezbarenog bisernog diska u svojoj
aci i svega onoga to je taj disk predstavljao. I gospa Iitaar i Malorrie su
osjeali da njegova budunost lei u Baldurs Gateu, no nisu mu dali nikakve
naznake o tome to bi to moglo biti. Nije ak ni znao kamo da krene dalje.
Kako se uope pronae sudbina? Kako se slijedi?
Nije znao, no dok je drao disk imao je osjeaj da je to mogue postii.
Proao je pored grupe ljudi koji su stajali oko baklje, crvene poput rue, na
uglu gdje je ulica koju je slijedio zavijala natrag prema irokoj. ustro su
meusobno razgovarali, glasovima hrapavim od osjeaja.
Takve je grupe susretao i ranije, okupljene oko ulinih baklji i zabavljene
oputenim razgovorima. Frauk ih je nazivao uliarima, glasom koji nije

ostavljao mjesta sumnjama o tome to osjea prema njima. Vlasnik karavane

nije bio od onih koji vole gubiti vrijeme.
Ljudi se sad nisu zabavljali neobaveznim zadirkivanjima ili razgovorima.
Glasovi su im bijesno odzvanjali od nemoi i boli. Jherek malo vre stisne
biserni disk, u sebi ga molei da mu oda svoje tajne. Iako je znao da biser
nije bio namijenjen njemu, i to je snano osjeao, elio je barem djelomino
iskusiti osjeaj koji proizlazi iz primanja neeg tako vanog.
Umjesto toga, on se sjeti kako je Bunyip izgledao vani u luci. Linije su
mu ostale onakve kakvim ih se sjeao, iste i vrste osim sruenog jarbola, i
izgledao je prkosno kao i uvijek.
Jherek se upita bi li ga otac sad uope prepoznao, bez da ugleda tetovau
na unutranjoj strani njegovog lijevog bicepsa. Zatim se naljuti na sebe zato
to uope razmilja o tome. Njegovog oca nikad nije bilo briga za njega. Bilo
mu je stalo samo do vlastitih mranih elja.
Na Jhereka se spusti crna depresija, otevi mu ak i ono malo utjehe koju
mu je pruao biserni disk. Kako se uope i usudio pomisliti da bi takva stvar
mogla biti namijenjena njemu, kad zna odakle dolazi?
Ne. Ono to je ova no dokazala bilo je da ak i bogovi vole okrutne
ale. Stavili su biserni disk pred njega, pokazali mu nagovjetaj batine koja
lei ispred nekog tko to zasluuje, samo da bi mu se narugali i natjerali ga da
ponovno shvati koliko je jadan njegov ivot.
Unato sveenikovim rijeima, mladi je mornar znao da se od prolosti ne
moe pobjei. To je dokazalo njegovo razotkrivanje u Velenu. Sudbina ga je
obiljeila jednako sigurno kao to ga je Krvavi Falkane obiljeio zaaranom
tetovaom.
Jherek je bio toliko zadubljen u misli da nije primijetio kad je pored njega
proao lik uskih bokova, no bio je svjestan da se osoba okrenula. On
zakorai u stranu i ruka mu se spusti do maa koji mu je visio o pojasu.
Hladni ga je zrak ledio kroz mokru odjeu. ekao je.
Malorrie? pozove enski glas. Ruke se podignu i sklone kukuljicu
njezina ogrtaa, otkrivajui kratke bakarne uvojke i iroko postavljene oi
koje je odmah prepoznao.
Unato tami koja ga je preplavila, Jherekov duh se razvedri. Osmijeh mu
ispuni lice. Sabyna?

*****
Laaqueel je na trenutak ostala paralizirana Falkaneovim neoekivanim
poljupcem. Nikad joj se u ivotu takvo to nije dogodilo. Osjeala je njegovu
toplinu na sebi i osjeti su joj se uskovitlali, poputajui pred razliitosti koju
joj je podarila njezina deformacija. A onda se sabere i otvori usta s namjerom
da ga ugrize za usnice, moda ak da mu ih odgrize prije no to se uspije
povui.
Tad osjeti apat hladnog elika na grlu i shvati da je izvukao jedan od
svojih noeva za bacanje. Ne, ree joj tiho. Nemoj ni pokuati.
Ona se zaledi, znajui da joj u trenutku moe oduzeti ivot. Zatvori usta,
tek sad uasnuto shvativi da ju je neki instinkt natjerao da mu uzvrati
poljubac. Hitro ispusti dah i zagleda mu se u oi. Od dananjeg dana, pazi
na svoja lea, Krvavi Falkane. Glas joj je zvuao hrapavo i nesigumo.
On je ponovno poljubi, dopustivi joj da se odgurne od njega, no ne
dajui joj priliku da pobjegne. Od dananjeg dana, gospo, mislit e na
mene. Obeajem ti to, a ja drim svoja obeanja. Zatim vikne preko ramena:
Targ.
Gospodaru. Targove surove crte lica, sivo-zelena koa, gadan smrad i
gotovo osam stopa visine oznaavali su ga kao poluogrea. Malenti sveenica
ve ga je primijetila u Falkaneovoj blizini, kako se vrzma uokolo kao njegov
tjelohranitelj. Nosio je verinjau preko grubog konatog prsluka i hlaa
uguranih u izme od riblje koe. U slijepljenoj crnoj kosi visjele su mu
upletene koljke. Prekriene drke kratkih maeva koje je nosio na leima
uzdizale su mu preko ramena.
Pazi na nju, naredi Falkane.
Da, gospodaru. Targovo se lice odjednom rascijepi, otkrivajui usta
puta iskrivljenih utih onjaka. Oete je mrtvu ako neto proba? On
podigne samostrel i uperi ga u Laaqueel.
Ne, ali bol je sasvim u redu. Uvijek si moe nai udotvorca i popraviti
se. Falkane podigne vrh noa do ela i salutira malenti sveenici. Drugi
put, ljepotice.
Hitro se molei, Laaqueel pripremi svoje moi. Kad ih oslobodi, zrak oko
Falkanea zgusnut e se, postati teak i zgnjeiti ga za nekoliko sekundi. Bila
je siguma da se moe prebaciti preko ograde prije no to poluogre shvati to

se dogaa ili je pogodi strelicom.

Ne.
Neujni glas moi proree Laaqueelin um, rasprivi koncentraciju
potrebnu za odailjanje napada. Bio je popraen pokretom crnog pera koje je
lealo tako blizu njezinom srcu. Ona pogleda prema potpalublju i ugleda
Iakhovasa, koji se stubama penjao na palubu. Ti - ti si vidio to je uinio!
Ona poeli pljunuti Falkaneov okus iz usta, no znala je da bi je gusarski
kapetan samo ismijao.
Da, ali Falkane mi je potreban.
Ne eiim da me dira takav prljavac! ree mu ona.
Draga moja malenti, znam da je za dio tebe taj susret bio vrlo
stimulativan. lakhovasov suhi hihot zastrue joj u glavi. Bilo mi je, ustvari,
vrlo zanimljivo. Nikad o tebi nisam razmiljao na takav nain. To mi otvara
potpuno nove horizonte.
Falkane proe pored Iakhovasa niti ga ne pogledavi. Kretao se
samouvjereno, kao da misli da je neranjiv. Jakim, strogim glasom vikao je
naredbe svojoj posadi.
Targ prezirno mrkne, pa podigne samostrel, okrene se i ode.
Laaqueel osjeti kako joj se krge ire od negodovanja.
Uinit e, ree joj Iakhovas, upravo ono to ti kaem. eli li porei
Sekolahove elje, dok on vodi svoju odabranu djecu u osvajanje svih mora
Torila?
Laaqueel nije imala odgovora. Morala je vjerovati da lakhovasov put
prati Boga Morskog Psa. Sekolah ju je nakon godina i godina molitve odveo
do knjiga koje su oivotvorile legendu o Onome Koji Pliva Sa Sekolahom.
Ako prestane vjerovati u Iakhovasa, gdje e se njezina nevjera zaustaviti? to
e joj ostati?
Uz ogroman napor, ona se okrene natrag prema Baldurs Gateu koji je
gorio. Vjera joj je bila sve to je imala. Ako to izgubi i sama e biti
izgubljena.
Dobro, mala malenti, ree joj lakhovas. Nisu mi potrebne daljnje
smetnje koje bi tvoj manjak kontrole mogao izazvati. Bit e mi dovoljno
teko opravdati gubitke ljudi i brodova ovim gusarima. Plaenici Plamene
ake organizirali su se i suprotstavili mnogo bre no to sam oekivao.
Laaqueel ostane utjeti u svojoj sramoti. Njezin je put morao biti teak.

Znala je da Bog Morski Pas ne bi traio nita manje. Zahvaljujui tome to se

udruila s Iakhovasom, ve je sad dosegnula mnogo vii poloaj no to je
vjerovala da je mogue.
Ona pogne glavu i pomoli se, znajui prema svojoj religiji da molitve
kojima daje glas na kraju padaju na gluhe ui. Sahuaginske sveenice koje je
poznavala udruivale su se uz Sekolaha i s drugim mranim bogovima da bi
dobile svoje moi, uvijek drei Boga Morskog Psa na povlatenom
poloaju. Ona to nikad nije uinila, niti uope pomislila na to da bi mogla
oboavati nekog drugog. Sekolah je bio jedini bog kojeg je ikad slijedila.
Bila je iskrenija od svih koje je poznavala. Od svojih najranijih dana bila je
pouavana da samo nedostojni propadaju.
Ne budi toliko stroga prema sebi, mala malenti, ree Iakhovas. Ti si me
pronala gdje me nitko drugi nije mogao, a tamo sam bio tisuama godina.
Pogledaj to smo postigli. Sahuagina se boje vie nego ikada.
Vie ih mrze.
Ah, mala malenti, zaboravlja da je to samo oblik moi. ak i stanovnici
povrine moraju potovati mo. Izmjeri njihovu mrnju i izmjerit e njihovo
potovanje - a zauzvrat mjeri svoju mo. Oni se ne bi bojali nedostojnih samo uspjenih.
Ona podigne glavu, znajui da je Iakhovas u pravu. Sahuagini su bili
uspjeni. Ostalo je da se vidi koliko e potovani, i koliko strani, postati.
*****
Kapetan Tynnel rekao mi je samo da si odluio ostati u Athkatli, ree
Sabyna Truesail.
Jherek je hodao pored nje, pratei je po Dokovima do luke. Jo uvijek
nije mogao vjerovati da se brodski mag Jahaa povjetarca naao u gradu u
isto vrijeme kad i on. Nekako je pretpostavljao da je i to dio okrutne
nepravde koju su bogovi noas odluili sruiti na njega. Nakon tunjave s
nekolicinom lanova posade u Athkatli, nije bilo anse da mu kapetan Tynnel
dopusti povratak na brod.
Iako je od Tynnela oekivao da odri rije i brodskom magu dopusti da
ga nakratko vidi ako eli, u grudima mu se stislo zbog pomisli da je nakon
ove noi moda vie nikad nee vidjeti.

Nona je tama omotala grad i prevukla guste sjene po ulicama. Ona mu

je rekla da je ila traiti robu potrebnu za popravke na Jahau povjetarca.
Teretni je brod bio usidren kad su sahuagini i gusari napali. Nisu uspjeli
podignuti jedra na vrijeme, jer je vei dio posade bio na obali na odmoru. Na
sreu, brod je pretrpio minimalnu tetu.
Valjda je istina da sam odluio ostati, oprezno e Jherek. Znao je da joj
ne moe rei kako je tunjava u Athkatli izbila zbog onoga to je Aysel o njoj
govorio. Bilo ga je sram i sve bi dao da ona nikad ne sazna za taj incident ili
sarkastine rijei koje je Aysel izgovorio. A moda bi ispao i hvalisavac i jo
se vie ponizio.
Zato?
to zato? Uvijek ga je zbunjivala brzina kojom je mijenjala tijek
razgovora. Morao je, meutim, priznati da ga djelomino uznemiruje i njezina
ljepota. Tijekom svake noi putovanja karavanom prema Baldurs Gateu, bila
mu je u mislima. Posramio bi se da joj i to prizna, a vjerojatno bi posramio i
nju.
Moda ona i jest brodski mag, a kako je sama priznala nije bila neka
dama visokog roda, no bila je daleko izvan dohvata ovjeka koji nije bio vie
od gusarskog kopileta. Posebno sina Krvavog Falkanea, koji joj je ubio brata
kadje bila jo djevojica.
Zato si ostao? Dosjetljivoj i po prirodi drutvenoj Sabyni nikad nije
nedostajalo sposobnosti da kae ono to misli.
Meutim, to mu je sad stvaralo probleme. Kad ju je prvi put sreo na
Jahau povjetarca, rekao joj je da se zove Malorrie. Bila je to samo prva la.
Lagao je i o ostanku u Athkatli, a to ju je due poznavao stvari su postajale
sve zamrenije.
Naletio sam na roaka, odgovori on.
I odluio si ostati i porazgovarati s njim umjesto da s nama putuje u
Baldurs Gate? Sabyna zaobie kola puna nagorjelih greda, hodajui bre od
umome zaprege.
Jherek ubrza korak kako bi je mogao pratiti. Bila mu je potrebna pomo.
Moja pomo. Pokuavao je ne primjeivati kako joj plave hlae vrsto grle
vitke, enstvene bokove ispod lepravog ogrtaa. Taj mu je prizor oteavao
razmiljanje, no bio je svjestan da se ustvari ne trudi prestii je, kako ne bi
izgubio pogled.

Mogao si doi i rei mi, ree ona.

Bio je bolestan. Oh, Ilmatere, ovo je sve gore i gore. Lai su se sve
nesigumije gomilale jedna na dmgu i sve su se arko eljele raspasti.
Tako bolestan da mi nisi mogao doi to rei? Ona baci pogled preko
ramena i uhvati njegove oi.
Na sreu, nije gledao ispod ruba ogrtaa. Jest. Nije imao nikog tko bi
ostao s njim.
Sabyna ispali posve neprilinu psovku. Lae.
Gospo? Jherek je mahnito razmiljao, pitajui se u kojoj ga je lai
uhvatila.
Ja ivim na brodu, Malorrie, ree ona, zastajui. To je vrlo malen
svijet.
Jaha povjetarca leao je u luci iza njezinih lea. Jedra su bila skupljena
i ljudi su sa svjetiljkama jurili po snastima, popravljajui tetu na koju bi
naili. Izgledali su kao uurbane krijesnice koje se kreu kroz gornji dio
broda. Jherek zauje glas kapetana Tynnela kako izvikuje zapovijedi.
to si mislio, koliko e vremena proi prije no to saznam istinu? upita
ona.
Jherek poeli znati o kojoj istini govori.
Nedugo nakon to smo isplovili iz Athkatle, nastavi ona, rekli su mi za
tunjavu s Ayselom - i za njezin uzrok.
Crvenilo srama rairi se preko Jherekovog lica i morao je skrenuti
pogled, pravei se da provjerava svoju novarku.
Ono to me uzrujava, nastavi Sabyna, jest injenica da su tebe skinuli
s Jahaa povjetarca umjesto Aysela.
On je lan posade, ree Jherek. Ja to nisam bio. Kao brodski mag,
morala je to znati.
Ti bi postao lan posade do dolaska u Baldurs Gate, ree ona. Ve si
gotovo imao posao.
Jhereka ushiti i uzbudi ta pomisao. Putovanje kopnom nije bilo neto to
je elio ponoviti. On slegne ramenima. Tynnel je odabrao i to je jo uvijek
bila injenica.
Takoer, mogao si razgovarati sa mnom, nastavi ona.
Reeno mi je da to nije mogue, ree Jherek.
Tko ti je rekao?

Jherek je oklijevao, shvativi da je rekao vie no to je namjeravao. Tko

god da je razgovarao s arobnicom, oigledno joj nije sve rekao.
Kapetan Tynnel ti je to rekao, zar ne? upita ona.
Jherek razmisli o svojim mogunostima. Ponovno lagati bilo je neto to
je odluio izbjei. Stajao joj je dovoljno blizu da je mogao namirisati blagi
miris jorgovana kojeg je nosila. Gotovo je ishlapio, raspren dimom koji je
proimao zrak, no dovoljno ga je ostalo da potakne sjeanja na objede koje je
ona za njih dvoje pripremala u kabini.
Nema veze, ree ona prije no to je stigao odgovoriti. Na to mogu i
sama odgovoriti. Tynnel ti je rekao da se dri podalje. Ona promrmlja novu
psovku, jo otrovniju i ivopisniju od posljednje.
Jherek se u ivotu nasluao psovki, ali premda ovo nisu bile one
uobiajene, za veinu moreplovaea, zapanjivala ga je injenica da ih je
izgovorila upravo Sabyna.
Gledaj, ree ona, izravno se zagledavi u njega, kao prvo, eljela bih s
tobom raistiti neke stvari. A onda u se pobrinuti za Tynnela. Ona
zastane. Nemoj me krivo shvatiti. Ja mislim da je zamisao da ti brani moju
ast vrlo laskava, ali ja ivim na moru, na mjestu gdje se zadrava vrlo malo
ena. Kad sam postala brodski mag, moj se otac usprotivio, kao i moja
majka. Oboje su dobro poznavali grubu rasputenost moreplovaca i znali su
koliko e teko biti jedina ena na brodu. Zar si mislio da su Ayselove
napomene bile prve te vrste?
Nisam ni razmiljao o tome, ree Jherek. Ali tad shvati da Sabyna
sigumo ne zna da je Aysel komentirao njegove osjeaje prema njoj. Bio je
tiho zahvalan.
Trebao si, otvoreno e ona.
Mala grupa plaenika Plamene ake prie im s isukanim maevima.
Narednik strae zatrai njihove papire.
Prije no to je Jherek uspio objasniti da ih nema, Sabyna izvue svoje i
razmetljivo ih razmota. itajte i gubite se, ree ona naredniku. Nemam
vremena za odugovlaenje.
Narednik priblii svjetiljku dokumentima. Oigledno su ga dovoljno
umirili da Jhereka vie nita nije pitao. On se zahvali brodskoj arobnici i
potjera svoju grupu dalje.
To nije bilo prvi put da se neto takvo dogodilo, ree Sabyna. Ja to

rjeavam sama. Tako zadravam potovanje posade. Ne elim to podnositi, a

imam i naine kojima mogu obznaniti svoje nezadovoljstvo. Ako otar jezik
ne prenese poruku, imam svoju magiju. Tvoje uplitanje je to donekle
potkopalo. Zbog borbe s tobom, Aysel se sad smatra vrijednim moje panje.
Nisam o tome razmiljao. Jherek se osjeao loe. Trebao je znati da se
brodska arobnica zna brinuti za sebe. Ona se na moru suoavala s gusarima
i olujama, a on nije vjerovao u njezinu neovisnost. Ispriavam se.
Ne, zaustavi ga Sabyna. Ne ispriavaj se. Kao to sam rekla, tvoja
obrana bila je vrlo laskava. elim samo da sam ti mogla zahvaliti.
Jherek razinisli o tome, osjeajui se neto bolje. Odabrala si neobian
nain da to pokae. I gospa litaar je esto prolazila kroz promjene
raspoloenja koje su ga zbunjivale. ak ih ni Malorrie nije bio u stanju
shvatiti. Jedini fantomov savjet bio je da bude tih koliko god moe i da se
pretvori u to manju metu dok to ne proe.
To je bilo tad. Sad sam ljuta. Mali joj osmijeh savije usne. Bojala sam
se da te nikad vie neu vidjeti. Faerun je veliko mjesto, a sad se i mnogo
toga dogaa.
Jherek u glavi ponovi njezine rijei. Bojala se da ga vie nikad nee
vidjeti. S velikim je naporom zadrao osmijeh. On u ruci nesvjesno okrene
bisemi disk na kojeg je posve zaboravio.
I tek tad postane svjestan prilika koje su ih okruile. On podigne pogled,
primijetivi da ih je i Sabyna ugledala.
Brodska se arobnica pomakne lijevo od Jhereka, tako da mu ruka s
maem bude slobodna.
Okruilo ih je desetak mukaraca, tijela krupnih od uivanja u piu i hrani
i tekog rada. Jherek ih zbog odjee, oruja i ljuljanja koje im je obiljeavalo
kretanje prepozna kao mornare.
Plaenika Plamene ake nije bilo u blizini.
Voa je bio golemi mukarac divlje crvene kose koja je hvatala odbljeske
s udaljenih baklji. U jednoj je ruci nosio ratnu sjekim, a u drugoj mali tit.
tit nije imao oznaka, osim brojnih oiljaka iz prijanjih bitaka.
Manji mu je ovjek stajao sa strane, prekriven ogrtaem i kukuljicom, s
uskim savijenim i pognutim ramenima. Ruke je drao u irokim rukavima
ogrtaa.
Sabyna Truesail, zagrmi krupni mukarac. Brodski mag Jahaa

povjetarca.
Ne poznajem te, ree Sabyna.
Jherek je drao ruku podalje od drke svog maa, nadajui se da reagira
pretjerano. Ipak, primijeti pokrete Sabyninih ruku, dok je pripremala svoje
arolije.
Krupni mukarac se naceri. Ja sam kapetan Vurgrom, s Vrtloga.
Ne znam ni tvoj brod.
Vurgrom slegne ramenima. Osmijeh mu nije silazio s usana, no nije mu ni
dodirnuo oi. Nije vano, curo. Daleko je odavde.
to hoe od mene?
Jherek se osvme oko sebe, no inilo se da nitko ne obraa panju na njih.
Ne zanima me ti, ree Vurgrom. Zanima me tvoj brod. Noas nam je
propao jedan posao i jo prije jutra se elimo maknuti iz Baldurs Gatea. Na
alost, brod koji smo posudili pretrpio je teka oteenja. Moja je posada
primijetila da je tvoja laa bolje prola. Nije bilo lako, ali smo saznali za
tebe. Mislio sam da bi tvoj kapetan mogao eljeti da ostane u jednom
komadu. Vjerujem da u to uskoro saznati.
Pokraj Jhereka zasike koa. Sljedeeg trenutka Sabyna je u obje ruke
drala duge noeve. Mladi se mornar jo nije ni pomaknuo.
Vurgrom se naceri. Moe poi lako ili teko. Ako budem morao, mogu
s tebe odrezati par komada i tvom kapetanu odnijeti ono to ostane. Kladim
se da bi jo uvijek bio spreman na pogodbu.
Ne, odgovori Sabyna.
Vurgrom prieka samo tren, pa kimne. Nije ekao svoje ljude. Zamahnuo
je sjekirom, drei je nisko za drku tako da dobije puni zamah.
Otrica zazvidi dok je sjekla zrak i jurila prgma Jherekovoj glavi.

5. kythorn, Godina eljezne rukavice

Zakoraivi na drugu stranu i okrenuvi se kako bi izbjegao Vrugromovu
sjekiru, Jherek izuve svoj ma i kuku iz pojasa. Odjea mu je jo bila
mokra od namakanja u luci i ograniavala mu je kretanje. Miii su mu
gorjeli od negodovanja zbog prisile da se ponovno pokreu bez odmora.
Vurgromova ga sjekira promai za dlaku, zagrizavi duboko u kaldrmu i
razbijajui kamene ploe. Ostali su se polako pribliavali. Za sada je njihova
brojnost radila protiv njih, ali Jherek je znao da tako nee i ostati.
Mladi mornar agresivno krene naprijed i zasijee prema Vurgromu.
Otrica izbije vatru iz oklopa, ali ga ne probije. Vurgrom se kretao
iznenaujue brzo za tako krupnog ovjeka, okreui svoj tit dok je Jherek
ponovno udarao o njega. Ma izbije iskre iz tita. Dok se mladi momar
pokuavao pribrati od iznenaenja to ma nije pogodio meso, Vurgrom
zakorai naprijed i tresne ga titom.
estoki udarac obori Jhereka s nogu i odbaci ga gotovo tri stope unatrag.
Potresen, mladi momar zatetura i ponovno se pripremi. Oekujui da Jherek
jo nije povratio ravnoteu, Vurgrom ponovno zamahne titom. Ali mladi se
momar iskosa zabije u tit i otkotrlja se preko njega prema Vurgromu.

Ponovno zamahne maem, no ovaj ga put jedva uspije podignuti na vrijeme

da blokira sjekiru.
Vibracije od sudara prostruje kroz Jherekovu ruku.
Vurgrom ponovno krene titom na njega. Predvidjevi potez i prepoznavi
ga kao omiljeni Vurgromov napad, mladi se mornar nisko sagne. Stit ga
okrzne po grudima, no nije imao dovoljno siline da ga srui. Ispruivi kuku,
Jherek se provue ispod tita i zakvai Vurgroma za stranji dio noge. Krupni
mukarac jaukne od boli.
Osiguravi uporite, Jherek povue. Na tren pomisli da nee uspjeti zbog
ovjekove teine. Da se radilo o snazi nasuprot snage, Vurgrom bi se moda i
odrao, no kuka mu se s razdiruom boli vrsto zarila u meso.
Urlajui psovke, Vurgrom prestane povlaiti kuku. Noga mu poleti u zrak
i on padne na tlo.
Jherek nije stigao iskoristiti svoj uspjeh. Jedan od Vurgromovih ljudi
zaleti se na njega s kratkim maem. Mladi mornar ostavi kuku koju nije
stigao iupati iz Vurgromove noge. Okrenuvi se oko svoje osi, on doeka
napad maevalakim stavom kojem ga je nauio Malorrie.
elik zazvoni o elik dok se ovjek pokuavao probiti kroz Jherekovu
obranu. Mladi se mornar prepusti svojoj obuci, drei ruku oputenom, ali
vrstom, branei se i napadajui. Ma mu oivi u ruci, tjeran nebrojenim
satima provedenima pod Malorrijevim zahtjevnim vodstvom. Jherek se
neprestano kretao malim koracima koji su ih odravali u uskom krugu,
koristei ovjekovo tijelo i napad kako bi sprijeio ostale da im priu.
ovjek zatetura, uzaludno grabei za noem koji mu je virio iz grla.
Sabynina je oigledno bila vrlo vjeta.
Skeins, povie brodska arobnica Jhereku iza lea, dok ju je
pokuavao zatititi. Napadni.
Krajikom oka, Jherek ugleda stotine komadia tkanine kako izlijeu iz
arobne vree koju je arobnica otvorila. Uvijali su se i letjeli kao zarobljeni
u oku oluje, rasteui se i rastui dok nisu dosegnuli veliinu zmije.
Iako ga je ve vidio, Jherekov je prvi poriv bio da pobjegne od stvorenja
i morao se estoko kontrolirati da tom porivu ne popusti. Bio je to
raggamoffyn, razumno stvorenje koje je moglo udariti ili se jednostavno
omotati oko ovjeka i obuzeti mu um. Mladi ga je momar ve vidio na djelu.
Neki su govorili da su raggamoffyni rasa za sebe, dok su drugi tvrdili da

ih stvaraju arobnjaci s iskljuivo zlim namjerama. Sabyna je ovog

raggamoffyna stvorila kao svog familijara, uzevi komade tkanine za njegovo
fiziko tijelo s pogrebnog pokrova svog brata.
Dugaak gotovo devet stopa, raggamoffyn je jahao na povjetarcu i
nemimo se uvijao. Njegovo je pojavljivanje zbunilo napadae, natjeravi ih
na uzmak. Sabyna baci drugi no, probije ovjeku nogu i izazove otar urlik.
Buka bitke privukla je oblinju grupu plaenika Plamene ake. etiri
ratnika krenu u akciju, upajui maeve iz korica i viui gusarima da se
identificiraju.
ovjek uskih ramena koji je stajao pored Vurgroma okrene se i mahne
rukama prema njima. Jherek nije razumio rijei koje je izgovarao. Tri
plaenika zateturaju i mlitavo padnu na tlo. etvrti je djelovao zbunjeno, no
to je trajalo samo dok ga jedan od Vurgromovih ljudi nije probo maem.
Raggamoffyn sijevne kroz zrak i raspri se u tisue komada. Zalijepi se
za ovjeka, za nekoliko ga sekundi prekrivi od struka na gore, dok su mu se
svi komadii vrsto spajali jedan za drugoga. ovjekova usta se otvore dok
je pokuavao vritati, no iz njih ne dopre ni glasa. On padne na koljena,
isputajui ma i borei se zderati tkaninu sa sebe.
Jo noeva bljesne u Sabyninim rukama dok je izbjegavala napadaa i
skretala putanju njegove otrice. Otri elini rubovi u jednom otkucaju srca
zapjevaju zajedno.
Jherek primijeti ljude koji su stajali u sjenama izvan bitke, ne elei se
uplitati u borbu koja ih se nije ticala ili u kojoj nisu odmah mogli pogoditi
tko je na pravoj strani. Mladi se mornar promiljeno borio, parirajui,
blokirajui, pa hitro uzvraajui, poveavajui brzinu dok nije preao iz
obrane u napad. Ma se pretvorio u mrlju ispred njegovih oiju dok je zurio
kroz njega, usredotoujui se na ovjeka pred sobom. On izbije ovjeku tit
iz obamrlih ruku, natjeravi ga da uzmakne.
Proklet bio, Pharane! zagrmi Vurgrom podiui se na noge i odbacujui
krvlju oblivenu kuku. Rekao sam ti da tu enu elim ivu! Ako je povrijedi,
vlastoruno u te ubiti!
Pharan se povue. Iskoristivi njegovo povlaenje, Sabyna zamahne
jednim od svojih noeva, povukavi mu krvavu crtu preko lica.
Zensil, povie Vurgrom. Dokraji ih!
ovjek uskih ramena kimne glavom. Tajanstvene rijei izlete mu s usana,

a ruke mu opiu neobine oblike u zraku. Zatim iz vreice o pojasu izvue

dugaak lanac sa sitnim karikama i hitro ga rastegne.
Koristei vlastitu prednost, Jherek zadnji put odbije protivnikov ma i
zarije mu stopu elika kroz koni oklop ravno u srce. Mrtvac se pone ruiti,
nosei sa sobom i ma mladog momara. Jherek se okrene prema magu, ne
znajui to ovjek namjerava uini s lancem. Poloivi stopalo na truplo,
mladi momar iupa svoj ma. Teko je disao i unato mokroj odjei znojio
se od napora.
Dok je mag pripremao svoju aroliju, gusari se povuku. ak je i Vurgrom
oklijevao.
Jherek tresne nogom o odbaeni tit na tlu i podigne ga u zrak. Taj je trik
nauio od Malorriea. On uhvati tit i nekako ugura ruku ispod jedne kone
vrpce na njegovoj pozadini. Navukavi ga preko ruke, potri prema brodskoj
arobnici.
Jherek je obgrli oko struka i povue je u trk. Podignuvi tit, blokira
ovjeka koji je zamahnuo na njih. Ma tresne o tit koji mu skoro ispadne iz
ruke. Molio je za Ilmaterov blagoslov dok je jurio dalje, sruivi ovjeka na
tlo. A onda im vie nitko nije stajao na putu. Pred njima je ostao samo Jaha
povjetarca.
Tri! ree on Sabyni. Jo je jednom gurne, pa se okrene prema
Vurgromu i njegovim ljudima kako bi joj kupio jo vremena. Tad osjeti teinu
bisemog diska u svojoj torbici i obuzme ga ponos. Moda disk i nije bio
namijenjen njemu kao heroju kojeg eka velianstvena sudbina, no mogao je
svoj ivot dati asno kako bi zatitio brodsku arobnicu ako bude potrebno.
Malorrie! povie Sabyna iza njegovih lea.
Idi!
Neu te ostaviti.
Jherek zauje njezine kretnje pored sebe, kone potplate izama koje su
grebale kaldrmu. Tamo ima brod koji tone, gospo, a oko sebe nita do
olujnih mora. Bjei dok moe.
arobnjak zamahne lancem iznad glave i baci ga na Jhereka.
Mislei kako je lanac zamiljen samo kao diverzija, mladi momar podigne
tit da bi blokirao masu isprepletenih karika. Lanac zvekne o metalnu
povrinu tita. Meutim, umjesto da padne na tlo, klizne preko tita i poleti
na Jhereka. Hitro se ovije oko njega, izvijajui se i pletui kako bi izbjegao

tit i ma dok ga je Jherek pokuavao zaustaviti.

Lanac mu se dva puta ovije oko grudi, stiui ga dovoljno vrsto da mu
istisne zrak iz plua, pa se proiri i zarobi mu ruke, sputajui se kako bi mu
vrsto stegnuo i zglobove na nogama. Jherek izgubi ravnoteu i padne.
Bespomono leei, ugleda kako mu se Vurgrom pribliava i zamahuje
sjekirom. Posljednja misao bila mu je da nije uspio zatititi Sabynu. A tad ga
pogodi sjekira.
*****
Do trena kad je Pacys zavrio s prepriavanjem pojedinosti bitke za
Waterdeep i svog sastanka s Narrosom, amanom sirena iz Waterdeepske
luke, svijea je dogoijela do zadnjeg palca.
Pred tobom je straan zadatak, Pacyse, prizna patuljak, al jesi siguran
da nije greka to u vezi deka? Ma da, jest hrabar, i pomalo vjet sa orujem.
Vidio sam ga na djelu noas i znam kako moe bit smrtonosan. Al unato
svim tim kvalitetama, pitam se jesi li naao pravog. On jedva da je vie od
djearca.
Znam, sloi se Pacys i baci pogled na okrajak svijee iji se vrui
rastopljeni vosak prelijevao preko ruba svijenjaka. Zatim se okrene i zapilji
kroz prozor, na ulice pune ljudi koji su se oprezno vraali svojim kuama.
Tijekom razgovora su povremeno uli uzvike upozorenja o sahuaginima,
gusarima ili nekim gadnim stvorenjima koja vrebaju u sjenama. Stari bard
nije znao je li to istina, ili je sve tek proizvod pretjerano aktivne mate. Oni
nisu vidjeli nita na putu natrag do Khlinatovog doma. Koliko je daleko
ljekama?
Nije daleko, ree Khlinat, al bi se kladio u svoju dobru izmu da
deko tamo nije naao nita. Plamena aka se sigumo obruila na sva ta
mjesta i ve uzela to im treba. Moda trai okolo. Meu nama, mislim da
mu je trebalo malo vremena za razmiljanje.
Pacys kimne. Ipak, muio ga je nekakav neugodan osjeaj da se djeaku
moda neto dogodilo. Doao je tako daleko da bi ga naao, i toliko je toga
bilo na kocki.
Dakle, zato onda ba ti trai deka? Khlinat duhanom napuni glavu
svoje lule i upali je. Sireni su mogli nai bilo koga da prenese poruku.

Pacys namjemo nije otkrio svoju ulogu u proroanstvu. Misli, nekog

mlaeg. Prsti su mu i dalje milovali ice jartinga, i on na svoje veliko
veselje otkrije nove akorde. Bile su to note i mjere koje inae oznaavaju
putovanje. To ga zbuni.
Ako ba mora biti tako grub, ree patuljak drsko nakrivivi glavu, pa
da.
Pacys se nasmijei, pokazujui da ga primjedba nije uvrijedila. Ne
znam. Sve to mogu rei je da mi je reeno kako je zadatak namijenjen meni.
Reci mi, prijatelju Khlinate, jesi li uo za Thoreya?
Onoga koji je pjevao eki kratke drke i arobnjakov visoki crni
toranj?
Da. Pacys je namjemo odabrao ba tu pjesmu.
Kao patuljak, kako ne bih znao? To je jedna od najpopulamijih
patuljakih hvalisavih pjesama - vraa se u dane kad su patuljci meusobno
ratovali kako bi izgradili svoja carstva na Dalekim brdima.
A to je s Yhitmonom?
Patuljak nije oklijevao. Ah, Palo lie ljiljana i zaruke goblinskog
kralja. Uz tu sam i ja ispio pokoju kriglu piva i pjevao. On dohvati svoju
au i visoko je podigne.
Nadobudni plemenita, vrijedan ratnik goblinskili kua,
Prema miljenju svome,
Odluio pronai si enu.
Pa na bok ma opasao,
Molitvu na usne stavio,
I odjahao, hrabar je bio,
Do Kue grjenog svanua. "
Na kraju strofe, patuljak prasne u smijeh koji se pretvori u napad kalja.
Pacys strpljivo prieka da proe.
E, paljivih mi oiju Marthammora Duina, zakune se Khlinat, to je
pjesma za narod koji voli krme.
Da, ree Pacys, a kad pomisli na barda Pacysa, koje ti pjesme padaju
na um?
Khlinat je djelovao posramljeno. Uhvatio si me na krivu nogu, pjevau,
inae sam siguran da bi znao koju.
Ne, tiho e Pacys. Napisao sam pjesama, i to dobrih, ali nikad neku

koja bi se omilila srcima u Faerunu kao to su to uinile spomenute pjesme.

Glazba me rano privukla. Sad sam u zimi svojih godina i shvaam da nisam
ostavio batinu.
Vjeruje da je pria o Uzimatelju tvoja batina?
Pacys na tren osjeti nelagodu. Jedan dio njega posramio se to tako oholo
razmilja o vlastitoj ulozi u mranom ratu koji se uzdie iz mora Faeruna, a
drugi se osjeao budalastim to je u to tako lako povjerovao. No, pjesma je
postojala, i zato je vjerovao. Reeno mi je da e biti.
A ti vjeruje?
Pacys je oklijevao samo trenutak prije no to je odgovorio: Da.
Khlinat kimne glavom. Vjera je jaka stvar. A pjesma, bogova mi, to je
neto to e iskovati ovjekovu vjeru u njegov san, natjerati ga da posegne za
neim za to nikad nije mislio da moe biti njegovo. Takva je mo u pjesmi.
Pacys osjeti ponos zbog patuljkovih rijei.
Sjeam se prie, ree Khlinat, koju mi je ispriao moj stari djed, a
priala se i tisuama puta prije nego to ju je on meni dao. O Twahrmu
Kettlebusteru, skrivenom patuljku s Dalekih brda.
uo sam za nju, ree Pacys, sjetivi se jedne malo poznate pjesme.
Nije je esto svirao, osim pred odabranom patuljakom publikom, a te je
posljednjih godina bilo malo.
E, sad pazi, nastavi Khlinat, stari Twahrm nije bio obueni bard, niti je
bio nadaren. Oni koji su ga uli pjevat rekli su da je to kazna koju treba
propisat samo najcrnjem olou. No, jednog je dana lutao traei novu ilu
metala za selo u kojem je bio kova, kad je naiao na lovaku druinu
ogrea.
Pacysovi prsti nesvjesno pronau ice jartinga i zasviraju pratnju
Khlinatovim rijeima. Patuljak prihvati ritam, koji ga obuzme i ponese.
Bilo ih je vie i za as su ga opkolili. I Twahrm zato udari po koljenima i
pone pjevat o tome kako je udvarao Haeli Brightaxe, zvanoj jo i Gospa Od
Kavge, boici patuljakih ratnika. Ona prezirno odbije njegovu ljubav, ree
on, i bio je spreman doekati smrt. Pjevae o tome kako bi volio umrijet i
kako mu je drago to ih vidi. Jer tako nee morat umrijeti sam. Bardove su
note tekle kroz odaju.
A snaga je njegove pjesme bila tolika da su mu ogrei povjerovali i
uplaili se. Kad je zavrio i uzeo svoju veliku sjekim, ogrei pobjegoe. Vidi,

povjerovali su mu da je spreman umrijeti i nisu htjeli da ih povede sa

sobom.
Dobra je to pria, sloi se Pacys, i upravo sam o tome govorio.
Proganjao sam tu pjesmu etrnaest godina. Na dio sam naiao one noi kad
su Narros i ostali sireni doli u Waterdeep, nakon to je Uzimatelj unitio
njihov grad. Lutao sam valjda po cijelom Faemnu u potrazi za njom i nikad
nisam uspio pronai vie od par djelia.
A sad ima vie.
Svaki dan, potvrdi Pacys. Odvela me do Narrosa i dovela me ovamo,
do djeaka.
Khlinat odmahne glavom. Gadno je mislit o tome, ali jesi li ikad
pomislio da si moda u krivu?
Ne. Pacys, kojem nikad nije nedostajalo rijei, jer su mu upravo one
stavljale hranu na stol, pokua pronai one prave.
On je jo djeak, ree Khlinat. Ako mora krenut na tu stvar koju
zove Uzimateljem, morat e naglo odrasti.
Znam, prizna Pacys, ali ta potraga za njim, i to to sam ga pronaao
ovdje u vrijeme napada, i to da je on bio dio napora koji je preokrenuo plimu
bitke, sve to zvui ispravno.
Khlinatove umome oi zasvjetlucaju od veselja. Oe rei da e i stari
Khlinat Ironeater bit u tvojoj pjesmi?
Pacys mu uzvrati njenim osmijehom. Prijatelju, ivjet e vjeno.
Nadam se, dobar i zgodan u tim stihovima, pjevau. Khlinat podigne
au u zdravicu.
Pacys nazdravi i obojica ispiju. On spusti au i na jartingu potrai nove
akorde pjesme.
Doavi do kraja stijenja, svijea se u tom trenu ugui i utopi se u jezercu
rastopljenog voska. Pacys ponovno pomisli kako je prolo mnogo vremena
otkad je Jherek otiao i upita se je li se djeaku to dogodilo. I u tom trenu,
po prvi put te noi, on pogodi neskladnu notu. Hladnoa obuzme starog barda
dok je sputao mku preko ica kako bi ih utiao.
to je? upita Khlinat.
Pacys se odgume od stola i objesi jarting preko ramena. Zatim skine
ogrta s kuke na zidu. Moram pronai deka. Neto se dogodilo.
Patuljak pokua ustati, no bol ga natjera natrag na stolicu. Prokleta mi

slabost. Iao bi s tobom, al ne mogu. Obavijesti me, hoe?

Pacys kimne i pouri niz stepenice. Paljivo je sluao zvukove oko sebe.
Da ljudi samo sluaju zvukove oko sebe, znali bi da glazba neprestano
nastaje.
Sad je, povrh buke ulice koju su podizala kola i plaenici Plamene ake
pridoli u grad, iznad cijelog Baldurs Gatea visio neskladan odjek. Stari je
bard znao da je on vjerojatno jedini koji ga uje, no ovaj mu je govorio da je
zakasnio, koliko god se trudio.
Pacys osjeti jaz izmeu sebe i mladia, no svejedno ubrza korak.
Pokuavao je odrediti smjer, ozlojeen to gubi melodiju mladog mornara,
melodiju koja se pretvarala u blijedi apat onoga to je nekad bila.

XI

7. kythorn, Godina eljezne rukavice

Pazi, mome. Dobro te pogodilo u tintaru.
Grube ruke umire Jhereka, pritisnuvi ga o tlo. Zbog slabosti koja ga je
obuzela znao je da za to nije trebalo mnogo truda. Ljuljanje ispod njega
otkrije mu da se nalazi na brodu, iako je to kretanje bilo nekako udno.
Pomaci su bili previe brzi i otri. Smrad ustajalog znoja i bolesti ispunjavao
je zrak koji je udisao. eludac mu se prevrne i zakri od negodovanja.
Smiri se, posavjetuje ga duboki glas. Inae e povratit sve to smo ti
zadnjih dana ugurali niz grlo.
Stranji dio Jherekovog grla bio je izgreban. On s naporom rastvori vjee,
osjetivi ljepljivu, gumastu tvar koja ih je drala zajedno. Sunce ga ubode u
oi i eksplodira estinom dimnog praha, zaslijepivi ga. On zastenje, a
eludac mu se ponovno prevme.
Jo si iv, mome, a s blagoslovom Selune, to je dobar znak. Doi k sebi
da vidimo jesi li sauvao pamet. Velika, uljevita ruka potape ga po obrazu
dovoljno otro da zapee, a da mu ne pomakne glavu. Vidio sam ve da
takvi udarci ovjeka ostave poremeenog ostatak ivota, tako da ne zna vie
od djeteta.

Jherek ponovno pokua otvoriti oi, mirkajui zbog otrog svjetla. Suze
su mu curile niz obraze, no drao je oi otvorene. Odmah otkrije da je na
brodu, no da se nalazi u prostoru za teret, u dijelu koji je oigledno ureen
kao improvizirani zatvor. eljezne reetke iznad njega proputale su sunevu
svjetlost, ali nije mogao pogoditi je li jutro ili popodne. Do uiju mu dopre
zvuk kripanja snasti na vjetru i glasa koji je izvikivao otre naredbe.
Ne znam jel me se sjea, mome, al zovem se Hullyn. Bio je to nizak
mukarac, ali gotovo dvostruko iri od patuljka, s debelim, ukoenim
ramenima, tekima od miia. Na koi je nosio trajne opekline od izlaganja
elementima. Prosijeda plava kosa bila mu je svezana u rep, a velika brada i
brkovi slobodno su visjeli.
Sjeam te se, ree Jherek. Hullyn je bio lan posade Jahaa
povjetarca. To je mladom mornaru ulijevalo neto nade. Gdje je Sabyna?
On sjedne uz ovjekovu pomo i leima se nasloni na ogradu.
Hullyn se namrti. Ona je gore s onim triput prokletim gusarima koji su
nam oteli brod. Koriste je za ucjenu da bi nas odrali poslunima. On
posegne do male zdjelice i izvue vlanu krpu, pa je pritisne o Jherekovu
glavu.
Jherek se trgne od boli, no nastavi se ogledavati po zatvoru. Znao je da
Jaha povjetarca ima posadu od dvadeset ljudi. inilo se da su svi ovdje,
ukljuujui i kapetana Tynnela.
Kapetan je stajao naslonjen na eljezne reetke koje su ih odvajale od
praznog brodskog skladita. Ruke je prekriio na grudima i s neodobravanjem
promatrao Jhereka. Bio je nizak, sitna stasa, no estina se oitovala u svakom
palcu njegova tijela. Plava kosa boje izbijeljene kosti bila mu je svezana
straga i otkrivala usko lice. Blistave plave oi imale su otrinu dijamanta. Po
prvi put otkad ga je Jherek upoznao, odjea mu je bila neuredna.
Preivjet e? upita Tynnel.
Jherek kimne glavom, pa to poali istog trena kad mu je vrat i lea
probola bol. Da, gospodine.
Ima sree, napomene Tynnel. Vurgrom i njegovi su te htjeli ubiti, no
Sabyna ih je odgovorila od toga.
Doli su po nju.
Znam. Prema onome to sam saznao, bili su u Baldurs Gateu zbog
nekog opakog posla. Moda su ak imali veze sa sahuaginskim napadom, kao

to Vurgrom tvrdi. Nisam siguran.

Oteli su brod?
Tynnel ispusti kratak uzdah. Bilo bi ih devet ili deset protiv nas, ali su
imali Sabynu. Da nismo suraivali, Vurgrom mi je rekao da bi je ubio.
Povjerovao sam mu.
Takva kopilad e nas ubit prije neg to zavre. Samo smo uludo stavili
vratove u krvnikovu omu.
Jherek lagano okrene glavu i na lijevoj strani zatvora ugleda Aysela.
Golem i dlakav, nalikovao je majmunu koji se pokuava provui kao momar.
Imao je iroka ramena i golemi trbuh prekriven oiljcima. Neuredna mu je
crna kosa visjela do ramena, gotovo prekrivajui kao prst duge bodee koji
su mu visjeli iz unih resica. Ruke je drao jednu preko druge, a na lijevoj su
mu nedostajala dva prsta. Desna noga bila mu je omotana cipelom od
mekane koe.
Ugledavi cipelu, Jherek zadovoljno primijeti da je tunjava koja ga je
kotala mjesta na Jahau povjetarca i na Ayselu ostavila traga.
Je li Sabyna dobro? upita Jherek. Pokuavao je ne razmiljati o njoj,
samoj na palubi s Vurgromom i njegovim gusarima, ili o onome to joj se
moglo dogoditi.
Jest, odgovori Tynnel. Barem za sada. Ona je mag, iako jo uvijek
neiskusna u toj vjetini. No dovoljno je dobra da je nijedan od Vurgromovih
nitkova nije pokuao dodirnuti. Kapetanovo orlovsko lice otvrdne, a na
obrazima mu se pojave bijele mrlje od bijesa. Vjerojatno bi im pobjegla da
nema nas. Vurgrom joj je rekao da su nai ivoti izgubljeni ako ode. Isto
tako, ako mi pokuamo pobjei, ona e nastradati.
Nismo na moru, ree Jherek. Skupljao je informacije, razvrstavajui
djelie onako kako ga je nauio Malorrie.
Ne, potvrdi Tynnel. Na rijeci smo Chionthar. Kreemo se prema
istoku.
Zato?
Jedan gusar proe preko eljeznih reetaka iznad njih, ni ne bacivi
pogled u skladite. Cijela posada Jahaa povjetarca ispratila ga je pogledom,
a zauo se i prilian broj promnnljanih psovki i pridjeva.
Kiseli izraz zamrai Tynnelovo lice i on upita: Nikad nisi uo za gusara
Vurgroma? Ili prema njegovim rijeima, Vurgroma Monog?

Jherek odmahne glavom. Tijekom boravka na oevom brodu, nauio je

imena i prie o veini gusara s Nelanther otoka. Vurgrom mu je bio nepoznat,
kao i bilo kakav razlog zbog kojeg bi gusar s Nelanthera kretao u
unutranjost kopna preko Faeruna.
Ako dobije priliku razgovarati s tim uobraenim kujinim sinom, ree
Tynnel, ispriat e ti sve o sebi. Prema njegovim rijeima, on je lord gusara
iz utvrde Immurk na Moru palih zvijezda. Planira odvesti Jahaa povjetarca
onoliko daleko na istok koliko uspije.
To nije mogue, ree Jherek. Rijeka Chionthar ne tee sve do Mora
palih zvijezda. Grana se kod Protegnutih uma, skreui na sjever i jug i
zavravajui u Planinama sumraka i Divovoj ravnici. I jedan i drugi ogranak
jo uvijek su miljama udaljeni od Dragonmerea i Mora palih zvijezda.
Tynnel s obnovljenom znatieljom promotri mladog momara. Djeluje
kao da si dobro upoznat s ovim podrujem. Veina ljudi s Jahaa povjetarca
ne bi ti mogli rei vie no da je rijeka Chionthar tamo gdje je Baldurs Gate.
Nikad nisam bio tamo, ree Jherek. Imao sam strogog uitelja koji je
volio zemljopis. Nauio me kako da se nou snaem prema zvijezdama i o
mjestima na koja me itanje zvijezda moe odvesti.
Obrazovanje je divna stvar, ree Tynnel. Ako si ga imao, moram se
pitati zato si se zadovoljio ivotom momara.
Zadovoljio? ponovi Jherek. Kapetane Tynnel, ivot na moru je sve to
sam ikad elio raditi.
More je stroga i zahtjevna gospodarica, ree Hullyn, prekinuvi
napetost koja se pojavila izmeu Tynnela i Jhereka. Zar ne, kapetane?
Tynnel za tren ostane u tiini, sumnjiavo odmjeravajui Jhereka. Tako
je, Hullyn.
Tutnjava u Jherekovoj glavi nije prestajala. On poloi glavu u ruke i
poeli da se bol smanji. Obuzme ga vrtoglavica. On prieka da proe, pa
duboko udahne, osjetivi kako dio boli izlazi dok je izdisao kroz usta,
kontrolirajui bol na nain kojem ga je poduio Malorrie.
Polako, mome, mrzovoljno e Hullyn koji mu je i dalje pomagao. Sad
kad si budan i prestalo ti je krvarenje, da te probamo oistit.
Jaha povjetarca odjednom se okrene u vjetar, podigne se iznad rijeke i
sve ih izbaci iz ravnotee.
Okrenut je protiv vjetra, ree Jherek. Valjaju ga od obale do obale

kako bi iskoristili jedra.

Tynnel kimne. Jest, a bori se i protiv magije koju mu je nametnuo
Vurgrom.
Kakve magije? upita Jherek.
Ucjena je bila samo jedan od razloga zbog kojih je Vurgrom zadrao
Sabynu, ali sad je koristi i za pokretanje Jahaa povjetarca. Nas je uzeo
samo zato da ga ne prijavimo strai u Baldurs Gateu i ne pokrenemo potjeru.
Znao je da nas ne moe odmah ubiti, jer bi mu se ona suprotstavila.
Koristi neku prokletu demonsku napravu, zarei Hullyn, opisujui na
grudima Tymorin znak.
Stolicu, izjavi Tynnel. Ne znam gdje ju je nabavio, no vidio sam da je
postavljaju prije no to su me bacili u skladite. Sabyna i Vurgromov vlastiti
brodski mag izmjenjuju se u njoj. Stolica gura Jahaa povjetarca mnogo bre
od bilo kakvog normalnog vjetra. To je ono udno to osjea u kretanju
broda. Kad doemo do otre okuke na rijeci, moe osjetiti kako drhti kroz
zavoj, reui kroz vodu, ali ne usporava. Koji god je smjer i odredite
Vurgrom isplanirao, stii emo tamo prokleto brzo. Jherek je oajniki
razmiljao dok mu je Hullyn istio glavu. Koliko smo daleko stigli?
Udaljeni smo dva dana od Baldurs Gatea, deko, mrzovoljno izjavi
Tynnel. Cijelo to vrijeme bio si u nesvijesti. Ne moemo ni naslutiti koliko
smo daleko stigli. Ja ne poznajem ovo podruje.
Jherek nije mogao vjerovati. Za dva dana, brzinom kojom je mogao
osjetiti da se brod kree, bili bi miljama udaljeni od Baldurs Gatea, ak i
ako jedre protiv struje. Koliko se sjeao, na obalama uz rijeku Chionthar nije
bilo niti jedne luke ili grada. Kraj je bio napuen hordama orka i goblina, koji
su polagali pravo na taj teritorij.
Kopilan je mogao umrijeti, ree Aysel, zurei u Jhereka. Moda je i
trebao. Krupni mukarac se prezimo naceri, oprezno se premjetajui na
ranjeno stopalo. Uvijek sam u vezi s tobom osjeao neto to me podsjea
na lani bakrenjak koji se stalno iznova pojavljuje.
Zaepi tu gubicu, strogo naredi Tynnel. Kakve ste god probleme vas
dvojica imali jedan s dmgim, na mom brodu oni nisu doputeni.
Lijepo molim za oprost, ree Aysel, al stvari ba nisu kakve su bile na
starom Jahau povjetarca. A sve si mislim da je za to zasluno ovo balavo
tene.

Tynnel se estoko zagleda u ovjeka. Ako se zaelim tvojih

bezobratina, Aysel, obavijestit u te.
ovjek je djelovao kao da e jo neto rei, no malo je promislio i
odustao.
To vrijedi za obojicu, dovri Tynnel. Kakvi god problemi postojali u
Athkatli, ostali su u Athkatli.
Jherek muno kimne. Misli su mu se okretale oko Khlinata i starog barda
koji se pojavio na tako tajanstven nain. Ostavio ih je da ekaju tamo u
Baldurs Gateu. Upita se kako li je patuljku.
Ovo je udno, ree Hullyn, zurei iz blizine u Jherekovo tjeme.
Maloprije sam pogledao posjekotinu koju tu ima i mogao bi se zakleti da
su ti trebali avovi, al sad dok istim vidim da vie ne krvari i izgleda da se
zatvorila vie neg to sam oekivao. Brzo zacjeljuje, mome.
Ponovno udahnuvi, Jherek shvati da se uistinu osjea bolje. On to
pripie Hullynovoj brizi, pa vrati panju na Tynnela. Dakle, to e uiniti s
nama? upita.
Tynnel odmahne glavom. Ne znam.
Jherek sjedne uspravnije i prekopa po svojoj odjei, pitajui se ima li
neto to bi mogao upotrijebiti. Na alost, inilo se da su Vurgromovi gusari
bili prilino temeljiti. Opljakali su ga, naravno. Pronali su ak i ribarski no
koji je nosio zataknut u izmi.
Sjetivi se bisemog diska kojeg mu je dao Lathanderov sveenik, on
ponovno mahnito pretrai svoju odjeu.
to nije u redu? upita Hullyn.
Imao sam disk, ree Jherek. Imao sam biserni disk s rezbarijama.
Sjeanje na sveenikove rijei, kako je uz taj disk povezana vana sudbina,
jo ga vie prestrai. Pokua se sjetiti je li ga izgubio tijekom bitke na
dokovima.
Jest, ree Hullyn. Oni su gusari prekopali tvoju robu kad su te donijeli
u skladite. Sve su nas popljakali, al sjeam se da sam vidio taj komad koji
si opisao. Vurgrom ga je sam ugledao kad ga je jedan od njegovih ljudi
pokuao neprimjetno odnijeti.
Vurgrom ga ima?
Hullyn kimne. Jel mnogo vrijedio? Neto to je pripadalo tvojoj
obitelji?

Jherek se zapita koliko stoji sudbina, kakvu bi joj cijenu mogao odrediti.
Neke su, kao njegova, bile jeftine, no ona povezana s tim bisemim diskom
bila je velianstvena, u to je bio siguran.
Izgubio ga je, a ak nije ni s pravom bio njegov. Obuzme ga oaj, koji se
jo vie pogora kad je pogledao teke eljezne reetke koje su ih drale
zarobljenima.
*****
Pacys je sjedio na klupi u Razmotanom svitku, hramu u Baldurs Gateu
posveenom Oghmi, Knjigovei Svega Znanog. Bog je bio poznat i kao
zatitnik bardova, a Pacys je putovao u njegovoj slubi jo otkad je otkrio
svoju sklonost prema glazbi. Posjet Oghminim hramovima, oltarima i
crkvama, uvijek je za starog barda bila poletno iskustvo, no posljednja tri
dana poznavao je samo tamu koja ga je nagrizala sve dok ga nije izgrizla do
same sri.
Djeak kojeg je doao pronai otiao je, nestao u noi. Iako ga je uz
Khlinatovu pomo traio i sljedea dva dana, nije bilo nikakvih naznaka o
tome kamo je nestao.
Tog je dana nestala i glazba.
Pretraujui prolost, Pacys je shvatio da moe prizvati sve note,
fragmente i melodije koje je skupio tijekom godina, od kojih mu je veina
dola tijekom napada na Waterdeep i u danima koji su uslijedili, no nije bilo
nieg novog. Svaki put kad bi se zaputio do vrela svog stvaralatva, ono bi
bilo suho. To ga je plailo vie od iega u ivotu. Za njega, bard nije ivio
samo zato da bi svirao stare melodije koje je dodavao u svoj repertoar. Ne,
razlog zbog kojeg je vrijedilo ivjeti bila je potraga i otkrivanje nove glazbe.
Nije imao ni volje ni snage raditi na komadima koji nisu bili povezani s
epom kojeg je tako marljivo proganjao. Drao je jarting u krilu, no prsti mu
nisu mogli izmamiti nikakav niz nota koje bi potrajale. Nita ga nije moglo
potaknuti da podigne glas u pjesmu.
Djelujete uznemireno.
Zatreptavi, iznenaen to mu je sveenik uspio prii tako blizu bez
njegova znanja, Pacys podigne pogled.
Sveenik je pokazivao znakove iskustva u svom pozivu, duboke bore i

izblijedjele sive oi koje su vidjele previe toga, no bio je svega neto stariji
od Pacysa. Tamna mu je kosa bila proarana srebrom, a brada veim dijelom
posivjela. Nosio je bijelu koulju i hlae, i halju s crno-zlatnom pletenicom.
Mali eir nalik na kutijicu sjedio mu je na vrhu glave.
Oprostite mi, ree sveenik, ako sam vas prekinuo.
Ne, ree Pacys, niste. Ustvari, zahvalan sam na dmtvu.
Previe samoe nije dobro za ovjeka koji ima mnogo toga na umu.
Sveenik mahne prema praznom mjestu na klupi pored Pacysa. Smijem
li sjesti?
Naravno. Stari bard odloi jarting.
Sveenik sjedne i prui ruku. Ja sam Otac Duhzpin, ree. Vodim ovaj
hram.
Lijepo vam je mjesto, ree Pacys, pa se predstavi.
Hvala blaenom Oghmi, potvrdi Duhzpin. lako su stvari bile bolje
prije Vremena nevolja.
Pacys je to znao. I sam je pisao pjesme o Vremenu nevolja. Tijekom tog
doba, kad su sami bogovi hodali zemljom, nestao je glavni Oghmin patrijarh.
Kao rezultat, crkve koje su tovale Oghmu su se razdvojile, izgubivi
zajednitvo.
Primijetio sam vas ovdje posljednja dva dana, ree Duhzpin. Pa, iako
vas nisam prepoznao kao redovitog upljanina, osjetio sam potrebu
porazgovarati s vama. On se ogleda po crkvi. Skromno opremljena odaja
bila je gotovo prepuna.
Veina se ljudi molila za savjet, ili za due onih koji su im bili oduzeti ili
su bili na sve kraoj listi nestalih u napadu. Velika je tuga visjela nad crkvom
u oba dana Pacysovih posjeta.
Cijenim vae vrijeme, ree Pacys, no znam da ovdje ima ljudi koji
imaju mnogo veih problema nego ja.
Moda, ree Duhzpin, ali sam se nauio sluati Oghmine upute. On
vas je iz nekog razloga smjestio u ovo sjedalo, pa sam sjeo i ja. Zato mi ne
ispriate svoje nevolje? Uvijek su lake kad ih s nekim podijelite.
Pacys razmisli o ponudi, znajui da je istinita i sjetivi se koliko je puta i
sam bio sluatelj. Meutim, iz iskustva je znao da je mnogo lake sluati
nego govoriti. Dobro, pristane.
Ispriao je o problemu sa svojom vjetinom. Kako je nastavljao dalje,

osjeao je sve veu krivnju zbog svog ponosa. Oghma, oprosti mu tatinu
dok se borio pronai glazbu u sebi.
Dakle, tog djeaka ne moete nigdje nai? upita Duhzpin kad je Pacys
zavrio. Ako su ga mogui dalekoseni utjecaj Pacysove prie i njezino
znaenje za cijeli Faerun i zapanjili, sveenik to nije pokazao.
Pacys pomisli da ga ovjek smatra najveim lacem kojeg je ikad vidio.
Ili je Duhzpin tako jak u svojoj vjeri da se moe suoiti sa bilo ime. Ne,
ree stari bard. Traio sam ga.
Mislite li da je mogue daje mrtav? upita Duhzpin.
Pacys zausti kao da e rei da ne zna, no promijeni miljenje. Ne, ree,
ne mislim da je mrtav.
Zato? To izgleda kao oigledan zakljuak.
Zato to ne zvui ispravno, ree Pacys.
Sveenik podigne obrve. Ne zvui ispravno?
I sam iznenaen, Pacys kimne. Upravo to mislim.
A to to sluate?
Pacys promisli o pitanju. Sebe. Osjeti udnju koja ga je ispunjavala i
frustraciju zbog neznanja. Oe, cijelog sam ivota tragao za batinom koja
mi je suena. Znam da je to to.
Pronai tog djeaka i pjevati o Uzimatelju i njegovom ratu protiv
povrinskog svijeta?
Da.
Zbog ega ste tako sigumi u to?
Zbog moje vjere.
U to?
U Oghmu, odgovori Pacys. On je naao za shodno pokloniti mi ovo
malo dara za glazbu to ga imam.
Oekujete da e Oghma s njim uiniti velika djela?
Da, Pacys razmisli o svom odgovom. To zvui tato, zar ne?
Ne, odgovori Duhzpin. To zvui kao presuda.
Presuda?
Sveenik slegne ramenima. Ja se bavim presudama.
Mislio sam da se time bavi sudac, naali se Pacys, elei prekinuti niz
ozbiljnih rijei, ili tuma zakona.
Ili profesionalni kriminalac, spremno doda Duhzpin. Meutim, u ovom

poslu sam nauio uti istinu koju ljudi izgovaraju - stvari u koje vjemju - i
ponekad te stvari u koje vjeruju nisu jednake onome to vide drugi.
Preispitujete li moju vjeru, Oe? upita Pacys. Ta ga je mogunost
donekle okirala.
Ne, odgovori Duhzpin. To vi inite. To je sve to ste inili tijekom
posljednja tri dana. Ustvari, ne samo da ste je preispitivali, ve ste zbog nje
bili u agoniji.
To nije tono. Pacys se nije htio svaati sa ovjekom u njegovu hramu,
ali smatrao je da Otac nije u pravu.
A to ste onda radili? upita sveenik.
Pokuavam odluiti to u dalje.
Sam samcat?
Pacysa je poela nervirati ta neprestana paljba pitanja. Molio sam za to,
i poloio darove.
Dobro, zadovoljno ree sveenik. Uvijek nam dobro doe sve to
dobijemo, no za to ste se molili?
Da saznam gdje da ponovno naem djeaka, ree Pacys, prije no to
bude prekasno.
Shvaam. Sveenik pogladi bradu. No, to ako ne biste sad trebali
tragati za mjestom na kojem se nalazi djeak?
To nema smisla. Pacys je promatrao mlae sveenike koji su se kretali
meu natrpanim klupama, nudei molitve i pomo. Odjednom poeli da je
dobio jednog od njih. Oni su ee davali odgovore no to su ih zahtijevali.
to bih drugo mogao initi? Sveenik zablista kao uitelj koji je dopro do
posebno tupog uenika. Tono.
Pacys zausti prigovor, pa shvati na to Duhzpin cilja. Stari bard se nasloni
na klupu, osjetivi kako mu se teret podie s lea.
O tome uope nije razmiljao. Potpuno se usredotoio na potragu za
djeakom.
Ako je Oghma stavio neto pred vas, kako vi vjerujete, ree Duhzpin,
tad e nai naina da to i uinite. To nije pod vaom kontrolom. Do vas je
samo da pruite vjeru i snagu za obavljanje posla, a Oghma e vam pomoi i
sa snagom.
U pravu ste, sloi se stari bard. Da je sad vrijeme da pronaem
djeaka...

...nali biste ga.

Znam da je jo iv, ree Pacys. Da nije, i to bih znao. On podigne
jarting i Smjesti ga u krilo. Prsti mu bez oklijevanja pronau ice. Hvala
vam za vae vrijeme, Oe.
Nema na emu, ree Duhzpin. Ako vam ponovno zatreba prijateljsko
uho...
Pacys odmahne glavom. Po prvi puta nakon mnogo dana osjetio je neto
entuzijazma. Mislim da neu jo dugo ostati.
Vjerojatno neete. Duhzpin ustane osvrui se po prostoriji i ree:
Ako bih vas mogao neto zamoliti, zaduili biste me.
Rado u udovoljiti bilo kojem vaem zahtjevu. Ja sam vama duan.
Duhzpin kimne glavom prema prostoriji. Ostali sveenici i ja ve danima
pomaemo ljudima. Bojim se da smo i sami pri kraju snaga i ne znam hoemo
li imati dovoljno energije da prebrodimo dananji dan. Moda biste nam
mogli odsvirati neto poletno.
Pacys ostane na svom mjestu, no privue jarting s vjetinom starog
ljubavnika i strau mladia. ice zazvone, snano i iskreno, i ispune odaju.
On zapjeva, posegnuvi u prolost za pjesmom u slavu Oghme, jednom za
koju se nadao da je znaju svi u hramu.
Crkva se ubrzo ispuni zvukom glasova podignutih u pjesmi. Pacys se
uhvati za taj zvuk, pustivi ga da ispuni sva prazna mjesta koja je otvorio u
sebi tijekom posljednja dva dana i znajui da je ta reakcija najvea pohvala
bardu koji uistinu voli svoj posao. I kad su mu prsti pronali ice, um mu je
pronaao odgovor.
Vizija mu se pojavi u savrenim bojama i kristalno jasna. Kad je ugledao
blistava crna dvostruka vrata ukraena bijelim zupanicima s mnogobrojnim
zubima, simbolima Gonda udotvorca, znao je da mogu pripadati samo
jednoj zgradi u Baldurs Gateu.
I znao je da mora poi tamo.

XII

7. kythorn, Godina eljezne rukavice

Napad na Baldurs Gate nije proao onako kako si nam obeao.
Iako su rijei bile izgovorene tiho, Laaqueel osjeti teinu optube.
Malenti sveenica nesigurno se promekolji u Iakhovasovoj sjeni. Tiho je
molila, okupljajui Sekolahove darove oko sebe, pitajui se hoe li njezina i
njegova mo biti dovoljne protiv ljudi koji su im se suprotstavili.
Iakhovas rairi ruke. Iluzija koju je bacio na sebe bila je toliko snana da
je Laaqueel nije mogla probiti. Kao Crni Alaric bio je legenda meu
gusarima, ovjek koji je ivio etrnaest stoljea i borio se u svakom ratu koji
je dodirnuo njihove obale.
U svom trenutnom liku Iakhovas je bio vii od svih ostalih mukaraca,
odjeven u azurno-crnu odoru dopunjenu ogrtaem istih boja, crnu izvana, s
azurnom unutranjou. Nosio je blistave crne izme, podvrnute na vrhu.
Crna marama pokrivala mu je donji dio iica; a kukuljicu ogrtaa povukao je
tako nisko da su mu se vidjele samo oi. Prisutnost oba oka otkrivala je
Laaqueel da je taj izgled barem djelomino iluzija.
Stajali su na prostranoj galiji Mrtvaki pokrov, zapovjednom brodu gusara
s Nelanther otoka. Sahuaginska vojska koju je Iakhovas odveo u Baldurs

Gate ve je bila daleko od njih. Poslao ju je dalje, dok je sam putovao do

Skauga, glavnog grada gusara na Nelanther otocima.
Napad nije proao onako dobro kao to sam se nadao, prizna Iakhovas.
Laaqueel zadrhti uvi to priznanje. Iakhovas nije bio od onih koji
priznaju pogreke. Barem ne bez prolijevanja neije krvi.
Krvavi Falkane neuobiajeno se drao izvan kruga svjetla. Malenti
sveenica pokuavala ga je ne gledati u oi, no ipak su im se pogledi
povremeno sretali. Osjeala se nelagodno zbog toga i inilo joj se da gusarski
kapetan u tome uiva.
Burlor Maliceprow sjedio je u ukraenoj stolici na elu dugakog stola.
On je bio jedina osoba u prostoriji kojoj je bilo doputeno sjediti. Nosio je
slubeni naslov Lukog nadglednika Skauga, no ustvari je bio glavna sila na
Nelanther otocima. U mladosti je bio krupan mukarac vrstog tijela, koje se
zbog njegova uspjeha oigledno rastoilo u debljinu. Mekana mu je smea
kosa, podrezana kod vilice, imala i sijedih pramenova. Smee su mu oi
blistale tvrdoom novoiskovanog zlatnika. Odjea mu je, unato debljini,
dobro pristajala.
Ti si nas nagovorio na taj napad, ree Maliceprow tihim glasom, jedva
ujnim od kripanja i stenjanja broda.
Ja sam samo ukazao na priliku, odgovori Iakhovas. Vi ste se sami
nagovorili.
Maliceprow stisne oi. Kae da ne prihvaa krivnju za ovo?
Iakhovas isprui ruku i privue stolicu, zanemarivi etvoricu straara
oko Maliceprowa koji su odmah krenuli u njegovu obranu. On sjedne
nasuprot nadglednika, osjeajui na sebi poglede cijele brodske
blagovaonice. Prihvaam samo svoj dio krivnje. Znali ste da e biti rizika.
Mislio sam da e biti manje rizika, izjavi Maliceprow, rukom mahnuvi
straarima da se povuku. On do svog poloaja nije doao plaljivou.
Rekao si da e oni prokleti morski vragovi i njihova stvorenja provakati
vei dio obrane grada nego to jesu.
Laaqueel osjeti vruinu u licu zbog nepotovanja koje je ovjek
oigledno gajio prema njezinom narodu.
Polako, mala malenti. Ti za njega ima jo manje potovanja. Samo
disciplina koju je Laaqueel nauila tijekom sluenja Sekolahu pomogla joj je
da zadri usta zatvorenima i ne izgovori grube rijei.

Iakhovas oputeno odgovori. Oni su pretrpjeli jo vee gubitke nego

tvoji gusari, Nadglednie.
I zbog toga bismo trebali biti sretni? upita Maliceprow.
Oni su tamo otili u rat protiv svojih neprijatelja, ree Iakhovas. Vi ste
otili iz pohlepe da opljakate Baldurs Gate. ak i uz gubitke koje ste
podnijeli, zaradili ste.
Maliceprow ne odgovori.
Ja bih va napad nazvao uspjenim.
Osim to e sad svaki grad i zemlja du Obale maa postati izrazito
zainteresiran za Nelanther otoke, ree Falkane.
Iakhovas se nasmijei gusarskom kapetanu. Mislio sam da se ponosi
veliinom nagrade raspisane za tvoju glavu, kapetane Falkane. Taj e se
iznos sigumo poveati kad Obala maa sazna da si sudjelovao u napadu.
Osmijeh se proiri Falkaneovim tankim usnama. uto svjetlo svjetiljaka
privrenih na zidove, bacalo je sjene na zid iza njega. On salutira
Iakhovasu, prstima na tren dodirnuvi elo. Gusarova reputacija vrijedna je
svoje teine u zlatu.
Upravo tako, ree Iakhovas. Nakon napada na Baldurs Gate, narast
e reputacija sviju vas, a jo ste i zaradili.
Ne dovoljno, zarei Maliceprow. Ba me briga to bi ti trebao biti
nekakva legenda koju je nemogue ubiti, Alaric. Ovdje emo se razraunati ili emo moda vidjeti dokaze tih mitova.
Ja nisam od onih koje moe naguravati, tiho e Iakhovas, mirno zurei
u Maliceprowa.
Laaqueel na tren ostane bez daha. Bila je sigurna da e na galiji izbiti
provala nasilja.
Duboko uzdahnuvi, Maliceprow se nasloni u svojoj stolici i ree: Tvoj
nam je savez s morskim vragovima koristan.
Naravno da jest, odvrati lakhovas. Do sada nijedan gusarski brod s
Nelanther otoka nisu napali ni sahuagini, niti bilo koje drugo stvorenje iz
mora.
Laaqueel je promatrala djelovanje prijetnje na okupljene zapovjednike.
inilo se da su shvatili kako Iakhovas nad njima ima veu mo no to su
prije vjerovali.
Na dogovor jami vam i dalje siguran prolaz morima, nastavi

Iakhovas. Moete i dalje pljakati Obalu maa, pouzdano znajui da e bilo

kakva potjera postati metom sahuagina. A sami o njima ne morate brinuti.
Maliceprow lagano kimne, no Laaqueel je znala da mu se ne svia vlastiti
poloaj, te da je moda odjednom shvatio koliko je teko odriv.
Vjerujem da vam to neto vrijedi, istakne Iakhovas.
Moda vrijedi, izjavi Falkane. No ti se mora zapitati koliko je tebi
vrijedno da s ove galije ode iv?
Laaqueelino srce bre zakuca na tu otvorenu prijetnju. Iakhovas okrene
glavu i zapilji se u gusarskog kapetana. Tvoja odsutnost ne bi prola
neprimijeena. Teko bi te bilo zamijeniti.
Tiina ispuni prostoriju. Laaqueel je motrila Falkanea, znajui da je
gusarski kapetan dovoljno samopouzdan da krene u akciju.
elimo vie, ree Falkane. Tvoji dragi morski vragovi takoer su
pljakali po Baldurs Gateu. elimo dio toga. Ne treba im sve to su uzeli.
Maliceprow se razdraeno zagleda u mlaeg mukarca, oigledno
nezadovoljan injenicom da se njegov autoritet ili odluke preispituju.
Moda bi, glatko e Iakhovas, bilo zanimljivo poniziti te.
Govori kao da je to mogue, upadne Falkane.
Ali ne danas, nastavi lakhovas. Jo uvijek si potreban. On posegne
ispod svog ogrtaa i izvue torbu od zelenog baruna. Svi ete dobiti svoj
dio. Zatim razvee vezice na torbi i istrese njezin sadraj.
Zlatnici i srebrnjaci prospu se po podu galije, odskakujui i kotrljajui se.
Za njima krenu dragulji i nakit. Torba je oigledno bila arobna, jer se
nastavljala prazniti iako je iz nje ve ispalo vie od dvadeset predmeta.
Gusari se bace naprijed i ponu kopati po blagu koje se razlijevalo po
podu. Samo se Maliceprow i Falkane nisu pomaknuli.
Iakhovas dobaci torbu najbliem gusaru. Unajmi jo gusara koji e
zamijeniti poginule. Izgradi, kupi ili ukradi jo brodova koji e zamijeniti one
koji lee na dnu luke Baldurs Gatea.
Razoarenje se pojavi na ovjekovu licu kad mu se uinilo da se torba
napokon ispraznila. Kad ju je ponovno okrenuo i iz nje se prosulo jo blaga,
on usklikne od radosti, a drugi mu se pridrue.
Ja plaam svoje dugove, ree Iakhovas. Ali se i pozivam na usluge
koje mi drugi duguju. uvajte se nekih od ovih predmeta. Magini su po
prirodi. On se okrutno nasmijei. Siguran sam da ne elite unititi brod

prije no to se vratite kui.

Laaqueel se malo opusti, ponovno iznenaena lakoom kojom je Iakhovas
manipulirao svima oko sebe. Sigurno ga je uvao Sekolah, ak i ako Bog
Morski Pas nikad prije nije brinuo ni o kome.
Maliceprow pogleda bogatstvo koje se prolilo po palubi njegova broda i
ree: Veselim se nastavku poslovanja s tobom, Alaric.
Iakhovas se odgurne od stola i krene prema vratima. Naravno,
Nadglednie. Znao sam da ne moe biti drugaijeg odgovora.
Dok je Iakhovas izlazio iz prostorije, Laaqueel zastane. Sebi je rekla da
mu uva lea, no nije mogla odoljeti a da posljednji put ne baci pogled na
Falkaneove crne oi. Proganjale su je i poinjala je uivati u blagom drhtanju
koje su u njoj izazivale.
Zatim se i ona okrene i uputi kroz vrata. Unato Iakhovasovoj
dareljivosti, malenti sveenica je znala da izmeu lakhovasa i Krvavog
Falkanea nema ljubavi.
*****
Jherek je sanjao, zarobljen umorom i groznicom koja ga je jo uvijek
drala u svojim kandama. Dio njega znao je da lei u skladitu Jahaa
povjetarca i da Tynnel i veina posade sjedi oko njega. Neprestano su se
mekoljili i mrmljali, uznemireni zbog toga to su zatvoreni u trbuhu broda,
gdje nijedan moreplovac nikad ne eli biti. Na nogama je osjeao sunce koje
se probijalo kroz reetke iznad njegove glave.
U snu je ponovno imao pet godina i trao je preko paluba Bunyipa s
kantom mokrog pijeska. Gusari su iznenadili trgovaki brod na kojem ih je i
same ekalo iznenaenje u liku jednog putnika, poznatog maga. Jherek je tad
prvi put vidio vatrene lopte kako jure kroz zrak. Ponovno ga ispuni strah, no
sad vei od straha kojeg je poznavao kao petogodinjak. Iako je sve
djelovalo jednako, znao je da je na neki suptilan nain drugaije.
Glasovi i zvukovi mijeali su se, kako se to ponekad dogaa u snovima,
no slike su bile jasne, pune boje. Njegov je otac stajao na krmenom
nadgrau, izvikujui naredbe posadi koja je sjekla zapaljenu uad kako bi
spasila jedra, te ljudima koje je okupio kao napadaku druinu.
Jherek je trao najbre to je mogao. Unato svoj aktivnosti na obje

palube, njegov e otac znati kako je radio. Plamenovi su ljubili palubu blizu
ograde ispred njega, a na laku su ve poeli izbijati mjehuri. On istrese svoju
kantu preko vatre, pa potri natrag do velikog sanduka na sredini broda, u
kojemu su drali pijesak namoen morskom vodom.
Bose su mu noge udarale o palubu, tvrde i uljevite od nenoenja cipela i
rada na brodu. S pet je godina ve znao popravljati jedra i mree. Radio je i s
posadama za ienje i u kuhinji. U tim je vremenima bilo dana kad ne bi
progovorio ni rije. ak i kad bi progovorio, bio bi to hitar uzvik Da,
gospodine!, iza kojeg bi uslijedio vrsti pozdrav kojeg je nauio od oca.
On zaroni kantu u sanduk s mokrim pijeskom, napuni je, pa pouri natrag
do vatre. Prva je kanta ugasila neto plamenova, no jo uvijek je postojala
opasnost od irenja.
Bunyip zahvati jedan popreni val i on se na tren zaljulja u doku nemime
vode. Jherek se spotakne kod ograde, gotovo istresavi pijesak u more.
Trudio ga se zadrati, znajui da e ga otac kazniti ako ne uspije.
Gusarski brod se obruio na trgovce. Bunyip se naao iza druge lae,
ukrao joj vjetar i hitro joj se pribliio. Jhereku se okrene eludac kad je
shvatio da e uskoro poeti ubijanje. Imali su jo kanti pijeska za krv koja bi
se prolila na palubi Bunyipa i vrste etke za ribanje prije no to bi se
osuila.
Jherek baci pijesak preko vatre. Dok se okretao, Bunyip se s
eksplozivnim, upljim udarom lomljenja drveta zaletio u svoju lovinu. Od
sudara se nagnuo na bok, a tad ga dohvati jo jedan popreni val, koji ga na
tren podigne visoko iznad mora.
Bez ikakve anse da se spasi, Jherek kao olovo pljusne u ocean. Dok je
tonuo, ugledao je dvije sjene brodova, koje su se iznad njega ponovno
spojile. Jo jedan udar, ovaj put izoblien zbog prolaska kroz vodu, razbije se
oko njega.
U ruci je i dalje vrsto drao kantu. Ako je izgubi, Krvavi Falkane e ga
iibati. On instinktivno pokua plivati, no uhvati ga podvodna struja, jedno od
beskrajnih kretanja koja su neprestano oblikovala podmorje. Ne mogavi
koristiti obje ruke, nije mogao napredovati kroz vodu.
U zatvoru na Jahau povjetarca, Jherek osjeti kako ga groznica prekriva
znojem. Borio se osloboditi sna, no bio je zarobljen u njemu. Negdje u
pozadini svog uma, znao je to e se sljedee dogoditi. S pet je godina

odustao, ne elei ispustiti kantu.

Mjehurii su mu izlazili iz usta dok mu se vid mraio. Ipak, suzdravao
se od disanja. A tad u daljini ugleda klizavo sivo oblije kako juri prema
njemu. Prije svih tih godina to je oblije pripadalo dupinu koju se pojavio
niotkuda i spasio ga. Tad je prvi put u ivotu uo tajanstveni glas.
ivi, da bi mogao sluiti.
Sad to nije bio dupin. Iako je dio Jhereka znao da je to samo san, dio je
znao da sad doivljava i neto drugo.
Oblije se pribliilo, na prvi pogled nalik dupinu. Rezalo je kroz vodu i
Jherek ugleda njegove krute obrise. Sjeti se da ga je ve vidio, kad je bio
zatvoren na Leptiru nakon to su amniti otkrili njegovu tetovau.
Morski pas je bio dugaak barem etrdeset stopa, miiav i siv kao tri
dana stara smrt. Po tijelu su mu bile urezane crne linije koje su najprije
izgledale kao oiljci, a onda se pretvorile u rune urezane duboko u meso.
Jedno se oko hladno zapilji u njega. Nije bilo drugog, kojeg su iupali zubi
ili kande. Ipak, duplja ga je divljaki grebala svojim pogledom. Morski pas
se zaustavi i ostane nepokretno lebdjeti u moru, dok su se siluete dva broda
sve vie udaljavale kako su jedrili dalje.
Ne zavaravaj se, djeae, ree morski pas hladnim, zlobnim glasom koji
mu je odjekivao u glavi. Znam za tebe. Oduvijek sam znao za tebe. Odustani
dok jo moe.
Jherek ga je htio pitati od ega bi to trebao odustati, no nije mogao. San
ga je zarobio i strah mu je oduzeo glas. Jo uvijek je drao kantu. Pravila
njegovog oca jo uvijek su ga kontrolirala.
Morski pas otvori usta, otkrivajui redove otrih zuba dugakih osam ili
devet palaca. Zamahne repom i u krugu pojuri oko njega. Zatim bez
upozorenja zaroni prema njemu, pokazujui mu da e ga progutati u jednom
zalogaju.
Onda umri, djeae, ree morski pas, da te mogu pojesti!
Crnilo izbrie Jherekovu svijest.
*****
Ponovno u zatvom, Jherek je soptao i borio se za dah, uvlaei duboke
hripave udahe. Uspravno sjedne, natopljen znojem od vruice. Sunce ga

natjera da zatrepe. Sve mu je bljetalo u oima.

S druge strane zatvora, Tynnel ga je pogledao, no nije progovorio.
Jesi l dobro, mome? grubo upita Hullyn, pa se nagne naprijed i spusti
svoju golemu ruku mladom mornaru preko ramena.
Da, zakrijeti Jherek. Vruica me obuzela. Bit u dobro. U tom mu
trenu tijelo potrese val hladnoe. On se obgrli rukama.
Evo, mome. Popij gutljaj vode. Hullyn mu prui veliku metalnu
kutlau, punu do vrha.
Budui da su putovali po rijeci Chionthar, svjea voda nije predstavljala
problem. Tijekom putovanja, drali su bavu u jednom kutu. Vurgromovi su
je gusari svaki dan punili. Svi su znali da to ne bi inili bez poticaja, pa se
openito smatralo da Sabyna ima prste u tom dogovoru.
Prokleti bezdunici, gunao je Hullyn. Tebi treba poten objed i odmor
u krevetu. Tintara ti se dobro oporavlja, ali boravak u ovoj rupagi punoj
boletina nije dobar za tebe.
Jherek se u sebi sloi. Vodu je pio polako, uivajui u njezinom istom
okusu, no bojei se da e mu se eludac pobuniti ako je naglo proguta.
Hrana je bila jo jedan problem. Gusari s njom nisu bili ba toliko
velikoduni. Posada Jahaa povjetarca alila se na manjak obroka, no Jherek
je znao da ih Vurgrom namjerno dri poluizgladnjele kako bi ih oslabio.
Dobivali su samo rijetku kau dva puta dnevno. Sputali bi je u velikoj zdjeli
odozgo, a ljudi bi je prelijevali u alice koje su dobivali u tu svrhu. ak i nje
nikad nije bilo dovoljno. Tynnel ju je sam dijelio, brinui da svaki ovjek
dobije svoj dio.
Utaivi e od groznice, Jherek ponovno zahvali Hullynu i vrati mu
kutlau. Pokuavao je ne razmiljati o snu, no nije imao o emu drugome
misliti. I prije je sanjao morske pse - svaki je momar sanjao o njima - no sad
je drugi put sanjao ba to udovite.
U tiini, on poloi glavu i prekriene ruke na savijena koljena dok se
molio Ilmateru, traei utjehu u rijeima Boga Koji Plae. Ali utjehe nije bilo.
Sjedio je zarobljen i to je bilo nepodnoljivo.
Oaj koji je ispunjavao zatvor upije se u njega, slijepi se s prljavtinom
koja se skupila nakon dana provedenih u zarobljenitvu. Veliki lonac iz
kuhinje sluio je kao zajednika nona posuda i njezin se smrad uvukao
svuda. Nikome nije bilo doputeno kupanje.

Jherek je znao da to nekima ne predstavlja tekou, jer se ni inae nisu

esto kupali, no on jest. Nakon to je kao dijete pobjegao s oevog broda i
probio se do Velena, ponosio se svojom istoom i lijepim ponaanjem. Te je
stvari sam stekao, a vuje mladune koje je tralo po palubama Bunyipa
nikada ih nije posjedovalo.
Glas morskog psa ponovno mu odjekne u glavi. Zato ga je upozoravao?
I od ega da odustane? U svezi trenutnog smjera svog putovanja doista nita
nije mogao poduzeti.
On izbaci te misli iz glave, no zatekne se u razmiljanju o nestalom
bisernom disku. Dobio ga je grekom i nije ga vratio starom sveeniku.
A sad ga je izgubio.
Hej, ree netko, vidi ovo.
Jherek pogleda gore. Za jednu od eljeznih ipki koje su pokrivale
skladite iznad njih, drao se takor. Cijeli je bio pokriven kratkim crnim
krznom, osim po blijedoruiastom repu, isti kao i svi drugi takori koji su
bili glavna nevolja na teretnim brodovima. Nije ih bilo neobino vidjeti na
brodu nakon boravka u luci. Veinom bi uspuzali po debeloj uadi za
vezivanje brodova.
Gadan stvor, zarei Aysel ustajui.
Umjesto da pobjegne, takor ga samo znatieljno odmjeri. Zbog toga jo
vie privue Jherekovu panju.
Aysel odepa do sredine skladita i skine jednu od svojih naunica u
obliku bodea. Stisnuvi je u aci, skoi u zrak i uhvati se drugom rukom za
ipku. Jherek je ve iz prve ruke znao koliko je ovjek snaan, pa se nije
iznenadio kad se Aysel uspio zadrati za ipku, u isto se vrijeme spremajui
udariti takora siunim bodeom.
Ostavi ga na miru, ree jedan od ljudi.
Idi dovraga, ispljune Aysel. Ovo tu je meso koje hoda, kako ja to
vidim.
Ta pomisao gotovo okrene Jherekov ve uznemireni eludac.
Aysel zamahne bodeom, no takor skoi na drugu ipku i izmakne
udarcu. Umjesto da pobjegne, spusti njuku do ipke i uznemireno se ustri
po njoj.
Zebnja dodirne Jhereka kad je shvatio to se dogaa. Borei se sa
slabou od groznice koja ga je jo uvijek tresla, on se uspravi i zaleti se u

Aysela koji se pripremao za novi udarac.

Aysel padne i pone psovati. Odgurne se od zida i zaleti se prema
Jhereku, s malim noem vrsto stisnutim u aci.
Jherek blokira udarac. Nemoj! Ne razumije!
Sve ja razumijem! Urlajui od bijesa, Aysel pokua jo jednom udariti,
ovaj put odozdo.
Jherek izae iz dometa udarca i odgume Ayselovu ruku. Krajikom oka
primijeti da jedan od gusara prilazi skladitu. ovjek je imao sablju u ruci.
Primijetivi takora, on zamahne orujem.
Skoi! ree Jherek.
takor se baci sa ipke i padne u zatvor. Gusarev ma izbije iskre iz
eljeza. Ispruivi ruke, Jherek uhvati takora u naruje.
Gusar se naceri prema skladitu. Vidim, vi kopilad imate prikladno
drutvo, zar ne? Nasmije se vlastitoj ali i ode.
Aysel se ponovno zaleti na Jhereka, no kapetan Tynnel ga uhvati za vrat i
obori s nogu. Aysel udari o zid, vritei od bijesa.
Ne mrdaj, naredi mu Tynnel.
Kopilan mi je uzeo takora, ree Aysel.
To nije takor, mimo e Tynnel.
U sljedeem trenu, Jherek je imao obje ruke pune podatnog enskog
tijela.

XIII

7. kythorn, Godina eljezne rukavice

Ide, ne? Samo tako? Bez pozdrava?
Pacys prestane vezati svoju naprtnjau i pogleda Khlinata koji je stajao
na vratima. Patuljak je bio toliko dareljiv da mu je posudio leaj dok su
traili djeaka. Stari bard je pospremio posteljinu i pakirao svoje stvari. Da.
Ostavio bih poruku.
Khlinat podigne obrve. A i uri se?
Da.
Zna gdje je deko?
Ne, ali sam saznao gdje bih ja trebao biti, odvrati Pacys. Navue
naprtnjau na lea i namjesti remenje preko ramena. Moram vjerovati da e
nam se putovi u pravi tren ponovno sresti.
I dalje sam gurao nos svuda po gradu, al jo nisam naao pravi trag.
Pacys odmahne glavom. Glazba mu je ponovno jurila kroz um, akordi
putovanja. Mislim da ga nee nai. Kako god izaao iz grada, ovdje vie
nije.
Da, znam da je tako. Patuljak je djelovao zabrinuto. A kamo si ti
krenuo?

Ne znam. Dok sam bio u crkvi, imao sam viziju. Rekla mi je gdje da
poem, no ne i kamo u poslije toga. Valjda to moram shvatiti nakon to
stignem tamo.
Zvui tajanstveno.
Bogovi esto djeluju na takav nain, ree Pacys.
Khlinat provue ruku kroz zapetljanu bradu. Oe biti dobro sam
samcat?
Uvijek sam bio. Pacys proeprka po svojoj novarki, pokuavajui ne
primijetiti koliko je lagana za nekoga tko moda kree na daleki put. Znam
da nisi mogao raditi u brodogradilitu otkad si ranjen. Dopusti mi da ti platim
za krevet.
Fuj, ne budi smijean. Ne umiljaj si, stari barde. Ja sam radni ovjek, a
ne putnik od mjesta do mjesta koji ovisi o dareljivosti stranaca. Imam dosta
srebra da mi potraje neko vrijeme. Pacys zatvori novarku, znajui da bi mu
bilo bolje uvati svoja skromna sredstva to je dulje mogue. Dok god
ostane u civiliziranim podrujima, nije sumnjao da e pjesmom moi zaraditi
dovoljno za hranu i privremeni krov nad glavom, no ako krene u divljinu,
stvari bi se mogle promijeniti.
Neto bi te pitao ree Khlinat, djelujui kao da mu je neugodno.
Reci.
Dok ide amo-tamo, tko e ti pazit na lea? Mislim, bit e jako teko
nai deka ako slui ko gnojivo za neki komad ume.
Oduvijek sam pazio sam na sebe, odgovori Pacys.
Jest, al ini se da je sad vie na kocki. Mislio sam poi s tobom, nekako
da te uvam od nevolja. Ako hoe.
Pacys pogleda patuljka, shvativi pravu ratniku prirodu koja je poivala
u tom niskom, snanom tijelu. Unato tome to nije imao nogu i to je prije
svega tri dana bio ranjen, Khlinat je djelovao kao da je spreman krenuti istog
asa.
Ne znam koliko u daleko ii, izjavi stari bard. Niti koliko me dugo
nee biti.
Khlinat kimne. Neto me stavilo na put tom deku. Jo uvijek osjeam
kako me privlai. Nikad nisam bio kukavica, nijedan poteni patuljak to nije,
al te noi s tim dekom, osjeao sam kao da se borim u bitki za dobro,
onakvoj za koju bi vitez dao ivot ako je cijena za sudjelovanje njegova krv.

Ne bi htio pustit taj osjeaj. Kad sam izgubio nogu, godinama sam se
osjeao kao pola ovjeka. S njim, pred kandama i zubima onih sahuagina, s
pravom sjekirom u ruci, osjeao sam se kao onaj stari. Hou to natrag. On
zastane i proisti grlo. Ja te neu molit, al ako me hoe, kunem ti se
Moradinovim nakovnjem i ekiem da u te uvat, da u ti bi tit na leima
dok ne izaemo iz ovog nereda.
Osjeaji zapnu u grlu starog barda. Akordi glazbe, s podlogom
nepogreivog basa koji je obiljeavao mnoge patuljake pjesme, odjekivali
su mu u glavi. Uistinu osjea da je ovo tvoja sudbina?
Svim srcem, odvrati Khlinat. Otiao sam u ljekamu i kupio napitak za
lijeenje, da se popravim ako me zatreba. Nemoj mi sad re da sam
protratio novce.
Skupi stvari, ree Pacys. Ve sam izgubio dva dana u kojima sam
neto trebao poduzeti.
*****
Pacys ih povede do Dvorane uda, izmeu crnih vratnica koja su pred
njom lebdjela u zraku. Bijeli zupanici na vratima izgledali su isto kao u
njegovoj viziji.
Dvorana uda nalazila se u ulici Windspell, preko puta Visoke kue,
svojeg nadreenog hrama. Kamene figure drale su se kandama za krov.
Zgrada je bila tri kata visoka i protezala se daleko unatrag. Bila je
besprijekomo ista, s prozorima od uglaanog, blistavog stakla.
Sveenik-uvar doeka ih odjeven u okrugli eir i halju, s pojasom koji
je sadravao zupanike, brave, kuke i komadie lima, eljeza i drva. Pacys
mu plati osam srebmjaka, ulaznicu za Khlinata i sebe.
Stopala starog barda samo su tiho ukala po navotenom kamenom
podu. Visoki kameni stupovi protezali su se s obje strane ispod nadsvoenog
stropa. Izmeu stupova, stajale su vitrine s izumima i instmmentima na
prodaju. Duplikate su proizvodili i uvali u podrumu zgrade.
Jesi ve bio ovdje? apne Khlinat, zateen golemou dvorane i
njezinom urednou.
Mnogo puta, odvrati Pacys. Tijekom godina, ovdje sam kupovao
glazbene instrumente. Iako su bili upotrebljivi, nedostajalo im je neke

uroene kvalitete. Nita nije nalik instmmentu kojeg si sam napravio.

Jest, a i nekako si onda zadovoljniji.
Unato tome to se napad na Baldurs Gate dogodio prije svega nekoliko
dana, Dvorana uda je jo uvijek bila puna mnogobrojnih gnoma koji su
otvoreno zurili u izloene ureaje. Privukli su ak i Khlinatovu panju.
Ah, klan Ironeater iz kojeg potiem volio bi vidjet ovo mjesto, ree
patuljak. Ako ve nije.
Na pola puta niz dvoranu, Pacys pronae ono to je traio. Zrcalo je bilo
savreno izraeno, devet stopa iroko i visoko, uokvireno crvenim lakiranim
drvom. Neokaljana je povrina blistala, nudei besprijekoran odraz starog
barda, patuljka i dijela dvorane iza njih.
Khlinat se namrti na svoju sliku i provue prste kroz zapetljanu bradu.
Uh, eno ti runog divljaka.
Blagoslov Gonda udotvorca bio na vama, izjavi usluan glas. Mogu
li vam ikako pomoi?
Pacys odmjeri mladog sveenika koji im je priao, pa vrati pogled na
zrcalo. Osim veliine, na njemu nije vidio nita neobino. Na tren posumnja u
viziju koju je imao u Oghminom hramu. Priaj mi o ovom ogledalu, zatrai
Pacys.
Prelijepo je, zar ne?
Da, odgovori Pacys, ali Gond nije slavan po svojoj ljubavi prema
ljepoti.
Ne bih se sloio, istakne mladi sveenik. Ljepota darova koje nam
daruje Gond nije zanemariva.
Ispriavam se, ree Pacys. Oprosti zbog nespretnosti, no htio sam rei
da Gond nikad nije napravio neto to ne bi bilo upotrebljivo, na bilo koji
nain.
I pitate se kako se ovo koristi?
Da.
Mladi sveenik prie ogledalu. Bilo je izbrueno kao i sva zrcala, i
uglaano do ovakvog sjaja. Pijesak od kojeg je napravljeno stigao je iz
zvijezde koja je pala u Unutranje more. Chosstif, jedan od Visokih inicijata
ovdanjeg Gondovog otajstva, platio je sirenima iz Unutranjeg mora da je
pronau i prije etrnaest godina dopremio je ovamo.
Prije etmaest godina? upita Pacys. Vremenski se okvir poklapao s

Narrosovom priom o Uzimatelju i unitenju sirenskog sela. Ne sjeam se

da sam ga vidio prije. Posljednji put sam vas posjetio prije dvije godine.
Dovreno je tek prije deset tjedana, ree sveenik. To je sigurno jedan
od najveih poduhvata kojih smo se ikad prihvatili. Chosstifa je pokrenula
vizija od samog Gonda i potaknula ga da konstruira ovo zrcalo. Ima vrlo
posebne karakteristike.
Kakve? sumnjiavo upita Khlinat.
Sveenik prie ogledalu i spusti dlan na njega. Zrcalo ove veliine
prilino je teko prevesti s jednog mjesta na drugo. A opet, kad ga imate u
kui, morate priznati da dom djeluje veselije. Kupnja ovako velikog ogledala
nije toliki problem, no transport jest. S Chosstifovim sklopljivim ogledalom,
transport vie nije tako teak. On njeno pritisne.
Pojave se avovi i otkriju se siune arke. Zrcalo se naizgled raspalo,
presavijajui se po dijelovima veliine jedne stope. Zvec-zvec-zvec dijelova
koji su se sputali jedan na drugog proizvede ritam u Pacysovoj glavi. Zrcalo
se u tren smanjilo na kvadrat veliine dvije stope, neto tanji od te debljine.
Ostalo je objeeno na zid, a s njega je visjela tanka uzica. Mladi sveenik
povue uzicu i nastavi je povlaiti sve dok se ploice ponovno nisu pojavile
kao cjelina bez avova, veliine devet kvadratnih stopa.
udesno, ree Pacys. Nikad nisam vidio nita takvoga. Zagleda se u
dubine zrcala.
Da. Moete pretpostaviti da je to jedan od naih popularnijih predmeta.
Vrijedan svoje cijene. Iako ete morati ekati na njega, shvaate.
Ustvari, ree Pacys. Nisam doao kupiti zrcalo.
Sveenik je djelovao iznenaeno i moda pomalo razoarano. Prema
nainu na koji ste mu prili, bio sam siguran da ste uli za njega ili ga vidjeli,
te da ste ga doli kupiti.
Ne. Pacys dodirne zrcalo. Bilo je hladno na dodir, gotovo tekue.
Neete nai nijedno nalik njemu, i niti jedno bolje, zajami sveenik.
Moda. Pacys se zbunio. Zrcalo je ostalo zrcalo, iako je ono u njegovoj
viziji bilo neto posve drugo. On povue ruku i zagleda se u otiske prstiju
koje je ostavio na staklu.
Zar neto nije u redu? upita sveenik.
Ne znam, odgovori stari bard, vie sebi nego sveeniku. Prouio je
zrcalo iz razliitih kutova, izazvavi razdraeno zurenje sveenika, koji je

djelovao kao da bi radije bio negdje drugdje.

to je? upita Khlinat.
U svojoj sam viziji vidio ovo zrcalo, objasni Pacys, no sad se ini da
sam pogrijeio.
Ne daj da ti se vjera uzdrma, ree patuljak. Ako si imao viziju te
stvarice, onda ima razloga za to. Razmisli o tome zato si ga vidio. Mislim
da ima klju. Samo ga mora prona.
Dok se koncentrirao, Pacys je sluao ritmove oko sebe. Glasovi ljudi,
zvuci stopala na kamenu, zveckanje predmeta koje su podizali i sputali, sve
se to stapalo u jedno. On nesvjesno pronae ritam u toj buci i jo jedan dio
pjesme koju je tako marljivo traio pojavi mu se u umu. On dohvati svoj
jarting i prstima prevue preko ica, putajui glas.
"Stajahu tamo, Pripovjeda i ratnik patuljak,
Koji - se zakleo ivotom protiv Uzimatelja.
Suoeni sa zrcalnom tajnom,
Blistavom,
"Zamagljenom,
"I bez odgovora.
A ipak je zrcalo blistalo svojom istinom,
"Okrunjeno ispod zvijezda,
"Iskovano
"S dna Unutranjeg mora.
elja i mo Gonda udotvorca
Vodile su ruku Visokog inicijata,
Proevi mu djelo
Dodatnom magijom
Za koju vrijedan nije ni znao.
Pripovjeda potrai
Kadencu
"Naroda u Kui uda.
"I kad je nae,
"Kad mu glas dosegne savreni ton,
"Put se pojavi."
Zadravi zadnju notu, Pacys isprui ruku prema zrcalu. Na tren je
ponovno dodimuo staklo, no povrina hitro uzmakne pred vlanom maglicom

koja se raspri i postane uma.

Gondov sveenik ustukne i s molitvom na usnama napravi znak svog
boga.
Glazba i izvjesnost onoga to je inio ispune Pacysa. Ponovno zabacivi
jarting na vrpce koje su mu ga drale na ramenu, ree Khlinatu: Slijedi me,
i zakorai u zrcalo.
Najprije osjeti kratak otpor, a onda ga zrcalo prihvati. Hladnoa se
uskovitla oko njega, no brzo nestane. Osjeti patuljka koji je krenuo za njim i
zauje proaptanu molitvu. Glazba je ivjela u Pacysovoj glavi. On zakorai
s kamenog poda u Dvorani uda u Baldurs Gateu i nae se u umi.
Okrenuvi se, stari bard ugleda devet kvadratnih metara treperavog prostora
koji je predstavljao zrcalo. Otvarao se kao prozor natrag u Dvoranu uda.
Sveenik je vikao, a drugi sveenici i potencijalni kupci trali su prema
njemu, zapanjeno zurei.
Khlinat drhtei izae iz prozora. Auh, to je bilo hladno za ove stare
kosti. On se zapanjeno zabulji u umu oko njih. Zna li gdje bi to mogli
biti, prijatelju?
Otvor nestane kao jutarnja magla pod estokim suncem, odnosei prizor
Dvorane uda i ostavivi samo umu.
Tamo gdje bismo trebali biti, blagoslovljen bio Oghma. Pacys duboko
udahne i namirie sol u zraku. Poznaie li taj miris?
Khlinat omrkne zrak i iroki mu osmijeh prepolovi vrsto lice. More,
lutajueg mi oka Marthammora Duina! I to blizu. Daleko smo putovali.
Da, potvrdi Pacys, ali ima jo neto.
Khlinat ponovno pomirie. Jesi siguran? Sve to ja osjeam je sladak
dah mora, al ne Mora maeva ili Besputnog mora na kojima sam proveo sve
svoje mornarske dane.
Pacys krene kroz visoka stabla i gusto raslinje, naiavi na utaban put
koji je vijugao kroz breuljke. Tvoj je nos otriji od mog to se toga tie, no
davno sam nauio osjetiti miris vatre za kuhanje. Hajdemo pronai njezina
vlasnika.
*****
Sad me moe spustiti.

Oamuen brzinom kojom su se dogaaji odvijali i prisustvom djevojke

koja mu se tako udobno smjestila u naruju, Jherek estoko pocrveni.
Nekoliko mornara se naceri. Da se nisu nalazili u tako opasnoj situaciji,
Jherek je znao da bi od njega bez milosti napravili budalu.
Tiina, naredi Tynnel.
Dok se posada stiavala, Jherek paljivo spusti brodsku arobnicu na
noge. Gospo, ispria se, nisam namjeravao biti tako prisan. Htio sam te
pustiti dok si jo bila takor. Lice mu je bilo grimizno, a vruina koju je
osjeao nije se sva mogla pripisati vruici. Mislim, dok jo nisi bila svoja.
Sabyna se odmakne od njega, sklonivi se uza zid, gdje je s palube nee
tako lako primijetiti. Jesi li dobro?
Da. Hvala na pitanju. Jherek primijeti da se Tynnel razdraeno mekolji
i osjeti da se ovaj nekako naljutio na njega.
Mislila sam da su te ubili, ree Sabyna, zgrabivi ga za ruku i
povukavi ga sebi. Unato njegovom protivljenju, razdvojila mu je kosu i
pogledala ranu. Inficirana je i treba je oistiti. Ona se obrui na ljude oko
sebe. Zato se nitko nije brinuo za njega? Jherek osjeti ljutnju i sram u isto
vrijeme. Gospo, ree on s potovanjem, mogu se brinuti za sebe.
Ma da, sarkastino e Sabyna. Zato ima glavu punu gnoja i gori od
groznice.
Jherek osjeti da je ve ljuta na njega i to ga saznanje sprijei da joj
uzvrati. Nije mu bilo posve jasno zato je ljuta. Njezini su prsti i dalje
bockali osjetljive dijelove njegove glave, moda i s malo osvetoljubivosti.
Ipak, nije ni pisnuo.
Ja sam se brinuo za njega, prigovori Hullyn. Vidio sam da se
zagnojilo, Namjerno sam mu tako zamotao skalp. Kako me stari nauio. Kad
se tako zagnoji, onda pusti muhe. Pa onda crvi pojedu tmlo meso pa e
dobro zacijelit.
Jhreku se podigne eludac. Malorrijeva je obuka pokrivala i takve stvari,
no te su se metode koristile samo u okrutnim i tekim okolnostima, kad u
blizini nije bilo iscjelitelja.
Na taj nain ostane grozan oiljak, ree Sabyna.
Gospo, uljudno e Jherek, nosim oiljke iz prolosti. Nema...
Nee zbog mene ovog nositi, izjavi ona odluno.

Pretpostavljam da ta sposobnost mijenjanja oblija koju si odjednom

razvila nee vjeno trajati, zarei Tynnel. I on je bio ljut, primijeti Jherek, no
inilo se da kapetan svoje neodobravanje jednakomjerno dijeli izmeu
Sabyne i njega.
Ne, odgovori Sabyna, okrenuvi se prema kapetanu. Nee.
Onda ti predlaem da iskoristi to vrijeme dok riskira ivot. Koliko
ljudi ima na Jahau povjetarca?
Dvadeset i sedam, odgovori Sabyna.
Nisam ih vidio toliko, ree Tynnel.
Nikad ih nisi vidio sve, odvrati zgodna brodska arobnica.
Tynnel iskrivi lice. Koliko su spretni u upravljanju brodom?
Dobro se snalaze, ree Sabyna, i svi su teko naoruani.
Zna li kamo idu?
Do kraja Chionthara. Nakon toga Vurgrom se planira vratiti do Mora
palih zvijezda. Doao je u Baldurs Gate da bi isporuio predmet ovjeku
odgovomom za napad na Waterdeep i Baldurs Gate.
Misli sahuaginu odgovornom... zapoe Tynnel. ovjeku, ponovi
Sabyna. Zove se Iakhovas.
Novosti potresu Jhereka. Bilo jejedno misliti da su se morski vragovi
sami digli u napad na Obalu maa. Saznanje da je time upravljao ovjek, bilo
je zapanjujue.
Nikad nisam uo to ime, ree Tynnel.
Imam osjeaj da e ga uti. Vurgrom se kune da Iakhovas ide u More
palih zvijezda.
Vurgrom te natjerao da koristi onu stolicu koju je donio na brod, zar
ne? upita Tynnel.
Sram zapljusne Sabynino lice bojom. Nikad nisam vidjela nita slino.
Kad sjedim tamo, Jaha povjetarca djeluje ivlje no ikad. Kree se kad mu
kaem i kamo mu kaem.
Onda ga zaustavi, naredi Tynnel. U svojoj sljedeoj smjeni zaustavi ga
usred vode.
Sabyna odmahne glavom. Zbog toga bi samo poginuli. Kad doe moja
smjena, veu me u toj stolici pod straom. im bih to uinila, prerezali bi mi
grkljan, pa bi doli pobiti sve vas.
Ionako nas nee ostaviti na ivotu, ree Tynnel. Kad dovre s nama i s

Jahaem povjetarca.
Onda sam nam ja jedina ansa, objavi Sabyna. Ona prijee pogledom
preko posade i Jherek u njezinim oima ugleda brigu i uznemirenost zbog
njih. Dola bih vas i ranije pogledati, ali ne putaju me blizu skladitu.
Konano sam se dokopala svoje kabine i uzela jedan od napitaka koje imam.
Na alost, to mi je jedini ovakav. Namjeravala sam ga prodati u Lantanu,
arobnjaku koji nije uspio sam nauiti tu aroliju. Nakon ovoga, vie neu
moi ovako silaziti.
Moe li otvoriti vrata?
Sabyna odmahne glavom. Vurgrom stalno nosi klju sa sobom.
Moe ga zaarati, curo? upita Hullyn. Uspavat ga ili sprit
munjom?
Ve sam razmiljala o tome, ree Sabyna. Problem je - ako ne uspijem,
Vurgrom e pogubiti dvojicu od vas. Ako me sad uhvate ovdje, sigurna sam
da e ubiti dvojicu.
to, dovraga, onda radi tu dolje, riskirajui nae ivote? upita Aysel.
Ne znam jesu li vai ivoti ionako propali, ako vas ne uspijem izvui,
ree mu ona.
Aysel se otvorenih usta zagleda u nju, pa se bijesno okrene. Stavili smo
vrat u omu zbog te bezvrijedne male glupae. Neka je Umberlee proguta u
dubinama. Trebali smo se boriti tamo na doku.
Jherek krene prema njemu, a Aysel se okrene sa zlobnim cerekom na
okrutnom licu.
Prije no to se Jherek uspio pribliiti, Tynnel dohvati Aysela za ovratnik
koulje i zabije ga u zid. Ayselova glava uz tupi zvuk tresne o tvrdo drvo.
Omamljen, krupni mukarac padne na koljena.
Tynnel prebaci zahvat na Ayselovu kosu i povue mu glavu unatrag.
Zatim mu, razderavi unu resicu, iupa drugu naunicu u obliku bodea i
postavi otri noi Ayselu pred oko.
Jo jednu rije, obea Tynnel napetim glasom, i izrezat u ti lice tako
da e s njim plaiti malu djecu tijekom Mjeseeve gozbe. Jel ti jasno?
Paljivo kimni.
Aysel polako pogne bradu. Da, gospodine.
Jo neto. Kad stignemo do sljedee luke, bila civilizirana ili ne, ree
Tynnel, ti vie nisi dio posade ovog broda. Ja stojim uz one koji stoje uz

mene i dao sam ti prilian broj prilika.

Ne moete to uiniti, razbjesni se Aysel. Ja sam prokleto dobar
momar.
Jesi, odvrati Tynnel. To jesi, ali nisi nikakav ovjek. A sad zaepi
gubicu dok ti ne kaem da progovori.
Aysel une pored zida i s vruim bijesom zapilji se u Jhereka.
Tynnel je zadrao mali bode. Okrene se natrag Sabyni. Dok ima tu
sposobnost, elim da se skloni s Jahaa povjetarca.
Ti eli? Sabyna stisne oi. Otkad ja sluam ono to ti eli?
Tynnel je djelovao pomalo zapanjeno, no brzo se oporavio i strogo se
zapiljio u nju. Onda to smatraj naredbom.
Da je to bila naredba dok si ti zapovijedao ovim brodom, i da mi je
imala smisla, razmislila bih o njoj. Nijedno od toga sad nije tono.
Proklete ti oi, Sabyna, gubi se s broda kako sam ti rekao. Tynnel
zakorai naprijed.
Nesvjesno i Jherek zakorai, postavivi se tako da se moe uplesti na
Sabyninoj strani ako Tynnel silom krene na nju. Oboje su istog trena
primijetili njegovo pribliavanje. Tynnel se s naporom smiri, ne pribliavajui
se dalje.
Ako ja i odem s broda, izazove Sabyna, Vurgrom e poeti ubijati vas
dolje.
Curo, njeno ree Hullyn, kapetan je u pravu. Ovo nije mjesto za
mladu damu. Ako moe oti iz ove zbrke, idi.
Tamo vani ne bih imala kamo otii, ree Sabyna. Daj mi more i ja u
preivjeti na njemu, ali ne u tim ravnicama i rijetkoj umi. Rijeka bi mi mogla
ponuditi bolje anse, ali ni to me ne ini sretnom. Ona podigne siuni
pjeani sat koji joj je visio na ogrlici i provjeri pijesak koji je hitro curio.
Tamo bi bilo sigurnije nego ovdje, ustvrdi Tynnel. A kad ne bismo
morali brinuti o tebi, Vurgromov bi utjecaj na nas bio mnogo manji.
Kae ti. U brojevima je sigurnost, kapetane. Ili si to zaboravio?
Vrue mrlje boje bljesnu na Tynnelovim obrazima. Sve si blie
neposluhu.
Povuci granicu, ree mu Sabyna, i ja u je prekoraiti samo da budem
siguma da to oboje znamo.
Bogovi, ponekad si tako tvrdoglava.

Samo kad sam u pravu, a to zna. Sabyna se okrene Jhereku, Trebat

e mi pomo da se popnem tamo gore.
Kako eli, ree Jherek.
Osmijeh joj osvane na licu kad je zaula njegove rijei, a taj prizor
probode Jherekovo srce. Bila je tako lijepa i neovisna, a opet, tako daleko
iznad bilo ega emu se mogao nadati. Kad bi ona vidjela tetovau Krvavog
Falkanea koju je nosio, bilo bi to dovoljno da u njoj pokrene besmrtnu
mrnju.
Kako eli, ponovi ona njeno. Pokuat u ti spustiti nekakav napitak
za lijeenje ili barem neto pomade koju moe staviti na tu svoju glavu.
Jherek kimne. Hvala, gospo, ali ne mora se pretjerano brinuti oko toga.
Ja sam sasvim dobro, ree on, iako je znao da nije. U sebi se osjeao
slomljeno i nita nije elio vie od zdjele juhe kakvu bi mu gospa Iitaar
napravila kad bi bio bolestan.
Sabyna neto opsuje, a Jherek se zapanji. Bio je navikao na psovke iz
usta drugih momara, ali ne i s njenih usana lijepe brodske arobnice.
U sljedeem trenu, ona se zamagli. Pone se smanjivati i mijenjati, sve
dok prema Jherekovim izmama ne potri takor. Jo nesiguran na nogama
zbog groznice koja je divljala u njemu, Jherek se paljivo sagne i podigne ga.
Zatim polako dohvati eljeznu ipku iznad glave i pokua se povui prema
gore, no snaga ga izda.
Evo, mome. Hullyn mu prie i ispreplete ruke zajedno u improvizirani
stremen.
Hvala. Jherek stane na ruke krupnog mukarca i osjeti kako ga on
podie, sve dok nije dosegnuo eljeznu ipku. Sabyna u obliju takora samo
na tren zastane na rubu, a onda hitro odjuri.
Dok ga je Hullyn sputao, Jhereka uhvati vrtoglavica. Da nije bilo
Hullynove ruke na njegovu ramenu, sigurno bi pao.
Htio bih da neto ima na umu, ree mu Tynnel mrano. Oi su mu
gorjele dok ga je promatrao. Ako napravi bilo to zbog ega bi ona
odabrala stati na put opasnosti, odgovarat e meni.
Mladog mornara obuzme sav bijes i estina koje je uspio stei u Athkatli
i tijekom puta karavanom do Baldurs Gatea. Ja to nikad ne bih uinio,
gospodine.
Tynnel je djelovao kao da se eli svaati, no ipak duboko uzdahne i

okrene se. Vidjet emo.

Ne elei mu dopustiti da mirno ode, Jherek mu se obrati. Kapetane
Tynnel, u Athkatli ste mi rekli da ete Sabynu obavijestiti o tome da se neu
vratiti na brod. Znao sam da joj neete rei za tunjavu, no vi ste joj to
objasnili tako da je zvualo kao da se nisam htio ni pozdraviti s njom.
A to si joj ti rekao?
Jherek je oklijevao. Nastavio sam s vaom lai, gospodine.
Zato?
Zato to joj nisam htio rei istinu.
Ni ja, ree mu Tynnel. Da sam ti obeao neto drugo, ti bi je sigurno
elio ponovno vidjeti.
Jherek je znao da je to istina.
Takoer, nastavi Tynnel, donekle se slaem s Ayselom u tome da ti
jesi kao lani bakrenjak koji se stalno pojavljuje. Da nisi bio ovdje danas i
da nisi bio ranjen u pokuaju da je spasi, moda bih je uspio nagovoriti da
napusti brod i spasi se.
Jherek se nije slagao. Nije vjerovao da bi Sabyna napustila ijednog lana
posade Jahaa. Nikako nije mogao shvatiti zato Tynnel odgovornost za
Sabynina djela prebacuje na njega.
Slab i drhtav, mladi mornar polako ode natrag do mjesta na kojem je
sjedio prije Sabynina dolaska. U glavi mu je bubnjalo, a svjetlost mu je bola
oi. On ih zatvori i poloi glavu na ruke, osjetivi toplinu i masnou koja mu
se zalijepila za kou.
Jherek je patio u tiini, od fizike nelagode i od mentalne patnje kojoj se
sam podvrgavao. Prisjeao se Malorrijevih poduka koje su bile dio temelja
na kojima se gradio i preivljavao mrane godine nakon odlaska s oevog
broda. Fantom mu je uvijek govorio da ono to je potrebno napravi upravo
onda kad je to potrebno, da ne ulijee u nevolje i da planira samo ono to se
moe postii, a ne ono to je nemogue.
Nakon nekog vremena Jherek je zaspao. Snove mu je, neumomo ga
lovei, opsjedao morski pas.

XIV

9. kythorn, Godina eljezne rukavice

Laaqueel je plivala u Iakhovasovoj sjeni, s naporom odravajui korak s
njim. Posljednjih mjesec dana, nakon to se oporavio od bitke s Huaantonom,
Iakhovas je djelovao jo jaim. Malenti sveenica nagaala je da njegova
nova snaga dolazi iz nekog predmeta, za kakvima su neprestano tragali
njegovi pijuni i sluge. Nijedno ljudsko bie nije moglo plivati brzo kao
sahuagin, ili malenti, a nijedan sahuagin nije mogao plivati brzo kao Iakhovas.
Nastavila se muiti dok su jurili kroz tunele ispod sahuaginske palae.
Sahuaginski domovi uvijek su posjedovali brojne ulaze iza kojih su slijedili
tuneli koji su se granali u svim smjerovima. Labirinti su sahuaginima sluili i
za zabavu i kao obrambeni mehanizam, a najsloeniji od njih bili su
konstruirani upravo ispod palae.
Malenti se trudila zapamtiti put. Iakhovas nikad nije dva puta iao istim
putem i znala je da se njegove rute promiljeno preklapaju i isprepliu. Bio je
to trajni podsjetnik da e, iako su bili ujedinjeni Sekolahovom voljom i
perom pored njezina srca, Iakhovas uvijek ii svojim putem.
Pouri, mala malenti, izazivao ju je Iakhovas. Ne elim da me moj narod
eka. Bilo bi nedolino da Kraljevska velika sveenica nije na svom mjestu

kad objelodanim svoju objavu.

Kakvu objavu? Laaqueel zapliva bre, rairivi plivae koice na nogama
i rukama kako bi bolje hvatala vodu. Ipak, nije mogla smanjiti udaljenost.
Uznemirivao ju je pogled na njegovo ljudsko oblije koje je s lakoom jurilo
za nju nedostinom brzinom.
Strpljenja, mala malenti. Znam da su dogaaji u Baldurs Gateu iscrpili
dio naih zaliha, a ak se i divlja priroda sahuagina pomalo obeshrabrila.
Pripremio sam sve da bih to popravio. Vjeruj mi, danas e sahuagini dobiti
novo nadahnue.
U Laaqueel se probudi sumnja. Od svog sastanka s gusarima Nelanthera,
Iakhovas je prtao od energije i tajnovitosti. Izvivi se u posljednji as, on
skrene za posljednji ugao tunela kojeg je pratio.
Slijedei kovitlac vode kojeg je ostavio za sobom, Laaqueel pokua
skrenuti za ugao, ali ne uspije. Zabila se u grubi zid i ozlijedila si kou.
Progutavi uzvik boli, ona se odgume od zida i nastavi slijediti Iakhovasa.
Nakon sljedeeg zavoja on izleti ravno prema gore, kroz jo jedan tunel.
Laaqueel ga je vidjela kako je bljesnuvi kao strijela hitro izjurio iz otvora.
im je izaao, Iakhovas rairi ruke. Znajui da on njezinom narodu
izgleda kao mujak sahuagina, Laaqueel prepozna stav koji je zauzeo.
Sahuaginske su se peraje rairile, privlaei panju. Njegov je dolazak bio
elegantan i impresivan, i cijelim se tijelom prikazao kao grabeljivac.
Laaqueel izae iz tunela i ue u veliku odaju iza prijestolja u amfiteatru.
ula je fijuke i zviduke gomile i znala da su planirane gladijatorske igre ve
poele. Bila je obavijetena o njima, no radije je ostala u svojim odajama
dok nisu poslali po nju.
Iakhovas se spusti na noge. Istog ga trena okrue Kraljevski crni trozubi,
jedva ostavivi dovoljno mjesta Laaqueel da stane pored njega. Iakhovas je
pogleda svojim jedinim okom. U dubinama crne jame prazne one duplje,
uini joj se da je vidjela neto metalno.
Promijenila si odjeu nakon napada, ree lakhovas.
Jesam. Laaqueel nije objanjavala zato je poela nositi omraenu
ljudsku odjeu. Nije to mogla ni sebi objasniti. Vjerojatno je glavni razlog
bio nain na koji se Krvavi Falkane razbacivao svojom seksualnom
agresivnou i njegovo djelovanje na nju. Meutim, primijetila je da je
Iakhovas svjestan njezine golotinje, iako to nikad nije spominjao. Osjeaj je

bio izrazito nelagodan. Nikad prije nije doivjela osjeaje ili zbunjenost koju
su ta dva mukarca sad izazivala u njoj.
Ipak, Krvavi Falkane je imao neto to je zapamtila. Ponekad bi nou
ponovno osjetila njegove usne na svojima, vrele kao otrovan dodir
vinanquelta. Nije bio dovoljno jak da izazove bol, no prekidao joj je san.
Prije su samo molitve imale takvu snagu.
Mogunost saveza s njim nije joj naputala um. To bi je postavilo u
ravnopravniji poloaj s Iakhovasom. Iako je znala da bi pokuaj sklapanja
takvog saveza naljutio Iakhovasa, ipak je smatrala da bi onaj lukavi, okrutni
dio njega potovao njezine napore.
Iakhovas se uputi do terase iznad amfiteatra. Sjedne na prijestolje, a
Kraljevski crni trozubi raire se oko njega. Laaqueel stane pokraj prijestolja.
Ispod njih, na zavojitom obrascu poda amfiteatra, devet zarobljenih
stanovnika povrine borilo se s afancom. Plavo-siva zvijer imala je opaku
klinastu glavu i usta puna zuba, jo naglaenija dugakim brkovima. Po grai
nalik ribi, bila je dugaka gotovo pedeset stopa i esto su je zbog veliine
zamjenjivali s kitom.
Laaqueel je znala da je Iakhovas namjemo odabrao devet ljudi. Taj je
broj imao veliko znaenje u sahuaginskoj kulturi. Bilo je devet baruna i
smatralo se da od tog broja dolazi mo.
Ljudi su se borili jer nisu imali drugog izbora. Naoruani trozubima,
pokuavali su se drati to blie tlu. Da su pokuali plivati, afanc bi ih lako
pokupio.
Mahnito razmahujui perajama, afanc pone kruiti iznad grupe. Jurio je
sve bre i bre, dok se u vodi nije pojavio vrtlog. Lijevak u brzim skokovima
zaplee preko mozaika na podu amfiteatra i pone razbacivati ploice. Kr se
uskovitla u vrtlogu.
Prekasno shvativi opasnost, ljudi pokuaju pobjei, no vrtlog ih zahvati.
Usisavanje ih otrgne s tla i izvue na otvoreno. Dok su se ljudi kovitlali na
vanjskim rubovima vrtloga, afanc se hitro obruavao na njih i komadao ih
svojim eljustima. Kad god bi stvorenje zagrizlo u lovinu, krv bi se prolila u
vodu. Za manje od minute, svih devet stanovnika povrine bilo je mrtvo.
Sahuagini u gledalitu urlali su u okrutnom veselju.
Iakhovas im prepusti njihov trenutak, pa ustane i podigne ruke traei
panju. ekao je dok se sve oi nisu okrenule prema njemu, pa ree: Moj

narode, dugo sam se molio za nau budunost. Od Sekolaha nisam traio

milost za Nas Koji Jedemo, jer bi to bilo glupo. Traio sam snagu. Moramo
biti jaki, jai nego ikad prije. Naa sudbina lei pred nama, odjevena u
ljudsko meso i ljudsku smrt. Od njih moramo oteti ono to nam pripada po
volji monog Boga Morskog Psa.
Rijei su mu se snano prenosile kroz amfiteatar. Laaqueel osjeti kako je
pokreu i bila je siguma da, to god Iakhovas mislio da ini, Sekolah ipak
djeluje kroz njega.
Nai su gubici u Baldurs Gateu bili veliki, ree Iakhovas. Mnogo je
naih ratnika palo u bici, no i to je prema Sekolahovoj volji. Na put ne moe
biti lak, ne ako elimo ostati vjerni naem naslijeu. Sekolah nas je pronaao
i oblikovao kao ratnike. On zastane. Ne, on nas je u svojoj mudrosti
oblikovao u najbolje ratnike.
Klicanje odjekne po amfiteatm. Laaqueel je promatrala svoj narod,
znajui da ih Iakhovas ima na dlanu.
Unosimo strah u srca svih koji se usude stati na put Nama Koji
Jedemo, nastavi Iakhovas. A tako treba biti sad i zauvijek. Uzeli smo im
ivote te noi, kao i u Waterdeepu, a zbog svojih smo gubitaka postali jo
jai.
U amfiteatru je afanc dovrio svoju potjeru za komadiima tijela koji su
jo plutali u vodi. Nijedan od sahuaginskih straara nije se odvaio dohvatiti
zalogaje koji su bili tako izazovno blizu.
Neki od vas moda misle da bismo na neko vrijeme trebali stati s naim
ratom protiv stanovnika povrine, ree Iakhovas, no to bi bilo samo
poputanje pred slabou.
Tiina zavlada amfiteatrom. Laaqueel je znala da se nitko ne usuuje
pobiti njegove rijei.
Rodili smo se zato da se borimo i poginemo. Iakhovas baci pogled
preko okupljenih sahuagina. Ako uinimo ita manje od toga, odriemo se
svega to znamo. I zato vam sad kaem da mi je reeno da vas odvedem do
novog bojnog polja, mjesta gdje moemo izazvati jo vie straha u srcima
prokletih stanovnika povrine.
Laaqueel je sluala, pokuavajui pogoditi kamo e ih Iakhovas poslati.
Kao mogunost, postojale su zemlje Sjajnog juga i Carstva pijeska. U oba je
podruja bilo mnogo pomorske trgovine.

Poslan mi je san, nastavi Iakhovas, o moru daleko odavde. O

kopnenom moru kojeg omraeni ljudi dre u zarobljenitvu. Nevjerica se
proiri kroz redove sahuagina. Laaqueel osjeti kako joj srce usporava, no
pero ga ubode i ono se vrati u uobiajeni ritam.
Opusti se, mala malenti. Znam to inim.
U tom kopnenom moru, kojeg njegovi stanovnici zovu Seros, vidio sam
tisue zarobljenih i podjarmljenih sahuagina. Na nama je da ih pronaemo i
oslobodimo iz zamke koju su im postavili ljudi.
Jo buke izbije u redovima i Laaqueel shvati da je Iakhovas opasno blizu
tome da izgubi naklonost gomile. Gotovo nijedan sahuagin nije uo za
kopneno more. Bilo je nezamislivo da bi netko mogao drati itavo more u
zarobljenitvu. Takvu nakaznost teko su mogli i shvatiti, a kamoli u nju
povjerovati.
Istina je! zagrmi Iakhovas. Nitko ne moe sumnjati u moju rije, rije
vaeg kralja!
Istog trena, veina glasova se stia, no Laaqueel je znala da ta posredna
prijetnja nije umanjila zbunjenost njezina naroda.
Odvest u vas tamo, ree Iakhovas, i pronai emo na narod. Bit e
nam otvoren put kako bismo postigli nau najveu pobjedu. Na e narod
ponovno biti ujedinjen i nee vie biti razdvojen neznanjem koje nam nameu
omraeni stanovnici povrine. Dajem vam svoje obeanje i stojim iza njega u
krvi bitke, kako bih vam dokazao da Sekolah podrava naa djela.
Prije no to je bilo tko shvatio to se dogaa, Iakhovas skoi s terase i
otpliva u amfiteatar. Afanc ga istog trena primijeti i zamahnuvi perajama
krene prema njemu.
Kraljevska straa hitro se pripremi da mu krene u pomo. Laaqueel
posegne za darovima koje je dobila od Sekolaha, pitajui se hoe li ijedan od
njih biti dovoljan da se suprotstavi udovitu koje je kliziio prema
Iakhovasu.
Ne! povie Iakhovas. Ne upliite se. Vjerujte u Sekolahovu volju.
Laaqueel pojuri do ograde terase. Strah je tutnjio kroz nju dok se pitala
to e joj se dogoditi kad afanc ubije Iakhovasa.
Iakhovas je nepokretno visio u vodi, plutajui daleko iznad poploanog
poda. On isprui ruke, izbaenih kandi na rukama i nogama.
Afanc se zaleti ravno na njega. Stvor otvori usta, znajui da mu lovina ne

moe pobjei.
*****
Jherek se probudi iz nemimog drijemea opsjednutog morom morskog psa
koji ga je progonio. Blijeda je mjeseina strujala kroz eljezne ipke iznad
njega, otkrivi mu da je jo uvijek no. Oko sebe je uo poznatu kripu snasti
i dasaka Jahaa povjetarca. Odozgo su dopirala dva muka glasa koja su
oputeno razgovarala.
Gotovo cijela posada Jahaa povjetarca spavala je oko njega. Mukarci
su se stisnuli jedan uz drugoga, titei se od hladnoe noi koja je ispunila
skladite. Samo je Tynnel bio budan, sjedei na drugom kraju skladita i
zurei u eljezne ipke iznad glave.
Jherek ga nakratko pogleda, pa hitro nelagodno skrene pogled. Zatim
zatvori oi i nasloni glavu na zid. Od njihova sukoba prije nekoliko dana,
nisu si imali mnogo toga za rei.
Jhereka je jo uvijek drala slaba vruica, no nije bilo onako loe kao
prije. Goijela je i povremeno ga budila, no barem se nije stalno tresao.
Meutim, hladnoa ga je grizla svojim nazubljenim onjacima, i on poeli da
ima pokriva, tako da se ne budi ukoen.
Koliko je Jherek znao, Jaha povjetarca je jo uvijek, kao i svake noi,
jedrio rijekom Chionthar. Stari kapetan Finaren, koji nikad nije volio
putovanje rijekom, rekao mu je da se brodovi na rijeci nou usidre. Nono
putovanje bilo je prerizino zbog nevidljivih sprudova koji su mogli otrgnuti
kobilicu broda, i zavoja koji su se lako mogli promaiti, pa bi brod naletio na
obalu. Mladi mornar je znao da mora postojati neki razlog za Vurgromovu
urbu i elio je da ga moe barem naslutiti.
Od groznice su mu se osuila usta. Tiho, da ne uznemiri ljude oko sebe,
Jherek se uputi do bave s vodom. Napuni kutlau koja je visjela sa strane i
dobro se napije.
Malorrie.
apat odozgo privue mu panju. Na tren pomisli da mu se uinilo da
uje Sabynin glas, ali to je vjerojatno bio tek rezultat eznutljivog
razmiljanja i groznice.
Malorrie.

On pogleda gore i uini mu se da vidi gotovo neprimjetno treperenje neba

posutog zvijezdama. Sabyna? tiho ree.
Imam klju od zatvora. inilo se kao da joj glas dolazi iz samog zraka.
Kako si...
Vurgrom povremeno spava. ekala sam dok se njegov mag nije zadubio
u svoja prouavanja, pa sam iskoristila priliku.
To je bilo ludo, ree Jherek. Mogli su te povrijediti.
Tiina. ula sam njihov razgovor. Sutra emo stii do kraja rijeke. Ako
emo ikad imati priliku, to mora biti noas.
Jherek kimne. Slaem se, gospo. Kad mi da klju, skloni se s broda.
Ovdje mogu biti korisnija.
Ne, tiho ree Jherek.
Nemamo vremena za rasprave. Iako sam nevidljiva, ako ijedan od
gusara u pravi tren pogleda u mom smjeru, moe shvatiti to se dogaa. Ako
se Vurgrom probudi i shvati da mu je nestao klju, nastat e pakao.
Naravno.
Isprui ruku.
Jherek je poslua, stojei na prstima. Tvrdi metalni klju dodime mu
prste i on ga dohvati. Osjeti toplinu Sabynine ruke, koja se nakratko stisnula
oko njegove i poeli da je dodir trajao due. Istog trena preplavi ga sram i
osjeaj krivnje. On je nije bio vrijedan. Lice mu je gorjelo i on se ponada da
je u zatvoru premrano da bi ga brodska arobnica mogla vidjeti.
im budete spremni, ree Sabyna, morate krenuti. Ima jo samo
nekoliko sati do zore i veina gusara spava.
Da, gospo.
Rekla sam ti da me ne zove gospom, prekori ga Sabyna.
Kako eli.
Kako eli, ponovi ona. Svia mi se kako to zvui.
On zauje osmijeh u njezinom glasu i srce ga zaboli to ga ne moe
vidjeti. Tad shvati koliko je sebian, i zato to je eli vidjeti i zato to je
zadrava ovdje, pa apne: Mora poi prije no to te netko primijeti.
Dobro. Neka Tymora dobrom sreom blagoslovi i tebe i posadu,
Malorrie od Velena, i neka sigurno preivi ovu no.
I ti, gospo. Nije znao je li ga ula. Iako joj nije uo korake, znao je da
je otila.

Daj mi klju, deko, ree kapetan Tynnel grubim glasom. Jherek mu

odnese klju. Ono malo prijateljstva to je postojalo izmeu njih kad su se
upoznali nestalo je. Mladi momar jo uvijek nije znao kako ili zato se to
dogodilo.
Tynnel ustane. Idemo probuditi ove pse. Tiho. Moramo vratiti moj brod,
i to u jednom prokletom komadu, ako Selune dopusti.
Za nekoliko trenutaka probudili su posadu. Svi su bili puni straha i
nervozne energije kad je Tynnel ugurao klju i okrenuo ga u kljuanici. Brava
istog trena kljocne.
Izali su kroz vrata u potpunu tamu koja je prekrivala sredinu skladita,
kreui se uz pomo sjeanja i dodira. Jherek je bio prvi, a Tynnel iza njega.
Brzo je disao, zbog straha i groznice koja ga je jo uvijek drala. On prevue
rukom po zidu, pronae stepenice koje su vodile do glavne palube i krene
prema osvijetljenom kvadratu podnih vrata.
Tynnel ga zgrabi za zglavak. Kad se popnemo na vrh, nastat e zbrka.
to god bilo, moramo preuzeti kontrolu nad kormilom - inae e se Jaha
povjetarca nasukati.
Da, gospodine. Unato napetosti izmeu kapetana i sebe, znao je da e
naredbe provesti to bolje moe. Nastavio se uspinjati, polagano, paljivo
premjetajui teinu tako da mu stepenice ne zakripe pod nogama. Srce mu
je luaki udaralo i natapao ga je znoj od groznice.
Prije no to je gurnuo glavu iz skladita, on proviri na palubu. Baci samo
kratak pogled na mranu obalu koja je jurila pored njih i gotovo mu se zavrti
u glavi od arolijom poveane brzine Jahaa povjetarca. Hitro skrene
pogled.
Pored oblinje ograde razgovarala su dva gusara. Shvatio je da priaju o
Sabyni i tome kako im je Vurgrom obeao brodsku arobnicu kad stignu do
kraja rijeke, u Planine sumraka.
Mladog mornara preplavi bijes zbog njihova zornog opisa, no on ipak
zadri kontrolu nad sobom. Malorrie mu je uvijek objanjavao opasnost od
bijesa. Gospa Iitaar ga nikad nije opratala.
Jo su dva ovjeka stajala na krmenom nadgrau, upravljajui kormilom.
Vurgromov brodski mag sjedio je u bronanoj stolici postavljenoj na
nadgrae. Na njoj se odraavala mjeseina. Jedra su se pomicala i
povremeno praskala, no ispod njih su se nalazila duboka jezera sjene, koja bi

pametan i spretan ovjek dobro mogao iskoristiti.

Zemlja s obje strane rijeke Chionthar bila je prekrivena zakrljalim
biljem, niskim, zdepastim drveem i velikom koliinom grmlja. Uz obalu je
stajalo svega nekoliko visokih stabala i naginjalo se nad rijeku. Brodski je
arobnjak tjerao Jahaa povjetarca po sredini korita. ak i uz maginu
brzinu kojom je plovio, brod je glatko klizio nasuprot struji.
Krenite, naredi kapetan Tynnel.
Jherek se odgume iz skladita i ostane pogrbljen dok je prelazio palubu.
Hodao je brzo, ali paljivo, zadravajui se u sjenama jedara. Meutim, iza
sebe je uo kako se posada penje na palubu, a uli su je i gusari.
Hej, to se to, dovraga, dogaa? povie netko.
Odustajui od pokuaja neujnog i neprimjetnog prelaska palube, Jherek
potri prema krmenom nadgrau. Groznicu i nesigumost je potiskivao u umu.
ivot ili smrt, sve je ovisilo o sljedeih nekoliko minuta.
ovjek koji je stajao pokraj brodskog maga krene naprijed, piljei prema
palubi i pokuavajui otkriti izvor metea.
Zarobljenici su pobjegli! vrisne netko. Oglasi uzbunu!
Maevi sikui izlete iz korica. Na pola puta uza stepenice, Jherek skoi
na ovjeka nagnutog preko ograde i uhvati ga za prednjicu koulje. Mladi
momar svom snagom povue, pa ga prebaci preko ograde. Dok je gusar
vritei padao, Jherek mu iupa sablju iz ruke. U asu kad je spustio
stopalo na vrh stepenica koje su vodile prema krmenom nadgrau Jahaa
povjetarca, mladi momar je uo prtanje slomljenih kostiju kad je ovjek
pogodio palubu.
On potri prema brodskom magu, jezovito svjestan bitke koja je izbila iza
njega.

XV

9. kythorn, Godina eljezne rukavice

Nevjerojatno, no u posljednji tren prije no to ga je afanc dohvatio,
Iakhovas se pomakne dovoljno daleko da izbjegne eljusti zvijeri i zabije joj
aku punu kandi u obraz, uhvativi se za njega. Zapanjen drskou stvorenja
koje mu se usudilo suprotstaviti, afanc zapliva bre, a Iakhovas upotrijebi
kande na rukama i nogama kako bi se uspeo zvijeri na lea.
Posjevi se iza afancove klinaste glave, lakhovas mu zabije none kande
u tijelo, pa ga pone derati rukama. iroke trake mesa odvajale su se sa
stvorenja i plutale u komadima. Iakhovas se nije poigravao. elio ga je to
prije ubiti.
Promatrajui ga kako divovsko stvorenje alje u smrt, Laaqueel se
prisjeti pria o Daganisoraanu, zlikovcu i junaku mnogobrojnih sahuaginskih
pria. Znala je da je Iakhovas upravo to i planirao.
Mahnito derui, Iakhovas stvorenju probije jedno oko. Afanc je ibao
glavom na sve strane, isputajui urlike boli koji su zvuali vrlo ljudski.
Laaqueel je ula da su afanci mogli nauiti neke od ljudskih jezika, da bi

mornare mogli lake namamiti u smrt.

Ispraznivi onu duplju, lakhovas se pomakne po afancovom licu.
Zakvaio se nonim kandama i jednom rukom, a drugom posegnuo u krvavu
duplju. Probio je mekano tkivo koje vie nije moglo zatititi ranjivi mozak.
Morao je ugurati glavu i cijelo jedno rame u duplju, kako bi dospio do
dubine na kojoj je mogao dosegnuti mozak, no nije oklijevao.
Laaqueel nikad nije vidjela takvo divljatvo i znala je da je Sekolah
dobro odabrao svoje orue za rat protiv stanovnika povrine. Sahuagini u
gledalitu urlali su u divljakom iekivanju, ne bojei se vie za svog kralja.
Umjesto toga, klicali su mu.
Afancovi pokreti postanu istrzani, dokazujui da je Iakhovas otetio
mozak. Drhtaj mu proe cijelom duinom tijela i on ugine. Izvukavi se iz
rane koju je napravio u oku, Iakhovas skoi s trupla i otpliva visoko iznad
amfiteatra.
Ja sam Iakhovas! zagrmi. Ja provodim volju Sekolaha, Boga Morskog
Psa, i ulijevam strah u srca neprijatelja Nas Koji Jedemo! Nitko mi se nee
suprotstaviti!
Sahuagini u gledalitu ustanu i nonim perajama zapljeu po kamenu.
Grmljavina, koja se brzo irila kroz vodu, razlegne se po amfiteatru.
Doite i jedite, pozove ih lakhovas. Sekolah nam je podario ovu
nagradu. Meso je meso!
Sahuagini zaplivaju sa svojih sjedala, tako blizu jedni drugima da su
izgledali kao jato riba. Mutno svjetlo odraavalo se s njihovih ljuskavih tijela
dok su se obruavali na Iakhovasovu lovinu i poinjali se mahnito hraniti.
Laaqueel osjeti potrebu da im se pridmi, da otkrije svoje podrijetlo, no
znala je da nikad ne bi mogla u potpunosti pripadati tom svijetu. Uvijek e
biti izopenik, udovite meu sahuaginima, no ipak se njima ponosila.
Iakhovas je za tren plutao iznad amfiteatra, a onda otpliva do nje.
to sadmisli, mala malenti? upita je, sputajui se pored nje.
Misljm da slijedi struje koje ti je podario Bog Morski Pas ak i pomnije
no to bi to sam htio priznati.
Iakhovas se nasmije. Ah, mala malenti, ispovijeda toliku vjeru, a ipak si
tako puna sumnji. Nauit u te da vjeruje.
Laaqueel pomisli da bi mu mogla rei kako je jedino u to sumnja upravo
on, a ne Sekolahova volja. Ipak, odlui da nee. Put pred njima djelovao je

naporno. Bila je uvjerena da imaju boansko vodstvo. Sahuagini e uzeti

natrag obale mora, ukljuujui i sramotu kopnenog mora.
Pridrui mi se, ree Iakhovas. Pozvat u ostale da odgovore na na
poziv. On podigne glas i zapjeva pjesmu dubine kakvu su sahuagini koristili
za komuniciranje preko ogromnih udaljenosti. Pjevao je pjesmu osvete i
krvoednosti, borbe i pobjede, privlaei sahuagine i sve vrste stvorenja koja
su ga mogla razumjeti.
Pjesmu dubine nije bilo tako lako zapoeti. Bilo je potrebno vrijeme da
se pripremi poruka, da se uredi nain na koji e se otpjevati, no Iakhovasova
je pjesma bila jednostavna. Bio je to poziv na pokolj, na krvoprolie koje e
ui u povijest iznad i ispod vodene linije Faeruna.
Laaqueel mu se pridrui, pridodajui mu i svoju mo. Kraljevska je
straa bila sljedea, a onda se pridrue i svi ostali glasovi u amfiteatru. Dok
je pjevala, radost je strujala kroz malenti. Inae bi kralj i Kraljevske velike
sveenice u pjesmu dubine poveli pet stotina pjevaa i rijei bi dosegnule
udaljenost od ak petnaest stotina milja, no sad su tu bile tisue zdruene u
pjesmi. Cijelo je selo pjevalo. Laaqueel je znala da je nemogue procijeniti
koliko e daleko doprijeti pjesma dubine, no znala je da e oni koju je uju,
oni kojima je namijenjena, odgovoriti.
*****
Prijatelju Pacyse, to te mui?
Stari bard trepne, zurei u umu oko njih. Kad su on i Khlinat stigli, nije
tono znao gdje se nalaze, no drvosjea iju su vatru ugledali rekao im je da
su u umi Gulthmere, sjevemo od Orsraun planina. Nalazila se na zapadnoj
obali Mora palih zvijezda, s Turmishem na jugoistoku, te Starmantleom i
nezavisnim gradom Westgateom na sjeverozapadu. Krenuli su pjeke prema
Starmantleu, radije nego preko Orsraun planina.
Osvijetljen s lea sjajem njihove logorske vatre, Khlinat je zaprepateno
zurio u barda.
to je? upita Pacys, ne shvaajui.
Stenjao si i jaukao, ree mu Khlinat, ko ovjek kojeg u grob vue
opor gladnih ghoula.
Nevoljko, Pacys sjedne. Kako je stario, znao je da mu se san vie ne

vraa onako lako kao kad je bio mlai. Ponekad ga je morao zavoditi kao
nesigumu ljubavnicu, a ove je noi bio siguran da mu se vie uope nee
vratiti.
San, ree patuljku.
Nije to bio san, kladim se, ree Khlinat. Kosa mu je visjela u upavom
neredu, protkana liem od spavanja na tankim slamaricama koje su nosili.
Onda nona mora.
Doi ovamo i sjedni pored vatre, zamoli ga Khlinat. Zagrij si malo
kosti, pa e se rijeit tih mora.
Pacys se pomakne blie vatri koju su odravali da se obrane odhladnoe
noi. Khlinat joj doda jo nekoliko grana. Treperavi uti plamenovi eljno
liznu uz suho drvo.
Moda malo onog gulaa od ranije, predloi Khlinat. Da se i iznutra
zagrije.
Ne, hvala, ree Pacys. Vatra e biti dovoljna. On isprui ruke iznad
vatre, ponovno se zaudivi kako i nakon svih tih godina dobro izgledaju.
Poznavao je nekoliko bardova koji su zbog artritisa ili nezgoda izgubili svoju
vjetinu.
Pa, to je bilo u toj nonoj mori? upita patuljak.
Pacys odmahne glavom. Nije bilo slika. Barem se ja nijedne ne sjeam.
Tad zastane. Meutim, uo sam pjesmu koju jedva da sam mogao
razumjeti.
On posegne za jartingom koji mu je u futroli stajao pored slamarice.
Unato svojoj dobi, sjedio je prekrienih nogu. Proveo je desetljea na tlu, na
stolovima u krmama, na jastuiima u kraljevskim odajama i na palubama
brodova. Taj mu je poloaj bio prirodan.
Khlinat je utke sjedio pored njega, sa sjekirama nadohvat ruku. Neravan
teren bio je naporan za patuljka s drvenom nogom, no nije se alio.
Pacys je znao da je kraj sebe dobro imati hrabrog druga, kad je budunost
djelovala tako nesigurno. On izvue jarting iz futrole, pomiluje ice i hitro ih
ugodi, pa posegne za pjesmom.
Zatvori oi, potpuno joj se predajui. Otkad su stigli u umu Guthmere,
pjesme su mu neprestano bile u mislima, gotovo previe njih da bi ih mogao
pratiti, a opet, kad bi ih spojio zajedno, vrsto su se preplitale. Prsti su mu
lako pronali note i nije se iznenadio shvativi da ih ima i novih. Bilo je to

kao da kopa rudu u planini punoj bogatih ila. Unato koliini novih skladbi
koje su mu dolazile, znao je da ih ima jo mnogo za pronai.
Zatvorivi oi kako bi se usredotoio, stari bard osjeti sladak miris dima
iz Khlinatove lule. Iako prije nije razmiljao o tome, niti je znao zato to ini,
on posegne za mirisom, osjeti njegovu glatku prirodu i ugradi ga u pjesmu.
Ovo je moj dio, iznenaeno e Khlinat.
Jest, ree mu Pacys, smijeei se. Glazba je bila toliko iva i iskrena
da je patuljak ak i nakon samo nekoliko kratkih fragmenata uspijevao
zapamtiti razliite dijelove. Pacys na trenutak izbaci druge melodije i ostavi
samo note koje je pronaao za dim lule.
Moja lula? upita Khlinat.
Pacys se nasmijei i otvori oi. Prepoznao si?
Kako ne bih? upita patuljak. Tako mi dugih koraka Marthammora
Duina, kako moe uhvatiti dim lule u pjesmi? uo sam bardove koji su to
inili s glasovima ljudi i ivotinja i toga, ali ovo nikad.
Pacys odmahne glavom. Kao to sam ti rekao, prijatelju, ova je pjesma
uistinu namijenjena samo mojim uima i rukama. Doao sam na svoje. Srce
starog barda zadrhti kad je prepoznao istinu iza te hrabre izjave. On se smiri
kroz glazbu, svirajui svoje uzbuenje dok ga nije doveo do mirnijeg ritma.
Jedino to ga je uznemiravalo bila je injenica da ne zna to bi sljedee
trebao poduzeti. U Narrosovoj prii toga nije bilo. On zastane u svirci,
promatrajui kako iskre zarobljene dimom umiru nisko iznad vatre.
Mjeseina je ljubila valove koji su se razbijali o obalu blizu njih. On povue
njihov zvuk u sebe i uini ga svojim.
Oghma mi pomogao, apne Pacys patuljku, ali nikad se u ivotu nisam
osjeao ovoliko ivim. Trebalo bi biti greno ovako se dobro osjeati.
Jest, sloi se Khlinat. Al ti i ja, mi znamo istinu ivota, stihoklepe.
Da svaki dan koji gazi po ovoj zemlji dio tebe umre. Uskoro ostane bez
novih stvari, novih mjesta, novih ljudi. Lutalica, to sam oduvijek htio biti, al
sam na jednom mjestu ostao predugo. A ta potraga u koju si krenuo, to ti je
pravi test za ovjeka. Djelomino sam ti se zato htio prikrpati, da iskapim
talog tvojih pustolovina. Ako mi Marthammor Duin da, toga nee biti malo.
Pacys dodirne ice jartinga, istraujui sve ono to mu je bilo novo.
Samo bih volio znati kamo bismo trebali ii. Starmantle je najblii grad
vrijedan spomena.

Previe brine o stvarima koje e se pobrinut same za sebe, ree

Khlinat. Kad ide u potragu, ti si rua kompasa na karti. Ne moe a da ne
ide u pravom smjeru, kolko ti god on u tom trenu izgledao krivo. Zapamti
moje rijei, stihoklepe, i to dobro. Stari je bard vjerovao u samopouzdanje
svog novog prijatelja, no osjeao je i dodir neke hladnoe. ulom roenim u
godinama putovanja i samoe, Pacys shvati da ih netko promatra. On uhvati
patuljkov pogled i ree: Privukli smo panju.
Patuljak izvue jednu od svojih sjekira i prevue palcem preko otrice. I
ja sam osjetio kako neto njuka oko nas. Moda da odem pogledat.
Pacys spusti aku ovjeuljku na rame. Ne. Mislim da nee biti
potrebno.
U umi je stajala sjenka, vitka i nekako kraljevska, kao dio tamnog
krajolika, a opet nekako izdvojena. Mjeseina je blistala na sjajnim
povrinama onoga to se Pacysu inilo kao ovjekova odjea.
Kad je ovjek izaao iz sjene, a njegova tamna koa i srebrno-bijela kosa
mokro zablistale na svjetlu logorske vatre, Pacys pomisli da su privukli
panju drow vilenjaka. Stvorenje je imalo oputene, glatke pokrete vilenjaka.
Bio je gol, osim borbenog remenja koje je sadravalo pojas s noevima, i
sjajnih gamaa. U desnoj je ruci nosio koplje duge otrice.
Khlinat divlje opsuje i sa sjekirama u rukama skoi, okrenuvi se oko
drvene noge. Dobro, ti gadni lopove, da te vidimo!

XVI

9. kythorn, Godina eljezne rukavice

Dok je Jherek trao prema magu u zaaranoj stolici, gusar iza njega skoi
naprijed i posegne za maem koji mu je u koricama visio za pojasom.
Izvukao ga je prije no to je Jherek uspio stii do njega.
Taj pokret privue panju brodskog maga. ovjek se baci iz stolice.
Naputen, bez snane ruke za kormilom, Jaha povjetarca se nagne,
zaljuljavi se protiv struje umjesto da isto ree kroz nju. Vjetar i jedra borili
su se s guranjem rijeke, sve jae njiui brod.
Jherek se vjeto kretao s ukradenom sabljom, parirajui udarcima
kormilara i sluajui uzvike gusara koji su budili brod. Ali jo nije bio posve
spreman za borbu i kretao se presporo da bi nakon uspjenog pariranja na
vrijeme uzvratio udarac. Gusar ga je blokirao na palac od svog lica.
Psujui i prizivajui na Jhereka najcrnje zlo, gusar klizne maem uz
sablju mladog momara i proe kroz njegovu obranu. Prije no to je to Jherek
mogao predvidjeti, protivnik ga udari glavom u lice. Jhereku procuri krv iz
nosa, ulijevajui mu slan okus u usta, i on osjeti kao da mu je ponovno
eksplodiralo tjeme.
Mladi momar zatetura unatrag, jedva stigavi podignuti sablju na vrijeme

da mu gusar ne odsijee nogu podlim potezom kojeg on sam nikad ne bi

pokuao. elik zazvoni, jasnim zvukom koji je probijao ui.
Dohvati to prokleto kormilo, Malorrie! zagrmi kapetan Tynnel. Dva su
mu gusara blokirala put uz stepenice do krmenog nadgraa. Borio se s njima
uz pomo kuke za namatanje ueta koju je skinuo sa ograde. Ako ne
preuzme kontrolu, Jaha povjetarca e zavriti na obali rijeke kao gomila
trijea za potpalu!
Jherek je znao da je to istina i ta ga pomisao ispuni strahom. Nije znao
gdje je Sabyna, no na nju je prvu pomislio. Ne smije si dopustiti neuspjeh.
On se posveti maevanju, izvlaei sve trikove i preace kojima ga je
poduio Malorrie.
Zbog groznice i slabosti osjeao se kao da zaostaje pola koraka za onim
to pokuava uiniti. Niz tijelo mu se od napora slijevao znoj i zbog toga se
nona hladnoa na palubi inila jo otrijom. Pljusak divljakih udaraca
odzvanjao je preko palube i rijeke, odbijajui se od okolnog drvea. Jaha
povjetarca se ponovno nagne, okreui se bono prema struji. Ako se okrene,
Jherek je znao da vie nee moi preuzeti kontrolu nad brodom koji e se
zaustaviti tako to e se u neto zaletjeti.
Udvostruivi napore, Jherek se usredotoi na protivnika, borei se i
protiv njegove vjetine i protiv groznice. Meta je bila sve iznad struka. Mladi
si mornar nije doputao podle udarce i borio se poteno i asno. Nakon
svakog petog udarca zamahnuo bi i on, odbijajui mahnite gusareve napade.
Ruka i rame boljeli su ga od napora, pa su se postupno zagrijali i poeli bolje
reagirati.
On ubrza ritam, zamahujui sad nakon svakog treeg pariranja. Kruio je
po palubi, drei se blizu svom protivniku, natjeravi ovjeka da skrauje
udarce i da ne koristi svu svoju snagu. Kad ga je gusar pokuao udariti u
glavu, Jherek se baci na palubu. Toliko mu se vrtjelo u glavi da se morao
doekati na praznu ruku. On zamahne sabljom postrance ispod ovjekova
lakta i zabije mu je u rebra.
Gusar otro krikne, zurei u sablju koja mu se zabila u bok. Krv mu se
slijevala niz trup. Jherek uhvati njegov pogled. Obojica su znali da je udarac
bio smrtonosan. Mladi mornar odstupi i iupa sablju, osjetivi kako rebra
struu po otrici. Drei sablju pred sobom, kruio je oko umirueg gusara
koji se borio da ostane na nogama.

Sa svom gusarskom krvlju u meni i svom krvlju mojih predaka,

prostenje gusar hrapavim glasom, proklinjem te da nikad ne spozna mir, da
nikad ne doivi vrijeme kad te smrt nee ekati iza svakog ugla.
Ledeni strah klizne Jhereku niz lea dok je kretao do krme i hvatao
kormilo. Kao moreplovac, vjerovao je u gusarska prokletstva.
Ipak, nije bilo onako zastraujue kako je moglo biti. Na ruci je ve nosio
tetovau svog oca. Zakasnio si, ree on gusaru. Mene je pri roenju
prokleo mnogo moniji ovjek od tebe.
Uz urlik bijesa, sve slabiji od gubitka krvi, gusar se zaleti na Jhereka i
zamahne otricom. Jherek se objesi na kormilo, pokuavajui vratiti Jahaa
povjetarca na kurs. Brod mu se opirao, diui se i sputajui kao divlja
ivotinja. Kormilo je uhvatio pod lijevu ruku, tako da ga moe okretati svom
teinom. Sabljom je parirao, drei svoj poloaj kad je gusar navalio na,
njega.
ovjekova teina zabije Jhereka natrag u ogradu, izbivi mu zrak iz
plua. Gusar ga slobodnom rukom zgrabi za grlo i pone gurati preko ograde.
Umri! vrisne gusar, povlaei otricu. Mjeseina bljesne na mau kad
ga je visoko podigao, spremajui se za udarac.
Pomaknuvi se, Jherek ugura desnu ruku ispod ovjekovog stiska i uhvati
ga u hrvaki zahvat. Stopalom mu izbije tlo pod nogama, istovremeno se
savivi kako bi ga prebacio preko ograde.
ovjek uz glasan pljusak padne u rijeku Chionthar. Crna voda, ukraena
bijelim kapicama koje su se vukle iza Jahaa povjetarca, proguta ga u svoje
dubine.
Prebaci taj prokleti brod na desni bok, zagrmi kapetan Tynnel. Prebaci
ga sad!
Okrenuvi se, Jherek ugleda grubu, stjenovitu obalu koja se hitro
pribliavala lijevoj strani pramca. Grane drvea nad rijekom trgale su snasti.
Uad je vritala pod pritiskom, pa se razdvajala uz glasno pucanje, praena
kakofonijom praskanja grana. Granice i lie obaspu palubu broda, dok su
druge grane derale jedra.
Jherek odbaci sablju i zgrabi kormilo s obje ruke, svjestan dvojice gusara
koji su jurili uza stepenice prema krmenom nadgrau. Mladi se mornar
prihvati posla i, leima se naslonivi o ogradu, svom snagom povue
kormilo. I brod i struja i vjetar borili su se protiv njega, a Jaha povjetarca

mahnito se izvijao, kao da je iv. Brod se podigne na struji, pa se divlje nagne

na drugu stranu, poruivi sve na palubi s nogu.
vrsto se drei, Jherek okrene kormilo, odravi ga u vodi samo istom
hrabrou. Pramac Jahaa povjetarca nevoljko se okrene ulijevo, dalje od
obale. Grane i lie i dalje su udarali o palubu, a komadi su se jedara derali i
padali. Svjetiljka klizne s glavnog jarbola i razbije se o palubu, zapalivi
vatreno jezerce koje se uskovitla u plavim i utim plamenovima.
Vatra! povie netko. Jherek nije znao je li to neki lan posade ili gusar.
Mladi mornar snano povue kormilo, znajui da ga ne smije ispustiti jer
e izgubiti brod. Gledao je dvojicu gusara koji su trali uza stepenice,
nadajui se da e uvidjeti opasnost u koju e svi upasti ako ga sad napadnu.
I znajui da je ta nada uzaludna.
Gusari stignu na vrh stepenica, pojure na krmeno nadgrae i zalete se
ravno na njega.
*****
Sabyna Tmesail trala je preko glavne palube Jahaa povjetarca.
Namjeravala je pronai Vurgroma i njegovog arobnjaka, znajui da je jedina
koja se moe suprotstaviti njegovim arolijama. Danima je bespomono
promatrala zlostavljanje posade za koju se zaklela da e je tititi kao brodski
mag, govorei si da je najbolje priekati povoljan trenutak.
Sad vie nije morala ekati, nije se morala suzdravati, a sve do ega joj
je bilo stalo bilo je u opasnosti.
Ona prizove svoje moi. Veina njezine obuke i nauka ticala se
odravanja brodova, a ne ratovanja protiv drugih magova. Ona otvori arobnu
vreu koja joj je visjela o boku. Skeins, naredi, uvaj.
Istog trena, raggamoffyn u meteu komada tkanine izleti iz torbe i
oblikuje se na povjetarcu koji je puhao preko Jahaa povjetarca. Stvorenje
poprimi oblik zmije, nemirno se uvijajui oko arobnice.
Stajala je nasuprot kabine ispod pramanog nadgraa. U njoj je inae
ivio kapetan Tynnel, no Vurgrom ju je uzeo za sebe kad je preuzeo brod.
Strah joj je grio utrobu, podiui kiselinu, no uspjela se savladati i ostati
prisebna. Preko palube je bjesnila bitka, a maevi su odraavali nestalno
svjetlo vatre koja je prila drvo.

Ona otri do ograde blizu vatre i skine poklopac s bave s vodom. Bila je
napola puna, izlijevajui se od nepravilnog bacakanja broda. Ona baci pogled
na svog familijara. Ui, naredi.
Raggamoffyn posluno odjedri u bavu i pljusne u vodu.
Van, zapovjedi ona.
Ne mogavi vie lebdjeti na vjetru, vodom natopljeni familijar ispue iz
bave i tresne na palubu pod njezinim nogama.
Sabyna se usredotoi na vatru. Inteligencija raggamoffyna bila je na razini
dobro obuenog psa, tako da mu nije bilo mogue izdavati sloene upute.
Napadni, ree ona.
Krivudajui izmeu nogu boraca, raggamoffyn uspue preko palube
prema vatri. Dosegnuvi vatru poticanu uljem, stvorenje se razmota u tisuu
komadia i pljusne preko plamenova. Voda i vlastita mistina priroda titila
ga je od ozljeda. Sivi dim uvijao se iznad vatre dok su se plamenovi gasili.
Sabyna zauje Tynnelove zapovjedi Malorrieju. Podignuvi pogled,
ugleda mladog mornara na krmi kako se bori s kormilom, a zatim primijeti
dva gusara koja su se penjala na krmeno nadgrae. Znala je da im se on nee
moi suprotstaviti dok upravlja brodom.
Skeins, povie Sabyna, trei prema glavnom jarbolu. Bilo joj je jasno
da se ne bi uspjela na vrijeme probiti kroz ljude koji su se borili na palubi.
Raggamoffyn pojuri preko palube, ostavljajui za sobom trag od uljane
ai. Stigao je do nje kad se domogla jarbola. Ona isprui ruku i Skeins se
omota oko nje. Stvorenje se ve djelomino osuilo od izlaganja vatri i
vjetru.
Dok je raggamoffyn rasporeivao svoju teinu preko njezinih ramena,
Sabyna se ve penjala po jarbolu. Jaha povjetarca se ljuljao i dva puta se
poskliznula na snastima, no nastavila se vui gore.
Kad su dva gusara dosegnula vrh krmenog nadgraa, arobnica zastane na
pola puta uz jarbol, nadajui se da ima dovoljno prostora za manevriranje.
Drei se jednom rukom za jarbol, skine koni bi s boka i trzajem ruke ga
razmota. Povukavi ga unatrag, ona prasne biem, ciljajui snasti stranjeg
jarbola.
Bi ibne i omota se oko rta kria. Ona ga zategne i izgovori kratku
molitvu, potpuno svjesna dubine od dvadeset i pet stopa kroz koju bi zbog
naginjanja broda mogla pasti na palubu ili u rijeku. Ipak, objema rukama

zgrabi drku bia i skoi. Njezin otac, Siann Tmesail, nikad nije odobravao
njezin nain putovanja kroz snasti, smatrajui ga ne samo riskantnim, nego i
razmetljivim. Braa su joj zavidjela, jer nikad nisu u potpunosti svladala tu
vjetinu.
Pala je gotovo tri stope, a tad proradi elastinost bia i rta kria. Ona u
luku poleti prema krmi, gurajui noge naprijed da bi pojaala zalet. Na vrhu
zamaha, vjeta manevm, prasne biem da bi ga odvojila od rta kria. Bi se
istog trena otpusti.
Preputajui se zaletu, Sabyna se prevme u zraku i dobije dodatne dvije
stope zbog kojih sigurno sleti na krmeno nadgrae.
Usprkos tome, promaila je odabranu metu za dobrih osam stopa ili vie.
Gusari su opkolili Malorrieja, koji jo uvijek nije poputao svoj zahvat na
kormilu. Samo je mladi mornar znao da je stigla.
Napadni, ree ona familijam.
Skeins se odmota s njezinih ramena, raspadajui se u vrtlog komada koji
kliznu prema gusaru s lijeve strane. Prije negoli se ovjek snaao, stvorenje
se obrui na njega, omota mu se oko trupa i oduzevi mu samokontrolu
pretvori ga u zombija.
Drugi gusar podigne ruku kako bi udario mladog mornara, koji se sagnuo
ispod kormila pokuavajui se zatiti i pripremiti za napad. Sabyna prasne
biem, omatajui ga oko gusareve ruke s maem. Zgrabivi bi s obje ruke,
ona ga zategne i srui gusara prije no to je stigao reagirati.
Gusarevo lice potamni od bijesa dok se uspravljao i proklinjao je. On
pokua otresti bi s ruke, no Sabyna ga ponovno potegne, natjeravi ga da
izgubi ravnoteu. Jherek zakorai naprijed i nogom tresne gusara u glavu, a
ovaj se bez svijesti prostre na palubu.
Sprud! povie netko.
Gdje? vikne Jherek, ponovno dohvativi kormilo.
Nije bilo vremena za odgovor. U sljedeem trenu, Jaha povjetarca se
nasukao. Istjeran iz rijeke strujom, vjetrom i magijom koja ga je gurala, brod
se okrene pramcem preko spruda. Ljudi popadaju sa palube, neki u vodu, a
neki na dugaak sprud oblika mjeseeve etvrti.
Sabyna se pokua uhvatiti za ogradu, ali promai. Za samo nekoliko
palaca, izbjegla je opasnosti da je krma poklopi. Tad osjeti aku koja joj se
stegnula oko zglavka i zaustavila pad.

Imam te, gospo.

Podignuvi pogled, Sabyna ugleda Malorrieja koji ju je uhvatio, vrsto se
drugom rukom drei za ogradu. Bespomono je promatrala kako se Jaha
povjetarca pomie i trza preko spruda. Paluba je nemilosrdno udarala i nju i
Malorrija, i nije znala kako mladi mornar uspijeva odrati zahvat, no
uspijevao ju je ak i povui blie sebi. Uhvativi se za pojas oko njegovih
vitkih bokova, ona ga zgrabi oko struka i pomogne mu da zadri njezinu
teinu. Jo uvijek ih je oboje drao jednom rukom. Njegove blijedo-sive oi,
blistajui kao novo srebro, susretnu njezine crvenkasto-smee.
Gospo, ao mi je, ree on. Dao sam sve od sebe.
Znam, odgovori ona. Nitko ne bi mogao bolje.
Djelovao je kao da eli jo neto rei, no nije mogao.
Uz vrisak izmuenog drva, Jaha povjetarca smiri se na jednom boku na
sprudu. Rijeka je pljuskala po nasukanom brodu, a zvuk je odzvanjao u
praznom skladitu.
Gospo, tiho e Malorrie, bojim se da nas vie ne mogu drati.
Obraza pritisnutog o njegov trbuh, ona mu omota ruke oko struka i osjeti
drhtaje koji su prolazili kroz njega. Ipak, nekako je znala da je nee pustiti
sve dok mu ne kae da je spremna. U redu je, ree mu. Pusti.
Kako eli.
On popusti zahvat i oboje padnu u rijeku.

XVII

9. kythorn, Godina eljezne rukavice

Vilenjak odmjeri patuljka s oitim prezirom, ignorirajui ga na prvi
pogled. Bolje pogledavi, Pacys shvati da boja vilenjakove koe nije crna
kao u drowa, nego duboko tamnoplava s pokojom bijelom mrljom.
Ti si taj, zar ne? upita vilenjak. Onaj kojeg su prozvali
Pripovjedaem?
Pacys poslua vilenjakov naglasak i primijeti da nije nalik ni jednom koji
je uo. Kao bard, imao je dobro uvjebano uho za dijalekte i naglaske. Oni
su bili dio najivopisnijeg orua koje je bard imao na raspolaganju, sposobni
prenositi osjeaje i karaktere u njegovom monologu. Vilenjakov je naglasak
bio meki i piskaviji, kao da je s malo napora sposoban premostiti velike
udaljenosti.
Ja sam Bard Pacys, odvrati Pacys, i nazivali su me raznim imenima.
Ali uskoro e biti Pripovjeda.
Moda. Nitko ne moe tono znati to lei u budunosti. Pacys je bio
vrlo paljiv. Narros mu je rekao da e biti i onih koji e ga pokuati sprijeiti
da postigne svoj cilj.
Ne, odgovori vilenjak. Ali bogovi ponekad odaberu nekoga tko e

baciti pogled u mogue budunosti. On zastane, pa doda: Ne mora se

bojati.
Jest, ti ljepo pria, grubo ispljune Khlinat, al ja, ja sam shvatio da
ljudi nekad drukije priaju kad ti imaju ansu staviti no pod grlo.
uo sam tvoju pjesmu, ree vilenjak. Znao sam da te moram doi
vidjeti - da otkrijem jesi li ti taj.
Prepoznao si me po mojoj pjesmi? upita Pacys.
Vilenjak kimne. I sam sam pomalo minstrel, odgojen na tradicijama mog
naroda. Tvoja je prisutnost predskazana u naim povijestima.
ijim povijestima? upita Pacys.
Vilenjak se uznosito nasmijei. Ja sam Taareen, od alutelquessira.
Tonije, u posljednje sam vrijeme iz Faenasuora.
Pacys poloi ruku na Khlinatovo rame. Ovo je moj dobar prijatelj
Khlinat Ironeater, mornar i sudrug na ovom putovanju. Taareen neznatno
pogne glavu. Drago mi je, ratnie.
Da, grubo odvrati Khlinat. Vidjet emo kolko u tome ima istine, a?
Vilenjak se nije uvrijedio. Mogu li prii blie?
Pacys mahne rukom prema logorskoj vatri.
Taareen se nasmijei. Ne preblizu. Vatra moe biti opasna onima koji
borave u zagrljaju Serosa.
Seros? upita Khlinat. Mislio sam da si rekao da si iz Faenasuora.
Seros, ree mu Pacys, kopajui po znanju koje je sakupio o Moru palih
zvijezda, je njihovo ime za Unutranje more.
To je, ustvari, pojam za svijet ispod mora, izjavi Taareen, sjedajui na
tlo s druge strane vatre. Uao je u uporabu nakon pada Aryselmalyra - prije
tisuu godina. U naem jeziku to znai zagrljaj ivota.
Aryselmalyr je bilo carstvo morskih vilenjaka, ree Pacys Khlinatu kad
ga je patuljak pogledao sa sumnjom na irokom licu. Nekolicina je vilenjaka
poela ivjeti u moru nakon Krunskih ratova.
Nakaljavi se, oigledno nezadovoljan, Khlinat sjedne dalje od Pacysa,
ostavivi si dovoljno mjesta za akciju, ako postane nuna. Sjekire je poloio
na tlo ispred sebe.
Zna za Faenasuor? upita Taareen.
uo sam za njega, odgovori Pacys. Smatralo se da je grad izgubljen
nakon unitenja Aryselmalyra.

uo je pjesme o unitenju vilenjakog carstva, kad se podmorski plato

bez upozorenja podigao iz dna mora i ubio gotovo osamdeset tisua
stanovnika. Grad je tisuu godina leao zakopan na dnu Mora palih zvijezda,
dok ga nisu iskopali prije sedamdeset godina.
Nikad nisam bio tamo, ree Pacys.
Ne, odgovori Taareen. Kao kultura, morski su vilenjaci prijateljski
raspoloeni prema ljudima, no s njima kontaktiraju samo kad je to potrebno.
Ne zvui drukije od ostalih vilenjaka, ponudi Khlinat.
Ne znam. Nikad nisam naputao Seros. Taareenov pogled padne na
Pacysov jarting. Smijem li?
Pacys kimne, pa ustane i prui mu jarting.
Morski ga vilenjak zahvalno prihvati. Ruke su mu pomalo nesigumo
pretraile ice, no zatim je spustio prste na pragove i pomilovao ih. Glazba
ispuni logor, jasna i iskrena. Nakon nekoliko trenutaka, oigledno se
naviknuvi na instmment, Taareen podigne glas u pjesmi.
Rijei su Pacysovim uima bile strane. Poznavao je neke vilenjake
dijalekte i jezike, no ovaj mu nije bio poznat. Ipak, osjeaj pjesme bio je
jasan i udarao je poput srca, govorei o gubitku i iskupljenju i o svjetlijim
danima koji e doi. Pjesma je zavrila tiho, no rijei su ipak odzvanjale kroz
stabla, nestajui kao blistave naranaste iskre s logorske vatre, koje
pokuavaju dodimuti nebo.
To je bilo prelijepo, ree Pacys.
Jest, ree Khlinat. U bradi su mu blistale suze. Nikad nisam imao
zadovoljstvo ut neto takvo. Moda si vilenjak, Vilenjae, al ima srce
patuljka.
Taareen pogne glavu u znak zahvalnosti, pa pogleda Pacysa. To je bila
tvoja pjesma, barde Pacysu. Pjesma o dolasku Pripovjedaa u Seros.
Upravo si to skladao? zapanjeno upita Pacys.
Ne. Moje su vjetine vrlo skromne i za stvaranje pjesme potrebno mi je
mnogo vremena. Ova je pjesma drevna, ree Taareen. To je jedna od ono
malo stvari koje smo prenijeli iz Aryselmalyra kad smo izgubili tako mnogo
svoje povijesti. Hladnoa, laka kao pero, dodime Pacysa meu lopaticama.
Kako su mogli znati prije tolikih godina?
Kako ne bi znali? upita Taareen. Uzimatelj je postojao tisuama
godina prije toga. Saznanja o njemu do nas nisu stigla tek nedavno, kao do

tebe.
Rekao si da si me prepoznao po mojoj pjesmi. Ta je pomisao
uznemiravala Pacysa. Znai li to da ta pjesma nije nova, kao to sam
mislio? Mogunost da je samo ponovno napisao ve postojeu pjesmu
nagrizala mu je samopouzdanje.
Ne, tvoja je pjesma nova, jednostavno odgovori Taareen. U naim
priama je reeno da e se Pripovjeda pojaviti pokraj ponovno otkrivenog
Faenasuora. Zamisli uas onih koji su tad ivjeli, kad su shvatili da e
Faenasuor najprije biti izgubljen, pa ponovno otkriven.
Pacys se zamisli i osjeti svu strahotu njihove sudbine.
Kad je carstvo bilo izgubljeno, vjerovalo se da Uzimatelju nee biti
doputeno vratiti se u svijet ako Faenasuor ostane zakopan ispod kra.
Taareen odmahne glavom, a prsti mu na jartingu ponu izvoditi tihu, blagu
melodiju. Kao da bi ga to moglo zapeatiti u limbu u kojem se nalazio.
Na kraju su shvatili da je to bila lana nada, ree Khlinat. Da, ali nije
Uzimatelj bio jedini razlog zbog kojeg su Faenasuor ostavili zakopanim. Dio
toga bila je i injenica da nitko nije htio vidjeti to je sve izgubljeno. Nisu se
eljeli sjeati. Ali, nakon tisuu godina su shvatili da ako Faenasuor nikad
nije postojao, ako nitko ne otkopa njegovo zakopano blago, onda ni
Pripovjeda nee tamo moi stii.
Ali samo to to si uo moju pjesmu, ree Pacys, nije mogla biti jedina
stvar koja te navela da povjeruje kako sam ja onaj kojeg legenda naziva
Pripovjedaem.
Sumnja li u to tko si? upita Taareen.
Pacys razmisli o tom pitanju. Ako odgovori nijeno, to e biti gotovo
sebino, no ako potvrdi, priznat e da postoji mogunost da je Narros
pogrijeio. Pjesma koju je Taareen odsvirao odjekivala mu je u glavi,
prizivajui slike Waterdeepa i Baldurs Gatea, i mladog momara kojeg su on i
Khlinat tek upoznati, a koji je izvrio tako znaajan utjecaj na njihove ivote.
Ne, napokon odgovori. Ne sumnjam.
Niti ja, ree morski vilenjak, vraajui mu jarting. Legende kau da
Pripovjeda moe plivati pod oceanima jednako lako kao to koraa po
zemlji. To je jedini nain na koji bi mogao prisustvovati svim buduim
bitkama. Vidim da si ti ipak stanovnik povrine.
Dobio sam dar, ree Pacys, pruajui ruku i pokazujui smaragdnu

narukvicu koju mu je Narros dao jo u Waterdeepu. Nosei je, Pacys je

mogao disati pod vodom, ne osjeati pritisak dubine i kretati se lako kao po
vlastitoj sobi.
A tvoj prijatelj?
Nema nita, zarei Khlinat. A zato bi mi tako neto trebalo?
Zato, odgovori Taareen, to vas moram odvesti u Faenasuor, da
saznate legende o Uzimatelju koje mi znamo. Tako je predskazano.
U Pacysu plane uzbuenje. Bilo je vrlo malo ljudi kojima je bio doputen
ulaz u grad Faenasuor.
Mi se moemo pobrinuti za tvog prijatelja, ponudi Taareen. Neke od
stvari koje prodajemo povrinskom svijetu su i napici koji stanovnicima
povrine omoguuju disanje pod vodom. Bit e nam ast da vam
pomognemo.
Kad moemo krenuti? upita Pacys.
Khlinat se nelagodno promekolji, oigledno nezadovoljan idejom o
posjeti podmorskom gradu.
Mpemo nastaviti kopnom do Starmantlea, ree Taareen. Tamo
poznajem ovjeka koji trguje takvim napicima. Nee biti teko kupiti jedan.
Kad stignemo u Faenasuor, bit e nam lako opskrbljivati tvog prijatelja.
Onda idemo, ree Pacys. Znam da noas ionako vie neu spavati, a
zora e svanuti za sat vremena.
Nije ga naputao osjeaj da vrijeme istjee. Koliko vrijede dani, tjedni ili
mjeseci kad se suoi s neprijateljem koji je imao tisue godina za
planiranje?

XVIII

9. kythorn, Godina eljezne rukavice

Kad su pljusnuli u vodu, Jherek je drao Sabynu na oku. Oboje su odmah
potonuli. Struja nije bila pretjerano jaka i nije predstavljala preveliki izazov
koji bi ih mogao sprijeiti da stignu do obale. Znao je da je brodska
arobnica dobar pliva, no postojala je mogunost da se Jaha povjetarca
odvoji od spruda i pretvori u opasnost.
Unato umoru i vrtoglavici koji su ga obuzeli, ekao je pod vodom dok
se ona nije snala, pa je krenuo za njom prema gore. Probio je povrinu rijeke
na dohvat ruke od nje. Gospo, jesi li dobro?
Da, odgovori ona, treptanjem tjerajui vodu iz oiju. Malo jadna, ali
drim se.
Plivajui, Jherek se ogleda oko sebe, traei posadu Jahaa povjetarca i
gusare. Ljudi su se probijali kroz vodu kao takori koji pokuavaju izbjei
utapanje. Mladi mornar je znao da mnogo brodskih posada ima malo ljudi
koji znaju dobro plivati, a dosta je bilo i onih koji to uope nisu znali.
Primijetio je jednog ovjeka koji je mahao rukama gotovo dvadeset
metara od njega. Reui kroz vodu kao riba, mladi mornar istog trena krene
prema njemu. Zgrabi ovjeka s lea, provukavi mu ruku ispod brade. Lezi

mirno, naredi mu Jherek. Drim te.

ovjek se guio i pljuvao, i oajniki se uhvatio za Jhereka. Ne daj da
me Umberlee uzme, mome. Mahnito je udarao nogama, pljujui automatski
im bi mu voda dodimula bradu.
uvaj dah, ree mu Jherek. Borba sa strujom i ovjekom bila je
naporna. Mladi je mornar plivao unatrag, vukui ovjeka za sobom prema
obali. Za kratko vrijeme, mogao je ve dodimuti dno. Postavio je ovjeka na
noge, pa se okrenuo i ponovno pogledom pretraio rijeku.
Oni koji su se izvukli ve su ovdje, ree kapetan Tynnel prilazei mu.
Ostale je odnijela prokleta rijeka. Moda emo imati sree i do jutra e nam
se vratiti, a moda ih odnese sve do Mora maa. On se obrui na Jhereka.
Zar nisi vidio taj prokleti sprud? Velik je kao otok.
Jherek pogleda Jahaa povjetarca koji je leao gotovo prevrnut na
golemom sprudu. Zapjenjena voda pljuskala je oko njega. Odavde je
izgledalo kao da je sprud nemogue ne primijetiti.
Ne, ree Jherek. Nisam ga vidio. Znao je da je opet na djelu njegova
zla srea. Imao je priliku - na tren - postati heroj, no istrgnuta mu je iz ruku.
Nikad se nemoj prijaviti kao pilot na brodu, deko, hladno ga
posavjetuje Tynnel. Brod se predugo gradi da bi ga se smjelo tako brzo
potopiti.
Rijei se zabodu u Jhereka, no on se ne usprotivi. Zasluio ih je.
Nije on kriv, Tynnel.
Jherek se okrene, iznenadivi se to je Sabyna ustala u njegovu obranu.
Kapetan je mrano pogleda i odmahne glavom. Mogao sam i misliti da
e se zauzeti za njega.
Zauzeti za njega? Sabyna je bila na rubu eksplozije. Gotovo je
poginuo drei to kormilo. Dva su gusara ve skoro bila na njemu kad sam
stigla, a on nije ispustio kormilo.
Istinu govori, kapetane, ree Mornis, prvi asnik Jahaa povjetarca. I
sam sam vidio deka tamo. Pokuao sam stii do njega, al nisam nita
mogao poduzeti. Da Sabyna nije dola do njega, mislim da bi umro drei
onaj tap.
Mii se trzao u Tynnelovoj vilici, no svaa i s brodskom arobnicom i s
prvim asnikom nije mu se inila previe profitabilnom. On ne ree vie nita
i naglo se okrene.

Nisi to trebala uiniti, gospo, tiho ree Jherek nakon to je Tynnel

otiao. Kapetan je rekao istinu. Trebao sam vidjeti onaj sprud.
Nitko ne bi vidio taj sprud sa krme, ljutito odgovori Sabyna. Ja ga
nisam vidjela. Ili e mi rei da sam ga i ja trebala vidjeti?
Ne, ree on odmahujui glavom. Ne bih to uinio.
Onda to ne ini ni sebi.
U pravu je, ree Mornis. Kapetan samo nije pri sebi, zbog svega to se
dogaa. Bit e bolje ujutro, kad pogleda Jahaa povjetarca i shvati da nije
oteen onako teko kako bi mogao biti. Da ga nisi onako izravnao i da smo
bokom udarili u sprud, taj bi brod sad bio trijee za potpalu, a mi bi skupa s
njim bili hrana ribama. On spusti ruku na Jherekovo rame. Obavio si dobar
posao i treba biti ponosan.
Jherek je sluao njihove rijei, no glas iz podsvijesti s kojim se cijeli
ivot borio nije ga putao na miru. Ispuni ga krivnja. Nasukao je Jahaa
povjetarca i izgubio bisemi disk.
Kad mu se sjeanje na disk pojavilo u glavi, on se osvme po obali. Gdje
su gusari?
Pobjegli u umu, zagrmi Mornis. Ima nas vie. Dok si izvlaio
Torrigha iz vode, oni su prebrojali noseve i shvatili da ih je manje, ako doe
do ope tunjave. Nestali su u grmlju ko jato prepelica.
Moramo za njima, ree Jherek. Moda Vurgrom nije predaleko
odmakao.
Ne, ree Sabyna. Time neemo nita dobiti. Ona pogleda prema
rijeci. Na posao je da sad osiguramo Jahaa povjetarca prije no to otpluta
sa spruda i zavri razbijen negdje dalje niz rijeku, a zatim moramo popraviti
tetu.
Jherek pregleda mranu umu, osjetivi poriv da krene za Vurgromom i
ukradenim bisemim diskom. Krivnja ga ispuni toliko da je gotovo puknuo.
Disk mora biti vraen u Lathanderovu crkvu u Baldurs Gateu.
Previe je mrano, mome, tiho e Mornis. Ako se gusari ne pripreme
i negdje te ne skinu, ima u toj umi stvari koje se uljaju nou i koje e te
sigumo srediti. Sretan je onaj koji se kroz sve to provue u jednom komadu.
Jherek u tiini napusti svaku nadu da e pronai i dostii Vurgroma.
Pridruio se ostalima dok su se okupljali oko Tynnela i sluali kapetanove
planove o zatiti Jahaa povjetarca.

*****
Mome, eka te gadan kraj.
Jherek skupi krajeve tkanine koju je dobio, ugura hranu dodijeljenu mu iz
zaliha Jahaa povjetarca i zavee ih zajedno, oblikujui grubu vreu. Da, ali
moram ii.
Mornis je djelovao uznemireno. Osjeam se krivim to te putam
samog.
Izgubio sam neto to nisam imao pravo izgubiti, prijatelju, i moram to
vratiti ako mogu.
Kako god, upozori ga Mornis, mogao bi glupo izgubiti ivot.
Umrijeti asno nije glupa smrt, strogo mu ree Jherek.
Nije, mome, ali bilo kakva smrt je jo uvijek smrt. Ja bih radije imao
oba vesla u vodi koliko god mogu. ovjek koji ide niz struju plovi puno due
od ovjeka koji se s njom bori.
Meni su rekli, nastavi Jherek, da je uvijek najvaniji nain na koji se
bori.
Mornis kimne glavom. Moda, al ako se ikad opet nae blizu Jahaa
povjetarca i ako ti treba sluba, doi k meni. Ako te kapetan nee htjeti, ja
u ti pomoi da nae brod.
Jherek se nasmijei i vrsto mu stisne ruku. Do ponovnog susreta.
Da, ree Mornis. I neka ti Selune uvijek pomogne svojom
naklonou.
Jherek se posljednji put osvme oko sebe. Veina posade ve je na Jahau
povjetarca popravljala potrgane snasti i poderana jedra. Nekolicina ih je
stajala u rijeci i punila bave vodom. Bio je to teak dan rada na sputanju
broda sa spruda i natrag u vodu. Jherekove su ruke jo uvijek gorjele od
posla kojeg je s lopatama i pijukom obavio na oslobaanju broda i pokapanju
mrtvih. Noge su mu bile istokane crvenim oteklinama od pijavica.
On primijeti Sabynu, koja je odluno marirala prema njemu niz obalu. S
kose joj se odraavalo ranojutamje sunce. Tynnel je hodao pored nje, s
divljim grem na licu.
Kapetan se tvrdo zagleda u Jhereka. Odgovori je od toga. Mladi ih
mornar oboje pogleda. Od ega?

Idem s tobom, mimo e Sabyna.

Jherek je odmjeri i primijeti da se presvukla. Nije imala naprtnjau, no
znao je da ima arobnu vreu u kojoj je drala raggamoffyna. Gospo, ne
moe ii sa mnom.
Sabynine obrve se izviju.
Ne mogu? Dakle, sad e mi ti govoriti to da radim?
Shvativi da je zaplovio divljim vodama, Jherek hitro promjeni smjer.
Ne, gospo, ne bih se usudio ni pokuati neto takvo, no odlazak sa mnom
nije ba dobra zamisao.
Nije ni da sam samcat krene za Vurgromom i njegovom gusarskom
posadom.
Nemam izbora. Jherek se duboko zagleda u njezine oi, osjetivi kako
mu je sve izmaklo kontroli.
Svi imaju izbora, ree mu ona. Ti si odabrao svoje, a ja odabirem
svoje.
Tynnel se bijesno zapilji u Jhereka. Za to si ti kriv.
Lica potamnjelog od navale krvi, Sabyna se obrui na njega. Ne. Nije on
nita kriv. Upao je u ovu situaciju zato to je razgovarao sa mnom u Baldurs
Gateu, zato to se pobrinuo otpratiti me do Jahaa povjetarca. Neu
dopustiti da pati zbog svoje ljubaznosti i brige.
I zato e ti patiti zbog svoje? upita Tynnel.
Ovo nije ljubaznost. Ovo je dug.
Ne, ree Jherek ozbiljno. Meu nama nee biti dugova, gospo.
Pogotovo ne ovakvih.
Ne petljaj se, ree mu Sabyna, pa vrati panju na Tynnela. Ostavio si
ga u Athkatli i nisi mi rekao pravi razlog. Lagao si mi. Da se mene pitalo, ja
bih otpustila Aysela.
Taj izbor nije bio na tebi, hladno e Tynnel. Ja sam gospodar tog
broda.
I jo uvijek jesi, sloi se Sabyna, ali nisi moj gospodar. Nisi to bio
tada, niti si sada. Niti e ikad biti.
Tynnel podigne glavu i opako se zagleda u nju.
Sabyna uzvrati vruim pogledom. Potpisala sam ugovor s tobom jer sam
osjeala da mogu donijeti promjenu na Jaha povjetarca.
Oprosti mi, s oklijevanjem e Mornis, ali donijela si promjenu.

Ne petljaj se, Mornis, otro naredi Sabyna.

Krupni mukarac ustukne za korak. Da, gospoo.
Osjeala sam da ti neto dugujem zato to si me uzeo, ree Sabyna
Tynnelu, zato to je bilo i drugih brodskih arobnjaka, bolje obuenih od
mene. No, unato svemu, dugovao si mi istinu, kapetane. Putem si to negdje
zaboravio.
Ti ne ide nikamo, ree Tynnel.
Sabyna se uspravi. Ne moe me sprijeiti.
Da, ree Tynnel, iznenada posegnuvi i zgrabivi je za ruku, mogu, i
hou ako moram. Neu ti dopustiti da uludo potroi svoj ivot.
Sabyna se borila da se oslobodi, no kapetanov je stisak bio previe vrst.
Ona stisne oi od boli.
Prije no to je bio i svjestan da se pokrenuo, Jherek poleti naprijed i
uhvati Tynnela za palac, prekinuvi njegov stisak na Sabyninoj ruci.
Nastavivi ga vui, mladi mornar mu gume mku natrag na gmdi, odgume ga i
napravi prostora izmeu njega i Sabyne. On sam stupi izmeu njih.
Izgubivi kontrolu. Tynnel zamahne rukom.
Jherek se nije ni pokuao obraniti, nije se ni sagnuo jer bi to ugrozilo
Sabynu. Udarac ga zahvati pod bradu i glava mu odleti u stranu. Omamljen,
on na tren padne na koljeno, no istog se trena ponovno uspravi. Stajao je
pomalo nesigumo, no iza lea je osjeao Sabynu koja ga je pokuavala obii.
On ispmi mku i ne dopusti joj prolaz. Zatim se okrene prema Tynnelu. Bilo
je protiv brodskih pravila i naina ponaanja da kapetan udari lana posade
bez opravdanog razloga, no Jherek je znao da on nije lan posade Jahaa
povjetarca.
Tynnel uzmakne za korak i izvue ma. Uzmi ma, deko! On zamahne
otricom.
Neu se boriti s vama, mirno ree Jherek, ne vjerujui da su se stvari
toliko otele kontroli.
Onda si jo vea budala no to sam vjerovao. Posjei u te na mjestu!
Ne, upadne miran, strog glas pun grmljavine. Ako ponovno pokuate
dodimuti tog deka, kapetane, imat ete posla sa mnom. A Lathanderovog mi
svetog zavjeta, vidjet ete da sa mnom nije lako.
Govornik je sjedio na konju izmeu stabala koja su okruivala obalu na
kojoj su stajali. Konj je bio velika, lijepa ivotinja prekrivena oklopom boje

bakra. ovjek je bio u srednjim godinama. Suncem opaljeno lice obrubljeno

kratkom crnom bradom virilo je kroz vizir njegove kacige, a oklop mu je bio
iste bakrene boje kao i konjski. Crveni se ogrta irio iza njega, prelijevajui
se konju preko bokova. Preko lijeve ruke visio mu je tit s crvenim sokolom
u letu.
Tko si ti? upita Tynnel, okreui se prema ovjeku.
Moete mi se obraati kao Sir Glawinnu, paladinu u slubi Lathandera,
Gospodara Jutra, ponosno ree ovjek. A sad se maknite od tog deka i
djevojke ili u vas pregaziti na mjestu. On zabije pete u bokove konja i
potjera ga naprijed.
Tynnel nevoljko uzmakne.

XIX

10. kythorn, Godina eljezne rukavice

Jherek je stajao u prohladnoj sjeni javora i prornatrao blistavo-plavu
rijeku Chionthar koja se provlaila kroz brdoviti teren. Jaha povjetarca
nestao je iz vidokruga prije nekoliko sati i on shvati da mu brod nedostaje.
Bio je odjeven u svoj koni oklop koji je gadno smrdio. Kad je zavrio u
zatvoru na Jahau povjetarca, oklop mu se jo nije bio do kraja osuio, ali
tamo se nije mogao pobrinuti za njega. Dok su hodali tijekom dana, mokra ga
je koa uljala. Masirao je nauljana mjesta, pokuavajui si olakati muku.
Bilo bi ti bolje da to skine sa sebe, mladi ratnie, ree Glawinn.
Trebat e vie vremena da se osui na tebi, a sutra nas eka dugaak put.
Ako navali dalje kao danas i zanemari uljanje, dobit e i uljeve i rane.
Sumnjam da bih se ovdje mnogo ugodnije osjeao bez oklopa, ree
Jherek, okrenuvi se prema paladinu.
Glawinn je skinuo kacigu i gomji dio oklopa i objesio ih na preku koju
je nosio jedan od njegovih teretnih konja. Najprije je nahranio dvije teretne
ivotinje, kako bi vie panje mogao posvetiti velikom ratnom konju kojeg je
jahao. Dok je krupna ivotinja glasno hrskala zob, vitez ju je pomno istimario
etkom. Bez oklopa, stojei pored konja, ovjek je djelovao sitnije no to bi

Jherek oekivao od paladina.

Mudar je onaj koji planira za sutra dok se brine za danas, ree Glawinn.
to bi znailo: misli da bih trebao skinuti oklop?
Glawinn se okrene prema njemu, s dobronamjemim sjajem u oku ali i s
elikom u glasu. to bi znailo da insistiram da upravo to uini.
Bez uvrede, ree Jherek, potiskujui ljutnju, i sam iznenaen vlastitom
drskou, ali mislim da si teko moe dopustiti da mi govori to da
radim.
Glawinn spusti etku u bisage pored stabla koje je proglasio mjestom za
spavanje te noi. Ah, evo i bijesa. To moe biti najbolje ratnikovo oruje,
zna, pod uvjetom da ratnik natjera bijes da mu koristi, a ne da on slui
njemu. ovjek koji je pravedno ljut zanemamje bol i krivnju i predomiljanje,
i proslavi se inei ispravna djela.
Jherek proguta knedlu. Oprosti. Pretjerao sam. Uostalom, s nama nisi
postupao drugaije nego velikoduno.
Glawinn pone skidati ostatak svog oklopa. Ustvari, nisi pretjerao, ree
on mekim glasom. Znam da najvie brine za enu. Ne poznaje me, a ipak
si se zatekao u situaciji gdje oboje donekle ovisite o meni.
Ne elimo ti biti na teret, hitro ree Jherek. Ako smetamo, znam da
moemo dalje sami.
Nakon to se paladin upleo izmeu Tynnela i njega, Jherek se spremno
sloio s vitezovom ponudom da im se na neko vrijeme pridrui. ovjek je
ak posudio jednog teretnog konja Sabyni za jahanje, rtvujui pritom dio
svojih zaliha. Jherek je nastavio hodati, ali jedva, i morao se nekoliko puta
raspravljati sa Sabynom o tome da podijele konja. Ona je nekoliko puta
tvrdoglavo ustrajalan tome da hoda pored njega, no nije imala niti toliko
snage ni izdrljivosti kao on.
Glupost, ree Glawinn dok je sjedao i naslanjao se na drvo. On prekrii
noge i sjedne poloivi svoj iroki ma preko koljena. Da sam mislio da
ete mi donijeti toliko neprilika, ne bih se ponudio.
Jherek sjedne s druge strane logorske vatre i podigne obrvu. Ostavio bi
enu u umi da se brine sama za sebe? To ne zvui naroito viteki.
Glawinn se nasmije, a Jherek se zbog iskrenosti tog zvuka osjeti dobro i
zatieno, unato umi koja ih je okruivala i sve bliem sumraku.
A to ti zna o vitezovima, mladi ratnie? upita Glawinn.

itao sam o njima u knjigama.

Kakvim knjigama?
Jherek navede neke od knjiga koje mu je Malorrie tijekom godina davao.
Za jednog fantoma, Malorrie je imao prilino bogatu knjinicu.
A, romantine prie, ree Glawinn kad je Jherek zavrio. I sam sam
proao kroz neke od njih. Mislim da su vrlo lijepo napisane i dobre za
veemju zabavu, ali to se tie obuavanja paladina o tome kako bi trebao
misliti... On odmahne glavom. Ne, mladi ratnie, vitez slua svojim srcem,
najveim darom kojeg mu je njegovo izabrano boanstvo podarilo. Jesi li
ikad itao Quentinov monograf?
Jherek kimne. To je bila jedna od prvih knjiga koje je Malorrie stavio
pred njega. Govori o vrlinama koje bi paladin trebao imati.
Da, i to je vrlo jezgrovito napisan komad, s nekoliko praktinih
informacija o brizi za oruje i ivotinje, i nekoliko Quentinovih vlastitih
pustolovina. Glawinn prevue prstima du iroke otrice svog maa, gotovo
je ne dotiui. Skromno opisanih, naravno.
Da.
Glawinn se nasmijei. Ali ti vie voli romanse, naravno?
Jherek se stidljivo naceri. Tako je.
Ne brini, mladi ratnie, nije sramotno vjerovati u ideale. Samo se nadam
da se nisi previe razoarao stvarima koje vidi izvan knjiga.
Jherek kimne. Znam razliku izmeu knjiga i stvarnog ivota. Pokuao je
sakriti gorinu u glasu. Gotovo sve je u ivotu bilo drugaije nego u
knjigama.
Po znakovima na tvom licu i tijelu mogu zakljuiti da si teko prolazio u
ivotu u posljednje vrijeme.
Tako je. Bio sam u bici za Baldurs Gate.
Baldurs Gate? Glawinn se uspravi. Tek sam nedavno stigao iz
Cormyra. Nisam uo vijesti o Baldurs Gateu.
Jherek baci pogled prema umarku, nedaleko od mjesta gdje je Sabyna
otila prouavati svoju knjigu arolija. Oklijevao je pustiti je da se udalji, no
na kraju nije imao izbora. Odluno je odbila zapostaviti svoje studije, no
Jherek je znao da eli biti sama kako bi se suoila s dogaajima na Jahau
povjetarca i sukobom s Tynnelom. On hitro obavijesti viteza o dogaajima u
Baldurs Gateu i Waterdeepu, te brodovima koji su oteti u to doba, jer

Glawinn ni za to nije uo.

Sahuagini se diu? upita ga vitez kad je zavrio s priom. Zna li itko
zato?
Jherek odmahne glavom.
Ne misle valjda ljudi da ti dogaaji nisu povezani?
Ne znam, odgovori Jherek. Sabynu i mene oteli su iz Baldurs Gatea u
noi napada.
Glawinn se na tren zagleda u vatru, oito razmiljajui o tome to je uo.
Ti i tvoji drugovi upravo ste pobjegli gusarima s Unutranjeg mora koji su
sudjelovali u tom napadu?
Kapetan Tynnel rekao mi je da je to uo od Vurgroma. Sabyna bi ti
moda mogla rei vie.
Jesi li prije uo za Vurgroma?
Jherek odmahne glavom.
Dakle, mogao je rei istinu, a mogao ti je i lagati?
Tako je, a ja ne bih znao to je pravo.
Zato ga onda progoni? upita Glavvinn.
Osobni razlozi.
Po tvom dranju i usredotoenosti, nisam ni mislio da je ita manje,
razborito e vitez.
Jhereku je bilo neugodno to vitezu nije ispriao cijelu priu, pa mu se
zato povjeri. Pokuao je prikriti svoje osjeaje u vezi s bisernim diskom, no
shvatio je da ni to ne moe u potpunosti sakriti.
Dakle, misli da stari sveenik nije bio u pravu kad ti je dao disk?
upita Glawinn.
Da.
Zato?
Jherek odmahne glavom i prisili se na osmijeh koji nije osjeao. Da me
poznaje bolje, Sir Glawinne, ne bi ni trebao postavljati to pitanje. Na
unutranjoj strani ruke osjeti arenje oeve tetovae.
Ah, mudrost mladosti.
to eli time rei? upita Jherek.
Da sam opet mlad i da mislim da tako puno znam, ree Glawinn, i
meni bi sve to bilo jednako bolno. Ja radije zasigumo znam da jo uvijek
moram mnogo toga nauiti. On se zagleda u Jhereka. Bez uvrede, mladi

ratnie, ali teko da ima dovoljno godina da bi tvoje pretpostavke o tome to

bi bogovi uinili ili ne imale stvamu teinu.
Jednu stvar znam i siguran sam u nju, ree Jherek, a to je da oni
sigumo ne ele imati posla sa mnom.
Ipak, tad se sjeti glasa koji ga je proganjao od djetinjstva. Gotovo je
upitao viteza o njemu, no zaustavio se. Kad se ve rijeio jedne fantazije, ne
mora sad poeti raditi na drugoj.
Glawinn se ostavi te teme. Dakle, sad ide za Vurgromom do
Unutranjeg mora?
Sigumo je tamo krenuo. Rekao je Tynnelu da je s Gusarskih otoka, a ak
je tvrdio i da je sam gusarski kralj utvrde Immurk.
Oh, potpuno se slaem, mladi ratnie. Jesi li ikad bio u Westgateu?
Jherek odmahne glavom.
To e biti prvi grad u koji e Vurgrom krenuti, sa sigurnou ree
Glawinn. Moda e proi kroz Teziir, ali odredite e mu biti Westgate. To
je gusarsko utoite i tamo e sigurno imati ljude koji e ga ekati.
Bio si tamo? upita Jherek.
Mnogo puta. Nijedan posjet nije bio ugodan, a ni posebno dug. A nije
bio ni dosadan. Glawinn se zapilji u njega svojim zelenookim pogledom.
to postavlja pitanje, kako namjerava dobiti neto od Vurgroma ako on to
ne eli vratiti?
Ne znam, prizna Jherek.
Putovanje do Westgatea je jahanje od najmanje deset dana, mladi ratnie,
ak i tempom na koji si natjerao ove jadne konje i uz preace za koje ja znam
s prijanjih putovanja. Bilo bi ti bolje da malo razmisli o svojim akcijama.
Hou, ree Jherek, pa doda: Ve razmiljam.
I, Westgate nije mjesto za damu.
Tako je, odvrati Jherek. Pokuao sam je natjerati da poslua zdrav
razum i vrati se na Jahau povjetarca, no nije je zanimalo.
To sam shvatio iz naina na koji se ponaala prema kapetanu kad sam
stigao.
Jo uvijek ne razumijem Tynnelovo ponaanje.
Ne razumije?
Ne.
A ita one fantazije?

Kakve veze...?
Oito je kao nos na tvom licu, ree Glawinn. Kapetan Tynnel je
zaljubljen u nju.
Paladinove rijei pogode Jhereka kao fiziki udarci. Napokon je shvatio
zato Tynnel Sabyni nije rekao za dogaaje u Athkatli. Pokua sprijeiti da
mu se nagla otra bol i strah koji su prijetili da e ga progutati pokau na
licu. Zato se tako osjea? U glavi mu bljesnu slike s putovanja iz Velena u
Athkatlu. Sjetio se trenutaka i razgovora koje je dijelio s lijepom brodskom
arobnicom i njihovih zajednikih objeda.
Vidim da i ti gaji neke osjeaje za djevojku, ree vitez.
Jherek se natjera progovoriti. Svia mi se.
I to je sve?
To je sve to znam, ree mladi mornar.
Ali uiva u itanju onih tvojih fantazija, ree Glawinn. Kako se ne bi
poelio zaljubiti? Kako moe rei da ti se samo svia?
Jer se samo to usuujem, odgovori Jherek. Ja nisam nikakav
visokoroeni princ ili vazal ili ratnik velika ugleda.
Ti si ratnik. Ustao si u bici za Baldurs Gate i ustao si protiv onog
kapetana bez maa u ruci.
Nisam ja nikakav ratnik, ree Jherek, osjeajui nelagodu zbog bilo
kakve zabune koja bi njegova djela proglasila znaajnima. Ja sam samo
ovjek koji se borio za svoj ivot.
Veina se vojnika isto tako osjea.
A to se tie Tynnela, ne bih se mogao boriti s njim.
Dopustio bi mu da te ubije?
Nisam mislio da bi on to uinio.
Glawinn posegne u svoje bisage i izvadi dvije jabuke. Jednu dobaci
Jhereku, a drugu zadri za sebe. On obrie voku o svoju koulju, pa zagrize.
On bi te ubio, izjavi odijeito. Zaljubljeni mukarci ponekad ine ludosti.
Ne bih se mogao boriti s njim, ree Jherek. On nije moj neprijatelj.
Tynnel te doivljavao kao svog neprijatelja, zato to si odveo enu koju
voli.
Jhereku je bilo neugodno. On protrlja jabuku rukama. Nisam je odveo.
Zbog tebe je otila.
Nisam je traio da ide. Zamolio sam je da ostane.

A to je, ree Glawinn, sigumo jo vie razljutilo Tynnela.

Ona je tvrdoglava, ree Jherek. I svojevoljna.
Kvalitete koje mogu izai na dobro ili na loe i kod mukarca i kod
ene.
Ako ga voli, ree Jherek, trebala je ostati s njim. Nije mi dugovala
nita to bi se isprijeilo meu njima.
Glawinn odgrize komad jabuke i ponudi ga konju. ivotinja ga paljivo
pokupi s njegova dlana i zare od zadovoljstva. Ne slua ba najbolje.
Rekao sam da je on zaljubljen u nju. Nisam rekao nita o tome da je ona
zaljubljena u njega.
Nada poleti u Jherekovu srcu, no samo prisjeanje da je upravo njegov
otac ubio Sabyninog brata, odmah je ugasi. ak i da to nije stajalo meu
njima, to bi joj on mogao ponuditi?
Glavvinn je oklijevao. Moda sam zaao u podruje koje me se ne tie,
no jesi li rekao gospi da je... da ti se svia, mladi ratnie?
Potaknut s ono malo razdraenosti koju je osjeao, Jherek upita: Zato
me stalno tako zove? Ja imam ime.
Malorrie? Glawinn odmahne glavom. To nije tvoje ime. Jherekovo
lice pocrveni i on se posrami zbog svoje neprekidne lai. Da su se susreli
nasamo, moda bi vitezu i rekao svoje pravo ime, no tu je bila Sabyna. Ona
je ve znala da joj je lagao o svom imenu, no nije joj ga smio rei. Moda je
ula kako su otkrili jednog od gusara Krvavog Falkanea koji se zvao Jherek.
To je ime koje sam odabrao, odvrati on.
A pravo ime skriva? Moram se upitati to jo skriva. Jherek uzvrati
ovjekov izravan pogled. Moram te zamoliti da me prosuuje prema onome
to vidi, a ne prema onome to bi moglo biti u imenu. Ako odabere da mi
nee vjerovati, molim te samo da odvede gospu na sigumo.
Glawinn podigne ruku. Neu napustiti ni tebe ni nju. Koliko ja znam,
zbog tebe sam ovdje.
Zato si ovdje? Jherek sa zadovoljstvom odvrati razgovor od sebe.
Nalazim se na zadatku koji mi je zapovjedio Lathander osobno.
On razgovara s tobom?
Ne rijeima, prizna Glawinn. Pronaao me kad sam bio izgubljen i
odveo me u svoj hram. Nisam uvijek bio ovakav. Kao mladi, bio sam
nesiguran i siromaan. Moja ljubav i razumijevanje Gospodara Jutra i moja

posveenost njemu uinila me ovakvim kakvim me sad vidi. Ne kaem da

bi trebao biti zadivljen. ivot paladina nije ba onakav kao to je opisan u
romantinim priama. On se zahihoe.
Ali sluiti bogu, ree Jherek to bi bilo...
Iskustvo koje te naui poniznosti, uvjeravam te. Iako mu svaki dan
sluim svojim uvjerenjem, svojim uenjem i svojim maem, mi ne
razgovaramo. On puni moje srce enjom za lutanjem koja je sigurna kao bilo
koji kompas, i ja jaem. Kad stignem, tad otkrijem gdje bih trebao biti. Ne
treba mi mnogo da shvatim to bih trebao uiniti.
A sad si krenuo u Westgate.
Da, a moda i dalje. Jo ne znam. Samo znam da me neto tjera na
putovanje i da je to smjer u kojem moram ii.
Jherek to pokua zamisliti. Ali ne zna zato?
Jo ne. GIawinn prui konju jo jabuke.
to e uiniti? upita Jherek, ne oekujui uistinu odgovor. Ja nisam
baba vraara, mladi ratnie. Mnogo sam vie ovjek od akcije. Kao i ti.
Jherek odmahne glavom. Ja nisam ovjek od akcije.
Naravno da jesi, ree Glawinn. Vidim to u nainu na koji promatra
svijet, u nainu na koji dri ravnoteu na nogama kad se kree. Ma ti nije
stran, zar ne?
Dobio sam neto obuke, prizna Jherek.
Morao si, kako bi preivio rane koje vidim na tebi.
Moja je vjetina skromna. Jherek se nije dobro osjeao zbog toga to
umanjuje vrijednost obuke koju mu je godinama pruao Malorrie.
Onda se skini iz tog mokrog oklopa i da vidimo to zna. Glawinn
spretno skoi na noge.
Sad?
Vitez izvue dugaak ma iz sedla i dobaci ga Jhereku. Naravno. Nema
boljeg trenutka. Kad stignemo u Westgate, zbog tvoje ili moje potrage ukrstit
emo maeve s drugima. Moda e mi ak i trebati netko da mi uva lea.
Jherek pocrveni od asti koju je dobio. Skine koni oklop i paljivo ga
objesi o drvo, tako da se bolje osui. Zatim skine i mokru koulju, ne elei
da mu usporava pokrete, a i zato da je ne podere jo vie, budui da nije
imao druge odjee. Takoer skine i maramu koju je svezao oko glave, pazei
da paladinu ne pokae tetovau kad je podigao ruku.

Ima ranu na glavi, ree Glawinn. Da li se netko pobrinuo za nju?

Jest.
Ne ini se da dobro zacjeljuje.
Jherek se s nelagodom sjeti da je ta rana razlog zbog kojeg je Sabyna
ovdje. Okolnosti nisu dopustile da zacijeli ba najbolje.
Daj da vidim. Glavvinn mu pride i poblie pregleda ranu. Malo je
zacijelila, no mogu ti pomoi ako mi dopusti.
Jherek se sjeti pria o tome kako paladini mogu zacjeljivati rane i lijeiti
bolesti samo svojim dodirom. On se nasmijei i ree: Izgleda da u onim
romantinim priama nije ba sve izmiljeno.
Dar od Lathandera, mladi ratnie, a ne moje djelo. Glawinn poloi ruke
na Jherekovu glavu.
Mladi mornar osjeti tren smetenosti, treptaj boli, i istog se trena osjeti
bolje nego danima prije.
Glawinn se odmakne. Kako je sad?
Dobro, odgovori Jherek. Hvala ti.
Tvoja bi zahvalnost mogla biti preuranjena, mladi ratnie. Glawinn se
naceri i uputi se do sredita istine. Tamo podigne svoj ma. Bude li se
kretao presporo ili nespretno, za nagradu bih ti mogao podariti jo jedan
udarac u glavu.
Jherek uzvrati pozdrav, pa zamahne maem da ga bolje osjeti. Ravnotea
mu je bila dobra, kao da je bio nainjen upravo za njegovu ruku. U redu,
ree.
Paladin se bez rijei zaleti na njega i razlegne se zvuk sudara elika o
elik. Isprva neodluan, Jherek postavi obranu, pa krene s vlastitim napadom,
navaljujui na Glawinnove obrane.
Nakon mnogo vremena, vitez se odmakne, s osmijehom na licu. Salutira
mladom mornaru, a Jherek mu, smeten zvukom pljeskanja, odvrati pozdrav.
Bacivi pogled preko ramena, ugleda Sabynu. Oi boje bronce blistale su joj
od uzbuenja.
Jako dobro, pohvali ga ona.
Gospo, ree Jherek, malo se naklonivi. Tad, sjetivi se da nema
koulju na sebi, ode do drveta po svoju odjeu. Koulju je navukao
okrenuvi joj lea, prekriven znojem i teko diui.
Deko je dobar, ree Glavvinn, pompozno vrativi ma u korice. Uz

odgovarajuu obuku i neto vremena, ima anse postati priznati maevalac.

Shvaam. Dok ste se tako lijepo zabavljali, je li ijedan od vas sluajno
pomislio na veeru?
Jherek podigne pogled, primijetivi tamnoplavu boju koja je zatamnjela
istono nebo u smjeru Westageta. Ne, gospo, ao mi je. Odmah u se
pobrinuti za to. Sramio se, znajui da se trebao sjetiti koliko e biti gladna
nakon to prole noi uope nije spavala i nakon to je cijeli dan putovala.
Ustvari, nestano e Sabyna, nema razloga za brigu. Ve sam se
pobrinula za to. Ona podigne uzicu s nanizanim ribama. Odvojila sam neto
vremena od svojih studija.
Osmijeh prepolovi Glawinnovu kratko odrezanu bradu. I iskoristila ga
vrlo korisno, gospo. Primi nae najponiznije zahvale.
Uhvatila sam ih, objavi Sabyna, ali neu ih ni istiti ni kuhati.
Ja u se pobrinuti za to, gospo, ponudi Jherek.
Prouio je njezino lice dok je uzimao ribu i na njemu primijetio umor.
Nije rekla nita ni o Tynnelu, ni o njegovim postupcima. Ona i Tynnel neko
su vrijeme proveli zajedno. Nije si mogao pomoi, a da ne osjea da ih je on
razdvojio. Da se nije ukrcao na Jahaa povjetarca, zbrka koja je uslijedila ne
bi se dogodila. Sa sobom je nosio nesreu, ba kao to su rekli Aysel i
Tynnel.
Jesi li dobro? upita ga ona.
Jherek joj se nasmijei. Jesam. Vratit u se to prije.
Mogu ti pomoi. Nemam nita protiv ienja ribe.
Ne, ree on. Dovoljno si uinila, a i ja bih volio imati neto vremena
za sebe. Moda bih se mogao na brzinu okupati kad nitko ne gleda.
Ona kimne glavom i okrenuvi se od njega, uputi se prema vitezu i
logorskoj vatri.
Jherek prekasno shvati da ju je moda povrijedio odbivi njezinu ponudu.
Ona je upravo napustila sve to je poznavala zbog toga to je osjeala da mu
neto duguje. Jherek pomisli da bi je mogao pozvati, pa se predomisli. Ako
se naljuti na njega, moda e otii s Glawinnom dok on juri za Vurgromom
Monim. Moda ak uspije nagovoriti paladina da je odvede natrag do rijeke
Chionthar i nae brod koji e je vratiti natrag do Mora maa.
On ode niz obronak, do mjesta s kojeg vonj ienja ribe nee doi do
logora. U jednu je stvar bio siguran: mjesto na koje se on uputio, nije bilo

mjesto za enu.

XX

17. kythorn, Godina eljezne rukavice

Doi, mala malenti, htjela si vidjeti zbog ega je tvoj narod prolijevao
krv. Sad u ti pokazati.
Laaqueel oklijevajui prijee preko prijestolne dvorane u sahuaginskoj
palai, prolazei pored prijestolja izraenog od kitove kosti, s razjapljenim
raljama koje su drale sjedalo. Prizori morskih pasa i sahuagina isticali su se
u reljefu na blokovima vapnenca koji su tvorili zidove. Ona stane i zagleda
se kroz jedan od prozora prema amfiteatru.
Tamo su sahuaginski ratnici radili na letjelicama prikupljenim i
izgraenim za Iakhovasovu posljednju misiju. Letjelice su na najirem dijelu
bile iroke sedamdeset i pet stopa i bile su dvjesto stopa dugake, suavajui
se na krajevima. Za gradnju je koriteno naplavljeno drvo iz brodoloma i s
obalnih zgrada stanovnika povrine. Svaka je letjelica mogla nositi do esto
sahuagina. U amfiteatru se trenutno nalazilo etrnaest letjelica u razliitim
fazama pripreme, a oekivalo se da e ih uskoro stii i vie. Pjesma dubine
stigla je do svih sahuagina - i oni su se odazvali.
Iakhovas se uputi do suprotnog kraja odaje, gdje je zid prekrivala golema
slika susreta Sekolaha i sahuagina. Prikazivala je Velikog Morskog Psa kako

iz koljke koju dri u zubima istresa sahuagine i po prvi put ih puta u

oceane Torila. Iakhovas dodirne sliku, a ona zatreperi i nestane.
Kad je slika nestala, Laaqueel ispuni strah. Iako do prole godine nikad
nije bila u palai, znala je da ta slika postoji ve tisuama godina. to si
uinio?
Opusti se, mala malenti. Ne brini previe. Tvoj je dragocjeni zid
nedirnut. Trenutno ga samo koristim za druge svrhe. Doi.
Vidjevi ga kako prolazi kroz zid i nestaje, Laaqueel ukoeno poe za
njim. krge joj se raire dok je uvlaila vie vode, a zatim je ispusti i smiri
se. Zakorai naprijed i u sljedeem se trenu nae visoko u pliaku. Otro
sunevo svjetlo srebrno se ljeskalo preko morske povrine, svega nekoliko
stopa iznad njezine glave.
Gdje smo? upita Laaqueel.
Iznad sahuaginskog grada, odgovori Iakhovas. Ne brini, mala malenti,
jo te nisam odveo daleko od kue. On posegne u svoj ogrta i izvue bocu
koju mu je dala mrtva stvar u jami s vapnom ispod Baldurs Gatea. Ovo je
naa nagrada.
Laaqueel znatieljno dopliva blie, kako bi bolje vidjela bocu. Otkako ju
je zadnji put vidjela, bila je oiena i sad joj je povrina bila prozirna i
sjajna. Bronca je zatvarala oba kraja, blistajui na suncu koje je prodiralo u
pliak. U boci se nalazio majuni model velike galije, jednog od dugakih
brodova kakve su stanovnici povrine koristili za trgovinu i ratovanje. Tri
velika jedra bila su razmotana kako bi hvatala vjetar, a siuna vesla virila su
u dvostrukim redovima iz bokova broda.
Brod u boci? Laaqueel dopusti da joj u glas kapne otrov. Prije no to je
stigla ita dodati, Iakhovas bijesno mahne mkom. U sljedeem trenu oboje su
izletjeli iz vode i zaustavili se lebdei etrdeset ili pedeset stopa iznad
povrine.
Ne rugaj mi se, mala malenti, odsijee Iakhovas.
On se okrene od nje i baci brod u boci prema moru. Okretao se i iskrio
od suneve svjetlosti dok se sputao. Prije no to je dodirnuo vodu, Iakhovas
povie jednu rije. Boca prsne u tisuu blistavih krhotina. U sljedeem trenu,
na oceanu ispod njih plutala je velika galija u prirodnoj veliini. S tri jarbola
irila su se jedra s ljubiastim i utim prugama.
Ovo nije tek djeja igraka, mala malenti. Ovo je oruje. Oruje koje u

upotrijebiti kako bih stanovnike Mora palih zvijezda bacio na koljena.

On ponovno mahne rukom i oni se spuste na palubu. Laaqueel lagano
sleti, osjetivi kako ocean njie brod.
Velika galija, izjavi Iakhovas, hodajui po palubi. On pomiluje
podnoje jednog od velikih samostrela postavljenih na ogradi s lijeve strane.
Samostreli su se nalazili i na drugoj strani. Na policama su se nalazile strijele
veliine harpuna, koje su sluile kao municija za to oruje. Sto trideset stopa
dugaka i dvadeset stopa iroka, ovo je tvrava, mjesto s kojeg mogu
zapovijedati vojskama i sijati smrt meu svojim neprijateljima. Zahtijeva sto
etrdeset veslaa i udobno moe nositi sto pedeset ratnika. Namjeravam joj
dodati jo mnogo raznih stvari.
Kojih?
Iznenaenja, ree on, hodajui niz palubu.
Unato injenici da to nije eljela, ona krene za njim. Nikako nije mogla
znati koliko je vremena brod u boci proveo u jami s vapnom ispod Baldurs
Gatea, no dobro je podnio taj boravak. Drvena graa palube bila je uglaana
i glatka, nimalo iskrivljena ili istroena.
Ovo je jedan od samo sedam ovakvih brodova, koliko ih je napravljeno
u cijelom Torilu. Zove se Tarjana, to na jednom starom, gotovo
zaboravljenom jeziku znai Jastrebac u letu.
Jastrepci su bile oceanske ptice grabljivice. Opremljeni rasponom krila
od etrnaest do esnaest stopa, otrim kandama i onjacima poput zmije, bili
su poznati po napadima na brodice s malom djecom, enama, polutanima i
pokojim patuljkom, kao i na ribe koje su upali iz mora.
Iakhovas podigne rukav i otkrije zlatnu narukvicu koju je nosio. Laaqueel
ju je rijetko viala, no inilo joj se da je sad veina nekad praznih utora bila
popunjena. Iakhovas izvadi talisman od dijamanta i ruiastog koralja kojeg
su dobili u Waterdeepu. A ova sitnica koju sam dobio od Serpentila
Jannaxila daje mi kontrolu nad njom.
Laaqueel pokua bolje pogledati talisman, no on ga hitro skloni.
Tarjana moe ii i po kopnu i po moru, ponosno ree Iakhovas, iznad
i ispod vode. Ovo e biti zapovjedni brod mornarice koju u odvesti u More
palih zvijezda.
Ne moe tamo odvesti sahuagine, ree Laaqueel, ne mogavi se
suzdrati.

Njegovo se jedino oko pretvori u tanku zlokobnu crtu. Unato povezu

kojeg je nosio preko prazne one duplje, neto zlatno na tren je zasjalo u
njezinim dubinama. Da ti nije palo na pamet govoriti mi to da inim. Ja
tamo mogu odvesti sahuagine, a to u i uiniti. Oni su moji i s njima mogu
raditi to hou. Ili to moda nisi primijetila?
Oni misle da provodi Sekolahovu volju. Dok joj je prilazio, Laaqueel
se natjera da ostane na mjestu. Skrivala je svoj strah ispod vjere u Velikog
Morskog Psa, no u sebi je drhtala.
Iakhovas joj poloi prst s dugim noktom pod bradu i natjera je da podigne
lice prema njemu. Ah, mala malenti, kako to da jo uvijek sumnja da ja ne
provodim Sekolahovu volju?
Zato to ne razumijem, ree mu ona, oajniki elei saznati odgovor.
Nita u mojoj obuci nije me pripremilo na ovo.
Tvoja obuka dovela te do legende o Onome Koji Pliva Sa Sekolahom.
Da.
Dovela te do mene.
Nije imala odgovora.
A sad posustaje, kad bi trebala uivati u svom najveem uspjehu.
Uostalom, uz vlastiti si trud postala kraljevska velika sveenica, a taj poloaj
nikad ne bi postigla da se nisi trudila pronai istinu do koje te vodila tvoja
obuka. Ti jo sumnja, iako sad postoji vie injenica nego ikad, koje bi ti
tirebale pruiti potvrdu:
Ne razumijem zato bismo se morali petljati u Unutranje more. Nae je
mjesto ovdje.
Iakhovas joj zakvai bradu svojom kandom, dovoljno jako da ju je skoro
raskrvario. Zato to to eli Sekolah. Ti si licemjerka, mala malenti. Izazvala
si Huaantona zato to je htio znak od Velikog Morskog Psa, kao potvrdu da
provodimo njegovu volju. A sad, ovdje sam ja, dokaz tog znaka, a ti jo
uvijek odbija vjerovati. Trai jo dokaza.
Ne shvaam to Unutranje more...
Dosta! zagrmi Iakhovas u njezinom umu.
Laaqueelina koljena klecnu zbog boli od mentalnog urlika i ona padne na
palubu.
eli dokaze? upita Iakhovas. Ili eli vjerovati? Jer to nije isto. i
Suze joj se pojave u oima. Znala je da su njegove rijei istinite. Razlika

izmeu znanja i vjere bila je prva lekcija koju je nauila od Starije sveenice
Ghaataag, kad ju je ova uzela u Sekolahov hram. Kao dijete, Laaqueel bi
zbog sumnjiavosti i preesto na sebe navukla Ghaataagin bijes.
Moe imati dokaz pred sobom, mala malenti, i jo uvijek sumnjati u
ono to vidi. A to se tie vjere, kad je moe izvagati i izmjeriti, ta vjera
postaje znanje. Vjera je neto to ne moe biti dokazano u ovom svijetu
fizikih ogranienja, ali ne moe biti ni narueno. A ipak, to je jedna od
najjaih stvari koje postoje na svijetu. Vjerovanje je mnogo jae od znanja.
Laaqueel nastavi tiho plakati, sjetivi se svih situacija u kojima ju je
Ghaataag tjerala da se moli na leaju od slomljenih koralja, dok ne bi uspjela
otjerati sumnju koja ju je tad izjedala. Bilaje tako, tako slaba.
Ne, mala malenti, njenije e Iakhovas. Nisi slaba. Jaa si no to
misli, no bori se sama sa sobom i opakiji si protivnik sama sebi nego ijedan
kojeg e ikad sresti. Izdrala si testove svojeg sveenitva i pronala
odgovore na pitanja za koja, dok ti nisi dola, nitko nije ni znao da postoje.
Njegov glas postane vatren od ponosa. Kako se usuuje nazvati se
slabom.
Njegove je rijei pomalo umire i vrate joj dio samopotovanja koje joj je
nedostajalo.
Vidio sam te kad si se suprotstavila Huaantonu zato to je sumnjao u
Sekolaha. On ti je mogao skinuti glavu i ustvrditi da si bila mentalno
poremeena zbog svog nenormalnog roenja. Tad si vjerovala da e te
Sekolah potedjeti, zato to si bila u pravu i zato to si se zalagala za njega.
Nisam znala hoe li me potedjeti.
Iakhovas joj se nasmijei. Upravo sam to i rekao, mala malenti. Nisi
znala. Vjerovala si. Sad te molim samo da vjeruje. On joj ponudi svoju
ruku i pomogne joj da ustane.
Laaqueel s naporom povrati kontrolu nad svojim osjeajima. Unato
injenici da je eljela da je u krivu, Iakhovas je imao pravo. Vjera je sve to
ima u ivotu.
Ja sam izvor tvoje najvee snage, mala malenti, ree joj on njeno. Ja
u te tjerati, mamiti i oblikovati prema tvojoj vjeri. Jer u ja, samom svojom
prirodom i stvarima koje moramo zajedno postii, otrgnuti iz tebe sve ono to
ne vjeruje. Svaku slabost u tebi istroit e moja djela, stvari koje emo
postii za Sekolaha. Tvoja e nas sumnja oboje iskovati u nau sudbinu.

Pazi, spomenuo sam samo jednu sudbinu. Tamo emo stii zajedno i bit e
velianstvena.
Bilo je tako lako vjerovati njegovim rijeima, no ona ustvari nije ni imala
izbora. to bi bila bez svoje vjere? Imala je darove koje joj je Sekolah dao,
moi koje nijedan muki sahuagin nikad nee upoznati. U to je imala
sumnjati, osim u ovjeka koji je stajao pred njom?
On isprui ruku i dodime joj obraz nadlanicom. Bila je glatka i snana, i
ona se povue, osjetivi sram. Ne samo zbog intimnosti s kojom joj je
pristupio, ve zbog osjeaja koje je u njoj pobudio njegov dodir.
Ah, mala malenti, udnje stranog mesa kojeg nosi su se probudile.
Iakhovas se mrano nasmijei. Izgleda da je Krvavi Falkane ostavio snaan
utisak na tebe.
to eli? upita ona.
Od tebe, mala malenti? Samo tvoju pomo. Ja sam neosjetljiv na tvoje
ari. Za razliku od Krvavog Falkanea, meni nije potreban pijun u mojim
redovima.
Mislim da njegovo zanimanje nije bilo samo iz tih razloga. Njegove su
navike odvratne.
Njegovi razlozi, kakvi god bili, sve su samo ne isti. Zato se uvaj
njegovih drai, mala malenti, jer sam uo da su znatne. Ljutita i posramljena,
Laaqueel se okrene.
Sad sam te uvrijedio.
Nisi.
Od mene ne moe sakriti svoje prave osjeaje. To si dosad ve trebala
shvatiti. Iakhovas izgovori rije.
Istog trena, brod ispod njih nestane i Laaqueel padne u ocean. Voda se
zatvori iznad nje, uzimajui je i grlei, najiskreniji i jedini drug kojeg je ikad
poznavala.
Nasuprot nje, Iakhovas ponovno uhvati brod u boci i zapliva u dubinu.
Idemo provjeriti moju mornaricu, mala malenti. eka me pokretanje
invazije.

XXI

19. kythorn, Godina eljezne rukavice

Mogu Ii ti pomoi, deko?
Jherek se uvrijedi zbog ovjekova tona, no hitro se smiri. Osjeaji ga
nee dovesti nita blie njegovu cilju. Traim nekoga.
Krmar spusti manje-vie istu au i uzme drugu, uroni je u kratku
kupku u prljavoj vodi pred sobom, pa je osui ofucanom krpom koju je drao
preko ramena. Bio je irok i krupan, s miiima koji su tijekom godina
otvrdnuli u salo. Dugaka siva kosa okruivala mu je blistavu elu, a elo
mu je bilo ulubljeno oiljkom od sjekire.
Iza njega na zidu nalazili su se redovi boca s raznolikim arenim
tekuinama. Dvije bave piva leale su na boku na kolicima s kotaima, a
iznad njih se nalazio odvratan prizor sedam koalinthskih glava. Bile su loe
preparirane, pa su se svinjska lica i objeene ui morskih hobgoblina izborala
i grozno iskrivila. Svijetlozelena koa na nekoliko se mjesta ljutila.
Taj netko bi trebao imati ime prije no to ti mogu pomoi, ree krmar.
Tako to uglavnom najbolje ide.
Jherek pocrveni od srama. Izmiljanje je za njega bila novost i u tome ba
nije bio dobar. Smatrao je da je sa skrivanjem svog identiteta od Glawinna i

Sabyne dosegnuo svoje granice.

Naziva se Vurgromom, ree mladi mornar. Vurgromom Monim.
Krmar se zamiljeno zagleda u Jhereka. Pokupi drveni iver sa anka i
njime proeprka po zubima. Ni jednom nije trepnuo.
Svjestan da su i on i njegovi drugovi u opasnosti, Jherek izdri ovjekov
izravan pogled.
Sagnuta sirena imala je reputaciju jedne od najgorih krmi u Westgateu, i
zbog vlasnika i zbog klijentele. Bila je tri kata visoka i iz nje je pucao pogled
preko vrata Jezera zmajeva. Dokovi su pruali svoje dugake prste prema
mom, a brodovi iz tucet zemalja zauzeli su pristanita i stajali usidreni u luci.
Kakvog posla ima s Vurgromom? upita krmar.
Osobnog, ree Jherek.
Krmar pogleda preko Jherekovog ramena. I on?
Znajui da ovjek govori o Glawinnu, Jherek se ni ne osvme. Vitez se
isticao u toj mranoj rupagi od krme. Kad je uao, mornari koji su mu
stajali blizu povukli su se i pronali druge stolove i mjesta za stajanje.
Da, odgovori Jherek.
Krmar odmahne glavom. Ne znam ja nikakvog Vurgroma.
Jherek se vrsto zagleda ovjeku u oi. Znao je da lae. Reeno nam je
da e biti ovdje.
Tko vam je to rekao?
Jherek zanemari to pitanje. Stari mornar koji im je dao informaciju nije
volio gusarskog vou. Reeno nam je da je Vurgrom stigao ovamo prije tri
dana.
Prema prii starog mornara, gusarski se kapetan ukrcao na brod na rijeci
Tun i njime dojedrio od Planina olujnog roga, dok su Jherek i njegova druina
bili prisiljeni pjeice prijei tu udaljenost.
Netko vam je krivo rekao, ree krmar.
Bijes plane u Jhereku. Putovanje je bilo teko, a jo ga je vie oteavala
napetost izmeu Sabyne i njega. Mladi je mornar bio siguran da je Glawinn to
primijetio, no suzdravao se od komentara.
Jedini trenuci kad se osjeao oputeno tijekom putovanja bili su kad su
on i vitez vjebali maevanje. Mladi je mornar isprva bio sav ukoen od
svakodnevnog naprezanja, no brzo se razgibao, iznenadivi viteza svojom
vjetinom. Ipak, bilo je novih vjetina i trikova kojima ga je Glawinn nauio i

koje mu je i dalje otkrivao.

Malorrie.
Jherek zauje Sabynin glas pored sebe, pa osjeti njezin dodir na ruci.
Da, gospo, ree on i okrene se prema njoj, ne elei joj uskratiti
potovanje.
Ostavi se toga.
Mladi mornar se na tren poeli suprotstaviti. Njegov je zadatak bilo
vraanje bisernog diska i ma koliko mu ona pomagala zbog svega to je
uinio za nju, oigledno joj nije bilo toliko stalo do diska kao njemu. On je
znao da je gusar u krmi.
Molim te, ree brodska arobnica tiho. Njezine oi bronane boje
uhvate njegov pogled.
Jherek duboko uzdahne. Da. Uostalom, ovdje sam zavrio.
Hoete li to popiti? upita krmar.
Ne, ak ni da sam operem te ae, ree mu Jherek, ispuhavajui malo
neprijateljstva koje je osjeao.
Onda se istite iz moje krme, ree mu ovjek. Imam pravilo o
ljudima koji zauzimaju stolove, a ne troe nita novca.
Ima li kakvih pravila u vezi klijentele koju posluuje? upita Jherek.
Ne vidim nikakvih skrupula to se toga tie. Bio je svjestan da su njegove
rijei privukle panju nekolicine mukaraca iz prednjeg dijela krme.
Mornari se uvrijeeno promekolje u svojim stolicama. Jherek se nije
loe osjeao. Znao je da nijedan poteni mornar ne bi posjetio Sagnutu
sirenu, no na tren se uplaio da je preao granicu i nepromiljeno ugrozio
Sabynu.
Glawinn zakorai naprijed i otro se zagleda u ljude. Paladin je pod
rukom nosio svoju sjajnu kacigu, no dlan mu je oputeno poivao na drci
maa. Ja ne bih, ree on mimim, dubokim glasom.
Mornari na tren izdre njegov pogled, no tad se okrenu i pognu natrag nad
svoja pia.
Ja imam samo jedno pravilo, ree krmar, naglaeno odmjerivi Jhereka
od glave do pete i natjeravi mladog mornara da postane svjestan svog
traljavog izgleda. Ne posluujem skitnice.
Ljudi koji su ustuknuli pred Glawinnom prezirno se nasmiju, pljeskajui
dlanovima po stolu. Jherekovo lice plane od srama. Glawinn mu je ponudio

odjeu, no nita vitezovo nije pristajalo mornarevoj krupnijoj grai. On poeli

da moe rei neto pametno, neku zajedljivu napomenu kakve su heroji u
knjigama uvijek imali spremne na vrhu jezika, no nije imao nita.
Sabyna ga potegne za ruku i on krene, odjednom svjestan kako ona
izgleda dok ga tako vue. Njeno, on se pokua osloboditi, no vrsto ga je
drala. Glawinn im je uvao lea dok su izlazili iz krme. Sabyna se nije
zaustavila sve dok se nisu nali pola bloka udaljeni od krme, kod jedne od
ograda iznad dokova i staja.
Onaj ovjek je lagao, ree Jherek.
Jest, odgovori Sabyna. Vjetar joj je kovitlao bronane uvojke oko lica.
Ruke je prekriila kako bi stvorila osjeaj udaljenosti, iako je stajala na
dohvat ruke od njega. A to si se ti spremao uiniti? Silom izvui istinu iz
njega u krmi punoj promatraa?
Osjetivi poriv da istrese dio svog bijesa na nju, Jherek se suspregne.
Gospo, ree njeno, ispriavam se zbog svog ponaanja. Zasluila si moju
zahvalnost. Vjerojatno si me spasila od toga da poinim ozbiljnu pogreku.
Da, sloi se Glawinn, jest.
Jherek se osvme prema Sagnutoj sireni, osjetivi ljutnju zbog ogromnog
opscenog znaka koji je ponosno visio iznad vrata.
Vurgrom je unutra, ree Sabyna. Ima desetoricu sa sobom. ekaju da
stigne njegov brod, Vrtlog."
Kako zna?
Brodska se arobnica nasmijei. Pitala sam jednu konobaricu. Ako eli
neto saznati, pitaj onog koji ima najvie razloga da ti to kae. Glavni
krmarevi prihodi dolaze od gusara, no veina djevojaka prezire Vurgroma i
njegovu bagru. Nijedna ena ne radi tamo dugo. Ako si bio u krmama kao
to je Sagnuta sirena, zna to.
Da, ree Jherek, ozlojedivi se. On se nije ba mnogo motao po
krmama, ni dobrim ni loim, pa ak ni u onima u Velenu nije se zadravao
vie no to je bilo potrebno da bi se barem povrno druio s posadom
Leptira. Nisam se toga sjetio.
Zbog tih informacija nije nam nita lake, ree Sabyna. Vurgrom je na
treem katu i reeno mi je da se zabarikadirao. Tamo obavlja nekakav
posao.
Kakav posao? upita Glawinn.

Djevojka s kojom sam razgovarala nije to znala.

Jherek proui zgradu, osjetivi kako se bijes u njemu raspruje kad je
prepoznao novi smjer djelovanja koji mu je bio na raspolaganju. Zgrada
pored krme je iste visine, istakne.
Razmilja o tome da prijee do Vurgroma? upita Sabyna.
Da, odgovori Jherek i ugleda Glawinnov osmijeh.
*****
Moe, ree on.
Glawinn se pomoli Lathanderu, mahne Jhereku da i on pogne glavu, pa
rukom opie oblike u zraku. Kad je paladin zavrio, Jherek osjeti da je
odjednom ogluio.
Podigne pogled i pokua progovoriti, no nikakve mu rijei ne izau iz
usta.
Paladin odmahne glavom i prevue ruku preko grla, pokazujui mladom
mornaru da verbalna komunikacija vie nije mogua. arolija je ukinula ak i
zvukove s dokova, udaranje snasti o jarbole, viknute zapovijedi i
zapljuskivanje mora o obalu i stupove. Glawinn mahne prema drugoj zgradi.
Sabravi se, Jherek preskoi udaljenost do krova Sagnute sirene. Kad su
mu noge udarile o krov, nije bilo zvuka. On se okrene i pogleda paladina i
brodsku arobnicu, koji su takoer skoili preko. Krov je zadrhtao pod
njihovim nogama, no nije bilo buke.
On se pogne i prijee preko krova do dijela koji je gledao prema luci.
Drei se za rub krova, etrdeset stopa iznad oceana koji je pljuskao o bok
Sagnute sirene, on se spusti nie i proviri kroz prozor.
Desetak je ljudi sjedilo oko stolova u velikoj odaji koja se protezala po
cijeloj duini luke strane zgrade. Krigle piva stajale su na stolovima krcatim
pladnjevima s hranom. Jherek prepozna Vurgroma na jednom kraju sredinjeg
stola.
Pometnja se proiri prostorijom dok su gusari ustajali, divlje
gestikulirajui i pokuavajui proistiti grla. Jherek shvati da je Glawinnova
arolija tiine utjecala i na gusare, i znao je da mora hitro djelovati, dok je
iznenaenje jo na njegovoj strani.
Mladi mornar baci pogled preko ramena prema Glawinnu, zatekavi

paladina u procesu vezanja ueta oko dimnjaka koji je virio iz sredine krova.
Vitez ga za provjeru potegne, pa ustane i kimne glavom.
Bez rijei, Jherek se spretno prebaci preko ruba krova, drei ue jednom
rukom i hvatajui se drugom dok je padao. vrsto se drei, on iskoristi svoj
zalet za kretanje u luku i zabije izme u prozor pred sobom. Krene za
slomljenim staklom unutra, isputajui ue i bacajui se prema naprijed kako
bi uhvatio ravnoteu.
Nije bilo zvuka razbijanja stakla, samo je vidio kako se raspruje u
krhotine. Jherek sleti na koljeno, privukavi panju samo onih ljudi koji su
gledali u njegovom smjeru. Otvorili su usta, vjerojatno urlajui upozorenja,
no iz njih ne izae nikakav zvuk.
Jherek ustane i uhvati svoj ma i kuku u isti as kad je Glawinn provalio
kroz drugi prozor i sletio svega nekoliko stopa dalje od njega. Paladin izvue
ma iz korica i prostorija se pretvori u bojno polje.
Jherek sabljom blokira jedan udarac maem, osjetivi ok susreta otrica,
no ne zauvi nita od uobiajenog zveketa. Gusar se brzo povue,
pokuavajui povui mladog mornara za sobom tako da se jedan od njegovih
drugova moe provui iza njega.
Umjesto toga, mladi mornar zamahne kukom prema drvenom podu i
zabije je u zamrljani sag, no ne i u sam pod. Zatim snano povue sag ispod
drugog ovjeka i srui ga nauznak.
Skliznuvi u stranu, Jherek izbjegne udarac sabljom koji bi mu skinuo
glavu s ramena. Pripremi se i ponovno se okrene, zamahnuvi vlastitom
sabljom i rasporivi gusaru grudi.
Lice smrtno ranjenog ovjeka iskrivi se u vrisku, no Glawinnova arolija
izbrie zvuk. Gusar padne na koljena, pokuavajui zadrati tijelo u jednom
komadu.
Na drugoj strani odaje, Vurgrom pokrene svoje krupno tijelo prema
jedinom izlazu.
Ponovno u pokretu, Jherek potri prema najbliem stolu. Zaustavi udarac
maem, odbacivi ga na svega nekoliko centimetara od noge. Mladi se
mornar baci u zrak, kliui se nogama naprijed preko stola za hranom i ruei
s njega tanjure, hranu i svijenjake. Kukom zakvai rub stola i povue ga za
sobom.
Stol je bio velik i teak, dobro obraen debeli komad hrastovine.

Kliznuvi kukom oko ruba, Jherek uhvati kraj stola, pa svom svojom
teinom najprije povue, pa odgurne stol, od ega ovaj klizne preko poda
prema izlazu. Stol doklie pred vrata i blokira Vurgromov izlaz.
Gusarski kapetan skine ratnu sjekiru s ramena i zabije je u stol. Sila
prepolovi stol na pola i Vurgrom se probije kroz dvije polovice. Naglo
rastvori vrata i pouri van, oigledno se drei teorije da je oprez bolja strana
hrabrosti.
Jherek se uspravi i baci pogled prema svojim drugovima. Glawinn se
drao, sa irokim maem u jednoj i titom u drugoj ruci, zaposlivi cijeli
jedan kut prostorije. Jedan od gusara zaleti se na njega s visoko podignutom
sjekirom. Paladin se malo pogne i zakorai prema ovjeku u naletu. Doeka
ga na tit, izbjegavi glavu sjekire koja mu se trebala zakvaiti za tit i
povui ga, pa ga nagne i naglo ustane. Taj pokret zavitla gusara kroz razbijeni
prozor visoko iznad luke.
Sabynin no bljesne, natjeravi protivnika na uzmak. Nedostatak formalne
obuke u maevanju poneto ju je ometao, no njezina je vjetina s noevima
za bacanje bila smrtonosna. Blokirala je jo jedan zamah maem i zakoraila
naprijed, pa razderala ovjeku lice svojom otricom. Krv potee dok se gusar
bacao unatrag. S njezina boka, raggamoffyn se zakovitlao u neoekivani
vrtlog komadia tkanine i jurnuo na drugog gusara.
Parirajui udarac maem, Glawinn bezglasno vrisne Jhereku da krene.
Mladi mornar samo na tren zastane. Nije htio napustiti prijatelje i nije mu
se uope sviala zamisao da ostavi Sabynu na cjedilu, no na kraju, ako ne
postigne svoj cilj, riskirao je njihove ivote ni za to.
Gusar naleti na njega. Od maa mu se odbijalo popodnevno svjetlo.
Jherek parira s kukom, pa zamahne sabljom prema ovjekovoj glavi i raskoli
mu lubanju. Nogom utne mrtvaca prema drugom gusaru, sruivi ih obojicu
podalje od vrata. U punoj brzini, mladi mornar zahvati rub vratnica kukom i
okrene se oko njih.
Vani na odmoritu, Jherek proviri preko ograde i ugleda Vurgroma koji je
trao preko odmorita drugog kata, gdje su se stube okretale u drugom
smjeru. Vjetinom i ravnoteom ovjeka naviklog na svladavanje snasti pod
neprijateljskim vjetrom i zasljepljujuom, olujnom kiom, Jherek skoi preko
ruba i sleti na ogradu nagnutu prema drugom katu.
Kad je sletio, drvo zlokobno krcne i on shvati da ga nee drati, u istom

trenu kad je primijetio da je izaao iz Glawinnove magine tiine. On padne

naprijed i odbije se od zida odmorita na drugom katu svega nekoliko stopa
iza Vurgroma. U tom asu zauje glasove, ljude koji su se dozivali u krmi u
prizemlju.
Konobarica golih grudi, koja je nosila pladanj s hranom i kriglu piva,
opsuje Vurgroma u prolazu, pa se okrene prema Jhereku. Ve rtva inercije,
koja ga je kroz izdajniku ogradu nosila prema dolje, Jherek se nije uspio
zaustaviti. No, mislio je dovoljno brzo da skloni sablju i kuku u stranu tako
da je ne ozlijedi i u nju se zaletio licem.
Nastane trenutak smetenosti kad su se sruili u zapetljanu hrpu u
podnoju odmorita. Pladanj hrane odleti, a krigla se razbije o zid. Jherek
zavri s licem zaronjenim u dobro podstavljene drai konobarice. Uspio je
sprijeiti da na nju naleti cijelom teinom, zaustavivi se na koljenima i na
aci kojom je drao kuku.
On podigne glavu s njezinih grudi, a njihov mu miris rua ispuni nosnice.
Lice mu je gorjelo od srama.
Gospo, ispria se dok je ustajao, uistinu mi je ao. Nespretno,
znajui da nema vremena ni za to drugo, on se odgurne i nastavi s potjerom,
bubnjajui izmama po stubama.
U podnoju stubita, protri kroz zavjesu od nanizanih koralja koja je
odvajala te stube od onih koje su vodile u krmu. Vurgrom je stajao pored
ulaza. Na licu mu se jasno vidjela uzrujanost i injenica da je prepoznao
Jhereka. Gusarski kapetan uperi debeli prst u smjeru mladog mornara i
povie: Sto zlatnika ovjeku koji izvadi utrobu ovom kopiletu!
Istog trena, gotovo svi ljudi u krmi skoe na noge i izvuku oruje.
Vurgromovo okruglo lice zgri se u cereku.
Bilo mi je drago to smo se upoznali, deko, al potpisao si vlastitu
smrtnu presudu kad si doao ovamo za mnom. On napravi opscenu gestu, pa
se progura kroz vrata na ulicu.
Gotovo pola krme ustane i krene za njim, otkrivi Jhereku da je gusarski
kapetan smjestio ljude i u prizemlju kao i na katu. Najmanje etrdeset
mukaraca kretalo je prema Jhereku s isukanim maevima, elei naplatiti
ponuenu nagradu.
Jherek je kroz prozore bespomono promatrao kako Vurgrom nestaje
nizbrdicom prema luci. Mladi mornar tvrdoglavo ostane na mjestu, ispred

koralja koji su prekrivali vrata.

ena njemu slijeva odjednom opsuje i ustane, skinuvi kukuljicu koja joj
je pokrivala lice. Bila je visoka i vitka, sa svilenkastom crnom kosom
odrezanom ravno, malo ispod ramena, i s vidljivo iljatim uima. Nosila je
grubu zelenu koulju, dovoljno iroku da joj prikrije spol, i izlizane kone
hlae zataknute u visoke izme.
Ona zgrabi stolicu na kojoj je sjedila i zavitla je prema gomili ispred
Jhereka. Stolica pogodi dvojicu i odbaci ih unatrag prema ostalima.
Natrag, prokleti sluzavi ljame, ili u vas vlastoruno narezati na
komade! opsuje ona izvlaei sablju i bode, pa pouri prema Jhereku.
Mladi se mornar okrene prema njoj, podignuvi sablju.
Ne mene, ti tupane bez mozga, ree mu ona otro. Dola sam stati uz
tebe, iako, Fenmarel Mestarinine mi milosti, ne znam zato. Navalio si na
sebe dovoljno nevolje za omanju vojsku, a ne za jednog deka mornara.
Jherek ostavi otricu u zraku, bojei se da ga pokuava zavarati kako bi
mu prila dovoljno blizu i zarila mu otricu meu rebra. Pazite se, gospo,
upozori je on. Ja nisam tako lakovjeran.
Azla! povie netko iz gomile. Azla s Crnog ampiona je ovdje!
Ubijte je, zagrmi drugi ovjek. Vurgromova nagrada za nju je tisuu
zlatnika!
Obrve poluvilenjakinje izviju se od bijesa. Bolje bi ti bilo da brzo
odabere stranu, deko. Na njezinom licu zaigra poluosmijeh, no bio je
hladan kao srce zelenaa. Vie vrijedim mrtva nego ti i ne namjeravam
umrijeti a da bar ne pokuam pobjei. Stoji mi na putu.
Da, odvrati Jherek, promatrajui gomilu koja se pregmpirala, ali i gore
sam ostavio nered.
Azla baci pogled na gomilu u krmi i sabljom blokira jedan baeni bode.
anse za bijeg sigumo su gore bolje nego ovdje.
Jherek kimne, ne elei izgubiti Vurgroma i ne znajui to da rade ak i
ako se uspiju probiti uz stepenice. On povue zavjesu u stranu.
Ne, ree Azla. Ti prvi. Govorila je kao netko tko je navikao
zapovijedati.
Dobro. Jherek se okrene i potri uz stepenice, pa zastane, ekajui je.
Azla posegne za torbicom o pojasu i u nju ugura toliki dio ruke da je
Jherek shvatio kako je rije o arobnoj vrei. Ona izvue malu boicu,

paljivo rukujui s njom.

Idi dalje, naredi ona, pa baci boicu prema vratnicama u trenu kad su
dvojica gurnula glave kroz njih.
Boica se preokrene u zraku i udari o pod, razbijajui se i prolijevajui
ulje u gusto jezerce i rasprene mrlje. Istog trena, ulje se zapali. Plamenovi se
u trenu uskovitlaju, a kapi koje su pale na dvojicu mukaraca progore rupe
na njihovoj odjei. Oni poviu od uasa i boli i ponu udarati odjeu, no od
toga su se plamenovi samo bre irili. Vatra u vratnicama podigne se etiri
stope u vis.
Tri, uputi ga Azla. Nemam vie tog zaaranog ulja.
Ona pojuri za njim uz prvi niz stuba. Tri gusara sputala su se dolje,
bjeei od Glawinna. Vodei gusar podigne ma, promuklo urlajui kako bi
upozorio svoje drugove na opasnost.
Jherek je prvi dosegnuo rub odmorita i sabljom blokirao ovjekov ma.
Druga dvojica zalete se u prvoga i sva trojica zateturaju. Mladi mornar
pogodi nogom prvoga u grudi, oslonivi se leima o zid kako bi dobio vie
snage.
Sva trojica gusara tresnu o ogradu, polome drae i vritei se srue na
donji kat. Tek to su sletjeli, prvi od gusara iz krme preskoi ulje, zastajui
samo toliko da udaranjem pogasi nekoliko plamenova na odjei. Budui da
se ulje gotovo potroilo, ostali gusari pohitaju za njim.
Glawinn pogleda kroz labirint isprepletenih stepenica. Drutvo? upita
paladin mirno.
Da, odgovori Jherek, teko diui od napora, i to veliko.
Tko je ona? upita Glawinn.
Prijateljica, ree mladi mornar, ponovno pogledavi Azlu. Unato
njezinom neoekivanom pojavljivanju, imao je neki dobar osjeaj. Barem
zasad.
Poluvilenjakinja se nasmijei i odmahne glavom. Kako stvari izgledaju,
ree ona, ja sam vam moda jedina prijateljica u Westgateu.
Nisi jedina, prasne Glawinn. Ispriavam se zbog svoje naglosti,
gospo.
Kapetanice Azla, zarei ona.
Pardon.
Jherek baci pogled niz stepenice i primijeti da se gusari organiziraju.

Moda bismo to trebali rijeiti kasnije.

Deko je u pravu, ree Glawinn. Kakav ti je plan?
Luka, odgovori Azla. Skaemo.
*****
Ve godinama progonim Vurgroma, ree im Azla.
Jherek je sjedio u blagovaonici Crnog ampiona, pijuckajui alicu
vrueg aja. Zasad su Glawinn, Sabyna i on bili Azlini gosti. Nakon to su
skoili s treeg kata krme, iz vode su ih izvukli Azlini ljudi koji su ekali u
malom amcu ba za takav sluaj. Sjedili su za jednim od dugakih,
kvadratnih stolova za kojima je inae objedovala njezina posada. Svi su
dobili suhu odjeu iz kapetaniinih zaliha.
Glawinn je sjedio na jednom kraju stola, radei na svom oklopu. Rekao
im je da je taj posao neodloan i da ne eli da ga itko drugi obavlja umjesto
njega. Jherek ga je shvaao. Vitezov ivot ili smrt ovisili su o brizi koju bi
posveivao svojem oruju i oklopu. Budui da ga je morao hitro svlaiti da
se ne bi utopio nakon skoka u vodu, Glawinn je bio jo i zahvalniji to ga nije
izgubio na dnu luke.
Zato? upita mladi mornar. Bio je zadivljen karavelom. Crni ampion
bio je strogo voen brod i jedan od najiih koje je ikad vidio. Taj se trud
odraavao i na podovima blagovaonice i kuhinje, koji su bili bez ijedne mrlje.
Tri kuhara ve su pripremala sljedei obrok, a zbog mirisa je njegov eludac
krao od iekivanja.
Azla je sjedila nasuprot njemu, odjevena u strogu, crnu odjeu koja je
odgovarala njezinu raspoloenju. Vurgrom i ja u sukobu smo ve
godinama, objasni ona. On se proglasio kraljem Immurka, a mnogo je onih
koji smatraju da bih ja trebala obnaati tu dunost.
Jherek se gotovo ugui svojim ajem, po prvi put shvativi da je prihvatio
poziv jednog gusara. On baci pogled prema Sabyni.
Brodska je arobnica vodila svoju osobnu krvnu osvetu protiv gusara,
otkad joj je brata pogubio Krvavi Falkane. Na Sabyninom licu ne pokae se
nikakav osjeaj, niti mu ona uzvrati pogled.
Vurgrom me sve od tada shvaa kao prijetnju i poduzeo je korake da
eliminira i mene i moj brod, ree Azla. Ja sam mu uzvratila istom mjerom.

U posljednje vrijeme, pomou pijuna koje imam u Westgateu i drugim

lukama, kao i u Vurgromovoj posadi, saznala sam da krade i kupuje
predmete razasute irom Mora palih zvijezda. Kupovao je od trgovaca svih
nacija, a pregovarao je i s nekim podmorskim rasama.
Zna li o emu se radi? upita Glawinn.
Azla odmahne glavom. ula sam da ima kontakt na Obali maa, kojem
redovito prodaje. Sad mi kaete da je bio u Baldurs Gateu u noi kad je
izbio sahuaginski napad. Zbog toga je cijela situacija koju pratim jo
sumnjivija.
Jherek se u sebi sloi.
Saznala sam od svojih pijuna da je Vurgrom bio na zapadu i da e se
vraati preko Jezera zmajeva negdje tijekom prolog tjedna. To je bio prvi
sluaj nakon mnogo mjeseci da se maknuo s mora. On posjeduje preko pola
Sagnute sirene i mislila sam da bih ga tamo mogla srediti.
Dok se mi nismo pojavili, ree Glawinn, istei spojke na grudnom
oklopu.
Tako je, ree Azla. Imala sam ekipu ljudi koji su ekali vani. Da je
Vurgrom bio s mnogo manjom grupom, mogli smo ga oteti ispred krme i
provui kroz kanalizaciju ispod grada do ampiona. Ona se mrano namrti.
Za vrlo kratko vrijeme doznala bih to je naumio.
A sad? upita Jherek.
Sad, ree poluvilenjaka kapetanica, moram to izvesti na staromodan
nain. Slijediti ga dok ne dobijem priliku saznati to smjera i onda ga napasti
kad mogu.
Volio bih ti se pridruiti, ako mogu, upita Jherek.
Da dobije natrag onu stvaricu koju ti je oduzeo?
Jherek iskrivi lice. Da, ali bilo bi mi drae da o tome ne govori tako
neozbiljno.
Prema informacijama mojih pijuna, Vurgrom je bio prilino zadovoljan
kad je dobio taj biserni disk. To je bila jedna od stvari koju su se nadali
nabaviti u Baldurs Gateu.
Izjava je zaprepastila Jhereka i to mu se moralo vidjeti na licu. Kako je
Vurgrom uope saznao za disk, ako je on godinama bio skriven? I to je to
uope?
Imam mjesta za dodatnu posadu, ree ona. Ako elite, dobrodoli ste.

Dokle god shvaate da sam ja zapovjednik na ovom brodu.

Da, ree Jherek.
Moramo postaviti jo jedan uvjet, izjavi Glawinn, okrenuvi se prema
njoj. Dok smo mi na brodu, nee biti zarobljavanja brodova, nee biti
gusarenja.
Takvi zahtjevi protive se priznavanju mene za kapetana, izjavi Azla.
Tako je, prizna Glawinn. Ali jo uvijek ne zna kako ti mi moemo
pomoi u tvojim planovima. Koliko si mogla vidjeti, prema disku i svemu to
je ovaj deko proao da bi stigao ovamo, nae sudbine su povezane. Mislim
da je bolje da radimo zajedno.
Vi nemate brod, istakne Azla.
Danas, ree paladin, ali ne i za dan ili dva. U Westgateu ima onih koji
priznaju Lathandera kao svoje boanstvo. Ja sam u stanju pronai brod, vjeruj
mi.
Zato se onda elite pridruiti meni?
Zato to mislim da poznaje Vurgroma bolje nego itko koga bismo mogli
pronai. Ako itko moe drati korak s njim, kladim se da si to ti.
Azla odgurne svoj aj i ustane. Dobro, pristane. Imate to elite.
Kombinaciju naih talenata, vjetina i sudbina. Neu zarobljavati brodove
dok ste vi ukrcani, ali to ja dobivam zauzvrat?
Ako je u naoj moi, odgovori Glawinn, Vurgromovu glavu na kolcu.
Drim vas za rije, ree Azla, okrene se i ode.

XXII

26. kythorn, Godina eljezne rukavice

Pacys je sjedio na stjenovitom izboju iznad Faenasuora, grada morskih
vilenjaka. Stari bard nije obraao panju na dvjesto stopa oceana ispod sebe,
niti na plavkastu nijansu koju je svijet oko njega poprimio. Sve dubine
izmeu sto pedeset i tristo stopa, narod Serosa nazivao je Tminom. More
palih zvijezda pamtilo je cijele civilizacije i podvodne svjetove koji su ivjeli
i nestajali u njegovim dubinama.
Nekoliko visokih tornjeva, nijemih dokaza o vilenjacima drevnog carstva,
uzdizalo se s morskog dna, nadvisujui druge iskopane graevine i
novoizgraene nastambe. Grad se nejednako protezao preko nepravilnog dna
kojeg su vilenjaci nazivali Plato Hmur. Unato sedamdeset godina napomog
iskapanja i popravaka, jo je veliki dio grada bio u neredu. Ekipe za
iskapanje koristile su kitove, narvale i divovske rakove, i radile na
raiavanju kra, a taj je posao trajao tijekom svih dana koje je Pacys
ovdje proveo. Ustajali oblaci kra i mulja eksplodirali bi prema gore zbog
lavina nemimog stijenja, neprestano se premjetali u strujama i na kraju se
rasprivali.
Osim to je bio priznato sredite povijesti morskih vilenjaka, Faenasuor

je takoer bio i okruen uzgajalitima otriga. Pacys je promatrao morske

vilenjake kako skupljaju bisere iz otriga, koljaka i drugih mekuaca koji su
ih stvarali. Radili su u grupama, skupljajui bogatstvo iz mora, a bisere su
koristili za trgovinu s drugim podmorskim rasama i stanovnicima povrine.
Posljednjih nekoliko dana Pacys je mnogo nauio i o Serosu i legendama o
Uzimatelju, no shvatio je i da mu jo mnogo znanja nedostaje.
On vrati panju natrag na instmment kojeg je dobio od Taareena. Unato
maginoj narukvici koju je nosio, nije mogao svirati jarting pod vodom.
Komunikacija je bila u redu, no note jartinga nisu se mogle probiti. I zato je
odloio instmment u svoju arobnu vreu i odluio priekati povratak na
povrinu, da ponovno zasvira na njemu.
U bardovoj glavi, pjesma se i dalje sastavljala. Njegove glazbene
vjetine, sreom, nisu bile ograniene samo na jarting. Tijekom ivota nije
naiao ni na jedan instmment kojeg ne bi mogao svirati barem donekle vjeto.
Taareen mu je dao saceddar, glazbeni instrument alutelquessira kakvog
Pacys prije nije vidio. Postavljen na grudnoj ploi koja je visjela preko
sviraevog vrata i ramena, saceddar je imao trideset kristala razliitih
veliina i debljina. Pacys je za sviranje nosio platinaste kapice za prste i
paleve na obje ruke. Taj je metal bio izdrljiviji od zlata i izvlaio je ie
note.
Saceddar se svirao udaranjem prstiju i paleva po pojedinom kristalu ili
njihovoj kombinaciji. Udaranjem novog kristala ili kombinacije kristala
prekidale bi se vibracije posljednjeg, uinkovito ih utiavajui i pruajui
mogunost sviranja dugakih i kratkih tonova.
Kad mu je Taareen dao instmment, Pacys je bio oduevljen. Jo se vie
oduevio kad je shvatio s koliko ga lakoe svira i kako se dijelovi pjesme na
kojima je radio povezuju s novim medijem. Tijekom posljednjih nekoliko
dana skladao je nove dijelove i uio pjesme iz legendi o Uzimatelju.
Zvuk grebanja s desne strane, ublaen vodom, stigne do Pacysovih uiju u
isti tren kad i vibracije iz kamene klupe na kojoj je sjedio. On se okrene i
ugleda Khlinata koji se uspinjao kroz iskrivljene koralje.
Rano si ustao jutros, napomene patuljak kad se smjestio nasuprot
bardu. Napici kojima su ga opskrbljivali morski vilenjaci omoguavali su mu
jednako slobodno kretanje i mogunost disanja, kao i Pacysu njegova
narukvica.

Nisam mogao spavati, ree Pacys.

Khlinat obrie lice. Stari bard je znao da to ini jer se, unato tome to ga
napitak titi od okrutne prirode mora, patuljak ipak stalno osjea mokro. Ni
ja se nisam dobro odmorio, stihoklepe, al znam da je to zato to se nikad
neu naviknuti na ovakav nain ivota. Kakav je tvoj izgovor?
Nemir, mislim. Pacys navue saceddar i privrsti remenje. Izvue
kapice za prste iz male vreice od ribljeg mjehura koja mu je visjela oko
vrata i namjesti ih.
O, dakle, dosta ti je puzanja kroz one morsko-vilenjake knjige, a? s
nadom upita Khlinat.
Ne znam bi li mi to ikad moglo dojaditi, prijatelju. Mudrost stoljea
prebiva u tim svescima. Magija, povijest, putovanja, filozofija, svjetovi
ekaju svakog pustolova s vjetinom itanja.
Da, ree patuljak, a i dobra vrea zlata, mislim si ja, za svakog
dovoljno pametnog i dovoljno hrabrog da zbrie s nekoliko takvih knjiga.
Mislim da gore nitko nije vidio tako neto.
Rekao bih da si u pravu. ak i ja, koji sam vjet jezicima, kad
pokuavam itati neke koje bi mi trebale biti jasne, teko ih odgonetnem.
Veina knjiga bila je napisana posebnim pastama koje su se stvrdnjavale i
trajno se lijepile za stranice izrezane od oklopa divovskih koljki. Za izradu
svake knjige bilo je utroeno mnogo vremena i zato su bile vrlo cijenjene.
Neke od njih bile su ak glazbene knjige, sloene od kristala kao saceddar i
oblikovane tako da ih je trebalo udariti majunim maljem kako bi ih se moglo
itati. Druge su pak bile obine knjige, zaarane tako da mogu podnijeti
more.
Khlinat razdraljivo rastjera malo jato riba koje je uporno eljelo pronai
skrovite u njegovoj bradi i kosi. Zbog stalnog namakanja, koje je bilo
sastavni dio ivota ispod Mora palih zvijezda, njegova je drvena noga poela
poputati, pa je Taareen zamolio lokalnog kovaa da mu pomogne. Patuljak
je dobio novu nogu, napravljenu od zeleno-sivog koralja kojeg je Taareen
zvao kukasti koralj ili hidrin kamen.
Dakle, to nam je initi? upita patuljak.
Ne znam. Pacysovi prsti lutali su preko povrine saceddara, dodirujui
kristale. Prije no to je i shvatio, zapoeo je novu melodiju. Note iz kristala
rezale su kroz vodu kao no, izlijevajui se u more.

Glazba se rastui valjala kroz njega i on joj se preda. Zvuk je bio zao,
muan, na trenutke kretav i prijetei. Probio je Pacysa duboko u srce
ledenim prstom, ali ipak nije mogao prestati svirati.
Otre, jetke note odjekivale su preko Faenasuora i plutale prema
povrini. Pokret, jedva osjetan u strujama, primjetan samo zato to se stari
bard usredotoio na sluanje vibracija zbog saceddara, uzvrtloi se oko
njega. Prema osjeaju je znao da se radi o neem velikom.
Ispred njega, Khlinatove se oi razrogae od straha. Dolje, Pacys!
Patuljak se hitro odgume prema gore, posegavi za haljama starog barda i
povukavi ga u stranu.
Pacys je lamatao rukama kroz vodu, brzo se sabravi kad se sjetio da
mora plivati, a ne hodati. Okrenuo se kad se Khlinat bacio na udovite koje
je doplivalo iz mutnih dubina iza stjenovitog izboja.
Stvorenje je bilo riba irokih eljusti, dugaka osamnaest stopa i gotovo
upola toliko iroka. Bila je prekrivena sivo-plavim sedefastim krljutima,
tamnijima odozgo i svjetlijima odozdo, tako da se izjednai s nijansom
povrine kad je netko ugleda s dna. Veina je morskih grabeljivaca
posjedovala sline boje iz istog razloga.
Ve usred napada, jer je oito namjeravala zgrabiti Pacysa prije no to ga
je patuljak povukao, divovska riba zapliva prema Khlinatu. Neman otvori
usta, isputajui komade veliine ake koji se uskovitlaju oko patuljka.
Khlinat ispusti patuljaki ratni pokli i s obje sjekire napadne divovsku
ribu. Meutim, prije no to je uspio udariti, ona otvori usta, jume naprijed i
cijelog ga proguta.
Pacys je u nevjerici promatrao kako mu prijatelj nestaje bez traga, pa
primijeti da su komadi veliine ake koje je stvorenje izbljuvalo zaplivali u
njegovom smjeru. Njihovi sjajni zubi prvi mu privuku panju. Nekolicina
njih, gadna izgleda kao i njihov roditelj, priblie se unutar dometa.
Pacys hitro izgovori rije zapovjedi i mahne rukom prema ribama.
Treperenje ispuni vodu, samo tren prije no to su ribe stigle do njega.
Prva riba tresne o nevidljivi tit koji se oblikovao pred njim. tit zaustavi
i sljedee dvije, no etvrta se probije. Zamahujui perajama, priblii se
starom bardu i zaroni mu zube u meso.
Ugledavi krv koja se izlijevala u vodu iz rane, Pacys izgovori drugu
rije, prstom opie znak i dodime ribu koja ga je napala. Elektrini udar

bljesne preko ribinih onih jabuica. Grabeljivac otpusti svoj stisak i

prevme se na bok, ostavi mlitavo plutati.
Pacys se povue, promatrajui ribe koje su se sudarale sa titom.
Ponovno prizove magiju i baci sljedeu aroliju. Izbacivi ruku s lijeve strane
tita, on ispusti energiju koja mu izleti iz vrkova prstiju.
Pet zelenkastih munja jume kroz vodu, zaobie nevidljivi tit, pa skrene
natrag i udari pet od preostalih jedanaest riba, raskomadavi ih. Ostale se
stute na razderane utrobe i mahnito ponu derati meso.
Iskoristivi prednost, Pacys otpliva do dna i stane na stjenoviti izboj.
Skine tap s lea i izbaci otrice na njegovim krajevima. Zatim baci pogled
na ribu-roditelja i shvati da se okrenula prema njemu. Srce mu se kidalo zbog
Khlinatove sudbine.
Jedna riba pronae put oko nevidljivog tita.
Pacys zamahne tapom i spremno joj odsjee glavu. Komadi ribe na
trenutak otplutaju u suprotnim smjerovima, a zatim ih dograbe njezina braa.
U tom trenu, panju starog barda privue krv koja je curila iz divovske
ribe. Grimizna maglica izlijevala se iz krga stvorenja i ono se poelo uvijati
kao da je u agoniji. Pacys zakrene tap i razree jo jednu ribu. Premjestivi
se, primijeti pokret u daijini i prepozna morske vilenjake koji su jahali
divovske morske konjice. Sjedili su pogrbljeni na svojim podmorskim
jahaim grlima, kliui iznad morskih trava koje su rasle iz oceanskog dna.
Sljedea riba koja se probila kroz tit izbjegne tap starog barda i zarije
zube u meso iznad njegovih rebara. On zastenje od boli i laktom tresne ribu,
no ona se ponovno baci na njega, divljaki derui zubima, prije no to je
uspio za korak uzmaknuti.
Stari bard izvue no i zabije ga ribi u glavu, kroz razjapljene eljusti i
zube koji su ga grizli. Iako je siuni mozak odbio prihvatiti ideju smrti,
stvorenje ga vie nije moglo derati. Tijelom udari o njega, trljajui mu svoje
grube krljuti o bok, okrueno krvlju koja je zamutila vodu.
Jo grimiza odjednom se prolije iz divovske ribe koja je izbljuvala svoj
pomladak. eljusti joj se ponovno rastvore, otkrivajui Khlinata koji je
svojim runim sjekirama udarao gornji dio usta golemog stvorenja. Komadi
krvavog mesa izlijetali su iz ustiju.
Khlinat! povie Pacys. Makni se od te stvari da ti mogu pomoi.
Okrenuvi se, patuljak pogledom potrai Pacysa i ugleda ga. Gotovo

nevoljko, kao da je svog stranog protivnika imao u aci, Khlinat ispliva iz

usta stvorenja nezgrapnim pseim stilom kojeg je savladao tijekom
posljednjih nekoliko dana u Faenasuom.
Pacys gurne ruku u malu torbicu za objed, koju je uzeo iz grada morskih
vilenjaka kad je poslijepodne odluio provesti u upoznavanju saceddara.
Jedna od poslastica koju mu je ugurala vilenjaka kuharica bila je i
hobotnica. Bila je odlina, no vilenjakinja je bila previe dareljiva, pa mu je
mnogo ostalo.
Stari bard prstima uhvati komadi, izgovori drugu rije zapovjedi, mahne
rukom i uperi je u divovsku ribu, udaljenu svega dvadeset i pet metara.
Komadi kraka hobotnice nestane mu iz ake, potroen arolijom.
Istog trena, gomila crnih krakova pojavi se ispod i oko divovske ribe.
Preko deset stopa dugaki, uvijali su se traei, pronaavi je gotovo istog
trena. Oni zarobe i omotaju ribu, steui se oko stvorenja i privlaei ga blie
drugim krakovima.
Jedan krak ispue i omota se oko Khlinatove zdrave noge. Hitro
reagirajui, patuljak nekoliko puta zamahne svojim sjekirama i napokon
preree gumasto meso i presijee krak, pa zapliva prema Pacysu. Savladan
ranama i naporom bacanja arolije, bard je bespomono promatrao kako
arobni tit prestaje treperiti i nestaje. Preostale tri ribe eljno zaplivaju
prema njemu, iroko razjapljenih ralja.
Pacys se pokrivao najbolje to je mogao, rukama titei grlo, lice i oi.
Ribe se obrue na mekano tkivo njegovog trbuha i ispod ruku. Stari ih je bard
pokuavao odbaciti laktovima, no ostao je bez arolija koje bi mogao lagano
baciti, a nije imao ni mjesta ni vremena tapom zatititi lice i grlo.
U sljedeem trenutku, Khlinat je bio tamo, urlajui strahovite patuljake
psovke i prizivajui svog boga. Pacys osjeti drhtaj od sjekira koje su
rasijecale meso koje ga je povezivalo s dvije ribe sa zubima u njemu.
Patuljaki ratnik ga zatitniki zagrli i pridigne. Priaj sa mnom,
stihoklepe! Da se nisi usudio umrijeti u mojoj smjeni. Ne dok je Khlinat
pazio i dao ti svoje obeanje!
Pacys otvori oi, borei se s iscrpljenou i boli koja je prijetila da e ga
progutati. Jo sam iv, prijatelju. Nisi iznevjerio svoje obeanje.
A ni neu, estoko izjavi patuljak. Vidjet e da sam ovjek od rijei.
Krv je curila i iz njegovih rana, mijeajui se s bardovom u slanoj vodi.

Taareen je prvi stigao do njih. On se baci s morskog konjica i zapliva

prema Pacysu.
Pripovjedau! povie morski vilenjak, vijugajui prema njemu u onom
posebnom lelujanju koje su morski vilenjaci koristili za brzo kretanje kroz
vodu.
Tu sam, ree Pacys.
Taareen ga pregleda, iskrivivi lice kad je ugledao rane.
Nije tako loe kako izgleda, ree Pacys, iako je osjeao da jest.
Trebali smo ti dodijeliti straare, ree Taareen. Znali smo koliko si
vaan, i da e te Uzimatelj napasti ako uspije. Sad kad te pronaao ovdje,
morat emo te premjestiti.
Drugi vilenjaci na morskim konjicima jahali su oko divovske ribe koja se
borila protiv Pacysovih crnih krakova. Ispaljivali su strelice iz samostrela,
pazei da ne dospiju u domet krakova.
Zato si tako siguran da me Uzimatelj pronaao? upita Pacys.
Ascallion nije uobiajeni grabeljivac Pliina ili Tmine, ree Taareen,
pokazujui stvorenje koje je napalo barda. Uglavnom se to udovite moe
nai samo u dubinama Sumraja.
Pacys je znao da je Sumraje, prema raspodjeli dubina Serosa, dubina
izmeu tri i est stotina stopa. Moda je sluajno naao put ovamo.
U sljedeem trenu nestadoe crni krakovi, jer se magija koja ih je
odravala istroila. Ascallionov je pokuaj bijega bio slabaan. Vie od
desetak strelica virilo mu je iz lica, a jo ih se zabijalo dok je stari bard
promatrao.
Taareen odmahne glavom. Nije sluajno. Uzimatelj je pronaao nain da
poalje to stvorenje ovamo i imamo sree da si preivio. Princa mi Dupina,
to bismo sve izgubili da smo izgubili tebe.

XXIII

26. kythorn, Godina eljezne rukavice

Laaqueel je stajala na palubi kraljevske letjelice koja je klizila kroz
ocean pokretana sahuaginskim veslaima. Prije nikad nije putovala na
takvom plovilu za velike udaljenosti, sve dok Iakhovas nije postao barun.
Osjeala je ponos promatrajui etiristo veslaa koji su hitro radili u
parovima, gurajui sahuaginsko vozilo kroz trbuh oceana brzinom koja je bila
dvaput vea od bilo kojeg povrinskog plovila, ak i s veslaima i povoljnim
vjetrom. Za letjelice, dvjesto etrdeset milja dnevno bio je normalan prosjek.
Drugih dvjesto sahuagina, koji su sainjavali ostatak posade, smjenjivalo se
za veslima s lanovima prve ekipe.
Laaqueel je pregledavala duboko plavetnilo oceana oko njih, osvrnuvi se
prema letjelicama koje su ih slijedile. Iako ih nije sve mogla vidjeti, jer ak
ni njezine oi nisu mogle probiti morsku tamu, znala je da ih sveukupno ima
vie od dva tuceta.
Ustanovivi da vie nema niega to bi mogla uiniti kako bi bolje
zatitila putovanje, ona pokua ne razmiljati o moguim opasnostima koje ih
ekaju u Jezeru pare, kamo je lakhovas rekao da su se uputili. Sa zavrnom
molitvom upuenom Sekolahu, ona se okrene i prijee preko letjelice do

kabine koju je Iakhovas postavio na krmi kao svoje osobne odaje. Nijedna
druga letjelica nije imala takvo to.
Ona stane pred vrata i podigne ruku kako bi pokucala.
Prije no to ih je dodimula, Iakhovasov glas zagrmi: Ui, mala malenti.
Ona proe kroz vrata, s kratkim, ali sigurnim osjeajem da se vrata uope
ne bi otvorila da on to nije dopustio.
Iakhovas je sjedio u stolici izraenoj od kitove kosti, po dimenzijama
nalik na prijestolje. Bila je prekrivena morskom travom koja je oblikovala
jastuk. Svjetlucave alge visjele su u nepravilnim trakama preko stropa.
Police su sadravale nekoliko predmeta koje su njegovi pijuni i trupe
prikupili od poetka napada protiv obalnih zemalja.
Laaqueel je mogla osjetiti mo koja je strujala iz veine tih predmeta, no
nije znala emu slue.
Na sredini stola stajao je kristalni koralj-mozak, namrekan kao njegov
imenjak. Iako je bila upoznata sa svim koraljima koji su ivjeli uz Obalu
maa, malenti sveenica nikad nije vidjela neto nalik ovom. U koraljnim
dubinama mozga neto je klizilo i uvijalo se.
Iakhovas se zavali u svoju stolicu, panje prikovane na kristalni koraljmozak. Dio sjaja s kristalne povrine odraavao se kroz povoj koji mu je
prekrivao praznu onu duplju.
to hoe? upita on, djelujui rastreseno.
Samo sam htjela vidjeti to ti je toliko zaokupilo panju, ree mu ona.
Na narod mora vidjeti svog kralja meu sobom, ako e ga slijediti u
podruja koja nisu namijenjena Nama Koji Jedemo.
Iakhovas uperi svoje jedino oko u nju, no ona osjeti jo neto - hladno,
tuinsko zurenje - kako se sputa na nju iz rupe u kojoj je nedostajalo oko.
Nisu namijenjena Nama Koji Jedemo? On odmahne glavom. Mala
malenti, u tim vodama ima sahuagina, a mi smo ih krenuli osloboditi. Doi.
Pokazat u ti. On mahne rukom prema koralju-mozgu.
Primaknuvi se, Laaqueel se zapilji u dubine koralja-mozga. U njima su
se preplitala i blistala svjetla. Po boji oko likova koje je ugledala, znala je da
se radi o podvodnoj lokaciji. Nijedno nebo nikad nije imalo takvu nijansu
plave, a nijedan komad zemlje nikad nije izgledao kao dno oceana prekriveno
muljem.
Jedan od likova bio je stari stanovnik povrine koji je jahao ispred

morskog vilenjaka na morskom konjicu. Jahali su prema gradu iji su dijelovi

izgledali vrlo drevno. Iako je znala da se ne bi smjela petljati, nije mogla
odoljeti a da ne upita: Tko je to? Iakhovas na tren razmisli o njezinom
pitanju. U svim svojim prouavanjima legendi o Onome Koji Pliva Sa
Sekolahom, jesi li ikad naila na ime Pripovjedaa?
Ne. Nije pamtila da je igdje proitala to ime, no neto se u njezinom
sjeanju pokrenulo.
Morski vilenjaci takoer imaju legende o meni, ree Iakhovas. Sva
morska stvorenja koja su posjedovala sredstva za biljeenje povijesti kad
sam posljednji put bio u ovim vodama, imaju prie o meni. On se nasmije, a
zvuk odjekne u kabini. Sve su to lai. Lai izgraene na pogrenim
shvaanjima i mrnji punoj predrasuda. Neke sam ak i sam proirio pomou
razliitih agenata.
Ovaj je ovjek Pripovjeda? upita Laaqueel.
Da, prizna Iakhovas.
Laaqueel ponovno pogleda ovjeka, pokuavajui primijetiti bilo to
znaajno u vezi s njim. Kakvu bi on ulogu trebao odigrati u svemu ovome?
U maloj drami koju morski vilenjaci pokuavaju postaviti? upita
Iakhovas. On bi trebao pronai njihovog spasitelja.
Njihovog spasitelja? Laaqueel osjeti nelagodu zbog razgovora o
spasiteljima. Njezina je vjera bila snana, no znala je da i druge religije, drugi
bogovi, imaju znatnu mo nad Faerunom.
Nekoga tko e mi se suprotstaviti i poraziti me, objasni Iakhovas.
Zna kakve su te legende. Ljudi i vilenjaci vjeruju u te velike romantine
prie o ljudima i vilenjacima koji pobijede unato najnepovoljnijim
okolnostima.
Je li to istina?
Njihov mit o spasitelju?
Laaqueel je na tren oklijevala izgovoriti svoj odgovor jer nije znala kako
e Iakhovas reagirati. Da.
On odmahne glavom i ponovno se nasmije. Mala malenti, ja sam
pomogao u stvaranju mita o njihovom spasitelju. Nema spasitelja. Bilo koji
ovjek kojeg nau i koji vjeruje da je on taj, samo je budala koja je vrlo
blizu smrti.
Zato si to uinio?

Iakhovas prevue kandom po kristalnom koralju-mozgu, izvlaei tihu,

visoku zvonjavu i ree: Zato to sam mogao. Zato to me zabavljalo.
Najvie od svega, zato to mi je koristilo. Da nisu imali legendu o svom
heroju, ne bi uinili stvari koje mi je potrebno da uine kako bi osigurali moj
uspjeh.
to ti je potrebno?
On je odere svojim otrim pogledom. Ve zna vie nego itko drugi,
mala malenti. Nemoj biti pohlepnija no to sam spreman tolerirati.
Laaqueel osjeti navalu bijesa. Prije samo nekoliko dana pomogao joj je
da ponovno izgradi svoju vjeru, a sad je opet gura od sebe.
Polako, ree joj Iakhovas. elim samo da se sjeti svojih granica, zbog
vlastitog dobra. Ne moga.
Laaqueel paljivo ispusti vodu kroz krge i spusti pogled, potujui
njegov autoritet. Po mnogo emu je bio u pravu. Ona je imala svoju vjeru i to
e biti dovoljno. Ta e snaga sluiti njoj, kao to ona slui Sekolahu.
A kao odgovor na tvoje pitanje, vilenjaci vjeruju da e im Pripovjeda
pomoi da ponovno izgrade svoju povijest i prui im barem malo anse da
me pobijede, nakon to pronau spasitelja. Meutim, osim to se Pripovjeda
kree prema njihovim valovima, tako slui i podstruji koju sam ja pokrenuo
prije tisuu godina.
Paljivo sluajui, Laaqueel je spremala te informacije u glavi.
U Moru palih zvijezda, ili Serosu, kako ga zovu njegovi stanovnici,
nalaze se bia razliita od svih u cijelom Torilu. S njima bi se bilo poneto
tee obraunati. A ako ja - ako mi - ne djelujemo pametno kad se naemo
tamo, More palih zvijezda moe se pretvoriti u klopku. Nemam namjeru
dopustiti da se to dogodi.
Laaqueel obrati panju na bilo kakve znakove straha ili nervoze u
njegovom glasu, no nije ih bilo. Iz njega je izbijalo jedino samopouzdanje,
kojim je uvijek zraio.
Doi sad, mala malenti, da ti pokaem brau Nas Koji Jedemo o kojima
sam govorio. Oni su tamo, i dre ih iza zida koji je namijenjen tome da ih
sprijei u preuzimanju cijelog Serosa, na koji imaju pravo.
Sekolah nikad ne bi dopustio neto takvo, ree Laaqueel. Zamisao o
sahuaginima zatvorenima u tor, natjeranima da borave na jednom mjestu, bila
joj je nezamisliva.

Veliki Morski Pas to vie nee tolerirati, ree Iakhovas. Zato smo
spojeni ti i ja, ovdje i sad. Donijet emo im njihovu slobodu, a narod Serosa
saznat e kako je to kad ti propast sie grudi kao vampirsko dijete.
Znatieljna, i pomalo se bojei da on govori istinu, Laaqueel zaviri u
kristalni koralj-mozak.
Prizor morskog vilenjaka i starog stanovnika povrine na morskom
konjicu, kako plutaju prema drevnom gradu, izblijedi iz dubina kristala. Za
nekoliko sekundi, zamijeni ga slika sahuaginske lovake druine, naoruane
mreama i trozubima.
Drugaiji su, dahne Laaqueel, dok ju je ispunjavalo iznenaenje koje je
otjeralo njezine strahove i sumnje. Prednje su im se peraje irile sa strane
glava, kao i kod sahuagina u vanjskim morima, no bile su due, proteui se
niz lubanju dok se nisu spojile s lenom perajom na vrhu ramenih lopatica.
Takoer, boja im je naginjala vie prema plavim, nego prema zelenim
nijansama. Laaqueel ih vidjela i nekoliko tirkiznih. Mnogo ih je imalo mrlje i
pruge, nalik oznakama kakve su imali kao novoroenad.
Iakhovas dodirne; koralj-mozak i slika se ponovno promijeni. Kad se
razbistrila, prikazivala je golemi zid koji je leao ispod oceana, doseui
gotovo do povrine. Djelovao je glatko, oito nainjen ljudskim rukama i
paljivo izraen. Shvatila je koliko je golem prema usporedbi s ribama i
omraenim morskim vilenjacima, koji su plivali u njegovoj blizini.
Mi Koji Jedemo iz Serosa zarobljeni su u malom djeliu cijelog tog
prostora. Vilenjaci i stanovnici povrine nazivaju to podruje Morem
Alamber. Sahuaginima zarobljenima unutra nikad nije bilo doputeno izai u
velikim brojevima. Samo lovake grupe od dvoje ili troje uspjele su pobjei
kroz strae morskih vilenjaka koje uvaju zid.
Laaqueel se uasne. Ali, ako im nije doputeno migrirati, kako
preivljavaju? Ako nisu paljivi, mogli bi pretjerano izloviti podruje...
I umrijeti?
Laaqueel ne odgovori. Pomisao je bila previe jeziva da bi je mogla
izgovoriti. Kad bi sahuagini pretjerano izlovili neko podruje - to se rijetko
dogaalo - postojale su prie, koje su se prenosile samo aptom, o tome kako
bi se okrenuli jedni protiv drugih, jedui mlade i slabe dok se podruje ne bi
obnovilo i lov ponovno postao dobar. Jedno je pojesti drugoga nakon smrti,
ili nakon krvnog izazova, no vrebati jedni druge kao izvor hrane nije bilo

doputeno osim pod najteim okolnostima.

Da, mala malenti. Tvoja su braa tijekom godina morala biti vrlo
oprezna. Uase koje zamilja, oni su morali proivjeti. Taj je zid dugaak
vie od stotinu milja, visok ezdeset stopa i debeo stotinu. Morski vilenjaci i
njihovi saveznici po njemu na svake dvije milje dre patrolne garnizone. Oni
ga zovu Zidom propasti Morskog Psa.
Laaqueel uree to ime u sjeanje, znajui da e ono meu sahuaginima
zauvijek ivjeti kao sramota.
Do sada su vilenjaci i njihovi saveznici vjerovali da je zid neprobojan,
no to vie nee biti tako. Ja u to promijeniti.
Mora rei ostalima, ree Laaqueel, znajui da e ta uvreda zapaliti krv
ratnika.
Rei u im. Kad dode vrijeme. Sad govorim tebi.
Kad ih oslobodimo, to onda? Lovit e ih.
Iakhovas kimne. Da, hoe. Vjerojatno najee u cijeloj povijesti
Serosa. Morski vilenjaci i veina ostalih podmorskih rasa ne boji se niega
vie od Nas Koji Jedemo.
Tako i treba biti, ponosno izjavi Laaqueel, ali imat e mnogo
neprijatelja.
Samo nedostojni propadaju, mala malenti.
Laaqueel pogleda dugaak zid, prikazan u kristalnom koralju-mozgu.
Tako je kao to kae i kako Sekolah eli.
Ne budi tako preneraena, predloi Iakhovas. Nisam doao ovako
daleko samo zato da ih oslobodim iz zatvora, pa da ih pobiju. Dogovorio sam
im saveznike, druge rase u Serosu, koje bi voljele vidjeti ohole morske
vilenjake na koljenima. Vilenjaci tamo imaju grad - Myth Nantar.
Ledeni uas spusti se na Laaqueel. ula je za taj grad i opasnosti koje u
njemu lee. Izgubljeni grad vilenjaka?
Jedan od njih, prizna Iakhovas. Myth Nantar je serokim morskim
vilenjacima poseban. to si ula o njemu?
Da su vilenjaci iz njega istjerani divljom magijom koju su oslobodili oni
i njihovi saveznici tijekom jednog od njihovih ratova.
Iakhovas se zapilji u koralj-mozak. Kad je Myth Nantar poeo padati, a
magija se istrgla kontroli morskih vilenjaka, sahuagini koji su sad zarobljeni
iza zida esto su tamo pljakali. Pomogli su istjerati preostale morske

vilenjake i mnogo su blaga uzeli za sebe.

Ipak, pali su pred veim brojem morskih vilenjaka i njihovih saveznika.
Da, ali tad su Mi Koji Jedemo stajali sami. Sad vie nije tako. Prema
predskazanjima morskih vilenjaka, Myth Nantar e im biti vraen na vrijeme
da zapone s novim velikim razdobljem njihove kulture. ak vjeruju da tamo
imaju oruje koje e me poraziti.
Poraziti te? upita Laaqueel, trudei se upijati sve to joj je rekao.
Nemamo razloga putovati u Myth Nantar.
Imat emo, mala malenti. Vidjet e. Iakhovas se zapilji u nju, odluno
i mimo. Ne moemo osloboditi na narod, a da rat koji emo voditi ne
prenesemo u Myth Nantar. Morski vilenjaci moraju ponovno biti slomljeni.
A to je s orujem kojeg imaju?
To oruje... zamiljeno e Iakhovas. Ja se oslanjam na to njihovo
oruje, mala malenti i oslanjam se na njihovu vjeru da ga upotrijebe protiv
mene.
Laaqueel je kontrolirala svoje strahove pomou discipline steene u svom
pozivu. Sad kad joj je Iakhovas sve tako mirno otkrio, njezino pomanjkanje
vjere u njega pone se gubiti. On se prihvatio posla osloboditi ostale
sahuagine, unato svim izgledima protiv sebe. Ne moe postojati vei
zadatak koji bi Sekolah mogao staviti pred njega.
Ili nju.
Shvativi to, ona osjeti ponos. Veliki Morski Pas iskuao ju je u prolosti,
dao joj je greku pri roenju zbog koje je mogla biti ubijena nakon to se
izlegla ili u bilo kojem trenu tijekom odrastanja, i dao joj je njezine goleme
sumnje koje je morala nadvladati. Sad kad je znala emu sve to slui,
shvatila je da ju je to samo uinilo jaom - dovoljno jakom da ode u more
zarobljeno kopnom i oslobodi one koji nikad nisu upoznali slobodu, da
donese budunost svom narodu, u isto vrijeme ruei predskazanja omraenih
morskih vilenjaka.
Najuzvieniji, ree Laaqueel, zauzevi otvoreni poloaj, bez obrane,
kakvog sahuagini zauzimaju prema drugome koji je na poloaju autoriteta,
rairivi ruke sa strane tako da je otvorena za napad. Iz potovanja prema
njemu, spustila je pogled. U prolosti sam bila sumnjiava i na granici
pobune prema tebi. Sad ti zavjetujem svoju potpunu odanost i obeanje da
nikad neu raditi protiv tebe.

A tvoje sumnje? Hoe li te one i dalje opsjedati?

Kunem se Sekolahom Nebrinim da u se s njima boriti, ree Laaqueel.
Zurila je u zid, a njezina mrnja prema stanovnicima povrine ponovno
naraste. Taj je zid bio bogohuljenje.
To je za mene dovoljno, ree Iakhovas. Zauzvrat, obeajem ti da e
kroz nas Veliki Morski Pas pronai nain da uniti taj zid i oslobodi one koji
su tako dugo zarobljeni iza njega. On dodime kristalni koralj-mozak.
Slika u njemu polako potamni, no Laaqueel je znala da nikad nee
zaboraviti taj odvratni zid.
Iakhovas ustane iz stolice. Doi, Najsvetija.
Malenti se iznenadi potovanju s kojim je upotrijebio taj naslov. Ona se
uspravi, prihvativi odgovornost slube u koju je bila baena. Njezine je
sumnje vie nee moi ograniavati, nee joj vie oduzimati snagu. Ona je
bila dijete Sekolaha, a Veliki Morski Pas je za nju poslao velianstvenu
struju na kojoj e jahati. Slijedit e je ispruenih peraja i bez oklijevanja.
Tko god je pokua zaustaviti, umrijet e.
Dajmo naim ratnicima da nas vide u naoj buduoj slavi, tako da
njihova srca ojaaju prije no to ih odvedemo u vatrenu zemlju. Moramo
napraviti jo mnogo planova.
Ona krene za njim, sa svakim zamahom sve sigurnija da ide prema svojoj
sudbini.

XXIV

28. kythorn, Godina eljezne rukavice

Tvojoj gospi nije drago to radi na ovom brodu. Mislim da vjeruje da
bi trebao biti samo putnik.
Kad je shvatio da pored njega stoji Azla, Jherek osjeti kako ga
zapljuskuje sram. Kapetanica broda nosila je uske crne hlae sa irokim
manetama nogavica preko izama i crni koni prsluk sa srebrnim vezom. Na
boku su joj visjele sablja i bode.
Ona nije moja gospa, odvrati Jherek, samo smo prijatelji. On baci
pogled prema krmenom nadgrau na kojem je stajala Sabyna i osjeti krivnju.
Njoj se nikako nije sviala zamisao da mladi mornar radi na gusarskoj lai.
Meutim, Sabyna je radila s Azlinim brodskim magom, starcem po imenu
Arthoris, koji je cijeli ivot proveo na Moru palih zvijezda. Bili su potrebni
njihovi udrueni napori da bi Crni ampion mogao pratiti Vurgromove
gusarske brodove. Mala se gusarska flota sastojala od etiri lae,
predvoene Vrtlogom, Vurgromovim osobnim brodom. Do sada se inilo da
ih nijedna gusarska laa nije primijetila. Crni ampion drao se izvan
vidokruga, drei se svoje lovine uz pomo arolije koju je bacio Arthoris.
Azla prekrii ruke preko grudi i razdraeno se zagleda u Sabynu. Da,

shvaam, ree ona, ali kad pogledam nju, to nije ba tako. Ili sam ja u
krivu, ili si ti pogrijeio. Ona vrati svoj tamni pogled na njega. Hoe li se
kladiti to je vjerojatnije? Jherek ponovno pocrveni.
Ne, gospo.
On se pokua ponovno posvetiti jedru kojegje krpao. Tkanina je bila u
prilino dobrom stanju, pokazujui tragove izloenosti zahtjevnom moru, no
bila je uporabljiva. Ili e to barem biti, nakon to on pokrpa velike raspore.
Ne, kapetane, ispravi ga Azla, bez ljutnje, no s ujnim elikom u glasu.
Ne, kapetane, ree Jherek. On izvue jo debele niti za svoju iglu,
preree je na potrebnu duinu, pa zavee krajeve niti. Ponovno se posveti
ivanju.
Rei u ti neto, ree Azla, spustivi ruku na sablju. Nikad nisam
trpjela da mi se na brodu nalazi netko uz koga se ne osjeam dobro.
Ona to ne radi namjemo. Jherek je nespretno birao rijei, oajniki
traei rjeenje problema kojeg su predstavljale te dvije ene. Tijekom
posljednjih nekoliko dana, i jedna i druga su ga potraile i razgovarale s njim
o onoj drugoj. Kad je od Glawinna traio savjet, paladin mu se samo
nasmijeio i podignuo ma, zapoinjui jo jedan trening. Mladi mu je mornar
bio zahvalan zbog maevanja. To mu je barem na neko vrijeme skretalo misli
s napetosti izmeu dvije ene, iako bi nakon toga bio mrtav umoran.
Ne vidim kako bi to moglo biti tono, odsijee Azla. Njezino
neodobravanje nije nenamjemo.
Jherek teko uzdahne, pitajui se sprema li se upravo pogorati situaciju.
Nije da ona ne odobrava tebe, kapetanice. Nego openito ne voli gusare.
Jedan je ubio njezinog brata. Azla mu uzvrati pogled.
Sabyna je bila tek dijete kad se to dogodilo, objasni Jherek. Sve je
vidjela. Nikad to nee zaboraviti.
Azlino lice nenadano omeka. Ona skrene pogled s Jhereka i ponovno se
zagleda u djevojku koja je stajala na krmi Crnog ampiona. Da, onda nikad
nee zaboraviti ni oprostiti.
Ne, ree Jherek, znajui da je to istina. Mislim da nee.
Azla na trenutak ostane u tiini, sama sa svojim mislima. Zatim lagano
odmahne glavom i iskrivi lice. Tko je taj gusar? Jherek se ponovno
usredotoi napopravljanje jedra. ovjek po imenu Falkane. Nazivaju ga jo
Krvavim Falkaneom i Slanim Vukom.

Nisam ula za njega, ree Azla.

Falkane je poznat du Obale maa. Jherek provue jo jedan av,
uredno privrstivi dvije polovice jedra. Razmak izmeu avova bio je vaan,
kako bi se jedro opet ispravno sastavilo.
Jo je iv?
Da. Jherek se sjeti prizora Bunyipa u Baldurs Gateu i jezivi urlik mu
ponovno odjekne u glavi. Zadrhti, unato toplini koja je leala na Moru palih
zvijezda.
To je teak teret, napomene Azla, pa povie svojoj posadi, nareujui
im da skrate jedra.
Sve povezano s Falkaneom je teak teret.
Jherek se trudio ne dopustiti gorini da mu se uvue u glas, no znao je da
nije uspio. Nije ak ni namjeravao izgovoriti naglas svoje misli, no bile su
previe jake da bi ostale nijeme. Na sreu, Azla je tog trena bila toliko
zaposlena s posadom, da nije primijetila. On izvue jo debele niti.
Ima mirnmu ruku s tom iglom, ree mu ona malo kasnije.
Hvala. Jherek napravi jo jedan av, spajajui materijal. Brzina Crnog
ampiona se povea i on klizne preko velikog vala koji ga podigne i spusti
dovoljno brzo da se eludac malog mornara lagano okrenuo.
Ti si mornar? upita ga ona. A ne paladin, kao tvoj prijatelj?
Tako je. Gotovo sve to znam je more.
I svia ti se na moru?
Vie nego igdje.
Zbog njezinih pitanja, Jherek pomisli kako ona moda nije oduvijek na
moru. Ipak, zbog elegancije i sigurnosti koju je pokazivala na palubi, nije je
mogao zamisliti da radi bilo to drugo osim da zapovijeda brodom. Kako je
Finaren esto govorio, kapetani brodova takvi su se rodili i postali oblikovani
dogaajima, a ne knjikim uenjem.
Azla kimne i ree: Ali, mlad si. Vjerojatno nisi proao mnogo svijeta.
Jherek napravi jo jedan av dok je razmiljao o njezinim rijeima. Bio
sam uzdu i poprijeko Obale maa vie puta. Bio sam u Waterdeepu,
Baldurs Gateu, Athkatli i mnogo gradova na sjevem. Dosta sam vidio.
A sad si ovdje, na Moru palih zvijezda, da vidi jo vie.
Prema eljama bogova.
Hladnoa dodirne Jhereka kad se sjetio snanog glasa koji ga je

proganjao od djetinjstva.
Osobno, obavijesti ga Azla ravnoduno, ne vjerujem da se bogovi za
ikoga zanimaju.
Jherek slegne ramenima, pa dodirne Ilmatherove ruke, sklopljene u
molitvi, koje su mu visjele na uzici oko vrata. Ja imam svoja uvjerenja.
Okree li tvoj bog sreu i prilike tebi u korist?
Jherek ozbiljno razmisli o tom pitanju. Religija je bila vana i htio je
tono odgovoriti. Povremeno bih pomislio da je tako.
Ali nisi siguran?
Ne.
Kako onda moe tvrditi da vjeruje?
Zato to se vjerovanje razlikuje od znanja, odgovori Jherek. Kad neto
znam, kako mogu vjerovati? Znanje nije vjera.
Azla ga je u tiini promatrala. Predugo si razgovarao s duebrinicima.
Jherek slegne ramenima, ne uvrijedivi se. Kapetanice, davno sam
nauio da svaki ovjek mora u sebi izgraditi stvari koje e mu trebati da ide
kroz ivot. Dio toga je i nain razmiljanja, odreene vjetine namijenjene
tome da si stavi hranu na stol i krov nad glavu, i vjetine kojima e se
obraniti od tiranije drugih. Vjera mora takoer biti meu njima, da oblikuje
ovjekovu sudbinu i vodi ga naprijed.
A to ako je ta sudbina iskrivljena ili slomljena? upita Azla. Gdje se
onda uklapa vjera?
Pitanje upali novu vatru pod sumnjama koje je Jherek pokuavao
zakopati u sebi. Na tren je oklijevao, pa joj prui odgovor koji je njemu
Maiorrie uvijek davao. ovjekova vjera mu pomae da preivi, pomae mu
da ostane svoj, unato svim iskuenjima oko njega.
A to je s tobom? upita ga ona. Pomae li tebi tvoja vjera?
Da. Jherekov je odgovor izaao s mnogo manje samopouzdanja no to
bi on volio priznati.
Dobro, moda e je onda biti dovoljno za sve nas.

XXV

1. flamerule, Godina eljezne rukavice

Laaqueel je stajala na palubi Tarjane i promatrala Jezero pare. Gusta,
vrua siva isparenja visjela su iznad jezera i ogrtala okolne zemlje
neprestanom maglom. Pred njima, u daljini, jedva je mogla vidjeti otok
Amrock, glavni izvor veine vulkanske aktivnosti u tom podruju. Sivo-bijeli
dim kroz koji su probijale naranaste munje neprestano je sukljao u zrak,
stvarajui crni pepeo koji se neprekidno vrtloio iznad jezera i ispunjavao
vodu crnim mrljama.
Ona se obgrli mkama, ve osjeajui kako joj se koa sui od izlaganja
pari. Drugi su sahuagini ostali pod vodom, na mantama. ak i tamo,
temperatura je bila dovoljno visoka da im bude nelagodno i poticala je rast
parazita u krgama. Zbog nekih arolija, koje je morao baciti kako bi im
otvorio prolaz do Serosa, lakhovas je morao izai iz vode.
Takoer, trebale su mu i stvari koje je smjestio na galiji.
Prizvao ju je nakon to su uli u jezero, predstavivi je sahuaginima kao
stvar osvojenu u bici za Baldurs Gate.
Laaqueel se neprestano molila, mnogo se lake drei svoje vjere sad kad
je otkrila zato je Iakhovas doao meu njih. Oslobaanje zarobljenih

sahuagina opsjedalo joj je um otkad joj je rekao za njih, omoguivi joj da se

usredotoi na neto drugo osim svojih sumnji.
Sveenice.
Laaqueel se okrene, primijetivi neuobiajeni umor u Iakhovasovom
glasu. Da, Najuzvieniji.
On izae na palubu iz kabine u kojoj je radio. Gotovo je. Sve su
pripreme obavljene. Prolaz e se otvoriti im Vurgrom obavi svoj posao u
Moru Alamber.
Ima li neto to bih mogla uiniti, Najuzvieniji? Promatrajui ga,
Laaqueel poeli da moe ukloniti barem dio umora koji ga je preplavio.
Posljednjih je tjedan dana naporno radio, ne zaustavljajui se ak ni radi sna.
Ne, no hvala ti na ljubaznosti, sveenice. Sve to sad moemo je
ekati.
Unato neugodnom arenju koje joj je pokrivalo kou, ona mu prie i
ostane stajati pored njega.
*****
Sputa jedra, ree Jherek, zurei kroz teleskop.
Stajao je na prednjoj palubi Crnog ampiona, a oko njega se prostiralo
bistro zelenilo Mora Alamber. Vurgromov zapovjedni brod, Vrtlog, spustio je
sidro nakon nekoliko trenutaka, okruen s jo tri manje lae. Svi su razvili
zastave s lubanjom i kostima na crnoj pozadini. U daljini, iza gusara,
vulkanski je otok, zvan Brod bogova, bljuvao gadan dim u zrak.
To je glupo, prasne Azla, djelujui razdraeno. Dok tako sjedi, bit e
meta svim sahuaginima koji odlue napasti. Ovo je More Alamber, i
doslovno ih je krcato.
Paljivo je pregledavala more u svim smjerovima, kao da oekuje dokaz
svoje izjave. to ih je dalje Vurgrom odvodio od Westgatea, to su njihova
nagaanja o tome kamo ide i zato, postajala sve lua. Pokuavali su
nabrojati sve mogue saveznike koje bi gusar mogao imati meu narodima
oko Mora Alamber. Na kraju su morali priznati poraz. Nijedan od naroda
koje je Azla navela ne bi uao u savez sa sahuaginima.
to sad? upita on.
Poluvilenjakinja odmahne glavom. Ne znam. Ona se okrene i naredi

posadi da skrati jedra Crnom ampionu. Neu im se pribliiti toliko da nas

mogu prestii prije no to uhvatimo vjetar. Jedina naa prednost pred
Vurgromovim brodom je brzina.
Bacivi pogled prema sredini broda, mladi mornar ugleda Sabynu i
Glawinna, koji su stajali jedno pored drugoga i razgovarali. Bol mu prostrijeli
srce kad se sjetio koliko su se on i brodska arobnica malo druili tijekom
puta od Westgatea. Svako jutro i svaku veer provodio je vjebajui
maevanje s Glawinnom. inilo se da je paladin sazdan od elika.
Jherek je znao da je njegovo udaljavanje od Sabyne posljedica njegovog
ukljuivanja u odravanje broda. Brodska je arobnica odluila da nee raditi
nita drugo, osim pomagati kod prizivanja vjetrova koji su ih tjerali Vrtlogu
za petama. Mladi mornar nije znao koliko e taj put za nju biti naporan.
Eno ga, ree Azla.
Jherek primijeti golemog gusarskog kapetana, koji je hodao preko palube
Vrtloga. ak i na toj udaljenosti, mladi je mornar mogao vidjeti bljesak zlata
u Vurgromovoj ruci. Gusarski kapetan baci predmet prema moru. On zablista
u zraku i nestane ispod povrine. Jherek nije znao to je to bilo, no tjeskoba
mu se proiri preko ramena i pojuri mu uz vrat.
*****
Vrijeme je.
Laaqueel podigne pogled prema Iakhovasu, promatrajui ga dok je
prstima trljao predmet koji mu je davao kontrolu nad Tarjanom.
Iakliovas se vrati do kormila velike galije i preuzme kota. Pod njegovom
komandom, galija zaroni, kliznuvi pod ugrijanu vodu. Osjetivi prevrui
dodir struja koje su se preklapale preko nje, Laaqueel ipak osjeti zahvalnost.
Natopile su tkivo koje je postalo presuho od izloenosti toplini.
S Iakhovasom za kormilom, Tarjana pojuri na elo sahuaginske armade.
Letjelice su poivale na dnu jezera, izmeu morskih paprati. Kad su ugledali
galiju koja je klizila naprijed, pokretana veslaima koje je Iakhovas pozvao
na brod, letjelice se podignu s dna jezera i krenu za njom, bez problema
pratei brzinu sporije lae.
Laaqueel je zurila kroz mutne dubine jezera, ne shvaajui kako je
Iakhovas znao da je vrijeme za poetak putovanja. Stajala je pored njega,

drei se za ogradu. Iakhovas je vodio lau nekoliko stopa iznad nepravilnog

dna, s vie vjetine negoli je pretpostavljala da ima. Dok je promatrala
njegove ruke na kormilu, primijeti da neki od tetoviranih oiljaka na njegovim
podlakticama i grudima bljete, probijajui kroz odjeu.
Opusti se, sveenice. Nitko drugi ne moe vidjeti ono to ti vidi. Ti me
od svih najjasnije vidi.
Jurili su prema podnoju otoka Amrock. Mislei da u debeloj stijeni
negdje postoji peina, Laaqueel se bolje zagleda, no u vidokrugu se nalazila
samo nazubljena stijena. ak i da je peina postojala, bila bi kipua.
Ipak, Iakhovas je nastavio istim smjerom. Veslai na Tarjani ponu
posustajati. Malenti sveenica osjeti promjenu u brzini.
Ne smiju stati, naredi Iakhovas. Potrebna nam je brzina ako
namjeravamo proi kroz prolaz na vrijeme da i svi ostali prou za nama.
Pobrinut u se za to.
Pogrbivi se, kandama na nogama drala se palube dok se probijala do
otvora u glavno spremite i veslakog dijela. Spustila se niz stepenice,
izaavi iz struje.
Sto etrdeset sahuagina pokretalo je vesla i svi s oekivanjem podignue
pogled, dok su se samo pravili da veslaju umjesto da vuku svom snagom.
Laaqueel se zapilji u sahuagina koji je sjedio za bubnjem na palubi iznad
veslaa i ree: Usporio si ritam.
Najsvetija, ree sahuagin, uo sam da jurimo prema samom vulkanu.
Sumnja u Sekolahovu volju? Laaqueeline oi bljesnu od bijesa.
Prikupivi svoju mo, ona dodime simbol Velikog Morskog Psa kojeg je
nosila izmeu grudi i hitro se pomoli, pa izbaci ruku.
Kosti se polome kad je napad protresao bubnjara. Unutar kvadrata od
dvadeset stopa oko njega, pritisak vode odjednom se poveao, odgovarajui
pritisku na dvije tisue stopa dubine. Nemajui vremena za prilagodbu,
sahuaginov je zrani mjehur eksplodirao u njegovim grudima, a za njim je
uslijedilo pucanje drugih podruja mekog tkiva, ukljuujui oi i unutranje
organe. Bubanj kojeg je udarao takoer se uruio. Krv prsne prema gore i
rairi se iznad zgnjeenog sahuagina. Njegov le otpluta s palube i podigne se
do stropa iznad veslaa.
Sveenice, ree Iakhovas u njezinom umu.
Veslajte! naredi Laaqueel. Ona drkom svog trozuba udari po boku

broda, izvlaei potmuli udarac. Ponovi to, postavivi ritam za veslae.

Strah nije za Nas Koji Jedemo! Uspjeh ili propast! ivot ili smrt! Veslajte!
Morski vragovi pognu se nad vesla, eljno ih povlaei, i Laaqueel istog
trena osjeti promjenu. Ona pokae na drugog sahuagina u spremitu,
dodijeljenog za bacanje arolija na veslae kojima je to bilo potrebno. Ti si
novi bubnjar. Sekolahova mi nemilog osmijeha, nemoj da moram pronai
drugog da te zamijeni.
Ne, Najsvetija. Veslat emo za Velikog Morskog Psa, i za vas. Neemo
popustiti. Sahuagin podigne svoj trozub i pone udarati o zid, odravajui
hitar ritam kojeg je zapoela malenti sveenica.
Zadovoljna, Laaqueel se popne uza stepenice natrag do glavne palube.
Sad, sveenice, ree Iakhovas. Sad poinje!
Ona pogleda naprijed i ugleda gromadu otoka Amock ispred pramca. Ve
su bili preblizu i ili su prebrzo da bi mogli izbjei sudare sa stijenama i
koraljima. Kroz Laaqueelin eludac zatreperi samo traak straha, no ona hitro
otkloni svoju sumnju. Njihova je misija bila stvarna. ak i Sekolah Nebrini
htio bi da su njegova izabrana djeca slobodna, onakva kakvim ih je napravio
u davnim vremenima.
Tamo, Laaqueel! Vidi li? Iakhovas je stajao za kormilom, a tetovae na
njegovom tijelu blistale su zelenim plamenom.
Ispred Tarjane pojavi se ljeskanje u trenu kad je njezin pramac stigao do
stijene. U stijeni se otvore vrata, dovoljno visoka i iroka za letjelice koje su
se vukle za njima.
Dri se! upozori Iakhovas. Dri se svom snagom, jer si inae zauvijek
izgubljena, i ak ni ja te neu moi zatititi!
Jo uvijek ubrzavajui, Tarjana uleti u prolaz.
*****
Ponovno su digli jedra, ree Jherek promatrajui posadu na Vrtlogu i
drugim gusarskim brodovima, koja je hitro radila na snastima.
Jedra se raire po krievima, pa se napnu, pohlepno hvatajui vjetar. Azla
naredi vlastitoj posadi da podigne jedra. Snasti su zavijale i kripale iznad
njihovih glava dok su jurili, izvravajui njezine zapovjedi.
Rade jo neto, ree ona. Moe li razaznati to?

Jherek se naprezao vidjeti kroz teleskop, jaui na palubi Crnog

ampiona koja se podizala i sputala. Tad primijeti grube kone cerade koje
je posada irila preko paluba.
Cerade? ponovi Azla, proguravi se do ograde i objesivi se o oblinju
uad. Zato bi za Devet paklova to uinili?
Gledaj! povie Sabyna odozdo. Pokae rukom. Neto se dogaa s
vulkanom.
Jherek pogleda toranj od stijene koji se puio iza Vrtloga. Gui i tamniji
dim, pun vatrenog otpada koji je bio vidljiv ak i s te daljine, rigao je iz
Broda bogova.
Eksplodirat e, tiho izjavi Azla, a Jherek ni za tren ne posumnja u to.
*****
TKalah, kraljevski straar kralja Kromesa koji je vladao Aleaxtisom,
kraljevstvom Nas Koji Jedemo pod Morem Alamber, uhodio je svoju lovinu
sa strpljenjem roenim iz ljubavi prema ubijanju.
Uzdizao se neto preko devet stopa visine i bio je iroke, snane grae,
ratnik kojeg se bojao i njegov narod i stanovnici povrine. Krljuti su mu bile
smaragdno zelene, toliko tamne da su djelovale gotovo crno. Prema legendi,
to je bila boja svih sahuagina prije no to su ih zarobili u Mom Alamber, tako
blizu morskih vilenjaka Serosa. Govorilo se da su ba ti morski vilenjaci u
prolosti imali drugaije boje, no one su se promijenile zbog malentija i
blizine ratnika Aleaxtisa.
Unato svojoj veliini, TKalah je neujno klizio kroz morske trave koje
su obrubljivale grebene na kojima je prije nekoliko trenutaka primijetio
morskog vilenjaka. Prije toga, tiho je leao u peini u podruju iznad
Vahaxtyla, glavnog grada sahuagina Aleaxtisa, sanjajui o danu kad e postati
kralj.
Naravno, to se nee dogoditi ako mu se ne ukae prilika. Ipak, bila je to
dobra ambicija i za njom je teio. Napokon, ekao je i promatrao, ulazio u
krvne izazove kad je to bilo mogue, i klanjem se probio do poloaja
kapetana kraljevske strae kralja Kromesa.
Uspjeh ili propast. To je bila vodea sila u njegovom ivotu, ona koja mu
je omoguila da preivi u mrijestilitu, gdje je bilo toliko njegove brae i

sestara koji su ga eljeli pojesti. Ipak, dok je sjedio u peini, razmiljajui o

tom danu, u njemu se rasplamsao crni gnjev koji ga je esto prodirao. On
strpljenje nije smatrao vrlinom.
Batrljak donjeg dijela lijeve ruke sluio mu je kao podsjetnik da bi o
strpljenju ipak trebalo voditi rauna. Pa ipak, jo uvijek je imao tri ruke. Od
roenja je bio oznaen kao etveroruki, onaj koji e slijediti jae struje od
onih u kojima se snalazi veina njegovog naroda. Otkad je izgubio ruku,
vjebao je kako bi ojaao preostale tri.
Hvala Sekolahovoj nemarnoj milosti to je morski vilenjak zalutao u to
podruje da mu prui neto razbibrige. TKalah zaleluja kroz vodu, klizei
kroz morske trave. Zahvaljujui promjenama u pritisku na bonim prugama,
tono je znao gdje se nalazi morski vilenjak. Sahuaginski kraljevski straar se
priblii, shvativi prema prestanku kretanja da se vilenjak zaustavio. Nije
bilo jasno je li opazio TKalaha ili je samo htio pogledati grad.
TKalah razdvoji morske trave s dvije ruke, dok je u treoj drao trozub.
Primijeti morskog vilenjaka ispred sebe, uurenog iza stijene i rijetkih
izraslina prugastog tigrastog koralja. Cijeli je bio plav, sa svega nekoliko
bijelih mrlja. TKalah pretpostavi da vilenjak pokuava doprijeti do jedne od
olupina, koju je ovdje ostavio njegov narod.
Morski sii vilenjaci esto pokuavali pljakati olupine u podruju koje su
kontrolirali Mi Koji Jedemo. Kralj Kromes ak se i osobno prihvatio traenja
arobnih predmeta koje su identificirale sveenice i skupljao ih je kao
dodatno iskuenje i za morske vilenjake i za stanovnike povrine. TKalah je
sa sigurnou znao da je koliina arobnih predmeta, spremljenih u palai,
prilino velika.
Rairivi prste na nogama i rukama tako da plivae koice bolje hvataju
vodu, TKalah zapliva prema morskom vilenjaku.
Neto je odalo njegovo prilaenje, jer se vilenjak pokuao okrenuti i
podignuti kotani no. Crne kande! ree vilenjak, nazivajui krupnog
ratnika imenom pod kojim ga je poznavao povrinski svijet.
TKalah nije pokazao milost prema vilenjaku, smjestivi trozub pred sebe
i zarivi mu ga u grudi. Bila je to bra smrt no to je TKalah namjeravao.
Vie bi volio da je vilenjaka natjerao da preklinje, da okusi njegove suze
pomijeane s oceanom prije no to mu okusi krv. Ipak, nabio ga je na kraj
svog trozuba i divljaki ga tresao dok ovaj nije umro.

Popevi se na vrh stijena iznad Vahaxtyla, TKalah zabije kraj trozuba u

pukotinu, tako da dri vilenjakov le. Onda sjedne na stijenu pokraj trupla,
izbaci kande i odree komad sa svoje neoekivane gozbe.
Gurao je komade mesa u usta i gutao ih skoro cijele. Miris krvi u vodi
uskoro e privui druge grabeljivce. Iako su morski psi bili dovoljno
pametni da ga ni ne pokuavaju gnjaviti, male su ga ribe koje su jurcale
uokolo najvie razdraivale. Koliko god se urio pojesti svoj objed, uvijek bi
ga okruile i pokuavale ukrasti sve to su mogle. Najprije je pojeo mekane
dijelove, znajui da e male ribe takoer prvo na njih navaliti.
Njegove su bone pruge prve primijetile promjenu u pritisku, iako nije
odmah shvatio o emu se radi. Meutim, znao je da dolazi iz smjera
Vahaxtyla.
Grad je bio izgraen na stjenovitom grebenu, na kojem je stajao zajedno s
vulkanom kojeg su stanovnici povrine nazivali Brodom bogova. Njegov ga
je narod zvao Cliitaan, Prokleta vatra. Osim promjena u pritisku, njegov
istanani njuh otkrio je i smrad sumpora. Mirisi su se irili u vodi slino kao
i zvuk. Dok je promatrao, inilo se da se nekakav crveni sjaj pojavio na
sredini Broda bogova. Brzo je jaao, postajui sve crveniji.
TKalah ga je oarano promatrao, pitajui se je li Sekolah pokrenuo novu
struju - struju koja e mu promijeniti ivot.
*****
Laaqueel je izgubila tlo pod nogama kad je Tarjanin pramac udario o
lijevu stranu otvora na dnu Jezera pare. Iako sam brod nije bio oteen u
sudaru, udar ju je podignuo s palube i bacio u struju koja ju je zavitlala
prema krmi.
Svuda oko nje, ispunjavajui tunel kroz koji je zaranjala galija,
naranasto-uto je gorjela rastopljena lava. Vruina je pekla ribe koje su se,
na svoju nesreu, uvukle s njima. Njezina su osjetila radila toliko brzo da je
ak i dok se sama vrtjela u struji, vidjela kako se meso ljuti s jo ivih riba,
otkrivajui im kosture.
Ba kad je pomislila da je zauvijek izgubljena i da e podijeliti sudbinu
riba, snana joj se ruka omota oko lijevog zglavka.
Imam te, moja sveenice. S naporom, koji je strahovito nategnuo

Laaqueeline ligamente i miie, Iakhovas je povue pokraj sebe. Zadrao ju

je zatitniki sklupanu u naruju kad ju je vratio na palubu. Jesi li dobro?
Itekako svjesna Iakhovasovog tijela pokraj sebe, i njegovog utjecaja na
nju, Laaqueel ree: Da. Hvala ti. Nije se pokuala odgurnuti od njega,
dopustivi mu da je titi zagrljajem.
Iakhovas je ostao stajati, licem okrenut prema divljoj struji i zurei u srce
tunela od tekue vatre kojeg su slijedili. Putujemo kroz ile vulkanskog
ispusta. Kad doemo do kraja ovog tunela, bit emo u Moru Alamber.
Bacivi pogled preko njegovog ramena, Laaqueel ugleda red letjelica koje
su jurile za njima. Sahuagini na njima titili su oi od blistave magme koja se
kovitlala oko njih.
Hoe li ovaj prolaz ostati otvoren dovoljno dugo da svi prou? upita.
Nikad prije nije ula za takav nain putovanja.
Vjerojatno.
Laaqueel se zapita kako bi bilo odjednom biti iv skuhan kad se lava
obmi.
Ako se to dogodi, ree joj Iakhovas, budi uvjerena da bi bilo gotovo
prije no to bi i shvatili to se dogodilo. Postoje neki rizici koje moramo
preuzeti, i neki gubici koje moramo izdrati.
Da bismo postali jai, ree Laaqueel, jer je Sekolah tako htio.
Da.
Ponovno pogledavi naprijed, Laaqueel potrai snagu u svojoj vjeri, ne
razmiljajui o moguoj propasti, nego o obeanju uspjeha. Na drugom kraju
tunela, bljetavom od lave, ugleda zid. Uskovitlana masa lave i tvrde stijene
blokirala je put. Zar ne bi trebalo biti otvoreno? upita.
Da. Iakhovasove su tetovae zasjale tamnije zeleno, djelujui kao da
mu spaljuju meso. Bit e.
Tarjana je plovila prema blokadi, a Iakhovas je i dalje vrstom rukom
drao kormilo. Laaqueel osjeti nalet vruine kad se brod sudario s krajem
tunela.

XXVI

1. flamerule, Godina eljezne rukavice

Bard Pacys je sjedio u maloj vilenjakoj krmi u srcu Telvanlua i osjeao
se gotovo kao kod kue. Ustanovio je da su morski vilenjaci mnogo tii
narod no to je bio navikao, no ispalo je da cijene njegovu glazbu.
Krma je nalikovala mnogima u kojima je svirao na povrinskom svijetu,
a ni gomila se nije mnogo razlikovala, no svi su zvukovi bili drugaiji.
Glasovi su odjekivali kroz vodu mnogo lake, tako da su sluatelji morali biti
mnogo uljudniji, i nije bilo struganja nogama o pod prekriven piljevinom.
Nakon tako dugog boravka u vodi, polako se navikavao na osjeaj da se
struje kreu oko njega, i nain na koji se mijenjaju kad netko proe pored
njega.
Sjedio je, na poziv vlasnika, na kraju anka. Krmar je dijelio pia u
ribljim mjehurima, dovoljno prozimima da bi se sadraj mogao vidjeti. Gosti
su pili iz mjehura stiskanjem dna i otvaranjem peata na vrhu. Kad je stigao u
Faenasuor, bardu je trebalo neko vrijeme da se navikne na to, no sad je ve
lako pio. Meutim, jo uvijek se morao koncentrirati na to da nakon pia ne
oblie usta.
Telvanlu je bio glavni grad Naramyra, zemlje morskih vilenjaka u Jezeru

zmajeva u Serosu, smjeten na dubini od dvjesto stupa, etrdeset milja

jugozapadno od Suzaila. U usporedbi s vilenjakim stanitima, bio je srednje
veliine, no arhitektura je nepogreivo bila inspirirana morem.
Zgrade nalik na koljke drale su se dna, namjemo nisko graene kako bi
izbjegle brodove koji su neprestano putovali izmeu obalnih gradova iznad
njih. Sami vilenjaci nisu ba bili zadovoljni arhitekturom. Neki su eljeli vie
zgrade, tako da se ne moraju toliko iriti. Mnogo ih nije voljelo injenicu to
moraju ivjeti vie-manje dvodimenzionalno, poput stanovnika povrine.
Ali, trgovina sa stanovnicima povrine bila je dobra, i tako se, unato
mnogim prigovorima, nijedna zgrada nije povisila.
Jedna od stvari koje su najvie iznenadile Pacysa bili su zakoni o oruju i
oklopima. Nita od toga nije bilo doputeno u vilenjakom gradu i ta se
zabrana strogo provodila. Aravae Daudil, koronal Telvanlua, pobrinula se da
njezini straari doslovno provode nareenja.
Pacys dodirne kristale saceddara, birajui note Gospe koja je lila zlatne
suze, stare vilenjake pjesme o bijegu iz Cormanthyra nakon pada Myth
Drannora. Unato svim kulturolokim razlikama koje su sad odvajale
vilenjake s povrine od njihovih vodenih roaka, pjesma je naila na dobar
prijam kod sluatelja, jer se vezala na njihovu zajedniku povijest.
Kad je izblijedjela i posljednja nota, izaavi kroz otvorene prozore
izrezane u zidovima od koralja, oni su klicanjem izrazili svoje zadovoljstvo.
Podvodno pljeskanje zahtijevalo je previe energije zbog otpora vode i
uznemirilo bi struje koje bi se onda divlje kovitlale u zatvorenom prostom.
Jo jednu pjesmu, Pripovjedau, povie netko.
Ne, upadne krmar. Bio je blijed i vitak, sa samo nekoliko plavih mrlja
po tijelu. Srebrno-bijela kosa plutala mu je oko lica, sputana kolutom od
ruiastog kvarca. ovjek je pjevao dugo i naporno, i besplatno je zabavljao
vas ljenine i dulje nego to je trebalo. Sad u ga poastiti piem, da si
odmori glas. to e popiti, Pripovjedau?
Pivo, moj ljubazni prijatelju, odgovori Pacys, skidajui saceddar sa
sebe. Nita teko, jer noas ne idem rano u krevet. Otkad je ga je Taareen
zajedno s Khlinatom doveo ovamo, nakon to su otili iz Faenasuora, stari je
bard bio zaposlen s telvanlukim povjesniarima, uei njihove legende o
Uzimatelju. Sad je uzeo kratku stanku, da odmori um i stekne perspektivu o
onome to je dosad nauio.

Odnio je mjehur s pivom do stola u pozadini, za kojim se utaborio

Khlinat. S mjesta na kojem je sjedio, patuljak je imao pregled nad krmom i
ulicom ispred nje. Ulice su, otkrio je Pacys, postojale prvenstveno zbog
trgovaca, stanovnika povrine, koji su dolazili u posjet i nisu se ugodno
osjeali u trodimenzionalnom svijetu.
Dobro si pjevao, pozdravi ga Khlinat. Teko je vidjet jel netko od
njih plae u ovoj vodenoj dubini, al se mogla vidjet bolna radost na njihovim
licima dok si prizivao duh cormanthyrske prolosti.
To je popularna pjesma, ree Pacys.
Uzdravlje, ree Khlinat, podignuvi svoj mjehur s pivom. Pacys odepi
vlastiti mjehur, postavi usnice na otvor, ispuhne ostatke slane vode iz usta i
pritisne. Pivo je bilo gorko i jako, cormyrska vrsta koju je volio. Trgovinska
je razmjena oito ukljuivala i pia.
On proguta, a onda se gotovo ugui kad mu je gr stegnuo tijelo. U
njegovom umu, otra glazba stvori kakofoniju kretavih pjesama, od ega je
imao osjeaj da e mu se glava rasprsnuti. Refren mu ostane u umu,
ekiajui estoko kao patuljaki kova koji obrauje tvrdi komad metala. U
pjesmi se oblikuje smrad najgadnijeg sumpora i divlje vruine.
Pacys? zabrinuto upita Khlinat.
Shvativi znaenje pjesme, stari bard pogleda prijatelja. On je ovdje,
Khlinate. Uzimatelj je stigao u More palih zvijezda!
*****
Vjetar je udarao o jedra Crnog ampiona, tjerajui karavelu. Njezin
pramac tonui pljusne u zapjenjene valove, pa se opet podigne preko
sljedeeg vala.
Jherek se bespomono drao za snasti, ne uspijevajui upotrijebiti
teleskop, jer se brod tako estoko borio s morem. Pored njega, Azla je i dalje
vikala zapovjedi, podiui jedna i sputajui druga jedra.
Vurgrom i Vrtlog, u pratnji ostalih gusarskih laa, jedrili su prema njima.
Jherek je poeo vjerovati da gusari ne gone njih, ve bjee od neeg drugog.
Cerade prevuene preko njihovih paluba jo uvijek su ga udile.
Iza njih, Brod bogova poveao je koliinu dima koji se izlijevao iz
vulkana. Grmljavina razdere zrak, treskajui glasnoom koja je utopila sve

druge zvukove. Potresi su dopirali do Jhereka, ljuljajui ga u snastima.

U sljedeem trenu, vulkan izbljune plamenove i gorue kamenje u zrak.
Proirili su se kao vatromet, bojei plavo nebo i plavo-zelenu vodu u crveno
i uto. Nebo nestane, izgubljeno u gustom crnom dimu koji je sukljao iz
vulkana. Oko otoka, gdje je vulkan bljuvao iznad povrine vode, ocean je
kljuao.
Dok je druga eksplozija potresala podruje, bacajui jo zapaljenog kra
prema nebu, prvi komadi su ve poeli slijetati. Gromade zapaljenih stijena
padale su u ocean, aljui u zrak vrtloge vodene pare. Druge su stijene
udarale o palubu Crnog ampiona, razbijajui se i ludo odskakujui kad ne
bi probile drvo. Daljnja baraa probije rupe u palubi.
Stijene su probijale kroz jedra i na nekim mjestima ih zapalile. Dva
ovjeka padnu, izudarana stijenama, i isprue se mrtvi ili u nesvijesti.
Sabyna krene u pomo jednom mornaru, zgrabi ga za ruku i odvue u
relativnu sigurnost ispod pramanog nadgraa. Glawinn joj se pridrui, drei
svoj tit iznad njih i titei nju i mornara. Veliki kamen, iz kojeg su se
kovitlali uti plamen i dim, udari u tit, no paladinova snaga izdri i on odleti
u komadiima.
Crni ampion zatetura kroz sljedei val, no gaz mu nije bio siguran.
Okrenuo se poprijeko, teko se nagnuvi na desnu stranu. Zadrhtao je
okreui se, s labavim jedrima, i nije vie sluao vjetar koji ga je tjerao.
Jherek baci pogled prema kormilu. Kormilar je leao nauznak, a krv mu
je iz razjapljene rane na grudima tekla po drvu. Bez vrste ruke na kormilu,
mladi je mornar znao da e Crni ampion biti na milost i nemilost okrutnom
moru, uznemirenom razbjenjelim vulkanom. On razmisli o tome da skoi na
palubu i pokua stii do kormila, no znao je da nee uspjeti stii na vrijeme.
Dok je visio u gomjem dijelu snasti, jedna od velikih zapaljenih stijena
bez upozorenja se zakotrlja prema njemu. Zauo je itanje njezine vruine,
dok je dolazila uz grmljavinu.
Preokreui se, stijena tresne u glavni jarbol, svega tri ili etiri stope
iznad palube. Obraeno drvo, otvrdnulo od obrade i arolija, zavriti dok je
pucalo od udarca. Stijena potone u palubu, zakopavi se u drvo i puei se.
Prepolovljeni jarbol se teko srui na lijevu stranu, zapetljavi se u
odjednom labavu uad snasti. Jherek padne niz uad, s prstima jo uvijek
zakvaenim za snasti. Zadri se visei, gledajui kako se paluba uzdie i

znajui da e se teko ozlijediti ili poginuti ako padne dolje. ak i ako u

padu pokua skrenuti izvan Crnog ampiona, zavrit e ili u vodi ili na
milost i nemilost Vurgromovog krvoednog opora.
Kad je stigao do kraja oputenog ueta, tako estoko da su mu ramena
gotovo izletjela iz aki, mladi mornar izgovori kratku molitvu zahvalnicu to
je imao dovoljno snage da se zadri. Hitro se sabere i ponovno se pone
penjati kroz snasti, ciljajui drugi dio dok se jarbol nastavio kotrljati uokolo,
prijetei drugim jarbolima i snastima. Ve je osjetio da Crni ampion
usporava, gubei brzinu nakon to je izgubio jedra.
Odsijecite ga! naredi Azla negdje odozdo.
Pogledavi prema dolje, dok su mu se prsti bolno grili od dranja, Jherek
ugleda posadu broda koja je posrtala preko palube pokuavajui posluati
kapetaniinu zapovijed. Noevi su im blistali u akama dok su rezali uad
koja je drala snasti. Mala grupa ljudi podigne odlomljeni komad jedra i
gurne ga prema desnom boku broda, s namjerom da ga baci preko ograde.
Snasti za koje se drao Jherek naizmjence su se zatezale i otputale dok
je posada oslobaala jarbol. On se nastavio penjati, znajui da ih Azla nee
zaustaviti. Svaki tren koji je odlomljeni jarbol provodio zapetljan s ostatkom
jedara i snasti ugroavao je Crnog ampiona.
Znao je da nema dovoljno vremena za silazak, a najblii je jarbol bio jo
uvijek previe daleko da bi skoio. Jo dok mu je do glave dolazila injenica
da mu ponestaje opcija, primijetio je jedan od manjih gusarskih brodova, koji
je s desne strane jurio prema njima.
uvaj se broda! povie Jherek, sluajui preivjelu posadu Crnog
ampiona kako odmah nastavlja izvikivati njegovo upozorenje.
No, stiglo je prekasno. Gusarski strijelci opale i strijele pronau mete
meu Azlinom posadom. Sljedea salva koja je preletjela preko paluba
sadravala je zapaljene strijele, koje su zapoele poare na tucet mjesta po
palubi i preostalim jedrima.
Jherek se smjesti na rub utonulih snasti, osjetivi kako Crni ampion tone
pod njim. Brod se okrene na bok, nekontrolirano plutajui bez ruke za
kormilom. U sljedeem trenu, nagne se preko dubokog jarka, uzburkanog
eksplozijom vulkana. Jarboli zarone u vodu, grabljajui vrhovima kroz val
koji se izvijao da prekrije jarak.
Voda prekrije palubu Crnog ampiona, otplavivi najmanje dva mornara

koji su vritali. Jherek je bio siguran da e i brod nestati meu valovima.

*****
TKalah je stajao na grebenu iznad Vahaxtyla i s nevjericom zurio dok ga
je preplavljivala vruina. Uarena lava provalila je iz Broda bogova i
prodirala grad u kojem se rodio, borio i ivio. Tekla je, tea od vode oko
nje, i sputala se na grad. Bila je duboka desetine stopa, moda ak stotine.
Bujica je navirala, gomilajui se. Dok se hladnoa mora sputala preko
lave, ona se hladila i vrsnula, postajui siva. Jo je vie lave naviralo iz
razlomljenog grotla.
Struje su ibale preko dna mora, upajui morske trave iz mulja i
kovitlajui ih. TKalah im se suprotstavljao, nemilosrdno izudaran, oekujui
da e mu uzeti i ivot. On prigrli struje, znajui da e ga samo uiniti jaim
ako ga ne ubiju.

XXVII

1. flamerule, Godina eljezne rukavice

Nekim udom, Crni ampion uhvati nalet vjetra koji ga izravna na
dovoljno dugo da se iupa iz pada prema jarku u kojeg je upao pred naletom
vodenog zida. Jherek se drao za snasti dok je val prestizao brod. Karavela
se zatresla kad je val udario u nju, divljaki se izvijajui. Vritanje ljudi
odjekivalo je kroz praskanje grmljavine sudara. Azla je urlala zapovijedi,
oajniki pokuavajui okupiti posadu kako bi se suprotstavili gusarskoj lai
koja ih je s lakoom pratila, sad kad je Crni ampion izgubio vie od treine
svojih jedara.
Na desnom boku oblikovao se neravni borbeni red. Samo su trojica imala
lukove i borila se, istovremeno se pokuavajui drati za ogradu. Zapjenjeni
val prelije se i zgrabi ih svojim slanim prstima, sruivi jednog strijelca u
trenu kad je ispalio strijelu. Vodopad zakotrlja mornara preko palube i zabije
ga u krmeno nadgrae, pa ga odnese dalje. Samo su Glawinnova vrsta ruka i
snaga sprijeile ovjeka da ne pljusne preko boka broda.
Slana praina od valova koji su udarali o Crnog ampiona natopila je
Jhereka i pekla ga za oi. Grubo ue snasti pililo mu je prste, sklisko i
nesigurno dok se sve vie oputalo.

Na sreu, visoki valovi udarali su i o bok gusarskog broda, na neko im

vrijeme otimajui kontrolu nad njim. Hvatajui vlastiti luk, Azla je i dalje
izvikivala zapovijedi. Stavila je strijelu na tetivu i prebacila nogu preko
ograde, zakvaivi stopalo tako da se vre dri. Cmi ampion visoko se
podigne na sljedeem valu, izdigavi se iznad gonitelja. Poluvilenjaka
kapetanica odapne dvije strijele u gusare.
Crni ampion ponovno utone, dovoljno brzo da potakne osjeaj
vrtoglavice u Jherekovom elucu. Mladi mornar obrati pozornost natrag na
krmenu palubu i pone se probijati kroz snasti.
Ispod njega, Sabyna se takoer probijala prema krmi, kroz sklisko i
nepouzdano podizanje i sputanje palube. Skeins je klizio preko drvenih
dasaka blizu nje, jurei amo-tamo kako bi ugasio zapaljene strijele koje su
virile iz palube. Zbog morske praine koja je ibala preko ograde, Jherek je
sumnjao da bi se vatra mogla proiriti iznad palube, no prijetila je
potpalublju. Crni ampion mogao bi ostati mokar izvana, no trbuh bi mu se
mogao pretvoriti u vatrenu jamu.
Karavela ponovno zaroni, jaui na stranjoj strani brzog vala i padajui u
jarak kojeg je ostavio za sobom. Bez upozorenja, gusarski brod takoer
klizne niz val, nagnuvi se niz vodu koja se slijevala.
Pazi na brod! povie ovjek. Pazi na brod!
Jherek, zapetljan u snastima, bespomono je promatrao gusarski brod koji
je jurio prema karaveli. Sabyna! povie, ne znajui hoe li se njegov glas
probiti kroz divlje more koje je bjesnjelo oko njih.
Brodska arobnica okrene glavu. Primijetivi lau koja se pribliavala,
ona potri prema stranjem jarbolu i vrsto omota ruke oko njega. Njezin se
familijar raggamoffyn raspadne u tisuu komada, pa poleti za njom. Stigavi
do nje, uskovitlani komadi stvorenja preoblikuju se i omotaju oko nje, vre
je drei za jarbol.
Gusarski se brod zabije u Crnog ampiona, pramcem zajahavi na desni
bok i natjeravi Azlinu posadu da potrai zaklon. Drvo se raskoli, a Jherek se
pomoli da je to bio drugi brod ili ograda, a ne neto ispod vodene linije.
Drhtaj od sudara zatrese karavelu, na tren je iupavi iz smrtnog stiska u
kojem ju je dralo more. Iskoristivi priliku, ili moda otrgnuta s vlastitog
broda, aica gusara skoi na Crnog ampiona. Jo dok se gusarski brod
udaljavao, a karavela se dizala ispod pritiska druge lae, preko palube

zazvone maevi. Val s praskom pljusne preko boraca, koji jedva da su

ukrstili maeve. Oni popadaju, prevrui se, hvatajui se za bilo to.
Prije no to je itko uspio stati na noge, jo jedan nalet vatrenih stijena
zabubnja po palubi uz uplje, gromko treskanje i zapljusne more oko njih.
Zapjenjena voda ikne u zrak na mjestima sudara.
Crni ampion okrene se na bok u sljedeem jarku, potpuno van kontrole.
Jherek je znao da je brod olupina koja samo eka da je popije morska voda.
On se okrene u snastima i prieka da se brod ponovno uspravi. Saekavi do
polaganog naginjanja na lijevu stranu, oajniki se baci prema stranjem
jarbolu, ispustivi snasti.
Jherek se zabije u napeto jedro koje je prekrivalo srednji dio stranjeg
jarbola. Istog trena sklizne prema dolje i proleti pokraj komada jedra, kojeg
je zapalila jedna stijena. Zatim se ponovno odgurne i zakvai prste za
pomone snasti iznad upravljakog dijela. Uad snasti razdvajala se i
oputala dok je kroz nju rezalo zapaljeno kamenje.
Kad se Crni ampion ponovno na kratko uzdigao, mladi mornar u daljini
ugleda Vrtlog i ostale Vurgromove brodove. Bili su prilino razdvojeni, oito
ne elei riskirati sudare u oluji koja je ibala More palih zvijezda. inilo se
da su svi dobro proli.
Zanjihavi se da bi dobio zalet, Jherek ponovno skoi naprijed, letei
preko jaza i doskoivi na krmeno nadgrae blizu kormila. Golemi val
preplavi ogradu i zapljusne palubu, dovoljno brz i dovoljno jak da odnese
tijelo mrtvog kormilara preko dasaka do ograde s druge strane. Kr je
nastavio zasipati karavelu, kidajui zrak fijucima i praskovima.
Jherek dobije udarac u rame, dovoljno jak da ga srui. Pogleda ruku i
ugleda kamen veliine oka, koji mu se puio u mesu. Potiskujui bol i ok,
on izvue no iz izme i otricom iskopa kamen iz ruke. Isproba svoj stisak i
shvati da moe stisnuti aku, no vei dio ruke mu je utrnuo.
S naporom ustane na noge i baci se na kormilo koje se divlje okretalo,
dok se Crni ampion valjao u jo jedan jarak. Zgrabio je kormilo u trenu kad
su se prevalili u jarak, borei se s brodom i s morem. Miii mladog mornara
istegnuli su se i gorjeli od boli, no to god uinio, inilo se da je karavela
odluna u namjeri da potone. Brod teko padne na lijevu stranu, djelujui kao
da tone.
Hvatajui se za ogradu, Sabyna dotetura do vrha stepenica koje su vodile

do krmenog nadgraa, dok je Crni ampion ponovno klizio niz jo jedan

vodeni zid. Jherek je imao osjeaj kao da je brod odjednom naletio na led.
inilo se da je karavela odluila odjuriti ravno u svoju propast.
Ovaj put, pramac broda uperio se ravno dolje u crnu vodu na dnu
sljedeeg jarka, a vodeni zid koji je jurio za njom djelovao je kao da e ga
prevmuti naglavce. Mladi je mornar bio siguran da e zaroniti u nemilosrdno
srce crnog mora, kao strijela u metu.
Nee biti preivjelih.
Jherek nije imao dovoljno vjetra potrebnog da izravna brod i poelio je
zavritati od nemoi, znajui da nema naina spasiti Sabynu od okmtne smrti
koja je leala pred svima njima.
A tad mu hladan, moan glas ispuni um. ivi, da bi mogao sluiti.
Iza njega zapue vjetar, estoko i ravno, dopirui iz posve drugog smjera
od onog maloas. Preivjela se jedra napune, skrenuvi Crnog ampiona sa
smrtonosnog kursa na kojem se nalazio.
Jherek odluno povue brod u vjetar. Njegovo je povrijeeno rame
gorjelo i boljelo i u isti as trnulo, pruajui mu jedva neto snage. No, Crni
ampion se okrenuo na vjetru, a proupljena i zapaljena jedra hvatala su ga
dovoljno da ga povuku na kurs, okrenuvi ga licem prema nadolazeim
valovima. Sljedei val doeka pramcem i isto ga presijee. Novi vjetar
ostane s njim, izvlaei ga iz udolina, i inilo se da ga sad udara neto manje
stijenja.
Izraz strahopotovanja ispuni Sabynino lice dok se osvrtala oko sebe.
Tko si ti? povie Jherek u vjetar. Tko si ti i to hoe?
Osjeao je strah i bijes u isto vrijeme. Unato svemu dobrom to mu je
glas donio tijekom godina, bio je siguran da je u opasnosti i da je svoje
prijatelje doveo ovamo zato to je taj glas htio da on bude tu. Tko god
posjedovao taj glas, spasio ga je samo da bi njegovu sudbinu uhvatio
vrom rukom. Je li on pijun ili zatvorenik?
Samo mu je tiina odgovorila iznad kripanja snasti i praskanja valova.
A tad doe odgovor. Uskoro, sine moj.
Reci mi tko si! ponovno povie Jherek.
S kim to razgovara?
Jherek pogleda udesno i shvati da mu se Sabyna pridruila na krmenom
nadgrau. Kratka joj se kosa zalijepila za glavu, a nekoliko krvavih

ogrebotina prekrivalo joj je lijevi obraz. Vjee su joj se stisnule od slane

praine koja je prtala preko ograde. Mladi mornar samo odmahne glavom.
Nije imao rijei - samo nemo koja ga je ispunjavala.
Skeins se zatitniki ovije oko brodske arobnice, jedva se drei na
okupu.
Jherek se zagleda u nju, primjeujui njezine rane.
Dobro sam, ree mu ona.
Crni ampion se nastavio dizati i zaranjati po uzburkanom oceanu, no
natprirodni vjetar koji ga je uhvatio sigurno ga je vodio kroz udoline izmeu
valova. Zapanjeni su uzvici odzvanjali po palubi. Mornari su klicali kad su
osjetili kako brod okree u vjetar, tjeran vlastitim snagama, unato naporu
kojeg je podnio.
Nasuprot nebu, jaui na sljedeem valu kojeg je potjerao vulkan, bez
upozorenja se pojave jedra. Na vrhu glavnog jarbola, lubanja i prekriene
kosti na crnom polju vijorili su na gusarskom brodu koji je nastavljao potjem.
Klicanje se pretvori u oaj.
Ja u preuzeti kormilo, ree Sabyna.
Jherek se odmakne, teko diui. Izvue sablju iz pojasa i slobodnom
rukom zgrabi kuku. Tjeran punim jedrima, gusarski se brod brzo pribliavao.
Gusari crvenih oiju glasno su traili krv, stojei uz ograde. Zveketali su
maevima i uglas pjevali mornarsku pjesmu. Jherek je uo samo nekoliko
rijei, no prepoznao ju je.
Zaarani su, povie Sabyna kako bi je mogao uti.
Jherek kimne. Nijedan ovjek pri zdravoj pameti ne bi preuzeo rizik
kojem se izloilo tih desetak gusara. Mladi se mornar pripremi, izbacujui
bol u ranjenoj ruci iz svoje glave to je bolje mogao.
U sljedeem trenu, uhvativi krijestu vala koji ih je prestigao, gusari
skoe sa svog broda. Tjerani magijom, ljudi preskoe dvadeset stopa koje su
ih razdvajale od Crnog ampiona i slete na palubu karavele. Istog trena,
poskau na noge i krenu u bitku.
Idi dolje! povie Jherek Sabyni, znajui da ne moe zadrati tucet
gusara.
Ako pustim kormilo, potonut emo! povie ona na njega.
Znajui da je to istina, Jherek se osjeao kao rastrgan. Ona je bila u
opasnosti, a on je nije mogao zatititi ako je makne od kormila. On se

usredotoi na opsjednute gusare, koji su kretali prema njima s jednom

jedinom stvari na umu. Budui da je upravljaki dio krmenog nadgraa bio
potpuno otvoren, brzo e ih opkoliti. Ljudi crvenih oiju ve su ih okruivali
s bokova.
Jherek zamahne sabljom, osjetivi udar otrice o otricu kad ga je gusar
automatski blokirao. Prije no to je njegov protivnik uspio povui oruje,
mladi mornar posegne kukom i zakvai ovjeka za rame.
Zakrivljena kuka zagrize duboko u ovjekovo meso, kliznuvi na tren
preko lopatice prije no to mu je utonula u lea. Obuzet arolijom, gusar nije
ni pisnuo, nego je pokuao zabiti svoje oruje u Jherekovu otkrivenu ruku.
Brzo se premjestivi, Jherek blokira slabi udarac, pa zakorai gusaru na
lijevu stranu i povue kuku. Svom teinom se objesivi, mladi mornar
prevue gusara preko svog boka u hrvakom zahvatu kojeg je nauio od
Malorriea.
Izgubivi ravnoteu, na milost i nemilost brutalnoj kuki, gusar se spotakne
preko Jherekovog boka i odleti u ovjeka iza sebe. Dva se gusara s treskom
sudare, prevmu se preko krmene ograde Crnog ampiona i pljusnu u crno
more.
Gotovo se i sam sruivi od napora, izgubivi kuku jer ju nije uspio
iupati iz gusara, Jherek se doeka na slobodnu ruku i odgurne se. Blokira
udarac sabljom koji mu je trebao skinuti glavu s ramena, pa udari nogom
gusara koji je njome mahao ravno u grudi.
Kost pukne, a gusar zatetura, ruei jo dvojicu.
Pa, drago mi je to te vidim, mladi ratnie, zarei Glawinn stajui
Jhereku uz bok. Paladinova je otrica blistala unato tamnim nebesima.
Rijeimo se sad ove gamadi.
Dok su paladin i mladi mornar kretali na gusare, Skeins proleti pokraj
njih divlje leprajui. U tren oka, raggamoffyn odabere rtvu i prekrije je,
imato aroliji kojom je ovjek bio obuzet. Gusar podigne otricu na svoju
brau i napadne ih s lea.
Jherekov je dah gorio duboko u njegovim pluima, izlijeui u
nekontroliranim hropcima. Putovanje kroz snasti ve ga je mnogo kotalo.
Mahnito se borio, uavi u ritam kojeg je uspostavio Glawinn. Ili je moda
paladin uao u Jherekov ritam. Mladi mornar nije bio siguran. Oni dani koje
su proveli kao sparing partneri sad su im dobro doli.

Sagnuvi se nisko ispod divljakog zamaha sablje, Jherek ugleda

Glawinna, koji je gusaru rasporio grlo. Krv je tekla ovjeku niz grudi dok je
padao na lea. Jherek skoi u zrak, vrsto stisne drku sablje i zarije je u
grudi gusara pred sobom. Iako nije bila namijenjena ubadanju, sablja
prepolovi ovjeku srce i ubije ga na mjestu.
Jherek odgurne le sa svog oruja, svjestan Azle koja je trala uza stube
krmenog nadgraa kako bi im se pridruila. Njezina sablja zazvoni pjesmu
smrti, iskovanu u eliku. Jherek se mahnito borio, branei Sabynu od gusara
koji su pokuavali bitku usmjeriti prema njoj. Tlo pod nogama postajalo mu
je jo nepouzdanije no to ga je uinila oluja, jer se krv hitro prolijevala
preko palube natopljene morskom vodom.
Unato naporima i injenici da mu ivot ovisi o trenucima izmeu zamaha
i pariranja sabljom, Jherek je u glavi ponavljao rijei.
Uskoro, sine moj.
Nije bilo obeanja o tome koliko skoro, niti pokazatelja koji bi mu rekli
kome je glas pripadao. Mladi je mornar samo mutno bio svjestan zavretka
bitke. Znao je da se broj gusara smanjuje, no nije znao da je bitka zavrila
sve dok ga Glawinn nije uhvatio za ruku.
Polako, mladi ratnie, ree mu paladin. Gotovo je.
Jherek se na tren pokua istrgnuti iz ovjekova zahvata, no tad shvati da
posada karavele ve baca mrtve gusare preko ograde. Mladi mornar duboko
uzdahne, osjetivi kako mu srce udara o rebra, a tijelo drhti od iscrpljenosti.
Krv mu je curila niz lice i iz pola tuceta drugih posjekotina po tijelu, na
mjestima gdje ga oklop nije zatitio. Pustio je sablju da mu visi iz ruke kao
sidro.
Pogleda Sabynu, u trenu kad je Azla poslala ovjeka da je zamijeni na
dunosti. Brodska arobnica kratko se zagleda u Azline oi, a onda se okrene
i ode.
Jherek joj poeli prii, no znao je da to ne bi bilo u redu. Sabyna je bila
sposobna brinuti za sebe, a ako je eljela njegovo drutvo, znala je i to sama
traiti.
Ali nije.
Ne obraajui panju na kamenje koje je povremeno udaralo o palubu
oko njega, on ode do ograde i pogleda gusarski brod koji ih je pratio. Gusari
su odustali od potjere, jer je natprirodni vjetar nastavio tjerati Crnog

ampiona sve dalje. Za nekoliko trenutaka, ve je okretao prema drugom

Vurgromovom brodu.
Jherek se zapilji u vulkan koji je i dalje rigao u daljini, dok se jo lave
izlijevalo u More Alamber. Nije shvaao sile koje su ga dovukle ovamo. On
posegne za glasom u svojoj glavi, otvorivi mu se, traei ga da ispuni svoje
obeanje.
Samo mu praznina odzvoni u glavi.
Zatim se zagleda niz palubu, promatrajui Sabynu koja je odlazila.
Brodska se arobnica vrsto obgrlila rukama. Nije podignula pogled prema
njemu. Teina, kakvu nikad prije nije osjetio, pritisne mu srce. Nije uspijevao
nai smisla ni u emu, i u tom trenu, svjestan koliko malo kontrole ima nad
svime to mu se dogaa, on odustane od vjere koje se tako dugo pokuavao
drati.
Ilmater, Plaui Bog, bog kojem se mladi mornar predao, nije prolio ni
suze za Jhereka iz Vujeg legla. Srce mladog mornara otvrdne i ohladi se. to
god se dogodilo, obea on u sebi, kad vrati biserni disk od Vurgroma, bit e
slobodan.
*****
Zatiena u Iakhovasovom stisku, Laaqueel je promatrala kako arko
crvenilo vulkanskog kanala ponovno uzmie pred hladnim plavetnilom mora.
Goleme su se stijene kovitlale kroz vodu, uronjene u plamenove koji se nisu
gasili, sve dok im nisu nestale iz vidokruga.
Iakhovas vrsto uhvati kormilo, mijenjajui kurs. Pogledaj, sveenice.
Stigli smo zdravi i itavi. Ako ima vjere, sve postaje mogue.
Primi moju zahvalnost, Najuzvieniji. Da te nije bilo, poginula bih.
Ne moe poginuti. Ja ti to ne bih dopustio. Nae su sudbine snano
povezane, sve dok ti to priznaje.
Laaqueel se odmakne od njega, ne osjeajui vie potisak struja koje su
ibale preko Tarjanine palube. Lako je stajala sama. Gdje smo? .
U Moru Alamber.
Voda oko Tarjane bila je mutna od prokljualih mjehura koji su jurili
prema povrini. Bili su toliko gusti, toliko vrsto nabijeni, da su stvarali
magliastu zavjesu koja je ograniavala vidljivost na svega nekoliko stopa.

titila ih je samo magija koja je okruivala galiju.

Laaqueel pogleda iza sebe, provjeravajui jesu li se probile i letjelice
koje su ile za njima. Zaudo, zatitni stoac koji se prostirao iznad Tarjane
sezao je i unatrag, kroz prokljualu vodu. Nije mogla vidjeti jesu li sve
letjelice na broju, jesi li izale iz trbuha vulkana koji je eksplodirao pod
vodom, no imala je osjeaj da ih se veina probila.
Kamo emo sad? upita ona.
Sad imamo mnogo posla, ree Iakhovas. Najprije moramo nai mjesto
koje e nam posluiti kao operativna baza. Ako namjeravam osloboditi
zaboravljeni klan Nas Koji Jedemo, moram pronai orua za to.
Zna li gdje e biti ti predmeti koji su ti potrebni?
Da. Daleko odavde lei drevno mjesto, zvano Coryselmal, razrueni
grad kojeg su neko nastanjivali prokleti morski vilenjaci. Iz njegove u
leine poeti sve to mi je potrebno kako bih unitio Zid propasti Morskog
Psa i tad u namiriti sve to je moje.
Laaqueel se zagleda u vodu, znajui da su titanske sile koje su ratovale u
oceanu nekako odvojene od njih. Zapone se moliti Sekolahu, traei ga da
im putovanje uini uspjenim i da iskua duhove sahuagina tako da njegovi
izabranici postanu jo snaniji.
Iz svojeg sveenikog iskustva znala je da je bolje moliti za stvari koje e
se sigumo dogoditi. To joj pomogne da se prisjeti kako sva ova iskuenja
nisu neoekivana, niti bezrazlona.
Znala je da e njezin narod platiti krvlju.

XXVIII

2. flamerule, Godina eljezne rukavice

Jesi li siguran da to eli uiniti, mladi ratnie?
Glawinnove tihe rijei uplae Jhereka. Nije znao da je paladin ovdje.
Istog trena osjeti krivnju zbog onoga to je radio. Mislio je da e biti sam
dovoljno dugo, da obavi ono to je planirao.
Da, odvrati mladi mornar, glasom otealim od sumnje i straha. Moram
to uiniti. On se zapilji u dugo crno more koje se protezalo na istok, dok se
Crni ampion probijao natrag prema zapadu.
Vurgrom i njegovi gusari izgubili su jedra tijekom vulkanske erupcije
koja je navrla iz Broda bogova, no imali su rezervna. Nakon to se oluja u
Moru Alamber napokon smirila, Vurgromovi su gusari jednostavno povjeali
nova jedra na snasti i nastavili svojim putem. No, gusarski je kapetan najprije
zastao kako bi Azli dobacio nekoliko uvreda. Azla ga je ignorirala, no
obuzeo ju je ledeni bijes. Poluvilenjakinja je oigledno s gusarom imala
dugotrajnu zavadu, koja nee nestati sve dok jedno od njih ne pogine. No,
inilo se da su kapetanica i posada Crnog ampiona bili previe potovani
da bi gusari mislili kako ih mogu zarobiti bez gubitaka.
U satima nakon erupcije, Azla i njezina posada, zajedno s Jherekom,

Sabynom i Glawinnom, radili su na popravljanju jedara. Nisu, meutim,

mogli nadomjestiti izgubljeni glavni jarbol. Ne na moru. Jherek je ivao,
rezao i sastavljao jedra dok ga ruke nisu zaboljele, no nije se alio. A nije ni
razgovarao sa Sabynom. Takoer je odbio Glawinnovu ponudu da vjebaju
maevanje, radei na jedrima dok se nije prilino smrailo.
Zato misli da to mora initi? upita Glawinn tihim glasom.
Jherek poslua ovjekove rijei, no u njima nije bilo izazova, nije bilo
nieg zbog ega bi se mogao uvrijediti i iskoristiti to kao razlog da prekine
neeljeni razgovor. Zato to sam umoran.
Svi smo umorni.
Nije to zbog posla, prasne Jherek, a glas mu gotovo prepukne od
osjeaja koji su ga ispunjavali. Uza sav bijes u sebi, osjeao je potrebu za
neijim razumijevanjem. Radi se o nadi, Glawinne. Umoran sam od
nadanja.
ovjek ne moe ivjeti bez nade.
Pa, dobaci mladi mornar, vidjet emo.
Glawinn mu prie blie. Mladi se mornar ne okrene prema njemu. Ne
razmilja o budunosti?
Ja nemam budunosti, objavi Jherek.
Nisi mrtav.
Jherek se drao hladnog gnjeva koji ga je ispunjavao otkad je glas spasio
brod. Rodio sam se mrtav, i svakog dana umirem i umirat u jo malo vie,
sve dok Cyricu ne budem dugovao najmanje jo tri ili etiri ivota.
Hladnoa ga dodirne kad je spomenuo ime boga smrti. U cijelom svom
ivotu, nikad ga jo nije izgovorio.
Doista vjeruje u to?
Okrenuvi se, Jherek se zapilji u paladina. Ti ne zna nita o meni.
Glawinn prekrii ruke preko grudi i uspravi se do pune visine. Kakve li
mudrosti u nekom tako mladom. Znati sve ono to ti zna.
Izaziva me. Jherekove su oi gorjele, no on se suspregne. Glawinn nije
zasluio njegov bijes, i on je to znao, ali jedva se suzdravao.
Upravo suprotno, usprotivi se Glawinn. Divim ti se.
To je moja odluka.
Nisam je pokuao promijeniti.
Pitao si me jesam li siguran da to elim uiniti.

GIawinn sporo uzdahne. Samo sam mislio da bi to netko trebao pitati.

Znao sam da te neto mui. ekao sam, mislei da e moda doi do mene i
potraiti pomo. Ili razgovarati sa Sabynom o tome.
Jhereka zaboli grlo kad je pokuao progovoriti, a oi su mu gorjele od
napora da zadri glas da mu ne prepukne. Ne mogu s njom o tome
razgovarati.
Zato?
Zato to bi to naruilo prijateljstvo koje imamo.
Zar je tako loe, mladi ratnie?
Jherek se osvme oko sebe, provjeravajui da nigdje u blizini nema
mornara. Troge, prvi asnik, bio je u ophodnji, provjeravajui nonu posadu i
svjetiljke koje su visjele s krieva i jarbola Crnog ampiona kako bi ga
osvijetlile i oznaile dmgim brodovima u noi.
Stegnuvi aku oko predmeta u ruci, Jherek povue lijevi rukav
otkrivajui tetovau goree lubanje u lancima. Zna li to je ovo? upita.
Glawinn je samo trebao baciti pogled. To je znak gusara Krvavog
Falkanea, takoer zvanog i Slani Vuk.
Da, gorko e Jherek, poznatog dovoljno daleko da ak i netko iz
Dolova zna za njega.
Nisi dovoljno star da bi bio lan njegove posade.
Ne, sloi se Jherek. Moja je sudbina jo gora. Ja sam mu sin.
Glawinn ne pokae iznenaenje. Nisam znao da ima sina.
To nije, odvrati Jherek, neto ime se naroito ponosi. On spusti
rukav. A to sad misli o meni, Sir Glawinne, kad se sjeti onih noi koje si
proveo vjebajui sa mnom? Jesi li ikad pomislio da moda obuava sina
gusarskog kapetana, koji bi ti jednog dana mogao staviti ma i svu svoju
vjetinu pod grlo? Paladinove se oi stisnu. Ti to nikad ne bi uinio.
Jherek odmahne glavom. Kako moe biti toliko siguran u to?
Poznajem te.
Ne poznaje me. Tetovaa je to dokazala.
Poznajem te, ree Glawinn. Priznajem da me tetovaa malo iznenadila.
Priaj mi o njoj.
Dok je stajao tamo, steui ogradu, sa akom stisnutom oko svega to je
namjeravao napustiti, Jherek mu ispria. Ispriao mu je priu o ivotu na
Bunyipu, i ono malo to je znao o ocu. Govorio je o morskim bitkama koje je

vidio, smrtima koje je promatrao i muenjima kojima je prisustvovao.

I o onom trenutku, kad je imao dvanaest godina, a otac mu je stavio
sablju u ruku i rekao da e biti u posadi za napad. Te je noi pobjegao i
nekako uspio preplivati dugih etrnaest milja do rta Velena.
Kad sam stigao do Velena, bio sam izgladnio, ree Jherek, ali nisam ni
hranu mogao ukrasti. Umjesto toga, ivio sam od bobica i jaja koja sam
nalazio na plai. Najprije sam se zaposlio na dokovima i nosio teret, a onda
sam prihvaao bilo koji posao koji sam mogao dobiti u Velenu. Nakon nekog
vremena, dobio sam posao kod brodograditelja. Volim raditi u drvu, a imam i
talenta. Tako sam dobio posao popravka krova kod gospe Iitaar. Ispriao je
paladinu sve o gospi Iitaar, kako se zauzela za siroe koje je spavalo u sobici
na brodogradilitu tijekom mjeseci koliko mu je trebalo da popravi njezin
krov.
Mjeseci? upita Glawinn. Za krov?
Poelo je s krovom, no onda su uslijedile druge stvari. Nova ograda.
Novi trijem, prednji i stranji. Stolovi i stolice. Gospa Iitaar ima popis
projekata koje eli ostvariti. A ja sam dobar tesar.
Vjerujem.
U njezinoj sam kui ivio godinama, a ona ne bi mogla biti bolja prema
meni ni da sam joj bio sin. Izgovorivi to, Jherek se iznenadi kad je shvatio
da u to jo uvijek vjeruje.
Zato si zavrio u Baldurs Gateu?
Jherek mu ispria o Jahau povjetarca i Amnijcima, i o tome kako je
gospa Iitaar bila sigurna da ga njegova sudbina eka u Baldurs Gateu. To je
mislio ak i Malorrie.
Malorrie je ovjek koji te nauio vjetinama maevanja?
Tonije, Malorrie je fantom, odvrati Jherek. I tako ispria kako ga je
Malorrie ustvari prvi pronaao na plai. Slomio je nogu ubrzo nakon to je
stigao u Velen i fantom se brinuo za njega. Priao je o noima koje su proveli
u brodogradilitu, uei sve borbene vjetine koje je fantom poznavao.
Zna li tko je taj Malorrie bio za ivota? upita Glawinn.
Nikad ga nisam pitao. To je tako meu nama. Jednostavno prihvaamo
jedan drugoga onakvi kakvi jesmo. Ne pokuavajui ita promijeniti.
Jherekov glas postane gorak. To ne dobije ba esto.
Znam. I zato sad odustaje?

Jherek baci pogled prema svojoj aci, razmiljajui o predmetu kojeg je

drao, o tome to mu je znaio tad i to je prestao znaiti. Ne odustajem.
Samo priznajem svoju nesposobnost da kontroliram vlastitu sudbinu, kakva
god ona bila.
Meni to zvui kao odustajanje.
Jherek odmahne glavom i nasmije se. Nazovi to kako hoe. Meni je
dosta.
Dosta ega? Razoarenja? Svi se s njim suoavamo.
Ne razoarenja, dogovori Jherek. Bio sam izdan.
Tko te izdao?
Ne znam.
Glawinn oduti neko vrijeme, pa upita: Kako si bio izdan?
to ti znai ivi, da bi mogao sluiti? upita mladi mornar. Nita. Zar
bi trebalo?
Vjerojatno ne, no ja se ve godinama pitam to to za mene znai.
Zato?
Zato to mi je to reeno.
Drhtavim glasom, Jherek ispria o glasu koji mu je to rekao kad su ga
prvi puta spasili dupini. I o tome kako je glas ponovno progovorio ranije tog
dana, tren prije no to ih je nalet vjetra spasio od prevrtanja.
Cijelog svog ivota, dovri on, pitao sam se to bi to trebalo znaiti.
Moda jo nije vrijeme, odvrati Glawinn.
Ne, glasno e Jherek. Umoran sam od ekanja. Rei u ti to sad
mislim. Mislim da me onaj kojem taj glas pripada, pokuava unititi,
pokuava unititi moju nadu. Borio sam se protiv njega. Preivljavao sam
kad sam elio umrijeti. Pobjegao sam od oca, riskirajui svoj ivot u moru,
radije no da podignem ma protiv nevina ovjeka. Umirao sam od gladi jer
nisam htio krasti. Radio sam zato to sam se morao brinuti za sebe i nisam se
htio prepustiti milostinji drugih. ivio sam, ali nisam imao ivot. Glas mu
prepukne.
Glawinn mu se ne priblii, na emu mu je Jherek bio zahvalan, i dopusti
mladom mornaru da se sabere.
im je doao do glasa, Jherek tiho progovori: Najblie to sam doao do
nekakvog ivota bilo je u Velenu. Zato to sam riskirao ivot da bih spasio
bogatu, razmaenu djevojku, gledao sam kako mi to oduzimaju. Moja

nagrada. Ne, trebalo je biti ivi, da bi mogao patiti. On odmahne glavom.

Dosta mi je toga, a dosta mi je i ovog.
On otvori mku i otkrije mali par bijelih glinenih ruku, vezanih na
zglavcima krvavo-crvenom uzicom koja mu je leala na dlanu.
Slijedi uenje Ilmatera, Plaueg Boga, ree Glawinn.
Da. Slijedio sam.
On ui strpljivosti i ustrajnosti. Dobre kvalitete za nekoga tko je morao
nauiti prihvaati.
Prihvaao sam, ree Jherek. Prihvaao sam - ak i glas - ali vie
neu.
to e uiniti?
Ne znam.
Glawinn na tren zastane, a zatim mu se oi raire. Boji se da taj glas
pripada nekom ili neem to je zlo, no to ne moe biti, Malorrie. Ti nisi zao.
Nisam? Jherek se gorko nasmije. Upravo si me nazvao Malorrie. Zar
ne shvaa da je to ime mog uiteija? Nikad ti nisam rekao svoje pravo ime.
Lagao sam, a tako neto nikad prije ne bih uinio. Sad ak ne mogu ni ivjeti
vlastiti ivot. I to mi je oduzeto.
Moda ti se samo pokazuje tvoj novi ivot. Glawinn slegne ramenima.
Ne znam kako te stvari djeluju, mladi ratnie. Ja jednostavno vjerujem
tkanju koje pratim.
Ja ne mogu, ree Jherek. Ne vie. Samo sam se zavaravao kad sam
vjerovao da mogu.
Jesi li razgovarao sa Sabynom?
Jherek ne ree nita. Bol u grlu je rasla i sve ju je tee gutao. Ne.
Zato nisi?
Zato bih trebao?
Zato to se ini da se ona prilino zanima za tebe.
Ona pati od pogrenog uvjerenja da mi neto duguje.
Ah, mladi ratnie, ima toliko toga to jo uvijek ne shvaa o ivotu.
Bijes zagrije Jhereka unato hladnom nonom povjetarcu koji je puhao
oko njega. to bi to trebalo znaiti?
Samo to da e s vremenom postati mudriji. No vidim da e neke stvari
vrlo teko nauiti.
Ne mogu rei Sabyni.

Unato tome to je voli?

Jherek odmahne glavom. Ne zna da li je volim. Ja ne znam da li je
volim.
Bio si spreman napustiti svoju potragu za bisernim diskom zbog nje.
Bilo bi ludo od nje da pogine zbog mojih pogreaka.
Ona ti nije dopustila da ode. Stalo joj je do tebe.
Znam, promuklo e Jherek, no strah me i to dopustiti. Iako sam
ponekad pomiljao da bi se moglo dogoditi. Ona zasluuje nekog mnogo
boljeg od mene.
Zato joj nisi rekao za svoju prolost?
Zato, ree Jherek, to je moj otac ubio njezinog brata, a ja sam se
nalazio na Bunyipu, visei sa snasti, i to gledao.
Glawinn se nakalje. Shvaam. To predstavlja potekou.
I tu je opet, ree Jherek, zla srea koja mi je dodijeljena u ovom
ivotu. Naem enu i osjetim neto za nju to nikad prije nisam osjetio, nikad
si nisam dopustio osjeati osim u povremenom matanju o prii koju bih
proitao, a moj je otac ubio njezina brata. Zato sam donio ovu odluku.
On stegne aku oko Ilmaterovog simbola, pa ga baci daleko u more.
Bijele glinene ruke na tren bljesnu na svjetlu, pa nestanu iz vidokruga. Jherek
osjeti prazninu, no napuni je novopronaenim hladnim bijesom koji ga je
obuzeo ranije tog dana. ivi, da bi mogao patiti. Od sada, sva patnja koju e
doivjeti bit e pod njegovim uvjetima.
to sad, mladi ratnie? Nema nade i nema boga. to e uiniti sa
sobom?
Nada mi je samo stajala na putu, odvrati Jherek. Bit u realan.
Nemam boga, jer ga nikad nisam ni imao. Uzet u onaj bisemi disk od
Vurgroma, ili u poginuti u tom pokuaju, zato to ne znam to bih drugo
uinio.
Zar samo zbog toga? Ili moda zato to ipak vjeruje da bi bilo ispravno
vratiti disk u Lathanderov hram u Baldurs Gateu?
Azla proganja Vurgroma, ree Jherek. Plovit u s njom i pobrinuti se
da obavim svoju zadau. Kad se rijeim svega iz svog prolog ivota, mogu
poeti ponovno.
Kamo e onda?
Neu ak ni razmiljati o tome, izjavi Jherek, pokuavajui zamisliti

takav trenutak. Hranit u se kad budem gladan. Spavat u kad se umorim.

Radit u kad budem morao. Zadovoljit u se s takvim ivljenjem dok ne
umrem.
Na kakav si se prazan, teak ivot pripremio.
Jherek odmahne glavom. Nee biti lanih oekivanja.
I zato si odabrao da nee vjerovati ni u to?
Da.
Onda emo poeti s malim uvjerenjima, ree Glawinn, izvlaei ma.
Izvuci svoje oruje i zapoet emo s vjerom u tvoje oi i tvoju desnicu,
mladi ratnie. Tvoje oi i tvoja desnica - a srce emo pustiti da se pobrine
samo za sebe. On zamahne maem, pozivajui ga.
Mrano je.
Zar misli da e svaka bitka koju e voditi biti krasno osvijetljena?
Ne. Jherek je to ve znao.
Onda izvuci ma i daj sve od sebe. lli misli da ima pametnijeg posla?
Jherek se povue za korak i izvue sablju iz pojasa. Lijeva ga je ruka jo
uvijek boljela i sporo je zacjeljivala. Tamne su sjene oslikavale paladinovo
lice. U sljedeem trenu, zveket elika o elik ispuni palubu i odjekne iznad
Mora Alamber.
Glawinn ga je estoko pritisnuo, tjerajui ga na povlaenje, i vie se
pribliio tome da ga zaista ozlijedi nego ikad prije. Hajde, mladi ratnie,
dokai se. Ili ti je tvoja nevjerica iscrpila i snagu i vjetinu?
Sve vie se ljutei, no ublaujui to hladnim gnjevom koji ga je ispunio,
Jherek je odbijao napade, ubrzavajui svoje uzvratne udarce.
Vjerovat e u svoje oi i desnicu, obea mu Glawinn ponovno. Srce
e se pobrinuti samo za sebe. Vidjet e.
Jherek ga natjera na uzmak, kruei blizu kako bi ga natjerao da otvori
svoju slabiju stranu. Poeli da Glawinn umukne.
Borili su se dok Jherekove ruke nisu poele drhtati, a on bio obliven
znojem. Mladi je mornar pokuavao odbiti paladinove napade, progristi kroz
njegovu obranu i nadvladati ga kad god je stigao. Borio se dok ga bijes nije
potpuno obuzeo i izmakao mu kontroli. Otrica mu se poela kretati sve bre.
Vie se nije suzdravao.
To je to, mladi ratnie, tiho e Glawinn. Izbaci ga van. Neka sve
izae.

uti! ree Jherek.

Neka sve izae. Sve frustracije i strah i bijes. Daj to meni. Kad ih se
rijei, ponovno e se napuniti. Vidjet e.
Glawinn se borio jo mahnitije, a otrica mu se kretala kao ivo bie
iskovano od elika. Jherek vie nije ni vidio otrice, samo crvenu maglicu
bijesa koji mu je zamraio vid u tami. Bio je neodreeno svjestan gomile
mornara koje je privukao dvoboj.
Daj mi svoj bijes, izazivao je Glawinn.
Jherek zamahne jae, bre, i iskre izbiju iz otrica. Noge su mu se tresle
od napora da sustignu ruku, dok su ga nosile preko palube. On usredotoi
svu svoju mrnju na paladina, elei samo da ovjek umukne.
A tad, bez i najmanjeg nagovjetaja, Glawinn spusti vrak svog maa
prema palubi i ostane potpuno bez obrane. Jherek jedva zaustavi svoj zamah,
promaivi dijagonalni rez koji bi rasporio Glawinna od desnog ramena do
lijevog boka.
to radi? povie. Mogao sam te ubiti!
Dokazujem ti da moe vjerovati svojim oima i svojoj desnici, mimo
izjavi Glawinn.
A to da se nisam uspio zaustaviti?
Onda bih bio u krivu.
Odjednom preplavljen osjeajima, Jherek baci sablju i okrene se da ode.
Glawinn spremi vlastito oruje u korice i zgrabi ga za prednjicu koulje.
Kamo e?
to dalje, odgovori Jherek. to dalje od tebe i ovog ludila. Pokua se
odgumuti, no paladin ga je vrsto drao.
Ne. Mora shvatiti to si bio u stanju uiniti. Kakve vjetine ima.
Mogao sam te ubiti, hrapavo e Jherek, ne vjemjui da ga ovjek ne
razumije.
Ali nisi. Zar to ne shvaa?
Ne, odgovori Jherek. Ne shvaam. Ludo si riskirao svoj ivot.
Vjerovao sam tvojoj vjetini zato da bi joj i ti mogao vjerovati. Tvoje
oi i tvoja desnica, Jherek. Nauit u te vjerovati, no poet emo s tim.
Mogao sam te ubiti.
Prizor viteza s rasporenim grudima i trbuhom ispuni Jherekove misli i od
foga mu pozli. Munina se uzdigne u njemu i Glawinn mu pomogne doi do

ograde. Kasnije, kad je zavrio i vie nita nije mogao izbaciti, paladin ga
povue natrag. Jherekova su usta bila puna kiseline.
A to da si me ubio, mladi ratnie? upita vitez hrapavim aptom. Bi li
ti to neto znailo?
Da.
Da ti vie nije stalo ni do ega, ne bi ti bilo vano. Moda misli da ti je
srce prazno, ali nije. Glawinn ga je drao na udaljenosti ruke. Obojica su
teko disala, oblivena znojem. Nije potpuno prazno. Vjeruj onome to ti je
na dohvat ruke, a ostalo e doi. Suze poteku niz vitezovo lice dok je drao
lice mladog mornara meu svojim uljevitim rukama. Obeajem ti.
Jherek oajniki poeli da moe vjerovati, no nije mogao. Bilo je previe
lai.

XXIX

2. flamerule, Godina eljezne rukavice

Tarjana je postojano rezala kroz vodu, duboko u podruju Aleaxtisa.
Vahaxtyl, glavni grad sahuagina, leao je u ruevinama manje od petsto
metara od njih, uniten vulkanskom eksplozijom od prethodnog dana.
Stojei na pramcu zaarane galije, Laaqueel je zurila u rasulo razasuto
preko dna Mora Alamber. Bilo je gore no to je oekivala. Neko se vrijeme
bojala da nitko iz sahuaginske zajednice nije preivio estoku eksploziju.
Goleme, nazubljene stijene leale su razasute preko unitenog terena.
Mrtve ribe plutale su u zamrljanoj tirkiznoj vodi i srebmo blistale kad bi ih
dotakle slabe suneve zrake. Mali strvinari, koji su se konano vratili u
podruje, mahnito su derali neoekivanu gozbu, brinui se da e svakog
trena navaliti i vei grabeljivci. Jo je kra prekrivalo skelete brodova koji
su pali od sahuaginskog divljatva, bitaka i smrtonosnih oluja.
Deseci sahuaginskih tijela takoer su plutali strujama, kao plijen
mesodera. Malenti sveenica znala je da to nisu svi poginuli. Mnogo je
trupala ostalo zarobljeno u nastambama kad su se uruile. Druga su tijela
odnijele struje i vrijeme.
Preivjeli sahuagini radili su meu mrtvima, otrim kandama i golemim

zubima skidajui meso s trupala za objed. Miris i okus prokljuale krvi i

kuhanog mesa visjeli su u vodi, neprestano dodirujui Laaqueeline nosnice.
Uznemirena si, sveenice?
Polako, ne znajui kako bi na ispravan nain potaknula temu, Laaqueel se
okrene prema Iakhovasu. Njezine oi sretnu njegove, iako je jo uvijek
eljela pokazati poniznost. Kako god bilo, znala je da ne moe lagati. On bi
to znao, a ona nije eljela da se to isprijei izmeu njih.
Jesam, jednostavno ree.
Iakhovas se uputi do ograde i uhvati je rukama. Lice mu ostane strogo i
tvrdo. Zato?
Toliko je ivota Nas Koji Jedemo izgubljeno. Ona mahne rukom prema
dnu. Izgubili su svoje domove.
U daljini, Brod bogova jo uvijek je kljuao. Bijeli, pjenasti mjehuri
pregrijane vode u spiralama su se uzdizali do povrine. Struje su nosile vrue
valove pomijeane s hladnima, koji su se uvijali oko Laaqueel. Ipak, nije se
inilo da postoji opasnost da e vulkan ponovno izrigati vruu lavu.
Ah, mala malenti, tvoje je vienje stvari pogreno, a da to ni ne zna.
Nagli nalet bijesa preplavi Laaqueel. Ona se okrene prema njemu.
Zaboravlja, moja sveenice, nastavi Iakhovas prije no to je stigla
progovoriti, da oni nisu odabrali ivjeti ovdje. On pokae rukom hrpe kra.
Ovo nije dom, ovo nije selo koje lei pred nama rasuto i uniteno. Ovaj
komad neeljene zemlje je neto to su morski vilenjaci i sireni nevoljko dali
ovom plemenu Nas Koji Jedemo nakon Prvog serokog rata prije vie od
tisuu godina. Otjerali su ih ovamo, pa ih zarobili, i od tada su ih drali
ovdje. On uhvati njezin pogled svojim jedinim okom. Ovo nije bio dom,
sveenice. Ovo je bio zatvor.
Laaqueel je u svom srcu znala da je izrekao istinu. Sve oko nje,
ukljuujui i More Alamber, bio je kavez. Seroki su sahuagini ivjeli vrlo
skuenim ivotom.
Nisam elio da ih toliko pogine, tiho izjavi Iakhovas. Uistinu, nisam
znao da e na dolazak ovamo uzrokovati ovakvo unitenje.
Unato njegovom ravnodunom tonu i injenici da je znala kako joj ne bi
dopustio pristup svojim privatnim mislima, Laaqueel je vjerovala da je traak
aljenja kojeg je ula u Iakhovasovom glasu bio iskren.
To nije bila tvoja volja, Najuzvieniji, ree ona, govorei sa sigurnou

vjere. To je bila Sekolahova volja. Ove su smrti rezultat bjesnila njegovih

kandi i zuba, koji su pokosili slabe iz plemena, koji su ostavili njegov znak
na njegovom izabranom narodu.
On na tren ostane u tiini, ne gledajui je, kao da paljivo vae njezine
rijei. To je bilo prvi put da je takvo to uinio. Zar doista to misli,
Najsvetija? Glas mu je bio gotovo apat.
Laaqueel odgurne majuno sjeme sumnje koje je neumomo ostajalo u
njoj. Prema Iakhovasovom vlastitom priznanju, on nije znao da e doi do
eksplozije, no ipak je dolo. Njezina ju je obuka uila da je to morala biti
volja Velikog Morskog Psa.
Da, ree ona. Sahuagini koji su ivjeli ovdje ostali su toliko dugo na
jednom mjestu, da bi ih teko bilo uvjeriti da ga napuste.
Ili ih uvjeriti da izazovu morske vilenjake i sirene koji su ih zarobili.
Iakhovas je pogleda, a mali mu osmijeh izvije usnice. Mutno zlatno svjetlo
blistalo mu je u duplji oka. Tvoje su mi rijei, tvoje razmiljanje, vrlo
utjene, moja sveenice.
Laaqueel pogne glavu, nespremna za nalet osjeaja koji su se uskovitlali
u njoj. Nikad u cijelom svojem ivotu nije pomislila da bi mogla biti u
potpunosti prihvaena. Bila je previe udna da bi to mogla oekivati. Mogla
se samo nadati, a i ta je nada bila slaba. Ispuni je navala srama, koja je tako
rijetko dolazila zbog onoga to je postigla, a ne zbog onoga u emu nije
uspjela. Pokua se dosjetiti odgovarajueg odgovora, no ne uspije.
Hvala ti, Najuzvieniji, jednostavno ree.
Tjerana veslima, Tarjana dopluta blie unitenom sahuaginskom gradu.
Prilazak broda privukao je panju desetak letjelica koje su odjednom izronile
iz skrovita na dnu mora. Sve su nosile sahuaginske ratnike.
Pripremi se, upozori je Iakhovas. Neemo biti doekani sa
zahvalnou.
Laaqueel je znala da je to istina. Kao to je bila uvjebana, ona odgurne
svoje osjeaje u stranu. Meutim, ovaj joj je put to bilo posebno teko, jer je
u njezinim osjeajima bilo toliko puno zadovoljstva zbog Iakhovasove
neoekivane pohvale. To ju je zbunilo. Njezini su osjeaji inae bili puni
boli. Tako se znala osjeati i zbog Krvavog Falkanea.
Napetost joj okrene eludac dok je promatrala letjelice koje su hitro
opkoljavale Tarjanu. Letjelice koje su koristili seroki sahuagini bile su

manje od onih na koje je malenti bila navikla, no kretale su se hitro i mono

kroz more.
Iakhovas povie naredbe za zaustavljanje galije. Tarjana se tiho spusti do
dna, duboko utonuvi u mulj, dok su pod njom krckale stijene od lave koje je
izbacio vulkan.
Manje su letjelice jahale na strujama iznad njih. Ograde svih serokih
letjelica bile su naikane koraljnim kopljima i trozubima. Strijelci su virili
iznad svojih samostrela.
Iakhovas je stajao pred svima njima, s rukama na bokovima. Nije se
pokuavao sakriti, niti je pokazivao ikakvu otvorenu prijetnju. Laaqueel baci
pogled prema njemu, no morala se hitro okrenuti. Kakvu je god aroliju
koristio da bi se maskirao kao sahuagin, ona je dobila na snazi. Iako ga je
inae vidjela kao ovjeka, malentin se vid bolno zamutio, pruajui joj
razliite prizore ovjeka i sahuagina koji su se tako brzo izmjenjivali da su se
gotovo preklapali.
Prizor bi se povremeno pretvorio u neto drugo, neto to nije mogla
jasno razaznati.
Pogled na Iakhovasov drugi lik poalje trnce straha niz njezinu
kraljenicu. Munina joj je neumorno okretala eludac. Nije bila sigurna
potjee li taj lo osjeaj od arolije ili od pogleda na njegov iskrivljeni drugi
lik. Unato tome, znatielja ju je tjerala da ga ponovno pogleda.
No, umjesto toga, panju joj privue golemi sahuagin koji je marirao do
prednjeg dijela najblie letjelice. Nosio je oznake princa, prepoznatljive
unato drugaijim znakovima. U jednoj je vornatoj ruci nosio kraljevski
trozub. Lijevo od princa nalazio se troruki sahuagin u ratnoj opremi
kraljevske strae.
Kraljevski straar privue Laaqueelinu panju. Zurio je u nju s otvorenom
zlobom, bez ikakvog ustruavanja.
Tko ste vi? povie straar.
Ostali sahuagini s Tarjane koji nisu bili za veslima, u tiini doplivaju iza
Iakhovasa. I oni pokau oruje, no Iakhovas ih rukom umiri.
ak i uza sve letjelice koje su doveli sa sobom, Laaqueel je znala da
nemaju anse ako seroki sahuagini napadnu. Unato strahovitom unitenju
koje je oslobodio vulkan, Iakhovas i njegovi sljedbenici ne bi im se mogli
suprotstaviti. Osim ako to Sekolah ne poeli, ispravi se malenti. Drala je

svoje darove u pripravnosti, siguma da to ini i Iakhovas.

Ja sam Iakhovas. Glas mu je zagrmio kroz vodu, naglaen otrim
zviducima i fijucima sahuaginskog jezika. Ja sam kralj Nas Koji Jedemo iz
Mora Claarteeros.
Laljivac! povie kraljevski straar crnih kandi. To mjesto postoji
samo u legendama!
Najuzvieniji, hitro ree sahuaginski barun iz Tarjanine posade,
dopustite mi da zatraim pravo na krvni izazov protiv ovog prijestupnika.
Kunem se Sekolahovim blagoslovljenim perajama da u proslaviti vae ime.
Ne, mimo odgovori Iakhovas. Krv se nee proliti, osim ako ja tako ne
zapovjedim. Njima su potrebni svi ratnici koje imaju. Rijei su mu
odzvanjale i prenosile se kroz vodu.
Laaqueel zadrhti. Neodgovaranje na optubu kraljevskog straara moglo
bi se shvatiti kao kukaviluk. Bio je to otvoren poziv za napad.
etveroruki sahuagin bez jedne ruke, koji je plivao pored serokog
princa, otvori usta u namjeri da bi progovorio.
Tiina, TKalah, zapovjedi princ, ne pogledavi ga.
TKalah se okrene prema princu. U govoru njegova tijela ogledavalo se
nezadovoljstvo. Laaqueel je znala da bi ratnik bio kanjen zbog neposluha da
je princ primijetio taj pokret.
Princ je prouavao Iakhovasa odmjerenim pogledom. Ti si kralj.
Jesam, odgovori Iakhovas kratko, no uljudno.
Laaqueel je promatrala TKalaha, znajui da e napad, ako ga bude, stii
od njega. Tijekom prouavanja kraljevskog straara, primijetila je da se
bone peraje sa stranje strane njegove glave ire unatrag i spajaju s lenom
perajom. Bone peraje sahuagina u vanjskim morima nisu se spajale.
Njegove je drugaije boje ve primijetila. ak i tako neobini, seroki su se
sahuagini uklapali u njezin narod mnogo bolje no to je to njoj ikad uspjelo,
unato Iakhovasovom utjecaju.
Meu tvojim narodom, moda, zarei TKalah, ali ne ovdje.
Iakhovas prikuje sahuaginskog ratnika svojim pogledom. Krvlju sam se
uinio kraljem, troruki, a ako bude potrebe, ostat u kraljem prolijevajui jo
krvi. Ne zavaravaj se.
TKalahove su crne oi gorjele od neprijateljstva dok je vrsto piljio u
Iakhovasa. Tako neto veina sahuagina nikad ne bi zanemarila. No, lakhovas

ponovno pogleda princa, zanemarivi sahuaginskog ratnika kao da ne postoji.

Laaqueel ugleda mrekanje miia preko TKalahovih grudi, dok mu se
batrljak ruke nesvjesno trzao.
Ne, estoko e ona. Podigne mke ispred sebe, osjetivi mo svojih
darova. Ja sam Sekolahova sveenica, ratnie, i bilo bi ti bolje potovati
moj poziv i autoritet Najuzvienijeg.
I princ pogleda TKalaha, pa okrene svoj trozub prema sahuaginu. Ako
se pomakne, morat e proi i kroz mene.
Samo te elim zatititi, ustvrdi TKalah.
Onda to uini tako to e me posluati, naredi princ.
TKalah ljutito postavi svoj trozub uspravno u jednoj ruci, a druge dvije
prekrii preko grudi. Ovo su loe struje, Maartaaugh.
Ako i jesu, ree Maartaaugh, isplivat emo iz njih. Princ vrati
pozomost na lakhovasa. to radi ovdje?
Doao sam vidjeti vaeg kralja, ree Iakhovas.
Kralj Kromes je mrtav. Poginuo je u eksploziji vulkana. Iakhovas ne
progovori.
Njegova je smrt, izjavi Laaqueel kako bi prekinula neugodnu tiinu
koja je uslijedila, bila Sekolahova volja.
Laljivica! povie TKalah. Umro je od vae ruke! Ubijen je kad ste
izali iz vulkana!
Maartaaugh pogleda kraljevskog straara.
Nisu mogli doi kroz vulkan.
Kaem ti, Uzvieni, izjavi TKalah, tako je bilo. Hoe li me prozvati
laljivcem? On ustukne za korak, postavivi se u borbeni stav. Neu
podnositi takve optube a da ne zatraim krvnu osvetu.
Doli smo kroz vulkan, ree im Iakhovas.
Sahuaginski princ se ponovno okrene prema njemu.
Kako? Laaqueel zauje nesigumost i strah u prinevom glasu. Znala je
da Maartaaugh razmilja o magiji, koja je sigurno bila upletena u tako neto.
Ovamo nas je dovela volja Velikog Morskog Psa.
Bljuju jo lai, ree TKalah. Svi pravi sahuagini znaju da se Sekolah
ne petlja u poslove svog izabranog naroda. On oekuje da se oni pobrinu
sami za sebe.
Maartaaughovo se lice skameni. Laaqueel osjeti da im princ izmie,

shvati to prema nainu na koji je prekriio ruke i zatvorio se u sebe.

Zato bi, upita Maartaaugh, Sekolah uinio takvo to?
Laaqueel zakorai naprijed, zauzevi svoje mjesto pored Iakhovasa. Ona
podigne glas i uini ga snanim. Veliki Morski Pas uspostavio je odreene
struje u Najuzvienijem Iakhovasu. Sekolah je pokrenuo vali u Moru
Claarteeros, i kroz snagu i promiljenost Iakhovasovu, taj se vali proirio
sve do Serosa.
Hrabre rijei, odsijee TKalah, ali rijei su jeftine.
Doveo je vojsku ovamo, ree Laaqueel.
I ubio naeg kralja. TKalah zakorai prema njoj. Reci mi zato bi
Veliki Morski Pas odabrao malenti da govori za njega.
Rijei zapeku Laaqueel.
Zato, prasne Iakhovas, to je njezina vjera jaa ak i od tvoje
tvrdoglavosti.
TKalah zapliva sa palube letjelice, hitro reui kroz vodu. Struje koje je
pokrenuo zapljusnu Laaqueel.
Najsvetija, tiho ree Iakhovas, nemoj ga jo ubiti.
TKalah pojuri prema njima, zanemarivi prineve zapovjedi da se vrati
na letjelicu.
Prizivajui svoju mo, Laaqueel izbaci ruku, molei se Velikom Morskom
Psu da joj kontrola bude jaka i siguma.
Na pola puta izmeu plovila, TKalahov se glatki plivaki zamah
odjednom raspe. Ruke i noge iskrive mu se od divljakih greva. Mlatio je
po moru kao da se ono obruava na njega.
Laaqueel je drala sahuaginskog ratnika u okovima arolije, znajui da je
pritisak kojeg je stvorila tako snaan da ne moe ni disati.
Dosta, ree Iakhovas.
Laaqueel u tiini prekine aroliju, osjetivi uasan umor. Iz iskustva je
znala da je jedna stvar osloboditi aroliju, a neto posve drugo pokuati je
ograniiti i oblikovati kad je osloboena.
Osloboen pritiska koji ga je gnjeio, TKalah je slabano mahao
perajama u oceanu, jedva se kontrolirajui. Slabost mu se vidjela u svakom
pokretu. On se bijesno povue natrag na letjelicu.
to eli? upita Maartaaugh.
Ako je va kralj mrtav, upita Iakhovas, tko vas vodi?

Preostali prinevi. Sluimo kao vijee. Za sada.

Koliko vas je?
Petorica.
Onda u razgovarati s vama.
Traak bijesa pokrene se u Maartaaughovim crnim oima. Zato bih ti to
dopustio?
Bio bi lud kad bi me pokuao zaustaviti, izjavi lakhovas. Doao sam
iz oceana s dmge strane svijeta, i doao sam samo zbog jedne stvari.
Doputovao sam u Seros da bih vas oslobodio iz vaeg zatvora.
*****
Laaqueel je stajala pokraj Iakhovasa, dok je govorio pred javnim skupom
kojeg je zatraio. Osjeala je struje koje su se vrtloile oko nje, hvatajui ih
bonim prugama na svom tijelu. Promatrala je petoricu prineva okupljenih
za improviziranim stolom, kojeg su na brzinu sklopili od komada ravne
stijene postavljene preko dvije nakupine kamenja na jednom od raienih
podruja u sreditu Vahaxtyla. Stol je sluio vie kao dokaz autoriteta, nego
kao namjetaj. Prinevi su nosili remenje koje je oznaavalo njihov poloaj i
drali su svoje trozube.
Svi su bili ozbiljnih lica. Nisu ak ni razgovarali meusobno nakon
Iakhovasove objave.
Malenti sveenica je znala da svi misle isto. Maartaaugh je ve
razgovarao s njima. ak i nakon toga, Iakhovas je pristao doi na ponueni
sastanak nenaoruan, samo sa Laaqueel i tucetom Crnih trozuba kao
pokazateljima svoje moi.
Ako prinevi glasaju protiv Iakhovasove ponude, Laaqueel nije sumnjala
da e svi biti mrtvi prije no to sunce ponovno probode kroz vodu. Ona
odvrati pogled od prineva, iz potovanja, i vie nervoze no to je eljela
priznati.
Okruivala ih je veina stanovnika Vahaxtyla, sjedei na izlomljenom
terenu iznad podzemnih dijelova grada. Goleme sive stijene od lave bile su
nagomilane svuda oko njih. Znala je da se Iakhovasov glas dobro prenosi
kroz vodu, no pri ruci su bili i glasnici koji su prenosili reeno. ula je
njegove rijei, ponovno i ponovno izgovarane.

Vei dio govora tijela gomile sahuagina izraavao je nevjericu i bijes.

Znali su da su sahuagini iz vanjskog mora doli kroz vulkan koji je
eksplodirao i izali neozlijeeni, dok je tako velik dio njihovog grada stradao.
Ta je gomila bila samo korak od toga da posegne za osvetom. Ostaci grada
leali su razbacani oko njih, a ponona je tama morskih dubina ispunjavala
vodu iznad njih.
Laaqueel nije shvaala to je Iakhovasu dolo da je pristao na prineve
uvjete. Ona povue vodu kroz krge, zadri je na tren, pa je potjera van.
Polako, sveenice moja, mirno izjavi Iakhovas u njezinu umu. Imaj
povjerenja u svoju vjeru. Sve e biti onako kako treba biti.
Kako treba biti za njih ili za nas? upita ona.
Iakhovas ne odgovori.
Toomaaek je stajao kod sredine stola. Bio je visok i krupan, tijela
prekrivenog oiljcima od otrica i plamenova, koji su svjedoili o njegovim
dugogodinjim bitkama protiv stanovnika povrine. Odgovoran si za
pogibiju naeg naroda, ree on.
Jesam li? upita Iakhovas. Glas mu je bio tvrd i rezao je kao koralj.
Prema mojoj vjeri, samo slabi umiru u masovnim grobnicama, a uzimaju ih
Sekolahove otre peraje i surovi onjaci. On eli da njegov narod bude jak.
Iskrivljava nau vjeru, ree Toomaaek.
Ne. Iakhovasovo je nijekanje bilo izravno, nepobitno. Ja ju samo
utjelovljujem svojim djelima. Sekolah me poslao ovamo, dao mi je brod koji
je to omoguio. Unitio je nedostojne u vaem narodu i ostavio one koji e
biti spremni poginuti u borbi za svoju slobodu.
Iz gomile odjekne grmljavina bijesnih fijuka i zviduka. Laaqueel se
zagleda u sahuagine oko njih. Ve je ula nekoliko napomena o vlastitom
podrijetlu i injenici da je malenti. Iakhovasove su rijei grubo povrijedile
gomilu, raspirujui bijes u njima do grozniavog intenziteta.
Iako sahuagini nisu vjerovali u istu ideju obitelji kao stanovnici povrine
i morski vilenjaci, ipak su vjerovali u zajednicu kao cjelinu. Stoga im je
odbacivanje prihvaanja gubitka i svaljivanje odgovomosti na nekog drugog,
bilo posve prirodno. Ona pomisli da je Iakhovas trebao bolje znati kako e se
postaviti. Molila se u tiini, znajui da su svega nekoliko palaca daleko od
smrti.
Usuuje se! zagrmi Toomaaek.

Sekolahova mi blagoslovljenog gnjeva zaurla Iakhovas, usuujem se!

Toomaaek tresne drkom svog trozuba o kameni stol. Zvuk otro odjekne,
jurei kroz vodu.
Usuujem se ustati za va narod protiv onih koji ga ele zadrati u
okovima, ree Iakhovas, plivajui prema stolu prineva. Usuujem se
doputovati ovamo na nain koji ne razumijem, sluajui ruku vodilju Velikog
Morskog Psa koji govori kroz moju sveenicu, i vjerujui u injenicu da
vrim Sekolahovu volju.
Mi to ne znamo. Toomaaek ostane nepovjerljiv.
Ja znam. Iakhovas nastavi plivati.
Laaqueel automatski krene za njim. Straari oko prineva krenu naprijed.
Jedan od njih spusti svoj trozub prema Iakhovasovim grudima.
Zasljepljujuom brzinom, Iakhovas makne zupce trozuba dalje od svojih
grudi, pa odgurne sahuaginskog straara desetak koraka unatrag. Ta
demonstracija snage privue panju svih promatraa.
Kamo vi vodite svoj narod? upita Iakhovas. Kakve planove imate za
Nas Koji Jedemo iz Serosa?
Toomaaek nakon kojeg trenutka pokua progovoriti, no Iakhovas glasno
nastavi.
Deset tisua godina i due, ree Iakhovas, ti i baruni, prinevi i
kraljevi prije tebe dopustili ste da va narod sahne u ovom zatvoru kojeg su
izgradili omraeni morski vilenjaci i sireni.
Jo jedan straar krene naprijed i uperi oruje, nareujui Iakhovasu da
stane.
Kao da tjera dosadnu muhu, Iakhovas jednom rukom odgurne trozub, a
drugom uhvati sahuagina za borbeno remenje. Zatim ga povue i gurne, i
straar se zakovitla unatrag u dva sahuagina iza sebe, sve ih oborivi s nogu,
tako da su na tren ostali nekontrolirano plutati.
Zato Mi Koji Jedemo nisu osloboeni odavde? upita Iakhovas.
Nema izlaza, izjavi Toomaaek.
Laaqueel zauje brujanje razgovora koji je proao kroz gomilu gledatelja.
Iakhovas je zvuao kao da ne moe vjerovati. Zar niste pogledali u
uenja Boga Morskog Psa? Sekolah nas ui da je sve mogue ako se prolije
dovoljno krvi. A to sve se dogaa i bre ako veina krvi pripada
neprijateljima Nas Koji Jedemo.

Toomaaek je zadrao svoj stav, ali nije izgledao pretjerano sretan zbog
toga. Iakhovas uperi optuujui prst prema stolu sahuaginskih prineva.
S takvim razmiljanjem ree, vi ste postali tamniari svog naroda. Ne
morski vilenjaci, ni sireni. Vi uite svoje mlade da se ne bore protiv tog
izopaivanja nae prirode, nazvanog Zid propasti Morskog Psa. On gnjevno
odmahne glavom. Sama naa priroda trai borbu i nedae koje e nas
iskuati i oblikovati u najsmrtonosnije ratnike. Zauzvrat, mi moramo
poduavati vlastitu lekciju: da smo Mi Koji Jedemo najstranija stvorenja u
morima.
Borili smo se protiv onih koji uvaju Zid, usprotivi se Maartaaugh.
Deset tisua godina prolijevamo krv zbog te graevine.
I jo je niste dovoljno prolili, optui Iakhovas. Je li Sekolah ikad neku
cijenu proglasio previsokom za napredak sahuaginskog naroda?
Laaqueel s nevjericom shvati da se iz mrmljanja gomile povlai bijes.
Zvuali su sve znatieljniji zbog Iakhovasovih rijei.
Umjesto da sruite taj prokleti zid, nastavi Iakhovas, vi i vladari prije
vas odabrali ste da ete ga prihvatiti i ivjeti s njim, kao da on mora
postojati. A ne mora! Mi Koji Jedemo roeni smo slobodni i umiremo
slobodni.
Nekoliko rasprenih usklika dopre iz gomile. Laaqueel dublje udahne i
ohrabri se tom reakcijom. Kako god bilo, Iakhovas je imao pravo glede
sahuaginskog nasljea.
Zid ne moe biti sruen, izjavi Toomaaek. Morski vilenjaci i sireni
brane ga svim silama. Morski vilenjaci koriste svoju magiju kako bi ga
ojaali.
Iakhovas je stajao za stolom, nasuprot sahuaginskom princu. Moe biti
sruen.
Toomaaek odmahne glavom. Pokuali smo.
Iakhovas se vatreno zagleda u njega. Ja nisam pokuao.
Ponos zbog njegove hrabrosti i uvjerenja prostruji kroz Laaqueel. Stajao
je pred cijelim gradom, zvuei kao da im se spreman svima suprotstaviti.
Ona se uhvati tog osjeaja dok ga je promatrala, cijelo se vrijeme molei
Sekolahu. Ispuni je strahopotovanje zbog njegove smjelosti. Bio je vie
sahuagin od ikoga kog je ikad upoznala.
Ne moe sruiti taj zid, izjavi jedan od ostalih prineva.

Mogu, estoko odvrati Iakhovas, i hou. Ja neu samo sjediti i biti

kukavica, pravei se da sam princ.
Otiao si predaleko! zagrmi Toomaaek.
Otii u onoliko daleko koliko je potrebno da bih sruio taj zid, obea
Iakhovas, i neu se zaustaviti. Svaki sahuaginski ratnik koji eli uzeti oruje
i slijediti me u slobodu, dobrodoao je.
Morski su vilenjaci previe moni, ree Maartaaugh. Imaju magiju i
mone saveznike.
Onda emo mi nabaviti svoju magiju i svoje saveznike. Iakhovas se
nije odmaknuo od stola, no Laaqueel je znala da se vie ne obraa samo
prinevima. Njegove su rijei bile namijenjene uima gomile. Sve je to
dostupno. Sekolah daje mo svojim sveenicama, a ima i drugih koji
morskim vilenjacima zamjeraju zbog toga to svojim spletkama kontroliraju
toliki dio Serosa. Morski su vilenjaci postali debeli i lijeni, samozadovoljni
zbog nesposobnosti Nas Koji Jedemo iz Mora Alamber da uinimo bilo to
vie od slanja nekoliko grupica ratnika preko Zida.
Grubi, otri poklici na mahove izbiju iz gomile. Laaqueel se borila da joj
se na licu ne pokae osmijeh. vor straha koji joj je jo uvijek kiselo sjedio
u elucu, to joj olaka.
Podignut u vojsku, zakune se Iakhovas, vojsku kakvu Seros i zemlje
oko njega nikad nisu vidjele. Ta e vojska proliti svoju krv i krv svojih
neprijatelja, i more e tei crveno od nje. On se okrene, ponosan i uspravan,
i svojim okom proelja gomilu. Vas koji me budete slijedili, odvest u do
slave vee od svake koju ste do sada upoznali. Ponovno u vas nauiti to
znai biti ratnik, to uistinu znai biti Sekolahovim izabranicima. Gomila
oivi i fijuci i zviduci bodrenja odjeknu sa svih strana. Sahuagini Dohvatie
kamenje veliine ake, pa ponu njime udarati kako bi proizveli jo vie
buke. Bubnjanje je naglaavalo njihovo klicanje.
Osmijeh se probije kroz Laaqueelinu obranu i proiri joj se preko usnica.
Ona se zadivljeno zagleda u gomilu. Ovo je sigurno znak. Nitko ne bi mogao
ui u Vahaxtyl i pridobiti stanovnike grada za tako kratko vrijeme.
Iakhovas uperi ruku prema stolu prineva. Ratnici, vi koji ste od krvi
Sekolahovih izabranih, do sada vam je bilo uskraeno vae pravo da
postanete pravi pripadnici Nas Koji Jedemo, onakvi kakve bi Veliki Morski
Pas elio. Ovi prinevi, i ostali nalik njima, drali su vas zarobljene ovdje

kao rakove na farmama morskih vilenjaka.

Toomaaek pokua utiati gomilu, ali ne uspije. Laaqueel je promatrala
sahuagine, koji su se uzburkali do mahnitosti. Svjei gnjev hranio se strahom
i zbunjenou, probuenima nakon unitenja njihova grada. Iakhovas im je
ponudio neprijatelje, i priliku za osvetu tim neprijateljima upravo u trenutku
kad su osjeali da neto moraju uiniti. Rat je sahuaginima bio prirodan.
Ako ih nastavite slijediti, nastavi Iakhovas, s vremenom ete
prenapuiti ove vode. Ili ete, da se to ne dogodi, slabiti svoju populaciju
tako to ete vlastitim rukama ubijati svoje mlade i uskratiti si vojsku koja
e vam u budunosti trebati da biste osvojili Seros.
Klicanje se pretvori u grmljavinu, no Iakhovas je, za razliku od prineva
Vahaxtyla, nekako mogao govoriti glasnije od nje.
Sekolah je pronaao sahuagine, ree on, i oslobodio ih iz koljke koja
im je tada bila zatvorom. Mislite li da vas je oslobodio zato da moete nai
drugi zatvor u kojem ete ivjeti?
Ne! ispuni vodu iz grla tisua sahuagina.
Mi Koji Jedemo roeni smo slobodni, ree Iakhovas. Nae je pravo da
umremo slobodni, upajui srca naih neprijatelja i derui meso s njihovih
polomljenih kostiju!
Klicanje zaglui sve druge zvukove. Toomaaek zapliva preko stola i
spusti se pored Iakhovasa, uzburkavi mulj svojim nogama. Princ podigne
svoj trozub u otvorenoj prijetnji.
Istog trena, klicanje se utia.
Iakhovas se polako okrene prema vahaxtylskom princu. Zapiljio se u
ratnika i u tiini ekao. Kad je Toomaaek progovorio, stiaju se svi glasovi iz
gomile.
Ja kaem da govori lai, Iakhovase od Mora Claarteeros. to god te
dovelo ovamo, to nije bio Sekolah. Tvoja namjera nije da odvede Nas Koji
Jedemo u veu slavu. eli samo natjerati na narod da izgubi svoje ivote.
Ja govorim istinu, odvrati Iakhovas.
Onda uzmi oruje i brani se, naredi sahuaginski princ. Zahtijevam
krvni izazov protiv bilo kojeg ampiona kojeg odabere.
Iakhovas promotri ratnika. Sahuaginski je princ bio za glavu i ramena vii
od od njega i teio je gotovo upola vie. Koa mu je bila tamnoplava, s
mrljama koje su djelovale gotovo crno.

Budui da ga je izazivao netko nieg ranga, Laaqueel je znala da prema

sahuaginskim obiajima Iakhovas moe odabrati jednog od svojih straara da
se bori za njega. Sveenica je napeto ekala, znajui kako e on postupiti.
Ja u biti svoj vlastiti ampion, ree Iakhovas, tako da se istina mojih
rijei tonije moe izmjeriti.
Onda odaberi oruje. Toomaaek zakorai unatrag, svojim velikim
nogama podiui mulj u malim oblacima sa oceanskog dna.
Iakhovas podigne ruke. Kotane kande, duge punih est palaca, izvire
mu iz prstiju. Ovo je svo oruje koje mi je potrebno.
Budalo! odsijee Toomaaek.
On se povue do sredine improviziranog sastajalita. Iakhovas bez
oklijevanja krene za njim, klizei elegancijom jegulje nekoliko stopa iznad
dna oceana. On se nasmijei.
Ponosim se tobom, prine Toomaaek, ree. Ti si pravi sahuaginski
ratnik. Jedino alim to moe umrijeti samo jednom, no to e biti za dobro
tvojeg naroda.
Toomaaek nije troio rijei. On eksplodira u akciju. Povukavi svoju
bodljikavu mreu s boka, spretno je baci na Iakhovasa. Mrea se rairi i
poleti, omotavajui se oko svoje mete. Toomaaek gurne trozub naprijed i
zapliva za njim, gurajui ga pred sobom.
Laaqueel na tren pomisli da je Iakhovas mrtav. Srce joj gotovo prestane
mahnito kucati. Iakhovas zakvai prste u mreu koja se omotala oko njega.
Svoje je jedino oko zatitio rukom. Divljaki poteui, on strgne mreu sa
sebe, istovremeno upajui bodljikave kuke iz mesa. Vrisne od bijesa i boli.
Toomaaek se hitro obrui, s trozubom usmjerenim ravno u Iakhovasovo
srce. Pokretom gotovo prebrzim za oko, Iakhovas se nogama odgume od
vode. Jume prema gore, vjeto se savivi iznad svog napadaa, i zupci
trozuba promae ga za koji palac. Nastavljajui se kotrljati kroz vodu,
Iakhovas doskoi iza Toomaaeka, dok je sahuaginski princ prolazio. Okrutno,
Iakhovas lagano zadere kandama niz protivnikov vrat, ostavivi krvave
ogrebotine. Kande proreu i kroz bone peraje, odvojivi ih od lene.
Krv potee u vodu iz povrinskih rana.
Toomaaek izbaci slobodnu ruku i estoko zamahne nogama, i sam se
prevrui. Presavije se, pa ibne naprijed i prema dolje, diui se ponovno s
trozubom kad se naao pred Iakhovasom. Pokret je bio zamiljen tako da

dohvati neprijatelja odozdo i zabije mu trozub duboko u trbuh ili slabine. U

svakom sluaju, ta bi ga rana onesposobila.
Budui da se prevmuo u vodi, Iakhovas je Toomaaeku bio okrenut
leima. Iako nije vidio pokret sahuaginskog ratnika, Laaqueel je znala da ga
je nekako osjetio. Dok mu je trozub jurio prema leima, Iakhovas zamahne
rukom i bono se odgurne kroz vodu.
Zupci trozuba ponovno ga promae za koji palac. Dok je Toomaaek
plivao pored njega, svjestan da je promaio protivnika, Iakhovas ga zagrebe
kandama po stranjoj strani noge. Otri rubovi lako razreu meso, izvlaei
nalet krvi.
Laaqueel je promatrala Toomaaeka dok se pokuavao okrenuti. Nona
mu je tetiva oito bila prerezana, jer mu je stopalo labavo mlataralo kako ga
je gurala struja. Sahuaginski se princ tvrdoglavo ponovno okrene u vodi.
Djelovao je iznenaeno kad je shvatio da Iakhovas nije krenuo za njim.
Ranjen si, ree Iakhovas, jo uvijek lebdei gotovo na istom mjestu na
kojem se nalazio kad je poela borba. Zaustavi se sad i ivi, kako bi mi
pomogao osloboditi tvoj narod.
Ne. Toomaaek odmahne glavom. Ubit u te i pokazati im lai koje si
im obeao.
Laaqueel je promatrala sahuaginskog princa. Bila je sigurna da je gomili
jasno kako je Iakhovas namjemo odustao od toga da mu skine glavu sa
ramena jo u prvom prolazu. Promatrala je Iakhovasa, divei se snazi i
vjetini koju je prikazao. Kad je ubio Huaantona, Iakhovas se grdno namuio.
Toomaaek je bio jo i vei od Huaantona, a Iakhovas je s njime postupao s
lakoom.
To nisu lai, ree mu Iakhovas. Nama Koji Jedemo predstoji slava.
Preporod. Moe biti dio njega.
Nitko ne moe uiniti ono to si rekao. Toomaaek ponovno krene
prema njemu, ovaj put sporije zbog ranjene noge.
Jo se stigne predomisliti. Iakhovas je ostao na mjestu, spustivi se
nekoliko stopa kako bi stao u mulj. Moe ozdraviti i jo uvijek se boriti u
bici koja bi trebala biti tvoja.
Toomaaek prilagodi svoj prilazak i pojuri prema protivniku. Stojei
oputeno pred sahuaginskim princom, Iakhovas se vie nije imao vremena
pomaknuti.

Poklici i uzvici bijesa zapljusnu Laaqueel dok je promatrala. Nije mogla

vjerovati da Iakhovas ne ini nita kako bi se obranio. Nije mogao
upotrijebiti svoju magiju, jer bi time od sebe odvratio gomilu sahuagina koje
je pridobio.
U posljednjem trenu, on podigne ruke i zgrabi trozub. Zatim zakvai prste
za zupce i od sudara se malo zanjie unatrag. Zakopa noge u dno i svom
snagom gurne.
Trozub stane za irinu prsta od Iakhovasovih grudi, no drak probije
Toomaaekovo srce, nabijajui ga kao koplje. Krv zamuti vodu. Iakhovas
trijumfalno podigne drhtavo truplo na kraju trozuba iznad svoje glave. Zatim
se zagleda u stol prineva u otvorenom izazovu. eli li jo netko pobiti moje
rijei? Nijedan od prineva ne odgovori.
Tada, s pravom krvi i bitke, ree Iakhovas, prozivam se Izbaviteljem
Nas Koji Jedemo iz Serosa.
Isprva se iz gomile zauju samo sporadini usklici, no zatim ojaaju dok
nisu ispunili cijelo podruje. Laaqueel se iznenadila to se Iakhovas nije
jednostavno proglasio kraljem. Malenti je znala da je to mogao uiniti, i znala
je da ga nitko ne bi izazvao nakon to su vidjeli to je uinio Toomaaeku.
inilo se da je njegova odluka okirala i etiri preostala princa.
Kad se klicanje malo utialo, Iakhovas otpliva prema gore, gurajui truplo
na kraju trozuba iznad sebe. Izbavit u vas iz ovog zarobljenitva, povie.
Pronai u saveznike koji e se boriti s vaim najomraenijim neprijateljima.
Nauit u vas i oblikovat u vas u najeu vojsku koju je Seros ikada
vidio.
Klicanje ponovno zapone, no Iakhovas je nekako uspijevao govoriti
dovoljno glasno da ga i dalje uju.
Takoer, obeajem vam slavu. Drao se na mjestu u strujama, dovoljno
visoko u vodi da ga svi vide. Pruit u vam priliku da ivite i umirete kao
pravi sahuaginski ratnici. Krv e traiti krv, no mi emo na dio popiti iz
lubanja naih neprijatelja.
Laaqueel ga je promatrala, jednako oarana kao i seroki sahuagini. On ih
je pridobio i uinio ih svojima, kao to je uinio i s njezinim narodom. On je
uistinu bio Sekolahov dar. Bog Morski Pas odgovorio je na sve njezine
molitve, od djetinjstva sve do dananjeg dana. Ona jest vana svojem bogu i
svojem narodu.

Sruit u tu nakazu od Zida propasti Morskog Psa! vikao je Iakhovas.

Bit ete slobodni, zauvijek slobodni, da plivate Serosom.
Laaqueel primijeti da ak i Maartaaugh vie u znak podrke, zahvaen
plimom koja je nosila gomilu. Meutim, TKalah je stajao u sjenama
kamenja, mrano se mrtei. Ipak, ona ne dopusti da joj prisutnost
kraljevskog straara pomuti slavljeniko raspoloenje. Iakhovas je
trijumfirao, a ona je bila dio toga.
Roeni slobodni! povie Iakhovas.
Gomila preuzme povik. Roeni slobodni!
Umiremo slobodni! nastavi Iakhovas.
Umiremo slobodni!"
Povest u vas iz ovog zatvora koji se zove More Alamber, povie
Iakhovas. Zajedno emo se obruiti na morske vilenjake i unititi ih na
mjestu. Vidjet u Myth Nantar, najsvetiji grad morskih vilenjaka, sravnjen sa
zemljom i pokopan duboko u dno oceana kad zavrimo s njim!
Unititi morske vilenjake! povie netko. Gomila preuzme povik.
Unititi morske vilenjake! Sravniti Myth Nantar!
Mi smo roeni slobodni! vrisne Iakhovas gomili, koristei obje ruke
kako bi mahao Toomaaekovim truplom na kraju drke trozuba kao sa
zastavom.
Umrijet emo slobodni! zavriti gomila njemu.
Roeni slobodni!
Umiremo slobodni!
Laaqueel osjeti lakhovasov glas u svom umu. to misli, Najsvetija?
Imamo li vojsku?
Da. Laaqueel se osvme i pogleda tisue sahuagina koji su stajali oko njih
i klicali.
Slomit u Seros, objavi Iakhovas, i zauvijek u promijeniti zemlje
stanovnika povrine. Nitko nee izbjei mom dodiru, ni pokolju kojeg u
izazvati. Ja sam njihova sudbina!
Laaqueel je sa sigurnou znala da su njegove izjave istinite. Iakhovas
posegne rukama i kandama razdere Toomaaeka u' krvave komade. Zatim
razbaca meso oko sebe, pozivajui najblie sahuagine koji su sjedili oko
njega.
Doite i jedite, ratnici. Povedimo Toomaaeka u bitku s nama. On je

stajao iza svojih uvjerenja, iako je vjerovao krivo. Ipak, jo nas moe
nahraniti. Meso je meso!
Meso je meso! zagrmi gomila. Roeni slobodni! Umiremo slobodni!
Dok je Laaqueel promatrala Iakhovasa koji je derao meso s mrtvog
sahuagina i hranio gomilu, znala je da nema povratka. Iakhovas je podigao
svoju vojsku.
A More palih zvijezda napunit e se krvlju, da bi platilo krvolokov raun.

sken: Giga
obrada: BABAC

O autoru
Mel Odom neprestano putuje udesnim svjetovima, kad je
siguran da ga nitko ne gleda, vraajui se iz njih uvijek s novim
priama. Neki su svjetovi posueni, poput Zaboravljenih
kraljevstava, no nekolicinu ih je i sam stvorio. Izgubljena knjinica
Cormanthyra njegova je prva knjiga s radnjom smjetenom u
Zaboravljena kraljevstva. Mel uiva u zveketu elika o elik i
praskanju tajanstvenih arolija.
U proteklih jedanaest godina napisao je na desetke romana
razliite tematike: fantazije, prie vezane uz igre, znanstvenu
fantastiku, romane prema filmskim scenarijima, djeje knjige,
horore, akcijske avanture, i stripove.
ivi u Mooreu, u Oklahomi, sa suprugom i petero djece, i sa
zadovoljstvom e prihvatiti sve pohvale i kritike koje mu poaljete.
Kad se maem ili knjigom arolija ne suprotstavlja divljim
zvijerima, esto ga moete nai kako bodri svoju djecu na softball i
baseball utakmicama, koarci i hrvanju.