Matematika III

1. Nivo-linije funkcije dvije varijable, te nivo-plohe funkcije tri varijable definicije,

primjeri.
Neka je dana f-ja od 2 nezavisne varijable z=f(x,y). Nivo krivulja od f-je 2 nezavisne varijable je skup
toaka (x,y) Df za koje vrijedi f(x,y)=C gdje je C-proizvoljna konstanta iz R
Neka je dana f-ja od 3 nezavisne varijable u=f(x,y,z) nivo ploha od f-je 3 nezavisne varijable je skup
toaka izmeu x,y,z Df za koje vrijedi f(x,y,z)=C.
2. Neprekidnost realne funkcije vie varijabli definicija, primjer.
Neka je otvoren skup u Rn. Za f-ju f: R kaemo da je neprekidna u toki T0 , ako za svaki
>0 tako da vrijedi sa svaki T (d(T0,T)<) | (f(T)-f(T0))|<
F-ja f je neprekidna u svakoj toki skupa .
Npr. Promotrimo f-ju f:R2R danu izrazom f(x,y)= x2+ y2, za (x,y)(0,0)
100, za (x,y)=(0,0)
Paraboloid se dobije Ova f-ja nije neprekidna u toki (0,0) tj.ona ima prekid u (0,0).
3. Limes realne funkcije vie varijabli definicija, primjer.
Neka je podskup Rn otvoren skup, T0 (gdje je skup toaka gomilanja D ) i f:R.
Za realni broj l kaemo da je limes f-je f u toki T0, ako za svaki >0 >0 tako da vrijedi:
Za svaki T (0< d(T0,T)<) |f(T)-l|<.
Oznaka:

limTT0 f(T)=l

Limes f-je f u nekoj toki, ako postoji jeste jedinstven.

Primjer lim (x,y)(-1,2) x/y = -1/2.
Propozicija (odnos neprekinutosti i limesa):
Funkcija f: podskup RnR je neprekidna u toki T0 ako i samo ako ima limes u T0 koji je
jednak vrijednosti f-je f u T0 (tj.limTT0 f(T)=f(T0)).
Teorem (zbroj, razlika, produkt, kvofijent)
Neka je podskup Rn otvoren skup T0, R, f i g realne f-je definirane na osim moda u T0.
Neka f i g imaju limese u T0. Tada vrijedi: lim((f+g)(T))=limf(T)+limg(T)
Sad da ne piem sve ima sve tako ra razliku, produkt, kvocijent i apsolutne vrijednosti
4. Parcijalne derivacije realne funkcije vie varijabli definicija za funkciju dviju varijabli.
Neka je D otvoren skup Dpodskup R2, te neka je T0=(x0,y0)D. Neka je f:DR.
Uzimamo vrst-fiksan y=y0, slijedi f-ja f (x,y0) te je ovisna samo o x. Promatramo obinu derivaciju
te f-je u toki x0.
Definicija: Ako je f-ja xf(x,y0); diferencijabilna u x=x0 tj. ako postoji limes onda kaemo da f-ja f
ima u toki (x0,y0) parcijalne derivacije po prvoj varijabli, a taj limes-broj naziva se parcijalna
derivacija f-je f po prvoj varijabli i oznaava se .

Analogno za x.
Napomena: parcijalna derivacija provodi se po analogni pravilima kao obina derivacija uzimajui u
obzir da su sve ostale varijable konstante, osim one varijable po kojoj se parcijalno derivira.
Primjer: znate i sami.
5. Geometrijski smisao parcijalne derivacije realne funkcije dviju realnih varijabli.
Neka je dana ploha S graf funkcije 2 varijable z=f(x,y); te T0=(x0,y0), P0=(x0,y0,f(x0,y0)) S
Tg=f/x tg=f/y
Geometrijski gledano, s parc.f po x dan je nagib tangente u toki P0 na krivulju u kojo ravnina y=y0
sijee plohu. Analogno vrijedi za parc f po y tg
6. Diferencijabilnost realne funkcije vie varijabli definicija za sluaj funkcije dviju
nezavisnih varijabli, osnovna svojstva i tvrdnje.
Promotrimo prvo realnu f-ju od 2 realne varijable:
Def: kaemo da ej f:D podskup R2R diferencijabilna u toki T0=(x0,y0) iz otvorenog skupa
DpodskupR2, ako postoji polinom-linearna f-ja

f ( X 0+ h , y 0+ k )f ( x 0, y 0 ) A hBk
(h,k)Ah + Bk, gdje A,BR tako da je

lim

h +k 2
2

=0

( h ,k ) (0,0)

Nuan uvjet diferencijabilnosti

Propozicija Ako je f diferencijabilna u toki (x0,y0) onda je ona i neprekidna u toj toki.

f f
,
Ako je f diferencijabilna u toki T0=(x0,y0) onda parcijalne derivacije x y
T0=(x0,y0) i vrijedi

f
( x 0, y 0 ) =A
x

postaje u toki

f
( x 0, y 0 )=B .
y

Teorem (dovoljan uvjet diferencijabilnosti)

Neka je parcijalna derivacija

f
x

f
y

f-ja f : DR postaje u okolini toke T0=(x0,y0) iz

otvorenog skupa D podskup R2 i neka su one neprekinde f-je u T0. Tada je f diferencijabilna u toki
T0D.
7. Totalni diferencijal funkcije vie varijabli; primjena diferencijala.
Def: Neka ej f-ja z=f(x,y) diferencijabilna u toki t= otvorenog skupa D podskup R2, onda se linearni
dio njezine promjene- polinom iz definicije diferencijabilnosti

f
(h,k) x (T0)h +

f
(T 0)k
y

onda se aziva diferencijal f-je f u toki T0(x0,y0) i oznaava s

df ( T 0 )( h , k ) =

f
f
( T 0 ) h+
(T 0) k
x
y

Napomena: Diferencijal f-je f se jo naziva totalni diferencijal od f u promatranoj toki.

df =

f
f
dx +
dy
x
y

dx= x =h

dy= y=k

Uporaba diferencijala u priblinom raunanju, primjer raunanje pogreke. Npr. Snaga,

8. Parcijalne derivacije sloenih funkcija vie varijabli; a ) primjer za sluaj jedne nezavisne
varijable kompozicije funkcija;
Za deriviranje sloenih funkcija (odnosno kompozicije funkcija) openito vrijedi pravilo tzv.lananog
deriviranja.
Neka je dana kompozicija tih f-ja z=(x,y)=f(u(t),v(t))=F(t) gjde je f:D podskupR2R i u,v:J podskup
R, tada je F:J podskup RR. Pretpostavimo da su ispunjeni svi teorijski uvjeti o diferencijabilnosti fja f, u, v u pripadnim promatranim tokama
Tada vrijedi:

F
f
du
f
dv
( t )= ( x , y ) ( t ) +
( x , y ) (t )
t
x
dt
y
dt

Primjer: Zadanu f-ju (bilo koju po vaem izboru) uvrstimo u formulu (to valjda znate i sami)
b) za sluaj dvije nezavisne varijable.
Imamo definiranu kompoziciju f-ja:
z=f(x,y)=f((t,s),(t,s))=G(t,s)

G
f

( t , s )= ( x , y )
(t , s )+
(x, y)
(t , s )
t
x
t
y
t
To je tzv pravilo lananog parcijalnog deriviranja za sloene f-je.
Primjer: Kao u prethodnom
9. Diferencijal sloenih funkcija vie varijabli; primjer.
Neka je zadana f-ja f : D podskup R2R, z=f(x,y), x=(t,s), y=(t,s), pretpostavimo da je f-ja f
diferencijabilna u toki (x,y):

df ( x , y ) (dx , dy )=

f
f
(x , y )dx+
( x , y)dy , no dx i dy su ovdje diferencijali (ne nezavisnih
x
y

varijabli), ve f-ja x=(t,s), y=(t,s), uvrtavanjem u izraz dobili bi

G
f

( t , s )= ( x , y )
(t , s )+
(x, y)
(t , s )
t
x
t
y
t
Invarijantnost: Stoga oblik totalnog diferencijala f-je vie varijabli ostaje invarijantan u oba sluaja:
kada su x,y f-je nezavisnih varijabli, te kada su x,y f-je nekih drugih varijabli.

10. Parcijalne derivacije implicitno zadanih funkcija; a) primjer za implicitno zadanu funkciju
jedne nezavisne varijable;
Def: ako je jednadba F(x,y,z)=0 odreena funkcija z=f(x,y), gdje je F f-ja 3 varijable onda se kae da
je f-ja f zadana implicitno.
Teorem: Uvjet za postojanje implicitne f-je y=f(x) odreene jednadbom F(x,y)=0:
Neka je dana jednadba F(x,y)=0; neka vrijedi
1) F-ja f je definirana i neprekidna f-ja na pravokutniku P sa sreditem u toki (x0,y0);
2) F(x0,y0)=0
3) Postoje neprekidne parc. derivacije

4)

F F
,
x y

u podruju P

F
( x 0, y 0) 0 .
y

Tada lokalno u nekoj okolini od x0 postoji jodnonano definirana neprekidna f-ja y=f(x) takva da je
y0=f(x0) i F(x,f(x))=0, za svaki iz te okoline od x0. Nadalje f-ja y=f(x) je neprekidna diferencijabilna

F
df
x
=
dx
F , gdje je
y

u okolini od x0 i vrijedi da je

F
0
y

b) za implicitno zadanu funkciju dvije nezavisne varijable.

Teorem(dovoljan uvjet): Neka je dana jednadbom F(x,y,z)=0; neka vrijedi
1) F-ja F je def. I neprekinda f-ja na paralelopipedu (kvadru) P sa sredite u tokama (x0,y0,z0)
2) F(x0,y0,z0)0
3) Postoje neprekidne parc. der.

4)

F F F
,
,
x y z

u podruju P

F
( x 0, y 0, z 0) 0
z

Tada lokalno postoji jednoznano definirana neprekidna f-ja z=f(x,y) takva da je z0=f(x0,y0) i F(x,y,
f(x,y))=0 za svaki (x,y) iz te okoline od (x0,y0). Nadalje f-ja z=f(x,y) ima neprekidne parc. der.

F F
,
x y

lokalno u tokama te okoline.

F
df
x
=
dx
F
z

F
df
y
=
dy
F
z

F
0
z

11. Jednadba tangencijalne ravnine na plohu zadanu implicitno; primjer.

12. Jednadba tangencijalne ravnine na plohu zadanu eksplicitno; primjer.

13. Parcijalne derivacije vieg reda funkcija vie varijabli; Schwarzov teorem; primjer.
Ovaj pojam je slian kao kod f-ja 1 realne varijable. Promotrimo prvo sluaj f-je od 2 nezavisne
varijable neka je dana f-ja f:D podskup R2R (z=(x,y)) koja ima parc. der.

F F
,
x y

u svakoj

toki u nekoj domeni D podskupR2. Tada te par. der. su f-je na D podskup R2 pa moemo gledati

njihove par.der

F
x
). Parcijalne derivacije fxy nazivaju se mjeovite par.der drugog reda. Kod

mjeovitih par.der. uz odreene uvjete, rezultat ne ovisi o redoslijedu parcijalnog deriviranja po

pojedinanim varijablama.
Teorem (Schwarzov): Neka je f:DR, gdje je D podskup R2 otvoren skup, ima parc.der.

F F 2 F 2 F
,
,
,
x y xy yx

f-je u T0. Tada vrijedi

2 F 2 F
,
xy yx

u nekoj okolini toke T0=(x0,y0), te neka su

neprekidne

2 F
2 F
(T 0)=
(T 0) .
xy
yx

14. Diferencijal drugog reda i vieg reda funkcija vie varijabli.

Promotrimo f-ju 2 varijabli f(x,y)=z; f:DR, gdje je D podskup R2 otvoren skup. Neka je f
diferencijabilna : totalni diferencijal f je u toki (x,y)

df ( T 0 )( h , k ) =

f
f
( T 0 ) h+
(T 0)k
x
y

moemo mjenjati toku T0(x0,y0)(x,y)D, uz konstante dx,dy pa je totalni diferencijal funkcija od

(x,y); f:D podskup R2+R
df(T0):R2R df:DL(R2,R)- skup svih linearnih f-ja s R2 u R
Def. Totalni diferencijal od df u toki (x,y) uz konstantu (tj. uz vrst-fiksan prirast nezavisnih varijabli
dx,dy)

d 2 f =d (df )

2 f ( ) 2
2 f ( )
2 f
(
)
(
)
d f T 0 dx , dy = 2 T 0 d x +2
T 0 dxdy + 2 (T 0) d y 2
xy
x
y
2

15. Taylorova formula za funkcije vie varijabli; primjena; primjer za funkciju dvije varijable.

Primejna taylorove formule je u aproksimaciji priblinom izraunavanju funkcija.

Taylorovu formulu znate
16. Ekstremi funkcija vie varijabli pojam lokalnog ekstrema; nuan uvjet lokalnog
ekstrema, stacionarna toka.
Neka je dana f-ja f:R, gdje je podskupRn otvoren skup, te neka je toka T0 . Ako postoji
okolikna O toke T0: tako da je za svaki T f(T)f(T0), onda se toka T0 toka lokalnog
minimuma f-je f. Ako zamjenimo s onda je to toka lokalnog maximuma, a strogi minimum >, a
maximum <.
Nuan uvjet: Ako je f-ja u=f(x1,x2,,xn) gdje f:podskupRnR ima u toki T0=(x1,,xn)
ekstrem onda sve parcijalne der. u toki T0 su jednake nuli, tj.

F
=0 .
x

Toke u kojima su sve par. Der. od f jednake nuli nazivaju se stacionarne toke f-je f.
17. Dovoljan uvjet lokalnog ekstrema funkcije vie varijabli. Sylvesterov kriterij lokalnog
ekstrema.
Neka je T0podskupRn stacionarne toke f-je f f:R, tj.

F
=0 .
x

Neka u nekoj toki T0 f-ja f ima neprekidne par. Der. su do drugog reda.
1) ako je

d 2 f ( T 0 ) <0 onda f ima u toki T0 lokalni maximum

2) ako je

d f ( T 0 ) >0 onda f-ja f postie u toki T0 lokalni minimum

3) ako

d 2 f ( T 0 ) mijenja predznak u ovisnosti o (dx1,,dxn) onda f-ja ne postie nema

ekstrem u toki T0.

Napomena: za f-je od 2 nezavisne varijable z=f(x,y) vrijedi

d 2 f ( T 0 ) ( dx , dy )=

2 f ( ) 2
2 f ( )
2 f
T
0
d
x
+2
T
0
dxdy
+
(T 0) d y 2 # tj.
2
2
xy
x
y

Diferencijal 2 reda od f ima oblik kvadratne forme kojem se moe pridruiti determinanta

2 f
2
x
2 f
x y

Propozicija:

2 f
yx
2 f
y2

d f ( T 0 ) ( dx , dy ) dana izrazom # je <0 za svaki (dx,dy)(0,0) ako i

1) diferencijal 2 reda
samo ako je

2)

2 f
x2
2 f
x y

2 f
yx
2 f
y2

>0 i

f ( )
T 0 <0
2
x

d f ( T 0 ) ( dx , dy ) >0 za svaki (dx,dy)(0,0) ako i samo ako je

2 f
x2
2 f
x y

2 f
yx
2 f
y2

>0 i

f ( )
T 0 >0
x2
Poveemo li sylvesterov kriterij i dovoljni uvjet dobivamo sylvesterov kriterij pomou
determinante za dovoljan uvjet ekstrema od f u stacionarnoj toki To i ako je T0 stacionarna toka

od f, ako

2 f
x2
2 f
x y

2 f
yx
2 f
y2

>0 onda

1)ako i

f ( )
T 0 <0 onda u T0 f ima lokalni maksimum
2
x

2) ako i

f ( )
T 0 >0 onda u T0 f ima lokalni minimum
2
x

18. Uvjetni ekstremi funkcija vie varijabli; pojam; metoda eliminacije.

19. Lagrangeova metoda multiplikatora za nalaenje uvjetnog ekstrema funkcije dvije
varijable.
20. Dvostruki integral pojam, definicija, geometrijsko znaenje.
21. Svojstva dvostrukog integrala.
22. Izraunavanje dvostrukog integrala.
23. Prijelaz kod dvostrukog integrala iz pravokutnih u polarne koordinate.
24. Dvostruki integral primjene.
25. Trostruki integral opi oblik, primjer, fizikalno znaenje.

26. Krivuljni integral 1. vrste pojam (definicija, opi oblik).

27. Geometrijsko znaenje krivuljnog integrala 1. vrste du krivulje u ravnini.
28. Svojstva krivuljnog integrala 1. vrste.
29. Izraunavanje krivuljnog integrala 1. vrste.
30. Krivuljni integral 1. vrste primjene.
31. Krivuljni integral 2. vrste pojam (definicija, opi oblik).
32. Svojstva krivuljnog integrala 2. vrste.
33. Izraunavanje krivuljnog integrala 2. vrste.
34. Greenova formula za krivuljni integral 2. vrste.
35. Krivuljni integral 2. vrste primjene.
36. Krivuljni integral 2. vrste neovisnost o putanji integracije.
37. Vektorska funkcija vie realnih varijabli pojam (definicija); primjer.
38. Kompleksna funkcija kompleksne varijable pojam (definicija); primjer.