WALDEN

HENRY DAVID THOREAU

SADRAJ

Ralph Waldo Emerson

Uvod ...................................................................................................................................... 1

WALDEN ............................................................................................................................. 16
Ekonomija ........................................................................................................................... 17
Gdje sam ivio i za to sam ivio ......................................................................................... 64
tivo .................................................................................................................................... 75
Zvuci ................................................................................................................................... 82
Samoa ................................................................................................................................ 93
Posjetitelji ........................................................................................................................... 99
Grahovite ......................................................................................................................... 108
Selo ................................................................................................................................... 116
Jezera ................................................................................................................................ 120
Bakerova farma ................................................................................................................. 136
Vii zakoni ......................................................................................................................... 142
ivotinjski susjedi ............................................................................................................. 150
Zagrijavanje kue .............................................................................................................. 158
Bivi stanovnici i zimski posjetitelji .................................................................................. 169
Zimske ivotinje ................................................................................................................ 178

Jezero zimi ........................................................................................................................ 185

Proljee ............................................................................................................................. 195
Zakljuak ........................................................................................................................... 207

Biljeke .............................................................................................................................. 216

O autoru ............................................................................................................................ 239

Impresum .......................................................................................................................... 240

Ralph Waldo Emerson

UVOD(1)

Henry David Thoreau bio je posljednji muki potomak francuskog pretka koji je doao u ovu
zemlju s otoka Guernseyja. U njegovu znaaju povremeno su se oitovale crte toga
podrijetla, u jedinstvenu spoju s veoma snanim saskim duhom.
Roen je u Concordu, u Massachusettsu, dne 12. srpnja 1817. Diplomirao je na harvardskom
koledu, ali se u knjievnom smislu nije nimalo isticao. Ikonoborac u knjievnosti, rijetko je
zahvaljivao kolama na njihovim uslugama, slabo ih cijenei, premda je njegov dug prema
njima bio znatan. Napustivi sveuilite, pridruio se bratu u poduavanju u privatnoj koli,
koju je ubrzo napustio. Njegov otac bio je proizvoa olovaka, i Henry se na neko vrijeme
posvetio tom zanatu, vjerujui da moe nainiti bolju olovku od onih koje su tada bile u
uporabi. Okonavi eksperimente, pokazao je svoje djelo kemiarima i umjetnicima u
Bostonu te se, dobivi od njih potvrde da je njegova kakvoa ravna najboljim londonskim
proizvoaima, vratio zadovoljan kui. Prijatelji su mu estitali to si je utro put k uspjehu.
No on im je odvratio da vie nikad nee napraviti nijednu olovku. Zato bih? Neu ponovno
initi ono to sam ve uinio. Nastavio je svoje beskrajne etnje i raznovrsna prouavanja,
svakoga dana se na neki nov nain upoznajui s prirodom, premda dotad jo nije govorio o
zoologiji ili botanici, budui da ga, iako je revno izuavao prirodne injenice, nisu zanimale
tehnika i pisana znanost.
U to je doba za snanog, zdravog mladia koji je netom zavrio studij, dok su svi njegovi
drugovi odabirali profesiju ili udjeli za nekim unosnim zaposlenjem, bilo neizbjeno da mu
misli budu usmjerene k istom pitanju, i trebala mu je rijetka odlunost da odbije sve
uvrijeene putove i zadri svoju samotnu slobodu po cijenu da iznevjeri prirodna oekivanja
svoje obitelji i prijatelja: utoliko vie to je bio savreno estit i pomno osiguravao vlastitu
neovisnost te je od svakoga zahtijevao da se dri te dunosti. No, Thoreau se nikad nije
kolebao. Bio je roeni prosvjednik. Odbio je odustati od svoje silne tenje za spoznajom i
djelovanjem u korist bilo kakve uske vjetine ili zvanja, stremei mnogo obuhvatnijem
pozivu, umijeu dobroga ivljenja. Ako je omalovaavao i opirao se mnijenjima drugih, bilo je
to samo stoga to je bio vema zaokupljen usklaivanjem svoje prakse sa svojim uvjerenjem.
Nikad lijen niti sklon ugaanju samome sebi, radije je, kad je elio novac, zaraivao kakvim
manualnim radom koji mu je bio po volji, kao to je gradnja amca ili podizanje ograde,

sadnja, kalemljenje, mjernitvo ili neki drugi kratkotrajan posao, nego duljim zaposlenjem.
vrstih navada i malobrojnih potreba, vjet u drvodjelstvu i aritmetici, bio je sasma
sposoban ivjeti u bilo kojem kraju svijeta. Trebalo mu je manje vremena nego drugima da
namiri svoje potrebe. Stoga je bio siguran u svoju dokolicu.
Uroena vjetina mjerenja, proizila iz njegova matematikog znanja, i navika da utvruje
mjere i udaljenosti predmeta koji su ga zanimali, veliinu drvea, dubinu i irinu jezera i
rijeka, visinu planina i zranu udaljenost omiljenih vrhova, kao i blisko poznavanje teritorija
oko Concorda, naveli su ga da uplovi u mjerniku slubu. Za nj je ona imala tu prednost to
ga je stalno vodila u nova, zabaena podruja i pomagala mu u prouavanju prirode.
Njegova su preciznost i vjetina u tome poslu bile na cijeni te je nalazio posla koliko je htio.
Lako je rjeavao mjernike probleme, ali su ga svakodnevno pritiskala ozbiljnija pitanja, s
kojima se odluno suoavao. Propitivao je sve obiaje i elio postaviti cjelokupnu svoju
praksu na idealne temelje. Bio je prosvjednik a outrance,(2) a malo iji ivot odlikuju tolika
odricanja. Nije bio izobraen ni za kakvo zvanje, nikad se nije enio; ivio je sam; nikad nije
iao u crkvu; nikad nije glasao; odbijao je plaati porez dravi; nije jeo meso, nije pio vino,
nikad nije troio duhan; i, premda prirodoznanac, nije se koristio ni zamkama niti pukom.
Odabrao je, bez sumnje mudro po sebe, biti diplomantom miljenja i prirode. Nije imao dara
za bogaenje i umio je biti siromaan bez i najmanje trunke prljavtine ili neuglaenosti.
Moe biti da se predao svome nainu ivota bez naroita zacrtavanja, ali ga je potvrdio
kasnijom mudrou. esto se podsjetim, napisao je u svome dnevniku, kako bi, sve i da
me podare Krezovim blagom, moji ciljevi zacijelo bili isti, a moja sredstva bitno jednaka.
Nije upadao u iskuenja protiv kojih bi se morao boriti pohote, strasti, sklonosti otmjenim
tricama. Nametali su mu pristojnu kuu, odjeu, navade i govor visoko kultiviranih ljudi.
Uvelike mu je drai bio dobar Indijanac i te je rafiniranosti drao preprekama razgovoru, u
elji da se sa svojim drugom sretne na najjednostavnijoj ravni. Odbijao je pozive na rukove,
jer je ondje svatko bio svima na putu, a on nije mogao susretati pojedince radi bilo kakve
svrhe. Oni se die, govorio je, time to su im rukovi skupi; ja se pak ponosim time to je
moj ruak jeftin. Kad bi ga za stolom upitali koje mu je jelo najdrae, odgovarao je:
Najblie. Nije mu se sviao okus vina i nikad nije imao poroka u ivotu. Kazao je: Mutno
se sjeam uitka u puenju ljiljanova korijena, prije nego to sam postao mukarac. Obino
sam imao zalihu. Nikad nisam puio nita kodljivije.
Odabrao je biti bogat inei svoje potrebe malobrojnima i namirujui ih sam. Na
putovanjima se sluio eljeznicom samo da bi prevaljivao podruja koja su mu bila nevana

za tadanju svrhu, pjeaio je stotinama kilometara i izbjegavao krme, plaajui konaite u

seljakim i ribarskim kuama jer su bile jeftinije i prikladnije te jer je ondje lake mogao
nai ljude i podatke koje je elio.
U njegovoj je naravi bilo neega vojnikog, nepokornog, uvijek muevnog i stamenog, ali
rijetko njenog, kao da se samo u otporu osjeao svojim. elio je razotkriti varku, prokazati
zabludu, trebalo mu je, rekao bih, malo pobjednikog osjeaja, bubnjave doboa, da bi mu
snage dole do punog izraaja. Nita ga nije stajalo rei ne, dapae bilo mu je to mnogo
lake nego rei da. ini se da mu je prvi poriv, kad bi uo kakvu izjavu, bio taj da joj
proturjei, toliko je nestrpljiv bio spram ogranienja naega svakidanjeg miljenja. Ta
navika, naravno, pomalo obeshrabruje naklonost drutva; i premda bi ga sugovornik
naposljetku odrijeio svake zlobe i neiskrenosti, to bi ipak naudilo konverzaciji. Stoga mu
nije bilo ravna sudruga koji bi s nekim tako istim i bezazlenim bio u srdanim odnosima.
Volim Henryja, rekao je jedan od njegovih prijatelja, ali ne moe mi biti mio; kad bih ga
primio za ruku, odmah bih pomislio da za ruku primam brijest.
Pa ipak, premda pustinjak i stoik, bio je uistinu sklon suosjeanju te bi se od srca i djetinje
prepustio drutvu mladih ljudi koje je volio i koje je s uitkom zabavljao, kao to je samo on
mogao, raznovrsnim i beskrajnim anegdotama o svojim iskustvima na polju i rijeci; i uvijek je
bio spreman povesti drutvo u branje borovnica ili u potragu za kestenjem ili groem.
Govorei jednog dana o javnom nastupanju, Henry je ustvrdio da je sve to uspije kod
sluateljstva loe. Ja na to rekoh: Tko ne bi volio napisati neto to svi mogu itati, poput
Robinsona Crusoea? I tko bez aljenja vidi kako njegovim stranicama nedostaje valjana
materijalna potkrepa, koja svakoga raduje? Henry je, dakako, tome prigovorio, te je
pohvalio bolja predavanja to dopiru tek do nekolicine. No za veerom ga je neka mlada
djevojka, shvativi da e on odrati predavanje u knjievnom drutvu, otro upitala: Hoe li
to predavanje biti lijepa, zanimljiva pripovijest kakvu bih ja voljela uti, ili neka od onih
starih filozofskih pria za koje ne marim? Henry se okrenuo prema njoj, zamislio se i, koliko
vidjeh, pokuao povjerovati da ima temu koja bi mogla odgovarati njoj i njezinu bratu, koji
e otii na predavanje bude li im ono na korist.
Bio je govornik i initelj istine, roen kao takav, i s tog je razloga uvijek upadao u
dramatine situacije. U svim je okolnostima sve promatrae zanimalo koju e stranu zauzeti
Henry i to e rei; a on nije iznevjerivao oekivanja, nego bi u svakoj prilici iznio originalan
sud. Godine 1845. izgradio si je malu drvenjaru na obalama jezera Waldena, gdje je sm
proivio dvije godine u radu i prouavanju. Taj je korak za nj bio posve prirodan i prikladan.

Nitko tko ga je poznavao ne bi ga mogao okriviti za prenemaganje. Od svojih se susjeda vie

razlikovao milju nego postupanjem. im je iscrpio prednosti toga samotnitva, okanio ga
se. Godine 1847., ne odobravajui neke vidove troenja javnih rashoda, odbio je platiti
gradski porez te je zavrio u zatvoru. Jedan je prijatelj platio porez za nj pa su ga pustili.
Slina neugodnost prijetila mu je i sljedee godine. No kako su prijatelji platili porez unato
njegovu protivljenju, vjerujem da se prestao opirati. Nikakvo suprotstavljanje niti
ismijavanje nije za nj imalo teinu. Nita mu nije znailo ako bi svi prisutni bili oprenog
miljenja. Jednom je prigodom otiao u sveuilinu knjinicu da nabavi neke knjige.
Knjiniar mu ih je odbio posuditi. G. Thoreau se obratio dekanu koji mu je iznio pravila i
obiaje, a prema kojima je posudba knjiga doputena studentima s tamonjim prebivalitem,
sveenicima koji su ondje studirali i nekim drugim mjetanima u krugu esnaest kilometara
od koleda. G. Thoreau je objasnio dekanu da je eljeznica ukinula stare mjere udaljenosti
da je knjinica beskorisna, da, kao i dekan i koled pod njegovim pravilima da je jedina
korist to je duguje koledu njegova knjinica da je u tom trenutku ne samo njegova
potreba za knjigama imperativ nego i da treba velik broj knjiga, te ga je uvjeravao kako je
on, Thoreau, a ne knjiniar, njihov pravi skrbnik. Ukratko, dekan je uvidio da je molitelj
tako nadmoan a da se pravila doimaju tako smijenima te mu je na koncu pruio povlasticu
koja se u njegovim rukama otada pokazala neogranienom.
Nije bilo istinskijeg Amerikanca od Thoreaua. Njegova privrenost domovini i vlastitom
poloaju bila je nepatvorena, a odbojnost spram engleskih i europskih manira i ukusa gotovo
je dosezala prezir. Nestrpljivo je sluao novosti ili bonmots(3) napabirene iz londonskih
krugova, i premda je nastojao biti uljudan te su ga anegdote umarale. Svi ljudi samo
oponaaju jedni druge, i to u sitnim pogledima. Zato ne mogu ivjeti to je odvojenije
mogue i biti ljudi svak za sebe? Traio je najpoduzetniju narav i elio je ii u Oregon, a ne u
London. U svim krajevima Velike Britanije, zapisao je u dnevniku, otkrivaju se tragovi
Rimljana, njihove pogrebne urne, njihovi tabori, ceste, nastambe. Ali Nova Engleska barem
nije osnovana na rimskim ruevinama. Ne moramo polagati temelje naih kua na pepelu
prijanje civilizacije.
No budui idealistom, koji je zastupao ukidanje ropstva, ukidanje pristojbi, gotovo i ukidanje
vlasti, suvino je rei kako je drao ne samo da ga aktualna politika ne zastupa nego i da je u
gotovo jednakoj mjeri suprotstavljen svakovrsnim reformatorima. Ipak, plaao je danak
svome postojanom potovanju prema Stranci protiv ropstva. Jednog je ovjeka, kojega je
osobno upoznao, iznimno cijenio. Prije no to je o kapetanu Johnu Brownu izgovorena ijedna
blagonaklona rije, veini kua u Concordu poslao je obavijest da e u nedjelju uveer u

javnoj dvorani govoriti o poloaju i znaaju Johna Browna te je pozvao sve ljude da dou.
Republikanski odbor, Abolicionistiki odbor, poruili su mu da je to preuranjeno i da nije
preporuljivo. Odgovorio je: Nisam vas pitao za savjet, nego sam najavio da u govoriti.
Dvoranu su ve u rani sat ispunili ljudi sa svih strana, a njegovo iskreno velianje junaka svi
su s potovanjem sasluali, mnogi sa simpatijom koja je iznenadila i njih same.
Za Plotina je reeno da se sramio svoga tijela, a po svoj prilici je za to imao dobar razlog
jer tijelo mu je bilo loim slugom te nije bio vjet u bavljenju materijalnim svijetom, kao to
je esto sluaj s ljudima apstraktnog uma. No g. Thoreau bio je obdaren nadasve
prilagodljivim i upotrebljivim tijelom. Bio je niska stasa, vrste grae, svijetle puti, snanih,
ozbiljnih plavih oiju i dostojanstvena izgleda, a lice mu je u poznijim godinama bilo
prekriveno pristalom bradom. Osjetila su mu bila otra, graa jaka i krepka, ruke snane i
vjete u uporabi orua. A tijelo i um bijahu mu u udesnom skladu. Mogao je osamdeset pet
metara tonije odmjeriti korakom nego drugi motkom. Nou je, govorio je, umio lake
pronai put stopalima nego oima. Odoka je izvrsno mogao procijeniti mjere nekog stabla;
umio je poput trgovca procijeniti teinu goveda ili praseta. Iz kutije s nabacanim olovkama
mogao je hitro jednim zahvatom uzeti njih tucet. Bio je dobar pliva, trka, kliza, vesla, a u
jednodnevnom pjeaenju vjerojatno je mogao nadmaiti veinu svojih zemljaka. Odnos
njegova tijela prema umu bio je jo bolji nego to smo natuknuli. Govorio je kako voli svaki
korak koji uini. Duina njegove etnje u pravilu je odreivala duinu njegova pisanja.
Zatvoren u kui uope nije pisao.
Imao je snaan zdrav razum, poput onoga to ga Rose Flammock, tkaleva ki u Scottovoj
romanci, hvali u svoga oca govorei kako nalikuje mjernom tapu koji, jednako dobro kao to
mjeri prteno platno i damast, moe mjeriti i goblene i zlatnu tkaninu. Snalazio se u svakoj
prilici. Dok sam sadio umska stabla, a za to sam pribavio etiri i po litre irova, rekao je da
e samo manji dio biti zdrav te ih je stao pregledavati i odabirati zdrave. No uvidjevi da to
oduzima vrijeme, kazao je: Mislim da e, ako ih sve stavi u vodu, dobri potonuti. Taj smo
pokus uspjeno proveli. Znao je nainiti nacrt vrta, kue ili taglja; bio bi sposoban voditi
pacifiku istraivaku ekspediciju; umio je dati razborit savjet glede najteih privatnih ili
javnih pitanja.
ivio je od danas do sutra, neoptereen i nesputan sjeanjem. Ako vam je juer iznio nov
prijedlog, danas bi vam iznio drugi, ne manje revolucionaran. Silno radino i staloeno
eljade, kao i svi veoma organizirani ljudi, visoko cijenei svoje vrijeme, doimao se jedinim
dokonim ovjekom u gradu, vazda spreman za bilo kakav obeavajui izlet ili razgovor koji bi

se otegnuo do kasnih sati. Njegov britki duh nikad nisu koila vlastita mu pravila dnevne
razboritosti, nego je uvijek bio pripravan za novu prigodu. Volio je i sluio se
najjednostavnijom hranom, no kad bi netko zagovarao biljnu hranu, Thoreau je bio miljenja
da je svaka prehrana triavo pitanje, govorei da ovjek koji ustrijeli bizona ivi bolje od
ovjeka smjetenog u Graham Houseu.(4) Govorio je: Moete spavati pokraj eljeznike
pruge a nikad ne biti ometeni: narav dobro zna koji su zvukovi vrijedni pozornosti te je
odluila ne uti zviduk lokomotive. Ali stvari potuju predan um i nikad ne prekidaju
mentalnu ekstazu. Zabiljeio je to mu se opetovano dogaalo: kad bi, naime, izdaleka
dobio kakvu rijetku biljku, ubrzo bi u svojim obilascima naao istu takvu. A ti sretni sluajevi
koji se dogaaju samo dobrim igraima dogaali su se njemu. Jednog je dana odvratio
nekom strancu koji se u etnji s njime raspitivao gdje se mogu nai indijanske strelice:
Posvuda, i, sagnuvi se, smjesta podignuo jednu s tla. Na brdu Washingtonu, u
Tuckermanovoj guduri, Thoreau je gadno pao i uganuo gleanj. U asu dok se podizao, prvi
put je ugledao lie biljke Arnica mollis.
Njegovim krepkim zdravim razumom, oboruanim snanim rukama, otrim zapaanjima i
vrstom voljom, ipak se ne moe objasniti nadmo koja je zraila iz njegova jednostavnog i
skrovitog ivota. Moram dodati kljunu injenicu da je u njemu bilo izvanredne mudrosti,
svojstvene rijetkom soju ljudi, koja mu je materijalni svijet otkrivala kao sredstvo i kao
simbol. To je otkrie, koje pjesnicima kadto podaruje sporadinu i isprekidanu svjetlost,
sluei im kao ukras u pisanju, u njemu bilo vazda budni uvid; i kakve god ga mane ili
prepreke temperamenta mogle zamraivati, nije bio slijep za nebesku viziju. Jednom je u
mladosti kazao: Drugi svijet je sva moja umjetnost; moje olovke nee risati nijedan drugi;
moj depni no nee rezbariti nita drugo; ne rabim ga kao sredstvo. Bila je to muza i duh
koji je upravljao njegovim stavovima, razgovorom, prouavanjima, radom i tokom ivota. To
ga je inilo pronicavim sucem ljudi. Otprve bi odmjerio svoga sugovornika i, premda
neprijemiv za neke istanane crte kulture, mogao je veoma dobro odrediti njegovu teinu i
kalibar. A to je u razgovoru s njime katkad ostavljalo dojam genijalnosti.
Predmet o kojemu je bila rije shvaao je na prvi pogled te je uviao ogranienja i
siromatvo onih s kojima je razgovarao, pa se inilo kanda takvim stranim oima nita nije
skriveno. Opetovano sam upoznavao mlade ljude u kojih bi se u trenutku stvorilo uvjerenje
da je to ovjek kojega su traili, ovjek nad ljudima, koji im moe rei sve to trebaju initi.
On se prema njima nikad nije odnosio njeno, nego nadmono, pouno, prezirui njihovu
triavost veoma sporo ili im uope ne obeavajui svoje drutvo u njihovoj kui, pa ak ni
u svojoj. Zar nije htio etati s njima? On to nije znao. Nita mu nije bilo tako vano kao

etnja; nije tratio etnje na drutvo. Ugledni pojedinci nudili su mu se da ga posjete, ali on
ih je odbijao. Prijatelji koji su mu se divili nudili su mu da ga o svom troku odvezu do rijeke
Yellowstone, u Zapadnu Indiju, u Junu Ameriku. No premda su bila nadasve ozbiljna i
promiljena, njegova odbijanja, u posve novim odnosima, podsjeaju na odgovor onoga
kicoa Brummela gospodinu koji mu je ponudio svoju koiju za prijevoz po pljusku: Ali ime
ete se onda vi voziti? a kakvih se samo optuujuih utnji, kakvih pronicavih i
neodoljivih govora koji su slamali svaku obranu njegovi drugovi mogu sjetiti!
G. Thoreau se takvom bezostatnom ljubavlju posveivao poljima, brdima i vodama svoga
rodnog mjesta te ih je uinio poznatima i zanimljivima svim pismenim Amerikancima, kao i
ljudima preko mora. Rijeku na ijim se obalama rodio i umro poznavao je od izvora do
stjecita s Merrimackom. Tijekom brojnih godina na njoj je obavljao ljetna i zimska
promatranja, u svako doba dana i noi. Do rezultata nedavnog istraivanja Povjerenstva za
vodu to ga je imenovala drava Massachusetts on je nekoliko godina prije bio doao
privatnim eksperimentima. Sva zbivanja u njenom koritu, na obali i u zraku ponad nje; ribe,
njihovo bacanje ikre i mrijestilita, njihove navade i hrana; lojkine muice koje ispunjavaju
zrak odreene veeri jednom u godini i koje te ribe prodiru tako grabeljivo da mnoge
ugibaju od prejedenosti; stoaste hrpe kamenja u rijenim pliacima, golema jata, od kojih
e poneko katkad prepuniti kolica; ptice koje posjeuju rijeku, aplja, patka, gnjurac,
tekavac; zmija, bizamski takor, vidra, svizac i lisica na obalama; kornjaa, aba, gatalinka i
turak koji ozvuuju obalu bili su mu odreda poznati te su tako rei bili njegovi sumjetani
i blinji, i stoga je osjeao besmislenost i nasilje u bilo kakvoj prii o jednom od njih zasebno,
a pogotovo o njihovim dimenzijama mjerenim u centimetrima, ili u izlaganju njihova kostura,
ili pak primjerku kakve vjeverice ili ptice u alkoholu. Rado je govorio o ponaanju rijeke, kao
da je i ona sama punopravno bie, ali s tonou i uvijek s obzirom na promatrane injenice.
Kao i rijeku, jednako dobro poznavao je jezera u tom kraju.
Jedno od orua kojima se sluio, njemu vanije od mikroskopa ili spremnika s alkoholom za
druge istraivae, bio je hir koji se u njemu razvijao iz uitka, no koji se uobliavao u
nadasve ozbiljnim tvrdnjama, naime velianje vlastita grada i okolice kao najpoeljnijeg
sredita za promatranje prirode. Ustvrdio je da flora Massachusettsa obuhvaa gotovo sve
vane biljke u Americi veinu hrastova, veinu vrba, najbolje borove, jasen, javor, bukvu,
orah. Vratio je Kaneovo Arktiko putovanje prijatelju od kojega ga je posudio uz primjedbu
da bi se veina zabiljeenih fenomena mogla promatrati u Concordu. inilo se kao da je
pomalo zavidan na pol, zbog podudaranja svitanja i zalaska Sunca, ili zbog petominutnog
dana nakon est mjeseci: velianstvene injenice koju mu Annursnuc nikad nije priutio. Na

jednoj od svojih etnji naiao je na okreac(5) i rekao mi da jo oekuje nai Victoriju regiju
u Concordu. Bio je branitelj autohtonih biljaka i priznavao je da mu je drai korov nego
uvezene biljke, kao i Indijanac naspram civilizirana ovjeka, te je s uitkom primjeivao kako
je vrbov kolac za grah u susjeda narastao vii od njegova graha. Gledaj ovaj korov, govorio
je, to ga milijun seljaka svako proljee i ljeto okapa, pa ipak je prevladao i upravo se sada
pobjedniki stere svim putovima, panjacima, poljima i vrtovima, takva je njegova krepkost.
Vrijeamo ga vulgarnim imenima loboda, pelin, mijakinja, hruica. Pa veli: Te trave
imaju i gizdava imena ambrozija, zvjezdaa, bjelolist, perjanica itd.
Drim da njegova sklonost da sve pripisuje meridijanu Concorda nije potjecala iz bilo kakva
neznanja ili omalovaavanja drugih duina i irina, nego je bila ivahan izraz njegova
uvjerenja da je svejedno koje je mjesto posrijedi te da je najbolje mjesto za svakoga ono na
kojemu upravo jest. Jednom je to izrazio ovako: Mislim da se ovjek od tebe nema emu
nadati ako ti ovaj komad zemlje pod nogama nije slai za jelo od bilo kojega drugog na ovom
svijetu ili na bilo kojem svijetu.
Drugo oruje kojim je svladavao sve prepreke u znanosti bilo je strpljenje. Znao je
nepomino sjediti na kamenu dok se ptica, gmaz, riba koja se udaljila od njega ne bi vratila i
nastavila s uobiajenim ponaanjem, dapae prila mu iz znatielje i stala ga promatrati.
Bio je uitak i povlastica hodati s njim. Poznavao je zemlju kao lisica ili ptica i slobodno
prolazio njome vlastitim putovima. Poznavao je svaku stazu u snijegu ili na zemlji, znao koji
je stvor iao tim putom prije njega. Takvom se vodiu ovjek mora smjerno potiniti, a
nagrada je bila velika. Pod rukom je nosio staru kajdanku za preanje biljaka, u depu
dnevnik i olovku, dalekozor za ptice, mikroskop, no na sklapanje i uzicu. Nosio je slamnati
eir, vrste cipele i jake sive hlae radi svladavanja hrastove ikare i tetivike te penjanja po
stablu do jastrebova ili vjeveriina gnijezda. Gacao je jezerom u potrazi za vodenim
biljkama, a snane noge bile su znaajan dio njegove opreme. Na dan o kojemu govorim
traio je biljku Menyanthes,(6) otkrio je kako se prostire irokim jezerom i, pregledavi
cvjetie, ustanovio da je ve pet dana u cvatu. Iz depa na prsima izvadio je dnevnik i
proitao imena svih biljaka koje bi trebale cvasti toga dana, o emu je vodio raune kao
bankar kad mu dospiju mjenice. Cypripedium(7) nije na redu do sutra. Drao je da bi, kad bi
se probudio iz transa u toj movari, za dva dana mogao po biljkama tono rei koje je doba
godine. Uokolo je letjela crvenorepka, a za njom i krasne debelokljune zebe, iji sjajni grimiz
navodi nesmotrena promatraa da otare oi i iji je lijepi, jasni pjev Thoreau usporedio s
pjevicom koja se rijeila promuklosti. Ubrzo je zauo glasanje koje je pripisao pjevu nonog

pjevaa, ptice koju nikad nije identificirao, za njom je tragao dvanaest godina, a svaki put
kad bi je vidio ponirala je u neko stablo ili grm te ju je bilo uzaludno traiti; to je jedina ptica
koja jednako pjeva danju i nou. Rekoh mu da se mora paziti da je ne pronae i opie, kako
se ne bi dogodilo da mu ivot vie nema to pokazati. Rekao je: Na ono za im traga
cijeloga ivota jednoga e dana nabasati u punini, na cijelu obitelj za rukom. Trai to kao
san, a im ga nae postaje njegovim plijenom.
Njegovo zanimanje za cvijee i ptice bijae duboko usaeno u njegovu duhu i povezano s
prirodom a smisao prirode on nikada nije nastojao odrediti. Nije htio raspravu o svojim
zapaanjima ponuditi Prirodoslovnom drutvu. Zato bih? Kad bih opis odvojio od njegovih
veza u mome duhu, on za mene vie ne bi bio istinit niti valjan; a oni ne ele ono to mu
pripada. Njegova mo opaanja kanda je ukazivala na dodatna osjetila. Vidio je kao da
gleda mikroskopom, uo kao uz pomo roga za nagluhe, a njegovo je pamenje bilo
fotografski popis svega to je vidio i uo. Znao je, meutim, bolje od ikoga da nije vana
injenica, nego utisak odnosno uinak te injenice na um. Svaka je injenica blistavo
poivala u njegovu umu, kao znamen poretka i ljepote cjeline.
Njegova sklonost prirodoslovlju bila je organska. Priznao je da se katkad osjea kao pas
traga ili leopard i da bi, da je bio roen meu Indijancima, bio lovac na krzna. No, sputan
kulturom Massachusettsa, odigrao je tu igru u blagom obliku botanike i ihtiologije. Njegova
bliskost sa ivotinjama podsjeala je na ono to Thomas Fuller biljei o apiologu Butleru: Ili
je on govorio pelama, ili su pele govorile njemu. Zmije su mu se uvijale oko nogu, ribe mu
plivale u ruke te ih je vadio iz vode; vukao je svisca za rep iz njegove jame i titio lisice od
lovaca. Na je prirodnjak bio savreno velikoduan, nije imao tajni: odveo bi vas do apljina
skrovita, ili ak do svoje najhvaljenije botanike movare moda znajui da je vie nikad
neete moi nai, ali ste ipak voljni riskirati.
Nijedan mu koled nije ponudio diplomu ili profesorsku katedru; nije bio dopisni tajnik,
istraiva niti ak lan ijedne akademije. Moda su se ta uena tijela pribojavala satire u
njegovoj prisutnosti. No malo je tko imao toliko znanja o tajnama i duhu prirode, a nitko u
iroj i pobonijoj sintezi. Nije, naime, gajio ni trunke potovanja spram mnijenja bilo kojeg
ovjeka ili skupa ljudi, ve je tovao iskljuivo istinu samu; a kako je posvuda meu
akademskom eljadi otkrivao tenju k snishodljivosti, u njemu se stvaralo nepovjerenje.
Njegovi su ga sumjetani s vremenom poeli tovati i diviti mu se, dok su ga u poetku znali
samo kao udaka. Farmeri koji su ga zapoljavali kao mjernika ubrzo su otkrivali njegovu
rijetku preciznost i vjetinu, njegovo poznavanje njihova zemljita, stabala, ptica, indijanskih

ostataka i slinog, to mu je omoguavalo da svakom farmeru kae vie nego to je prije

znao o vlastitu posjedu, pa bi ovaj pomalo poeo osjeati kao da g. Thoreau ima vea prava
na tu zemlju nego on sm. Osjeali su i nadmo ovjeka koji se obraao svim ljudima s
uroenim autoritetom.
Concord obiluje indijanskim ostacima vrcima strelica, kamenim dlijetima, tucima i
grnarskim krhotinama, a na rijenoj obali velike gomile ljutura koljaka i pepela
obiljeavaju mjesta koja su uroenici pohodili. Te i sve druge okolnosti vezane za Indijanca
bile su vane u njegovim oima. Maine je posjeivao poglavito iz ljubavi prema Indijancima.
Sa zadovoljstvom je promatrao izradu kanua od kore drveta i okuavao se u njihovu
upravljanju na brzacima. Bio je radoznao u vezi s pravljenjem kamenih iljaka za strelice, a u
svojim posljednjim danima zaduio je mlade koja se zaputila prema Stjenjaku da nae
Indijanca koji mu je mogao rei: Vrijedilo je otii u Kaliforniju to nauiti. Povremeno bi
mala skupina Indijanaca Penobscot posjetila Concord i na nekoliko tjedana ljeti razapela
atore na rijenoj obali. Nije se proputao upoznati s najboljima meu njima, premda je
dobro znao da je postavljanje pitanja Indijancima jednako ispitivanju dabrova i zeeva. Za
svoga posljednjeg posjeta Maineu imao je veliko zadovoljstvo biti s Josephom Polisom,
otroumnim Indijancem iz Oldtowna, koji mu je nekoliko tjedana bio vodiem.
Jednako su ga zanimale sve prirodne injenice. Dubina njegova zapaanja nalazila je sline
zakonitosti u itavoj prirodi, i ne poznajem nijednog genija koji je tako hitro izvodio opi
zakon iz jedne injenice. Nije bio struna cjepidlaka. Oko mu je bilo otvoreno za ljepotu a
uho za glazbu. Nije ih nalazio tek u rijetkim prilikama, nego gdje god je iao. Najboljom je
drao glazbu jednostavnih zvukova i nalazio poetski nagovjetaj u brujanju telegrafske ice.
Njegovo pjesnitvo moglo je biti dobro ili loe; bez sumnje mu je nedostajala lirska lakoa i
tehnika vjetina, ali u svojoj duhovnoj percepciji imao je izvor poezije. Bio je dobar itatelj i
kritiar, a njegova prosudba pjesnitva bila je temeljita. Nije se mogao prevariti u vezi s
prisutnou ili odsutnou poetskog elementa u bilo kojoj kompoziciji, a njegova e za istim
inila ga je nehajnim, a moda i prezrivim spram povrnih ljupkosti. Previao je mnoge
delikatne ritmove, ali bi uoio svaku ivu strofu ili stih u knjizi te je dobro znao gdje nai
jednak poetski ar u prozi. Bio je tako zaljubljen u duhovnu ljepotu da je sve stvarno
zapisane pjesme veoma slabo cijenio. Divio se Eshilu i Pindaru, ali je, kad ih je netko hvalio,
kazao da Eshil i Grci opisujui Apolona i Orfeja nisu dali pjesme, barem ne dobre. Nisu
trebali ganuti stabla, nego ispjevati bogovima takvu himnu koja bi im sve njihove stare
nazore ispjevala iz glave a nove pustila unutra. Njegovi vlastiti stihovi esto su nedotjerani i

10

manjkavi. Zlato jo ne tee isto, troskavo je i sirovo. Majina duica i mauran jo nisu med.
No ako mu nedostaje lirske finoe i tehnikih odlika, ako i nema pjesnikog temperamenta,
nikad mu ne manjka uzronih misli, to pokazuje da mu je genij bio nadmoan talentu. Znao
je vrijednost imaginacije kad je rije o oplemenjivanju i utjesi u ljudskom ivotu te je rado
prevodio svaku misao u simbol. injenica koju kaete nema vrijednost, nego samo dojam.
Stoga je njegova prisutnost bila poetska, uvijek je draio znatielju da dublje spozna tajne
njegova uma. Imao je mnogo rezervi, nevoljkost da profanim oima pokae ono to je u
njegovima jo bilo sveto, i dobro je znao kako svoje iskustvo zaodjenuti poetskim velom. Svi
itatelji Waldena sjetit e se mitskog zapisa o njegovim razoaranjima:
Davno sam izgubio psa tragaa, konja riana i grlicu, i jo tragam za njima. Mnogim sam
putnicima govorio o njima, opisujui njihove putanje i zov na koji se odazivaju. Susreo sam
jednog ili dvoje koji su uli psa i toptanje konja te su ak vidjeli grlicu gdje nestaje iza
oblaka; i inilo se da ih toliko eznu nai kao da su ih sami izgubili.
Njegove su zagonetke bile vrijedne itanja, i priznajem da je, ako koji put i ne razumijem
takvo izraavanje, ono dapae opravdano. Bogatstvo njegove istine bilo je takvo da nije
vrijedilo njegova truda rabiti rijei uzalud. Njegova pjesma pod naslovom Suosjeanje
otkriva njenost pod tim troslojnim elikom stoicizma i intelektualnu istananost koju ona
moe pobuditi. Njegova klasina pjesma Dim podsjea na Simonida, ali je bolja od svake
Simonidove pjesme. Njegova je biografija u njegovim stihovima. Njegova uobiajena misao
pretvara sve njegovo pjesnitvo u himnu Uzroku uzrok, Duhu koji oivljuje njegov vlastiti i
njime vlada:
Imadoh tek ui, a sluh sada stjeem,
Vidim sada, prije imadoh tek oi;
ivljah godine, s trenom sad teem,
Negda tek uih, sad istinu luim.
A jo i vie u ovim religioznim stihovima:
Upravo sada moj rodni je as,
Istom sada ivota mog cvat;
Neu o ljubavi nekazanoj zdvajat,
Koju ni vrlina moja ni elja ne kupi,
to snubila me mladog i sad me osvaja,
I u veer me ovu dovede da stupim.

11

Premda je u njegovu pisanju bilo stanovite razdraljivosti u odnosu spram crkava i

sveenstva, bio je on osoba rijetke, blage i posvemanje religioznosti, osoba nesposobna za
ikakvu profanaciju, inom ili milju. Naravno, izdvojenost svojstvena njegovu originalnom
miljenju i ivljenju odvajala ga je i od drutvenih religijskih formi. To nije ni za prijekor ni
za aljenje. Aristotel je to odavno objasnio rekavi: Tko nadmai svoje sugraane u kreposti
vie nije dio grada. Njihov zakon nije za njega, jer je on zakon za sebe. Thoreau je bio
iskrenost sma i svojim je svetim ivotom mogao uvrstiti vjeru prorok u etike zakone.
Bijae to potvrdno iskustvo koje nije doputalo zanemarivanje. Govornik istine, bio je kadar
razgovarati nadasve duboko i pomno; bio je vidar rana svake due, prijatelj koji ne samo da
je znao tajnu prijateljstva nego su ga gotovo oboavale one malobrojne osobe koje su mu se
utjecale kao ispovjedniku i proroku te poznavale duboku vrijednost njegova uma i velikog
srca. Drao je da se bez religije ili neke vrsti predanosti nije nikad postiglo nita veliko te da
zadrtom sektau to valja imati na umu.
Njegove su vrline, dakako, ponekad odlazile u krajnost. Lako je u neumoljivu zahtjevu za
tonom istinom to ga je upuivao svima razabrati izvor one krutosti koja je toga
dragovoljnog pustinjaka inila jo samotnijim nego to je elio. Sm savreno estit, nije od
drugih iziskivao nita manje. Gadio se zloina, i nikakav ga svjetovni uspjeh u njegovim
oima nije mogao pokriti. Prevaru je otkrivao u uglednih i uspjenih osoba jednako ustro
kao i u prosjaka, i to s jednakim prezirom. U njegovu je ophoenju bilo takve opasne
iskrenosti da su ga njegovi potovatelji nazivali onaj strani Thoreau, kao da je govorio i
dok je utio te je bio prisutan i kad bi se udaljio. Mislim da ga je strogost njegova ideala
liila zdrave dostatnosti ljudskoga drutva.
Navada realista da u stvarima nalazi suprotnost njihovoj pojavi navodila ga je da svaku
tvrdnju iznese kao paradoks. Stanovita antagonistika navika nagrivala je njegovo ranije
pisanje retoriki trik koji nije sasma nadrastao u kasnijem pisanju, a sastojao se od toga
da bi oitu rije i misao zamjenjivao njenom potpunom oprekom. Divlje planine i zimske
ume veliao je zbog njihova domaeg zraka, u snijegu i ledu nalazio je sparinu, a divljinu
hvalio jer nalikuje Rimu i Parizu. Bio je tako suh da biste ga mogli nazvati vlanim.
Sklonost uveliavanju trenutka, iitavanju svih zakona prirode u jednom predmetu ili
jednom spoju koji se nalazi pred oima, dakako, komina je onima koji ne dijele filozofovo
shvaanje identiteta. Za nj nije bilo neega takvog kao to je veliina. Jezero je bilo mali
ocean, Atlantik veliko jezero Walden. Svaku najsitniju injenicu pripisivao je kozmikim
zakonima. Premda je htio biti pravedan, inilo se da ga progoni stalna pretpostavka kako

12

dananja znanost s nepravom pretendira na potpunost te bi utvrdio kako su uenjaci

propustili izdvojiti stanovitu biljnu vrstu, opisati sjeme ili izbrojati listie ake. To znai,
odvratismo, da te budale nisu roene u Concordu; ali tko je rekao da jesu? Zadesila ih je
neopisiva nesrea da su se rodili u Londonu, Parizu ili Rimu; ali, jadnici, uinili su to su
mogli s obzirom na to da nikad nisu vidjeli Batemanovo jezero, Nine-Acre Corner ili jezero
Becky Stow; osim toga, zato si poslan na ovaj svijet negoli da doda to iskustvo?
Da je njegov genij bio samo kontemplativan, bio bi on ve sposoban za ivot, ali sa svojom
energijom i praktinom sposobnou inio se roenim za veliki pothvat i zapovijedanje; i
toliko alim zbog gubitka njegovih iznimnih moi djelovanja te ne mogu a da mu kao manu
ne pripiem nedostatak ambicije. Uslijed tog je manjka, umjesto da upravlja cijelom
Amerikom, bio na elu beraa borovnica. Mljevenje zrnja dobro je za svrhe dananjih
mlinarskih carstava, ali na kraju godine to je ipak samo zrnje!
No te slabosti, zbiljske ili prividne, brzo su iljile u neprestanom rastu jednoga tako krepkog
i mudrog duha, koji je svoje poraze zasjenjivao novim trijumfima. Prouavanje prirode bilo je
njegov trajni ponos te je nadahnjivalo njegove prijatelje znatieljom da vide svijet njegovim
oima i sluaju o njegovim pustolovinama. Zanimalo ih je sve.
Bilo je u njemu mnogo navlastite otmjenosti, premda se konvencionalnoj otmjenosti rugao.
Tako nije mogao podnijeti da uje zvuk vlastitih koraka, kripu ljunka; i stoga nikad nije od
svoje volje hodao cestom, nego po travi, planinama i umom. Osjetila mu bijahu otra te je
zapaao kako nou sve stambene kue isputaju lo zrak, kao klaonice. Volio je isti
miomiris kokotca. Neke je biljke osobito cijenio, nadasve lopo, zatim goricu, Mikaniju
scandens, smilje i jedno lipovo drvo koje je posjeivao svake godine dok je bilo u cvatu,
sredinom srpnja. Njuh je pri ispitivanju smatrao mjerodavnijim od vida mjerodavnijim i
vjerodostojnijim. Njuh, dakako, otkriva ono to je ostalim osjetilima skriveno. Njime je on
otkrivao zemljanost. Uivao je u jeci i govorio da je to gotovo jedina vrsta bliskih glasova
koje uje. Toliko je volio prirodu, toliko je sretan bio u njenoj osami, da je postao silno kivan
na gradove i otunost to su je njihove rafiniranosti i vjetine pridavale ovjeku i njegovu
prebivalitu. Sjekira je uvijek unitavala njegovu umu. Hvala Bogu, govorio je, da ne
mogu posjei oblake! Svakovrsni likovi iscrtani su na plavom tlu tom vlaknastom bijelom
bojom.
Prilaem nekoliko reenica preuzetih iz njegovih neobjavljenih rukopisa, ne samo kao zapise
njegovih misli i osjeaja nego zbog njihove snage opisa i knjievne vrsnoe:

13

Poneki dokazi na temelju indicija veoma su snani, kao kad naete pastrvu u mlijeku.
Klen je mekana riba, a okus joj je nalik posoljenome kuhanom smeem papiru.
Mladi sakupi svoju grau da napravi most do Mjeseca, ili moebit palau ili hram na
zemlji, a sredovjean na koncu odlui od nje izgraditi drvenjaru.
Skakavac z-i.
Vilinski konjici krivudaju niz potok Nut-Meadow. eer nije tako sladak nepcu kao zvuk
zdravome uhu. Nabacio sam neto jelova granja, a bogato, jetko pucketanje njegova lia
bijae za uho poput goruice, krckanje bezbrojnih regimenti. Mrtva stabla vole vatru.
Modrovoljka nosi nebo na svojim leima.
arena pjevica leti kroz zeleno lie kao da e ga zapaliti.
Ako elim konjsku strunu da od nje nainim kazaljku svoga kompasa, moram poi u staju;
ali strunasti vrabac(8) svojim otrim okom dopire do puta.
Besmrtna voda, iva ak i na povrini. Vatra je najsnoljivija trea strana.
Priroda je stvorila paprat samo zbog lia, da pokae to moe uiniti na tom podruju.
Nijedno stablo nema tako lijepo deblo i tako krasno podnoje kao bukva.
Kako su te lijepe dugine boje dospjele u ljuturu slatkovodne koljke, zakopane u mulju na
dnu nae tamne rijeke?
Teka su vremena u kojima su djeje cipele iz druge noge.
Strogo smo ogranieni na svoje ljude kojima dajemo slobodu.
Niega se ne treba bojati toliko kao straha. Ateizam moe utoliko biti mio i samome Bogu.
Kakav je znaaj stvari koje moe zaboraviti? Sitna pomisao grobar je cijelog svijeta.
Kako moemo oekivati etvu misli od onoga tko nije imao sjetvu znaaja?
Darovi mogu biti povjereni samo onome tko moe pokazati bronano lice oekivanjima.
Traim da budem rastaljen. Od kovina moete traiti samo da budu blage prema vatri koja

14

ih tali. One ne mogu biti blage ni prema emu drugom.

Botaniarima je poznat cvijet od istog roda kao naa ljetna biljka zvana smilje iliti srcopuc,
kao to je Gnaphalium, koji raste na najnepristupanijim liticama tirolskih planina, kamo se
divokoze rijetko odvauju stupiti, i zbog koje se lovac, namamljen njegovom ljepotom i
svojom ljubavi (jer ga vicarske djevojke neizmjerno cijene), penje na litice da ga ubere te ga
katkad nau mrtva u podnoju s cvijetom u ruci. Botaniari ga nazivaju Gnaphalium
leontopodium, vicarci pak Edelweisse,(9) to znai plemenita istoa. inilo mi se kao da
Thoreau ivi u nadi da e ubrati tu biljku, koja mu je po svim pravima pripadala. Razmjeri
njegovih izuavanja bili su toliki te iziskuju dugovjenost, i utoliko smo manje bili
pripremljeni za njegov nagli nestanak. Ova zemlja jo ne zna, ili tek u najmanjoj mjeri zna
kako je velikog sina izgubila. Silna je teta to je otiao usred prekinute zadae koju nitko
drugi ne moe dovriti; u neku je ruku nedostojno za tako plemenitu duu to je morala
napustiti prirodu prije nego to se mogla pokazati svojim blinjima u punom sjaju. No barem
je on zadovoljan. Njegova dua bijae sazdana za najplemenitije drutvo; za svoga je kratkog
ivota iscrpio mogunosti ovoga svijeta; gdje god ima znanja, gdje god ima vrline, gdje god
ima ljepote, on e nai dom.

15

WALDEN(10)

Ne kanim napisati odu snudenosti, nego se oglasiti hvastavo i bodro poput pijevca
to u svitanje stoji na svojoj preki, ako ni radi ega drugog a ono da probudim
susjede.

16

EKONOMIJA

Dok sam pisao sljedee stranice, ili bolje kazano njihov vei dio, ivio sam sm, u umi,
kilometar i pol od prvoga susjeda, u kui koju sam sm izgradio na obali jezera Waldena, u
Concordu u Massachusettsu, a za ivot sam zaraivao iskljuivo radom svojih ruku. ivio
sam ondje dvije godine i dva mjeseca. Trenutano opet boravim u civilizaciji.
Ne bih svoj sluaj toliko nametao panji itatelja da moji sumjetani nisu postavljali veoma
potanka pitanja o mome nainu ivota, koja bi neki nazvali neumjesnima, premda se mene
ona uope ne doimlju neumjesnima, nego, s obzirom na okolnosti, nadasve prirodnima i
umjesnima. Neki su pitali to sam jeo, nisam li se osjeao usamljeno, jesam li se bojao i tome
slino. Drugi su eljeli znati koliki sam dio svoga prihoda izdvajao u dobrotvorne svrhe, a
neki, koji imaju velike obitelji, koliko sam siromane djece uzdravao. Zamolit u stoga one
svoje itatelje koji za mene ne ute osobito zanimanje da mi oproste poduhvatim li se
odgovora na neka od tih pitanja u ovoj knjizi. U veini se knjiga ja, prvo lice, isputa; u
ovoj e ono biti zadrano, i u tome je, u odnosu na sebeljublje, glavna razlika. Obino
zaboravljamo da, na koncu konca, uvijek govori prvo lice. Ne bih morao toliko govoriti o sebi
kad bi postojao itko drugi koga tako dobro poznajem. Naalost, na tu sam temu ogranien
svojim oskudnim iskustvom. tovie, sm od svakog pisca prije ili kasnije oekujem
jednostavan i iskren prikaz vlastita ivota, a ne tek ono to je uo o ivotima drugih ljudi;
prikaz kakav bi poslao svojoj rodbini iz neke daleke zemlje; jer ako je ivio iskreno, za mene
je to moralo biti u dalekoj zemlji. Moda su ove stranice vema upuene siromanim
uenicima. Koliko je do ostalih mojih itatelja, oni e prihvatiti onaj dio koji ih se tie.
Uzdam se da nitko nee rastegnuti avove navlaei na se taj kaput, jer bi mogao valjano
posluiti onom kome bude pristajao.
Rado bih kazao neto to se ne tie toliko Kineza ili itelja otoja Sandwicha koliko vas koji
itate ove stranice, a za koje se veli da ivite u Novoj Engleskoj; neto o vaem poloaju,
napose o vaemu vanjskom poloaju odnosno okolnostima u ovom svijetu, u ovom gradu, o
tome to je on, je li nuno da bude nevaljao kakav jest, moe li ga se unaprijediti ili ne moe.
Uvelike sam proputovao Concord i posvuda mi se, u trgovinama, u uredima i na poljima,
inilo da njegovi stanovnici na tisuu neobinih naina ine pokoru. Ono to sam uo o
brahmanima koji sjede izloeni etvorim vatrama i gledaju ravno u Sunce, ili vise objeeni
naglavce ponad plamenova, ili zure u nebo preko ramena dok im ne postane nemogue
vratiti se u prirodan poloaj, a kroz izvinuto grlo vie im do eluca ne moe proi nita doli

17

tekuina, ili borave, doivotno okovani, u podnoju kakva stabla, ili svojim tijelima, poput
gusjenica, premjeravaju irinu golemih carstava, ili stoje na jednoj nozi navrh stupa ak i
takvi oblici svjesne pokore jedva da su nevjerojatniji i zaudniji od prizora kojima
svakodnevno svjedoim. Dvanaest Heraklovih poslova bijahu trica u usporedbi s onima kojih
se laaju moji susjedi; jer njih je bilo samo dvanaest i imali su svrhu, ali nikad nisam vidio da
su ti ljudi ubili ili zatoili kakvu neman ili dovrili ikoji posao. Oni nemaju prijatelja Jolaja
koji bi usijanim eljezom spalio korijen Hidrine glave, nego im smrskaju jednu glavu,
izrastu dvije.
Vidim mladu eljad, svoje sumjetane ija je nesrea u tome da su naslijedili posjede, kue,
tagljeve, stoku i poljodjelsko orue; jer njih je mnogo lake stei nego ih se rijeiti. Bolje bi
im bilo da su se rodili na otvorenom panjaku i da ih je othranila vuica, kako bi bistrijim
oima mogli vidjeti kakvo su polje bili pozvani obraivati. Tko ih je uinio kmetovima zemlje?
Zato bi morali jesti svojih ezdeset jutara ako je ovjek osuen jesti samo svoju mjericu
praha? Zato moraju poeti kopati svoje grobove im se rode? Na njima je da ive ivotom
ovjeka, da odgurnu sve to pred sobom i snau se kako znaju i umiju. Koliko sam ubogih
besmrtnih dua susreo koje bijahu malne skrene i uguene pod svojim bremenom te su
puzale cestom ivota, gurajui pred sobom tagalj dvadeset tri sa dvanaest metara, nikad
oienih Augijevih staja,(11) uza stotinu jutara zemlje, oranje, konju, pau i umu!
Bezemljai, koji se bore bez takvih tereta nepotrebno naslijeenih, nalaze dovoljno posla da
podjarme i njeguju nekoliko kubnih stopa tijela.
No ljudi se napreu u zabludi. Znatniji dio ovjeka ubrzo se ubrazda u zemlju te se pretvori u
gnojivo. Tjerani prividnom sudbinom, koja se obino naziva nunou, oni, kao to veli jedna
stara knjiga,(12) zgru blago to ga moljac i ra nagrizaju a kradljivci ga potkapaju i kradu.
ivot je to lude, kao to e i otkriti kada dospiju do njegova kraja, ako ne prije. Reeno je da
su Deukalion i Pira stvorili ljude tako to su bacali kamenje preko ramena:
Inde genus durum sumus, experiensque laborum,
Et documenta damus qu simus origine nati.
Ili kao to to na svoj zvonak nain rimuje Raleigh
From thence our kind hard-hearted is, enduring pain and care,
Approving that our bodies of a stony nature are.(13)
Toliko o slijepoj pokornosti promaenom proroanstvu, bacanju kamenja preko ramena i

18

negledanju kamo ono pada.

Veina ljudi, ak i u ovoj razmjerno slobodnoj zemlji, iz puka su neznanja i zablude toliko
zaokupljeni umjetnim brigama i zalino surovim mukama ivota te nisu kadri ubirati njegove
vrsnije plodove. Prsti su im uslijed prekomjerna napora za to odve nespretni i drhtavi.
Trudbenik, zapravo, nema dokolice za pravu svagdanju estitost; ne moe si priutiti
odravanje uistinu ljudskih odnosa s ljudima; njegovu radu pala bi cijena na tritu. Nema
vremena biti ita drugo doli stroj. Kako moe valjano upamtiti svoje neznanje koje njegov
rast iziskuje onaj tko se tako esto mora koristiti svojim znanjem? Katkad bismo ga trebali
zabadava nahraniti, odjenuti i pruiti mu okrepu prije no to o njemu sudimo. Najvrsnije
znaajke nae naravi, poput cvijeta na vokama, mogu se sauvati jedino krajnje pomnim
rukovanjem. Pa ipak, ni prema sebi niti jedni prema drugima ne postupamo tako njeno.
Neki su od vas, znamo svi, siromani, ivot im je teak i kadto se takorei bore za dah. Ne
sumnjam da neki meu vama koji itate ovu knjigu nisu u stanju platiti sve rukove koje su
pojeli, kapute i cipele koji se brzo troe ili su se ve istroili, te su se utekli ovim stranicama
da potroe posueno ili ukradeno vrijeme, otimljui vjerovnicima sat vremena. Vrlo je oito
kako niske i puzave ivote vode mnogi meu vama, jer moj je vid izotren iskustvom; uvijek
na rubu, pokuavate ui u posao i izii iz dugova, drevnoga gliba to su ga Latini nazivali s
alienum, tuom mjedi, jer neki njihovi novii bijahu skovani od mjedi; sveudilj ivite,
umirete i odlazite pod zemlju zbog te tue mjedi; uvijek obeavate platiti, obeavate platiti
sutra, a umirete danas, u steaju; trsite se dodvoriti, pridobiti kupca, na svakojake naine,
samo ne prijestupima vrijednim zatvora; laete, ulagujete se, glasujete, skupljate se u
orahovu ljusku uglaenosti ili irite u ozraje orijetkog i laganog velikoduja, kako biste
uzmogli nagovoriti susjeda da vam dopusti izraditi mu cipele, eir ili koiju, ili pak za nj
uvesti mjeovitu robu; razbolijevate se kako biste mogli utedjeti neto za bolesne dane,
neto to ete pohraniti u staru krinju, u arapu pod bukom ili, jo sigurnije, u banku od
opeke; nije vano kamo, nije vano koliko mnogo ili malo.
Katkad se udim to, gotovo bih rekao, moemo biti tako isprazni te pristajati uz grub ali
pomalo tuinski oblik sluganstva zvan crnakim ropstvom, toliko je ustrih i prepredenih
gospodara to porobljuju sjever i jug. Teko je imati junjakog nadglednika robova, jo gore
imati sjevernjakog, ali najgore je kada ste nadglednik samome sebi. Priajte mi o boanstvu
u ovjeku! Pogledajte koijaa na cesti koji po noi ili danu putuje na sajmite: komea li se
u njemu ikakvo boanstvo? Najvia mu je dunost da nahrani i napoji svoje konje! to je
njemu njegova sudbina u usporedbi s kamatama od prijevoza? Ne vozi li on za gospodina

19

Komeala? Koliko je bogolik, koliko besmrtan? Gledajte kako se ulja i pue, kako cijeloga
dana rastreseno strahuje te nije ni besmrtan ni boanski, nego je rob i zatoenik vlastita
mnijenja o sebi, glasa to ga je stekao vlastitim djelima. Javno je mnijenje slab tiranin u
usporedbi s naim osobnim mnijenjem. Ono to ovjek misli o sebi odreuje, ili radije
naznauje njegov usud. Samoosloboenje ak i u zapadnoindijskim pokrajinama uobrazilje i
mate koji e Wilberforce(14) dovesti do toga? Pomislite takoer na nae gospoe koje se
za posljednji dan pripremaju vezui jastuie, da ne bi odale odve ustro zanimanje za svoj
usud! Kao da moete ubiti vrijeme a da ne naudite vjenosti.
Veina ljudi vodi ivot tihog oaja. Ono to nazivamo rezignacijom potvreni je oaj. Iz
oajnoga grada odlazite na oajno selo i morate se tjeiti sranou zerdava i bizamskih
takora. Uvrijeen ali nesvjestan oaj krije se ak i ispod takozvanih igara i razonoda
ovjeanstva. U njima nema zaigranosti, jer one dolaze nakon posla. No obiljeje je mudrosti
ne initi nita oajniki.
Razmotrimo li, da se posluimo rjenikom katekizma, to je glavna svrha ovjekova te koje
su istinske ivotne potrebe i sredstva, ini se kao da su ljudi hotimino odabrali uobiajeni
nain ivljenja jer im je on bio drai od svakoga drugog. No oni iskreno misle da nije ostalo
nikakva izbora. Ali ile i zdrave naravi pamte da je sunce svanulo bistro. Nikad nije prekasno
da odustanemo od svojih predrasuda. Ni u jedan nain miljenja ili djelovanja, ma koliko
drevan bio, ne moemo se uzdati bez dokaza. Ono to danas svatko ponavlja poput jeke ili
prelazi preko toga utke kao preko istine sutra se moe pokazati kao la, puka magla
mnijenja za koju su neki vjerovali da je oblak koji e plodnom kiom pokropiti njihova polja.
Stari ljudi kau da neto ne moete uiniti, a vi pokuate i ustanovite da moete. Stara djela
za stare, a nova djela za nove ljude. Stari ljudi neko moebit nisu znali dovoljno da donesu
svjeeg ogrjeva i pothrane vatru; novi ljude stave malo suharaka pod kotao pa jure globusom
brzinom ptica,(15) da na neki nain ubiju stare, kao to veli izreka. Starost nije nita
pozvanija za uitelja od mladosti, jer nije stekla toliko koliko je izgubila. Gotovo da se moe
sumnjati je li najmudriji ovjek ivljenjem nauio ita od apsolutne vrijednosti. Stari zapravo
i nemaju neki osobito vaan savjet koji bi dali mladima, jer njihovo je iskustvo tako krnje a
ivot tako bijedan promaaj, zbog osobnih razloga, kao to zacijelo vjeruju, i moe biti da
imaju jo neto vjere koja protuslovi tom iskustvu te su samo manje mladi nego to su bili.
Na ovome planetu ivim tridesetak godina, a od starijih jo ekam uti prvi slog vrijedna ili
makar iskrena savjeta. Nisu mi rekli, a vjerojatno mi niti ne mogu rei nita korisno. Evo
ivota, eksperimenta to ga uvelike jo nisam iskuao, ali nikakve vajde nemam od toga to
oni jesu. Ako imam ijedno iskustvo koje smatram vrijednim, razmiljanje e mi zasigurno

20

pokazati da mi moji Mentori(16) o tome nisu kazali nita.

Jedan mi seljak veli: Ne moete ivjeti samo od biljne hrane, jer ona ne pribavlja nita za
rast kostiju; i tako on pobono posveuje dio svoga dana opskrbi svoga sustava sirovinom
za kosti, hodajui cijelo vrijeme dok govori iza svojih volova koji, svojim od bilja izgraenim
kostima, vuku njega i njegov drndavi plug svim preprekama unato. Neke su stvari doista
ivotna sredstva u nekim krugovima, meu bespomonima i bolesnima, dok su u drugima
zgoljni luksuz a u nekima su posve nepoznate.
Nekima se ini da su njihovi prethodnici prehodali cijelo zemljite ljudskog ivota, visove i
doline, i za sve se pobrinuli. Prema Evelynu, mudri Salamon propisao je ak i udaljenosti
meu stablima, a rimski su pretori odredili koliko esto moete stupiti na susjedovu zemlju
da sakupite irove koji padaju na nju bez naruavanja posjeda, kao i koliki dio pripada tome
susjedu.(17) Hipokrat je ak ostavio upute o tome kako trebamo rezati nokte, naime u
ravnini s vrhovima prstiju, ni due ni krae. Nedvojbeno su jednolinost i dosada, koje su
navodno iscrpile raznolikost i radosti ivota, stare kao Adam. No ovjekove sposobnosti
nikad nisu izmjerene; niti nam o tome to on moe valja suditi po ikojim predasnicima,
toliko je malo toga iskuano. Kakvi god dosad bili tvoji promaaji, ne alosti se, dijete moje,
jer tko e ti pripisati ono to ostavio si neuinjeno?(18)
Svoj ivot moemo ispitati nebrojenim jednostavnim pokusima, kao to je recimo onaj koji
pokazuje da isto sunce od kojega zori moj grah osvjetljava u isti mah sustav planeta kao to
je na. Da sam se svojedobno toga sjetio, bio bih sprijeio neke pogreke. To nije bilo svjetlo
u kojem sam ga okopavao. Zvijezde su vrhovi tako udesnih trokut! Kako udaljena i
razliita bia u raznim prebivalitima univerzuma u istom trenutku promatraju isto sunce!
Narav i ljudski ivot raznoliki su kao i naa ustrojstva. Tko e rei kakve izglede ivot nudi
drugom? Bi li nam se moglo dogoditi vee udo nego da naas pogledamo jedan drugom
kroz oi? U jedan bismo sat proivjeli sva doba svijeta, da, sve svjetove od pamtivijeka.
Povijest, poezija, mitologija! ne znam koje bi itanje tueg iskustva bilo tako zapanjujue i
pouno.
Za vei dio onoga to moji susjedi nazivaju dobrim ja iz dna due vjerujem da je loe, i ako se
pokajem zbog iega bit e to po svoj prilici moje dobro ponaanje. Kakav me to zloduh
opsjeo te sam se tako dobro ponaao? Moe, stare, rei ono najmudrije to zna ti koji si
doivio sedamdeset godina, ne bez svojevrsne asti ali ja ujem neodoljiv glas koji me
odvlai od svega toga. Jedan narataj naputa pothvate drugog kao nasukane brodove.

21

Mislim da moemo mirne due vjerovati dobrano vie no to vjerujemo. Moemo se odrei
upravo onoliko brige o sebi koliko je iskreno pruamo drugdje. Priroda je jednako
prilagoena naoj slabosti kao i naoj snazi. Neprestani nemir i napetost u nekih malne je
neizljeiv oblik bolesti. Sazdani smo tako da preuveliavamo vanost svega to radimo, pa
ipak, koliko toga ne inimo! Ili, to da smo se razboljeli? Kako smo budni! Rijeeni smo ne
ivjeti od vjere, ako je moemo izbjei; cijeloga dana na oprezu, nou nehotino izgovaramo
molitve i predajemo se neizvjesnostima. Tako smo potpuno i iskreno prinueni ivjeti,
potivamo svoj ivot i nijeemo mogunost promjene. Ovo je jedini nain, kaemo; ali postoji
toliko naina koliko ima polumjera koji se mogu povui iz jednog sredita. Svaka promjena je
udo vrijedno razmatranja, ali udo koje se dogaa svakoga trenutka. Konfucije je rekao:
Znati da znamo to znamo i da ne znamo ono to ne znamo, to je pravo znanje.(19) Kad
jedan ovjek bude sveo injenicu imaginacije na injenicu svoga razumijevanja, predviam
da e svi ljudi s vremenom uspostaviti svoj ivot na tom temelju.
Razmotrimo naas od ega potjee glavnina nevolje i tjeskobe koju sam spomenuo i koliko je
nuno da budemo nevoljni, ili barem zabrinuti. Bila bi stanovita prednost ivjeti primitivan
ivot na granici naseljenosti, premda usred izvanjske civilizacije, makar samo da se naui
koje su najosnovnije ivotne potrebe i koje se metode poduzimaju da se one namire; ili ak
da se samo prelete stari poslovni dnevnici trgovaca, da se vidi to su ljudi obino kupovali u
duanima, to su spremali u zalihe, to jest koja je najprostija mjeovita roba. Napredak kroz
povijest, naime, tek je neznatno utjecao na bitne zakone ovjekova postojanja; ba kao to se
nai kosturi vjerojatno ne mogu razlikovati od kostura naih predaka.
Pod rijeima ivotne potrebe mislim na sve ono to je, od svega to ovjek stjee vlastitim
naporima, otprva bilo ili je uslijed duge uporabe postalo tako vano za ljudski ivot da su
rijetki, ako je uope itko, bilo zbog divljatva, neimatine ili nazora, ikad pokuali biti bez
toga. Za mnoge stvorove postoji u tom smislu samo jedna potreba, hrana. Za prerijskog
bizona to je nekoliko centimetara uitne trave i voda za pie, ako ne trai jo i zaklon ume
ili sjenu kakva brda. Nijedno surovo stvorenje ne zahtijeva vie od hrane i zaklona. ivotne
potrebe ovjeka u ovom podneblju mogu se, prilino precizno, razvrstati pod stavke hrane,
zaklona, odijevanja i ogrjeva; jer tek kad smo osigurali potonje spremni smo latiti se pravih
ivotnih problema u slobodi i s izgledima za uspjeh. ovjek nije izumio samo kue nego i
odjeu i kuhanu hranu; i moda je iz sluajnog otkria topline vatre i njene kasnije uporabe,
u poetku raskoi, potekla dananja potreba da se uz nju sjedi. Promatramo make i pse
kako poprimaju istu tu drugu prirodu. Pravim zaklonom i odijevanjem propisno zadravamo
vlastitu unutarnju toplinu, ali zar se ne bi moglo rei da sa suvikom istih, ili ogrjeva, to jest

22

s vanjskom toplinom veom od nae unutarnje, zapravo poinje kuhanje? Prirodoslovac

Darwin kae za itelje Ognjene zemlje da se vidjelo kako, dok njegovoj druini, dobro
odjevenoj i posjednutoj blizu vatre, nipoto nije bilo pretoplo, tim nagim divljacima, koji su
bili malo podalje, znoj curi u potocima i da se ivi pre. Za uroenika u Novoj Holandiji(20)
tako vele da bez posljedica hoda nag, dok Europljanin drhti u svojoj odjei. Je li nemogue
spojiti otvrdnulost tih divljaka s intelektualnou civilizirana ovjeka? Prema Liebigu,(21)
ljudsko tijelo je pe, a hrana je gorivo koje odrava unutarnje izgaranje u pluima. Po
hladnom vremenu jedemo vie, po toplome manje. ivotinjska toplina rezultat je sporog
izgaranja, a bolest i smrt nastupaju kad je izgaranje prebrzo, ili kad zbog manjka goriva ili
pak zato to slabo vue vatra utrne. Dakako, ivotnu toplinu ne treba pobrkati s vatrom, ali
toliko o analogiji. ini se stoga, prema gornjem popisu, da je izraz ivotinjski ivot gotovo
istoznaan izrazu ivotinjska toplina; jer dok se hrana moe smatrati gorivom koje odrava
vatru u nama a gorivo slui samo da se ta hrana pripremi ili da se povea toplina naih
tijela dodavanjem izvana zaklon i odijevanje takoer slue iskljuivo tome da zadre tako
stvorenu i apsorbiranu toplinu.
Glavna je, dakle, potreba naih tijela da se odre toplima, da odre ivotnu toplinu u nama.
Kakve samo napore shodno tome poduzimamo ne samo oko hrane, odijevanja i zaklona nego
i oko svojih postelja, koje su nae spavaice, robei ptija gnijezda i prsa da bismo pripremili
taj zaklon unutar zaklona, kao to krtica sebi prostire leaj od trave i lia na dnu svoje
duplje! Ubog ovjek sklon je poaliti se da je ovo hladan svijet; a hladnoi, ne manje fizikoj
nego drutvenoj, izravno pripisujemo vei dio svojih boljki. Ljeto, u nekim podnebljima,
omoguuje ovjeku neku vrstu elizejskog ivota. Ogrjev mu je, osim za kuhanje hrane, tada
nepotreban; sunce mu je vatra, a mnogi su plodovi njime dovoljno skuhani, dok je hrana u
pravilu raznolikija, do nje je lake doi, a odijevanje i zaklon su posve ili napola nepotrebni.
U dananje doba i u ovoj zemlji, kao to sudim iz svog iskustva, nekoliko alatki, no, sjekira,
lopata, take itd., a za studioznije jo i svjetiljka, pisai pribor, pristup nekolikim knjigama,
svrstavaju se tik do potreptina te se odreda mogu nabaviti po triavoj cijeni. Pa ipak neki,
koji nisu mudri, odlaze na drugu stranu globusa, u barbarske i nezdrave krajeve te se na
deset ili dvadeset godina posveuju trgovini kako bi mogli ivjeti to jest sauvati ugodnu
toplinu i napokon umrijeti u Novoj Engleskoj. Luksuzno bogati ne uvaju samo ugodnu
toplinu nego i neprirodnu vruinu; kao to natuknuh maloas, oni se kuhaju, naravno a la
mode.
Veina luksuza, kao i mnoge takozvane ivotne udobnosti, ne samo da nisu prijeko potrebni
nego tvore istinske zapreke uzdizanju ovjeanstva. S obzirom na rasko i komfor,

23

najmudriji su oduvijek vodili jednostavniji i oskudniji ivot nego siromani. Drevni filozofi,
kineski, indijski, perzijski i grki, bijahu sloj od kojega nitko nije bio siromaniji u izvanjskim
bogatstvima i nitko bogatiji u unutarnjima. O njima ne znamo mnogo. Neobino je i to
uope znamo o njima koliko znamo. Isto vrijedi za novije reformatore i dobroinitelje njihova
soja. Nitko ne moe biti nepristran ili mudar promatra ljudskog ivota ako ne stoji na
povoljnom poloaju koji bismo mi nazvali dobrovoljnim siromatvom. Plod je luksuznog
ivota luksuz, bilo u poljodjelstvu, trgovini, knjievnosti ili umjetnosti. Danas ima predavaa
filozofije, ali ne i filozofa. No krasno je predavati, jer je neko bilo krasno ivjeti. Biti
filozofom ne znai samo imati istanane misli, ak niti zasnovati kolu, nego ljubiti mudrost
toliko da se ivi prema njezinu diktatu, ivot jednostavnosti, neovisnosti, velikodunosti i
uzdanja. Znai to rjeavati neke ivotne probleme, ne samo teorijski nego i praktino.
Uspjeh velikih uenjaka i mislilaca obino je dvorjanski uspjeh, ne kraljevski, ne muevan.
Oni se snalaze kako bi ivjeli tek prilagoeno, zapravo kao njihovi oevi, i ni u kojem smislu
nisu praoci plemenitijeg soja ljudi. Ali zato se ljudi uvijek izrouju? Zbog ega obitelji
propadaju? to je to u luksuzu to omlitavljuje i unitava narode? Jesmo li sigurni da u naim
ivotima nema nieg od toga? Filozof je ispred svoga vremena ak i po izvanjskom obliku
svoga ivota. Ne hrani se, ne konai, ne odijeva niti grije kao njegovi suvremenici. Kako
ovjek moe biti filozof a ne odravati svoju ivotnu toplinu boljim metodama nego drugi
ljudi?
Kada se ovjek ugrije na nekoliko naina koje sam opisao, to zatim eli? Zacijelo ne jo
istovrsne topline, kao to su izdanija i bogatija hrana, vea i raskonija kua, otmjenija i
obilnija odjea, ea, stalnija i vrua vatra i tome slino. Kad je stekao te stvari koje su
nune za ivot, postoji i druga alternativa nego da stjee suvinosti, a ta je da se odvai na
ivot sada kad mu je poeo dopust od skromnije rabote. Tlo je, ini se, pogodno za sjeme, jer
je ono potjeralo korijen nanie, a sada takoer s pouzdanjem moe potjerati izdanak uvis.
Zato se ovjek tako vrsto ukorijenio u zemlji nego da se u istom razmjeru moe uspeti u
nebesa? Jer, plemenitije biljke cijene se po plodu to ga na koncu donose u zraku i svjetlosti,
daleko od tla, i s njima se ne postupa kao sa skromnijim jestivim biljkama koje se, makar
mogu biti dvogodinje, uzgajaju samo dok ne usavre korijen, pa se esto u tu svrhu posijeku
pri vrhu tako da ih veina nee niti prepoznati u doba cvatnje.
Ne kanim propisivati pravila snanim i junanim naravima, koje e gledati svoja posla bilo
na nebu ili u paklu, a moda e i graditi veliajnije i troiti rasipnije od najbogatijih a da
nikad ne osiromae, jer ne znam kako oni ive ako uope takvi postoje, kao to se sanja;
niti onima koji nalaze ohrabrenje i nadahnue upravo u sadanjem stanju stvari te ga

24

njeguju s blagou i oduevljenjem ljubavnika a meu njih donekle ubrajam i sebe; ne

govorim onima koji su dobro namjeteni, u kakvim god okolnostima, a oni znaju jesu li dobro
namjeteni ili nisu, nego poglavito veini ljudi koji su nezadovoljni i dokono se ale na teinu
svoga usuda ili vremena, a mogli bi ih popraviti. Ima nekih koji se ale najustrije i
najneutjenije od svih, jer oni, kau, ispunjavaju svoju dunost. Na umu takoer imam onaj
prividno bogat, ali zapravo najstranije osiromaen sloj, koji je zgrnuo ljaku, ali ne zna kako
da je upotrijebi ili je se rijei, i tako samome sebi kuje zlatne ili srebrne okove.
Ako bih pokuao ispripovijedati kako sam prolih godina elio provesti svoj ivot, vjerojatno
bih iznenadio one moje itatelje koji su donekle upoznati s njegovim pravim razvojem, a
svakako bih zapanjio one koji o njemu ne znaju nita. Tek u natuknuti neke djelatnosti
kojima bijah posveen.
Po svakom vremenu, u svako doba dana i noi, elio sam unaprijediti dani trenutak i usto ga
zarezati na svome tapu; stajati na stjecitu dviju vjenosti, prolosti i budunosti, koje je
upravo sadanji trenutak; dotaknuti tu crtu. Oprostit ete mi na ponekim nejasnoama, jer u
mome je bavljenju vie tajni no u onome veine ljudi, a ipak ih ne uvam hotimino, nego su
neodvojive od same njegove naravi. Rado bih rekao sve to o tome znam te nikad ne bih na
svoja vrata napisao Pristup zabranjen.
Davno sam izgubio psa tragaa, konja riana i grlicu, i jo tragam za njima. Mnogim sam
putnicima govorio o njima, opisujui njihove putanje i zov na koji se odazivaju. Susreo sam
jednog ili dvoje koji su uli psa i toptanje konja te su ak vidjeli grlicu gdje nestaje iza
oblaka; i inilo se da ih toliko eznu nai kao da su ih sami izgubili.
Preduhitriti ne samo svitanje i zoru nego, ako je mogue, i samu prirodu! Koliko sam se
jutara, ljeti i zimi, prije no to se ijedan susjed bavio svojim poslom, ja bavio svojim! Nema
sumnje, mnogi moji sumjetani sreli su me na povratku s te rabote, seljaci koji u sumrak
kreu za Boston ili drvosjee to odlaze na posao. Nikada, dodue, nisam fiziki pripomogao
Suncu da svane, ali bilo je izvanredno vano samo prisustvovati svitanju.
Toliko jesenjih, da, i zimskih dana, provedenih izvan grada, u nastojanju da ujem to je u
vjetru, da ujem to i hitro ponesem! U to sam malne utopio sav imutak i izgubio dah hitajui
mu ususret. Da se to ticalo ikoje politike stranke, moete biti sigurni da bi vijest osvanula
meu prvima u Gazzetteu. U drugim bih prilikama gledao s promatranice na kakvoj litici ili
drvetu da brzojavim neki novi dolazak, ili bih uveer na vrhu brda iekivao da se nebo
spusti kako bih neto uhvatio, premda nikad nisam uhvatio mnogo, a i to bi se poput mane

25

iznova rastopilo na suncu.

Dugo sam izvjetavao za jedne novine, ne osobito velike naklade, iji urednik jo nije naao
prikladnim otiskati veinu mojih priloga te sam se, kao to je s piscima i preesto sluaj,
zaludu trudio. U ovom je sluaju, meutim, moj trud bio samome sebi nagrada.
Niz godina bio sam samozvani nadglednik snjenih meava i kinih oluja, i svoju sam
dunost predano obavljao; nadzirao sam, ako ne glavne ceste, a ono umske staze i sve
poprene putove, odravajui ih otvorenima, a klance premoivao i inio ih prohodnima u
sva doba; utabanost je pak svjedoila o njihovoj upotrebljivosti.
Pazio sam na divlje mjesno blago, koje je predanim pastirima zadavalo popriline muke
preskaui ograde, a na oku sam drao i slabo posjeene zakutke imanja, premda nisam
uvijek znao rade li toga dana Jonas ili Salomon na odreenom polju; to me se nije ticalo.
Zalijevao sam crvene borovnice, divlje trenje i koprivi, crvene borove i crne jasenove,
bijelu lozu i ute ljubice, koje bi za sunih sezona inae moda bile usahnule.
Ukratko, dugo sam se time bavio (mogu to kazati bez hvastanja), vjerno gledajui svoja
posla, dok nije poelo postajati sve oitije da moji sumjetani nisu voljni uvrstiti me na popis
gradskih slubenika niti moje namjetenje uiniti sinekurom s umjerenim primanjima. Moji
rauni, za koje se mogu zakleti da sam ih savjesno vodio, nisu tovie nikad bili slubeno
pregledani, jo manje prihvaeni, a jo manje plaeni i namireni. Nisam, meutim, niti udio
za tim.
Nedavno je jedan Indijanac lutalica doao pred kuu poznatog odvjetnika u mome susjedstvu
prodavati koare. elite li kupiti koare? upitao je. Ne, ne elimo, glasio je odgovor.
to! uzviknuo je Indijanac izlazei kroz vrata, zar nas mislite izgladnjeti? Vidjevi kako
njegovim revnim bijelim susjedima dobro ide kako odvjetnik samo mora smisliti dokaze i,
nekom arolijom, slijede bogatstvo i ugled rekao je sebi: ui u u posao, plest u koare,
to je neto to znam. Mislei da e, kad napravi koare, obaviti sve, a na bijelcu e biti da ih
kupuje. Nije otkrio da ih treba napraviti tako da budu vrijedne neijeg truda, ili barem
navesti druge da misle tako, ili napraviti neto drugo to e im se isplatiti kupiti. I ja sam
svojedobno pleo koare tanane grae, ali ne tako da bi se ikome isplatilo da ih kupi. No u
svome sluaju nisam smatrao nita manje vrijednim da ih pletem, a umjesto da prouavam
kako navesti ljude da kupuju moje koare prouavao sam kako izbjei nunost da ih
prodajem. ivot to ga ljudi hvale i smatraju uspjenim samo je od jedne vrste. Zato bismo
ijednu vrstu preuveliavali na raun ostalih?

26

Ustanovivi da mi moji sugraani po svoj prilici nee ponuditi odaju u sudnici, niti kakvu
kapelaniju ili ivot bilo gdje drugdje, nego da se moram snai sm, okrenuo sam se
iskljuivije no ikad umi, gdje su me bolje poznavali. Odluio sam smjesta ui u taj posao i ne
ekati da prikupim uobiajeni kapital, koristei se oskudnim sredstvima koja sam ve imao.
Cilj moga odlaska na jezero Walden nije bio ni jeftin ni ugodan ivot, nego voenje privatnog
posla s najmanje prepreka; biti sprijeen u njegovu izvravanju zbog manjka zdravog
razuma, malo poduzetnosti i poslovnog dara doimalo se ne toliko tunim koliko budalastim.
Uvijek sam nastojao stei stroge poslovne navike; one su svakom ovjeku nune. Ako
trgujete s Nebeskim carstvom,(22) onda e vam mala poslovnica na obali, u nekoj salemskoj
luci, biti dovoljan posjed. Izvozit ete robu koju vaa zemlja moe namaknuti, isto domae
proizvode, mnogo leda i borove grae te malo granita, uvijek u domaim teretnjacima. Bit e
to valjan pothvat. Nadgledati osobno svaku pojedinost; biti u isti mah peljar i kapetan,
vlasnik i osiguravatelj, kupovati i prodavati i voditi raune; itati svako primljeno pismo,
pisati ili itati svako poslano pismo; danju i nou nadzirati istovar uvezene robe; biti na
mnogim dijelovima obale gotovo u isto vrijeme esto e najvredniji teret biti iskrcan na
obali Jerseyja biti vlastiti telegraf, neumorno promatrajui obzor, dozivati sve brodove u
prolazu koji se kreu prema obali; osiguravati stalnu otpremu robe za opskrbu tako
udaljenog i neumjerenog trita; redovito se obavjetavati o stanju na tritu, o izgledima za
rat ili mir posvuda te predviati tenje u trgovini i civilizaciji koristei se rezultatima svih
istraivakih ekspedicija, sluei se novim prolazima i usavrenjima u pomorstvu
prouavati karte, utvrivati poloaj grebena, novih svjetionika i plutaa, i uvijek iznova
ispravljati logaritamske tablice, jer se zbog pogreke nekog raunatelja brod koji je trebao
uploviti u prijateljsku luku esto slomi na stijeni sjetimo se stranoga La Prouseova(23)
udesa biti ukorak s opom znanou i prouavati ivote svih velikih otkrivaa i pomoraca,
velikih pustolova i trgovaca, od Hanona(24) i Feniana do naih dana; konano, s vremena
na vrijeme popisati zalihe, da doznate kako stojite. Rije je o raboti koja ovjekove
sposobnosti stavlja na kunju o problemima dobiti i gubitka, udjela, odbitka tare i
svakojakih procjena, koji iziskuju ope znanje.
Drao sam da bi jezero Walden bilo dobro mjesto za posao, ne samo zbog eljeznice i
trgovine ledom; ono nudi prednosti koje ne bi bilo razborito oglaavati; dobra je luka i dobar
temelj. Nema tu movara Neve koje bi trebalo zatrpati, premda posvuda morate graditi na
stupovima koje ste sami zabili. Govori se da bi plima, uz zapadni vjetar i led na Nevi,
zbrisala Petrograd s lica zemlje.

27

Kako je u taj posao trebalo ui bez uobiajenoga kapitala, moda nee biti lako naslutiti
odakle je valjalo nabaviti ta sredstva, svejednako nuna za svaki takav pothvat. Koliko je do
odjee, da odmah prijeemo na praktini dio pitanja, moda smo prilikom njene nabave
ee voeni ljubavlju prema novome i obzirima prema mnijenjima ljudi negoli istinskom
korisnou. Neka se onaj tko ima posla prisjeti da je svrha odjee, prvo, zadrati ivotnu
toplinu, i drugo, u ovom stanju drutva, prekriti golotinju, i moi e procijeniti koliki dio bilo
kakva nunog ili vanog posla moe obaviti a da ne uveava svoju garderobu. Kraljevi i
kraljice koji neko odijelo odjenu tek jedanput, makar ga za njihova velianstva izradio kakav
kroja ili krojaica, ne poznaju udobnost noenja odijela koje pristaje. Nisu nita bolji od
drvenih stalaka o koje se vjea ista odjea. Svakim danom nae se ruho sve vie sljubljuje s
nama, prima otisak nositeljeva znaaja, dok ne stanemo oklijevati da ga odbacimo bez
odugovlaenja, lijenikih pomagala i stanovitih sveanosti kao kad je posrijedi nae tijelo.
Nikada nijednog ovjeka nisam potovao manje zbog zakrpe na njegovoj odjei; a siguran
sam da se obino vema udi imati pomodnu, ili barem istu i nezakrpanu odjeu, negoli
istu savjest. No ak i ako poderotina nije zakrpana, najgori porok koji se time odaje jest
nesmotrenost. Katkad iskuavam svoje poznanike ovakvim upitima: tko bi nosio zakrpu, ili
makar samo dva dodatna ava preko koljena? Veina se ponese kao da vjeruje da bi njihovi
ivotni izgledi bili uniteni ako bi to sebi dopustili. Bilo bi im lake odepati do grada
slomljene noge nego poderanih hlaa. Nastradaju li nekom gospodinu noge, to se esto
moe popraviti; no ako slina nezgoda zadesi njegove nogavice, onda tome nema pomoi; jer
on dri do onoga to se uvaava, a ne do onoga to je ustinu uvaavanja vrijedno. Poznajemo
tek nekolicinu ljudi, a silno mnotvo kaputa i hlaa. Odjenite neko strailo u svoje zadnje
rublje, a vi stanite do njega razodjeveni tko ne bi prvi pozdravio strailo? Prolazei neki
dan kukuruzitem, u blizini eira i kaputa na kolcu, prepoznao sam vlasnika imanja. Bio je
tek neto ofucaniji nego kad sam ga posljednji put vidio. uo sam za psa koji je lajao na
svakog neznanca koji bi se pribliio zemljitu njegova gazde, ali bi ga nagitat lako utiao.
Zanimljivo je pitanje do koje bi mjere ljudi zadrali svoj poloaj kad bi bili lieni odjee. Biste
li u takvom sluaju mogli za svaku skupinu civiliziranih ljudi sa sigurnou rei koji od njih
pripada najuglednijem sloju? Kada se u svojim pustolovinama oko svijeta, od istoka prema
zapadu, u azijskoj Rusiji pribliila domovini, Madam Pfeiffer(25) kazala je da je osjetila
potrebu da presvue putnu haljinu kad je pola na sastanak s vlastima, jer je sada bila u
civiliziranoj zemlji, gdje se o ljudima sudi prema njihovoj odjei. ak i u gradovima nae
demokratske Nove Engleske sluajno posjedovanje bogatstva i njegovo oitovanje u odjei i
opremi donosi vlasniku gotovo sveope potovanje. No oni koji takvo potovanje iskazuju,
koliko god brojni bili, nisu drugo do pogani te im treba poslati misionara. Odjea je usto

28

uvela ivanje, posao koji se moe nazvati beskrajnim; barem enska haljina nikad nije
zgotovljena.
ovjek koji je najzad naao neto da radi nee trebati novo odijelo za taj rad; dostajat e mu
stara odjea koja je tko zna otkad na tavanu skupljala prainu. Stare cipele sluit e junaku
dulje nego to su sluile njegovom slugi ako junak uope ima slugu bosa stopala starija
su od cipela i njemu e biti dovoljna. Samo oni koji idu na veernja primanja i u legislature
moraju imati nove kapute, kapute koje e mijenjati esto koliko se mijenja i ovjek u njima.
No, ako su mi za tovanje Boga prikladni moja jakna i hlae, moj eir i cipele, oni e biti
dovoljni, zar ne? Tko je ikad vidio svoju staru odjeu svoj stari kaput, doista iznoen,
rainjen na prvotne elemente tako da ne bi bilo milosrdno djelo darovati ga nekom
siromanijem momku, koji e ga moda darovati nekom jo siromanijem, ili da kaemo
bogatijem, kojemu bi dostajalo i manje? Velim, uvajte se svake rabote koja iziskuje novu
odjeu, a ne novog nositelja odjee. Ako ovjek nije nov, kako da mu pristane nova odjea?
Ako je pred vama bilo kakva zadaa, pokuajte je obaviti u staroj odjei. Svim ljudima ne
treba neto ime e raditi, nego to e raditi, ili prije to e biti. Moda ne bismo nikada
trebali nabavljati novo odijelo, ma koliko ono staro bilo pohabano ili prljavo, dok nas nai
postupci, nai pothvati ili nekovrsni plov nisu naveli da se u starome osjeamo kao novi ljudi
te bi zadrati ga bilo kao drati novo vino u starim bocama. Doba naeg mitarenja, kao i u
ptica, mora biti kriza u naem ivotu. Gnjurac se povlai na osamljena jezera da ga ondje
provede. Tako i zmija odbacuje svoj svlak i gusjenica svoje crvoliko ruho, unutarnjim radom i
irenjem; jer odjea je tek najizvanjskija pokoica i smrtni ovoj. Inae emo se zatei gdje
jedrimo pod lanim bojama te e nas na koncu neumitno degradirati vlastito mnijenje, kao i
ono ovjeanstva.
Navlaimo jedan odjevni predmet za drugim, kao da rastemo poput egzogenih biljaka
pomou izvanjskih dodataka. Naa vanjska, a esto i tanka i nestvarna odjea naa je
epiderma, iliti lana koa, koja ne sudjeluje u naem ivotu te se tu i tamo moe svui bez
kobnih posljedica; nae deblje ruho, to ga stalno nosimo, na je stanini ovoj odnosno kora;
no koulje su nam floem, odnosno prava kora, koja se ne moe ukloniti a da se ovjeka ne
odere i tako uniti. Vjerujem da sve rase u neka godinja doba nose neto to odgovara
koulji. Poeljno je da ovjek bude odjeven tako jednostavno da moe u mraku poloiti ruke
na sebe i da ivi u svakom pogledu tako jedro i pripravno da moe, ako neprijatelj zauzme
grad, poput starog filozofa(26) ietati kroz gradske dveri praznih ruku i bez straha. Dok
jedan debeo komad odjee, u veini sluajeva, vrijedi koliko i tri tanka, a jeftina odjea moe
se nabaviti po cijenama koje e doista odgovarati kupcima; dok se za pet dolara moe kupiti

29

debeo kaput koji e trajati jednako toliko godina, debele hlae za dva dolara, par izama od
kravlje koe za dolar i pol, ljetnieir za etvrt dolara i zimska kapa za ezdeset dva i pol
centa, ili bolja nainjena kod kue po beznaajnoj cijeni, gdje bi netko bio tako siromaan,
odjeven u takvo ruho, koje je sm zaradio, a da se ne bi ondje nalo mudrih ljudi koji bi mu
iskazivali potovanje?
Kad zatraim komad odjee odreenog oblika, moja mi krojaica ozbiljno kae: Danas ih
tako ne prave, ne naglaavajui uope kako je rije o njima, kao da navodi neosoban
autoritet poput Parki, i bude mi teko dati skrojiti ono to elim jer ona naprosto ne moe
vjerovati da ja mislim ono to kaem, da sam tako drzak. Kad ujem tu proroansku reenicu
naas utonem u misli, naglaavajui u sebi svaku rije zasebno kako bi joj dokuio smisao,
kako bih otkrio do kojeg su stupnja srodnosti oni povezani sa mnom i kakav to autoritet
mogu imati u pitanju koje me se tako blisko tie; te sam naposljetku naveden da joj
odgovorim jednako zagonetno, bez iole veeg isticanja njih Istina, donedavno ih nisu
tako pravili, ali sada to ine. Od kakve joj je koristi uzimanje mjera ako ne odmjerava moj
znaaj, nego samo irinu mojih ramena, kao da je posrijedi stalak za vjeanje kaputa? Ne
tujemo mi ni Gracije ni Parke, nego Modu. Ona s punim autoritetom prede, tka i ree.
Glavni majmun u Parizu natakne putniku kapu i svi majmuni u Americi uine isto. Katkad
gubim nadu da u uz pomo ljudi ikada dobiti ita jednostavno i iskreno na ovome svijetu.
Trebalo bi ih najprije provui kroz snaan tijesak, istisnuti iz njih stare nazore tako da se ne
uzmognu uskoro opet osoviti na noge; a i onda bi se u drutvu naao netko s crvom u glavi,
ispiljenim iz tko zna kad poloenog jajeta, jer takve stvari ne zatire ni vatra, pa e vam trud
biti uzaludan. Neemo ipak zaboraviti da nam je egipatsku penicu namrla jedna mumija.
Sve u svemu, mislim da se ne moe tvrditi kako se odijevanje u ovoj ili ikojoj zemlji uzdiglo
na dostojanstvo umjetnosti. Danas se ljudi snalaze i nose ono do ega mogu doi. Poput
brodolomnika, stavljaju na se ono to nau na alu, pa se s male razdaljine, bilo prostorne ili
vremenske, smiju maskaradi onih drugih. Svaki narataj smije se staroj modi, ali pobono
slijedi novu. Zabavlja nas pogled na ruho Henrika VIII ili kraljice Elizabete, ba kao da
pripada kralju i kraljici Kanibalskih otoka. Svako je ruho bijedno ili groteskno kada nije na
ovjeku. Samo ozbiljno oko koje iz njega viri i estit ivot proveden u njemu zauzdavaju
smijeh i posveuju bilo iju nonju. Neka harlekina spopadnu grevi i tom e raspoloenju
morati posluiti i njegovo ruho. Kad vojnika pogodi topovsko tane, dronjci su jednako pristali
kao i grimiz.
Zbog djetinjaste i divljake sklonosti mukaraca i ena prema novim uzorcima toliki drhte i

30

zirkaju kroz kaleidoskope ne bi li otkrili odreenu figuru to je ovaj narataj danas iziskuje.
Proizvoai su nauili da je taj ukus samo stvar hira. Od dvaju uzoraka koji se razlikuju
samo po nekoliko niti odreene boje vie ili manje, jedan e biti smjesta prodan a drugi
leati na polici, premda se esto dogodi da nakon isteka sezone potonji doe u modu. U
usporedbi s time, tetoviranje nije tako jezovit obiaj kakvim ga se opisuje. Nije barbarsko
naprosto stoga to otisak dopire pod kou i nepreinaiv je.
Ne mogu vjerovati da je na tvorniki sustav najbolji nain na koji ljudi mogu doi do odjee.
Poloaj radnika sve je vie nalik na onaj u Engleskoj; a tome se nije uditi budui da, koliko
sam uo i primijetio, glavni cilj nije taj da se ovjeanstvo valjano i poteno odjene, nego
neosporno da se cehovi obogate. Ljudi na koncu pogode samo ono to ciljaju. Stoga im je,
makar odmah promaili, bolje da ciljaju na neto visoko.
Koliko je do zaklona, neu poricati da je to danas ivotna nunost, premda ima primjera ljudi
koji su se za dugih razdoblja bez njega snali u zemljama hladnijim no to je ova. Samuel
Laing(27) kae da e Laponac u svojoj konoj odjei i konoj vrei koju navlai preko glave i
ramena spavati iz noi u no na snijegu na hladnoi koja bi svakoga u bilo kakvoj vunenoj
odjei stajala ivota. Vidio ih je gdje tako spavaju. Pa ipak dodaje: Oni nisu otporniji od
drugih ljudi. No ovjek vjerojatno nije ivio dugo na zemlji prije nego to je otkrio
pogodnost kue, udobnosti doma, a taj se izraz prvotno moda vie odnosio na zadovoljstva
kue negoli obitelji; premda su ona zacijelo krajnje ograniena i povremena u podnebljima
gdje je kua u naim mislima povezana poglavito sa zimom ili kinom sezonom, dok je dvije
treine godine, izuzev kao suncobran, nepotrebna. U naem je podneblju ona neko bila
gotovo iskljuivo pokrov za no. U indijanskim je novinama vigvam bio simbol jednodnevnog
pjeaenja, a niz istih urezan ili naslikan na kori drveta oznaavao je koliko su se puta
utaborili. ovjek nije sazdan tako velikih udova i kran da ne bi morao suziti svoj svijet i
obzidati se u prostoru prikladnom za se. Isprva je bio nag i boravio napolju, no premda je to
bilo ugodno za mirna i topla vremena, danju, kina sezona i zima, da i ne govorimo o arkom
suncu, moda bi bili zatrli njegov soj u zametku da nije pohitao zatititi se zaklonom kue.
Adam i Eva su se prema legendi zaogrtali sjenicom prije druge odjee. ovjek je elio dom,
mjesto topline ili udobnosti, najprije tjelesne topline a onda i topline uvstava.
Moemo zamisliti vrijeme u kojemu se, dok je ljudski rod bio u povojima, neki poduzetni
smrtnik uuljao u jamu u stijeni da potrai utoite. Svako dijete do neke mjere poinje svijet
iznova i voli ostajati vani, ak i po vlazi i hladnoi. Igra se kue, kao i konja, jer ima nagon za
tim. Tko se ne sjea zanimanja s kojim je, kao malian, promatrao poloito stijenje ili svaki

31

prilaz pilji? Bijae to naravna enja onoga udjela naega najprimitivnijeg pretka koji je jo
preivio u nama. Od pilje uznapredovali smo do krovova od palmova lia, od kore i
busenja, od istkana i razapeta platna, od trave i slame, od dasaka i indre, od kamenja i
opeke. Napokon, mi ne znamo to znai ivjeti pod vedrim nebom, i na je ivot kuanski u
vie smislova nego to mislimo. Velika je udaljenost od ognjita do polja. Moda bi bilo dobro
kad bismo vie svojih dana i noi provodili bez ikakve zapreke izmeu sebe i nebeskih tijela,
kad pjesnik ne bi toliko zborio pod krovom niti svetac ondje boravio predugo. Ptice ne
pjevaju u piljama, niti golubovi gaje svoju nevinost u golubinjacima.
Meutim, naumi li tko izgraditi kuu za boravak, prilii mu upregnuti neto jenkijevske
dovitljivosti kako se na koncu ne bi umjesto u kui zatekao u ubonici, labirintu bez kljua,
muzeju, sirotitu, zatvoru ili raskonom mauzoleju. Razmotrite najprije koliko je oskudan
zaklon apsolutno potreban. Viao sam u ovom gradu Indijance Penobscot kako ive u
atorima od tanke pamune tkanine dok je snijeg oko njih bio dubok gotovo stopu, i pomislio
sam kako bi im bilo drago da je jo dublji da zadri vjetar. Neko, dok me pitanje kako
poteno zaraditi za ivot a da mi ostane sloboda za vlastita bavljenja muilo jo vie nego
danas, jer sam u meuvremenu naalost pomalo otvrdnuo, znao sam uz eljezniku prugu
vidjeti velik sanduk, dugaak dva a irok jedan metar, u koji su radnici nou stavljali alat
pod bravu; to me navelo na pomisao da bi svatko u stisci mogao sebi pribaviti takav za jedan
dolar, prosvrdlati u njemu nekoliko rupa da bi u nj barem dopirao zrak, zavui se unutra za
kie i nou, spustiti poklopac te tako imati slobodu u ljubavi i biti slobodan u dui. To se nije
doimalo kao najgora, a nipoto kao alternativa vrijedna prezira. Mogli biste unutra ostati
dokle god vas je volja te kad god ustanete izii napolje a da vas nikakav gazda ili kuevlasnik
ne salijee radi najamnine. Mnogi se ovjek nasmrt mui da plati najamninu za vei ili
raskoniji sanduk, a u takvom se sanduku ne bi nasmrt smrznuo. Uope se ne alim.
Ekonomija je predmet koji doputa lakomislen pristup, ali ga ne moemo na taj nain rijeiti.
Udobna kua za snaan i krepak soj, koji je veinom ivio na otvorenom, ovdje se neko
podizala gotovo iskljuivo od materijala to mu ga je dobavljala priroda. Gookin, koji je bio
nadzornik Indijanaca pod upravom kolonije Massachusettsa, godine 1674. napisao je:
Njihove najbolje kue pokrivene su vrlo uredno, vrsto i toplo, korom drvea oguljenom s
debala u doba kada se biljni sok penje, a od koje se pod pritiskom tekog drva, dok je zelena,
prave velike tanke plohe One prostije pokrivene su nekom vrsti rogoine te su takoer bez
razlike vrste i tople, ali ne tako dobre kao one prve Vidio sam neke, dvadeset ili trideset
metara dugake i deset metara iroke esto sam konaio u njihovim vigvamima i
ustanovio da su topli koliko i najbolje engleske kue. Dodaje da su obino bili nastrti
prostiraima, obrubljeni fino izvezenim hasurama i opskrbljeni raznim potreptinama.

32

Indijanci su napredovali dotle te su podeavali djelovanje vjetra pomou rogoine objeene

preko rupe na krovu koja se pomicala uzicom. Takva se nastamba u prvom redu gradila za
dan ili najvie dva te bi se obarala i podizala u nekoliko sati; svaka je obitelj posjedovala
svoju ili je u jednoj od njih imala vlastitu odaju.
Na primitivnom stupnju svaka obitelj posjeduje zaklon koji vrijedi kao najbolji te je dostatan
za njihove sirovije i jednostavnije potrebe; no mislim da neu pretjerati ako kaem da,
premda ptice nebeske imaju svoja gnijezda, lisice svoje jazbine a divljaci vigvame, u
modernome civiliziranom drutvu zaklon ne posjeduje vie od pola obitelji. U velikim
naseljima i gradovima, gdje civilizacija osobito prevladava, broj onih koji imaju zaklon tvori
tek sitan djeli cjeline. Ostali plaaju godinju dabinu za to vanjsko ruho sviju, koje je
postalo neophodno ljeti i zimi, kojim bi se moglo kupiti cijelo selo indijanskih vigvama, ali
koje sada pridonosi tome da ostanu siromani dokle god su ivi. Ne mislim ovdje ustrajati na
nedostatku unajmljivanja u usporedbi s posjedovanjem, ali oito je da divljak posjeduje svoj
zaklon jer ga on stoji toliko malo, dok civilizirani ovjek svoj obino unajmljuje jer sebi ne
moe priutiti da ga posjeduje; a na due staze ne moe sebi nita lake priutiti niti da ga
unajmi. No, odvratit e netko, pukim plaanjem te dabine ubogi civilizirani ovjek
osigurava sebi nastambu koja je palaa u usporedbi s divljakovom. Godinja najamnina od
dvadeset pet do stotinu dolara takva je tarifa u ovoj zemlji ovlauje ga da uiva u
blagodatima stoljetnog napretka, u prostranim stanovima, istoj boji i tapetama,
Rumfordovu kaminu, izolacijskoj buci, aluzinama, bakrenoj crpki, bravi na oprugu,
prostranom podrumu i mnogo emu drugom. No kako dolazi do toga da je onaj. za kojega se
kae da uiva u tim stvarima, tako esto siromaan civilizirani ovjek, dok je divljak, koji ih
nema, bogat kao divljak? Ako je utvreno da je civilizacija zbiljski napredak u ovjekovu
poloaju a ja mislim da jest, iako samo mudri razvijaju svoje prednosti mora se pokazati
da je proizvela bolje nastambe a da ih nije uinila skupljima; cijena pak neke stvari jest iznos
onoga to u nazvati ivotom potrebnim da se za nju razmijeni, trenutano ili na duge staze.
Prosjena kua u ovome kraju stoji moda osamsto dolara, a za prikupljanje te svote
potrebno je deset do petnaest godina ivota jednog radnika, ak i ako dotini nije optereen
s obitelji procijenimo li novanu vrijednost svaijeg rada na dolar dnevno, jer ako neki
primaju vie, drugi primaju manje tako da on obino mora provesti vie od pola ivota da
bi zaradio za svoj vigvam. Pretpostavimo li da umjesto toga plaa najamninu, to je tek
dvojben izbor izmeu dvaju zala. Bi li od divljaka bilo mudro da pod tim uvjetima zamijeni
svoj vigvam za palau?
Netko e moda naslutiti da gotovo cijelu prednost posjedovanja toga suvinog imetka kao

33

zalihe za budunost, koliko se pojedinca tie, svodim na namirivanje pogrebnih trokova. No

moda se od ovjeka ne iziskuje da sebe sahrani. To, meutim, ukazuje na vanu razliku
izmeu civilizirana ovjeka i divljaka; a nema sumnje da se cilja na nau dobrobit kad se od
ivota civiliziranih ljudi pravi institucija, u kojoj je ivot pojedinca uvelike progutan radi
ouvanja i usavrenja ivota rase. No elim pokazati uz koju se rtvu ta prednost danas
stjee i ukazati na to da bismo mogli ivjeti tako da osiguramo itavu tu prednost a da ne
trpimo nikakav nedostatak. to mislite kad kaete da siromah svagda imate uza se, ili da
oci jedoe kiselo groe pa djeci trnu zubi?
ivota mi moga, rije je Jahve Gospoda: nitko od vas nee vie u Izraelu ponavljati tu
poslovicu
jer, svi su ivoti moji, kako ivot oev tako i ivot sinovlji. I evo, onaj koji zgrijei, taj e
umrijeti.(28)
Kad promotrim svoje susjede, konkordske seljake, koji su dobrostojei barem koliko i ostali
slojevi, nalazim da su veinom rintali dvadeset, trideset ili etrdeset godina kako bi postali
stvarni vlasnici svojih imanja, koja su obino naslijedili s hipotekom ili pak kupili
pozajmljenim novcem a treinu toga kuluka moemo smatrati cijenom njihovih kua no
u pravilu ih jo nisu otplatili. Dodue, hipoteke katkad premauju vrijednost imanja, tako da
se i samo imanje pretvara u jednu veliku hipoteku, pa ipak se nae tko e ga naslijediti, a da
je s time, kao to kae, dobro upoznat. Obraam se prisjednicima i iznenaujem se kada
doznam da ne mogu istoga asa imenovati desetak osoba u gradu koje svoja imanja
posjeduju slobodno i isto. elite li upoznati povijest tih gospodarstava, raspitajte se u
bankama gdje su zaloena. ovjek koji je doista isplatio svoje imanje radom toliko je rijedak
da svi susjedi mogu uprijeti prstom na nj. Sumnjam da u Concordu ima troje takvih. Za
trgovce se veli da e velika veina, ak devedeset sedam od njih stotinu, zasigurno propasti,
a isto vrijedi za seljake. U pogledu trgovaca, meutim, jedan od njih umjesno tvrdi da znatan
dio njihovih neuspjeha zapravo nisu novani neuspjesi, nego je posrijedi naprosto neuspjeh u
ispunjavanju obveza, jer im je ono nezgodno; to e rei da je moralni karakter taj koji
propada. Ali to na stvar baca beskrajno gore svjetlo i k tome pokazuje da vjerojatno ni ostala
trojica ne uspijevaju spasiti duu, nego su moda bankrotirali u gorem smislu od onih koji
propadnu poteno. Bankrot i nepriznavanje duga odskone su daske s kojih se velik dio nae
civilizacije odrazuje i prekobacuje, no divljak stoji na nesavitljivoj dasci oskudice. Pa ipak,
sajam stoke u Middlesexu uspjeno se odrava svake godine, kao da svi spojevi poljodjelskog
stroja besprijekorno rade.

34

Seljak se trudi rijeiti problem uzdravanja formulom koja je sloenija od samog problema.
Da bi nabavio vezice za cipele, on pekulira stadima stoke. Krajnje vjeto postavio je zamku
s finom oprugom da bi uhvatio udobnost i neovisnost, a onda mu je, na povratku, vlastita
noga zapela u nju. Zbog toga je siromaan, a zbog slinog smo razloga svi mi siromani s
obzirom na tisuu udobnosti divljaka, premda smo okrueni luksuzom. Kao to pjeva
Chapman:
Lano ljudsko drutvo
jer radi zemne veliine
sve lagode nebeske u zrak se rijede.(29)
Kada pak seljak stekne kuu, on time moda nee biti bogatiji nego siromaniji te e biti da
je kua stekla njega. Optuba koju je Mom(30) iznio protiv kue koju je sazdala Minerva,
naime da je nije uinila pokretnom, ime bi se mogli izbjei loi susjedi, bila je, koliko je ja
shvaam, valjana, a moe se iznijeti i danas, jer su nae kue tako glomazan posjed te smo u
njima esto zatoeni, a ne skueni; loi susjedi koje valja izbjegavati, pak, jesu nae podle
naravi. Poznajem u ovome gradu barem jednu ili dvije obitelji koje, ve gotovo cijeli jedan
narataj, ele prodati svoju kuu u predgrau i nastaniti se u selu, ali nisu u tome uspjele i
samo e ih smrt izbaviti.
Pretpostavimo da veina napokon moe posjedovati ili unajmiti modernu kuu sa svim
njenim usavrenjima. Premda usavrava nae kue, civilizacija nije jednako usavrila ljude
koji ih imaju nastanjivati. Stvorila je palae, ali nije bilo tako lako stvoriti plemenitae i
kraljeve. A ako tenje civilizirana ovjeka nisu vrednije od divljakovih, ako je on vei dio
svoga ivota zaokupljen tek stjecanjem osnovnih potreptina i udobnosti, zato bi trebao
imati bolju nastambu nego onaj potonji?
No kako prolazi siromana manjina? Moda e se ustanoviti da su se, upravo u razmjeru u
kojemu su neki s obzirom na vanjske okolnosti postavljeni iznad divljaka, drugi srozali ispod
njega. Rasko jednog sloja nalazi protuteu u neimatini drugog. Na jednoj strani je palaa,
na drugoj su ubonica i tihi siromasi.(31) Nebrojeno mnotvo koje je gradilo piramide kao
grobnice faraona hranilo se enjakom, a mogue je da nisu niti dostojno ukopani. Zidar koji
dovrava vijenac na palai nou se moda vraa u kolibu koja ne vrijedi koliko vigvam.
Pogreno je pretpostaviti da se, u zemlji u kojoj postoje uobiajeni pokazatelji civilizacije,
poloaj znaajnog dijela stanovnika ne moe srozati kao u divljaka. Mislim sada na srozane
siromahe, a ne na srozane bogatae. Da bih to spoznao ne trebam gledati dalje od straara
koje posvuda obrubljuju nae eljeznike pruge, taj posljednji u nizu civilizacijskih

35

napredaka; gdje u svojim svakodnevnim etnjama vidim ljudska bia koja ive u svinjcima,
itave zime s otvorenim vratima radi svjetla, bez ikakve vidljive, esto ni zamislive hrpe
drva, dok su oblija starih i mladih trajno skvrena dugom navikom stezanja od hladnoe i
bijede, a razvoj svih njihovih udova i sposobnosti je zaprijeen. Svakako je poteno pogledati
taj sloj ijim su radom postignuta djela koja odlikuju ovaj narataj. Takav je, u veoj ili
manjoj mjeri, i poloaj radnika svih zanimanja u Engleskoj, koja je veliki radni logor svijeta.
Ili bih vas mogao uputiti na Irsku, koja se ubiljeuje kao jedna od bijelih ili prosvijeenih
toaka na zemljovidu. Suprotstavite fizike prilike Irca onima sjevernoamerikog Indijanca
ili stanovnika Junih mora, ili bilo koje druge primitivne rase prije nego to se srozala uslijed
dodira s civiliziranim ovjekom. Pa ipak, ne dvojim da su vladari tih naroda jednako mudri
kao i prosjeni meu civiliziranim vladarima. Njihov poloaj samo pokazuje s kakvom je
prljavtinom civilizacija spojiva. Jedva da sada trebam uputiti na radnike u naim junim
dravama koji prave glavne izvozne proizvode ove zemlje te su i sami glavni proizvod Juga.
No, da se ograniim na one za koje se tvrdi da ive u umjerenim okolnostima.
ini se da veina ljudi nikad nije razmislila o tome to je to kua, a zapravo su cijeloga ivota
nepotrebno siromani zato to misle da moraju imati kuu kakvu imaju njihovi susjedi. Kao
kad bi ovjek nosio kakav god mu kaput kroja saije ili se, postupno se ostavljajui eira
od palmova lia ili kape od svieva krzna, poalio na teka vremena jer ne moe sebi
priutiti da kupi krunu! Mogue je izumiti kuu jo udobniju i raskoniju od one koju imamo,
no ipak e se svi sloiti da ovjek ne moe sebi priutiti da je kupi. Hoemo li uvijek nastojati
stei vie takvih stvari, a ne ponekad biti zadovoljni s manje njih? Hoe li ugledni graanin
tako ozbiljno, poukom i primjerom, nauavati potrebu da mlad ovjek pribavi odreen broj
suvinih nazuvaka i kiobrana te praznih gostinjskih soba za prazne goste prije nego to
umre? Zato nam namjetaj ne bi bio jednostavan kao u Arapina ili Indijca? Kad pomislim na
dobroinitelje nae rase, koje slavimo kao glasnike s neba, donositelje boanskih darova
ovjeku, pred oima nemam nikakvu svitu u njihovoj pratnji niti kola puna pomodnog
pokustva. Ili to ako bih odobrio ne bi li to bilo jedinstveno odobrenje? da nam
namjetaj bude sloeniji od Arapinova u mjeri u kojoj smo mu mi moralno i intelektualno
nadmoni! Danas su nae kue njime natrpane i zakrene, a dobra bi domaica pomela vei
dio u jamu za smee, ne ostavivi svoj jutarnji posao nedovrenim. Jutarnji posao! Uz
rumenilo Aurore i Memnonovu(32) glazbu, to bi na ovom svijetu trebao biti ovjekov
jutarnji posao? Na svom sam stolu imao tri komada vapnenca, ali sam se uasnuo
ustanovivi da ih treba svakodnevno opraivati, dok je sve pokustvo moga uma jo
neopraeno, pa sam ih s gaenjem bacio kroz prozor. Kako sam onda mogao imati
namjetenu kuu? Radije bih sjedio na otvorenom, jer na travi se ne skuplja praina, osim

36

ondje gdje je ovjek razrovao tlo.

Rasipnici to ive u raskoi oblikuju modu koju stado tako revno slijedi. Putnik koji se
zaustavlja u takozvanim najboljim kuama to ubrzo otkriva, jer gostioniari ga dre za
Sardanapala,(33) a kad bi se prepustio njihovim njenim milostima ubrzo bi posve omlitavio.
Drim da smo u eljeznikom vagonu skloni vie potroiti na rasko nego na sigurnost i
udobnost, pa vlak, a da ih ne prua, prijeti postati nimalo boljim od dananjega salona, s
njegovim divanima, otomanima, suncobranima i stotinu drugih orijentalnih predmeta to ih
nosimo na Zapad sa sobom, izumljenih za haremske dame i mekune itelje Nebeskoga
carstva, ijih bi se imena nae eljade trebalo stidjeti poznavati. Radije bih sjedio na bundevi
i imao je cijelu za sebe nego se tiskao na barunastom jastuku. Radije bih se zemljom vozio
na volujskoj zaprezi i iao kamo me volja nego iao na nebo u otmjenom vagonu izletnikog
vlaka i cijelim putem udisao malariju.(34)
Sama jednostavnost i nagost ovjekova ivota u primitivno doba ukljuuju barem tu prednost
to je on jo bio tek posjetilac u prirodi. Kad bi se osvjeio hranom i snom, iznova bi
razmatrao svoje putovanje. Na ovom je svijetu takorei stanovao u atoru te je ili hodio
dolinama, ili prelazio ravnice ili se pak penjao na planinske vrhunce. Ali gle! ljudi su postali
oruem svoga orua. ovjek koji je samostalno ubirao plodove kad je bio gladan postao je
seljak, a onaj koji je radi zaklona stajao pod drvetom kuevlasnik. Vie ne logorujemo preko
noi, nego smo se nastanili na zemlji i zaboravili nebo. Kranstvo smo usvojili tek kao
usavrenu metodu agri-kulture. Za ovaj smo svijet podigli obiteljsku kuu, a za drugi
obiteljsku grobnicu. Najbolja umjetnika djela izraz su ovjekove borbe za osloboenjem od
toga poloaja, no naa umjetnost djeluje samo tako to taj niski poloaj ini udobnim a onaj
vii poloaj zaboravljenim. U ovome selu zapravo nema mjesta za lijepu umjetnost, ako nam
je neto od nje i namrijeto, jer nai ivoti, nae kue i ulice ne nude za nju pravo postolje.
Nema ni avla na koji bi se objesila slika ni police koja bi primila bistu nekog junaka ili
sveca. Kad pomislim kako se nae kue grade i isplauju, ili ne isplauju, i kako se vodi i
odrava njihova unutarnja ekonomija, pitam se kako pod ne popusti pod posjetiocem dok se
divi triavim uresima iznad kamina, pa ne propadne u podrum, do nekog vrstog i potenog,
makar zemnog temelja. Ne mogu a da ne primijetim kako je taj takozvani bogati i profinjeni
ivot neto to skoimice prihvaamo, i ne uspijevam uivati u lijepoj umjetnosti koja ga
ukrauje, jer mi je panja posve zaokupljena tim naskokom; jer pamtim da je najvei istinski
skok, izveden iskljuivo ljudskim miiima, ikad zabiljeen, onaj stanovitih Arapa lutalica,
koji su navodno preskoili sedam i pol metara na ravnom. Bez umjetne potpore, ovjek e se
nakon te udaljenosti zasigurno iznova prizemljiti. Prvo pitanje to sam ga u iskuenju

37

postaviti imaocu takva neprilinog imutka glasi: tko te podupire? Jesi li jedan od onih
devedeset sedmoro koji propadnu, ili od troje koji uspiju? Odgovori mi na ta pitanja, i onda
u moda pogledati tvoje trice i nai da su ukrasne. Kola pred konjem nisu ni lijepa ni
korisna. Prije nego to svoje kue uresimo lijepim predmetima valja nam ogoliti zidove i
valja nam ogoliti ivot a za temelj postaviti lijepo gospodarenje i lijepo ivljenje: ukus za
lijepo danas se najbolje njeguje na otvorenom, gdje nema ni kue ni kuegazde.
U svojoj udotvornoj providnosti, govorei o prvim naseljenicima ovoga mjesta, kojima je bio
suvremenik, stari Johnson(35) govori nam da se radi prvog zaklona ukapaju u zemlju pod
nekim obronkom pa, nabacujui zemlju visoko nad drvom, prave dimnu vatru uz tlo, na
najvioj strani. Nisu sebi pribavljali kue, kae on, dok im zemlja, blagoslovom Bojim,
nije donijela kruha za hranu, a etva je prve godine bila tako oskudna te bijahu dugo
primorani sasma tanko rezati kruh. Ministar Provincije Nove Nizozemske, piui 1650. na
nizozemskom da obavijesti one koji ele ondje zaposjesti zemlju, potanje tvrdi da oni u
Novoj Nizozemskoj, a osobito u Novoj Engleskoj, koji isprva nemaju sredstava da izgrade
imanje prema svojim eljama, u zemlji izdube etvrtastu jamu nalik na podrum, dva do dva i
po metra duboku, dugaku i iroku koliko smatraju prikladnim, unutra obloe zemlju drvom
pa obrube drvo korom stabala ili neim drugim da sprijee uruavanje zemlje; poploaju taj
podrum daskama a odozgo ga oplate da dobiju strop, gore podignu krov od oblica a oblice
prekriju korom ili busenjem, pa u tim kuama mogu dvije, tri ili etiri godine ivjeti na
suhom i toplom s cijelim obiteljima, pri emu se podrazumijeva da se u tim podrumima
postave pregrade prilagoene veliini obitelji. Imuni i vodei ljudi u Novoj Engleskoj, na
poecima kolonija, svoje su prve nastambe sazdali na taj nain zbog dvaju razloga: prvo, da
ne trate vrijeme na gradnju te da im u naredno doba ne uzmanjka hrane, i drugo, da ne
obeshrabre ubogo radnitvo koje su u silnom broju doveli iz domovine. U tri ili etiri godine,
kada su zemlju prilagodili poljodjelstvu, podigli su si ubave kue, potroivi na njih vie
tisua.
U takvom postupanju naih predaka bilo je barem naznaka razboritosti, kao da su se ravnali
prema naelu da najprije namire pree potrebe. No zadovoljavaju li se pree potrebe danas?
Kad pomislim sebi pribaviti takvu raskonu nastambu, bivam u tome odvraen, jer zemlja
jo, takorei, nije prilagoena ljudskoj kulturi, a mi smo jo primorani rezati svoj duhovni
kruh daleko tanje nego to su nai preci rezali svoj penini. Ne da bi svaki graevinski
ukras trebalo zanemariti, ak ni u najsurovijim vremenima; neka nam kue budu optoene
ljepotom ondje gdje dolaze u dodir s naim ivotom, kao ljuture koljaka, a ne natrpane
njome. Ali, avaj, bio sam u jednoj ili dvije i znam ime su optoene.

38

Iako se nismo toliko izrodili da danas ne bismo mogli ivjeti u vigvamu ili nositi koe,
svakako je bolje prihvatiti prednosti, makar tako skupo plaene, to nam ih nude ovjekova
invencija i mar. U ovakvoj sredini daske i indra, vapnenac i opeke, jeftiniji su i lake
nabavljivi nego prikladne pilje, ili itavi trupci, ili kora drveta u dostatnim koliinama, ili
makar dobro umijeana glina i plosnato kamenje. O tom predmetu govorim s
razumijevanjem, jer sam se njime upoznao teorijski i praktino. S malo vie domiljatosti
tom bismo se graom mogli sluiti tako da postanemo bogatiji od onih koji su danas
najbogatiji i od svoje civilizacije nainimo blagoslov. Civilizirani ovjek je iskusniji i mudriji
divljak. No prijeimo urno na moj pokus.
Potkraj oujka 1845. posudio sam sjekiru i uputio se u umu uz jezero Walden, do mjesta
najblieg onome gdje sam nakanio podii svoju kuu, i stao sjei visoke streliaste bijele
borove, jo mlade, radi drvene grae. Teko je poeti bez posudbe, no moda je
najvelikodunije tako dopustiti svojim blinjima da imaju udjela u vaem pothvatu. Kad ju je
isputao iz ruke, vlasnik sjekire rekao je da mu je ona ko zjenica oka vlastitoga, ali ja sam
mu je vratio otriju nego to je bila. Radio sam na ugodnom obronku, prekrivenom borovom
umom, kroz koju sam nazirao jezero i malu istinu na kojoj su nicali borovi i orasi. Led na
jezeru jo se nije bio otopio, premda je mjestimino bio probijen, te je sav bio taman i
zasien vodom. U danima dok sam ondje radio bilo je blaih snjenih zapuha, ali uglavnom
se, kada bih na putu kui izbio na prugu, uti pijesak nasut oko nje prostirao svjetlucajui u
magliastoj atmosferi, tranice su blistale na proljetnom suncu te sam uo evu, vivka i
druge ptice kako ve dolaze poeti jo jednu godinu s nama. Bijahu to ugodni proljetni dani,
u kojima se zima ovjekova nezadovoljstva(36) otapala kao i zemlja, a ivot koji je obamrlo
poivao poinjao se protezati. Jednog dana, kad mi je sjekira otpala s drka te sam nasjekao
zeleni orah radi klina, zabivi ga kamenom, i sve zajedno poloio da se namae u jezersku
vodu kako bi drvo nabubrilo, ugledao sam prugastu zmiju kako hita u vodu. Ostala je leati
na dnu, oito neuznemirena, vie od etvrt sata koliko sam bio ondje, moda zato to jo se
nije bila pravo prenula iz obamrlosti. Stekoh dojam da ljudi zbog slinog razloga ostaju na
dananjem niskom i primitivnom stupnju; no kad bi osjetili kako ih budi djelovanje proljea
svih proljea, nuno bi se uzdigli do viega i prozranijeg ivota. Prije toga viao sam za
mraznih jutara na svome putu zmije kojima su dijelovi tijela jo bili ukoeni i nesavitljivi
kako ekaju sunce da ih otopi. Prvoga travnja pala je kia i otopila led, a rano toga dana, koji
je bio veoma maglovit, uo sam zalutalu gusku kako tumara iznad jezera i gae kao
izgubljena, ili poput duha magle.
I tako sam nekoliko dana cijepao i tesao drvo, kao i grede i ronike, sve svojom uskom

39

sjekirom, bez mnogo priopivih ili uenih misli, pjevajui za se:

Kae eljade da tota znade;
Ali gle! ve sve mu nestade
Znanost i vjetina
I sprav mnoina; Vjetar to njie granje
ovjeku sve je Znanje.(37)
Glavne grede istesao sam na etrdesetak kvadratnih centimetara, veinu trupaca samo s
dvije strane a ronike i podne grede s jedne, ostavivi na njima preostalu koru, tako da su
bili jednako ravni i mnogo vri od ispiljenih. Svaki komad bio je isjeenim dijelom pomno
privren za utor, jer dotad sam ve bio posudio i drugi alat. Moji dani u umi nisu bili
veoma dugi, no obino sam sa sobom nosio objed u vidu kruha i maslaca te u podne itao
novine u koje su bili umotani, sjedei meu zelenim borovim granjem koje sam posjekao, a
kruh je poprimao neto od njegova mirisa jer su mi ruke bile prekrivene debelim slojem
smole. Prije nego to sam okonao posao, boru sam vie bio prijatelj negoli dumanin,
premda sam ih oborio nekoliko, jer sam se s njime bolje upoznao. Kadto bi nekog skitnicu u
umi privukao zvuk moje sjekire, pa bismo ugodno avrljali meu trijeem koje sam
nainio.
Sredinom travnja, jer u svom se radu nisam urio, nego sam iz njega izvlaio najveu korist,
moja kua bila je uobliena i spremna za podizanje. Ve sam bio kupio daaru od Jamesa
Collinsa, Irca koji je radio na eljeznici u Fitchburgu, radi dasaka. Daara Jamesa Collinsa
smatrala se neobino lijepom. Kad sam navratio da je pogledam, on nije bio kod kue.
Obiao sam je, isprva neprimijeen iznutra, toliko je prozor bio uvuen i visok. Bila je
skromnih razmjera, iljastoga ladanjskog krova, a osim toga nije se moglo mnogo vidjeti, jer
se blato uzdizalo metar i pol posvud uokolo, kao da je posrijedi gnojite. Krov je bio
najzdraviji dio, premda uvelike iskrivljen i loman od sunca. Praga nije bilo, ve samo vjeiti
prolaz za kokoi ispod ploe vrata. Na njima se pojavila gospoa C. i pozvala me da je
razgledam iznutra. Kokoi je moj dolazak potjerao unutra. Bijae mrano, pod je veinom bio
prljav, vlaan, ljepljiv i leden, tek je tu i tamo poivala pokoja daska koja ne bi izdrala
premjetanje. Ugala je svjetiljku da mi pokae unutranjost krova i zidove te daani pod
ispod kreveta, upozoravajui me da ne stupam u podrum, neku vrst smetline jame duboke
pola metra. Prema njezinim rijeima, gornje daske su dobre, bone su daske dobre, a dobar
je i prozor izvorno od dva cijela kvadrata, samo je maka onuda prola u posljednje
vrijeme. Bili su ondje pe, postelja i mjesto za sjedenje, djetece u kui u kojoj je roeno,

40

svileni suncobran, zrcalo pozlaena okvira te nov novcat mlinac za kavu prikucan za
hrastovu mladicu, i to je sve. Posao je ubrzo sklopljen, jer se James u meuvremenu vratio.
Na meni je bilo da iste veeri platim etiri dolara i dvadeset pet centi, na njemu da isprazni
kolibu do sutradan u pet ujutro te da je u meuvremenu nikome ne proda: preuzet u je u
est. Bilo bi dobro, kazao je, da onamo doem rano da bih preduhitrio stanovita mutna ali
posve neopravdana potraivanja u vezi sa zemljarinom i ogrjevom. Uvjeravao me da je to
jedini teret. U est sam se mimoiao s njime i njegovom obitelji na cesti. Jedan veliki
zaveljaj sadravao je itavu njihovu svojinu leaj, mlinac za kavu, zrcalo, kokoi sve
osim make koja je utekla u umu i postala divlja maka te je, doznao sam kasnije, upala u
zamku postavljenu za svisce pa je naposljetku postala mrtva maka.
Istoga sam jutra sruio nastambu izvukavi avle i u kolicima je prebacio do jezera, pa
rasprostro daske po travi da izblijede i izravnaju se na suncu. Rani drozd uputio mi je notudvije dok sam se kretao umskom stazom. Neki mladi Irac izdajniki me je obavijestio da
susjed Seeley, njegov zemljak, u razmacima izmeu mojih vonji prebacuje jo ravne i
upotrebljive avle, arke i klinove u svoj dep, a kad se vratim stoji ondje da mu proe dan,
pa vedro i bezbrino, utonuo u proljetne misli, promatra ruenje, govorei kako je to bijedan
posao. On je tamo predstavljao gledateljstvo i pripomogao da se taj naoko beznaajan
dogaaj izjednai s uklanjanjem trojanskih bogova.(38)
Svoj sam podrum iskopao u obronku brijega koji se sputao prema jugu, gdje je neki svizac
prethodno probio svoju jazbinu, kroz korijenje ruja i kupina i najnie slojeve vegetacije, dva
metra u irinu i dva i pol u dubinu, sve do finog pijeska na kojemu se krumpir nee
smrzavati ni za najotrije zime. Stijenke sam ostavio nagnutima i nisam ih obloio
kamenjem, no budui da do njih nikad nije doprlo sunce, pijesak jo stoji na svome mjestu.
Bijahu to tek dva sata posla. Naroito sam uivao u tom probijanju tla, jer gotovo na svim
zemljopisnim irinama ljudi raskapaju zemlju radi ujednaene temperature. Ispod
najraskonije kue u gradu jo se moe nai podrum gdje su njeni stanari neko skladitili
gomolje, i dugo nakon to nadgradnja iezne potomstvo uoava njegovu udubinu u zemlji.
Kua je jo uvijek tek neka vrsta trijema pred ulazom u jazbinu.
Napokon, poetkom svibnja, uz pomo nekolicine poznanika,(39) vie da iskoristim tako
dobru priliku za unapreivanje dobrosusjedskih odnosa nego iz bilo kakve nude, podigao
sam kostur svoje kue. Nitko nije nikad bio poaeniji znaajem svojih graditelja od mene.
Vjerujem da im je jednog dana sueno sudjelovati u izgradnji uzvienijih zdanja. U svojoj
sam se kui nastanio 4. srpnja, im je dobila oplatu i krov, jer su bridovi dasaka bili pomno

41

izbrueni pa je bila savreno nepromoiva; no prije no to sam postavio daske poloio sam
temelj za dimnjak na jednom kraju, donijevi uzbrdo s jezera dvoja kola kamenja na rukama.
Dimnjak sam sagradio prije jesenjeg okapanja, prije nego to je vatra postala nuna za
grijanje, kuhajui u meuvremenu vani, na tlu, rano ujutro; a i dalje mislim da je taj nain u
nekim pogledima prikladniji i ugodniji od uobiajenoga. Kad bi se podigla oluja prije nego
to bi mi se ispekao kruh, privrstio bih nekoliko dasaka iznad vatre, sjeo ispod njih da
promatram svoju trucu i tako proveo ugodne sate. Tih dana, dok su mi ruke bile uvelike
zauzete, malo sam itao, ali i najsitniji komadii papira na zemlji, moja kuhinjska krpa ili
stolnjak, priuivali su mi jednaku razonodu, sluili dapae istoj svrsi, kao i Ilijada.
Vrijedilo bi truda graditi jo promiljenije nego to sam ja inio, razmatrajui, primjerice,
kakvu to osnovu imaju vrata, prozor, podrum, tavan u naravi ovjekovoj, a moda nikad niti
ne podizati ikakvu nadgradnju dok ne naemo neki razlog bolji i od naih vremenskih nudi.
Ima u ovjekovoj gradnji vlastite kue neto od one sposobnosti koju nalazimo u ptice to
gradi svoje gnijezdo. Tko zna, da ljudi svoje nastambe prave vlastitim rukama te pribavljaju
jednostavno i poteno hranu sebi i obitelji, ne bi li pjesnika mo postala operazvijena, kao
to sve ptice pjevaju dok su zauzete tim poslom? Ali avaj! Mi postupamo kao kukavice, koje
polau jaja u gnijezda to su ih izgradile druge ptice i ne uveseljavaju putnika svojim
eretanjem i nemuzikalnim glasanjem. Hoemo li dovijeka preputati uitak gradnje tesaru?
Na to se u iskustvu veine ljudi svodi arhitektura? Nikad u svojim etnjama nisam nabasao
na ovjeka zauzeta tako jednostavnom i prirodnom rabotom kao to je gradnja vlastite kue.
Pripadamo zajednici. Nije samo kroja deveti dio ovjeka;(40) jednako su to propovjednik,
trgovac i seljak. Gdje je kraj podjeli rada i kojoj svrsi ona u konanici slui? Nema dvojbe da
drugi moe misliti i za mene, ali nije stoga poeljno da to ini iskljuujui moje vlastito
razmiljanje.
Dodue, postoje u ovoj zemlji takozvani arhitekti, i uo sam barem za jednoga obuzetog
idejom da gradnja arhitektonskih ukrasa ima u sebi sr istine, nunosti i otuda ljepote, kao
da je to za nj otkrivenje. Sve je to moda dobro s njegova gledita, ali nije mnogo bolje od
obinog diletantizma. Kao sentimentalan reformator u arhitekturi, poeo je od vijenca, a ne
od temelja. Radilo se samo o tome da se u ukrase ugradi sr istine, kako bi svaka zaeerena
ljiva zapravo mogla u sebi imati badem ili kuminovu sjemenku premda drim da su
bademi zdraviji bez eera a ne o tome kako da stanar, itelj, uistinu gradi iznutra i
izvana te pusti ukrase da se pobrinu sami za sebe. Koji je razuman ovjek ikad smatrao da
su ukrasi neto puko izvanjsko i povrinsko da je kornjaa dobila pjege na oklopu, a
koljka sedefne preljeve na ljuturi ugovorom kao stanovnici Broadwaya svoju crkvu

42

Presvetoga Trojstva? No ovjek s arhitektonskim(41) stilom svoje kue nema nita vie veze
nego kornjaa s onim svoga oklopa: niti vojnik treba biti toliko dokon da pokua svoj stijeg
oslikati tonom bojom svoje vrline. Neprijatelj e je otkriti. Moda problijedi kad nastupi
iskuenje. inilo mi se kao da se taj ovjek nadvija nad vijenac i plaho apue svoju
poluistinu priprostim stanarima koji je zapravo poznaju bolje od njega. Za arhitektonsku
ljepotu koju danas vidim znam da je postupno izrasla iznutra prema van, iz potreba i znaaja
stanara, koji je jedini graditelj iz neke nesvjesne istinitosti i plemenitosti, bez makar i
primisli o pojavi; a svakoj dodatnoj ljepoti te vrste kojoj je sueno da izie na vidjelo
prethodit e slina nesvjesna ljepota ivota. Najzanimljivije nastambe u ovoj zemlji, kao to
slikar znade, jesu one najmanje pretenciozne, skromne brvnare i kolibe siromanog puka;
upravo ih ivot njihovih stanovnika kojima su one ljuske, a ne neka osebujnost na njihovoj
povrini, ini slikovitima; jednako e pak zanimljiv biti graaninov sanduk u predgrau kad
mu ivot bude isto tako jednostavan i ugodan mati, a u stilu njegova stanovanja bude isto
tako malo tenje za dojmom. Velik dio arhitektonskih ukrasa doslovce je upalj te bi ih
rujanski vihor otpuhao poput posuena perja, ne naruivi ono bitno. Oni koji u podrumu
nemaju maslina ili vina mogu i bez arhitekture. to kad bi se jednaka buka dizala oko
stilskih ukrasa u knjievnosti i kad bi arhitekti naih Biblija troili toliko vremena na svoje
vijence kao arhitekti naih crkava? Tako nastaju belles-lettres, beaux-arts(42) i njihovi
profesori. Zbilja, ovjeka se ba silno tie kako je nekoliko kolaca poloeno iznad ili ispod
njega i kojim je bojama premazana njegova kutija. Znailo bi to neto kad bi je, u bilo kojem
ozbiljnom smislu, on polagao i premazivao; no budui da je duh ieznuo iz stanara, to je
istovrsno gradnji vlastita lijesa arhitekturi groba, a tesar je tek drugo ime za izraivaa
lijesova. Neki ovjek, u oaju ili ravnoduju spram ivota, kae: zagrabi aku zemlje ispod
nogu i oboji svoju kuu tom bojom. Misli li on na svoju posljednju i uzanu kuu? Onda moe
i bacati novi. Kakvim li obiljem dokolice mora raspolagati! Zato zahvaa aku blata?
Radije oboji kuu u vlastitu put, neka blijedi ili se crveni za tebe. Eto pothvata koji e
unaprijediti stil seoske arhitekture! Kada mi zgotovite moje ukrase, ja u ih nositi.
Prije zime sagradio sam dimnjak i indrom obloio zidove svoje kue, koji su ve bili
nepropusni za kiu, nesavrenom i sirovom indrom nainjenom od prvog odsjeka trupca,
ije sam rubove morao izblanjati.
Tako imam vrsto oplaenu i obukanu kuu, tri metra iroku i etiri i pol dugu,
dvoipolmetarskih potpornja, s potkrovljem i sobicom, velikim prozorom sa svake strane,
dvojim zaklopnim vratima, jednim vratima u dnu i ognjitem od opeke njima nasuprot. Tona
cijena moje kue, poto sam platio uobiajenu cijenu za grau kojom sam se koristio, ali ne

43

raunajui rad, koji sam u cijelosti obavio sam, bila je sljedea; a te pojedinosti iznosim
stoga to su tek malobrojni kadri rei koliko tono stoje njihove kue, a jo je manje onih,
ako ih uope ima, koji znaju koliko zasebno stoje razni materijali od kojih su sazdane:

Daske
$ 8,03 1/2, veinom iz daare.
Otpadna indra za krov i zidove 4,00
Letve
1,25
Dva polovna ostakljena prozora 2,43
Tisuu starih opeka
4,00
Dvije bave vapna
2,40
To je bilo skupo.
Strune
0,31
Vie nego to mi je bilo potrebno.
eljezo za okvir kamina
0,15
avli
3,90
arke i vijci
0,14
Zasun
0,10
Kreda
0,01
Prijevoz
1,40
Dobar dio nosio sam na leima.
Ukupno
$ 28,12 1/2

Navedena je sva graa izuzev drva, kamenja i pijeska, na koje sam polagao pravo kao
naseljenik. Imam i malu pridodanu drvarnicu, nainjenu mahom od grae preostale nakon
gradnje kue.
Namjeravam sebi izgraditi kuu koja e veliajnou i raskoi nadmaiti svaku na glavnoj
ulici Concorda, im to poelim, a nee me stajati vie od sadanje.
Ustanovio sam tako da student koji trai zaklon moe dobiti doivotan o troku ne veem od
najamnine to je sada godinje plaa. Ako se ini da se hvastam vie no to prilii, izlika mi
je da se diim u ime ovjeanstva, a ne svoje; moje pak mane i nedosljednosti ne utjeu na
istinitost moje tvrdnje. Unato silnom naklapanju i licemjerju kukolju to ga teko
odvajam od svoga ita, ali zbog kojega alim kao i svi disat u slobodno i protegnuti se u
tom pogledu, takvo je to olakanje za moralni i tjelesni sustav; i odluan sam u tome da neu
zarad poniznosti postati avoljim odvjetnikom. Nastojat u nai lijepu rije za istinu. Na
sveuilitu u Cambridgeu sama najamnina studentske sobe, koja je tek malko vea od moje,
iznosi trideset dolara godinje, premda je to udruenje imalo prednost da je izgradilo njih
trideset dvije jednu uz drugu i pod istim krovom, dok stanar trpi neugodnosti od brojnih i
bunih susjeda, a moda i smjetaj na treem katu. Ne mogu a da ne pomislim kako, kad

44

bismo u tom pogledu imali vie istinske mudrosti, ne samo to bi manje obrazovanja bilo
potrebno, jer bi uistinu vie ve bilo steeno, nego bi se i novani troak za stjecanje
obrazovanja uvelike stanjio. Udobnosti to ih zahtijeva student u Cambridgeu ili drugdje
stoje njega ili nekog drugog deseterostruko veu ivotnu rtvu nego to bi to bio sluaj uz
pravo gospodarenje obiju strana. Stvari koje iziskuju najvie novca nikad nisu one koje
student najvie treba. Poduka je, primjerice, vana stavka u semestralnom raunu, dok se
daleko vrednije obrazovanje to ga on stjee druenjem s najkultiviranijim suvremenicima
ne naplauje. Fakultet se obino osniva tako da se podigne uplata u dolarima i centima, pa
se onda do krajnosti slijepo provodi naelo podjele rada, naelo koje se nikad ne smije olako
slijediti pozove se poduzetnik koji to pretvori u predmet pekulacije i zaposli Irce ili druge
radnike da uistinu poloe temelje, dok e se oekivani studenti navodno ve prilagoditi; a te
previde mora plaati jedan narataj za drugim. Drim da bi za studente, ili za one koji ele
od toga imati koristi, bilo bolje da sami poloe temelje. Student, koji svoju uenu dokolicu i
privatnost osigurava sustavnim izbjegavanjem svakog rada potrebnog ovjeku, stjee tek
neasnu i beskorisnu dokolicu, liavajui se iskustva koje jedino moe dokolicu uiniti
plodnom. Ali, rei e netko, ne mislite valjda da bi student trebao raditi rukama umjesto
glavom? Ne mislim ba to, ali na umu imam neto to e dotini smatrati umnogome
slinim; mislim da se ne bi trebali igrati ivota, niti ga tek prouavati, dok ih zajednica
podrava u toj skupoj igri, nego ga estito ivjeti od poetka do kraja. Kako bi mlade mogla
bolje nauiti ivjeti nego tako da se smjesta okua u eksperimentu ivljenja? Miljenja sam
da bi time vjebali um koliko i matematikom. Ako bih elio da neki djeak dozna neto o
umjetnosti i znanosti, primjerice, ne bih slijedio uobiajeni put, to jest naprosto ga poslao u
blizinu nekog profesora, gdje se poduava i prakticira sve osim umijea ivota da istrauje
svijet kroz teleskop ili mikroskop, a nikad naravnim okom; da prouava kemiju, a ne naui
kako se pee kruh; da otkriva nove Neptunove satelite, a ne uoava trunje u svom oku niti to
kojoj je protuhi on sam satelit; ili da ga proderu nemani to vrve posvud oko njega dok
promatra nemani u kapi octa. Tko bi na kraju mjeseca najvie napredovao djeak koji je
sebi napravio depni no od rude koju je sam iskopao i istalio, proitavi onoliko koliko je za
to bilo potrebno, ili djeak koji je u meuvremenu pohaao predavanja iz metalurgije na
institutu te je od oca dobio Rogersov perorez? Koji bi od njih po svoj prilici porezao prste?
Kad sam napustio fakultet, na moje zaprepatenje obavijestili su me da sam studirao
pomorstvo!(43) Ma, da sam nainio jedan krug lukom bio bih o njemu doznao vie. ak i
siromaan student ui politiku ekonomiju i samo ga njoj ue, dok se ona ekonomija ivljenja
koja je istoznana s filozofijom na naim fakultetima poteno niti ne poduava. Posljedica je
ta da, dok ita Adama Smitha, Ricarda i Saya,(44) nepovratno uvaljuje oca u dug.

45

Kao to je s naim fakultetima, tako je i sa stotinama modernih usavrenja; u vezi s njima

vlada obmana; nema uvijek zbiljskog napretka. Vrag i dalje dokraja iznuuje kamate na
kamate za svoj poetni ulog i brojna naredna ulaganja u njih. Nai su izumi mahom zgodne
igrake koje nam odvraaju panju od ozbiljnih stvari. U pitanju su tek unaprijeena
sredstva za neunaprijeeni cilj, cilj do kojega je ve bilo i prelako stii, kao to eljeznica
vodi do Bostona ili New Yorka. Silno se urimo izgraditi magnetski telegraf od Mainea do
Texasa; ali mogue je da Maine i Texas nemaju jedan drugome nita vano priopiti. Oba su
u poloaju kao mukarac koji je usrdno elio da ga upoznaju s istaknutom gluhom enom, ali
kad su mu je predstavili te mu u ruku stavili jedan kraj njezina roga, nije imao to rei. Kao
da je glavna svrha govoriti brzo, a ne govoriti razborito. Nestrpljivi smo da prokopamo tunel
ispod Atlantika kako bismo doveli stari svijet na nekoliko tjedana blie novom, ali moda e
prva vijest koja e procuriti u iroko, klempavo ameriko uho biti ta da princeza Adelaida
ima hripavac. Napokon, ovjek iji konj kasa kilometar i pol u minuti ne nosi najvanije
poruke; on nije evanelist i ne putuje jedui skakavce i divlji med.(45) Sumnjam da je Flying
Childers(46) ikada donio mjericu ita u mlin.
Netko mi kae: udim se to ne tedi novac; voli putovati, i mogao bi sjesti na vlak pa
otii danas u Fitchburg i razgledati prirodu. Ali ja sam mudriji. Nauio sam da najbre
putuje onaj tko ide pjeice. Kaem svome prijatelju: pretpostavimo da pokuamo utvrditi tko
e onamo stii prvi. Udaljenost je etrdeset osam kilometara; karta devedeset centi. To je
gotovo dnevna plaa. Sjeam se doba kad su dnevnice za radnike upravo na ovoj cesti
iznosile ezdeset centi. Dakle, kreem sada pjeice i stiem onamo prije noi; tjedan dana
uzastopce putovao sam tom brzinom. Ti e u meuvremenu zaraditi za svoju kartu i stii
onamo u neko doba sutra, ili moebit veeras ako ti se posrei da pravovremeno dobije
posao. Umjesto da ode u Fitchburg, radit e ovdje vei dio dana. I tako bih, mislim, i kad
bi pruga obasezala svijet, bio vazda ispred tebe; a koliko je do gledanja prirode i stjecanja
iskustva te vrste, morao bih potpuno raskinuti nae poznanstvo.
Takav je opi zakon, koji nijedan ovjek nikad ne moe nadmudriti, a mogli bismo kazati da
isto vrijedi ak i u pogledu eljeznice. Sagraditi eljezniku prugu oko svijeta dostupnu
cijelom ovjeanstvu bilo bi isto to i izravnati cijelu povrinu planeta. Ljudi imaju nejasnu
predodbu da e, nastave li dovoljno dugo taj posao s dionikim glavnicama i lopatama, svi
nekamo otputovati, gotovo u tren oka i zabadava; no iako svjetina hrli na postaju a
kondukter vie: Svi u vlak!, kad se dim razie a para zgusne vidjet e se da se nekolicina
vozi a da su ostali pregaeni to e se nazvati, a tako e i biti, tunom nezgodom. Nema
sumnje da e se na koncu moi voziti oni koji zarade za kartu, to jest ako preive tako dugo,

46

no do tog e vremena vjerojatno ve izgubiti gipkost i elju za putovanjem. To traenje

najboljeg dijela ivota u zaraivanju novca kako bi se tijekom njegova najmanje vrijednog
dijela uivala upitna sloboda, podsjea me na onog Engleza koji je najprije otiao u Indiju da
se obogati, e da bi se mogao vratiti u Englesku i ivjeti pjesnikim ivotom. Trebao se odmah
popeti u potkrovlje. to! uzvikuje milijun Iraca pomaljajui se iz svih straara u zemlji,
zar ova pruga koju smo izgradili nije dobra stvar? Da, odgovaram, razmjerno dobra, to jest
mogli ste uiniti i gore; ali volio bih, budui da ste mi braa, da ste svoje vrijeme proveli
bolje nego kopajui u tom blatu.
Prije nego to sam dovrio svoju kuu, a u elji da zaradim deset ili dvanaest dolara nekom
potenom i prikladnom metodom kako bih podmirio svoje neuobiajene trokove, zasadio
sam oko dva i pol jutra rahlog i pjeskovitog tla uz nju, uglavnom grahom, ali manji dio i
krumpirom, kukuruzom, grakom i repom. itav posjed obuhvaa jedanaest jutara, obraslih
mahom borovima i orasima, a prethodne je sezone bio prodan za osam dolara i osam centi
po jutru. Neki je seljak rekao da je dobar samo za uzgoj cijukavih vjeverica. Kako nisam
bio vlasnik nego naseljenik te nisam oekivao da u opet uzgojiti toliko, nisam tu zemlju
niim gnojio niti sam je cijelu odjednom okopao. Pri oranju sam izvukao nekoliko hvati
panjeva, koji su mi zadugo dostajali za ogrjev i ostavili male krugove djevianskog humusa,
ljeti lako razaznatljive po veoj bujnosti graha. Mrtva i veim dijelom neutriva uma iza
moje kue, kao i naplavljeno drvlje s jezera, priskrbili su mi ostatak ogrjeva. Bio sam
primoran unajmiti zapregu i ovjeka za oranje, premda sam plug drao sam. Izdaci za moju
farmu u prvoj sezoni, za alat, sjeme, rad itd., iznosili su ukupno $14,72 1/2. Sjeme kukuruza
su mi dali. Njegova cijena nikad nije vrijedna spomena, osim ako ne zasadite vie nego
dovoljno. Dobio sam dvanaest buela graha i osamnaest buela krumpira, k tome neto
graka i slatkoga kukuruza. uti kukuruz i repu zasadio sam prekasno da bi dali ikakva
ploda. Moj ukupni prihod od zemlje iznosio je:

$23,44
kad se odbiju izdaci 14,72 1/2
Ostaje
$ 8,71 1/2

osim prinosa koji sam troio i koji je u vrijeme te procjene bio pohranjen, a vrijedio je 4,50
dolara iznos koji je i premaivao ono malo trave koju nisam uzgojio. Kad se sve uzme u
obzir, to jest uzme li se u obzir vanost ovjekove due i dananjega dana, unato kratkom

47

vremenu to ga je obuhvaao moj pokus, dijelom, tovie, upravo zbog njegove prolazne
naravi, vjerujem da mi je te godine ilo bolje od bilo kojeg seljaka u Concordu.
Sljedee godine bio sam jo uspjeniji, jer sam prekopao svu zemlju koja mi je bila potrebna,
oko treine jutra, a iz iskustva steenog u dvije godine, nimalo zatravljen slavnim djelima o
poljodjelstvu, meu inim onima Arthura Younga, nauio sam da ovjek, ako ivi jednostavno
i jede samo urod koji uzgoji, a ne uzgaja vie no to jede niti to razmjenjuje za nedostatnu
koliinu luksuznijih i skupih stvari, treba obraivati tek manju povrinu, i da e mu biti
jeftinije prekapati je lopatom nego koristiti se volovima za oranje, s vremena na vrijeme
odabrati novu povrinu umjesto da gnoji staru, i da moe prigodice tijekom ljeta, tako rei
lijevom rukom, obaviti sav potrebni posao na zemlji; i tako nee biti vezan za vola, konja,
kravu ili svinju kao danas. elim o ovom pitanju govoriti nepristrano, a ne kao netko
zainteresiran za uspjeh ili propast dananjih gospodarskih ili drutvenih ureenja. Bio sam
neovisniji od ma kojeg seljaka u Concordu, jer nisam bio vezan za kuu ili imanje, nego sam
mogao slijediti putanju svoga duha, koja je u svakom asu vrlo vijugava. Osim to sam ve
stajao bolje od njih, da mi je kua izgorjela ili urod propao, bio bih stajao gotovo jednako
dobro kao prije.
Sklon sam misliti da ljudi nisu toliko uvari stada koliko su stada uvari ljudi, toliko su ona
prva slobodnija. Ljudi i volovi razmjenjuju rad; no uzmemo li u obzir samo nuni rad, vidjet
e se da su volovi u velikoj prednosti, toliko je njihovo imanje vee. Neto od svoga dijela
razmjenskog rada ovjek obavlja tijekom kupljenja sijena, a to nije djeja igra. Nijedan narod
koji u svakom pogledu ivi jednostavno, to jest nijedan narod filozof, ne bi nainio takvu
omaku da se koristi radom ivotinja. Istina, nikad nije bilo i nije vjerojatno da e uskoro biti
naroda filozof, niti sam siguran da je poeljno da ga bude. Meutim, ja nikad ne bih
pripitomio konja ili bika pa ga uzeo pod skrb da obavlja bilo kakav posao za mene, iz straha
da ne postanem puki konjuar ili pastir; jesmo li sigurni da dobitak jednog ovjeka nije
gubitak drugoga, i da stajski momak ima jednak razlog biti zadovoljan kao njegov gazda?
Prihvatimo da neki javni radovi ne bi bili izvedeni bez te pomoi, pa neka ovjek podijeli
njihovu slavu s volom i konjem; slijedi li iz toga da u tom sluaju ne bi mogao ostvariti djela
koja su ga jo dostojnija? Kad ljudi ponu obavljati ne samo nepotreban ili umjetniki nego i
luksuzan i dokon posao, uz njihovu pomo, neizbjeno je da nekolicina obavlja sav
razmjenski posao s volovima, drugim rijeima da postaje robovima najjaih. ovjek tako ne
radi samo za ivotinju u sebi nego, kao simbol toga, radi za ivotinju izvan sebe. Iako imamo
mnogo solidnih kua od opeke ili kamena, blagostanje seljaka i dalje se mjeri stupnjem u
kojemu itnica zasjenjuje kuu. Kau da ovaj grad ima najvee nastambe za volove, krave i

48

konje u okolici, a ne zaostaje ni u javnim zdanjima, ali u istom okrugu ima veoma malo
dvorana za slobodno bogotovlje ili slobodnu rije. Zato narodi ne bi nastojali ostaviti
spomen na sebe upravo svojom moi apstraktnog miljenja, a ne svojom arhitekturom?
Koliko li je samo Bhagavadgt vrednija divljenja od svih ruevina Istoka! Palae i hramovi
su rasko prineva. Jednostavan i neovisan um ne teai na poziv bilo kakva princa. Duh nije
vazal nikakvom caru, niti je njegova graa srebro, zlato ili mramor, osim u zanemarivoj
mjeri. U koju se svrhu, molim vas, klee toliko kamenje? U Arkadiji, dok sam bio ondje,
nisam vidio klesana kamena. Narodi su opsjednuti suludom tenjom da spomen na sebe
odre koliinom klesanog kamenja koje ostave. to kad bi se jednako upinjali da izglade i
ulate svoje manire? Djeli zdravog razuma bio bi nezaboravniji od spomenika koji see do
Mjeseca. Radije gledam kamenje na svome mjestu. Velebnost Tebe bila je prostaka
velebnost. Razumniji je koji metar kamenog zida koji ograuje polje estita ovjeka nego
jedna Teba od stotinu dveri koja je odlutala od istinskog cilja ivota. Religija i civilizacija
koje su barbarske i poganske grade raskone hramove, ali ono to biste mogli nazvati
kranstvom to ne ini. Glavnina kamenja to ga neki narod isklee ide jedino u njegovu
grobnicu. On se iv zakapa. Koliko je do piramida, u njima nita nije tako udesno kao
injenica da je bilo mogue pronai toliko ljudi dovoljno srozanih da provedu ivot gradei
grobnicu za nekog slavohlepnog klipana, kome bi bilo mudrije i muevnije da se udavio u
Nilu pa da su njegovo tijelo bacili psima. Mogao bih moda iznai neku izliku za njih ili
njega, ali nemam za to vremena. to se pak tie vjere i ljubavi spram umjetnosti u graditelja,
stvar je diljem svijeta uvelike ista, bilo da je u pitanju gradnja egipatskog hrama ili Banke
Sjedinjenih Drava. Stoji vie no to vrijedi. Glavna je pobuda tatina, pripomognuta
ljubavlju spram enjaka, kruha i maslaca. G. Balcom, mladi arhitekt koji obeava, naini
tvrdom olovkom i ravnalom nacrt na poleini svoga Vitruvija,(47) a onda se posao preda
Dobsonu & sinovima, kamenorescima. Kad trideset stoljea obori pogled prema tome,
ovjeanstvo ga poinje podizati. Koliko je do vaih visokih tornjeva i spomenika, bio je
jednom u ovom gradu neki luak koji je odluio prokopati put do Kine, a stigao je tako
daleko da je, kako je rekao, uo zveckanje kineskih lonaca i kotlia; no mislim da neu
skrenuti sa svog puta da bih se divio rupi koju je nainio. Mnoge zanima tko je izgradio
spomenike na Zapadu i Istoku. Ja bih pak volio znati tko ih u ono doba nije gradio tko je
bio iznad takvih trica. No, da nastavim sa svojom statistikom.
Mjernitvom, tesarstvom i svakovrsnim drugim nadniarenjem u selu, jer zvanja imam koliko
i prstiju, u meuvremenu sam zaradio 13,34 dolara. Utroak na hranu za osam mjeseci,
naime od 4. srpnja do 1. oujka, kada sam izradio ove procjene, premda sam ondje ivio vie
od dvije godine ne ubrajajui krumpir, malo zelenog kukuruza i neto graka koji sam

49

uzgojio, i ne ukljuujui vrijednost onoga to je posljednjeg nadnevka bilo pohranjeno,

iznosio je:

Sve eksperimenti koji nisu uspjeli.

Ria
$1,73 1/2
Melasa
1,73 Najjeftiniji oblik sladora.
Raeno brano
1,04 1/2
Kukuruzno brano 0,99 1/2 Jeftinije od rai.
Svinjetina
0,22
Penino brano 0,88 Stoji vie od kukuruznog, kako novca tako i truda.
eer
0,80 Vie nego to mi je bilo potrebno.
Svinjska mast
0,65
Jabuke
0,25
Suene jabuke
0,22
Slatki krumpir
0,10
Jedna bundeva
0,06
Jedna lubenica
0,02
Sol
0,03

Da, pojeo sam sve u svemu 8,74 dolara, ali ne bih tako bezono objavio svoju krivnju kad ne
bih znao da je veina mojih itatelja kriva koliko i ja te da njihova djela, kad bi ih otisnuli, ne
bi izgledala nita bolje. U sljedeoj sam godini kadto ulovio ribu za ruak, a jednom sam
otiao tako daleko te sam zaklao svisca koji mi je harao grahovitem omoguio mu
transmigraciju, to bi rekao Tatarin i prodro ga, dijelom pokusa radi; no premda mi je to
priutilo trenutaan uitak, unato mousnom okusu, uvidio sam da to na dulje staze ne bi
bila dobra praksa, ma kako vam se inilo dobiti svjee oienog svisca od seoskog mesara.
Odjea i pojedini usputni trokovi u istom razdoblju, premda se iz te stavke malo to moe
zakljuiti, iznosili su:

$ 8,40 1/2
Ulje i neto kuanskih potreptina 2,00

Tako da su ukupni novani izdaci, osim pranja i krpanja, koje sam veinom obavljao izvan
kue a raune za to jo nisam dobio a to su svi, i vie no svi, naini na koje se u ovom
dijelu svijeta novac nuno troi iznosili:

50

Kua
$ 28
1/2
Zemlja za godinu dana
14,72 1/2
Hrana za osam mjesec
8,74
Odjea itd. za osam mjeseci 8,40
1/2
Ulje itd. za osam mjeseci
2,00
Ukupno
$ 61,99 1/2

Sada se obraam onim svojim itateljima koji se moraju uzdravati. A u tu sam svrhu od
plodova zemlje zaradio:

$ 23,44
Od nadniarenja 13,34
Ukupno
$ 36,78

to odbijeno od iznosa izdataka ostavlja saldo od 25,21 1/2 dolara s jedne strane to je
vrlo blizu sredstvima s kojima sam poeo i mjeri trokova kojima sam se imao izvrgnuti a
s druge, osim dokolice, neovisnosti i zdravlja koje sam tako osigurao, udobnu kuu u kojoj
sam mogao stanovati dokle god me bude volja.
Ova statistika, koliko god se moda inila sluajnom i utoliko nepounom, ima s obzirom na
stanovitu potpunost i neku vrijednost. Poloio sam raun za sve to mi je bilo dano. Iz gornje
procjene proizlazi da me samo hrana u novcu stajala dvadeset sedam centi tjedno. Ona se
pak, u sljedee gotovo dvije godine, sastojala od rai i kukuruznog brana bez kvasca,
krumpira, rie, sasvim malo usoljene svinjetine, melase, soli i vode za pie. I priliilo je da ja,
koji toliko volim filozofiju Indije, ivim mahom od rie. Da pobijem prigovore pojedinih
okorjelih zanovijetala, mogu takoer ustvrditi da je, ako sam povremeno i ruao vani, kao
to oduvijek bijah inio i vjerujem da u imati prilike initi ponovno, to esto bilo na tetu
moga kunog reda. No ruanje vani, budui da je, kao to rekoh, stalan element, ni najmanje
ne utjee na uvjetnu tvrdnju kao to je ova.
Iz svoga dvogodinjeg iskustva nauio sam da bi, ak i na ovim irinama, ovjeka stajalo
nevjerojatno malo truda da priskrbi sebi nunu hranu; da se moe prehranjivati jednostavno
kao ivotinje, a ipak ouvati zdravlje i snagu. Spravljao sam zadovoljavajui ruak,

51

zadovoljavajui ne u jednom pogledu, samo od tanjura tuta (Portulaca oleracea) koji bih
nabrao na svome kukuruzitu, skuhao i posolio. Latinski naziv navodim zbog sonosti
pukoga. A, molim vas, to jo razuman ovjek moe poeljeti, za mirnih vremena, o obinim
podnevima, doli dovoljnog broja kuhanih klipova zelenoga slatkog kukuruza s dodatkom
soli? ak i ono malo raznolikosti koliko bih si priutio bilo je poputanje zahtjevima teka, a
ne zdravlja. Ljudi su, meutim, doli dotle da esto skapavaju ne zbog manjka potreptina,
nego zbog manjka raskoi; a poznajem dobru enu koja misli da je njezin sin izgubio ivot jer
je pio samo vodu.
itatelj e primijetiti da predmetu pristupam s ekonomskog prije negoli s prehrambenog
stajalita, i nee se odvaiti iskuati moju izdrljivost ako nema dobro popunjenu smonicu.
Kruh sam u poetku pravio od istoga kukuruznog brana i soli; bijahu to prave pogae koje
sam pekao na vatri ispred kue na komadu indre ili drva ispiljenog pri gradnji kue, no
poesto bi se zadimio i poprimio miris borovine. Pokuao sam i s peninim branom, no
naposljetku sam ustanovio da mi je mjeavina raenoga i kukuruznog brana najpogodnija i
najukusnija. Za hladna mi je vremena nemalu razonodu prualo peenje nekoliko takvih
hljepia uzastopce, na koje sam pomno pazio i okretao ih kao Egipanin svoje leglo jaja. Bili
su oni pravi itni plod koji sam dovodio do zrenja, za moja su osjetila imali miris kao i drugi
plemeniti plodovi, a svjeinu sam im uvao dokle god je bilo mogue zamatajui ih u krpe.
Prouio sam drevno i prijeko potrebno umijee peenja kruha, savjetujui se s autoritetima
koji su mi bili nadohvat, vraajui se do primitivnog doba i otkria beskvasnoga kruha, kad
je od divljine oraastih plodova i mesa ovjek prvi put dospio do blagosti i istananosti te
prehrane, i postupno u svome prouavanju putovao kroz ono sluajno kiseljenje tijesta koje
je, pretpostavlja se, poduilo postupku uporabe kvasca, pa kroz razne kasnije fermentacije,
dok nisam doao do dobrog, slatkog, zdravog kruha, osnove ivota. Kvasac, koji neki
smatraju duom kruha, spiritusom koji ispunjava njegovo stanino tkivo i koji se pobono
uva poput vestalske vatre; predmnijevam da je neka dragocjena boica, donesena na
Mayfloweru,(48) obavila tu zadau za Ameriku, a njen utjecaj i dalje raste, buja, iri se u
itnim valovima diljem zemlje to sam sjeme redovito i savjesno nabavljao u selu, dok na
koncu jednog jutra nisam zaboravio na pravila i popario svoj kvasac; zahvaljujui tom
sluaju otkrio sam da ak ni on nije nuan jer do otkria nisam dolazio sintetikim, nego
analitikim putem i otada sam ga rado izostavljao, premda me je veina kuanica iskreno
uvjeravala da sigurna i zdrava kruha bez kvasca ne moe biti, dok mi je starija eljad
proricala strelovito opadanje ivotnih snaga. Drim, ipak, da to nije bitan sastojak, a nakon
godine dana bez njega i dalje sam u zemlji ivih; i drago mi je to izbjegavam trivijalno

52

noenje boice u depu, koja bi se kadto otepila i na moju muku izlila sadraj.
Jednostavnije je i dostojnije izostaviti ga. ovjek je ivotinja koja se vie od bilo koje druge
moe prilagoditi svim podnebljima i okolnostima. Nisam u svoj kruh stavljao ni sodu
bikarbonu ili neku drugu kiselinu ili luinu. ini se da sam ga pravio u skladu s receptom to
ga je Marko Porcije Katon iznio oko dva stoljea prije Krista. Panem depsticium sic facito.
Manus mortariumque bene lavato. Farinam in mortarium indito, aquae paulatim addito,
subigitoque pulchre. Ubi bene subegeris, defingito, coquitoque sub testu. to ja prevodim
kao: Kruh umijesi ovako. Dobro operi ruke i korito. Stavi brano u korito, postupno dodaj
vodu pa temeljito umijesi. Kad si ga dobro umijesio, oblikuj ga i peci pod pokrovcem, to jest
ispod peke. Ni rijei o kvascu. No nisam uvijek rabio tu osnovu ivota. Jednom ga, zbog
praznog novanika, nisam vidio vie od mjesec dana.
Svaki bi itelj Nove Engleske lako mogao uzgojiti sve sastojke vlastita kruha u ovoj zemlji
rai i kukuruza, i ne ovisiti zbog njih o dalekom i nestalnom tritu. No toliko smo daleko od
jednostavnosti i neovisnosti da se u Concordu svjee i slatko brano rijetko prodaje u
trgovinama, a kukuruznu kau i ito u jo grubljem obliku jedva da itko koristi. Seljak
veinom daje stoci i svinjama zrnje iz vlastita uzgoja, a kupuje brano, koje u najmanju ruku
nije zdravije, po vioj cijeni u duanu. Uvidio sam da lako mogu uzgojiti svoj buel ili dva
rai i kukuruza, jer e ona prva rasti i na najkrtijoj zemlji, a ni potonji ne zahtijeva najbolju,
i runo ih mljeti te se tako snai i bez rie i svinjetine; ako pak moram imati neki
koncentrirani slador, pokusom sam ustanovio da mogu nainiti veoma dobru melasu od
bundeve ili repe, a znao sam da samo moram zasaditi nekoliko javorova da do njega doem
jo lake, i dok oni rastu moi u se sluiti raznim nadomjescima osim onih koje sam ve
imenovao. Jer, kao to pjevahu nai prei:
u nas se napitak to nam usne sladi
od pastrnjaka, bue i orahove trijeske radi.(49)
Koliko je do soli, napokon, te najosnovnije meu namirnicama, opskrba njome moe biti
zgodna prilika za odlazak do morske obale; ako bih pak bio posve bez nje, vjerojatno bih pio
manje vode. Nije mi poznato da su se Indijanci ikada trudili nabaviti je.
Tako sam mogao izbjei svaku trgovinu i razmjenu kad je moja hrana bila posrijedi, a budui
da sam ve imao zaklon, ostalo je samo nabaviti odjeu i ogrjev. Hlae koje sada nosim
istkane su u jednoj seljakoj obitelji hvala nebesima to u ovjeku jo ima toliko kreposti,
jer mislim da je pad sa seljaka na radnika jednako velik i vaan koliko i onaj s ovjeka na
seljaka a u novoj zemlji ogrjev je teret. Koliko je do prebivalita, kad mi ne bi dopustili da

53

i dalje ivim kao naseljenik, mogao bih kupiti jedno jutro po istoj cijeni po kojoj je zemlja
koju sam obraivao bila prodana, naime za osam dolara i osam centi. No drao sam da sam
uveao vrijednost te zemlje boravei na njoj.
Postoji soj nepovjerljivaca koji mi katkad postavljaju pitanja poput: mislim li da mogu ivjeti
iskljuivo od biljne hrane; a da stvar presijeem u korijenu jer korijen jest vjera
takvima obiavam odgovarati da mogu ivjeti i od avala. Ako to ne mogu razumjeti, ne
mogu razumjeti mnogo od onoga to imam rei. Meni je pak drago uti da se provode
eksperimenti te vrste, kao to je onaj mladia koji je pokuao ivjeti dva tjedna od tvrdoga,
sirovog kukuruza na klipu, meljui ga jedino zubima. Vjeverije pleme pokualo je isto i
uspjelo. Ljudski rod takvi pokusi zanimaju, premda e se pokoja starica, koja za njih vie nije
sposobna ili posjeduje treinu u mlinovima, moebit uzbuniti.
Moj namjetaj, dio kojega sam izradio sam, a od ostaloga sam sve ukljuio u trokovnik,
sastojao se od kreveta, stola, pisaeg stola, triju stolaca, zrcala promjera osam centimetara,
para maica i zaglavca, lonca, kotlia i tave, zaimae, lavora, dva noa i viljuke, tri tanjura,
jedne ae, jedne lice, vra za ulje, vra za melasu i lakirane svjetiljke. Nitko nije tako
siromaan da bi morao sjediti na bundevi. To je nesnalaljivost. Stolica kakve najvie volim
ima u izobilju po seoskim potkrovljima, a vae su samo ako ih odnesete. Pokustvo! Hvala
Bogu, mogu sjediti i stajati bez pomoi cijelog skladita namjetaja. Koji se ovjek osim
filozofa ne bi posramio da vidi svoj namjetaj natovaren na kola kako ide zemljom izloen
nebeskoj svjetlosti i oima ljudi, kao prosjaki obraun praznih sanduka? To je
Spauldingov(50) namjetaj. Pregledavanjem takva tereta nikad nisam mogao razabrati
pripada li on takozvanom bogatau ili siromahu; vlasnik se uvijek doimao ubogim. Uistinu,
to vie takvih stvari ima to si siromaniji. Svaki teret kao da obuhvaa sadraj desetak
straara; a ako je jedna straara bijedna, ovaj je deset puta bjedniji. Zato se, molim vas,
uope selimo negoli da bismo se rijeili svoga namjetaja, svoje ljuture; da bismo, napokon,
s ovoga svijeta otili u drugi, novonamjeten, a ovaj ostavili da bude spaljen? Upravo kao da
su sve te zamke prikaene ovjeku o pojas te se ovaj ne moe kretati neravnim tlom po
kojemu su razvuene nae uzice a da ih ne vue za sobom vukui svoju zamku. Sretna je
lisica ostavila rep u zamci. Bizamski e takor sebi odgristi treu nogu da se oslobodi. Ne
udi to je ovjek izgubio svoju gipkost. Koliko li je esto ukopan! Gospodine, ako smijem
biti tako drzak, to razumijete pod ukopanou? Ako ste vidjelac, kad god sretnete nekog
ovjeka vidjet ete sve to posjeduje, da, i tota ega se toboe odrie, iza njega, sve do
kuhinjskog namjetaja i sve one starei koju uva i nee da spali, i init e se da je upregnut
u nju te se probija kako zna i umije. Drim da je ukopan ovjek onaj koji se provukao kroz

54

rupu u drvu ili vrata kroz koja njegove saonice natovarene namjetajem ne mogu za njim. Ne
mogu a da ne osjetim saaljenje kad ujem nekog pristalog ovjeka krne pojave, naoko
slobodnog, zasukanih rukava i okretnog, kako govori o svome namjetaju, o tome je li
osiguran ili nije. Ali to da inim sa svojim namjetajem? Moj ivahni leptir tada je
zapleten u paukovu mreu. ak ete i u onih za koje se dugo ini da ga uope nemaju,
raspitate li se poblie, ustanoviti da im je neto pohranjeno u neijem taglju. Na dananju
Englesku gledam kao na staroga gospodina koji putuje s hrpom prtljage, starei koja se
nakupila od dugog voenja kuanstva i koju nema hrabrosti spaliti; velikim kovegom,
malim kovegom, kutijom za eire i zaveljajem. Bacite barem prvo troje. Nadilo bi snage
zdrava ovjeka danas da ponese svoju postelju i hoda s njome,(51) a bolesnome bih svakako
savjetovao da postelju odloi i potri. Kad sam sreo doseljenika koji je teturao pod svenjem
koji je sadravao sav njegov imutak a koji je nalikovao golemoj izraslini to mu je izbila na
zatiljku saalio sam se nad njim, ne zato to mu je to bio sav imutak, nego zato to je sve
to morao nositi. Budem li morao vui svoju zamku za sobom, pripazit u da bude lagana i ne
priepi me za vitalan dio. No moda bi bilo najmudrije nikad u nju ne gurnuti apu.
Primijetio bih, usput, da me zastori ne stoje nita, jer nema promatraa kojima bih prijeio
vidik doli sunca i mjeseca, a njihovo me zavirivanje raduje. Mjesec mi nee ukiseliti mlijeko
ili pokvariti meso, niti e mi sunce otetiti namjetaj ili izblijediti sag, a ako je katkad i
pretopao prijatelj, drim ipak ekonominijim skloniti se iza nekog zastora to ga prua
priroda nego pojedinostima kuanstva dodati ma i jedan predmet. Neka mi je gospoa
svojedobno ponudila otira, ali kako nisam imao slobodnog prostora u kui, ni slobodnog
vremena unutra ili vani da ga istresam, odbio sam ga, otirui radije noge o tratinu pred
vratima. Zlo je najbolje izbjei u zaetku.
Nema tomu dugo otkako sam prisustvovao drabi na kojoj se prodavao sadraj imovine
nekog akona, jer ivot mu nije bio nesadrajan:
Zlo to ga ljudi ine ivi poslije njih.(52)
Kao i obino, velik udio tvorila je stare koja se poela gomilati jo za ivota njegova oca.
Bila je tu meu ostalim i sasuena trakavica. I sada, nakon to su pola stoljea poivale u
njegovu potkrovlju i po drugim smetlitima, te stvari nisu bile spaljene; umjesto lomae, iliti
njihova proiujueg unitavanja, prireena je draba, odnosno njihovo uveavanje. Susjedi
su se revno okupili da ih vide, kupili ih sve i pomno ih prenijeli u svoja potkrovlja i smetlita,
gdje e poivati do razdiobe njihove imovine, a onda e ponovno na put. Kad umre, ovjek se
pretvara u prah.

55

Obiaje nekih divljih naroda mogli bismo moebit oponaati na svoju korist, jer oni barem
prolaze kroz privid godinjeg odbacivanja svlaka; imaju o tome predodbu, bez obzira na to
zahvaaju li ga u zbilji. Zar ne bi bilo dobro kada bismo slavili busk iliti blagdan prvih
plodova, koji Bartram opisuje kao obiaj Indijanaca Mucclassea? Kad neko mjesto slavi
busk, kae on, prethodno se opskrbivi novom odjeom, novim loncima, tavama i drugim
kuanskim potreptinama i namjetajem, oni sakupe svu svoju iznoenu odjeu i druge stvari
vrijedne prezira, pometu i poiste kue, trgove i cijelo naselje od svoje neisti, koju sa svim
preostalim zrnjem i drugim starim zalihama bacaju na zajedniku hrpu i sagaju. Nakon to
uzmu ljekariju i poste tri dana, sva vatra u mjestu se pogasi. Tijekom tog posta uzdravaju se
od zadovoljenja bilo kakvih nagona i strasti. Proglaava se ope pomilovanje; svi zloinci
mogu se vratiti u svoje naselje(53)
etvrtoga jutra visoki rec protrlja suho drvlje i zapali novu vatru na javnom trgu, odakle
se svaka nastamba u mjestu opskrbljuje novim i istim plamenom.
Potom se goste mladim kukuruzom i plodovima te pleu i pjevaju tri dana, i sljedea etiri
dana primaju posjete i vesele se s prijateljima iz susjednih naselja koji su se na slian nain
proistili i pripremili.
Meksikanci su takoer odravali slian obred proienja na kraju svakih pedeset dviju
godina, u vjerovanju da je stiglo vrijeme kraja svijeta.
Teko da sam uo za sakrament, to jest, kako ga rjenik odreuje, vanjski i vidljiv znak
unutarnje i duhovne milosti, istinskiji od ovoga, i ne sumnjam da su ih prvotno na to izravno
nadahnula sama nebesa, premda nemaju biblijskog zapisa o otkrivenju.
Vie od pet godina uzdravao sam se tako iskljuivo radom svojih ruku, i shvatio da radei
oko est tjedana godinje mogu namiriti sve ivotne trokove. Cijele zime, kao i vei dio
ljeta, mogao sam se slobodno i nesmetano baviti prouavanjima. Temeljito sam se okuao i u
voenju kole i ustanovio da su mi izdaci razmjerni prihodu, ili bolje kazano nerazmjerni, jer
sam bio primoran prikladno se odijevati i uiti, da ne kaem misliti i vjerovati, te sam k tome
gubio vrijeme. Budui da nisam poduavao za dobrobit svojih blinjih, nego naprosto za
ivot, to je bio promaaj. Okuao sam se u trgovini, ali sam shvatio da bi mi trebalo deset
godina da u tome uznapredujem, a dotad bih ve vjerojatno bio na putu k vragu. Zapravo
sam se bojao da bi mi do tada, kao to se veli, posao mogao krenuti. Kad sam se prije
ogledavao da vidim kako bih mogao zaraivati za ivot, a sjeanja na neka tuna iskustva u
prilagoavanju eljama prijatelja jo su u meni bila svjea i opominjala me o vlastitoj

56

naivnosti, esto sam i ozbiljno razmiljao o branju borovnica; to bih zasigurno mogao raditi,
a pripadajui mali prihod bio bi mi dostatan jer moje je najvee umijee u tome da mi je
malo potrebno toliko se malo kapitala iziskuje, toliko malo odvlaenja od raspoloenja na
koja sam naviknuo, mislio sam glupavo. I dok su se moji poznanici bez oklijevanja uputali u
trgovinu ili razna zvanja, ja sam o tom zanimanju razmiljao kao o sasma slinom njihovima;
tumarati cijelog ljeta brdima i brati bobice koje mi se nau na putu, pa ih potom bezbrino
prodavati te tako uvati Admetova stada.(54) Takoer sam sanjao da bih mogao skupljati
divlje bilje ili nositi zimzelen seljanima koji se vole podsjeati na umu, ili ak u grad, kolima
za sijeno. No, otada sam nauio da je trgovina prokletstvo za sve ega se dotakne, i makar
trgovao porukama s nebesa, prokletstvo trgovine svaljuje se i na taj posao.
Kako su mi neke stvari bile drae od drugih te sam osobito cijenio svoju slobodu, kako sam
mogao ivjeti oskudno a da mi ipak ide dobro, nisam elio tratiti vrijeme na zaraivanje za
skupe sagove ili drugi fini namjetaj, birana jela ili kuu u grkom ili gotikom stilu. Ako
postoje oni kojima stjecanje tih stvari nije na smetnju i koji znaju kako se njima sluiti kad ih
steknu, drage im volje preputam takvo bavljenje. Neki su marljivi te se ini da vole rad
njega samog radi, ili moda zato to ih uva od gore nevolje; takvima ovoga asa nemam to
rei. Onima, koji ne bi znali to da ine s vie dokolice negoli je sada uivaju, mogao bih
savjetovati da rade dvostruko napornije nego sada da rade dok ne otplate same sebe i
dobiju papire da su slobodni. Koliko je do mene, ustanovio sam da je zanimanje nadniara
najneovisnije od sviju, osobito stoga to za osobno uzdravanje iziskuje tek trideset ili
etrdeset dana godinje. Radnikov dan zavrava sa zalaskom sunca, a onda je slobodan
posvetiti se bavljenju koje je izabrao, neovisno o svome radu; no njegov poslodavac, koji
pekulira iz mjeseca u mjesec, nema predaha od poetka do kraja godine.
Ukratko, na temelju vjere i iskustva uvjeren sam da uzdravanje sebe na ovoj zemlji nije
muka nego razonoda ako ivimo jednostavno i razborito; jer zanimanja jednostavnijih naroda
jo su razbibrige onih izvjetaenijih. Nije nuno da ovjek zarauje kruh u znoju lica svoga,
osim ako se ne znoji lake od mene.
Jedan mi je mladi poznanik, koji je naslijedio nekoliko jutara zemlje, rekao kako misli da bi
ivio kao ja kad bi imao sredstava. Ja nipoto ne elim da itko usvoji moj nain ivljenja; jer
osim to u, prije nego to ga on valjano naui, ja sebi moda nai drugi, elim da na svijetu
bude to je mogue vie razliitih osoba; ali volio bih da svatko dobro pazi da otkrije i slijedi
vlastiti put, a ne oev, majin ili susjedov. Mladi moe graditi, saditi ili jedriti, samo neka
ne bude sprijeen u onome za to kae da bi elio raditi. Mudri smo samo po jednoj

57

matematikoj toki, kao to mornar ili odbjegli rob ne skida pogled sa Sjevernjae; ali to
nam je dostatno vodstvo za cijeli ivot. Moda neemo stii do svoje luke u izraunljivom
vremenu, ali emo zadrati pravi smjer.
U ovome sluaju ono to vrijedi za jednoga nesumnjivo vrijedi jo i vie za tisuu, kao to
velika kua nije razmjerno skuplja od male, budui da jedan krov moe pokriti, jedan
podrum podloiti i jedan zid razdvojiti nekoliko stanova. Meni je ipak draa bila osamljena
nastamba. K tomu, u pravilu je jeftinije izgraditi cijelu kuu sam nego uvjeriti drugog u
prednost zajednikog zida; a kada ste to obavili, zajednika pregrada, da bi bila znatno
jeftinija, mora biti tanka, a onaj drugi moe se pokazati loim susjedom te moda nee
odravati svoju stranu. Jedina suradnja koja je obino mogua krajnje je djelomina i
povrna; a ono malo suradnje koja postoji jest kao i da je nema, jer je to sklad neujan
ljudima. Ako ima vjere, ovjek e s jednakom vjerom suraivati posvuda; ako nema vjere,
nastavit e ivjeti kao ostatak svijeta, u kakvom god drutvu bio. Suraivati, u najviem i u
najniem smislu, znai zaraivati za ivot zajedno. uo sam za nedavni prijedlog da dvojica
mladia putuju zajedno svijetom, jedan bez novca, zaraujui putem, kao mornar ili za
plugom, drugi pak s mjenicom u depu. Bilo je lako uvidjeti da nee moi dugo biti drugovi
niti suraivati, jer jedan uope ne bi radio. Razili bi se za prve zanimljive krize u svojim
pustolovinama. Ponad svega, kao to sam ve natuknuo, ovjek koji se kree sam moe
krenuti danas, a onaj tko putuje s drugim mora ekati da taj drugi bude spreman, i moe
proi mnogo vremena prije nego to se otisnu.
Ali sve je to vrlo sebino, uo sam od nekih svojih sumjetana. Priznajem da sam se dosad
veoma malo bavio filantropskim pothvatima. rtvovao sam poneto odreenom osjeaju
dunosti, a meu ostalima rtvovao sam i taj uitak. Bilo je onih koji su upotrijebili sve svoje
moi da me uvjere da se latim uzdravanja kakve siromane obitelji u gradu; i kad ne bih
imao to initi jer vrag nalazi posao dokonima moda bih se i okuao u takvoj razonodi.
Meutim, kad bih pomislio da ugodim sebi u tom pogledu i obveem njihovo Nebo
uzdravajui stanovite siromane osobe u svakom pogledu jednako udobno kao to
uzdravam sebe, pa bih se ak upustio dotle da im to ponudim, svi su do jednoga bez
oklijevanja radije ostali siromani. Dok se moji sumjetani i sumjetanke na toliko naina
posveuju dobrobiti svojih blinjih, vjerujem da barem jedan moe biti poteen za druga,
manje ovjena zanimanja. Za milosre morate imati dara kao i za sve ostalo. Koliko je do
injenja dobra, to je jedno od zvanja koja su popunjena. K tome, valjano sam se u tome
okuao i, koliko god se moglo uiniti udnim, zadovoljan sam to ne odgovara mome ustroju.
Vjerojatno ne bih trebao svjesno i hotimino napustiti svoje navlastito zvanje da inim dobro

58

to ga drutvo zahtijeva od mene, da spaavam univerzum od unitenja; a vjerujem da je

slina, ali beskrajno vea postojanost drugdje sve to ga sada uva. No, ne elim stajati
izmeu bilo kojeg ovjeka i njegova dara, a onome koji svim srcem, duom i ivotom radi
svoj posao, koji ja odbijam, rekao bih: ustraj, makar to svijet nazvao zloinstvom, kao to
najvjerojatnije i hoe.
Daleko od toga da bih pretpostavljao kako je moj sluaj osebujan; mnogi bi se moji itatelji
nesumnjivo branili na slian nain. Ne libim se rei da bih bio izvrstan najamnik za odreen
posao ne jamim da e ga moji susjedi nazvati dobrim ali koji je to posao, na mom je
poslodavcu da otkrije. Dobro koje inim, u uobiajenom smislu te rijei, mora biti po strani
od moga glavnog puta i najveim dijelom posve nehotino. Ljudi praktiki kau: poni gdje
jesi i kakav jesi, ne teei poglavito da postane vredniji, pa uz ljubaznost s predumiljajem
kreni initi dobro. Kad bih uope propovijedao u tom duhu, radije bih rekao: prihvati se toga
da bude dobar. Kao da bi sunce trebalo zastati nakon to je raspirilo svoje vatre do sjaja
mjeseca ili zvijezde estoga reda pa, poput vragolasta vilenjaka, krenuti uokolo zavirujui
kroz prozor svake kolibe, nadahnjujui mahnite i kvarei meso te inei tamu vidljivom,
umjesto da postojano uveava svoju prijaznu toplinu i blagotvornost dok ne zablista toliko te
ga vie nijedan smrtnik ne moe pogledati u lice, a da potom, i u meuvremenu, obilazi
svijet u vlastitoj orbiti inei mu dobro, ili prije, kao to je otkrila istinitija filozofija, da svijet
na svoje dobro ide oko njega. Kad je, u elji da dobroinstvom dokae svoje nebesko
podrijetlo, na tek jedan dan dobio sunevu koiju i skrenuo s utvrene staze, Faeton je
sagao nekoliko blokova kua u niim ulicama neba, sprio povrinu zemlje, sasuio sve
izvore i nainio veliku pustinju Saharu, dok ga na koncu Jupiter nije udarcem groma hitnuo
naglavce na zemlju te sunce, zbog jada izazvanog njegovom smru, godinu dana nije sjalo.
Nema tako gadnog vonja kakav je onaj to ga isputa pokvarena dobrota. To je ljudska, to je
boanska strvina. Kad bih pouzdano znao da mi neki ovjek dolazi sa svjesnim naumom da
mi uini dobro, pobjegao bih glavom bez obzira, kao od onoga suhog i vrelog vjetra afrikih
pustinja zvanog samum, koji usta i nos, ui i oi ispunjava prainom dok se ne uguite, iz
straha da mi ne bi uinio neto od svojega dobra da se neto od toga virusa ne bi
izmijealo s mojom krvlju. Ne u tom bih sluaju radije trpio zlo na prirodan nain. Neki
ovjek nije za mene dobar ovjek zato to e me nahraniti ako budem izgladnio, ugrijati me
ako se budem smrzavao ili me izvui iz jame ako padnem u nju. Mogu vam nai psa
njufaundlenca koji e uiniti isto. Filantropija nije ljubav prema blinjem u najirem smislu.
Howard(55) je na svoj nain nesumnjivo bio iznimno dobrohotan i vrijedan ovjek, i za to je
nagraen, ali, u usporedbi reeno, to je stotinu Howarda nama, ako njihova filantropija ne

59

pomae nama u naem najboljem izdanju, kada smo najdostojniji pomoi? Nikad nisam uo
za filantropski skup na kojemu bi se iskreno predloilo da se uini ikakvo dobro meni ili
meni slinima.
Isusovce su prenerazili Indijanci koji su, dok su gorjeli na lomai, predlagali svojim
muiteljima nove naine muenja. Budui da su bili iznad tjelesne patnje, sluilo bi se
katkad da su bili i iznad svake utjehe to su je misionari mogli pruiti, a zakon prema
kojemu treba initi ono to eli da ine tebi zvuao je manje uvjerljivo onima koji nisu marili
to drugi ine njima, koji su svoje neprijatelje ljubili na nov nain te su se uvelike pribliili
tomu da im oproste sve to ine.
Pobrini se da siromanima prui pomo koju najvie trebaju, makar ih tvoj primjer ostavio
daleko iza. Ako daje novac, potroi sebe s njime, a nemoj ga tek preputati njima. Ponekad
inimo udnovate pogreke. Siromah esto nije toliko promrzao i gladan koliko prljav,
odrpan i neist. Dijelom je to njegov ukus, a ne tek nesrea. Dade li mu novca, moda e
kupiti jo koji dronjak. Bio sam sklon saalijevati nezgrapne irske radnike koji su rezali led
na jezeru, u takvoj oskudnoj i odrpanoj odjei, doim sam ja drhtao u svome urednijem i
poneto otmjenijem ruhu, sve dok mi jednoga dana za cie zime jedan od njih, koji je
skliznuo u vodu, nije doao u kuu da ga ugrijem te sam vidio kako sa sebe skida troje hlae
i dva para arapa prije no to se svukao do koe, premda su, istina, bile prilino prljave i
odrpane, pa si je mogao priutiti da odbije extra odjeu koju sam ponudio, toliko ju je imao
intra. To je uronjavanje bilo ba ono to mu je trebalo. Tada sam poeo saalijevati sebe i
uvidio da bi bilo vee milosre udijeliti meni koulju od flanela nego njemu cijeli duan
jeftine konfekcije. Tisuu je onih koji zasijecaju granje zla naspram jednoga koji ga ree u
korijenu, i mogue je da onaj koji potrebitima udjeljuje najvie novca i vremena svojim
nainom ivota ini najvie da izazove bijedu koju se uzalud trudi ublaiti. Taj je poboni
robovlasnik koji prihod od svakog desetog roba namjenjuje otkupljivanju nedjeljne slobode
za ostale. Dobrostivost prema siromasima neki pokazuju tako to ih zapoljavaju u svojoj
kuhinji. Ne bi li bili dobrostiviji kad bi ondje zaposlili sebe? Hvali se troenjem desetine
prihoda u dobrotvorne svrhe; moda bi tako trebao potroiti devet desetina i zavriti s time.
Drutvo tada ubire samo desetinu imetka. Je li razlog tome dareljivost onoga u ijem se
posjedu nalazi ili nemar slubenika pravde?
Filantropija je gotovo jedina vrlina koju ovjeanstvo dovoljno cijeni. tovie, uvelike je
precijenjena, a precjenjuje je naa sebinost. Jednoga sunanog dana ovdje u Concordu neki
mi je stasiti siromah hvalio svoga sumjetanina jer da je ovaj, kako je rekao, susretljiv prema

60

siromanima; mislio je pritom na sebe. Ljubazni ujaci i tetke naega roda cijene se vie nego
njegovi istinski duhovni oevi i majke. Sluao sam jednom predavanje nekog veleasnog o
Engleskoj, ovjeka uenog i umnog koji je, pobrojavi njene znanstvene, knjievne i politike
veliine, Shakespearea, Bacona, Cromwella, Miltona, Newtona i druge, preao na njene
kranske junake koje je, kao da to njegovo zvanje od njega iziskuje, uzdigao iznad svih
ostalih, kao najvee od najveih. Bijahu to Penn, Howard i gospoa Fry.(56) Svatko mora u
tome osjetiti lanost i licemjerje. Potonji nisu bili najbolji muevi i ene Engleske, tekar
moda njeni najbolji filantropi.
Ne bih oduzeo nita pohvali koja dolikuje filantropiji, nego samo zahtijevao pravdu za sve
one koji su svojim ivotom i djelima blagoslov za ovjeanstvo. Ne cijenim ponad svega
ovjekovu estitost i dobrohotnost, koje su tako rei njegova stapka i lie. One biljke od
ijega uvelog zelenila spravljamo biljni aj za bolesne slue tek skromnoj svrsi i njima se
najvie koriste nadrilijenici. elim ovjekov cvijet i plod; da me zapahne neki njegov
miomiris i da neka zrelost zaini nae openje. Njegova dobrota ne smije biti djelomian i
prolazan in nego stalan suviak, koji ga ne stoji nita i kojega je nesvjestan. To je milosre
koje skriva mnotvo grijeha. Filantrop i preesto obavija ovjeanstvo spomenom na svoje
odbaene jade kao kakvim ozrajem i to naziva suuti. Trebamo pruati svoju hrabrost, a ne
svoj oaj, svoje zdravlje i lagodu a ne svoju bolest, i paziti da se ne ire zarazom. Iz kojih to
junih nizina dopire lelek? Na kojim to irinama prebivaju pogani kojima bismo poslali svoju
svjetlost? Tko je taj neobuzdani i surovi ovjek kojega bismo mi iskupili? Ako ovjeka bilo to
mori tako da ne obavlja svoje funkcije, ak i ako ima bolove u utrobi jer tu je sjedite
suosjeanja on se smjesta prihvaa reformiranja svijeta. Budui i sam mikrokozam, on
otkriva, a to je istinsko otkrie i on ovjek na kojemu je da do njega doe da svijet jede
zelene jabuke; u njegovim je oima, zapravo, sam globus velika zelena jabuka, te postoji
opasnost, na koju je grozno ma i pomisliti, da e je djeca ovjekova zagristi prije no to
sazre; i odmah se njegova drastina filantropija daje u potragu za Eskimima i Patagoncima
te prigrljuje napuena indijska i kineska sela; i tako se, u nekoliko godina filantropskog
djelovanja, za koje vrijeme se njime sile koriste u vlastite svrhe, on nesumnjivo izlijei od
probavnih smetnji, globusu se blago zarumeni jedan ili oba obraza, kao da poinje
sazrijevati, a ivot izgubi sirovost i opet postane sladak i zdrav. Nikad nisam sanjao o
nedjelu veem nego to sam ga poinio. Nikad nisam upoznao niti u ikad upoznati ovjeka
goreg od sebe.
Vjerujem da ono to reformatora toliko rastuuje nije suosjeanje s blinjima u nevolji, nego,
makar bio najsvetiji sin Boji, njegov osobni jad. Neka se on ispravi, neka njemu doe

61

proljee, jutro neka svane iznad njegova leaja i odbacit e svoje velikodune drugove bez
isprike. Moja izlika za to to ne drim predavanja protiv uporabe duhana jest ta to ga nikad
nisam vakao. To je kazna to je reformirani uivaoci duhana moraju platiti; premda ima
dosta toga to sam vakao i protiv ega bih mogao predavati. Zavede li vas ikad neka od tih
filantropija, neka vam ne zna ljevica to vam ini desnica, jer to ne vrijedi znati. Spasite
utopljenike i priveite vezice. Nemojte se uriti i latite se nekog slobodnog posla.
Nae je navade iskvarilo openje sa svecima. Nae crkvene pjesmarice odjekuju
milozvunim proklinjanjem i vjenim trpljenjem Boga. Reklo bi se da su ak i proroci i
iskupitelji radije tjeili strahove nego potvrivali nadanja ljudi. Nigdje nije zabiljeeno
jednostavno i nezatomivo zadovoljstvo darom ivota, nikakvo nezaboravno velianje Boga.
Svako zdravlje i uspjeh ine mi dobro, ma koliko se dalekima i povuenima inili; svaka
bolest i neuspjeh rastuuju me i ine mi zlo, koliko god suosjeali sa mnom ili ja s njima.
elimo li, dakle, uistinu ozdraviti ovjeanstvo pravim indijskim, botanikim, magnetskim ili
prirodnim sredstvima, budimo najprije i sami jednostavni i zdravi kao priroda, rasprimo
oblake to nam se nadvijaju nad licem i unesimo malo ivota u svoje pore. Ne ostaj na tome
da bude nadglednik siromanih, nego nastoj postati jednim od velikana svijeta.
U ulistanu, iliti Ruinjaku eika Sadija od iraza, itam kako upitae nekog mudraca: od
brojnih proslavljenih stabala to ih Svevinji Bog stvori uzvienima i sjenovitima, nijedno ne
zovu azad, iliti slobodnim, osim empresa, koji ne donosi ploda; kakva je tajna u tome? On
odvrati: svako ima vlastite plodove i odreeno doba, tijekom kojih je svjee i u cvatu, a mimo
njih suho je i uvelo; a nijednom od tih stanja empres nije izloen, budui da vazda cvate;
takve su pak naravi azadi, vjerski neovisnici. Ne prianjaj srcem uz ono to je prolazno; jer
Didlah, Tigris, protjecat e kroz Bagdad i nakon to izumre rod kalif; ima li obilje u ruci,
budi tedar kao stablo datulje, ali ako nema to razdati, budi azad, iliti slobodnjak, poput
empresa.

Dopunski stihovi
PREUZETNOSTI SIROTINJE
Preuzetan si odista, bijednie ubogi,
Prisvajaju si na nebesima mjesto,
Jerbo koliba ti skromna, ili pak bava,

62

Gaji kakvu lijenu ili sitniavu krepost

Na jeftinom suncu il uza sjenovita vrela,
S korijenjem i zeleni; gdje desnica ti,
Otkidaju iz duha one ljudske strasti
Na zasadima ijim kreposti krasne cvatu,
Uniava narav i utila tupi
Te Gorgoni nalik djelatne u kamen pretvara.
Ne traimo mi tupavo drutvo
Prisiljene vam trezvenosti,
Il neprirodnu glupavost onu
to ne pozna ni radosti ni tuge; nit prinuenu ti
Lano uznesenu trpnu smjelost
Iznad djelatnog. Taj podli, kukavni porod,
to stanite si u osrednjosti pravi,
Pristaje vam ropskom duhu; no mi promiemo
Kreposti tekar to pretiak trpe,
Smiona, tedra djela, veliajnost kraljevsku,
Svevidei razbor i velikoduje
to granica ne pozna, i onu krepost junaku
Kojoj starina ne ostavi imena
No uzore samo, kao Heraklo to je,
Ahil, Tezej. Natrag u gnjusnu ti eliju;
A kad rasvijetljeni svod nanovo vidi,
Ui da spozna tko te veliine bjehu.
T. Carew(57)

63

GDJE SAM IVIO I ZA TO SAM IVIO

U odreeno smo doba ivota naviknuti promatrati svako mjesto kao mogue zemljite za
kuu. Razgledao sam tako ovaj kraj sa svih strana u krugu dvadesetak kilometara od mjesta
gdje ivim. U mati sam jedno za drugim pokupovao sva imanja, jer sva su bila na prodaju i
ja sam im znao cijenu. Proao sam zemljitem svakog seljaka, kuao njegove divlje jabuke,
porazgovorio s njime o poljodjelstvu, uzeo mu imanje po njegovoj cijeni, po bilo kojoj cijeni,
te ga u sebi njemu i zaloio; ak sam na nj stavljao i viu cijenu poduzimao sve osim
potpisa ugovora prihvaao njegovu rije kao ispravu, jer ja silno volim razgovarati
obraivao imanje a donekle, vjerujem, i njega, i povlaio se kad bih se dovoljno nauivao,
ostavljajui njemu da nastavi. To me iskustvo u oima mojih prijatelja ovlastilo kao
svojevrsnog agenta za nekretnine. Gdje god sam sjeo mogao sam i ivjeti, a i krajolik je
sukladno tome zraio iz mene. to je kua doli sedes, sjedite? Tim bolje ako je sjedite u
prirodi. Otkrio sam brojna zemljita za kuu koja se doskora vjerojatno nee razvijati i koja
su neki mogli smatrati predalekima od sela, ali u mojim je oima selo bilo predaleko od njih.
E pa, ovdje bih mogao ivjeti, govorio sam; i jesam ivio ondje, sat vremena, provodio ljetni i
zimski ivot; vidio kako mogu putati godine da promiu, progurati zimu i doekivati
proljee. Budui stanovnici ovoga kraja, ma gdje smjestili svoje kue, mogu biti sigurni da ih
je netko pretekao. Dostajalo je jedno poslijepodne da zemlju preuredim u vonjak, gaj i
panjak te da odluim koje stasite hrastove ili borove da ostavim pred vratima i odakle se
najbolje vidi svako sasueno stablo; a onda bih je pustio da poiva, moebit na ugaru, jer
ovjek je bogat srazmjerno broju stvari za koje moe sebi dopustiti da ih ostavi.
Mata me odvela dotle te su mi nekoliko imanja ak i odbili prodati a to sam jedino i elio
ali nikada nisam oprljio prste zbiljskim posjedovanjem. Zbiljskom posjedovanju najvie
sam se pribliio kad sam kupio posjed Holowell te poeo razvrstavati svoje sjeme i
prikupljati grau za take kojima bih ga donosio ili odnosio; no prije nego to smo se
sporazumjeli, njegova se supruga svi imaju takve supruge predomislila i poeljela ga
zadrati pa mi je on ponudio deset dolara da ga odrijeim. Dobro, istinu govorei, imao sam
tada sve u svemu deset centi, i nadilazilo je moje aritmetiko umijee kazati jesam li ja bio
taj ovjek koji ima deset centi, onaj koji posjeduje imanje ili deset dolara, ili pak svi oni
zajedno. Kako bilo, ostavio sam mu i onih deset dolara i imanje, jer sam ve otiao dovoljno
daleko; ili prije, velikodunosti radi, ja sam njemu prodao imanje upravo po cijeni koju sam
za nj platio te sam mu, budui da nije bio bogat, poklonio deset dolara, a sam zadrao svojih

64

deset centi, sjeme i grau za take. Ustanovih tako da sam bio bogat ovjek, a da nisam
natetio svome siromatvu. No, zadrao sam krajolik i otada svake godine odnosim ono ime
rodi, bez taki. Kad je pak rije o krajolicima:
Vladar sam nad svime to motrim,
nikog nema da pravo mi ospori.(58)
esto sam viao kako se pjesnik povlai nakon to se nauio najdragocjenijeg dijela imanja,
dok je osorni seljak mislio da se ovaj domogao samo nekoliko divljih jabuka. No, vlasnik
godinama ne sazna kako je pjesnik pretakao njegovo imanje u rimu, najdivniju nevidljivu
ogradu, pa ga lijepo stjerao u tor, pomuzao, obrao i prisvojio sve vrhnje, a seljaku ostavio
samo obrano mlijeko.
Prava privlanost imanja Hollowella za me je bila u njegovoj potpunoj povuenosti, oko tri
kilometra od sela, kilometar od glavne ceste irokim poljem; u tome to je graniilo s
rijekom, za koju je vlasnik rekao da ga maglama titi od proljetnih mrazeva, premda meni to
nita nije znailo; u sivoj boji i ruevnom stanju kue i taglja te oronulim ogradama, to je
stvaralo toliki razmak izmeu mene i posljednjeg stanara; u upljim jabukovim stablima
obraslima liajem, izgrienima od zeeva, to mi je pokazivalo kakve bih susjede imao; ali
iznad svega u sjeanju to ga na nj nosim od svojih prvih putovanja uz rijeku, kad je tu kuu
zakrivao gusti crvenih javora, kroz koji sam uo lave kunog psa. urio sam se da ga
kupim prije no to vlasnik povadi sve kamenje, posijee divlje jabuke i iskri mlade breze
koje su niknule na panjaku, ukratko prije no to uvede jo kakvo poboljanje. Da bih uivao
u tim prednostima bio sam spreman nastaviti s tim poslom, ponijeti poput Atlasa svijet na
svojim pleima nikad nisam uo kakvu je naknadu on dobio za to i uiniti sve ono za to
nije bilo drugog motiva ili izlike osim da ga isplatim i budem neometan u svome
posjedovanju; jer znao sam sve vrijeme da e dati najobilniji urod one vrste kakvu elim
samo ako ga uspijem ostaviti na miru. No ispalo je onako kao to sam rekao.
Sve to sam tada mogao rei s obzirom na poljodjelstvo velikih razmjera (neki vrt sam
oduvijek obraivao) bilo je da sam imao spremno sjeme. Mnogi misle da je sjeme to bolje to
je starije. Ne sumnjam da vrijeme pravi razliku izmeu dobrog i loeg, i kad se napokon
latim sadnje, manja je vjerojatnost da u se razoarati. No rekao bih svojim blinjima,
jednom za svagda: dokle god je mogue ivite slobodni i nevezani. Mala je razlika vee li vas
imanje ili okruni zatvor.
Stari Katon, iji je De re rustic moj Kultivator,(59) kae, a jedini prijevod koji sam vidio

65

pretvara taj odlomak u istu besmislicu: Kad razmilja o stjecanju imanja, uredi tako u
svome duhu da ga ne kupuje pohlepno; niti tedi truda da ga razgleda i ne misli da je
dovoljno obii ga jedanput. to ee bude iao onamo to e ti se vie militi, ako je dobro.
Mislim da neu kupovati pohlepno, nego u ga obilaziti i obilaziti dokle god sam iv, i
najprije biti na njemu pokopan kako bi mi se najposlije tim vie mililo.
Slijedi moj idui pokus takve vrste, koji kanim podrobnije opisati, saimajui podesnosti radi
iskustvo dviju godina u jednu. Kao to rekoh, ne kanim napisati odu snudenosti, nego se
oglasiti hvastavo i bodro poput pijevca to u svitanje stoji na svojoj preki, ako ni radi ega
drugog a ono da probudim susjede.
Kad sam se tek nastanio u umi, to e rei kad sam poeo ondje provoditi noi i dane, to je
sluajno palo na Dan nezavisnosti, etvrtoga srpnja 1845., moja kua nije bila dovrena za
zimu nego je pruala samo zatitu od kie, bez buke ili dimnjaka, a zidovi bijahu sazdani od
tronih dasaka s velikim pukotinama, zbog ega je nou unutra bilo svjee. Uspravne, bijele,
istesane grede te netom izblanjana vrata i prozorski okviri davali su joj ist i prozraan
izgled, osobito ujutro, kad je njeno drvo bilo zasieno rosom, pa sam zamiljao da e se do
podneva iz njega stati cijediti neka slatka smola. U mojoj je mati kroz itav dan zadravala
vie ili manje to jutarnje obiljeje, podsjeajui me na stanovitu planinsku kuu koju sam
posjetio godinu prije. Bijae to prozrana i neobukana koliba, pogodna da ugosti putujueg
boga, a ondje bi i kakva boica mogla povlaiti svoje halje. Vjetrovi koji su hujali nad mojom
nastambom bijahu nalik onima to ibaju nad gorskim vijencima te su donosili napukle
napjeve, ili samo nebeske dijelove, zemaljske glazbe. Jutarnji vjetar pue vjeno, pjesma
stvaranja je neprekinuta, ali malo koje uho to uje. Olimp je svugdje izvan zemlje.
Jedina kua koju sam prije toga posjedovao, izuzmem li amac, bio je ator, kojim sam se
povremeno koristio za ljetne izlete te je jo smotan u mome potkrovlju; no amac je, nakon
to je prelazio iz ruke u ruku, odnijela rijeka vremena. Okruen tim vrim zaklonom uinio
sam korak prema okuivanju u ovom svijetu. Taj kostur, tako lagano presvuen, kao da se
kristalizirao oko mene i povratno djelovao na graditelja. Bijae sugestivan, pomalo kao slika
u obrisima. Nisam morao izlaziti da udahnem zrak, jer atmosfera u unutranjosti nije
izgubila nita od svjeine. Nisam sjedio toliko unutra koliko iza vrata, ak i za najkinijeg
vremena. Harivama(60) kae: Stanite bez ptica nalik je jelu bez zaina. Moje stanite
nije bilo takvo, jer sam se najednom obreo u susjedstvu ptica; ne tako to sam jednu zatoio,
nego time to sam sebe zatvorio u njihovoj blizini. Bio sam blii ne samo nekima od onih koje
esto obilaze vrt i vonjak nego i onima divljijim i potresnijim umskim pjevaima koji nikad,

66

ili tek rijetko izvode seljaku podoknicu umskom drozdu, Wilsonovu drozdu, grimiznom
pjevau, poljskom vrapcu, legnju i mnogim drugima.
Smjestio sam se uz obalu jezerceta, oko dva i pol kilometra juno od sela Concorda i neto
povie njega, usred prostrane ume izmeu toga mjesta i Lincolna te nekih tri kilometra
juno od jedinoga naeg polja koje se proslavilo, poprita Bitke kod Concorda;(61) no bio
sam tako nisko u umi da je suprotna obala, kilometar daleka i prekrivena umom kao i sve
drugo, bila moj najudaljeniji obzor. Tijekom prvoga tjedna, kad god bih pogledao jezero
dojmilo bi me se poput stajaice visoko na obronku planine, ije je dno daleko iznad povrine
drugih jezera, i dok se sunce dizalo vidio sam kako odbacuje magleno nono ruho te su se
postupno, tu i tamo, otkrivali njegovi meki valii ili glatka, ljeskava povrina, dok su se
magle, poput duhova, kradom u svim smjerovima povlaile u umu, kao da se rasputa kakav
tajni noni skup. inilo se da se i sama rosa na stablima zadrava dulje no obino, kao na
planinskim obroncima.
To je jezerce bilo silno dragocjen susjed u razdobljima blagih pljuskova u kolovozu, kada je,
dok su i zrak i voda bili savreno mirni, ali nebo naoblaeno, sredinu poslijepodneva krasio
spokoj veeri, a uokolo pjevao umski drozd kojega se moglo uti s obale na obalu. Jezero
poput ovoga nikad nije glae no u takvo doba; a kako je jasni predio zraka ponad njega
plitak i zamraen oblacima, voda, puna svjetlosti i odraza, postaje nie nebo, time jo mnogo
vanije. S vrha oblinjeg brda, gdje nedavno bijahu posjekli umu, pruao se ugodan pogled
na jug preko jezera, kroz irok usjek u brdima koji ondje tvori obalu, gdje su se njihovi
nasuprotni obronci sputajui se jedan prema drugom nadavali poput rijeke to tee onuda
kroz umovitu dolinu, no rijeke nije bilo. U tom sam smjeru gledao izmeu i preko oblinjih
zelenih bregova prema udaljenijima i viima na obzoru, osjenanima plavetnilom. tovie,
stojei na prstima mogao sam nazreti pokoji vrh jo plavljih i udaljenijih planinskih lanaca na
sjeverozapadu, tih modrih kovanica iz kovnice samoga neba, kao i dio sela. Ali u drugim
smjerovima, ak ni s te toke, nisam mogao vidjeti preko ili iza ume koja me okruivala.
Dobro je imati vodu u susjedstvu, da oivi i natopi zemlju. ak i najmanje vrelo ima tu
vrijednost da, kad se zagledate u nj, uviate da zemlja nije kontinent nego otok. To je
jednako vano kao i injenica da uva hladnou maslaca. Kad bih s toga vrha pogledao preko
jezera prema livadama Sudburyja, koje su me se u vrijeme poplava, moda uslijed kakva
priina, doimale uzdignutima u svome uzavrelom dolju, poput novia u plitici, itava zemlja
s druge strane jezera nalikovala je tankoj kori izdvojenoj i poplavljenoj ak i tim malim
meuslojem vode te bih se podsjetio da je povrina na kojoj boravim kopno.

67

Premda je vidik s mojih vrata bio jo sueniji, nisam se osjeao ni najmanje pritijenjenim ili
zatoenim. Za moju je matu bilo dovoljno panjaka. Visoravan niskih grmolikih hrastova
prema kojoj se dizala suprotna obala sterala se u smjeru zapadnih prerija i tatarskih stepa,
pruajui silan prostor svim lutalakim obiteljima ljudi. Na svijetu nitko nije sretan osim
bia to slobodno uivaju neizmjeran prostor, kazao je Damodara(62) kad su njegovim
stadima trebali novi i prostraniji panjaci.
Promijenili su se i vrijeme i mjesto, i ja sam obitavao blie onim dijelovima svemira i onim
povijesnim razdobljima koja su me najvie privlaila. Mjesto na kojemu sam ivio bilo je
udaljeno koliko i mnogi predjeli to ih nou promatraju zvjezdoznanci. Skloni smo zamiljati
rijetka i ljupka mjesta u nekom zabaenom i nebesnijem kutku sustava, iza zvijea
Kasiopeje, daleko od buke i metea. Otkrih da je moja kua doista smjetena u takvu
zabitom, ali zauvijek novom i neoskvrnjenom dijelu svemira. Ako bi vrijedilo nastaniti se u
predjelima u blizini Plejada ili Hijada, Aldebarana ili Altaira, onda sam ja doista bio tamo, ili
na jednakoj udaljenosti od ivota koji sam ostavio za sobom, treperav i svjetlucajui jednako
tananim zrakama svome najbliem susjedu, koji me mogao vidjeti samo za noi bez
mjeseine. Takav bijae dio stvorenoga svijeta gdje sam se naselio:
ivio jednom neki pastir,
a misao mu bila uznosita
ko planine gdje stada mu
pasla su kraj njeg dosita.(63)
to bismo mislili o pastirovu ivotu kad bi njegova stada uvijek odlutala do panjaka viih od
njegovih misli?
Svako jutro bilo je radostan poziv da svoj ivot uinim tako jednostavnim, a mogu rei i
nevinim, kao to je onaj same prirode. Auroru tujem jednako odano kao i Grci. Ustajao sam
rano i kupao se u jezeru; bila je to religiozna vjeba i jedna od najboljih stvari koje sam
inio. Kau da su u kadu kralja ing-tanga(64) bila urezana pismena sljedeeg znaenja:
Obnavljaj se potpuno svakog dana; ini to iznova, pa iznova, i uvijek iznova. Mogu to
razumjeti. Jutro vraa junaka vremena.(65) Slabano zujanje komarca koji je u najraniju
zoru slijedio svoju nevidljivu i nepojmljivu putanju kroz moj stan, dok sam sjedio uz otvorena
vrata i prozore, diralo me koliko i ma koja trublja koja je ikad pronosila slavu. Bijae to
Homerov rekvijem; Ilijada i Odiseja sam u zraku to pjeva vlastiti gnjev i lutanja. Bilo je u
tome neega kozmikog, trajnog upozorenja, sve do njegove zabrane, o vjeitoj jedrini i
plodnosti svijeta. Jutro, to najnezaboravnije doba dana, as je buenja. Tada je u nama

68

najmanje snenosti; i makar na sat, budi se neki dio nas koji sav ostatak dana i noi drijema.
Malo se moe oekivati od onoga dana, ako ga se uope moe nazvati danom, za koji nas ne
budi na Genij, nego mehaniko gurkanje nekog sluge, za koji nas ne bude nae novosteene
snage i tenje iznutra, popraene lelujanjem nebeske glazbe, umjesto tvornikih zvona, a
zrak ispunjava miomiris za ivot vii od onog iz kojeg smo utonuli u san; i tako tama rodi
svojim plodom i sma se pokazuje dobrom, ne manje od svjetlosti. ovjek koji ne vjeruje da
svaki dan sadri sat raniji, svetiji i praskozorniji od onih koje je dosad oskvrnuo, izgubio je
nadu u ivot te se kree silaznim i sve mranijim putem. Nakon djelominog prestanka
osjetilnog ivota, ovjekova dua, njeni organi zapravo, iznova se okrepljuju svakoga dana i
njegov Genij iskuava koliko moe ozbiljiti od plemenita ivota. Svi znaajni dogaaji, rekao
bih, zbivaju se izjutra i u jutarnjem ozraju. Vede kau: Svi umovi bude se s jutrom.
Pjesnitvo i umjetnost, najkrasnija i najnezaboravnija ljudska djela, potjeu iz toga doba. Svi
pjesnici i heroji, poput Memnona, djeca su Aurore, i odailju svoju glazbu u svitanje. Onome
ija gipka i krepka misao dri korak sa suncem, dan je neprestano jutro. Nije vano to kau
ure ili ljudski stavovi i poslovi. Jutro je kada sam budan i u meni je zora. Moralna reforma je
nastojanje da se odbaci san. Zato ljudi polau tako bijedan raun o svome danu ako nisu
drijemali? Nisu tako slabi u raunanju. Da ih nije svladala snenost neto bi izveli. Milijuni su
dovoljno budni za tjelesni rad, no samo jedan od milijuna dovoljno je budan za djelotvoran
umni napor, tek jedan pak od stotinu milijuna za pjesniki ili boanski ivot. Biti budan znai
biti iv. Jo nikad nisam sreo posve budna ovjeka. Kako bih ga mogao pogledati u lice?
Moramo nauiti kako se iznova probuditi i budnima odrati, ne mehanikim pomagalima,
nego beskrajnim iekivanjem zore, koja nas ne ostavlja ni u najvrem snu. Ne znam nita
to ohrabruje vie od neupitne sposobnosti ovjekove da uzdigne svoj ivot svjesnim
nastojanjem. Ve je neto biti kadar naslikati odreenu sliku ili isklesati kip i tako uiniti
nekoliko predmeta lijepima, ali daleko je uzvienije klesati i slikati samo ozraje i medij kroz
koji gledamo, za to smo moralno kadri. Utjecati na kakvou dana, to je najvia umjetnost.
Zadaa je svakog ovjeka uiniti svoj ivot, ak i u pojedinostima, vrijednim kontemplacije u
svome najuzvienijem i nakritinijem asu. Kad bismo odbacili, ili radije iscrpli, triave
obavijesti kakve dobivamo, proroita bi nas razgovijetno obavijestila kako to initi.
Otiao sam u umu jer sam htio ivjeti promiljeno, suoiti se samo s bitnim injenicama
ivota i vidjeti mogu li nauiti ono emu me ima poduiti, a ne da na pragu smrti otkrijem
kako nisam ivio. Nisam htio ivjeti ono to nije ivot, ivljenje je odve dragocjeno; niti sam
se htio prepustiti rezignaciji, osim ako to nije prijeko potrebno. elio sam ivjeti duboko i
isisati sr ivota, ivjeti tako jedro i spartanski da satrem sve to nije ivot, kositi irokim

69

zamasima i biti za dlaku do ruba, satjerati ivot u kut i svesti ga na najniu vrijednost, i ako
se pokae bijednim, e pa onda obuhvatiti svekoliku i istinsku bijedu njegovu; ako je pak
uzvien, pokazati to iskustvom i biti kadar iznijeti njegov pravi prikaz u svome sljedeem
izletu. Jer u veine ljudi, ini mi se, vlada udnovata neizvjesnost u vezi s time je li on od
avla ili od Boga, pa poneto ishitreno zakljuuju da je glavni cilj ovjekov ovdje veliati
Boga i dovijeke u njemu uivati.(66)
Pa ipak vodimo nizak ivot, poput mrava, premda nam pripovijest govori da smo jo davno
pretvoreni u ljude;(67) poput Pigmeja borimo se protiv dralova;(68) zabluda za zabludom,
zakrpa na zakrpu, a povod naoj najizvrsnijoj vrlini suvina je i izbjeiva muka. ivot nam je
rastrgan sitnicama. estitu ovjeku jedva da je potrebno brojati vie od svojih deset prstiju,
a u krajnjem sluaju moe dodati deset nonih i odbaciti ostalo. Jednostavnost,
jednostavnost, jednostavnost! Kaem, neka vaih poslova bude dva ili tri, a ne stotinu ili
tisuu; umjesto milijuna brojite pola tuceta i vodite raune na noktu palca. Sred nestalne
puine civilizirana ivota valja voditi brigu o tolikim olujama, ivome pijesku i tisuu i jednoj
stavci te ovjek, ako ne eli nasukati se, potonuti i uope se ne domoi luke, mora ivjeti
vodei se priblinim raunom, a onaj tko uspijeva, doista mora sjajno raunati.
Pojednostavnjuj, pojednostavnjuj. Umjesto tri obroka dnevno, ako je potrebno jedi samo
jedan, umjesto stotinu jela pet, a razmjerno tome svedi i ostale stvari. Na ivot nalik je na
njemaku konfederaciju,(69) sastavljenu od sitnih dravica ije se granice vazda mijenjaju
tako da ak ni Nijemac ne moe u danom trenutku rei gdje joj je granica. I sama nacija, sa
svim svojim takozvanim unutarnjim usavrenjima, koja su, usput kazano, odreda izvanjska i
povrinska, upravo je takva nezgrapna i prebujna ustanova, natrpana pokustvom i spotie
se o vlastite zamke, razorena raskoi i nesmotrenim troenjem, nedostatkom raunice i
vrijednog cilja, kao i milijun kuanstava u zemlji; a za nju kao i za njih jedini je lijek stroga
ekonomija, kruta i vie no spartanska jednostavnost ivota i uzvienost svrhe. Ona ivi
prebrzo. Ljudi misle kako je bitno da Nacija ima trgovinu, izvozi led, razgovara putem
telegrafa i putuje pedeset kilometara na sat, bez dvojbe, bez obzira na to ine li to oni ili ne
ine; no bismo li trebali ivjeti kao pavijani ili kao ljudi, pomalo je neizvjesno. Ako ne
pravimo eljeznike pragove, ne kujemo tranice te ne posveujemo dane i noi poslu, nego
stanemo eprkati po svom ivotu da bismo ga poboljali, tko e graditi pruge? Ako se pak ne
izgrade pruge, kako emo pravovremeno stii na nebo?(70) No ako ostanemo kui i gledamo
svoja posla, kome e trebati pruge? Ne vozimo se mi prugom, ona se vozi nama. Jeste li se
ikad upitali koji su to pragovi to lee pod prugom? Svaki od njih jedan je ovjek, Irac ili
Amerikanac. Tranice su poloene na njih a oni prekriveni pijeskom, i vagoni klize preko
njih. San im je vrst, uvjeravam vas.(71) Svakih nekoliko godina poloi se nova koliina i

70

preko nje se prelazi; pa, ako neki uivaju u vonji prugom, drugi imaju tu nesreu da se
preko njih vozi. A kad pregaze ovjeka koji hoda u snu, prekobrojnog spavaa u krivom
poloaju, i probude ga, onda odjednom zaustave kola te nastane strka i vika, kao da je to
iznimka. Drago mi je znati da je potreban itav odred da zadri te pragove polegnutima i
ravnima u njihovim leitima, jer je to znak da bi jednom mogli ponovno ustati.
Zato bismo ivjeli tako urno i tratili ivot? Odluili smo zgladnjeti prije nego to
ogladnimo. Ljudi kau da je bolje sprijeiti nego lijeiti, pa tako tisuu puta spreavaju
danas da bi sutra lijeili. Koliko je do rada, ne bavimo se nijednim iole znaajnim. Patimo od
plesa sv. Vida(72) i nikako ne moemo sauvati mirnu glavu. Kad bih samo nekoliko puta
potegnuo ue upnog zvona, kao da je poar, to jest ne namjetajui zvono, teko da ijedno
eljade u okolici Concorda, a mogao bih gotovo kazati i ena ili djeak, unato stisci obveza
koja mu je ujutro toliko puta bila izlikom, ne bi sve ostavio i poao za tim zvukom, ne
poglavito stoga da spasi imovinu od plamena, nego mnogo vie, ako emo priznati istinu, da
je vidi kako gori, jer ona izgorjeti mora, a mi je, nek se zna, nismo zapalili ili da je vidi
gdje se gasi i pripomogne ako se to dolino ini; da, makar u pitanju bila sama upna crkva.
Jedva da itko odspava pola sata nakon ruka a da probudivi se ne uspravi glavu i ne zapita:
to je nova?, kao da mu je ostatak ovjeanstva uvao strau. Neki daju upute da ih se
budi svakih pola sata, nesumnjivo bez ikakve druge svrhe, a onda, da se odue, govore to
su sanjali. Nakon prospavane noi novosti su nune koliko i doruak. Kaite mi, molim vas,
bilo to novo to se nekom dogodilo bilo gdje na kugli zemaljskoj i onda uz kavu i pecivo
ita kako su nekom ovjeku toga jutra iskopali oi na rijeci Wachito, ni ne sanjajui za to
vrijeme da ivi u mranoj, bezdanoj mamutskoj peini ovoga svijeta te da sm ima tek
zakrljali zametak oka.
Koliko je do mene, lako bih se snalazio i bez pote. Mislim da se njome priopuje doista malo
to vano. Kritiki govorei, u ivotu nisam primio vie od jednog ili dva pisma napisao
sam to prije nekoliko godina koja su bila vrijedna potanske pristojbe. Pota je u pravilu
institucija kojom ovjeku za njegove misli ozbiljno nudite novi to ga se tako esto
bezbrino nudi u ali.(73) Siguran sam da u novinama nikad nisam proitao nijednu vijest
vrijednu pamenja. Ako proitamo da je netko opljakan, ubijen ili nastradao u nesrei, da je
neka kua izgorjela, neka laa se nasukala, neki parobrod odletio u zrak, da je neka krava
pregaena na Zapadnoj pruzi, neki bijesni pas ubijen ili da su jedne zime nahrupili skakavci
vie nikad neemo trebati itati o neem drugom. Jedna vijest je dovoljna. Ako poznajete
naelo, emu mariti za bezbroj primjera i primjena? Za filozofa sve su takozvane novosti
naklapanje, a oni koji ih izdaju i itaju starice za ajem. No nije malo onih koji hlepe za tim

71

naklapanjem. ujem da je neki dan u jednom od ureda nastala takva navala da se doznaju
posljednje vijesti iz inozemstva te je od pritiska popucalo nekoliko velikih staklenih ploa
vijesti za koje ozbiljno mislim da ih je kakav dosjetljivac mogao napisati dvanaest mjeseci ili
dvanaest godina unaprijed s dovoljnom tonou. Kad je recimo panjolska u pitanju, ako
znate kako s vremena na vrijeme i u pravim omjerima ubaciti Don Carlosa i infantkinju, Don
Pedra, Sevillu i Granadu moda su malko promijenili imena otkako sam zadnji put vidio
novine i servirati borbu s bikovima kad ostale zabave izostanu, sve e biti doslovce tono i
dat e nam jednako dobru predodbu o stanju ili rasapu stvari u panjolskoj kao i najsaetiji
i najbritkiji novinski izvjetaji pod tim naslovom; to se pak tie Engleske, gotovo posljednja
znaajna vjestica iz toga kraja bila je revolucija iz 1649.; a ako ste nauili koliki su joj
prosjeni godinji prinosi, vie se nikada time ne trebate baviti, osim ako su vam pekulacije
puko novane naravi. Ako o tome smije suditi netko tko rijetko zagleda u novine, u
inozemstvu se nikad ne zbiva nita novo, ne izuzimajui ni Francusku revoluciju.
Kakve novosti! Koliko li je vanije znati to je ono to nikad nije bilo staro! Kieou-he-yu
(velikodostojnik u dravi Wei) poslao je ovjeka Khoung-tseuu da dozna novosti. Khoungtseu naloio je glasniku da sjedne kraj njega i upitao ga ovako: to radi tvoj gospodar?
Glasonoa s potovanjem odgovori: Moj gospodar eli smanjiti broj svojih mana, ali nikako
da im doe na kraj. Kad je glasnik otiao, mudrac primijeti: Vrijedna li glasnika! Vrijedna li
glasnika!(74) Propovjednik bi, umjesto da jo jednom razvuenom propovijedi probija
dremljivim seljacima ui na njihov dan odmora jer nedjelja je dolian svretak naopako
provedenog tjedna, a ne svje i odvaan poetak novog trebao gromoglasno povikati:
Stanite! Dosta! Zato prividno tako brzo, a samrtno sporo?
Varke i obmane dre se najiim istinama, dok je zbilja bajkovita. Kad bi se ljudi ustrajno
drali zbilje i ne doputali sebi da budu obmanuti, ivot bi, da ga usporedimo s onim to
poznajemo, nalikovao na bajke i prie iz Tisuu i jedne noi. Kad bismo potovali samo ono
to je neizbjeno i ima pravo postojati, glazba i poezija odjekivale bi ulicama. Kad smo
neuurbani i mudri, opaamo da jedino velike i vrijedne stvari opstoje trajno i bezuvjetno
da su sitni strahovi i sitni uici tek sjena zbilje. To je uvijek zanosno i uzvieno. Zatvarajui
oi i snivajui, pristajui da ih zavaraju pojave, ljudi posvuda uspostavljaju i potvruju
svakodnevni ivot rutine i navike, svejednako sazdan na isto prividnim temeljima. Djeca,
koja se igraju ivota, naziru njegov istinski zakon i odnose jasnije nego ljudi, koji ga ne
uspijevaju ivjeti dostojno, ali koji misle da ih iskustvo, to jest neuspjeh, ini mudrijima. U
jednoj sam hinduistikoj knjizi proitao da je bio jednom kraljevi kojega je, nakon to su ga
u ranome djetinjstvu prognali iz rodnoga grada, othranio stanovnik ume te je, dosegnuvi u

72

takvom okruenju zrelost, vjerovao da pripada barbarskome soju s kojim je ivio. Jedan od
ministara njegova oca ga je naao, otkrio mu tko je on, pa je njegovo pogreno shvaanje
vlastite naravi uklonjeno i on je spoznao da je kraljevi. Tako i dua, nastavlja hinduistiki
mudrac, iz okolnosti u kojima boravi pogreno izvodi svoju narav, dok joj neki sveti uitelj
ne razotkrije istinu i ona spozna da je Brahma. Uoavam da mi, itelji Nove Engleske,
ivimo ovim bijednim ivotom jer na pogled ne prodire kroz povrinu stvari. Mislimo da jest
ono to izgleda da jest. Kad bi netko proetao ovim gradom i vidio samo zbilju, to mislite,
gdje bi zavrio Mill-dam?(75) Kad bi nas izvijestio o zbilji koju je ondje vidio, ne bismo
prepoznali mjesto iz njegova opisa. Promotrite samo neku zgradu za sastanke, sudnicu,
zatvor, trgovinu ili stambenu kuu, recite to to oni doista jesu pred istinskim pogledom, i
svi e se u vaem prikazu raspasti. Ljudi dre istinu dalekom, na rubovima naeg sustava,
iza najdalje zvijezde, otprije Adama i nakon posljednjeg ovjeka. U vjenosti doista ima
neeg istinskog i uzvienog. No sva ta vremena, mjesta i prigode sada su i ovdje. Sam Bog
vrhuni u sadanjem trenutku i nikad nee biti boanskiji u protijeku svih doba. A pojmiti to
je uzvieno i plemenito uope smo u stanju jedino trajnim ulijevanjem i namakanjem u zbilji
koja nas okruuje. Univerzum neprestano i pokorno odgovara naim shvaanjima; bilo da
putujemo brzo ili polako, staza nam je poloena. Provedimo, dakle, ivot u shvaanju.
Pjesnik ili umjetnik jo nikad nije imao tako lijep i plemenit naum a da ga barem netko od
njegova potomstva ne bi mogao provesti.
Provedimo jedan dan smotreno kao priroda, i neka nas iz kolosijeka ne izbaci svaka orahova
ljuska i komarevo krilce koje padne na tranice. Ustanimo rano i postimo, ili dorukujmo,
lagano i bez pomutnje; neka drutvo dolazi i odlazi, neka zvona zvone i djeca plau
odluni da nam dan bude pravi. Zato da popustimo i predamo se struji? Ne budimo uzrujani
i nadjaani u tom stranom brzacu i vrtlogu zvanom ruak, smjeteni u podnevnim
pliinama. Prebrodi tu opasnost i na sigurnom si, jer ostatak puta vodi nizbrdo. Neoputenih
tetiva, s jutarnjom bodrou, plovi dalje gledajui u drugom smjeru, privezan za jarbol poput
Odiseja. Ako stroj zvidi, neka samo zvidi dok ne promukne od muke. Ako zvono zvoni,
zato da trimo? Vidjet emo kakva je glazba u pitanju. Smjestimo se, prihvatimo se posla i
zagazimo kroz mulj i blato mnijenja, predrasude, tradicije, obmane i privida, tih naplavina
to prekrivaju globus, kroz Pariz i London, kroz New York i Boston i Concord, kroz crkvu i
dravu, kroz poeziju i filozofiju i religiju, dok ne dospijemo do vrstoga dna i nepominog
stijenja, koje moemo nazvati zbiljom, i kaimo: to je to, i nema greke; a onda osnujmo,
naavi point dappui,(76) pod bujicom, mrazom i vatrom, mjesto gdje moemo podii zid ili
dravu, ili sigurno postaviti rasvjetni stup, ili moda mjerni instrument, ne Nilomjer(77)
nego Zbiljomjer, da bi budua doba mogla znati kako je duboka bujica varki i privida

73

narastala s vremena na vrijeme. Stanete li pravo nasuprot i suelice nekoj

injenici, vidjet ete kako sunce blista na objema svojim povrinama, kao sablja, i osjetiti
kako vas njeno blago sjeivo raspolavlja kroz srce i sr, te ete tako sretno zakljuiti svoj
smrtni put. Bila ona ivot ili smrt, mi udimo jedino za zbiljom. Ako doista umiremo, ujmo
onda krkljanje u grlu i outimo hladnou u udovima; ako smo pak ivi, krenimo za svojim
poslom.
Vrijeme je tek rijeka na koju odlazim pecati. Pijem iz nje, ali dok pijem vidim pjeskovito dno i
razabirem kako je plitko. Njena lagana struja otjee, ali vjenost ostaje. Otpio bih jo
dublje, pecao na nebu ije je dno posuto oblucima zvijezda. Ne mogu nabrojati do jedan. Ne
poznajem prvo slovo abecede. Oduvijek sam alio to nisam mudar kao na dan svoga
roenja. Um cijepa, on lui i utire put do tajne stvari. Ne elim da mi ruke budu uposlenije
nego to je potrebno. Moju glavu ine ruke i noge. Osjeam da su u njoj sabrane sve moje
najbolje sposobnosti. Nagon mi kae da je moja glava organ za rovanje, kao to se neki
stvorovi koriste svojim rilom i prednjim apama, i njome u prokopati i izrovati sebi put kroz
ova brda. Mislim da je najbogatija ila tu negdje, sudim tako prema raljama i rijetkim
isparenjima; i tu u poeti kopati.

74

TIVO

S malo vie promiljenosti u izboru svojih zanimanja, moda bi svi ljudi u bitnome postali
uenjaci i promatrai, jer njihova su narav i sudbina svakako svima podjednako zanimljive. U
gomilanju imutka za sebe ili svoje potomstvo, u zasnivanju obitelji ili drave, ak i u
stjecanju slave, mi smo smrtni; ali u bavljenju istinom besmrtni smo i ne trebamo se bojati
mijene i sluaja. Najstariji egipatski ili hinduistiki filozof zadigao je krajiak vela sa statue
boanstva, a uzdrhtalo ruho i dalje je podignuto te ja motrim krasotu novu kao i kad ju je
gledao on, jer sam to ja u njemu tada bio tako smion, a on u meni sada nanovo vidi isti
prizor. Na to se ruho nije nataloila praina; otkako je boanstvo razotkriveno vrijeme nije
proteklo. Vrijeme koje mi doista usavravamo, ili koje je usavrivo, nije ni prolo, ni
sadanje, ni budue.
Moje boravite bilo je pogodnije, ne samo za miljenje nego i za ozbiljno itanje, od
sveuilita; i premda mi je obina posudbena knjinica bila izvan dosega, vie sam no ikada
doao pod utjecaj onih knjiga to kolaju diljem svijeta i ije reenice prvotno bijahu ispisane
na kori drveta, a sada se tek povremeno umnaaju na lanenom papiru. Pjesnik Mr Camar
Uddn Mast(78) kae: U sjedeem poloaju prolaziti krajevima duhovnoga svijeta: tu sam
blagodat naao u knjigama. Opiti se od samo jedne ae vina: taj uitak doivjeh iskapljuju
napitak ezoterinih uenja. Ljeti sam na stolu drao Homerovu Ilijadu, iako sam tek tu i
tamo zagledao u njene stranice. Neprestani rad rukama, u prvo vrijeme, jer morao sam u
isto vrijeme dovravati kuu i okopavati grah, onemoguio mi je obimniji studij. No krijepili
su me izgledi za takvo itanje u budunosti. Proitao sam jedan ili dva plitka putopisa u
predasima tijekom rada, dok me to bavljenje nije postidilo te sam se upitao gdje li ja to sad
ivim.
Prouavatelj moe itati Homera ili Eshila na grkom bez pogibli od rasipanja ili traenja
vremena, jer to podrazumijeva da se u nekoj mjeri ugleda na njihove junake i posveuje
jutarnje sate njihovim stranicama. Herojske knjige, makar bile otisnute pismenima
materinjeg nam jezika, uvijek e biti na jeziku mrtvom za izopaena vremena; pa moramo
revno tragati za znaenjem svake rijei i stiha, nasluujui na osnovi mudrosti, sranosti i
velikoduja kakvima raspolaemo smisao iri od onog to ga doputa uobiajena uporaba.
Suvremeni jeftini i plodni tisak, sa svim svojim prijevodima, malo je uinio da nas priblii
herojskim piscima starine. Doimaju se oni jednako samotnima, a pismo na kojem su otisnuti
jednako rijetkim i neobinim kao i uvijek. Vrijedi utroiti mladenake dane i dragocjene sate

75

ako nauite makar pokoju rije nekog drevnog jezika, izdignutu iznad ispraznosti ulice, da
vam bude trajnim poticajem i izazovom. Ne pamti zalud seljak i ne ponavlja ono malo
latinskih rijei to ih je uo. Ljudi kadto govore kao da e prouavanje klasika ustupiti
mjesto modernijim i praktinijim prouavanjima; no pustolovni e prouavatelj uvijek
prouavati klasike, na kojem god jeziku bili napisani i koliko god drevni bili. Jer to su klasici
doli najuzvienije zabiljeene misli ovjekove? Oni su jedina proroita koja nisu propala i
sadre odgovore na najmodernija istraivanja kakve Delfi i Dodona nikad nisu pruili. Mogli
bismo se isto tako okanuti prouavanja prirode jer je ona stara. Valjano itanje, to jest
itanje prave knjige u pravom duhu, plemenita je vjeba, i itatelja e zaposliti vie no ikoja
vjeba to je cijene obiaji vremena. Ono iziskuje uvjebavanje kakvom su se podvrgavali
atleti, postojanu usmjerenost gotovo cijeloga ivota tome cilju. Knjige se moraju itati
promiljeno i uzdrljivo kao to bijahu i napisane. Nije ak dovoljno biti kadar govoriti
jezikom toga naroda na kojemu su napisane jer postoji znatan razmak izmeu govornog i
pisanog jezika, jezika koji se uje i jezika koji se ita. Prvi je obino prolazan, zvuk, govor,
puko narjeje, gotovo ivotinjski, i uimo ga nesvjesno, poput zvijeri, od majke. Drugi je
zrelost i iskustvo prvoga; ako je ono na materinji jezik, ovo je na oinski jezik, suzdran i
biran izraz, odve znakovit da bi ga uho ulo, i moramo se nanovo roditi da bismo ga
govorili. Svjetina koja je u srednjem vijeku tek govorila grki i latinski jezik nije sluajnou
svoga roenja bila ovlatena itati genijalna djela napisana na tim jezicima; jer ona nisu bila
napisana na grkom ili latinskom to su ga oni poznavali, nego na biranom jeziku
knjievnosti. Oni nisu bili nauili plemenitija narjeja Grke i Rima, jer je i sam materijal na
kojemu su bila napisana za njih bio papir za bacanje(79) te su umjesto toga cijenili jeftinu
suvremenu knjievnost. No, kad je nekoliko europskih naroda steklo zasebne, premda sirove
pisane jezike, dostatne za svrhe njihovih knjievnosti u usponu, oivjela je tada i prva
uenost, a uenjaci su s one udaljenosti bili u stanju razaznati blago starine. Ono to rimsko
i grko mnotvo nije moglo uti, nakon protijeka vjekova nekolicina je uenjaka itala, a tek
nekolicina uenjaka to i dalje ita.
Koliko god se divili povremenim izljevima govornikove rjeitosti, najplemenitije pisane rijei
obino su iza ili iznad nepostojanoga govornog jezika koliko je i zvjezdani svod iza oblaka.
Ondje su zvijezde, i oni koji umiju, mogu ih itati. Astronomi ih vjeito tumae i promatraju.
One nisu isparenja poput naih dnevnih razgovora i hlapivoga daha. Ono to se na forumu
naziva rjeitou u radnoj sobi obino se pokazuje kao retorika. Govornik se preputa
nadahnuu prolazne prilike i govori svjetini pred sobom, onima koji ga mogu uti; no pisac,
iji je ujednaeniji ivot njegova prilika i kojega bi smeli dogaaj i mnotvo to nadahnjuju
oratora, govori umu i srcu ovjeanstva, svima u svakom dobu koji ga mogu razumjeti.

76

Ne udi to je Aleksandar na svojim pohodima nosio sa sobom Ilijadu u dragocjenoj krinjici.

Pisana rije najprobranija je relikvija. Ona je ujedno neto nama bliskije i univerzalnije od
bilo kojega drugog umjetnikog djela. Ona je umjetniko djelo najblie samome ivotu. Moe
se prevesti na svaki jezik i biti ne samo proitana nego doista i udahnuta sa svih ljudskih
usana ne tek prikazana na platnu ili u mramoru, nego isklesana iz daha ivota samog.
Simbol misli drevnog ovjeka postaje govorom suvremena ovjeka. Dvije tisue ljeta
spomenicima je grke knjievnosti, kao i njenim mramorima, pridalo tek zreliji zlatni i
jesenski preljev, jer su svoje vedro i nebesko ozraje oni donijeli u sve zemlje da se zatite
od nagrizanja vremena. Knjige su pohranjeno blago svijeta i mjerodavno naslijee narataj
i narod. Knjige, one najstarije i najbolje, prirodno se i s punim pravom koe na policama
svake kuice. Ne zauzimaju se ni za kakvu svoju stvar, ali dok prosvjeuju i krijepe itatelja
njegov ih zdrav razum nee odbiti. Njihovi su autori naravna i neodoljiva aristokracija u
svakom drutvu te vie no kraljevi ili carevi utjeu na ovjeanstvo. Kad nepismeni, a moda
i prezrivi trgovac poduzetnou i marom zaradi uenu dokolicu i neovisnost pa ga pripuste
u bogatake i pomodne krugove, on se najposlije neumitno okree onim jo viim, ali i
nepristupanim krugovima intelekta i duha te je svjestan jedino nesavrenstva svoje kulture,
kao i ispraznosti i nedostatnosti svih svojih bogatstava pa svoj razbor dodatno dokazuje
samo trudom da svojoj djeci osigura onu intelektualnu kulturu iji manjak tako snano uti, i
tako postaje osnivaem obitelji.
Oni koji nisu nauili itati drevne klasike na jeziku na kojemu su napisani nuno imaju
veoma nesavreno znanje o povijesti ljudskoga roda; jer upada u oi da nikada nije nainjen
nikakav njihov prijepis na neki od modernih jezika, osim ako se sama naa civilizacija ne
moe smatrati takvim jednim prijepisom. Homer jo nikad nije otisnut na engleskom, kao ni
Eshil, ak ni Vergilije djela istanana, temeljito sazdana i krasna gotovo kao samo jutro;
jer kasniji su pisci, ma to mi govorili o njihovu geniju, rijetko, ako uope, dosegnuli
razraenu ljepotu, dotjeranost te doivotnu i junaku knjievnu rabotu starih. O tome da ih
se zaboravi govore jedino oni koji ih nikad nisu upoznali. Ve emo ih moi zaboraviti kad
nas budu krasili uenost i genij koji e nam omoguiti da ih pratimo i vrednujemo. Uistinu
bogato bit e ono doba kad se relikvije to ih nazivamo klasicima, te jo starije i vie no
klasine ali jo manje poznate svete knjige raznih naroda, budu jo namnoile, kad se
Vatikani ispune Vedama, Zend Avestama i Biblijama, Homerima, Danteima i
Shakespeareima, a sva nadolazea stoljea jedno za drugim poloe svoje trofeje na forum
svijeta. S takve se hrpe moemo nadati da emo se napokon uspeti na nebo.
Djela velikih pjesnika ovjeanstvo jo nikad nije proitalo, jer ih mogu itati samo veliki

77

pjesnici. Proitane su jedino kao to mnotvo ita zvijezde, veinom astroloki, a ne

astronomski. Veina ljudi nauila je sluiti bijednoj praktinosti, kao to su nauili raunati
kako bi vodili raune i izbjegli da ih varaju u trgovini; no o itanju kao o plemenitoj
intelektualnoj vjebi znaju malo ili nita; pa ipak, u viem je smislu jedino to itanje, ne ono
to nas uljuljkuje kao rasko i plemenitijim sposobnostima za to vrijeme doputa da spavaju,
nego ono zbog ega moramo stajati na prstima da bismo itali i emu moramo posvetiti
svoje najpozornije i najbudnije sate.
Mislim da bismo, kad jednom nauimo slova, trebali itati ono to je u knjievnosti najbolje,
a ne zauvijek ponavljati abecedu i jednoslone rijei, u etvrtom ili petom razredu, na
najnioj klupi u prvom redu. Veina je zadovoljna ako ita ili slua itati te ih moda uvjeri
mudrost jedne dobre knjige, Biblije, a ostatak ivota vegetiraju i rasipaju svoje sposobnosti
na takozvano lako tivo. U naoj Posudbenoj knjinici postoji jedno viesveano djelo,
naslovljeno Mala itanka,(80) za koju sam mislio da se odnosi na grad toga imena u kojemu
nisam bio. Ima onih koji, poput kormorana i nojeva, mogu probaviti kojeta takvoga, ak i
nakon najobilnijeg ruka od mesa i povra, jer ne doputaju da se ita baci. Ako su drugi
strojevi to pribavljaju takvu hranu, oni su strojevi koji je itaju. itaju devettisuitu
pripovijest o Zebulonu i Sefroniji, o tome kako su se oni voljeli kao nitko prije i na kakve je
zapreke nailazila njihova istinska ljubav u svakom sluaju, kako je jurila i spoticala se, pa
se podizala i nastavljala! Kako se na crkveni toranj uspeo neki jadniak koji se nikad nije
trebao penjati ni na seoski zvonik; e da bi onda, nepotrebno ga smjestivi onamo gore,
razdragani romanopisac povukao zvono da se svi okupe i pouju: Boe moj, kako li je opet
siao! Ako mene pitate, mislim da bi im bilo bolje da sve takve nadobudne junake ope
romanesknosti preobraze u ljudske vjetrokaze, kao to su neko heroje smjetali meu
zvijea, i puste ih da se ondje okreu dok ne zahraju, umjesto da silaze i gnjave estite
ljude svojim psinama. Kad sljedei put romanopisac potegne zvono, neu se pomaknuti pa
makar zgrada za sastanke izgorjela. Skakutanje Supka-Cupka, srednjovjekovna romansa
proslavljenog autora Tokice-kvokice, izlazit e u mjesenim nastavcima; velika navala,
nemojte nagrnuti svi odjednom. Sve to oni itaju izbeenih oiju, s ustremljenom i
primitivnom znatieljom, neumorna eluca ijim naborima vie ne treba draenja, ba kao
to neko etverogodinje djetece ita svoje pozlaeno izdanje Pepeljuge od dva centa bez
ikakva meni vidljivog napretka u izgovoru, naglasku, isticanju ili ikakve vee vjetine u
izvlaenju ili umetanju pouke. Ishod je tupost vida, zastoj ivotnih tokova, ope otapanje i
osipanje umnih sposobnosti. Takvi se paprenjaci peku svakodnevno i ustrajnije od istoga
peninog ili raenog i kukuruznog kruha u gotovo svakoj penici, a nalaze i sigurnije
trite.

78

Najbolje knjige ne itaju ak ni oni koje nazivaju dobrim itateljima. Na to se svodi naa
kultura u Concordu? U ovome mjestu, uz veoma malobrojne iznimke, nema ukusa za najbolje
ili za vrlo dobre knjige ak ni iz engleske knjievnosti, ije rijei svi mogu itati i sricati. ak
su i fakultetski kolovani i takozvani liberalno obrazovani ljudi ovdje i drugdje veoma slabo
ili nikako upoznati s engleskim klasicima; koliko je pak do zapisane mudrosti ovjeanstva,
drevnih klasika i Biblije, dostupnih svima koji za njih hoe znati, posvuda ih se tek u
najmanjoj mjeri nastoji upoznati. Poznajem sredovjenog drvosjeu koji uzima jedne
francuske novine, ne radi novosti, kae, jer on je iznad toga, nego da ostane u formi,
budui Kanaaninom po roenju; a kad ga pitam to smatra najboljim to moe initi na
ovome svijetu, on uz to navodi odravanje i obogaivanje svoga engleskog. Otprilike toliko u
pravilu ine ili tee initi fakultetski obrazovani, i u tu svrhu uzimaju engleske novine. Koliko
e onaj tko je netom proitao moda jednu od najboljih engleskih knjiga nai ljudi s kojima
e o tome moi razgovarati? Ili, pretpostavimo da je upravo u izvorniku proitao neki grki
ili latinski klasik, na glasu ak i meu takozvanim nepismenima; nee nai ba nikoga s kime
bi mogao porazgovarati, ve e o tome morati utjeti. tovie, na naim fakultetima jedva da
postoji profesor koji je, ako je svladao potekoe jezika, u jednakoj mjeri svladao potekoe
britkosti i poezije nekog grkog pjesnika te moe ita prenijeti pozornom i herojskom tiocu;
a koliko je do svetih spisa, iliti Biblij ovjeanstva, tko mi u ovome gradu moe navesti
makar njihove naslove? Veina ljudi ne zna da je ijedan narod osim idova imao sveto pismo.
ovjek, bilo koji ovjek, dobrano e skrenuti s puta da podigne srebrni dolar; ali ovdje su
zlatne rijei, koje su izgovorili najmudriji ljudi starine i u iju su nas vrijednost uvjeravali
mudraci iz svih potonjih doba; pa ipak uimo itati tek do razine lakog tiva, poetnica i
kolskih udbenika, a kad zavrimo kolu, do Male itanke i knjiga pripovijedaka, koje su za
djeake i poetnike; nae itanje, nai razgovori i razmiljanje odreda su na veoma niskim
granama, dostojni tek pigmeja i patuljaka.
Teim upoznati ljude mudrije od onih to ih je iznjedrila ova naa konkordska zemlja, ija su
imena ovdje jedva poznata. Ili trebam uti za Platona, a da nikad ne proitam njegovu
knjigu? Kao da mi je Platon sugraanin, a ja ga nikad nisam vidio moj prvi susjed a da ga
nikad nisam uo govoriti ili oslukivao mudrost njegovih rijei. No kako zapravo stoji s time?
Njegovi Dijalozi, koji sadravaju ono to je u njemu bilo besmrtno, poivaju na prvoj polici, a
ja ih ipak nikad ne itam. Neobrazovani smo, priprosti i nepismeni; i priznajem da u tom
pogledu ne pravim osobitu razliku izmeu nepismenosti svojih sumjetana koji uope ne
umiju itati i nepismenosti onoga tko je nauio itati samo ono to je za djecu i slabane
umove. Trebali bismo biti dobri koliko i velikani starine, ali dijelom najprije tako da
spoznamo koliko su dobri oni bili. Soj smo krljavaca i u svojim se intelektualnim uzletima

79

vinemo tek malko vie od novinskih stupaca.

Nisu sve knjige tupave koliko i njihovi itatelji. Vjerojatno postoje rijei upuene upravo
naem poloaju koje bi, kad bismo ih zbilja mogli uti i razumjeti, za na ivot bile ljekovitije
od jutra ili proljea, a moda bi za nas navukle nov izraz na lice stvar. Kolikim se ljudima
otvorilo novo doba u ivotu nakon itanja neke knjige. Moebit za nas postoji knjiga koja e
rastumaiti naa udesa i razotkriti nam nova. Trenutano neizgovorive stvari mogli bismo
negdje nai izgovorenima. Ista ta pitanja koja uznemiruju, zbunjuju i smuuju nas nadolazila
su u svoje doba svim mudrim ljudima; nitko nije bio izostavljen, a svatko je na njih
odgovarao, sukladno mogunostima, svojim rijeima i svojim ivotom. K tome, s mudrou
nauit emo se i irokogrudnosti. Samotni najamnik na imanju u okolici Concorda, koji se
drugi put rodio i doivio osebujno vjersko iskustvo te ga, kako dri, njegova vjera primorava
na utljivu ozbiljnost i iskljuivost, moda misli da to nije istina; no Zoroaster je, prije vie
tisua godina, kroio istom stazom i doivio isto iskustvo, ali je, budui mudar, znao da je
ono univerzalno pa se spram svojih blinjih ophodio sukladno tome, a kau ak da je iznaao
i uspostavio bogotovlje meu ljudima. Neka se dakle ponizno povee sa Zoroasterom, a
preko oslobaajueg utjecaja svih velikana i sa samim Isusom Kristom, pa neka naa crkva
ode bestraga.
Hvastamo se da pripadamo devetnaestom stoljeu i da napredujemo najbre od svih naroda.
No, razmotrite koliko malo ovo selo ini za svoju kulturu. Ne elim laskati svojim
sumjetanima, niti elim da oni laskaju meni, jer to nee unaprijediti ni njih ni mene. Treba
nas izazivati podbadati nas kao volove, to i jesmo, na klipsanje. Imamo razmjerno
pristojan sustav obinih pukih kola, kola koje su samo za djeicu; no izuzevi napol
izgladnjeli Licej(81) po zimi te odnedavna slabane poetke knjinice to ih je nagovijestila
drava, nemamo kola za sebe. Troimo vie na gotovo svaki artikl za tjelesnu prehranu ili
boljke negoli na svoju duevnu hranu. Vrijeme je da dobijemo ne-obine kole, da se vie ne
ostavljamo obrazovanja kad postanemo mukarci i ene. Vrijeme je da sela postanu
sveuilitima a njihovi stariji itelji lanovi sveuilinog zbora, dovoljno dokoni ako su
doista tako dobrostojei da se do kraja ivota bave humanistikim studijima. Zar e svijet
zauvijek biti ogranien na jedan Pariz ili jedan Oxford? Zar studenti ne mogu boraviti ovdje i
stjecati slobodno obrazovanje pod konkordskim nebom? Zar ne moemo unajmiti nekog
Abelarda da nam predaje? Avaj! to zbog krmljenja stoke i voenja trgovine, predugo
ostajemo udaljeni od kole i nae se obrazovanje alosno zanemaruje. U ovoj zemlji selo bi u
nekim pogledima trebalo preuzeti mjesto europskog plemia. Trebalo bi biti pokroviteljem
lijepih umjetnosti. Dovoljno je bogato. Manjka mu samo velikoduja i uglaenosti. Moe

80

troiti dovoljno novca na stvari to ih cijene seljaci i trgovci, ali smatra se utopijskim
predloiti da troe novac na stvari za koje umniji ljudi znaju da su daleko vrednije. Ovaj je
gradi utroio sedamnaest tisua dolara na gradsku vijenicu, zahvaljujui srei ili politici,
ali vjerojatno nee utroiti toliko na ivu pamet, pravo meso za tu ljuturu, u stotinu godina.
Stotinu dvadeset pet dolara koliko se godinje sakupi za Licej tijekom zime bolje je
potroeno nego bilo koja jednaka svota koja se sabere u gradu. Ako ivimo u devetnaestom
stoljeu, zato ne bismo uivali prednosti to ih devetnaesto stoljee prua? Zato bi nam
ivot bio u bilo kojem pogledu provincijalan? Ako nam je do itanja novina, zato ne
preskoimo bostonske traeve i smjesta ne uzmemo najbolje novine na svijetu? A ne da
gutamo kaicu neutralnih obiteljskih novina ili brstimo Maslinove granice(82) ovdje u
Novoj Engleskoj. Neka do nas stignu izvjea svih uenih drutava pa emo vidjeti znaju li
ita. Zato bismo prepustili Harper & Brothersu i Redding & Co.-u(83) da nam odabiru
tivo? Kao to se plemenita odnjegovana ukusa okruuje svime to pridonosi njegovoj
kulturi genijem, uenou, otroumljem, knjigama, slikama, glazbom, znanstvenim
instrumentarijem i slinim neka tako ini i selo: neka ne stane na uitelju, upniku,
zvonaru, upnoj knjinici i trima vijenicima samo zato to su nai hodoasniki preci s
njima neko pregurali hladnu zimu na nekoj vjetrometnoj stijeni. Skupno djelovanje
sukladno je duhu naih ustanova i uvjeren sam da su, budui da su nae prilike naprednije,
naa sredstva vea od plemenitakih. Nova Engleska moe unajmiti sve mudrace svijeta da
dou i poduavaju je, omoguiti im boravak za to vrijeme i uope ne biti provincijalna. To je
neobina kola kakva nam nedostaje. Umjesto plemenitaa, imajmo plemenita sela. Ako je
potrebno, izostavite jedan most preko rijeke, idite ondje malko zaobilaznim putem pa
prebacite barem jedan luk preko mranijeg jaza neznanja to nas okruuje.

81

ZVUCI

Ali dok se ograniavamo na knjige, makar one bile najprobranije i najklasinije, te itamo
samo pojedine pisane jezike, koji su sami po sebi tek narjeja i provincijalni, u opasnosti smo
da zaboravimo jezik to ga sve stvari i zbivanja govore bez metafore, jedini koji je bogat i
standardan. Mnogo se objavljuje, ali malo tiska. Zraka to struje kroz prozorski kapak vie
se neemo sjeati kad kapak bude posve uklonjen. Nikakva metoda ni disciplina ne moe
nadomjestiti nunost da se bude vjeno budan. to su predavanja iz povijesti, filozofije ili
pjesnitva, ma kako probrana bila, to je najbolje drutvo ili najdivnija redovnost ivota u
usporedbi s disciplinom neprestanog gledanja onoga to nam je gledati? Hoe li biti itatelj,
puki izuavatelj ili vidjelac? Iitaj svoju sudbinu, vidi to je pred tobom i kroi u budunost.
Tijekom prvoga ljeta nisam itao knjige; okopavao sam grah. tovie, esto sam inio i bolje.
U neka doba nisam mogao sebi priutiti da rtvujem cvijet sadanjeg trenutka bilo kakvom
poslu, umnom ili runom. Volim da mi ivot ima iroke margine. Katkad, za ljetnog jutra i
nakon uobiajenoga kupanja, sjedio bih na svome osunanom pragu od svitanja do podneva,
zaneseno snatrei, sred borova, oraha i rujeva, u nepomuenoj samoi i spokoju, dok su
ptice pjevale uokolo ili beumno leprale kroz kuu, dok me sunce to je dopiralo kroz moj
zapadni prozor ili zvuk putnikih kola na dalekoj cesti ne bi podsjetili na protjecanje
vremena. U tim sam razdobljima rastao kao kukuruz nou,(84) i bijahu ona mnogo bolja no
ikakav rad rukama. Nije to bilo vrijeme oduzeto od moga ivota, nego toliki suviak spram
onoga to me inae dopadalo. Shvatio sam to istonjaci razumiju pod kontemplacijom i
odricanjem od djela. Veinom nisam mario kako prolaze sati. Dan je odmicao kao da mi
olakava neki posao; bijae jutro, i gle, sada je veer, a nije uinjeno nita spomena vrijedno.
Umjesto da pjevam poput ptica, tiho sam se smijeio svojoj neprekidnoj srei. Kao to je
vrabac ivkao sjedei na orahu pred mojim vratima, tako sam se i ja oglaavao smijuljenjem
ili priguenim urlikanjem to ga je on mogao uti iz moga gnijezda. Moji dani nisu bili dani
u tjednu koji bi nosili biljeg nekog poganskog boanstva, niti su bili isjeckani na sate i
rastoeni otkucajima ure; jer ivio sam poput Indijanaca Purija, za koje kau da za juer,
danas i sutra imaju samo jednu rije te da razliku u znaenju izraavaju pokazujui unatrag
za juer, unaprijed za sutra i preko glave za tekui dan.(85) Bila je to za moje sumjetane
puka dokonost, nema sumnje; ali da su ptice i cvijee o meni sudili prema svojim mjerilima,
ne bih se bio pokazao manjkavim.
ovjek mora svoje prigode pronai u sebi, istina je. Naravni dan veoma je spokojan i teko

82

da e mu zamjeriti na lijenosti.
U svome sam nainu ivota, naspram onih koji su bili primorani izvan sebe traiti razonodu,
drutvo i kazalite, imao barem tu prednost da mi je sam moj ivot postao razonodom i nikad
nije prestajao biti nov. Bila je to drama s mnogo prizora i bez svretka. Kad bismo uvijek
doista zaraivali za ivot i ureivali svoj ivot prema posljednjem i najboljem nainu koji smo
nauili, ne bi nas nikad morila dosada. Slijedi svoj genij iz dovoljne blizine i on e ti
neizostavno svakoga sata pruati nove izglede. Voenje kuanstva bilo je ugodna razbibriga.
Kad mi je pod bio prljav ustao bih rano te, iznijevi sav namjetaj vani na travu pri emu
su postelja i njen okvir inili samo jednu stavku poprskao vodom pod i posuo ga bijelim
pijeskom iz jezera pa ga metlom izribao dok ne bi postao ist i bijel; a kad bi seljani
podorukovali, jutarnje bi sunce ve dovoljno posuilo moju kuu da sam se mogao iznova u
nju useliti, pa su moje meditacije bile gotovo neprekinute. Bilo je ugodno vidjeti sve moje
pokustvo na travi kako tvori malu hrpu nalik ciganskom zaveljaju, i moj trononi stol s
kojega nisam micao knjige, pero i mastilo kako stoji sred borova i oraha. inilo se da im je i
samima drago to su izili te kanda im nije bilo po volji da ih se unese. Kadto sam bio u
kunji da razapnem ceradu iznad njih i ondje sjednem. Vrijedilo je vidjeti kako sunce
obasjava te stvari i uti kako vjetar slobodno pue u njih; toliko zanimljivije veina poznatih
predmeta izgleda napolju nego u kui. Ptica sjedi na oblinjoj grani, pod stolom raste smilje,
a vitice kupina uvijaju im se oko nogu; uokolo su rasuti borovi eeri, kestenove ahure i
lie jagoda. Izgledalo je kao da su upravo tako ti oblici preneseni u nae pokustvo, u
stolove, stolce i krevetne okvire jer su neko bili okrueni njima.
Moja je kua bila na obronku, na samom rubu vee ume, usred mladoga gaja smolastih
borova i oraha te na tridesetak metara od jezera prema kojemu je nizbrdo vodila uska staza.
U mome prednjem dvoritu rasle su jagode, kupine i smilje, gospina trava i krica, grmoliki
hrastovi i divlje trenje, borovnice i glicina. Potkraj svibnja divlja trenja (Cerasus pumila)
uresila bi rubove staze njenim cvjetovima valjasto nanizanim u titove oko kratkih stapki,
koje bi ujesen oteale od krupnih i lijepih treanja te popadale na sve strane u zrakastim
vijencima. Kuao sam ih iz utivosti prema prirodi, iako nisu bile osobito ukusne. Ruj (Rhus
glabra) je obilno rastao oko kue, probijajui se kroz nasip koji sam podignuo te je u prvoj
sezoni narastao metar i pol ili dva. Njegov iroki perjasti list bio je oku ugodan, premda
neobian. Veliki pupoljci koji su u kasno proljee nicali iz suhog iblja koje se inilo mrtvim,
razvijali su se kao nekom arolijom u ljupko zeleno i njeno granje promjera jednog palca; a
ponekad, dok sam sjedio uz prozor tako su nehajno rasli i teretili svoja slabana koljenca
zauo bih svjeu i njenu granu kako odjednom pada poput lepeze na tlo, bez i daka

83

vjetra, odlomljena vlastitom teinom. U kolovozu su velike nakupine bobica, koje u cvatu
bijahu privlaile brojne divlje pele, postupno poprimale svoju svijetlobarunastu grimiznu
boju te bi se pod teinom takoer povijale i slamale krhke udove.
Dok u ovo ljetno poslijepodne sjedim pokraj svoga prozora, jastrebovi krue oko moje
istine; zrak se oglaava hujanjem divljih golubova, koji mi letei udvoje i utroje presijecaju
vidno polje ili pak nemirno sjede na granama bijelih borova iza moje kue; jastrebac mreka
staklastu povrinu jezera i izvlai ribu; zerdav se iskrada iz movare pred mojim vratima i
hvata abu uz obalu; a se povija pod teinom movarica koje prhaju amo-namo; a u
posljednjih pola sata ujem kloparanje eljeznikih vagona, koje jenjava pa opet oivljava
poput jarebijeg lepeta, prevozei putnike iz Bostona na selo. Jer nisam ja ivio toliko izvan
svijeta kao onaj momak kojega su, kako ujem, poslali nekom seljaku u istonom dijelu
gradia, no nije prolo mnogo a on je pobjegao i vratio se kui, sav ofucan i eljan doma.
Nikad ne bijae vidio tako beivotno i zabaeno mjesto; sav svijet je ieznuo, ma ni
zviduka nisi mogao uti! Sumnjam da sada u Massachusettsu ima takvog mjesta:
Odista, selo nae postade metom
Hitrih eljeznikih strijela, a ponad
Spokojne ravni zvuk nas jedan tai Concord.(86)
Fiburka pruga dodiruje jezero oko petsto metara junije od moga boravita. Do sela
obino odlazim njenim nasipom te sam tom sponom takorei povezan s drutvom. S ljudima
na teretnoj pruzi, koji prolaze cijelom duinom ceste, mimoilazim se tako esto te me
pozdravljaju kao starog znanca i oito misle da sam tu zaposlen; a to i jesam. I ja bih rado
popravljao prugu negdje u Zemljinoj orbiti.
Zviduk lokomotive prodire u moju umu ljeti i zimi, a zvui poput kliktaja jastreba koji lebdi
ponad dvorita nekog seljaka, obavjeujui me da brojni nemirni gradski, ili pak pustolovni
seoski trgovci iz drugog smjera, pristiu u okrug mjesta. Dok dolaze s jednog obzora,
izvikuju upozorenje onima iz drugog da se sklone s pruge, to se katkad uje u okrugu dvaju
gradova. Evo, selo, stie vaa roba, evo vaih namirnica, seljani! I nema nikoga tako
neovisnog na svom imanju tko bi im mogao rei ne. A evo vama vae isplate! uje se povik iz
seljakova grla; balvani nalik dugim ovnovima probijaima gibaju se trideset kilometara na
sat prema gradskim zidinama, a s njima i dovoljno stolaca da na njih posjeda sva umorna i
optereena eljad to unutar njih ivi. Uz takvu silnu i tropotavu uljudnost selo predaje
gradu stolac. Ogoljena su sva brda borovnica, sve livade brusnica zgrnute u grad. Gore stie
pamuk, dolje odlazi tkanina; gore stie svila, dolje odlazi vuna; gore stiu knjige, ali dolje

84

odlazi pamet koja ih pie.

Kad nabasam na lokomotivu koja se s povorkom vagona udaljuje poput planeta ili radije
poput kometa, jer promatra ne zna hoe li uz takvu brzinu i takav smjer ikad opet posjetiti
na sustav, budui da joj putanja ne slii zatvorenoj krivulji s oblakom pare to se poput
stijega vijori za njom u zlatnim i srebrnim viticama, nalik brojnim pahuljastim oblacima koje
sam vidio kako visoko na nebu otvaraju svoju masu svjetlu kao da e taj putujui polubog,
taj tvorac oblaka, naskoro okititi svoj vlak livrejom sutonskog neba; kad ujem kako brdima
odjekuje frktanje toga eljeznog konja nalik grmljavini, kako zemlja podrhtava od njegovih
kopita te kako iz nozdrva ispuhuje oganj i dim (ne znam kakvog e krilatoga konja ili
vatrenog zmaja uklopiti u novu mitologiju), ini se kao da je zemlja sada dobila soj dostojan
da na njoj ivi. Kad bi sve bilo kao to se ini i kad bi ljudi radi plemenitih ciljeva pretvarali
elemente u svoje sluge! Kad bi oblak koji se nadvija nad lokomotivom isparavao iz junakih
djela, ili kad bi bio blagotvoran kao oblak to lebdi iznad seljakovih polja, onda bi elementi i
sama priroda radosno pratili ljude u njihovim poslovima i bili im svita.
Prolazak jutarnjih vagona promatram s istim osjeajem kao izlazak sunca, koji jedva da je
redovitiji. Povorka njihovih oblaka koji se proteu daleko iza i uspinju sve vie, odlazei u
nebesa dok vagoni odlaze u Boston, na minutu prekriva sunce i baca sjenu na moje udaljeno
polje: nebeska povorka naspram koje je siuna povorka vagona koja obgrljuje zemlju tek
vrak koplja. Konjuar eljeznoga konja ustao je rano u ovo zimsko jutro pod svjetlom
zvijezda meu planinama da nahrani i upregne svoga hata. Vatra je probuena jednako rano
da ga ispuni ivotnom toplinom i pokrene. Kad bi cijela ta rabota bila tako neduna kao to
je rana! Ako je snijeg dubok, priveu mu krplje pa divovskim plugom uzoru brazdu od
planina do morske obale, u kojoj vagoni poput sijaice posiplju zemlju svom tom nemirnom
eljadi i robom u optjecaju kao sjemenom. Cijeloga dana ognjeni hat prelijee zemlju,
zaustavljajui se tek da mu se gospodar odmori, a njegov topot i prkosno rzanje bude me u
pono, kad se u nekoj dalekoj umskoj guduri suoi s elementima obloenim ledom i
snijegom; a do svoje e staje dospjeti tek s jutarnjom zvijezdom, da bi jo jednom krenuo na
svoj put bez poinka i sna. Ili ga moda uveer ujem kako u svojoj staji otpuhuje viak
snage od toga dana, ne bi li opustio tetive te ohladio jetru i mozak u nekoliko sati eljeznoga
sna. Kad bi taj pothvat bio tako junaki i zapovijedan kao to je razvuen i neumoran!
Duboko kroz osamljene ume na rubovima gradova, u koje je danju neko prodirao jedino
lovac, u najmranijoj noi odailju zrake ti svjetlucavi saloni bez znanja svojih itelja; sad
zastaju na blistavoj postaji nekog naselja ili grada, gdje se okupilo drutvo, sad u Zlokobnoj

85

movari,(87) straei sove i lisice. Polasci i odlasci vlakova sada su meai u danu jednog
sela. Odlaze oni i dolaze tako redovito i tono, a zviduk im se uje tako daleko, da seljaci po
njima podeavaju satove, i tako jedna dobro voena ustanova upravlja cijelom zemljom. Nisu
li ljudi postali poneto toniji otkako je izumljena eljeznica? Ne govore li i ne razmiljaju na
stanici bre nego neko u fijakerskom uredu? U ugoaju onog prvoga mjesta ima neeg
elektrizirajueg. Zapanjuju me udesa to ih je ono proizvelo: neki moji susjedi koji, bio bih
predvidio jednom zauvijek, nee nikada tako hitro doi do Bostona, sada su u blizini kad se
oglasi zvonce. initi neto u stilu eljeznice sada je krilatica; a vrijedi biti tako esto i tako
otvoreno upozoren od jedne sile da joj se uklonimo s puta. Nema u tom sluaju nareivanja
pod prijetnjom smrtne kazne niti pucanja iznad glava svjetine. Izgradili smo takav usud,
Atropos,(88) koji se nikad ne uklanja. (Neka to bude ime vaeg stroja.) Ljude se opominje da
e u odreeni sat i minutu te strelice biti odapete prema odreenim stranama svijeta; no to
se ne kosi ni s ijim poslom, a djeca idu u kolu drugim putom. Utoliko nam je ivot
odmjereniji. Svi smo tako naueni biti Tellovim sinovima.(89) Zrak je pun nevidljivih strelica.
Svaki put osim tvoga, put je sudbine. Stoga se dri svoga puta.
Ono to mi trgovinu ini bliskom njena je poduzetnost i smionost. Ne sklapa one ruke i ne
moli se Jupitru. Vidim te ljude svakoga dana kako idu za svojim poslom s vie ili manje
hrabrosti i zadovoljstva, inei vie no to i sami slute, a zaposleni su moda i bolje no to bi
bili mogli svjesno naumiti. Manje me dira junatvo onih koji su se pola sata odupirali na
bojinici kod Buena Viste(90) od postojane i vedre sranosti ljudi kojima je ralica za snijeg
zimsko boravite, koji nemaju samo hrabrost od tri sata izjutra, koju je Bonaparte drao
najrjeom, nego ija hrabrost ne odlazi na poinak tako rano, koji idu spavati samo kad
nevera utihne ili se miije njihova eljeznog hata smrzne. Moda u ovo jutro Velikog
snijega, koji i dalje bjesni i ljudima ledi krv u ilama, ujem priguen zvuk zvonca njihove
lokomotive iz guste magle njihova zaleenog daha, koji objavljuje da vagoni dolaze, bez
veeg kanjenja, unato zabrani snjene meave na sjeveroistoku Nove Engleske, i
promatram orae prekrivene snijegom i mrazom dok im glave proviruju ponad odgrnjae
koja ne obara tratinice i gnijezda poljskih mieva(91) nego, uzmimo, gromade Sierra
Nevade to zauzimaju vanjsko mjesto u svemiru.
Trgovina je neoekivano pouzdana i vedra, pozorna, pustolovna i neumorna. U svojim je
metodama nadasve prirodna, daleko vie no brojni fantastini pothvati i sentimentalni
eksperimenti, i otuda njen jedinstveni uspjeh. Osvjeim se i razgalim kad pokraj mene
zaklopara teretni vlak te onjuim ive koja iri mirise od Long Wharfa pa sve do jezera
Champlaina, podsjeajui me na strane predjele, koraljne grebene, indijske oceane, tropska

86

podneblja i irinu globusa. Vema se osjetim graaninom svijeta pri pogledu na palmov list
koji e iduega ljeta pokriti toliko lanenih novoengleskih glava, konoplju i ljuske kokosovih
oraha iz Manille, staro vrvlje, jutene vree, staro eljezo i hrave avle. Ovaj tovar
poderanih jedara itljiviji je i zanimljiviji sada nego da ih prerade u papir i tiskane knjige.
Tko moe tako zorno ispisati povijest oluja kojima su odoljela kao te poderotine? One su
probni otisci kojima nisu potrebne korekture. Evo drva iz uma Mainea, koje zadnja bujica
nije odnijela u more, a koje je poskupjelo za etiri dolara na tisuu zbog onoga to se jest
otplavilo ili polomilo; bor, smreka, cedar prve, druge, tree i etvrte kvalitete, jo
donedavna sve iste kvalitete, koji e se zaljuljati nad medvjedom, losom i sobom. Za njim se
kotrlja prvoklasno vapno iz Thomastona, koje e doprijeti daleko meu brda prije no to se
ugasi. Pa bale krpa, svih boja i kakvoe, najnii stupanj do kojega se sputaju pamuk i lan,
konani ishod odjee krojeva koji se vie ne hvale, osim u Milwaukieju, kao ona raskona
roba, engleski, francuski ili ameriki uzorci, prugaste tkanine, muslin itd. pokupljene
odasvud, kako od pomodara tako i od sirotinje, da bude pretvoreno u papir jednobojni ili s
tek pokojim preljevom, na kojemu e doista biti ispisane prie iz zbiljskog ivota, visokog i
niskog, zasnovane na injenicama! Ovaj zatvoreni vagon vonja po usoljenoj ribi: snaan je to
novoengleski i trgovaki miris koji me podsjea na Grand Banks(92) i ribolovita. Tko nije
vidio usoljenu ribu, temeljito pripremljenu za ovaj svijet tako da je nita ne moe pokvariti te
posramljuje i svetaku ustrajnost? Kojom moete pomesti ili poploati ulice, nacijepati
trijee, a koija se moe iza nje zakloniti od sunca, vjetra i kie; trgovac pak, kao to je
jednom uinio neki konkordski trgovac, moe je objesiti na vrata kao znak da je poeo raditi,
dok njegov najstariji kupac na koncu vie ne bude kadar sa sigurnou rei je li to ivotinja,
biljka ili mineral, pa ipak e biti ista kao snjena pahulja, a ako je se stavi u lonac i skuha,
ispast e odlina suena riba za subotnji objed. Zatim su tu panjolske koe, kojima su
repovi sveudilj uvijeni i pod istim kutom uzdignuti kao i dok su goveda koja su ih nosila jurila
junoamerikim pampama uzor je to svekolike tvrdokornosti koji jasno pokazuje kako su
sve nae priroene mane gotovo beznadne i neizljeive. Priznajem da, praktino govorei,
kad raspoznam pravu ud nekog ovjeka, nemam nade da u je promijeniti nabolje ili nagore
na ovom stupnju postojanja. Kao to kau istonjaci: Dukelin se rep moe zagrijavati,
pritiskati i savijati sponama, no i nakon upornoga dvanaestgodinjeg truda zadrat e svoj
prirodni oblik. Jedini djelotvoran lijek za okorjelost takvih repova jest taj da se od njih
napravi ljepilo, a vjerujem da se to s njima obino i ini, pa e onda ostati mirni i ravni. Evo
bave melase ili konjaka upuene Johnu Smithu iz Cuttingsvillea u Vermontu, koji uvozi robu
za seljake pokraj svoje istine, a sada moebit stoji nad svojom pregradom i razmilja o tome
koliko su posljednja uplovljavanja mogla utjecati na njegovu cijenu, govorei ovoga asa

87

svojim kupcima, kao to im je toga jutra rekao ve dvadeset puta, da sljedeim vlakom
oekuje prvorazrednu robu. Oglaeno je u Cuttingsville Timesu.
Dok te stvari dolaze gore, druge odlaze dolje. Upozoren fijukom, podiem pogled s knjige i
vidim visok bor, posjeen na dalekim sjevernim brdima, koji je preletio Zeleno gorje i
Connecticut, u deset minuta poput strijele prohujao gradom te jedva da ga jo vidi koje oko;
on
bit e jarbolom
Velikog admiralskoga broda.(93)
I uj sad! Evo stonog vlaka koji zrakom nosi blago s tisuu bregova, iz obora, staja i torova,
gonie goveda sa tapovima i pastire sred njihovih stada, umalo i planinske panjake,
uskovitlane poput lia to ga s planina otpuhuju rujanski vjetrovi. Zrak ispunjava mukanje
teladi, blejanje ovaca i tiska volova, kao da promie pastoralna dolina. Kada stari ovan
predvodnik zazvei na elu svojim zvoncem, planine doista poskakuju poput ovnova a
brdaca poput janjadi. I vagon s goniima je tu, u sredini, sad ve u ravnini s njihovim
stadima, i oni se, iako ostadoe bez poziva, dre za svoje beskorisne tapove kao za slubene
oznake. Ali gdje su im psi? Za njih je to stampedo, izbaeni su iz ravnotee, izgubili su njuh.
Kanda ih ujem gdje laju iza Peterboro Hillsa ili sopu uza zapadni obronak Zelenoga gorja.
Oni nee doekati kraj pothvata. I sami su ostali bez poziva. Njihova vjernost i pronicavost
sada su srozane. Pokunjeno e se oduljati natrag u svoje kuice, ili e moda podivljati i
sklopiti savez s vukom i lisicom. I tako je va pastoralni ivot prohujao mimo vas. No uje se
zvonce i ja se moram maknuti s pruge da propustim vagone;
to je za me pruga?
Ne gledam koliko je duga
I gdje li zavrava.
Par kotlina ispunjava
Lastavica je nastava,
Pijesak se po njoj vihori
I kupina sona zori,
ali ja je prelazim kao kolni put u umi. Ne elim da mi oi obnevide i ui utrnu od njihova
dima, pare i itanja.
Sad kad su vagoni proli a s njima i sav grozniavi svijet, kad ribe u jezeru vie ne ute

88

njihovu tutnjavu, samiji sam nego ikad. U nastavku dugog poslijepodneva moja razmiljanja
prekida moda tek slabano kloparanje koije ili zaprege na udaljenoj cesti.
Nedjeljom bih katkad uo zvona zvono Lincolna, Actona, Bedforda ili Concorda, kad je
vjetar bio povoljan, tananu, milozvunu i takorei prirodnu melodiju dostojnu da je se uveze
u divljinu. Na dostatnoj udaljenosti ponad ume taj zvuk poprima stanovit titravi bruj, kao da
su borove iglice na obzoru strune na harfi to ih on prebire. Svi zvuci koji se uju s najvee
mogue udaljenosti stvaraju jedan te isti uinak, titranje sveope lire, ba kao to meusloj
atmosfere ini udaljeni zemaljski greben zanimljivim naim oima zbog modrine koju mu
pridaje. U ovom je sluaju do mene dopro napjev to ga je ugodio zrak i koji ve bijae opio
sa svakim listom i svakom iglicom u umi, onaj djeli zvuka to su ga elementi uznijeli,
modulirali i odjeknuli njime od dola do dola. Jeka je u stanovitoj mjeri izvoran zvuk, i u tome
lei njena arolija i dra. Nije to puko ponavljanje onoga to je u zvonjavi bilo vrijedno
ponavljanja, nego dijelom i glas ume; iste one otrcane rijei i note, samo ih je ispjevala
umska nimfa.
Uveer je udaljeno mukanje neke krave na obzorju onkraj ume zvualo milo i skladno te bih
ga isprva zamijenio za glasove stanovitih trubadura koji su mi kadto izvodili podoknicu i
koji moebit lutaju brdima i dolinama; no nisam ostajao neugodno razoaran kad bi se to
ubrzo otegnulo u jeftinu i prirodnu glazbu krava. Ne elim biti podrugljiv, nego izraziti
potovanje prema pjevanju tih mladia, kada kaem da sam jasno razaznavao kako je ono
srodno kravljoj glazbi, a u konanici bijae to jedan jedini izriaj prirode.
U sedam i pol, tijekom jednog dijela ljeta, nakon to bi proao veernji vlak, kozodoji su
redovito pola sata pojali svoju veernjicu sjedei na panju do mojih vrata ili na sljemenu
kue. Poeli bi pjevati gotovo s tonou sata, unutar pet minuta u odreeno vrijeme u
odnosu na zalazak sunca, svake veeri. Imao sam rijetku priliku upoznati se s njihovim
navikama. Katkad bih ih zauo etiri ili pet odjednom u raznim dijelovima ume, sluajno bi
jedan bio za takt iza drugoga, a bijahu mi toliko blizu da sam razabirao ne samo kvocaj
nakon svake note, nego esto i ono jedinstveno zujanje nalik muhi u paukovoj mrei, samo
srazmjerno glasnije. Ponekad bi jedan od njih kruio i kruio oko mene na koji metar
udaljenosti, kao sapet uzicom, vjerojatno onda kad bih se naao u blizini njegovih jaja.
Pjevali su u intervalima kroz cijelu no, a netom prije i oko zore bijahu milozvuni kao
uvijek.
Kada druge ptice miruju, sove uare preuzimaju pjesmu, kao narikae svoju drevnu
alopojku. Njihov sablasni krik odista je bendonsonovski.(94) Mudre ponone vjetice! Nije

89

to bezazleni i nezgrapni cuvik-cuvik pjesnik, nego, bez ale, najsveaniji grobljanski

napjev, uzajamno tjeenje ljubavnika samoubojica koji se u lugovima pakla prisjeaju boli i
naslada nadzemaljske ljubavi. Pa ipak volim uti kako njihove jadikovke i alosni odgovori
trepere rubom ume, podsjeajui me katkad na glazbu i ptice to pjevaju; to kao da je
tamna i suzna strana glazbe, ali i uzdasi koji bi rad se ispjevali. One su sablasti, niske
sablasti i sjetne slutnje palih dua koje su neko u ljudskom obliju mjesearile zemljom i
inile mrana djela te sada ispataju grijehe alobnim himnima ili jadikovkama na popritu
svojih prijestupa. Pruaju mi nov osjeaj raznolikosti i mogunosti one prirode koja nam je
zajedniko stanite. Uhuuu da bar se nikad ne rodiiih! uzdie jedna na ovoj strani jezera i u
nemirnom oaju krui do nekog novog odmorita na sivim hrastovima. A onda sa suprotne
strane drhtavom iskrenou odjekuje da bar se nikad ne rodiiih! dok iz dubine linkolnskih
uma dopire slabano rodiiih!
Podoknicu mi je izvodila i jedna huktava sova. Iz blizine vam se moglo uiniti da je to
najsjetniji zvuk u prirodi, kao da njime hoe u svojem zboru dati stereotip i ustaliti samrtni
hropac nekog ljudskog bia bijedan, slab ostatak smrtnosti koji je ostavio nadu za sobom i
zavija poput ivotinje, ali ljudskim jecajima na ulasku u tamnu dolinu, iju jezivost dodatno
pojaava neka klokotava milozvunost zatjeem se gdje zapoinjem glasovima kl kad je
pokuam oponaati to izraava duh koji je dosegnuo elatinozni, pljesnivi stupanj u
umrtvljivanju svake zdrave i srane misli. Podsjetilo bi me to na vukodlake, idiote i luako
zavijanje. Ali iz dubine ume jedna sad odgovara napjevom to ga rastojanje ini doista
milozvunim hu hu hu, huru hu; a taj je uistinu mahom izazivao samo ugodne asocijacije,
bilo da sam ga uo danju ili nou, ljeti ili zimi.
Raduje me to postoje sove. Neka one umjesto ljudi izvode idiotsko i mahnito hukanje. Taj
zvuk udesno prilii movarama i sutonskim umama koje dnevna svjetlost ne obasjava te
nagovjeuje golemu i nerazvijenu prirodu koju ljudi nisu prepoznali. Predstavljaju one goli
sumrak i nezadovoljene misli to ih svi imaju. Cijeloga dana sunce je obasjavalo povrinu
neke divlje movare, gdje sa smreke vise mahovinasti liajevi, u visini krue mali jastrebovi,
sjenica uketa meu zimzelenom, a u podnoju se uljaju prepelica i zec; ali sada svie
zlogukiji i priliniji dan dok se drukiji soj stvorenja budi da ovdje izrazi smisao prirode.
Kasno uveer uo bih udaljeno kloparanje kola preko mostova taj se zvuk nou uo dalje
od gotovo bilo kojeg drugog lajanje pasa i kadto iznova mukanje neke neutjene krave u
dalekoj staji. U meuvremenu je cijela obala odzvanjala trubljenjem aba rikaa, jedrih
duhova starih pilaca i vinopija, sveudilj nepokajanih, koji pokuavaju otpjevati kanon u

90

svome Stigijskom(95) jezeru ako mi nimfe Waldena oproste na takvoj usporedbi, jer
premda ondje trava gotovo i nema, ima aba a koji bi rado ouvali vesele regule svojih
gozbenih trpeza, premda im je glas postao promukao i sveano ozbiljan, podrugujui se
veselju, a vino je izgubilo okus i postalo tek napitkom to im nadimlje trbuine pa slatka
opijenost nikad ne utapa sjeanje na prolost, nego donosi samo zasienost, bubrenje i
nadutost. Njihov glavni starjeina, s bradom na srcolikom listu koji njegovoj slinavoj gubici
slui kao ubrus, pod ovom sjevernom obalom otpija dubok gutljaj neko prezrene vode pa
alje vr dalje uz uzvik rega, rega, rega! i nato odmah iz nekog udaljenog zatona stie preko
vode odjek iste lozinke, gdje je sljedea po starosti i obujmu otpila svoju mjeru; a kad je taj
obred obiao svu obalu, metar ceremonijala zadovoljno uzvikuje: rega! pa sve jedna za
drugom ponavljaju isto, sve do najmanje nadute, najupljikavije i najmlohavije, da ne bude
greke; potom pehar iznova krui sve dok sunce ne raspri jutarnju maglu, a samo starjeina
jo nije pod jezerom, nego s vremena na vrijeme zaludno zatrubi rega pa zastane radi
odgovora.
Nisam siguran jesam li sa svoje istine ikad uo kukurijekanje pijetla te sam pomiljao kako
bi vrijedilo drati kokota samo radi njegove glazbe, kao pticu pjevicu. Glasanje toga neko
divljeg indijanskog fazana svakako je najosebujnije u ptijem svijetu, i kad bi ga bilo mogue
udomaiti a da se ne pripitomi to bi ubrzo postao najslavniji zvuk naih uma, koji bi
nadvisivao gakanje guske i hukanje sove; a zamislite onda kokoje kokodakanje kako
ispunjava stanke kada trublje njihovih gospodara miruju! Ne udi to je ovjek tu pticu
pridodao svome domaem blagu da i ne govorimo o jajima i batcima. etati u zimsko jutro
umom to obiluje tim pticama, njihovom rodnom umom, i uti divlje kokote kako kukuriu
na stablima, jasno i resko diljem zemlje to odzvanja, priguujui slabije glasanje drugih
ptica pomislite samo! Cijeli bi se narodi uzbunili. Tko onda ne bi ustajao rano, i to sve
ranije svakim danom svoga ivota, dok ne bi postao neizrecivo zdrav, bogat i mudar?
Glasanje te tue ptice pjesnici svih zemalja slave uz bok s glasanjem svojih domaih pjevica.
Sva su podneblja u suglasju s odvanim Pijevcem. On je domorodniji i od samih
starosjedilaca. Zdravlje mu je vazda dobro, plua krepka, duh nikad mlitav. Njegov glas budi
ak i mornara na Atlantiku i Pacifiku; ali njegov reski zvuk mene nikad nije budio iz
drijemea. Nisam drao psa, maku, kravu, svinju ni kokoi, pa biste rekli da mi je manjkalo
domaih zvukova; niti bukalice za maslac, niti kolovrata, ni itanja ajnika niti djeje vike
da prui utjehu. Staromodan bi ovjek ve izgubio razum ili umro od dosade. ak ni takora
na zidu, jer njih je istjerala glad, ili bolje kazano nikad nisu ni bili namamljeni samo
vjeverice na krovu i ispod poda, kozodoj na sljemenu, ojka to krii pod prozorom, zec ili
svizac ispod kue, uk ili uara iza nje, jato divljih gusaka ili gnjurac koji se smije na jezeru i

91

lisica to nou teke. ak ni eva ili vuga, te blage plantane ptice, nisu nikad posjetile
moju istinu. Nit pijetlova da kukuriu nit kokoi da kokodau u dvoritu. Nikakva dvorita!
Tek neograena priroda koja ti see do samoga praga. Mlada uma raste ti pod prozorima, a
divlji ruj i vitice kupina probijaju u podrum; jedri smolasti borovi taru se i kripe o indru
zbog manjka prostora, a korijenje im dopire skroz ispod kue. Umjesto zaklopca ili kapka to
bi ga otpuhao vjetar za ogrjev slui bor odvaljen ili iupan s korijenjem iza kue. Umjesto
nepostojee staze prema vratima prednjeg dvorita za Velikog snijega nikakvih vrata, ni
prednjeg dvorita, ni puta prema civiliziranom svijetu!

92

SAMOA

Bajna je ovo veer, od onih kad je cijelo tijelo jedno osjetilo te upija slast kroz svaku poru. S
nekom udnom slobodom odlazim i dolazim u prirodu, kao njen dio. Dok eem kamenom
obalom jezera, samo u koulji iako je svjee, a i oblano i vjetrovito, te ne vidim nita osobito
to bi me privlailo, svi su mi elementi neobino srodni. abe rikae trubljenjem najavljuju
no, a mrekavi vjetar nad vodom pronosi glasanje kozodoja. Stopljenost s uzlepralim
listovima johe i topole gotovo mi oduzima dah; no, kao i jezero, moj je spokoj namrekan, ali
ne i uzburkan. Ti valii to ih podie veernji vjetar daleko su od oluje koliko i glatka zrcalna
povrina. Iako je sada mrak, vjetar jo pue i zavija u umi, valovi i dalje zapljuskuju, a neki
stvorovi uljuljkuju svojim glasanjem ostale. Poinak nikad nije potpun. Najdivljije ivotinje
sada ne poivaju nego trae plijen; lisica, tvor i zec sada bez straha tumaraju poljima i
umama. Oni su straari prirode spone to povezuju dane ivota obdarena duhom.
Vrativi se kui, otkrivam da su tu bili posjetitelji i ostavili posjetnice, bilo struak cvijea,
vijenac zimzeleni, bilo ime ispisano olovkom na utom orahovom listu ili iveru. Oni koji
rijetko dolaze u umu uzmu u ruke neki komadi ume kojim se usput igraju pa ga ostave,
bilo hotimino ili sluajno. Netko je ogulio vrbovu ibu, upleo je u prsten i ostavio na mom
stolu. Uvijek sam mogao procijeniti jesam li za svoga izbivanja imao posjetitelje, bilo prema
svijenim granicama ili travi, otisku njihovih cipela, a openito i kojeg su spola, dobi i
znaaja bili prema nekom siunom tragu, kao to je isputeni cvijet ili struak ubrane pa
baene trave, ak uz prugu, na kilometar udaljenosti, ili prema zaostalom vonju cigare ili
lule. tovie, esto bi me o prolasku nekog putnika cestom tristo metara dalje obavijestio
miris njegove lule.
Oko nas obino ima dovoljno prostora. Obzor nam nikad nije posve nadohvat. Gusta uma
nije nam ba pred vratima, kao ni jezero, ali poneto se uvijek kri, nama poznato, neto to
troimo, prisvajamo i oduzimamo prirodi. Zato ja samo za sebe imam ovu golemu ravan i
okruje, etvorne kilometre puste ume koju su mi ljudi prepustili? Najblii mi je susjed
kilometar i pol daleko, a nijedna kua ne vidi se niotkud osim s vrhova brijega unutar jednog
kilometra od moje. Svoj obzor omeen umom imam samo za se; s jedne strane pogled iz
daljine na prugu na mjestu gdje ona dodiruje jezero, s druge na ogradu koja obrubljuje
umsku cestu. No, mjesto gdje ivim mahom je samotno poput prerija. Ono je Azija ili Afrika
koliko i Nova Engleska. Imam takorei vlastito sunce, mjesec i zvijezde, i jedan mali svijet
samo za sebe. Pokraj moje kue nikad nou nije proao putnik niti pokucao na moja vrata,

93

kao da sam prvi ili posljednji ovjek, osim u proljee, kad bi u dugim razmacima neki dolazili
iz sela u ribolov oito su u jezeru Waldenu mnogo vie lovili vlastite naravi i nadjevali
udice tamom ali bi se ubrzo povukli, obino s lakim koarama, i ostavljali svijet tmui i
meni,(96) a crnu jezgru noi nikad nije oskvrnulo nikakvo ljudsko susjedstvo. Vjerujem da
se ljudi openito jo pomalo boje mraka, premda su sve vjetice povjeane, a uvedeni su
kranstvo i svijee.
Katkad bih, meutim, osjetio da se nadasve milo i njeno, neduno i susretljivo drutvo moe
pronai u bilo kojem prirodnom predmetu, ak i kad je u pitanju bijedni ovjekomrzac i
najsjetnije eljade. Onaj tko ivi usred prirode i kojemu su osjetila spokojna ne moe utonuti
u crnu melankoliju. Jo nije bilo takve oluje koja zdravom i nevinom uhu ne bi bila eolska
glazba. Jednostavnog i hrabrog ovjeka nita ne moe natjerati na priprostu tugu. Dok
uivam u prijateljstvu godinjih doba uzdam se da mi nita ne moe ivot uiniti teretom.
Blaga kia koja zalijeva moj grah i zadrava me danas u kui nije turobna i sjetna, nego je i
za me dobra. Iako me prijei da ga okopavam, ona je daleko vrednija od moga okopavanja.
Kad bi se nastavila toliko da bi korijenje istrunulo u zemlji a krumpir se u nizini unitio, i
dalje bi bila dobra za travu na visoravni, a samim time bila bi dobra i za mene. Gdjeto, kad
se usporedim s drugim ljudima, ini mi se da sam u veoj milosti bogova, mimo bilo kakvih
meni poznatih zasluga; kanda od njih imam jamstvo i sigurnost to ih moji blinji nemaju te
me naroito vode i tite. Ne laskam ja sebi nego, ako je to mogue, oni laskaju meni. Nikad
se nisam outio usamljenim, niti makar pritisnutim osjeajem osamljenosti, osim jedanput, i
to nekoliko tjedana nakon to sam doao u umu, kada sam na sat vremena posumnjao nije li
ljudska blizina nuna za vedar i zdrav ivot. Biti sam bilo je neto neugodno. No u isti mah
bio sam svjestan laganog bezumlja u svome raspoloenju te kao da sam ve predviao svoj
oporavak. Usred kiice, dok su te misli prevladavale, odjednom sam osjetio tako milo i
blagotvorno drutvo u prirodi, u samom lijevanju kinih kapi, u svakom zvuku i prizoru oko
svoje kue, beskrajnu i neobjanjivu prijaznost kao ozraje koje me je krijepilo, te su se
zamiljene prednosti ljudske blizine nadale beznaajnima i otad vie nisam pomislio na njih.
Svaka borova iglica irila se i nadimala suosjeajnou i iskazivala mi prijateljstvo. Tako sam
razgovijetno postao svjestan prisutnosti neeg meni srodnog, ak i u prizorima koje smo
naviknuti zvati divljim i turobnim, kao i to da mi krvlju najbliskija i najhumanija nije neka
osoba ili seljak, pa pomislih kako mi nijedno mjesto vie nikad ne moe biti tue.
alost prerano pokosi tune;
Malobrojni im dani u zemlji ivih,
Lijepa Toscarova keri.(97)

94

Neke od najugodnijih sati proveo sam za dugih kinih oluja u proljee ili ujesen, koje su me
zadravale u kui poslijepodne kao i prijepodne, umirenog njihovom neprestanom tutnjavom
i pljutanjem; rani sumrak tada bi najavio dugu veer u kojoj su se mnoge misli imale
vremena ukorijeniti i razviti. Za tih obilnih sjeveroistonih kia koje su i seoske kue
stavljale na kunju, kada su sluavke stajale spremne s krpom i kablom da zadre poplavu, ja
sam sjedio iza vrata u svojoj kuici, koja je sva bila ulaz, i naskroz uivao u njenoj zatiti. Za
jednoga estokog grmljavinskog pljuska grom je pogodio veliki smolasti bor s druge strane
jezera te nainio veoma uoljivu i savreno pravilnu spiralnu brazdu od vrha do dna debla,
duboku palac ili vie i iroku etiri ili pet palaca, kao to biste ulijebili tap za hodanje.
Neki dan sam ponovno proao onuda te me ispunila jeza kad sam pogledao uvis i promotrio
taj biljeg, razgovjetniji no ikad, na mjestu to ga je prije osam godina pogodio straan i
neodoljiv grom iz bezazlena neba. Ljudi mi esto govore: Pomislio bih da ete se ondje
osjeati usamljeno i eljeti biti blii ljudima, pogotovo za kinih i snijenih dana i noi. U
iskuenju sam da takvima odgovorim ovako cijela ova zemlja koju nastanjujemo samo je
toka u svemiru. to mislite, koliko su razdvojena dva najudaljenija stanovnika one tamo
zvijezde, irinu ijega koluta nai instrumenti ne mogu utvrditi? Zato bih se osjeao
usamljenim? Nije li na planet na Mlijenoj stazi? Pitanje to mi ga postavljate ne ini mi se
najvanijim. Kakav to prostor odjeljuje ovjeka od njegovih blinjih i ini ga samotnim?
Ustanovio sam da nikakav napor nogu ne moe dva uma osobito pribliiti jedan drugome. U
ijoj blizini najvie elimo boraviti? Zasigurno ne u onoj ljudi, eljeznike postaje,
potanskog ureda, bara, drutvenog doma, kolske zgrade, trgovine, Beacon Hilla ili Five
Pointsa,(98) gdje se ljudi najvie okupljaju, nego u blizini vjenog izvora naeg ivota, koji,
kao to smo svekolikim svojim iskustvom ustanovili, iz njega istjee, kao to vrba stoji uz
vodu i alje svoje korijenje u tom smjeru. Naravi e se razlikovati u tom pogledu, ali to je
mjesto na kojemu e mudar ovjek sebi iskopati podrum Jedne veeri sustigao sam na
voldenskoj cesti jednog od svojih sumjetana, koji je prikupio ono to se naziva pristojnim
imetkom premda ga ja zapravo nikad nisam vidio i koji je vodio par goveda na trnicu
pa me upitao kako sam se mogao odluiti odustati od tolikih ivotnih udobnosti. Odgovorih
mu da sam sasvim siguran kako mi se to prilino svia, i nisam se alio. I tako sam otiao
kui u postelju, a njega ostavio da se kroz tamu i blato probija do Brightona ili
Brighttowna(99) kamo e stii negdje ujutro.
Svaki izgled za buenje ili oivljavanje ini mrtvaca ravnodunim prema svakom vremenu i
mjestu. Mjesto na kojem se to moe dogoditi uvijek je isto i neopisivo ugodno svim naim
osjetilima. Mahom samo izvanjskim i prolaznim okolnostima doputamo da nam budu
prilike. A one su zapravo uzrok nae rastresenosti. Svim stvarima najblia je ona sila koja

95

oblikuje njihovo bie. Tik do nas neprestano se provode najvelebniji zakoni. Tik do nas nije
radnik kojega smo unajmili, s kojim tako rado razgovaramo, nego radnik iji rad mi jesmo.
Kako li je golemo i duboko djelovanje tananih sila Neba i Zemlje!
Nastojimo ih opaziti, a ne vidimo ih; nastojimo ih uti, a ne ujemo ih; poistovjeene sa sri
svih stvari, ne mogu se od njih odvojiti.
Zbog njih u cijelom svijetu ljudi proiuju i posveuju svoja srca te odijevaju blagdansko
ruho da prinesu rtve i darove precima. Ocean je to istananih duhovnih sila. One su
posvuda, iznad nas, nama s lijeva i zdesna; okruuju nas sa svih strana.(100)
Predmeti smo pokusa koji me nemalo zanima. Zar ne moemo pod tim okolnostima nakratko
biti bez drutva svoga naklapanja imati vlastite misli da nas raduju? Istinit je Konfucijev
izrijek: Vrlina ne ostaje naputeno siroe; nuno mora imati susjede.(101)
Miljenjem moemo u zdravom smislu biti izvan sebe. Svjesnim naporom uma moemo
stajati po strani od djel i njihovih posljedica; a sve stvari, dobre i loe, prolaze mimo nas
poput bujice. Nismo potpuno zahvaeni prirodom. Ja mogu biti bilo naplavljeno drvo u rijeci,
bilo Indra(102) koji s neba gleda na nj. Na mene moe utjecati kazalini prizor; s druge
strane, na mene ne mora utjecati zbiljski dogaaj koji se nadaje mnogo vanijim po mene.
Poznajem sebe samo kao ljudsko bie, takorei poprite misli i uvstava; a svjestan sam
odreene dvostrukosti zahvaljujui kojoj mogu sebi biti dalek kao i bilo kome drugom. Koliko
god moje iskustvo bilo snano, svjestan sam prisutnosti i kritinosti dijela mene koji, reklo bi
se, nije dio mene, nego je promatra koji sa mnom ne dijeli iskustvo ve ga opaa; a on nije
vie ja nego to je ti. Kada se drama, moebit tragedija, ivota zavri, promatra odlazi
svojim putem. Bila je to nekovrsna tlapnja, puko djelo uobrazilje, koliko je do njega. Ta nas
dvostrukost katkad moe lako uiniti loim susjedima i prijateljima.
Nalazim da je zdravo vei dio vremena biti sam. Boravak u drutvu, ak i najboljem, ubrzo
zamara i raspruje. Volim biti sam. Nikad nisam naao druga tako druevnog kao to je
samoa. Veinom smo usamljeniji kad odemo meu ljude nego kad ostanemo u svojoj odaji.
ovjek koji misli ili radi uvijek je sam, gdje god bio. Samoa se ne mjeri kilometrima
prostora koji se umeu izmeu ovjeka i njegovih blinjih. Odista marljiv student u jednoj od
napuenih konica fakulteta u Cambridgeu samotan je koliko i dervi u pustinji. Seljak moe
raditi u polju ili umi cijelog dana, okopavajui ili cjepajui, a da se ne osjeti usamljenim, jer
je uposlen; ali kad uveer doe kui ne moe sjediti sam u sobi, na milost svojih misli, nego

96

mora biti ondje gdje moe vidjeti ljude, razonoditi se i, kao to sam misli, nadoknaditi sebi
samou od toga dana; pa se stoga udi kako student moe sjediti sam u kui cijele noi i vei
dio dana a da ne uti dosadu i potitenost; ali ne uvia da student, premda u kui, ipak
radi na svome polju i cijepa u svojoj umi, kao seljak u svojoj, a zauzvrat trai istu razonodu i
drutvo kao i potonji, makar moda u saetijem obliku.
Drutvo je obino odvie jeftino. Susreemo se u vrlo kratkim razmacima, nemajui vremena
da jedni za druge steknemo ikakvu novu vrijednost. Susreemo se za obrocima triput dnevno
i pruamo jedni drugima nov okus toga starog pljesnivog sira koji jesmo. Moramo se sloiti s
odreenim skupom pravila, koji se naziva etiketom i pristojnou, da bismo to esto
susretanje uinili podnoljivim i da ne bismo trebali stupiti u otvoreni rat. Sastajemo se u
potanskom uredu, u drutvima i uz ognjite svake veeri; ivimo zbijeno i jedni smo
drugima na putu, meusobno se spotiemo i drim da na taj nain gubimo odreeno
uzajamno potovanje. Zacijelo bi manja uestalost dostajala za svako vano i srdano
openje. Uzmite recimo djevojke u tvornici nikad nisu same, jedva i u snovima. Bilo bi
bolje da na svakom etvornom kilometru bude samo jedan stanovnik, kao ovdje gdje ja
ivim. Nije ovjekova vrijednost u njegovoj koi pa da ga moramo dodirivati.
uo sam za ovjeka koji se izgubio u umi te je u podnoju stabla umirao od gladi i
iscrpljenosti, a usamljenost su mu ublaavala groteskna privienja kojima ga je, uslijed
tjelesne slabosti, okruila njegova oboljela mata i za koja je vjerovao da su stvarna. Tako i
nas, zahvaljujui tjelesnom i umnom zdravlju i snazi, moe neprestano bodriti slino, ali
normalnije i prirodnije drutvo pa da spoznamo kako nikad nismo sami.
Kod kue imam svakojako drutvo; osobito ujutro, kad nitko ne navraa. Dopustite mi
nekoliko usporedbi kako biste stekli predodbu o mome poloaju. Nisam samotniji od
gnjurca na jezeru koji se smije tako glasno, ili od samog Waldena. Kakvo drutvo ima to
usamljeno jezero, molim vas? Pa ipak u modrini njegovih voda nema plavih avola, nego
plavih anela.(103) Sunce je samo, osim za tmurna vremena, kad se gdjeto ini da ih ima
dva, ali jedno je prividno. Bog je sam ali vrag je sve, samo ne sam; on ima silnu drubu, on
je mnotvo. Nisam usamljeniji od jedne divizme ili maslaka na panjaku, od lista graha,
kiselice, obada ili bumbara. Nisam usamljeniji od Mill Brooka,(104) vjetrokaza, zvijezde
sjevernjae, junog vjetra, travanjskog pljuska, sijeanjske jugovine ili prvog pauka u novoj
kui.
Za dugih zimskih veeri, kada snijeg pada brzo i vjetar zavija u umi, povremeno me
posjeuje jedan stari naseljenik i izvorni vlasnik,(105) koji je navodno iskopao jezero

97

Walden, obzidao ga kamenjem i obrubio borovom umom; on mi kazuje prie o starom

vremenu i novoj vjenosti; i uspijeva nam zajedno provesti razdraganu veer u veselju
druenja i ugodnoj razmjeni gledita, makar i bez jabuka i jabukovae silno mudar i aljiv
prijatelj, kojega veoma volim i koji je mnogo samozatajniji no to su to bili Goffe i
Whalley;(106) i premda ga dre mrtvim, nitko ne moe pokazati gdje je sahranjen. U mome
susjedstvu obitava i postarija dama, nevidljiva veini, ijim miomirisnim vrtom kadto rado
lunjam, berui ljekovito bilje i sluajui njezine pripovijesti; jer ona je genij ija je plodnost
bez premca, a pamenje joj see unatrag dalje od mitologije te mi moe ispripovijedati
izvornik svake prie kao i to na kojim se injenicama svaka od njih zasniva, jer te su se
zgode zbile za njezine mladosti. Rumena i krepka stara dama, koja uiva u svim vremenima i
godinjim dobima, a po svoj e prilici jo i nadivjeti svu svoju djecu.
Neopisiva nevinost i blagotvornost prirode sunca, vjetra i kie, ljeta i zime kakvo li
zdravlje i kakvu radost zavijeke pruaju! I tako vazda suosjeaju s naom vrstom te bi
svekoliku prirodu kosnulo, sunev bi sjaj izblijedio, vjetrovi bi uzdisali poput ljudi, oblaci lili
suze, ume odbacile lie i odjenule usred ljeta alobno ruho kad bi ijedan ovjek ikada zbog
opravdana razloga tugovao. Zar se neu sporazumijevati sa zemljom? Nisam li i sam dijelom
lie i biljno oblije?
Koja e to pilula odrati nae blagostanje, spokoj, zadovoljstvo? Niti oni mojega ili tvoga
pradjeda, nego univerzalni, biljni, botaniki lijekovi nae prabake prirode, kojima ona vazda
uva svoju mladost te je za svoga vijeka nadivjela tolike Parrove(107) i hranila svoje
zdravlje njihovom truleom debljinom. to se moje panaceje tie, umjesto neke od onih
nadriljekarskih boica mjeavine zagrabljene iz Aheronta(108) ili Mrtvog mora, koje dolaze s
onih dugakih plitkih kola nalik na crne kune za prijevoz boca to ih katkad viamo, dajte
mi gutljaj nerazblaenog jutarnjeg zraka. Jutarnji zrak! Ako ljudi nee piti s tog praizvora
dana, e pa onda ga moramo flairati i prodavati u trgovinama, za dobrobit onih koji su
izgubili pretplatniku cedulju za jutarnje doba ovoga svijeta. No upamtite, nee se posve
ouvati do podneva ni u najhladnijem podrumu, ve e mnogo prije izbaciti epove i
produiti tragom Aurore prema zapadu. Nisam poklonik Higijeje,(109) keri onoga starog
travara Asklepija, koja se na kipovima prikazuje kako u jednoj ruci dri zmiju a u drugoj
pehar iz kojega zmija povremeno pije, nego prije Hebe, Jupiterove peharnice, koja bijae ki
Junone i divlje salate te koja je imala mo da bogovima i ljudima vraa jedrinu mladosti. Bila
je ona vjerojatno jedina posve ila, zdrava i krna mlada dama koja je ikad stupala kuglom
zemaljskom, a kamo god bi dola nastupalo je proljee.

98

POSJETITELJI

Mislim da drutvo volim koliko i veina, i posve sam spreman zakaiti se na neko vrijeme
poput krvopije za svakog punokrvnog ovjeka na kojeg nabasam. Po prirodi nisam pustinjak,
ve bih u baru mogao sjediti due i od najupornijeg gosta kad bi me poslovi odveli onamo.
U kui sam imao tri stolca: jedan za samou, dva za prijateljstvo, tri za drutvo. Kad bi
posjetitelji doli u veem i neoekivanom broju za sve njih postojao je tek taj trei stolac, ali
oni bi u pravilu tedjeli na prostoru stajanjem. Iznenauje koliko velikih mukaraca i ena
stane u malu kuu. Znao sam u isti mah pod svojim krovom imati dvadeset pet ili trideset
dua, s njihovim tijelima, pa ipak smo se esto rastajali a da nismo bili svjesni da smo se jako
pribliili jedni drugima. Mnoge nae kue, javne kao i privatne, s gotovo neizbrojivim
odajama, golemim dvoranama i podrumima za pohranu vina i drugog mirnodopskog
streljiva, ine mi se neumjereno velikima za njihove stanare. Tako su ogromne da se potonji
doimaju kao obina gamad koja ih preplavljuje. Kad glasnik zatrubi na poziv pred kakvim
Tremontom, Astorom ili Middlesex Houseom,(110) iznenadi me kad se preko trga umjesto
svih stanara iulja smijean mi, koji ubrzo opet mugne u neku rupu na kolniku.
Jednu sam neugodnost ponekad doivljavao u tako maloj kui: potekou da stanem na
dovoljnu udaljenost od svoga gosta kad bismo poeli izricati velike misli velikim rijeima.
Vaim mislima treba prostora da budu spremne za plovidbu i naine krug ili dva prije no to
uplove u luku. Metak vaih misli mora svladati postrano i odskono gibanje te upasti u
konanu i postojanu putanju prije no to dopre do uha sluatelja, inae bi mu mogao
prosvrdlati glavu. I naim je reenicama trebalo prostora da se razviju i u stanci se oblikuju
u stupce. Pojedinci, kao i narodi, moraju meu sobom imati prikladno iroke i prirodne
granice, ak i pozamano neutralno tlo. Za mene je bila jedinstvena rasko razgovarati
preko jezera s drugom na suprotnoj strani. U mojoj kui bili smo tako blizu da nismo mogli
ni naeti ujnost nismo mogli govoriti dovoljno tiho da bismo se uli; kao kad u mirnu
vodu bacite dva kamena tako blizu da jedan drugom lome valove. Ako smo samo glagoljivi i
glasni govornici, onda si moemo priutiti da stojimo veoma blizu jedan drugome, lice uz
lice, i utimo tui dah; ali ako govorimo suzdrano i promiljeno, elimo biti razmaknutiji,
kako bi sva ivinska toplina i vlaga imala priliku ispariti. elimo li u najprisnijem drutvu
uivati s onime u svakom od nas to je izvan, ili iznad, kad nam se obraaju moramo ne samo
utjeti nego i u pravilu biti toliko tjelesno razmaknuti da ni u kojem sluaju ne moemo
jedno drugom uti glas. S obzirom na takvo mjerilo, govor slui nagluhima; ali mnogo toga

99

istananog ne moemo izrei ako moramo vikati. Kad bi razgovor stao poprimati uzvieniji i
veliajniji ton, postupno bismo sve vie razmicali stolce dok ne bi dodirnuli zid u suprotnim
kutovima, a tada je prostora obino bilo dovoljno.
Moja najbolja odaja, meutim, moj salon, vazda spreman za drutvo, na iji je sag sunce
rijetko padalo, bila je borova uma iza moje kue. Onamo sam za ljetnih dana dovodio
istaknute goste, a neprocjenjivo vrijedna sobarica mela je pod, opraivala namjetaj i
odravala red.
Ako bi doao sm, gost bi katkad sa mnom podijelio moj skromni obrok, a razgovor nije
prekidalo mijeanje palente ili praenje krune truce koja se u pepelu u meuvremenu
nadimala i dozrijevala. No, ako bi ih u kuu dolo i sjelo dvadesetero, o objedu nije bilo ni
govora, iako bi se moda bilo nalo kruha za dvoje, kao da je jedenje zaboravljena navada;
ali uzdravanje nam je padalo prirodno i nikad se nije doivljavalo kao povreda
gostoprimstva, nego kao neto nadasve primjereno i uviavno. Troenje i propadanje
tjelesnog ivota, koji je tako esto potrebno popravljati, u takvom se sluaju doimalo
udesno usporenim, a ivotna krepkost nije poputala. Mogao sam tako primiti dvadeset
jednako kao i tisuu gostiju, a ako je itko ikada iz moje kue otiao razoaran ili gladan
nakon to bi me zatekao kod kue, moe biti siguran da sam s njim barem suosjeao. Tako je
lako, premda mnogi domaini u to sumnjaju, uspostaviti nove i bolje obiaje namjesto starih.
Ugled vam ne treba poivati na veerama koje prireujete. Osobno me od posjeivanja
neijeg doma nikada nikakav Kerber(111) nije odvratio tako djelotvorno kao parada uz koju
me je jedan svat ugostio za svojim stolom, to sam shvatio kao vrlo uljudan i neizravan mig
da mu vie nikada tako ne dodijavam. Mislim da vie nikad neu sebi priutiti takve prizore.
Bio bih ponosan kad bi geslo moje kolibe bili oni Spenserovi stihovi to ih je jedan od mojih
posjetitelja kao posjetnicu ispisao na utom kestenovom listu:
Kuica je mala gostiju puna,
to ne itu zabavu gdje takve nije;
Poin im gozba, ne manjka ni truna:
Duh plemenit najvia radost mije.(112)
Kad su Winslow, kasnije upravitelj kolonije Plymouth, i njegov drug poli pjeice kroz umu
u sveani posjet Massassoitu(113) te do njegova logora stigli umorni i gladni, kralj ih je
lijepo primio, ali toga dana nije bilo ni rijei o jelu. Kad je pala no, da navedemo njihove
rijei: Polegao nas je na postelju sa sobom i svojom suprugom, oni na jednom kraju a mi na
drugom, a bila je to samo daska poloena na stopu od tla, dok je preko njih bila prebaena

100

tanka prostirka. Uz nas i na nas stisnula su se zbog manjka prostora jo dvojica njegovih
starjeina, pa nas je tako vie iscrpio smjetaj nego putovanje. Sutradan u jedan sat
Massassoit je donio dvije ribe koje je ulovio, priblino triput vee od deverike; kad su se
skuhale, njih je barem etrdesetero zaiskalo svoj udio. Veina je i jela. U dvije noi i jednom
danu to nam je bio jedini obrok, i da jedan od nas nije kupio prepelicu, bili bismo proveli
putovanje postei. U strahu da e ih oamutiti nedostatak hrane, a takoer i sna zbog
barbarskog pjevanja divljak (jer obiavahu se uspavljivati pjevanjem), te kako bi mogli
stii kui dok jo imaju snage putovati, krenuli su. Koliko je do smjetaja, istina je da su bili
bijedno primljeni, premda je ono to je njima izgledalo kao neudobnost bez sumnje bilo
namiljeno kao ast; no to se tie jela, ne vidim kako su se Indijanci mogli bolje ponijeti.
Smi nisu imali to jesti, a bili su dovoljno mudri da ne pomiljaju kako bi isprike mogle
nadomjestiti manjak hrane za njihove goste, pa su pritegnuli kaieve bez ijedne rijei. Kad ih
je Winslow drugom prilikom posjetio, u njih je bilo doba obilja, pa u tom pogledu nije nita
nedostajalo.
to se ljudi tie, oni e vas teko bilo gdje ostaviti na cjedilu. Vie sam posjetitelja imao dok
sam ivio u umi nego u bilo kojem drugom razdoblju svoga ivota; hou rei, bilo ih je.
Upoznao sam ih ondje nekoliko pod okolnostima povoljnijim no to bi mi to bilo mogue
igdje drugdje. No manje njih mi je dolazilo po triavom poslu. U tom je pogledu moje drutvo
bilo prorijeeno samom mojom udaljenou od grada. Tako sam se daleko povukao u veliki
ocean samoe, u koji se izlivaju rijeke drutva, da se oko mene mahom, kad su moje potrebe
bile posrijedi, slijegao samo najfiniji talog. Usto, do mene su s druge strane dopirala
svjedoanstva o neistraenim i neiskrenim kontinentima.
Tko bi drugi jutros svratio do moga prebivalita doli pravi homerski ovjek ili
Paflagonac(114) imao je tako prikladno i pjesniko ime da mi je ao to ga ovdje ne mogu
otisnuti Kanaanin, drvosjea i izraiva kolaca, koji moe nasaditi pedeset kolaca dnevno
i koji je za posljednju veeru imao svisca to ga je uhvatio njegov pas.(115) I on je uo za
Homera te, da nije knjig, ne bi znaoto da ini za kinih dana, premda u ve mnogo
kinih sezona moda nije sasma doitao nijednu. Neki sveenik koji je umio izgovarati grki
nauio ga je u njegovoj dalekoj rodnoj upi itati biblijske stihove; i sada mu, dok on dri
knjigu, ja moram prevoditi Ahilejev prijekor Patroklu zbog njegova snudenog lica: to si
seusplako to, oj Patroklo, poput enskia?
Ili si iz Ftije sam za kakove glasove uo?
Ta jo Aktoru sina Menetija kazuju iva,

101

Med Mirmidoncima ivi jo Pelej, sin Eakov,

Za njima mrtvima mi bio veoma alili mnogo.(116)
Nato e on: Dobro je. Pod rukom nosi velik sveanj kore bijelog hrasta za nekog bolesnika,
koju je skupio u ovo nedjeljno jutro. Valjda nema nikakva zla ako danas idem za takvim
neim, veli. Homer je za nj bio velik pisac, premda nije znao o emu je on to pisao.
Jednostavnijeg i prirodnijeg ovjeka bilo bi teko nai. Porok i bolest, koji svijetu daju tako
turobnu moralnu boju, za nj jedva da su postojali. Bilo mu je oko dvadeset osam godina, a
Kanadu i oev dom napustio je dvanaest godina ranije kako bi radio u Sjedinjenim Dravama
i zaradio novac da najposlije kupi imanje, moda u rodnoj zemlji. Bio je odliven iz
najgrubljega kalupa: krupno ali tromo tijelo, pa ipak ljupkog dranja, debelog vrata
opaljenog suncem, tamne upave kose i tupih, snenih plavih oiju, koje bi se povremeno
ozarile izraajem. Nosio je ravnu sivu suknenu kapu, prljav ogrta boje vune i izme od
kravlje koe. Bio je silan potroa mesa i obino je nosio svoj objed na posao nekoliko
kilometara od moje kue jer cijepao je cijelo ljeto u limenom kablu: hladno meso, esto
hladne svisce, i kavu u kamenoj boci koja mu se klatila na uzici o pojasu; katkad bi me
ponudio piem. Dolazio je rano, prelazei moje grahovite, premda bez uznemirenosti ili
urbe da stigne na posao kakvu oituju Amerikanci. Nije se htio ozlijediti. Nije mario ako bi
zaradio samo za smjetaj. Kad bi mu pas putem uhvatio svisca esto je objed ostavljao u
grmlju pa se vraao dva kilometra da ga pripremi i ostavi u podrumu kue u kojoj je
stanovao, nakon to bi pola sata mozgao moe li ga bez straha potopiti u jezero do sumraka
volio je dugo razmiljati o tim pitanjima. Ujutro bi u prolazu rekao: Kako su golubovi
debeli! Da mi nije raditi svaki dan, mogao bih uloviti sve meso koje poelim golubove,
svisce, zeeve, prepelice bogami! Sve to mi treba za cijeli tjedan mogao bih naloviti za
jedan dan.
Bio je vjet drvosjea i u svom se umijeu odavao stanovitoj kienosti i uresima. Stabla je
rezao ravno i tik uz tlo, kako bi izdanci koji poslije izbiju bili snaniji a saonice mogle kliziti
preko panjeva; umjesto pak da ostavi cijelo stablo kao potporu privezanom drvu, podrezao bi
ga u vitak kolac ili trijesku koju ste na koncu mogli odlomiti rukom.
Zanimao me jer je bio tako tih i samotan a k tomu tako sretan: vrelo dobra raspoloenja i
zadovoljstva koji su mu se prelijevali iz oiju. Njegovo veselje bilo je bezostatno. Kadto bih
ga vidio za poslom u umi, kako obara drvee, pa bi me kroz neizrecivo zadovoljan smijeh
pozdravio na kanadskom francuskom, premda je govorio i engleski. Kad bih mu priao,
prekidao je posao, u napol priguenom veselju opruio se uz deblo bora to ga je sruio pa

102

sastrugao unutarnju stranu kore, uvaljao je u kuglicu i vakao dok se smijao i govorio. Toliko
obilje ivotne sile bijae u njega prisutno te bi se ponekad znao spotaknuti i valjati po zemlji
smijui se neemu to ga je navelo na razmiljanje i zagolicalo ga. Gledajui stabla oko sebe
uskliknuo bi: Bogami, uivam u ovom cijepanju do mile volje, ne treba mi bolje razonode.
Ponekad, u dokolici, po cijeli bi se dan zabavljao u umi depnim pitoljem, ispaljujui u
pravilnim razmacima plotune samome sebi dok je hodao. Po zimi bi naloio vatru na kojoj je
u podne grijao kavu u kotliu; a dok je sjedio na kladi i jeo svoj obrok, navratile bi katkad
sjenice pa mu sletjele na ruku i stale kljucati krumpir u njegovoj aci; govorio je da voli biti
okruen tim malim svatovima.
U njemu bijae poglavito razvijen ivotinjski ovjek. Po tjelesnoj izdrljivosti i namirenosti
bio je roak boru i stijeni. Jednom sam ga upitao nije li ponekad naveer umoran nakon to
je cijeli dan radio, na to je on, iskrena i ozbiljna pogleda, odgovorio: Bogati, ja nikad u
ivotu nisam bio umoran. No intelektualni i ono to se naziva duhovnim ovjekom u njemu
su spavali kao u dojeneta. Bio je poduen samo na onaj neduan i neuinkovit nain na koji
katoliki sveenici poduavaju uroenike, a kojim se uenik nikad ne obrazuje do stupnja
osvijetenosti, nego tek do stupnja pouzdanja i poitanja pa dijete ne postaje ovjekom, nego
ostaje djetetom. Kad ga je stvorila, priroda mu je dala snano tijelo i zadovoljstvo
dodijeljenom sudbinom te ga poduprla sa svih strana poitanjem i povjerenjem kako bi
svojih sedamdeset godina proivio kao dijete. Bio je tako priprost i bezazlen da ga nikakvo
predstavljanje ne bi moglo predstaviti, kao da svome susjedu predstavljate svisca. Morao ga
je odgonetati kao i vi. Nije htio igrati nikakve uloge. Ljudi su mu plaali nadnicu za rad i
tako mu pomagali da se hrani i odijeva; ali nikad s njima nije razmjenjivao miljenja. Bio je
tako jednostavan i prirodno smjeran ako se smjernim moe nazvati netko tko niemu ne
tei da smjernost nije u njega bila izrazita osobina niti ju je on mogao pojmiti. Mudriji
ljudi bijahu za nj polubogovi. Ako biste mu rekli da takav dolazi, postupao je kao da dri
kako neto tako velebno nee od njega oekivati nita, nego e svu odgovornost preuzeti na
sebe a njega prepustiti zaboravu. Nikad nije uo zvuk hvale. Napose je tovao pisca i
propovjednika. Njihova djela bijahu udesa. Kad sam mu rekao da prilino mnogo piem,
dugo je smatrao da mislim naprosto na rukopis, jer je i sam u pisanju bio neobino vjete
ruke. Katkad sam zaticao ime njegove rodne upe lijepo ispisano u snijegu kraj ceste, s
pravilnim francuskim naglaskom, pa bih znao da je onuda proao. Upitao sam ga poeli li
ikad zapisati svoje misli. Na to je kazao da je ponekad itao i pisao slova onima kojima to ne
umiju, ali da nikad nije pokuavao zapisivati misli ne, ne zna on to, ne bi znao to da prvo
zapie, to bi ga ubilo, a u isto vrijeme jo treba paziti na pravopis!

103

uo sam da ga je jedan istaknuti mudrac i reformator upitao ne bi li elio da se svijet

promijeni; a on je, iznenaeno se smijuljei i ne znajui da je to pitanje ikad prije
postavljeno, na svome kanadskom akcentu odgovorio: Ne, sasvim mi se svia. U nekom bi
filozofu druenje s njim pobudilo tota. Stranca se doimao kao da openito ne zna nita; no
ja sam katkad u njemu vidio ovjeka kakva nisam vidio prije, i nisam znao je li mudar poput
Shakespearea ili naprosto neznalica poput djeteta, da li da mu pripiem istananu poetsku
svijest ili glupavost. Neki mi je mjetanin rekao da ga je, kad ga je sreo kako lunja selom pod
tijesnom kapicom i zvidi sebi u brk, podsjetio na preruena kraljevia.
Jedine mu knjige bijahu neki godinjak i prirunik iz aritmetike, u kojoj je bio poprilian
strunjak. Prvi je pak za nj bio svojevrsna enciklopedija, za koju je smatrao da sadri kratak
pregled ljudskog znanja, to je u znatnoj mjeri i bio sluaj. Rado sam ga ispitivao u vezi s
raznim trenutanim reformama, a on ih je u pravilu sagledavao u nadasve jednostavnom i
praktinom svjetlu. Nikad prije nije uo za takvo to. Bi li mogao bez tvornica? upitao sam.
Nosim sivi vermontski kaput kune izrade, ree, i taj je dobar. Bi li se mogao odrei aja i
kave? Prua li ova zemlja ikakav napitak osim vode? Namakao je lie kukute u vodi i pio ga
te drao da je to za topla vremena bolje od vode. Kad sam ga upitao bi li mogao bez novca,
pogodnost novca prikazao je na takav nain da je natuknuo i usuglasio se s najfilozofinijim
prikazima podrijetla te ustanove, kao i sa samom tvorbom rijei pecunia.(117) Da posjeduje
vola, a eli u trgovini nabaviti igle i konac, bilo bi nezgodno a ubrzo i nemogue, smatrao je,
zaloiti svaki put iznova dio ivotinje koji bi odgovarao toj svoti. Mnoge je ustanove umio
braniti bolje od svakog filozofa, jer je, opisujui ih u odnosu na sebe, iznosio pravi razlog
njihove prevlasti, a spekulacija ga nije navodila ni na kakav drugi. Drugom prilikom, uvi za
Platonovo odreenje ovjeka dvonoac bez perja kao i to da je netko izloio oerupanog
pijetla i nazvao ga Platonovim ovjekom, ustvrdio je da je znaajna razlika u tome to se
koljena savijaju na krivu stranu. Kadto bi uzviknuo: Kako ja volim govoriti! Bogami, mogao
bih govoriti cijeli dan! Jednom, poto ga mjesecima nisam vidio, upitao sam ga je li mu toga
ljeta sinula kakva nova ideja. Boe dragi, rekao je, za ovjeka koji mora raditi kao ja ve
je dobro ako ne zaboravi ideje koje ima. Moda je ovjek s kojim okopava sklon utrkivanju;
onda ti, bogami, panja ne smije poputati, mora misliti na korov. U takvim bi me
prilikama katkad prvi upitao jesam li postigao kakav napredak. Jednoga zimskog dana upitao
sam ga je li uvijek zadovoljan sobom, u elji da uputim na nadomjestak za sveenika izvana u
njemu i na neki vii motiv za ivljenje. Zadovoljan! kazao je. Neki ljudi zadovoljni su ovim,
neki onim. Netko e, moda, ako ima dovoljno, bogami biti zadovoljan ako sjedi cijeli dan
leima okrenut vatri a trbuhom stolu! Ipak ga nikad, nikakvim manevrima, nisam uspio
navesti da stvari sagleda na duhovan nain; najvie to je, ini se, poimao bijae puka

104

svrsishodnost, ije razumijevanje moete oekivati od ivotinje; a to praktiki vrijedi za

veinu ljudi. Ako bih mu predloio ikakvo poboljanje u nainu ivota, odgovorio bi mi
naprosto, bez ikakva aljenja, da je prekasno za to. No u potpunosti je vjerovao u potenje i
sline vrline.
U njemu se mogla uoiti stanovita pozitivna originalnost, ma koliko sitna, i povremeno bih
opazio da razmilja samostalno i izraava vlastito miljenje, to je tako rijetka pojava da bih
svakog dana hodao petnaest kilometara da je promatram, a ono se svodilo na
preosmiljavanje mnogih drutvenih ustanova. Premda se kolebao, a moda se i nije
uspijevao razgovijetno izraziti, uvijek je u pozadini imao predoivu misao. No, njegovo je
miljenje bilo tako primitivno i uronjeno u njegov ivotinjski ivot te je, iako vema
obeavajue od mnijenja naprosto uenog ovjeka, rijetko dozrijevalo do iega priopivog.
Upuivao je na to da i na najniim stupnjevima ivota moe biti ljudi od duha, koliko god oni
bili trajno smjerni i nepismeni, koji vazda zauzimaju vlastito gledite, ili i ne hine da ita
vide; koji su bezdani kao to se neko dralo za Walden, makar moebit bili tamni i blatni.
Mnogi je putnik skrenuo s puta da vidi mene i unutranjost moje kue te bi, kao izliku za
navraanje, zamolio au vode. Rekao bih im da ja pijem iz jezera i pokazao onamo, nudei
da im posudim zaimau. Koliko god sam daleko ivio, nisam bio poteen toga godinjeg
posjeivanja koje se, ini mi se, zbiva oko prvoga travnja, kada su svi u pokretu; a imao sam
pritom i sree, premda je meu mojim posjetiteljima bilo udnovate eljadi. Dolazili su me
vidjeti slaboumnici iz ubonice i od drugdje, ali ja sam ih teio navesti da upregnu svu pamet
koju imaju i da mi se povjere; u takvim je sluajevima pamet postajala temom naeg
razgovora, i na taj sam nain bio obeteen. tovie, spoznao sam da su neki od njih mudriji
od takozvanih nadglednika mjesnih siromaha i vijenika te pomiljao kako je dolo vrijeme
da se stvari preokrenu. Koliko je do pameti, nauio sam da nema mnogo razlike izmeu
polovice i cjeline.(118) Jednog me je dana, konkretno, neki bezazleni, prostoduni siromah,
kojega sam zajedno s drugima esto viao kako slui kao predmet iivljavanja te je sjedio na
vaganu u polju pazei da stoka i on sam ne odlutaju, posjetio i izrazio elju da ivi kao ja. S
krajnjom jednostavnou i iskrenou, posve superiornom, ili upravo inferiornom, svemu to
nazivaju poniznou, rekao mi je da je umno zaostao. Bijahu to njegove rijei. Gospod ga je
takvim stvorio, no on je drao da se Gospod brine o njemu koliko i o drugima. Oduvijek sam
takav, kazao je, od djetinjstva; nikad nisam imao mnogo pameti; nisam bio kao druga
djeca, slab sam u glavi. Tako je valjda Gospod htio. I eto ga gdje dokazuje istinitost svojih
rijei. Za mene je bio metafizika zagonetka. Rijetko sam upoznao blinjeg koji je toliko
obeavao tako je jednostavno i iskreno i tako istinito bilo sve to je govorio. I, uistinu, u

105

mjeri u kojoj se inilo da se poniava bio je uzvien. Isprva nisam znao nije li to plod mudre
politike. inilo se da bi na temelju estitosti i iskrenosti to ga je poloio taj ubogi slaboumni
siromah nae openje moglo uznapredovati i do neeg boljeg no to je openje mudraca.
Imao sam i gostiju od onih koji se obino ne ubrajaju meu gradsku sirotinju, iako bi trebalo;
koji u svakom sluaju spadaju u sirotinju svijeta; gostiju koji od vas ne zahtijevaju
gostoprimstvo, nego hospitalizaciju; koji iskreno ele da im se pomogne a u zaglavlju svoga
zahtjeva navode kako su odluni u tome da nikad ne pomognu sami sebi. Od posjetitelja
iziskujem da ba ne skapava, pa makar imao najbolji tek na svijetu, kako god ga stekao.
Predmeti milosra nisu gosti. Ljudi koji nisu znali kad je njihov posjet zavrio, premda sam
se ja iznova primao svoga posla i odgovarao im sa sve vee udaljenosti. Ljudi gotovo svih
razina pameti navraali su k meni u doba seoba. Neki koji su imali vie pameti no znanja o
tome to bi s njim; odbjegli robovi s plantanim navikama, koji su oslukivali s vremena na
vrijeme, poput lisice iz basne, kao da uju lovake pse to laju na njihovu tragu, pa me
moleivo pogledavali, kao da kau:
Kranine, hoe li me poslat natrag?
Meu inima i jedan pravi odbjegli rob, kojemu sam pomogao da proslijedi prema zvijezdi
sjevernjai. Ljudi od jedne ideje, poput kokoi s jednim piletom, a i ono je pae; ljudi od
tisuu ideja i razbaruene glave, poput onih kokoi koje moraju voditi rauna o stotini pilia,
a sve naganjaju jednu bubu i svakog se jutra njih dvadeset izgubi u rosi te se tako raupaju
i zaprljaju; ljudi s idejama umjesto nogama, svojevrsne intelektualne stonoge od kojih bi vas
cijeloga podili srsi. Jedan je ovjek predloio da uvedem knjigu u koju bi posjetitelji
upisivali svoja imena, kao u Bijelom gorju;(119) ali, avaj! imam predobro pamenje da bi to
bilo potrebno.
Nisam mogao a da ne zapazim neke osebujnosti svojih posjetitelja. inilo se da je
djevojkama, djeacima i mladim enama openito drago biti u umi. Gledali su jezero i
cvijee i korisno provodili vrijeme. Poslovni ljudi, ak i poljodjelci, mislili su jedino na
samou i zaposlenost, kao i na veliku udaljenost na kojoj boravim od ovog ili onog; i premda
su govorili kako vole povremeno prolunjati umom, bilo je oito da nije tako. Nemirni i
zauzeti ljudi, kojima je sve vrijeme odlazilo na stjecanje za ivot i njegovo odravanje;
sveenici koji su govorili o Bogu kao da uivaju u monopolu na taj predmet, koji nisu
podnosili raznovrsna miljenja; lijenici, pravnici, nespokojne domaice koje su zabadale nos
u moj ormar i postelju dok sam bio vani kako je ga ta-i-ta doznala da moje plahte nisu
iste kao njezine? mlade koja je prestala biti mlada i zakljuila da je najsigurnije slijediti

106

utabanu stazu profesija svi su oni mahom govorili da u mome poloaju nije mogue uiniti
neto naroito dobro. Da, u tome je bila kvaka! Stari, nemoni i plahi, koje god dobi i spola,
najvie su razmiljali o bolesti te o nenadanim nesreama i smrti; njima se ivot inio pun
opasnosti kakve opasnosti ima ako na nju ne misli? i smatrali su da bi razborit ovjek
pomno odabrao najsigurniji poloaj, gdje dr. B. moe svakog asa biti pri ruci. Za njih selo
bijae doslovce ko-muna,(120) savez za meusobnu obranu, i pretpostavili biste da ni u
branje borovnica ne bi poli bez kutije prve pomoi. To u osnovi znai da, ako je ovjek iv,
uvijek postoji opasnost da bi mogao umrijeti, premda valja dopustiti da je opasnost manja u
mjeri u kojoj je ovjek, prije svega, i mrtav i iv. ovjek se izlae jednakim rizicima kad sjedi
i kada tri. Bijahu tu napokon i samozvani reformatori, najvei dosadnjakovii od sviju, koji
su mislili da ja vazda pjevam:
Ovo je kua koju sagradih;
Ovo je ovjek to ivi u kui koju sagradih;
ali nisu znali da trei stih glasi:
Ovo su ljudi koji kinje ovjeka
to ivi u kui koju sagradih.
Nisam se bojao grabljivica kokoara, jer nisam drao kokoi, ali sam se bojao grabljivica
ovjeara.(121)
Imao sam i posjetitelja koji su me veselili vie od potonjih. Djecu koja su dolazila brati
bobice, eljezniare koji su u istim kouljama nedjeljom ujutro polazili u etnju, ribare i
lovce, pjesnike i filozofe, rijeju sve estite hodoasnike koji su u umu izili radi slobode te
su doista ostavili selo za sobom, bio sam spreman pozdraviti sa: Dobro doli, Englezi!
Dobro doli, Englezi!(122) jer s tim sam sojem imao veze.

107

GRAHOVITE

U meuvremenu je moj grah, iji su zasaeni redovi ukupno ve bili dugi jedanaest
kilometara, nestrpljivo iekivao okopavanje, jer je najraniji izrastao znatno prije no to je
najkasniji dospio u zemlju; doista, teko su trpjeli odugovlaenje. Koji je bio smisao toga
postojanog i samopotovanog, toga malog heraklovskog posla, ne znam. Zavolio sam te svoje
redove, svoj grah, premda toliko brojniji no to mi je trebalo. Vezao me uza zemlju te sam
stekao snagu poput Anteja.(123) Ali zato da ga uzgajam? Samo nebo zna. Bila je to moja
neobina rabota cijeloga ljeta navesti taj komad zemljine povrine, koji je prije rodio samo
petoprsticom, kupinama, gospinom travom i slinim, slatkim divljim plodovima i ugodnim
cvijeem, da umjesto njih proizvede tu mahunarku. to u ja nauiti od graha ili on od
mene? Njegujem ga, okopavam, drim ga na oku u rani i kasni sat, i to je moj dnevni posao.
irok je to i oku ugodan list. Pomonici su mi rosa i kia koje navodnjavaju ovo suho tlo te
ono malo plodnosti koliko je ima u samome tlu, a koje je veinom krto i jalovo. Neprijatelji
su mi crvi, hladni dani, a najvie svisci. Potonji su mi izgrizli etvrt jutra. Ali s kojim sam ja
to pravom izgnao gospinu travu i ostalo te prekopao njihov stari vrt ljekovitih trava? Ubrzo
e im, meutim, preostali grah biti pretvrd pa e otii u susret novim dumanima.
Kad su mi bile etiri godine, sjeam se dobro, doveli su me iz Bostona u ovaj moj rodni grad,
upravo kroz ove ume i ovo polje, do jezera. To je jedan od najstarijih prizora utisnutih u
moje pamenje. A sada, veeras, moja je frula pobudila odjeke nad tom istom vodom. Ovdje i
dalje stoje borovi stariji od mene, a ako su se neki i sruili, na njihovim panjevima kuham
svoj objed, i posvuda se uzdie novo raslinje pripremajui drugi vidik za nove djeake oi.
Gotovo ista gospina trava nie iz istoga vjekovnog korijena na tom panjaku, i ak sam i ja
pomogao zaodjenuti taj udesni krajobraz iz mojih djejih snova, a jedna od posljedica moje
prisutnosti i djelovanja vidljiva je u tim listovima graha, klipovima kukuruza i stabljikama
krumpira.
Zasadio sam priblino dva i pol jutra visoravni; budui pak da je zemlja bila iskrena prije
samo petnaest godina, a i ja sam sm isupao dva ili tri hvata panjeva, nisam je niim
pognojio; no po vrcima strelica koje sam otkrivao pri okopavanju tijekom ljeta pokazalo se
da je ovdje neko ivio izumrli narod koji je sadio kukuruz i grah prije no to su doli bijelci
da iskre zemlju, pa su tako donekle iscrpli tlo za tu kulturu.
I prije no to bi ikoji svizac ili vjeverica pretrali cestu, prije no to bi se sunce podiglo iznad

108

grmolikih hrastova, jo sa svom rosom, premda su me seljaci upozoravali da to ne inim ja

bih vam savjetovao da, ako je mogue, sav svoj posao obavljate dok jo ima rose poinjao
sam uklanjati redove bahata korova u svome grahovitu i zasipati im glave prainom. Rano
ujutro radio sam bosonog, gacajui poput kipara po rosnom i mrviastom pijesku, ali u
nastavku dana stopala bi mi se od sunca osula plikovima. Sunce me obasjavalo dok sam
okopavao grah, koraajui polako natrag pa naprijed tom utom, pjeskovitom zaravni,
izmeu osamdeset metara dugih zelenih redova kojima je jedan kraj zavravao u hrastovoj
ikari gdje sam mogao poinuti u hladu, a drugi u kupinjaku ije bi zelene bobe produbile
boju kad bih dovrio drugi niz. Uklanjanje korova, zgrtanje svjee zemlje oko grahovih stapki
te bodrenje toga korova koji sam posijao kako bi uto tlo izrazilo svoju ljetnu misao listovima
i cvjetovima graha umjesto pelinom, pirikom i prosom, kako bi zemlja rekla grah umjesto
trava to bijae moj dnevni posao. Kako nisam imao mnogo pomoi od konja ili marve,
unajmljenih mukaraca i djeaka ili pak usavrenog poljodjelskog orua, bio sam mnogo
sporiji te sam se sa svojim grahom zbliio mnogo vie no to je obino sluaj. Ali rad rukama,
ak ni kad granii s muenjem, nije moda nikad najgori oblik dokonosti. Nosi on trajnu i
nepropadljivu poruku, a uenjaku prua klasian ishod. Za putnike koji su preko Lincolna i
Waylanda putovali tko zna kamo ja sam bio pljunuti agricola laboriosus;(124) oni udobno
posjednuti u jednoprenim kolima, nalakeni o koljena, uzde im se klate u vijencima, a ja
sjedilaki, radini sin zemlje. No, ubrzo bi moje gospodarstvo ieznulo iz njihova vidika i
misli. Bijae to nadaleko jedino otvoreno i obraeno polje s obiju strana ceste pa su se njime
temeljito koristili, a do ovjeka u polju kadto je dopiralo vie avrljanja i primjedbi putnik
no to je njegovu uhu bilo namijenjeno: Grah tako kasno! Graak tako kasno! jer ja sam
nastavljao saditi dok su ostali poinjali okopavati pomoni poljodjelac nije nita
posumnjao. ito, moj djeae, za krmu, ito za krmu. Zar on ondje ivi? pita crni eir
sivog kaputa; a seljak grubih crta zauzdava svoje ljupko kljuse da upita to to inite, ta on ne
vidi nikakvo gnojivo u brazdama i preporua malo pilovine ili bilo kakvog otpada, moe i
pepela ili buke. Ali ovdje je bilo dva i pol jutra brazdi, a mjesto zaprege samo motika i dvije
ruke da je vuku uslijed zazora spram inih zaprega i konja dok je pilovina bila daleko.
Drndajui se uz njega, suputnici su ga naglas usporeivali s drugim poljima kojima su
prolazili, pa sam doznao kako stojim u zemljodjelskom svijetu. Toga polja nije bilo u izvjeu
g. Colemana.(125) Usput kazano, tko procjenjuje vrijednost uroda to ga priroda donosi na
jo divljijim poljima koja ovjek nije unaprijedio? Urod engleskog sijena pomno se vae,
izraunavaju se vlanost, silikati i potaa; ali u svim dolinama i jezerskim dupljama u
umama, na panjacima i u movarama raste obilan i raznovrstan urod, samo to ga ovjek
ne anje. Moje je polje takorei bilo spona izmeu divljih i obraenih polja; kao to su neke

109

drave civilizirane, druge polucivilizirane, a neke divlje ili barbarske, tako je i moje polje
bilo, premda ne u loem smislu, polukultivirano polje. Grah to sam ga uzgajao, radosno se
vraao svome divljem i primitivnom stanju, a moja mu je motika svirala Rans des
Vaches.(126)
Nadohvat ruke, na najvioj granici jedne breze, pjeva smei drozd ili crveni drozd, kako
ga neki vole zvati cijeloga jutra, radostan zbog vaeg drutva, te bi pronaao polje drugog
seljaka da vae nije ovdje. Dok vi sijete sjeme, on dovikuje: Baci ga, baci ga prekrij ga
iupaj, iupaj, iupaj. Ali to nije bilo ito, pa je bilo sigurno od takvih neprijatelja. Moda
ete se pitati kakve veze ima njegovo truanje, njegove amaterske paganinijevske izvedbe
na jednoj ili dvadeset ica, s vaom sjetvom, a ipak e vam biti drai od lunatog pepela ili
sadre. Bio je to jeftin nain povrinskog gnojenja u koji sam potpuno vjerovao.
Dok sam motikom oko redova nanosio jo svjeiju zemlju, remetio sam pepeo nezabiljeenih
naroda koji su u praiskonsko doba ivjeli pod ovim nebom, a njihovo malo ratno i lovako
orue izlazilo je na svjetlo ove dananjice. Poivalo je izmijeano s drugim prirodnim
kamenjem, od kojih je poneko nosilo tragove nagorenosti indijanskim vatrama a drugo
suncem, kao i s krhotinama grnarije i stakla to su ih ovamo donijeli noviji obraivai
zemlje. Kad bi mi motika zveknula o kamenje, ta je glazba odzvanjala umom i nebom te je
tvorila pratnju mome poslu koji je donosio trenutaan i neizmjerljiv urod. Nije to vie bio
grah koji sam ja okopao, niti ja koji sam okopavao grah; i prisjeao sam se, sa saaljenjem
koliko i s ponosom, ako sam se uope prisjeao, poznanika koji su otili u grad da bi pohodili
oratorije. Leganj mranjak kruio je za sunanih poslijepodneva u visini jer katkad bi mi
se ta rabota protegnula na cijeli dan poput truna u oku, iliti u nebeskom oku, obruavajui
se s vremena na vrijeme uz zvuk kao da se nebo para, najzad se kida u dronjke, pa ipak bi
iza njega ostajao beavni svod; vraici koji ispunjavaju zrak i polau jaja na golom pijesku
ili stijenju na vrhovima brda, gdje ih malo tko pronalazi; vitki i ljupki nalik valiima na
jezeru, poput lia to ga podie vjetar te lebdi u nebesima; takvo srodstvo u prirodi vlada.
Leganj je zrani brat vala to ga nadlijee i nadgleda, a ona njegova savrena, krila naduta
zrakom odgovaraju elementarnim, neopernaenim morskim krilima. Katkad sam pak
promatrao par enki legnja kako krue visoko na nebu, naizmjence se uspinjui i sputajui,
primiui se jedna drugoj pa se udaljujui, kao da utjelovljuju moje misli. Ili bi me privukao
prelazak divljih golubova iz ove u onu umu, uz blagi treperavi, lepetavi zvuk i urbu
pismonoe; ili bi pod kakvim trulim panjem moja motika otkrila mlitavog i zloslutnog,
ezgotinoga pjegavog dadevnjaka, trag Egipta i Nila, a opet naeg suvremenika. Kad bih
zastao da se oslonim na motiku, te zvukove i prizore uo bih i vidio posvuda u lijehi, kao dio

110

neiscrpne zabave to je priroda nudi.

U sveane dane grad puca iz svojih velikih topova, koji odjekuju do ove ume poput djejih
pucaljki, a povremeno dovde dopre i pokoji odjek vojne glazbe. Meni, u mome udaljenom
grahovitu na drugom kraju mjesta, veliki topovi zvuali su kao da se rasprsnula gljiva
puhara; a kada se odravala neka vojna smotra za koju nisam znao, katkad bih cijeloga dana
imao neodreen osjeaj nekog svrbea i boletine na obzoru, kao da e tamo uskoro izbiti
osip, bilo od arlaha ili krletne groznice, dok mi na koncu neki povoljniji zapuh vjetra,
hitajui preko polja i cestom za Wayland, ne bi donio obavijest o topnicima. Udaljeno
zujanje ostavljalo je dojam kao da su se neije pele zarojile i da su ih susjedi, sukladno
Vergilijevu savjetu, laganim zveckanjem najzvonkijeg posua nastojali dozvati natrag u
konicu. A kad bi taj zvuk posve zamro, zujanje prestalo i kad ni najpovoljniji vjetrovi vie
nisu kazivali nita, znao sam da su ih do zadnjega truta sigurno vratili u konicu Middlesexa
te da im je duh sada zaokupljen medom kojim je premazana.
utio sam ponos zbog spoznaje da se slobode Massachusettsa i nae domovine tako sigurno
uvaju, i vraajui se svome okopavanju ispunio bih se neizrecivim pouzdanjem te radosno
nastavio posao sa spokojnom vjerom u budunost.
Kad bi se nalo vie glazbenih sastava, zvualo je kao da je cijelo selo golem mijeh, a sve se
zgrade naizmjence ire i uz tutnjavu uruavaju. No, katkad bi do ove ume doprli doista
uzvieni i nadahnjujui zvuci, truba to pjeva o slavi, i osjeao sam kao da bih s uitkom
mogao proburaziti kakva Meksikanca(127) jer zato bismo se uvijek bavili tricama i
ogledavao se za nekim sviscem ili tvorom da na njemu iskaem svoje vitetvo. Ti ratniki
zvuci kanda su dolazili iz Palestine, a podsjeali su me na stupanje kriara na obzoru, uz
blago hujanje i treperavo gibanje kronji brijestova koji se nadvijaju nad selo. Bijae to jedan
od onih velikih dana; premda je nebo s moje istine izgledalo onako vjeito velebno kao i
svaki dan te nisam u njemu vidio nikakve razlike.
To dugo poznanstvo to sam ga njegovao s grahom bilo je jedinstveno iskustvo steeno
sadnjom, okopavanjem, branjem, reetanjem, sortiranjem kao i prodajom ovo posljednje
bilo je najtee a mogao bih dodati i jedenjem, jer kuao ga jesam. Bio sam odluan u tome
da upoznam grah.(128) Dok je rastao, okopavao sam ga od pet ujutro do podneva, a ostatak
dana obino sam provodio u drugim poslovima. Pomislite samo na prisno i neobino
poznanstvo to ga ovjek sklapa s raznim vrstama korova unijet e to u ovaj prikaz
stanovito ponavljanje, jer ponavljanja nije manjkalo ni u mojoj raboti remetei tako
nesmiljeno njegov krhki ustroj i tako ga nepravedno luei svojom motikom, sravnjujui sa

111

zemljom itave nizove jedne vrste i marljivo uzgajajui druge. Evo rimskog pelina evo
lobode evo kiselice evo pirike navali na nj, sasijeci ga, izvrni mu korijenje prema
suncu, neka mu ni vlakno ne ostane u hladu, inae e se okrenuti na drugu stranu i za dva
dana biti zelen ko poriluk. Dugotrajan rat, ne sa dralovima nego s korovom, tim
Trojancima na ijoj su strani bili sunce, kia i rosa. Svakodnevno sam grahu pritjecao u
pomo oboruan motikom te prorjeivao redove njegovih neprijatelja, punei rovove mrtvim
korovom. Mnogi je srani Hektor okien perjanicom, koji za itavu je stopu nadvisivao
zbijene drugove, pao pod mojim orujem i zakotrljao se u praini.
Te ljetne dane, to su ih pojedini moji suvremenici posvetili lijepim umjetnostima u Bostonu
ili Rimu, neki kontemplaciji u Indiji a drugi trgovini u Londonu ili New Yorku, ja sam tako,
kao i drugi seljaci u Novoj Engleskoj, posvetio poljodjelstvu. Ne da mi je grah trebao za jelo,
jer po naravi sam pitagorejac(129) kad je grah posrijedi, bilo da je rije o varivu ili
glasovanju, te sam ga razmjenjivao za riu; nego moda, kao to neki moraju raditi u polju
makar samo radi tropa i izraza, da bih jednoga dana posluio nekom tvorcu parabola. Bijae
to u cjelini rijetka zabava koja se, da se oduljila, mogla pretvoriti u traenje snaga. Premda
ga nisam gnojio i nisam ga sveg okopavao najednom, okopao sam ga s obzirom na svoj
domaaj neobino dobro i bio na kraju za to plaen, budui da uistinu nema, kao to kae
Evelyn,(130) takvoga komposta ili gnojiva iole usporedivog s tim neprestanim pomicanjem,
mijeanjem i okretanjem humusa lopatom. Zemlja, dodaje on drugdje, navlastito ako je
svjea, posjeduje stanovit magnetizam, kojim privlai sol, silu ili svojstvo (zovite to kako vam
drago) koje joj daje ivot, a logika je itave te nae rabote i strke oko nje da nas hrani; sve
pak balege i druge neiste smjese tekar su zamjene to nadomjetaju to poboljanje. K
tome, kako je u pitanju bilo jedno od onih istroenih i iscrpljenih svjetovnjakih polja to
svetkuju svoj dan Gospodnji, moebit je, kao to sir Kenelm Digby(131) dri vjerojatnim,
privuklo ivotne duhove iz zraka. Ubrao sam dvanaest vagana graha.
No da budem odreeniji, jer ale se da je g. Coleman izvijestio mahom o skupim pokusima
seljake gospode, moji su izdaci bili sljedei:

Za motiku
$ 0,54
Oranje, drljanje i brazdanje
7,50
Sjemenski grah
3,12
Sjemenski krumpir
1,33
Sjemenski graak
0,40
Sjeme repe
0,06
Bijela uzica za obranu od vrana 0,02

Previe.
1/2

112

Konjski plug i djeak, tri sata

Konj i kola za urod
Ukupno

1,00
0,75
$ 14,72 1/2

Moj je prihod bio (patrem familias vendacem, non emacem esse oportet(132)), od

Devet vagana i dvanaest kvarata prodanoga graha

$ 16,94
Pet vagana velikih krumpira
2,50
Devet vagana malih
2,25
Trave
1,00
Stabljika
0,75
Ukupno
$ 23,44
to mi je ostavilo novanu dobit, kao to ve drugdje rekoh, od $ 8,71 1/2

Ovo je ishod mog iskustva u uzgoju graha. Zasijte oko prvog lipnja obini sitni grmasti grah,
u redovima razmaknutim metar sa pola metra, pazei da odaberete svjee okruglo i
nemijeano sjeme. uvajte se ponajprije crva pa popunite praznine sijui nanovo. Potom
pazite na svisce, ako je mjesto izloeno, jer oni e u prolazu gotovo posve izgristi najranije
njeno lie; i opet, kad se pojave mladi izdanci, oni ih uoe pa e vam ih operuati zajedno s
pupovima i mladim mahunama, sjedei uspravno poput vjeverice. No iznad svega anjite to
je ranije mogue elite li izbjei mrazove te imati pristojan i utriv urod; na taj nain moete
utedjeti silan gubitak.
Stekao sam i sljedee iskustvo. Rekoh sebi: neu iduega ljeta tako revno saditi grah i
kukuruz, nego sjeme, ako takvo nije izgubljeno, kao to su iskrenost, estitost,
jednostavnost, vjera, nevinost i tome slino, i vidjeti nee li rasti u ovome tlu, ak i s manje
muke i gnojenja, i hraniti me, jer za te kulture ono zasigurno nije iscrpljeno. Avaj! Tako sam
rekao sebi; ali sada je prolo jo jedno ljeto, pa jo jedno i jo jedno, te sam ti, itatelju,
duan kazati da je sjeme to sam ga zasadio, ako ono uope jest bilo sjeme vrlina, izjedeno
crvima ili da je izgubilo vitalnost te stoga nije niknulo. Ljudi e u pravilu biti onoliko srani
ili plahi koliko su to bili njihovi oevi. Ovaj e narataj posve sigurno sijati kukuruz i grah
svake godine upravo kao to su to Indijanci stoljeima inili i uili tome prve doseljenike,
kao da je u tome neki usud. Neki dan sam se zaprepastio vidjevi starca kako po najmanje
sedamdeseti put motikom dubi jame, i to ne zato da u njih legne! No, zato se itelj Nove
Engleske ne bi okuao u novim pustolovinama umjesto da polae toliko na urod svoga ita,

113

krumpira, trave i na svoje vonjake zato ne bi uzgajao druge kulture? emu se toliko
brinuti za svoj sjemenski grah, a uope se ne brinuti za nov narataj ljudi? Doista nahranjeni
i razgaljeni trebali bismo biti onda ako smo, kad sretnemo nekog ovjeka, sigurni da vidimo
kako su se neke od osobina to sam ih naveo, a koje svi cijenimo vie od onih drugih uroda,
ali su veinom nairoko posijane i lebde u zraku, u njemu ukorijenile i izrasle. Evo gdje
cestom stie istanana i neizreciva osobina kao to je, primjerice, istinoljubivost ili
pravednost, makar u najmanjoj koliini ili novoj inaici. Nae bi poslanike trebalo naputiti da
kui alju takvo sjeme, a Kongres da pomae u njegovu raspaavanju diljem zemlje.(133)
Kad je iskrenost posrijedi, nikad se ne bismo trebali drati ceremonije. Nikad se ne bismo
svojom niskou meu sobom varali, vrijeali i proganjali, kad bi u nama postojala jezgra
valjanosti i prijaznosti. Ne bismo se trebali sretati u ovakvoj urbi. S veinom ljudi uope se
ne susreem, jer oni kao da nemaju vremena; zauzeti su svojim grahom. Ne bismo imali
posla s ovjekom koji vazda tako rinta, oslanjajui se na motiku ili lopatu kao tap u predahu
od rada, ne poput gljive, nego dijelom izilim iz zemlje, neto vie no uspravnim, nalik
lastavicama koje su sletjele pa hodaju tlom:
I dok govorae, kanda vinut e se u let,
krila su njegva se irila pa sklapala opet.(134)
pa bismo posumnjali da moebit razgovaramo s anelom. Kruh nas moda uvijek ne hrani,
ali nam uvijek ini dobro, ak uklanja ukoenost zglobova te postajemo gipki i bodri da,
doim nismo ni znali to nas boli, prepoznamo svaku tedrost u ovjeku ili prirodi,
sudjelujemo u svakoj nepomuenoj i junakoj radosti.
Drevno pjesnitvo i mitologija daju u najmanju ruku naslutiti da je poljodjelstvo neko bilo
sveto umijee; no mi se njime bavimo nesmotreno i u urbi lienoj potovanja, a cilj su nam
samo velika imanja i obilni urodi. Nemamo svetkovina, procesija ni ceremonije, ne
izuzimajui nae stone smotre i takozvane dane zahvalnosti, kojima seljak izraava osjeaj
svetosti svoga poziva ili se podsjea na njegovo sakralno podrijetlo. Ono to ga iskuava jesu
nagrada i gozba. Ne prinosi on rtvu Cereri i zemaljskom Jupitru, nego prije paklenskom
Plutonu. Pohlepom, sebinou i niskom navadom, od koje nitko od nas nije slobodan, da
zemlju smatramo vlasnitvom, ili poglavito sredstvom za stjecanje vlasnitva, krajolik se
izobliuje, poljodjelstvo srozavamo a seljak vodi najbjedniji ivot. Prirodu poznaje tek kao
razbojnik. Katon kae da su dobici od poljoprivrede navlastito poboni ili pravini
(maximeque pius quaestus), a prema Varonu stari su Rimljani istu zemlju nazivali Majkom i
Cererom, i drali su da oni to je obrauju vode poboan i koristan ivot te da su jedino oni

114

preostali od roda kralja Saturna.

Skloni smo zaboraviti da Sunce na naa obraena polja te na prerije i ume gleda bez
razlike. Svi oni podjednako odraavaju i upijaju njegove zrake, a ona prva tvore tek sitan
djeli velebne slike to je ono motri na svome dnevnom putu. U njegovim je oima sva zemlja
poput vrta jednako obraena. Stoga bismo blagodat njegove svjetlosti i topline trebali
primati s odgovarajuim pouzdanjem i velikodunou. Pa to onda ako cijenim sjeme ovoga
graha i ujesen ga berem? Ovo iroko polje to ga tako dugo gledam ne gleda mene kao
glavnog obraivaa, nego mimo mene sile koje mu vema pogoduju, koje ga navodnjavaju i
zelene. Ovaj grah donosi plodove koje ne ubirem ja. Ne raste li dijelom i za svisce? Penini
klas (na latinskom spica, zastarjelo speca, od spe, nada) ne bi trebao biti jedinom nadom
poljodjelca; njegova jezgra ili zrno (granum, od gerendo, raajui) nije sve ime raa. Kako
nam, dakle, etva moe propasti? Zar se neu radovati i obilju korova, ije je sjeme itnica
za ptice? Od razmjerno je malog znaaja pune li polja seljakove ambare. Pravi poljodjelac
okanit e se strepnje, kao to vjeverice ne pokazuju brigu zbog toga hoe li uma ove godine
roditi kestenjem ili nee, i sa svakim danom okonati svoj posao, odriui se svakog prava na
urod svojih polja i rtvujui u duhu ne samo svoje prve nego i posljednje plodove.(135)

115

SELO

Nakon kopanja, ili moda itanja i pisanja, za prijepodneva, obino bih se ponovno okupao u
jezeru, preplivavajui jedan od njegovih zatona kao normu, i sprao sa sebe prainu od rada
ili pak izgladio i zadnju boru izazvanu umnim radom, pa sam poslijepodne bio posve
slobodan. Svaki dan ili dva odlunjao bih do sela da ujem traeve koji ondje neprestano
kolaju, bilo od usta do usta ili od novina do novina, i koji su, uzeti u homeopatskim dozama,
na svoj nain doista bili osvjeavajui koliko i utanje lia i pitanje aba. Kao to sam
etao umom da vidim ptice i vjeverice, tako sam hodao selom da vidim ljude i djeake;
umjesto vjetra meu borovima uo sam kloparanje kola. U jednom smjeru od moje kue, na
rijenim livadama bijae naseobina bizamskih takora; pod gajem brijestova i platana na
drugom kraju obzora steralo se selo uposlenih ljudi, koji mi bijahu jednako udnovati kao da
je rije o prerijskim psima: svak je sjedio na ulazu u svoju jazbinu ili trao u susjednu na
traanje. esto sam odlazio onamo da im promatram navike. Selo mi je izgledalo kao velika
itaonica novina; a s jedne strane, da bi je uzdravali, kao neko kod Redding & Companysa
u State Streetu, drali su orahe i groice, ili sol, brano i druge namirnice. Neki imaju tako
silan tek za onu prvu robu, naime za novosti, i tako krepke probavne organe, da mogu
vjeno sjediti na javnim prilazima a da se ne pomaknu i putati da se one krkaju i ukaju
kroz njih poput etezijskih vjetrova,(136) ili kao da udiu eter koji u njih izaziva samo
ukoenost i neosjetljivost na bol inae bi sluanje esto bilo bolno ne utjeui na
svijest. Jedva da mi se ikad, dok sam tumarao selom, pred oima nije ukazao niz takvih
veliina, bilo kako sjede na ljestvama i sunaju se, tijela nagnutog naprijed i oiju to
povremeno zvjeraju amo-tamo, pohotna izraza, ili pak kako se oslanjaju na tagalj s rukama
u depovima, poput karijatida, kao da ga podupiru. Budui obino napolju, uli su sve to je
lealo u zraku. To su najgrublji mlinovi, u kojima se svi traevi najprije ugrubo probave ili
zdrobe prije no to se kod kue isprazne u finija sita. Primijetio sam da su vitalni organi sela
trgovina mjeovitom robom, krma, potanski ured i banka, a kao nuan dio ustroja imali su
na prikladnim mjestima i zvono, velik top i vatrogasna kola; kue pak bijahu rasporeene
tako da od ljudstva izvuku najvie, u uliicama i jedna nasuprot drugoj, pa je svaki namjernik
morao trati kroz jezikove ibe te su ga svaki mukarac, ena i dijete mogli liznuti. Dakako,
oni koji su bili smjeteni najblie elu niza, gdje su mogli najvie vidjeti i biti vieni te ga
prvi opaliti, za svoja su mjesta plaali najviu cijenu, dok je nekolicina ratrkanih stanovnika
na rubovima, gdje su se u nizu poinjali javljati dugi rascjepi pa je putnik mogao skoiti
preko zida ili zamaknuti kravljim stazama i tako pobjei, plaali su veoma skromnu

116

zemljarinu ili oknarinu. Na sve strane visjeli su znakovi da ga namame; neki da ga uhvate za
tek, kao gostionica ili duan ivenim namirnicama, neki za modni ukus, kao trgovina
tekstilom ili draguljarnica, drugi pak za kosu, stopala ili skut, kao brija, postolar ili kroja.
Bilo je k tome jo groznijih poziva da se navrati u svaku od tih kua, a negdje u to doba
oekivalo se drutvo. Veinom sam udesno izmicao tim pogiblima, bilo da sam smjesta
odvano i bez oklijevanja produio prema cilju, kao to se preporua onima koji tre kroz
ibe, ili tako da sam misli zadrao na uzvienim stvarima, poput Orfeja koji je, glasno
opjevavajui bogove na svojoj liri nadglasao Sirene i izvukao se iz opasnosti. Kadto bih
odjednom srnuo pa nitko ne bi znao gdje sam, jer nisam mnogo drao do gracioznosti i nikad
nisam oklijevao pred pukotinom u ogradi. ak sam imao obiaj upasti u neke kue, gdje bi
me lijepo primili pa bih, upoznavi se s jezgrom i posljednjim proreetanim novostima, onim
to se nataloilo, izgledima za rat i mir kao i s tim je li vjerojatno da e se svijet jo dugo
odrati, bio izveden kroza stranje prilaze i tako ponovno pobjegao u umu.
Kad bih ostao dokasna u mjestu, bilo mi je vrlo ugodno otisnuti se u no, osobito ako je bila
mrana i olujna, i odjedriti iz neke blistave seoske odaje ili predavaonice, s vreom raenoga
ili kukuruznog brana na ramenu, prema svojoj udobnoj luci u umi, poto sam vani sve
pritegnuo i povukao se pod palubu s veselom posadom misli, ostavivi samo vanjskog sebe
za kormilom, ili ak privezavi kormilo kad je plovidba bila mirna. Mnoga mi je plodna misao
nadola dok sam uz vatru u kolibi plovio. Ni po kakvom vremenu nisam pretrpio brodolom
niti se naao u nevolji, premda sam nailazio na estoke oluje. U umi je, ak i za obinih
noi, mranije no to veina predmnijeva. esto sam morao dizati pogled s puta prema
procjepu izmeu kronji da ustanovim kuda idem i, tamo gdje nije bilo kolnog puta,
stopalima napipavati slabaan trag to ga bijah utabao, ili pak kormilariti voen poznatim
odnosom pojedinih stabala koja sam osjeao rukama, prolazei primjerice izmeu dva bora,
udaljenih ne vie od pola metra, usred ume, u pravilu za najtamnije noi. Nakon to bih
stigao kui za mrane i sparne noi, kad su mi stopala napipavala put to ga moje oi nisu
mogle vidjeti, odsutno snatrei cijelim putem, dok me ne bi trgnulo to moram podii ruku
da dignem zasun, ponekad nisam bio kadar prisjetiti se nijednog koraka svoga hoda pa sam
pomiljao da e moje tijelo moda pronai put kui ako ga gospodar napusti, kao to ruke
bez pomoi nalaze put do usta. Nekoliko puta, kad bi se sluilo da posjetitelj ostane do
veeri, a bila je tamna no, morao sam ovoga odvesti do kolnog puta iza kue i potom ga
uputiti u smjeru kojim mu valja ii, a kojim e ga prije voditi noge negoli oi. Jedne veoma
tamne noi uputio sam tako dvojicu mladia koji su lovili ribu u jezeru. ivjeli su na oko
kilometar i pol kroz umu i staza im je bila posve poznata. Dan ili dva iza toga jedan od njih
kazao mi je da su lutali vei dio noi, u blizini svoga posjeda, te su kui stigli tek pred jutro,

117

a tada su ve, kako je u meuvremenu palo vie estokih pljuskova a lie je bilo veoma
vlano, bili mokri do koe. uo sam za mnoge koji su zalutali ak i na seoskim ulicama, kad
je tama bila tako gusta da ste je mogli rezati noem, kao to veli izreka. Neki to ive u
okolici mjesta, doavi onamo teretnim kolima u kupovinu, morali su ondje odsjesti preko
noi; gospoda i dame koji su doli u posjet skrenuli su kilometar s puta, samo nogom
opipavajui plonik i ne znajui kada skreu. Iznenaujue je i nezaboravno, a i dragocjeno
iskustvo, izgubiti se u umi u bilo koje doba. esto e za snjene oluje, ak i po danu, ovjek
izbiti na poznatu mu cestu a da ipak ne bude u stanju razabrati koji put vodi u selo. Iako zna
da ju je proputovao u tisuu navrata, ne moe prepoznati nijednu njegovu znaajku, nego mu
je neobian kao da je posrijedi neka cesta u Sibiru. Nou je, dakako, neprilika neizmjerno
vea. U svojim najobinijim etnjama neprestano se, premda nesvjesno, poput kormilara
ravnamo prema odreenim poznatim svjetionicima i rtovima, a i ako skrenemo s uobiajene
rute i dalje u umu nosimo neko oblinje predbreje; i tek kad se potpuno izgubimo ili
okrenemo jer ovjeka na ovome svijetu treba samo jednom okrenuti zatvorenih oiju da se
izgubi poinjemo uviati neizmjernost i udnovatost prirode. Svaki ovjek mora iznova
uiti strane svijeta svaki put kad se probudi, bilo iz sna ili drugaije odsutnosti duha. Istom
kad se izgubimo, drugim rijeima, istom kad izgubimo svijet, poinjemo nalaziti sebe,
shvaati gdje smo i kako je raspon naih odnosa beskonaan.
Jednog poslijepodneva potkraj prvoga ljeta, kad sam otiao u selo postolaru po cipelu,
uhvatili su me i strpali u zatvor jer, kao to sam drugdje ispripovijedao,(137) nisam platio
porez, odnosno nisam priznao autoritet drave koja kupuje i prodaje mukarce, ene i djecu
kao stoku na vratima svoga senata. U umu bijah otiao zbog drugih razloga. No kamo god
ovjek otiao, ljudi e ga pratiti i dohvaati apama svojih prljavih ustanova te ga, ako mogu,
primorati na pripadnost njihovu oajnom bratstvu udaka.(138) Istina, mogao sam se nasilno
oduprijeti s vie ili manje uinka, mogao sam se razbjesniti na drutvo, ali bilo mi je drae
da se drutvo razbjesni na mene, budui da je ono bilo oajnika strana. Meutim, pustili
su me sutradan pa sam podigao svoju popravljenu cipelu i vratio se u umu na vrijeme da
objedujem borovnice na Fair-Haven Hillu.(139) Nikad me nije uznemiravao nitko osim osoba
koje su predstavljale dravu. Nisam imao brave ni zasuna osim na stolu s mojim papirima,
ak ni avao koji bih pribio preko kvake ili prozora. Nikad nisam zakljuavao vrata, ni nou
ni danju, makar izbivao vie dana; ak ni idue jeseni kad sam proveo dva tjedna u umama
Mainea. Pa ipak, moja se kua potivala vie no da je bila okruena etom vojnika. Umorni
putnik mogao se odmoriti i ugrijati uz moje ognjite, knjigoljubac se zabaviti s nekoliko
knjiga na mome stolu, a znatieljnik je, otvorivi vrata moje spremnice, mogao vidjeti to mi
je ostalo od ruka te kakvi su mi izgledi za veeru. No, premda su mnogi ljudi iz svih slojeva

118

prolazili ovuda prema jezeru, nisam s te strane pretrpio nikakvu ozbiljniju smetnju i nikad
mi nije uzmanjkalo nita osim jedne knjiice, sveska Homera, koji je moda bio neprilino
pozlaen, a vjerujem da je i njega vojnik iz naeg logora ve naao.(140) Uvjeren sam da bi,
kad bi svi ljudi ivjeli jednostavno kao to sam ja ivio tada, kraa i razbojnitvo bili
nepoznati. Do njih dolazi samo u zajednicama u kojima neki imaju vie no to dostaje, a
drugi nemaju dovoljno. Popeovi Homeri(141) ubrzo bi se dolino razdijelili.
Nec bella fuerunt,
Faginus astabat dum scyphus ante dapes.
Jer nije bilo rata kad se na gozbi pilo
iz bukova vra.(142)
Vi to upravljate javnim poslovima, emu pribjegavati kaznama? Ljubite vrlinu i ljudi e biti
vrli. Vrline su uzviena ovjeka poput vjetra, vrline obinoga poput trave; trava se, kad
preko nje prijee vjetar, povija.(143)

119

JEZERA

Kadto bih, zasitivi se ljudskog drutva i naklapanja te iscrpivi sve svoje seoske prijatelje,
odlutao jo dalje na zapad no to inae boravim, u jo manje posjeene dijelove mjesta, u
svjee ume i panjake nove,(144) ili bih, dok je sunce zalazilo, veerao borovnice i kupine
na brijegu Fair Havenu te spremao zalihu za vie dana. Plodovi ne pruaju svoj pravi okus
onome tko ih kupuje, kao ni onome tko ih uzgaja za trite. Samo je jedan put da se do njega
doe, pa ipak malo njih ide tim putem. elite li doznati kakav je okus borovnica, pitajte
kravara ili prepelicu. Gruba je pogreka misliti da ste okusili borovnice ako ih nikada niste
brali. Borovnice nikad ne stiu do Bostona; za njih ondje ne znaju otkako rastu na njegovim
trima bregovima. Ambrozijski i esencijalni dio ploda izgubi se makom koji se otare na
trgovakim kolima te on postaje obinom krmom. Dokle god vlada Vjena Pravda, nijedna
neduna borovnica nee se s breuljaka moi prenijeti onamo.
Povremeno, kad bih s kopanjem za taj dan bio gotov, pridruio bih se nekom nestrpljivom
pajdau koji je od jutra lovio ribu, tih i nepomian poput patke ili lista na vodi, te bi,
okuavi se u raznoraznim vrstama filozofije, do moga dolaska obino zakljuio da pripada
drevnoj sljedbi cenobita.(145) Bio je ondje jedan stariji ovjek, izvrstan ribolovac i vian
svakojakim umskim vjetinama, koji je moju kuu rado gledao kao zdanje podignuto na
korist ribarima; a mene je jednako radovalo kad bi sjeo pred moja vrata da uredi svoje
povraze. Gdjekad bismo sjeli zajedno posred jezera, on na jednom kraju amca, ja na
drugom; no ne bismo razmijenili mnogo rijei, jer je on u svojim poznim godinama ogluio,
ali bi zapjevuio povremeno neki psalam, koji bijae prilino usklaen s mojom filozofijom.
Nae je openje otuda krasio nepomuen sklad, sjeanju daleko ugodniji nego da se
odravao govorom. Kada, kao to je obino bio sluaj, nisam imao nikoga s kime bih
razgovarao, podizao sam jeku udarajui veslom o bok svoga amca te sam ispunjavao okolnu
umu zvukom to se kruno razlijegao, draei je kao vlasnik zvjerinjaka svoje divlje
ivotinje, dok od svake umovite udoline i obronka ne bih izmamio reanje.
Za toplih veeri esto sam sjedio u amcu svirajui frulu i promatrao kako grge, kojega
kanda sam zaarao, obilazi oko mene, a mjesec putuje rebrastim dnom, posutim umskim
otpacima. Ranije sam na to jezero dolazio pustolovine radi, s vremena na vrijeme, za tamnih
ljetnih noi s nekim drugom te bismo naloili vatru uz rub vode mislei kako to privlai ribe,
pa smo lovili manjie na crve nanizane na uzicu; a kad bismo bili gotovi, duboko u no,
bacali smo gorue ugarke visoko u zrak poput raketa i oni bi se, kad bi pali u jezero, ugasili

120

uz glasno itanje, pa bismo stali tapkati u potpunom mraku. Zviduui kakav napjev,
uputili bismo se kroza nj nanovo prema prebivalitima ljudi. Ali sada bijah uz obalu podigao
svoj dom.
Ponekad, nakon to bih se zadrao u gostinjskoj sobi u selu dok se cijela obitelj ne bi
povukla, vraao sam se u umu i, dijelom radi sutranjeg ruka, provodio ponone sate
pecajui iz amca na mjeseini, dok su mi sove i lisice izvodile podoknicu, i povremeno bih
zauo kripavo glasanje neke nepoznate ptice u blizini. Ta su iskustva za me bila vrlo vana i
dragocjena usidren na dvanaest metara vode i sto ili sto pedeset metara od obale,
okruen katkada tisuama malih grgea i klenova koji su repovima mrekali mjeseinom
obasjanu povrinu, komunicirao sam dugom lanenom uzicom s tajnovitim nonim ribama
koje obitavahu dvanaest metara nie, ili sam katkad vukao osamnaest metara povraza
jezerom dok sam plutao na blagome nonom povjetarcu, utei tu i tamo kako lagano zatitra
upuujui na neki oblik ivota to vreba na njegovu suprotnom kraju, na tupu, kolebljivu,
nezgrapnu ustremljenost koja se tako sporo odluuje. Na koncu polako izvuete, prebacujui
ruku za rukom, kakva rogatog manjia to cii i praaka se. Bijae nadasve neobino,
osobito za tamnih noi, kad bi vam misli odlutale k beskrajnim i kozmogonijskim temama iz
drugih sfera, osjetiti to lagano trzanje koje bi prekinulo snatrenje i nanovo vas povezalo s
prirodom. inilo se kao da bih mogao baciti povraz uvis, u zrak, jednako kao i u taj element
koji bijae jedva neto gui. Na taj bih nain takorei uhvatio dvije ribe jednom udicom.
Krajobraz Waldena skromnih je razmjera i, premda silno lijep, nije ni blizu velebnosti, niti
moe osobito dirnuti onog tko ga nije esto pohodio ili ivio na njegovoj obali; ipak, to je
jezero tako iznimno sa svoje dubine i istoe da zavreuje potanji opis. Bistar je to i
tamnozelen izvor, dugaak osamsto metara, opsega tri kilometra, a pokriva priblino
ezdeset jedno i pol jutro; vjeno vrelo usred borove i hrastove ume, bez ikakvih vidljivih
dotoka ili odljeva izuzev oblaka i isparavanja. Okolna brda naglo se uzdiu iz vode do visine
od dvanaest do esnaest metara, premda na jugoistoku i istoku doseu i tridesetak odnosno
etrdeset pet, u rasponu od etiristo do petsto metara. To je iskljuivo umovit kraj. Sve
nae konkordske vode imaju barem dvije boje, jednu koja se vidi iz daljine, i drugu,
prirodniju, izbliza. Prva vie ovisi o svjetlu i povodi se za nebom. Za vedra vremena, ljeti, s
male udaljenosti izgledaju plave, osobito ako se uzburkaju, a s velike udaljenosti sve se
doimaju jednakima. Za olujna vremena ponekad su tamnokriljaste boje. Za more, meutim,
vele da je jednog dana plavo a sutradan zeleno, bez ikakve vidljive promjene u atmosferi.
Vidio sam nau rijeku kad su, dok je krajolik bio prekriven snijegom, i voda i led bili zeleni
gotovo kao trava. Neki dre plavu bojom iste vode, bilo tekue ili vrste. No, ako se nae

121

vode pogledaju izravno iz amca, vidi se da su veoma razliitih boja. Walden je plav u jedno
doba a zelen u drugo, ak i s istog motrita. Poloen izmeu zemlje i nebesa, dijeli boje
obojih. Gledan s vrha brijega odraava boju neba, ali iz blizine je ukastog preljeva uz obalu
gdje vidite pijesak, potom svijetlozelen, da bi se postupno produbio do jednoline
tamnozelene u sreditu jezera. Pod nekim osvjetljenjima, gledan ak i s vrha brijega, uz
obalu je ive zelene boje. Neki to pripisuju odrazu zelenila, ali on je ondje jednako zelen kao
i na pozadini eljeznikog nasipa, i u proljee, prije no to se lie razvije, i moe to naprosto
biti posljedica prevladavajue modrine izmijeane sa utilom pijeska. Takva je boja njegove
arenice. To je i dio na kojemu se u proljee, kad se ugrije sunevom toplinom odraenom s
dna i prenesenom kroz zemlju, led najprije otopi i naini uzak kanal oko jo zamrznute
sredine. Kao i ostale nae vode, kad se jako uzbiba, za vedra vremena, tako da povrina
valova moe odraziti nebo pod pravim kutom, ili zato to je vie svjetla s njome pomijeano,
s male udaljenosti doima se tamnije plavom od samoga neba; a u takvo doba, nalazei se na
povrini i gledajui na dvije strane da vidim odraz, razabirao sam neusporedivu i neopisivu
svijetloplavu, kakvu nagovjeuju namoena ili nepostojana svila ili otrice maeva,
plavetniju od samoga neba, koja se izmjenjuje s izvornom tamnozelenom na suprotnoj strani
valovlja, koje se pak u usporedbi s njim nadavalo blatnjavim. Pamtim je kao staklastu
zelenkastoplavu, nalik onim mrljama zimskog neba gledanim kroz oblaje na zapadu prije
zalaska. No aa njene vode, kad je se podigne prema svjetlu, bezbojna je kao i jednaka
koliina zraka. Poznato je da e velika staklena ploa imati zeleni preljev, zahvaljujui, kao
to kau njeni tvorci, njenoj masi, ali komadi iste bit e bezbojan. Kolika bi masa vode iz
Waldena bila potrebna da se odrazi zeleni preljev nisam nikad ispitao. Voda nae rijeke crna
je ili veoma mrka onome tko izravno gleda u nju te, kao i u veini jezera, pridaje tijelu onoga
tko se u njoj kupa ukastu nijansu; no ova voda je tako kristalno ista te se kupaevo tijelo
doimlje alabasterski bijelim, jo neprirodnijim, to, budui da se udovi k tome uveavaju i
iskrivljuju, stvara udovian uinak dostojan studija jednog Michelangela.
Voda je tako prozirna da se dno moe lako razaznati na dubini od osam ili devet metara.
Veslajui njome, moete metrima pod povrinom uoiti jata grgea i klenova, moda tek
nekoliko centimetara dugih, no prve je lako razluiti po njihovim poprenim prugama, a
pomiljate da su ribe koje ovdje opstaju zacijelo asketi. Jedne zime, prije mnogo godina, dok
sam u ledu izrezivao rupe da uhvatim tuke, stupivi na obalu hitnuo sam sjekiru na led iza
sebe, ali ona je, kao da ju je vodio neki zloduh, otklizala dvadeset ili dvadeset pet metara
izravno u jednu od rupa, gdje voda bijae duboka osam metara. Iz znatielje sam legao na
led i gledao kroz rupu dok nisam uoio sjekiru, malko po strani, kako stoji na glavi
uspravljene drke i lagano se njie amo-tamo pratei bilo jezera; i mogla je tako stajati

122

uspravljena i zanjihana dok joj s vremenom ruka ne bi istrunula da se ja nisam umijeao.

Nainivi drugu rupu neposredno iznad nje dlijetom za led koje sam imao uza se, posjekao
sam noem najduu brezu koju sam u blizini mogao pronai pa napravio omu koju sam
navukao na njen kraj te je, paljivo je sputajui, prebacio preko zadebljanja na ruki,
povukao je uzicom uz brezu i tako izvukao sjekiru.
Obalu tvori pojas glatkog, oblog bijelog kamenja nalik na kamenje za poploavanje, izuzev
jednog ili dva kratka pjeana ala, a tako je strma te bi vas na mnogim mjestima jedan skok
odnio u vodu do iznad glave; i da nije te iznimne prozirnosti, njegovo dno vie ne biste vidjeli
dok se na suprotnoj strani ne bi poelo uspinjati. Neki misle da nema dna. Nigdje nije
blatnjavo, a usputni bi promatra rekao da u njoj uope nema trava; od vanijih biljaka pak,
osim na netom preplavljenim livadicama koje mu zapravo i ne pripadaju, pomniji pregled ne
razaznaje ni vodeni bour ni rogoz, ak ni ljiljan, uti ili bijeli, nego tek nekoliko majunih
lokvanja i bobura te moda jedan ili dva vodentita; sve to meutim kupa moe i ne
zapaziti; a te su biljke iste i blistave kao i element u kojemu rastu. Kamenje se protee pet
do deset metara u vodu, a onda se dno pretvara u isti pijesak, osim na najdubljim
dijelovima, gdje obino ima malo taloga, vjerojatno od truljenja lia nanesenoga tijekom
tolikih uzastopnih jeseni, a ak i usred zime za sidro se hvata svijetlozelena trava.
Imamo jo jedno posve slino jezero, White Pond(146) u Nine Acre Corneru, oko etiri
kilometra prema zapadu; no premda poznajem veinu jezera u krugu od dvadesetak
kilometara od toga sredita, ne znam ni za treinu tako istih i slinih izvoru. Uzastopni
narataji moda su pili iz njega, divili mu se, mjerili ga i nestajali, a njegova voda sveudilj je
zelena i providna kao i uvijek. Nikakav povremeni izvor! Moda je onoga proljetnog jutra
kad su Adam i Eva istjerani iz Edena jezero Walden ve postojalo te se jo onda rasprivalo u
blagu proljetnu kiu praenu maglom i junim vjetrom, prekriveno bezbrojnim patkama i
guskama, koje ne bijahu ule za pad jer su im takva ista jezera jo uvijek dostajala. Ve se
tada poelo ono podizati i sputati, proistilo je bilo svoje vode i obojalo ih nijansama to ih
sada krase te dobilo od nebesa povlasticu da bude jedino jezero Walden na svijetu i cijedi
nebesku rosu. Tko zna u kolikim je knjievnostima zaboravljenih naroda ono bilo Kastalijski
izvor(147) i koje su nimfe njime vladale u zlatno doba? Ono je dragulj najistije vode to ga
Concord nosi u svojoj kruni.
No moda su prvi koji su doli na ovo vrelo ostavili neki trag svojih koraka. Iznenadilo me
kad sam oko jezera, pa i ondje gdje je gusta uma bila netom posjeena na obali, otkrio usku
stepenastu stazu na strmom obronku koja se naizmjence penjala i sputala, primicala i

123

udaljavala od ruba vode, stara vjerojatno koliko i ovdanji ljudski rod, utabana stopalima
uroenikih lovaca, a njome i dalje s vremena na vrijeme kroe sadanji itelji toga kraja.
Posebice je uoljiva ovjeku koji stoji posred jezera zimi, netom nakon to lagano zasnijei, a
nadaje se kao jasna valovita bijela crta, nezatamnjena travom i granicama, te je posve
vidljiva i na pola kilometra udaljenosti na mnogim mjestima gdje je ljeti jedva razaznatljiva
iz neposredne blizine. Snijeg je tako rei pretiskuje u jasnom bijelom visokom reljefu.
Ureena zemljita s ljetnikovcima koji jednoga dana ovdje budu sagraeni moda e od nje
sauvati kakav trag.
Jezero se podie i sputa, no da li pravilno ili ne i u kojem razdoblju nitko ne zna, premda se,
kao i inae, mnogi grade da znaju. Obino je vie zimi i nie ljeti, iako se ne podudara s
opom vlagom i suhoom. Sjeam se kad je bilo za stopu ili dvije nie, kao i kad je bilo
barem pet stopa vie nego dok sam ivio kraj njega. U nj ulazi uski pjeani sprud kojemu je
s jedne strane voda vrlo duboka, a ondje sam pomagao u kuhanju ribljeg lonca, na tridesetak
metara od glavne obale, oko godine 1824., to ve dvadeset pet godina nije mogue; s druge
pak strane, prijatelji su me u nevjerici sluali kad sam im priao kako sam nekoliko godina
kasnije obiavao pecati iz amca u malom izdvojenom zatonu u umi, osamdeset metara od
jedine obale za koju su oni znali, a to se mjesto odavno pretvorilo u livadu. No jezero je dvije
godine postojano raslo te je sada, u ljeto 52., samo metar i pol vie nego kad sam ja ondje
ivio, iliti jednako visoko kao prije trideset godina, a ribolov se nastavlja na livadi. To s
vanjske strane dovodi do visinske razlike od oko dva metra, no voda koja dotjee s okolnih
bregova po koliini je beznaajna pa se to pretjecanje zacijelo odnosi na uzroke koji djeluju
na duboke izvore. Upravo je ovoga ljeta jezero ponovno poelo opadati. Zanimljivo je da ta
mijena, bila periodina ili ne bila, iziskuje prema svemu sudei mnogo godina. Promatrao
sam jedno podizanje i djelomino dva sputanja, a oekujem da e za dvanaest ili petnaest
godina voda opet biti na niskoj razini koju poznajem. Flintovo jezero, kilometar i pol istono,
uslijed remeenja izazvanog njegovim pritocima i odljevima, usuglauje se s Waldenom te je
nedavno postiglo svoju najveu visinu u isto vrijeme kad i potonji. Isto vrijedi, na temelju
mojih zapaanja, i za Bijelo jezero.
To dizanje i sputanje Waldena u dugim razmacima slui barem sljedeem: voda koja godinu
ili vie dana stoji na toj velikoj visini, premda je zbog toga teko hodati oko nje, zatire grmlje
i drvee koje je uz rub niknulo nakon posljednjeg podizanja, smolaste borove, breze, johe,
jasike i drugo pa, kad se ponovno spusti, za njom ostaje nezakrena obala; jer, za razliku od
mnogih jezera i svih voda koje su podlone svakodnevnoj plimi i oseci, njegova obala je
najia kad mu je voda najnia. Na strani jezera uz moju kuu red borova visokih pet

124

metara satrt je i izvaljen kao polugom, ime je zaustavljeno njihovo presezanje; njihova pak
veliina daje naslutiti koliko je godina proteklo od posljednjeg dizanja na tu visinu. Tim
mijenama jezero potvruje svoje pravo na obalu, i tako se igalo oguli, a drvee ne moe
polagati pravo na nj. To su usne jezera oko kojih ne raste brada. S vremena na vrijeme ono
oblie gubicu. Kad je voda najvia, johe, vrbe i javorovi alju sa svih strana svoga debla
vlaknasto crveno korijenje u vodu, do oko metra visine od tla, u tenji da se odre; nailazio
sam oko obale na visoko grmlje borovnice, koje obino ne donosi ploda, kako obilno rodi pod
tim okolnostima.
Neki bijahu u neprilici kad je valjalo objasniti kako je obala tako pravilno poploana. Svi su
moji sumjetani uli za predaju, najstariji mi kau da su je uli u mladosti, prema kojoj su u
drevno doba Indijanci izvodili neki obred na ovdanjem brdu, koje se pak uzdizalo tako
visoko u nebo kao to danas jezero see duboko u zemlju, te su prema kazivanju izvodili
mnoga svetogra, premda se za taj grijeh Indijance nikad nije moglo optuiti, i dok su bili
zabavljeni time brdo se zatreslo i odjednom propalo, a samo je jedna stara skvo po imenu
Walden utekla te je po njoj nazvano jezero. Nagaa se da se, kad se brdo zatreslo, to
kamenje skotrljalo niz obronak i postalo dananjom obalom. U svakom je sluaju posve
izvjesno da ovdje neko nije bilo jezera, a danas ga ima; ta se pak indijanska legenda ni u
kojem pogledu ne kosi s kazivanjem onoga drevnog naseljenika to sam ga spomenuo, a koji
se dobro sjea da je, doavi ovamo s vilinskim raljama, vidio kako se iz tratine izvija rijetka
para, a lijeska je stalno pokazivala prema tlu pa je tu odluio iskopati zdenac. Koliko je do
kamenja, mnogi i dalje smatraju da se ono teko moe objasniti djelovanjem valova na ta
brda; ali ja primjeujem da su okolna brda prepuna istovrsnog kamenja, toliko te su ga bili
prisiljeni naslagati u zidove s obje strane eljeznikog usjeka najblieg jezeru; osim toga,
kamenja ima najvie ondje gdje je obala najstrmija i stoga, naalost, ono za mene vie nije
tajna. Razaznajem poploivaa. Ako ime nije izvedeno iz nekog engleskog lokaliteta na
primjer Saffron Waldena moe se pretpostaviti da se izvorno zvalo Walled-in Pond.(148)
Jezero bijae moj ve iskopani bunar. etiri mjeseca u godini njegova je voda hladna koliko
je u sva doba ista; a mislim da je tada dobra kao i svaka druga u gradu, ako ne i najbolja.
Zimi je sva voda koja je izloena zraku hladnija od izvora i zdenaca koji su od njega
zatieni. Temperatura jezerske vode koja je odstajala u prostoriji u kojoj sam sjedio od pet
poslije podne do podneva iduega dana, estoga oujka 1846., kada se toplomjer povremeno
dizao do 18 ili 20C, dijelom zbog sunca na krovu, iznosila je 6C, to e rei da je bila za
djeli stupnja hladnija nego voda netom izvuena iz najhladnijeg bunara u selu. Temperatura
Boiling Springa(149) iznosila je istoga dana oko 7C, pa je to bila najtoplija voda koju sam

125

kuao, premda je ljeti, kad osim toga s njome nije pomijeana plitka i stajaa povrinska
voda, najhladnija za koju znam. Walden se k tome, zbog svoje dubine, nikad ljeti ne ugrije
toliko kao veina voda izloenih suncu. Za najtoplijeg vremena obino sam stavljao vjedro
vode u podrum, gdje bi se preko noi ona ohladila i ostala hladna tijekom dana, a sluio sam
se i susjednim izvorom. Nakon tjedan dana bila je dobra kao i na dan kada bih je zagrabio i
nije imala okus po crpki. Tko god se ljeti na tjedan dana utabori uz jezersku obalu treba
samo u hladu svoga logora ukopati vjedro vode na moda metar dubine i nee ovisiti o
luksuzu leda.
U Waldenu se love tuke, jedna je teila vie od tri kilograma, da i ne govorimo o drugoj koja
je velikom brzinom odnijela vitlo to ga je ribi bezbrino podesio na etiri kilograma jer je
nije vidio, grgei i manjii, neki i po kilogram teki, klenovi ili bodorke (Leuciscus
pulchellus), tek malobrojne deverike i pokoja jegulja, jedna i od gotovo dva kilograma
ovako sam podroban jer riba obino samo svojom teinom polae pravo na slavu, a to su
jedine jegulje za koje sam ovdje uo a blijedo se prisjeam i ribice od dvanaestak
centimetara srebrnih bokova i zelenkastih lea, pomalo nalik kleniu, koju ovdje spominjem
poglavito stoga da bih svoje injenice povezao s legendom. Ipak, ovo jezero nije osobito
plodno ribom. tuke, premda ih nema u izobilju, njegova su glavna dika. Jednom sam, leei
na ledu, vidio barem tri razliite vrste tuke: jednu dugu i pljosnatu, ocalne boje, najsliniju
onima to se love u rijeci; sjajnozlatnu vrstu zelenkastih odsjeva i izrazito jarke boje, koja je
ovdje najea; i jo jednu zlatne boje, istog oblika kao potonja, ali posutu na bokovima
sitnim tamnosmeim ili crnim pjegama pomijeanim s nekoliko blijedokrvavih, uvelike nalik
na pastrvu. Na nju se ne bi mogla primijeniti oznaka reticulatus, bolje bi bilo guttatus.(150)
Sve su to vrlo zbijene ribe i tee vie no to njihova veliina daje naslutiti. Klenovi, manjii i
grgei, tovie sve ribe koje nastanjuju ovo jezero mnogo su ie, ljepe i vrega mesa
negoli one u rijeci i veini drugih jezera, budui da je voda ia, te se mogu od njih lako
razlikovati. Vjerojatno bi mnogi ihtiolozi neke od njih proglasili novim vrstama. Tu je i isti
soj aba i kornjaa, a nae se i poneka koljka; tragove oko njega ostavljaju bizamski takori
i zerdavi, a povremeno ga u prolazu posjeti i koja barska kornjaa. Kadto bih, otisnuvi se
ujutro svojim amcem, uznemirio veliku kornjau koja se nou pritajila pod amac. Patke i
guske pohode ga u proljee i jesen, bjelotrbe laste (Hirundo bicolor) nisko ga prelijeu a
vivci se (Totanus macularius) cijeloga ljeta klackaju du njegovih kamenih obala.
Uznemirio bih ponekad kostoloma koji je sjedio na bijelom boru iznad vode; no sumnjam da
ga ikad oskvrne galebovo krilo, kao na Fair Havenu. Podnosi najvie jednoga gnjurca
godinje. To su sve znaajnije ivotinje koje ga danas pohode.

126

S amca, za mirnog vremena, u blizini pjeskovite istone obale gdje je voda duboka dva i pol
ili tri metra, kao i na nekim drugim dijelovima jezera, moete vidjeti krune gomile promjera
dva metra i visine tridesetak centimetara, koje se sastoje od kamenia manjih od kokojeg
jajeta, a posvuda oko njih je goli pijesak. Isprva se pitate nisu li ih zbog nekog razloga
Indijanci napravili na ledu pa su, kad se led otopio, potonuli na dno; ali odvie su pravilne, a
neke od njih oito i presvjee da bi bilo tako. Sline su onima to se nalaze u rijekama, no
kako ovdje nema ni priljepaka ni pikora ne znam koje su ih ribe mogle nainiti. Moda se tu
mrijeste klenovi. To dnu pridaje ugodnu tajnovitost.
Obala je dovoljno nepravilna da ne bude jednolina. U sebi nosim sliku zapadne obale
razvedene dubokim zaljevima, strmije sjeverne i krasno nazupane june obale, gdje se
uzastopni rtovi meusobno preklapaju i nagovjeuju neistraene zatone izmeu njih. uma
nikad nema tako dobru pozadinu i nikad nije tako izrazito lijepa kao kad se promatra sa
sredita jezerca meu brdima to se uzdiu s ruba vode; jer voda u kojoj se ona odraava ne
tvori u takvom sluaju samo najbolji prednji plan nego joj je, zbog svoje zavojite obale,
najprirodnija i najzgodnija granica. Nema ondje na njenom rubu sirovosti ni nesavrenstva,
kao ondje gdje je sjekira raskrila dio ili gdje s njome granii obraeno polje. Drvee ima
obilje prostora da se rairi uz vodu, a svako stablo u njenom smjeru prua najsnaniju granu.
Priroda je ondje istkala prirodan porub i oko se postupno die od niskoga grmlja na obali do
najviih stabala. Malo je vidljivih tragova ljudske ruke. Voda oplakuje obalu kao i prije tisuu
godina.
Jezero je najljepe i najizraajnije obiljeje krajolika. Ono je oko zemlje; gledajui u nj
promatra mjeri dubinu vlastite naravi. Rijena stabla uz obalu tanahne su trepavice to ga
rube, a umovita brda i litice njegove nadvijene obrve.
Stojei na glatkome pjeanom alu na istonom kraju jezera, u spokojno rujansko
poslijepodne kad lagana izmaglica zamuti nasuprotnu crtu obale, uvidio sam odakle potjee
izraz staklasta povrina jezera. Oborite li glavu, izgleda kao nit najfinije pauine
rastegnute preko doline to svjetluca na pozadini daleke borove ume, razdvajajui jedan
sloj atmosfere od drugog. Pomislili biste da moete po njoj hodati do brda na drugoj strani a
da se ne smoite i da se lastavice to je nisko nadlijeu mogu posaditi na nju. I doista,
zarone one katkad ispod te crte, tako rei grekom, a ne prevare se. Dok gledate preko
jezera prema zapadu prisiljeni ste objema rukama zaklanjati oi od odraenog kao i od
pravog sunca, jer oba jednako blijete; ako pak izmeu njih ispitivaki promotrite njegovu
povrinu, ona je doslovce glatka poput stakla, osim ondje gdje vodene kopnice, u jednakim

127

razmacima ratrkane cijelom njenom irinom, pokretima na suncu izazivaju na njoj najfinije
zamislivo iskrenje, ili gdje moebit zagnjuri patka ili je pak, kao to spomenuh, lastavica
preleti tako nisko te je dodirne. Dogodi se da riba u daljini opie u zraku luk od gotovo
metra i vie te na mjestu gdje izroni nastane bljesak, pa jo jedan gdje udari o vodu;
ponekad se otkrije itav srebrni luk, ili pak, moda, tu i tamo njegovom povrinom zapluta
maak eljike, na koji srnu ribe pa se opet namreka. Nalik je rastaljenom, ali ne i
skruenom staklu, a ono malo trunja na njemu isto je i lijepo poput nesavrenstava u
staklu. esto moete uoiti jo glau i tamniju vodu, koja kao da je od ostale odvojena
nevidljivom pauinom, stanite vodenih nimfi to na njoj poivaju. S vrha brijega moete
gotovo posvuda vidjeti ribe gdje skau, jer nijedna tuka ni klen ne dohvati kukca na toj
glatkoj povrini a da vidljivo ne narui ravnovjesje itavoga jezera. udesno je kako se taj
jednostavni dogaaj opirno obznanjuje saznat e se za to riblje ubojstvo i ja sa svoga
udaljenog odmorita razabirem kruno bibanje kad mu je promjer trideset metara. Moete
ak s gotovo pola kilometra udaljenosti uoiti vrticu (Gyrinus) kako neprestano napreduje
glatkom povrinom; ti kukci, naime, lagano brazdaju vodu i prave upadljivu mrekicu
obrubljenu dvjema odvojitim crtama, dok kopnice njome klize bez vidljivih valia. Kad se
povrina znatno uzbiba, na njoj nema ni vodenih kopnica ni vrtica, ali ini se da za mirnih
dana oni naputaju svoja stanita pa pustolovno otklizuju od obale u kratkim zamasima dok
je posvema ne prekriju. Umirujue je bavljenje, za jednog od onih krasnih jesenjih dana kada
smo zahvalni na svoj sunevoj toplini, sjediti na panju na ovakvoj visini to gleda na jezero i
prouavati namrekane krugove koji se neprestano upisuju na njegovu inae nevidljivu
povrinu sred odraenog neba i stabala. Sve to prostranstvo ne naruava nita to se namah
ne bi blago izgladilo i ublailo, kao kad se protrese krag s vodom pa treperavi krugovi
potrae obalu i sve je isponova glatko. Niti jedna riba ne moe skoiti niti kukac pasti na
jezero a da se to ne obznani u vidu krunih mrekica, u krasnim potezima, kanda to
neprestance istjee njegovo vrelo, blago otkucava njegov ivot, grudi mu se nadimlju.
Drhtaji radosti i drhtaji bola nerazluivi su. Kako li su spokojne pojave na jezeru! Djela
ovjekova iznova sjaje kao u proljee. Da, svaki list, granica, kamen i paukova mrea
svjetlucaju sada poslije podne kao u proljetno jutro kad su prekriveni rosom. Svaki pokret
vesla ili kukca stvara bljesak svjetla; a ako veslo pljusne, kako li je jeka milozvuna!
Za takvog dana u rujnu ili listopadu Walden je savreno umsko zrcalo, okrueno kamenjem
koje je mome oku dragocjeno kao da je malobrojnije ili rjee. Moda nita tako lijepo, tako
isto i u isti mah tako veliko ne poiva na povrini zemlje kao to je jezero. Nebeska voda.
Ne treba mu ograde. Narodi dolaze i odlaze oskvrnjujui je. Zrcalo je to to ga nijedan
kamen ne moe razbiti, ije se ivo srebro nikad nee istroiti, iju pozlatu priroda

128

neprestano obnavlja; nikakve nevere, nikakva praina ne moe zamutiti njegovu vazda
svjeu povrinu zrcalo u koje tone svaka neist to se u njemu pojavi, pometena i
opraena magliastom etkom sunca njegovom laganom krpom za prainu koja ne
zadrava dah to se na nju izdahne, nego isputa vlastiti da lebdi poput oblaka visoko iznad
njegova povrja i odraava se sveudilj u njegovu krilu.
Vodeno polje odaje duh koji je u zraku. Ono neprestano prima novi ivot i gibanje odozgo. Po
naravi je posrednik izmeu zemlje i neba. Na zemlji se ziblju jedino trava i drvee, ali sama
voda uzbibana je vjetrom. Vidim gdje lahor po njoj piri po prugama ili iskrama svjetla. Sjajno
je to njenu povrinu moemo gledati odozgo. Moda emo najposlije tako gledati povrinu
zraka i uoavati gdje je prelijee jo tananiji duh.
Vodene kopnice i vrtice najzad nestaju potkraj listopada, kada stignu otri mrazovi; tada i u
studenome za mirna dana obino nema ama ba niega to bi namrekalo povrinu. Jednog
poslijepodneva u studenom, tijekom zatija nakon kina nevremena koje je trajalo nekoliko
dana, kad je nebo jo bilo posve oblano a zrak pun magle, zapazio sam da je jezero iznimno
glatko pa mu je bilo teko razaznati povrinu, premda vie nije odraavalo jarke preljeve
listopada, nego sumorne boje okolnih bregova u studenome. Iako sam ga prelazio to je
laganije mogue, valii to ih je stvarao moj amac irili su se gotovo dokle mi je sezao vidik
i odrazima davali rebrast izgled. No, prelazei pogledom povrinu, vidio sam tu i tamo u
daljini slabo svjetlucanje, kao da su se neki kukci klizai koji su umaknuli mrazevima skupili
ondje, ili je moebit povrina, budui tako glatkom, odavala mjesto na kojemu je izvor kuljao
sa dna. Lagano veslajui do jednog od tih mjesta, iznenadio sam se zatekavi se okruen
nebrojenim malim grgeima dugima dvanaestak centimetara, ive bakrene boje u zelenoj
vodi, koji su se ondje igrali te se neprestance dizali na povrinu i mrekali je, ponekad na
njoj ostavljajui mjehurie. U takvoj prozirnoj i naoko bezdanoj vodi koja je odraavala
oblake inilo se kao da plutam zrakom u balonu, a njihovo plivanje doimalo se poput leta ili
lebdenja, kao da je posrijedi zbijeno jato ptica to prolaze tik ispod moje razine zdesna ili s
lijeva, a peraje im poput jedara razapete sa svih strana. Bilo je u jezeru mnogo takvih jata,
koja su oito koristila kratko razdoblje prije no to zima navue ledeni kapak preko njihova
irokog okna, a povrina se zbog njih kadto doimala kao da ju je dodirnuo blagi lahor ili kao
da je na nju palo nekoliko kinih kapi. Kad sam se nesmotreno primaknuo i uzbunio ih,
iznenada su repovima zapljusnula i nabrala vodu, kao da je netko bujnom granom udario po
njoj, i smjesta pobjegla u dubine. Na koncu se digao vjetar, magla se zgusnula i krenuli su
valovi te grgei stadoe skakati mnogo vie no prije, napol izvan vode: stotinu crnih, osam
centimetara dugih toaka najednom se zatekoe iznad povrine. Jedne sam godine jo petog

129

prosinca vidio mreke na povrini te sam se, mislei da e zaas pljusnuti jaka kia budui
da je zrak bio pun magle, urno latio vesala i krenuo kui; ve se inilo da se kia ubrzano
pojaava, iako je nisam utio na obrazima, i oekivao sam da u se smoiti do koe. No
mreke su odjednom nestale, jer su ih stvarali grgei to ih je buka mojih vesala poplaila i
natjerala u dubinu te sam vidio kako njihova jata mutno iezavaju; i tako sam naposljetku
proveo suho poslijepodne.
Starac koji je obilazio to jezero prije gotovo ezdeset godina, dok ono bijae zamraeno
okolnim umama, govori mi da ga je u to doba viao kako vrvi patkama i drugom vodenom
peradi te da je oko njega bilo mnotvo orlova. Dolazio je ovamo u ribolov i sluio se starim
kanuom od trupaca to ga je naao na obali. Ovaj je bio izraen od dva trupca bijelog bora,
izdubena i spojena, a na krajevima odsjeena pod pravim kutom. Bio je veoma nezgrapan, ali
je potrajao mnogo godina prije no to se natopio vodom i moda potonuo na dno. On nije
znao iji je; pripadao je jezeru. Ue za sidro izraivao je povezujui trake orahove kore. Neki
starac, grnar, koji je ivio na jezeru prije Revolucije, kazao mu je jednom da na dnu lei
eljezna krinja i da ju je on vidio. Katkad bi doplutala do obale, ali kada biste krenuli prema
njoj vratila bi se u duboku vodu i ieznula. Bilo mi je milo uti za stari kanu od trupaca koji
je zamijenio indijanski od iste grae ali skladnije izrade, a koji je moebit prvotno bio stablo
na obali pa je onda tako rei pao u vodu da ondje pluta cijeli jedan narataj, kao
najpodesnije plovilo za jezero. Sjeam se, kad sam se prvi put zagledao u te dubine, da se
moglo nerazgovijetno vidjeti kako na dnu poiva mnotvo velikih debala, koja je ili ve
otpuhao vjetar ili su bila ostavljena na ledu pri zadnjoj sjei, dok je drvo bilo jeftinije; ali
sada su veinom nestala.
Kada sam prvi put u amcu zaveslao Waldenom, bio je on potpunoma okruen gustom i
visokom borovom i hrastovom umom, a u pojedinim zatonima loza se ovijala oko drvea uz
vodu i oblikovala sjenice ispod kojih je mogao proi amac. Bregovi to tvore njegove obale
tako su strmi, a ume na njima bijahu tada tako visoke te se, kad biste ga promotrili sa
zapadne strane, doimalo poput amfiteatra za kakvu umsku predstavu. Mnoge sam sate kao
mlai proveo plutajui njegovom povrinom po volji zapadnjaka, doveslavi do sredine i
legavi na lea preko sjedala, za ljetnih prijepodneva, snatrei dok me ne bi prenuo dodir
amca s pijeskom, pa bih se digao da vidim na koju me to obalu dovela sudbina; bijahu to
dani kad je dokonost bila najprivlanije i najplodnije djelovanje. Za mnogih sam se
prijepodneva iskradao, radije tako provodei najdragocjeniji dio dana; jer bio sam bogat, ako
ne novcem a ono sunanim satima i ljetnim danima, te sam ih rastrono provodio; i ne alim
to nisam vie njih potratio u radionici ili za katedrom. No, otkako sam napustio te obale,

130

drvosjee su ih jo i vie opustoili i sad se godinama vie nee moi tumarati umskim
prolazima, uz mjestimine prosjeke kroz koje vidite vodu. Moju Muzu valja ispriati bude li
odsele utjela. Kako moete od ptica oekivati da pjevaju kad su im lugovi posjeeni?
Danas vie nema ni debala na dnu, ni staroga kanua od trupaca, ni tamne okolne ume, a
seljani, koji jedva da znaju gdje ono lei, umjesto da odlaze na jezero da se kupaju ili iz njega
piju, razmiljaju o tome da njegovu vodu, koja bi trebala biti sveta barem kao Ganges,
provedu cijevima do sela kako bi njome prali posue! Da steknu svoj Walden odvrtanjem
slavine ili povlaenjem epa! Taj vraji eljezni Konj, ije se zagluno rzanje uje irom
mjesta, zamutio je kopitima Boiling Spring i pobrstio svu umu na obali Waldena; taj
trojanski konj, s tisuu ljudi u utrobi, kojega su uveli koristoljubivi Grci! Gdje je taj domai
junak, Moore iz Moore Halla,(151) da ga presretne u Dubokom klancu i zarije toj nadutoj
poasti osvetniko koplje meu rebra?
Pa ipak, od svih likova koje sam upoznao Walden se moda najbolje dri i najbolje uva svoju
istou. Mnoge se ljude s njime usporeivalo, ali malobrojni su zavrijedili tu ast. Premda su
drvosjee opeljeile najprije ovu pa onu obalu, premda su Irci kraj njega podigli svinjce,
eljeznica posegnula za njegovom obalom, a ledari ga jednom obrali, ono smo je
nepromijenjeno, ista je to voda za koju su zapele moje mladenake oi; sva promjena je u
meni. Nakon sveg tog mrekanja nije dobilo nijednu trajnu boru. Vjeito je mlado te mogu
zastati i vidjeti kako se lastavica obara da pokupi kukca s njegove povrine, kao u davnini.
Ponovno mi je veeras palo na um, kao da ga vie od dvadeset godina nisam viao gotovo
svakodnevno pa ovo je Walden, isto ono umsko jezero to sam ga otkrio prije toliko
godina; tamo gdje je lanjske zime uma posjeena, druga nie uz njegovu obalu bujno kao i
oduvijek; ista misao izvire na njegovu povrinu kao tada; ista je tekua radost i srea sebi i
svome Tvorcu, da, a moda i meni. Zacijelo je djelo odvana ovjeka, u kojega ne bijae
himbe! Zaokruio je rukom tu vodu, produbio je i proistio u misli te je u svojoj oporuci
namro Concordu. Po licu mu vidim da ga pohodi isti odraz, i gotovo da mogu rei: Waldene,
jesi li to ti?
Nikad o tome ne snih
Da kitio bih kakav stih;
Pribliit se ikada Raju i Bogu
Vie no ive uz Walden ne mogu.
Obala sam njegva od stijenja
I vjetar to nad njim ne jenja;

131

U udubini ake moje

Voda mu i pijesak stoje
A to skrilo se u njem duboko
Vije se u mojoj misli visoko.
Vagoni se nikad ne zaustave da ga pogledaju; no rekao bih da strojovoe, loae i koniare,
kao i one putnike koji imaju sezonsku kartu pa ga esto viaju, taj prizor ini boljim ljudima.
Strojovoa, ili barem njegova narav, nou ne zaboravlja da barem jednom tijekom dana
motri tu sliku spokoja i istoe. Makar jednom vieno, ono pomae isprati Dravnu
ulicu(152) i au od stroja. Prijedlog je da ga se nazove Bojom kapljom.
Rekoh da Walden nema vidljivih dotoka ili odljeva, ali on je s jedne strane daleko i neizravno
povezan s Flintovim jezerom, koje je vie, lancem malih jezera koja se steru odande, a s
druge izravno i oito s rijekom Concord, koja je nia, slinim lancem jezera kroz koja je u
nekom drugom geolokom razdoblju ona moda tekla, a uz malo kopanja Boe sauvaj
mogla bi ponovno onuda potei. Ako je ivei toliko vremena tako povueno i strogo, poput
pustinjaka u umi, stekla takvu udesnu istou, tko da ne poali to se razmjerno neista
voda Flintova jezera mijea s njime, ili to sm igda rasipa svoju slatkou u oceanskom valu?
Flintovo iliti Pjeano jezero u Lincolnu, nae najvee jezero i kopneno more, poiva oko
kilometar i pol istono od Waldena. Mnogo je vee, budui da navodno pokriva stotinu
devedeset sedam jutara, i plodnije ribom, no razmjerno je plitko i nije osobito isto. esto
sam se krijepio etnjom do njega kroz umu. Isplatilo se, ako nita a ono da osjeti kako ti
vjetar slobodno zapuhuje lice, promotri strujanje valova i prisjeti se ivota pomoraca.
Ujesen sam onamo odlazio brati kestenje, za vjetrovitih dana kad je ono padalo u vodu te bi
bilo izbaeno do mojih nogu; a jednog dana, dok sam se uljao njegovom obalom obraslom
aem, a svjea vodena praina puhala mi u lice, nabasao sam na istrunulu olupinu amca,
bez bokova, od kojega je ostao jedva otisak ravnoga dna meu rogozom; no njegov se oblik
otro ocrtavao, kao da je u pitanju veliki istrunuli vodeni list s vidljivim ilama. Bijae to
dojmljiva olupina, nalik nekoj koju bi ovjek zamislio na morskoj obali, i pruala je jednako
valjanu pouku. Sada je to tek biljni humus i nerazaznatljiva jezerska obala, kroz koju se
probie rogozi i vodeni ljiljani. Divio sam se valovitim tragovima na pjeanom dnu na
sjevernom kraju toga jezera, koji pod namjernikovim stopalima uslijed vodenog pritiska
postadoe vrsti i tvrdi, i rogozima koji su rasli jedan za drugim u valovitim nizovima u
suglasju s tim tragovima, red za redom, kao da su ih valovi posadili. Tamo sam zatekao i
neobine lopte u znatnim koliinama, nainjene, ini se, od tanke trave ili korijenja, moda

132

rogoza, od jednog do deset centimetara u promjeru, savreno okrugle. Valjaju se naprijed i

natrag u plitkoj vodi na pjeanom dnu te ponekad budu izbaene na obalu. Ili su od iste
trave ili u sredini imaju neto pijeska. U prvi biste mah rekli da ih je oblikovalo djelovanje
valova, kao oblutke, ali i one najmanje sazdane su od jednako grube tvari, promjer im je
neto vei od centimetra i nastaju samo u jedno doba godine. Osim toga, slutim da valovi
vie habaju negoli to stvaraju grau koja je ve stekla vrstou. Kad se osue, uvaju svoj
oblik na neodreeno vrijeme.
Flintovo jezero! Takva je bijeda naega nazivlja. S kojim je to pravom neisti i glupi seljak,
ije je imanje izbijalo na tu nebesku vodu, ije je obale nesmiljeno ogolio, njemu dao svoje
ime? Neki krtac, koji je vie volio zrcalnu povrinu dolara ili blistavog centa, u kojemu je
mogao vidjeti svoje besramno lice;(153) koji je ak i divlje patke to se na njemu nastanie
drao uljezima, kojemu su prsti uslijed duge navike pohlepnoga grabljenja izrasli u svinute i
ronate pande stoga ono za me ne nosi takvo ime. Ne odlazim onamo da vidim i ujem
njega, koji ga nikad nije vidio, koji se nikad nije kupao u njemu, nikad ga nije volio, nikad ga
titio, koji nikad o njemu nije kazao dobru rije niti se zahvalio Bogu to ga je stvorio. Neka
radije bude nazvano po ribama to u njemu plivaju, divljim pticama ili etveronocima to ga
posjeuju, po divljem cvijeu to raste uz njegove obale ili nekom divljem eljadetu ili
djetetu, nit ije povijesti je isprepletena s njegovom; ne po njemu koji na nj nije mogao imati
nikakvo pravo izuzev isprave koju mu je dodijelio susjed slinoga kova ili zakonodavno tijelo
njemu koji je mislio samo na njegovu novanu vrijednost, ije je prisustvo moebit
donijelo prokletstvo itavoj obali, koji je iscrpio zemlju oko njega te bi rado bio iscrpio i svu
vodu iz njega, koji je alio samo to to nije u pitanju englesko sijeno ili livada brusnica u
njegovim oima doista nije bilo niega da je iskupi i bio bi ga isuio i prodao mulj s
njegova dna. Ono nije pokretalo njegov mlin i nije mu bilo povlasticom promatrati ga. Ne
potujem njegov trud, njegovo imanje gdje sve ima svoju cijenu; njega koji bi na trnicu
odnio i krajolik, koji bi odnio tamo i svojeg Boga kad bi za nj mogao neto dobiti; koji, kako
stvari stoje, odlazi na trnicu po svoga boga; na ijem imanju nita ne raste slobodno, ija
polja ne donose uroda, livade cvijea ni stabla plodova osim dolara; koji ne ljubi ljepotu
svojih plodova, iji plodovi za nj nisu zreli dok se ne pretvore u dolare. Dajte mi siromatva
koje uiva u istinskom bogatstvu. Seljaci su za me asni i zanimljivi u mjeri u kojoj su
siromani siromani seljaci. Uzorno imanje! Gdje kua stoji kao guba na gnojitu, a
prostorije za ljude, konje, volove i svinje, oiene i neoiene, zbijene su jedna uz drugu!
Natrpane ljudima! Velika masna mrlja to odie gnojivom i surutkom! Na visokom stupnju
obraenosti, jer gnoje ga ljudska srca i mozgovi! Kao da uzgajate krumpir na crkvenom
groblju! Takvo je uzorno imanje.

133

Ne, ne; ako se najljepe pojave u krajoliku moraju imenovati prema ljudima, neka to budu
samo najplemenitiji i najvredniji ljudi. Neka nam jezera dobiju prava imena barem kao
Ikarsko more, gdje obala sve odzvanja pregnuem hrabrim.(154)
Opsegom malo Guje jezero lei na mom putu do Flintova; Fair-Haven, proirenje rijeke
Concord koje navodno pokriva sedamdesetak jutara, nalazi se kilometar i pol jugozapadno, a
Bijelo jezero, od kojih etrdeset jutara, oko dva kilometra iza FairHavena. To je moj jezerski
kraj.(155) Ta pak jezera, uz rijeku Concord, moje su vodene povlastice te nou i danju, iz
godine u godinu, melju ito koje im donosim.
Otkako su drvosjee, eljeznica, pa i ja sam, oskvrnuli Walden, moda je najprivlanije, ako
ne i najljepe nae jezero, umski dragulj, Bijelo jezero jadno ime sa svoje obinosti, bilo
da je izvedeno iz iznimne istoe njegovih voda ili iz boje njegova pijeska. U tom kao i u
drugim pogledima, meutim, ono je Waldenov manji blizanac. Toliko nalikuju jedno na drugo
te biste rekli da su zacijelo povezani ispod zemlje. Ima istu kamenu obalu, a vode su mu istih
nijansi. Kao i kod Waldena, za sparna, pasjeg vremena, kad odozgo kroz ume promatrate
neke njegove zatone koji nisu tako duboki a da ih ne bi obojio odraz sa dna, njegova je voda
maglovite plavkastozelene ili plavkastosive boje. Prije mnogo godina odlazio sam onamo po
tovare pijeska za izradu brusnog papira, i sve odonda ga posjeujem. Tko ga posjeti,
predloit e da ga se nazove Zelenim jezerom. Moda bi ga se moglo zvati Jezerom utih
borova, i to zbog sljedee okolnosti. Prije priblino petnaest godina mogli ste vidjeti kronju
smolastog bora, od onih koje ovdje zovu utim borovima premda nisu zasebna vrsta, kako
stri iznad povrine u dubokoj vodi, metrima od obale. Neki su ak pretpostavljali da je
jezero potonulo te da stablo pripada drevnoj umi koja se ovdje prije nalazila. Doznajem da
jo 1792., u Topografskom opisu naselja Concorda, iz pera jednog od njegovih mjetana,
djelu iz zbirke Povjesniarskog drutva Massachusettsa, autor nakon to je govorio o
Waldenu i Bijelom jezeru dodaje: Usred potonjega, kad je voda vrlo niska, moe se vidjeti
stablo koje se doima kao da je izraslo na mjestu gdje sada stoji, premda mu je korijenje
pedeset metara ispod povrine vode; vrh toga stabla je odlomljen, a na reenome mjestu
mjeri trideset pet centimetara u promjeru. U proljee 49. razgovarao sam s ovjekom koji
ivi najblie jezeru u Sudburyju, a koji mi je rekao da je on izvukao to stablo deset ili
petnaest godina ranije. Koliko se mogao sjetiti, stajalo je ono ezdeset ili osamdeset metara
od obale, gdje je voda bila duboka deset ili dvanaest metara. Bijae zima i on je prije
podneva vadio led te je odluio da e poslije podne, uz pomo susjeda, izvui stari uti bor.
Ispilio je kanal u ledu prema obali pa ga s pomou volova prevalio, povukao i prebacio na
led; no prije no to je daleko odmaknuo u svome poslu, iznenadio se ustanovivi da nagore

134

stoji kriva strana, da su batrljci granja okrenuti prema dolje, a ui kraj vrsto ukopan u
pjeano dno. Sa ire je strane bio promjera trideset centimetara pa je oekivao da e dobiti
dobar pilanski trupac, ali bijae tako truo te je bio podesan samo za ogrjev, ako i za to.
Ostatke je jo imao u upi. Deblo je nosilo tragove sjekire i djetlia. Smatrao je da se moda
radilo o sasuenom stablu koje je s obale na koncu bilo otpuhano u jezero te je, nakon to se
kronja natopila vodom a podnoje je ostalo suho i lagano, otplutalo i potonulo s krivom
stranom nagore. Njegov otac, osamdesetogodinjak, nije se mogao sjetiti vremena kad nije
bilo ondje. Nekoliko lijepih velikih trupaca jo se mogu vidjeti kako poivaju na dnu, gdje,
uslijed talasanja povrine, nalikuju golemim zmijama u pokretu.
To je jezero rijetko oskvrnuo amac, jer malo to u njemu moe namamiti ribolovca. Umjesto
bijelog ljiljana, koji trai mulj, ili obinog vodenog boura, u njegovoj istoj vodi krto raste
plava perunika (Iris versicolor), uzdiui se s kamenitog dna posvud oko obale, gdje je u
lipnju obilaze kolibrii, a boja njenih plavkastih listova kao i cvjetova, a osobito njihovih
odraza, u jedinstvenom je skladu s plavkastosivom vodom.
Bijelo jezero i Walden veliki su kristali na povrini zemlje, jezera svjetlosti. Da su trajno
skrueni i dovoljno mali da stanu u aku, moda bi ih, kao drago kamenje, ponijeli robovi da
rese carske glave; ali budui da su tekui, zamani i zauvijek osigurani nama i naim
nasljednicima, mi ih potcjenjujemo i jurimo za dijamantom Kohinoorom.(156) Odvie su isti
da bi imali trinu vrijednost; ne sadre prljavtine. Koliko su ljepi od naih ivota, koliko
prozirniji od naih naravi! Od njih se nikad nismo nauili podlosti. Koliko su divniji od bare
pred seljakovim vratima u kojoj plivaju njegove patke! Ovamo dolaze iste divlje patke.
Priroda nema ljudskih stanovnika koji bi je cijenili. Ptice su sa svojim perjem i pjevom u
skladu s cvijeem, ali koji se mladi ili djeva zdruuje s divljom, raskonom ljepotom
prirode? Ona najvema cvjeta sama, daleko od gradova u kojima oni ive. Govorite o nebu!
Obeaujete zemlju.

135

BAKEROVA FARMA

Odlutao bih katkad do borik to koe se poput hramova ili brodovlja na moru, s punim
jarboljem, granja ustalasalog i namrekanog na svjetlosti, tako mekih, zelenih i sjenovitih te
bi se druidi odrekli svojih hrastova da meu njima tuju boanstva; ili do cedrove ume iza
Flintova jezera, ija su stabla, prekrivena bjelkasto-plavim bobama i sveer vie ustremljena,
dostojna da stoje pred Valhalom,(157) a puzava borovica prekriva tlo vijencima punim
plodova; ili pak do movara gdje liajevi u lancima vise s bijelih smreka, a zemlju prekrivaju
otrovne gljive, okrugli stolovi movarnih boanstava, dok panjeve rese jo ljepe gljive, nalik
leptirima ili koljkama, biljni ogrci; gdje rastu movarni karanfil i vuji dren, crvene johine
bobe sjaje se poput avolkovih oiju, votana penjaica brazda i slama u svojim naborima i
najtvre drvo, a od ljepote boba divlje boikovine promatra zaboravlja svoj dom,
zaslijepljen i namamljen i drugim divljim zabranjenim plodovima bez imena, odve krasnima
za ukus smrtnika. Umjesto da navraam kod nekog uenjaka, mnogo sam puta posjetio
pojedina stabla, od vrsta koje su rijetke u ovom kraju i stoje daleko posred nekog panjaka,
u dubinama kakve ume ili movare, ili pak na vrhu brijega: tako recimo crnu brezu, od koje
imamo lijepih primjeraka promjera vie od pola metra; njenu roakinju utu brezu, u
irokom zlatnom ruhu, miomirisnu poput prve; bukvu, tako skladnog debla i lijepo oslikanu
liajevima, savrenu u svim pojedinostima, od koje, izuzev ratrkanih primjeraka, znam samo
za jedan mali lug pozamanih stabala preostao na podruju grada, a za koji neki
pretpostavljaju da su ga zasadili golubovi domamljeni svojedobno bukovim irovima; vrijedi
vidjeti srebrnkaste iskre to frcaju dok kalate to drvo; lipu; grab; celtis occidentalis iliti lani
brijest, od kojega imamo samo jedno razraslo stablo; pokoji vii jarbol bora, hrast za indru
ili jelu savreniju no inae to se kao pagoda koi sred ume; i mnogo drugih koje bih mogao
spomenuti. Bijahu to svetita koja sam pohodio ljeti i zimi.
Jednom se sluilo te sam stao na samo izlazite dugina luka, koji je ispunio nii sloj
atmosfere obojivi okolnu travu i lie i zasljepljujui me kao da gledam kroz obojeni kristal.
Bilo je to jezero dugine svjetlosti u kojemu sam nakratko ivio poput dupina. Da je potrajalo
due, moebit bi obojilo i moja zanimanja i ivot. Dok sam hodao eljeznikim nasipom, divio
sam se kolutu svjetla oko svoje sjene i rado pomiljao da sam jedan od izabranih. Jedan moj
posjetitelj izjavio je da sjene nekih Iraca pred njim nisu okruene kolutom te da se samo
uroenici istiu na taj nain. Benvenuto Cellini pripovijeda nam u svojim memoarima(158)
kako se, nakon nekog stranog sna ili privienja koje mu se ukazalo tijekom zatoenitva u

136

tvravi sv. Angela, nad sjenom glave ujutro i uveer pojavljivala blistava svjetlost, bio on u
Italiji ili Francuskoj, osobito uoljiva kad je trava bila oroena. Bijae to vjerojatno ista
pojava koju sam ja jednom zgodom spomenuo, a koja se osobito zapaa ujutro, ali i u druga
doba, ak i po mjeseini. Premda je stalna, obino se ne primjeuje, a u sluaju razdraljive
mate poput Cellinijeve biva dovoljnom osnovom za praznovjerje. K tome, on nam kazuje
kako ju je pokazao tek sasma malobrojnima. No zar nisu doista odabrani oni koji su svjesni
da ih se uope promatra?
Jednog poslijepodneva krenuo sam kroz umu na Fair-Haven u ribolov, da dopunim svoju
oskudnu povrtnu prehranu. Put me vodio kroz Prijaznu livadu, produetak Bakerove farme,
tog utoita koje je u meuvremenu opjevao pjesnik, poinjui ovako:
Ljupko polje k tebi vodi,
Gdje mahovinasta voka rodi
Rumenom potoku blizu
U kojemu bizam klizi,
A pastrva vita
U vodi toj hita.(159)
Pomiljao sam ivjeti ondje prije nego to sam otiao na Walden. Pecao sam jabuke,
preskakao potok i plaio bizama i pastrvu. Bilo je to jedno od onih poslijepodneva koja kanda
se unedogled pruaju pred nama, u kojem se mnogi dogaaji mogu zbiti, znatan dio naega
prirodnog ivota, iako ga je pola ve bilo prolo kad sam krenuo. Putem je naiao pljusak,
koji me primorao da stojim sat i pol ispod nekog bora, zaklanjajui glavu nanizanim granjem
i rupcem, a kad sam napokon prebacio udicu preko plitkovodne trave, stojei do pasa u vodi,
odjednom sam se obreo u sjeni oblaka i prolomila se takva grmljavina te mi nije ostalo drugo
do sluati je. Bogovi su zacijelo ponosni, pomislih, to takvim raljastim munjama ubogoga
nenaoruanog ribolovca tjeraju u bijeg. Stoga sam pohitao da se sklonim u najbliu kolibu,
koja se nalazila gotovo kilometar od bilo kakve ceste, ali i isto toliko blie jezeru, te je ve
dugo bila nenastanjena:
I tu je pjesnik gradio,
Za minulih ljeta,
Jer gle brvnaru bijednu
to zator svoj sreta.
Tako kazuje Muza. No u njoj su, otkrio sam, sada ivjeli Irac John Field, njegova ena i

137

nekoliko djece, od djeaka irokog lica koji je pomagao ocu u poslu te je sada trao do njega
iz kaljue da umakne kii, do naborana sibilskog djeteceta stoaste glave koje je sjedilo na
oevu koljenu kao u plemenitakoj palai i iz svoga doma, sred vlage i gladi, ispitivaki
promatralo neznanca, s povlasticom djetinjstva, ne znajui da je posljednji izdanak
plemenite loze, nada i zvijezda vodilja svijeta, a ne ubogo izgladnjelo derite Johna Fielda.
Sjedili smo zajedno pod onim dijelom krova koji je najmanje proputao, dok je vani pljutalo
i snijeilo. Mnogo sam puta neko sjedio ondje prije nego to je sagraen brod koji je tu
obitelj donio u Ameriku. John Field bijae estit, radian ali bjelodano nesnalaljiv ovjek, a
njegova ena junano je kuhala tolike uzastopne veeri u zakucima one veliajne pei;
okrugla, masnog lica i nepokrivenih grudi, sveudilj mislei kako e jednoga dana popraviti
svoje prilike, nikad bez krpe u ruci, premda njen uinak jo nigdje nije bio vidljiv. Pilii, koji
su se takoer onamo sklonili od kie, epirili su se prostorijom poput lanova obitelji, odvie
poovjeeni, inilo mi se, za dobru peenku. Stajali su, gledali me u oi ili mi znaajno
kljucali cipelu. Moj mi je domain u meuvremenu ispripovijedao priu o tome kako naporno
radi glibei za susjednog farmera, raskapajui lopatom ili motikom livadu za nadnicu od
deset dolara po jutru i uporabu zemlje s gnojivom na godinu dana, a njegov sini irokog
lica za to je vrijeme veselo radio uz oca ne znajui kako je jadan posao ovaj sklopio. Pokuao
sam mu pomoi svojim iskustvom, govorei mu da mi je jedan od najbliih susjeda te da i ja,
koji sam ovamo doao u ribolov i izgledam kao danguba, zaraujem za ivot kao i on; da
ivim u vrstoj, svijetloj i istoj kui koja teko da stoji vie od godinje najamnine koju on
obino plaa za tu ruevinu; te kako bi, ako se odlui, mogao sebi za mjesec ili dva sagraditi
vlastitu palau; da ne pijem aj, kavu i mlijeko i ne jedem maslac i svjee meso, pa ne
moram raditi da bih ih nabavio; i opet, budui da ne radim mnogo, ne moram mnogo ni jesti
pa me hrana stoji sitnicu; no kako je poeo s ajem, kavom, maslacem, mlijekom i
govedinom, on je morao naporno raditi da ih plati, a radei naporno morao je mnogo jesti da
nadoknadi troenje svoga organizma i tako se stvar svodila na isto, i vie od toga, jer bio
je nezadovoljan i tratio je ivot na to rintanje; pa ipak je, dolazei u Ameriku, smatrao
dobitkom to to ovdje moete svaki dan doi do aja, kave i mesa. No, jedina je prava
Amerika ona zemlja u kojoj ste slobodni voditi takav nain ivota koji vam moe omoguiti
da se snaete bez njih, i gdje vas drava ne nastoji primorati da podravate ropstvo, rat i
druge suvine izdatke koji izravno ili neizravno proishode iz uporabe takvih stvari. Jer ja sam
hotimice razgovarao s njime kao da je filozof ili to eli biti. Bilo bi mi drago da se sve livade
na zemlji ostave u divljem stanju, ako bi to bila posljedica poetka rada ljudi na vlastitom
iskupljivanju. ovjek ne treba prouavati povijest da bi otkrio to je najbolje za njegovu
vlastitu kulturu. Ali avaj, kultura jednog Irca pothvat je kojega se valja latiti svojevrsnom

138

moralnom motikom. Rekoh mu da mu, budui da toliko radi na raskaljuivanju, trebaju

debele izme i vrsta odjea, koja se ipak ubrzo uprlja i iznosi, ali ja sam nosio lagane cipele
i tanku odjeu, koja ne stoji ni upola toliko, premda on moebit misli da sam odjeven kao
gospodin (to meutim nije bio sluaj), a za sat ili dva, bez napora, ve kao oputanje, mogu
ako elim naloviti ribe koliko mi treba za dva dana, ili zaraditi dovoljno novca za cijeli
tjedan. Kad bi on i njegova obitelj ivjeli jednostavno, mogli bi ljeti iz razonode brati
borovnice. John je na to uzdahnuo, a njegova ena zapiljila se u mene podboenih ruku, i
inilo se da se oboje pitaju imaju li dovoljno kapitala da krenu tim smjerom ili dovoljno
aritmetike da to provedu. Bijae to za njih nasumina plovidba te nisu jasno vidjeli kako da
stignu do luke; pretpostavljam stoga da se i dalje hrabro nose sa ivotom, na svoj nain,
licem u lice, zubima i noktima, nemajui vjetine da rascijepe njegove masivne stupove
kakvim podesnim klinom pa da ga podrobno prekopaju, naumljeni pristupati mu grubo, kao
to bi ovjek rukovao ikom. Ali bore se u silno nepovoljnom poloaju John Field, avaj,
ivi bez aritmetike, i propada.
Pecate li ikad? upitah. O, da, ulovim tu i tamo obrok kad nemam posla; ulovim dobre
grgee. Koji vam je mamac? Ulovim klenove na crva pa su mi oni mamac za grgea.
Bolje je da sad poe, Johne, ree njegova ena ozarena lica punog nade; ali John se
skanjivao.
Pljusak je proao i dga iznad istone ume obeavala je lijepu veer, pa sam otiao. Kad
sam se naao vani, zamolih za zdjelu, nadajui se baciti pogled na dno zdenca da dovrim
razgledavanje zemljita; ali ondje, avaj, pliine i ivi pijesak, a k tome je ue puklo i vedro
otilo u nepovrat. U meuvremenu je odabrana prava kuhinjska posuda, voda je naoko
destilirana te nakon dugog savjetovanja i odlaganja dodana ednome, a da se jo nije
ohladila ni slegla. Takvom se kaom ovdje odrava ivot, pomislih te, sklopivi oi i uklonivi
trunje vjeto usmjerenom strujom, otpih za iskrenu gostoljubivost to sraniji gutljaj. Nisam
izbirljiv u takvim sluajevima kad su manire u pitanju.
Dok sam naputao Irev krov nakon kie, koraajui iznova prema jezeru, moja urba da
ulovim tuke, gacajui po zabitim livadama, lokvama i barama, po samotnim i divljim
mjestima, uinila se naas ispraznom meni kojega su slali u kolu i na fakultet; no dok sam
hitao niz brijeg prema zarumenjelom zapadu, s dgom iznad ramena, a do mog uha dopirali
su, ne znam odakle, kroz proieni zrak neki slabani zveckavi zvuci, moj dobri duh kanda
mi je govorio: Idi, pecaj i lovi nadaleko i iroko iz dana u dan jo dalje i ire i poini
kraj brojnih potoka i ognjita bez zlih slutnji. Sjeti se svoga Tvorca u danima mladosti svoje.

139

Ustaj slobodan od brige prije zore i iskaj pustolovine. Nek te podne zatekne uz druga jezera
a no te posvuda uhvati kod kue. Nema prostranijih polja od ovih, nema vrednijih igara od
onih koje se ovdje mogu igrati. Rasti divalj sukladno svojoj prirodi, poput ovog aa i paprati
koji nikad nee postati engleska trava. Neka grom tutnji; pa to ako prijeti satrti urod
seljacima? To nije poruka koju tebi nosi. Zakloni se pod oblak, dok oni bjee u kola i upe.
Neka ti zaraivanje za ivot ne bude zanimanje, nego razonoda. Uivaj u zemlji, ali je ne
posjeduj. Zbog manjka poduzetnosti ljudi su tamo gdje jesu, kupuju i prodaju i provode ivot
poput kmetova.
O, Bakerova farmo!
Krajobraz gdje najbujnije poelo
Sunev sjaj je neduan i sitan.
***
Nitko ne hita se gostit
Na ograenoj poljani tvojoj.
***
Ni sa kime ti se ne trvi,
Pitanjem nije te vidjet smetena,
Krotak sad ko i na pogled prvi,
U priprostu ruhu od gabardena.
***
Amo vi u kojih je ljubav,
I vi kojima vlada mrzost,
Djeco Svetoga Goluba
I urotnici dravni brzo,
Ter objesite zavjera sanje
O drvea vrsto granje!
Ljudi nou krotko dolaze kui tek s oblinjeg polja ili ulice, gdje ih progone odjeci njihova
kuanstva, a ivot im vene jer uvijek iznova udie vlastiti dah; jutrom i s veeri njihove sjene
seu dalje od njihovih koraka. Kui bismo trebali dolaziti izdaleka, iz pustolovina, pogibli i
otkria, svakoga dana s novim iskustvom i znaajem.

140

Prije no to sam dospio do jezera neki novi poriv izveo je van Johna Fielda koji se,
izmijenjena duha, okanio raskaljuivanja prije zalaska. Ali on je, siromah, uznemirio samo
nekoliko peraja dok sam ja lovio lijep niz, na to je rekao da je on takve sree; no kad smo
zamijenili mjesta u amcu, premjestila se i srea. Ubogi John Field! vjerujem da ne ita
ovo, osim ako se time ne eli popraviti naumljen ivjeti na nain staroga kraja u ovoj
primitivnoj novoj zemlji, pa grgee lovi klenovima. Dobar je to mamac ponekad, priznajem. S
cijelim obzorom za sebe, ipak je siromaan ovjek, roen da bude siromaan, s naslijeenim
irskim siromatvom i siromanim ivotom, svojom Adamovom bakom i movarnim
navadama, da se ne uzdigne na ovome svijetu, ni on ni njegovo potomstvo, dok im stopala s
plivaom opnom kojima gacaju po barutini ne dobiju talaria.(160)

141

VII ZAKONI

Dok sam se kroz umu vraao kui s nanizanim ribama, vukui svoj tap, a bilo je ve
prilino mrano, opazih svisca kako se ulja preko moje staze, i prooe me udni srsi
divljakog ushita te me spopade snano iskuenje da ga epam i proderem ga sirovoga;
nije da sam tada bio gladan, osim one divljine koju je on predstavljao. Jednom ili dvaput,
meutim, dok sam ivio kraj jezera, zatekoh se gdje krstarim umom kao poluizgladnjelo
pseto, u neobinom samozaboravu i potrazi za nekom divljai koju bih prodro, i nikakav mi
zalogaj ne bi bio odvie surov. Najdivljiji prizori postadoe mi neobjanjivo prisni. U sebi
sam nalazio, i jo nalazim, nagon prema viemu ili, kako se to naziva, duhovnom ivotu, kao i
veina ljudi, i drugi prema primitivnoj i divljakoj ravni, a tujem ih oba. Divlje ne volim
manje od dobrog. Ono divlje i pustolovno sveer mi je ribolov inilo preporuljivim. Katkad
se volim surovo prihvatiti ivota pa provesti dan vie nalik ivotinjama. Moda ovome
zanimanju i lovu u mladenakim godinama dugujem toliku prisnost s prirodom. Oni nas rano
uvode i zadravaju u predjelu s kojim bismo inae u toj dobi bili slabo upoznati. Ribari, lovci,
drvosjee i drugi, koji provode ivot na poljima i u umama, u osebujnom smislu kao dio
prirode, esto su u predasima svoga posla povoljnije ugoeni za njeno promatranje nego
filozofi ili ak pjesnici, koji joj pristupaju s oekivanjima. Putnik u preriji po naravi stvari je
lovac, na gornjim pritocima Missourija i Columbije traper, a na vodopadima St. Mary
ribolovac. Onaj tko je samo putnik, ui iz druge ruke i napola te nije odve vjerodostojan.
Najvie nas zanima kad znanost izvjeuje o tome to ti ljudi ve znaju praktino ili
nagonski, jer samo je to istinsko ovjetvo iliti iskaz ljudskog iskustva.
Grijee oni koji tvrde da se Amerikanac slabo zabavlja jer nema toliko dravnih blagdana, a
mukarci i djeaci ne igraju toliko igara kao u Engleskoj, budui da ovdje primitivnije ali
samotnije razonode lova, ribolova i slinog jo nisu ustupile mjesto prvima. Gotovo svaki
djeak meu mojim suvremenicima u Novoj Engleskoj naprtio je na rame, puku za ptice u
dobi izmeu deset i etrnaest godina; njegova pak lovna i ribolovna podruja nisu omeena
poput lovita engleskog plemia, nego su bezgraninija i od onih u divljaka. Stoga ne udi
to se nije ee igrao na javnim povrinama. Ali ve je na djelu promjena, i to ne zbog vee
ljudskosti, nego zbog sve veeg manjka divljai, jer lovac je moda najvei prijatelj ivotinja
koje lovi, ne izuzimajui ni Drutvo prijatelja ivotinja.
K tome sam, dok sam bio na jezeru, ponekad raznolikosti radi elio svojoj prehrani dodati
ribu. Zapravo sam pecao iz iste one nude iz koje su to inili prvi ribari. Sva pak ovjenost

142

koju sam dozivao protiv toga bila je patvorena i ticala se moje filozofije vie nego mojih
osjeaja. Govorim sada samo o ribolovu, jer odavno osjeam drukije u vezi s lovom na ptice
te sam prodao puku prije no to sam otiao u umu. Nije da sam manje human od drugih,
ali nisam primijetio da su mi osjeaji osobito pogoeni. Nisam saalijevao ribe i crve. Bila je
to navika. Koliko je do lova na ptice, posljednjih godina dok sam nosio puku izlika mi je bila
da prouavam ornitologiju te da traim samo nove ili rijetke ptice. No, priznajem da sam
danas sklon miljenju kako postoji i ljepi nain da se prouava ornitologija. Taj zahtijeva
toliko veu pozornost prema navikama ptica da sam, ako i samo s tog razloga, bio voljan
ostaviti se puke. Pa ipak, unato prigovorima glede ovjenosti, prisiljen sam sumnjati da je
ove ikako mogue zamijeniti jednako vrijednim razbibrigama; kad su me pak neki moji
prijatelji zabrinuto pitali trebaju li svojim djeacima dopustiti da love, odgovarao sam im: da
pamtei kako je to bio jedan od najboljih dijelova moga kolovanja uinite od njih lovce,
makar isprva samo sportae, a na koncu, ako je mogue, mone lovce, tako da vie ne
uzmognu nai dovoljno krupnu divlja u ovoj ili bilo kojoj drugoj biljnoj divljini lovce kao i
ribare ljudi.(161) Utoliko dijelim miljenje Chaucerove redovnice, koja zbori:
Ne vrijedi ni pol boba tekst taj cijeli
Koji, da lovci nisu sveti, veli(162)
Postoji razdoblje u povijesti pojedinca, kao i roda, kad su lovci najbolji ljudi, kako su ih
zvali Algonkini.(163) Moemo samo aliti momka koji nikad nije opalio iz puke; on nije
ovjeniji, a njegovo kolovanje je alosno zanemareno. Tako je glasio moj odgovor u
pogledu mladei sklone tom zanimanju, u vjeri da e ga uskoro prerasti. Nijedno ljudsko
bie nee, poslije nepromiljene djeake dobi, iz obijesti ubiti nijedno stvorenje, koje ima
jednako pravo na ivot kao i on. Zec u krajnjoj nevolji plae kao i dijete. Upozoravam vas,
majke, da moja suosjeanja ne prave uvijek uobiajene ovjekoljubive razlike.
Tako se najee mlad ovjek uvodi u umu i u najizvorniji dio sebe. Onamo isprva dolazi
kao lovac ili ribar, dok naposljetku, ako u njemu ima sjemena boljeg ivota, ne pone luiti
svoje prave predmete, moebit kao pjesnik ili prirodoslovac, te ostavi puku i ribiki tap za
sobom. Veina ljudi u tom je pogledu sveudilj i uvijek mlada. Sveenik koji lovi u nekim
zemljama nije neobian prizor. Takav e moda biti dobar pastirski pas, ali je daleko od toga
da bude Dobri Pastir. S iznenaenjem sam ustanovio da je jedino oevidno zanimanje, osim
sjee drva, rezanja leda i slinih poslova, koje je koliko ja znam na jezeru Walden ikada
zadralo ikojeg od mojih sumjetana na makar pola dana, bilo da je rije o djeci ili oevima,
bio ribolov. Obino nisu smatrali da imaju sree ili da su svoje vrijeme dobro naplatili, osim

143

ako bi nalovili veliku koliinu ribe, iako su sve vrijeme imali priliku promatrati jezero. Mogu
oni odlaziti onamo i tisuu puta prije no to talog od ribolova potone na dno i ostavi njihov
naum istim, no bez sumnje e takav proiujui proces trajati sve vrijeme. Guverner i
njegovo vijee blijedo se prisjeaju jezera jer su na nj odlazili pecati kao djeaci; ali danas su
prestari i dostojanstveni da bi ili u ribolov pa e im ono odsele ostati zauvijek nepoznato. Pa
ipak, ak i oni oekuju da e otii na nebo. Ako se zakonodavstvo i bavi njime, to je
uglavnom stoga da odredi broj udica kojima e se ondje koristiti; ali ne zna nita o udici nad
udicama kojom se peca jezero smo, sa zakonodavstvom nataknutim kao mamac. Tako, ak i
u civiliziranim zajednicama, ovjek u zametku prolazi kroz lovaki stupanj razvoja.
Posljednjih godina opetovano ustanovljujem da ne mogu loviti ribu a da mi se malko ne
sroza samopotovanje. Pokuavao sam uvijek iznova. Vjet sam i imam, kao mnogi moji
blinji, stanovit nagon za time, koji s vremena na vrijeme oivi, ali na koncu svaki put
osjetim da bi bilo bolje da nisam pecao. Mislim da ne grijeim. Blijeda je to slutnja, ali takvi
su i prvi traci svitanja. U meni neupitno postoji taj nagon koji pripada niim redovima
stvorenja, a ipak sam svake godine sve manje ribolovac, premda ne i vie ovjean pa ni
mudar; trenutano uope i nisam ribolovac. Ali uviam da bih, kad bih ivio u divljini,
ponovno pao u kunju da postanem predan ribar i lovac. Ima k tome neega sutinski
neistog u toj prehrani i svakome mesu, i poeo sam shvaati odakle kreu kuanski poslovi
i odakle nastojanje, koje toliko stoji, da se svakoga dana odrava uredna i pristojna
vanjtina, da kua ostane ugodna i liena svakog runog mirisa i prizora. Budui da sam bio
sam svoj mesar, sudoper i kuhar, kao i gospodin kojemu su se jela posluivala, mogu govoriti
iz neobino cjelovitog iskustva. Praktini prigovor ivotinjskoj hrani u mom je sluaju bila
njena neistoa; osim toga, kad bih ulovio, oistio, skuhao i pojeo svoju ribu, inilo mi se da
me u biti nije zasitila. Bilo je to beznaajno i nepotrebno, a stajalo je vie no to je prualo.
Malo kruha ili koji krumpir jednako bi dostajali, a uz manje muke i prljavtine. Kao i mnogi
moji suvremenici, godinama sam rijetko rabio ivotinjsku hranu, aj, kavu itd., ne toliko
zbog bilo kakva loeg djelovanja koje bih im pripisivao, koliko stoga to nisu bili ugodni
mojoj mati. Odvratnost spram ivotinjske hrane nije uinak iskustva, nego nagon. Nadavalo
se ljepim ivjeti priprosto i jesti oskudno u mnogom pogledu, i premda to nikad nisam inio,
otiao sam dovoljno daleko da udovoljim svojoj mati. Vjerujem da je svaki ovjek kojemu je
ikada bilo ozbiljno stalo do odranja vlastitih viih ili poetskih moi u najboljem stanju bio
osobito sklon suzdravanju od ivotinjske hrane, kao i od obilne hrane bilo koje vrste.
Znakovita je injenica, utvrdili su je entomolozi a ja je nalazim kod Kirbyja i Spencea, da se
neki kukci u svome dovrenom stadiju, premda opskrbljeni organima hranjenja, njima ne
slue,(164) a navode kao ope pravilo da gotovo svi kukci u tom stadiju jedu mnogo manje

144

nego kao liinke. Prodrljiva gusjenica kad se preobrazi u leptira i lakomi crv kad se
pretvori u muhu zadovoljavaju se ponekom kapi meda ili neke druge slatke tekuine. Zadak
pod leptirovim krilima i dalje predstavlja liinku. To je poslastica koja iskuava njegov
kukcoderski usud. Prosti dera ovjek je na stupnju liinke; a postoje itavi narodi na tom
stupnju, narodi bez mate i uobrazilje, koje odaju goleme trbuine.
Teko je nabaviti i skuhati tako jednostavnu i istu hranu koja nee povrijediti matu; no
ovu, drim, valja hraniti kada hranimo tijelo; oboje bi trebalo sjediti za istim stolom. No
moda je to i mogue. Ako voe jedemo umjereno, ne trebamo se stidjeti svoga teka niti
prekidati najdostojnija bavljenja. No dodajte svome jelu suvian zain i ono e vas otrovati.
Ne vrijedi ivjeti od raskone kuhinje. Veina ljudi posramila bi se kad bi ih zatekli gdje
vlastoruno pripremaju objed, bilo od ivotinjske ili biljne hrane, kakav im svakoga dana
pripremaju drugi. No, dok to ne bude drugaije neemo biti civilizirani niti, ako i jesmo
gospoda i dame, neemo biti istinski mukarci i ene. To svakako upozorava na to to valja
promijeniti. Moda je zalud pitati zato imaginacija nee da se pomiri s mesom i masnoom.
Zadovoljan sam to je tako. Nije li injenica da je ovjek mesoderska ivotinja ponienje?
Istina, on moe ivjeti i u velikoj mjeri ivi hvatajui druge ivotinje, ali to je bijedan nain
kao to moe saznati svak tko se lati postavljanja zamki za zeeve ili klanja janjadi te e
se dobrotvorom svoga roda smatrati onaj tko bude poduio ovjeka da se ogranii na
neduniju i zdraviju prehranu. Kakva god bila moja praksa, ne dvojim da u sudbinu
ljudskoga roda, u njegovu postupnom napredovanju, spada i to da prestane jesti ivotinje,
ba kao to su se divljaka plemena prestala jesti meu sobom kad su stupila u dodir s
civiliziranijima.
Ako slua najnejasnije, ali trajne navjetaje svoga genija, koji su svakako istiniti, ovjek ne
vidi do kojih ga on krajnosti, ak ludila, moe dovesti; pa ipak se u tom smjeru, kako postaje
odluniji i vjerniji, prua njegov put. I najblai samosvjesni prigovor to ga outi jedan zdrav
ovjek prevagnut e najposlije nad razlozima i navadama ovjeanstva. Nitko nikada nije
slijedio svoj genij dok ga ovaj nije zavarao. Makar ishod bio tjelesna slabost, moda ipak
nitko ne moe rei da treba aliti zbog posljedica, jer one tvore ivot u skladu s viim
naelima. Ako su dan i no takvi da ih pozdravlja s radou, a ivot odie miomirisom poput
cvijea i mirisnih trava, ako je gipkiji, zvjezdaniji, besmrtniji to je tvoj uspjeh. Svekolika
priroda ti estita te ima razloga istoga asa blagosloviti sebe sama. Najvei dobici i
vrijednosti najdalje su od uvaavanja. Lako posumnjamo u njihovo postojanje. Ubrzo ih
zaboravljamo. Oni su najvia zbilja. Najudesnije i najstvarnije injenice ovjek moda nikad
ne priopi ovjeku. Prava etva moga svagdanjeg ivota neto je neopipljivo i neopisivo

145

poput boj jutra ili veeri. Ona je trunka zvjezdane praine koju sam uhvatio, djeli duge koji
sam zgrabio.
No, koliko je do mene, nikad nisam bio naroito gadljiv; kadto sam s velikim uitkom znao
pojesti prenog takora, ako je bilo potrebno. Drago mi je to ve tako dugo pijem vodu,
zbog istog razloga s kojega mi je drai prirodni nebeski svod negoli nebesa uivatelja
opijuma. Rado bih uvijek ostao trijezan; a postoje beskonani stupnjevi pijanstva. Vjerujem
da je voda jedino pie za mudra ovjeka; vino nije tako plemenit napitak; pomisao da se
nade jutra raspre alicom tople kave, ili veeri alicom aja! Ah, kako nisko padam kad me
to dovede u iskuenje! ak i glazba moe biti opojna. Takvi naoko neznatni uzroci razorili su
Grku i Rim, a razorit e i Englesku i Ameriku. Od sveg pijanstva, tko ne bi radije bio opijen
zrakom to ga udie? Ustanovio sam da je najozbiljnija zamjerka grubim poslovima koji se
dugo obavljaju ta to su me primoravali i da grubo jedem i pijem. No istinu govorei, u tom
sam pogledu sada neto manje zahtjevan. Donosim manje religioznosti za stol, ne traim
blagoslov; ne stoga to sam mudriji negoli sam bio, nego, moram priznati, stoga to sam,
koliko god to bilo vrijedno aljenja, s godinama postao grublji i ravnoduniji. Moda ta
pitanja zaokupljaju samo u mladosti, kao to veina vjeruje za pjesnitvo. Moja praksa je
nigdje, moje miljenje je ovdje. Ipak, daleko od toga da sebe smatram jednim od onih
povlatenika to ih spominju Vede kada kau da onaj tko istinski vjeruje u Sveprisutno
Vrhovno Bie smije jesti sve to postoji, to jest nije duan ispitivati to je njegova hrana i
tko je spravlja; a ak i u njihovu sluaju valja primijetiti, kao to to ini jedan hinduistiki
komentator, da Vednta tu povlasticu ograniava na oskudno doba.
Tko nije ponekad outio neizrecivo zadovoljstvo zbog hrane u kojemu tek nije imao udjela?
Podilaze me srsi pri pomisli da sam neku duevnu zamjedbu dugovao uobiajeno grubom
osjetu okusa, da sam se nadahnjivao preko nepca, da su poneke borovnice to sam ih pojeo
na obronku hranile moj genij. Budui da dua nije gospodarica sebe same, veli Tseng-ce,
ovjek gleda, a ne vidi; slua, a ne uje; jede, a ne poznaje okus hrane.(165) Onaj tko
razaznaje pravi okus svoje hrane ne moe nikad biti izjelica; u suprotnom moe biti samo to.
Puritanac se moe baciti na svoju koricu crnoga kruha jednako pohlepno kao vijenik na
svoju kornjau. Ne oneiuje ovjeka hrana to ulazi u usta, nego tek s kojim se jede.(166)
Nije u pitanju ni kakvoa ni koliina, nego predanost putenim slastima; kad ono to se jede
nije namirnica za odravanje naega ivotinjskog ili nadahnjivanje naega duhovnog ivota,
nego hrana za crve koji nas dre u aci. Ako se lovcu sviaju barske kornjae, bizami i druge
takve poslastice iz divljine, fina dama naslauje se hladetinom od teleih noica ili
prekomorskim sardinama, i pritom su isti. On odlazi na vodenini jaz, ona do svoje konzerve.

146

udo je u tome kako oni, kako vi i ja moemo ivjeti tim ljigavim zvjerskim ivotom, jedui i
pijui.
Cijeli na ivot zapanjujue je udoredan. Ni za trenutak nema primirja izmeu vrline i
poroka. Dobrota je jedino ulaganje koje se nikad ne izjalovljuje. U glazbi harfe to treperi
diljem svijeta ushiuje nas upravo ustrajavanje na tome. Ta je harfa putujue klepetalo
Svemirskog osiguravajueg drutva koje preporua njegove zakone, a ono malo nae
dobrote jedini je porez koji plaamo. Premda mladost na koncu postane ravnoduna, zakoni
univerzuma nisu ravnoduni, nego su zauvijek na strani najosjetljivijih. Oslukuj svaki lahor
da uje neki prijekor, jer zacijelo ga ima, a nesretnik je tko ga ne uje. Ne moemo
dotaknuti nijednu icu, pomaknuti nijedan zapor, a da nas ta draesna pouka ne sledi. Mnogi
neugodni zvuci, ako se jako udaljimo, nadaju se kao glazba, ponosna i umilna satira na
niskost naih ivota.
Svjesni smo ivotinje u sebi, koja se budi u mjeri u kojoj naa via narav drijema. Ona je
gmizava i putena te se moebit ne d posve izgnati; poput crva to, ak i za ivota i u
zdravlju, nastavaju nae tijelo. Moda se od nje moemo udaljiti, ali nikad i promijeniti joj
narav. Bojim se da moda uiva u nekom svome zdravlju; da nam moe biti dobro, a da ipak
nismo isti. Neki dan podigao sam s tla donju vilicu vepra, bijelih i zdravih zubi i kljova, koja
je upuivala na ivotinjsko zdravlje i krepkost razliitu od duhovne. To stvorenje nije
uspijevalo umjerenou i istoom. Ljudi se od divljih zvijeri, kae Mencije,(167) razlikuju
po stvari sasma neznatnoj; prosto krdo je izgubi veoma brzo, a vii ljudi pomno je uvaju.
Tko zna kakav bi ivot proistekao kad bismo dosegnuli istou? Kad bih znao za tako mudra
ovjeka koji bi me umio poduiti istoi, smjesta bih poao u potragu za njim. Vlast nad
naim strastima i vanjskim tjelesnim osjetilima, kao i dobri ini, prema Vedama, neophodni
su za pribliavanje duha Bogu. No duh moe za to vrijeme proeti i obuzdati svaki ud i
funkciju tijela te ono to je oblikom najgrublja putenost preobraziti u istou i predanost.
Rasplodna energija koja nas, kad smo razuzdani, rasiplje i oneiuje, kad smo suzdrljivi
krijepi nas i nadahnjuje. ednost je ovjekov cvat, a ono to se naziva Genijem, Junatvom,
Svetou i slino samo je plod to za njim slijedi. ovjek smjesta potee k Bogu ako se kanal
istoe otvori. Naizmjence nas naa istoa nadahnjuje a naa neistoa obara. Blaen je
onaj tko se uvjerio da ivotinja u njemu umire iz dana u dan, a boansko bie se uvruje.
Moda nema nikog tko ne bi imao razloga za sram zarad nie i ivinske naravi s kojom je u
savezu. Bojim se da smo bogovi ili polubogovi samo kao fauni i satiri, boansko zdrueno sa
zvjeradi, stvorovi hlepnje i da nam je, do neke mjere, sam na ivot sramota.

147

Sretan li je onaj to mjesto dolino u umu

Zvjeradi svojoj dodijeli te iskri u sebi umu!
***
Konjem se svojim, kozom, vukom i ivinama svima
Sluiti moe a magare da nije svima ostalima!
Inae nije ovjek tekar krdo svinja
Nego i vrazi to nagnae ih glavinjat
U bijesu i jo ih gorim uinie.(168)
Sva je putenost jedna, akoprem poprima mnoge oblike; sva istoa je jedna. Isto je jede li
ovjek, pije, s nekim ivi ili spava puteno. Samo je jedna hlepnja posrijedi, i samo moramo
vidjeti osobu kako ini bilo to od toga da bismo doznali koliko je putena. Neisti ne moe ni
stajati ni sjediti isto. Kad gmaza napadnu na jednom otvoru njegove jazbine, on se ukae na
drugom. Hoe li biti ist, mora biti umjeren. to je ednost? Kako da ovjek zna je li
edan? Ne moe znati. uli smo za tu vrlinu, ali ne znamo to je ona. Govorimo sukladno
glasinama koje smo uli. Iz upinjanja proishode mudrost i istoa, iz tromosti neznanje i
putenost. U uenjaka putenost je umala navika duha. Neista osoba u pravilu je troma,
eljade je to koje sjedi uz pe, sunce ga obasjava ispruena, odmara se a da se nije umorio.
eli li izbjei neistou i sve grijehe, radi revno, pa makar istio staju. Prirodu je teko
nadii, ali nadii je se mora. Od kakve ti je vajde to to si kranin ako nisi ii od
poganina, ako se vema ne odrie sebe sama, ako nisi poboniji? Znam za mnoge vjerske
sustave koji se dre poganskima, a iji propisi ispunjaju itatelja stidom i sokole ga za nova
nastojanja, makar to bilo puko izvoenje obreda.
Oklijevam izrei ove stvari, ali ne zbog teme ne marim koliko su sablanjive moje rijei
nego stoga to o njima ne mogu govoriti a da ne odam svoju neistou. Slobodno i bez srama
razgovaramo o jednom obliku putenosti, a utimo o drugom. Toliko smo srozani te ne
moemo jednostavno govoriti o nunim funkcijama ljudske prirode. U prijanja se doba u
nekim zemljama o svakoj funkciji govorilo s poitanjem i bila je regulirana zakonom. Za
hinduistikoga zakonodavca nita nije bilo odve triavo, ma koliko suvremenom ukusu
moglo biti sablanjivo. On nas poduava kako jesti, piti, ui nas suivotu, pranjenju izmeta i
mokrae i slino, uzdiui ono to je nisko, i ne ispriava se lano nazivajui te stvari
tricama.
Svaki ovjek je graditelj hrama, koji se zove njegovo tijelo, posveenog bogu kojega tuje, u

148

stilu koji je samo njegov vlastiti, i ne moe se izvui kleui umjesto toga mramor. Svi smo
mi kipari i slikari, a graa nam je vlastita put, krv i kosti. Svaka plemenitost smjesta
oplemenjuje ovjekove crte lica, svaka niskost ili putenost ih poivini.
Jedne rujanske veeri John Farmer sjedio je pred svojim vratima, nakon napornog dana, a
duh mu sveudilj bijae vie ili manje zaokupljen radom. Okupavi se, sjeo je da okrijepi
intelektualnog ovjeka u sebi. Bijae to prilino svjea veer, a neki njegovi susjedi
predviali su mraz. Nije dugo pratio tok svojih misli kadli zau kako netko svira frulu, a taj
je zvuk bio u suglasju s njegovim raspoloenjem. I dalje je razmiljao o svome poslu, no
misao vodilja bijae mu injenica da ga se on, premda mu se i dalje vrzmao glavom te se
zatekao kako kuje planove i naume protiv svoje volje, veoma malo ticao. Bila je to tek prhut
njegove koe koja se neprestano ljutila. Ali note frule dopirale su do njegovih uiju iz sfere
drugaije od one u kojoj je radio i poticale su djelovanje stanovitih sposobnosti koje su u
njemu drijemale. Blago su uklonile ulicu, selo i dravu u kojoj je ivio. Neki glas mu je kazao:
Zato ostaje ovdje i ivi ovim niskim i tegobnim ivotom, a mogu ti je veliajan ivot?
Iste one zvijezde iskre i nad drugim poljima. No kako da napusti taj poloaj i doista se
preseli onamo? Na pamet mu je padalo samo da se podvrgne nekoj novoj strogosti, pusti um
da mu se spusti u tijelo i iskupi ga te da se spram sebe ophodi sa sve veim potovanjem.

149

IVOTINJSKI SUSJEDI

Ponekad sam u ribolovu imao druga koji je s drugoga kraja mjesta dolazio kroz selo do moje
kue, pa je hvatanje ruka bilo drutven in koliko i njegovo jedenje.(169)
Pustinjak. Pitam se to li svijet sada ini. U ova tri sata nisam uo ni skakavca u paprati. Svi
golubovi spavaju na svojim prekama, ne uje im se lepet. Je li se to maloas s onu stranu
ume oglasio seljakov podnevni rog? Radnici dolaze na kuhanu usoljenu govedinu,
jabukovau i kukuruzni kruh. Zato ljudi sebi prte tolike brige? Onaj tko ne jede ne treba
raditi. Pitam se koliko su ponjeli. Tko bi ivio ondje gdje ovjek nikad ne moe razmiljati
od Fifijeva lavea? I da, voenje kuanstva! Latiti vraje kvake i ribati kade u ovaj blistavi
dan! Bolje je bez kue. Recimo, neko uplje stablo; a tek jutarnji posjeti i veernje zabave!
Samo djetli koji kljuca. O, pa tu se sve roji, sunce je pretoplo; roeni su predaleko od ivota
za mene. Imam vodu iz izvora i trucu crnoga kruha na polici. Sluaj! ujem utanje lia.
Podlijee li to neko neuhranjeno seosko pseto lovakom nagonu? Ili neki izgubljeni vepar
kakvih navodno ima u ovoj umi, a ije sam tragove vidio nakon kie? Pristie hitro; moji
rujevi i ipkovi drhte. O, gospodine Pjesnie, jesi li to ti? Kako ti se danas svia svijet?
Pjesnik. Pogledaj ove oblake, kako vise! To je najdivnije to sam danas vidio. Nita im nije
nalik na starim slikama, u stranim zemljama osim kad smo bili nedaleko od panjolske
obale. To je pravo sredozemno nebo. Pomislih, kako mi valja zaraditi za ivot, a danas nisam
jeo, da bih mogao poi u ribolov. To je pravi posao za pjesnike, jedino zanimanje kojemu sam
se nauio. Hajde, poimo.
Pustinjak. Ne mogu odoljeti. Crnog e mi kruha ubrzo nestati. Uskoro u rado poi s tobom,
ali upravo zakljuujem ozbiljnu meditaciju. Mislim da sam pri kraju. Stoga me naas ostavi
samog. Ali da ne bismo odugovlaili, iskopaj ti u meuvremenu mamac. Na crve za pecanje
rijetko e naii u ovom kraju, gdje se zemlja nikad nije mastila gnojivom; vrsta je gotovo
izumrla. Iskapanje mamca razonoda je gotovo ravna hvatanju ribe, ako ovjeka ne mori
prevelika glad; a danas je svu preputam tebi. Savjetovao bih ti da lopatu zabije tamo meu
one glicine, gdje se njie gospina trava. Mislim da ti mogu zajamiti jednog crva na svaka tri
busena koja iskopa, pogleda li dobro meu korijenje trave, kao da plijevi. Odlui li otii
dalje, ni to nee biti nerazumno, jer sam utvrdio da se valjan mamac umnaa gotovo
razmjerno kvadratima udaljenosti.

150

Pustinjak, sam. Da vidimo, gdje sam stao? ini mi se da sam bio priblino ovakvog
raspoloenja; svijet je leao pod otprilike ovim kutom. Da odem u nebo ili u ribolov?
Privedem li ubrzo ovu meditaciju kraju, je li vjerojatno da e mi se opet pruiti ovako lijepa
prilika? Bio sam tako blizu tome da se rastvorim u bti stvari kao nikad u ivotu. Bojim se da
mi se misli nee vratiti. Kad bi to ikako pomoglo, prizvao bih ih zvidukom. Kad nas neim
ponude, je li mudro rei: razmislit emo? Moje misli nisu ostavile traga, i ne mogu ponovno
nai put. O emu samo to mislio? Dan bijae veoma maglovit. Pokuat u samo s ovim trima
Konfucijevim izrekama; moda me ponovno dovedu u to stanje. Ne znam je li to bila
potitenost ili propupali zanos. Pamtiti. Takva se prilika javlja samo jedanput.
Pjesnik. A sada, Pustinjae, je li prerano? Imam samo trinaest cijelih, osim njih nekoliko
nesavrenih ili premalih; ali dostajat e za manje ribice, ne pokrivaju toliko udicu. Ti seoski
crvi doista su preveliki; klen se moe njime nahraniti a da ne doe do udice.
Pustinjak. Pa hajdemo onda. Hoemo li na Concord? Ondje se dobro lovi ako voda nije
previsoka.
Zato zapravo predmeti to ih promatramo tvore jedan svijet? Zato su ba ove vrste
ivotinja ovjeku susjedi, kao da nita osim mia nije moglo ispuniti ovu pukotinu? Slutim da
su se Pilpay(170) i drutvo najbolje koristili ivotinjama, jer sve su one, u stanovitom smislu,
teglea marva, stvorena da nosi neki dio naih misli.
Mievi koji su esto posjeivali moju kuu nisu bili oni obini, za koje vele da su doneseni u
ovu zemlju, nego od divlje domae vrste kakvih nema u selu. Poslao sam jednog uvaenom
prirodoslovcu(171) i silno ga je zainteresirao. Dok sam gradio kuu, jedan od njih ugnijezdio
se ispod nje, a prije nego to sam podigao kat i pomeo strugotine, redovito je dolazio u
vrijeme ruka i pobirao mrvice do mojih nogu. Vjerojatno nikad prije nije vidio ovjeka, a
ubrzo se posve udomaio te je jurcao preko mojih cipela i po odjei. Lako se penjao uza
sobne zidove, u kratkim potezima, poput vjeverice kojoj je po kretnjama i nalikovao.
Naposljetku, dok sam jednog dana bio nalaken na klupu, potrao mi je uz odjeu, du
rukava pa uokolo papira u kojemu je bio moj objed, dok sam ovaj vrsto drao, izmicao se,
primicao i igrao skrivaa; kad sam najzad jo drao komadi sira izmeu palca i kaiprsta,
doao je i gricnuo ga, sjedei mi na dlanu, potom oistio lice i apice, poput muhe, i odetao.
U mojoj je kolibi ubrzo gnijezdo savila jedna muholovka, a u boru uz kuu zatitu je potraio
crvenda. U lipnju je ljetarka (Tetrao umbellus), tako plaha ptica, vodila svoje mlade kraj
moga prozora, iz ume u pozadini do ispred kue, kvocajui i dozivajui ih poput kokoi, a

151

ponaanjem se i nadavala kao umska koko. Mladi se, na majin znak, raspre kad im
priete, kao da ih je pomeo vihor, a toliko nalikuju na suho lie i granice te je mnogi
putnik zakoraio usred legla pa zauo lepet stare ptice koja odlijee, njeno zabrinuto
dozivanje i cviljenje, ili bi je vidio kako vue krila da mu skrene panju a da ne posumnja u
njihovu blizinu. Majka e se ponekad pred vama kotrljati i vrtjeti u takvoj pometnji te na
nekoliko asaka neete moi razabrati kakav je to stvor. Mladi ue mirno i polegnuto, esto
gurajui glavu pod list, i obaziru se jedino na majine upute iz daljine, a vae ih pribliavanje
nee opet nagnati da potre i odaju se. Moete ak stati na njih ili drati na njima pogled
cijelu minutu a da ih ne otkrijete. U takvoj sam ih prilici drao na dlanu, ali jedina im je
briga, u pokornosti majci i nagonu, bila uati tako bez straha i drhtanja. Taj je nagon tako
savren te sam jednom, kad sam ih opet poloio na lie a jedan je sluajno pao na stranu,
istoga naao deset minuta poslije u tono istom poloaju s ostalima. Nisu goludravi kao
mladunad veine ptica, nego su razvijeniji i ranije sazrijevaju ak i od pilia. Izrazito zreo
ali neduan izraz njihovih otvorenih i spokojnih oiju utiskuje se u pamenje. Kanda se u
njima zrcali svekoliko otroumlje. Navode misao ne samo na istou djetinjstva nego i na
mudrost proienu iskustvom. Takvo oko nije roeno kad i ptica, nego istodobno s nebom
to ga odraava. uma ne raa drugim takvim draguljem. Putnik se ne zagleda esto u tako
bistar izvor. Neuki ili nesmotreni lovac esto u takvo vrijeme ustrijeli majku i preputa ta
nevinaca da budu plijenom neke grabeljive ptice ili zvijeri, ili pak da se postupno stope s
trulim liem na koje toliko nalikuju. Kau da e se, kad ih majka izlegne, smjesta raspriti
ako ih neto uzbuni, pa se tako izgube jer nikad ne uju zov majke koja ih ponovno okuplja.
To su bile moje kokoi i pilii.
Neobino je koliko stvorenja ivi u umi divlje i slobodno, premda skrovito, a ipak opstaju u
blizini gradova, pri emu ih nasluuju jedino lovci. Kako li povueno uspijeva ovdje ivjeti
vidra! Naraste vie od jednog metra, do veliine djeaia, a da je moda nijedno ljudsko
bie ne opazi. Svojedobno sam u umi iza mjesta na kojemu je podignuta moja kua viao
rakune, a nou sam vjerojatno i dalje uo njihovo cianje. Obino bih u podne, nakon sadnje,
poinuo sat ili dva u hladovini, pojeo ruak pa malko itao uz vrelo iz kojega su izvirali jedna
movara i potok, cijedei se iz podnoja Bristers Hilla, na gotovo kilometar od mog polja.
Onamo se stizalo kroz susljedne i sve nie travnate kotline pune mladih smolastih borova,
preko vee ume oko movare. Ondje, na nadasve izdvojenu i sjenovitu mjestu, pod
raskriljenim bijelim borom, jo se pruala ista i vrsta tratina na kojoj se moglo sjediti. Bio
sam iskopao izvor i nainio zdenac bistre sive vode, gdje sam mogao zagrabiti puno vedro a
da je ne zamutim, i onamo sam radi toga odlazio gotovo svakoga dana poetkom ljeta, kad je
jezero bilo najtoplije. I ljuka je onamo vodila svoje mlade da u mulju trae crve, letei niz

152

obalu tek dva pedlja iznad njih dok su trkarali u redu; no na koncu bi, opazivi me, ostavila
mlade i stala kruiti oko mene, sve blie dok se ne bi nala na metar i pol udaljenosti, hinei
da su joj krila i noge slomljene da mi privue panju i skloni mlade, koji su u meuvremenu
ve produili uz slabano pijukanje, u koloni po jedan kroz movaru kako ih je ona uputila.
Ili bih zauo pijukanje legla a da im majku nisam vidio. Grlice su ondje takoer sjedile ponad
izvora ili prhale od grane do grane mekih bijelih borova meni nad glavom, a i crvena je
vjeverica, hitajui niz najbliu granu, znala biti silno prisna i radoznala. Trebate samo sjediti
dovoljno dugo na nekom privlanom mjestu u umi da bi vam se, jedan za drugim, pokazali
svi njeni stanovnici.
Svjedoio sam i dogaajima manje mirne naravi. Otiavi jednog dana do svoga drvenika,
bolje rei svoje hrpe panjeva, primijetio sam dva velika mrava, jednoga crvenog i drugog
mnogo veeg, dugog vie od centimetra i crnog, u estokoj borbi. Pograbivi se nisu putali
jedan drugoga, nego su se bez prestanka borili, hrvali i valjali po trijeu. Pogledao sam
uokolo i s iznenaenjem ustanovio da je trijee prekriveno takvim borcima, da na djelu nije
duellum nego bellum, rat izmeu dviju vrsta mrava u kojemu su crveni uvijek nasrtali na
crne, esto i po dva crvena na jednog crnog. Legije tih Mirmidonaca(172) prekrile su sva
brda i doline moga drvenika, a tlo ve bijae posuto mrtvima i ugibajuima, crvenima kao i
crnima. Bila je to jedina bitka kojoj sam ikad prisustvovao, jedino bojite na koje sam stupio
dok je bitka bjesnjela; rat do istrebljenja: crveni republikanci na jednoj, crni imperijalisti na
drugoj strani. Na objema stranama svi bijahu ukljueni u ubojiti sraz, no bez ikakva meni
ujnog zvuka, a ljudski se vojnici nisu nikada tako odluno borili. Promatrao sam par u
elinom klinu, u maloj osunanoj udolini meu trijeem, pripravan u podne boriti se do
zalaska ili do smrti. Manji crveni borac stisnuo je poput kripca protivnika za prednji dio i u
svem tom prevrtanju na bojitu ni trenutka nije prestajao gristi mu jedno od ticala pri
korijenu, jedno mu ve odgrizavi; crni, snaniji, vitlao je pak ovoga s jedne na drugu stranu
i, kao to sam vidio primaknuvi se, liio ga ve nekolikih udova. Borili su se ustrajnije od
buldoga. Nijedan nije pokazivao ni najmanju nakanu da se povue. Bijae oito da im bojni
pokli glasi: Pobjeda ili smrt. U meuvremenu je na padinu te doline pristigao jedan
osamljeni crveni mrav, bjelodano uzbuen, koji je ili ve otpremio svoga dumanina na drugi
svijet ili jo nije sudjelovao u bitci; vjerojatno ovo posljednje, jer ne bijae izgubio nijedan
ud, a majka mu je naloila da se vrati sa svojim titom ili na njemu. Ili je to moda bio neki
Ahilej, koji je po strani pothranjivao svoj gnjev pa je sada doao da osveti ili izbavi svoga
Patrokla. Vidio je tu nejednaku borbu izdaleka jer crni bijahu gotovo dvostruko vei od
crvenih pribliio se hitrim korakom i oprezno stao na centimetar a onda je, uvrebavi
priliku, skoio na crnog ratnika i zapoeo operaciju blizu korijena njegove desne prednje

153

noge, preputajui dumaninu da odabere meu vlastitim udovima; i tako se njih trojica
doivotno zdruie, kao da je iznaena nova privlana sila koja posramljuje sve druge zapore
i veziva. Tada me vie ne bi iznenadilo da sam otkrio kako svaka strana ima svoj limeni
sastav smjeten na nekoj istaknutoj trijesci koji sve vrijeme svira njihove nacionalne napjeve
da osokoli spore i razdraga umirue borce. I ja sam bijah pomalo osokoljen ba kao da se
radi o ljudima. to vie razmislite o tome, to je razlika manja. A svakako nije zabiljeena
takva bitka, barem u povijesti Concorda ako ne i Amerike, koja bi makar naas izdrala
usporedbu s ovom, bilo po broju sudionika ili po pokazanom domoljublju i junatvu. Po
brojnosti i razmjeru krvoprolia bio je to Austerlitz ili Dresden.(173) Bitka kod Concorda!
Dvojica mrtvih na strani domoljuba, a Luther Blanchard ranjen! Ma ovdje je svaki mrav bio
Buttrick Pali! Pali, zaboga! a tisue su podijelile sudbinu Davisa i Hosmera.(174)
Nitko ondje nije bio plaenik. Ne sumnjam da su se borili za naelo koliko i nai preci, a ne
da izbjegnu porez od tri penija na svoj aj; ishod pak te bitke bit e onima kojih se tie vaan
i znaajan barem kao ishod bitke kod Bunker Hilla.(175)
Podigao sam trijesku na kojoj se borio trojac to sam ga potanje opisao, odnio je u kuu i
stavio ga pod au na prozorskoj dasci da vidim kakav e biti ishod. Prinijevi povealo
prvospomenutome crvenom mravu vidio sam kako su mu, premda je revno grizao prednju
neprijateljevu nogu, odsjekavi mu ve preostalo ticalo, prsa naskroz rastrgana a vitalni
organi izloeni eljustima crnog ratnika, iji prsni oklop bijae oito predebeo da bi ga onaj
probio; mrki pak alemi patnikovih oiju blistali su surovou kakvu moe pobuditi samo rat.
Borili su se jo pola sata pod aom, a kad sam ih opet pogledao, crni ratnik ve je
obezglavio svoje dumane te su mu sveer ive glave visjele s obiju strana poput sablasnih
trofeja o sedlenom luku, reklo bi se jo uvijek jednako snano privrene, i on se slabanim
naporima, bez ticala i tek s patrljkom jedne noge te ne znam koliko drugih rana, nastojao
istih otarasiti, to mu je naposljetku, nakon jo pola sata, i uspjelo. Podigao sam au, a on je
onako osakaen otiao preko prozorske daske. Je li napokon preivio taj boj i proveo ostatak
ivota u nekom Hotel des Invalides,(176) ne znam, ali vjerovao sam da mu radna sposobnost
vie nee biti od osobite vrijednosti. Nikad nisam doznao koja je strana pobijedila niti koji je
bio uzrok rata, no do kraja sam dana osjeao kao da su mi uvstva razdraena i pogoena
pribivanjem borbi, zvjerstvu i krvoproliu ljudskog boja pred mojim vratima.
Kirby i Spence nam kau da su se bitke mrava odavno slavile a njihov se datum biljeio,
premda vele da je Huber(177) jedini suvremeni autor koji im je, ini se, svjedoio. Eneja
Silvije, kau oni, iznijevi iscrpan prikaz jedne od njih koju su tvrdokorno vodile velika i
mala vrsta na nekom krukovom deblu, dodaje kako se taj boj zametnuo za papinstva

154

Eugenija etvrtoga, a u prisutnosti Nicholasa Pistoriensisa, istaknutog odvjetnika koji je

krajnje vjerno iznio cijelu pripovijest o bitci. Slian okraj izmeu velikih i malih mrava
biljei Olaf Veliki, a u njemu su mali mravi, pobjednici, navodno pokopali tijela svojih
vojnika, ali su ona svojih divovskih protivnika ostavili na milost pticama. Zbilo se to prije
izgona tiranina Kristijana Drugog iz vedske. (178) Bitka kojoj sam ja svjedoio odigrala se
za Polkova(179) predsjednikovanja, pet godina prije donoenja Websterova zakona o
odbjeglim robovima.(180)
Mnogi je seoski Fifi, kadar tek da ganja barsku kornjau po ostavi s namirnicama, vjebao
teke zadnje noge u umi, bez gospodareva znanja, i besplodno njukao stare jame lisica i
svizaca, voen moda nekim vitkim psetom koje se okretno provlailo kroz umu te je njenim
stanovnicima jo moglo utjerivati prirodan strah u kosti, pa sada, daleko iza vodia, zalaje
poput bika u pseem obliju na neku malu vjevericu koja se popela na drvo da ga promatra,
a onda odgalopira savijajui grmlje svojom teinom i zamiljajui da je na tragu nekog
zalutalog pripadnika porodice glodavaca. Jednom sam se iznenadio vidjevi maku kako
hoda kamenom obalom jezera, jer one rijetko odlutaju tako daleko od doma. Iznenaenje je
bilo uzajamno. Pa ipak i najpitomija maka, koja po itave dane lei na tepihu, doima se u
umi kao kod kue te se kradominim i prepredenim ponaanjem pokazuje kao vei
domorodac od stalnih itelja. Jednom, dok sam brao borovnice, naiao sam na maku s
mladim maiima u umi, posve divlju, a svi su oni kao i njihova majka, nakostrijeili lea i
srdito puhali na mene. Nekoliko godina prije moga ivota u umi u jednoj od seoskih kua u
Lincolnu najbliih jezeru, onoj g. Giliana Bakera, ivjela je krilata maka, kako su je zvali.
Kad sam u lipnju 1842. navratio da je vidim, otila je u umu u lov, kao to joj bijae obiaj
(nisam siguran je li bio mujak ili enka, pa rabim eu zamjenicu), a njena mi gazdarica
ree da se u njihovom susjedstvu pojavila prije neto vie od godinu dana, u travnju, pa su je
na koncu donijeli kui; da je mrke smekastosive boje, s bijelom pjegom na vratu i bijelim
apama te da ima velik kitnjasti rep poput lisice; da joj zimi krzno postane gusto i spljoti se
na bokovima, tvorei pruge duge trideset a iroke est centimetara, pod bradom joj neto
kao muf, s gornje strane labav a s donje zamren poput filca, da bi joj na proljee ti privjesci
otpali. Dali su mi par njenih krila koja jo uvam. Na njima nema nieg nalik opni. Neki su
smatrali da je to dijelom letea vjeverica ili neka druga divlja ivotinja, to nije nemogue
jer, prema prirodoslovcima, sparivanjem kune i domae make nastali su plodni krianci.
Bila bi to prava vrsta za mene, da sam drao maku; jer zato pjesnikova maka ne bi bila
krilata kao i njegov konj?(181)
Ujesen je, kao i obino, dolazio gnjurac (Colymbus glacialis) da se mitari i kupa u jezeru, pa

155

je njegov divlji smijeh odzvanjao umom prije nego to bih ustao. Na glasine o njegovu
dolasku svi lovci Mill-dama prijeu u stanje pripravnosti, u kolima i pjeice, po dvojica i po
trojica, s novim pukama, unjastom tanadi i dalekozorima. Dolaze utei umom poput
jesenjeg lia, barem desetorica na jednog gnjurca. Neki se smjeste na ovu stranu jezera,
drugi na onu, jer uboga ptica ne moe biti sveprisutna; ako zaroni ovdje mora se promoliti
ondje. Ali sada se die blagi listopadski vjetar od kojega lie uti a vodena povrina se
mreka, pa gnjurca nije ni uti ni vidjeti, premda njegovi dumani pretrauju jezero
dalekozorima a uma odjekuje od njihove paljbe. Valovi se tedro diu i srdito udaraju,
stajui na stranu svih vodenih ptica, pa se nai lovci moraju povui u naselje, trgovinu,
svojim nedovrenim poslovima. No i preesto su bili uspjeni. Odlazei rano ujutro da
zagrabim vode esto sam viao tu gizdavu pticu kako isplovljava iz moje uvale na nekoliko
desetaka metara udaljenosti. Ako bih je amcem pokuao pretei, da vidim kako e se snai,
zaronila bi i potpuno se izgubila, pa je kadto ne bih ponovno otkrio sve do sumraka. No na
povrini sam joj bio i vie nego ravan. Obino je izlazila za kie.
Dok sam jednoga vrlo spokojnog listopadskog poslijepodneva veslao du sjeverne obale, jer
osobito se u takve dane oni sputaju na jezera, kao maci mljeike, uzalud pogledom
preavi jezero ne bih li ugledao gnjurca, odjednom je jedan, plovei od obale k sredini
dvadesetak metara ispred mene, udario u onaj svoj neobuzdani smijeh i odao se. Zagrabio
sam veslom a on je zaronio, no kad se promolio bio sam blie nego prije. Ponovno je zaronio,
ali ja sam pogreno procijenio smjer u kojemu e krenuti pa smo, kad je ovaj put iziao na
povrinu, bili udaljeni vie od dvjesto metara, budui da sam ja pridonio uveanju razdaljine;
i opet se smijao dugo i glasno, i to s vie razloga no prije. Manevrirao je tako lukavo te
nisam uspijevao doi na trideset metara od njega. Svaki put kad bi izronio, okreui glavu
amo-namo, staloeno bi promotrio vodu i kopno te, oito, odabrao smjer tako da moe
izroniti na najprostranijem dijelu povrine i na najveem rastojanju od amca. Bijae
iznenaujue kako brzo odluuje i provodi svoju odluku u djelo. Uas me odveo do najireg
dijela jezera, odakle ga se nije moglo otjerati. Dok je on u svome mozgu neto smiljao, ja
sam u svome nastojao pogoditi njegovu misao. Bila je to lijepa igra na glatkoj povrini
jezera, ovjek protiv gnjurca. Figura vaeg protivnika odjednom iezne iza ploe, a problem
je u tome da stavite svoju to blie mjestu gdje e se njegova ponovno pojaviti. Ponekad bi se
neoekivano promolio na suprotnoj strani, oito proavi neposredno ispod amca. Bio je
tako duga daha i neumoran te bi, i kad bi najdalje otplivao, ipak ponovno odmah zaronio; a
onda nije bilo te pameti koja bi pogodila gdje li to, ispod glatke povrine, brza nalik ribi, jer
imao je vremena i sposobnosti da dosegne dno jezera na njegovu najdubljem dijelu. Kau da
su u njujorkim jezerima hvatali gnjurce dvadeset pet metara pod povrinom, udicama

156

postavljenim za pastrve a Walden je dublji. Kako li su ribe zacijelo iznenaene kad vide
toga nezgrapnog posjetitelja iz druge sfere kako grabi sred njihovih jata! No inilo se da je
pod vodom siguran koliko i na povrini, a ondje je i mnogo bre plivao. Jednom ili dvaput
vidio sam vali na mjestu gdje se primaknuo povrini, tek provirio glavom izvianja radi i
smjesta ponovno zagnjurio. Utvrdio sam da mi dolazi na isto ako predahnem za veslima i
ekam da se ponovno pojavi kao i ako nastojim procijeniti gdje e izii; jer uvijek iznova, dok
bih naprezao oi motrei povrinu u jednom smjeru, odjednom bi me presenetio njegov
nezemaljski smijeh iza mene. Ali zato se, nakon oitovanja tolike lukavosti, neizostavno
odavao tim glasnim smijehom istoga asa kad bi izronio? Nisu li ga bijela prsa dovoljno
odavala? Ba je to neki glupav gnjurac, pomislih. Obino sam uo pljuskanje vode kad je
izlazio, pa sam ga i tako otkrivao. No nakon sat vremena doimao se svjeim kao i uvijek,
ronio je s jednakim veseljem i plivao jo dalje no isprva. Iznenaujue je bilo vidjeti kako
spokojno i neuzbibanih prsa brodi kad bi izronio na povrinu, radei sve opnastim noicama
pod vodom. Obino se glasao tim demonskim smijehom, koji je ipak poneto nalikovao na
glasanje vodenih ptica; no povremeno bi, kad bi me svojski preveslao pa izronio negdje
daleko, ispustio sablastan urlik, vjerojatno sliniji onome vuka nego bilo koje ptice; kao kad
neka zvijer spusti gubicu do tla pa od volje zavija. Bilo je to njegovo gnjurako glasanje
moda najdivljiji zvuk koji se ovdje ikad uje i od kojega uma nadaleko odzvanja. Zakljuih
da tim smijehom ismijava moje napore, uzdajui se u svoju okretnost. Premda se nebo do tog
doba ve zamrailo, jezero je bilo tako glatko te sam mogao vidjeti gdje probija povrinu kad
ga nisam uo. Njegova bijela prsa, neuzbibani zrak i glatkoa vode bili su odreda protiv
njega. Naposljetku je, izronivi na dvjesto pedeset metara, ispustio jedan od tih otegnutih
urlika, kao da zaziva boga gnjuraca da mu pritekne u pomo, i smjesta je s istoka zapuhao
vjetar i namrekao povrinu te sav zrak ispunio magliastom kiom, i bio sam pod ivim
dojmom kao da je gnjureva molitva usliana a njegov bog gnjevan na mene, pa sam ga
ostavio da iezne daleko na uskomeanoj povrini.
Za jesenjih sam dana satima gledao kako patke vijugaju, okreu se i dre sredinu jezera,
daleko od lovca, sluei se smicalicama za koje e u rukavcima Louisiane imati manje
potrebe. Primorane da uzlete, kruile bi i kruile oko i ponad jezera na prilinoj visini, s koje
su lako mogle vidjeti druga jezera i rijeku, nalik na crne estice na nebu; a kada sam ve
mislio da su odavno otile, u kosom letu od etristotinjak metara spustile bi se na kakav
udaljeni dio koji je ostao slobodan; no to osim sigurnosti imaju od toga da plivaju usred
Waldena, ne znam, osim ako ne vole njegovu vodu zbog istog razloga kao i ja.

157

ZAGRIJAVANJE KUE(182)

U listopadu sam odlazio na rijene livade u berbu groa i natovarivao se grozdovima koji
bijahu dragocjeniji sa svoje ljepote i mirisa nego kao hrana. Ondje sam se divio, premda ih
nisam i brao, brusnicama, malim votanim draguljima, privjescima livadne trave, bisernim i
crvenim, koje seljak trga runim grabljama, ostavljajui glatku livadu u meteu, bezobzirno
ih odmjeravajui jedino buelom i dolarom da bi taj poljski plijen prodao u Bostonu i New
Yorku, gdje im je sueno postati pekmezom kako bi zadovoljile ukus tamonjih ljubitelja
prirode. Tako mesari grabljaju bizonove jezike iz prerijske trave, ne obazirui se na
pokidanu i klonulu biljku. Blistavi plod utike jednako mi je tako bio hrana jedino za oi; no
prikupio sam manju zalihu divljih jabuka za ukuhavanje, koje su vlasnik i putnici previdjeli.
Kad bi sazrelo kestenje, spremio bih pola buela za zimu. Bijae silno uzbudljivo u to doba
tumarati tada bezgraninim kestenovim umama Lincolna one sada snivaju svoj dugi san
pod eljeznikom prugom s torbom o ramenu i tapom za otvaranje ahura u ruci, jer
nisam uvijek ekao mraz, sred utanja lia i glasnih prijekora crvenih vjeverica i ojki, ije
sam polupojedene plodove katkad krao, jer su u ahurama to su ih one odabirale
nesumnjivo bili oni zdravi. Povremeno sam se penjao na stabla i tresao ih. Rasli su i iza moje
kue, a jedno veliko stablo koje ju je gotovo zasjenjivalo u cvatu, bilo je struak koji je
mirisom ispunjao cijelu okolicu, no vjeverice i ojke domogle bi se veine njegovih plodova;
potonje su dolazile u jatima rano ujutro i vadile kestenje iz ahura prije no to bi pale.
Preputao sam ta stabla njima i obilazio udaljenije, iskljuivo kestenove ume. Ti su plodovi,
dok ih je bilo, tvorili dobar nadomjestak za kruh. Moda se mogu nai i mnogi drugi
nadomjesci. Kopajui jednog dana u potrazi za ribljim crvima otkrio sam lanu gliciniju
(Apios tuberosa) na njenoj niti, uroeniki krumpir, nekovrstan bajoslovni plod, za koji sam
ve poeo sumnjati jesam li ga ikad iskopao i pojeo u djetinjstvu, kao to rekoh, ili sam ga
sanjao. esto sam otada viao njen nabrani, crveni barunasti cvijet poduprt stabljikama
drugih biljaka ne znajui da se radi o njoj. Poljodjelstvo ju je malne istrijebilo. Ima slatkast
okus, uvelike nalik na krumpir nagrien mrazom, a ustanovio sam da je bolji kuhan nego
peen. Taj se gomolj doimao kao blijedo obeanje prirode da e ovdje u nekom buduem
razdoblju podizati svoju djecu i hraniti je jednostavno. U dananje doba ugojene stoke i
valovitih itnih polja taj skromni korijen, koji neko bijae totemom nekog indijanskog
plemena, posve je zaboravljen, ili je poznat samo kao rascvala penjaica; no neka divlja
priroda jo jednom zavlada ovdje, pa e njeno i raskono englesko zrnje vjerojatno ieznuti
pred bezbrojem dumana, a bez ovjekove skrbi vrana e moda odnijeti i zadnje zrno

158

kukuruza do velikoga kukuruzita indijanskog boga na jugozapadu, odakle ga je navodno i

donijela; ali danas gotovo istrijebljena glicinija moebit e oivjeti i cvasti usprkos
mrazevima i divljini, dokazati se samorodnom i vratiti drevni znaaj i dostojanstvo kao hrana
lovakog plemena. Neka indijanska Cerera ili Minerva zacijelo ju je iznala i podarila; a kad
ovdje pone vladavina poezije, njeno lie i mahune moda e se prikazivati u naim
umjetnikim djelima.
Do prvoga rujna ve sam vidio dva ili tri mala javora kako poprimaju grimiznu boju s druge
strane jezera, podno mjesta gdje su se na ispupenju razdvajala bijela debla triju jasika, tik
uz vodu. Ah, mnoge je prie kazivala boja njina! A postupno se, iz tjedna u tjedan, otkrivala
ud dojednoga stabla, i svako se divilo sebi u glatkome zrcalu jezera. Svakog je jutra voditelj
te galerije zamijenio neku staru sliku na zidovima novom, koja se isticala sjajnijim i
skladnijim bojama.
Ose su u listopadu dolazile u tisuama u moju nastambu, kao u zimovalite, i smjetale se na
unutarnjoj strani mojih prozora i u gornjem dijelu zidova, kadto odvraajui goste od
ulaska. Svakoga jutra, kad bi se ukoile od hladnoe, pomeo bih ih nekoliko, ali nisam se
osobito trudio da ih se otarasim; ak mi je laskalo to moju kuu smatraju poeljnim
utoitem. Nikad me nisu ozbiljnije smetale, premda su sa mnom lijegale u postelju; a
postupno su i nestale, u ne znam kojim pukotinama, sklanjajui se od zime i neizrecive
hladnoe.
Poput osa, prije no to bih se u studenome najzad povukao u zimsku nastambu, obiavao
sam odlaziti na sjeveroistonu stranu Waldena, koju je sunce, odraeno sa smolastih borova
i kamene obale, inilo ognjitem jezera; toliko je ugodnije i zdravije grijati se na suncu dok
moete, nego uz umjetnu vatru. Grijao sam se tako uz jo usijanu eravu koju je ljeto ostavilo
poput lovca u prolazu.
Kad mi je valjalo sagraditi dimnjak, uzeo sam prouavati zidarstvo. Opeke je, budui da su
bile rabljene, trebalo oistiti mistrijom, pa sam nauio i vie nego to je uobiajeno o kakvoi
opeka i mistrija. buka na njima bila je stara pedeset godina, a navodno se jo stvrdnjivala;
no to je jedna od onih uzreica koje ljudi vole ponavljati bez obzira na to jesu li istinite.
Upravo takve uzreice s vremenom se stvrdnjavaju i jo vre prianjaju, i trebalo bi mnogo
udaraca mistrijom da se kakav stari mudrija oisti od njih. Mnoga su mezopotamska sela
sazdana od rabljenih cigala visoke kakvoe, dobivenih iz babilonskih ruevina, a buka na
njima starija je i vjerojatno jo tvra. Kako god bilo, dojmila me se osobita ilavost elika koji
je podnio toliko estokih udaraca a da se nije pohabao. Budui da su moje cigle ve bile

159

ugraene u neki dimnjak, premda s njih nisam iitao Nebukadnezarovo ime, sakupio sam
sve opeke za ognjite koje sam mogao nai, da utedim posao i utroak, mjesta meu
opekama oko ognjita popunio kamenjem s jezerske obale, a i buku sam nainio od bijelog
pijeska s istoga mjesta. Najvie sam se zadrao na ognjitu, kao najvitalnijem dijelu kue.
Doista, radio sam tako revno te mi je, iako sam ujutro poeo od temelja, red opeka podignut
oko pedalj od poda uveer posluio kao jastuk; pa ipak mi se, koliko se sjeam, vrat nije od
toga ukoio; ukoenost moga vrata starijeg je datuma. Negdje u to doba primio sam na
dvotjedni konak jednog pjesnika,(183) to me je stajalo prostora. On je donio svoj no,
premda sam ja imao dva, pa smo ih ribali zarivajui ih u zemlju. Dijelili smo kuharski posao.
Radovalo me je vidjeti kako moje djelo postupno raste tako skladno i vrsto te sam
razmiljao da moda i napreduje sporo, ali je zato sraunato da potraje dugo. Dimnjak je
donekle samostalno zdanje, koje stoji na tlu i penje se kroz kuu u nebo; ak i nakon to
kua izgori on ponekad ostane stajati, a njegova je vanost i samostalnost bjelodana. Bilo je
to potkraj ljeta. Sada je bio studeni.
Sjeverac je ve bio poeo hladiti jezero, premda mu je trebalo mnogo tjedana da u tome do
kraja uspije, toliko je duboko. Kad sam uveer poeo loiti, a prije no to sam obukao kuu,
dimnjak je izvanredno dobro vukao zbog brojnih pukotina meu daskama. No, proveo sam
nekoliko radosnih veeri u tako svjeem i prozranom stanu, okruen grubim smeim
daskama punim vorova i gredama prekrivenim korom visoko nad glavom. Kua mi nikad
nije toliko godila oku nakon to sam je obukao, makar sam morao priznati da je bila
udobnija. Ne bi li svaka odaja u kojoj ovjek boravi trebala biti dovoljno visoka da nad
glavom stvara stanovitu tamu, gdje treperave sjene uveer mogu obigravati oko greda? Ti su
oblici mati i uobrazilji ugodniji od fresaka ili pak najskupocjenijeg pokustva. Mogu rei da
sam zapravo poeo nastavati svoju kuu kad sam se njome poeo koristiti radi topline kao i
zaklona. Nabavio sam nekoliko starih prijeklada da uvaju drvo od ognjita, i godilo mi je
vidjeti kako se sa stranje strane dimnjaka to sam ga podigao stvara aa te sam s vie
prava i zadovoljstva razgrtao vatru. Moja nastamba bijae mala i u njoj sam teko mogao
proizvesti jeku; no doimala se veom jer se sastojala od jedne prostorije i bila je udaljena od
susjeda. Sve privlanosti kue bijahu sabrane u jednoj odaji: bila je to kuhinja, spavaa,
gostinska i dnevna soba; a kakva god zadovoljstva roditelj ili dijete, gospodar ili sluga, crpli
iz ivota u kui, ja sam uivao u svima njima. Katon kae da otac obitelji (patremfamilias)
mora u svojoj ladanjskoj kui imati cellam oleariam, vinariam, dolia multa, uti lubeat
caritatem expectare, et rei, et virtuti, et gloriae erit, to e rei podrum za ulje i vino,
mnogo baava, tako da moe biti ugodno oekivati teka vremena; bit e mu to na korist,
vrlinu i slavu.(184) Ja sam u svome podrumu imao bavicu krumpira, oko dvije kile graka

160

sa icima, a na polici malo rie, vr melase te po desetak litara raenog i kukuruznog

brana.
Ponekad sanjam o veoj i napuenijoj kui, koja bi stajala u zlatnom dobu, od trajne grae,
liena kienih pojedinosti, a koja e se ipak sastojati samo od jedne odaje, prostrane, grube,
temeljne, primitivne prostorije, bez stropa i buke, s golim gredama i sljemenjaama to
podupiru neku vrstu nieg neba nad glavom korisnog za zatitu od kie i snijega; gdje
nosivi stupovi kao kralj i kraljica stoje da biste im iskazali tovanje, nakon to ste se
prestupivi prag poklonili niice poloenom Saturnu iz starije dinastije; o golemoj kui, u
kojoj morate posegnuti za bakljom da biste vidjeli krov; gdje neki mogu ivjeti uz ognjite,
neki u prozorskoj nii a neki na okvirima, neki na jednom kraju dvorane a neki na drugom,
neki pak gore na gredama, zajedno s paukovima, ako im je po volji; kui u koju ste uli
otvorivi vanjska vrata, i ceremonija je gotova; gdje se umorni putnik moe oprati, najesti,
porazgovarati i odspavati, ne morajui dalje putovati; o utoitu do kojega biste rado
dospjeli u olujnoj noi, koje bi sadravalo sve to je bitno za kuu a nita za voenje
kuanstva; gdje sva blaga kue moete obuhvatiti jednim pogledom, a sve to je ovjeku na
uporabu visi o svom klinu; u isti mah kuhinji, smonici, dnevnoj i spavaoj sobi, skladitu i
tavanu; gdje moete vidjeti stvar neophodnu kao to su bava ili ljestve, prikladnu kao to je
ormar, uti lonac kako kljua i odati potovanje vatri koja vam kuha veeru i pei koja vam
pee kruh, gdje su nuno pokustvo i potreptine glavni uresi; gdje se rublje ne iznosi van,
vatra se ne gasi i domaica ne srdi, a moda vas katkad zamole da se maknete s podnih
vrata da bi se kuhar spustio u podrum, pa tako bez gaenja moete doznati je li tlo pod
vaim nogama vrsto ili uplje. Kui ija je unutranjost otvorena i saglediva kao ptije
gnijezdo te ne moete ui kroz prednja vrata niti izii kroza stranja a da ne vidite nekog od
njenih stanara; gdje biti gost znai biti upoznat sa slobodom kue, a ne biti briljivo
iskljuen iz njenih sedam osmina, zatvoren u odreenu eliju, nakon ega vam kau da se
osjeate kao kod kue u samotnom zatoenitvu. Danas vas domain ne priputa k svome
ognjitu, nego daje zidaru da izgradi jedno za vas u nekom prolazu, a gostoprimstvo je
umijee da vas se zadri na to veoj udaljenosti. Kuhanje je obavijeno takvom tajnovitou
kao da vas kani otrovati. Svjestan sam da sam bio na posjedu mnogih ljudi, odakle su me
mogli zakonski otpraviti, ali nije mi poznato da sam mnogim ljudima bio u kui. Mogao bih u
svojoj staroj odjei posjetiti kakva kralja i kraljicu koji bi jednostavno ivjeli u kui kakvu
sam opisao, kad bi mi bili na putu; ali zateknem li se ikad u suvremenoj palai, sve to u
poeljeti nauiti bit e kako da se izvuem iz nje.
Reklo bi se da i sam jezik naih salona gubi sav naboj i posve se srozava na salonsko

161

avrljanje, toliko je na ivot udaljen od njihovih simbola, a njihove metafore i tropi nuno su
toliko nategnuti, zahvaljujui, tako rei, kliznim pregradama i pominim poklopcima; salon
je, drugim rijeima, toliko udaljen od kuhinje i radionice. ak je i veera obino tek parabola
veere. Kao da samo divljak prebiva dovoljno blizu prirode i istine da od njih posudi kakav
trop. Kako moe uenjak, koji obitava na sjeveru Kanade ili Isle of Manu, kazati to se u
kuhinji dolikuje?
No od svih mojih gostiju samo jedan ili dvoje bili su dovoljno smioni da ostanu i sa mnom
podijele palentu, dok su se ostali, vidjevi da se blii ta kriza, radije urno povukli, kao da e
ista protresti kuu do temelja. Pa ipak je pregrmjela brojne palente.
Nisam bukao dok nije zavladala studen. U amcu sam u tu svrhu donio bjeljeg i ieg
pijeska sa suprotne obale, a takav bi me prijevoz bio doveo u iskuenje i da odem mnogo
dalje da je bilo potrebno. Kuu sam u meuvremenu do tla pokrio drvenim crijepom sa svih
strana. Radovalo me to pri pribijanju letava mogu svaki avao zakucati jednim udarcem
ekia, a tenja mi je bila uredno i brzo prenijeti buku s daske na zid. Sjetio sam se prie o
umiljenom svatu koji bijae navikao u otmjenoj odjei dokono tumarati selom i davati
savjete radnicima. Odvaivi se jednoga dana zamijeniti rijei djelima, zasukao je rukave,
dohvatio dasku za bukanje i, bez tekoa natrpavi mistriju, samodopadno gledajui letve
nad glavom, smiono zamahnuo prema njima da bi istoga asa, na svoju posvemanju
nepriliku, dobio cijeli sadraj po nabranim grudima. Iznova sam se divio isplativosti i
pogodnosti buke, koja tako djelotvorno titi od hladnoe i konano dotjeruje zdanje, i
upoznao se s raznim nezgodama kojima je buka izloen. Iznenadih se vidjevi kako su
opeke edne te upijaju svu vlagu iz moje buke jo prije no to sam je zagladio, i koliko je
vedara vode potrebno da bi se krstilo novo ognjite. Prethodne sam zime nainio manju
koliinu vapna palei ljuture Unio fluviatilisa to ih naa rijeka prua, pokusa radi, pa sam
znao odakle mi graa potjee. Da mi je bilo do toga, mogao sam doi do dobra vapnenca na
dva ili tri kilometra udaljenosti i sam ga ispei.
U najsjenovitijim i najpliim zatonima na jezeru se ve bila uhvatila kora, nekoliko dana ili
ak tjedana prije sveopeg smrzavanja. Prvi led osobito je zanimljiv i savren, budui tvrd,
taman i proziran, te nudi najbolju priliku uope za ispitivanje dna na mjestima gdje je plitko;
moete, naime, lei cijelom duinom na samo dva i po centimetra debeli led, poput vodene
kopnice na povrini, pa bez urbe prouavati dno, udaljeno tek est ili sedam centimetara,
nalik slici iza stakla, a voda je tada nuno uvijek mirna. U pijesku ima mnogo brazdi na
mjestima gdje je neki stvor putovao pa se istim putem vraao; koliko je do olupina, posut je

162

liinkama vodenih moljaca nainjenim od siunih zrnaca bijeloga kvarca. Moda su ga ovi i
nabrali, jer pojedine njihove kuice nalazite u brazdama, premda su odve duboke i iroke
da bi ih oni napravili. Ali sam led je krajnje zanimljiva pojava, iako morate iskoristiti
najraniju prigodu da ga prouite. Razgledate li ga pomno ujutro nakon to se zamrzne, otkrit
ete da je veina mjehura, za koje se isprva inilo da su u njemu, zapravo na njegovoj donjoj
povrini, i da ih se neprestano sve vie die s dna; dok je led jo razmjerno vrst i taman, to
jest dok kroza nj vidite vodu. Ti su mjehurii promjera treine do tri milimetra, veoma su
isti i lijepi te kroz led vidite svoje lice odraeno u njima. Moe ih biti est ili sedam po
kvadratnom centimetru. U ledu takoer ve ima uskih, oblih okomitih mjehura dugih oko
centimetar, otrih stoaca s vrhom nagore; ili ee, ako je led posve svje, siunih oblih
mjehuria neposredno jedan iznad drugoga, nalik nisci. No oni u ledu nisu tako brojni i oiti
kao oni ispod njega. Ponekad sam bacao kamenje na led da mu isprobam vrstou, a ono
koje bi ga probilo unosilo je sa sobom zrak, koji je ispod povrine stvarao veoma velike i
uoljive bijele mjehure. Jednoga dana, kada sam na isto mjesto doao etrdeset osam sati
poslije, ustanovio sam da su ti veliki mjehuri i dalje savreni, premda se stvorilo jo tri
centimetra leda, kao to sam mogao razgovijetno vidjeti po avu na rubu jednog komada. No
budui da su protekla dva dana bila vrlo topla, poput babljeg ljeta, led sada nije bio
proziran, pokazivao je tamnozelenu boju vode i dna, ali neproninu i bjelkastu ili sivu, te
iako dvaput deblji jedva da je bio vri no prije, jer su se zrani mjehuri pod tom toplinom
uvelike proirili, spojili se i izgubili pravilnost; vie nisu bili neposredno jedan iznad
drugoga, nego esto bijahu nalik na srebrnjake prosute iz torbe, preklapali su se ili javljali u
obliku tankih pahulja, kao da zauzimaju sitne rascjepe. Ljepota leda bijae ieznula i bilo je
prekasno za prouavanje dna. Znatieljan da doznam kakav poloaj zauzimaju moji veliki
mjehuri s obzirom na novonastali led, odlomio sam komad koji je sadravao mjehur srednje
veliine pa ga izvrnuo. Novi led stvorio se oko i ispod mjehura, tako da je ovaj bio uhvaen
izmeu dva leda. itav je bio u donjem ledu, ali tik uz gornji, i bio je prilino plosnat, ili
moda pomalo nalik na leu, sa zaobljenim rubom, pola centimetra dubok i promjera deset
centimetara; a iznenadio sam se otkrivi da je ispod mjehura led bio rastopljen veoma
pravilno u obliku obrnutog tanjuria, do visine od centimetra i pol u sredini, ostavljajui
tanku pregradu izmeu vode i mjehura, debelu jedva tri milimetra; na mnogim pak mjestima
mjehurii u toj pregradi rastvorili su se prema dolje, a pod najveim mjehurima, promjera
trideset centimetara, vjerojatno uope nije bilo leda. Zakljuio sam da je beskonaan broj
majunih mjehuria koje sam isprva vidio uz donju povrinu leda sada zamrznut na slian
nain, i da je svaki u svome stupnju djelovao poput lee za paljenje na ledu pod sobom te ga
je rastapao i rastvarao. To su male zrane puke koje pridonose pucanju i kripanju leda.

163

Ba kad sam zavrio sa bukanjem zavladala je ozbiljna zima, a vjetar je poeo hukati oko
kue kao da dotad za to nije imao dozvolu. Iz noi u no guske su dolazile gegajui se u
tmini uz tropot i fijukanje krila, ak i nakon to je tlo prekrio snijeg, neke da slete na
Walden, dok su druge nisko prelijetale umu prema Fair Havenu, u smjeru Meksika. Vie
sam puta, vraajui se iz sela u deset ili jedanaest uveer, uo jato gusaka ili pataka kako
gazi po suhom liu u umi kraj ribnjaka iza moje nastambe, kamo su se dolazile hraniti, i
slabano gakanje ili kvakanje njihova predvodnika dok su se urno udaljavale. Godine 1845.
Walden se prvi put itav zamrznuo u noi 22. prosinca, dok su Flintovo i druga plia jezera i
rijeka ve bili smrznuti deset dana ili vie; godine 46. bilo je to esnaestoga, 49. oko 31.,
50. oko 27. prosinca, godine 52. petoga sijenja, a 53. 31. prosinca. Jo je od 25.
studenoga tlo bilo prekriveno snijegom, koji me odjednom okruio zimskim krajobrazom.
Povukao sam se jo dublje u svoju ljuturu i nastojao odravati jarku vatru, kako u kui tako
i u grudima. Moj je posao izvan kue sada bilo skupljanje suhoga drvlja u umi, koje sam
donosio u rukama ili na ramenima, ili bih katkad pod svakom mikom dovukao do svoje
brvnare po jedan suhi bor. Stara umska ograda koja ve bijae odivjela najbolje dane bila
mi je silan plijen. rtvovao sam je Vulkanu, jer je bogu Terminusu odsluila svoje.(185)
Koliko li je zanimljiviji dogaaj veera ovjeka koji se netom vratio s lova u snijegu, bolje
kazano iz krae ogrjeva na kojemu e je skuhati! Njegovi su kruh i meso slatki. U umama
oko veine naih gradova ima dovoljno prua i drvenih otpadaka za loenje mnogih vatri, ali
oni sada ne griju nikoga, a neki dre i da prijee rast mlade ume. Bilo je i naplavljenog
drvlja s jezera. Tijekom ljeta bio sam otkrio splav od debala smolastog bora s korom na sebi,
koja su povezali Irci dok se gradila pruga. Djelomino sam je isteglio na obalu. Nakon to se
dvije godine namakala a onda est mjeseci odleala na suhom bila je savreno zdrava, iako
natopljena toliko te je vie nije bilo mogue osuiti. Jednog sam se zimskog dana razonodio
dovlaei je u dijelovima preko jezera, vie od pola kilometra, klizei za njima s jednim
krajem debla dugim pet metara o ramenu a drugim na ledu; ili bih vie debala povezao
brezovim pruem a onda ih, pomou due breze ili johe koja je na kraju imala kuku, povukao
preko. Premda posve natopljena i teka gotovo kao olovo, ne samo to su dugo gorjela nego
su i davala vrelu vatru; tovie, drao sam da zbog te namoenosti jo bolje gore, kanda je
smola sabijena vodom gorjela dulje, kao u svjetiljci.
U svom opisu umskih stanovnika na granicama Engleske Gilpin kae da je presezanja
uljeza, kao i kue i ograde tako podignute na granicama ume stari umski zakon smatrao
silnim prijestupima te ih je otro kanjavao pod imenom purprestures, budui da su vodili ad
terrorem ferarum ad nocumentum forestae itd., zastraivanju divljai i zatiranju
ume.(186) No meni je do ouvanja divljai i zelenila bilo stalo vie nego lovcima i

164

drvosjeama, jednako kao da sam bio gospodar ume glavom; ako se pak ikoji dio zapalio,
premda sam ga ja sam jednom nezgodom zapalio, oajavao sam due i neutjenije od
vlasnika, dapae tugovao sam kad bi ga posjekli sami vlasnici. Volio bih da nai seljaci, kad
sijeku umu, osjete neto od onog strahopotovanja to su ga osjeali stari Rimljani kad su
dolazili prorijediti ili unijeti svjetla u posveeni gaj (lucum conlucare), to jest da vjeruju kako
je ona posveena nekom boanstvu. Rimljanin je prinosio pokajniku rtvu i molio se: Koji
god da si bog ili boica kojoj je ovaj gaj posveen, budi milostiv prema meni, mojoj obitelji,
djeci itd.
Neobino je kolika se vrijednost i dalje pridaje drvu, ak i u ovom dobu i u ovoj novoj zemlji,
vrijednost trajnija i ira od one zlata. Nakon svih naih otkria i izuma, nijedan ovjek nee
proi kraj hrpe drva. Ono nam je dragocjeno kao to je bilo naim saskim i normanskim
precima. Ako su oni od njega pravili lukove, mi od njega pravimo kundake. Michaux, prije
vie od trideset godina, tvrdi da je cijena drva za ogrjev u New Yorku i Philadelphiji gotovo
jednaka, ako i ne premauje onu najboljeg drva u Parizu, premda je toj golemoj prijestolnici
godinje potrebno gotovo tristo tisua hvati, a do udaljenosti od petsto kilometara okruena
je obraenim ravnicama.(187) U ovom naselju cijena drva raste gotovo neprestano, i jedino
je pitanje koliko e via biti ove godine u odnosu na prolu. Strojari i trgovci koji osobno
dolaze u umu iskljuivo po tom poslu jamano e prisustvovati drabi drva, i ak plaaju
viu cijenu za povlasticu pabirenja za drvosjeom. Ima ve mnogo godina otkako su ljudi
pribjegli umi radi ogrjeva i obrtnike grae; itelj Nove Engleske i Nove Holandije,
Parianin i Kelt, seljak i Robin Hood, Goody Blake i Harry Gill,(188) u veem dijelu svijeta
kraljevi i seljak, uenjak i divljak, jednako trebaju pokoji prut iz ume da se ugriju i skuhaju
hranu. Ni ja ne bih mogao bez njih.
Svaki ovjek promatra svoju hrpu drva sa svojevrsnom privrenou. Ja sam volio da mi moja
bude pred prozorom, a to vie trijea to bolje, da me podsjea na moj ugodni posao. Imao
sam jednu staru sjekiru na koju nitko nije polagao pravo i s njome sam se za zimskih dana,
sa sunane strane kue, povremeno igrao meu panjevima koje sam dovukao sa svoga
grahovita. Kao to je moj goni prorekao dok sam orao, ugrijali su me dvaput, jednom dok
sam ih cijepao te ponovno dok sam ih loio, tako da nijedan ogrjev ne bi mogao pruiti vie
topline. Koliko je do sjekire, savjetovali su mi da dam seoskom kovau da je zaskoi
tocilom; no ja sam zaskoio njega, metnuo u nju drak od oraha iz ume i osposobio je. Ako
je i bila tupa, barem je bila dobro nasaena.
Nekoliko komada debele borovine tvorili su veliko blago. Zanimljivo je prisjetiti se koliko je

165

te hrane za vatru jo skriveno u zemljinoj utrobi. Prijanjih sam godina esto odlazio u
izvianje kakva ogoljenog obronka gdje je neko stajala uma smolastog bora, i vadio
debelo borovo korijenje. Gotovo je neunitivo. Panjevi stari barem trideset ili etrdeset
godina bit e u jezgri sveudilj zdravi, premda se sve meko drvo pretvorilo u biljni humus,
kao to se vidi iz ljusaka debele kore to tvori prsten u ravnini sa zemljom, udaljen deset ili
dvanaest centimetara od srca. Sjekirom i lopatom istraujete taj rudnik i pratite zalihe
srike koja je uta kao govei loj, ili kao da ste udarili o zlatnu ilu duboko u zemlji. No vatru
sam obino potpaljivao suhim liem iz ume, koje sam pohranio u upi prije snijega. Tanko
iscijepani zeleni orah slui drvosjei za potpalu kad se utabori u umi. Povremeno bih i sam
dolazio do njega. Dok su seljani loili vatre iza obzora, i ja sam dimnim barjaiem iz svoga
dimnjaka obavjeivao razne divlje stanovnike voldenskoga dola da sam budan:
Lakokrili Dime, ikarska ptico,
to perje svoje topi uvis se viju,
Bespjevna evo i glasnie zore,
Nad selima ko nad gnijezdom krui;
Ili pak snu to jenja, sjenoviti oblie
Vienja pononog to skute skuplja;
Nou ti zvijezde zastire a danju
Pomrauje svjetlost i sunce brie;
Tamjane moj, vini se s ognjita ovog
I bogove zaiskaj da jasni plamen proste.
Netom nacijepano tvrdo zeleno drvo, premda sam ga koristio sasvim malo, odgovaralo je
mojoj svrsi bolje no ikoje drugo. Ponekad bih ostavio dobru vatru kad sam u zimsko
poslijepodne odlazio u etnju, a kad bih se vratio, tri ili etiri sata poslije, jo bi bila iva i
arka. Kua mi nije bila prazna iako me u njoj nije bilo. Kao da sam za sobom ostavio veselog
kuepazitelja. Ondje smo ivjeli ja i vatra, a moj se kuepazitelj obino pokazivao dostojnim
povjerenja. Jednog dana, meutim, dok sam cijepao, pade mi na um da samo virnem kroz
prozor i pogledam nije li kuu zahvatio poar; bio je to, koliko se sjeam, jedini put da sam u
tom pogledu bio osobito zabrinut; i tako sam pogledao i vidio da je jedna iskra zahvatila
postelju, pa sam uao i ugasio je kad je ve spalila povrinu veliine moje ake. No moja je
kua zauzimala tako sunan i zaklonjen poloaj, a krov joj je bio tako nizak te sam mogao
sebi priutiti da se vatra ugasi usred gotovo svakog zimskog dana.
U mome podrumu gnijezdile su se krtice, grickajui svaki trei krumpir te si ak i ondje

166

pravei topli leaj od struna preostalih od bukanja i omotnog papira; jer ak i najdivljije
ivotinje vole udobnost i toplinu kao i ovjek, i preivljavaju zimu samo zato to ih tako
pomno osiguravaju. Neki moji prijatelji govorili su kao da odlazim u umu s namjerom da se
smrznem. ivotinja sebi samo pravi leaj, koji grije svojim tijelom na zaklonjenom mjestu; no
ovjek, otkrivi vatru, zbije zrak u prostranoj odaji pa je zagrijava, umjesto da otme sebi
toplinu, i ini od nje svoju jazbinu po kojoj se moe kretati lien nezgrapnije odjee, odrava
svojevrsno ljeto usred zime, pomou prozora ak priputa svjetlo a svjetiljkom produljuje
dan. Tako za korak ili dva nadilazi nagon i priteuje neto vremena za umjetnost. Kad bih
due vrijeme bio izloen najeim zapusima itavo bi mi tijelo obamrlo, no kad bi se vratio
blagotvornom ozraju svoje kue ubrzo su mi se vraale snage i produljivao ivot. No i onaj
najraskonije okueni ima se malo ime diiti u tom pogledu, a ne trebamo se niti kinjiti
mozganjem o tome kako bi ljudski rod uskoro mogao biti zatrt. Niti njegova ivota bilo bi u
svakom trenutku lako presjei malo otrijim zapuhom sa sjevera. Vrijeme i dalje raunamo
prema Hladnim petcima i Velikim snjegovima; no malo hladniji petak ili vei snijeg okonao
bi ovjekovo postojanje na planetu.
Idue sam se zime utede radi koristio malom pei za kuhanje, budui da nisam bio vlasnik
ume; no ona nije vatru odravala tako dobro kao otvoreno ognjite. Kuhanje tada veinom
vie nije bilo poetski, nego puko kemijski proces. Uskoro e se, u ovo doba pei, zaboraviti
da smo neko pekli krumpire u pepelu, na indijanski nain. Pe nije samo zauzela prostor i
ispunila kuu mirisom nego je i sakrila vatru, i osjeao sam kao da sam izgubio druga. U
vatri uvijek moete vidjeti neko lice. Zagledan u nju naveer, radnik proiuje svoje misli
od ljake i zemljanosti to su ih one tijekom dana nagomilale. Ali ja vie nisam mogao sjediti
i gledati u vatru, a umjesne rijei pjesnikove vratile su mi se s novom snagom:
Nek nikad mi se, plamenu jarki, ne uskrati
Naklonost tvoja ivotna i bliska to me prati.
to doli nada mojih igda tako blistavo se vilo?
to je osim kobi moje u noima tako potonilo?
Zato izgnan si iz odaje, ispod ognjinog dima,
Ti to vazda ljubljen si i dobrodoao svima?
Bjee li postojanje tvoje odvie zakutno
Za obina nam ivota svjetlo, tako mutno?
Bjee li blistava, tajanstvena ti kaa
Srodna duama naim? Tajna odve snana?
Pa eto nas sad, na sigurnom rasporeeni

167

Uz ognjite gdje ne trepere vie tmasti ti sjeni,

Gdje vatra, ne streme viem, nit veseli niti tui,
Nego tekar grijanju nam udova slui;
Uz njenu hrpu sada, zbijenu i korisnu,
Sjesti mogu dananji i u postelju se stisnut,
Bez straha od utvara to iz prolosti dohodie
I s nama uz treptaj lui starog ognja govorie.(189)

168

BIVI STANOVNICI I ZIMSKI POSJETITELJI

Odolio sam veselim snjenim olujama i proveo razdragane zimske veeri uza svoje ognjite,
dok se snijeg vani divlje kovitlao te je ak i sovino hukanje utihnulo. Mnogo tjedana nisam u
etnjama sretao nikog osim onih to su povremeno dolazili nasjei drva i na saonicama ih
dovui u selo. No, prirodne sile pomogle su mi u utiranju puta kroz najdublji snijeg u umi,
jer kad bih jednom proao vjetar je nanosio hrastovo lie na moju stazu te bi se ono ondje i
zadralo i upijajui suneve zrake otopilo snijeg, pa je tako tvorilo suhu podlogu za moja
stopala, a usto mi je njihova tamna crta nou bila vodiem. Radi ljudskog drutva morao sam
dozivati bive stanovnike ovih uma. U sjeanju mnogih mojih sumjetana put pokraj kojega
stoji moja kua jo je odzvanjao smijehom i avrljanjem tih stanovnika, a uma s kojom
granii bijae ovdjeondje izbrazdana i istokana njihovim malim vrtovima i nastambama,
premda je on tada bio okruen umom mnogo vie nego danas. U mom bi pak sjeanju na
nekim mjestima borovi u isti mah zagrebali obje strane koije, a ene i djeca primorana ii
tim putem do Lincolna sami i pjeice inili su to u strahu te bi esto dobar dio puta pretrali.
Premda uglavnom tek skroman puteljak do susjednih sela ili staza za lugarevu zapregu,
neko je svojom raznolikou zabavljala putnika vie nego danas i dulje mu se zadravala u
pamenju. Ondje gdje se danas od sela do ume steru suha, otvorena polja, tada se prolazilo
javorovom movarom na temelju od balvana, iji ostaci nesumnjivo jo poivaju ispod
sadanje pranjave glavne ceste, od imanja Stratten, danas ubonice, do Bristers Hilla.
Istono od moga grahovita, preko puta ceste, ivio je Cato Ingraham, rob suca Duncana
Ingrahama, gospodina iz konkordskog sela, koji je svome robu sagradio kuu i dao mu
doputenje da ivi u voldenskoj umi Katon, ne Uticensis, nego Concordiensis.(190) Neki
kau da je bio gvinejski crnac. Nekolicina se jo sjea njegova komadia zemlje meu
orasima, koje je pustio da rastu dok ne ostari i zatreba ih; no na koncu ih se domogao mlai i
bjelji pekulant. I on, meutim, sada nastava jednako tijesnu kuu. Katonova napol uruena
podrumska jazbina jo postoji, ali malo tko za nju zna budui da je od putnika skrivena
niskom borova. Danas je ispunjena glatkim rujem (Rhus glabra) a i jedna od najranijih vrsta
zlatnice (Solidago stricta) ondje raste u izobilju.
Ovdje, uza sam ugao polja, jo blie naselju, imala je svoju kuicu obojena Zilpha, koja je tu
prela platno za mjetane te je voldenska uma odzvanjala njezinim reskim pjevom, jer imala
je glasan i prodoran glas. Naposljetku su joj, u ratu iz 1812., nastambu zapalili engleski
vojnici, uvjetno osloboeni zatvorenici, dok je izbivala, a izgorjeli su joj tada i maka, pas i

169

kokoi. Vodila je teak i pomalo neljudski ivot. Jedan se stari posjetitelj ovih uma prisjea
kako ju je jednog podneva, dok je prolazio kraj njezine kue, uo kako nad klokouim
loncem mrmlja sebi u bradu: Svi ste vi kosti, kosti! Meu hrastovim sam ibljem ondje
vidio opeke.
Niz cestu, s desne strane, na Bristers Hillu, ivio je Brister Freeman, priruan crnac,
neko rob velecijenjenog Cummingsa ondje gdje jo rastu jabuke to ih je Brister posadio
i njegovao; danas su to velika stara stabla, ali plod im je za moj ukus jo divlji i slian
jabukovai. Nema tome dugo to sam proitao njegov epitaf na starome groblju u Lincolnu,
pomalo na strani, uz neoznaene grobove nekih engleskih grenadira koji su pali u
povlaenju iz Concorda gdje je nazvan Sippio Brister a polagao je odreeno pravo na
ime Scipion Afriki(191) obojeni, kao da je promijenio boju. Natpis mi je takoer
izrazito naglaeno govorio kad je umro, to je bio tek neizravan nain da me obavijesti kako
je uope ivio. S njime je ivjela Fenda, njegova gostoljubiva supruga, koja je proricala
sudbinu, ali ljupko krupna, okrugla i crna, crnja od svakog eda noi, tamno nebesko
tijelo kakvo nikad prije i nikad poslije nije uzalo nad Concordom.
Jo dalje nizbrdo, slijeva, na staroj cesti u umi, nalaze se tragovi nekog gazdinstva obitelji
Stratten, iji je vonjak negda prekrivao cijeli obronak Bristers Hilla, ali su ga odavno
istisnuli smolasti borovi, izuzev nekoliko panjeva ije staro korijenje jo daje divlja debla
brojnome bujnom seoskom drveu.
Kad se jo pribliite gradiu, dolazite do Breedova posjeda, s druge strane puta na samom
rubu ume, zemljita znamenitog po psinama demona koji u staroj mitologiji nije izriito
imenovan, ali u naemu novoengleskom ivotu igra istaknutu i zapanjujuu ulogu te
zasluuje da mu se, kao i svakom mitolokom liku, jednog dana sroi ivotopis; koji isprva
dolazi preruen kao prijatelj ili najamnik, a onda orobi i pobije cijelu obitelj novoengleski
udak. No povijest jo ne smije ispripovijediti tragedije koje su se ovdje odigrale; neka
vrijeme tu posreduje te ih ublai i prida im stanovitu plavet. Ovdje je, prema krajnje nejasnoj
i dvojbenoj predaji, neko stajala krma, a uz nju zdenac koji je blaio putnikovo pie i
krijepio mu hata. Ovdje su ljudi pozdravljali jedni druge, razmjenjivali novosti pa nastavljali
svojim putem.
Breedova je koliba jo postojala prije samo desetak godina, iako ve dugo nenastanjena. Bila
je priblino veliine moje kolibe. Zapalili su je neki nestani momci jedne izborne veeri, ako
se ne varam. ivio sam tada na rubu sela i netom sam se izgubio u Davenantovu
Gondibertu,(192) one zime kad sam se muio s nekom uspavanou za koju, usput

170

kazano, nikad nisam znao da li je smatrati obiteljskom boljkom, budui da imam ujaka koji
zaspe brijui se te je nedjeljom primoran u podrumu istiti krumpire od klica kako bi se
odrao budnim i ispotovao dan Gospodnji, ili je posljedica pokuaja da proitam
Chalmersovu zbirku engleskog pjesnitva(193) bez preskakanja. Moji su Nervi(194) bili
uvelike svladani. Bijah netom utonuo u nju kad su zvona oglasila poar pa se u tom smjeru
zakotrljae vatrogasna kola, predvoena razvuenom skupinom mukaraca i djeaka, a ja
meu prvima jer bijah preskoio potok. Mislili smo da gori daleko na jugu, s onu stranu
ume mi koji smo ve gasili poare tagalj, trgovina, kua ili sve zajedno. To je
Bakerov tagalj, uskliknuo je jedan. To je Codmanov posjed, ustvrdio je drugi. A onda se
nad umom vinue nove iskre, kao da se uruio krov, pa smo svi povikali: Concorde, u
pomo! Kola su, pretovarena, suludom brzinom prohujala mimo nas, nosei moda, meu
ostalim, i agenta osiguravajueg drutva, koji je bio obvezan ii koliko god daleko; u
pozadini je pak uvijek iznova zvealo vatrogasno zvonce, polaganije i sigurnije, a zadnji su
od sviju, kao to se poslije aputalo, stigli oni koji su izazvali poar i digli uzbunu. I tako smo
nastavili kao pravi idealisti, odbacujui dokaze svojih osjetila, dok na jednoj okuci nismo
zauli praskanje i doista osjetili vrelinu vatre s druge strane zida te smo shvatili, avaj, da
smo tamo. Sama blizina vatre samo je ohladila na ar. Najprije smo mislili na nju isprazniti
baru, ali smo odluili pustiti je neka gori, toliko je uzela maha i nije bila vrijedna toga. I tako
smo stali oko naih kola, gurkali jedan drugoga, izraavali osjeaje doglasnicima ili tiim
glasom spominjali velike poare kojima je svjedoio svijet, ukljuujui Bascomovu trgovinu, i
meu sobom razmiljali kako smo, da smo s naim kablom stigli na vrijeme, mogli taj
posljednji i sveopi koji je zaprijetio pretvoriti u jo jedan potop. Napokon smo se povukli ne
uinivi nikakve tete vratili se snu i Gondibertu. No koliko je do Gondiberta, izuzeo bih
onaj odlomak iz predgovora o pameti kao barutu due ali veini ovjeanstva pamet je
nepoznata kao i Indijancima barut.
Sluilo se da sam tim putem preko polja hodao i sljedee noi, otprilike u isti sat, i zauvi
tiho jaukanje na istome mjestu pribliio sam mu se u tami i zatekao jedinoga meni poznatoga
lana te obitelji koji je preivio, batinika njenih vrlina i njenih poroka, jedinoga kojega je taj
pale zanimao, kako lei potrbuke, gleda preko podrumskog zida eravu koja je pod njim
jo tinjala i mrmlja sebi u bradu, kao to mu je obiaj. Radio je daleko u rijenoj dolini cijeli
dan i iskoristio prve trenutke koje je mogao nazvati svojima da posjeti dom svoga oca i svoje
mladosti. Zurio je u podrum naizmjence sa svih strana i motrita, vazda leei uza nj, kao da
je u njemu bilo neko blago kojega se sjeao, skriveno meu kamenjem, a nije bilo ama ba
nieg doli hrpe opeka i pepela. Sada, kad kue vie nije bilo, promatrao je ono to je od nje
ostalo. Umirivala ga je suut samoga mog prisustva te mi je pokazao, koliko je tama

171

doputala, mjesto gdje je bio pokriven zdenac koji, hvala nebesima, nikad ne bi mogao
izgorjeti; i dugo je tapkao oko zida da nae motku za izvlaenje vode koju njegov otac bijae
izdjeljao i postavio, napipavajui eljeznu kuku ili prsten za koji je o tei kraj bio privren
teret jedino za to se sada mogao uhvatiti ne bi li me uvjerio da to nije obian uteg.
Napipao sam ga te ga i dalje uoavam gotovo svakodnevno u svojim etnjama, jer o njemu
visi povijest jedne obitelji.
I opet, s lijeve strane, gdje se vide zdenac i grmlje jorgovana uza zid, na danas otvorenom
polju, ivjeli su Nutting i Le Grosse. No da se vratimo prema Lincolnu.
Dublje u umi od svih njih, tamo gdje se cesta najvema pribliava jezeru, naselio se grnar
Wyman, koji je opskrbljivao sumjetane zemljanim posuem i ostavio potomke da ga
naslijede. Nisu bili bogati svjetovnim dobrima, a zemlja im je uz preutni pristanak bila dana
doivotno; erif je esto uzalud dolazio onamo da ubere porez pa bi zaplijenio trijesku,
forme radi, kao to sam proitao u njegovim izvjetajima, budui da ondje nije bilo niega
ega bi se mogao domoi. Jednoga dana poetkom ljeta, dok sam kopao, ovjek koji je
prevozio grnarski teret na trnicu zaustavio je konja pred mojim poljem i upitao za Wymana
mlaeg. Odavno bijae od njega kupio grnarsko kolo i elio je znati to je s njime. O
grnarevoj glini i kolu itao sam u Svetom pismu, ali mi nikad nije palo na pamet da lonci
kojima se sluimo nisu do nas doli neokrhani iz onog doba ili da negdje ne rastu na drveu
kao tikve, i bilo mi je drago uti da se netko u mome susjedstvu uope bavi tako zemnim
umijeem.
Posljednji stanovnik ovih uma prije mene bio je Irac Hugh Quoil (ako sam mu ime napisao
dovoljno zavojito(195)), koji je obitavao na Wymanovu zemljitu; zvali su ga pukovnik Quoil.
Glasine su govorile da je bio vojnik kod Waterlooa. Da je poivio, bio bih ga nagnao da jo
jednom povede svoje bitke. Ovdje je radio kao kopa. Napoleon je otiao na Sv. Helenu,
Quoil je doao u voldensku umu. Sve to znam o njemu jest tragino. Bio je ovjek od
manira, kao netko tko je vidio svijeta, i kadar govoriti i uljuenije no to se moglo pratiti.
Usred ljeta nosio je ogrta, jer je patio od drhtavog bunila, a lice mu je bilo jarkocrvene boje.
Umro je na cesti u podnoju Bristers Hilla ubrzo nakon to sam doao u umu, pa ga nisam
upamtio kao susjeda. Prije no to mu je kua sruena, dok su je njegovi drugovi izbjegavali
kao zlokoban zamak, ja sam je obiao. Ondje je leala njegova stara odjea, zguvana od
uporabe kao da je on sam, na povienom leaju od dasaka. Na ognjitu je poivala njegova
slomljena lula, umjesto vra razlupanog na izvoru.(196) Potonji ne bi nikad mogao biti
simbolom njegove smrti, jer mi je priznao da nikad nije vidio Bristerovo vrelo, iako je uo za

172

nj; zaprljane karte, kraljevi kara, pika i herca, bijahu rasute na podu. Jedno crno pile to ga
izvritelj oporuke nije mogao uhvatiti, crno kao no i jednako tiho te nije ak ni kvocalo, u
oekivanju tete Lije i dalje je noilo u susjednoj prostoriji. U pozadini se nazirao obris vrta,
koji je bio zasaen ali zbog onih stranih napada drhtavice nije doivio prvo okopavanje,
premda je sada bilo doba etve. Bio je preplavljen ambrozijom i ikom koji mi je svim
plodovima prianjao za odjeu. Na stranjoj strani kue netom bijae rastegnuto svievo
krzno, trofej s njegova zadnjeg Waterlooa; no topla kapa i rukavice vie mu nee trebati.
Tek udubina u zemlji sada oznauje poloaj tih nastambi, sa zakopanim podrumskim
kamenjem, jagodama, malinama, kupinama, lijeskama i rujem koji ondje rastu na osunanoj
tratini; negdanji kut za dimnjak zauzima poneki smolasti bor ili kvrgavi hrast, a miomirisna
crna breza moda se njie na mjestu praga. Kadto je vidljiva udubina bunara, odakle se
neko cijedilo vrelo; sada je to trava, suha i bez suza; ili je kamenom ploom usaena
duboko pod zemlju, da bude otkrivena tek u dalekoj budunosti, kad ode i posljednji od toga
roda. Kako li to alostan in mora biti prekrivanje vrela! Podudaran s otvaranjem vrela
suza. Te podrumske udubine, nalik na naputene lisije brloge, stare jazbine, sve su to je
preostalo na mjestu gdje neko vladahu vreva i graja ljudskoga ivota, a u ovom ili onom
obliku i narjeju razglabalo se o sudbi, volji slobodnoj, znanju buduega.(197) No sve to
ja mogu nauiti od njihovih zakljuaka svodi se na to da su Cato i Brister ihali vunu, to je
pouno otprilike koliko i povijest znamenitijih filozofijskih kola.
ivahni jorgovan raste i dalje, cijeli narataj otkako nesta vrata, nadboja i prozorske daske,
rastvarajui svakog proljea miomirisne cvjetove to e ih ubrati zamiljeni putnik; neko
zasaen i njegovan djejim rukama, u dvorinim gredicama sada privijen uza zidove na
samotnim panjacima, uzmiui pred novonastajuim umama posljednji iz svoje loze,
jedini preivjeli iz te obitelji. Tmasta djeca nisu ni pomiljala da e se slabane mladice sa
samo dva svoja oka, koje su zabili u zemlju iza kue i svakodnevno zalijevali, takoer
ukorijeniti i nadivjeti njih, kuu koja ih je zasjenjivala, vrt i vonjak odrasloga ovjeka, i da
e ispotiha kazivati njihovu priu samotnom lutalici pola stoljea nakon to oni odrastu i
umru cvatui jednako lijepo i razdajui jednak miomiris kao i onoga prvog proljea.
Motrim njegove sveudilj njene, uglaene, vedre blijedoljubiaste boje.
No zato je to seoce, klica neeg veeg, propalo, dok se Concord i dalje dri? Zar nije bilo
prirodnih pogodnosti doista, povlastica vode? Da, dubokog jezera Waldena i svjeeg
Bristerova izvora povlastice da se iz njih otpijaju dugi i zdravi gutljaji, kojom su se dotini
koristili samo da razblae svoje pie. Bijae to openito edan rod. Nije li ovdje mogla cvasti

173

izrada koara, stajskih metli, rogoina, nije li moglo cvasti peenje kukuruza, predenje lana i
grnarstvo, pa bi divljina cvjetala poput rue a brojno potomstvo naslijedilo zemlju svojih
prea? Jalovo bi tlo barem bilo dokaz protiv izroenosti nizina. Avaj, koliko li malo spomen
na te ljudske stanovnike uveava ljepotu krajobraza! Moda e priroda jo jedanput
pokuati, sa mnom kao prvim naseljenikom, a moja kua podignuta prolog proljea bit e
najstarija u seocetu.
Nije mi poznato da je itko ikada gradio na mjestu to ga nastavam. Potedite me grada
sagraenog na mjestu starijega grada, ija su graa razvaline a vrtovi groblja. Tlo je ondje
izblijedjelo i zlosretno, a prije no to to postane nuno i sama zemlja bit e razorena. Uz
takva podsjeanja iznova sam napuio umu i uljuljkao se u san.
U to sam doba godine rijetko imao posjetitelja. Za najdubljeg se snijega po tjedan ili dva
nijedan lutalica nije odvaio prii mojoj kui, ali ja sam ivio udobno poput poljskog mia, ili
poput stoke i peradi koja je navodno dugo preivjela pod nanosima, pa i bez hrane; ili poput
obitelji onoga ranog doseljenika u gradiu Suttonu, u ovoj dravi, iju je kolibu za njegova
izbivanja potpuno prekrio veliki snijeg iz 1717., a neki ju je Indijanac otkrio samo
zahvaljujui rupi koju je u nanosu nainio ispuh dimnjaka pa je tako izbavio obitelj. Ali nije
bilo prijateljskog Indijanca koji bi se brinuo za mene; niti je trebao, jer je gazda bio kod
kue. Veliki snijeg! Kakvo je veselje uti za nj! Kad seljaci nisu svojim zapregama mogli
dospjeti do uma i movara, bili su primorani posjei sjenovita stabla ispred svojih kua, a
kad je kora bila tvra, sjekli su stabla u movarama na tri metra od tla, kao to se pokazalo
na proljee.
Za najdubljeg snijega, put kojim sam se sluio od glavne ceste do svoje kue, dug neto
manje od kilometra, mogao se prikazati krivudavom istokanom crtom, s velikim razmacima
izmeu toaka. Tijekom jednog tjedna mirnog vremena pravio sam tono isti broj koraka iste
duine, u dolasku i odlasku, koraajui smotreno i odmjereno poput estila po vlastitome
dubokom tragu na takvu nas rutinu svodi zima no on je esto bio ispunjen plavetnilom
neba. Nikakvo se vrijeme, meutim, nije kobno uplelo u moje etnje, bolje kazano moje
izlaske, jer sam esto gazio po petnaest kilometara kroz najdublji snijeg da se sastanem s
nekom bukvom, utom brezom ili starim poznanikom meu borovima; kad su led i snijeg, od
kojih bi im udovi klonuli a vrhovi se otrili, pretvarali borove u jele; gacao sam do vrhova
najviih bregova kad je snijeg na ravnome bio dubok pola metra i stresao sa svakim korakom
novu snjenu oluju s glave; ili sam katkad onamo puzao i teturao na sve etiri kad su se lovci
ve bili zaputili u zimovalita. Jednog sam se poslijepodneva razonodio promatranjem sive

174

sove (Strix nebulosa) koja je usred bijela dana sjedila na donjim osuenim udovima jednog
bijelog bora, blizu debla, dok sam ja stajao na pet metara od nje. Mogla me uti kad bih se
pomaknuo i zakripao nogama u snijegu, ali me nije jasno vidjela. Kad bih bio najglasniji
istegnula bi vrat, nakostrijeila vratno perje i razrogaila oi; no kapci bi joj ubrzo ponovno
pali te bi stala drijemati. I sm sam osjetio sanjivost nakon to sam je promatrao pola sata
dok je tako sjedila poluzatvorenih oiju, poput make, ta krilata makina sestra. Kapke joj je
razdvajao tek uzak procjep, kojim je odravala poluotoan odnos sa mnom; tako je, napol
zatvorenih oiju, gledala iz zemlje snova i teila dokuiti mene, mutan predmet ili mrlju koja
joj je remetila vizije. Naposljetku bi se, na neki glasniji zvuk ili moje primicanje, tromo
okrenula na preki, kao razdraena to joj prekidam snove; a kad se vinula i zaleprala kroz
borove, raskrilivi se do nesluenih irina, nisam od njezinih krila uo ni najslabiji zvuk.
Tako je, voena meu borovim granjem istananim osjeajem za njihovu blizinu prije negoli
vidom, tako rei napipavajui svoj sumrani put osjetljivim krilima, nala novo lijegalo na
kojemu e moi na miru iekivati svitanje svoga dana.
Dok sam hodao dugim nasipom podignutim kroz livade radi pruge, susretao sam se s
brojnim vihornim i tipavim vjetrovima, jer oni se nigdje nisu mogli slobodnije igrati; a kad
bi me mraz udario po jednom obrazu, poganin kakav sam bio, ja sam mu okretao drugi.
Mnogo bolje nije bilo ni na kolnom putu od Bristers Hilla. Jer i dalje sam, poput
prijateljskog Indijanca, u naselje dolazio kad je sav sadraj irokih otvorenih polja bio
nagomilan izmeu zidova voldenske ceste, a dostajalo je pola sata da izbrie tragove
posljednjeg putnika. Na povratku bi se pak ve stvorili novi nanosi kroz koje sam glavinjao,
na mjestima gdje je revni sjeverozapadnjak nataloio prhki snijeg oko otrog ugla na cesti te
se nije mogao vidjeti ni zeji trag, ak ni njeni, sitni otisak poljskog mia. Pa ipak, ak i
usred zime, rijetko bi mi se dogodilo da ne naem neku toplu movaru s izvorima gdje su
trava i smrdljivi kupus i dalje nicali u vjenom zelenilu, a povremeno i pokoja otpornija ptica
iekivala povratak proljea.
Ponekad, usprkos snijegu, dok sam se uveer vraao iz etnje, preao bih preko dubokih
tragova nekog drvosjee koji su vodili od mojih vrata i naao na ognjitu hrpu iverja, a kua
bi mi bila ispunjena vonjem njegove lule. Ili bih u nedjeljno poslijepodne, ako bi se sluilo da
sam kod kue, zauo kripanje snijega izazvano koraanjem pronicava seljaka, koji je
izdaleka u umi traio moju kuu da bi proavrljao; jedan od malobrojnih iz njegova zvanja
koji su ljudi na svojoj zemlji; koji je na sebe navlaio haljetak umjesto profesorske toge i
bio jednako spreman izvui pouku iz crkve ili drave kao i dovui teret gnojiva iz svoga
dvorita. Razgovarali smo o grubim i jednostavnim vremenima, kada su ljudi sjedili oko

175

velikih vatri po hladnu, krepkom vremenu, bistrih glava; kad bi uzmanjkalo drugih
poslastica, iskuavali smo zube na brojnim orasima to su ih mudre vjeverice odavno
ostavile, jer oni koji imaju najdeblju ljusku obino su prazni.
Onaj koji je do moje kolibe dolazio iz najvee daljine, kroz najdublji snijeg i zloguke oluje,
bio je jedan pjesnik.(198) Seljak, lovac, vojnik, izvjeta, ak i filozof, moe se zastraiti; ali
nita ne moe odvratiti pjesnika, jer njega vodi ista ljubav. Tko moe predvidjeti njegove
dolaske i odlaske? Njegov posao poziva ga napolje u svako doba, ak i dok lijenici spavaju.
Ta je kuica zbog nas odzvanjala neobuzdanim veseljem i odjekivala mrmorom brojnih
trezvenih razgovora, kojima smo tada dolini Waldena nadoknaivali sve one duge tiine.
Broadway je u usporedbi s njom bio spokojan i pust. U prikladnim razmacima zaule bi se
pravilne salve smijeha, koje su se mogle nehajno povezati s posljednjom ili nadolazeom
alom. Mnoge smo nove novcate teorije o ivotu skovali uz oskudan obrok zobene kae,
koja je prednosti druevnosti spajala s bistrom glavom kakvu zahtijeva filozofija.
Ne smijem zaboraviti da sam tijekom svoje posljednje zime uz jezero imao jo jednog
dobrodologa gosta, koji je jednom prigodom doao kroz selo, kroz snijeg, kiu i tamu, dok
nije ugledao moju svjetiljku kroz drvee, te je sa mnom podijelio vie dugih zimskih
veeri.(199) Jedan od posljednjih filozofa Connecticut ga je dao svijetu najprije je
prodavao svoju robu, a potom, kao to tvrdi, svoj mozak. Njega razdaje i dalje, sokolei Boga
i posramljujui ovjeka, raajui od plodova samo mozgom, kao orah jezgrom. Drim da je
zacijelo ovjek od najvee vjere meu svima ivuima. Njegove rijei i stav vazda
pretpostavljaju stanje stvari bolje od onoga s kojim su drugi ljudi upoznati, i bit e posljednji
koji e se razoarati kako doba budu protjecala. Trenutano nema sree. No premda je sada
razmjerno zanemaren, kada doe njegov as, zakoni to ih veina ne sluti stupit e na snagu
te e glave obitelji i vladari k njemu dolaziti po savjet.
Slijep li je tko ne vidi vedrinu!(200)
Istinski prijatelj ovjekov; gotovo jedini prijatelj ljudskoga napretka. Stari Smrtnik,(201)
radije kaimo Besmrtnik, koji s neiscrpnim strpljenjem i vjerom objelodanjuje sliku i priliku
urezanu u tijela ljudi, Boga kojemu su oni tek izoblieni i nahereni spomenici. Gostoljubivim
umom prigrljuje on djecu, prosjake, bezumnike i uenjake te prihvaa misao sviju njih,
obino joj dodajui stanovitu irinu i otmjenost. Drim da bi na glavnoj cesti svijeta trebao
drati karavanseraj, gdje bi mogli konaiti filozofi svih nacija, a na njegovu natpisu trebalo
bi stajati: Ugoujemo ovjeka, ali ne i njegovu ivotinju. Uite vi to imate dokolice i
spokojna duha, koji predano tragate za ispravnim putem. Od svih ljudi koje poznajem on je

176

valjda najzdravijega razuma i ima najmanje muica; isti je juer i sutra. Odavna smo
tumarali i razgovarali te doista ostavljali svijet za sobom; jer on se nije obvezao nijednoj
njegovoj ustanovi, slobodna roda, ingenuus. Kamo god bismo krenuli, nebo i zemlja kao da
bi se sreli, jer on je uzvisivao ljepotu krajolika. ovjek u plavom ruhu, kojemu je najdoliniji
krov nebeski svod to zrcali njegovu vedrinu. Ne vidim kako bi ikada mogao umrijeti;
priroda ga sebi ne moe uskratiti.
Kad bismo obojica valjano posuili neto misaonih daica, sjeli bismo i djeljali ih,
iskuavajui svoje noeve i divei se svijetloukastim vlaknima tikvastoga bora. Gacali smo
tako obzirno i predano, ili pak veslali tako lagano te se ribe misli nisu plaile struje niti
pribojavale ribia na obali, nego su dostojanstveno dolazile i odlazile, nalik na oblake to
lebde zapadnim nebom i sedefne pahulje to ondje katkad nastanu pa se rastope. Ondje smo
radili, prepravljajui mitologiju, zaokruujui tu i tamo neku legendu i gradei u zraku kule
za koje zemlja nije pruala dostojan temelj. Veliki Promatra! Veliki Iekivatelj! Razgovor s
njime bio je novoengleska pria iz Tisuu i jedne noi. Ah, mi, pustinjak i filozof, kao i stari
naseljenik o kojemu sam govorio nas trojica vodili smo razgovore od kojih se moja
kuica rastezala i potresala; ne usuujem se rei koliko je funti teine bilo povrh
atmosferskog tlaka po svakom krunom centimetru; rastvarali su je po avovima koje je
naknadno valjalo zapuiti gomilom gluposti kako bi se zaustavilo curenje; no ja sam ve
imao dovoljno takove raeljane kuine.
Bio je tu jo jedan(202) s kojim sam proveo ispunjene trenutke za dugo pamenje, u
njegovoj kui u selu, i koji je s vremena na vrijeme navraao k meni; no drugog drutva
ondje nisam imao.
I ondje sam, kao i svugdje, katkad oekivao Posjetitelja koji nikad ne dolazi. Vinupurna
kae: Kuedomainu valja uveer ostati u svome dvoritu koliko je potrebno da se pomuze
krava, ili dulje ako mu je po volji, da prieka dolazak kakva gosta. esto sam ispunjavao tu
dunost gostoprimstva, ekao dovoljno da se pomuze cijelo stado krava, ali nisam vidio
ovjeka da se pribliava iz grada.

177

ZIMSKE IVOTINJE

Kad su se vrsto zamrznula, jezera su otvorila ne samo nove i krae putove prema mnogim
tokama nego i nove poglede s povrine na poznat krajolik u njihovoj okolini. Dok sam
prelazio Flintovo jezero nakon to ga je prekrio snijeg, premda bijah esto veslao i klizao po
njemu, nadavalo mi se ono tako neoekivano irokim i udnovatim te sam mogao pomisliti
jedino na Baffinov zaljev.(203) Linkolnska brda uzdizala su se oko mene na rubovima
snjene ravnice, a nisam se sjeao da sam ikad prije na njoj stajao; ribari pak, na
neodredivoj udaljenosti s druge strane leda, polako su se kretali s vukolikim psima i doimali
se poput lovaca na tuljane ili Eskima, ili se za maglovita vremena pomaljali slini
bajoslovnim stvorenjima, i nisam znao jesu li to divovi ili patuljci. Iao sam onuda kad sam
uveer odlazio drati predavanja u Lincoln, ne putujui od svoje kolibe do predavaonice
nikakvom stazom i ne prolazei ni uz kakvu kuu. Na Gujem jezeru, koje mi je bilo na
putu, ivjela je kolonija bizama koji su svoje nastambe podigli visoko iznad leda, premda za
svoga prelaska nisam mogao vidjeti nijednog. Walden, budui kao i ostala jezera obino bez
snijega, ili tek s plitkim i isprekidanim nanosima, bio je moje dvorite, gdje sam mogao
slobodno hodati kad je snijeg drugdje bio na ravnom vie od pola metra dubok a mjetani
bijahu ogranieni na svoje ulice. Ondje sam, daleko od seoske ulice i, osim u veoma dugim
razmacima, zvonjave praporaca, klizio i klizao se, kao po nekom prostranom, dobro
utabanom oboru za losove, zakriljenom hrastovom umom i dostojanstvenim borovima
povijenim pod snijegom i naikanim sigama.
Od zvukova za zimskih noi, a esto i zimskih dana, uo sam nevoljno ali milozvuno
glasanje sove hukalice iz beskrajne daljine; zvuk kakav bi ispustila smrznuta zemlja da je
takne prikladna trzalica, lingua vernacula(204) voldenske ume, koji mi je najposlije postao
sasvim poznat, iako nikad nisam vidio tu pticu dok ga je proizvodila. Rijetko bih u zimsku
veer otvorio vrata a da je nisam uo: hu hu hu, hure hu, zazvualo bi zvonko, a prva tri
sloga bijahu naglaena priblino kao hau de du,(205) ili kadto samo hu hu. Jedne noi
poetkom zime, prije no to se jezero zamrznulo, oko devet sati, prenuo me glasan zov
gusaka, a kad sam doao do vrata zauo sam zvuk njihovih krila slian oluji u umi dok su
nisko prelijetale moju kuu. Prele su jezero prema Fair Havenu, kao da ih je moje svjetlo
odvratilo od slijetanja, dok je njihov predvodnik sve vrijeme dozivao u pravilnom taktu.
Odjednom je neka nepogreivo prepoznatljiva uara u mojoj neposrednoj blizini,
najhrapavijim i najjezivijim glasom to sam ga ikad uo od bilo kojega umskog stanovnika,

178

stala u pravilnim razmacima odgovarati guski, kao da je bila odluna raskrinkati i osramotiti
tog uljeza iz Hudsonova zaljeva pokazujui vei opseg i jainu glasa jednog uroenika te ga
odhukati s konkordskog obzora. to eli postii uzbunjujui ovu utvrdu u to doba noi
posveeno meni? Misli li da me u takav sat igda zatjeu u drijemeu i da nemam plua i
grlo kao i ti? Bu-hu, bu-hu, bu-hu! Bilo je to jedno od najpotresnijih nesuglasja koja sam ikad
uo. Pa ipak, ako ste imali sluha, bilo je u njemu elemenata suglasja kakvo ove ravnice nikad
nisu vidjele ni ule.(206)
uo sam i hripanje leda na jezeru, moga velikog sulonika u tom dijelu Concorda, kao da je
bio nemiran na svome leaju pa bi se rado okrenuo, muen nadutou i runim snima; ili bi
me probudilo pucketanje tla pod mrazom, kao da je netko dotjerao zapregu pred moja vrata,
a ujutro bih u zemlji zatekao pukotinu dugu pola kilometra i centimetar iroku.
Ponekad bih uo lisice kako tumaraju po snjenoj kori, za noi obasjanih mjeseinom, u
potrazi za jarebicom ili drugom divljai, tekui hrapavo i demonski poput umskih pasa,
kao da ih mori neka tjeskoba ili se tee izraziti, streme svjetlu ili tome da smjesta postanu
psima pa slobodno tre ulicama; jer uzmemo li u obzir protekle vjekove, nije li mogue da i
meu zvijerima traje neka civilizacija kao i meu ljudima? Doimale su me se poput
zakrljalih ljudi u jazbinama, jo u obrambenom stavu, koji iekuju svoju preobrazbu.
Ponekad bi neka dola do moga prozora, privuena svjetlom, lanula na mene lisiju kletvu pa
se povukla.
U zoru me obino budila crvena vjeverica (Sciurus Hudsonius) jurcajui preko krova, uz i
niza zidove kue, kao da je u tu svrhu poslana iz ume. Tijekom zime izbacio sam na snijeg
uz vrata pola buela klipova slatkoga kukuruza koji nije dozrio, pa sam se zabavljao
promatrajui kretnje raznih ivotinja koje je to domamilo. U sumrak i nou dolazili su zeevi
i dosita se najedali. Crvene su vjeverice povazdan dolazile i odlazile te me naveliko
zabavljale svojim manevrima. Jedna bi se isprva oprezno pribliila kroz hrastik, na mahove i
trzaje pretravajui snjenu koru kao list otpuhan vjetrom, sad nekoliko koraka u ovom
smjeru, udesnom brzinom i uz silno rasipanje energije, nepojmljivo hitajui tim svojim
noicama, kao da je u pitanju oklada, sad jednako toliko koraka u onom smjeru, ali nikad ne
bi odjedanput prevalila vie od tri metra; onda bi pak najednom zastala, uz smijean izraz i
niim izazvan salto, kao da su sve oi svemira uprte u nju jer sve vjeveriine kretnje, ak i
u najsamotnijim zakucima ume, podrazumijevaju gledatelje kao i djevojin ples tratei
vie vremena na otezanje i obaziranje nego to bi joj dostajalo da prijee itavu razdaljinu
nikada nijednu nisam vidio da hoda i onda bi se iznebuha, dok si rekao britva, nala na

179

vrhu mladog bora, navijajui svoj sat i grdei sve zamiljene gledatelje, razgovarajui sama
sa sobom i s itavim univerzumom u isti mah nikad zbog nekog meni uoljivog, a slutim ni
njoj poznatog razloga. Naposljetku bi stigla do kukuruza, odabrala pogodan klip, strugnula
na isti onaj kolebljivi izlomljeni nain do najvie klade na mojoj hrpi, pred prozorom, odakle
me gledala u lice i gdje je sjedila satima, s vremena na vrijeme se opskrbljujui novim
klipom, isprva halapljivo grickajui i razbacujui dopola oglodane klipove, dok ne bi postala
izbirljivija pa se stala poigravati hranom, kuajui samo jezgru zrna te bi joj klip, koji je
jednom apom drala u ravnotei na kladi, skliznuo iz nehajna stiska i pao na tlo, da bi ga
onda promotrila smijeno nesigurna izraza, kanda sumnja da je iv, neodluna da li da ga
opet dohvati ili uzme drugi i udalji se; sad je razmiljala o vjetru, sad oslukivala ega ima u
vjetru. I tako bi mala bestidnica protratila brojne klipove u jedno prijepodne, dok se na
koncu, zgrabivi neki dui i punaniji, znatno vei od nje same, koji je vjeto odravala u
ravnotei, ne bi s njim zaputila u umu, poput tigra s bivolom, istom cik-cak linijom i uz
este stanke, probijajui se s njime kao da joj je preteak i padajui sve vrijeme, poprijeko
izmeu okomice i vodoravnice, odluna da stvar po svaku cijenu provede do kraja
nevieno lakomisleno i hirovito bie i tako bi s njime stigla do svoga stanita, moda ga
odnijela navrh bora dvjesto ili tristo metara udaljenog, a ja bih poslije nalazio klipove rasute
po umi u raznim smjerovima.
Napokon stiu i ojke, ije se neskladno kretanje ulo odavno dok su se oprezno primicale s
daljine od dvjesto metara, koje kradom i potajno lepraju od stabla do stabla, sve blie i
blie, te pobiru zrnje to su ga vjeverice ispustile. Potom, sjedei na grani smolastog bora, u
urbi pokuavaju progutati zrno koje je preveliko za njihovo grlo i gui ih; nakon velikog
truda ga povrate pa provedu sat vremena u nastojanju da ga opetovanim udarcima kljunom
raskole. Bijahu one bjelodane kradljivice i nisam ih osobito potovao; vjeverice, meutim,
premda isprva plahe, davale su se na posao kao da uzimaju ono to je njihovo.
U meuvremenu su u jatima dolazile i sjenice koje su, pobirui mrvice to su ispale
vjevericama, odlijetale do najblie granice, stavljale ih pod kande pa tukle po njima svojim
malim kljunovima, kao da je u kori nekakav kukac, dok ih ne bi dovoljno stanjile za svoje
uzano grlo. Malo jato tih sjenica dolazilo je svakodnevno probrati objed iz moje hrpe drva ili
mrvica do mojih vrata, uz slabano treperavo, uketavo glasanje, slino zveckanju mosura u
travi, ili pak uz ivahno dej-dej-dej, ili rjee, za dana koji su mirisali na proljee, titravo
ljetno fi-bi iz smjera ume. Bijahu se toliko udomaile te je na kraju jedna sletjela na
naramak drva to sam ga unosio u kuu i stala bez straha kljucati po pruu. Jednom, dok
sam kopao u seoskom vrtu, na rame mi je naas sletio vrabac, i osjetio sam da sam tom

180

okolnou odlikovan vema no bilo kakvom moebitnom epoletom. Vjeverice su se

naposljetku takoer prilino udomaile pa bi mi povremeno koraknule na cipelu kad im je
preko nje vodio najkrai put.
Dok tlo jo nije bilo sasvim prekriveno, i onda opet potkraj zime, kad bi se snijeg na obronku
s moje june strane i oko moje hrpe drva otopio, iz ume su ujutro i naveer onamo dolazile
jarebice da se hrane. Kuda god hodali umom, uz lepet krila otprhne jarebica, otresajui
snijeg sa suhog lia i granica u visini, koji se na sunevim zrakama prosijava poput zlatnog
praha; jer ta se hrabra ptica ne da uplaiti zimom. esto je prekriju nanosi a, kao to kau,
katkad se u letu zarine u meki snijeg, gdje ostane skrivena dan ili dva. Znao sam ih
prepasti i na istini, gdje su u sumrak dolazile iz ume da cijepe divlje jabuke. Doi e
redovito svake veeri na odreena stabla, gdje ih vreba lukavi lovac, to nanosi nemalu tetu
udaljenim vonjacima uz umu. U svakom sluaju, drago mi je da se jarebica najeda. Ona je
ptica prirode sme koja ivi o pupoljcima i posnom pilu.
Za mranih zimskih jutara, ili kratkih zimskih poslijepodneva, uo bih katkad opor pasa
kako tumara itavom umom uz lave i tektanje, nemoan odoljeti lovakom nagonu, a u
razmacima zvuk lovakog roga, koji je dokazivao da je iza njih ovjek. uma ponovno
odzvanja, pa ipak nijedna lisica ne izlijee na otvorenu povrinu jezera, niti pratei opor
proganja svog Akteona.(207) A uveer moda ugledam lovce kako se vraaju s jednim
jedinim lisijim repom kao trofejem to im se vue za saonicama i trae konaite. Kau mi
da bi lisica, kad bi ostala u krilu smrznute zemlje, bila sigurna, a da je, kad bi trala samo
ravno, nijedan lisiar ne bi mogao sustii; no ostavivi svoje gonie daleko za sobom, ona se
zaustavlja radi odmora i oslukuje dok se ne pojave, a kada tri, kruno se vraa svojim
starim leglima, gdje je lovci iekuju. Ponekad e, meutim, pretrati desetke metara po
zidu pa odskoiti daleko na jednu stranu, a ini se da zna kako voda ne zadrava njezin
miris. Neki mi je lovac rekao da je jednom vidio kako lisica koju su progonili psi izbija na
Walden dok je led bio prekriven plitkim mlakama, pretrava dio pa se vraa na istu obalu.
Psi su odavno stigli, ali su ondje izgubili miris. Gdjekad bi opor koji je lovio sm proao kraj
mojih vrata i stao optravati kuu tekui i lajui, kao da ih je neka mahnitost spopala, tako
da ih nita nije moglo odvratiti od hajke. Oni tako krue dok ne nabasaju na skoranji trag
lisice, jer mudar e se pas goni radi toga okaniti svega drugog. Jednog je dana do moje
kolibe doao neki svat iz Lexingtona da se raspita za svoga psa koji je daleko odmakao te ve
tjedan dana lovi sam. No bojim se da ga nita od svega to sam mu kazao nije prosvijetlilo,
jer me svaki put kad bih mu pokuao odgovoriti na pitanja prekinuo upitom: to vi ovdje
radite? Izgubio je psa, ali je naao ovjeka.

181

Jedan stari lovac opora jezika, koji se jednom godinje, kad je voda bila najtoplija, dolazio
kupati u Walden, pa bi tom prigodom navratio k meni, ispripovijedao mi je kako je prije
mnogo godina jednog poslijepodneva uzeo puku i krenuo u krstarenje voldenskom umom, i
dok je hodao cestom prema Waylandu, zauo je glasanje lovakih pasa koji su se pribliavali,
i nije prolo dugo a jedna je lisica doskoila preko zida na cestu i brzinom misli preskoila
drugi zid te umaknula, tako da je njegov hitri metak nije ni okrznuo. Malo zatim stigla je
stara kuja s troje tenadi, u jeku hajke, lovei za svoj raun, i ponovno ieznula u umi.
Kasno istog poslijepodneva, dok se odmarao u gustoj umi juno od Waldena, zauo je
glasanje pasa, daleko u smjeru Fair Havena, koji su i dalje gonili lisicu; i ili su dalje, njihov
lave od kojega je odjekivala cijela uma uo se sve blie i blie, sad iz Well-Meadowa, sad s
Bakerove farme. Dugo je mirno stajao i sluao njihovu glazbu, tako milozvunu lovevom
uhu, kad se odjedared pojavila lisica, laganim korakom, iji je zvuk prikrivalo suuesniko
utanje lia, krivudajui veliajnim proredima, hitro, spokojno i ustrajno, ostavljajui
progonitelje za sobom; da bi, skoivi na stijenu usred ume, uspravno sjela i stala
oslukivati, leima okrenuta lovcu. Ovome je samilost naas zadrala ruku, ali to je
raspoloenje bilo kratka vijeka, i brzinom kojom jedna misao moe smijeniti drugu nanianio
je i bang! Lisica se skotrljala niza stijenu i ostala leati mrtva na tlu. Lovac je ostao na
svome mjestu i oslukivao pse. Oni su se sveudilj primicali, i uma u blizini sad je kroza sve
svoje prorede odjekivala njihovim demonskim laveom. Na koncu se promolila stara kuja, s
njukom uz tlo, kljocajui zubima po zraku kao opsjednuta, i potrala pravo prema stijeni;
no nazrevi mrtvu lisicu odjednom je obustavila hajku, kao da je zanijemila od prepasti, i
samo ju je utke obilazila; jedan za drugim stigli su njeni tenci i, kao i njihova majka,
zamuknuli pred tajnom. Lovac je tada iskoraio i stupio sred njih, i tajna je bila rijeena.
ekali su u tiini dok je on derao lisicu, potom neko vrijeme slijedili rep i najzad se vratili u
umu. Te je veeri neki gospodin iz Westona doao u brvnaru konkordskoga lovca da se
raspita za svoje pse i rekao da su prije tjedan dana krenuli iz vestonske ume u samostalan
lov. Konkordski lovac mu je rekao to je znao i ponudio mu krzno; onaj je meutim to odbio i
otiao. Te noi nije naao pse, ali je sutradan doznao da su preli rijeku i prenoili na nekom
imanju, odakle su, dobro se najevi, krenuli rano ujutro.
Lovac koji mi je to ispripovijedao sjeao se stanovitog Sama Nuttinga, koji je lovio medvjede
na grebenima Fair Havena i u Concordu razmjenjivao njihova krzna za rum te mu je ak
rekao da je ondje vidio losa. Nutting je imao uvenog psa lisiara po imenu Burgoyne(208)
on ga je izgovarao Bjudin kojega je moj sugovornik posuivao. U Poslovnoj knjizi
jednog starog trgovca iz toga gradia, koji je takoer bio kapetan, gradski biljenik i
zastupnik, nalazim sljedeu stavku: 18. sijenja 1742./3., Johnu Melvenu na veresiju 1 siva

182

lisica 0-2-3; danas ih ovdje vie nema; a u glavnoj knjizi, 7. veljae 1743., Hezekiji Strattonu
za 1/2 majeg krzna 0-1-4 1/2; krzna divlje make, dakako, jer Stratton je bio narednik u
starom ratu protiv Francuza i ne bi stekao glas da je lovio manje plemenitu divlja. Priznanje
se dobiva i za jelenja krzna, a ona su se prodavala svakodnevno. Jedan ovjek jo uva
rogove posljednjeg jelena ubijenog u ovom kraju, a drugi mi je iznio pojedinosti toga lova, u
kojemu je sudjelovao i njegov ujak. Lovci bijahu ovdje neko brojna i vesela druina. Dobro
se sjeam jednog mravog Nimroda(209) koji bi dohvatio list uz cestu i, ako me pamenje
slui, na njemu odsvirao napjev vema neobuzdan i milozvuan od bilo kakva lovakog roga.
U pono, kad je bilo mjeseine, ponekad sam na svojoj stazi sretao lovake pse koji su se
uljali umom te bi mi se skrili s puta, kao da se plae, i tiho stajali u grmlju dok ne bih
proao.
Vjeverice i divlji mievi prepirali su se zbog moje zalihe oraha. Oko moje kue bilo je na
desetke smolastih borova, od tri do deset centimetara u promjeru, koje su prethodne zime
izgrizli mievi bijae to za njih polarna zima, jer je snijeg bio trajan i dubok te su bili
primorani u svoju hranu umijeati velik udio borove kore. Poetkom ljeta ta su stabla bila
iva i naoigled su bujala, pa su mnoga narasla i po trideset centimetara, premda posve
ogoljena; nakon jo jedne zime, meutim, takva bi bez iznimke usahnula. Neobino je da je
jednom miu tako mogue objedovati cijelo borovo stablo te ga gloe uokolo umjesto goredolje; no moda je to i nuno da bi se prorijedila ta stabla, sklona gustom rastu.
Zeevi (Lepus Americanus) bijahu silno udomaeni. Jedan je cijele zime imao brlog ispod
moje kue, odvojen od mene jedino podom, i svakog me jutra prenuo naglim odlaskom kad
bih se ja poeo micati tum, tum, tum, udarao je u urbi o podne grede. U suton su se
okupljali pred vratima da grickaju krumpirove kore koje sam bacio van, a bojom su bili tako
slini zemlji da ih je, dok su mirovali, jedva bilo mogue razaznati. Katkad bih u sumrak
naizmjence gubio iz vida pa opet ugledao jednoga kako nepomino sjedi pod mojim
prozorom. Kad bih uveer otvorio vrata, razbjeali bi se skviei i poskakujui. Izbliza su u
meni pobuivali tek samilost. Jedne veeri jedan je sjeo do vrata na dva koraka od mene,
isprva drhturei od straha, no nespreman pomaknuti se; majuno bie, mravo i koato,
upavih uiju i otrog nosa, oskudnog repa i tanahnih apa. Izgledao je kao da priroda vie
ne nosi soj plemenitije krvi, ve je na izmaku snaga. Njegove krupne oi doimale su se
mladoliko i nezdravo, gotovo kao da pati od vodene bolesti. Koraknuo sam, kad gle, odjurio
je gipkim skokom preko snijene kore, isteui tijelo i udove u ljupku duinu, i ubrzo se
izmeu mene i njega nala uma neobuzdana, slobodna divlja to potvruje svoju

183

krepkost i dostojanstvo prirode. Njegova vitkost nije bila bez razloga. Takva je dakle bila
njegova narav. (Lepus, levipes, lakonogi, dre neki.)
to je neki kraj bez kunia i jarebica? Oni su meu najjednostavnijim i najuroenijim
ivotinjskim biima; drevne i asne porodice poznate starini kao i dananjim vremenima; iste
boje i od iste tvari kao i priroda, najprisnije zdruene s liem i tlom i jedna s drugom; ili
su krilate ili nogate. Kad izleti kakav kuni ili jarebica jedva da ste vidjeli divljega stvora, tek
prirodnog, kojega valja oekivati koliko i umor lia. Jarebica i kuni zasigurno e se i dalje
mnoiti, kao pravi starosjedioci ovoga tla, bez obzira na sve prevrate. Ako posijeku umu,
izdanci i grmovi koji niknu pruaju im skrovite i oni postaju brojniji no ikad. Zacijelo je
bijedna zemlja koja ne uzdrava zeca. Nae ume vrve obojima, i oko svake movare mogu
se vidjeti jarebica ili zec u hodu, okrueni ogradama od granica i zamkama od konjske
strune nad kojima bdije neki kravar.

184

JEZERO ZIMI

Nakon jedne mirne zimske noi probudio sam se s dojmom da mi je postavljeno neko pitanje,
na koje sam se u snu uzalud trudio odgovoriti: to kako kada gdje? Ali svitala je
priroda, u kojoj ive sva stvorenja, zagledala se kroz moje iroke prozore vedra i zadovoljna
lica, bez pitanja na svojim usnama. Probudio sam se s odgovorenim pitanjem, svjestan
prirode i danjega svjetla. Duboki snijeg na zemlji istokanoj mladim borovima i sam obronak
brijega na kojemu je smjetena moja kua kao da su govorili: naprijed! Priroda ne postavlja
pitanja i ne odgovara ni na jedno to ga postavljamo mi smrtnici. Ona je svoju odluku
donijela odavno. Kraljeviu, oi nam udivljeno motre i prenose dui udesan i arolik prizor
ovoga svijeta. No nesumnjivo zastire dio ove velebne tvorevine, ali stie dan koji nam
razotkriva to sjajno djelo to se prostire od zemlje pa sve do eterinih ravni.(210)
Potom na svoj jutarnji posao. Najprije uzimam sjekiru i vedro pa kreem u potragu za
vodom, ako to nije tek san. Nakon hladne i snjene noi potrebne su ralje da bi je se nalo.
Svake zime tekua i treperava povrina jezera, koja je bila tako osjetljiva na svaki dah te je
zrcalila svako svjetlo i sjenu, postaje kruta do dubine od trideset centimetara ili pola metra,
tako da izdrava i najtee zaprege, a i snijeg ga prekrije do moebit iste visine pa se ne moe
razlikovati od bilo kakva ravnog polja. Poput svizaca na okolnim bregovima, ono sklopi vjee
i usne na tri ili vie mjeseci. Stojei na snijegom prekrivenoj ravnici, kao na panjaku meu
brdima, najprije se probijam kroz dva pedlja snijega, potom isto toliko leda, pa otvaram okno
pod svojim stopalima, odakle, dok kleei pijem, gledam dolje u spokojnu riblju odaju,
proetu smekanim svjetlom kao kroz prozor od okruglog stakla, iji je pjeani pod isti kao i
ljeti; vjeiti spokoj bez valova vlada ondje kao na jantarnome sutonskom nebu, sukladan
hladnoj i ujednaenoj udi njenih stanara. Nebo nam je pod nogama kao i nad glavom.
Rano ujutro, dok je sve hrskavo od mraza, dolaze ljudi s motovilima i oskudnim rukom pa
kroz snjeno polje sputaju tanke povraze da hvataju tuke i grgee; divlji ljudi, koji
nagonski slijede drugaiju modu i vjeruju drugaijim autoritetima no njihovi sumjetani, a
svojim odlascima i dolascima zaivaju gradove na dijelovima gdje bi inae bili rasparani.
Sjede oni u debelim zimskim kaputima i objeduju na suhom hrastovom liu na obali, mudri
u prirodnome nauku kao to je to graanin u umjetnome. Nikad nisu zavirili u knjigu, a
znaju i mogu kazati mnogo manje no to ine. Za ono ime se bave vele da jo nije poznato.
Evo jednoga koji lovi tuku na mamac od odrasla grgea. U udu se zagledate u njegovo
vedro kao da je ljetna lokva, kao da kod kue dri ljeto pod kljuem ili zna gdje se ono

185

povuklo. Kako ih se, molim vas, domogao usred zime? O, vadio je crve iz trulih debala
otkako se tlo zamrznulo i tako ih uhvatio. ivot mu prolazi dublje u prirodi nego to u nju
prodiru prirodosloveva prouavanja; i sm je predmet za prirodoslovca. Potonji blago
noem podie mahovinu i koru drveta u potrazi za kukcima; onaj prvi raskoljuje sjekirom
debla do sri, a mahovina i kora lete posvud uokolo. Zarauje za ivot gulei stabla. Takav
ovjek ima neko pravo na ribolov i volim vidjeti kako se priroda u njemu ostvaruje. Grge
guta liinku crva, tuka guta grgea a ribolovac guta tuku, i tako se ispunjavaju sve
pukotine na ljestvici bia.
Dok sam za maglovita vremena lunjao oko jezera, ponekad bi me zabavio primitivan obiaj
to ga je usvojio neki siroviji ribolovac. Stavio bi moebit johino granje preko uskih otvora u
ledu, koji bijahu razdvojeni dvadeset ili dvadeset pet metara, na jednakoj udaljenosti od
obale, i privezavi kraj povraza za tap da sprijei da propadne, prebacio oputeni povraz
preko johine granice, dva pedlja ili vie iznad leda, pa za nj privezao suhi hrastov list koji
mu je, povuen, pokazivao kada riba grize. Kad biste napravili polukrug oko jezera te bi se
johe u pravilnim razmacima ukazivale kroz maglu.
Ah, voldenske tuke! Kad ih vidim polegnute na ledu, ili u jami to je ribolovac iskopa u ledu,
nainivi malu rupu da propusti vodu, uvijek me iznenadi njihova rijetka ljepota, kao da su
bajoslovne ribe, toliko su strane ulicama, ak i umi, strane kao to je Arabija naem
konkordskom ivotu. Posjeduju one sasma zabljeujuu i izvanrednu krasotu koja ih uvelike
dijeli od mrtvakoga bakalara i koljaka koji se na naim ulicama veliaju na sva usta. Nisu
zelene kao borovi, sive kao kamenje ni modre kao nebo; no u mojim oima, ako je to
mogue, imaju jo rjee boje, poput cvijea i dragoga kamenja, kao da su biseri, oivljene
jezgre ili kristali voldenske vode. Naravno, one skroz naskroz jesu Walden, sme su mali
Waldeni u ivotinjskom carstvu, valdenzi.(211) Iznenaujue je to ih ovdje love to u tom
dubokom i prostranom izvoru, daleko ispod kloparavih zaprega, kola i zveckavih saonica to
putuju voldenskom cestom, pliva ta velika zlatna i smaragdna riba. Njenu vrstu nikad nisam
uspio vidjeti ni na jednoj trnici; plijenila bi ondje svaiju pozornost. Nekoliko se puta
grevito izvivi, one lako predaju svoj vodeni duh, poput smrtnika prijevremeno prenesenog
u prorijeeni nebeski uzduh.
Budui da sam elio nanovo otkriti odavno izgubljeno dno jezera Waldena, prije nego to se
poetkom 1846. led razlomio, pomno sam ga premjerio kompasom, lancem i dubinomjerom.
O dnu, ili radije bezdanu toga jezera ispriane su brojne prie same po sebi zacijelo liene
temelja. Neobino je koliko e dugo ljudi vjerovati u bezdanost nekog jezera a da se ne

186

potrude izmjeriti ga. Obiao sam dva takva bezdana jezera u jednoj etnji ovim krajem.
Mnogi vjeruju da Walden see skroz do druge strane zemaljske kugle. Neki koji su se, dugo
leei potrbuke na ledu, zagledali kroz taj varljivi medij, k tome moda i vodenastih oiju, a
nagnani na ishitrene zakljuke u strahu da ne navuku upalu plua, vidjeli su goleme rupe u
koje bi se mogao utjerati tovar sijena, kad bi bilo nekoga da ga utjera, nesumnjiv izvor
Stiksa i ovdanji ulaz u paklene predjele. Drugi su se spustili iz sela s utegom od dvadeset
pet kila i punim kolima dva i po centimetra debelog ueta, a dno ipak nisu uspjeli nai; jer
dok je dvadesetpetica mirovala postrance, oni su poputali ue u jalovom pokuaju da
dokue svoju doista neizmjerljivu prijemivost za udesa. No, ja uvjeravam svoje itatelje da
Walden ima umjereno vrsto dno na ne ba umjerenoj, ali ne i neobinoj dubini. Lako sam je
izmjerio s pomou povraza za bakalare i kamena tekog oko sedamdeset dekagrama, i
mogao sam tono odrediti kad se kamen odvojio od dna, jer sam morao potezati mnogo
snanije prije nego to mi je voda ispod njega pritekla u pomo. Najvea dubina iznosila je
tono trideset metara i ezdeset centimetara, a tomu se moe dodati metar i pol koliko je
otada narasla, to daje trideset dva metra. Rije je o iznimnoj dubini za tako malu povrinu,
ali mata ne moe od nje odstupiti ni za centimetar. to kad bi sva jezera bila plitka? Ne bi li
se to odrazilo na ljudski duh? Zahvalan sam na tome to je ovo jezero stvoreno duboko i
isto kao simbol. Dokle god ljudi vjeruju u beskonano, pojedina jezera smatrat e se
bezdanima.
Kad je uo do koje sam dubine doao, neki je tvorniar smatrao da to ne moe biti istina jer,
sudei prema njegovu iskustvu s nasipima, pijesak ne moe leati pod tako strmim kutom.
No, najdublja jezera nisu tako duboka u odnosu na svoju povrinu kao to veina
pretpostavlja i, kad bi bila isuena, ne bi ostavila osobite doline. Nisu ona kao alice izmeu
bregova; ovo naime, tako neobino duboko za svoju povrinu, u sredinjem se presjeku ne
doima dubljim od plitkog tanjura. Veina bi se jezera, da ih isprazne, pretvorila u livadu koja
ne bi bila uleknutija od onih kakve esto viamo. William Gilpin, koji je tako dostojan
divljenja u svemu to se odnosi na krajolike te je obino tako toan, naavi se na rtu Loch
Fynea u kotskoj, koji opisuje kao zaljev slane vode, dubok ezdeset ili sedamdeset hvati,
irok est i po kilometara, dugaak osamdesetak kilometara i okruen planinama,
primjeuje: Da smo ga mogli vidjeti neposredno nakon potopnoga sraza, ili koji ga je ve
potres u prirodi stvorio, kakvim li bi se stranim ponorom zacijelo ukazao!
Visoko koli nadue se bregovi, toli
Duboko stropota se irno dno,
Prostrani leaj vod(212)

187

No ako, sluei se najkraim promjerom Loch Fynea, primijenimo te razmjere na Walden,

koji se, kao to smo vidjeli, ve u okomitom presjeku doima kao plitki tanjur, pokazat e se
on etverostruko pliim. Toliko o uveanim strahotama ponora ispranjenog Loch Fynea.
Nema sumnje da mnoge vedre doline s protegnutim itnim poljima zauzimaju upravo takav
straan ponor, iz kojega se voda povukla, iako je potreban uvid i dalekovidnost geologa da
bi se u tu injenicu uvjerila bezazlena eljad. Ispitivako e oko esto na niskim brdima na
obzoru nazreti obale davnanjeg jezera, i nije bilo potrebno nikakvo naknadno izdizanje
nizine da bi se prikrila njihova povijest. Ali, kao to znaju oni koji rade na cestama, udubine
je najlake pronai po lokvama nakon pljuska. Sve se svodi na to da uobrazilja, ako joj date i
najmanjeg maha, zaroni dublje i uzvine se vie no priroda. Tako e se vjerojatno otkriti i da
je dubina oceana posve neznatna u usporedbi s njegovom irinom.
Mjerei dubinu kroz led mogao sam odrediti oblik dna tonije no to je to mogue pri
premjeravanju lk koje se ne smrzavaju, i iznenadila me njegova opa pravilnost. Na
najdubljem dijelu ima nekoliko jutara ravnijih od gotovo bilo kojeg polja izloenog suncu,
vjetru i plugu. U jednom sluaju, du nasumino odabrane crte, dubina na sto pedeset
metara nije varirala vie od dva pedlja, a openito, blizu sredita, mogao sam unaprijed
izraunati odstupanje za svakih trideset metara u bilo kojem smjeru unutar osam ili deset
centimetara. Neki imaju obiaj govoriti o dubokim i opasnim rupama ak i u mirnim
pjeskovitim jezerima kao to je ovo, no voda pod tim okolnostima djeluje tako da izravnava
sve neujednaenosti. Pravilnost dna i njegova usklaenost s obalom i lancem susjednih
bregova bijahu tako savrene te se jedan udaljeni rt odao u mjerenjima s posve druge strane
jezera, a njegov smjer mogao se odrediti promatranjem suprotne obale. Rt se pretvara u

188

sprud i pliak, a dolina i klanac u duboku vodu i korito.

Kad sam iscrtao jezero u mjerilu dvadeset metara naprama centimetru i unio izmjerene
dubine, njih ukupno vie od stotinu, primijetio sam tu izvanrednu podudarnost. Uoivi da je
broj koji oznauje najveu dubinu bjelodano u sreditu zemljovida, poloio sam ravnalo
preko zemljovida po duini pa po irini, i na svoje iznenaenje ustanovio da crta najvee
duine sijee crtu najvee irine tono u toki najvee dubine, unato tome to je sredinji
dio gotovo ravan, oris jezera daleko od pravilnog a krajnja duina i irina dobivena
mjerenjem u zatonima; i rekoh sebi: tko zna ne bi li nas ta naznaka moebit odvela do
najdubljeg dijela oceana jednako kao i jezera ili lokve? Ne vrijedi li to pravilo i za visinu
planina, ako ih se gleda kao suprotnost dolinama? Znamo da brdo nije najvie na svome
najuem dijelu.
Pokazalo se da od pet zatona njih tri, odnosno svi koje sam izmjerio, preko ulaza imaju sprud
a u unutranjosti dublju vodu, pa su se zaljevi nadavali kao proirenje vode u kopno, ne
samo vodoravno nego i okomito, te su oblikovali bazen ili samostalno jezerce, pri emu je
smjer dvaju rtova pokazivao smjer spruda. Svaka luka na morskoj obali takoer ima sprud
na ulazu. U mjeri u kojoj je ulaz u zaton bio iri u odnosu na svoju duinu, voda nad sprudom
bila je dublja u odnosu na onu u bazenu. Ako, dakle, znate duinu i irinu zatona te narav
okolne obale, imate gotovo sve elemente da izvedete formulu za sve sluajeve.
Da vidim koliko tono mogu s takvim iskustvom pogaati, na najdubljoj toki jezera,
promatrajui samo obrise povrine i narav njegovih obala, izradio sam tlocrt Bijelog jezera,
koje opsee priblino etrdeset jedno jutro te kao ni ono prvo nema otoka niti ikakva ulaza i
izlaza; a budui da je crta najvee irine padala vrlo blizu crte najmanje irine, gdje su se
dva nasuprotna rta bliila jedan drugome a dva nasuprotna zaljeva povlaila, odvaio sam se
toku nedaleko od potonje linije, ali jo na liniji najvee duine, oznaiti kao najdublju.
Ispostavilo se da je najdublji dio unutar trideset metara od te, jo dalje u smjeru kojem sam
teio, i da je samo trideset centimetara dublji, naime osamnaest metara. Naravno, struja
koja bi onuda tekla ili otok na jezeru uinili bi problem mnogo zamrenijim.
Kad bismo poznavali sve zakone prirode, trebala bi nam samo jedna injenica, ili opis jedne
zbiljske pojave, da na toj toki izvedemo sve pojedinane rezultate. Danas poznajemo samo
nekoliko zakona te je na rezultat nevaljan, ne, naravno, uslijed neke pometnje ili
nepravilnosti u prirodi, nego zbog naega neznanja o sutinskim elementima u proraunu.
Nai pojmovi o zakonu i skladu obino su ogranieni na primjere koje uoavamo; no sklad
koji proishodi iz daleko veeg broja zakona koji su naoko sukobljeni, ali se zapravo stjeu a

189

mi ih nismo uoili, jo je udesniji. Pojedinani su zakoni kao nae toke gledita, kao to se
obris neke planine u putnikovim oima mijenja sa svakim korakom te ima beskonaan broj
profila, premda apsolutno samo jedan oblik. ak i kad je raskolimo ili prosvrdlamo, ne
zahvaamo je u cijelosti.
Ono to sam primijetio u vezi s jezerom ne vrijedi manje u etici. Rije je o zakonu prosjeka.
Takvo pravilo dvaju promjera ne vodi nas samo k suncu u sustavu i srcu u ovjeku, nego
povlai crte kroz duinu i irinu sloaja ovjekovih svakodnevnih postupaka i valova ivota
prema njegovim zatonima i uvalama, a mjesto gdje se one sijeku bit e visina ili dubina
njegova znaaja. Moda trebamo poznavati samo nagib njegovih obala i susjednu mu zemlju
ili prilike da bismo dokuili njegovu dubinu i skriveno dno. Okruenost planinskim okoliem,
ahilejskom obalom,(213) iji vrhunci zasjenjuju i zrcale se u njegovu krilu, upuuje na
odgovarajuu dubinu u njemu. Niska i glatka obala, meutim, dokazuje da je s te strane
plitko. Na naim tijelima, odvano istureno elo opada i upuuje na odgovarajuu dubinu
misli. Postoji i sprud poprijeko ulaza u svaki na zaton, ili osobit nagib; svaki od njih nam je
luka za odreeno doba, u kojoj se zadravamo i bivamo dijelom zatvoreni. Ti nagibi obino
nisu proizvoljni, ve su njihov oblik, veliina i smjer odreeni rtovima na obali, drevnim
osima uzvienja. Kad se taj sprud postupno povea olujama, plimama ili strujama, ili pak
voda opadne pa on dosegne povrinu, ono to je isprva bilo tek nagib na obali uz koji se
usidrila neka misao postaje zasebno jezero, odsjeeno od oceana, u kojemu misao sebi
osigurava vlastite uvjete, moda iz slanog prelazi u slatko, pretvara se u slatkovodno more,
mrtvo more ili movaru. Ne bismo li mogli pretpostaviti da se dolaskom svakog pojedinca u
ovaj ivot takav sprud negdje podigao do povrine? Istina, mi smo tako kukavni pomorci te
nae misli mahom brode uz obalu ili podalje od obale bez luke, upoznate samo sa zaljevima
poezije, ili pak plove prema javnim ulaznim lukama te uplovljavaju u suha pristanita
znanosti, gdje se tek obnavljaju za ovaj svijet a nikakve se naravne struje ne stjeu da bi ih
upojedinile.
Koliko je do odljeva i dotoka u Walden, nisam otkrio nijedan osim kie ili snijega i
isparavanja, premda bi se moda, s pomou toplomjera i ueta, takva mjesta mogla nai, jer
tamo gdje utjee u jezero voda e vjerojatno ljeti biti najhladnija a zimi najtoplija. Kad su
1846./47. ovdje radili ledari, komadi to su ih slali na obalu jednog su dana odbili oni koji su
ih tamo slagali jer nisu bili dovoljno debeli da se smjeste jedan uz drugi s ostalima; i rezai
su tako otkrili da je led nad jednom manjom povrinom est ili sedam centimetara tanji no
drugdje, to ih je navelo na pomisao da ondje postoji neki dotok. Usto su mi pokazali jo
jedno mjesto, doguravi me na komad leda da ga vidim, koje su smatrali curkom, a kroz

190

koje je jezero istjecalo ispod brda na susjednu livadu. Bila je to mala upljina na tri metra
dubine; no drim da mogu jamiti da jezeru nee trebati krpanje dok ne nau neku goru
rupu. Netko je natuknuo da bi se, ako se pronae takav curak, njegova povezanost s
livadom, ako uope postoji, mogla dokazati tako to bi se u otvor te rupe ubacio neki obojeni
prah ili piljevina, a potom preko izvora na livadi stavilo cjedilo koje bi zadralo dio estica
prenesenih strujom.
Dok sam obavljao mjerenja, led, koji je bio etrdeset centimetara debeo, talasao se na
laganom vjetru poput vode. Poznato je da se na ledu ne moe rabiti razulja. Na pet metara
od obale njegovo najvee kolebanje, mjereno poloenom razuljom usmjerenom prema
stupnjevanom tapu na ledu, iznosilo je neto manje od dva centimetra, premda se inilo da
led vrsto prianja uz obalu. Vjerojatno je bilo vee na sredini. Tko zna ne bismo li, da su nam
mjerni ureaji dovoljno osjetljivi, mogli utvrditi talasanje u zemljinoj kori? Kad su dvije noge
moje razulje bile postavljene na obali a trea na ledu, dok je pogled bio usmjeren preko
potonjega, gotovo beskonano malo dizanje ili padanje leda pravilo je razliku veu od metra
na stablu s druge strane jezera. Kad sam poeo isijecati rupe radi mjerenja, na ledu pod
dubokim snijegom koji je dotle potonuo, bilo je osam ili deset centimetara vode, ali voda je
smjesta stala tei u te rupe te je nastavila tei dva dana u dubokim strujama, koje su
izglodale led sa svih strana i bitno, ako ne i poglavito pridonijele isuivanju jezerske
povrine; jer dok se ulijevala, voda je podizala i nadimala led. Bijae to donekle nalik rezanju
rupe u brodskom dnu radi izbacivanja vode. Kad se takve rupe zamrznu a uslijedi kia te na
koncu novo zamrzavanje stvori nov, gladak led preko svega, ovaj je iznutra krasno iaran
tamnim likovima, oblikovanim nalik pauini, koje biste mogli nazvati ledenim rozetama, a
stvaraju ih usjeci izdubljeni vodom to sa svih strana tee prema sreditu. Ponekad bih usto,
dok je led bio prekriven plitkim mlakama, vidio svoj dvostruki odraz, jedan na glavi drugoga,
jedan na ledu, drugi na stablima ili obronku.
Dok jo traje hladni sijeanj a snijeg i led su duboki i vrsti, razboriti gazda dolazi iz sela po
led kojim e rashladiti svoje ljetno pie; dojmljivo je, ak ganutljivo mudro, predviati
srpanjsku vrelinu i e sada, u sijenju s rukavicama i debelim kaputom na sebi! Dok jo
toliko toga nije osigurano. Moe biti da na ovome svijetu ne pohranjuje nikakvo blago koje
e mu rashladiti ljetno pie na drugom. Ree on i pili kruto jezero, skida ribama krov s kue
i na kolima odnosi sam njihov element i zrak, privren lancima i kolevima poput svezana
drvlja, kroz pogodni zimski uzduh, do zimskih podruma, da ondje podloi ljeto. Nalikuje
skruenoj plaveti dok u daljini putuje ulicama. Veseo su soj ti rezai leda, pun ala i zabave,
a kad bih poao meu njih rado su me pozivali da pilim zajedno s njima, kao u rovu, pri

191

emu sam ja stajao s donje strane.

Zimi 1846./47. stotinu je ljudi hiperborejskih korijena nahrupilo jednog jutra na nae jezero,
s brojnim kolima natovarenim seljakim oruem nezgrapna izgleda, saonicama, plugovima,
drljaama, srpovima, lopatama, pilama, grabljama, a svaki od njih bijae oboruan vilama s
dva iljka kakve nisu opisane u New-England Farmeru ni u Cultivatoru. Nisam znao jesu li
doli posijati zimsku ra ili neku drugu vrstu ita nedavno uvezenu s Islanda. Budui da
nisam vidio gnojiva, zakljuio sam da kane iskoristiti zemlju kao to sam ja uinio,
smatrajui da je tlo duboko i da je dovoljno odlealo na ugaru. Kazali su da neki gospodin
zemljoposjednik, koji je stajao iza pozornice, eli udvostruiti svoj novac, koji je, koliko sam
shvatio, ve iznosio pola milijuna; no da bi svaki svoj dolar prekrio novim, skinuo je s jezera
Waldena jedini kaput, tovie i samu njegovu kou, usred cie zime. Smjesta su se dali na
posao, orui, drljajui, prevrui zemlju i brazdajui je, u zadivljujuem redu, kao da su
naumili to mjesto pretvoriti u uzorno imanje; ali dok sam pomno promatrao da vidim kakvo
to sjeme ubacuju u brazdu, skupina momaka pokraj mene odjednom je stala prekapati i sam
netaknuti humus, uz naroite trzaje, sve do pijeska, bolje kazano vode jer bijae to tlo
silno bogato izvorima dapae sve to je ondje bilo terra firma(214) i odvoziti ga na
saonicama, pa sam pretpostavio da zacijelo vade treset iz gliba. I tako su danomice dolazili i
odlazili, uz osobito zvidanje lokomotive, iz neke toke u polarnim predjelima i u nju, kao to
mi se inilo, poput jata arktikih zeba. No voldenska skvo katkad bi se osvetila, pa je tako
jedan od najamnika, hodajui iza svojih kola, otklizao kroz procjep u zemlji prema Tartaru, i
do maloas tako smion svat najednom se pretvorio u devetinu ovjeka, umalo ostao bez
ivotne topline te se rado sklonio k meni i priznao da i pe ima svojih prednosti; ili bi kadto
smrznuto tlo odnijelo komad elika iz rala, ili bi se plug zaglavio u brazdi pa ga je valjalo
odrezati.
Doslovno govorei, stotinu Iraca, s amerikim nadglednicima, svakoga je dana dolazilo iz
Cambridgea da vade led. Dijelili su ga u komade postupcima odve dobro znanima da bi
iziskivali opis, a ti su se komadi saonicama odvozili na obalu, hitro se istovarivali na ledenu
platformu i dizali eljeznim akljama, koloturom i vitlom tjeranim konjima na hrpu, kao da se
radi o bavama brana, te ondje smjetali pravilno jedan uz drugog, red za redom, kao da
tvore vrstu osnovicu obeliska sazdanog da propara oblake. Rekoe mi da za dobrih dana
mogu izvaditi tisuu tona, a to je bio prinos od otprilike jednog jutra. Duboke koloteine i
korita dubila su se u ledu, kao na vrstoj zemlji, uslijed prolaska saonica istim tragom, a
konji su svoju zob redovito jeli iz komada leda izdubljenih poput vedra. Gomilali su tako te
komade na otvorenom, u hrpama deset metara visokim s jedne strane i kvadratnom

192

osnovicom od trideset ili trideset pet metara, umeui sijeno izmeu vanjskih slojeva da
sprijee pristup zraka; jer kad nae prolaz, vjetar, premda nikad tako hladan, stvara velika
udubljenja, pa tek ponegdje ostavi pokoji slabaan potporanj ili stup i napokon je rui. Isprva
se nadavala poput kakve goleme plave utvrde ili Valhale; ali kad su u pukotine poeli
utrpavati grubo livadno sijeno, a ovo se osulo injem i mosurima, izgledala je kao asna,
drevna razvalina, obrasla mahovinom, sazdana od modrog mramora, kao stanite Zime, one
starice to je viamo u godinjaku kao da je naumila provesti ljeto s nama. Izraunali su
da ni dvadeset pet posto svega toga nee dospjeti do odredita, a da e dva ili tri posto
propasti u vagonima. Meutim, jo vei dio te gomile zadesila je sudbina drugaija od
zacrtane, jer bilo stoga to se ustanovilo da se ne uva tako dobro kao to se oekivalo, jer je
sadravao vie zraka no obino, ili zbog nekog drugog razloga, led nikad nije dospio na
trite. Ta je gomila, nainjena tijekom zime 1846./47. i procijenjena na deset tisua tona, na
koncu pokrivena slamom i daskama; i premda je u srpnju otkrivena a dio je odvezen, pri
emu je ostatak ostao izloen suncu, izdrala je to ljeto i sljedeu zimu te se nije posve
otopila do rujna 1848. Tako se vei dio vratio jezeru.
Kao i voda, voldenski je led, gledan izbliza, zelene boje, ali iz daljine je prekrasno plav te ga
lako moete razluiti od bijelog leda na rijeci, ili naprosto zelenkastog leda nekih jezera
udaljenih etristotinjak metara. Katkad neka od tih gromada sklizne s ledarovih saonica na
seosku ulicu i ondje poiva tjedan dana poput velikog smaragda, kao predmet zanimanja
svih prolaznika. Primijetio sam da se dio Waldena koji je u vodenom stanju zelen esto, kad
se zamrzne, s istog motrita doima plavim. Tako e udubine oko tog jezera zimi katkad biti
ispunjene zelenkastom vodom donekle nalik njegovoj, ali e sutradan, zamrznute, osvanuti
plave. Moda plava boja vode i leda potjee od svjetlosti i zraka to ih sadre, a ono
najprozirnije je najplavije. Led je zanimljiv predmet razmatranja. Rekoe mi da u ledanama
na Fresh Pondu imaju takvog koji je i nakon pet godina jednako dobar. Zato vedro vode
ubrzo postane ustajalo, a smrznuta voda zauvijek ostaje slatka? Obino se govori da je to
razlika izmeu uvstava i intelekta.
Tako sam esnaest dana s prozora gledao stotinu ljudi u radu nalik na zaposlene poljodjelce,
sa zapregama i konjima i oito svim ratarskim oruem, sliku kakvu viamo na prvoj stranici
godinjaka; i kad god bih pogledao van, prisjetio bih se basne o evi i eteocima ili parabole
o sijau(215) i slino; a sada vie nema nikog i za trideset u dana vjerojatno s istog prozora
promatrati istu, morskozelenu vodu Waldena kako se zrcali u oblacima i drveu te odailje
isparenja u vinju samou, i nee biti vidljiva traga da je ondje ikad stajao ovjek. Moda u
uti i smijeh samotnog gnjurca dok bude ronio i istio perje, ili u vidjeti usamljenog

193

ribolovca u amcu, nalik listu to pluta, kako promatra svoje oblije odraeno u valovima,
gdje je jo nedavno bezbrino radilo stotinu ljudi.
ini se tako da znojem okupani itelji Charlestona i New Orleansa, Madrasa, Bombaya i
Calcutte, piju s moga vrela. Ujutro kupam um u velebnoj i kozmogonijskoj filozofiji
Bhagavadgte, od ijeg su nastanka protekle boanske godine i u usporedbi s kojom se na
dananji svijet i njegova knjievnost doimlju triavim i ispraznim; a dvojim ne odnosi li se ta
filozofija na neko prijanje stanje bivstvovanja, toliko je njena uzvienost daleka od naih
pojmova. Odlaem knjigu i odlazim do svoga vrela po vodu, i gle, zatjeem slugu brahmana,
sveenika Brahminog, Vinuovog i Indrinog, koji sveudilj sjedi u svome hramu na Gangesu i
ita Vede, ili obitava u podnoju stabla s koricom kruha i vrem vode. Sreem njegovog
slugu koji dolazi zagrabiti vode za gospodara, a naa se vedra tako rei taru jedno o drugo
na istom izvoru. ista voda Waldena mijea se sa svetom vodom Gangesa. Povoljni vjetrovi
nose je mimo bajoslovnih otoka Atlantide i Hesperida, izvodi Hanonovo oplovljavanje pa se,
proavi uz Ternate, Tidore(216) i ue Perzijskog zaljeva, topi pod tropskim vjetrovima
indijskih mora i pristaje u luke kojima je Aleksandar tekar uo imena.

194

PROLJEE

Kad rezai leda otvore velike povrine, jezero se obino razlomi ranije, jer voda uzburkana
vjetrom, ak i za hladna vremena, izgloe okolni led. No, njihovo se djelovanje te godine nije
na taj nain odrazilo na Walden, koji je ubrzo debelim novim ruhom nadomjestio staro. To se
jezero nikad ne odmrzava tako rano kao ostala u ovom kraju, kako zbog svoje vee dubine,
tako i zbog toga to nema struje koja bi njime prolazila te topila ili habala led. Nikada se,
koliko znam, nije otvorilo tijekom zime, ne izuzimajui ni onu 1852./53., koja je stavila jezera
na tako teku kunju. Obino se otvara oko prvoga travnja, tjedan ili deset dana kasnije nego
Flintovo jezero i Fair-Haven, najprije se otapajui na sjevernoj strani i u pliim dijelovima
gdje se i poelo smrzavati. Bolje no ikoja ovdanja voda oznauje ona bezuvjetno odmicanje
godinjega doba jer na nj najmanje utjeu prolazne promjene u temperaturi. Otra hladnoa
tijekom nekoliko oujakih dana moe uvelike usporiti otvaranje prije spomenutih jezera,
doim temperatura Waldena raste gotovo neprekidno. Toplomjer uronjen 6. oujka 1847. u
sredinji dio Waldena pokazao je 0oC, dakle ledite, uz obalu 0,8o, usred Flintova jezera,
istoga dana, 0,5o, a na ezdeset metara od obale, u plitkoj vodi, ispod dva pedlja debelog
leda, 2oC. Ta razlika od jednog i pol stupnja izmeu temperature duboke vode i one plitke u
potonjem jezeru, kao i injenica da je velik njen dio razmjerno plitak, pokazuju zato se
rastvara toliko prije Waldena. Led je na najpliem dijelu bio u to doba desetak centimetara
tanji no u sredini. Poetkom zime sredite je bilo najtoplije a led ondje najtanji. Tako je
svatko tko je ljeti gazio obalama jezera zacijelo primijetio koliko je voda toplija uz obalu,
gdje je duboka tek osam ili deset centimetara, nego malo dalje, i na povrini gdje je duboka
nego blizu dna. Sunce na proljee ne djeluje samo poveanom temperaturom zraka i zemlje
nego njegova toplina prolazi kroz led dubok trideset ili vie centimetara te se odraava od
dna u plitkoj vodi, pa tako grije i vodu i otapa donju stranu leda, istodobno ga izravnije
otapajui gore i inei ga nejednakim, uslijed ega se zrani mjehuri to ih stvara ire uvis i
prema dolje dok se led posve ne prouplji, i na koncu za jedne jedine proljetne kie
odjednom nestane. Led ima svoju grau ba kao i drvo, pa kad se jedan komad pone
raspadati ili proupljivati, to jest poprimati izgled pelinjih saa, kakav god bio njegov
poloaj, zrane elije nau se pod pravim kutom u odnosu na prijanju vodenu povrinu.
Tamo gdje se prema povrini uzdie kakva stijena ili deblo led je mnogo tanji te ga ta
odraena toplina nerijetko posve rastopi; a kazali su mi da je prilikom pokusa u Cambridgeu,
kad je trebalo zamrznuti vodu umjetnog jezerceta u plitkom drvenom koritu, iako je odozdo
kolao hladan zrak i tako imao pristup objema stranama, sunev odraz sa dna bio toj

195

okolnosti i vie no protutea. Kada topla kia usred zime otopi snjeni led s Waldena i ostavi
u sredini vrsti tamni ili prozirni led, uz obale e se pojaviti pojas lomnog, iako debljega
bijelog leda irok pet ili vie metara, stvoren tom odraenom toplinom. Takoer, kao to
rekoh, i sami mjehuri unutar leda djeluju kao lee to odozdo tale led.
Godinje se pojave na jezeru odigravaju svaki dan u skromnijim razmjerima. Svako jutro,
openito govorei, plia voda zagrijava se bre nego duboka, premda se naposljetku moda i
nee toliko zagrijati, a svake se veeri do jutra bre hladi. Dan je godina u malom. No je
zima, jutro i veer su proljee i jesen a podne je ljeto. Pucanje i praskanje leda ukazuju na
promjenu temperature. Jednoga ugodnog jutra nakon studene noi, 24. veljae 1850.,
doavi na Flintovo jezero da ondje provedem dan, iznenadio sam se opazivi da led, kad ga
udarim glavom sjekire, metrima unaokolo odzvanja poput gonga, ili kao da sam lupnuo po
napetoj opni bubnja. Jezero je poelo praskati oko sat vremena nakon svitanja, kad je
osjetilo djelovanje sunevih zraka to su preko brda iskosa pale na nj; protezalo se i zijevalo
poput ovjeka koji se budi, uza sve snaniju tutnjavu koja se nastavila tijekom idua tri ili
etiri sata. U podne je nakratko zadrijemalo pa jo jednom zapraskalo uveer, kad je
djelovanje sunca ve slabilo. Na prikladnom stupnju vremenskih prilika jezero s velikom
pravilnou ispaljuje svoj veernji plotun. No sredinom dana, budui da je bilo puno
naprslina a i zrak je bio manje gibak, posve je izgubilo zvunost te udarac po njemu
vjerojatno ne bi mogao osupnuti ni ribe i bizamske takore. Ribolovci vele da grmljavina
jezera plai ribe i prijei ih da grizu. Jezero ne grmi svake veeri i ne mogu sa sigurnou
kazati kada valja oekivati njegovu grmljavinu, no iako moda neu opaziti razlike u
vremenu, ono grmi. Tko bi pomislio da e neto tako veliko, hladno i debelokono biti tako
osjetljivo? Pa ipak, i ono ima svoj zakon kojemu se gromko pokorava kada treba, jednako
pouzdano kao to se pupoljci rastvaraju o proljeu. Zemlja sva oivi i ospe se sitnim
izraslinama. I najvee jezero osjetljivo je na atmosferske promjene koliko i ivina kuglica u
cijevi.
ivot u umi bio me privlaio i stoga to u imati dokolice i prilike da promatram dolazak
proljea. Led na jezeru najzad postaje upljikav te u hodu mogu u nj zabosti petu. Magle,
kie i toplije sunce postupno otapaju snijeg, dani postaju zamjetno dui te vidim da u
pregrmjeti zimu ne dopunjujui svoj drvenik, jer velike vatre vie nisu potrebne. Budno
iekujem prve znake proljea, sluajan glas neke pristigle ptice ili piskutanje prugaste
vjeverice, jer njene su zalihe sad ve zacijelo gotovo iscrpljene, ili svisca gdje se pomalja iz
svoje zimske nastambe. Trinaestog oujka, nakon to sam uo modrovoljku, strnadicu i
drozda, led je jo bio gotovo dva pedlja debeo. Kako je postajalo toplije, voda ga nije vidljivo

196

tanjila niti se lomio i otplavljivao kao u rijekama, nego je, premda je bio posve otopljen u
irini od dva i pol metra od obale, sredina bila tek proupljena i zasiena vodom, pa ste
mogli kroza nj provui nogu kad je bio petnaest centimetara debeo; ali do sljedee veeri,
moda, nakon tople kie koju bi smijenila magla, bio bi u cijelosti ieznuo, nestao s maglom,
ispario. Jedne godine preao sam sredinji dio samo pet dana prije no to je posve nestao.
Godine 1845. Walden se prvi put sasvim rastvorio 1. travnja, godine 46. 25. oujka, 47. 8.
travnja, 51. 28. oujka, 52. 18. travnja, 53. 23. oujka, 54. oko 7. travnja.
Svaki dogaaj povezan s odmrzavanjem rijeka i jezera te ustaljivanjem vremena osobito je
zanimljiv nama koji ivimo u podneblju tolikih krajnosti. Kada dou topliji dani, oni koji ive
blizu rijeke uju kako led nou puca uz zaprepaujuu tutnjavu glasnu poput topnitva, kao
da se njeni ledeni okovi raskidaju s kraja na kraj, i za nekoliko dana vide kako ubrzano
nestaje. Tako aligator izlazi iz mulja uz podrhtavanje zemlje. Jedan starac, pozoran
promatra prirode koji se doima tako temeljito mudrim u pogledu svih njenih radnji kao da
je, dok je on bio djeak, bila na navozu pa je pomogao ugraditi joj kobilicu koji je dosegao
svoju zrelost te bi teko mogao stei jo znanja o prirodi i da poivi do Metuzalemove dobi
kazao mi je, a mene je iznenadilo uti ga kako izraava uenje nad bilo kojom radnjom
prirode, jer sam smatrao da izmeu njih nema tajni, da se jednoga proljetnog dana latio
puke i amca, naumivi se malo pozabaviti lovom na patke. Na livadama je jo bilo leda, ali
na rijeci vie nimalo, pa se bez zapreka spustio iz Sudburyja, gdje je ivio, do jezera FairHavena, koje je neoekivano zatekao najveim dijelom prekriveno vrstom plohom leda. Dan
bijae topao te se iznenadio vidjevi toliko preostalog leda. Ne videi nijedne patke, sakrio je
amac sa sjeverne ili stranje strane jezerskog otoia pa se pritajio u grmlju s june strane
da ih saeka. Led je bio otopljen do petnaest ili dvadeset metara od obale te se stvorio
gladak i topao sloj vode muljevitoga dna, kakvo patke vole, i drao je da e neka ubrzo naii.
Poto je sat vremena ondje mirno leao zauo je potmuo i, inilo se, veoma udaljen zvuk, ali
neuveno veleban i dojmljiv, razliit od svega to je ikad uo, koji se postupno nadimao i
pojaavao kao da se primie posvemanjem i nezaboravnom svretku, neko zlokobno
huanje i riku koja mu se odjednom uinila kao zvuk golemog mnotva ptica koje onamo
dolaze sletjeti, pa se dograbivi puku urno i uzbueno osovio, ali onda na svoje
iznenaenje ustanovio kako se itava ona masa leda pokrenula dok je leao i otplutala do
obale, a zvuk to ga je uo stvaralo je struganje njegova ruba o obalu; led se isprva blago
mrvio i drobio, da bi se napokon podigao i rasuo svoje krhotine irom otoka prije nego to se
zaustavio.
Suneve su zrake naposljetku dosegle pravi kut, a topli vjetrovi raznose maglu i kiu te tope

197

snjene nanose, dok se sunce rasprujui maglu osmjehuje diljem krajolika razdijeljenog na
crvenosmea i bijela polja na kojemu se pui kd i kroz koji se putnik probija od otoia do
otoia, razdragan glazbom tisua zvonkih rjeica i potoia, ila ispunjenih krvlju zime koju
odnose.
Malo me pojava ushitilo vie no promatranje oblika to ih glina i pijesak koji se odmrzavaju
poprimaju otjeui niz padine dubokog usjeka na pruzi kojim sam prolazio na putu prema
selu, to je pojava ne osobito uobiajena u tako velikim razmjerima, premda se broj netom
raskrivenih nanosa od pogodne grae zacijelo uvelike umnoio otkako je izumljena
eljeznica. Ta graa bijae pijesak svih stupnjeva sitnoe i raznolikih ivih boja, obino
pomijean s malo gline. Kad u proljee nestane mraza, ak i za zimskih dana dok snijeg
kopni, pijesak poinje tei niz padine kao lava, ponekad probijajui snijeg i preplavljujui ga
na mjestima gdje prije nije bilo pijeska. Bezbrojni mali tokovi kriaju se i prepleu tvorei
svojevrstan hibrid, koji se napola pokorava zakonu struja, a napola onom raslinja. Dok tee,
poprima oblike sonih listova ili vitica i stvara gomile mesnatih granica duboke dva pedlja
ili vie, to nalikuju, pogledate li ih izbliza, nazupanim, resiavim i ljuskastim talusima
nekih liajeva; ili vas podsjete na koralj, leopardove ape ili ptije noice, na mozak, plua ili
crijeva, na svakovrsne izmetine. Rije je o uistinu grotesknom raslinju, ije oblike i boju
vidimo oponaane u bronci, o nekoj vrsti arhitektonskog lia drevnijeg i slikovitijeg od
tratorka, cikorije, brljana, loze ili bilo kojeg biljnog lia, kojemu je moebit sueno da pod
nekim okolnostima postane zagonetkom za budue geologe. itava me se ta usjeklina
dojmila kao da je u pitanju spilja sa stalaktitima izloenim svjetlu. Raznolike sjene pijeska
izvanredno su ive i oku ugodne te obuhvaaju razliite boje eljeza, smeu, sivu, ukastu i
crvenkastu. Kada dospije do jarka u podnoju nanosa, tekua se masa rairi i spljoti u
pramenove, odjelite potoie koji gube poluvaljkasti oblik i postupno postaju sve plosnatiji i
iri, nastavljajui zajedno budui da su vlaniji, dok ne oblikuju gotovo plosnat pijesak,
sveudilj raznoliko i krasno osjenan, ali u kojemu moete razaznati izvorne oblike raslinja;
dok se najposlije u samoj vodi ne pretvore u sprudove, nalik onima to nastaju uz rijena
ua, a biljni oblici izgube se u mrekavim tragovima na dnu.
Cijeli nasip, visok od est do dvanaest metara, prekrije se gdjekad masom takvog lia, ili
pjeanom naprslinom, du etiristo metara na jednoj strani ili na obje strane, to je prinos
jednog proljetnog dana. Jedinstvenost toga pjeanog lia upravo je u njegovu tako naglom
nastanku. Kad s jedne strane ugledam nepomini nasip jer sunce najprije djeluje na jednoj
strani a s druge to raskono raslinje, tvorevinu od jednog sata, potresen sam kao da sam
se u osebujnom smislu naao u laboratoriju Umjetnika koji je sazdao svijet i mene doao

198

na mjesto gdje je on i dalje u poslu, zabavlja se na tom nasipu i pretikom snage rasipa svoje
nove umjetnine. ?utim kao da sam blie vitalnim organima kugle zemaljske, jer ta je
pjeana poplava listasta masa kakvu u neku ruku tvore vitalni organi ivotinjskog tijela.
Tako u samome pijesku nalazite nagovjetaj biljnog lista. Ne udi to se zemlja izvana
izraava u liu, toliko na toj ideji radi iznutra. Atomi su ve nauili taj zakon i bremeniti su
njime. Ovjeeni list vidi ovdje svoj prauzor. Iznutra, bilo u globusu ili ivom tijelu, nalazi se
vlaan, debeo reanj, resica [lobe], rije osobito primjenjiva na jetra, plua i listove masnoe
(labor, lapsus, tei ili klizati nadolje, propadanje; globus, lobus, kugla, reanj, resa, krilo,
takoer lepet i mnoge druge rijei), a izvana suhi tanki list, ba kao to su f i v(217)
stijenjeno i sasueno b. Korijeni lobusa su lb, mekoa glasa b (od jednog renja, ili kao B,
od dva), s tekuim l iza sebe koji ga gura prema naprijed. U globusu, glb, guturalno g dodaje
znaenju grlenost. Ptije perje i krila jo su sue i tanje lie. Tako i iz nezgrapne kukuljice u
zemlji prelazite u zranog i lepravog leptira. Sam globus neprestance nadilazi i prevodi
sebe sama te se na svojoj putanji okrilauje. ak i led zapoinje od krhkih kristalnih listia,
kao da se utoio u kalupe to ih je lie vodenih biljaka utisnulo u vodeno zrcalo. I samo
stablo u cjelini je tek jedan list, a rijeke su jo golemiji listovi ija su sr meuprostori
zemlje, dok su gradovi i naselja jajaca kukaca u njihovim pazucima.
Kad se sunce povue, pijesak prestaje tei, ali ujutro e se potoci pokrenuti jo jedanput te
se iznova granati i granati u bezbroj novih. Moda ovdje vidite kako je oblikovano krvoilje.
Pogledate li izbliza primjeujete da iz te mase koja se rastapa prvo izbija potok smekanog
pijeska s tokom nalik na kaplju, slinom jagodici prsta, koji polako i naslijepo ispipava svoj
silazni put, dok se na koncu uz veu toplinu i vlagu, kako se sunce podie, najteniji dio, u
tenji da se pokori zakonu pred kojim poputa i onaj najtromiji, odijeli od potonjega i za sebe
uoblii vijugav kanal ili arteriju u njemu, u kojoj se vidi srebrni potoi to bljeska poput
munje od jedne razine mesnatoga lia ili granja do drugoga, a pijesak ga uvijek iznova guta.
udesno je kako se brzo a opet savreno pijesak ustrojava dok tee, sluei se najboljom
graom to je njegova masa prua da oblikuje otre rubove svoga kanala. Takvi su izvori
rijeka. U kremenastoj tvari to je voda taloi moda je kotani sustav, a u jo finijem tlu i
organskoj tvari mesno tkivo i stanije. to je ovjek doli masa gline koja se otapa? Jagodica
ljudskog prsta tek je smrznuta kap. Prsti na rukama i nogama proteu se iz otapajue mase
tijela. Tko zna dokle bi se ljudsko tijelo proteglo i poteklo pod naklonjenijim nebom? Nije li
aka raireni palmov(218) list s resama i ilama? Uho se, uz malo mate, moe smatrati
liajem, umbilicaria, na postranom dijelu glave, sa svojom resicom ili kapljom. Usna
labium, od labor (?) stri ili se sputa(219) s ruba piljovitih usta. Nos je bjelodano
smrznuta kap ili stalaktit. Brada je jo vea kap, kapanje lica koje se sliva u jedno. Obrazi su

199

kosina od ela prema dolini lica, kojoj se opiru i razvlae je jagodine kosti. Svaka kruna
resa biljnog lista takoer je gusta i ve zastala kap, vea ili manja; rese su prsti lista; i koliko
resa ima u toliko smjerova tei potei, a vie topline i drugih pogodnih utjecaja navelo bi je
da potee jo i dalje.
inilo se tako da taj obronak oslikava naelo svih radnji u prirodi. Tvorac ove zemlje
patentirao je tek jedan list. Koji e nam Champollion deifrirati te hijeroglife, kako bismo
napokon mogli okrenuti novi list? Taj me fenomen ushiuje vie no rasko i plodnost
vinograda. Istina, ima u njegovoj naravi neeg izmetnog, i nigdje kraja hrpama jetara, oiju i
crijeva, kao da se globus izvrnuo naopako; no to barem navjeuje da priroda ima neku
utrobu, a tu je opet majka ovjeanstva. To je mraz to izbija iz tla; to je proljee. Ono
prethodi zelenom i rascvjetanom proljeu, kao to mitologija prethodi pravome pjesnitvu.
Ne znam to vie otvara i isti od zimskih isparenja i probavnih smetnji. Uvjerava me to da
je Zemlja jo u povojima i da na sve strane prua djetinje prste. Novi uvojci niu na
najelavijem tjemenu. Nema niega neorganskog. Te lisnate hrpe poivaju du nasipa poput
troske iz neke pei, pokazujui da je priroda iznutra u punom pogonu. Zemlja nije puki
fragment mrtve povijesti, sloj na sloju poput listova knjige, koju e izuavati poglavito
geolozi i ljubitelji starina, nego iva poezija nalik na lie nekog stabla koje prethodi
cvjetovima i plodu nije fosilna zemlja, nego iva zemlja, naspram ijega je velebnog
sredinjeg ivota svekoliki ivotinjski i biljni ivot puko parazitski. Njeni trudovi podii e
nae ostatke iz groba. Moete vi taliti svoje kovine i kalupiti ih najljepe to umijete, nikad
me nee dirnuti kao oblici u koje se izlijeva ova rastaljena zemlja. I ne samo ona nego i
ustanove na njoj podatne su kao glina u rukama grnara.
Ne proe mnogo i, ne samo na tim nasipima nego i na svakom brijegu, nizini i u svakoj
udubini, mraz napusti tlo kao sneni etveronoac svoju jazbinu te uz glazbu kree u potragu
za morem ili u oblacima seli u druga podneblja. Svojim blagim uvjeravanjem topljenje je
monije od Thora(220) i njegova malja. Ono prvo tali, a drugi naprosto komada.
Kad je s tla djelomice nestao snijeg, a nekoliko toplih dana donekle mu osuilo povrinu, bilo
je ugodno usporediti prve njene znake novoroene godine koja se netom pomaljala s
dostojanstvenom ljepotom uvele vegetacije koja je odoljela zimi smilja, zlatnica, sunaca i
ljupke divlje trave, esto uoljivije i zanimljivije ak i no ljeti, kao da je njihova ljepota tek
tada sazrela; ak i pamuika, rogoza, divizme, gospine trave, velikog korova, oslada i drugih
biljaka snane stapke, tih neiscrpnih itnica to goste najranije ptice pristojne trave, u
najmanju ruku, kojima se zaodijeva obudovjela priroda. Navlastito me privlai nadvijeni i

200

snopljasti vrak aike; on u nae zimske uspomene vraa ljeto, meu oblicima je to ih
umjetnost rado oponaa i u biljnome carstvu stoji u istom odnosu spram prauzora koji su ve
u ljudskom umu kao i astronomija. Posrijedi je antikni stil stariji od grkoga ili egipatskog.
Mnoge pojave Zime navjeuju neizrazivu njenost i krhku istananost. Navikli smo sluati
kako tu kraljicu opisuju kao grubu i estoku tiranku, ali ona njenou ljubavnice ukraava
uvojke Ljeta.
Kako se bliilo proljee crvene vjeverice zavlaile su mi se pod kuu, po dvije odjednom,
ravno pod mojim nogama, dok sam sjedio itajui ili piui, i glasale se najudnovatijim ikad
uvenim smijuljenjem, eretanjem, glasovnim piruetama i grgoljavim zvukovima; kad bih
pak udario nogom samo bi se jo glasnije zacerekale, kao da su u svojim mahnitim
vragolijama nadile svaki strah i izazivale ovjeanstvo da ih prekine. Ne, nemojte kvik,
kvik. Bijahu posve gluhe za moje argumente, ili im je pak promicala njihova estina te su
sipale nesnosne pogrde.
Prvi proljetni vrabac! Godina to poinje nadom mlaom no ikad! Slabaan srebrnasti cvrkut
modrovoljke, strnadice i crvenokrilog kosa to se razlijee ogoljelim i vlanim poljima, kao
da posljednje zimske pahulje ciliu u svom padu! to su u takvo doba historije, kronologije,
predaje i sve pisane objave? Potoci poje sveane i radosne napjeve proljeu. Movarni
jastreb to nisko lebdi nad livadom ve traga za prvim sluzavim ivotom koji se budi.
Jenjavajui zvuk snijega to se topi uje se u svim dolinama, a led se u jezerima naoigled
rastvara. Trava na obroncima plamti poput krijesa et primitus oritur herba imbribus
primoribus evocata(221) kao da je zemlja odaslala unutarnju toplinu da pozdravi sunce
to se vraa, a iji plamen nije ute nego zelene boje simbol vjene mladosti, vlat trave
poput dugake zelene vrpce vije se iz tratine u ljeto, itekako iskuana mrazom, ali izbijajui
uvijek iznova, podiui svoje koplje od prologodinjeg sijena s pomou novog ivota odozdo.
Raste postojano kao to se potoi cijedi iz zemlje. I gotovo je istovjetan ovome, jer u bujnim
lipanjskim danima, kad su potoii suhi, vlati trave su njihovi kanali te iz godine u godinu
stada piju iz tog vjeno zelenoga toka, a kosac iz njega blagovremeno crpi njihovu zimsku
zalihu. Tako na ljudski ivot tekar ugiba do korijena, ali svejednako prua svoju zelenu vlat
u vjenost.
Walden se naoigled topi. Du sjeverne i zapadne strane stvorio se kanal irok deset metara
te jo iri na istonom kraju. Velika povrina leda odlomila se od glavnog dijela. ujem
strnadicu kako pjeva iz grmlja na obali olit, olit, olit ip, ip, ip, i-ar i vis-vis-vis. I
ona pripomae njegovu lomljenju. Kako li su lijepe velike i iroke krivine na rubu leda, koje

201

donekle odgovaraju onima na obali, ali su pravilnije! Neobino je tvrd, uslijed nedavne
estoke ali prolazne studeni, i sav je namoen ili valovit poput poda palae. No vjetar zaludu
klizi ponad njegove nepronine povrine prema istoku, dok iza njega ne dospije do ive
povrine. Velianstveno je promatrati tu vodenu vrpcu kako se ljeska na suncu, golo lice
jezera ispunjeno veseljem i mladou, kao da iskazuje radost riba u njemu i pijeska na svojoj
obali srebrnast sjaj kao od krljuti leuciscusa,(222) regbi sav je jedna riba u pokretu.
Takva je opreka izmeu zime i proljea. Walden je bio mrtav i ponovno je iv. No ovoga se
proljea, kao to rekoh, odmrzavao ujednaenije.
Prijelaz iz nevere i zime u vedro i blago vrijeme, iz tamnih i tromih u svijetle i gipke sate,
nezaboravna je kriza koju navjeuju sve stvari. Na kraju je naoko trenutana. Moju kuu
odjednom je ispunio prodor svjetla, premda veer bijae na pomolu, zimski oblaci jo se
nadvijae nad njom, a sa strehe se cijedila susnjeica. Pogledah kroz prozor, kad gle, na
mjestu jueranjega hladnog i sivog leda poivalo je prozirno jezero, ve spokojno i puno
nade kao za ljetne veeri, zrcalei u svome krilu ljetno veernje nebo, premda se nada mnom
nije vidjelo nikakvo, kao da je u dosluhu s nekim dalekim obzorom. U daljini zauh
crvendaa, prvoga kojeg sam uo u tisuu godina, pomislih, a iji pjev neu zaboraviti u
iduih tisuu istu onu milozvunu i monu pjesmu od neko. O veernji crvendau, na
koncu ljetnog dana u Novoj Engleskoj! Kad bih barem jednom pronaao granicu na kojoj on
sjedi! Mislim, on; mislim, tu granicu. To barem nije Turdus migratorius.(223) Smolasti
borovi i grmoliki hrastovi oko moje kue, tako dugo klonuli, nenadano opet poprimie svoju
narav te su izgledali sjajnije, zelenije, uspravljenije i ivlje, kao da ih je kia uistinu proistila
i oporavila. Znao sam da vie nee kiiti. Gledajui bilo koju granicu u umi, tovie i
vlastiti drvenik, moete zakljuiti je li zima prola ili nije. Kako se smraivalo, prenulo me
trubljenje gusaka koje su letjele nisko nad umom, kao umorni putnici koji se kasno vraaju
s junih jezera pa napokon daju sebi oduka nesputanim jadikovkama i uzajamnim
tjeenjem. Stojei kraj svojih vrata mogao sam uti lepet njihovih krila kad bi, smjerajui
prema mojoj kui, odjednom uoile moje svjetlo pa uz priguenu buku skrenule i sletjele na
jezero. I tako sam uao, zatvorio vrata i proveo svoje prvo proljee u umi.
Ujutro sam s vrata promatrao guske kako usred jezera plove kroz maglu, na dvjesto pedeset
metara udaljenosti, tako velike i neobuzdane te se Walden doimao poput umjetnog jezerceta
za njihovu zabavu. No kad sam stao uz obalu one su na znak svoga voe odjednom uza silan
lepet uzletjele, a kad su se postrojile stale su mi kruiti nad glavom, njih dvadeset devet, pa
se uputile ravno prema Kanadi, uz voino trubljenje u pravilnim razmacima, uzdajui se da
e dorukovati u muljevitijim lokvama. U isto vrijeme vinula se i jedna paja druina i

202

krenula put sjevera, tragom svojih bunijih roakinja.

Tjedan dana sluao sam za maglovitih jutara glasanje neke samotne guske koja je kruila i
tapkala traei svoga druga te je svejednako napuivala umu zvukom ivota veeg no to ga
je ova mogla podnijeti. U travnju se opet pojavie golubovi koji su brzali u malim jatima, a
pravodobno sam uo i crne iope kako cvrkuu ponad moje istine, premda se nije inilo da
ih gradski okrug ima toliko da bi i za mene mogao odvojiti koju, pa sam zamiljao da su to
osebujni pripadnici drevnog soja koji je nastavao uplja stabla prije dolaska bijelog ovjeka.
U gotovo svim podnebljima kornjaa i aba su meu preteama i glasnicima ovoga godnjeg
doba, ptice blistava perja lete uz pjesmu, biljke niu i cvatu, a vjetrovi puu da isprave to
blago kolebanje polova i sauvaju ravnoteu prirode.
Kao to nam se svako godinje doba ini najboljim kad na nj doe red, tako je dolazak
proljea nalik stvaranju Kozmosa iz Kaosa i ostvarenju Zlatnog doba.
Eurus ad Auroram, Nabathacaque regna recessit,
Persidaque, et radiis juga subdita matutinis.
Eur k istoku ode, k Nabatejem, k persijskoj zemlji
I ka gorama, rane na koje padaju zrake.
***
Zato nastade ovjek, il iz sjemena boanskog
Naini majstor ga onaj, satvoritelj svijeta boljeg, Ili
odruena od visokog etera skoro
Zemlja uvae klice u sebi srodnoga neba.(224)
Samo jedna blaga kiica uini travu za mnogo preljeva zelenijom. Tako su nam i izgledi
svjetliji od pritjecanja boljih misli. Bili bismo blaeni da vazda ivimo u sadanjosti i
koristimo se svakom zgodom koja nas snae, kao trava to odaje utjecaj najneznatnije rose
koja na nju padne; i kad ne bismo tratili vrijeme okajavajui proputene prilike, to
nazivamo obavljanjem svoje dunosti. Zadravamo se u zimi, a proljee je ve stiglo. Za
ugodna proljetnog jutra svi su ovjekovi grijesi oproteni. To je dan obustave poroka. Dok
takvo sunce pri, i najopakiji grenik moe se vratiti. Kroz vlastitu obnovljenu nevinost
razabiremo nevinost svojih blinjih. Juer ste svoga susjeda moebit poznavali kao lopova,
pijanca ili puteno eljade te ste ga naprosto saaljevali ili prezirali, oajavajui nad svijetom;
ali sunce jarko i toplo zasja u ovo prvo proljetno jutro, nanovo stvarajui svijet, i vi ga

203

zatjeete pri nekom vedrom poslu te vidite kako se njegove iscrpljene i iskvarene vene ire
od spokojne radosti i blagoslivlju novi dan, s nedunou djeteta ute djelovanje proljea, i
sve su njegove mane zaboravljene. Ne okruuje ga samo ozraje dobrohotnosti nego i daak
svetosti koja se bori za izraz, slijepo i moda neuspjeno, poput novoroenog nagona, i juni
obronak nakratko ne odzvanja prostakom alom. Vidite kako se lijepi nevini izdanci
spremaju probiti kroz njegovu kvrgavu ljusku i okuati se u jo jednoj godini ivota, njeni i
svjei kao najmlaa biljka. ak je i on uao u radost gospodara svoga.(225) Zato tamniar
ne ostavi otvorenima vrata svoga zatvora, zato sudac ne odbaci svoj sluaj, zato
propovjednik ne raspusti svoju pastvu! Zato to se ne pokoravaju znaku to im ga Bog daje i
ne prihvaaju oprost to ga svima slobodno nudi. Povratak dobroti do kojeg svakoga dana
dolazi u blagotvornom dahu jutra uzrokuje da se s obzirom na ljubav spram kreposti i
mrnju spram poroka ovjek pomalo priblii svojoj prvotnoj naravi, kao mladice u posjeenoj
umi. Na slian nain zlo to ga netko ini u razmaku jednog dana prijei klicama kreposti
koje su iznova poele nicati da se razviju i unitava ih.
Nakon to su tako klice kreposti mnogo puta sprijeene da se razviju, blagotvorni dah veeri
vie nije dostatan za njihovo ouvanje. im dah veeri vie nije dostatan za njihovo ouvanje,
narav ovjekova vie se ne razlikuje mnogo od naravi zvijeri. Videi da je narav toga ovjeka
nalik onoj zvijeri, ljudi misle da nikad i nije posjedovao uroenu mo razuma. Jesu li to prava
i prirodna uvstva ovjekova?(226)
Najprije zlatno bjee vrijeme vjernosti, pravdi
Odano samo od sebe bez zakona i kanjivaa.
Kazni ne bjee ni stra, sa pribitih mjedenih ploa
Nisu se itale gronje, jo ponizna eljad se nije
Bojala sueva lica, bez brania sigurni bjehu.
Sjeena jo se iz svoje iz gore omorika nije
Sputala bistre u vale, da tue krajeve gleda,
Drugih obala ljudi do svojih poznavali nisu.
***
Vjeno proljee bjee, a cvijee, koje je raslo
Ne bivi sijano, toplim vjetrii pahahu dahom.(227)
Dne 29. travnja, dok sam lovio ribu s rijene obale u blizini mosta Nine-Acre-Cornera, stojei
na drhtavoj travi i vrbinu korijenju, gdje vrebaju bizamski takori, zauo sam jedinstven

204

egrtav zvuk, poneto nalik onome tapova kojima se djeaci igraju meu prstima, kad sam,
pogledavi uvis, primijetio veoma sitnog i otmjenog jastreba, slinog nonome jastrebu, kako
se naizmjence die poput vala pa propada pet ili deset metara, uvijek iznova, pokazujui
donju stranu krila koja su se ljeskala kao satenska vrpca na suncu, ili kao biserna
unutranjost koljke. Taj me prizor podsjetio na sokolarstvo i onu otmjenost i poeziju koje su
s tom razbibrigom povezane. Uini mi se da bi se mogao zvati Merlin,(228) ali ne marim ja
za njegovo ime. Bijae to najnezemaljskiji let kojemu sam ikad svjedoio. Nije on naprosto
leprao poput leptira niti se dizao nebu pod oblake kao vei jastrebovi, nego se s ponosnim
pouzdanjem zabavljao na zranim poljima; stalno se iznova penjui uz ono svoje neobino
smijuljenje, ponavljao je svoj slobodni i krasni pad, opetovano se okreui poput papirnata
zmaja a onda se vraao iz svoga uzvienog poniranja, kao da nikad nije kroio na terra
firma. inilo se da u cijelom svemiru nema druga onako se zabavljajui sam i da mu ne
treba nita osim jutra i etera s kojim se igrao. Nije on bio samotan, nego je samotnom inio
itavu zemlju pod sobom. Gdje bijae roditeljica koja ga je snijela, njegova svojta i njegov
otac na nebesima? Stanovnik zraka, sa zemljom se doimao povezan tek jednim jajetom
snesenim svojedobno u pukotini na litici ili je njegovo rodno gnijezdo bilo sazdano u uglu
nekog oblaka, istkano od duginih poruba i sutonskog neba, podstavljeno mekom izmaglicom
ranog ljeta uzetom sa zemlje? A nastamba mu sada neki vrletni oblak.
Ulovio sam osim toga i rijetku druinu zlatnih, srebrnih i svijetlobakrenih riba, koje su
izgledale kao niska dragulja. Ah! U mnoga sam jutra na prvi dan proljea zalazio na te
livade, skaui od humka do humka, od vrbova korijena do vrbova korijena, dok divlja
rijena dolina i uma bijahu okupane u istoj i jarkoj svjetlosti koja bi i mrtve probudila kad
bi oni, kao to neki predmnijevaju, snivali u grobovima. Ne treba jaih dokaza besmrtnosti.
Sva bia zacijelo ive u takvoj svjetlosti. Gdje je, Smrti, bila pobjeda tvoja? Gdje je, Grobe,
bila pobjeda tvoja?(229)
Na bi seoski ivot bio umao da nema neistraenih uma i livada koje ga okruuju. Treba
nam tonik divljine povremeno gacanje po movarama gdje vrebaju buka i poljska koko,
oslukivanje ljukina krianja, mirisanje aputavog aa gdje samo neka divljija i samotnija
ptica svija gnijezdo, a zerdav se ulja trbuhom uz tlo. Usrdni u nakani da sve istraimo i
nauimo, u isti mah zahtijevamo da sve stvari budu tajanstvene i neistraive, da kopno i
more budu beskonano divlji, nesagledani i nedokueni jer su nedokuivi. Prirode nam nikad
ne moe biti dovoljno. Mora nas osvjeiti prizor neiscrpive ivotnosti, neizmjerne i titanske
pojave, morska obala s olupinama, divljina sa ivim i usahlim stablima, olujni oblak i kia
koja traje tri tjedna i izaziva poplave. Moramo svjedoiti prestupanju vlastitih granica i

205

nekom ivotu koji slobodno pase ondje gdje mi nikad ne lutamo. Razgali nas pogled na
leinara koji se hrani strvinom to nam se gadi i obeshrabruje nas i koji iz toga svog obroka
crpi zdravlje i snagu. U jami uza stazu prema mojoj kui nalazio se uginuli konj zbog kojega
sam ponekad skretao s puta, osobito nou kad je zrak bio teak, ali uvjerenje to mi ga je on
pruao u pogledu snanog teka i nenaruiva zdravlja prirode bijae mi nadoknada. Volim
vidjeti kako priroda toliko buja ivotom te si moe priutiti da tisue budu rtvovane i
postaju jedne drugima plijen; da njeni ustroji mogu biti tako spokojno zgnjeeni i satrti u
kaastu masu punoglavce to ih aplje lakomo gutaju, kornjae i abe pregaene na cesti,
kao i to da u njoj katkad pljute krv i meso! Uz takvu podlonost sluaju, moramo uvidjeti s
koliko malo toga moemo raunati. Mudar ovjek stjee dojam sveope nedunosti. Otrov
naposljetku nije otrov, niti je ijedna ozljeda kobna. Samilost je uvelike neodriva osnova.
Ona mora biti ustra. Njeni zagovori ne trpe stereotipe.
Rano u svibnju, hrastovi, orasi, javorovi i drugo drvee, netom se pomaljajui sred borove
ume, pridavali su krajoliku sjaj nalik sunevoj svjetlosti, napose za oblanih dana, kao da se
sunce probijalo kroz maglu te ovdje-ondje slabano obasjavalo obronke. Treega ili etvrtog
svibnja vidio sam gnjurca na jezeru, a tijekom prvoga tjedna u mjesecu uo sam kozodoja,
smeeg i obinog drozda, umskog vivka, zebu i druge ptice. Muholovka je ve ponovno
dola i zavirila mi na vrata i kroz prozor da vidi je li joj moja kua dovoljno piljolika,
odravajui se na snanim krilima, stisnutih kandi, kao da se dri za zrak dok premjerava
zemljite. Sumporasti pelud smolastoga bora ubrzo je prekrio jezero kao i kamenje i trulo
drvee uz obalu, tako da ste mogli sakupiti cijelu bavu. To su oni sumporni pljuskovi za
koje ujemo. ak i u Kalidasinoj drami o Sakuntali itamo o potoiima uto obojenim od
zlatnog lotosova praha. I tako su se godinja doba nastavila odvijati s ljetom, kao to ovjek
stupa u sve viu travu.
Tako se zavrila prva godina moga ivota u umi, a druga godina bila joj je slina. Walden
sam napokon napustio 6. rujna 1847.

206

ZAKLJUAK

Bolesnicima lijenici mudro preporuuju promjenu zraka i krajolika. Hvala nebesima, ovdje
nije cijeli svijet. U Novoj Engleskoj ne raste divlji kesten, a i ameriki drozd se ovdje rijetko
uje. Divlja guska vei je kozmopolit nego mi; ona dorukuje u Kanadi, objeduje u Ohiju a za
veeru se kiti u nekom movarnom rukavcu na jugu. ak i bizon donekle ide ukorak s
godinjim dobima, brstei panjake Colorada dok zelenija i slaa trava oko Yellowstonea ne
stane ekati na nj. Pa ipak mislimo da su, ako se plotovi porue a kameni zidovi nagomilaju
na naim imanjima, naem ivotu nadalje postavljene granice a sudbine nam odluene.
Doista, ako vas odaberu za gradskog slubenika, ovoga ljeta ne moete otii u Ognjenu
zemlju; ali moete ipak zavriti u zemlji paklenog ognja. Svemir je iri od naih nazora o
njemu.
Trebali bismo, meutim, ee gledati preko palubne ograde naega plovila, poput
znatieljnih putnika, a ne putovati kao glupavi mornari eljajui kuinu. Druga strana
globusa samo je dom onoga s kojim se dopisujemo. Nae je putovanje tek plovidba u irokom
krugu, a lijenici prepisuju lijekove samo za kone bolesti. Netko hita u junu Afriku u
potjeru za irafama, ali to sigurno nije divlja za kojom zapravo smjera. Koliko bi dugo,
molim vas, neki ovjek lovio irafe da moe? ljuke i bene takoer mogu pruiti rijetku
zabavu; ali vjerujem da bi plemenitiji ulov bio ustrijeliti sebe sama.
Otkrit e, usmjeriv unutra oko,
Tisuu predjela u svom umu duboko
Jo neotkritih. Proputuj ih i stekni znanja
Struna o kozmografiji svog imanja.(230)
to predstavlja Afrika to predstavlja Zapad? Nije li naa nutrina bijelo mjesto na
zemljovidu? Makar se pokazala crnom, poput obale, kad bude otkrivena. Je li izvor Nila,
Nigera ili Mississippija, ili pak sjeveroistoni prolaz oko ovoga kontinenta(231) ono to
elimo pronai? Jesu li to problemi koji se najvema tiu ovjeanstva? Je li Franklin(232)
jedini ovjek koji se izgubio te ga njegova supruga tako gorljivo trai? Zna li g. Grinnell(233)
gdje je on sam? Budite radije Mungo Park, Lewis, Clarke i Frobisher(234) vlastitih rijeka i
oceana; istraite vlastite vie irine uz tovare usoljenog mesa da vas odri na ivotu, ako
je potrebno; a prazne limenke slaite kao znak nebu pod oblake. Je li usoljeno meso
izumljeno samo radi ouvanja mesa? Ne, budite Kolumbo za cijele nove kontinente i svjetove

207

u sebi, otvarajte nove kanale, ne trgovine nego misli. Svaki ovjek gospodar je podruja
naspram kojega je zemaljsko carstvo tek siuna dravica, greben ostao od leda. Ima ipak
domoljuba koji nemaju samopotovanja te rtvuju vee manjemu. Oni ljube tlo koje tvori
njihove grobove, a nemaju osjeaja za duh koji moda jo udahnjuje ivot njihovoj glini.
Patriotizam je crv u njihovim glavama. Koji je bio smisao one istraivake ekspedicije na
Junome moru,(235) sa svom tom paradom i trokovima, doli neizravno priznavanje
injenice da postoje kontinenti i mora u moralnom svijetu kojima je svaki ovjek jedna
prevlaka ili uvala, a koja on ipak nije istraio, doli da je lake ploviti tisuama milja kroz
hladnou, oluje i meu ljudoderima, u vladinom brodu, s pet stotina ljudi i djeaka na
pomoi, nego istraiti osobno more, Atlantik i Pacifik vlastite samoe.
Erret, et extremos alter scrutetur Iberos.
Plus habet hic vitae, plus habet ille viae.
Nek lutaju i ispituju tuinske Australce.
Meni vie Boga, njima pak vie puta.(236)
Ne vrijedi obii svijet da bi se pobrojale make u Zanzibaru.(237) No inite makar i to dok
ne uzmognete bolje, i moda pronaete neku Symmesovu rupu(238) kroz koju ete
napokon doprijeti do nutrine. Engleska i Francuska, panjolska i Portugal, Zlatna obala i
Obala robova, svi izlaze na to privatno more, ali nijedna njihova barka nije se otisnula dotle
da izgubi obalu iz vidika, iako je to bez sumnje izravan put prema Indiji. Ako hoete nauiti
govoriti svim jezicima i prilagoditi se obiajima svih naroda, ako hoete putovati dalje no svi
putnici, udomaiti se u svim podnebljima i nagnati Sfingu da razbije glavu o kamen, samo se
pokorite savjetu starog filozofa i istraite sebe sama. Za to je potrebno oko i odlunost.
Samo poraeni i dezerteri odlaze u ratove, kukavice koji bjee i uvojauju se. Krenite sada
onim najdaljim zapadnim putom, koji ne zastaje na Mississippiju ili Tihom oceanu, koji ne
smjera k nekoj istroenoj Kini ili Japanu, nego vodi izravno kao tangenta do ove sfere, ljeti i
zimi, danju i nou, u zalazak sunca, mjeseca a na koncu i same zemlje.
Navodno se Mirabeau(239) odao drumskom razbojnitvu da utvrdi koliko je odlunosti
potrebno da se ovjek formalno suprotstavi najsvetijim zakonima drutva. Izjavio je da
vojniku koji se bori u stroju ne treba niti upola toliko odvanosti kao razbojniku da ast
i vjera nikad nisu stajali na putu promiljene i vrste odlunosti. Bijae to muevno, koliko
je do ovoga svijeta; pa ipak dokono, ako ne i oajniki. Razboritiji ovjek zatekao bi se
dovoljno esto formalno suprotstavljen onome to se dri najsvetijim zakonima drutva, i
to putem pokornosti jo svetijim zakonima, te bi tako iskuao svoju odlunost a da ne skree

208

s puta. Nije na ovjeku da se na takav nain postavlja prema drutvu, nego da zadri stav
kakav ve ima pokoravajui se zakonima svoga bia, koji se nikad nee suprotstaviti
pravednoj vlasti, ako na takvu kojim sluajem naie.
umu sam napustio s jednako dobrim razlogom s kojim sam u nju i doao. Moda mi se
inilo da mi je ostalo proivjeti jo nekoliko ivota, pa nisam mogao izdvojiti vie vremena za
taj. Neobino je kako lako i nesvjesno upadamo u odreenu koloteinu i utiremo sebi
utvrenu stazu. Nisam jo ivio ondje ni tjedan dana a ve su mi stopala utabala put od vrata
do jezera; i premda je prolo pet ili est godina otkako sam stupao njime, jo je uvijek posve
razaznatljiv. Istina, bojim se da su drugi moebit udarili njime i tako pomogli da ostane
utaban. Zemljina je povrina meka i prijemiva za otiske ljudskih stopala, a tako je i sa
stazama kojima putuje um. Kako li su onda zacijelo istroeni i pranjavi glavni putovi ovoga
svijeta, kako duboke koloteine predaje i prilagoenosti! Nisam elio putovati u kabini, nego
ispred jarbola i na palubi svijeta, jer sam ondje najbolje mogao vidjeti mjeseinu meu
gorjem. Sada ne elim silaziti u potpalublje.
U svome sam pokusu nauio barem sljedee: ako netko s pouzdanjem napreduje u smjeru
svojih snova i tei ivjeti ivotom to ga je zamislio, doivjet e uspjeh kakav se u obinim
asovima ne oekuje. Neke e stvari ostaviti za sobom, prijei e nevidljivu granicu; novi,
sveopi i slobodniji zakoni poet e se uspostavljati oko njega i u njemu; ili e se stari zakoni
rastegnuti i protumaiti u liberalnijem smislu njemu u prilog, pa e ivjeti uz ovlatenje
vieg reda bi. U mjeri u kojoj bude pojednostavnio svoj ivot, zakoni univerzuma doimat e
se manje sloenima a samoa nee biti samoa, niti siromatvo siromatvo, niti slabost
slabost. Ako ste gradili kule u zraku, va posao nije nuno izgubljen; ondje i trebaju biti.
Sada im poloite temelje.
Smijean je zahtjev to ga postavljaju Engleska i Amerika, da trebate govoriti tako da vas
razumiju. Tako ne rastu ni ljudi ni gljive. Kao da je to vano i kao da nema dovoljno onih koji
e vas razumjeti i bez njih. Kao da priroda moe poduprijeti samo jedan red razumijevanja,
kao da ne moe odravati i ptice i etveronoce, letea jednako kao i puzea bia, i kao da su
ku i oj, koje i vol moe razumjeti, najbolji engleski. Kao da je samo glupost sigurna.
Najvema se bojim da moj izriaj ne bude dovoljno ekstra-vagantan,(240) da ne odluta
dovoljno daleko onkraj uskih granica moga svagdanjeg iskustva i tako ne bude primjeren
istini u koju sam se uvjerio. Ekstravagancija! To ovisi o tome kako ste ograeni. Bivol koji se
seli i trai nove panjake na drugim irinama nije ekstravagantan kao krava koja u vrijeme
munje prevre vedro, preskae ogradu i juri za svojim teletom. elim govoriti negdje izvan

209

granica, kao ovjek u trenutku buenja ljudima u njihovim trenucima buenja, jer uvjeren
sam da ne mogu dovoljno pretjerati da bih poloio temelj istinskom izrazu. Tko se, kad je
uo neki napjev, pobojao da e ikada vie govoriti ekstravagantno? U pogledu budueg ili
mogueg, trebali bismo ivjeti posve oputeno i unaprijed neodreeno, da nam obrisi s te
strane budu mutni i magloviti, kao to nae sjene otkrivaju neko neosjetno isparavanje
prema suncu. Nepostojana istina naih rijei trebala bi neprestano odavati neprikladnost
preostalog iskaza. Njihova se istina smjesta prevodi; ostaje samo njen doslovni spomenik.
Rijei to izraavaju nau vjeru i pobonost nisu konane, pa ipak su viim naravima
smislene i miomirisne kao tamjan.
Zato se uvijek sputati na svoje najtuplje opaaje i hvaliti to kao zdrav razum? Najzdraviji
razum je razum usnulih ljudi, koji oni izraavaju hrkanjem. Kadto smo skloni svrstati one u
kojih je pamet i pol uz bok onima polovine pameti, jer uvaavamo samo treinu njihove
pameti. Neki bi nali manu i u jutarnjem rumenilu, ako bi ikad ustali dovoljno rano. Tvrde,
kako ujem, da Kabirovi stihovi imaju etiri razliita smisla: privid, duh, um i egzoterini
nauk Ved,(241) ali u ovom dijelu svijeta smatra se osnovom za prigovor ako neije pisanje
doputa vie od jednog tumaenja. Dok Engleska nastoji nai lijek truljenju krumpira,(242)
zar nitko nee uznastojati lijeiti truljenje mozga, koje je toliko rairenije i pogubnije?
Drim da nisam nerazgovijetan, ali bio bih ponosan kad se u tom pogledu ne bi na mojim
stranicama nalo manjkavosti pogubnije od leda na Waldenu. Junjaki kupci prigovarali su
njegovu plavetnilu, koje je dokaz njegove istoe, kao da je blatnjav, i radije su birali led iz
Cambridgea, koji je bijel, ali ima okus po travuljini. istoa koju ljudi vole kao magla je to
opasuje zemlju, a ne kao modri eter onkraj tog omotaa.
Neki nam pune ui time kako smo mi Amerikanci, a i dananji ljudi uope, intelektualni
patuljci naspram drevnih, pa ak i elizabetanaca. Ali koji je smisao toga? ivi pas bolji je od
mrtvog lava.(243) Zar e se ovjek objesiti zato to pripada rasi pigmeja a nije najvei
pigmej koji moe biti? Neka svatko gleda svoja posla i nastoji biti kakav je i stvoren.
Zato bismo tako oajniki hitali k uspjehu i laali se takvih oajnikih pothvata? Ako ovjek
ne dri korak sa svojim druzima, moda je to stoga to uje drugaijeg bubnjara. Neka stupa
uz glazbu koju uje, kojega god takta i koliko god udaljena bila. Nije vano da sazre brzinom
jabuke ili hrasta. Zar da svoje proljee pretvori u ljeto? Ako stanja stvari za koje smo sazdani
jo nema, to e nam zbilja koja ga nadomjeta? Neemo se nasukati na jalovu zbilju. Zar
emo se muiti da iznad sebe podignemo nebo od plavog stakla, a onda, kad ono bude
zavreno, zuriti u pravo nezemaljsko nebo daleko u visinama, kao da onoga prvog niti nema?

210

ivio jednom u gradu Kuruu umjetnik sklon teiti savrenstvu. Jednoga dana pade mu na um
izraditi ezlo. Prosudivi da je u nesavrenom djelu jedan od sastojaka vrijeme, a da u
savreno djelo vrijeme ne ulazi, rekao je sebi: bit e savreno u svakom pogledu, makar
cijeloga ivota ne radio nita drugo. Smjesta se uputio u umu da potrai drvo, odluan u
tome da ezlo ne smije biti nainjeno od neprikladne grae; i dok je tako tragao i odbacivao
prut za prutom prijatelji su ga postupno ostavljali, jer su u svome poslu starili i umirali, ali
on nije ostario ni za tren. Usmjerenost prema jednom cilju, odlunost i uzviena predanost
obdarile su ga bez njegova znanja vjenom mladou. Budui da se nije pogaao s
vremenom, ono mu se sklanjalo s puta te je samo izdaleka uzdisalo to ga ne moe svladati.
Prije nego to je pronaao u svakom pogledu pogodan trupac grad Kuru pretvorio se u asnu
ruevinu, a on je sjeo na jedan od njegovih breuljaka da izguli svoj tap. Prije no to mu je
dao pravi oblik dinastija Kandahara pribliila se kraju te je on vrkom tapa u pijesku ispisao
ime posljednjega iz toga roda pa nastavio sa svojim poslom. Kad je izravnao i ulatio ezlo,
Kalpa vie nije bila polarna zvijezda; a prije no to je na nj nataknuo prsten a vrh mu ukrasio
dragim kamenjem, Brahma se ve mnogo puta probudio i usnuo. Ali zato se zadravam
spominjui sve to? Kad je uinio posljednji potez na svome djelu, ono se pred oima
zapanjenog umjetnika rastvorilo u najkrasnije od svih Brahminih stvorenja. Pravei ezlo on
je sazdao nov sustav, svijet cjelovitih i skladnih razmjera u kojemu su, premda su stari
gradovi i dinastije ieznuli, na njihovo mjesto doli jo krasniji i velebniji. I sada je po gomili
svjeeg iverja pod nogama vidio da je, za njega i njegovo djelo, prijanje protjecanje
vremena bilo tlapnja i da nije proteklo vie vremena no to je potrebno jednoj jedinoj iskri iz
Brahmina mozga da padne i zapali kresivo smrtnoga mozga. Graa je bila ista i njegova
umjetnost bila je ista; kakav je mogao biti ishod doli udesan?
Nijedno lice koje moemo dati nekoj tvari nee nam naposljetku posluiti tako dobro kao
istina. Samo se ona dobro dri. Veinom nismo ondje gdje jesmo, nego u krivom poloaju.
Zbog slabosti svoje naravi mi pretpostavimo neko stanje, unesemo se u nj pa se naemo
istodobno u dva stanja te nam je dvostruko tee iskobeljati se. U sabranim trenucima
obaziremo se samo na injenice, na stanje kakvo jest. Kaite ono to imate kazati, a ne ono
to biste trebali. Svaka istina je bolja od varke. Kotlokrpu Toma Hydea upitali su na
vjealima ima li to rei. Kaite krojaima, rekao je, da se sjete napraviti vor na koncu
prije prvog uboda. Molitva njegova druga pala je u zaborav.Koliko god vam ivot bio
bijedan, suoite se s njim i ivite ga; ne uklanjajte mu se i ne ocrnjujte ga. Nije on toliko lo
kao vi. Izgleda najbjednije kad ste vi najbogatiji. Zanovijetalo e i raju imati to prigovoriti.
Ljubite svoj ivot, kako god jadan bio. Moda ete doivjeti pokoji ugodan, ushitan, veliajan
sat, ak i u ubonici. Prozori na domu za siromahe zrcale sunce na zalasku jednako blistavo

211

kao i bogataeve odaje; snijeg pred njegovim vratima u proljee se topi jednako brzo. Ne
vidim zato spokojan duh ne bi ovdje mogao ivjeti jednako zadovoljno i radosnih misli kao i
u palai. esto mi se ini da gradski siromasi provode najneovisniji ivot od sviju. Moda su
naprosto dovoljno veliki da primaju bez zlih slutnji. Veina misli kako im je ispod asti da ih
grad uzdrava, ali ee se dogaa da im nije ispod asti uzdravati se nepotenim
sredstvima, to bi trebalo biti neasnije. Uzgajajte siromatvo kao vrtnu biljku, poput
mudraca. Ne zamarajte se odvie nabavkom novih stvari, bilo odjee ili prijatelja. Izvrnite
stare; njima se vratite. Ne mijenjaju se stvari, mi se mijenjamo. Prodajte svoju odjeu i
zadrite svoje misli. Bog e se pobrinuti da vam ne uzmanjka drutva. Kad bih svakoga dana
bio sveden na ugao tavana, kao pauk, svijet oko mene bio bi jednako velik dokle god bih
imao svoje misli. Filozof je kazao: Vojsci od triju divizija moete oteti generala i tako je
dovesti u pomutnju; ni najpodlijem i najprostijem ovjeku ne moete oduzeti misao.(244)
Nemojte tako gorljivo teiti tome da se razvijate, da se potinjavate brojnim utjecajima koji
e se vama poigravati; sve je to rasipanje. Smjernost poput tame razotkriva nebeska svjetla.
Sjene siromatva i niskosti skupljaju se oko nas, i gle! stvoreni svijet iri nam se pred
oima.(245) esto nas se podsjea da, ako bi nam podarili i Krezovo bogatstvo, nai ciljevi
moraju ostati isti, a bitno ista moraju ostati i naa sredstva. K tome, ako vam je domaaj
ogranien neimatinom, ako primjerice ne moete kupovati knjige i novine, istom ste
svedeni na najznaajnija i najvitalnija iskustva; primorani ste raditi s materijalom koji daje
najvie eera i najvie kroba. ivot je najslai uz kost. titi vas se od besposlice. Nijedan
ovjek ne gubi na nioj razini zbog velikodunosti na vioj. Suvino bogatstvo moe kupovati
samo suvinosti. Novac nije nuan da bi se kupile potreptine za duu.
ivim u kutu olovnog zida, u iji je sastav uliveno malo slitine za zvona. esto mi za
podnevnog poinka do uiju dopre tintinnabulum(246) izvana. To je buka mojih
suvremenika. Susjedi mi govore o pustolovinama s glasovitom gospodom i damama, o
uglednicima koje su upoznali za veerom, no takve stvari me ne zanimaju vie no sadraj
Daily Timesa. Zanimanje i razgovor vrte se mahom oko odjee i manira; ali guska je guska,
kako god je odjenuli. Govore mi o Kaliforniji i Teksasu, o Engleskoj i Indiji, o cij. gosp iz
Georgije ili Massachusettsa, redom o prolaznim i nestalnim pojavama, dok mi ne doe da
iskoim iz njihova dvorita poput onog mamelukog bega.(247) Uivam ii svojim putem
ne stupati u povorci sred raskoi i sjaja, na upadljivom mjestu, nego hodati ukorak s
Graditeljem svemira, ako smijem ne ivjeti u ovom nemirnom, ivanom, uskomeanom,
ispraznom devetnaestom stoljeu, nego stajati ili sjediti zamiljeno dok ono prolazi. to to
ljudi slave? Svi su u nekom organizacijskom odboru i svakoga sata oekuju neiji govor. Bog
je samo trenutani predsjednik, a Webster(248) njegov govornik. Volim odmjeravati,

212

smjetati se, naginjati onome to me najsnanije i najpravinije privlai ne vjeati se o

polugu na vagi i nastojati teiti manje ne pretpostavljati neko stanje, nego prihvaati
stanje koje jest; putovati jedinom stazom kojom umijem i na kojoj mi se nikakva sila ne moe
oduprijeti. Ne priinja mi zadovoljstvo podizati luk prije no to sam poloio vrst temelj.
Nemojmo se igrati na tankom ledu. Svugdje postoji vrsto dno. itamo kako je neki putnik
upitao djeaka ima li movara pred njim vrsto dno. Djeak je odvratio da ima. Ali konj je
zaas zaglibio sve do kolana pa on ree djeaku: Nisi li mi rekao da ova bara ima vrsto
dno? I ima, otpovrne ovaj, ali vi jo niste stigli ni do pola puta. Tako je i s movarama i
ivim pijeskom drutva; ali onaj tko to zna ve je stari momak. Dobro je samo ono to se
pomisli, kae ili uini u odreenom rijetkom stjecaju prilika. Ne elim biti od onih koji e
budalasto zabijati avao u same letve ili buku; takva bi me rabota noima drala budnim.
Dajte mi eki i dopustite da napipam utor. Nemojte ovisiti o kitu. Zabijte avao do kraja pa
ga uklijetite tako svojski da se nou moete probuditi i zadovoljno pomisliti na svoj posao
posao pri kojemu se neete posramiti zazvati Muzu. Tako e vam Bog pomoi, i samo tako.
Svaki zabijeni avao trebao bi biti jo jedna zakovica u stroju svemira, a vi onaj koji obavlja
posao.
Radije no ljubav, novac, slavu, dajte mi istinu. Sjedio sam za stolom gdje je bilo hrane i vina
u izobilju, a i usluga bijae na visini, ali iskrenosti i istine nije bilo te sam gladan napustio
negostoljubivu trpezu. Gostoprimstvo je bilo hladno kao led. Pomislih kako im nije potreban
led da ih zamrzne. Govorili su mi o starosti vina i toj uvenoj berbi, ali ja sam razmiljao o
starijem, mlaem i istijem vinu iz slavnije berbe koje oni nisu imali niti su ga mogli kupiti.
Stil, kua, zemljite i zabava meni ne znae nita. Posjetio sam kralja, ali on me ostavio da
ekam u predvorju i ophodio se kao ovjek nesposoban za gostoprimstvo. U mome kraju bio
je neki ovjek koji je ivio u upljem stablu. Njegovo je ponaanje bilo uistinu kraljevsko. Bio
bih bolje uinio da sam posjetio njega.
Dokle emo sjediti na svojim trijemovima drei se dokonih i ustajalih vrlina koje bi svaki
posao uinile bespredmetnim? Kao da imamo poeti dan paenitvom i unajmiti ovjeka da
nam okopava krumpir, a poslijepodne prakticirati kransku krotkost, milosre i dobrotu s
predumiljajem! Pomislite na kinesku gordost(249) i ustajalu samodopadnost ovjeanstva.
Ovaj je narataj pomalo sklon estitati samomu sebi na tome to je posljednji iz glasovite
loze, a u Bostonu, Londonu, Parizu i Rimu, razmatrajui svoje davno podrijetlo, zadovoljno
govori o svome napretku u umjetnosti, znanosti i knjievnosti. Tu su zapisnici filozofskih
drutava i javni hvalospjevi Velikanima! To dobri Adam snatri o vlastitoj kreposti. Da,
poinili smo dobra djela i ispjevali boanske pjesme koje nikad nee umrijeti to jest,

213

dokle god ih mi budemo pamtili. A uena drutva i velikani Asirije gdje su oni? Kakvi li
smo mi to mlaahni filozofi i eksperimentalisti! Nijedan meu mojim itateljima jo nije
proivio cjelovit ljudski ivot. Moda su ovo tek proljetni mjeseci u ivotu vrste. Ako smo
doivjeli sedmogodinji svrab, u Concordu jo nismo vidjeli sedamnaestogodinjeg
skakavca.(250) Upoznali smo samo opnu globusa na kojemu ivimo. Nismo zaronili dva
metra ispod povrine niti skoili toliko iznad nje. Ne znamo gdje smo. Usto, gotovo polovicu
svoga vremena vrsto spavamo. Pa ipak, smatramo se mudrima i imamo uspostavljeni
poredak na povrini. Nema ta, duboki smo mislioci, ambiciozni duhovi! Dok stojim nad
kukcem koji puzi meu borovim iglicama na umskom tlu i nastoji se skriti od mog pogleda,
pa se pitam zato gaji tako skromne misli te uklanja glavu preda mnom koji sam mu moebit
dobroinitelj i mogao bih njegovoj vrsti priopiti neku veselu vijest, sjetim se veliajnijeg
Dobroinitelja i Uma koji stoji nada mnom, ljudskim kukcem.
U svijet neprestano pritjeu novine, a mi ipak trpimo nevjerojatnu umalost. Trebam samo
natuknuti kakve se sve propovijedi jo sluaju u najprosvjeenijim zemljama. Tu su rijei kao
to su radost i alost, ali one su samo unjkavo pjevani psalamski pripjev, doim mi vjerujemo
u obino i maleno. Mislimo da moemo mijenjati samo svoju odjeu. Govori se da je
Britansko Carstvo silno veliko i ugledno, a da su Sjedinjene Drave sila prvoga reda. Ne
vjerujemo da za svakim ovjekom nastaju plima i oseka koje mogu otplaviti Britansko
Carstvo poput ivera, kad bi se takva misao ikad usidrila u njegovu duhu. Tko zna kakav e
jo sedamnaestogodinji skakavac izii iz zemlje? Vlada svijeta u kojemu ivim nije, kao ona
britanska, zasnovana u razgovorima uz vino nakon veere.
ivot u nama je kao voda u rijeci. Ove godine moe narasti vie no to ovjek i sluti te
poplaviti spreno kopno; ak bi i ovo mogla biti godina takvih dogaaja, u kojoj e poplava
istjerati sve nae bizamske takore. Zemlja koju obitavamo nije oduvijek bila suha. Daleko u
unutranjosti vidim nasipe to ih je neko davno izlokala rijeka, prije no to je znanost
poela biljeiti njene bujice. Svi su uli priu koja krui Novom Engleskom o jakoj i lijepoj
bubi koja je izila iz daske nekog starog stola od jabukova drveta, koji je pak ezdeset
godina stajao u kuhinji nekog seljaka, najprije u Connecticutu a potom u Massachusettsu
iz jajaca poloenog u ivo stablo jo mnogo godina ranije, kao to se ispostavilo pri brojanju
okolnih godova; tjednima se ulo kako sebi gloe izlaz, a moda se izlegla zahvaljujui
toplini neke are. Tko ne bi osjetio kako mu se vjera u uskrsnue i besmrtnost uvruje kad
uje za to? Tko zna kakav bi krasan i krilat ivot, ije jajace bijae vjekovima zakopano pod
brojnim koncentrinim naslagama drvenila u mrtvome, suhom ivotu drutva, isprva
poloeno u godu zelenog i ivog stabla, koje je postupno poelo sliiti njegovoj dobrano

214

osuenoj grobnici te je zapanjena obitelj dotinika, posjednuta oko svearske trpeze,

moebit godinama sluala kako sebi gloe izlaz mogao nenadano izbiti iz najprostijega
poklonjenog namjetaja da se napokon nauije svoga savrenog ljetnog ivota!
Ne kaem da e John ili Jonathan(251) sve to shvatiti; no takva je narav te sutranjice koja
nikad nee svanuti pukim protjecanjem vremena. Svjetlost koja nam trne oi za nas je mrak.
Svie samo dan u kojemu se budimo. Svanut e jo dana. Sunce je tek jutarnja zvijezda.

215

BILJEKE

(1) Izvorno objavljeno u The Atlantic Monthlyju 1862. godine.

(2) Franc. do krajnosti.

(3) Franc. duhovite izreke, dosjetke.

(4) Raskoan pansion u Sjevernoj Karolini izgraen sredinom 19. stoljea u

neoklasicistikom stilu.

(5) Biljka sjevernih krajeva, vrsta alge.

(6) Gorka djetelina, grica.

(7) Gospina papuica, iz porodice kaunki.

(8) Engl. hair-bird, Spizella passerina.

(9) U nas runolist (Gnaphalium alpinum).

(10) Tekst je prvotno objavljen 1854. pod naslovom Walden; or, Life in the Woods (Walden,
iliti ivot u umi). Osam godina kasnije Thoreau je u pismu izdavaima zatraio da iz svih
buduih izdanja izostave podnaslov. [Napomena prevoditelja: fusnote u prijevodu oslanjaju
se veim dijelom na biljeke u navedenom izdanju izvornika.]

216

(11) Drugi Heraklov posao bio je ienje golemih Augijevih staja, u kojemu je uspio
usmjerivi kroz njih dvije rijeke.

(12) V. Matej, 6, 19

(13) Zato smo tvrdo mi pokoljenje, okorjelo pleme / U mukama dokazuju tim, od koje smo
loze. (Publije Ovidije Nason, Metamorfoze 414-415, prev. T. Mareti, Dereta, Beograd,
1991.)

(14) William Wilberforce (1759.-1833.), britanski reformator koji se suprotstavljao ropstvu.

(15) Misli se na parnu lokomotivu.

(16) Mentor je ime Odisejeva prijatelja to ga je junak Odiseje odabrao za odgojitelja svome
sinu Telemahu.

(17) Iz djela Silva, iliti razgovor umskih stabala engleskog pisca Johna Evelyna (1620.1706.).

(18) Slina reenica nalazi se u prijevodu Vinupurne H. H. Wilsona (London, 1840.), str.
87.

(19) Analekta, II, 17.

(20) U Australiji.

(21) Justus von Liebig (1803.-73.), njemaki kemiar.

217

(22) Misli se na Kinu.

(23) Jean Franois de Galaup La Prouse (1741.-88.), francuski istraiva koji je doivio
brodolom.

(24) Istraiva i pomorac iz Kartage, ivio oko 500. g. pr. Kr.

(25) Ida Pfeiffer (1797.-1858.), njemaka putnica i autorica Putovanja jedne dame oko
svijeta (1852.).

(26) Rije je o Bijantu, jednom od takozvanih sedam starogrkih mudraca.

(27) U svoje vrijeme naveliko itan putopisac, ivio od 1780. do 1838. Thoreau ovdje citira
njegov Dnevnik boravka u Norvekoj tijekom 1834., 1835. i 1836. godine.

(28) V. Matej 26,11 i Ezekijel 18,2-4.

(29) George Chapman (1559?-1634.), engleski pjesnik i dramatiar, poznat kao prevodilac
Homera. Stihovi potjeu iz The Tragedy of Caesar and Pompey, V, ii.

(30) Antiko boanstvo ismijavanja i pokude.

(31) Oni koji kriju svoje siromatvo kako bi sprijeili odlazak u sirotite.

(32) Memnon je sin Aurore, boice zore u rimskoj mitologiji, kojemu su njegovi sljedbenici
podigli kip to je stvarao ugodne zvukove kad bi na njemu svirale zrake jutarnjega sunca.

218

(33) Asirski kralj iz 9. stoljea pr. Kr., na glasu s mekunosti i sladostrasna ivota.

(34) Na tal. doslovce lo zrak, za koji se neko smatralo da uzrokuje bolest pod tim
imenom.

(35) Rije je o ljetopiscu Edwardu Johnsonu (1598.-1672.) i njegovu djelu Wonder-working

providence of Sions saviour in New England (London, 1654.).

(36) Parafraza poetnih stihova Shakespeareova Richarda III.

(37) Gdje nije drugdje naznaeno, stihovi su Thoreauovi.

(38) Prije pada Troje iz grada su uklonjeni kipovi bogova.

(39) Meu kojima su bili Emerson, Alcott i drugi pripadnici kruga transcendentalista.

(40) Aluzija na poslovicu: It takes nine tailors to make a man (Potrebno je devet krojaa da
bi se napravio ovjek).

(41) Termin arhitektura Thoreau u ovom odlomku prema svemu sudei rabi ne u danas
uobiajenom, nego u smislu Ruskinove odredbe kao oznaku za umjetnost koja ukraava
zdanja to su ih podigli ljudi (v. John Ruskin, The Seven Lamps of Architecture).

(42) Osamnaestostoljetni franc. termini za povijest knjievnosti odnosno umjetnosti.

(43) U sklopu nastavnog programa na drugoj godini Harvarda u to se doba predavala

nautika astronomija.

219

(44) Trojica uvenih ekonomskih teoretiara iz 18. i 19. stoljea.

(45) V. Matej 3,4.

(46) Slavni engleski trkai konj.

(47) Rimski arhitekt i autor klasinog djela De architectura.

(48) Jedrenjak kojim su u 17. stoljeu prvi engleski kolonisti prebaeni na obale Sjeverne
Amerike.

(49) John Warner Barber, Historical Collections (1839.).

(50) Rije je o krtom akonu ije je nagomilano pokustvo rasprodano na licitaciji nakon
njegove smrti.

(51) V. Matej 9,6.

(52) Iz Antonijeva govora u Shakespeareovu Juliju Cezaru, III, 2

(53) William Bartram (1739.-1823.), ameriki botaniar i autor Putovanj Sjevernom i

Junom Karolinom (1791.).

(54) Tesalski kralj ija je stada bio primoran uvati Apolon, izgnan s Parnasa.

(55) John Howard (1726.?-1790.), engleski reformator zatvorskog sustava i filantrop.

220

(56) William Penn (1644.-1718.), kveker i utemeljitelj Pennsylvanije; Elizabeth Fry (1780.1845.), pripadnica iste sljedbe i reformatorica zatvorskog sustava u Engleskoj.

(57) Iz maskerate Coelum Britannicum engleskoga pjesnika Thomasa Carewa (1595.?1645.?). Rijei izgovara bog Merkur, a naslov je Thoreauov.

(58) William Cowper (1731.-1800.), Stihovi to navodno ih napisa Alexander Selkirk za

samovanja na otoku Juanu Fernandesu. Isticanje upuuje na Thoreauovu igru rijei koja
upuuje na njegovu struku, mjernitvo, jer survey znai motriti, ali i mjeriti zemljite.

(59) Prvo je djelo Marka Porcija Katona starijeg (234.-149. pr. Kr.), a potonje aluzija na
naslove onodobnih poljodjelskih asopisa u Americi.

(60) Indijski spjev iz 5. stoljea, pridrueni dio Mahbhrate.

(61) Ondje se 19. travnja 1775. godine odigrala bitka kojom je zapoela Amerika revolucija.

(62) Jedno od Krninih imena; stih potjee iz Harivame.

(63) Anonimna pjesma iz 17. stoljea.

(64) Iz Konfucija.

(65) Thoreau se ovaj put igra slinou grkih rijei rani, ranojutarnji i heroj, junak.

(66) Iz novoengleskoga katekizma.

221

(67) Eak, sin Zeusa i Egine, dobio je otok nazvan po svojoj majci pa je, elei vladati nekim
narodom, zatraio od Zeusa da sve mrave na otoku pretvori u ljude.

(68) Trojanski se odredi u Ilijadi usporeuju sa dralovima.

(69) Misli se, dakako, na Njemaku prije ujedinjenja pod Ottom von Bismarckom.

(70) Aluzija na pripovijetku Nathaniela Hawthornea Nebeska eljeznica.

(71) Igra rijei: sleeper na engl. znai eljezniki prag ali i spava.

(72) Narodno ime za bolest ivanog sustava koja izaziva grenje miia.

(73) U izvorniku je upotrijebljen izraz penny-post. Tako se neko nazivala pota koja je
zaraunavala peni po pismu, a igru rijeima zaokruuje fraza a penny for your thoughts, u
smislu da mi je samo znati to misli?, ovdje prevedena doslovno.

(74) Konfucije, Analekta, XIV.

(75) Sredite Concorda, gdje su se ljudi sastajali i sklapali poslove.

(76) Franc. uporinu toku.

(77) Sprava za mjerenje vodostaja Nila u drevnom Egiptu.

(78) Osamnaestostoljetni indijski pjesnik.

222

(79) Odnosi se na injenicu da su neki antiki klasici preivjeli samo zahvaljujui tome to su
se srednjovjekovni sveenici sluili tim rukopisima kao papirom za vlastite biljeke.

(80) Engl. Little Reading.

(81) Ustanova koja je u Novoj Engleskoj bila pokrovitelj javnih rasprava i predavanja.

(82) Onodobne novine, esto pod pokroviteljstvom vjerskih sljedbi, koje su donosile vie
razonode negoli relevantnih vijesti.

(83) Izdavake kue iz New Yorka odnosno Bostona.

(84) Za kratkih, vruih i vlanih ljeta u Novoj Engleskoj kukuruz raste tako brzo te se preko
noi ini kao da preko noi dobiva na visini.

(85) Iz, Ida Pfeiffer, A Ladys Voyage Round the World (1852.); rije je o brazilskom
plemenu.

(86)Iz pjesme Walden Spring Thoreauova bliskog prijatelja Elleryja Channinga, koji je
napisao Thoreauovu biografiju i pomogao pri objavljivanju nekih njegovih tekstova.

(87) Dismal Swamp, prostrana movara na mei Virdinije i Sjeverne Karoline.

(88) Jedna od triju Suenica iz grke mitologije koja je odreivala kada e tko umrijeti.

(89) Misli se na Wilhelma Tella koji je strelicom pogodio jabuku na glavi svoga sina.

223

(90) Poprite bitke u Meksikom ratu 1847. godine.

(91) Aluzija na pjesme Planinskoj tratinici i Miu Roberta Burnsa.

(92) Ribolovno podruje u jugozapadnom New Hampshireu.

(93) John Milton, Izgubljeni raj, I, 293-94.

(94) Thoreau misli na prizor s vjeticama iz drame Masque of the Queens elizabetanskog
pisca Bena Jonsona.

(95) U grkoj mitologiji, Stiks je rijeka to razdvaja svijet mrtvih od svijeta ivih.

(96) Iz pjesme Elegy Written in a Country Churchyard Thomasa Graya.

(97) Patrick MacGregor, Croma iz The genuine remains of Ossian (1841.).

(98) Beacon Hill je otmjena bostonska etvrt, a Five Points neko je bila ozloglaena etvrt
na donjem Manhattanu.

(99) U Brightonu, predgrau Bostona, nalazila se tada stona trnica. U ironinoj

Thoreauovoj preinaci on postaje Bright-town, Svjetlograd.

(100) Konfucije, Uenje o sredini, XIV.

(101) Analekta, IV.

224

(102) Bog neba u hinduizmu.

(103) Igra rijeima: izraz plavi avoli (blue devils) u engleskom oznaava nujnost,
malodunost.

(104) Potok koji je prolazio kroz Concord.

(105) Prema svemu sudei Pan, grki bog uma, panjaka itd.

(106) William Goffe i Edward Whalley pobjegli su u sedamnaestom stoljeu u Ameriku nakon
to su se urotili protiv engleskoga kralja.

(107) Thomas Parr, Englez koji je navodno doivio 152 godine.

(108) U grkoj mitologiji, rijeka koja vodi u Had.

(109) Grka boica zdravlja.

(110) Hoteli u New Yorku, Bostonu odnosno Concordu.

(111) U grkoj mitologiji, troglavi pas koji je uvao dveri podzemnoga svijeta.

(112) Edmund Spenser (1552.-1599.), Faerie Queene, knjiga I., pjevanje i., 35. kitica.

(113) Poglavica indijanskog plemena Wimpanoag koji je u 17. stoljeu sklopio mir s
doseljenicima.

225

(114) itelj Paflagonije, planinskog podruja u drevnoj Maloj Aziji.

(115) Drvosjea se zvao Alex Therien; Thoreau ga podrobnije opisuje u svome Dnevniku.

(116) Ilijada 16,7 i 13-16, prev. Tomislav Mareti, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1987.

(117) Lat. novac, izvedeno od pecus, stoka, blago.

(118) Engleski izraz za slaboumnika je half-witted, doslovce polu-pametan, otuda igra

rijei.

(119) White Mountains, popularno zimovalite u New Hampshireu.

(120) Misli se na etimologiju latinske rijei communio, koja znai zajednica, ali prvobitno
upuuje na zajedniko obzidavanje, zidanje opkopa, bedema u svrhu zajednike obrane.

(121) Ili lovaca na ljude, koji su hvatali odbjegle robove u dravama na Jugu.

(122) Navodno je tim rijeima neki Indijanac pozdravio prve doseljenike koji su se iskrcali u
Plymouthu.

(123) U grkoj mitologiji, Antej je bio div koji je svoju snagu crpio iz zemlje dokle god je s
njom bio u dodiru; Heraklo ga je prije svoga zadnjeg posla ubio podigavi ga s tla.

(124) Lat. radini zemljodjelac.

226

(125) Henry Coleman (1795.-1849.), autor poljoprivrednih studija za dravu Massachusetts.

(126) vicarska pjesma za dozivanje stoke.

(127) Bilo je to doba rata s Meksikom.

(128) Aluzija na izraz not know beans, nemati pojma (mi bismo moda rekli: ne znati ni
piljiva boba).

(129) Pitagorina se sljedba, vjerojatno prema uiteljevu naputku, odricala graha.

(130) John Evelyn, autor djela Terra, filozofijska rasprava o zemlji (1729.)

(131) Engleski prirodoslovac i mislilac (1603.-1665.)

(132) Otac obitelji treba prodavati, a ne kupovati. (Katon, De agri cultura)

(133) U to je doba bio obiaj da lanovi Kongresa biraima dijele besplatno sjeme.

(134) Frances Quarles (1592.-1644.), iz pete ekloge u The Shepards Oracles.

(135) Aluzija na drevni poljodjelski obiaj prinoenja prvih plodova svake godine kao rtve.

(136) Sredozemni ljetni vjetrovi.

227

(137) U Graanskom neposluhu.

(138) Aludira se (i) na International Order of Odd Fellows, doslovce Meunarodni red
udaka, tajnu bratovtinu osnovanu u Londonu u 18. stoljeu s ciljem drutvenog
povezivanja i uzajamne pomoi.

(139) U prijevodu: na Brdu ugodnog zaklona.

(140) U prii iz Konfucijevih izreka, koju je Thoreau priredio za jedan asopis, vojnik koji
je izgubio tit tjei se milju da e ga drugi vojnik pronai i upotrijebiti.

(141) Misli se na znamenite prepjeve Ilijade i Odiseje iz pera engleskog pjesnika Alexandera
Popea (1688.-1744.).

(142) Iz Tibulovih Elegija, 3.11.7-8, nav. prema Latinska poezija, prev. Nikola Milievi,
Zora, Zagreb, 1964., str. 80.

(143) Konfucije, Analekta, XII.

(144) John Milton, Lycidas.

(145) Ranokranski isposnici koji su ivjeli u cenobijima, samostanskim zajednicama; no u

engleskom se cenobites izgovara kao i see no bites, a to je kolokvijalizam kojim se oznauju
ribolovci kojima riba ne grize.

(146) Bijelo jezero.

228

(147) U grkoj mitologiji izvor na planini Parnasu, posveen muzama i Apolonu.

(148) Obzidano jezero; izgovara se priblino kao i Walden Pond.

(149) Prokljualog vrela.

(150) Lat. mreast odnosno pjegav.

(151) Junak iz engleske balade koji ubija zmaja; iz pripovijesti Zmaj iz Wantleyja u
Reliques of Ancient English Poetry (1765.) Thomasa Percyja.

(152) Financijsko sredite Bostona.

(153) Thoreau se u vezi s dotinim dvaput poigrao rijeima: jednom s njegovim prezimenom,
nazvavi ga skin-flint, krtac, drugi put njegovim licem, koje je brazen, to moe znaiti i
mjedeno (u kontekstu novia) i besramno, drsko.

(154) Iz, William Drummond of Hawthornden (1585.-1649.), Icarus.

(155) Aluzija na engleski Lake Country u kojemu su nadahnue crpili romantiki pjesnici
poput Wordswortha i Coleridgea.

(156) Perz. planina svjetlosti, golemi i uveni, 106-karatni dijamant pronaen u Indiji, koji
danas tvori dio zbirke britanskih krunskih dragulja.

(157) U skandinavskoj mitologiji dvorac boga Odina i prebivalite junaka palih u boju.

229

(158) V. Benvenuto Cellini, Moj ivot, preveo Tin Ujevi, Matica hrvatska, Zagreb, 1951., 26.
poglavlje.

(159) Ellery Channing, Baker Farm; u nastavku isto.

(160) Krilca na glenjevima ili sandalama antikih bogova.

(161) V. Marko 1,17: Hajdete za mnom i uinit u vas ribarima ljudi!

(162) Geoffrey Chaucer, Canterburyjske prie, prev. Luko Paljetak, Znanje, Zagreb, 1986., iz
Proslova. Stihove zapravo izgovara redovnik.

(163) Indijansko pleme na sjeveroistoku Sjedinjenih Drava.

(164) Iz Uvoda u entomologiju (1846.) Williama Kirbyja i Williama Spencea.

(165) Konfucije, Veliki nauk, VII.

(166) V. Matej 15, 11.

(167) Ili Meng-ce, kineski mislilac iz 3. stoljea pr. Kr.

(168) Iz pjesme To Sir Edward Herbert at Julyers engleskog pjesnika Johna Donnea
(1571.-1631.).

(169) Rije je o ve spomenutom Elleryju Channingu mlaem. On je u dijalogu koji slijedi

230

Pjesnik, a Thoreau Pustinjak.

(170) Ili Bidpai, pretpostavljeni autor zbirke bajki na sanskrtu.

(171) Louisu Agassizu (1807.-73.), roenom vicarcu, znanstveniku, sakupljau i profesoru

na Harvardu s kojim se Thoreau dopisivao i slao mu primjerke.

(172) Ratnici koji su se u Trojanskom ratu borili pod Ahilejem.

(173) Poprita bitaka u Napoleonskim ratovima.

(174) Bojnik John Buttrick bio je na elu graanskih odreda u Amerikoj revoluciji, a Isaac
Davis i David Hosmer jedina su dva kolonista koji su izgubili ivot.

(175) Jedan od znaajnijih okraja Britanaca i Amerikanaca, koji se zapravo odigrao na

Breeds Hillu, u blizini Bostona, u srpnju 1775. godine.

(176) Parika bolnica za veterane koju je osnovao Luj XIV, kasnije Napoleonova grobnica.

(177) Franois Huber (1750.-1831.), vicarski entomolog.

(178) Iz Uvoda u entomologiju Kirbyja i Spencea; Eneja Silvije je papa Pio II (1405.-64.),
Eugenije IV bio je papa od 1431. do 1447., a Olaf Veliki (1490.-1558.) nadbiskup u Uppsali i
vedski povjesniar.

(179) James Knox Polk, jedanaesti predsjednik SAD-a.

231

(180) Godine 1845.

(181) Misli se na krilatoga konja Pegaza iz grke mitologije.

(182) Izraz house-warming u izvorniku oznauje ujedno proslavu useljenja u kuu, odnosno
stari obiaj u nas jo zvan i naselje.

(183) Elleryja Channinga.

(184) De agri cultura 3,2.

(185) Vulkan je starorimski bog vatre, a Terminus bog me.

(186) Iz Zapaanja o umskom krajobrazu engleskog prirodoslovca Williama Gilpina (1724.1804.).

(187) Iz djela Sjevernoamerike ume francuskog prirodoslovca Franoisa Michauxa (1770.1855.).

(188) Likovi iz istoimene pjesme Williama Wordswortha u kojoj Goody proklinje Harryja jer
ovaj odbija njezin ogrjev.

(189) Iz pjesme The Wood-Fire Ellen Sturgis Hooper (1812.-1848.)

(190) Ne Utiki, nego Konkordski Marko Porcije Katon Mlai (95.-46. pr. Kr.) bio je poznat
i kao Katon Utiki jer je umro u Utici.

232

(191) Rimski vojskovoa koji je porazio Hanibala.

(192) William Davenant (1606.-1668.), engleski pjesnik i autor djela Gondibert: junaki
spjev.

(193) Rije je o Djelima engleskih pjesnika od Chaucera do Cowpera Alexandera Chalmersa,

objavljenim u Londonu 1810. godine u 21 svesku.

(194) Pleme to ga je Julije Cezar porazio u Flandriji 57. pr. Kr.

(195)Igra rijeima: prezime dotinika izgovara se priblino kao coil, smotak, zavoj, ali i
nevolja, muka, pometnja.

(196) Propovjednik 12,6: Prije nego se prekine srebrna vrpca i zlatna se svjetiljka razbije i
razlupa se vr na izvoru i slomi toak na bunaru

(197) John Milton, Izgubljeni raj, II, 560.

(198) Ellery Channing.

(199) Rije je o Amosu Bronsonu Alcottu (1799.-1888.), odgojitelju, transcendentalistu, ocu

spisateljice Louise May Alcott. U mladosti je bio preprodava, otuda aluzija u nastavku.

(200) Iz ivota i smrti kardinala Thomasa Wolseyja (1599.) Thomasa Storera.

(201) Naslovni lik iz romana Waltera Scotta Stari smrtnik (1816.).

233

(202) Ralph Waldo Emerson (1803.-82.), mislilac na elu kruga tzv. transcendentalista,
blizak Thoreauov prijatelj i autor predgovora ovoj knjizi.

(203) Dio Atlantskog oceana izmeu Grenlanda i Baffinovog otoka.

(204) Lat. uroeniki jezik.

(205) How der do, od How do you do? Kako ste?

(206) Jo jedna igra rijeima: u izvorniku se discord (nesuglasje, disonanca u glazbenom i

inom smislu) i concord (sklad, suglasje, harmonija) dovode u vezu s imenom gradia
odnosno kraja koji tvori okvir radnje.

(207) Mitski lovac kojega je gnjevna Artemida pretvorila u jelena pa su ga usmrtili vlastiti
psi.

(208) Po britanskom generalu u Ratu za neovisnost Johnu Burgoyneu (1722.-1792.).

(209) Silan lovac iz Postanka 10,9.

(210) Iz ve spomenute Harivamse.

(211) Pripadnici reformatorskog pokreta osnovanog u Francuskoj u 12. st.

(212) John Milton, Izgubljeni raj, VII, 288-90.

234

(213) Ahilej je bio roen u Tesaliji, gorskom kraju uz obalu.

(214) Lat. vrsto tlo, kopno.

(215) V. La Fontaineove Basne, IV, 22, i Matej 13.

(216) Ve spomenuti Kartaanin Hanon proslavio se oplovivi najzapadniju toku Afrike;

Ternate i Tidore su otoci u Molucima.

(217) U engl. rijei za list, leaf.

(218) Palm na engleskom znai palma, ali i dlan.

(219) Viestruka igra rijei: labor je na latinskom rad; glagole lap (strati ili pak
zapljuskivati) i lapse (propadati, sputati se) Thoreau morfolokietimoloki povezuje sa
stalno prisutnim lobe, lobus, reanj, resa.

(220) Skandinavski bog gromovnik, ije se ime u engleskom izgovara jednako kao thaw,
topljenje.

(221) Varon, Rerum rusticarum, 2, 2.14. Slijedi slobodan Thoreauov prijevod.

(222) Vrsta slatkovodne ribe.

(223) Drozd selac.

235

(224) Publije Ovidije Nason, Metamorfoze, I, 61-62, 78-81, prev. Tomislav Mareti, Dereta,
Beograd, 1991.

(225) V. Matej 25,21.

(226) Mencije, Djela, VI, 1.

(227) Metamorfoze, 89-96, 107-108.

(228) Engl. sokol lovac.

(229) Parafraza Prve poslanice Korinanima 15,55.

(230) Iz pjesme To My Honoured Friend Sir Ed. P. Knight Williama Habingtona (1605.1654.).

(231) Prolaz koji povezuje Atlantski i Tihi ocean; naposljetku ga je, 1906. godine, otkrio
Roald Amundsen.

(232) John Franklin (1786.-1847.), engleski istraiva koji je nestao prilikom jedne
ekspedicije.

(233) Henry Grinnell (1799.-1874.), Amerikanac koji je pokuao nai Franklina.

(234) Mungo Park (1771.-1806.), kotski istraiva Afrike; Meriwether Lewis (1774.-1809.) i
William Clark (1770.-1838.) poveli su ameriku ekspediciju u podruje Louisiane; Martin
Frobisher (1535?-1594.), engleski istraiva.

236

(235) Rije je o amerikom istraivanju Antarktika i Tihog oceana iz 1838. godine.

(236) Iz pjesme Starac iz Verone etvrtostoljetnoga latinskog pjesnika Klaudijana. Thoreau

u svome prijevodu zamjenjuje Iberce (Iberos) Australcima, a ivot (vitae) Bogom.

(237) Aluzija na knjigu Ljudske rase (1851.) Charlesa Pickeringa u kojoj se navode podaci o
makama na Zanzibaru.

(238) John Symmes objavio je 1818. brouru u kojoj je teoretizirao o tome kako je Zemlja
iznutra uplja i nastanjiva.

(239) Grof de Mirabeau (1749.-91.), francuski revolucionar.

(240) Thoreau lomi rije da bi joj istaknuo etimologiju: extra (izvan) i vagare (lutati); otuda
je ekstravagancija doslovce odlutalost.

(241) Iz Histoire de la Littrature Hindoui Garcina de Tassyja; Kabir je indijski mistik iz 15.
stoljea.

(242) Godine 1845. Irsku je pogodila kasna snijet upropastivi urod krumpira o kojemu je
ovisila irska ekonomija te uzrokovavi glad i masovno iseljavanje u Sjedinjene Drave.

(243) V. Propovjednik 9,4.

(244) Konfucije, Analekta IX, 25.

(245) Iz soneta To Night Josepha Blanca Whitea (1885.-1841.).

237

(246) Lat. zvonjava.

(247) Mameluci su bili egipatska garda, pobijena u pokolju 1811. godine. Tom se prilikom
spasio samo jedan beg koji je sa zida skoio na konja.

(248) Daniel Webster (1782.-1852.), uveni govornik i senator iz Massachusettsa; Thoreau je

smatrao da je iznevjerio abolicionizam podupirui Sporazum iz 1850. godine.

(249) Kinezi su slovili kao samodopadna i uzdrana eljad.

(250) Seven-years itch ameriki je kolokvijalizam koji oznauje neto to smeta ili traje
predugo, a spomenuti skakavac pripada vrsti koja ivi na sjeveru Sjedinjenih Drava i
sedamnaest godina provodi pod zemljom kao liinka, a zatim izlazi kao odrastao kukac i ivi
tek nekoliko tjedana.

(251) Uobiajeno ime za Engleza odnosno Amerikanca.

238

Henry David Thoreau

Ameriki knjievnik, jedinstven pjesnik i filozof prirode u amerikoj knjievnosti. Thoreau je
roen (1817.), umro je (1862.) i proivio najvei dio ivota u Concordu, u dravi
Massachusettsu, gdje je poela Amerika revolucija protiv britanske vlasti. Obrazovan je na
Harvardu, bio je veliki ita na pet jezika u rasponu od klasine knjievnosti i indijske i
kineske filozofije, preko putopisa i pripovijesti o prvim amerikim naseljenicima, do djela o
flori i fauni regije u kojoj je roen. Bio je pod snanim utjecajem svojega prijatelja Ralfa
Walda Emersona i njegove filozofije individualizma. Pripadao je transcendentalistima,
skupini kvazi-mistinih progresivnih mislilaca koji su 1830. godine u Concordu pokrenuli
drugu revoluciju revoluciju amerike drutvene i vjerske misli. Aktivno je sudjelovao i u
onodobnim politikim i etikim raspravama u kojima se iskristalizirao kao izriiti protivnik
politike federalne vlade, posebice njezina ekspanzionistikoga rata protiv Meksika i
odbijanja Kongresa da donese zakon protiv ropstva na jugu Amerike. Njegov ogled
Graanski neposluh postat e nadahnue za nenasilne pobunjenike dvadesetoga stoljea.
Knjiga Walden zasniva se na njegovu iskustvu ivota provedenoga uz jezero Walden, gdje je
proveo razdoblje od 1845. do 1847. u kolibi koju je sam sagradio, pokazujui koliko
civilizacija raskida bitnu i ivu vezu izmeu ovjeka i prirode.

239

Biblioteka elektroDAF
knjiga 5

Henry David Thoreau

WALDEN
Naslov izvornika
Walden and Civil Disobedience, ur. Michael Meyer,
Penguin Classics, 1986.;
Walden and Other Writings, ur. Brooks Atkinson,
The Modern Library, New York, 2000.;
Walden, ur. Stephen Fender,
Oxford University Press, New York, 1999.
2011 Dinko Telean
za elektroniko izdanje: Drutvo za promicanje knjievnosti
na novim medijima, 2011, 2015, 2016

Izdavai
Drutvo za promicanje knjievnosti
na novim medijima, Zagreb
DAF, Zagreb
Za izdavae
Aleksandra David
Zoran Senta
Urednici
Kreimir Pintari
Zoran Senta
Prijevod s engleskog
Dinko Telean
Ilustracija

240

 Danijel eelj
ISBN 978-953-7669-31-7 (HTML)
ISBN 978-953-345-156-5 (EPUB bez DRM)
ISBN 978-953-345-157-2 (PDF)
ISBN 978-953-345-158-9 (MOBI)
Prvo izdanje
DAF, Zagreb, 2006.

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu

Grada Zagreba i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

241