1

OSMANSKO CARSTVO
Turske zajednice i narodi preuzeli su jaku vojnu i politiku ulogu na prostoru Bliskog
istoka tijekom druge polovine X st. Prvu prijetnju predstavljali su Turci Selduci, koji su
nakon
pobjede
nad
Bizantom kod
Manzikerta 1071.g., preuzeli kontrolu nad
zapadnom Malom Azijom u slijedeih
stoljee i pol i utemeljili svoj Rumski
sultanat. Sultanat je preivio napade
kranskih kriara, ali je poraen u puno
eoj invaziji azijskog nomadskog naroda
Mongola, u XIII st.
Nakon Mongola stigli su Turci
Osmanlije koji su se naselili na prostoru
Rumskog sultanata i u kratkom vremenu
preuzeli glavnu ulogu. Ve polovicom XIV
st. preli su na europsku stranu Male Azije
(Galipolje), pa su njihovi posjedi u
potpunosti okruili Bizantsko Carstvo.
Unato pokuajima, Osmanlije nisu
mogli zauzeti Konstantinopolis sve do
1453.g.,
u vrijeme vladanja sultana
Mehmeda II Osvajaa, kada su sa brojnim
snagama i naoruanjem napali grad s kopna
i sa mora. Konstantinopolis je pao nakon
junake obrane, a sultan Mehmed II nakon
te pobjede stekao je Slika 1: Slika predstavlja pad Konstantinopolisa. Opsada Konstantinopolisa koji
nadimak El Fatih se branio pod direktnom komandom zadnjeg bizantskog cara Konstantina XI
trajala je od 5. IV 1453. do utorka 29. V 1453., kada je grad pao u ruke
(Osvaja). Bizantski Paleologa,
Osmanlija koje je vodio sultan Mehmed II, koji e ovim uspjehom zasluiti naziv
car Konstantin XI Osvaja (El Fatih). Nekoliko dana prije pada dogodila se pomrina mjeseca, to je u
Paleolog poginuo je u Konstantinopolisu protumaeno kao lo znamen, a uz to su se poklopile vijesti da
mletaka flota ne moe stii u pomo gradu. Da stvari mogu biti jo loije pokazalo se
obrani grada, kao dan poslije kada je ranjen genovski zapovjednik, Giovanni Giustiniani, koji je sa
posljednji
nositelj svojom ekipom pomagao obranu, ali nakon njegovog ranjavanja genovska ekipa se
carske
titule
ije povukla, dodatno oslabivi obranu.
Osmanlije su veliki adut imali u snanim topovima koji su bili proizvod
podrijetlo see 1400 maarskog
inenjera Orbana, a mogli su ispaljivati projektile teine 600 kg.. Prema
godina
unazad,
u izvjetajima Osmanlije su otkrili nezakljuana vrata kroz koja su se probili u grad, a
sam car Konstantin poginuo je u obrani, iako njegovo tijelo nikada nije pronaeno.
vrijeme Augusta.

Ekspanzija Osmanskog Carstva

Turci Osmanlije nose ime od sultana Osmana ili Otmana (kraj XIII i po. XIV st.),
koji je utemeljio dinastiju sultana koja e trajati slijedeih est stoljea i koji je zapoeo
irenje osmanskog teritorija. Prava ekspanzija Osmanlija zapoinje sa sultanom Mehmedom
II Osvajaem (1451 1481), koji je svoju vladavinu od poetka posvetio vojnom jaanju i
osvajanjima. Nakon osvajanja Konstantinopolisa, 1453.g., koji postaje osmanska
prijestolnica pod nazivom Istanbul, Mehmed II je pokorio Grku, Srbiju, Bosnu,
HercegovinuUspio je Genoveane istjerati iz njihovih crnomorskih kolonija, vodio je
uspjene pomorske ratove protiv Venecije, uglavnom do svoje smrti uinio je Osmanlije
monom i velikom silom, a Crno more postalo je Osmansko jezero.
U slijedeem XVI st. Osmanska dominacija proirila se na arapske zemlje
osvajanjem Sirije, Egipta i zapadne obale Arapskog poluotoka. Osvajanjem svetih gradova

2
Meke i Medine, osmanski sultan preuzima i titulu kalifa, ime postaje vrhovni vjerski
poglavar Islama. Osmansko Carstvo ustrojava se kao teokratska
drava u kojoj se dre naela da treba postojati jedan vladar na
Zemlji i jedan Bog na nebu.
Vrhunac moi Osmansko Carstvo dostie u vrijeme
sultana Sulejmana Zakonodavca (1520 1566), kojeg su
Europljani zbog njegovih silnih osvajanja nazvali Velianstveni.
Poetak njegovih napredovanja na Zapad oznaen je osvajanjem
Beograda, 1521.g., jer je ta utvrda branila prodor Osmanlija
prema Panonskoj nizini, tj. prema Ugarskom kraljevstvu. U isto
vrijeme uspio je unititi pomorsku snagu Europljana na istonom
Mediteranu osvajanjem otoka Rodosa, koji su branili vitezovi
Ivanovci (oni se tada povlae na Maltu i postaju Malteki
vitezovi). Najvei vojni uspjeh za Sulejmana bilo je unitavanje
Slika 2: Sulejman Velianstveni (1520-66) postao je sultanom bez kraljevske
ugarske
vojske
na
protivljenja s bilo koje strane i s vie podrke od bilo kojeg sultana Mohakom polju, 1526.g., nakon
prije njega, tako da je njegova duga vladavina imala sjajan start.
je mogao pokrenuti svoju
Od poetka se pokazao kao dobar ovjek i vladar. U spomen svog ega
najambiciozniju
kampanju osvajanje
oca, Selima Bijesnog, izgradio je grobnicu, damiju i kolu.
Oslobodio je 1.500 egipatskih i perzijskih zarobljenika, koji su to Bea, jer je Habsburka Monarhija u
postali u vrijeme njegovog oca. Trgovcima je kompenzirao tetu
za oduzeta dobra od strane svog oca. Maknuo je, a esto i pogubio to vrijeme slovila kao glavni branitelj
istonih
granica
pred
sve korumpirane carske slubenike. Zbog ovakvih djela njegovi europskih
podanici zvali su ga Sulejman Zakonodavac (Kanuni).
nasrtajima nevjernika, kako je to
Crkva okarakterizirala. Prvi puta je Sulejman opsjeo Be 1529.g., ali nije uspio, kao niti u
buduim pokuajima, a velike zasluge za to snose i brojni hrvatski junaci.
Nakon
smrti
Sulejmana
Velianstvenog,
Osmansko Carstvo ulo je u
period stabilnosti koji e
trajati neko vrijeme, a
teritorij Osmanskog Carstva
tada je obuhvaao gotovo
cijelu Jugoistonu Europu,
Bliski Istok, Egipat i
Arabiju.

Dravna uprava
Jo
od
svojih
nomadskih
korijena
Osmanlije imaju iskustva
pograninih ratnika, pa im
nije bilo teko sauvati jaku
3: Damija Sulejmanija u Istanbulu. Prema Kuranu starovjekovni kralj
vojniku tradiciju, a kada Slika
S olomon bio je utjelovljenje savrenog vladara, a S ulejman u islamskoj
se tome doda snana povijesti postaje drugi S olomon, pa njegova vladavina predstavlja period
privrenost
islamu
koji najvee pravednosti i harmonije u islamskom svijetu. S ulejman nije bio samo
osvaja i pokrovitelj islama, ve i graditelj, ijim je akcijama Istanbul
propagira sveti rat protiv sjajan
pretvoren u centar islamske civilizacije. Njegov arhitekt Sinan (po mnogima
nevjernika, to pojaava jedan od najveih arhitekata u ljudskoj povijesti) u S ulejmanovo je ime
agresivne tendencije, onda izgradio mostove, damije, palae kojima tada nije bilo premca.
velika osmanska osvajanja
ne zauuju.

3
Osim osvajanja Osmanlije su pokazali i veliku sposobnost organiziranja osvojenih
teritorija i dobivanja potpore, pa u nekim sluajevima i lojalnosti naroda pod njihovom
kontrolom. Osmanlije su (ne uvijek) dozvoljavali pokorenim zajednicama ivot pod svojim
zakonima i vladarima, uz uvjet da plaaju porez i osiguravaju popunu osmanske vojske
i administracije.
Tijekom osvajanja ogromnih podruja, osmanski sultani suoili su se s problemom
razvijanja vojnih i upravnih institucija, koje bi bile dovoljno efikasne da dre na okupu veliko
carstvo. Kao mnogi srednjovjekovni vladari i sultan je vladao uz pomo vijea izabranih
savjetnika, koje se nazivalo divan, a od vremena Mehmeda II, funkciju predsjedanja divanom
preuzeo je veliki vezir, koji postaje ef uprave osmanske drave. Divan je bio odgovoran za
civilne i vojne poslove, a funkcionirao je i kao sudska institucija za sukobe koji nisu bili
religijskog karaktera.
Na lokalnoj razini, veliki dio vlasti preputen je ovlatenim sultanovim autoritetima,
kojima je glavni zadatak bio prikupljanje poreza i opremanje vojnika za vojne potrebe
Osmanskog Carstva, a sve lokalne institucije vlasti bile su pod vojnom i civilnom upravom
pae, koji je bio na elu paaluka ili beglerbegluka vee upravno-teritorijalne jedinice od
kojih se sastojalo Osmansko Carstvo.

Vojna organizacija
Dvije
su
glavne
grupacije osmanske vojske:
1) sultanovi vazali
koji su dobili feudalni
posjed (timar, a cijeli sistem
naziva se timarsko-spahijski
sistem)), te su slino kao i u
europskom
feudalnom
drutvu,
morali
osigurati
sultanu
odreeni
broj
opremljenih vojnika za ratne
potrebe, a taj je broj ovisio o
veliini posjeda kojim su
nagraeni
od
sultana.
Najpoznatiji meu njima bili
su spahije konjaniki
odredi;
2) plaeni vojnici,
koji su u stvari bili robovi i
zauvijek ostaju u sultanovoj
slubi. Najvaniji u ovoj
skupini bili su Slika 4: Janjiari ili na turskom yeni ceri (nova vojska). Janjiari su bili najmoniji dio
janjiari,
dobro Osmanske vojske. Nosili su uniforme, bili su smjeteni u kasarnama, dobivali su redovitu
istrenirani
i plau, a u borbu su polazili disciplinirano i uz pratnju vojne glazbe . Bio je to prvi primjer
vojske nakon Rimskog Carstva, a pomalo su podsjeali na Pretorijansku gardu. U
uvjebani vojnici stajae
mirnodopsko vrijeme sluili su kao policajci i vatrogasci. S am sultan smatrao se prvim
koji
su meu janjiarima, pa je u vrijeme isplate plae (koju on odobrava) bio u kasarni i obuen
kao janjiar, primao plau. S ultan je sebe smatrao i hraniteljem janjiara, pa zbog toga
predstavljali
nazivi janjiarskih inova imaju vezu s pripremama hrane: vii zapovjednik orbadibai
elitne
jedinice (sprematelj juhe); kapetan aibai (gl. kuhar); nii zapovjednik sakabai (vodonoa).
osmanske vojske Veliki kazan (vidi se na slici) bio je simbol janjiara, a prepustiti ga neprijatelju najvea
iako su pravno bili sramota.

4
neslobodni. U osmansku vojsku uvrstio ih je sultan Murat u XV st. kada je odluio ratne
zarobljenike obratiti na islam, nauiti ih turski jezik i dobro
ih vojno uvjebati.
Neto kasnije uveden je novi nain regrutiranja
vojske i dravne administracije, tzv. devirma osmanska
komisija je svakih pet godina vrila selekciju kranskih
djeaka koji su zatim odgajani u osmanskom duhu i
preobraeni na islam. Nakon procesa odgoja i obrazovanja
polagali su ispit nakon kojeg su postajali janjiari ili su
postavljani u dravnu administraciju. Najtalentiraniji su
mogli dogurati i do najviih administrativnih poloaja u
Osmanskom Carstvu, pa je esto veliki vezir bio jedan od
takvih.
3) Slobodne pljakake ekipe to su npr. bili
konjanici akindije koji su Slika 5: S ultan Selim "Pijanica", sin i nasljednik S ulejmana
unosili
nemir
u
neprijateljske Velianstvenog. Gotovo svih prvih deset Osmanskih sultana bili su
talentirani lideri, ali ovi nakon S ulejmana Velianstvenog postaju
redove, i martolozi koji su bili suta suprotnost, pa i u tome lee razlozi slabl jenja Osmanskog
krani, ali u slubi sultana kojima Carstva. Ve po nadimku moe vam biti jasno to nije bilo u redu sa
sultanom S elimom, ili kako je to napisao Mletaki ambasador u
je bilo doputeno pljakanje.

Sultan
Sultan
civilnu, vojnu
veliki utjecaj
sultana imao je

ujedinjuje
i vjersku
na nain
Bizant, od

Istanbulu: ... provodio je dane u drutvu eunuha i ena, troei

neizmjerne koliine vina ... Mnogi su skloni tvrditi da je S elim
poduzeo osvajanje Cipra 1571. samo da bi osigurao nesmetanu
opskrbu njegovim oboavanim vinom s tog otoka. Na svu sreu po
Osmansko Carstvo, njegov veliki vezir i desna ruka bio je vrlo
sposoban ovjek Mehmed paa Sokolovi.

vrhovnu
vlast, a
vladanja
kojeg je preuzeto uvjerenje o carskom autoritetu, pompoznosti
dvorskih ceremonija i aure svetosti koja okruuje
sultana. Naravno, veliki utjecaj za jaki autoritet sultana
izvuen je i iz islamske tradicije, posebno iz uvjerenja
da je sultan nasljednik Muhameda, pa prema tome i
zakoniti vladar svih istinskih vjernika.
Raniji sultani rijeili su problem koji je bio
zajedniki mnogim nasljednim dinastijama kroz cijelu
povijest: mirno prenoenje vlasti sa sultana na
njegovog nasljednika. Od XV do XVII st. u
Osmanskom Carstvu je postojalo pravilo koje se
nazivalo zakon o bratoubojstvu, naime sultani su
imali veliki broj djevojaka u svom haremu i naravno
veliki broj djece kao proizvoda veza sultana i
haremskih djevojaka. Sultan je odabirao jednog od
sinova za svog nasljednika, a nakon sultanove smrti taj
njegov nasljednik imao je pravo pobiti svu svoju brau
i polubrau (davljenje svilenim vlaknima da se ne
prolijeva carska krv), koji bi mu mogli predstavljati
Slika 6: Sultanov harem. Vladavina sultana Mehmeda III (1595-1603), smetnju u vlasti.
zapoela je s najgorim bratoubojstvom u Osmanskoj povijesti. S vih
devetnaest!!! (19)! od Mehmedove brae, a niti jedan stariji od 11
godina, ritualno su zadavljeni. Mehmedove sestre i harem njegova oca
sprovedeni su u Staru Palau, a sedam trudnih udovica zaiveno je u
vree, a zatim su baene u Bospor. Mehmed je nakon svih ovih
dogaanja nastavio ivjeti otprilike onako kako je to radio njegov otac,
Selim Pijanica.