Professional Documents
Culture Documents
LM16
LM16
LM16
UDK 811.163.437(497.16)
Izvorni nauni rad
Mehanizmi i modeli putem kojih nastaju nove lekseme i spojevi leksema dio su jezikog sistema ili jezike kompetencije (ve u zavisnosti od
strunog nazivlja pojedinih lingvistikih teorija); oni su imanentni svakom
(normalnom) govorniku odreenog jezika. Kreacija pojedinih konkretnih leksema, kolokacija i jezikih konstrukcija ve je rezultat inventivnosti i umjenosti pojedinanih govornika, a prihvatanje/neprihvatanje istih od strane date
jezike zajednice ili pojedinih drutvenih slojeva rezultat nivoa ukupne obrazovanosti i svijesti pripadnika datog drutva. U ovom radu obratiemo panju
na neke, u naoj jezikoj zajednici veoma prihvaene, a u najmanju ruku neuspjele proizvode jezike kreacije na razliitim lingvistikim razinama. Takoe
emo ukazati i na jedan primjer prefinjenog smisla za kombinovanje jezikih
jedinica.
Prvi sluaj koji emo pomenuti odnosi se na podruje tvorbe rijei,
preciznije na imenicu glumite, veoma frekventnu u jezikoj upotrebi. Renik srpskog jezika (RSJ) biljei ovu imenicu u znaenju pozorite, kazalite;
pozornica, scena (RSJ, 2007: 203). U razgovornom jeziku, prije svega pod
3
Miomir ABOVI
uticajem medija, ova leksema je, meutim, dobila jo jedan denotat glumci odreene sredine (zemlje, grada itd.). Da bi se razumjelo zato ba ovu
imenicu uzimamo kao jedan od primjera loe jezike kreacije, treba poi od
samog formanta kojim je graena, tj. od sufiksa te, te njegove primarne
funkcije. Ivan Klajn u svojoj Tvorbi rei u srpskom jeziku, unekoliko protivurjeei samom sebi, govorei o ovom sufiksu utvruje da je te i u starijem i u novijem jeziku veoma produktivan sufiks, koji dolazi sa imenikim i
glagolskim osnovama, a ima nekoliko bitno razliitih znaenja (Klajn, 2003:
125). Meutim, u nastavku izlaganja o ovom sufiksu Klajn ne navodi ta bitno
razliita znaenja, nego, nasuprot tome, utvruje da izvedenice od imenikih osnova znae pre svega mesto (Klajn, 2003: 125), a takoe i da izvedenice od glagolskih osnova po pravilu znae mesto gde se odvija radnja:
boravite, svratite, konaite, noite, prenoite, odmorite, st(j)ecite
(Klajn, 2003: 126). Treba rei da meu ostalim imenicama sa znaenjem mjesta na kojem se odvija radnja izvedenim sufiksom te od glagolskih osnova
Klajn navodi i imenicu glumite (Klajn, 2003: 126). I Stjepan Babi u svojoj
Tvorbi rijei u hrvatskom knjievnom jeziku konstatuje da izvedenice sa sufiksom te izvedene od imenica najee oznauju mjesto gdje to jest ili je
bilo ili gdje se to radi s onim to znai osnovna imenica (Babi, 1991: 139).
Dalje navodi da se znaenje izvedenica sa sufiksom te od glagola moe
najee opisati preoblikom gl.+ te mjesto gdje se pz (prezent, M. A.),
boravite mjesto gdje se boravi (Babi, 1991: 140) te da izvedenice od
imenikih i glagolskih osnova u prvom redu oznauju otvoren prostor pa neke
imaju i izrazitu oprenu tvorenicu sa znaenjem zatvorenoga prostora, npr.
strelite-streljana Zatvoren prostor te izvedenice oznauju samo sekundarno kao sirotite, prenoite, spremite, svratite (Babi, 1991: 141). Oba
pomenuta lingvista slau se u tome da se ovim sufiksom grade gotovo iskljuivo imenice sa znaenjem mjesta, od imenikih i glagolskih osnova, emu
Babi dodaje i konstataciju da su u pitanju preteno tvorenice koje oznaavaju otvoren prostor. Ako bacimo pogled na imenike tvorenice sa znaenjem
mjesta izvedene sufiksom te od glagola (pored maloprije navedenih, jo i
sklonite, pribjeite, stovarite, spremite, nalazite, pristanite, lovite,
sidrite, loite, stanite, pojite itd.), moemo konstatovati da su u pitanju
imenice tvorene od glagola koji denotiraju na radnje, nazovimo ih tako uslovno, prozainog karaktera. Za razliku od navedenih glagola (i imenica mjesnog
znaenja izvedenih od njih sufiksom te) denotat glagola glumiti je radnja
ija je bitna karakteristika ukljuenost (i onog koji je izvodi, i onih koji ga
gledaju) duhovne komponente ovjekovog bia; dakle, u pitanju je radnja koja
predstavlja duhovnu djelatnost i odraava duhovne potrebe ovjeka. A glagoli koji denotiraju na odreenu radnju ija je kljuna znaenjska komponenta
4
Miomir ABOVI
pomenute sintagme, moramo se, prije svega, vratiti na definiciju samih pojmova kolociranja i kolokacije. Kolociranje je udruivanje dveju leksema
prema gramatikim, semantikim i stilskim zakonitostima jezika radi ostvarivanja odreene sadrine u okvirima reenice kao celovite sintaksike i komunikacijske celine (Stojii, 2010: 35). Kolokaciju odreujemo kao proziran sintagmatski spoj dveju leksema u doslovnom ili prenesenom znaenju,
obrazovan prema morfosintaktikim principima i semantikom potencijalu
jezika, kao i zahtevima konkretnog jezikog i vanjezikog konteksta, ija se
sadrina zasniva na znaenjskim meuvezama kolokata, i koji se s odreenom uestalou ostvaruje ili s odreenom oekivanou moe ostvariti u
upotrebi jezika (Stojii, 2010: 38). Kod obrazovanja sintagme spinovati
javnost zadovoljeni su morfosintaktiki principi, ali je sporno zadovoljenje
semantikih, a pogotovo stilskih zakonitosti datog jezika. Glagol spin u engleskom jeziku znai vrtjeti, zavrtjeti, rotirati (Benson, 1993: 597) pa bi
doslovno znaenje sintagme bilo zavrtjeti javnost. Ovom sintagmom, kao
to je poznato, njeni potencijalni korisnici na metaforian nain ele saoptiti
da neko pokuava uticati na javnost kako bi je oblikovao po njegovoj elji i
volji. Sa semantiko-stilskog aspekta, meutim, navedena kolokacija potpuno
je neprihvatljiva. Najprije, glagol zavrtjeti kao svoj objekat zahtijeva neki
konkretan predmet, a ne apstraktni entitet; metaforika proirenja u rezultatu
kojih bi objekat radnje denotirane ovim glagolom bio i apstraktni entitet su,
naravno, mogua (npr. zavrtjeti nekom pamet). Tu, meutim, dolazimo do
prepreka stilske prirode; kolokacija glagola zavrtjeti i lekseme javnost, ak
i u metaforikom smislu, nije sretno rjeenje zbog sema + irina i + veliina, koje su integralni dio znaenjske strukture lekseme javnost (Renik
srpskog jezika leksemu javnost odreuje kao svet, javno mnenje, drutvo
(RSJ, 2007: 498). Zavrtjeti neto to na bilo koji nain podrazumijeva irinu
i veliinu nije u saglasnosti sa objektivnim zakonitostima svijeta te se moe
rei da je sintagma spinovati javnost unekoliko besmislena. Mogue je da je
ova sintagma nastala elizijom spinovati informaciju (informacije) da bi se
oblikovala javnost. Elizija je inae esta pojava u ostvaraju jezika, ali u ovom
sluaju njen proizvod (ukoliko je, naravno, spinovati javnost nastalo na taj
nain) je, u semantiko-stilskom pogledu, jedna neprihvatljiva kolokacija.
Trea pojava koja e biti predmet panje tie se reenica tipa: Iz Glavnog grada jue nijesu potvrdili, ali ni demantovali da je pomenuta etvorka dobila stan. (Vijesti, 28. 12. 2013, 38); U lokalnoj upravi u Pljevljima
smatraju da paralelno sa radovima na izgradnji drugog bloka Termoelektrane
treba poeti poslove na toplifikaciji grada. (Vijesti, 28. 12. 2013, 37); Iz Srbijagasa poruuju da je preseljenje jo uvek samo ideja(Njuz Danas, 16.
11. 2013, 1); Iz Optine su im odgovorili da izgradnja puta nije predviena
6
Miomir ABOVI
spontanog osjeanja; stimulus izvor informacije uz glagole ulnog opaanja ili izvor spontanog preivljavanja; instrument neivi objekat pomou
kojeg se ostvaruje radnja, ali koji sam ne trpi izmjene pri njenom ostvarenju;
adresat primalac saoptenja uz glagole govorenja; izvor mjesto iz kojeg
polazi kretanje; cilj mjesto u koje je kretanje upravljeno (, 2001:
213214). Polazei od ova dva lingvistika uenja, moemo preciznije odrediti u emu je sintaktiko-semantika specifinost ovih klauza. S obzirom na
Van Valinove poglede na hijerarhijsku strukturu klauze, posmatrane prijedlono-padene konstrukcije moemo odrediti kao periferiju navedenih klauza; sa druge strane, s aspekta uenja o semantikim ulogama posmatrane
prijedlono-padene konstrukcije moemo svrstati u konstrukcije koje u navedenim klauzama imaju semantiku ulogu izvora. Sintaktiko-semantiki lik
ovih klauza zapravo oblikuju dva postupka prvo, zamjena semantike uloge
agensa semantikom ulogom izvora, i, potom, a to se javlja kao posljedica
toga, isticanje i dolazak elemenata klauzalne periferije u prvi plan. S obzirom
na ova dva elementa (zamjenu semantike uloge agensa semantikom ulogom
izvora, sa jedne strane, i isticanje i dolazak u prvi plan elemenata klauzalne
periferije sa druge) ove klauze mogli bismo nazvati i deagentizovanim klauzama, kod kojih su u njihov prvi plan istaknuti elementi klauzalne periferije.
Ovako strukturirane klauze otkrivaju, meutim, jednu injenicu od optijeg
znaaja i, rekli bismo, jednu dublju istinu o kolektivitetu iji jeziki izraz sadri upotrebu ovakvih klauza. Naime, ne samo to se u ovim klauzama izbjegava pomenuti konkretno lice koje saoptava odreenu informaciju ili koje je
nosilac nekog misaonog procesa nego i institucija kao cjelina u okviru koje
to lice djeluje gubi status agensa i biva ostvarena u klauzi tek kao izvor od
kojeg informisanje ili neki misaoni proces potiu. Drugim rijeima, postupak
depersonalizacije i degradacije je dvostruk konkretno lice od kojeg potie informacija ili koje je nosilac misaonog procesa najprije je supstituisano
institucijom u okviru koje to lice djeluje, a onda i pojam koji referie na odreenu instituciju sintaktiko-semantiki regredira od agensa u izvor iz kojeg
informacija (ili neki misaoni proces) potiu. Pitanje koje se ove postavlja je
sljedee da li bismo na osnovu upotrebe ovako strukturiranih klauza kao
stabilizovanog i iroko rasprostranjenog modela mogli donositi neke zakljuke optije prirode od onih koji su vezani iskljuivo za sintaktiko-semantiku
analizu ovih klauza? Preciznije da li sintaktiko-semantika struktura ovih
klauza odraava uticaj drutva i odreenih odnosa i zakonitosti u drutvu na
ljudske individue, to zatim utie i na jeziki izraz, naroito na karakteristike
odreenog funkcionalnog stila (tj. novinarskog)? Dalekosenih i nedvosmislenih zakljuaka u ovom pravcu treba se uvati. Mora se, meutim, konstatovati da u ovdanjem drutvu (kako crnogorskom tako i zapadnobalkanskom
8
Miomir ABOVI
Rjenici
Benson, Morton. Englesko-srpskohrvatski renik. Beograd: Prosveta, 1993.
Renik srpskoga jezika. Novi Sad: Matica srpska, 2007.
Miomir ABOVI
FROM GLUMITE AND SPINNING THE PUBLIC TO
PROCEDURES IN STRUCTURING CLAUSES
ROAD FROM LACK OF SENSE FOR LINGUISTIC CREATION TO
LANGUAGE AS AN INSTRUMENT OF CONCEALING
In this paper, the author addresses the formational-aesthetic validity of
lexeme glumite, meaningfulness of collocation spinning the public and a
type of clause with no grammatical agent, common in journalistic style. An
attempt is made to prove, in the first two cases, the lack of linguistic-normative sustainability of lexeme glumite and collocation spinning the public,
which occurs as a result of combining incompatible linguistic units. In the
case of a clause with no grammatical agent, the author recognizes influence of
extra-linguistic context on the formation of a linguistic structure.
Key words: lexeme, word formation, suffix, collocation, clause,
semantic role
11
UDK 811.163.4373.21(497.16)
Izvorni nauni rad
Osnivanjem Srpske arhiepiskopije i njoj podreene Zetske episkopije 1219. godine institucionalno se na podruju Zete uspostavila crkvena
struktura sa upotrebom slovenskog jezika u crkvenoj slubi. U osnivakoj
povelji manastira ia oko 1220. godine pominje se crkveni poed u
, . . :
, , 1. Trebolje je toponim kod
rijeke Zetice, pri uu ove rijeke u Skadarsko jezero.2 Nazivi mjesta Spori,
Nozdre, Lukavica i Javorje nalaze se ,,uglavnom severno od Nikia.3 Od
ikog poeda u Plavnici srpski arhiepiskop Sava I je, prema osnivakoj
povelji manastira sv. Nikole na Vranjini, u kojoj se titulie kao arhiepiskop
, poklonio novoosnovanom manastiru posebno
F. Miklosich, Monumenta Serbica spectanita historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii, Guilelmus Braumuller, Be, 1858, str 12. O poveljama manastira Vranjina vidjeti B. ekularac,
Vranjinske povelje, Leksikografski zavod Crne Gore, Goce Delev, Titograd, Skoplje,
1984.
2
I. J. Pelii, Zapisi o Zeti, Filip Vinji, Sabor Zete, Beograd, Golubovci, 1997, str. 71.
3
G. krivani, iko eparhisko vlastelinsvo, Istoriski asopis Srpske akademije nauka i
umetnosti, Beograd, 1954, str. 163.
1
13
Petar LEKI
zemljite. U naslovu ove povelje koju je slovenaki lingvista Franc Mikloi objavio 1858. godine u Beu napisana je 1233. godina.4 Original povelje
nije sauvan, ve je prepis poznat na osnovu Mikloieva prepisa kopije,
koju mu je poslao vladika Petar II Petrovi Njego. Ispod prijepisa povelje
Mikloi je u standardnom odjeljku za izvor zapisao: Ex epographo veteris
apographi, quod nubiscum communicaverat Montis Nigri, vladika Petrus
Petrovi Njegu.5 U Beu se 1847. godine Njego upoznao sa Francom
Mikloiem, kad je obavijestio slovenakog lingvistu da u Cetinjskom manastiru ima povelja iz doba Nemanjia.6 Vladika je zaduio Filipa Vukovia
da izvri prijepis diploma i poalje ih Mikloiu, to se vidi iz pisma od 26.
januara 1848. godine, koje je objavio Duan Vuksan: Po zapovijedi ovdanjeg Svijetlog Gospodara, ast imam preprovoditi Vam pri ovom priloene
4 kopije od starih srbskih Diplomah, koje sam ja imao udovoljstvije snimiti
sa svom tonosu, i za koje je on, u vrijeme svojega prole godine u Beu
bavljenja obeao, dostaviti ih Vam.7 Mitropolit Petar II je drugi put poslao
transkripte povelja, jer se u prethodnom pokuaju nijesu uspjeli dostaviti
prijepis, kako se, prema Vuksanovom prijepisu, saznaje iz pisma Dimitrija
Milakovia, 11. novembra 1849. godine Francu Mikloiu: Jot u mjesecu
febr. prole godine pisao Vam je odavde Gospodin Fiiip Vukovi i poslao od
starih srpskih diploma 4 vijerne kopije fascimile za koje Vam je Njegova
Svjetlost ovdanji Gospodar, u vrijeme Svoga s Vama u Beu poznanstva,
obeao dostaviti ih Vama, no pomenuto pismo zajedno s reenim kopijama,
valjda po priini bune, koja se onda bila izrodila u Beu, ne mogne Vas nai,
ve se poslije dugog vremena, vrati opet ovamo. elei predpostavljeni
Gospodar danu Vam rije iispuniti, zapovedio je meni, da Vam dostavim u
rijei stojee kopije, koje est imam pri ovom priloiti...8 Njego je odgovarajui na prethodno Mikloievo pismo od 25. novembra 1849. godine,
u pismu 12. marta 1850. godine, koje je Jevto Milovi publikovao, iznio
faktografiju o prijepisu i poiljci povelja: Poitajemi gospodine Fr. Mikloiu, doista se stidim to 12-a marta odgovaram na vae mi drago pismo
od 25. movembra 1849. godine, ali je najvia priina ovome moja bolest,
jerboa gotovo ima ve 4. mjeseca da zdrav sasvim nijesam. A kada je ovjek
rastrojena zdravlja, ne hoe mu se pisati. G-nu sam Milakoviu naredio. I
6
7
4
5
14
on je davno sam poslao stare srbulje, prepisane facsimile g-m Vukoviem. Nadam se da ste vi davno reene prepise primili.9
Osnivaka povelja manastira sv. Nikole na Vranjini sadri toponime poeda, koji se ustupa manastiru na korienje. Poed manastira se, prema povelji,
nalazio u ,
... ...10 Plavnica predstavlja rijeku koja tee od Berislavaca i uliva se
u Skadarsko jezero. Naziv mjesta Sveti Jovan u slivu rijeke Plavnice oznaava
crkvu posveenu ovom svecu. Za razliku od prethodna dva navedena toponima,
naziv mjesta ... je u prijepisu povelje nepotpun. Prema drugom dijelu
naziva, dalo bi se zakljuiti da je u prijepisu povelje zapisan naziv brda, ali se
prema prijepisu iz kasnijeg perioda, utvruje taan naziv mjesta.
U povelji Ivana Crnojevia, koja se datira 23. novembra 1469. godine na abljaku, sauvanoj prema prijepisu Pavla Rovinskog, navode se geografski nazivi osnivake povelje manastira sv. Nikole na Vranjini:
xi
. , i
, .11 U
Cetinjskom ljetopisu, istorijskom spisu, koji sadri prijepis srednjovjekovnih
povelja, prema publikaciji Nika Martinovia i Boidara ekularca, u prevodu
se moe proitati: Mee Svetoga Nikole vranjinskoga selu Plavnici, koje
je ostavio Sveti Sava: poevi od mjesta gdje je bio Sveti Jovan i rijekom u
Miholj brod.12 Prema ta dva prijepisa spoznaje se injenica da je u osnivakoj
povelji bio zapisan naziv mjesta Miholj brod.
Toponim Miholj brod pominje se u povelji manastira sv. Nikole na Vranjini, koju je prepisao i objavio Ivan Jastrebov 1879. godine i datiranoj 23.
novembra 1468. godine na Vranjini.13 U povelji se daje manastiru mee reke
Plavnice i . .14 Potok Oktobee postoji kao naziv mjesta u lokalnoj toponimiji.15 Miholj brod naziv je za izvor na
rijeci Plavnici, koji je na geografskoj mapi Zete i Ljekopolja objavio Andrija
J. M. Milovi, n. d., str. 485.
Isto, n. d., str. 18.
11
P. A. Rovinski, Crna Gora u prolosti i sadanjosti, Centralna narodna biblioteka ure
Crnojevi, Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia, Cetinje, Sremski Karlovci, 1993,
str. 328329.
12
N. S. Martinovi, Cetinjski ljetopis, Centralna biblioteka NR Crne Gore, Drutvo bibliotekara NR Crne Gore, Cetinje, 1962, str. 42a. B. ekularac, Crnogorski anali ili Cetinjski
ljetopis, Obod, Cetinje, 1996, str. 111.
13
I. Jatrebov, Prepis hrisovulja na Cetinju o manastiru sv. Nikole na Vranjini, Glasnik Srpskog uenog drutva, knj. XLVII, Beograd, 1879, str. 231.
14
Isto.
15
I. J. Pelii, n. d., str. 70.
9
10
15
Petar LEKI
16
17
Petar LEKI
Arhivsko-biblioteko odjeljenje Narodnog muzeja Crne Gore, Fond Petar
II Petrovi Njego 1848, br. 4.
Arhivsko-biblioteko odjeljenje Narodnog muzeja Crne Gore, Fond Petar
II Petrovi Njego 1849, br. 56.
Literatura
Abecedni spisak naselja u SFRJ, Savezni zavod za statistiku, Beograd,
1991.
Badurina, A.: Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog
hrianstva, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 1979.
Donji Miholjac od XI do XX stoljea, urednik Stanko Andri, Hrvatski
institut za povijest, Slavonski brod, 2010.
Enciklopedija pravoslavlja, Savremena administracija, Beograd, 2002.
Istorija Crne Gore I, Redakcija za istoriju Crne Gore, Titograd, 1967.
47
48
49
18
Jatrebov, I.: Prepis hrisovulja na Cetinju o manastiru sv. Nikole na Vranjini, Glasnik Srpskog uenog drutva, knj. XLVII, Beograd, 1879.
Jovievi, A.: Zeta i Ljekopolje, Etnografski zbornik SKA, knj. 38,
Beograd, 1926.
Kovaevi, Lj.: Svetostefanska hrisovulja, Spomenik SKA, knj. IV
Beograd, 1890.
Loma, A.: Toponimija Banjske hrisovulje, Srpska akademija nauka i umetnosti, Beograd, 2013.
Lui, I.: Povijest poznavanja Dinarskog kra na primjeru Popova polja
(disertacija), Univerza v Novi Gorici, Nova Gorica, 2009.
Martinovi, N. S.: Cetinjski ljetopis, Centralna biblioteka NR Crne Gore,
Drutvo bibliotekara NR Crne Gore, Cetinje, 1962.
Miklosich, F.: Monumenta Serbica spectanita historiam Serbiae, Bosnae,
Ragusii, Guilelmus Braumuller, Be, 1858.
Milovi, J. M.: Nekoliko pisama naih knjievnika, Stvaranje, br.78,
Cetinje, 1955.
Mii, S.: T. Subotin-Golubovi, Svetoarhanelska hrisovulja, Istorijski
institut, Beograd, 2003.
Pelii, J. Zapisi o Zeti, Filip Vinji, Sabor Zete, Beograd, Golubovci,
1997.
Rovinski, P. A.:Crna Gora u prolosti i sadanjosti, Centralna narodna
biblioteka ure Crnojevi, Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia,
Cetinje, Sremski Karlovci, 1993.
Skok, P.: Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, knjiga I,
JAZU, Zagreb, 1971.
Skok, P.: Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, knjiga II,
JAZU, Zagreb, 1972.
Skok, P.: Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima, Jadranski institut
JAZU, Zagreb, 1950.
ekularac, B.: Crnogorski anali ili Cetinjski ljetopis, Obod, Cetinje, 1996.
ekularac, B.: Dukljansko-zetske povelje, Istorijski institut SR Crne Gore,
Titograd, 1987.
ekularac, B.: Vranjinske povelje, Leksikografski zavod Crne Gore, Goce
Delev, Titograd, Skoplje, 1984.
krivani, G.: Vlastelinstvo sv. Stefana u Banjskoj, Istoriski asopis
Srpske akademije nauka i umetnosti, IV, Beograd, 1956.
krivani, G.: iko eparhisko vlastelinsvo, Istoriski asopis Srpske
akademije nauka i umetnosti, IV, Beograd, 1954.
Tomi, J.: Prilozi za istoriju Crnojevia i Crne Gore, Spomenik SKA,
XLVII, Beograd. 1909.
19
Petar LEKI
http://hipsb.hr/wp-content/uploads/2013/01/donji_miholjac-sadrzaj.pdf.
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=75177
http://mapcarta.com/18724232.
http://mapcarta.com/18736038.
http://mapcarta.com/18825850.
http://www.ung.si/~library/doktorati/krasoslovje/5Lucic.pdf.
https://www.sanu.ac.rs/Izdanja/ElIzdanja/Toponimija-1.pdf.
Petar LEKI
ON A TOPONYM IN THREE CHARTERS
OF VRANJINA MONASTERY
The author of this paper analyzes a toponym mentioned in the three
charters of Vranjina monastery. The subject toponym is Miholj brod on river
Plavnica, which is used differently in language, as a derivative of its original
form. Furthermore, by analyzing the same-origin toponyms, the author concludes that its name presents an older medieval form.
20
UDK 811.163.442(497.6)
Izvorni nauni rad
1. Uvod
Diskursne oznake su sintaksiki i semantiki fakultativne sastavnice
iskaza, koje slue kao instrumenti u procesu pregovaranja oko njegova smisla
na nain da svojim prisustvom nude suptilne sugestije kako isti valja protumaiti u odnosu na kotekst (lokalno, tj. tekstno okruenje) ili na kontekst (globalno, tj. situacijsko okruenje i enciklopedijsko znanje) i time mu automatski
21
Belkisa DOLI
22
Iz same definicije nauke kao misaonog sreivanja objektivne stvarnosti koja ide dalje od podataka o toj stvarnosti (Miljevi 2007: 11), namee se
zakljuak da naunom djelu valja udovoljiti trima naelima: naelu logike organizacije sadraja i njegova izraza, naelu objektivnosti i naelu apstraktnosti.
To bi znailo da nauni stil ija je dominantna jezika funkcija referencijalna
(tj. saopavanje) ne dozvoljava nelogian i/ili fragmentiran ustroj misli (pretoen u, iz bilo kojeg razloga, nepodesne jezike znakove), ne ostavlja prostora
subjektivnim pobudama bilo autora bilo recipijenta i ne trpi suvina obiljeja u
sadraju poruke (up. Sili 2006). Naa namjera je da u narednim redovima pokaemo kako diskursne oznake podupiru i uzdrmavaju pomenuta naela.
Naelo logike organizacije sadraja podrazumijeva uvezanost sadraja
(i njima pridruenih izraza) u sistematinu cjelinu, strukturiranu tako da sve
u njoj dolazi po logikom slijedu. Zato autor naunog teksta obino polazi od
opeprihvaenih spoznaja na koje podsjea recipijente a potom iznosi vlastite
spoznaje o kojima (u) naunoj javnosti valja diskutirati (up. Stolac 2007: 314).
Konektori, podvrsta diskursnih oznaka, tu dolaze kao mostovi meu poznatim
i novim idejama:
1.
Sigurnost kao jedno od temeljnih ljudskih prava i Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima zagarantiranog prava svakog ovjeka/
graanina1, nikada nije bila tako aktuelna i propitivana kao posljednjih
decenija. U isto vrijeme, povjerenje graana u institucije koje su dune prevenirati, obezbijediti, promovirati i unaprijediti sigurnost svakog
pojedinca biva poljuljano, najveim dijelom zbog injenice da u demokratskim drutvima kakvom tei i savremeno bh. drutvo, uloga i znaaj
ovih institucija bivaju pogreno tumaeni ili pogreno shvaeni. (...).
Uzimajui u obzir pomenuto, moe se rei da drutveni ivot na kakav smo navikli, uope ne bi bio mogu bez povjerenja. Nasuprot tome,
opa drutvena klima sumnjiavosti graana, viestruko oteava funkcioniranje i razvoj drutva, stoga to paralizira drutveno djelovanje,
te potie rutinizaciju, konformizam i pasivnost (ZRP 2014: 775). 1
Glovacki-Bernardi (2004: 49) na temelju modela/sheme naunog
objanjenja koji su ponudili C. G. Hempel i P. Oppenheim govori o eksplikativnom razvoju teme u naunome stilu jer naunik objanjava odreeni
odnos (explanandum) tako to ga logiki izvodi iz odreenih drugih odnosa
1
23
Belkisa DOLI
24
Eksplikativni razvoj teme se nerijetko povezuje s deskriptivnim a zapravo se moe integrirati u argumentacijski.
Konektor meutim, tako, u prethodno navedenom primjeru dolazi u
funkciji povezivanja zastarjelih i aktuelnih naunih informacija i to tako da
upuuje na vrstu njihovog odnosa: nove spoznaje nisu dopuna starijih niti
njihova revidacija njihov odnos je kontraran.
Konektori osim to povezuju iskaze/fragmente i pritom upuuju na vrstu njihovog odnosa, igraju veliku ulogu u stvaranju kompozicije naunog
teksta na nain da diktiraju rasporeivanje argumenata u njemu:
4.
S jedne strane to govori o njegovom izuzetno povoljnom poloaju
kod osmanskih vlasti, velikom utjecaju koji je imao u Maglaju i njegovoj okolici. S druge strane istovremeno upuuje na obavjetajnu povezanost i dobru obavijetenost o prilikama u Maglaju i ire (AGHBM
2003: 52).
U takvoj korelaciji navedenih pojmova i njihovoj meusobnoj povezanosti danas se nie nekoliko kritikih pitanja; kao prvo, o irokoj lepezi
interpretativnosti shvatanja i percepcije onoga to se vee uz pojam
identiteta; kao drugo, o novom znaaju odjevnog elementa u savremenom svijetu mode i spektakla, te njegovom irenju na podruja politikog ili pravnog; i kao tree, o znaaju i zastupljenosti odjevnog znaka
u savremenom umjetnikom vokabularu kod umjetnika iz ireg i ueg
umjetnikog konteksta (ZRT 2012: 170).
5.
Stolac (2007) u konektorima vidi pomagala koja osim to osiguravaju
uvezanost informacija i postupnost prilikom njihova iznoenja imaju i pojaanu funkciju argumentacije, naroito u pisanome naunom diskursu. Pomenuta
autorica zakljuuje da nemaju svi konektori jednaku argumentacijsku mo u
svim podstilovima naunog stila, u svim anrovima naunoga stila, kao ni u
svim dijelovima naunog teksta.3
3
25
Belkisa DOLI
Konektori u naunome stilu slue i za uvoenje digresija (6) ili kao putokazi koji upuuju na smjenjivanje misli u vidu laganih prijelaza unutar (7)
i meu (8 i 9) iskazima/odlomcima unutarnja i vanjska koherencija4 ime
osiguravaju logiko jedinstvo ideja i ujedno olakavaju praenje naune naracije (up. Orai Toli 2011: 356):
6.
Usput, zanimljivo je napomenuti i to da se u istoj ovoj kulturnoj reviji
istovremeno vodi polemika i o bosanskohercegovakom jezikom pitanju kao dijelu ireg nastojanja revidiranja dvoosovinske srpskohrvatske ili hrvatskosrpske jezike politike (BHSKK 2012: 29).
Njen roman Mraz i pepeo strukturiran je kao dnevnika hronika moralno-etikog i ideolokog aspekta bive junoslavenske zajednice, a
onda i kao hronika jedne duhovne biografije, pri emu junakinja romana Vinja nosi mnogo od autobiografskih crta aktuelne autorke romana. Nadalje, kroz dnevnike koje fiktivna autorka romana preuzima
od oca odslikava se tragino iskustvo II svjetskog rata i totalitarnih
obrazaca komunistike ideologije (BHSKK 2012: 474).
7.
(...). Jer, najire govorei, subjekt putopisa u Dumhurevom djelu pojedinac je izuzetno, nemjerljivo bogatog interkulturalnog, prije svega
najranijeg ivotnog iskustva, koje je najee i nosilac tokom vremena
upotpunjenog znanja o razliitim kulturama i narodima, te je, u skladu
sa steenom interkulturalnom osnovom u najranijem djetinjstvu, njegov
svaki doticaj s razlikama, kao i u prethodnom odlomku, gotovo uvijek
pozitivno promoviran.
Nadalje, vano je istai i to da se, s jedne strane, istinska interkulturalna priroda putopisa Z. Dumhura najee ogleda preko karaktera
njegovog subjekta, koji je izrazito radoznao i otvoren, ali i uvijek sklon
humoru, i to onom kojem cilj nije podsmjehivanje, ve progovor o Razlici na relaksiran nain uz smijeh. (BHSKK 2012: 415).
8.
26
I naposljetku, konektori uvode ulomke koji predstavljaju zavrnicu
neke etape u naunom tekstu (10) npr. brojanog poretka (11) ili zavrnicu
naunog teksta kao cjeline (12):
10.
Druga metodoloka napomena odnosi se na analizu uea BiH u
ovim inicijativama i organizacijama to e posluiti sintentitiziranju
konanog zakljuka o mjeri u kojoj BiH doprinosi izgradnji sigurnosne
zajednice na Zapadnom Balkanu.
I konano, prije nego se pree na analizu pojedinanih incijativa
vano je napomenuti odnos osnovnih politiko-stratekih dokumenata
prema regionalnoj suradnji. (ZRP 2014: 734)
Drugi osnovi aspekat bi bio da regionalni pristup kojeg sprovodi EU
u ovom regionu, BiH treba iskoristiti u pogledu finansijske pomoi koja
joj se nudi. Ekonomski razvoj je mogu, domaa proizvodnja se moe
odrati kroz reviziju politike domae potronje, koja bi se trebala implementirati na bh trite. (...).
Konano, trei aspekat vanjske politke EU, jeste da Unija eli vidjeti
Bosnu i Hercegovinu u svojim pravno-institucionalnim okvirima, ali da
nee ni u kom sluaju moliti drave da joj se prikljue posebno u
vremenu kada ideja o zamoru proirenja ivi meu najjaim njenim
lanicama. (ZRP 2014: 1025)
11.
27
Belkisa DOLI
28
Futur prvi se u naunome stilu obino ne odnosi na kategoriju vremena nego prostora (u
tekstu). Drugim rijeima, on ne uspostavlja relaciju prolost sadanjost, nego desno lijevo, tj. naprijed nazad (up. Sili 2006: 49).
Autorsko mi nekada je bilo imperativ u naunom tekstu, no u novije vrijeme javlja se
tendencija ka 1. licu jednine, a to je lice emancipacije 'ja' u nauci, lice koje izlazi iz sjene
mnoine i preuzima svu odgovornost na sebe (znai, ne dijeli autorstvo s drugim, potencijalnim autorima), ali i zasluge (tj. bez lane skromnosti) (up. Katni-Bakari 2004: 194).
Iako se pri ukazivanju na apstrahiranost naunog teksta ukazuje prvenstveno na leksiku i morfoloku razinu, mogue je zamijetiti da suprasintaksika
razina naunog stila obiluje najrazliitijim diskursnim oznakama, ije je osnovno znaenje (engl. core meaning) do krajnje mjere semantiki ogoljeno, odnosno
shematizirano, tj. apstraktno. Dokaz tomu su sljedei primjeri u kojima su upotrijebljeni konektori u svakom sluaju, naime i ustvari, ije znaenje zbog njihove izrazito visoke apstrahiranosti nismo u stanju verbalizirati bez da zapravo ne
opiemo samo njihove funkcije (u svakom sluaju miri nekoliko prethodnih,
oprenih stanovita; naime uvodi iskaz koji je zapravo objanjenje prethodno
kazanog; ustvari dolazi u iskazu koji se reformulacijski odnosi prema iskazu
koji mu prethodi); njihovu shematiziranost potvruje sposobnost uklapanja u
raznorazne kontekste, a o semantikoj ispraznosti dovoljno govori injenica da
se mogu bezbolno reducirati poto ne daju nikakav doprinos propozicijskom sastavu iskaza i ne uestvuju u izgradnji reeninog ustrojstva:
13.
U svakom sluaju, bizantski car Konstantin Porfirogenit poznaje sredinom X st. ime Bosna, kao oznaku sredinje, tj. matine zemlje
Bosne (Imamovi 1998: 25).
Naime, Imam Buhari kategoriki tvrdi da je najispravniji i najautentiniji sened onaj u kome Malik prenosi od Nafi'a a ovaj od Abdullaha
b. Omera. Ovo je, ustvari, i najprihvatljivije miljenje meu hadiskim
ekspertima (...) (ZRIPF 2010: 56).
14.
9
8
To ne vrijedi za nauni stil mnogih autora kakav je, recimo, onaj Stojana Vrljia (2007: 60 i 61):
U dananje vrijeme svemone tehnike dogaa nam se da satima ekamo na nekoj autocesti pa ponekad kao jedino rjeenje za nastale neprilike moemo uti ironinu izreku:
tap u ruke pa poprijeko. (...) I zaista, potapalice se u hrvatskom jeziku rabe kao rijei bez
znaenja, prazne rijei. Takva uporaba rijei bez stvarne potrebe stvara buku u komunikacijskom kanalu ime se oteava dolazak informacije od govornika do sluatelja to nas
podsjea na poznatu izreku: velik promet, a mala zarada.
29
Belkisa DOLI
30
oslabljenoj personaliziranosti, a samim tim i o implicitnoj, tj. oslabljenoj subjektivnosti12 (umjesto o depersonaliziranosti i apsolutiziranoj objektivnosti)
u naunome stilu, koje kao takve opravdavaju prisutnost stanovitih subjektivnih jezikih sredstava (up. Katni-Bakari 2007).
Diskursne oznake koje slue za iskazivanje autorovog subjektivno-ocjenjivakog odnosa prema tematiziranim predmetima i pojavama (jednom rijeju modifikatori) smo ranije u radu razloili na kvalifikacijske, evaluacijske, fokusne i aditivne a sad emo vidjeti kako se svaka od pobrojanih
podvrsta ponaa u naunome stilu.
Kod kvalifikatora je subjektivna nota izraena vie nego kod bilo koje
druge vrste modifikatora (ako ne i meu diskursnim oznakama openito), jer
pomou njih govorno lice daje linu kvalifikaciju iskazu i implicitno istu takvu predlae svome sugovorniku (tzv. modalni stimulans). Ipak, u naunim
tekstovima u zamjetljivoj mjeri nailazimo na kvalifikacijski modifikator naalost, dosta rjee na sreom/na svu sreu, dok se ostali modifikatori koji ulaze
u inventar ove podvrste (npr. hvala Bogu, ne daj Boe, Boe sauvaj/zakloni,
bogdo, bolan, zaudo, zaboga, zamisli...) mogu okarakterisati kao stilski markirani u naunome stilu. Kada autor naunog teksta koristi naalost, on obino
osim negativne subjektivne procjene (up. Tekavi 1989) implicira i kritiku:
15.
Ovim korakom Bosna i Hercegovina se obavezala ispuniti niz preciznih zahtjeva koje je potrebno izvriti u odreenom vremenskom okviru.
Naalost, u proteklih pet godina, a i ranije, nije postojala politika volja da se usaglase prioriteti i pravci u kojima e se razvijati i Bosna i
Hercegovina (ZRG 2013: 43).
Opepoznato je kako samoubjeenje pretendira da postane ubjeenje
pa stoga moemo za jezik nauke rei kako slui dokuivanju i iskazivanju
znanja (up. Kovaevi i Badurina 2001: 132). Drugim rijeima, netom nakon to se naunik uvjeri u odreenu naunu informaciju, on ima potrebu da
naunu zajednicu obavijesti o njoj i da je pokua uvjeriti u njenu tanost (up.
Katni-Bakari 2007: 78). Upravo zbog toga traga za nainima na koje e to
bolje argumentirati svoja stajalita te ih to rezultativnije prezentirati. Jedan
od tih nain je i upotreba evaluacijskih modifikatora diskursnih oznaka predvienih za iskazivanje govornikove procjene o stepenu istinitosti propozicije.
U naunome tekstu primjeujemo puno vie evaluacijskih modifikatora koji
sugeriraju najvii stepen govornikove uvjerenosti u ono to priopuje bez
obzira da li je u pitanju kategorika afirmacija ili negacija nego onih kojim
se izraava ekviprobabilitet izmeu afirmacije i negacije (Tekavi 1989).
Ili pak o dojmu/ozraju objektivnosti, kao retorikoj strategiji (Ibidem).
12
31
Belkisa DOLI
Nema nita neobino u tome jer je za oekivati da autor naunog teksta vie
prostora ustupi informacijama u koje je duboko ubijeen i za koje moe garantirati (16), nego onima u koje nije posve siguran (17) ili su pak plod njegova zakljuka koji nema namjeru obrazlagati i argumentiratijo uvijek nije u
stanju najbolje dokazati (18). Ipak, ako autor eli sugerirati da odreenu informaciju ne treba uzeti zdravo za gotovo, ve je valja preispitati, posluit e
se modifikatorima poput vjerovatno, ini se (da), izgleda, oito, po svoj prilici,
po svemu sudei, zacijelo, rjee valjda, moda, pitanje je, dok rekla-kazala
evaluacijski modifikatori (npr. toboe, navodno, pria se) ili oni poput ta li,
ako Bog da... nemaju ta traiti u naunome stilu. Evaluacijski modifikatori
pomou kojih govornik upoznaje sugovornika sa svojom procjenom sadraja iskaza i potcrtava da se radi o njegovoj vlastitoj procjeni (19) s kojom se
recipijent moe ali ne mora sloiti (no ipak se osjeti pretenzija ka usaglaavanju procjena, tj. miljenja) poprilino su esti u naunome stilu u formi po
naem(u) miljenju, smatramo, stava smo da, dok su forme ja osobno, to
se mene tie, iskreno, /da sam/ na tvom/e/ mjestu predviene prvenstveno za
razgovorni stil.
16.
Ovo je, svakako, najdrastiniji i dosta rairen vid degradacije umskih
stanita s krajnje negativnim posljedicama po okoli (CLIV 2013: 44).
Trea injenica, koja je moda i najznaajnija, se ogleda u prihvatanju i legalizaciji zajednica ivota osoba istoga spola od strane nacionalnih zakonodavstava (ZRP 2013: 368).
17.
U sudskoj praksi su poznata nekoliko sluajeva sprovoenja likvidacije preko plana reorganizacije, ali iz nepoznatih razloga se steajni
upravnik odredio da pri prodaji koristi zakonska reenja za unovavanje imovine to po naem miljenju nije adekvatno za sprovoenje
ovog plana reorganizacije (ZRP 2013: 190).
19.
Posebno je zanimljiva upotreba evaluacijskih modifikatora u funkciji
koncesivnosti. Naime, naravno u sljedeim primjerima uvodi iskaze koji se
jednim svojim dijelom ograuju od propozicija prethodno iskazanih ili se ak
ini da ih poriu, ali kako iskaz odmie, uviamo da se zapravo podrava/
32
opravdava ranije kazano i da se iznalazi neki prilog u njegovu korist. Upravo zbog toga u drugom dijelu iskaza imamo koncesivni veznik mada (20) i
adverzativni ali (21). Naravno bi se u takvim kontekstima moglo zamijeniti
sa dodue:
20.
Osim poveanja proizvodnje na postojeim obradivim povrinama,
zahvaljujui otopljavanju, areal proizvodnje mnogih ratarskih, voarskih i dugih kultura, kao i uma, proirie se dalje na sjever i na vee
nadmorske visine.
Naravno, globalno otopljavanje imalo bi za poljoprivredu i negativne posljedice, prije svega plavljenje niskih primorskih podruja, veu
pojavu sue u nekim krajevima, posebno u Africi, mada e porast temperature openito poveati i koliinu oborina (CLIV 2013: 62).
Kada stabilne vremenske situacije potraju vie dana, dolazi do kumuliranja zagaujuih materija u atmosferi grada i pojave epizoda
visokih koncentracija. U ovakvim vremenskim situacijama nema skoro nikakvih vazdunih strujanja u prizemnom sloju atmosfere ispod
inverzne granice.
Naravno, postoje lokalni vjetrovi koji premjetaju zagaeni zrak od
istoka prema zapadu u nonim satima i od zapada prema istoku u dnevnim, ali sve to ostaje u Sarajevskoj kotlini ispod granice temperaturne
inverzije (CLIV 2013: 89).
21.
U argumentacijske strategije ubrajamo i razliita ekspresivna sredstva
koja aktiviraju, usmjeravaju ili odravaju panju recipijen(a)ta a usto nauni
tekst ine pitkijim i estetinijim13. Meu njima su naroito zanimljivi fokusni
modifikatori uz pomo kojih autor stavlja akcenat na odreeni dio iskaza a potom isti 1. precizira, pojaava, nadopunjuje, graduira ili ga pak 2. ublauje,
umanjuje, zatomljuje. I jednih i drugih, tj. emfatinih i litotinih modifikatora, je u svakome naunome tekstu napretak jer obje grupe djeluju persusivno,
samo na drugaiji nain: emfatizatori tako to intenziviraju, litotizatori tako to
relativiziraju (da je intenzifikacija u slubi persuazije ne zauuje, ali kako to
polazi za rukom relativizaciji, moe se vidjeti u sljedeem poglavlju). Bilo kako
bilo, neosporno je da iz obje grupe isijava autorova subjektivnost: autor osjea
potrebu da na odreeni diskursni segment naroito usredotoi svoju i recipijentovu panju te da na isti d svoj kratki, steoretipni komentar (ono to
je za nekoga ak i tek, za drugoga moe biti samo i ve; to je za nekog skoro,
U naunom stilu je intelektualna komponenta obligatorna dok estetska nije, ali je svakako
poeljna.
13
33
Belkisa DOLI
U prethodnoj analizi (Tabela 2.) smo utvrdili ravne, gotovo horizontalne povrine (do 1), koje zauzimaju povrinu od 5.554,44 km2
ili 10,84%, pa za njih moemo potvrditi da su to prostori bez izraene
ekspozicije (ZRG 2013: 98).
25.
Problem nastaje kada se modifikatori ove vrste zloupotrebljavaju (npr.
za prikrivanje neopravdanih i nebezazlenih uopavanja te autorove nedecidiranosti) ili kad nauni tekst ine odve aproksimalnim jer se time dovodi u
pitanje nauna serioznost.
Najzad, ustupimo mjesta i aditivnim modifikatorima, svojevrsnim dodacima informaciji, koje joj govornik dobrovoljno prilae. Njihova je uloga u
iskazu naznaiti i istaknuti sutinu (npr. ustvari, zapravo), istovjetnost, (npr.
takoer, naprimjer), trajnost (npr. inae, obino), suprotnost (naprotiv, dapa Izuzeci potvruju pravilo.
14
34
Uostalom u primjerima 26. i 27. isijava sloeni pragmatiki uinak, koji
je zapravo sinteza dva pragmatina uinka onog koji ima na kraju krajeva
i onog koji je svojstven izmeu ostalog. U sluaju da je uglavnom pozicionirano na poetak iskaza, ono se doivljava kao konektor koji povezuje tvrdnju
i podrku toj tvrdnji, to znai da se njegov pragmatini uinak uprouje, tj.
izjednauje se s onim od na kraju krajeva:
28.
Ustav nema pravnog akta na koji se naslanja. U tom kontekstu ne
moemo govoriti o ustavnosti ustava kada ne postoji neki nadsustav.
Uostalom, kada bi postojao neki akt iznad ustava, onda bi to bilo naruavanje naela suvereniteta (ZRP 2014: 299).
4. Uloga interaktivnih oznaka i potapalica
u usmenome modusu naunog stila
Diskursne oznake smo u ovome radu klasificirali u etiri velike skupine
(koje se dalje razlau na podskupine): konektore, modifikatore, interaktivne
oznake i potapalice. Upravo smo sagledali kako prve dvije skupine funkcioniraju u naunome stilu i dodali bismo jo da obje daju svojevrsnu dra naunome tekstu: primjerenom upotrebom konektora i modifikatora nauni izrijek
dobiva na glatkoi, eleganciji, uljudnosti i prozirnosti te nadasve na retorinosti (up. kari 2000: 81). Meutim, ta je sa preostale dvije skupine? I one
35
Belkisa DOLI
36
37
Belkisa DOLI
Osim toga pravilna, odmjerena i raznovrsna upotreba diskursnih oznaka u naunome stilu odraz je naunikove elokventnosti.
Literatura
Badurina, Lada; Matei, Mihaela (2007). Potapalice pod povealom: o
jednoj posebnoj vrsti diskursnih oznaka u Zborniku radova Tuzla. Grad na
zrnu soli (ur. Turbi-Hadagi, Amira), str. 925.
Brown, Gillian (1995).Speakers, listeners and communication: Explorations in discourse analysis.Cambridge: Cambridge University Press.
Frani, Anela; Hudeek, Lana; Mihaljevi, Milica (2005). Normativnost
i viefunkcionalnost u hrvatskome standardnom jeziku. Zagreb: Hrvatska
sveuilina naklada,
Glovacki-Bernardi. (2004). O tekstu. Zagreb: kolska knjiga.
Katni-Bakari, Marina (2007). Stilistika (Drugo, dopunjeno i izmijenjeno izdanje). Sarajevo: Biblioteka: Nauna i univerzitetska knjiga.
Katni-Bakari, Marina (2004). Akademski diskurs: dileme i izazovi. Ohdobja, 22. Center za slovenino kot drugi/tuji jezik pri Oddelku za slovenistiko Filozofske fakultete. str. 191198.
Kovaevi, Marina; Badurina, Lada; Juri, Cecilija (2001). Raslojavanje
jezine stvarnosti. Rijeka: Izdavaki centar Rijeka.
Orai Toli, Dubravka (2011). Akademsko pismo (Strategije i tehnike klasine retorike za suvremene studente i studentice). Zagreb: Naklada Ljevak.
Pranjkovi, Ivo (1996). Funkcionalni stilovi i sintaksa, Suvremena lingvistika, 41/ 42, str. 519527.
Pri, Tvrtko (2008). Semantika i pragmatika rijei. Novi Sad: Zmaj.
Sili, Josip (2006). Funkcionalni stilovi hrvatskoga jezika. Zagreb: Disput.
Stolac, Diana (2007). Argumentacijski diskurs hrvatske dijalektoloke literature (na djelu Ive Lukei) u Zborniku U slubi jezika (u ast
Ivi Lukei). Rijeka: Filozofski fakultet u Rijeci, Odsjek za kroatistiku.
str. 313324.
kari, Ivo (2000). Temeljci suvremenoga govornitva. Zagreb: kolska
knjiga.
Tekavi, Pavao (1989). Prema kontrastivnoj pragmatici tzv. estica
u hrvatskom ili srpskom i talijanskom jeziku u Rad JAZU, knj. 427, str.
127194.
Toovi, Branko (2002). Funkcionalni stilovi (Funktionale Stile). Graz:
Institut fr Slawistik der Karl-Franzens-Universitt.
Vrlji, Stojan (2007). Potapalice u hrvatskom jeziku. Jezik, 54. str. 6064.
38
Izvori
oki, Mirela i Alihodi, Jasmina (2013). Zbornik radova sa Meunarodne naune konferencije Javni i privatni aspekti nunih pravnih reformi u
BiH: Koliko daleko moemo ii?. Tuzla: Pravni fakultet Univerziteta u
Tuzli i Centar za drutvena istraivanja IBU (International Burch University). (ZRP 2013)21
Halilovi, Senahid (2012). Zbornik radova sa Bosanskohercegovakoga slavistikog kongresa I (knjiga 2). Sarajevo: Slavistiki komitet. (BHSKK 2012)
Hoi, Irfan (2012). Zbornik radova sa Meunarodnoga naunog skupa
Odjea kao simbol identiteta (2011). Biha: Tehniki fakultet i Gradska
galerija. (ZRT 2012)
Imamovi, Mustafa (1998). Historija Bonjaka (drugo izdanje). Sarajevo:
Bonjaka zajednica kulture Preporod.
Kari, Enes (2003). Anali Gazi Husrev-begove biblioteke (knjiga XXI
XXII). Sarajevo: Gazi Husrev-begove biblioteke. (AGHBM 2003)
Lecender, Lidija (2011). Zbornik sa Meunarodnoga naunog skupa Kolorektalni karcinom danas (Posebna izdanja, Odjeljenje medicinskih nauka, knjiga 38). Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti BiH. (ZRM 2011)
Miljevi, Milan I. (2007). Metodologija naunog rada. Pale: Filozofski
fakultet Univerziteta u Istonom Sarajevu.
Mulaomerovi, Jasminko (2013). Zbornik radova ovjek i kr 2012.
Sarajevo: Na kr, 43. (NK 2013)
Sulji, Alija (2013). Zbornik radova Prirodno-matematikog fakulteta u Sarajevu (svezak Geografija), br. 89 . Tuzla: OFF-SET, Tuzla. (ZRG 2012)
ari, Taib i Beus, Vladimir (2013). Granice rasta grada Sarajeva i regije
do 2025. godine ekoloki aspekti (Posebna izdanja, knj. CLIV, Odjeljenje
prirodnih i matematikih nauka). Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti
BiH. (CLIV 2013)
Topoljak, Sulejman (2010). Zbornik radova Islamskog Pedagokog fakulteta u Bihau 3. Biha: Islamski pedagoki fakultet Univerziteta u Bihau.
(ZRIPF 2010)
Trivun, Veljko (2012). Zbornik radova Sarajevo business and economics
review (broj 32). Sarajevo: Ekonomski fakultet. (ZRE 2012)
Zbornik radova sa II meunarodne naune konferencije Bosna i Hercegovina i euroatlantske integracije. Trenutni izazovi i perspektive (tom 2).
Biha: Pravni fakultet Univerziteta u Bihau i Centar za drutvena istraivanja IBU. (ZRP 2014)
Skraenice koritene u radu.
21
39
Belkisa DOLI
Belkisa DOLI
ROLE OF DISCOURSE MARKERS IN
SCIENTIFIC FUNCTIONAL STYLE
In this paper, the author points out that in spite of being integrated in
grammatical structure of a sentence and the organization of statements in them,
discourse markers are linguistic entities that do not take part in them they
do not have the status of sentence elements and do not affect the truth-conditions of the statement, which means that their reduction would not impair the
grammatical structure of a sentence or seize anything from the composition
of propositional statements. Such a thing is possible because discourse markers come from a higher level of discourse, where they serve the function of
marking (their appearance indicates (con)textual inclusion of their immediate environment and indicates the possibility of interpretation). In addition to
this primary function, discourse markers hold numerous secondary functions,
which can be viewed from different linguistic and stylistic perspectives, including the stylistic one taken in this paper. The author, in fact, attempts to identify and describe the role of discourse markers in structuring, argumentation
and presentation of scientific ideas.
Key words: discourse markers, scientific style, organization, subjectivity, arguments
40
UDK 811.163.4373.7(497.6)
Izvorni nauni rad
1. Uvod
U Neretvanskoj dolini jugoistono od Metkovia nalaze se Komazini1,
jedan od zaselaka Vidonja2. Stanovnitvo je veinom iseljeno, a kako je osta
Zaselak se katkad naziva i Kraj. Prema predaji, iz Hutova su dola tri brata od kojih se jedan
poturio, postao Komadina i odselio u Mostar, a ostala su dvojica dola na Vidonje. Komazini pak esto kau da su talijanskoga podrijetla. O podrijetlu prezimena dugo se nagaalo.
Prema Vidoviu (2005: 19), u turskome postoji particip komaz (< konmaz) koji bi se mogao
izvesti od glagola konmak nastaniti se. Komaz bi onda znailo koji se ne nastanjuje. Na
aloglotsku osnovu potom se dodao hrvatski sufiks -in. Daljnjim pak istraivanjem Vidovi
(2011b: 2223) iznosi da su Komazini zapravo Luii koji su se u popovskim maticama
uglavnom biljeili kao Komazini do 1737. godine, a kao Luii ive i danas u Ravnu.
Podrijetlo prezimena moe se povezati s apelativom kumain (kum) od kojega je izvedeno
prezime Komaina, kako je zabiljeeno u dubrovakim maticama 1781.
Govor i toponimija Vidonja nalazi se na popisu zatienih nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske, a vie o antroponimiji i toponimiji Vidonja vidi u Vidovi (2005,
2011a, 2014).
41
42
Obuhvaa dananje opine Slivno i Zaablje te dio Metkovia na lijevoj obali Neretve s
naseljima Gluci i Dubravica koja administrativno pripadaju Gradu Metkoviu.
43
6
7
45
U nekim je primjerima zabiljeena delateralizacija > j: pl ko jt
gja, Blatu se plo vrve za lve rb: i cpola i jguj i brna, m pno
psla na zmji.
Protetsko j zabiljeeno je samo u prilogu opet: jpt, no moe se uti i
pt. Analogijom prema glagolu spuzati pojavljuje se spirant s u rijei sp.
Potvren je i rotacizam, tj. prijelaz > r u prezentu glagola m: n
mere te z t k, n mere ga vatit ni z glvu ni z rp, kzat: ma kr,
jl to moge, krn, j u t sprvit uz dubletni oblik km, zto m n bi
kvali.
Sekundarno n pojavljuje u finalnoj poziciji kod priloga dkln, kln i
u imenici prned.
Zabiljeeno je pojednostavnjivanje konsonantskih skupova: dn > n:
pn 3. l. jd. prez., k > : drij, k > : r, kr > k: kmpr, p > : la,
ps > s: sj 3. l. mn. prez., svka, p > : nica, pt > t: tce, sl > s: blagosvit,
stn > sn: msna, a prema tome i msan, sv > s: sr b 3. l. jd. prez., tstv > stv:
bogstvo, tk > k: k, tkl > kl: kln (tkln < dkln < dakln), vr > r: rbac.
Iz finalnih konsonantskih skupova gubi se konsonant t: bcio je ks prd ns,
zn n svm ptku ps, sd je n mls Bj.
Zamjenjivanje konsonanata u konsonantskim skupovima zabiljeeno je
u: mn > vn: gvno, mt > nt: pntila, pntila pr. r. . r. jd., svr > vr: vrka,
gn > g: gj, gzdo, n > m: pmmo 1. l. mn. prez. Asimilacija ispred
palatala provodi se redovito; s > : me, men, oit, z > : i pa. Protojezini skup *r preao je u cr: cr n, cr v, cr ven.
U govoru Komazina8 ovjeren je tipini novotokavski naglasni sustav:
, , `, i zanaglasna duljina . Svaki vokal, kao i silabem r , moe biti nositeljem svakoga od etiriju naglasaka i zanaglasne duljine. Kratkosilazni naglasak
ostvaruje se u jednoslonim rijeima: bb, brt, slb te na prvome slogu dvoslonih i vieslonih rijei: bjve 'arape', nve 'drvena posuda za mijeanja
kruha', v; fmia 'obitelj', plgovi, tra 'cisterna za prikupljanje kinice'.
Iznimno se pojavljuje na nepoetnome slogu: pooprvreda, petromks svija.
Dugosilazni se naglasak ostvaruje u jednoslonim rijeima: sp, tp, vrg,
na poetnome slogu dvoslonih rijei: krem 1. l. jd. prez., pli pr. r. m. r.
mn., vmo te na poetnome slogu vieslonih rijei: kgula 'dezva', mljm I
mn., prmo 1. l. mn. prez. Kratkouzlazni naglasak ostvaruje se na poetnome
slogu dvoslonih rijei: dla pr. r. . r. jd., gla G jd., vda, na poetnome
slogu vieslonih rijei: skr 3. l. jd. prez., ksila pr. r. . r. mn, nsilo pr. r.
sr. r. jd., trluki 'kratke pletene arape' te u sredinjemu slogu vieslonih rijei:
8
46
O naglasnome sustavu Dobranja i Vidonja vidi Vidovi (2005, 2013, 2014), a o imenicama
o-osnova mukoga roda u govoru Komazina vie u Vuka Nahod (2013).
Prema Fink-Arsovski (2002: 6), supostojanje najmanje dviju sastavnica, bez obzira na to je li rije o dvjema punoznanicama ili kombinaciji punoznanice i nepunoznanice, jedno je od osnovnih obiljeja frazema. Tomu
pridodaje cjelovitost, vrstu strukturu, ustaljenost i reproduktivnost frazema,
ekspresivnost i konotativno znaenje.
4. Strukturna analiza
U ovome je radu za donju granicu frazema9 postavljena fonetska rije, a
za gornju frazemska reenica. To je u skladu s praksom u veini frazeolokih
radova u kojima se, s obzirom na strukturu, frazemi dijele na tri tipa: fonetsku
rije, svezu rijei i reenicu. U velikome broju prikupljenih frazema struktura
je vrsta i nisu zabiljeene nikakve varijacije.
4.1. Fonetska rije
Fonetsku rije ini jedna punoznanica i jedna ili vie nepunoznanica,
a autosemantina rije s drugim dijelom ostvaruje jednu naglasnu cjelinu. U
korpusu nalazimo samo dva primjera i to sa strukturom veznik + imenica: i
Amen = i gotovo: I men! te prijedlog + imenica: za dlaku = za malo [izbjei
to]: Z dlaku.
4.2. Sveza rijei
Svezu rijei ine dvije punoznane rijei ili vie njih uz koje mogu stajati nepunoznane rijei. Razlikujemo bezveznike, neovisne i ovisne sveze.
4.2.1. Bezveznike sveze
Bezveznika sveza spoj je dviju samostalnih rijei koje pripadaju istoj
vrsti rijei. U korpusu je potvren samo jedan primjer: guja ljutica = zao ovjek: n je gja tica.
9
48
U Frazeolokome rjeniku hrvatskoga ili srpskoga jezika (1982.) Matei dri da je donja
granica frazema sveza dviju punoznanih rijei. est godina poslije u Hrvatsko-njemaki
frazeoloki rjenik ukljuuje vrste prijedlone izraze, tzv. minimalne frazeme koji su kombinacija jedne punoznanice s nepunoznanicama. Prema njegovu miljenju takvi su frazemi
dio ire frazeologije. Fink (2000) pak takve frazeme smatra dijelom ue frazeologije jer su u
njima komponente ili djelomino ili potpuno desemantizirane, neki od njih nisu razumljivi
bez tumaenja, a katkad sadravaju komponente koje se ne upotrebljavaju ili se vrlo rijetko
rabe izvan frazeologije. Menac (2007: 18) fonetske rijei (vezu jedne naglaene, samostalne
rijei i jedne nenaglaene, nesamostalne rijei) takoer smatra smatra frazemima.
10
11
49
12
50
51
52
13
14
53
15
16
55
ako lae koza, ne lae rog = postoje vrsti dokazi o emu: Ako l kza, n
la rg.
gurat nos e mu nije mjesto = biti pretjerano znatieljan: N grj ns e ti
nje mjsto.
pravi raanj, a zec u drai = prerano se veseliti, govoriti unaprijed: Prv
ra, a zc drai.
4.2.3.5.2. Nesamostalna frazemska reenica
nita pod milim Bogom = ba nita: N rd pod mlm Bgom nta. N rd
nta pod mlm Bgom.
otkad je Boga i naroda = oduvijek: Tk je tka je Bga i nroda.
ni za ivu glavu = nipoto, ni u kojemu sluaju: N bi t npravio ni za v
glvu.
jednon guzicom na dvije stolice edit = biti neodluan, biti dvolian: n e
jdnn gzicm n dvije stlice dit.
Zakljuujemo kako su frazemi sa strukturom reenice vrlo prisutni u
govoru, no sloene su reenice ipak u rubnoj uporabi.
5. Utvrivanje stabilnosti i varijantnosti strukture frazema
Frazemi imaju stalan sastav i raspored sastavnica, to ih, meu ostalim,
i odreuje, no mogue su alternacije na fonolokoj, morfolokoj, tvorbenoj,
sintaktikoj i leksikoj razini. Nastale inaice ne utjeu na znaenje pojedinih
frazema. Budui da je u radu obuhvaena frazeologija samo jednoga mjesnoga govora, ne oekuje se mnogo inaica.
5.1. Fonoloke inaice
5.1.1. Redukcija vokala i
Nenaglaeno i u zanaglasnome poloaju obino se reducira: msl gzicn, a ne glvn, skrti jziinu, no redukcija katkad izostaje: n e jdnn
gzicm n dvije stlice dit, m dgu jziinu.
5.1.2. o > o/a
U rijetkim primjerima supostoje oblici s o i oni u kojima o > a: t bi
rda jare pare / t bi rdo jare pare.
59
5.1.3. : d
Uz fonem u novije se vrijeme (pod utjecajem standarda, medija i svakodnevnih migracija) realizira i fonem d: mi na pla / d mi na pla;
l s kokima / d l s kokima.
5.1.4. > /j
Sonant uglavnom se uva: n je gja tica, a katkad se zamjenjuje s
j: pl ko t gja / pl ko jt gja.
5.1.5. m > n
Delabijalizacija m > n ne provodi se dosljedno te se pravilo ne moe
utvrditi: odmri u se kad dn svtm vanu, rdn z brokve, n e jdnn
gzicm n dvije stlice dit.
5.2. Morfoloke inaice
U mjesnome govoru Komazina imenica brk u nominativu mnoine ima
dugi i kratki oblik: smj mu se bkovi / smj mu se bki. U 3. l. jd. prez.
glagola imati potvren je stariji oblik imade: imde tv ku nego kac te
noviji ima: m n svje mune. U morfoloke inaice u iremu smislu ubraja
se svaka promjena u gramatikome broju: 3. l. jd. prez. v je izgbio bsolu.
3. l. mn. prez. izgbili su bsulu ili u gramatikome rodu: sv je ko dvo
sva je ko dvo i slino.
5.3. Tvorbene inaice
Tvorbena promjena nastala je augmentacijom ili deminucijom polaznih
sastavnica:
imat jezik ko krava rep = biti brbljav: m jzik ko krva rp.
imat jeziinu ko krava repinu = biti brbljav: m jziinu ko krva rpinu.
miran ko buba = jako miran, tih: Sd je mran ko bba.
miran ko bubica = jako miran, tih: Sd je mran ko bbica.
60
6. Lokalizmi
U svakome mjestu postoje frazemi ije znaenje i smisao poznaju samo
njegovi govornici, a nazivaju se lokalizmima. Obino su u njima potvreni antroponimi17, a neto rjee i toponimi. Takvi se frazemi uvaju i dugo nakon to
je dotina osoba umrla ili obitelj izumrla (Menac-Mihali 20032004: 378).
Frazemi su obino motivirani ovjekovim vanjskim izgledom i osobinama,
to je potvreno i u govoru Komazina. Meu prikupljenim frazemima nala se
imensko-prezimenska formula: glv ko Rfo rlk, rav ko ndrija v18
i nadimci: lijn ko Ksto19, lijn ko Cngo, a razvidno je da je rije samo o osobama mukoga spola, to ide u prilog dosadanjim istraivanjima koja su pokazala da se ee rabi muko nego ensko ime. Zabiljeen je i jedan frazem
s toponimskom sastavnicom: vd se s Bbin gmile = izdaleka je vidljivo,
vrlo se lako moe opaziti. Frazem je motiviran imenom najviega vrha planine
Rujnice, koja se nastavlja na Biokovo, a nalazi se izmeu Metkovia i Ploa.
Iako je visoka tek 735 metra, zahvaljujui povoljnomu poloaju omoguuje
izrsnu vidjivost delte Neretve.
7. Konceptualna analiza
U ovome su korpusu najbrojniji frazemi koji se odnose na ovjeka, ime
se potvruje antropocentrina usmjerenost u frazeologiji. Prema konceptualnoj klasifikaciji prikazani su neki od frazema koji se odnose na ovjekovu
vanjtinu, osobine, stanja, njegov odnos prema radu, kretanje te oni koji prikazuju meuljudske odnose. Ostali frazemi uklopili bi se u koncepte kojima
se opisuje koliina, vremenski i prostorni odnosi, no oni nisu bili predmetom
ovoga rada.
62
20
64
I bikovi i konji sluili su za vuu i teak rad te se percipiraju kao snane
ivotinje, stoga su ti navedeni frazemi konkretno motivirani21 glavnim obiljejima tih ivotinja. U ostalim hrvatskim govorima zabiljeen je frazem jak
ko medvjed, no u govoru Komazina zabiljeen je frazem koji se temelji na
izgledu, a izdvaja se somatizam na kojemu su ljudi obino nosili teret plea.
iroka i snana plea usporeuju se s onima u snane ivotinje. Uz injenicu
da je rije o snanome mukarcu, frazemom ko od brda odvaljen prenosi se i
slika visokoga i krupnoga ovjeka. Ovaj frazem u opisu mukoga tijela uglavnom se shvaa kao kompliment, to se sigurno ne bi moglo rei da se njime
opisuje ensko tijelo (Fink-Arsovski 2002: 39). U istraenome se govoru svi
frazemi odnose samo na mukarce.
7.1.2. ovjekove osobine
7.1.2.1. Dobrota zloba
aneo Boji = jako dobar: T si prv neo Bj.
dobar ko sveti Ante = jako dobar: Dbar je ko svt nte.
udo Boje dobar = jako dobar: n je do Bj dbar.
pokvaren ko muak = pokvaren, zao: Pkvren je ko mak.
pogan22 ko vrag = jako zloest: Pgan si ko vrg.
guja ljutica = zao ovjek: n je gja tica.
Bog je u kranstvu simbol dobra i sve vezano uz njega percipira se
kao pozitivno te su time motivirani frazemi aneo Boji i udo Boje dobar.
Aneli su dobra nebeska bia i zatitnici ljudi te se njihove osobine, koje im
ovjek pridaje, preslikavaju na dobre osobe. Usto, za dobroga se ovjeka kae
da je dobar ko sveti Ante. Poticajni impuls nastanku frazema krije se u injenici da ispitanici posebno tuju toga svetca te je posebna ast kada se nekoga
usporeuje s njim. Mjetani redovito provode pobonost trinaest utoraka u
ast svetoga Antuna, a no uoi blagdana, 12. lipnja, obiaj je pjeaiti na
Dubravicu (naselje Metkovia), gdje se nalazi kapelica posveena svetcu.
Opoziciju Bogu predstavlja vrag i guja ljutica. Vrag je utjelovljenje i
simbol zla i frazemi s tom sastavnicom negativno su konotirani. Motivacija
Vidovi Bolt (2011: 4748) zoonimske frazeme dijeli na konkretne, koji su uoljivi i prepoznatljivi s obzirom na iskustvo i suivot s razliitim ivotinjama, asocijativne, koje je
mogue pretpostaviti uzimajui u obzir ponaanje ivotinje u okolnostima koje se nalaze u
dubinskoj strukturi ili one koji su posljedica ustaljena doivljaja ivotinjskoga ponaanja,
pa su se ispreplele stvarne i imaginarne osobine te nelogine ili apsurdne, koje nemaju
logino objanjenje pa se mogu smatrati obiljejima pripisanima ivotinjama i svrstavaju
se u kategoriju predrasuda ili stereotipnih doivljaja.
22
Pogan zloest.
21
65
66
67
32
33
68
Kada ovjek primi udarac u glavu ne moe trezveno razmiljati, a pritom i gubi orijentaciju. Upravo taj gubitak svjesnosti moemo povezati s frazemom udrilo u glavu komu to jer ovjek gubi vezu sa stvarnou i umilja si
da je drukiji i bolji od drugih.
7.1.2.4. Biti dosadan
dosadan ko imavica = jako dosadan: Dsdn si ko mavica.
dosadan ko vrag = jako dosadan: Dsdan ko vrg.
i na plua komu = dosaivati komu: d mi na pla. mi na pla.
U svim se hrvatskim govorima dosadne osobe usporeuju s nametljivim kukcima34 (krpelj, stjenica, buha, u) i onima ije zujanje iritira (muha,
komarac, strljen itd.)35. imavica, tj. parazitska stjenica mala je, plosnata ivotinja koja se hrani ljudskom ili ivotinjskom krvlju. Ubraja se u onu skupinu ivotinja kojih se teko rijeiti. Danju se kriju u krevetu, namjetaju, drvu,
podu, a nou napada (krevetska stjenica), i tako svaku no dosauju ovjeku.
Frazem dosadan ko vrag motiviran je osobinama vraga koji neprekidno kua
ljude i svakodnevno im postavlja razliite prepreke i zamke kako bi ih pridobio na svoju stranu. Meu prikupljenim frazemima su i oni koji potvruju da
je vrag bie koje je neumorno u svojim najmjerama te koje ini zlo i dok drugi
spavaju (vrg ti n d mra, vrg n spv).
Umjesto uobiajenoga frazema ii na jetra komu u govoru Komazina
dolo je do zamjene somatizma te je zabiljeen frazem ii na plua komu. Poticajni implus nastanku frazema zasigurno je kronini kaalj koji prouzrouje
upalu plua koja dugotrajno nadrauje i iscrpljuje ovjeka te mu na taj nain
dosauje.
7.1.2.5. Neozbiljnost
bit pravo dijete = biti djetinjast: Prv je dijte.
ponaat se ko malo dijete = ponaati se djetinjasto: Pn se ko ml dijte.
Rije je o frazemima koji odrasla ovjeka usporeuju s djetetom koje se
ponaa prema svojemu nahoenju, tek usvajajui pravila ponaanja i kojemu
se oprataju propusti. Takvo to smatra se neprimjerenim u odrasloj dobi te
negativno karakterizira nezrela ovjeka i njegovo ponaanje u situacijama u
kojima se oekuje mo rasuivanja.
34
35
69
7.1.2.6. Tvrdoglavost
i glavom kroz zid = biti tvrdoglav, silom to htjeti postii: Glvm krz zd.
tvra glava (komu) od zida = jako je tko tvrdoglav: Tv mu je glva d zda.
Zidovi predstavljaju visoke, vrste i tvrde prepreke, a ovjekovo iskustvo pokazuje da je nemogue proi kroz njih. Stoga se slika upornoga i tvrdoglavoga ovjeka koji do cilja eli doi na neprimjeren i pogrean nain
te bez obzira na prepreke izraava frazemom i glavom kroz zid. U frazemu
tvra glava (komu) od zida glava se usporeuje s tvrdim materijalom koji se
ne moe mijenjati i modelirati, kao ni tvrdoglav ovjek.
7.1.2.7. Snalaljivost
ko da je uteko vragu iz torbe ko = snalaljiv, vragolast, nestaan je tko: Ko
da je tek vrgu iz trb.
Binarni odnos Bog vrag (dobro zlo) zabiljeen je u religijskim tekstovima, ali i u mnogim usmenim predajama, pjesmama, bajkama, kletvama,
igrama, poslovicama. Frazemi sa sastavnicom vrag uvijek se percipiraju kao
neto negativno. Nastanak frazema moe biti motiviran injenicom da je rije
o osobi koja je vrlo lukava i snalaljiva te je uspjela nasamariti i samoga vraga te pobjegla od njega (tomu u prilog idu mnoge prie o borbi Boga i vraga
koje uvijek zavravaju pobjedom dobra i nadmudrivanjem vraga36) ili o osobi
izrazito bliskoj vragu, s kojim dijeli njegove osobine (Pavi 2014: 44). Kada
je rije o odraslim osobama, obino se rabi u znaenju 'snalaljiv', dok se u
neto nevinijemu znaenju 'nestaan' odnosi na razigranu, pomalo zloestu i
vragolastu djecu: t venn kr mjka tetu kd je pgano.
7.1.2.8. Hirovitost
imat svoje muune = biti hirovit: m n svje mune.
Iako u frazemu nije potvren somatizam glava, jasno je da je u semantikome talogu slika kukca u ovjekovoj glavi. Do promjene ovjekova
ponaanja dolazi zbog toga to tim kukcima nije mjesto u glavi. Prema Fink
(2004: 139), frazeoloki je talog vezan uz drevna vjerovanja prema kojima bi
se vrag uobliio u kukca te kroz usta ili nos ulazio u ovjekovu glavu, a zatim
mijenjao njegovo raspoloenje i inio ga prgavim, tvrdoglavim ili muiavim.
36
70
7.1.2.9. Brinost
drat koga ko cvijee na oltaru = brino uvati koga, biti paljiv prema
kome: Dr ga ko cvije na oltru.
drat koga na dlanu = brino uvati koga: Dr je na dlnu.
Sredinje je mjesto liturgijskoga ina oltar. U poetku su na njemu bili
samo rtveni darovi kruh i vino, a u 9. stoljeu na oltar dolazi kri (Franikovi 1928: 234), u 13. stoljeu svijee, a poslije ovisno o liturgijskome
vremenu37 i cvijee. Uporaba cvijea i drugih florealnih elemenata (primjerice
palminih ili maslinovih grana) oduvijek je prisutna u kranskoj liturgiji, ali
su obino stajali oko oltara jer su lonci s cvijeem mogli otetiti oltar, a ako
su bili drveni mogli su gnjiliti. Stoga se posebna briga pridavala cvijeu koje
dolazi na oltar (zabranjuje se umjetno cvijee, cvijee se trebalo prilagoavati
liturgijskoj godini te nije smjelo pokriti liturgijski in) i davale su se detaljne upute o njegovu odravanju te se pomalo bogohulnim smatralo zanemarivanje te dimenzije, kao i ukraavanje otpalim ili uvelim cvjetovima. Tako je
i danas. Upravo briga za cvijee potie na brigu za ivot koja se oituje u zabiljeenome frazemu kojim se istie brinost i panja prema drugome ovjeku.
Frazem drat koga na dlanu motiviran je trudom koji je potreban da bi
se neto odralo na dlanu, posebice kap vode, kako je primjerice zabiljeeno
u ostalim govorima: drat koga kao malo (kap) vode na dlanu.
7.1.2.10. Ludost
fali daska u glavi komu = lud je tko, blesav je tko: Fl ti dska u glvi.
fali duga38 u glavi komu = lud je tko, blesav je tko: Fl mu dga n bavi.
U semantikome je talogu navedenih dvaju frazema slika glave kao graevine ili spremita (bave) od dasaka (Kovaevi 2012: 167), odnosno metafora GLAVA JE SPREMNIK. Promjena u ovjekovu ponaanju nastaje kad
se taj spremnik poinje raspadati gubljenjem svojih dijelova, u ovome sluaju
daske ili duge, odnosno kad kroz praznine koje nastaju pamet izlazi van.
7.1.2.11. Biti gotovan
ko da je pop pravio koga = dolaziti na gotovo: K da te pp prvio.
Ovaj je frazem vjerojatno motiviran razinom sudjelovanja predstavnika
Crkve u aktivnostima zajednice. Pop u pravilu dolazi kada je sav posao ve
U vrijeme Korizme zabranjuje se ukraavanje oltara cvijeem, osim u nedjelju Laetare (IV.
korizmena) te na svetkovine i blagdane (Milovi 2010: 95).
38
Duga je savijena daska i sastavni je dio bave, a potvren je frazem pijan ko duga.
37
71
odraen, bilo da je rije o pripremi oltara ili proslavi kakvoga sakramenta ili
blagdana. Pop u svakoj takvoj situaciji zauzima poasno mjesto, te u pravilu
dolazi kada su sve pripreme obavljene.
7.1.2.12. Dob
star ko Biblija = jako star: Str ko Bblija.
star ko Matuzalov kenjac = jako star: Str si ko Matzalov kac.
U mnogim se govorima starije osobe usporeuju s Biblijom, knjigom
nastalom prije otprilike 5000 godina i Metuzalemom, biblijskim likom39 koji
je ivio 969 godina: Kad je Metualahu bilo sto osamdeset i sedam godina,
rodi mu se Lamek. Po roenju Lamekovu Metualah je ivio sedam stotina
osamdeset i dvije godine te mu se rodilo jo sinova i keri. Metualah poivje
u svemu devet stotina ezdeset i devet godina. Potom umrije (Post 5, 2528).
U govoru Komazina potonji je frazem proiren zoonimom kenjac koji je sluajan izbor jer nije dugovjean te je umjesto njega mogla stajati bilo koja
imenica koja smisao dobiva antroponimskom sastavnicom Metuzalem.
7.1.3. ovjekovo stanje
7.1.3.1. Zdravlje
zdrav ko cekin = potpuno zdrav: Zdrv ko ckn.
rumen ko jabuka = biti zdrav: Rmen je ko jbuka.
U pozadinskoj je slici frazema rumen ko jabuka crveni, zdravi plod jabuke. Ovaj je frazem usmjeren na boju lica, a kontrastni odnos blijedoga lica
i rumenih obraza oduvijek je bio simbolom je zdravlja, ali i enske ljepote.
Motiv nastanku frazema zdrav ko cekin zasigurno nije boja. Cekini, odnosno
dukati ute su boje i u hrvatskim je govorima potvren frazem ut kao cekin,
kako bi se istaknula neija uta boja kojom se moe opisivati neija nezdrava
i bolesna boja lica. Vjerojatnije je da je slika sjajnoga i bljetavoga dukata
posluila za opis zdrave osobe koja sjaji, puca od zdravlja.
Uz Metuzalema u Knjizi postanka mnogo je osoba koje su ivjele vie od devet stotina
godina Adam (930), et (912), Eno (905), Kenan (910), Jared (962).
39
72
7.1.3.2. Pijanstvo
napit se ko mila majka = jako se napiti: Npo se ko ml mjka.
nalit se ko guda = jako se napiti: Nljo se ko gdn.
Frazem napit se ko mila majka, uz odreene alternacije pijan ko majka,
pijan ko majka zemlja est je u svim hrvatskim govorima. Vrlo je vjerojatno
motiviran injenicom da su rodiljama, kako bi podnijele poroajne boli, veinom davali piti estoka alkoholna pia te bi se one pritom i napile. S druge
strane, moe biti rije o elipsi frazema pijan kao majka zemlja. Kovaevi
(2014: 29) navodi da u primitivnih naroda postoji vjerovanje kako je majka
zemlja roditeljica svega ivoga te da bi ispunila svoju reprodukcijsku ulogu
mora biti obilno natopljena tekuinom, tj. kiom koja je nebeski dar. Frazem
naliz se ko gudin motiviran je izgledom svinje koji se preslikava na pijanca, a
koji je obino prljav i neuredan.
7.1.3.3. Spavanje
spavat ko malo dijete = bezbrino spavati: Spv ko ml dijte.
i le s kokoima = jako rano otii spavati: d l s kokima.
Mirno i bezbrino spavanje dovodi se u vezu s malim djetetom. Iako je
neupitna injenica da mnoga djeca nemirno i kratko spavaju, poticajni impuls
stvaranju ovoga frazema razdoblje je djetetova mirna sna tijekom kojega moemo uoiti njegovu bezbrinost, neoptereenost obvezama i problemima. O
vremenu odlaska na poinak doznajemo iz frazema i le s kokoima, u ijoj
su pozadinskoj slici navike kokoiju koje lijeu ranije od ostalih ivotinja.
7.1.3.4. Neugoda
crven ko pjeveva glava = neugodno je komu: Cr ven je ko pjveva glva.
crven ko rak = neugodno je komu, pocrvenio je tko: Cr ven je ko rk.
Obino se stanje ovjekove neugode manifestira pojavom crvenila na
licu. Stoga ne udi to se u zabiljeenim frazemima u A-dijelu pojavljuje pridjev crven40. Motivacija je nastala usporedbom sa ivotinjom (rak) ili dijelom
ivotinje (krijesta) crvene boje. Frazem crven ko rak moe se takoer upotrijebiti za opis osobe pocrvenjele o predugoga izlaganja suncu.
40
73
7.1.3.5. Ljutnja/bijes
ljut ko guja ljutica = jako ljut, bijesan: ta ko gja tica.
ljut ko ris = jako ljut, bijesan: t ko rs.
ljut ko osinjak = jako ljut, bijesan: Nmj drat , t je ko siak.
Svi frazemi kojima se iskazuje ovjekova ljutnja i bijes motivirani su
zoonimskim sastavnicama ili mjestom u kojemu kukci prebivaju. Rije je o ivotinjama koje se lako razljute i postaju opasne, a zmija i ose mogu biti otrovne. Frazem ljut ko guja ljutica moemo smatrati biblizmom jer se u Bibliji
govori o zmijinu bijesu: I kad je na njih navalio ivotinjski bijes te pogibahu
od ujeda zmija vijugavih, srdba tvoja jo ne bjee dola do kraja. (Mudr 16,
5) (Jelaska 2014: 16), dok se frazem ljut ko ris ubraja u skupinu slavenskih
frazema koji imaju zajedniko ishodite i meusobno neovisan razvoj (Turk i
Spicijari Pakvan 2014: 10).
Ose, za razliku od pela ili bubmara, postaju agresivne i napadaju i kada
nisu uznemirene. One posebice postaju ljute u kasno ljeto i jesen kada osjeaju da im zavrava ivotni vijek te kad im netko dira u osinjak. Izrazito su
opasne jer imaju gladak alac kojim mogu ubosti i nekoliko puta i, za razliku
od pele, ostati ive. Pritom isputaju feromone koji privlae i potiu druge
ose da napadaju. Tim injenicama motiviran je frazem ljut ko osinjak.
7.1.4. Odnos prema radu
7.1.4.1. Marljivost lijenost
kopat (rolat) ko crv = biti jako vrijedan, neprekidno raditi: Kp ko cv. Rl
ko cv.
vrijedan ko crv = jako vrijedan: Vrijdan je ko cv.
radit ko konj = naporno raditi: Rd ko k.
radi (tegli) ko mazga = naporno raditi: Rd ko mzga. Tgl ko mzga.
lijen ko Cengo = jako lijen: Lijn ko Cngo.
lijen ko krava = jako lijen: Lijn je ko krva.
I frazemi kojima se iskazuje neiji neprekidan i naporan rad temelje
se na metafori LJUDI SU IVOTINJE. U mnogim se jezicima, pa tako i u
hrvatskome, malene ivotinje esto percipiraju kao vrijedne i neumorne u ponavljanju svakodnevnoga rutinskog posla (mrav, crv, pela), dok se konj, koji
je ovjeku sluio za sve radove u polju, smatra i izdrljivom i snanom ivotinjom te postoje simbolom za naporan rad. Zoonim mazga obino se rabi za
izraavanje neije tvrdoglavosti, ali u govoru Komazina i za izdrljivu osobu
jer mazga je obino nosila teret i vukla kola. Zakljuujemo da je i u ovim frazemima rije o konkretnoj motiviranosti.
74
Poticajni je impuls frazema lijen ko krava slika krave koja cijeli dan
nita ne radi nego prebiva na ispai i veinom lei, to se prenosi na lijenoga i besposlenoga ovjeka. Znaenje lokalizma lijen ko Cengo motivirano je
antroponimnom sastavnicom koja je poznata samo stanovnicima Komazina
i okolnoga kraja, a rije je o nadimku najljenije osobe u selu. Obino ispitanici priaju prispodobe o takvim osobama: N zn ti, n Mlinitu to je bio
Cngo, v je i stario. Bo pred zdrugm, stj u ldu, a pp n bo... Kr,
Nkola! t je, ppe? Jbmu, jde rdi nto. Ppe, vrg dno slo ako n
mere rnit mne tebe.
7.1.5. Meuljudski odnosi
7.1.5.1. ivjeti skladno i u ljubavi ivjeti u svai
slagat se ko brat i sestra = dobro se slagati: Sl se ko brt i sstra.
ivit ko dva goluba = skladno ivjeti, ivjeti u ljubavi: v ko dv glba.
slagat se ko maka i mi = ne slagati se: Sl se ko mka mi.
U poredbenim se frazemima C-dio obino sastoji od jednoga elementa
kako bi preslikavanje bio to intenzivnije i jednosmjernije. No, u opisivanju
meuljudskih odnosa zabiljeeni su upravo frazemi s dvjema sastavnicama.
Frazem slagat se ko maka i mi jedan je od rijetkih s dvjema zoonimskim
sastavnicama koje su u antonimnome odnosu prema glagolskoj sastavnici te
zapravo prenose sliku neslaganja. Iako bi moda netko, zbog mnogih neslaganja i prepirka koje obiljeavaju taj odnos, mogao pomisliti da je fazem slagat
se ko brat i sestra istoga znaenja, u govoru Komazina znai upravo suprotno,
to je vjerojatno zasnovano na temelju dobrih obiteljskih odnosa i neimatine
u kojima su brat i sestra sve dijelili.
Nije udno da se u mnogim jezicima frazemi s ornitonimskim sastavnicama upotrebljavaju za oznaavanje ivota u ljubavi i slozi jer je, za razliku
od sisavaca, vie od 90 % ptica monogamno. Frazem ivit ko dva goluba nije
motiviran injeninim stanjem u prirodi i mnogo bi realnija bila uporaba zoonima grlica, jer za razliku od golubova koji ive u jatima i ija je vjernost
upitna, grlice ive u paru i biraju samo jednoga partnera s kojim provode cijeli
ivot te su simbol zaljubljenosti, odanosti i ljubavi. Fink-Arsovski (2002: 53)
navodi da je frazem ivit ko dva goluba vjerojatno nastao zbog slike uzajamne
njenosti para golubova koji se dodiruju kljunom, to podsjea na poljupce,
a da su umjesto grlica ljudi vjerojatno uveli golubove jer su ih mogli stalno
promatrati. Jelaska (2014: 1718) pak smatra da je rije o biblizmu jer se ljubavni par u najpoznatijoj ljubavnoj pjesmi Pjesma nad pjesmama usporeuje
s parom golubova.
75
76
Ogled govora
Konji
Kd sam j kpit nv dv ka, to je blo ezdespt gdine, j i
Pro Mji pkjn i jdur Nkola iz Kvvca. li smo njprja u Dvno, tmo
je blo nd dsta stk. Kliko je stk malo u Dvno, blo ka, krv,
vla, a dnas nm ni mgrca. I m nsmo mgli t n, blo smo dn, t smo
nili, vrtili smo se ki. Ali pto je Nkola m prjatea u sijku i m
u Sltini Pdravskj, nd smo nkon tr dna tili u sijk, nsmo nli n
t nta, t smo nili pa smo tili u Pdravsk Sltinu. nd iz Pdravsk
Sltin smo nili i tili u avicu i D i Gr Mihac, i t smo nli
prca, Nkola i j kpili prca, li Pro nje mg n prca, jel je n m smo
jdnoga kpit, a n daj ngo dv kpit, a m nemo dv ngo jdnoga, i tk
smo jdva nli jdnoga ka. nd smo ga kpili, nd smo kali vgn iz
Virovtice tr dna da de nan vgn za gnit, i d nan je vgn, jvili nan
iz Pdravsk Sltin da je d vgn da dmo dli, al nda je, al trb
dktor dt ptvrdu da n smij k bt ptkovn u vagnu i da bd zdrv. Ali
mjr Mte, kj je bo tte prjate s vn Nkoln, n je poznv dktore jer
je m dv bka ptik, nd je s nmi u Pdravsk Sltinu i n je zamlio
dktora da zd ptvrdu. D dktor, prgled ke i do nan ptvrdu i td
smo se ukr c ali u tj vz i li smo do Vpoa, do Vpoa do Srava n i dn
i pt vdili. nj stnica nje bla nd pravena u Sravu, na oblasku
bark i t stli dsta vrmena dk nas je pstio na li Pin, dli na klosjek
sk kj je Ple, ro se zvvo. nd t se ukrc ali. Dli Metkovie
v, str v, nd ku n smijm vm pstit ka, trb dktorska ptvrda, pt kmo m dj ma ptvrdu. T ne v, v s v drg ptvrda.
nd smo li pt nmu dktoru v, sra nje bo lg, pkjn e j
mslm da je bo. I d je ek, prgled ke, m mu pltili i tk smo tili
ki, tk dli ki u pna tr n, dse-dvns dna stali u ptu, t u
sijku, t u Sltini, t u avici, t u Dvnu, tk smo vdili pt pno
i gtovo.
Nedjeljko Komazin
77
Literatura
Bertoa, Mislava. 1999. Stereotipi o ivotinjama. Teorija i mogunosti primjene pragmalingvistike, ur. Badurina, Lada i dr. Zagreb Rijeka: Hrvatsko drutvo za primijenjenu lingvistiku, 6375.
Biblija = http://www.hbk.hr/biblija/pregled.php (pristupljeno 11. sijenja
2014.).
Bunk, Ana; Opai Maja. 2010. Prilog kontrastivnoj analizi frazema sa
zoonismkom sastavnicom u hrvatskome i eskome jeziku. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 36, 2, 155173.
Fink, eljka. 2000. Tipovi frazema fonetskih rijei. Rijeki filoloki dani
3, ur. Stolac, Diana. Rijeka: Filozofski fakultet Sveuilita u Rijeci, 9398.
Fink, eljka. 2004. Entomonimi u frazeologiji hrvatskoga i ruskoga jezika.
Rijeki filoloki dani 5, ur. Lukei, Irvin, Rijeka: Filozofski fakultet Sveuilita, 139148.
Fink-Arsovski, eljka. 2002. Poredbena frazeologija: pogled izvana i
iznutra. Zagreb: FF press.
Franikovi, Josip. 1928. Za praksu. Bogoslovska smotra, 16, 2, 236240.
Halilovi, Senahid. 1996. Govorni tipovi u meurijeju Neretve i Rijeke
dubrovake. Impresum: Sarajevo: Institut za jezik.
HER = Ani, Vladimir; Brozovi Ronevi, Dunja; Goldstein, Ivo; Goldstein, Slavko; Joji, Ljiljana, Matasovi, Ranko; Pranjkovi, Ivo. 2002.
Hrvatski enciklopedijski rjenik. Zagreb: Novi Liber.
Jelaska, Zrinka. 2014. Animalistiki frazemi biblijskoga podrijetla u hrvatskome i drugim slavenskim jezivima. ivotinje u frazeolokome ruhu,
ur. Vidovi Bolt, Ivana. Zagreb: FF press, 122. http://www.animalistickifrazemi.eu/images/frazemi/zbornik_radova/Jelaska%20za%20WEB%20
%281%29.pdf (pristupljeno 16. sijenja 2014.).
Kovaevi, Barbara. 2012. Hrvatski frazemi od glave do pete. Zagreb:
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
Kovaevi, Barbara. 2014. Pijan ko majka i pijan ko duga. Hrvatski jezik,
1, 4, 2730.
Kvecses, Zoltn; Szab, Pter. 1996. Idioms: A View from Cognitive Semantics, Applied Linguistics, 17, 3, 326-355.
Lakoff, George; Turner, Mark. 1939. More than Cool Reason. A Field Guide to Poetic Metaphor. Chicago: The University of Chicago Press.
Maresi, Jela; Mira, Menac-Mihali. 2008. Frazeologija krievako-podravskih kajkavskih govora s rjenicima. Zagreb: Institut za hrvatski jezik
i jezikoslovlje.
78
79
80
UDK 811.163.4373.2(497.6)04/14
Pregledni rad
Nauka ve odavno priznaje snanu interakciju izmeu linih imena i
razliitih pojavnosti u historiji naroda. S tim u vezi, ustanovljeno je da onomastika svjedoanstva znae dragocjene podatke o razliitim utjecajima drutvene, vjerske i kulturne klime pojedinih drutava, kao i o interakcijama i
utjecajima koje su meusobno ostvarile razliite drutvene skupine. Iz takve
perspektive mogue je posmatrati i historiju Bosne i Hercegovine, i oitovati
onomastika svjedoanstva kao rezultat utjecaja razliitih etnikih skupina,
jezika, kultura, vjerovanja, oblika drutvenih organizacija i njihovih ureenja. Hronologijom, krenuvi od Ilira koji su ostvarili utilitaristiki utjecaj na
domorodako stanovnitvo, uspostavili kontakte s Grcima i time na domaem
terenu ostvarili kulturna, etika, politika i pismena obiljeja visoke helenske
kulture. Njihovu kompaktnost e naruiti slavenske grupacije koje su se od
VII stoljea uspijevale infiltrirati meu domai etnos koji je u sluaju slavenskoga okruja (Hrvatska, Srbija) poputao u dranju kulturne i etnike samobitnosti. S trgovinom su dolazili kulturni utjecaji na jezik, pismo i obiaje,
pa e proces slavenizacije biti tako oit, konsolidacija i kohabitacija plemena
81
Indira ABI
uspjena, da je Bosna u srednjem vijeku djelovala apsolutno slavenskom zemljom sa slavenskim pismom, jezikom i slavenskim linim imenima koja e
se eonimima kasnije nametati kao snaan i dominantan obrazac.
Prve antroponimijske potvrde, u liku prve determinacije, odnosno
jednoimenske formule, javlju se na Humakoj ploi, natpisu s kraja X ili poetka XI stoljea, koji je najstariji spomenik pisan irilicom na prostoru zapadno od Makedonije, to ga podrazumijeva i najstarijim bosaninim epigrafskim spomenikom. Na istome spomeniku posvjedoen je mononim uporedo s
dvolanim imenom u produkciji mukoga roda te ensko ime izvedeno filijacijom-patronimikom, to je kao tvorbeni proces uzrokovano nelingvistikom
injenicom u vidu spolne diferencijacije: U ime o[t]ca i s[i]na i s[ve]tago
d[u]ha. A se c[r]ki a[rhan][e]la Mi[hai]la, a zida ju u Krsmir, sin Bret,
upi urun i [e]na jega Pavica (Vego Zb.1: 14). Dakle, u XI stoljeu zabiljeeni su derivati koje karakterie modifikovano tvorbeno znaenje, odnosno
sufiks postaje semem enske identifikacije.
Potvrda druge determinacije evidentirana je na epigrafu iz 1193. godine
u likovima Desn Ratnevit (Vego Zb.4: 254) kod Visokog, Drae O[h]muanin (Vego Zb.4: 252) kod Zenice. Prva potvrda iz administrativnoga korpusa
potjee iz 1240. godine s likovima Slavko Poliik i Gradislav Turbik (P.3).
Razlog zbog kojeg se potvrde javljaju najprije u epigrafici pripisane su injenici
to kodeksi i uope pisani tekstovi ne biljee nuno constantis ve uglavnom
mobilis, kamen biljei statio, teak je, nepomian i postojan na mjestu klesanja.
Znano je da je onomastika ili imenoslovlje lingvistika disciplina koja
prouava imena u njihovoj sveobuhvatnosti i svestranosti. Takvom recepturom pristupilo se i imenima iz bosanskohercegovakoga srednjovjekovlja,
koja su biljeila pojavnost u administrativnom ili stekovnom korpusu. Onomastika predstavlja skup imena u izvanjezikom (kulturolokom) i unutarjezikom (historijskom i filolokom) smislu. U filolokoj domeni, onomastika
se kao disciplina bavi izuavanjem razvoja, strukture, znaenja i upotrebe
onomastikih jedinica. S obzirom na to da se u domeni bosanskohercegovake srednjovjekovne pismenosti imena javljaju meu prvim pisanim spomenicima, ona funkcioniu prema modelu gravitacijskoga sredita, svjedoei
mnoge podatke za preciziranje historijske i jezike pojavnosti. Imena posvjedoena pismom na tlu Bosne i Huma mogu se podijeliti na: geonime (engl.
geonym) ili imena geografskih objekata, nastala iz potrebe za ovjekovom
orijentacijom, a prenoena najprije usmenim zatim pisanim putem s generacije na generaciju; bionime ili imena ivih bia, odnosno imena bia iz fikcije i
fakcije; i krematonimi (engl. chrematonym) ili imena objekata i pojava koji su
produkt ovjekova djelovanja. Krematonimi su unutar onomastikona Bosne i
Huma, najslabije posvjedoeni sloj. (imunovi 2009: 15)
82
Ipak, dekodiranje porijekla i semantike onima nije nikada bio lak i jednostavan zadatak iz nekoliko razloga:
Onimi su ranog postanja, nastali jo u plemensko-rodovskoj drutvenoj
zajednici. Upravo ta davnina njihova nastanka vrlo esto oteava utvrivanje motiva zbog kojih su neka imena nastala.
Katkad se znaju motivi nastanka pojedinih imena, pa su u vezi s tim
poznata i znaenja, ali je nepoznat izgovor.
Kod nekih imena znana je etimologija, ali je teko objasniti kako su se
po svom znaenju nala meu antroponimima, toponimima i sl.
Ljudi su od najstarijih vremena u interakciji, a pri meusobnom komuniciranju esto njihova imena prelaze iz jednog jezika u drugi. Pri
tome nastaju svakojake modifikacije i deformacije izvornih oblika, to
kasnije oteava utvrivanje njihova porijekla i semantike.
Vrlo esto razni motivi, religijske dogme, legende i narodni obiaji
utjeu na postanak imena, pa tragovi do takvih utjecaja i motiva mogu
odvesti na stranputice.
Neki ljudi iz razliitih pobuda sami konstruiu lina imena koja prividno upuuju na jedan etimoloki izvor, a zapravo, s njima imaju djeliminu i formalnu vezu, ili nemaju nikakve veze.
Osim ovih, postoji i niz drugih razloga, zavisno od toga kakva i ija se
imena prouavaju, koji potvruju da se u onomastikim prouavanjima neminovno nailazi na mnogo potekoa koje se mogu savladati samo djelimino,
dok su neke potpuno nesavladive (Smailovi 1977: 97).
Korpus istraivanja
Imena u Bosni i Humu su bila konvencionalizirani oblici koji su se reproducirali u govoru i pismu, a uestalost odreenih oblika, fiksiranost strukture i znaenja mogla su varirati u razliitim mjestima njihove upotrebe. Vei
broj imena, naroito antroponima, su eonimima biljeili ustaljenost, uvrijeenost to podrazumijeva i prenesenost i/ili nasljednost, opu prihvaenost (jer
su eonimima evidentirani na razliitim tipovima pisanih svjedoanstava), i
svakako prepoznatljivost koncipiranu nad slavenskim elementima. Nerijetko
ih karakterizira semantika slivenost, prozirnost, slikovitost sa suprakomponencijalnim (prenesenim) ili komponencijalnim (doslovnim, izravnim) znaenjem. U pogledu strukture, neki oblici tokom cijeloga srednjovjekovnog javljanja biljee holistiku reprodukciju, cjelovitost i integralnost, strukturalnu
okamenjenost. S druge strane, odreene oblike usljed narodnosne dosjetljivosti, vanjskih utjecaja i novih pronalazaka, karakterizira strukturalni metamorfozis s novim gradivnim komponentama ili sufiksalnim dodacima. Budui da
83
Indira ABI
85
Indira ABI
Indira ABI
Indira ABI
premda aloglotskoga podrijetla, ve bila dobro uklopljena u bosanski antroponimijski sustav. Kada je rije o semantici, svako je ime u slavenskom sloju
imena moglo biti motivirano razliitim semantikim realijama i s obzirom na
to semantiki prozirno ili okamenjeno. S tim u vezi mogue je raspoznati zatitna, blagoslovna, teoforna, opasna imena te imena motivirana ivotinjama
ili biljkama, obiteljskim srodstvom, anatomijom tijela ili bojom koe i kose.
Osmanlijsko razdoblje u historiji Bosne i Hercegovine traje od 1463.
godine, odnosno od uspostavljanja Bosanskoga sandaka, do 1878. godine ili
poetka okupacije od strane Austro-Ugarske monarhije. Dolazak Osmanlija
je uzrokovao znaajan prevrat u svim sferama ivota, iz razloga to je imao
ogromne vjerske, jezike, kulturne, politike i vojne posljedice za podruje
Bosne i Hercegovine. Takva opa dominacija i nadreenost ostavila je traga i
u antroponimijskog domeni jer je usljed novih vjerozakona, kulture i obiaja,
dolo i do drugaijeg odabira i formiranja imena. Iz osmanlijskoga perioda
datira i najstariji popis stanovnitva Bosne i Hercegovine, koji je uraen poetkom XVII stoljea. Ovi popisi defteri su raeni po sandacima, tadanjim
upravnim jedinicama. Defteri koji se odnose na Bosnu i Hercegovinu nalaze
se u Dravnom arhivu Republike Turske, sortirani su i arhivirani u razliitim
serijama dokumenata, a veina njih je kodirana kao Tapu defteri. Pedesetih
godina dvadesetoga stoljea Turska je Bosni i Hercegovini dostavila nekoliko
desetina popisa iz Dravnog arhiva Republike Turske, ime je napravljen veliki pomak u izuavanju historije bosanskohercegovakih naroda. Defteri koji
su se odnosili na sve krajeve bive Jugoslavije su bili pohranjeni u Orijentalnom institutu u Sarajevu. Prilikom agresorskoga granatiranja Sarajeva 16. i
17. maja 1992. godine svi defteri su u potpunosti izgorjeli.
Dakle, padom Bosne i Huma pod osmanlijsku vlast, nestalo je samostalne srednjovjekovne bosanske drave i, s njom zajedno, svih prava i pravno-politikih atributa koji su joj pripadali. S tim u vezi, pojavila se nova organizacija uprave i nova struktura politikoga poretka. Zatim su nastali novi
drutveni i ekonomski odnosi i unutar tih odnosa nova prava i obveze (ifluenje, timari, zijameti, porezi, dabine). Posebna novost s dalekosenim posljedicama bila je nova vjera islam, koja je posluila kao prvotna osnovica
za nastanak posebnog etnikog subjektiviteta. Prihvaanje islama dalo je vjernicima svojevrsnu markiranost, kao to je, uostalom, bio sluaj i s prihvaanjem kranstva. Nova obiljeja ogledala su se u raznim vidovima kulturnog,
javnog i privatnog ivota, u obiajima, nonji, knjievnosti i, to je za ovaj rad
krucijalno, u osobnim imenima (Smailovi 1977: 48; Purivatra 1970: 5). Bez
obzira na motiviku i razloge zbog kojih su stanovnici poeli adoptirati novu
vjeru i kulturu, bez obzira na vrijeme i nain adoptacije, za ovo istraivanje relevantna je injenica da se uz usvajanje nove vjere trebalo uzeti i novo osobno
90
91
Indira ABI
Izvori
Dizdar, M. 1969, Stari bosanski tekstovi, Svjetlost, Sarajevo
Diversa Cancellariae, Dravni arhiv u Dubrovniku, Fond Dubrovake Republike i francuske uprave, serija 25, signatura: HR-DADU-15, knj. 234.
Diversa Notariae, Dravni arhiv u Dubrovniku, Fond Dubrovake Republike i francuske uprave, serija 26, signatura: HR-DADU-9, knj. 147.
Kovaevi-Koji D. 1978, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske
drave, Veselin Maslea, Sarajevo
Kuna H. 1974, Hrestomatija starije bosanske knjievnosti, knj. I, Svjetlost,
Sarajevo
Naka L. 2011, Konkordancijski rjenik irilskih povelja srednjovjekovne Bosne, Drutvo za prouavanje srednjovjekovne bosanske historije,
Sarajevo
Vego M. 1962-1970, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, knj. I-IV, Izdanja Zemaljskog muzeja, Sarajevo
Popis povelja
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
18. Herceg Stjepan Kosaa 19. srpanj 1453.2 (oprotaj supruzi Jeleni i
vlastelinima)
19. Herceg Stjepan Kosaa 10. travanj 1454.
Literatura
Aneli P. 1973, Bosanska kraljica Doroteja Gorjanska, Glasnik zemaljskog muzeja, sv. XXVII-XXVIII, Sarajevo, 377395.
Bezlaj, F. i dr. 1983, Osnoven sistem i terminologija na slovenskata onomastika, Makedonska akademija na naukite i umetnostite,Skoplje.
Frani A. 2006, to je osobno ime?, Folia onomastica croatica 15,
Zagreb, 7180.
Grkovi M. 1977, Renik linih imena kod Srba, Beograd.
Handi A. 1975, Tuzla i njena okolina u XVI. vijeku, Svjetlost, Sarajevo.
C. 2005, , ,
Kowalik Kaleta Z. Leonarda Dacewicz, Beata Raszewska Zurek 2007.
Sownik najstarszych nazwisk polskich pochodzenie jzykowe nazwisk
omowionych w historii nazwisk polskich, tom I, Warszawa.
Imamovi, Mustafa 1997. Historija Bonjaka, Bonjaka zajednica kulture, Sarajevo.
Marasovi-Alujevi, Marina 1985. Hagionimi srednjovjekovnog Splita,
Starohrvatska prosvjeta 15.
Pleskalov, Jana 1993. Nejstar typy eskch sloench antroponym.SPFFBU, A 41, 8798.
Pleskalov, Jana 1994. Nejstar typy eskch prefigovanch antroponym.SPFFBU, A 42, 5359.
Pleskalov, Jana1995. Nejstar esk antroponyma se sufixem -k.SPFFBU, A 43, 75-80.
Purivatra, Atif 1970. Nacionalni i politiki razvitak Muslimana, Svjetlost,
Sarajevo.
Smailovi, Ismet 1977. Muslimanska imena orijentalnog porijekla u Bosni
i Hercegovini, Institut za knjievnost i jezik u Sarajevu, Odjeljenje za jezik, Monografije I, Sarajevo.
Smailovi, Ismet 1975. Problemi utvrivanja porijekla i znaenja muslimanskih imena u Bosni i Hercegovini, Prilozi terminologiji i onomastici
u Bosni i Hercegovini, Institut za jezik i knjievnost u Sarajevu, Sarajevo,
97112.
imi, Marinka 2007. Natpisi na stecima u Boljunima kod Stoca,
Hrvatska misao 2-3/07, 4344, 107133.
93
Indira ABI
94
UDK 811.163.4:929Babuki V.
Izvorni nauni rad
95
Prije takve konkretizacije valja zakljuiti: to da smo ujedinjeni u jednom standardnom jeziku kao glavnom identifikatoru nacije i da poznajemo
povijest svoga jezika u kontinuitetu od zaetaka slavenske pismenosti u IX.
stoljeu, vie je ili manje najvredniji rezultat bogate i raznovrsne aktivnosti
hrvatskih preporoditelja. Dakako, u kontekstu hrvatske znanosti u XIX. stoljeu jezikoslovlje je pod snanim utjecajem slavistike znanosti, nai jezikoslovci istie Branka Tafra (2006: 44), prate kako ostali Slaveni (esi, Rusi,
ali i Nijemci) oblikuju svoju modernu znanstvenu terminologiju (filozofsku,
filoloku, politiku, gospodarsku i inu) te oni postaju uzor Hrvatima u slinim
nastojanjima. Vidi se to ve u navedenim Babukevim izvorima iz Osnova
slovnice i Ilirske slovnice i nainu na koji je rastumaio njihovu uporabu. U
oblikovanju filozofskih idealistinih stavova o jeziku nai su se preporoditelji
rukovodili nacionalnom koncepcijom iji je najznaajniji predstavnik Johann
Gottfried Herder. Prema njoj identitet naroda odreuje jezik, odnosno obiljeje naroda nisu prostor i drava, nego jezik. Herder je tvrdio da jezik i misli imaju zajedniko podrijetlo te da se meuovisno zajedniki razvijaju kroz
sukcesivne stupnjeve rasta i zrelosti, a kako je podrijetlo jezika povezivao s
ljudskom prirodom, ustroj jezika drao je slikom ljudske naravi. S tim u skladu i jezik naroda postaje izravnim svjedokom njegova identiteta. I slavistika
se znanost, kao autoritet naim ilircima, sama po sebi rukovodila istaknutim
stavovima. Razvidno je to iz radova Pavela J. afarika, Jana Kollra, Janeza Kopitara i dr, premda je klasifikacija slavenskih jezika bila nedovrena i
nejedinstvena. Smatralo se da postoji jedan slavenski jezik s etiri narjeja:
poljskim, ekim, ruskim i ilirskim (Babuki u Ilirskoj slovnici navodi jo
termine hervatsko-serbsko, jugoslavjansko te navodi staroslavenski kao mrtvo narje, 1854: 2), koje je imalo nekoliko podnarjeja (od istoka narje
bugarsko sa svojom starom majkom, jezikom cerkvenim inae staroslavjanskim (...) od zapada narje slovensko (...), 1854: 2-3). S obzirom na to da se
kajkavsko narjeje u postojeim devetnaestostoljetnim klasifikacijama uvrtavalo u slovenski jezik i da se hrvatskim imenom nazivala upravo i samo kajkavska Hrvatska, poznato je da je termin hrvatski u definiranim okolnostima
bio nepoeljan, ometajui imbenik knjievnojezinoga ujedinjenja. Hrvatski
su ilirci u pitanjima jezika, uz Herdera, bili dakako pod izravnim utjecajem W.
von Humboldta pa je tako bilo i s Babukiem. Centralno mjesto Humboldtove
jezine teorije obuhvaa problem odnosa jezine strukture s mentalitetom naroda. Prema njemu jezik je specifina emanacija duha danoga naroda, vanjski
izraz unutranje forme koja otkriva odreen pogled na svijet. Povijest nacionalne kulture prema tome najtjenje je povezana s povijeu jezika. Iz toga
proizlazi da svaka nacija govori vlastiti jezik, a jezik je oblik nacionalnoga
karaktera i duhovnosti.
97
Poznato je da Vjekoslav Babuki pripada redu hrvatskih intelektualaca
XIX. stoljea koji su odravali intenzivnu intelektualnu komunikaciju s europskim slavistima i bili dobro upoznati s jezikoslovnim stavovima i uzorima
koje su promovirali. Otkako je 1836. godine postao tajnik itaonice ilirske, a
1842. i prvi tajnik Matice ilirske, uzimajui u obzir i injenicu da je uio njemaki, maarski i latinski jezik (usp. Tafra 1993: 34) te da je ureivao Danicu
od 1838. do 1840. i prikupljao vijesti iz raznih krajeva, revno je komunicirao
sa slavistima svih modernih slavenskih nacija u formiranju i drugima koji su
imali postati lanovima Matice, a prvi su meu njima nerijetko i ocjenjivali
njegov gramatiki rad (ocjena P. J. afarika). Dionizije vagelj napominje
kako je u Slavoniji Babuki odavna poznat kao izvrstan popularizator ilirske
knjige te da je uivao nadimak najbolji ilirski knjiar jer je neobino lako i
brzo mogao prodati bilo koju ilirsku knjigu (2009: 72). Od 1836. godine i prve
ilirske gramatike Vjekoslava Babukia do 1876. godine i posljednje ilirske gramatike, Veberove Slovnice hrvatske, izilo je preko 50 gramatikih
izdanja, mnogi dvojezini i viejezini rjenici. Djelovali su meu ilircima
mnogi jezikoslovci, a meu njima Babuki do danas slovi za najutjecajnijega gramatiara, uz Antuna Maurania i Adolfa Vebera, kao to isto vrijedi
za Bogoslava uleka meu leksikografima i terminolozima. Od djela valja
izdvojiti Babukievu Osnovu slovnice slavjanske narja ilirskoga (1836),
prvu opehrvatsku gramatiku koja je bila temelj jezine norme do kraja XIX.
stoljea, zatim Ilirsku slovnicu (1854), kao prvopredstavnicu znanstvene gramatike u Hrvata, Mauranievu Slovnicu hrvatsku (1859), Veberovu Skladnju ilirskoga jezika (1859), prvu samostalnu sintaksu, i Slovnicu hrvatsku
(1871), zadnju kolsku gramatiku u kojoj jo nema utjecaja knjievnojezine
kole Vuka Stefanovia Karadia (usp. Tafra 1993: 37-38). Babuki je po
svemu sudei bio dua ilirske ideje, perpetum mobile preporoditeljskoga pokreta prekaljeni sakuplja pretplatnika, korespondent s proslavljenim ekim, slovakim i drugim slavistima, urednik, sakljuplja, izdava i otpremnik
knjiga koji je uza sve stigao i ono najvanije izgraivati hrvatsku knjievnojezinu nadgradnju gramatikama i brigom o pravopisu, izdavanjem knjievnih
klasika, ureivanjem novina i radom na osnivanju institucija.
Da sve uene jezikoslovne uzore Babuki spominje u svojim gramatikama, istie prvi put Branka Tafra u sintetskoj studiji Gramatika u Hrvata
i Vjekoslav Babuki (1993: 50). Poznata je Babukiu i povijesnoporedbena
metoda Boppa, Grimma, Vostokova i drugih, bjelodan je i utjecaj Leibnizova uenja o analogiji jezikoslovnih i prirodoslovnih istraivanja te Mllerova
isticanja lingvistike kao prirodne znanosti. Najvie od svega prepoznaje se
ipak, istie i Tafra (1993: 50-51), Humboldtova filozofija jezika i Beckerovo
nastavljanje na nju. Jezik tako u Babukievoj slagarskoj koncepciji postaje
98
tiar XIX. stoljea bio je dakako Nijemac Wilhelm von Humboldt. Smatra se
osivaem ope lingvistike discipline koja jeziku pristupa analitiki i faktima
najrazliitijih jezika. Prvi je prouio jedan od jezika Indonezije: jezik kawi s
otoka Jave, to mu je omoguilo odmak u komparativnim studijima i prve podatke o jeziku koji ne pripada indoeuropskoj jezinoj porodici. Iz konkretnih
su se poredbenih analiza izrodili filozofsko-teorijski zakljuci o prirodi jezika
i njegovoj ulozi u ivotu ovjeka. U skladu s njima Humboldt nije inzistirao
na dijakroniji i povijesti jezika kao svi lingvistiari prije njega. Isticao je da
gramatika pravila treba izluivati induktivno, iz samih specifinih injenica
svakoga pojedinog jezika. Definirao je jezik kao aktivan i dinamian fenomen
(jezik je energeia ili djelatnost, ne ergon ili djelo) naglaavajui da je statika u
jeziku samo prividna, a jezik je onda dakako genetika kategorija, djelovanje
duha koje omoguuje da artikulirani glas postane izrazom misli. Inzistirao
je na vezi jezika s miljenjem, a vezani govor kao izraz misli jezik onda ini
jezikom. To znai da se jezik odlikuje osobinom nunosti jer ga nasljeujemo
od prethodnih naraataja govornika. Kratko i zakljuno zakonitost jezika
genetika je kategorija i iz nje proizlazi nunost. Sloboda se jezika pak ogleda
u jeziku kao duhovnoj snazi i djelatnosti. Prostor i granice te slobode odreeni
su jezinim zakonitostima, a zadaa je jezikoslovca da te zakonitosti spozna
i odredi. Centralno mjesto Humboldtove jezine teorije obuhvaa problem
odnosa jezine strukture s mentalitetom naroda. Prema Humboldtu jezik je
specifina emanacija duha danoga naroda, vanjski izraz jedne unutranje forme koja otkriva odreen pogled na svijet Weltanschauung (1820). U neposrednom odnosu s mentalitetom, kulturnom i opom idejnom orijentacijom
jednoga naroda stoji i stupanj razvijenosti njegova jezika. Povijest nacionalne
kulture prema tome tijesno je povezana s povijeu jezika. Svaka nacija govori vlastiti jezik, a jezik je oblik nacionalnoga karaktera i duhovnosti. Jezina
evolucija pak ovisna je o evoluciji ljudskoga duha svaki uspon na jednom
planu odraava se i na drugom. Krajnji je cilj dakako puna mjera izgraenosti
jezika i naroda, premda u uzajamni utjecaj nacionalnog jezika i nacionalnog
duha ne smijemo upisivati i pitanje drutvene organizacije i moralnog napretka odreene nacije. To e rei da je posve mogue da nacija koja ima manje
bogat gramatiki ustroj jezika ima razvijeniji sustav drutvenih institucija.
Johann Gottfried Herder (1744-1803) bio je angairan u tumaenju nastanka jezika te odnosa jezika i interpretacije. Tvrdio je da jezik i misli imaju
zajedniko podrijetlo te da se meuovisno zajedniki razvijaju kroz sukcesivne stupnjeve rasta i zrelosti. Godine 1769. nagraena je, a 1772. objavljena
njegova Rasprava o porijeklu jezika. Ona se ne ograniava na povijesnu genezu jezika, ve se bavi bitnim osnovama i sadrajima jezika. Podrijetlo jezika
Herder vee za ljudsku narav, a ustroj jezika za njega je slika ljudske naravi.
100
101
materinskim jezikom; jer taj e ivti na vke i njegovoj slavi nee biti
konca. Jezik svakoga naroda, da u prispodobi govorimo, jest ogledalo
njegove dlotvornosti duevne, on je najistinitii svdok njegove proastnosti i najvrnii sprovodi u njegovoj sri i nesrei.
Babuki preko nasljedovanih navedenih uzora u genetikom promiljanju o prirodi jezika, ali i drevne slavenske tradicije o poimanju jezika i
naroda, definira dalje ideje slavenske uzajamnosti i solidarnosti stvarajui
programatski okvir za vlastitu gramatiku koncepciju i konkretna jezina rjeenja. Naime, za cjelovit studij slavjanskoga jezika Babuki dri nepohodnim poznavanje etiriju narja (poljskog, ekog, ruskog i ilirskog) jednako
koliko i njihova srednjovjekovnoga knjievnog jezika staroslavenskoga ili
opeslavenskoga knjievnog jezika. Da se promiljanja o jeziku nee mnogo
mijenjati i u drugoj polovici XIX. stoljea, uz oigledne mladogramatiarske
utjecaje u novim prirunicima, potvruju vodei hrvatski irilometodijanci
koji i naglaenije istiu ulogu staroslavenskoga jezika kao uporita od kojega
se oekuje da preuzme ulogu politike snage koja se nije mogla pronai u
unutarnjim drutvenim i politikim initeljima. Opeslavenski knjievni jezik
postaje znak i sredstvo jedinstva, to je uostalom bila stoljetna uloga i latinskoga jezika. Utjecaj je drutva (dakle, drutvenih i politikih okolnosti) na
jezini odabir, u ovom sluaju u jednom izdvojenom segmentu funkcioniranja
nacionalnoga bia na podruju borbe za staroslavensku liturgiju razvidan;
nije tu rije o utjecaju na unutarnju strukturu jezika, nego o potrebi za autoritetom drevnoga slavenskoga / hrvatskoga liturgijskog jezika uvjetovanoj
zadanostima jednoga drutveno-politikoga trenutka. Makrosociolingvistika
nas poduava kako jezik sili na neke poglede na svijet, primjerice, bitno utjee
na oblikovanje filozofije o ljudskoj jednakosti i esto je u situaciji da izjednauje neto to u drutvu nije izjednaeno, utjee na drutvo kroz uvjerenje da
e se stanje popraviti (Jespersen 1970: 1). U ovom konkretnom sluaju mogli
bismo govoriti o formiranju ideje jednakosti naroda preko matrice liturgijskoga jezika koji, iako vie nije ono to je Slavenima bio u prvim stoljeima
svoga nastanka razumljiv i blizak narodnim idiomima, ima snagu povezati
slavenska plemena koja se u drugoj polovici XIX. stoljea bore za svoju
samostalnost u okviru internacionalnog dinastikog dravnog saveza kakav
je bio Habsburka Monarhija. Te su misli dakako inspirirane Humboldtovim
idealistikim tezama o jeziku, a navodi biskupa J. J. Strossmayera iz Slova
koje je (...) prigodom sveanog svog uvoda dne 29. rujna na svoje stado rekao
to jasno potvruju:
102
Jezik narodni napose smatra krstjanin kano najvei dar boji; kano
ogledalo, u kom se dua i srce naroda njegova u svojoj bitnosti pokazuje; kanoti najmoniju narodnog izobraenja polugu; kanoti najsposobnije sriedstvo, kojim se na duh narodni dieluje; kanoti blagajnu, u
kojoj se sve duevno blago naroda nalazi; zato sve to moe ini, da se
jezik narodni izobrazi, obogati, oplemeni; sve pak od njeg odvratja, to
bi ga poniziti, pokvariti, otrovati moglo; ali nipoto ne prezire jezike
inostrane, pae rado ih ui, ter blago iz njih cerpljeno u blagajnu naroda svog prednaa, na priliku pelice, koja po raznih perivojih medni
sok kupi, ter u konicu svoju nosi.2
Ogledno na primjeru fakta staroslavenski jezik i glagoljica
Drugi je dio rada osmiljen kao svojevrsno zaustavljanje na poglavlju
babukievske analize to proizlazi iz vanjske povijesti jezika, izmeu ideologije i lingvistike, izmeu filozofije jezika i njezina djelatnoga utjecaja na
hrvatske ilirce u svakom smislu, a pogotovo na podruju gramatikologije (termin Branke Tafre, usp. 1993: 9). Kao znanstveno sredstvo opisa jezinoga
ustrojstva, Babukieve gramatike pokazuju visok stupanj intelektualiziranoga
stila i naobraenosti. Njegova prva gramatika (Osnova slovnice slavjanske
narja ilirskoga uredjena 1836) osobito je znaajna jer je obiljeila djelovanje iliraca te otvorila put ostalim gramatikama na hrvatskom jeziku, a onda i
stoga to je bila temelj jezine norme do kraja XIX. stoljea. Njegova druga
gramatika (Ilirska slovnica 1854) znaajna je s aspekta metajezinog, kao prvi
pokuaj deskripcije jezinoga sustava i kratka sinteza teorije i povijesti jezikoslovlja i gramatikologije uope. Babuki pie o uzorima u promiljanjima
o filozofiji i teoriji jezika, a izdvaja i uzore u oblikovanju pojedinih poglavlja
gramatike. U predgovoru Slovnici (1854) definira naela kojima se rukovodio
u pisanju gramatike i kojima bi se pisac svake gramatike trebao rukovoditi:
kratkoa, jasnost i sustavna suvislost (1836: 11). Istaknuli bismo autoreferencijalnu svijest autora koji se istvoremeno kvalificira kao autor gramatika, ali
takav autor koji samim pisanjem pokuava unaprijediti ili obnoviti jezikoslovnu, i ue gramatikoloku, misao. U tom se misaonom procijepu dadu razaznati
zaokruene informacije o Babukievim idealistikim tezama o jeziku i mjesto
slavenstva u njima.
2
Vidi: Slovo koje je Josip Juraj Strossmayer, bosanski, djakovaki i sremski biskup prigodom
sveanog svog uvoda dne 29. rujna na svoje stado rekao. u: Katoliki list, god. II (1850),
br. 41, str. 321-324; br. 42, str. 329-331 te Josip Juraj Strossmayer Govori, Slavonica,
Vinkovci 1994.
103
Zlatko Vince ranije je isticao da je njegov gramatiki rad u najuoj povezanosti i upravo ovisnosti o opim kulturnim, politikim i nacionalnim idejama
ilirskoga pokreta (prema: Vince 2002: 249), a Sanda Ham da Babukiev gramatiki rad saima u sebi suvremene poglede na slavenstvo iz kojih razumljivijom
biva i ilirsko-hrvatska filoloka zamisao Zagrebake kole, ali i jugoslavenstvo hrvatskih vukovaca (2006: 76). Izravne uputnice na devetnaestostoljetnu
filoloku misao u Osnovi slovnice i Ilirskoj slovnici predstavljaju ve u radu
isticani izravni Herderovi i Humboldtovi citati, kao i autorove misli bjelodano
inspirirane njihovim naukom, ali se neemo dalje na njima zadravati.
Postoje takoer poglavlja u cjelini Babukieva filolokoga rada u kojima se izrijekom potvruje ve istaknut stav o studiju ilirskoga jezika. Isti
se sustavno ne moe izuavati bez poznavanja ostalih slavenskih jezika (u
njeg slavjanskih narjah) i, to je vano, staroslavenskoga jezika i temeljnih
uzora. U Danici ilirskoj (teaj VI, br. 5, 1840: 18-19) Babuki donosi prikaz
povijesti slavenske pismenosti (Hod izobraenja kod Slavjanah) iz perspektive tadanje slavistike znanosti. Rije je o ruskom prijevodu (1839. Svrne
pele J. Dobrovskoga) knjige slavnoga poljskog povjesniara i nauitelja slavenskoga prava Wacawa Aleksandera Maciejowskoga (Historia pismenosti i
prosvtjena slavenskih naroda do XIV. vka). Istie tom prilikom da valja (...)
temeljito istraiti staro pismenstvo jer nije sve slabo, to je staro; i nije sve
dobro, to je mlado. Babuki donosi i pregled stanja istraivanja u tadanjoj
paleoslavistici i pie kako su do P. J. afarika i Maciejowskoga postojali samo
pojedinani (izolirani) opisi slavenske pismenosti (poljski Bentkovski, eki
Jungman, ruski Gre i dr). Poznato je isto tako da je u Danici ilirskoj (teaj
VI, br. 30, 1840: 117-119, ali i teaj VIII, br. 48, 1842: 189-191) Babuki donio transliteraciju / transkripciju nekih glagoljinih i irilinih isprava iz XV.
i XVI. stoljea (darovni list Stefana Tomaa Ostoia, posljednjega bosanskog
kralja, iz 1446). Ve ovdje, kako e se vidjeti i iz prikaza relevantne staroslavenske literature koju je rabio u oblikovanju Osnove, istie da je jezik tih
isprava ist ilirski, samo amo i tamo formulami cerkveno-slavjanskoga jezika
poman te navodi potvrdu o izgovornim varijantama staroslavenskoga jata
iz gramatike J. Dobrovskoga, a Josip Vonina (1987: 11-12) upozorava kako
je rije o svojevrsnom jezinom anakronizmu jer kod hrvatskoglagoljskih i
hrvatskoirilskih isprava XV. i XVI. st. ne moemo razmiljati o prisutnosti
stsl. jata.
U lanku Katedra jezika i literature slavjanske (Danica ilirska, teaj
VI, br. 33, 1840: 129-131) istie, tako potvrujui Herdera i Humboldta kao
temeljnu lingvistiku literaturu, kako javno priznati jezik naroda biva uzvien
ostvarenim stupnjem pismenosti i valjanim poznavanjem i studijem te pismenosti. Nauk jezika slavjanskoga tako mora sadravati nauk nerja staro ili
104
nainio latinski prijevod te slovnice 1773. godine (usp. Strohal 1912). Meletievu je gramatiku Sovi preveo 1756. godine za sluatelje crkvenoslavenskoga jezika na Karamanovu kolegiju (Collegium illyricum) u Zadru i Omilju,
a za tisak ju je uredio 1773, ali je ostala u rukopisu u ljubljanskoj knjinici te
ju je opisala Vanda Babi (Matej Sovi in ohranjeni rokopis njegovega latinskega prevoda slovnice Meletija Smotrickega (1619) iz leta 1773 v rokopisni
zbirki NUK Ljubljana, Zbornik referatov za tirinajsti mednarodni slavistini
kongres, Ohrid 2008: 31-47). Izvornik i prijevod sastoje se od poglavlja kojima su problematizirane sve jezine razine: prvopis, oblikoslovlje, skladnja
i prozodija, a u okviru posljednjega poglavlja donosi se i paragraf o metrici.
Gramatikoloki opis svih izdanja ove gramatike donio je Olexa Horbatsch
1963. godine (Die vier Ausgaben der kirchenslavischen Grammatik von M.
Smotryc'kyj), a nama ga je posredovao s kritikim osvrtom Eduard Hercigonja
(1964: 154-160).
Izdanje Gramatike Smotryckog 1755. godine koje navodi Babuki u
popisu literature izilo je u Rimniku u recenziji mitropolita Srbije i Valahije
P. Nenadovia prema verziji Polikarpova (Moskva 1721). Oigledno je da se
Babuki sluio onom staroslavenskom gramatikom tradicijom koja pripada
Slavenima istonoga obreda i kasnijim istonoslaveniziranim uzorima (ak i u
odnosu na Avrama Mrazovia), elei tako postii slavensku svestranost u pristupu, ali i kontinuitet u iscrpljivanju uzora. Nije dakle htio konzultirati samo
njemu najnovije uzore poput gramatike J. Dobrovskoga (1822). Rije je o gramatikoj tradiciji koja se, oprimjereno Smotryc'kim, oslanjala u terminologiji
i podjeli na kategorije na grku gramatiku literaturu (a tiskane gramatike koje
prethode Meletievoj i na latinske izvore). Gramatiki rad Smotryc'koga predstavlja svojevrstan odmak od grkih i latinskih uzora, premda ne u temeljnoj
podjeli poglavlja, i stvaranje umjetnih normi. Prepoznaje se po odreenim
novinama u predstavljanju unutarnje strukture jezika (npr. uvoenje lokativa
kojega nema u gramatici Lavrentia Zizania Tustanovskog iz 1596, upotreba interjekcija prema latinskim gramatikim predlocima, odbacivanje lana
razliie pron ee koji je uveden u stsl. gramatike prema grkim sintaktikim
modelima). Kada je rije o jeziku kojim je gramatika pisana, mogu se uspostaviti veze sa stanjem u hrvatskoj jezinoj povijesti. On je svojevrstan amalgam,
novi tip staroslavenskoga jezika kakav je bio u knjievnoj uporabi u Ukrajini i
Bjelorusiji u XVI. i XVII. stoljeu (dakako u primjerima i gramatikim pravilima) i narodnoga ukrajinskoga govora (rosski jazyk objanjenja gramatikih
pravila, tumaenje)3. Osobito otre granice izmeu staroslavenskih knjievnih
106
/ jezik redakcijskih spomenika (od poetka XII. stoljea, hrvatski crkvenoslavenski jezik
do XVI. stoljea), 4. Novocrkvenoslavenski jezik (javlja se u odreenoj sredini usporedo s
knjievnim jezikom kojemu je osnova domai idiom, kod Hrvata to je hrvatski crkvenoslavenski jezik od XVI. stoljea) (Damjanovi 2005: 11).
Kreimir Geogrijevi, Srpskohrvatska narodna pjesma u poljskoj knjievnosti, studija iz usporedne istorije slovenskih knjievnosti, http://www.rastko.rs/rastko-pl/umetnost/knjizevnost/studije/kgeorgijevic-pesma_l.php (stranica posjeena 30. travnja 2014 u 10,00 sati).
107
trogodinju slavenosrpsku kolu i etverorazrednu gramatikalnu kolu. kolovanje je nastavio u Segedinu, potom u Peuhu, Beu i Peti. U Beu je na
1776. i 1777. godine pohaao predavanja iz gramatike i ortografije (pravopisa) te stekao pripremna znanja za gramatiki rad. Iste je godine postavljen za
vrhovnoga nadzornika svih pravoslavnih kola u Peujskom kolskom okrugu
i upravitelja svih centralnih kola toga okruga.
III. Joseph Dobrovski, Institutiones linguae slavicae dialecti veteris, Vindobonae 1822.
Prva moderna gramatika (staro)slavenskog jezika kojoj je autor eki
slavist Josef Dobrovski. Izila je 1822. godine pod nazivom Udbenik staroslavenskog jezika. Inae, Josip Vonina istie kako Vjekoslav Babuki u Starinama ilirskim biljei da je u zadatak dobio 1833. godine prepisati (transsumirati) u latinici stare isprave i diplome Dalmacije, Hrvatske i Slavonije koje se
nalaze u dravnom arhivu. U vrijeme iliraca ve je malo ljudi uenih glagoljici, a Babuki muke po glagoljici opisuje ovako: (...) nu kada ni kod njega
nikakve pomoi nenajde (op. a. misli na profesora Ladislava uia), saznade
propitivanjem, da e g. Antun Maurani zagonetku glagoljski riti, budui
da je iz onakove biskupie (senjske iz Novoga) rodom, gd se sluba boja
u slavjanskom jeziku glagoljskoga pisma izverava. (citirano prema Vonina
1987: 11). Babuki je dao u latininoj transliteraciji / transkripciji (postupku
koji nije ni jedno ni drugo u potpunosti) dva bosanina dokumenta (1446. i
1636) i dva glagoljina (1465, iz XVI. stoljea). Uz Antuna Maurania sluio
se upravo gramatikom Josefa Dobrovskoga, a latinina slova kojima je transliterirao mogla su biti u skladu s Gajevom Kratkom osnovom ili, vjerojatnije,
u skladu sa slavonskom grafijom (njome se sluio sve do 1835. godine). Latinini prijepisi iz Danice (1840. i 1842) nose grafijska obiljeja uznapredovale faze preporodnoga pokreta. Babuki se alio na nepreciznosti glagoljice i
stare irilice nema slova za glasove /lj/ i /nj/, ili su se biljeili slovima za /l/
i /n/, ili uz pomo erva te znakova za skupine ju, ja, je. Potom, nije mu bila
jasna glasovna vrijednost slova jat. Pokazao je da prema Dobrovskom znade
kako mu je transkripcijska poloajna vrijednost /je/ i /ja/, ali je pritom ispustio
iz vida da ona vrijedi za staroslavenski jezik i kanonske spomenike, a ne za
isprave naega XV. i XVI. stoljea. Iz svega se dade zakljuiti da je gramatika
J. Dobrovskog bila temeljni staroslavenski uzor u Babukievu gramatikom
radu, prvenstveno u sadrajnom i metodolokom smislu (to izrijekom i potvruje napomenom o tvorbi rijei), a onda i sustavna pomo za oblikovanje i
izraavanje idealistikih stavova o staro-slavjanskom jeziku, slavenskim jezicima / narjejima i posebnom mjestu koje ilirski meu njima zauzima.
108
Ivo Pranjkovi, Hrvatski jezik u 19. stoljeu, http://www.hrvatskiplus.org/index.php?option=com_content&view=article&id=872:hrvatski-jezik-u-19-stoljeu&catid=38:jezik-lingvistika&Itemid=48 (stranica posjeena 30. travnja 2014. u 11,00 sati).
109
111
rodni preporod u svjetlu tiskarsko-izdavake djelatnosti (2011: 138). Ona istie kako je Babuki afirmiran kao pjesnik ilirac samo uratkom Granici i Danici
iz prvoga broja Danice, a kao gramatiar dakako Osnovom slovnice slavjanske narjeja ilirskoga nastaloj na temeljima ekoga slavista J. Dobrovskoga.
Napominje kako je za tisak priredio djela Ignjata orevia, Junija Palmotia,
Ivana Gundulia i Andrije Kaia Mioia te da je skupljao narodne pjesme
iz svog rodnog kraja. Meu njegova tiskana autorska djela ubraja i Mnijenje
o postanku glagoljskih pismenah (Zagreb 1859). Dionizije vagelj nemalo
je pisao o problematici hrvatskoga narodnog preporoda u Slavoniji i ulozi
Vjekoslava Babukia u njem, a spomenutu raspravu o postanku glagoljice tek
registrira meu brojnima koje autora ovjeravaju kao kompetentnoga filologa
angairanoga po pitanju odnosa jezik narodni ivot (2009: 44-45). U opetovano citiranoj knjizi Branke Tafre (1993: 34) napominje se, bez bibliografske
potvrde i razrade, tek da je Vjekoslav Babuki uio glagoljicu i pisao o njezinu nastanku.
***
Ve prema citatima kojima izraava stavove o sramotnom nepoznavanju vlastita jezika, dok se istie teno svladavanje stranih (zavrni citat Johanna C. Gottschieda u Osnovi slovnice), a onda i prema svakoj drugoj Babukievoj autorskoj, misaonoj, urednikoj, prevoditeljskoj djelatnosti, mnogo
se zakljuuje o dosezima njegove erudicije, filozofsko-teorijskim poimanjima
prirode jezika, te konkretnom gramatikom radu Babukievu koji vjerno slijedi teorijska naela, to pokazuju navodi iz Osnova slovnice i Ilirske slovnice. Istraivanjem Babukievih nasljedovanih uzora u promiljanju o vezi
jezika i naroda / nacije (Herder, Humboldt i dr), otkrila su se i naela njegove
koncepcije izuavanja ilirskoga jezika. Ta poiva na studiju slavenske starine
opeslavenskoga knjievnog jezika i dviju azbuka kojima se izraavao. Da
se Babuki hrvatskom znanstvenom nebu predstavlja i kao sjajan poznavatelj
paleoslavistikih / paleokroatistikih tema, bila je do danas manje poznata
injenica. Analizom odabranih autorovih osvrta u Danici ilirskoj, uzora u pisanju gramatike i, napokon, rasprave o postanku glagoljice ustvruje se da je
Vjekoslav Babuki dobro upoznat sa slavenskom starinom kao i recentnom
paleoslavistikom literaturom svoga vremena.
112
Literatura
Agii, Damir (2000), Hrvatsko-eki odnosi na prijelazu XIX. u XX.
stoljee. Zagreb: IBIS grafika.
Babi, Vanda (2008), Matej Sovi in ohranjeni rokopis njegovega latinskega prevoda slovnice Meletija Smotrickega (1619) iz leta 1773 v rokopisni zbirki NUK Ljubljana. U: A. Derganc i dr. (ur.), Zbornik referatov za
tirinajsti mednarodni slavistini kongres. Ljubljana: Slavistino drutvo
Slovenije, str. 31-47.
Babuki, Vjekoslav (1836), Osnova slovnice slavjanske narja ilirskoga
uredjena Vkoslavom Babukiem. Danica ilirska, II (10-15).
Babuki, Vjekoslav (1840), Hod izobraenja kod Slavjanah. Danica ilirska, VI (5), str. 18-19.
Babuki, Vjekoslav (1840), Katedra jezika i literature slavjanske. Danica
ilirska, VI (33), str. 129-131.
Babuki, Vjekoslav (1840), Starine ilirske. Danica ilirska, VI (30),
str. 117-119.
Babuki, Vjekoslav (1842), Starine ilirske. Danica ilirska, VIII (48),
str. 189-191.
Babuki, Vjekoslav (1854), Ilirska slovnica. Zagreb: Brzotiskom nar.
tiskarnice dra. L. Gaja.
Babuki, Vjekoslav (1859), Mnnje o postanku glagolskih pismenah. Programm des K. k. akademischen Gymnasiums zu Agram, V (1), str. 20-29.
Damjanovi, Stjepan (1991), Jedanaest stoljea nezaborava. Osijek
Zagreb: IC Revija i Meunarodni slavistiki centar.
Damjanovi, Stjepan (2000), Filoloki razgovori. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada.
Damjanovi, Stjepan (2005), Staroslavenski jezik. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada.
Damjanovi, Stjepan (2012), Slovo iskona, staroslavenska/starohrvatska
itanka (drugo, dopunjeno izdanje), Zagreb: Matica hrvatska.
Dobrovsky, Josef (1822), Institutiones linguae slavicae dialecti veteris.
Vindobonae.
Festini, Heda (1982), Botturina teorija jezika. Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine, VIII (15-16), str. 75-92.
Glovacki-Bernardi, Zrinjka Kovaec, August Mihaljevi, Milan
Halwachs, Dieter W. Sornig, Karl Penzinger, Christine Schrodt, Richardt (2001), Uvod u lingvistiku. Zagreb: kolska knjiga.
Hamm, Sanda (2006), Povijest hrvatskih gramatika. Zagreb: Nakladni
zavod Globus.
113
Hercigonja, Eduard (1964), Olexa Horbatsch, Die vier Ausgaben der kirchenslavischen Grammatik von M. Smotrckyj. Slovo: asopis Staroslavenskog instituta, XIV (1), str. 154-160.
Ivi, Milka (1978), Pravci u lingvistici (4. izdanje). Ljubljana: Dravna
zaloba Slovenije.
Jespersen, Otto (1970), ovjeanstvo, narod i pojedinac sa lingvistikog
stanovita. Sarajevo, Zavod za izdavanje udbenika. Sarajevo: Zavod za
izdavanje udbenika (Biblioteka Lingvistika, poetika).
Kukuljevi Sakcinski, Ivan (1860), Bibliografija hrvatska. Zagreb: Brzotiskom Dragutina Albrechta.
Luki, Milica (2009), O glagoljatvu i glagolizmu u zagrebakom Katolikom listu od 1849. do 1900. godine. Lingua Montenegrina (asopis za
jezikoslovna, knjievna i kulturna pitanja), III (1), str. 149-194.
Luki, Milica (2010), Ususret novijoj povijesti glagolizma. Lingua Montenegrina (asopis za jezikoslovna, knjievna i kulturna pitanja), V (1), str.
81-102.
Nosi, Vesna (2011), Hrvatski narodni preporod u svjetlu tiskarsko-izdavake djelatnosti. ivot i kola, LVII (25), str. 133-153.
Petrovi, Ivanka (1979), Franjo Raki otac hrvatske Cyrillo-Methodiane.
U: Lj. Boban (ur.), Zbornik zavoda za povijesne znanosti Istraivakog
centra JAZU. Zagreb: JAZU, str. 47-99.
Raki, Franjo (1861), Pismo slovjensko. Zagreb: Brzotiskom Dragutina
Albrechta.
Smiiklas, Tade (1876), ivot i djela Vjekoslava Babukia. Zagreb: Tiskara
Narodnih novina.
Smotryc'kij, Meletij (1619), Hrammatiki slavenskija pravilnoe syntagma
[...]. Jevje.
Strohal, Rudolf (1912), Kratki osvrt na hrvatsku glagolsku knjigu. Zagreb:
Trokom pievim.
Strossmayer, Josip Juraj (1850), Slovo koje je Josip Juraj Strossmayer,
bosanski, djakovaki i sremski biskup prigodom sveanog svog uvoda
dne 29. rujna na svoje stado rekao. Katoliki list, II (41, 42), str. 321-324;
str. 329-331.
Sud dra. P. J. afarika o Osnovi Slovnice Slavjanske, narja Ilirskoga,
uredjenoj Vkoslavom Babukiem. Danica ilirska, III (23), 10. lipnja
1837, str. 89-90.
vagelj, Dionizije (2009), Sabrana djela VI. Hrvatski narodni preporod u
Slavoniji. Vinkovci: Ogranak Matice hrvatske u Vinkovcima.
Tafra, Branka (1993), Gramatika u Hrvata i Vjekoslav Babuki. Zagreb:
Matica hrvatska.
114
115
116
UDK 811.163.4373(497.5)13
Izvorni nauni rad
U nekoliko recentnih radova imali smo prilike promotriti antroponimnu
situaciju na Rabu u drugoj polovici 14. stoljea.1 Kao to je vie puta bilo istaknuto, rije je o jezinoj zajednici koja je pokazivala otpornost prema slavenskom jezinom utjecaju i u velikoj mjeri, do razdoblja o kojem govorimo, ouvala romanski karakter koji se oitovao i u antroponimiji. Do objanjenja nije
teko doi. Rab je geografski putem dviju znaajnih barijera, Velebita i Velebitskog kanala, odijeljen od kopnene mase na kojoj se jo tijekom ranoga srednjeg vijeka afirmirao slavenski element. S druge strane, politika organiziranost
izraena kroz gradsku komunu, koja je uvala svoje viestoljetne tradicije i bila
usmjerena prema drugim romanskim sreditima istone i zapadne strane Jadrana, omoguavala je rapskom stanovnitvu da se distancira od kopnenog slavenstva i naglasi svoju razliitost. Jo je u lingvistici 19. stoljea uoeno da je bolje
jezine pojave ne promatrati afirmativno, ve negativno. Prevlast dualizma nad
monizmom tako se oitovao i kroz poznate jezine dihotomije. Budui, dakle,
da se jezine stvarnosti promatraju kroz njihove suprotnosti, potrebno je i antroponimiju srednjovjekovnog Raba postaviti u dijalektiki odnos spram odreene
jezine zajednice koja pokazuje suprotne sociolingvistike karakteristike.
1
117
Stijepo STJEPOVI
Kao sredina pogodna za ovakvu usporedbu namee se upravo susjedna,
zadarska komuna u kojoj se proces slavenizacije odvijao ranije i bre nego na
Rabu. Ponovno se geografski kriteriji pokazuju kljuni za takav razvoj dogaaja. Zadar je grad prema kojem gravitira cjelokupno podruje izmeu rijeka
Zrmanje i Krke. Od spomenutog prostora ne dijeli ga nikakva barijera; upravo
suprotno, grad je sa svojim agerom, koji se protee od Dikla do Bibinja,2 dio
kopnene mase, ali i toka putem koje kopneno stanovnitvo dolazi u doticaj
sa sredozemnom kulturom. U blioj i daljoj gradskoj okolici formiraju se tijekom srednjeg vijeka politika sredita hrvatske drave. U svakom sluaju, kao
to emo vidjeti i na primjeru antroponimije, Zadar je grad koji u 14. stoljeu
pokazuje prevlast slavenskog jezinog elementa nad romanskim.
Vesna Jaki-Cestari u svojim se radovima fokusirala na pitanja jezine
interakcije gradskog romanskog stanovnitva i Slavena iz okolnih podruja.
Autorica je analizirala brojne dokumente kako bi dola do zakljuaka o procesima koji su se odvijali u Zadru od 10. do 13. stoljea. Spomenuti zakljuci mogu nam tako osvijetliti antroponimnu situaciju Zadra do 14. stoljea.
Premda je temeljitija od ranijih autora, poevi od Jireeka preko Strohala, a
donekle i Skoka, i metodoloki se nadovezuje na radove Irmgard Mahnken,
Radoslava Katiia i arka Muljaia, te dolazi do ispravnih rezultata, koristi se pogrenom terminologijom kojom opisuje postignute rezultate odnosno
koristi termine etniki i etnika simbioza na mjestima na kojima bi, po
mom sudu, trebali stajati izrazi jezini i jezina simbioza. Napominjem
da ovom opaskom nipoto ne elim umanjiti autroriine zasluge u prouavanju antroponimije Zadra i drugih dalmatinskih gradova.
U prvoj poznatoj srednjovjekovnoj zadarskoj privatnoj ispravi, oporuci koju sastavlja zadarski prior Andreas, spominje se priorovih petero djece,
izmeu ostalih i njegova ki Dobrosia, a u istom se dokumentu navodi i ime
zadarskog tribuna po imenu Dabro.3 U priorovoj kui stanuju i sluge slavenskih imena; Prisinacco, Pribina, Techamila, Milica, Racinacco, Strietecho,
Semissina i Zremilo. Autorica navodi jo tri dokumenta iz desetog stoljea u
kojima se spominju osobe sa slavenskim imenima te naglaava da u 10. stoljeu prevladavaju jednolane imenske formule te da jo uvijek nema onima
kojim bi se oznaila cijela obitelj.4 U ispravama iz 11. stoljea zabiljeena su
172 osobna imena od kojih je 110 romaniziranih hagionima, 10 slaveniziranih hagionima i 52 slavenska imena. Stoga Jaki-Cestari zakljuuje da je
2
Nada Klai i Ivo Petricioli, Zadar u srednjem vijeku do 1409, sv. 2, Prolost Zadra, Zadar:
Filozofski fakultet Zadar, 1979: 6265.
Vesna Jaki-Cestari, Etniki odnosi u srednjovjekovnom Zadru prema analizi osobnih
imena, Radovi instituta JAZU u Zadru 19 (1972): 99170 (dalje: Etniki odnosi), 114.
Isto, 115.
118
Isto, 123.
Isto, 136.
Vesna Jaki-Cestari, Zadarska enska osobna imena u XIII. stoljeu - odnos i rezultati
prethodnih simbiotskih procesa u gradu i podrijetla novijih doseljenika, Radovi Jazu, Zadar, 24 (1977): 146.
8
Isto, 159.
9
Isto, 179.
10
Isto, 186.
11
Andrija pok Petra iz Canta. Biljeniki zapisi 13531355.Prepisao latinski tekst te izradio
hrvatske saetke i kazala Robert Leljak ; s izvornikom sravnio, izvrio redakciju teksta i kazala te izradio kritiki aparat i biljeke Josip Kolanovi. Zadar: Dravni arhiv u Zadru, 2001.
5
6
119
Stijepo STJEPOVI
ba), Dvorchus, Gostissa odnosno Gostiza (2 osobe), Greschus odnosno Grescus (4 osobe), Glubenus / Gliubenus / Lubenus / Liubenus / Luboy (4 osobe),
Mirogius, Miroslavus, Mladinus, Obradus (3 osobe), Pervaz / Pervinus / Pervonichus (3 osobe), Planaz, Prepsa / Pribsa / Pribenus / Pribene / Pribislavus
/ Pribossius / Priboy / Priboyus (11 osoba), Prodanus (2 osobe), Radmanus,
Radoanus / Radovanus / Radochanus / Raduanus, Radonus / Radanus / Radinus (9 osoba), Radosclavus / Rodosclavus / Radoy / Radoyg / Radoyus (26
osoba), Sazchus, Sempcho, Solica odnosno Suliza (2 osobe), Sopol, Stancho /
Stancius / Stanisclavus / Stanoy / Stanoysclave / Stanoyus (10 osoba), Stoyanus / Stoyssa (5 osoba), Treschus, Tressole, Vladisclavus / Vlada / Vladoy (5
osoba), Volcigna / Volze / Volzina / Vulzina / Vulchan / Volxa (10 osoba).
U sljedeoj su skupini hagionimi koji su pod utjecajem romanskog jezinog elementa pretvoreni u hipokoristike i druge oblike; Albertinus, Antolinus, Barchole, Bartholus, Barthus, Blasolus, Collanus odnosno Collane (6
osoba), Crescolus / Crescus / Cressius / Cressulus / Cressolus / Cressole (26
osoba), Crisanus, Lompre, Marinzius, Matulus, Mazolus, Nicholetus, Pancratius, Perincolus / Perrolus / Perroyus (3 osobe), Thomadius / Thomanus /
Thomana / Thomasinus / Thomasius / Thomassius / Thomaxius (10 osoba),
Zaninus odnosno Zane (7 osoba). U ovoj skupini nalazimo 65 osoba.
Hagionime koji su pretrpjeli slavenski utjecaj nalazimo kod 64 osobe;
Agostiza, Cressovanus, Diminach / Dminachus / Dimincius / Diminzus / Diminchus (5 osoba), Ievane odnosno Ivizus (2 osobe), Iurag / Iurgius / Iuriza /
Iuroy / Iursa / Iurulus (8 osoba), Maroy (3 osobe), Marcheta / Marcha / Marsa
(2 osobe), Martiniz, Michoville / Micholvilus / Missole / Missolus / Missule
/ Missulus /Micha / Mixa (17 osoba), Petrez, Stipanus, Thomissa odnosno
Tompsa (2 osobe), Vidolus / Vidoy / Vidus / Vidoe / Vitchanus / Vitha / VItole
/ Vitulus (17 osoba), Zanchus, Zufchus odnosno Zuve (2 osobe).
Romanska imena koja nisu hagionimi nalazimo kod 32 osobe; Alegretus
(4 osobe), Arichus, Artichus, Bastasius, Bivaldus, Bruxel, Cambius, Candulius,
Carinus, Catholdus, Cemptus, Civitanus (8 osoba), Codolus, Colutius, Galzius
(2 osobe), Gotus, Gradinus, Grazianus, Iadrolus, Magerius, Raynerius.
Dakle, od ukupno 724 muke osobe zabiljeene u dokumentima, kod
neto vie od polovice susreemo neutralni hagionim zapisan u latinskom
obliku. Petina osoba nosi isto slavensko ime, bez hagionimnog utjecaja. Kod
desetine osoba nalazimo hagionime oblikovane pod romanskim utjecajem, a
gotovo je jednak broj hagionima koji su pretrpjeli slavenski utjecaj. Tek svaka
dvadeseta osoba nosi romansko ime koje nije hagionim.
Usporeujui muka osobna imena u Zadru s onima na Rabu iz priblino istog vremenskog razdoblja nalazimo neke podudarnosti, ali i neke razlike.
U obje sredine hagionimi prevladavaju nad ostalim imenima, a njihova raspo121
Stijepo STJEPOVI
djela odraava znaaj svetakih kultova koje je zajednica odnosno obitelj preferirala. Takoer, veliki udio hagionima zapisanih u latinskom obliku oteava
identifikaciju osobe u oba sluaja. Ali, kada dolazimo do odnosa slavenskog i
romanskog jezinog elementa uoavamo kako se situacija polarizira odnosno
kako je u Zadru slavenstvo u antroponimiji znatno izraenije nego na Rabu.
Ponajprije, nalazimo znaajan udio isto slavenskih osobnih imena s velikim
bogatstvom hipokoristikih oblika, dok ova imena na Rabu ine gotovo zanemarivu manjinu. Nadalje, hipokoristiki oblici hagionima u Zadru pokazuju
podjednaku zastupljenost romanskih i slavenskih sufiksa, nasuprot tome rapski se hagionimni hipokoristici najee oblikuju pomou romanskih sufiksa.
Ipak, valja promotriti uzorak enskih imena kako bi nam slika o razlikama u
antroponimiji ovih dvaju gradova bila jasnija.
isto slavenska enska imena nalazimo kod 67 osoba; Braniza, Buda,
Buna, Cerna / Cernulla / Cernola / Cerna (2osobe), Dessa / Dessiza / Dexiza /
Dessaza (5 osoba), Dobra / Dobre / Dobriza (10 osoba), Draga / Dragosclava
/ Drasislava / Drasiza / Drasosta (11 osoba), Gruba / Grupsa (4 osobe), Liuba
/ Luba, Milla, Mincha, Mira, Pria, Priba / Pribua / Pripza (8 osoba), Prodana
/ Prodiza (3 osobe), Rada / Radiza (9 osoba), Sclava, Tolia / Tollia (2 osobe),
Vessela / Vesselcha / Vessella (3 osobe), Volchussa.
Sljedei po zastupljenosti su slavenizirani hagionimi zabiljeeni kod
48 osoba; Clariza, Dimina (3 osobe), Dina, Domiza, Franiza, Ielcha / Ieliza (2
osobe), Ievanza / Ivana (2 osobe), Mara / Mariza (17 osoba), Stana (11 osoba),
Stasia / Staxia / Stossia / Stoya (4 osobe), Thicha, Thomiza (2 osobe), Zoyerca
/ Zuviza / Zoviza (2 osobe).
Neutralne hagionimne oblike nalazimo kod 23 osobe; Anastasia / Anastaxia (2 osobe), Bartholomea, Catherina (2 osobe), Elena, Eufomia (4 osobe),
Filipa (2 osobe), Francisca, Lucia, Magdalena, Margarita (5 osoba), Maria,
Mathia (2 osobe).
Hagionimne hipokoristike s romanskim sufiksima nosi 16 osoba;
Agnexina, Bartolota, Bona (4 osobe), Cathina, Gratia, Iacobina, Iohanina,
Nicholeta / Nicholina / Nicholota (4 osobe), Pelegrina odnosno Peregrina,
Thomasina.
Najmanji broj ena, tek osam, nosi romansko ime koje nije hagionim;
Alixia odnosno Elixia, Amara odnosno Marra, Beriola, Caghia, Cervola, Girardina, Palmucia / Palmuca / Palmua, Sicilia
Dakle, od 162 enske osobe, njih dvije petine nose isto slavensko ime,
treina slavenizirani hagionim, dok svi ostali oblici imena ne doseu ni treinu. I na Rabu je slavenski element kod enskih imena prilino izraen, no ipak
ne u ovakvim razmjerima. Naime, na Rabu prevladavaju hagionimni hipokoristici sa slavenskim i romanskim sufiksima, nakon kojih slijede slavenska
122
Stijepo STJEPOVI
Qualis, Quirino, Rosa, Saladinis, Saracho, Scolatara, Senzadeo, Sgagno, Soppe, Spingarolis, Stumullo, Ursolino, Zadulinis / Zadolinis, Zaladinis, Zivalelis
/ Zevalelis, Zizono.
Tek 4 romanska prezimena stoje bez prijedloga; Blanculino, Boscho /
Boschi, Butadeo, Mazeda.
Dakle, od ukupno 148 prezimena zabiljeenih u spisima, njih 88 odnosno tri petine su slavenska, a njih 59 odnosno dvije petine je romanska.
Formalno ih je mogue podijeliti na ona kojima prethodi prijedlog i ona koja
slijede opreku romansko - slavensko, iako ne u potpunosti. Naime, romanska
se prezimena, osim rijetkih iznimki tvore pomou prijedloga, dok kod prezimena koja su sadrajno slavenska uoavamo podjelu na tri etvrtine koje stoje
samostalno, a rije je o prezimenima koja se mahom tvore pomou slavenskog
sufiksa, zabiljeenog grafijama -ich, -ig, -igh, dok jednoj etvrtini slavenskih
prezimena prethodi prijedlog de. Vrlo rijetko nalazimo slavensko prezime
koje nije formirano na jedan od dvaju spomenutih naina.
Prezime, kao element imenske formule, ukazuje na prevlast slavenskog
elementa u zadarskoj antroponimiji. Na Rabu je udio slavenskih prezimena
daleko manji, odnosno ne prelazi jednu etvrtinu, dok karakteristini slavenski deminutivni sufiks nalazimo tek u dvama primjerima.
U spisima nalazimo i dvadesetak nadimaka pripisanih, kao i na Rabu,
iskljuivo mukim osobama. Slavenski su nadimci; Bubaga, Buye, Casse,
Cothisiza, Cressava, Deresiza, Grexig, Lissiza, Magas, Mensig, Michinus,
Mussiza, Pischevez, Remetha, Scorgna, Sochanus, Zichola, a romanski: Bastardino, Dudolo, Mazorana, Mugla, Neguno, Pacharonus, Rossus, Zavagninus. Od zabiljeenih nadimaka njih 17 odnosno dvije treine su slavenske dok
je njih 8 odnosno jedna treina romanskog porijekla. S obzirom na injenicu
da je rije o skromnom broju zabiljeenih primjera, nadimci nam ne mogu
posluiti kao zadovoljavajue sredstvo za antroponimnu analizu. Ono to u
svakom sluaju pokazuju, a o emu je bilo govora i kod rapskih nadimaka,
sposobnost je onodobnih govornika da se slue obama idiomima.
U pogledu ostalih elemenata imenske formule, rodbinskih i tazbinskih
veza kojima jedna osoba imenuje drugu te naziva slubi i djelatnosti, ne primjeuju se znaajnije oscilacije u odnosu na imenske formule koje susreemo
u rapskim spisima.
124
Literatura
Andrija pok Petra iz Canta. Biljeniki zapisi 1353-1355. (2001), Prepisao latinski tekst te izradio hrvatske saetke i kazala Robert Leljak ;
s izvornikom sravnio, izvrio redakciju teksta i kazala te izradio kritiki
aparat i biljeke Josip Kolanovi. Zadar: Dravni arhiv u Zadru.
Jaki-Cestari, Vesna (1972), Etniki odnosi u srednjovjekovnom Zadru prema analizi osobnih imena, Radovi instituta JAZU u Zadru 19, str. 99-170.
Jaki-Cestari, Vesna (1977), Zadarska enska osobna imena u XIII. stoljeu - odnos i rezultati prethodnih simbiotskih procesa u gradu i podrijetla
novijih doseljenika, Radovi Jazu, Zadar, 24, str. 146.
Klai, Nada i Petricioli, Ivo (1979), Zadar u srednjem vijeku do 1409, sv.
2, Prolost Zadra, Zadar: Filozofski fakultet Zadar, str. 62-65.
Stjepovi Stjepo (2014), Romanstvo i slavenstvo srednjovjekovnih rapskih
obitelji, Lingua montenegrina, 13, str. 49-89.
Stjepovi, Stjepo (2013), Identitet kasnosrednjovjekovnog Raba u svjetlu
hagionima, Europa orientalis 32, str. 145-167.
Stijepo STJEPOVI
BRIEF COMPARISON OF SLAVIC AND ROMANIC ANTHROPONOMY OF RAB AND ZADAR IN THE MID-FOURTEENTH CENTURY
This paper seeks to compare the anthroponomy situation in Rab and
Zadar communes in the mid-fourteenth century. Partly due to natural and partly due to social reasons, Zadar was more exposed to Slavic influences, unlike
Rab in which the Romanic elements in anthroponomy show greater resistance.
Gender and social status also play a role in shaping the nominal formula.
125
UDK 811.163.4373:646.21(497.5)
Izvorni nauni rad
1. O slavonskim zidnjacima
Hrvatski rjenici ne propisuju znaenje zidnjaka, no uz pomo Toldijevih opisa (2002), mogu se definirati kao komad bijeloga platna s otisnutim
tekstom i slikom; kupovan je na vaarima i u obrtnikim radnjama te je kod
kue vezen koncem ili je kupovan s gotovim otisnutim tekstom i slikom. Uvrijeeni nazivi zidnjaka u narodu su kuharica ili kuvarica, zidne krpe, kuhinjske
krpe, dekice (Toldi, 2002) te krpe. Prema nekim autorima zidnjaci nisu hrvatski
autohtoni proizvod, nego nizozemski (Grahovac-Prai, Vrci-Mataija, 2012:
166, prema Vrabec, 2007; Toldi 2002), a pojavili su se pred kraj 19. stoljea
(Grahovac-Prai, Vrci-Mataija, 2012). Toldi (2002) navodi kako se zidnjaci
nakon Prvoga svjetskoga rata prvo javljaju u graanskim domovima, a onda u
seoskim te kasnije postaje opa moda, a nestaju poetkom ezdesetih godina
kada su se pojavile visee kuhinje. U selima su se zadrali do osamdesetih
godina, a kod starijih se ljudi mogu vidjeti i danas na zidu. Na vrijeme postojanja zidnjaka upuuju dva primjera s natpisima Lahka no! 1931! i 1932.
127
Izgled zidnjaka moe se podijeliti na dva dijela: slikovni i tekstualni.
Meusobno su povezani te tako crtei prikazuju sadraj poruke. Crte se nalazi u sredini zidnjaka, a poruka obino sadri jednu reenicu koja, ovisno
o duini, stoji na razliitim mjestima: iznad ili ispod crtea, jednim dijelom
iznad crtea, drugim ispod ili jednim dijelom s lijeve strane crtea, a drugim
s desne. Crtei na vezenim zidnjacima vrlo su jednostavni i naivni, esto statini, no izrazito jasni. Pregledom crtea mogu se pratiti promjene koje su se
dogaale u kuhinji; njezin izgled, posue te kuhinjska pomagala. Jasno se
uoava moda toga vremena od duih pa do sve kraih haljina, promjena obue
te razne frizure, isprava su punde, pa bobi kopf iz dvadesetih, a lokne
i velne trajne ondulacije iz tridesetih godina, do tifusica iz ezdesetih.
(Toldi, 2002: 25) Iz crtea se jasno vidi uloga ene u drutvu koja je u to vrijeme bila podlona muu. Natpisi na zidnjacima pisani su u obliku stihova koji
se u veini sluajeva rimuju. Naglaavanjem pojedinih rijei i neuobiajenim
redom rijei u reenici postignut je pjesniki stil. Natpisi su uglavnom pisani
latinicom i na hrvatskome jeziku.
2. Fonoloka determiniranost natpisa
Natpisi na zidnjacima nisu u svim sluajevima pisani hrvatskim standardnim jezikom, oekivan je utjecaj slavonskoga govora, mjesnih govora
i openito zaviajnoga idioma. Na njima se pojavljuju znaajke hrvatskoga
jezika koje su propisivali hrvatski jezikoslovci krajem 19. i poetkom 20. stoljea. Tada je djelovala zagrebaka filoloka kola koja je teila istoi hrvatskoga jezika. Naravno, valja uzeti u obzir injenicu da su zidnjake vezle ene
koje su uglavnom bile neobrazovane ili nisko obrazovane.
Iz niza uoenih zanimljivih primjera, izdvaja se infinitiv. U infinitivnim nastavcima gubi krajnji fonem -i: kuhat, pojest, vratit. Postoje primjeri u
kojima se infinitiv u istome kontekstu javlja u punome obliku i u obliku bez
krajnjega fonema -i: Mudra ena mora znati, mua ljubit i kuhati.; Ako hoe
kuhat znati, ui prije sudje prati. U oba se primjera reenica moe podijeliti
na dva dijela, dio ispred zareza i dio iza zareza, odnosno na zavisni i glavni
dio pogodbene reenice. Oba dijela imaju po osam slogova te, izgovarajui,
reenice zvue ritmino. To bi mogao biti jedan od razloga pojave infinitiva u
oba oblika u istome kontekstu.
Saimanje dvaju vokala -ao u jedan vokal -o dogaa se u vezniku kao:
Priam ti o ljubavi ko golub golubici! U imenici posao takoer je dolo je do
saimanja samoglasnike skupine -ao u -o: Uz taku pomo svako, moe svrit
poso lako. Do saimanja samoglasnike skupine -ao u -o dolazi i u glagolskome pridjevu radnom: Izio je mjesec pobjegla je tama, Ah da samo nisam
128
grafemima i tj, a fonem grafemima dj i gj (Ham, 2006). Nadalje, grafemima gj biljeile su se rijei stranoga podrijetla. Prema Vitanoviu (1888: 2-3),
pisme gj izgovara se kao dj, ali se s njim piu samo tudje riei, koje su se
prvotno pisale s g n. p. Srgj (= Sergius).
Glas h u veini rijei ostvaruje se u svome punom obliku: kuhat, hoe,
Hrvat, kuharica, hrana, hladna, udadoh. U nekim je rijeima glas h zamijenjen glasom v: kuva, kuva, kuvarice. Ovu pojavu obrazlae jo Babuki:
gerlaki glas h imade srodnost s ustnimi glas f, v i m. (Tanocki, 1996: 117118, prema Babuki, 1836), a spominje je i Mareti da mjesto h iza u dosta
se esto nalazi v. (Tanocki, 1996: 164) U jednome je primjeru glas h izostavljen: Jate ljubim dragi moj, dala bi ti ivot svoj. Ova je pojava esta u slavonskome dijalektu, a potvruje istraivanje koje je proveo Jozi na podruju
Brodskoga Posavlja te navodi kako je gubljenje frikativa x redovita pojava,
te da se na kraju rijei x dosljedno izgubilo. (Jozi i sur., 2010: 243) Kako
se glas h izgubio u govoru, na isti se nain mogao izgubiti u pismu. Glas h
javlja se uz glas k: Lahka no! To je uobiajena pojava u Veberovoj Slovnici
iz 1876. godine, kao i u Vitanovievoj Gramatici iz 1888. godine. Prema Ham
(2006), Vitanovieva se gramatika temelji na Veberovoj, a upotrebljavala se
jo tridesetih godina 20. stoljea, to moe potvrditi primjer natpisa: Lahka
no! 1931!
Dakle, Veberova je norma ujedno i norma hrvatskoga knjievnoga jezika, stilski dobro razvedenoga sveobuhvatna je i sveprihvaena. kolniki
se odrala i poslije pobjede hrvatskih vukovaca, jo u prvom desetljeu 20. st.
- ivjela je, primjerice, u Vitanovievoj slovnici (i gramatici) koja je propisana
kao obvezni udbenik za kolsku godinu 1901./1902. U tom je smislu Veberova jezikoslovna djelatnost nezaobilazna i hvalevrijedna injenica hrvatske
normativistike i gramatologije. (Ham, 2006: 96)
J. Vitanovi Slovnicom i Gramatikom izravno svjedoi o proirenosti
jezika zagrebake kole, ujednaenoga i upotrebnoga knjievnoga jezika i na
ona hrvatska podruja koja su bila izrazitije udaljena od matice i sredinjih
zagrebakih zbivanja, podlonija nehrvatskim utjecajima, kako politikim,
tako i kulturnim, a kad je o Slovnici rije, Vojna krajina Vitanovieva doba to
svakako jest. Gramatike su mu imale irok itateljski krug, no vrijedno je jo
jednom rei da su bile kolskim programom propisane do 1902., a u upotrebi
jo i 30-ih godina 20. st., u vrijeme za koje se obino smatra da je jezikoslovno pripadalo samo hrvatskim vukovcima. Vitanovieva je gramatika izravan
dokaz da tomu nije tako. (Ham, 2006: 119-120)
U obliku zamjenice taku dolo je do gubljenja glasa v koji se naao u
suglasnikoj skupini kv: takvu > taku, a u zamjenica ko i svako dolo je do
gubljenja glasa t koji se naao u skupini tk: tko > ko, svatko > svako. Istra130
koja kuha fino, / Ne trebam sad nita drugo, samo dobro vino. Ipak, neka su
se isticanja dogodila iako nemaju utjecaj na rimu: Ljubi uvijek jer je slatko, /
vrijeme ivota je tako kratko.; Tko se vodom pere rado / Imati e ivot dug i
srce mlado.; Uz aicu dobrog vina, / svako jelo dobro prija. Dakle, pojedini
su natpisi stilski obiljeeni te je time postignut pjesniki stil.
Tekstovi su zidnjaka pisani uglavnom u stihu, podijeljeni na dva dijela.
Jo je Veber naveo:
Podui hrvatski stihovi diele se na dvie pole, ponajvie u sredini stiha. () Sredina moe biti gdje je pjesniku volja, to jest: pjesnici diele
stihove, kako jim se ini, da e jae moi djelovati na itatelje. Tako
ima i u narodnih pjesmah ista vrst stihovah na raznih mjestih sredinu.
(Veber, 1876: 219)
U nekolicini sluajeva bilo je vie reenica od jedne. Jedno od obiljeja
ovih stihova je ritam, a nerijetko se javi i rima. U reenici Draga eno moje
cvijee / bez Tebe mi nema sree. moe se uoiti rima cvijee sree te ritam
koji se postie jednakim brojem slogova u obje sureenice, osam. Isti se broj
slogova javlja u reenicama: Fino kuva zlato moje, / To je srea za nas dvoje.;
Koarica puna cvijea / Cvate kao naa srea; Vjerna ljubav i lijepi dom, / to
mi lei u srcu mom.; Puna kua voa slada, / najslaa je ena mlada; Naa
djeca naa radost / neka znadu to je mladost. i tako dalje. Nije uvijek sluaj
da se zadnje rijei sureenica rimuju, iako imaju jednak broj slogova: Dobra
djeca, dobra hrana / To nam kuha vrijedna mama; Kuharica mlada lepa, /
u kuhinji ipak spretna; Dobra djeca od malena, / ue da se ruak sprema.;
Uz aicu rujnog vina / svako jelo dobro prija.; Kuharice dobro kuhaj / ali
ipak novce uvaj. i tako dalje. Nadalje, nekoliko je primjera u kojima je rima
uoena, no nije odreena ritmom reenice, odnosno istim brojem slogova u
sureenicama: ista kua dobro jelo, / to je vrijedne kuharice djelo.; U barci
sjedi sretni par / u srcu im plamti ljubavna ar.; Koga srce boli, / - nek si bira
to od jela voli.; Ljubi uvijek jer je slatko / vrijeme ivota je tako kratko.
Najvei broj stihova ima osam slogova, no ima stihova sa est slogova,
deset, jedanaest. U Veberovoj Slovnici navedeno je sljedee:
Hrvatski stihovi mogu imati od etiri do trinaest slovakah, po kojih se
i zovu etverci, peterci, esterci, sedmerci, osmerci itd. Dui stihovi od
trinaest slovakah vrlo su riedki, jerbo se teko izgovaraju. Kraimi se
stihovi pjevaju njene i aljive stvari. Najobiniji su osmerci i deseterci. (Veber, 1876: 218)
134
samo prva rije (Jozi i sur., 2013), ovdje su sve rijei pisane velikim poetnim slovom: Neka znade moja mila Anka, da to plaa sve Narodna Banka.
Niti jedna reenica u natpisima nije zapoeta malim poetnim slovom.
U svim primjerima natpisa u kojima ima vie reenica, iza toke uvijek slijedi veliko poetno slovo: Kao ovi golubovi to se ljube vijeno. Mi emo se
voljeti i ivjeti sreno.; Zato gleda sad u lonac. Kad mi nisi dao novac!; O
Srce Marijino O Srce Isusovo ujte elju srca mog! Dajte meni mali stanak u
sred srca mog; Dobro Jutro! Svakoj eni cvjeta rua, koja ima dobrog mua.;
Svirajte mi do beloga danka Evo vama cela hiljadarka. Neka znade moja mila
Anka, Da to plaa sve Narodna Banka.
Reenica je vrlo esto podijeljena na dva dijela. Na zidnjaku, jedan je
dio esto iznad ili s jedne strane slike, a drugi ispod ili s druge strane slike. Rijetko je sluaj da prvi dio reenice zavri tokom pa drugi dio nastavi velikim
poetnim slovom. Najee drugi dio reenice jednostavno zapone velikim
poetnim slovom, a ovdje je nekoliko primjera: Koarice puna cvijea / Cvate
kao naa srea; Kuvarice manje zbori / Da ti ruak ne izgori!; Kako golub
golubici gue / Tako i ja ljubim moje milo lue; Ako hoe kuhat znati, / Ui
prije sudje prati.; Slatko voe kao med, / Jest e dika sve po red.; Ovo cvijee
nek nam kuu krasi / Da se naa ljubav ne ugasi!; Slaana voa zdjela je puna
/ eka mi druga kumu i kuma. Ono to je jo vano uoiti je da se ovakvi
natpisi u kojima drugi dio reenice poinje velikim slovom javljaju uglavnom
na vezenim zidnjacima, koji se smatraju starijima od molovanih. Osim toga,
Boraniev pravopis propisivao je sljedee: Velikim poetnim slovom pie se
prva rije u reeninoj cjelini, i to: () 6. Svaka prva rije u stihu. (Prve rijei
u stihovima piu se kadto i malim poetnim slovom.) (Borani, 1928: 45)
Rijei iz potovanja u veini se sluajeva javljaju kao zamjenice. Ova
je pojava osobito esta u 2. licu jednine osobnih i posvojnih zamjenica, a vrlo
esto i u 2. licu mnoine. Neki od primjera jesu: Draga eno moje cvijee
bez Tebe mi nema sree., Gospodine moj mladi! Ova kapljica nek Vam ivot
sladi., Na Te mislim svaki as, uz glazbe zvuk i ptice glas. Danas se takoer
primjenjuje pravilo o pisanju rijei iz poasti na sljedei nain. Velikim se
poetnim slovom piu osobna i posvojna zamjenica za 2. lice jednine (Ti,
Tvoj, Tebi) i za 2. lice mnoine (Vi, Va, Vama) kada se u pisanome tekstu
obraamo pojedincu i elimo mu izraziti potovanje, no malim se poetnim
slovom pie osobna i posvojna zamjenica za 2. lice mnoine kada se u pisanome tekstu obraamo skupini osoba ili kada se ne obraamo konkretnomu
pojedincu. (Jozi i sur., 2013: 35) Ipak, ovdje se nailazi na pisanje velikim
poetnim slovom osobne zamjenice u 1. licu jednine: Dragi Muu u podne
nemoj odlaziti jer Ja u sebi drugog potraiti! te posvojne zamjenice u 1. licu
jednine: Nako mene ljubi Moje lue.
136
Osim zamjenica, velikim se poetnim slovom piu neka opa imena,
a upuuje na to da je pisano iz potovanja ene prema muu: Dragi Muu u
podne nemoj odlaziti, domaina prema gostima: Dobro doli Mili Gosti, te
molitelja prema Bogu: O Srce Marijino O Srce Isusovo ujte elju srca mog!
Nekoliko je primjera u kojima su sve rijei pisane velikim poetnim
slovom: Dobro Jutro!, Svima elim Dobar Tek., ivila Kraljevska Porodica.
To upuuje na strane jezike s kojih se prevodilo, posebno njemaki jezik u
kojemu se imenice uvijek piu velikim slovom. Istu pojavu zapaaju autorice
Grahovac-Prai i Vrci-Mataija (2012) koje su se osvrnule na like zidnjake.
Pojedine reenice uope nemaju pravopisnih znakova. To su na primjer:
Radi i tedi al dobro jedi; Srea je kao cvijee prolazi i vratit se nee; Proi se
eno luda divana vrati u se ima dana; Tko se vodom pere rado Imati e ivot
dug i srce mlado; Ovo cvijee nek Ti ree Da Ti elim mnogo sree; Koarica
puna cvijea Cvate kao naa srea; Kuharice skuhaj ruak fino pa e dobit
novaca za kino; Tko rano rani dvije sree grabi.
Tokom se uglavnom oznaava kraj izjavne reenice, na primjer: Kako
golub golubici gue Tako i ja ljubim moje milo lue., no oznaava se i kraj
jednoga dijela reenice, na primjer: Koarica puna cvijea. Cvjeta kao naa
srea.; Uz mladost i cvijee. Kua je puna sree. U nekim se sluajevima
moe promatrati kao zamjena za zarez u inverziji: Kao ovi golubovi to se
ljube vijeno. Mi emo se voljeti i ivjeti sreno. Toka je pisana i umjesto
upitnika: Zato gleda sad u lonac.
Upitnik nije pronaen niti u jednoj reenici.
Usklinik se javlja u usklinim reenicama: Najmilijeg gosta Tri dana
dosta!; Ovo cvijee nek nam kui krasi Da se naa ljubav ne ugasi!; iza
pozdrava: Lahka no!, iza imperativa: Uzmite i jedite!, iza vokativa: Gospodine moj mladi!, ali i iza godine: 1931!
Zarez je upotrijebljen u nizanju: Umi se svakog dana, nemoj biti neoprana.; Oj Marice duo moja medena su usta tvoja, ljubi draga samo mene, za
Tobom mi srce vene., izmeu pridjeva koji se izravno odnose na imensku rije:
Izio je mjesec pobjegla je tama, Ah da samo nisam ostavljena, sama., iza vokativa: Kuharice, zlato moje Tebe jelo hvali Tvoje!; uj, kominice roena, za
priu nemam vremena!, u inverziji: Kad u violinu svira, u srce svakoga dira.;
Ako hoe kuhat znati, Ui prije sudje prati., izmeu dviju istih rijei: estitamo, estitamo elimo vam sreu zdravlje, kod isticanja: Odaar nam sreu nosi,
osobito kad djevojku zaprosi, ispred nekih veznika: Hladna voda ta prija Umi se
ti, pa u i ja.; Moj mu samo vodu pije, Zato alim to se ne udadoh prije. Zarez
je esto izostavljen kod vokativa: Seko daj mi taj kolai; Dobro doli Mili Gosti
u Hrvata se ne posti, u inverziji: Tko se vodom pere rado Imati e ivot dug i srce
mlado, ali i ispred suprotnoga veznika: Radi i tedi al dobro jedi.
137
6. Zakljuak
Zidnjaci su nematerijalno kulturno bogatstvo koje se poelo gubiti poetkom druge polovice 20. stoljea kada su u upotrebu dole visee kuhinje.
Dotad su stajale na zidovima gotovo svih kua. Pretpostavlja se da nisu hrvatski autohtoni proizvod, ali su se vrlo dobro uklopili u hrvatsku kulturu.
Zidnjak je bijelo platno na kojemu se nalaze tekst i slika. Mogu biti vezeni ili
molovani. Crtei i natpisi odraavaju stanje tadanjega drutva, kako meuljudskih odnosa, tako pismenosti i poznavanje normi tadanjega hrvatskoga
jezika.
Na fonolokoj razini uoene su pojave gubljenja samoglasnika na kraju
infinitiva, na poetku priloga te saimanje samoglasnikoga skupa -ao u -o.
Suglasnici se gube u skupini -kv (> -k) te -tk (> -k). S obzirom na dananji
standardni jezik, u nekim se rijeima ne potuje pisanje glasova i te alternacije ije/je/e/i. Vrijedna se znaajka javlja u rijei lahka u kojoj je zadran
glas h uz glas k, a koji se javljao u gramatikama hrvatskoga jezika zagrebake
filoloke kole koje su bile u upotrebi do tridesetih godina prologa stoljea.
Osim toga, zabiljeeno je pisanje glasova dj i gj umjesto , na primjer: sudje,
angjeli, te korijensko pisanje rijei, na primjer: poljubce, to su takoer karakteristike zagrebake filoloke kole. Od glasovnih se promjena provodi jotacija, osim u rijeima koje su pisane glasovima dj i gj umjesto , nepostojano
a, palatalizacija, sibilarizacija, vokalizacija, jednaenje po zvunosti koje se
ne provodi u svim rijeima te jednaenje po mjestu tvorbe koje se provodi ak
i nakon jotacije koja u pismu nije provedena.
Na morfolokoj su razini uoena manja odstupanja s obzirom na dananji standardni jezik. Javljaju se neke umanjenice, dok uveanice nisu uoene.
Pridjevi se esto nau ispred imenice, a u nekim sluajevima imaju ulogu imenice. Neke su zamjenice pisane spojeno: jate, vjerojatno zato to se tako izgovaraju zamjenica i njezina enklitika. Od glagola se najee javlja imperativ,
zatim futur I. te prezent, a vrlo rijetko perfekt i aorist. U jednome se sluaju,
vjerojatno zbog izgovora, prijedlog pojavio napisan uz zamjenicu: zatobom.
Na sintaktikoj se razini natpisima pristupilo kao stihovima. Stihovi su
vrlo esto ritmini, najee imaju osam slogova, a nerijetko se u njima javlja
rima. Obino su podijeljeni na dva dijela, jedan dio iznad ili s jedne strane
slike, a drugi dio ispod ili s druge strane slike, a isto tako na dio ispred zareza i
dio iza zareza. Red je rijei ponekad neuobiajen te su pojedine rijei istaknute. Najee je to objekt ispred glagola, no u nekim se skupovima rijei istiu
i prilog i atribut te imeniki atribut. Time je postignut pjesniki stil.
Na pravopisnoj su razini uoena mnoga odstupanja s obzirom na dananji standardni jezik. Javljaju se irilini natpisi te natpisi na njemakome i
138
140
UDK 27-475:929Rapi .
Pregledni rad
1. Uvod
Franjevac uro Rapi u 18. je stoljeu obnaao razliite dunosti; kao
propovjednik, predava, dekan filozofskoga uilita, urednik ilirskoga kalendara, gvardijan, upravitelj suknare, ekonom, definitor Provincije svetoga Ivana Kapistrana, osobni teolog akovakoga biskupa. Pored toga Rapi je autor
dviju opsenih knjiga propovijedi: Svakomu po malo (1762, 486 stranica), Od svakoga po malo (1764, 654 stranice) te katekizma Satir iliti divji
ovik (1766, 343 stranice). Za razliku od Rapieva homiletskoga opusa, o
141
Pri donoenju citata iz Pavievih, Rapievih i Leakovievih djela u zagradi se donosi godina kada je knjiga tiskana i broj, tono paginirane, stranice s citatom. Kad se citati preuzimaju s nepaginiranih stranica, biljei se podatak o godini izlaska knjige, donosi se da je rije o
nepaginiranoj stranici (nepag.) pri emu se takoer navodi o kojoj je nepaginiranoj stranici
rije. Citati, kako Rapievi, tako i drugi, u odnosu na izvornik nisu grafiki istaknuti. Kako
bi citati bili pristupaniji itatelju, transkribirani su uglavnom u skladu s dananjim pravopisnim pravilima pri emu su ispravljane uoene tiskarske pogreke.
143
72; Mati, 1945: 161; undali, 2000: 612). Taj su podatak iznijeli i povjesniari hrvatske knjievnosti s time da Jeli nije spomenuo mjesto Rapieva
roenja (Ljubi, 1869: 483; Vodnik, 1913: 349; Jei, 1944: 175, 178; Georgijevi, 1969: 258; Jeli, 2004: 126). Prema drugom se izvoru Rapi takoer
rodio u Gradiki, tj. dananjoj Staroj Gradiki, ali se kao datum spominje 11.
travnja 1715 (Hoko, 2010: 471).
U vezi s godinom Rapieve smrti ee se navodi da je umro 1777.
Taj su podatak donijeli povjesniari hrvatske knjievnosti (Ljubi, 1869: 483;
Vodnik, 1913: 349; Jei, 1944: 178; Jeli, 2004: 126). Prema drugim je
autorima Rapi takoer umro 1777. i to u akovu s time da je Kukuljevi
precizirao da je umro kao Bogoslovja professor u Djakovu (Kukuljevi
Sakcinski, 1860: 140; undali, 2000: 612). Nekada se donosi da je Rapi
umro 1785, ali se ne spominje mjesto, a takoer se donosi da je umro u Velikoj 19. prosinca te godine (undali, 2005: 75; Hoko, 2010: 471). Hoko
je takoer navodio da je Rapi umro 1787, a isti je podatak iznio i J. Janula
s tim da je Janula neto precizniji kada kae da je Rapi umro u Velikoj 29.
prosinca 1787 (Hoko, 2001: 477; Janula, 1980a: 214). Janula je takoer
dodao da postoje drukija miljenja prema kojima je Rapi umro 19. prosinca
1787. u dobi od 72. ili 73 godine, to takoer ukazuje na to da nije sigurno je
li se Rapi rodio 1714. ili 1715 (Janula, 1980a: 214).
Rapi je u novicijat uao u Velikoj 12. kolovoza 1732. i time postao lan
provincije Bosne Srebrene (Hoko, 1977: 102). Iz literature nije poznato je li
Rapi dobivao poduku prije ulaska u novicijat, kao ni to gdje ju je dobivao.
Meutim, provincijali su traili kolsku pripremu prije novicijata. Primjerice,
provincijal Bosne Srebrene Marko Bulaji 1706. zahtijevao je da se kandidati
u samostanu koluju tri godine prije ulaska u novicijat. Potrebu obrazovanja
prije novicijata isticao je 1709. i provincijal Andrija Eimovi (Hoko, 2002:
204, 205). No, samostani su nastavili s ranijom praksom odnosno primali
su nekoliko djeaka koje su koristili za fizike poslove, dok su dobivali tek
osnovnu poduku i nakon stanovitoga vremena (Hoko, 2002: 206) ulazili u
novicijat, bez da su ih prethodno ispitivali provincijalovi izaslanici te ispitivai. Godine 1729. provincijal Ivan Kopijarevi Straemanac takoer je isticao
da kandidati za novicijat moraju biti pismeni (litterarum gnari) (Hoko, 2002:
207). U skladu s tim mogue je da je Rapi poduavan prije ulaska u novicijat.
U svakom sluaju literatura donosi vie podataka o Rapievu studiju.
Naime, od 1737. do 1741. studirao je teologiju na visokoj bogoslovnoj koli
provincijskoga stupnja u Petrovaradinu, gdje su mu predavali uro Broanin
te Petar Ivanovi iz Pakraca (Hoko, 1999: 204, 206). Od njezina osnutka
1729. do 1735. to je bila kola moralnoga, a od 1735. do 1783. dogmatskoga
bogoslovlja. Kada je Rapi bio studentom te kole nastava je u skladu s pro144
gramom generala reda fra Bonaventure Poeriusa trajala etiri godine tijekom
kojih su predavai tumaili Sentencije Petra Lombardskoga. Nastava se
odvijala kontinuirano iako je 1739. izbila kuga u Slavoniji i Srijemu (Hoko,
1999: 201204).
Literatura ne govori gdje je Rapi boravio od 1732. kada je primljen
u novicijat u Velikoj, do 1737, kada je poeo studirati teologiju. Meutim, to
je mogue pretpostaviti na osnovi onoga to je Rapi radio nakon zavretka
studija 1741. Po zavretku studija teologije provincijal Filip Lastri dao mu je
odobrenje da polae ispit za profesora filozofije, a nakon to je Rapi ispit poloio dodijelio mu je uiteljsko mjesto na Filozofskom uilitu u Poegi, gdje
je Rapi radio od 1741. do 1744 (Hoko, 1999: 206; Hoko, 1977: 102). Nije
poznato gdje se ispit kojem je Rapi pristupio provodio, ali za pretpostaviti je
da je to bilo na podruju provincije Bosne Srebrene koja je od 1723. samostalno provodila ispite pred profesorima domaih kola (Hoko, 2002: 218).
Prema Sambukanskim konstitucijama , koje su bile na snazi od 1663. do
1827, da bi pristupili natjeajnom ispitu za profesora filozofije, kandidati su
morali zavriti trogodinji studij filozofije i etverogodinji studij dogmatskoga bogoslovlja te su se morali uzorno redovniki vladati (Hoko, 2002: 218;
Brkan, 1984: 40). Iz toga proizlazi da je Rapi zavrio i studij filozofije, ime
se upotpunjuje i period, od novicijata do poetka studija teologije, o kojem
se u literaturi ne govori. Dakle, vrlo je vjerojatno da je Rapi nakon godine
provedene u novicijatu, od 1733. do 1736. studirao filozofiju, a da profesorij
nije polazio. U skladu s tim nije ga mogla zahvatiti uredba provincijala Antuna Markovia od 19. listopada 1734. prema kojoj su novozavjetnici trebali
obvezno godinu dana provesti u profesoriju (Naice, Cernik, arengrad), gdje
su uili gramatiku i retoriku, a nakon ega su ako bi se pokazali sposobnim,
mogli studirati filozofiju (Hoko, 2002: 208). Gdje je Rapi studirao filozofiju,
boravio do poetka studija teologije nije poznato.
Dalje literatura prati Rapia 1743. i 1744. kada je ureivao ilirski kalendar, a nakon toga je posao njegova ureivanja prepustio Jerolimu Lipoviu,
koji ga je ureivao od 1745. do 1755 (Sran, 1988: 70; Hoko, 2011: 33). Hoko ne iskljuuje mogunost da je kalendar dok ga je Rapi ureivao izlazio
u Osijeku, a prema M. Tatarinu, I. Kukuljeviu Sakcinskom, . Ljubiu kalendar je izlazio u Budimu (Hoko, 2011: 33; Tatarin, 2007: 135; Kukuljevi
Sakcinski 1860: 140; Ljubi, 1869: 493).
Godine 1748. Rapi je u samostanu u Bau poloio ispit za profesora
teologije ime je ostvario pravo da predaje na teolokoj katedri bogoslovnoga
provincijskoga uilita tako da je najprije predavao u Radni (Hoko, 2002:
250). Ovomu treba dodati kako je kandidat da bi pristupio natjeajnom ispitu
za profesora teologije trebao tri godine uspjeno predavati filozofiju i primje145
Jakoi je iznio da je Rapi te godine bio tajnik delegiranoga vizitatora koji je obilazio
samostane u Bosni u spisu Scriptores Interamniae vel Pannoniae Sauiae nunc Slavoniae
dictae anno 1795 conscripti (cum continuatione a. 1830). Jakoiev spis objavio je Milivoj
repel (1899), Graa za povjest kievnosti hrvatske, 2, Zagreb, a preveo ga je Stjepan
Sran (1988), Slavonski pisci (17951830), Revija asopis za knjievnost, kulturu i
drutvena pitanja, 1, str. 5987.
146
U jesen 1753. Rapi se sukobio s petrovaradinskim gvardijanom Jakovom Matijeviem, pri emu se u literaturi ne spominje razlog sukoba. Meutim, provincijal Josip Jankovi prosudio je da je Matijevi kriv te ga je razrijeio slube, a Rapia je 17. rujna 1753. ponovno premjestio na bogoslovnu
provincijsku kolu u Radnu, gdje je predavao do 1757 (Hoko, 1999: 206207;
Hoko, 2002: 338). Kada je Rapi dobio naslov estogodinjega lektora teologije3, koliko je bilo predvieno kolskim uredbama o profesorskom radu na
bogoslovnim kolama pokrajinskoga znaenja, generalni vizitator Ivan Luki
1757. postavio ga je za voditelja popravaka i gradnje samostana u Iloku, nakon ega je premjeten u rodnu Gradiku, gdje je djelovao kao propovjednik
od 1757. do 1761 (Hoko, 1977: 102; Hoko, 1999: 207).
Meutim, Rapi je u Gradiki obnaao i dunost gvardijana, to pokazuje izvjetaj vizitatora Ivana Krstitelja Paxyja, generalnoga vikara zagrebakoga
biskupa za donju Slavoniju, koji je 1758. izvijestio da je gvardianus gradiscanus Georgius Rapich zatraio da se starogradikoj upi pripoje tri sela cernike
upe (Ljupina, Siice, Vrbje) jer namjerava graditi crkvu to bi bilo lake s
veim brojem upljana (Janula, 1980a: 212; Janula, 1980b: 222). Mogue je
da je dunost gvardijana Rapi obavljao do 26. svibnja 1761. jer je tada upnik
i gvardijan u Staroj Gradiki bio Petar Curi, koji e kasnije biti gvardijan u
Cerniku (Janula, 1980a: 212). Meutim, Rapieva namjera o gradnji nije se
ostvarila jer je 1768. Stara Gradika jo uvijek imala stari samostan i crkvu
tako da je Josip II. prigodom svoga putovanja u Slavoniju sluao misu u crkvi
koja je radi starosti ve sasvim ruevna (Janula, 1980a: 212).4
Od 1761. do 1764. Rapi je bio upravitelj franjevake suknare u Budimu
(Hoko, 1977: 102). Kao ekonom Provincije radio je od 1764. do 1767, kada
je boravio u Osijeku (Hoko, 1977: 102). Da je Rapi, tj. veleasni otac Juraj
iz Gradike, estogodinji lektor (Barbari, 1995: 163) na kapitulu Provincije odranom 17. svibnja 1764. imenovan za prokuratora Provincije potvruje
Kronika Franjevakog samostana u Brodu na Savi (Barbari, 1995: 161163).
U Osjekom ljetopisu za 1765. kada se nabrajaju lanovi redovnike obitelji
samostana sv. Kria u Osijeku, spominje se kao Grgur od Gradike, lektor i
ekonom provincije (Sran, 1993: 53), a spominje se i 1766. kao uro Rapi,
ezdesetogodinji lektor i ekonom provincije (Sran, 1993: 54), takoer kada
se daje popis lanova redovnike obitelji (Sran, 1993: 5254). Meutim, tekst
na latinskome glasi Georgius Rapich lect. sexennalis et procurator provinciae
(Bsendorfer, 1916: 39). To bi onda znailo da nije rije o ezdesetogodinjem,
ve o estogodinjem lektoru, odnosno da se ne odnosi na Rapievu dob.
3
Rije je o naslovu koji je dobivao profesor franjevakoga reda nakon to je est godina
uspjeno predavao na redovnikoj koli (Barbari, 1995: 355).
Radi se o crkvi koja je posveena sv. Mihovilu Arkanelu (Janula, 1980a: 210).
147
Rapi je kratko sudjelovao u vodstvu provincije, i to kao definitor
(1767/1768) (Hoko, 1999: 207). Naime, za definitora je izabran na provincijskom kapitulu kojem je predsjedao generalni vizitator, jubilarni lektor,
Giovanni Battista de Calavatone u samostanu sv. Antuna u Naicama 10. kolovoza 1767, istoga dana kada je spomenuti Emerik Zomborli (Emerik od
Peuha, Mirko od Peuha) izabran za provincijala (Hoko, 1999: 206; Sran,
1993: 55; Straemanac, 1993: 215). Meutim, u Rimu je 10. listopada 1767.
generalni komesar Josip Marija de Vedano ponitio taj kapitul zbog nezakonitog predsjednika i nekih drugih stvari (Straemanac, 1993: 215) i odredio
za provincijala Jakoba Spatzierera, za kustosa Bonaventuru Zebia, a za definitore Ivana Velikanovia, Emerika od Peuha, Ljudevita Seidla i Juvenka
od Bea (Straemanac, 1993: 215). No, odluka o ponitenju naikoga izbora
poslana je tek 17. prosinca 1767, a mogue da je Rapi funkciju definitora
obavljao sve do poetka 1768 (Barbari, 2002: 5659). Naime, 9. sijenja te
godine konano je uprava Reda imenovala novo vodstvo (Hoko, 1999: 206).5
S obzirom na to da je Rapi imao visoku teoloku izobrazbu, akovaki
biskup Josip Antun olni 1768. uzeo ga je za suradnika i imenovao ga je
svojim osobnim teologom. To je Rapi radio do 1770, pa je tih godina boravio
u akovu (Hoko, 2002: 338; Hoko, 1977: 102). Meutim, Ljubi donosi
da je Rapi bio za est godina u Djakovu uitelj mudroznanja i bogoslovja
(Ljubi, 1869: 483). Od 1771. do 1775. Rapi je ponovno ivio u Iloku, gdje
je radio kao dekan tamonjega filozofskoga uilita. Od 1775. boravio je u
Cerniku, a nakon toga je od 1778. do 1780. ponovno u rodnoj Gradiki djelovao kao propovjednik (Hoko, 1977: 102103; Hoko, 1999: 207).
Prema L. Pleji Rapi je u Cerniku obnaao dunost gvardijana (Pleji,
1995: 145146). Meutim, u periodu kada je Rapi boravio u Cerniku kao
tamonji gvardijani spominju se Lovro Perianovi (17751776) i Petar Curi
(17771778) (Janula, 1980a: 164165).6 U vezi s Rapievim boravkom u
Cerniku Janula takoer spominje da je Na molbu patra gvardijana i patra
Zomborli, ijem se izboru za provincijala protivio Beki Dvor tako da ga uprava Reda
nije odobrila, u novom vodstvu provincije bio je definitor, od 1768. do 1771 (Hoko, 1978:
148). Podatke o novom vodstvu Provincije daje i Ljetopis Franjevakoga samostana u Osijeku u kojem je za 1768. zabilljeeno da je drugoga, pri emu se ne navodi mjesec, proitan
dekret za Jakova Spatzierera poslan od najvie vlasti u kojem se nastavlja i potvruje
novoizabrani definitorij, i to u sastavu: Jakov Spazierer, provincijal, Benedikt Zebi, kustod, Ivan Velikanovi, Mirko od Peuha, Ljudevit Seidl i Inocent Pejer, definitori (Sran,
1993: 55). Potonji definitor, kojega Straemanac, kako je izneseno naziva Juvenkom od
Bea, jest Hijacint Peyer (Be, 1730Arad, 1794) (Hoko, 2002: 169).
Nakon smrti Lovre Perianovia 30. rujna 1776. Petar Curi najprije je bio predstojnik samostana i upravitelj cernike upe, na raunima samostana od listopada te godine potpisao
se kao diskret, a za gvardijana je imenovan 1777 (Janula, 1980a: 165).
148
djela danas nalaze (Frkin Holzleitner, 2008: 393394). Prvo izdanje Rapieva djela o satiru za koje Kukuljevi biljei da je izilo u Osijeku 1765. imalo
je naslov Satir obraen, ali to izdanje danas nije poznato, pa se i nije nalo u
Frkinovu odnosno Holzleitnerovu popisu knjiga (Kukuljevi Sakcinski, 1860:
140; Georgijevi, 1969: 258). Pored triju navedenih djela Rapi se spominje
kao autor anonimne knjiice Slavonski tambura (1767) u kojoj se kritizira
M. A. Reljkovi (Georgijevi, 1969: 243). Da je Rapi napisao tri navedena
djela poznato je i drugim autorima koji su se bavili slavonskom knjievnou
18. stoljea, primjerice, Jakoiu, Matiu, s time da znaju za izdanje Satira
iliti divjega ovika koje je objavljeno u Peti 1766 (Jakoi, 1899: 126127;
Mati, 1945: 161).
Povijesti hrvatske knjievnosti ne znaju za sve tri Rapieve bibliografske jedinice, a o pojedinim njegovim djelima daju razliite podatke (naslov,
mjesto i godinu izdanja). Prema Ljubiu je Rapi autor djel Svakomu po
malo (Peta, 1762), Od svakoga po malo (Peta, 1764) s tim da je uz potonje u zagradi zabiljeio da je rije o korizmenim govorima. Ljubi spominje
Rapia kao autora Satira iliti divjega ovika, ali se razlikuje od gore iznesenoga, kada donosi da je to djelo izilo u Osijeku 1768. te u Peti 1776. (Ljubi,
1869: 483, 493). Vodnik je u svojoj povijesti spomenuo Rapia samo kao autora djela Satir iliti divji ovik u nauku kranskomu ubavistit, uputit, nauit
i pokrstit koje je izilo u Osijeku, ali za razliku od Ljubia, donosi da je ono
izilo 1765, a razlikuje se i od ve iznesenoga podatka prema kojem je izdanje
od te godine imalo naslov Satir obraen (Vodnik, 1913: 349). U Jeievoj
povijesti takoer se nalazi podatak koji je Vodnik donio (Jei, 1944: 178).
Jeli je, poput Vodnika i Jeia, spomenuo Rapia kao autora knjige Satir
iliti divji ovik u nauku kranskom ubavistit, uputit, i pokrstit, ali je prema
njemu ta knjiga izila 1756, s tim da nije naveo mjesto tiska. Ako se slijedom
gore iznesenih podataka, pretpostavi da je rije o tiskarskoj pogreci, zamijeni
brojki, odnosno da se radi o izdanju iz 1765, proizlazi da se podatak u vezi s
naslovom u Jelievoj povijesti slae s onim u Vodnikovoj te u Jeievoj, pa se
za izdanje od te godine ne navodi naslov Satir obraen (Jeli, 2004: 126).
Nakon upoznavanja s literaturom u kojoj se nalaze podaci o Rapiu ne
moe se rei kada se tono Rapi rodio i kada je umro. injenica jest da se
ee spominje da se Rapi rodio 1714. u Staroj Gradiki. Tomu je, koliko
je poznato, suprotan jedino Hokov podatak prema kojem se Rapi takoer
rodio u Staroj Gradiki, ali 11. travnja 1715. Hoko je to iznio sastavljajui
natuknicu o Rapiu u nedavno (2010) objavljenom Hrvatskom franjevakom
biografskom leksikonu te u drugom svom radu u kojem se pozvao na podatke iz Arhiva franjevakoga samostana u Brodu (Hoko, 1977: 102). Meutim,
primjerice, i afaik se pozvao na izvore iznosei biografske podatke o Rapi150
da Rapi je propovijed podijelio na dvije podteme koje uglavnom objanjavaju hrvatski moto propovijedi, tj. kako se moe zasluiti slavni dobitak. Naime,
propovjednik je najavio da e u prvom dijelu propovijedati o tome da mudre
djevice znaju kako bjeati od neiste ljubavi, dok e se drugi dio odnositi na
to da one znaju kako se boriti, vojevati za djeviansku krunu, a to e pokazati
na primjeru svete Katarine (Rapich, 1764: 440441).
Poput Rapia, Pavi je nakon naslova propovijedi (Za svetkovinu s.
Catharinae divice i muenice) donio moto (Et quinque prudentes) iz Evanelja po Mateju (Matt. 25.), a popratio ga je i prijevodom na hrvatski: A pet
mudri (Pavich, 1762: 46) te je propovijed podijelio na dvije teme. Rije je
o dvjema krepostima svete Katarine na osnovi kojih je ona postala Isusovom
zarunicom pa je Pavi najavio da e u prvom dijelu govoriti o mudrosti, a u
drugom o ljepoti svete Katarine (Pavich, 1762: 4647).
Beki je propovjednik naslovom sugerirao da e na primjeru ene hvaliti velianstvene vrline, konkretno, da je rije o kratkoj propovijedi o Aleksandrijskoj djevici i muenici Katarini (Lob und Prob der herrlichen Tugenden so auch bey dem Weiblichen Geschlecht zu finden. Das ist eine kurtze
Predig von der Heil. Alexandrinischen Jungfrauen und Martyrin Catharina),
koja je izgovorena u Beu, gdje je i tiskana 1696. Abraham a Sancta Clara je
moto (Tace, &.c.) uzeo iz Evanelja po Marku (Marc. c. 4.), a popratio ga je
i prijevodom na njemaki Schweig still (A. a Sancta Clara, prema Welzig,
1995: 165), tj. uti 7, s time da za razliku od Rapia i Pavia propovijed nije
dijelio na zasebne podteme, ve svaki dio sredinjega dijela njegove propovijedi ima uvod koji motivira daljnje propovijedanje. Primjerice, A. a Sancta
Clara je propovijed otvorio govorenjem o tome kako je Salomon pitao tko
e mu nai jaku enu, a nakon toga je uslijedio niz reenica s primjerima,
nabrajanje koje je davalo dinamiku propovijedi. Beki je propovjednik pitao
nije li takva, primjerice, bila sveta Felicita, sveta Barbara, sveta Ursula, sveta
Genoveva Parika, sveta Brigita Irska, sveta Gertruda iz Nivellesa, sveta Dimfna, naposljetku, sveta Katarina Aleksandrijska. Govorenje o tome da ena
ne smije na sebe stavljati muke odjee, pri emu se propovjednik pozvao na
Ponovljeni zakon (Mulier non induetur Veste virili, &c.), i onaj iz Evanelja
po Luki (Simile est Regnum Caelorum fermento, &c.) o tome kako je kraljevstvo nebesko slino kvascu koji ena pomijea s tri mjere brana uvod je u
propovijedanje o tome kako su za pojedine poslove (kuhanje, odgoj djece, glaanje, rad s vretenom itd.) zaduene ene, dok se drugi poslovi (obrana, oranje
itd.) odnose na mukarce (A. a Sancta Clara, prema Welzig, 1995: 165167).
Jednako je tako citat iz Prve poslanice Timoteju (docere aulem mulieri non
7
154
nika (Ali, rei hoe kojigod: mi nismo ba tako u naima sastanci pogibljivi
i takovi kako ti ote misli, Rapich, 1764: 445), pozivao da se javi vjernik
koji nije bludno grijeio kako bi mu se ostali vjernici poklonili (Neka onaj
digne prst gori u visinu da ga sada svi vidimo i njemu se poklonimo koji ovoga griha ranu u svojoj glavi nije imao i u srcu poznao, Rapich, 1764: 445).
Dramatiku je postizao kada se ironino obraao vjernicima, to smo iznijeli
u prethodnom poglavlju, da ne pomisle kako ih on eli potaknuti da ive poput svete Katarine, jer zna da ga mnogi ne mogu razumjeti budui da govori
garki, i ifutski (Rapich, 1764: 443), ali da bi samo elio da vjernici kamen
i biser neoskrvnjenosti ne bacaju svinjama (Rapich, 1764: 443). Propovjednik
je satirian i kad kae da se u Evanelju iz kojega je taj dan itao spominje pet
mudrih i pet ludih djevica, ali da on ne zna gdje bi mogao nai mudre djevice
kada bi elio uz svaku ludu staviti mudru (Rapich, 1764: 444).
Beki je propovjednik takoer stvarao dramski naboj, primjerice, ponavljanjem mota propovijedi odnosno kada je vjernicima imperativno upuivao da ute, ime ih je prekoravao. Primjerice, nakon to je propovijedao
o uenosti svete Katarine odnosno o tome kako je pogani car Maksimin okupio pedeset uenjaka koje je ona pridobila tako da su se preobratili, Sancta
Clara je autoritativno poruio vjernicima: Tace, so schweig dann still, halt
das Maul, und sag nicht mehr da ein Weib nicht knne gelehrt seyn (A. a
Sancta Clara, prema Welzig, 1995: 169), Tace, uti onda jo, dri usta i ne
govori vie da jedna ena ne moe biti uena. Dodajmo ovomu da je pritom
pokazao elokventnost, nabrajao, pa je rekao da su uenjaci poeli raspravu,
objanjavali, citirali, istraivali, eksplicirali, replicirali, ponavljali, interpretirali, opovrgavali itd. To je takoer pridonosilo dramatici, ali i otvorilo prostor
za hvaljenje svetice, jer je propovjednik nakon toga auditorij upoznao s time
da su uenjaci bili potpuno u krivu, da je svetica svladala pedeset mozgova
svjetskih uenjaka (A. a Sancta Clara, prema Welzig, 1995: 168). Nakon spominjanja ene koja je odluila postati redovnicom da bi onda odustala od te
namjere beki je augustinac negodovao, govorio da je to prevrtljivo (O wie
unbestndig, A. a Sancta Clara, prema Welzig, 1995: 174), a onda takoer
autoritativno uputio sluateljima: Mein! mein! mein! tace, still mit dergleichen, tace, halts Maul (A. a Sancta Clara, prema Welzig, 1995: 174), tj.
Misli! misli! misli! tace (uti) jo tako, dri usta, nadodajui da se ne mora
tako govoriti o enskom rodu odnosno da je velik broj ena koje su ustrajale u
kreposti (A. a Sancta Clara, prema Welzig, 1995: 174).
U odnosu na Rapia i Abrahama Paviev je izraz umjereniji, suzdraniji. Primjerice, Rapi i Sancta Clara ivo su govorili o nastojanju Maksimina da
privoli Katarinu i o njezinu ponaanju. Rapi e nabrajati, gomilati to joj je
sve Maksimin nudio: prijestolje, tap, krunu, svilu, kadifu, srebro, zlato, biser,
157
zove u pomo ruke. Pritom je Rapi u propovijed interpolirao i narativni egzempl o tome kako se David pri bijegu od aula i Absolona sluio nogama,
dok se u borbi protiv Golijata koristio rukama (Rapich, 1764: 447). Abraham
a Sancta Clara je nakon propovijedanja o uenosti svetice govorio o njezinoj
ljepoti. Pritom je on, kao to je to uinio i Rapi, pri prijelazu s jedne teme na
drugu takoer interpolirao egzempl. Radi se o narativnom primjeru o kraljici
od Sabe koja se s namjerom da se uvjeri u Salomonovu mudrost zaputila u
Jeruzalem i na njegov dvor dovela djeaka i djevojicu, koji su bili isto odjeveni. No, mudri ih je Salomon prepoznao prema nainu na koji su se umivali;
djevojica je, za razliku od djeaka, s vie mara prala lice i ee uranjala ruke
u vodu jer je, kako donosi propovjednik, smatrao da je u enskoj prirodi da
bude lijepa (A. a Sancta Clara, prema Welzig, 1995: 169).
Pavi je u propovijedi takoer donio narativni primjer. Naime, on je
pripovijedao o krivovjernim stanovnicima grada Azota koji su Boju korablju
stavili kraj krivovjernoga boga Dagona. Meutim, iako je krivovjerni Bog
stalno padao na zemlju, ostajao bez ruku, nogu, glave, krivovjerci su mu se i
dalje klanjali. Taj je narativni primjer Pavi povezao s vjernicima koji, iako
vide da je svjetovno prolazno, i dalje tee svjetovnom. Propovjednik je to i slikovito predoio kad je tjelesnu ljepotu usporedio s cvijetom u kojem ljudi ele
uivati iako je on jutri uzoran, a uveer vene (Pavich, 1762: 48). Dakle, vidi se
da je Pavi pozornost posvetio literalizaciji iskaza. Nadalje, pri propovijedanju o podijeljenosti izmeu svjetovnoga i duhovnoga Pavi je donio metaforu
pa e pitati nisu li svjetovna veselja i raskoi prah i pepeo, nisu li se razili poput dima (Pavich, 1762: 48). Kad je govorio o Katarininoj ljepoti, posluio se
likovnim leksikom; kao to slikar ini lik lijepim mudrom raspodjelom boja,
tako je i dua lijepa ako su u njoj lijepo posloene kreposti (Pavich, 1762: 49).
U sljedeem primjeru takoer je naglasak na vizualnosti. Naime, Pavi kae
da je jedna umaljana figura lipa od druge (Pavich, 1762: 50) ovisno o vjetini slikara, a tako je i s duama pa je ljepa ona koja nije ocrnjena i omaana
grijesima (Pavich, 1762: 50).
Meutim, Pavi je literalizaciji iskaza posvetio znatno manju pozornost
od Rapia i bekoga propovjednika, njegova je propovijed protonija, a poduka izravnija. Primjerice, Pavi je pozvao vjernike da nasljeduju Katarinu, da
im ona svojom mudrou poslui kao uzor te da radije odaberu da e umrijeti
i ivjeti s Bogom nego da uivaju u ovozemaljskom, a onda da budu prokleti
na drugom svijetu (Pavich, 1762: 49). Rapi je vjernike pozvao da ratuju protiv unutarnjih i vanjskih neprijatelja. Unutarnji su neprijatelji svjetovni uici
koji mue ljudska osjetila tako da treba kontrolirati oi, ui, jezik, potlaiti
svu poudu odnosno mladu krv koja vrije kao u kotlu. Vanjski su neprijatelji
bludni grenici koji s tom namjerom pohode odreene kue, a Rapi ih je
159
Podaci o Hahnu Modestu donose se prema katalogu njemakih propovjednika koji se pod signaturom A 119,1 nalazi u knjinici Germanistikoga
instituta u Heidelbergu. Tu stoji da Hahn Modest ima redovniko ime Benedikt
Vogel te da pripada redu franjevaca konventualaca. Godina njegova roenja u
spomenutom se katalogu ne navodi, ali saznaje se da se rodio u gradu Mnnerstadtu, na podruju dananje Donje Frankonije u sjeverozapadnoj Bavarskoj te
da je umro 1794. u Schnau kod Wrzburga. Isti izvor dalje donosi da je Modest autor sljedeih propovijedi: Einzelpredigten, Predigten auf die Festtge
der seligsten Jungrau Maria (u tri sveska, Konstanz, 1777/1784), Predigten
auf die Festtge der Heiligen (u dva sveska, Wrzburg, 1782/1784), Predigten auf zerschiedene Gelegenheiten (Konstanz, 1782), Die Zersthrung
Jerusalems oder das endliche Verderben des Snders in sechs Predigten zur
Fastenzeit (1778) vorgetragen (Konstanz, 1782), Der leidende Erlser in
zehn Predigten die Fasten hindurch (Augsburg, 1783), Predigten auf alle
Sonntage des ganzen Jahrs (u tri sveska, Konstanz, 1784/1785), Der verderbliche Anhang an dem Irdischen in der Fastenzeit vorgestellt an dem Verrter
Judas (Konstanz, 1789), Zehn Predigten von dem Gebet, fr die Bittwoche
(Konstanz, 1789), Neue Predigten auf die Feste der Heiligen (u dva sveska,
Augsburg, 1791), Predigten ber das Leiden und Sterben Jesu (Konstanz,
1791). Pored toga spominje se da su Modestove propovijedi izlazile i nakon
njegove smrti (u pet svezaka, Augsburg, 1794/1795, 1797. (?) (Welzig, 1987:
644645).
Franjevac Anscar Zawart u svom biografsko-bibliografskom pregledu
franjevakih propovjednika, za razliku od gore prezentirana podatka iz kataloga njemakih propovjednika, iznosi da je Modestus Hahn umro prije 1794.
Takoer donosi, pri emu ne navodi izvor na kojem bi temeljio svoje tvrdnje,
da je Modest mnogo godina nedjeljom propovijedao u Wrzburgu uz opasku
kako je rije o uvaenom propovjedniku ije propovijedi predstavljaju neto
osvjeavajue nakon propovijedi francuskih propovjednika. Podatke o tome
kakve su bile propovijedi francuskih propovjednika, koji su vjerojatno propovijedali u Wrzburgu neposredno prije Modesta te podatke o tome po emu
bi Modestove propovijedi bile bolje od onih francuskih Zawart, naalost, nije
donio tako da se ovdje iznosi samo ova openita konstatacija. Na temelju drugih izvora Zawart je donio i popis Modestovih djela. Prvo djelo koje Zawart
biljei, a ne navodi ga gore spomenuti katalog, nosi naslov Predigten auf die
Festtage Mariens (u dva sveska, Konstanz, 1784). Sljedee djelo koje Zawart
pripisuje Modestu naslovljeno je Neue Predigten auf die Feste der Heiligen
(u dva sveska, Augsburg, 1791), to je podatak istovjetan onom u Welzigovu
katalogu. Zawart donosi da je Modest autor i drugih djela, koja Welzig nije
spomenuo. Rije je o propovijedima koje su u pet svezaka objavljene nakon
162
da svetost ne zahtijeva uvijek strogost odnosno da vjernici, primjerice, ne trebaju boraviti u pustinji i tamo povjeriti dane samoi, spavati na goloj zemlji,
razderati tijelo, vezati slabine lancima (Modest, 1782: 397). Nakon to je jo
jednom poruio vjernicima da se ne trebaju bojati i muiti da postanu svetim
Modest je propovijedao o tome kako se mogu popeti na stepenicu savrenstva,
u to ih je uveo pitanjem o tome koje su to obaveze koje vjernici trebaju ispuniti. Naime, vaan je odnos krana prema Bogu (potovanje Boga i njegovih
elja, pokornost), njihov meusobni odnos (bratsko ponaanje, meusobna
samilost, pomo i potpora, blagost, ljubav, uljudnost), odnos vjernika prema
sebi samima (obuzdavanje pohote, udoredna estitost), a osobito ponaanje
u skladu sa socijalnim ulogama. Modest je svjestan problema sredine kojoj
propovijeda pa e govoriti o tome da su sveti oni roditelji koji djecu kranski
odgajaju, izgrauju njihove vrline, ue ih da se boje Boga, svojim im ponaanjem daju primjer. Tako odgajano dijete bit e sveto odnosno ono e sluati
svoje roditelje, olakavati im tegobe u starosti, pomagati im u bolesti, tjeiti ih
u nevolji i tuzi. Sveta je sluavka koja je odgovorna, marljiva, paljiva u svom
poslu, dok je svet onaj seljak koji se znoji, podaje Bojoj volji, zahvaljuje mu
za ono to raste i plaa porez (Modest, 1782: 398401). Izneseno je da je i
Rapi ohrabrivao vjernike, govorio im da put u nebo ne mora biti tako teak.
Da je Rapi to inio dosta dinaminije od Modesta osobito pokazuje primjer
u kojem je slavonski franjevac suprotstavio razliite puteve koji vode u nebo.
On pretpostavlja da bi se mnogi vjernici prestraili kad bi on jednom od njih
rekao da mora u raj ui kao muenik, drugom da mora ui kao crkveni nauitelj, a treem da mora ivjeti kao redovnik da bi tamo stigao. Ali da on kae
pojedinom vjerniku da sam moe odabrati sveca, onda put ne bi bio muan:
Da bi ja jednomu od vas rekao: ti valja da u nebo unie kako muenik, a ti
kako jedan S. Crkve glasoviti nauitelj, a ti kako manastirski redovnik otar
ivot provodei, a ti kako najistija divica (...) O, kako bi se u mlogima srce
uzdrtalo i kako put nebeski takovima bi se muan vidio. Da pak jednomu reem obeno: ti valja da u nebo dojde kako jedan izmeu sviju svetih (...) nut
samo oberi za kojimgod hoe moe unii. Kada bi se reko ovako na volju
dalo, molim vas, komu bi muno se vidilo za svima svetima svetu biti? (Rapich, 1764: 424425).
Gore smo spomenuli da je Modest upuivao vjernicima da se ne trebaju
plaiti, ali je on to i inio kako bi istakao korist koju vjernicima donosi uzorno
ponaanje i ukazao na posljedice suprotnoga ponaanja. Naime, Modest je
plaio vjernike kontrastiranjem puta propasti koji eka grenike i puta svetosti
kojim koraaju oni koji se uzorno ponaaju. Primjerice, poruio je vjerniku da
promisli o tome kako put propasti ukljuuje pakao, crva koji ga grize u srcu,
da treba strepiti od grijeha kao od najljue nemani, kao da vidi ponor koji je
171
ve otvoren i neman pakla oko sebe te da ga nita drugo ve neprestani nespokoj, strah i bojazan moe odvesti od toga puta, koji je dosta jezovitiji od svih
grmljavina, dosta bjesniji od hrabre Furije, tj. rimske boginje osvete. Nasuprot
tomu vjernici koji ispunjavaju obaveze pjeae putem svetosti, s mirom u srcima, svaki njihov korak donosi novu radost i ugodu (Modest, 1782: 402403).
Osamnaesto je stoljee, kao stoljee uenosti, pored ostalih znanosti,
obiljeio razvoj matematike, a to se odrazilo i u propovijedima gdje se nastoji
sve izbrojiti, prebrojiti, istaknuti nemjerljivo i neizbrojivo (Zeevi, 1993: 5,
28). To je dolo do izraaja u Rapievevoj i Modestovoj propovijedi, kao i u
onoj Leakovievoj, koja je objavljena kasnije odnosno poetkom 19. stoljea.
Rapi je brojeve i neizbrojivo spominjao kako bi potakao, uvjerio vjernike da
mogu odabrati ivotni put sveca koji im nee biti muan, da mogu slijediti
sveca kojega ele da bi doli u raj. Tako je poruio vjernicima da ih neizbrojeni ispovjednici pozivaju da ih slijede, da meu neizbrojenim svecima mogu
odabrati svoga vou (Rapich, 1764: 423, 427). Rapi smatra da vjernici ne
mogu rei da je put u nebo teak zato to izmeu toliko miliona svetih (Rapich, 1764: 427) mogu odabrati jednoga sveca za uzor odnosno zato to je njime prolo toliko miliona svetih (Rapich, 1764: 428). Leakovi je neizbrojivo, brojeve, nemjerljivo donosio kako bi istakao nitetnost ovozemaljskoga
i veliinu, ljepotu raja. Primjerice, pesimistinoj slici svijeta u Leakovievoj
propovijedi pridonosi konstatacija da na svijetu ima neizbrojenih bolesti (Leakovich, 1802: 289). Za razliku od toga rajsko odnosno boanstveno lice je
milijun puta vee od sunca. Meutim, ni potonje Leakoviu nije bilo dovoljno
da pohvali boanstveno pa je u nastavku rekao da je ono brez mire i broja
(Leakovich, 1802: 296) svjetlije od sunca (Leakovich, 1802: 296297).
Kad je bilo govora o pitanjima u Modestovoj propovijedi, izneseno je
da je taj njemaki propovjednik pitao vjernike da zar oni ne mogu ono to su
milijuni drugih prije njih mogli. U okviru dijela svoje propovijedi o tome kako
je mogue brzo postati svetim, Modest je iznio da nije potreban jedan mjesec,
a takoer ni jedan tjedan, ve da, ako to uistinu ele, krani mogu postati
svetima ve danas, ovaj sat odnosno u jednom trenutku (Modest, 1782: 404).
Da bi dokazao tu tezu, Modest je iznio narativni egzempl o svetom Pavlu odnosno pripovijedao je o tome da je svetac gorio marom za irenjem evanelja,
da sebi nije priutio odmor, ve da je propovijedao u nebrojenim krajevima.
Pripovjeda Modest iznio je da je Pavao postao svetim, a naraciju je oivio
kad je pitao je li puno godina trebalo da postigne svetost, to mu je takoer posluilo da, u skladu s podtemom propovijedi (Moemo brzo postati svetima),
istakne kako je Pavao u jednom trenutku postao svetim. Modest je pripovijedao o tome da je Pavao kao idov poput divlje ivotinje nasrnuo na kransku
janjad, ali da je u jednom trenutku postao svetim. Naime, Pavla je na putu u
172
time se, zapravo, udaljio od one barokne, od Rapia (Usp. Mihanovi-Salopek, 2006: 256, 261; Videk 2006: 123).
Pavieva je propovijed u vezi s promjenama koje su se u crkvenom govornitvu dogodile u drugoj polovici 18. stoljea. Tada se u zemljama Habsburke Monarhije javila katehetska metoda propovijedanja koja se zasnivala
na jednostavnom objanjavanju vjerskih istina. Uslijed toga su postupno u
propovijedima izostajali strah, vizualnost, simbolika, ornamentalni, barokni
nain izraavanja (Bratuli, 1996: 8; Bratuli, 1991: 281282; Bratuli, 2003:
535). Spomenutu su metodu promicali i prirunici koji su izlazili, primjerice, Rudolf Graser objavio je 1766. djelo Vollstndige Lehrart zu predigen,
1770. tiskan je prirunik Ignaza Wurza Anleitung zur geistlichen beredsamkeit, a 1788. Vorlesungen aus der pastoraltheologie Johanna Michaela
Sailera (Mihanovi-Salopek, 2006: 254). Hrvojka Mihanovi-Salopek iznijela
je pretpostavku da se Pavi kao propovjednik oslanjao na djelo francuskoga
isusovca Blaisea Gisberta Kranska elokvencija u teoriji i praksi (1702),
koje je nastalo kao otpor baroknom izriaju odnosno isticalo potrebu jednostavnoga naina izraavanja (Mihanovi-Salopek, 2006: 254255).
Nakon usporednoga itanja Rapieve, Leakovieve te Modestove propovijedi na blagdan Svih svetih moe se zakljuiti da u odnosu na strukturu
meu njima nema razlike odnosno da su sve tri strukturalno utemeljene na antikoj retorici te da su podijeljene na podtematske cjeline. Podudarnosti postoje i na sadrajnoj, tematsko-motivskoj razini, npr. propovjednici priznaju da
je put u nebo teak, ali istodobno i da nije nemogue postati svetim, sveci su
bili ljudi koji su podnosili ovozemaljske nevolje, pokorili svoju grenost, vjernici trebaju slijediti svece. Pored toga sva tri franjevca u svojim su propovijedima donosila brojeve, isticala korist koju vjernicima moe donijeti uzorno
ponaanje. Meutim, u propovijedima se mogu uoiti i odreene razlike. Za
razliku od Rapia i Leakovia, Modest je na jednom mjestu svoje propovijedi
vjernike plaio kako bi ih motivirao da se uzorno ponaaju. Osim toga taj je
njemaki franjevac kao pripovjeda bio uspjeniji od Leakovia, dok je osobito vjet u tom smislu bio Rapi. Naime, na osnovi narativnoga primjera iz
antike Rapi je svoju propovijed simboliki oblikovao, on je priu primijenio
na ono to mu je bilo najvanije, tj. na teoloku temu. Iako su sva tri franjevca
pokazala da im je stalo do toga da ih vjernici sluaju, Rapi je u odnosu na
recipijente simbolikom, usporedbama, slikovitou mogao propovijed uiniti
dinaminijom, primamljivijom, lake privui njihovu pozornost i utjecati na
vjernike u smislu da su mogli lake pamtiti ono to su uli. Pored toga to se
posluio primjerom iz antike Rapi se pozivao na Sveto pismo, crkvene nauitelje. U Leakovievoj i Modestovoj propovijedi nema primjera iz antike
povijesti, ve se oni oslanjaju na Sveto pismo odnosno duhovne pisce. Vezano
175
LJUBI, ime (1869). Ogledalo knjievne poviesti jugoslavjanske na poduavanje mladei, II, Rieki Emidija Mohovia Tiskarski Kamen. Zavod,
Rijeka.
MATELJAK, Anela (2013). uro Rapi u kontekstu hrvatske knjievnosti u
Slavoniji 18. stoljea, doktorski rad, Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu,
Zagreb.
MATI, Tomo (1945). Prosvjetni i knjievni rad u Slavoniji prije preporoda, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb.
MIHANOVI-SALOPEK, Hrvojka (2006). Iz duhovnog perivoja, Naklada Ljevak, Zagreb.
PAVI, Matija (1889). Knjievna slika Slavonije u 18. vieku, Glasnik
Biskupija Bosanske i Sriemske, XVII (VIII), str. 113116.
PLEJI, Lahorka (1995). Knjinica cernikog franjevakog samostana i
njezine propovijedi 18. stoljea, u: Kljuevi raja: hrvatski knjievni barok
i slavonska knjievnost 18. stoljea (prir. Julijana Matanovi), Meandar,
Zagreb.
SABLI TOMI, Helena REM, Goran (2003). Slavonski tekst hrvatske
knjievnosti, Matica hrvatska, Zagreb.
SRAN, Stjepan (1988). Slavonski pisci (17951830), Revija asopis
za knjievnost, kulturu i drutvena pitanja, 1, str. 5987.
SRAN, Stjepan (1993). Osjeki ljetopisi 1686.1945. (prir. i prev. Stjepan
Sran), Povijesni arhiv u Osijeku, Osijek.
STRAEMANAC, Ivan (1993). Povijest franjevake provincije Bosne
Srebrene (prir. i prev. Stjepan Sran), Matica hrvatska, Zagreb.
AFAK, Paul Jos. (1865). Geschichte der illirischen und kroatischen
Literatur, Verlag von Friedrich Tempsky, Prag.
UNDALI, Zlata (2000). Pavi, Emerik, Rapi, uro, u: Leksikon hrvatskih pisaca (2000). (ur. Dunja Falievac, Kreimir Nemec, Darko Novakovi), kolska knjiga, Zagreb.
UNDALI, Zlata (2005). Kroz slavonske libarice. Rasprave o nabonoj
knjievnosti u Slavoniji, Ogranak Matice hrvatske Osijek, Osijek.
TATARIN, Milovan (2007). Jedan zaboravljeni slavonski kalendar iz 18.
stoljea, u: Dani hvarskoga kazalita. Preueno, zabranjeno, izazovno u
hrvatskoj knjievnosti i kazalitu (ur. Nikola Batui, Rafo Bogii, Pavao
Pavlii, Milan Mogu), Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Knjievni krug Split, Zagreb Split.
VIDEK, Nevenka (2006). Tri stoljea s pjesnikom Brata Sunca. Franjo
Asiki u hrvatskome pjesnitvu i prozi od 16. do kraja 18. stoljea, Disput,
Zagreb.
179
180
UDK 821.163.4.09(091)(497.16)
Izvorni nauni rad
1. UVOD
U ovome radu cilj nam je osvijetliti mjesto Ivana Antuna Nenadia u
crnogorskoj baroknoj knjievnosti s posebnim osvrtom na oblike i funkciju motiva jeke u njegovu djelu Prikazanje muke Jezusove. U poetnim poglavljima rada opisali smo poziciju Ivana Antuna Nenadia i njegova djela u
knjievnoistorijskoj literaturi, s posebnim osvrtom na periodizacijske dileme
vezane za iri korpus bokokotorske knjievnosti XVIII vijeka. Budui da u literaturi ne postoji saglasnost oko istorijskoknjievnog odreenja Nenadieva
djela, u ovome radu posebno je analiziran taj aspekt njegove poetike, odnosno
ukrtanje baroknih i znatno modifikovanih elemenata srednjovjekovne poeti181
Aleksandar RADOMAN
O baroku kao tipolokoj kategoriji Rotkovi je pisao i u monografiji Oblici i dometi bokokotorskih prikazanja (Rotkovi, 2000: 111).
183
Aleksandar RADOMAN
zitiji predstavnici jednoga ili drugoga razdoblja, Ivan Antun Nenadi i Stefan
Zanovi, zapravo su savremenici. Istina, Zanovi je svoju knjievnu avanturu
realizovao izvan granica dananje Crne Gore i na stranim jezicima, piui i
tampajui svoje knjige, na talijanskome i francuskome jeziku, diljem Evrope.
Nenadi je, s druge strane, posljednji znaajni pisac baroka na Crnogorskome
primorju, a kako je rije o autoru iji je ivotni put okonan sredinom 80-ih
godina XVIII vijeka, i koji je, u tom smislu, ipak izuzetna pojava, opredijelili
smo se da njegovu knjievnu djelatnost podvedemo pod sintagmu barok u
dugome trajanju. Opravdanost te sintagme potvruje injenica da u isto vrijeme u neposrednoj blizini Nenadievih Perasta i Dobrote, u Budvi, nastaje
poezija Miroslava Zanovia, s jasnim nagovjetajima predromantizma.
2.2. Bio-bibliografska biljeka
O Ivanu Antunu Nenadiu (Perast, 22. VI 1723. Dobrota, 13. VII
1784) u starijoj literaturi nema mnogo pomena. Kratku biljeku o Nenadiu
srijeemo kod Apendinija (Apendini, 1811, 59). Njegov ivotopis i bibliografiju prvi je publikovao vrijedni Sreko Vulovi (Vulovi, 1873, 2122). Osim
to je donio prve biografske podatke o Nenadiu, Vulovi je iznio i kratku
ocjenu njegova knjievnog djela. Kao duhovnik, Vulovi istie vrijednost i
znaaj Nenadieva Nauka krstjanskoga, dok o Nenadievoj poeziji i nema
rijei hvale: to se tie pjesama, tu ti je veoma malo i duha i poleta pjesnikoga, a tamo se vidi da je udio drat se Dubrovakog jezika, nu to mu je slabo
za rukom polo, a i rima rekao bi da je kljetima doerana. (Vulovi, 1873,
22). Zanimljivo je da na spisku Nenadievih djela koje Vulovi notira nema
dramskih tekstova Izak, prilika naega Otkupitelja i Bogoljubno prikazanje
Muke Gospodina Naega Jezukrsta. Te rukopise, meutim, Vulovi opisuje
nekoliko godina kasnije, naglaavajui da im ne zna spisatelja, ali da su
pisani rukom naega pjesnika Nenadia (Vulovi, 1879, 17). Za ta dva rukopisa, s pozivom na Vulovia, Fancev pretpostavlja da su prijevodi, i to moda
ba Nenadievi (Fancev, 1932, 165).
Kratku biljeku o Nenadiu ostavio je i don Gracija Ivanovi, pripisujui mu pored djela koje je Vulovi popisao i dva crkvena skazanja, kao i
nekoliko rukopisnih crkvenih radova, koji su veinom raeni po stranim originalima (Ivanovi, 1934, 45). Vee interesovanje za ivot i djelo Ivana Antuna Nenadia nastupilo je tek 70-ih godina XX vijeka, nakon to je Milorad
Pavi veoma povoljno ocijenio njegov knjievni rad u Istoriji srpske knjievnosti baroknog doba (Pavi, 1970: 99, 104, 153, 154, 175, 247248), a potom
i njegovu dramu Prikazanje muke Jezusove adaptirao i pod nazivom Kako je
Juda izdao Hrista postavio na scenu Jugoslovenskoga dramskog pozorita u
184
Kao godina Nenadieva roenja u literaturi je figurirala 1715. Taj podatak je korigovao
Milo Miloevi najprije ukazujui na 1709. (Miloevi, 1956: 99) na osnovu perakih
matica krtenih, no docnije se ispostavilo da je rije o jednome drugom Antunu Nenadiu,
a da je na pisac roen 22. VI 1723. (Miloevi & Brajkovi, 1976: 67). injenica da je
postojao jo jedan Ivan (Marko) Nenadi koji je za sobom ostavio nekoliko rukopisnih prijepisa neke autore je uputila na pogrene zakljuke u pogledu rukopisne zaostavtine Ivana
Antuna Nenadia.
185
Aleksandar RADOMAN
Rukopisni naslov glasi U dan estiti kada izvrsna gospoa i kreposna djevica Tonina
Barioni obukuje redovniku odjeu u mnogosvijetlu manastiru S. Jozefa u gradu Kotoru
prozvana Marija Serafina.
186
Aleksandar RADOMAN
sugestivnoga naslova Ivan Antun Nenadi nije autor nego prevodilac drame
o Kristovoj muci (Brajkovi, 1988: 333350). Sreujui Nadupni arhiv u
Perastu Brajkovi je naao u spisima ostavtine Sreka Vulovia dva lista pisana Nenadievom rukom u kojima je originalni naslov i predgovor drame
Prikazanje muke Jezusove.4 Upravo ta dva lista nedostaju rukopisu koji je
Vulovi ustupio HAZU. Na prvome listu toga rukopisa Vulovi je stavio svoj
potpis i biljeku: Ruka je kan. Ivana Ant. Dra Nenadia iz Perasta, no je li i
on sastavio to se ne zna. Vidi se da je kogo odkinuo dva lista gdje e bit bijo
predgovor i naslov. U Dubrovniku ove tragedije nema. Nakon Brajkovieva
otkria postalo je jasno da je sam Vulovi, inae po Brajkovievim rijeima
savjestan i pouzdan istoriar, uklonio originalni naslov i predgovor.5 Osim
to je Brajkovievo otkrie ukazalo na nekorektan postupak Sreka Vulovia, ono je, inilo se, razrijeilo i dilemu oko pitanja Nenadieva autorstva,
budui da se na talijanski original ukazuje i u naslovu (preneeno iz italijanskoga u slavjanski jezik na) i u predgovoru (... svi onizi tkoji sloie ovo
Prikazanje, koliko i ja isti, tkoji ga prenijeh iz jezika italijanskoga.). Dalja
Brajkovieva istraivanja, meutim, nijesu dala eljene rezultate. Brajkovi
rezimira: Uradio sam sve to mi je bilo mogue da doem do izvornika ove
drame i uporedim ga sa prevodom, ali bez uspjeha. Italijanski strunjaci za
drame ove vrste, kojima sam slao prevod Nenadievog teksta, uvjerili su me
da im slian italijanski tekst nije poznat, ali mora se imati u vidu i to da je u
Italiji sauvano vie hiljada rukopisa ovakvih prikazanja drama. Smatram,
ipak, da je Nenadi pravio slobodnu kontaminaciju od dva ili vie rukopisa, pa
zato on govori u mnoini svi onizi tkoji sloie ovo Prikazanje, a time je jo
vie oteano istraivanje izvora. (Brajkovi, 1988: 338) U fusnoti Brajkovi
navodi i podatak da jedan od strunjaka koje je konsultovao, prof. Lazarini
poznaje 3000 prikazanja, ali da nige nije naao tekst identian Nenadievu.
Apodiktiki stav nagovijeten naslovom svojega rada Brajkovi je ipak ublaio zakljukom: Iako se radi o prevodu, ipak Nenadiev rad zadrava svoj
izuzetno veliki znaaj. Poslije vievjekovnih dijalogiziranih pjesama i prikazanja, na repertoar stupa prava drama. Nadalje jezik, stil, izraz je toliko lian
i koherentan, da se moglo smatrati da je originalno djelo. (Brajkovi, 1988:
339) Nakon Brajkovia pitanjem autorstva bavio se i Radoslav Rotkovi
4
188
(Rotkovi, 2006: 7787). Na osnovu temeljne analize Brajkovievih argumenata, ali prije svega samoga teksta Prikazanja, Rotkovi uvjerljivo zakljuuje da
je ipak rije o originalnome djelu, a da pozivanje na talijanske izvore moe biti
dobar argument pred crkvenom cenzurom od koje je zavisilo i njegovo igranje
i eventualno tampanje, zbog koje je, uostalom, Nenadi i sastavio predgovor.
Neki od tekstolokih dokaza posebno su ubjedljivi: npr. u spisku lica ispisanom
na prvim stranicama rukopisa nema Veronike, ni Kora udioskog, ni Elemenata i Smrti, pri emu bi takav propust bio nemogu da je rije o prijevodu, a
na nedovrenost djela ukazuje i neravnomjeran raspored stihova u pojedinim
inovima. Svoju instruktivnu analizu Rotkovi zakljuuje novim dokazima o
nedovrenosti Nenadieva teksta: Da Nenadi nije bio zavrio svoju dramu,
osim elemenata koje smo ve naveli (da nema oznake za kraj; da na poetku, u
spisku lica, nema Veronike kao ni vanih scena; da su inovi po broju stihova
veoma nejednaki...), nalazimo jo jedan krupan dokaz, a to je lijepo poreenje o
pelikanu koji svojom krvlju hrani tie, koje se nalazi na dva mjesta, jer se autor
nije odluio gdje da ga brie a gdje da ga ostavi! Takve dileme ne bi bilo da se
radi o prevoenju tuega teksta ili kontaminaciji djel vie autora. (Rotkovi,
2006: 85). No ni Rotkovieva instruktivna analiza nije doprinijela da se u nauci
pitanje autorstva razrijei, to svjedoi najnovija natuknica o Ivanu Antunu Nenadiu objavljena u Hrvatskoj knjievnoj enciklopediji u kojoj se za Prikazanje
pretpostavlja da je preradba srodnoga firentinskog djela iz XVIII. stoljea
(Lukec, 2011: 197), to je teza saoptena jo prije dvije decenije (Banac & Novak & Sbutega, 1993: 228), ali nikad niim potkrijepljena.
Iako nije u tijesnoj vezi s pitanjem autorstva, problem datiranja Nenadieva teksta takoe je nerazjanjen. Na rukopisu o tome nema nikakvih podataka, pa bi moda odgovor na to pitanje najbolje bilo potraiti analizom geneze njegova stvaralatva, odnosno poreenjem jeziko-stilskih karakteristika
njegova djela. Pretpostavka Darka Antovia da je djelo nastalo vjerovatno
prije 1750. godine (Antovi, 2007: 60), promotrena iz toga rakursa, mogla
bi se sasvim odbaciti. Nema sumnje da je Prikazanje stilski najuspjeliji i izvjesno najkompleksniji tekst izaao iz pera Ivana Antuna Nenadia, a budui
da je ostao u rukopisu o njemu bi se svakako moralo razmiljati kao o djelu
nastalom u Nenadievim zrelijim godinama, kako to s pravom zakljuuje i
Rotkovi, nudei pri tome i uvjerljive ortografske argumente u prilog toj tezi
(Rotkovi, 1996: 33). Rotkovi je, naime, prvi uoio da Nenadi sve do Nauka kerstjanskoga iz 1768. godine vokalno r obiljeava kao er, a u Nauku
kerstjanskome kao ar, ba kao i u rukopisima Izaka i Prikazanja. Pogleda
li se Nenadieva bibliografija, pada u oi da je svoje posljednje djelo, Nauk
krstjanski, objavio 1768. godine, dakle esnaest godina prije smrti, pa bi nastanak Prikazanja svakako valjalo vezati upravo za taj period.
189
Aleksandar RADOMAN
Tu klasifikaciju predloio je Radoslav Rotkovi u svojoj dragocjenoj monografiji o pasionskoj drami (Rotkovi, 2000: 5154). Klasifikaciju preuzima u novije vrijeme i Antovi
(Antovi, 2006: 6364).
190
Aleksandar RADOMAN
obraena je Isusova muka od poetne scene vijeanja jevrejskih poglavica u Kaifinu dvoru do zavrne scene Judina kajanja i samoubistva i vizije
djevice Marije s Isuskrstom na skutu mrtvijem.
Centralna figura pasionske tradicije, Isus, tako u ovoj drami ne izgovara
ni rije, to istraivai tumae Nenadievim izbjegavanjem da ga izjednai s
obinim ljudima. Paralela za takav pristup pronaena je ba kod Metastazija u
ijem se oratorijumu La Passione di Nostro Signore (1729) Isus i ne pojavljuje. Panti ukazuje da uprkos obilju i raznovrsnosti scena, radnja tee tromo i
ostavlja utisak razvuenosti, a taj utisak jo sa svoje strane pojaavaju dugaki
govori mnogih linosti, bez mnogo dramskog i bez pravoga patosa. (Panti,
1990: 358). Stalno pomjeranje teita komada s protagoniste na protagonistu
(Ruse, 1998: 202) prisutno u Prikazanju takoe je prepoznatljivo obiljeje
barokne strukture. Snanije su individualizirana samo tri lica u drami. Pontije
Pilat oklijeva u donoenju odluke, iako je pod velikim pritiskom jevrejskih prvosvetenika i starjeina, jer naprosto ne prepoznaje Isusovu krivicu. Apostol
Petar, s motivacijom direktno preuzetom iz Biblije, tri puta se odrekao svojega
uitelja, nakon ega ga obuzima kajanje. Sredinjim licem drame, ipak, moe
se smatrati Juda, koji se olako prihvata izdajstva, ali ga dugo i teko iskajava
to ga odvodi inu samoubistva. Snane slike duevnih kriza i rastrzanih misli
i oeanja navedenih likova, ponoviemo to, analogiju mogu nai u konvencijama barokne melodrame.
4. MOTIV JEKE
Spomenuto je ve da motiv jeke svoje ishodite ima u Ovidijevim Metamorfozama. U treem pjevanju Metamorfoza dat je antiki mit o Narcisu i
nimfi Eho, kojoj je Hera oduzela mo govora tako da od bezbrojnih rijei
mogae samo odvraat zadnje7. Zaljubljena u Narcisa, Eho ostaje neuzvraene ljubavi, nesposobna da mu se obrati, i osuena da ponavlja zavrne djelove
njegovih iskaza: Samo je zvuk ono to u njoj ivi.
Barokna sklonost svakovrsnim retorikim eksperimentima, izraeno
prisustvo stilskih figura koje poesto postaju i dominantan sadraj teksta, pogodovala je oivljavanju antikoga motiva o nimfi Eho, dodue ne kao interliterarne injenice ve u formi retorikoga rekvizita. Analizirajui relativno
uestalo prisustvo motiva jeke u staroj hrvatskoj knjievnosti, Zlata undali
primjeuje: Navedenim je jekama poneto zajedniko u odnosu na kontekst,
motivaciju pojavljivanja, stilsku uoblienost. Sve su one, naime, smjetene u
7
Citat prema izdanju: Publije Ovidije Nason, Metamorfoze, spjev sa starolatinskog metriki
preveo, uvodnu studiju i komentare sainio dr Marko Vii, Unireks, Podgorica, 2007, str. 118.
193
Aleksandar RADOMAN
vrlo ozbiljnu kontekstualnu cjelinu; ozbiljnost pribavlja tema vrijedna prianja, a ona ovdje najee upuuje na smrt. (undali, 2005: 40)8
Motiv jeke u Prikazanju muke Jezusove Ivana Antuna Nenadia javlja
se u slinu kontekstu. Prvi put se jeka u Prikazanju javlja u XII sceni drugoga
ina. Nakon to je u prvome inu izdao Isusa i odveo vojnike u Getsimanski
vrt, Juda se u drugome inu pojavljuje upravo u XII sceni koja se odvija u
Dubravi i iji su protagonisti Juda i odgovor. Judin pokajniki monolog biva
prekinut odgovorom:
JUDA: ...Ma e u se ja sakriti,
Ako zla est i nemila
I nesrena zgoda tvoja
Tebe slijedi svuda, o Juda?
(Ukauju se rijei ognjene na nebu i uje se jedan glas tkoji odgovara)
ODGOVOR: Juda.
JUDA: Juda!... Od kud ime moje?
Tko zdrav ajer kui sada
Neistijem tijem imenom?
Eda na glas moj nemili
Svi su s nebom nemilostni?
(Odgovara i ukauje se)
ODGOVOR: Nemilostni.
JUDA: Nemilostan, jesam, jesam
(...)
Nemio sam svijetu i Bogu...
ODGOVOR: Bogu.
JUDA: Bogu si bih neprijatelj.
(...)
Za pak je Juda opaki...
ODGOVOR: Opaki.
JUDA: Opak jesam ivom Bogu
(...)
Ogrijeih se, Boga uvrijedih,
tetu uinih sebi istomu.
ODGOVOR: Sebi istomu.
Vrijedna zapaanja o motivu jeke u staroj hrvatskoj knjievnosti dao je i Milovan Tatarin u
radu Mau i avalica Vlaha Skvadrovia, spjev pun mora (Tatarin, 2005: 479482).
194
Citirano prema: Nenadi, Ivan Antun, 1996. Drame, priredio Radoslav Rotkovi, Cetinje.
Sve citate iz navedenoga djela donosimo tako da u zagradu stavljamo broj stranice na kojoj
se citat nalazi.
195
Aleksandar RADOMAN
Aleksandar RADOMAN
Aleksandar RADOMAN
Aleksandar RADOMAN
Brajkovi, Gracija, 1988. Ivan Antun Nenadi nije autor nego prevodilac
drame o Kristovoj muci, u: Boka, Herceg Novi.
Fancev, Franjo, 1932. Hrvatska crkvena prikazanja, u: Narodna starina,
XI, Zagreb.
Harvud, Roland, 1998. Istorija pozorita, CLIO, Beograd.
Ivanovi, Gracija, 1934. Dobrota i njene znamenitosti, u: Nova Evropa,
knj. XVII, Zagreb.
Kalezi, Slobodan, 1990. Crnogorska knjievnost u knjievnoj kritici I.
Stara knjievnost, Unireks, Podgorica.
Kalezi, Slobodan, 2000. Crnogorska knjievnost u knjievnoj kritici III.
Racionalizam, romantizam, Unireks & Univerzitet Crne Gore, Podgorica.
Lukec, Jasmina, 2011. Nenadi, Ivan Antun, u: Hrvatska knjievna enciklopedija 3. MaR, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb.
Miloevi, Milo & Brajkovi, Gracija, 1976. Poezija baroka, NIP Pobjeda, Titograd.
Miloevi, Milo & Brajkovi, Gracija, 1978. Proza baroka, NIO Pobjeda, Titograd.
Miloevi, Milo, 1956. Izvor Kaieve pjesme o Marku Ivanoviu iz
Dobrote, u: Spomenik CV SANU, Beograd.
Miloevi, Milo, 1980. Pogibija gusara Krila Cvjetkovia u svjetlu
drutveno-politikih, ekonomskih i knjievnih zbivanja u Perastu sredinom XVIII stoljea, u: Anali Zavoda za povijesne znanosti Istraivakog
centra JAZU u Dubrovniku, Dubrovnik.
Nenadi, Ivan Antun, 1975. Slijepa pravda, izbor, predgovor i pogovor
Radoslav Rotkovi, NIGP Pobjeda, Titograd.
Nenadi, Ivan Antun, 1996. Drame, priredio Radoslav Rotkovi, Obod,
Cetinje.
Novak Slobodan P. & Lisac, Josip, 1984. Hrvatska drama do narodnog
preporoda, knjiga II, Logos, Split.
Novak, Slobodan P., 1996. Stara bokeljska knjievnost, Matica hrvatska,
Zagreb.
Novak, Slobodan P., 1976. Nenadiev Metastazio, u: Oko, Zagreb.
Ovidije Nason, Publije, 2007. Metamorfoze, spjev sa starolatinskog
metriki preveo, uvodnu studiju i komentare sainio dr Marko Vii, Unireks, Podgorica.
Panti, Miroslav, 1990. Knjievnost na tlu Crne Gore i Boke Kotorske od
XVI do XVIII veka, Srpska knjievna zadruga, Beograd.
Pavi, Milorad, 1970. Istorija srpske knjievnosti baroknog doba, Nolit,
Beograd.
202
Aleksandar RADOMAN
Vulovi, Sreko, 1873. Popis narodnih bokekih spisatelja i njihovih djela, u: Program C. K. Realnog i Velikog Gimnazija u Kotoru za k. god.
1872/73., Zadar.
Vulovi, Sreko, 1879. Popis i ocjena narodnih bokekih spisatelja i njihovih djela. Nastavak, u: Program C. K. Realnog i Velikog Gimnazija u
Kotoru za k. god. 1878/79., Zadar.
Aleksandar RADOMAN
THE PASSION OF CHRIST THEME BY I. A. NENADI IN THE
MONTENEGRIN BAROQUE LITERATURE
The literary work of Ivan Antun Nenadi (1723-1784) has still not been
fully published, but it can be argued that his more important published works
have received adequate literary-historical reception. Given the various designations present in the literature and the genre and style of his poetics, the
issue of his poetic background in the paper entitled The Passion of Christ
Theme by I. A. Nenadi in the Montenegrin Baroque Literature reveal late
Baroque period writing characteristics, implying that the author used transformed genres of medieval poetics, giving them a new form at both, formal
and internal level. The author of the study specifically addresses the issue of
echo motif in Nenadis most important work, a devout tragedy The Passion
of Christ Theme, which resulted in findings that point to the relationship towards the wider context of the function and motif of echo in the neighbouring,
Dubrovnik and Dalmatian area, as well as to the characteristics of Nenadis
use of this rhetorical prop. These considerations confirm the unquestionable
Nenadis belonging to the Baroque style and poetics.
Key words: Ivan Antun Nenadi, Montenegrin literature, Baroque, The
Passion of Christ Theme, echo motif
204
UDK 821.163.4.09-3
Krenkovi-Brkovi D.
Izvorni nauni rad
Sva ostvarenja knjievnice Dragane Krenkovi-Brkovi namijenjena
odrasloj i literarno izgraenoj itateljskoj publici, poev od njene zbirke pripovjedaka Gospodarska palata, objavljene u izdanju Drutva nezavisnih knjievnika 2004. godine u Podgorici, svojom predmetnom i strukturnom profilacijom imaju izvorite kako u recidivima istorije i istorijskih injenica, tako i u
raznovrsnim oblicima usmenog nasljea. Zajedno sa pripovijetkom Gospodarska palata, po kojoj cjelokupno ostvarenje nosi naziv, zbirka se sastoji iz pet segmenata pod nazivima Momin kamen, Paviljon, Tri vizije M. S. i San u snu. U
ovom djelu, kao i u svim narednim koje predstavlja pripovjedna zbirka Vatra u
Aleksandriji (2006), te romani Izgubljeni peat (2008) i Atelanska igra (2012),
autorka vjeto gradi vremensko-prostorne odnose, likove, ambijent i atmosferu,
pruajui upeatljivost portreta i situacija u koje dovodi svoje junake. U pet
navedenih cjelina svoje prve narativne knjige Gospodarska palata, spisateljica
je utkala dvostruku spiralnu nit prvu koja prati junake iji su ivoti proeti
opsesivnom ljubavlju, i drugu koja slijedi raznovrsne oblike nasilja, koji se
odraavaju kako u ivotima pojedinaca, tako i drutva.
205
Sofija KALEZI-URIKOVI
Time ova knjiga prerasta u djelo posveeno fenomenu nasilja, ali istovremeno i traganju junaka ka pravcima oslobaanja od njegovih neumitnih okova.
Trnovit i teak put ka izbavljenju junaci po pravilu pronalaze u razliitim izvoritima ljubavi, koja je u mnogo dirljivih varijeteta kroz raznovrsne modelativne naine dodirnuta, a potom i razraena u ovom neobinom ostvarenju. U
navedenom djelu irokog temporalnog registra i vremenskih dijapazona, prie
su locirane u odreeni istorijski okvir radnja prve u nedefinisan prostor i
vrijeme daleke prolosti (Momin kamen), druge u Srednji vijek (Gospodarska palata), tree krajem XIX stoljea (Paviljon), etvrte u godine Dugog
svjetskog rata (Tri vizije M. S.), dok je fabulativno-motivski okvir pete i moda
najpoetinije pripovijetke San u snu, lociran u poslijeratno doba.
A uranjanje u taj surovi i suludi bezdan bez dna nije prestajao, citiraemo odlomak iz posljednje pripovijetke iz zbirke Gospodarska palata San
u snu, kako bi potkrijepili tezu o naglaenoj poetinosti kako ovog ostvarenja,
tako i cjelokupne pripovijedne zbirke Gospodarska palata. Izbezumljen injenicom da mu pesak dopire do sredine grudi, okretao je glavu ne bi li ugledao neto to bi mu pomoglo... Sve je bilo uzaludno. Pred njim i oko njega
lealo je nepregledno prostranstvo, blago zatalasanog peskovitog mora koje
se gubilo u daljini i, u jednoj teko uoljivoj liniji, stapalo se sa ogromnim,
nedostupnim, golubije plavim nebeskim svodom, nalik na klobuk. Zagledan u
mirna i gola peana prostranstva, nije primetio kako se iskosa, sa leve strane,
najednom pojavilo blago uzvienje, ba kao da je neija ruka upravo umeala
svoje prste (Krenkovi-Brkovi 2004: 145). Prizori naglaene misteroznosti, imaginativnosti i upeatljive deskripcije koje su u neposrednoj vezi sa
psiholokim portretom junaka boje svaku stranu ostvarenja ove spisateljice.
Gospodarska palata obuhvata iroku perspektivu karaktera, onih koji
stvaraju i koji unitavaju, pojedinaca zaslijepljenih potrebom moi do osoba
obiljeenih razliitim porocima i strastima. Svijet ovog ostvarenja je svijet
brutalnosti i istovremeno varljivih nada, dok prie posjeduju mitsko-legendarnu podlogu, istiui arhetipsko naelo pripovijedanja. Mitoloki narativni
modeli u ovoj knjizi, koji ukazuju na njenu metaforiku hronologiju, sublimirani su u motivima ciklinog ponavljanja, ritualnim pogubljenjima i likovima
arhetipskog sklopa. U ovakvim modelima junaka posebno se izdvajaju braa-neprijatelji (Veliki i Mali Knez iz ostvarenja Gospodarska palata), ritualna
rtva; mladi, djevojka i poglavica (Momin kamen), rtveni jarac (Paviljon i
San u snu), isljednik (Tri vizije M. S.) i drugi neobino vajani junaci. Odnos
pojedinac-masa takoe je u ovom djelu tretiran na uspio i umjetniki vibrantan nain, od ponaanja grupe do manipulacije voa, od ljudi potinjenih krutim predrasudama i ideolokim dogmama, do onih koji vjeruju u prisnost i
snagu lubavi.
206
Kurioziteta radi vrijedno bi bilo spomenuti pripovijesti Dragane Krenkovi-Brkovi (Gospodarska palata, 2004), Jakov Sablji u knjizi Hrvatski i crnogorski roman (Meuknjievna tumaenja) uspostavlja paralelu izmeu stanja na hrvatskoj i crnogorskoj literarnoj sceni poetkom XXI vijeka. Za
nove romanopisce u obijema knjievnostima karakteristine su stvaralake
matrice koje se razlikuju od onih po kojima su se pripovjedni svjetovi ustrojavali sedamdesetih i osamdesetih godina prolog stoljea... Novi crnogorski
pisci bili su zaokupljeni horizontalnom osi, odnosno pozivanjem na djela iz
europske knjievne tradicije, novije amerike i srpske literature, te vertikalnom osi u smislu oslobaanja od diktata ideologijskoga uma utvrivanjem
pozicije kontestatorstva u odnosu na domau knjievnu batinu, te nametnute
politike i ideoloke okosnice koje su se obino parodijski izvrtale. Takva literarnostvaralaka klima pogodovala je angairanju mnogih dotad nikako ili na
odreene naine neiskuanih tehnika i stilskih modaliteta... Naravno, tradicija
ni na jednoj strani nije u potpunosti zanemarena jer je, primjerice, historiografska fikcija kao nesumnjivo duboko ukorijenjen anr i dalje zastupljena
ipak nezanemarivim romanesknim ostvarenjima na obijema literarnim scenama (Sablji 2010: 4950).
Bilo da je rije o drevnim vremenima ili blioj prolosti, pojedincima
odanim voljenom biu ili nekom viem cilju, ovo djelo kroz svoj fabulativno-motivski i kompoziciono-idejni sloj emanira impozantnu raznolikost vidova kroz koje se nasilje demonstrira, poprimajui oblik svakodnevnog naina
komunikacije, kako u okvirima domae istorije, tako i naeg svakodnevnog
okruenja. I pored toga to je naizgled krhko, nalik snovienju, pripovijedanje
je jedini produktivni model, kojim se ovjek moe suprotstaviti nestajanju i
zaboravu. Za Draganu Krenkovi-Brkovi literatura predstavlja jedino polje
na kojem na najdublji nain moe ispoljiti vlastito neslaganje sa procesima
koji nam rastau i razaraju ivot. Pisanje ovog ostvarenja predstavljalo je
ujedno vrstu spisateljiinog odgovora na surove posljedice jugoslovenskog
graanskog rata te optu ravnodunost i indiferentnost koje su spomenuti dogaaji izazivali u duama pojedinaca. Osnovni konflikt i ujedno kulminaciona
taka djela upravo poiva na spomenutoj dihotomiji sila razaranja, sa ishoditem u kolektivno-nesvjesnom i potrebe stvaranja i odravanja ivota, ije je
izvorite u nosiocima pozitivne energije.
Gospodarska palata, pisao je Bogi Rakoevi o ovom ostvarenju
u tekstu Snoliki spojevi (Crnogorski knjievni list), potencirajui naglaenu modernost pripovijedanja i emotivnost naracije, sadri pet razliito kontekstualizovanih pripovjedaka koje u znaenjskoj ravni povezuje atmosfera
doba za koje se vezuje uzbudljivost susreta raznovrsnih svjetova i napetost
svojstvena usmenim vjerovanjima i predanjima. Na temelju tih optih motiva,
207
Sofija KALEZI-URIKOVI
u optem proznom ritmu to obuhvata vjene teme ljudskog postojanja i bitisanja, autorka gradi sopstvene snolike spojeve i misli koje u svom antropolokom kljuu tee ka odgonetanju vjenih pitanja ovjekovog (ne)snalaenja
u svijetu, ili ljudske egzistencije uopte, a posebnu panju posveuje osjeajno-karakternim, nepromjenljivim psiholokim kategorijama. Autorka na
povrinu izvlai tzv. ekstremna stanja ljudske svijesti tako da knjigom defiluju
patnja i mrnja, sunovrat i brutalnost. Ona, zapravo, dobar dio pripovijedanja
gradi oko centralnog motiva ljudske patnje kao konstante ivota i knjievnosti koja se, sama po sebi, iznova otjelovljuje u svakom novom ivotopisu,
hvatajui u zamku i one koji su bili ubijeeni da e je zaobii. Zato njena pria
ne podrazumijeva srean kraj i to je nivo razlaza sa sviknutom bajkovitom
podlogom (Rakoevi 2005: 20).
Iza zatamnjenih i obinom oku nevidljivih djelovanja sila drutvenih
instanci poiva unutranji sukob spisateljiinog prvog djela, na koje se na prirodan i logian nain nakon nepune etiri godine od njegovog publikovanja,
nadovezuje zbirka pripovjedaka Vatra u Aleksandriji (Crnogorsko drutvo nezavisnih knjievnika, Podgorica, 2006). U okvirima predmetno-fabulativne i
motivske ravni drugog po redu ostvarenja Dragane Krenkovi-Brkovi poivaju tri intrigantne misterije, uzbudljve potrage smjetene u razliitim temporalnim okvirima. Na svom idejno-misaonom fonu, ovo djelo simbolie vjeitu
ovjekovu potrebu da stvori neto trajno, to bi ga natkrililo i pomoglo mu da
dodirne druge vrijednosti, sakrivene iza povrine stvari i pojava. Kroz osnovno predmetno vorite zbirke posveeno moi, smislu i snazi znaka, Dragana
Krenkovi-Brkovi u jo jednom stvaralakom varijetetu tretira postojanje
zaboravljenog pisma, drevnih runa i starih notnih znaka. Ovakvim kreativnim
postupkom, djelo Vatra u Aleksandriji prerasta u knjigu posveenu svim simbolima koje je ovjek stvorio, u svojoj potebi da pronikne u tajne koje ivot sa
sobom nosi, da bi ih prenio narednim generacijama.
Zbirka pripovjedaka Vatra u Aleksandriji sastoji se iz devet narativnih cjelina, pod nazivima Potraga, Vatra u Aleksandriji, Odeljenje mrtvih pisama, Tvoje rei izlaze u svet, Hronika jedne dobro uvane tajne,
Stojimo izmeu svetova, Iza zvuka naeg sopstvenog glasa, Stara mesta
su probuena, ta sve svet krije i Izgubljeni peat. Motivi posljednje pripovijetke iz datog niza ui e u predmetni okvir narednog ostvarenja ove knjievnice, roman pod istoimenim nazivom Izgubljeni peat. Ovo djelo otvara
pitanja koja su prevashodno vezana za relaciju izmeu ovjeka i vremena, kao
i za njegov odnos prema moi i nasilju, kao njenom najintenzivnijem vidu manifestovanja. U datom kontekstu, ispoljeno je primarno i neizbjeno ljudsko
egzistencijalno stanje, u sklopu kojeg je konani nestanak jedina izvjesnost
koja sva iva bia eka. Vatra u Aleksandriji se, kao i ostala spisateljiina na208
Sofija KALEZI-URIKOVI
Sofija KALEZI-URIKOVI
Runsko pismo se po istorijskim podacima odralo na sjeveru Evrope,
sve dok ga nije potisnuo latinski alfabet, koji su irili hrianski misionari. Poruka ovog djela izraava potragu za istinom, prizivajui skriveno znanje ljudskog roda prisutno vjekovima koji samo odabrani mogu odgonetnuti. Rune
oznaavaju tajno pismo, skriveni nain sporazumijevanja, odnosei se na ono
potisnuto i podsvjesno u ljudskom biu. Tako potraga za izgubljenim starim
tekstom prerasta u otkrivanje mjesta i uloge ljepote u drutvu kojem dominira potreba za vlau, istovremeno oznaavajui potragu za univerzalnim
vrijednostima u ovjeku. I u ovom romanu Krenkovi-Brkovi se eksponira
kao vanredan stilista, koji suvereno raspolae monim repertoarom jezikih
izraajnih sredstava, kao i tenom, gramatiki pravilnom i intelektualno profilisanom reenicom. Pruajui paljivo izgraene opise portreta i pejzaa,
ona recipijenta vraa u vremena krstakh ratova i drevnih obiaja proricanja
sudbine. Svijet u ovom djelu predstavljen je kao jedan veliki privid i varka,
koji se iz oblika u oblik pretae, dobijajui posve nov smisao i znaenje.
Izgubljeni peat Dragane Krenkovi Brkovi je kratki roman koji
potvruje njen, u knjigama ve iskazan poetski stav vjeru u mo mitskog
prosedea, koji se najbolje ovaplouje u knjigama i legendama, napisao je
Zuvdija Hodi u recenziji ovom ostvarenju. Ovaj roman je zanimljivo koncipiran to je trostruki krug koji ine tri prie meusobno povezane legendom
o postojanju Asgardskih peata i mjesta na kome su sve nae nade i snovi mogui. Trostruki tok u Izgubljenom peatu je voen odlino. On sugerie da su
u naem svijetu, bez obzira na epohu, drutveni poredak ili geografsku taku,
dominantni nasilje, elja za moi, ali i ovjekova vjena, uzviena potreba da
stvara neto trajno i lijepo (Hodi 2008: 147).
U vremenu sveopteg haosa i nestabilnosti, ideja reda i poretka na kojem je civilizacija bazirana, ispostavlja se kao nadreena u ovom ostvarenju.
Fragment hronike pisane runskim pismom stie u jednu od pukotina jerusalimskog Zida plaa, a naglaena estetinost u traenju savrene uzvienosti
ljepote ivljenja boji i epilog ovog ostvarenja prefinjene misaonosti i strukturne harmoninosti: Duboko diui i borei se za vazduh posledica brzog uspinjanja i otrog nagiba padine Daa se zagledala u brojne planinske
vrhove koji su se protezali sve tamo do ivice horizontale, te razlomljene linije
spajanja ogromne vazdune puine i nejasnih, a propetih obrisa masiva, pa
dalje, u blistavu zlatnu boju Sunevog kruga, i dalje, u plamtee crvenilo koje
se razlivalo oko Sunca, tamnu modrinu svoda koje se povlailo pred navalom
svetlosti, naglo se gasei, pa u iroki prostor pred njom koji je poeo da se presvlai jutarnjom rumeni Daa se osmehnula. itav prizor je, mislila je, bio
nesvakidanji dar koji joj je tedro ponuen i ona nije mogla a da ne pomisli
na to sa zahvalnou (Krenkovi-Brkovi 2008: 159160).
212
Iz perspektive sveznajueg pripovjedaa spisateljica sugerie da ono
to nam djeluje kao stabilno, u kolopletu neobinih i nepredvidljivih ivotnih realija ispostavlja se esto kao fluid i varka, dok ono emu moda ne
pristupamo sa veom mjerom ozbiljnosti, prerasta u ivotnu realiju, koja se
na kraju ispostavlja kao neminovnost i naa sudbina. U ovom djelu sreemo
polivalentno i viedimenzionalno sagledavanje svijeta koji nas okruuje, pa u
odnosu na poznatu tezu da je knjiga estica bibliotke, u drugom dijelu romana
e uvena aleksandrijska biblioteka buknuti i nestati u vlastitom plamenu.
Posljednje autorkino ostvarenje roman Atelanska igra (Petnaest knjiga
o smrti, pisanju po vodi i velikim podvizima), u ediciji biblioteke Savremena
proza, publikovao je Otvoreni kulturni forum sa Cetinja, 2012. godine. Sam
naziv romana potie od termina atelanska igra (na latinskom fabula Atellana),
nazvana i osaka igra. Atelana je bila je narodna italska farsa, lakrdija, koja
je sadravala vulgarnosti i opscene dvosmislenosti, izvoene u obliku kratkih
scena. Nastala je u tzv. pretknjievnom periodu rimske knjievnosti, a odrala
se s prekidima sve do kraja I vijeka nove ere. Naziv je dobila po gradu Ateli u
Kampaniji, meutim, osim to je najvjerovatnije bila osakog porijekla, pouzdana veza izmeu nje i ovoga grada ne moe se utvrditi. Atelana nam je poznata
samo na osnovu podataka antikih pisaca, na osnovu kojih se moe zakljuiti da
se radilo o scenskim alama, slinim po grubosti nadmetanju dvojice lakrdijaa
koje Horacije opisuje u svojoj Satiri, s tom vanom razlikom to se u atelani
javljaju stalni tipovi, odnosno maske koje su glumci nosili. To su: Maccus
lakrdija, koji se na latinskom zove i Stupidus (budala), Pappus krti starac,
Bucco brbljivac i hvalisavac, Dossenus lukavi starac itd.
Osnovu atelane inili su ovi konstantni likovi, ali oni nijesu svi morali
da se pojave u istoj predstavi. Radnju je inio jednostavan zaplet, koji su kasniji pisci obiljeavali terminom tricae (sitnice, besmislice), etimoloki srodnim
s terminom intriga. Stara atelana predstavljala je vrstu narodne farse, koja
je bila puna grube komike, opscenih izraza i psovki, prikaza tua i pijanstva,
dok naslovi pojedinih atelana iz kasnijeg perioda sugeriu mitoloke motive.
Atelanska igra, u kojoj su igrali amateri, stekla je veliku popularnost u Rimu
tokom III vijeka stare ere. Kasnije je bila oivljena, ali je poprimila vie knjievni oblik, zadravajui stalne likove, istovremeno se zasnivajui na pisanom
zapletu. Pozne atelane, u kojima su glumili profesionalni glumci, izvoene na
sceni nakon prikazivanja tragedija, esto su predstavljale parodiju tema koje
su se obino obraivale u navedenoj knjievnoj vrsti. Prikazivale su se sve do
kraja I vijeka nove ere, a od njih su ostali sauvani oskudni fragmenti.
Autorka proznih tekstova Dragana Krenkovi-Brkovi, o magiji
naracije u romanu Atelanska igra pisao je Vladimir Vojinovi, u naim je
ranijim analizama i studijama prepoznata po literarnim bravurama koje se na
213
Sofija KALEZI-URIKOVI
odreen nain odnose prema naem duhovnom naslijeu. Dobar dio njenih
proza, poput onih iz knjige Gospodarska palata, je takav da se u njima ukupna
narativna strategija usmjerila ka procesu graenja fantastinoga dijegetikog
svijeta, i da je u njima oita tenja da se nadgradi paradigmatski osnov bajke
i konstruie sasvim nova fantastina pria. Tim i slinim narativnim strategijama Krenkovi-Brkovi se koristi i u najnovijem djelu romanu Atelanska
igra, jer nad jednom, u svijetu knjievnosti vrlo uticajnom paradigmom, nad
spisom Poslanica Pizonima, Krenkovi-Brkovi je izatkala vrlo ubjedljivo
prozno tivo o posljednjim danima autora toga spisa, pjesnika Horacija, i o
okolnostima povodom nastanka spisa (Vojinovi 2014:147).
I pored toga to Atelanska igra Dragane Krenkovi-Brkovi u svom
naslovu sublimira literarno nasljee iz rimskih vremena, njen fabulativno-motivski i idejni kontekst je neuporedivo iri, s obzirom na to da emanira univerzalnu tematsku konstantu, kakvu ini odnos izmeu umetnika i vlasti. U
ovom romanu autorka osvjetljava sloene odnose izmeu stvaralaca i onih
koji vladaju, naroito odnos onih umjetnika koji svoj uspjeh duguju bliskosti
s tronom. Tokom mjeseca maja XII godine prije nove ere, Horacije, najvei pjesnik svog doba, pomae imperatoru Avgustu da otkrije uzroke prerane
smrti imperatorovog prvog saradnika generala Marka Agripe. Taj nesvakinji
vladarev zahtjev odvodi Horacija do raznih mjesta, od milionske metropole do
Ostije, najvee luke u zemlji, do varoice Dvori na Brdu, gdje on sree ljude
koji su poznavali generala. Sjeanja Horacijevih sagovornika oivljavaju pred
pjesnikom vrijeme kada je general, ponesen idejom o zidanju hrama sa do
tada nevienom kupolom, doao u sukob sa bogatim porodicama, kao i linu
dramu talentovanog neimara, koji je otkrio tajnu zidanja kupole. Ova sjeanja,
nesigurna i varljiva, iznose pred Horacija potpuno razliite predstave ne samo
o preminulom armijskom generalu, nego i o svim akterima jedne drame koja
traje vie decenija. Iako prati radnju koja je locirana na razmeu stare i nove
ere, Atelanska igra nije iskljuivo istorijski roman.
Preletevi preko irokog, vekovima starog Milvijevog mosta, autorka
nas na zanimljiv nain uvodi u radnju romana, koija sa dva upregnuta krepka konja ostavila je za sobom reku Tibar i Milionsko sedite pa je, zaobiavi kamenjar proaran tamnoljubiastim i plavim cvetovima kadulje i krakog
vreska, skrenula na desno, grabei ka severu. Tokovi su otro kloparali, na
momente odskaui od neravnih kamenih ploa Flaminijeve ceste, i to je smetalo Horaciju. Namrten, utei je posmatrao predeo kroz koji je prolazio, trpeljivo podnosei tegobe puta. Bio je zadovoljan to je u poslednjem trenutku
odluio da krene ovim, umesto svojim lakim koijama. Karpentum je, mislio
je, mnogo udobniji za toliki put koji je bio pred njim. Nije morao da stoji, a
od rane majske suneve vreline titio ga je pokriva od crvene tkanine oivien
214
Sofija KALEZI-URIKOVI
Sofija KALEZI-URIKOVI
Key words: prose, novel, short story, history, fiction, imagination, past
UDK 821.163.4.09-1Ivanovi A.
Pregledni rad
Kao to je za francusku knjievnost najznaajnija godina 1857. kad su
izale dvije knjige koje su promijenile tok i definisale okvire moderne svjetske
literature, a to su Cvijee zla od arla Bodlera i Madam Bovari od Gistava
Flobera, tako je i 1950. godina, kad su objavljene zbirka poezije Stihovi Lesa
Ivanovia i roman Svadba Mihaila Lalia, znaajna za crnogorsku knjievnost
jer dobija obrise moderne i estetski kvalitetne literature. Na polovini XX vijeka crnogorska knjievnost i crnogorski jezik dobijaju dva veoma vana i kvalitetna stvaraoca proznog pisca i pjesnika. Za crnogorsku knjievnost 1950.
godina moda je najvanija u njenoj istoriji. Pored tog datuma, vaniji datumi
i godine u crnogorskoj knjievnosti su druga polovina XII vijeka kada su nastali Ljetopis Popa Dukljanina i Miroslavljevo jevanelje, i 1847. godina kad
je tampan Gorski vijenac Petra II Petrovia Njegoa. U ta tri knjievnoistorijska perioda nastala su kapitalna djela nae knjievnosti, to jest umjetnosti i
kulture. Dakle, treba naglasiti ono to nije dovoljno puta naglaeno da Leso
Ivanovi pripada jednoj od tri prelomne take u razvoju, to jest oblikovanju
crnogorske knjievnosti.
injenica da je Aleksandar Leso Ivanovi ostavio iza sebe samo mali
broj pjesama i obimom nevelik opus1 moe samo da naglasi znaaj i loven
Up.: U itavom bogatstvu raznorodnih stvaralakih glasova sasvim osoben pjesniki kod
predstavlja tek po obimu skormni opus Aleksandra Lesa Ivanovia, atipinog pjesnika i ne
manje atipinog graanina drevnog duhovnog Cetinja, djelo jednog od izuzetno rijetkih
219
Ethem MANDI
ske visine njegove poezije. Upravo iz toga razloga morali bismo vie cijeniti
linost koja je uspjela s tako malim opusom da ostane zauvijek upisana u
istoriju kulture jednoga naroda. Znaaj koji umjetniko djelo ima za kulturu
ne mjeri se obimom, ve uticajem i kvalitetom. Aleksandar Leso Ivanovi nije
morao, osim pjesama koje nam je ostavio, nita vie ni napisati da bi ostao
upamen.
Stoga autor ovoga teksta oea potrebu da kao kritiar s istorijske
distance ispravi jednu reenicu, to jest da joj da novi smisao, Lesovu reenicu iz Predgovora zbirci poezije Stihovi. Naime, Leso je u tom predgovoru
napisao da je svojim nainom ivota potpuno zapeatio svoju sudbinu kao
knjievnika2. ezdeset i pet godina nakon te reenice mi moemo rei da
Leso jeste zapeatio svoju sudbinu kao knjievnika, ali je zapeatio svojim
pjesmama, i zapeatio je sebe kao jednog od najvanijih pjesnikih figura u
crnogorskoj knjievnosti.
I nita, drugo preda mnom se nije zbilo/ o nita, nita drugo do samo
to/ a u dui je sjetno zaiskrilo/uspomena mutnih i sjeanja sto3, tim stihovima
iz pjesme Lokva dao bi se predstaviti uticaj koji Lesova poezija ima na crnogorsku knjievnost i na itaoca. Da nita drugo nije napisao osim pjesama kao
to su Ljudi sjenke, apur u kru ili Jutro jugova, da nije napisao nita osim
stiha ali sa bodljama unutra okrenutim, ostao bi zapamen u jeziku ljudi, u jeziku svakodnevnice kao pjesnik od ijeg stiha dua sjetno zaiskri. Ima li veeg
priznanja za pjesnika od toga kad njegov stih ue u govor naroda, i treba li da
ga bude?
Kako znate da je neko dobar pjesnik? Kad Vam se za duu uhvate stihovi neuhvatljivim nitima, kad Vas duboko zaboli tua tuga i nesrea, kad Vam
se priini u dui da vidite oblak koji vidi neko drugi, kad saznate da ste i Vi duboko tuni i etni, ali da toga nijeste esto svjesni, kad Vam pjesnik s jednom
reenicom, kao na primjer Nekad je za tugu dosta.. ue u duu i potpuno je
ogoli, a da to nijeste ni htjeli ni traili; e tada znate da pred Vama stoji pjesnik.
To je Leso u pjesmama kao to su Niti neuhvatljive, Poslije mladosti, Po liu
kine kapi, Bajka o kinom danu, i koja druga sve ne Kad itajui ili govorei stihove oetite strast, mudrost, stvaralaku snagu, vladanje misterijom ili
bojom koje pominje Robert Luis Stivenson, i koje prema njegovom miljenju
niti se mogu nauiti, niti se mogu simulirati.4
4
2
3
Crnogoraca, koji je uspijevao da stvara i traje kako sam ree, s bodljama unutra okrenutim.
(Sreten Perovi, Studije, kritike, eseji, Fondacija Prijateljstvo, Podgorica, 2011, str. 475)
Aleksandar Leso Ivanovi, Jutro jugova, OKF, Cetinje, 2011, str. 302.
Isto, str. 15
obert Luis Stivenson, Umetnost pisanja, Slubeni glasnik, Beograd, 2009, str. 41.
220
Pjesnik Leso Ivanovi cetinjski je Vivaldi, koji je poezijom opjevao
sva etiri godinja doba na Cetinju, iju ljepotu svi vide koji ikad tuda prou,
ali samo oko pjesnikovo moe da je tako neprolazno i lijepo opie. Svi koji
su ikad stali na cetinjski kamen mogu da prepoznaju tu prirodu u njegovim
pjesmama, a oni koji nijesu mogu samo da poele da je vide, makar na tren.5
Iako znamo da je poezija imitacija prirode kako su to smatrali antiki filozofi
poput Platona, poezija ponekad nadmai sve to nae oko moe da doivi prosto gledajui u tu prirodu zato to je pjesnik tu prirodu stvarao dok ga je obuzimalo retko duhovno stanje u kojem on tako lako, u nekoj vrsti zaaranosti,
u svakoj stvari pronalazi dragocenost koja je u njoj sakrivena.6 Tu spadaju
pjesme poput Otvaranje jednog prozora pred zalazak sunca, Tuga za nebom,
Dan se gasi, Po liu kine kapi, Lipe miriu, Ljetnji oblaci, Vjetar, Jesen,
Kie jesenje, Pahulje, Proljee u okupiranom gradu, i druge.
Osim prirode Leso je bolje nego ijedan na pisac ili pjesnik opisao najveu figuru iz crnogorske knjievnosti. On je to postigao u svega tri pjesme:
Potonja ura Rada Tomova, Vizija i Biljarda. Ova pjesnika trilogija o Njegou
je najuspjelije djelo o velikome pjesniku. U prvoj je opjevao smrt Vladike, u
drugoj invocirao je trenutak nastanka dinovske poezije i Gorskoga vijenca,
a u treoj stogodinju (vjenu) tugu grada i Biljarde zbog odlaska njegova
vladara. Moe li pjesnik vie odati priznanje jednoj tradiciji nego to su to ove
tri pjesme uinile? U ovim pjesmama ostvaren je onaj nieanski most preko
puste rijeke zbivanja, u kojima kroz prazne prostore vremena jedan div zove
drugoga, i razgovor visokih duhova tee dalje a da ga ne smeta obijesna buka
patuljaka koji puu pod njima.7
Osim mini ciklusa pjesama o Njegou i mini ciklusa pjesama o cetinjskim godinjim dobima, Leso ima i mini ciklus pjesama o usamljenom i
tunom ovjeku (pjesniku). Tu spadaju pjesme poput apur u kru, Pjesnik,
Ljudi sjenke, i druge. Leso u tim pjesmama pjeva o mladosti, o tugi, o samoi i nemoi, o ljubavi tihoj i enjivoj. To su pjesme o pjesniku sa irokim
spektrom tema i oeanja zastupljenim u njima. I zaista, kad italac proita
sve te pjesme, moe da zakljui da je Leso pjesnik modernog senzibiliteta
i pjesnik ija lirika pripada, kako je to definisala kritika, anru intimistike
Up.: Ko nije doivio tmurne cetinjske jeseni i pejzae i nije itao pjesmu Ljudi-sjenke, taj
nee moi potpuno da osjeti Ivanoviev ljudski i pjesniki lik.(Milorad Stojovi: Knjievne
teme, FCJK, Cetinje, 2015, str. 163.)
Marsel Prust, Kad bi svet propao, Slubeni glasnik, Beograd, 2011, str. 95.
Aleksandar Flaker, Period, stil, anr, Slubeni glasnik, Beograd, 2010, str. 27. i 28.
221
Ethem MANDI
Rijeju apur12 i pjesmom apur u kru moe se predstaviti poezija
Lesa Ivanovia kao u orahovoj ljusci. Izvan Lesove biografije, s kojom bismo
tu pjesmu mogli uvezati i kojom bismo je mogli objanjavati do krajnjih graUp.: U pedesetim godinama taj proces intimizacije pjesnikoga govora je valjano njegovao Aleksandar Ivanovi. (Aleksandar Leso Ivanovi: Jutro jugova, OKF, Cetinje,
2011, str. 203)
9
Kada itamo knjievni tekst, mi vrlo brzo identifikujemo njegov anr i razumijevamo ga
na osnovu njegovih imanentnih izraajnih, stilskih i strukturalnih zakonitosti. (Zdenko
Lei: Teorija knjievnosti, Slubeni glasnik, Beograd, 2010, str. 67)
10
Zdenko Lei: Teorija knjievnosti, Slubeni glasnik, Beograd, 2010, str. 66.
11
Milorad Stojovi: Knjievne teme, FCJK, Cetinje, 2015, str. 165.
12
Up.: A znate li vi to je apur? Zamislite nepregledni, surovi katunski kr, pa one njegove
djelove gdje je erozija dotukla i samu nadu, samu pomisao na ivot, pa ipak uoite da je
pravo iz toga kra, ali s mijene na utap i kao kru u inat, izraslo neko usamljeno, izuvijano,
svo u vorovima i krivinama, nisko stabalce makije. Pa kad se ta utvara potpuno osui, kad
umre, crkne, kad postane patrljak, svjedok muenikog bitisanja tuen vjetrovima, kiama,
snjegovima, goren vruinama, e taj patrljak, preostatak neega to je nekad disalo i raalo
se i borilo za zrak sunca, za daak vazduha, tu, u nemoguim uslovima, zove se apur.
Ve odavno razumijem Lesa kad se odluio za takav naslov, a sam naslov mu je vrijedan
itave knjige, da ne kaem poezije. (Slavko Perovic 21. 08. 2009. ( http://slavkonotebook.
wordpress.com/2009/08/21/21-08-09/ ))
8
222
13
14
223
Ethem MANDI
ali sam i ivot pjesnika jesu intengralni dio te panorame o tekoj sudbini i
istoriji Crne Gore, i koji odreuju njen umjetniki izraz, ali i njeno crnogorsko bie u cjelini.
Bibliografija
224
UDK 821.163.4.09-1
Izvorni nauni rad
Generacija crnogorskih pjesnika stasala 90-ih godina 20. vijeka doprinijela je modernizaciji lirskog modaliteta pjesme i napravila iskorak iz lokalnog i shematinog. U Biblionu (izbor iz crnogorske poezije 90-ih) u kojem
su zastupljeni Bala Brkovi, Pavle Goranovi, Aleksandar Beanovi, Sanja
Martinovi, Danilo Lompar i drugi, uoava se intelektualni i artistiki kontekst
njihovog pjesnitva. Odbacivi realistiki diskurs i epski narativ, crnogorski
225
Anka VUINI-GUJI
Umberto Eko, Svakodnevna semiotika, Beograd, Narodna knjiga/Alfa, 1997, str. 106.
Novica Petkovi, Ogledi o srpskim pesnicima, Beograd, 2004, str. 129.
226
postmoderni liriari ukljuuju i diskurzivni opis prirode poezije. Poput Borhesove prie Vavilonska biblioteka, koja kao svojevrsni misaoni eksperiment za
predmet ima univerzum, ali gdje narator izrie krhku nadu u smisao biblioteke
koja je metafora svemira, istorije, pojedinanog ljudskog ivota, literature,
Bala Brkovi poetskim tekstom Vavilonska implicitno uspostavlja analogiju
izmeu biblijske vavilonske kule i vavilonske biblioteke, ali u prilino ironijskom i parodijskom civilizacijskom kontekstu. Teza dekonstrukcije bi glasila: znaenje je vezano za kontekst, ali je kontekst neogranien. Svaki je znak
ponovljiv, ali ta ponovljivost nije iterativnost, ve je iterabilnost: on moe
stupiti u beskrajno mnogo novih okruenja, a ta kontekstualna okruenja nije
mogue unapred opisati, normativno ili na drugi nain odrediti, to znai da
se ni uinci kao posledice izvesnog uzroka, navodnog identiteta znaka ne
mogu ograniiti.3 Osim toga, metafora Va v i l o n s k a b i b l i o t e k a jedno je
od najproduktivnijih odreenja literature uopte, a posebno postmodernistike
poetike koja izjednaava iskustvo ivota i iskustvo itanja. Metafikcionalnost
je kod Bale Brkovia, kao i kod drugih postmodernistikih autora, svojevrsno poetsko stanovite da se destabilizovane vrijednosti jo jednom preispitaju, pa biblijska stilizacija da je svako ispisivanje graenje vavilonsko i
semantika odstupanja oksimoronskog tipa da smo mi blaene zvijeri i
da nam sljeduje raskona kazna na prolazu kroz kapiju umjetnosti, stvaraju jak energetski momenat. Semantika korelativnost poetskog iskaza (sve
tee je napisati pismo) s literarnom i mitolokom asocijacijom (Penelopino
tkanje moje civilizacije / obno se razvezuje, lako kopni) upuuje ne samo na
autorovu diskurzivnu formaciju, ve i na intersubjektivni fenomen koji ima
konstitutivnu ulogu u stvaranju simbolikih sistema.
Ako su sve rijei kazane,
sve se, reklo bi se, ve dogodilo.
----------------------------------------Ako su sve rijei bile jo u Njegovoj srdbi,
Onda smo mi oduvijek umorni.
/Vavilonska/
U odnosu izrazite suboordinacije jezikih jedinica, uoljivo je penjanje
tona karakteristino za protazu, nasuprot njegovom padanju u apodozi, ali i pojaana iskazna vrijednost tih stihova. Ako ironija predstavlja viak ili nadopunu
(suplement) svijesti, kojom zauzima razmak ili distancu, a time i otpor prema
drugom, onda Bala Brkovi svojevrsnim preokretom i premjetanjem upuuje
na nezavidan poloaj ovjekovog bitisanja. Jer u toj korelaciji ovjek rije,
3
227
Anka VUINI-GUJI
umee ironiju kao govor distanciranog smisla, znaenja koje se okree od sebe
i ustaje protiv sebe, da bi parabasom, koja predstavlja trenutak obraanja itaocima u autorskom svojstvu, doao do intelektualnog umora 21. vijeka.
Ipak, sve iri je rub neizrecivog.
I sve je tee jesti mrak poslednjeg Nita
i bljuvati svjetlost koja sve pretvara u Jest,
u izvjesnost jezika.
/Vavilonska/
Tako Bala Brkovi pokazuje da vrijednost tropa nije svodljiva na
pojam, budui da kao retoriki model uvijek nosi snagu razgradnje ili dekonstrukcije stabilnih, definitivnih poredaka, ukljuujui tu poredak vlastitog modusa, odnosno subjekta koji bi takvom modusu pripadao. Pomacima
na paradigmatskoj ili sintagmatskoj osi pjesnici se primiu samodovoljnosti
poetskog izraaja koji ne podlijee arbitrai smisla ili istine izvan sebe4.
Sintagmama jesti mrak i bljuvati svjetlost horizontalno povezanim, a poetski zaudnim, smanjuje se predvidljivost, a poveava obavjetenje, a to je
obuhvatniji obavjetajni rezervoar sintagme, to je prodorniji i njen poetski
materijal. Pri graenju tropa veoma je bitan udio vokabularne paradigmatike
kao konvencionalne supstance znaenja i Bala Brkovi vjeto koristi taj poetski manir. Prebacivanja po kontrastu iz jednog u drugi disparatni niz, kao i
binarna opozicija svjetlost-mrak, Nita-Jest stvaraju niz okazionalno-poetskih
antonima, ali sintagma izvjesnost jezika, upuuje da je dar jezika sintetiko
stanje u kome se modaliteti forme i izraza doivljavaju samo kao neizbjena,
ali sluajna prilagoavanja.5
Postmodernistiko povlaenje autorskog glasa navodi Brkovia da proloki i epiloki konstrukt pjesme bude poetski solilokvij (ko bi danas usudio
se / zapoet pjesmu sa ICH bin / i korelira s prolokom sintagmom Pauina
autorstva), gdje je mrea jo jedna slika ispoljavanja kao emanacije bitka,
budui i da je pauk izvlai iz vlastite supstance. Specifinim postmodernistikim diskursom pjesnik tumai sebe kao nita koje tumai Znakovlje, da bi
doao do onog neto koje je roeno od Niega koje se igralo znakovljem.
Nita i Jeste su invarijantni strukturni inioci poetskih tekstova Bale Brkovia. Tipinim semiotikim postupkom u kome je znak spoj oznaitelja i oznake
i poetski tekst se moe odrediti prema znakovnom sistemu ili konfiguraciji
kodova u svijesti italaca sa kojim knjievni znak stupa u odnos.
4
5
Vlatko Pavleti, Klju za modernu poeziju, Zagreb, Globus, 1986, str. 19.
Alen Gerbran, an evalije, Renik simbola, Novi Sad, Izdavaka kua KIA, str. 328.
228
229
Anka VUINI-GUJI
Lotman, J. M., Struktura umetnikog teksta, Beograd, Nolit, 1976, str. 158.
230
zna
na poetku
Lavirinta
Biblioteke
i jedno jedino pitanje
nee dobiti odgovor
(svijet je nestalan
od poetka)
ali e postojati
trag
(me mnotvom)
jer pokuao si
bitisanjem
ne biti iluzija postojanja
stravinog kruga /Biblijska tuga/
Imajui u vidu da je metafora mo premjetaja i mo prenosa, lavirint
biblioteke postaje metonimijska oznaka nedokuivosti ivotnog smisla, ali
postoji i iskonski nagon da ovjek autentinim bitisanjem ostavi trag u pokuaju dosezanja vjenosti, kako je krug i protumaen u hrianskoj ikonografiji. Ako je krug simbol proticanja vremena, onda mu sintagmatska odredba
stravian prua negativne konotacije. Unutarnjim pomjeranjima razbija lirsku
homogenost, a u sklopu parenteze ukljuuje filozofeme svijet je nestalan
od poetka i misao razvija na aforistiko-teorijskom planu, da bi na slikovno-pjesnikom razvijao poeteme, tj poetike ili poetoloke iskaze.
Pavle Goranovi autopoetinost kazivanja ostvaruje u pjesmi Odmotavanje teksta (Ne piem zbog bijega, ve radi pomirenja sa svijetom), ali ako
za svaku knjigu ima po jedan miris koji se ravna sa znaenjem, onda se knjiga
kao simbol znanja i mudrosti podie za stepen vie i postaje simbol svijeta.
Posudio sam od alhemiara
upotrebu rijei melasholia,
da bi otpoeo potragu
za sveproimajuim.
Zbilja, ta crna u bi morala biti
Postavljena negdje na poetku. /Odmotavanje teksta/
231
Anka VUINI-GUJI
Poput alhemiara koji umjetnou transmutacije pretvara metal u zlato,
njemu je melanholija, koja je invarijantna jedinica crnogorskih postmodernih
liriara, inicijalni element u pokuaju demistifikovanja svijeta. Sijeenjem govornog niza (da bi otpoeo potragu / za sveproimajuim) stvara opkoraenje,
koje doprinosi da sloenica s v e p r o i m a j u i m bude pozitivno konotirana i postane izrazito stilogeno sredstvo. Polazei od Aristotelovog stava
da je crna u svojstvena veini pjesnika i nekim filozofima i ini ih duevno
labilnim, udljivim, ali i stvaralaki produktivnim, Pavle Goranovi je stavlja
na poetak, dajui joj funkciju unutranjeg pokretaa.
Prisustvujemo, dakle, odmotavanju teksta.
Goranovieva sintagma odmotavanje teksta upuuje da je tekst otvoren
prema drugom bio taj drugi italac, kontekst, drugi tekst, ili pak on sam
ukoliko se razumije u odmaku od sebe. Postmoderna literatura moe biti razumljiva na vie naina od kojih nijedan ne mora da odnese prevagu.
Ostaje ITANJE,
i rijetka mogunost opstajanja. /Odmotavanje teksta/
Ako je itanje jedna od najsloenijih operacija ovjekova uma, jer
obuhvata sintetiki spoj percepcije, rekognicije, refleksivnosti i senzitivnosti, onda je semantikom usklaenou sa stilemom o p s t a n a k dat jedan od
modaliteta osmiljene egzistencije. Ali, poto se izmeu razliitih inilaca,
slojeva i nizova itanja uspostavljaju dinamiki odnosi zasnovani na korelativnosti ili odstupanju, heterogenost tih relacija uslovljava rijetku mogunost
opstajanja.
Aleksandar Beanovi u poetskom tekstu Melanholija desnice navodi
da je svijet neizljeivo pismo i da su podesni tropi: zbijanje ivota, aktiviranje
oznake, dok upit ostaje i nakon injenice.
Sugestivnom metaforom (svijet je neizljeivo pismo) Aleksandar Beanovi pokazuje da pismo materijalizuje objavu, ono prekida ljudsku vezu i
zamjenjuje je svijetom znakova, a sintagmatskom odredbom neizljeivo razbija statini simetrizam. Meutim, poto svaka figura podrazumijeva jedan
proces dekodiranja koji se odvija u dvije faze od kojih je prva uoavanje devijantnosti, a druga njeno ispravljanje, onda se i u semantikoj ravni nijansiraju
znaenja. Semantika povezanost svijeta i pismene komunikacije pokazuje
da metafora moe biti i ikoniki znak, ali samo u onoj mjeri u kojoj zadrava
svojstvo oznaenog predmeta.
Iako je ena vezana za prve iskonske snage i preko nje mukarac komunicira s njima, u poetskom tekstu RAVENA navodi se ena je odsustvo
znakova i stoga podlona svakoj hermeneutici, podjednako gruboj i njenoj,
232
jedino stvorenje iji je smisao bivao kroz tijelo, pa tjelesno treba rastoiti. Svijet kao metonimija, metonimija kao svijet, realnost. Nita nije neitljivo, nita
izuzev Bog (jer nije u nunoj vezi sa onima koji postoje, u odnosu na njih je
nezavisan, izdvojen, dakle apsolutan).
PRIJATELJ
U pustinji,
melanholina je plemenitost citata.
U pustinji
pijesak je jedini prijatelj.
Parataksika ponavljanja i paralelizmi variraju dva osnovna simbolika
znaenja pustinje, kao poetnu naelnu istovjetnost i kao neplodan prostor
pod kojim treba traiti stvarnost. Redukovanjem stiha na jednu rije uslonjava semiozu, a misao segmentovanog retka (melanholina je plemenitost citata) difuzan je.
Sanja Martinovi kao predstavnica crnogorskog enskog postmodernog pisma nenametljivo iskazuje poziciju enskog subjekta, koji tei ispisivanju osobenih tragova u odnosu prema drugom. Njen samosvojni poetski glas
uslovio je elastinu sintaksu koja je povezana s elastinim ritmikim nizom, a
sistem razliitih opkoraenja pretvorila je u instrument za postizanje zaudnih
dejstava, ime korespondira s tokovima postmoderne umjetnosti.
Filosofije naih roditelja
skupljaju prainu
u bibliotekama gradova
kojima je nekada etao Platon
i priao o prividu
o kojem i mi priamo
osvajajui umu
laganim koracima. /Soba moje bake/
Saimanje koje ide do krajnjih granica aluzivnih napomena i nekad teko odgonetljivih stihova svodi poetski tekst na niz ikoniki uoljivih detalja.
Nedoumica koja prati italako odreivanje pripadnosti pojedinih rijei prethodnom, odnosno sljedeem kontekstu doprinosi neoekivanim suznaenjima
i semantikim udvajanjima i pretapanjima. Modelom ouivanja Sanja Martinovi poetski sugerie prevazienost filosofije naih roditelja, ali i nau
vjeitu potrebu za osmiljavanjem egzistencije, pa makar bio to samo privid.
233
Anka VUINI-GUJI
Za poeziju Ljubete Labovia karakteristine su metasemantike metaforike tvorbe, jer se svijet javlja u najrazliitijim metaforikim sklopovima,
povezan analogijom i daljnom realizacijom s beskrajem predmeta i pojava u
funkciji prenositelja konotativnih znaenja. Dubina slikovne (ikonine) podloge poetskog teksta uoljiva je jer su njegove pjesnike slike atipine i deformisane na semantikoj ravni. Preureeni sintaksiki poreci unose nova, katkad jedva odrediva znaenja, pri emu se potire granica izmeu denotativnih i
konotativnih. Kod smanjenog broja leksikih jedinica znaenja se prenose na
njihove odnose i na nadreenine (tekstovne) konstrukcije. Jezik je kod Labovia gotovo svuda prenapregnut. On pie nekom vrstom jezikih formula,
koje s izvjesnim naporom prije odgonetamo, nego to ih neposredno itajui
razumijemo jer su pjesme dobijene jezikim i semantikim zgunjavanjem.
Stvaranje savrenog Oka
Genetskog arhetipa/iluminacije
/Opna-Kia Krovovi No Kavez/
/Poezija/Reprint/
Teina optenja, dovedena do same granice razumljivosti, nastaje i zbog
udnovatog vezivanja stilema, a visok stepen jezikog saimanja i do udaljavanja slike od konkretnog, pojavnog, ka apstraktnom. Stvari da bi bile jeziki
posredovane, moraju se ponitavati u svojoj jezikoj datosti. Literatura koja
se poigrava jezikom predstavlja se kao aktivnost koja razgrauje pravila i uspostavlja druga: privremena, vaea samo u kontekstu jednog diskursa i samo
jedne tendencije, i iznad svega, vaea u okviru literarne radionice.9
Zeleni paukJaje u mrei:
Ja sam napravljen od suza na kii,
stvaram prijatelje u usamljenosti
Prijatelje imam koje u tek nai! /Poezija/Reprint/
Dihotomija izmeu predmeta i znakova stvara oteanu formu, jer tropi
rasklimavaju ustaljene odnose tako da poetski tekst postaje izvor uenja, a
dopunski kod omoguuje da se prevlada kanonizovani odnos izmeu oznake i
oznaenog.
234
Anka VUINI-GUJI
Strukturalni prilaz knjievnosti, (R. Bart, C. Todorov, . enet, J. M. Lotman, K. Bremon, S. Lasi, A. . Gremas, A. K. olkovski, N. Miloevi),
Nolit, Beograd, 1978.
kreb, Z./Stama, A.: Uvod u knjievnost, Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb, 1983.
Vinogradov, V. V.: Stilistika i poetika, Zavod za izdavanje udbenika, Sarajevo, 1971.
Anka VUINI-GUJI
POETIC POSTULATES OF MIDDLE AND YOUNGER
GENERATION OF MONTENEGRIN POSTMODERN LYRICISTS
In this paper, the author notes that ambiguity and numerous contradictions within the postmodern poetics have provided poets with continuous
openness to reviewing the reality which can be interpreted only through signs.
By avoiding solid canon, except when it comes to aesthetic principles, while
accepting the tendencies that have marked the European literature of the postmodern, Montenegrin postmodern lyricists have made significant progress in
comparison with their predecessors in terms of inter-textuality, citations and
well-blended mythical forms. Invariant units of poetry of middle and young
generation of Montenegrin postmodern poets are: avoidance of solid metric
organization and rhymes, wondrous poetic images generated through frequent
use of metaphors and symbols, with mainly present pessimistic and melancholy tone.
Key words: postmodern poetics, Montenegrin postmodern lyricists, semiotic approach
237
UDK 821.163.4.09-32Lali M.
Izvorni nauni rad
Knjievna kritika roman Lelejska gora Mihaila Lalia opisuje kao izdanak modernog romana pisanog na principima socijalistikog estetizma u
kome se tehnikom unutranjeg monologa pripovijedanjem u prvom licu obrauju teme iz NOB-a. Roman je duboko ukorijenjen u knjievno-istorijiske
tokove svoga vremena koje je trailo od pisaca da ispune dug prema revolucionarnoj borbi i prema socijalistikoj izgradnji, ali i da grade nove moderne
knjievne forme na temeljima estetizma, formalizma i avangardizma.1 Lali je
uspio da na pozadinu romansirane istorije koja zadovoljava knjievnu politiku
svoga vremena nadogradi tekst u formi poeme u prozi koji svojim smislima
transcendira stvarnost na koju se odnosi.
1
239
Lejla VESKOVI
Drutvenu stvarnost romana ispisuju sukobi partizana i etnika za vrijeme tzv. osijeka revolucije 1942. u okupiranoj Crnoj Gori kada su glavnine
partizanskog odreda povuene u Bosnu, a pojedini mjetani ostavljeni da kao
ilegalci dre uporite u narodu i ire ideje komunizma. Siejna linija prati romansiranu istoriju revolucionara Lada Tajovia koji se igrom sluaja odvaja
od ve razbijene partizanske ete i bjeei od hajke etnikih hordi sakriva
se u Lelejsku goru. U primordijalnom stanju Lelejske gore Ladova linost
se svodi na nagone i reflekse koji mu pomau da spasi ucijenjenu glavu. U
atmosferi poremeenog prirodnog, drutvenog i kosmikog poretka Lado uzima pravdu u svoje ruke i po mjeri svojih ideala zavodi red u Leleji. Kolateralna teta su Ladove oslabljene moralne konice koje nisu optereivali ni Lada
ni kritiku, jer se na moralna zgreenja u ime ideologije gledalo kao na prirodni
put koji moraju da preu budue narodne voe.
Ideologijski potencijal u romanu izvlai se iz sukoba ideja klase koja je
htjela da ustolii komunizam i dijela te iste klase koja je htjela da sauva poredak odravan na trojstvu kralja, srpstva i pravoslavlja. U borbi za privilegije
potonji su predstavljeni kao skloni interesnoj saradnji sa italijanskom okupacijom. Narod je predstavljen kao dezorijentisana masa nezainteresovana za slobodarske ideje koje e im donijeti svijetlu budunost, ve iskljuivo za ouvanje gole koe i mogunosti pekulacije u ratnom bezakonju. Na revolucionarne
teme i Drugi svjetski rat gleda se sa vremenske distance iz ugla pobjednika, pa
je stoga Lelejska gora i itana kao katekizam Komunistike partije.
Ako se italac odvoji iz Ladovog ideolokog svjetonazora, zapazie da
je narodnoj masi slian, jer mu je glavni interes hrana i debana, a ne razlikuje se ni od etnika, poto i Lado hoe da sveti svoje mrtve, hara po udovicama, otima, zastrauje i batina. Indoktrinirani italac mu gleda kroz prste
na poinjena zlodjela i nestaluke, jer ne mjere se istim arinima partizanska i
izdajnika skretanja ulijevo.
Kada je dolo vrijeme da gubitnici koje je Lali poteno ocrnio konstruiu kulturni prostor po svojoj mjeri, oni su ga kao nepodoban ideologem
izbrisali iz tog prostora. Zagovarai rehabilatacije etnitva su mogue pourili da izbace Lalia iz sistema obrazovanja, jer se Lelejska gora moe itati
kao pretea izjednaavanja etnika i partizana.
Lado se izgovara za svoje zloine time to su oni poinjeni u ime uzviene ideologije, a ne sitnih interesa:
Ja nijesam izdajica. Sve drugo jesam: laov, lupe, enskar pomalo.
I ubica sam, kad mi doe s ruke, i da zavedem i podvalim samo u izdaju
sigurno neu, to je tabu! (LG, 360).
Iako u romanu nije ponueno razmiljanje Ladovih neprijatelja o svom
ponaanju, ne treba iskljuivati da je slinim rijeima o sebi mogao da se izja240
sni i prosjean etnik iz Lelejske gore, poto su i oni nesumnjivo imali svoje
ideale i ideologiju. Za itaoca koji na etnike i partizanske rtve ne gleda kao
na nae i vae mrtve zloini u ime ideologije jednako su za osudu.
Lelejska gora se u nastavi tradicionalno obraivala kao tekst koji se
stavlja na stranu komunizma u sukobu partizana i etnika. Ako se izuzme da
je djelo namjenski koriteno za legitimisanje komunistike vlasti, moe se
pretpostaviti da je do zabune moglo da doe zbog pripovijedanja u prvom
licu, iz ugla partizana Lada Tajovia koji se nedvosmisleno stavlja na stranu
komunizma. italac koji je neoptereen ovim sukobom u tekstu ne pronalazi
razloge da bilo partizane bilo etnike uzima kao modele ponaanja, jer im se
moe prigovoriti za ista nedjela. Izbacivanje Lelejske gore iz nastave, umjesto njenog naknadnog itanja, je novi pokuaj zloupotrebe romana u politike
svrhe bez ikakvog povoda u samom tekstu.
italac sklon pretjerivanju moe da tumai koncipiranje lika Lada Tajovia ak i kao latentnu kritiku komunistike vlasti. Lali je mogao da zna na
osnovu iskustva svog zemljaka Milovana ilasa da sve dok ti je izdaja tabu
drugovi nee da zalaze u moral tvoje anatomije. U prilog ovom pretjerivanju ide ilasova pokajnika izjava na Treem plenumu da su mu drugarske
kritike otvorile oi i da mu je avo pao sa due. U romanu Lelejska gora
ilasovtinu iri upravo avo. Rasprave izmeu Lada i avola mogu se tumaiti kao drutveni pregovori izmeu rezidualne komunistike ideologije i
emergentne struje koja trai veu utemeljenost komunizma u praksi, ali ne i
njegovo ukidanje, jer bi takvi zahtjevi poremetili umjetniku vrijednost teksta.
Ve je ukazano da vrednovanje romana koje se izvodi iz siejne linije
kao sukoba slobodarskih partizana i izdajnikih etnika je povrinsko i izmanipulisano budui da na planu sukoba ideologija roman ne nosi ni estetsku, ni
idejnu vrijednost. Komunizam u romanu je simbol a ne zagovarana ideologija.
U romanu Lelejska gora hronotop, likovi i ideje transcendiraju svoje
primarno znaenje i prevazilaze granice teksta. Iza linije matriksa Lelejska
gora postaje mikrokosmos, rat i revolucija zgusnuti ivot, komunizam nada
i smisao, narod everyman, a Lado ovjek-demon. Lelejska gora je prostor
utvara, magli, peina, bespua i ambisa koji ipak skriva ostatke rajskih vrtova
na koja je Lado jednom i nabasao. Rat i revolucija su scenografija po kojoj
divljaju buka i bijes, a narod na toj pozornici je glumac rastrgnut izmeu erosa
i tanatosa ije individualne sudbine ilustriraju varijante ljudskog pada.
italac iitava ova fatalistika znaenja izmeu redova pa mirno prelazi preko Ladove izjave da:
kad bijemo, ubijamo i ginemo inimo to za komunizam, za zanosnu
mjeavinu nade i smisla. (LG, 544).
241
Lejla VESKOVI
Knjievnost poznaje i druge likove koji su ubijali zbog ideja i (be)
smisla, pa su itaoci besprekornog morala ipak bili na strani ubica i zloinaca.
Uspostavljeni objektivni korelativ se tumai kao razlog identifikacije italaca sa negativnim likovima. Naime, u romanu se nudi skup objekata, situacija,
lanac dogaaja, koji su formula odreene emocije, pa date eksterne injenice
uzrokuju ulno iskustvo, to jest emociju (Eliot: 1950, 121126). Odnosno u
krajnjoj liniji recipijent na osnovu ponuenog kulturnog uzroka prepoznaje
odreenu strukturu osjeaja koja mu je bliska.
Moemo pretpostaviti da italac u romanu prepoznaje univerzalne ljudske emocije straha koje proizilaze iz specifine egzistencijalne situacije.
Egzistencijalnu situaciju uzrokuju prerogativi ljudskog roda teret slobode,
slobodna volja i mogunost izbora. Roman propituje uenje filozofske antropologije koja ovjeka vidi kao nedovreno bie a smisao ljudskog postojanja
kao ljudsku tenju da realizuje svoju uroenu prirodu kroz prihvatanje nezavisnosti i slobode. Lelejska gora funkcionie poput Zone Andreja Tarkovskog
kao mitski meuprostor koji ispunjava skrivene elje. Skrivena Ladova elja
pokazalo se bila je univerzalna ljudska potreba da vodi svoj ivot, a ne naprosto da ivi.
U zoni Lelejske gore sav teret ljudskog postojanja u svom ogoljenom
obliku obruio se na Lada. Lado nema mogunosti da osjeaje bezdomnosti,
odvojenosti i konanosti zamagljuje identifikacijom sa grupom ili konformizmom jer su mu uskraeni i ovi samoobmanjujui druteni mehanizmi.
U tekstu su navedene okolnosti koje opravdavaju osjeaje usamljenosti,
obamrlosti i prestraenost. Lado je stvarno preputen sam sebi i otuda osjeaj
usamljenosti, Lado nema krov nad glavom, hranu i odjeu otuda osjeaj
obamrlosti, Lada ele da ubiju otuda strah od smrti. Ve je ukazano da je
u romanu pojavni svijet nije nosilac znaenja ve da je samo negativ svijeta
ideja koji je pravi interes romana. italac zato i nasluuje da pomenuti osjeaji prevazilaze svoje pojavne granice i evociraju neto od metafizikog uasa
svijeta u koji smo baeni. Lado se pobunio protiv metafizikog uasa zato mu
italac prata zemaljske grijehe. Lado i sam sebi prata grijehe to ga razlikuje
od drugih pobunjenika u ime ovjeka kao to su Raskoljnikov i Magbet. Njih
dvojica nisu izdrali, ali Lado jeste:
Moj spor sa svijetom primie se kraju; pogodba je da on bije i da ja
bijem, pa da niko nita ne dobije. Ne kajem se savjest mi je mirna: bio sam se
zainatio da natjeram zlo na bolje, a to i jaima teko ide. (LG, 445).
Lelejska gora se moe smatrati egzistencijalnim romanom jer obrauje
teme koje proizilaze iz specifine ljudske egzistencijalne situacije kao to su
otuenosti, suvinosti, besmislenosti, revolt i bunt. Lado se razlikuje od drugih egzistencijalnih junaka, jer je njegova pobuna aktivna, okrenuta ka svijetu
242
koji eli i uspijeva da oblikuje po svojoj mjeri. Kad je gladan ulovi bika, kad
eli novo odijelo on otme oficirsko, kad poeli enu nasrne na najljepu, kad
mu neko stane na put Lado se ne sklanja nego ga smakne, kad mu neko uini
krivo Lado se osveti da ovaj zna ta ga je i zato ba to snalo. Njegov revolt
je otvoren i komunikativan, pa zato kraj njega ostali egzistencijalni buntovnici
djeluju kao anestezirani pozeri.
I ovi razbojniki Ladovi postupci se ne itaju kao prekraji nego kao
koraci ka apsolutnom osvajanju slobode. Lado sam sebe suoava sa strahom
samo da bi ga prevaziao i postavio nove granice onoga to ovjek smije.
Krajnja konsekvenca je osvajanje slobode od boga. Otud pojava avola u romanu ija funkcija nije samo da iri ilasovtinu nego i da figurira kao Ladov alter-ego s kojim se on najzad i stopio. I figura avola je stoga izloena
naelu podvojenosti koji je u osnovi strukture romana, a odnosi se na mjerenje
svih stvari po ovozemaljskim i onozemaljskim arinima.
Lelejska gora se moe itati i kao bildungsroman. Roman prati rast i
sazrijevanje Lada Tajovia. Sazrijevanje se ne odnosi na ideoloko sazrijevanja mladog revolucionara. Lado Tajovi prije treba da sazrije u Robin Huda
svoga kraja ija djela treba da se ureu u kolektivnu svijest kao udaljeni san
o slobodi o kom e sunji kroz gusle da propjevaju kad naie Arslan-paina
godina. Osvajanje slobode se zamilja kao neprekidan proces koji se nee
zatrijeti sve dok ima neko da nosi Bacanovu kapu, odnosno dok je makar
jedan ovjek u Lelejskoj gori san o ljudskoj slobodi je dostian.
Kompletna istorija se sagledava kao kretanje naroda prema dostizanju
humanistikog ideala apsolutne slobode ovjeka od biolokih, drutvenih i
kosmikih stega. Kolektivno osloboene ostvaruje se kroz revoluciju, a komunizam je samo simbolian korak naprijed prema dosezanju te slobode.
Moemo zakljuiti da kada se komunizam podvrgne principu podvojenosti svojstvenom ovom romanu tada, ili se trai njegova revizija, ili se na njega gleda kao na simbolinog nastavljaa slobodarske tradicije herojske epike.
esto se teoretie kako se ljudska egzistencijalna ogranienost prevazilazi kroz ljubav. Lelejska gora se ogleda na duh herojske epike koji ne batini
kult romantine ljubavi. Uloga spasitelja ljudskog roda u romanu je povjerena
revoluciji, a ne ljubavi. Otuda ne udi to Lado svoju romantinu upletenost
vidi prije kao svoju slabost, negoli snagu.
Interesantno je da je ljubavni odnos Lada i Nede izuzet iz generalnog
principa podvojenosti, pa ova zemaljska ljubav nema svoje onozemaljsko znaenje. Ljubav izmeu mukarca i ene nema uzvieni smisao koji transcendira
pojavni svijet. Ljubav na zemlji ima svoju bioloku funkciju, ona je sublimacija
seksualnog instinkta, ima i svoju drutvenu pozadinu, Lado se konano odobroljava da pozove trudnu Nedu kui kad je zafalio jo jedan par ruku u njivi.
243
Lejla VESKOVI
Istini za volju ene u Lelejskoj gori nisu predstavljene kao iracionalna i
muiava stvorenja, ve su rame uz rame sa mukarcima i u ratu i u domainstvu. Ni Neda ne idealizuje svoju vezu sa Ladom nego na nju otvoreno gleda
kao na svoju osvetu svekrvi koja je optuivala da je nerotkinja. Mukarci se
takoe ophode prema enama kao prema sebi jednakim. Lado se ne libi da iiba
i opljaka staricu koja je zbog dobrih veza do tada neometano lovila u mutnom.
Uzviene ideje lijepog i dobrog koje se tradicionalno vezuju za ljubav
povremeno bljesnu u Ladovoj fascinaciji mrtvom dragom koja ove ideje ovaplouje. Provienje mrtve Vidre, kada je prizove Ladova mata ili halucinacija, ukae nam se kao posjeta lijepog i dobrog s onog svijeta. Ladova ljubav
prema Vidri ostala je samo fascinacija i za njenog ivota, a poto sline kvalitete ne pripisuje svom odnosu sa Nedom, moemo zakljuiti da je u romanu
realizovana ljubav iskljuivo ovozemaljska stvar.
Ponueno itanje Lelejske gore je pokuaj da se tradicionalna kritika
osvjei novijim tumaenjima koja neminovno proizilaze u susretu razliitih
kulturalnih energija. Lelejska gora je dio trilogije pa bi tumaenje svakako
bilo obuhvatnije da je roman tumaen u odnosu na svoju trilogijsku cjelinu.2
Zdravko Velimirovi je snimio istoimeni film 1968. po scenarijumu koji se
adaptirao Branimir epanovi. Uporedna analiza romana i filmske naracije
svakako bi dodatno osvijetlila neka od ovdje spomenutih stanovita.
Lelejska gora je vrijedno svjedoanstvo o ljudskoj prirodi koje hvata
sav raspon ljudskih niskosti i uzvienosti u ekstremnim okolnostima rata i revolucije. Po snazi svog umjetnikog izraza spomenik je ljudskim stradanjima
u Drugom svjetskom ratu u ravni sa zbirkom pripovijetki Oprotaj s Marijom
kakav su mogli da izgrade samo oevici i neposredni uesnici rata kao to su
bili Mihailo Lali i Tadeu Borovski.
Literatura
Beanovi, Tatjana. 2006. Poetika Lalieve trilogije. Podgorica: Crnogorska akademija nauka i umjetnosti.
Dereti, Jovan. 1983. Istorija srpske knjievnosti. Beograd: Nolit.
Eliot, T.S. 1950. Hamlet i njegovi problemi. U Izabranim Esejima. New
York: Harcourt, Brace & World
Lali, Mihailo. 1965. Lelejska gora. Beograd: Nolit.
Mini, Vojislav. 1984. Kritiari o Mihailu Laliu. Beograd: Nolit.
Palavestra, Predrag. 1972. Posleratna srpska knjievnost. Beograd:
Prosveta.
2
244
Lejla VESKOVI
NEW READING OF MIHAILO LALI'S LELEJSKA GORA
Taking the perspective of new historicism and cultural materialism, the
present paper attempts to offer a different reading of Mihailo Lalis novel
Lelejska Gora (The Wailing Mountain). The author draws attention to the fact
that the practice of reading the novel as a political legitimacy of the National
Liberation Wars ideas is not grounded in the text. After all, the novel can be
read as a dissident text. The paper also provides an interpretation of Lelejska
Gora as an existentialist novel given that it examines the universal ideas of
anxiety, alienation, rebellion and engagement related to the existentialist prose. Lali, however, introduces a novelty in the genre examining the possibilities of rebellion of man against society and the cosmic order, in conjunction
with anarchism. By examining the capabilities of the struggle for freedom of
the individual and society, the novel is a stylistic continuation of the tradition
of heroic epics which also fostered a cult of the struggle for libertarian ideals.
Finally, the paper examines the way in which the figure of woman and romantic love fit into the text that embodies the humanist ideals of absolute freedom
of man from the biological, social and cosmic restraints.
245
UDK 821.163.4.09Kulenovi S.
Izvorni nauni rad
Poezija Skendera Kulenovia zbog svog specifinog i interesantnog
jezika predstavlja izazov za one koji se bave prouavanjem jezika i stila. Kulenovi gradi svoje stihove razliitim stilskim postupcima koji se javljaju u
skoro svim njegovim pjesnikim ostvarenjima. Jedan od interesantnijih stilistikih postupaka koji moemo zabiljeiti u skoro svakom sonetu, pjesmi i
poemi jeste i upotreba elipsa.
U svim definicijama elipse navodi se da je to figura kod koje se izostavlja odreeni dio iskaza. Elipsa je, prema Katni-Bakari, figura koja je karakteristina za kolokvijalni diskurs. U takvim primjerima se izostavljaju redundanti elementi i takva elipsa nije figurativna. Figurativno je, dakle stilogeno,
svako izostavljanje dijela iskaza koji je sa stanovita sintaksike i semantike
informacije bitan (i nije redundantan).1
Elipsa u knjievnom tekstu podrazumijeva itaoev angaman da bi se
dokuili, odnosno odgonetnuli izostavljeni elementi. U knjievnosti elipsom se
postie osobito zgusnutost i snaga u izraavnju stanovitih misaonih stavova...2
U poeziji Skendera Kulenovia ova figura se javlja relativno esto. U
Ocvalim primulama elipsa se moe uoiti u skoro svim sonetima, a elidiraju
se razliiti reenini lanovi zavisno od potrebe stiha. Tako smo zabiljeili
1
2
247
Edim ATOR
eliziju odredbe mjesta kada se ona vee uz dva predikata, ili izostavljanje
modalnog glagola da bi se izbjegavalo ponavljanja i remeenje ritma soneta:
U njedrima vrije sok, struji svjeina
(Ocvale primule I 79)3
eljele bi grlit prste bijelih tkanja,
strast neijih dlana utjeti na cvatu.
Jasno je da u navedenim primjerima pjesnik pribjegava elipsi da bi uspostavio pravilan ritam soneta i da bi izbjegavao ponavljanje. Za ovakve primjere ne moemo rei da doprinose ekspresivnosti stihova.
I u poemama pronalazimo primjere ovakve elipse gdje se najee elidiraju pomoni glagoli u sloenim glagolskim oblicima ili drugi reenini lanovi da bi se izbjegla ponavljanja:
etiri onjaka
ostale zube prerasla,
ko u kurjaka!...
Svi primjeri u radu su navedeni prema: Skender Kulenovi, Pjesme * Ogledi, Preporod,
Sarajevo, 2006.
248
Vidi: M. Kovaevi, Stilistika i gramatika stilskih figura, 3. dopunjeno i izmijenjeno izdanje, Kantakuzin, Kragujevac, 2000, str. 210211.
249
Edim ATOR
sjeanje majke na izgubljenog sina poput slike iz nekog albuma. Dok itamo
stihove, pauza, osim interpunkcijskim znakom, namee se i jezikim sredstvima, prvenstveno elipsom.
Poema Na pravi put... poinje strofom koja je obezglagoljena i u kojoj
imamo statian opis majke, a koja je slika i paradigma poloaja ene u patrijarhalnom drutvu. U ovakvoj strukturi bi glagoli razbili statiku sliku, pa nam
se panja ne bi zadravala na svakom stihu koji je ujedno i dramatina slika
sudbine ene. Tu je data istorija ne samo jedne majke, tu je data istorija jednog
naroda; tanije, jednog dijela tog naroda. To je istorija nae muslimanske ene.5
I drugi primjer iz ove poeme ukazuje na elipsu jer u drugom dijelu
stiha je izostavljen glagol, odnosno predikat. Na taj nain, uz igru pjesnikim
homofonima sin-san ova dva pojma se izjednaavaju pa u stihu djeluju skoro
poput sinonima. I ovdje je, ba kao u primjeru iz poeme Stojanka... pauza najavljena i interpunkcijskim znakom, ali i eliptinim nainom govorenja.
Za prvi primjer iz poeme eva najbolje je citirati Veovia koji o stihovim ovog sunca, prvog sunca u godini kae sljedee: Radi se o elipsi (rije
je o poetku proljea, o prvom sunanom danu u godini) u ijoj dubini slutimo
neto narodsko (kao recimo u obrtu ostati do sunca, to jest do zore), ali narod
nikad nee ba ovako rei, pjesnik je, sluajui signale koje emituje puki jezik, napravio mali eksperiment dajui suncu vremensko znaenje, pretvarajui
imenicu u prilog za vrijeme: prsnut u ovog sunca. Prsnut e u iverja i, ako
mislite da je ovom stavljanju zbirne imenice u mnoinu, da je ovoj mnoini
mnoine kumovala prisila rime, biete u pravu pod uslovom da niste smetnuli
s uma da je rima jedan od vanih saradnika ovog pjesnika. Ukratko: jezik je
savreno modelovan po mjeri punoe koja samo to nije prsnula, to jest po
mjeri najvieg smisla kojim je evu ispunilo sunce. 6
I u drugom primjeru je izostavljen predikat, pa italac sam moe izabrati jedan od glagola koji bi mogli popuniti tu poziciju: potee, poe, krenu, itd.
Od ostalih primjera valja spomenuti da do elizije dolazi i onda kada
se stihovi ostvaraju u djelominim paralelizmima. U takvim sluajevima se
glagol javlja samo u prvom ili pretposljednjem stihu, a u ostalim stihovima se
elidira. Na taj nain se jedan predikat vee za sve stihove:
A. Peco: Nad Kulenovievom poemom posveenoj majci, u A. Peco: Izabrana djela, knj.
VI: Jezik knjievnog teksta, Bibliografija, Bosansko filoloko drutvo, Sarajevo, 2007, str. 284.
M. Veovi: Predgovor..., u: Skender Kulenovi: Pjesme * Ogledi, Preporod, Sarajevo,
2006, str. 24.
250
(eva 113)
I u stihovima kada se nabraja ta jeste, a ta nije eva, Kulenovi posee
za elipsom, ime se uspostavlja specifian ritam, a uz to u sljedeem primjeru
u stihovima biljeimo i gradaciju:
Nisam, nisam ov sjetv:
cik modrine,
rosna zvijezda rascvrktana
iznad ral,
kap sunane grualine,
grumen zemlje
to se u hljeb rumen mrvi,
sva sam, sva sam ove sjetve:
vr rana,
lelek la,
jed zeleni,
prsak krvi!
(eva 114)
251
Edim ATOR
U stihovima gdje se ritam usporava i gdje pjesnike slike doivljavamo
kao da je u pitanju slikarsko platno, billjeimo izrazito uspjelu elipsu:
Ruka u ruci,
oko u oku s prvom djevojkom.
Rovno odlamanje zemlje pod plugom,
mokar brus nz kosu i oi nz njivu,
znojno zalijeganje pod jasen.
een gutljaj rakije iz ploske, iz svatovske,
pucanj puke svatovske drugu podjesen.
(eva 124)
(eva 124)
Ovakvi stihovi su karakteristini u najveem broju upravo za poemu
eva. Iz navedenih primjera vidimo da je Kulenovi u poemama nerijetko
posezao za elipsom iz razliitih razloga i da je najee u pitanju elidiranje
glagola ime je ritam poema na momente usporen. I u ciklusu Pisme Jove Stanivuka biljeimo uspjele elipse u skoro svim pjesmama. Moda su najuspjelije
elipse u ovom ciklusu one u kojima je dolo do elizije glagola, pa smo, u sutini, dobili bezglagolske reenice:
zidine bez krova
i u njima mjesto ljudi zova.
U svim primjerima biljeimo bezglagolske reenice kojima je postignuta i statinost slike, i usporen ritam, a ponekad (kao u drugom primjeru) i
izuzetna dramatinost. Najvei broj ovakvih primjera smo zabiljeili u pjesmi
Pismo o crnom snu. Kroz cijelu pjesmu atmosfera je napeta i pomalo dramatina, a tome doprinose i ovakvi obezglagoljeni stihovi, a nekad i cijele strofe.
Ponekad eliptian nain govorenja podrazumijeva izostavljanje punoznanog
glagola u sloenom predikatu. Takvi primjeri su rijetki, ali ipak smo ih
zabiljeili:
252
U pjesmi Pismo o crnim kouljama pronalazimo niz stihova u kojima
takoer dolazi do izostavljanja glagola, ali u veini ovih primjera u pitanju je
imenski predikat u kojem je izostavljen pomoni glagol. To su najee stihovi u kojima se daje opis. Takvi su sljedei primjeri:
Onaj u sredini: u stasu, bor zelen,
u prsima jelen,
u oima: ar-angir na jeam,
a ni mlad ni sredovjean.
Drugi: zdepac glavat i krivonog.
(...)
A injeli krila une zelene,
a cokule na zubate zumbalice,
sur-eiri i pravo i naero,
a svakom,
o arena vjero,
za eirskom trakom
od arene ptice kretalice
kooperno pero.
(Pismo o crnim kouljama 186)
Ovakve primjere smo zabiljeili i u nekim drugim pjesmama, ali mnogo rjee, a ponekad u takvim stihovima se javlja i pokazna rijeca:
A sada, Cujo, sretna ti etva ta!
Kulenovi je zahvaljujui elipsi ispjevao i neke od najuspjelijih stihova
u ovom ciklusu:
Ni poda mnom zemlje, ni nada mnom neba (Pismo o crnom snu 149)
vi momine moje rumene,
bijela elja
crna postelja.
Edim ATOR
Ciklus pjesama Pisma Jove Stanivuka tek na momente otkrivaju onog
pravog Kulenovia kojeg smo upoznali u poemama i u kasnijim sonetima, a
umjetniki kvalitet i doseg ove poezije nije na tragu kasnijih pjesnikovih soneta. Naalost, oigledan je ogroman upliv ideologije koja je neuspjelo utkata u
cijeli ciklus.
Nakon ratne poezije, Kulenovi se dugo nije javljao sa svojim stihovima, a onda je u est godina objavio dvije zbirke sa ukupno etrdeset soneta,
a nakon toga jo dva van zbirki kao i ciklus od pet soneta pod nazivom Baruh-Benediktus de Spinoza brusa. U skoro svim sonetima se kao relativno
est stilski postupak pojavljuje elipsa. Najvei je broj primjera u kojima dolazi
do elidiranja glagola, odnosno predikata ili dijela predikata. Tako se ritam
soneta usporava, slika dobija na svojoj statinosti, a od itaoca trai napor pri
konstrukciji znaenja. Takvih primjera ima u svim sonetima. Ovdje navodimo
samo nainteresantnije:
I najprije srena pomrina tmula,
(Noturno 211)
Kuno potansko sandue, i ista te ista dilema.
(...)
Trenuci otrenjenja kad saznam da nema me vie, (Pisma 212)
Sat pa rat, trbuh-trka, u nosu nam dua,
(Kod Don Kihota 235)
Ovdje su u pitanju i tzv. pjesnike elipse, jer na mjestu izostavljenog
glagola moe doi jedan iz niza glagola sa slinim znaenjem. Tako, npr.: u
prvom primjeru moe se uvrstiti glagol, postojati, biti, ukazati se, itd. Bilo
koji od tih glagola bi mogao funkcionisati u zadatom kontekstu. Posebno je
interesantan i uspio posljednji primjer gdje su elidirani u potpunosti glagoli,
a uspostavljena je haotina i isparcelisana slika koja u potpunosti odgovara
zavretku stiha: u nosu nam dua.
U sonetima smo, iako ne u mnogo primjera, zabiljeili i poseban tip
elipse silespu. Silepsa je sintaktika stilska figura koja postaje, kad bi se
jedna rie imala u dvie izreke (ili vie) uzastopce u razlinom obliku kazati,
pa se kae samo jedan oblik, a iz onoga jednoga popunjuje se i drugi (Zima
1988: 187). Rije je dakle o figuri kod koje se elidiraju leksiki istovrsne, ali
obliki neistovrsne sastavnice.7
U sljedeim stihovima, osim silepse, javlja se i elidiranje glagola biti
(kao jedan od moguih glagola) iz drugog dijela prvog stiha:
Ivo Pranjkovi, Stilske figure i gramatika. Dostupno na: www.hrvatskiplus.org. Pristupljeno: 21.04.2015.
254
(*** 215)
(Iza bezzidog zida 241)
(Zateeni 252)
M. ator, Jezik i stil Maka Dizdara, Slovo Gorina, Stolac, 2013, str. 277278.
M. Veovi, Predgovor, u: Skender Kulenovi, Pjesme * Ogledi, Preporod, Sarajevo,
2006, str. 8.
255
Edim ATOR
(Pria 234)
Pri analizi poema i ciklusa Pisma Jove Stanivuka mogli smo primijetiti
da Kulenovi skoro redovno prilikom opisa slika slae stihove u kojima izbjegava upotrebu glagola, odnosno pribjegava elipsi. Takve primjere biljeimo i
u sonetima, pa je pjesnika slika statina i doivljavamo je poput slikarskog
platna:
uma, more, svjetlost, kameni kuerak,
sve zgaslo u vidu sve sad ovaj miris
(Zateeni 252)
(Baruh-Benediktus de
Spinoza brusa III 261)
Posebno je interesantan drugi primjer iz treeg soneta iz ciklusa Baruh-Benediktus de Spinoza brusa. U pitanju su prva dva katrena treeg soneta. Kada ih analiziramo, ne moe nam promai injenica da su u osam stihova
upotrijebljena samo tri glagola. Ovdje je pribjegnuto elipsi jer bi se kroz skoro
svih osam stihova trebao ponavljati isti predikat to bi promijenilo ritam, ali i
opteretilo sonet nepotrebnim ponavljanjima.
Samo smo u jednom sonetu zabiljeili i nominalnu reenicu, koje su,
rekli bismo, vie specifine za prozno stvaralatvo. Ovakve reenice orac
ubraja u monoreme. Monoreme su eliptine reenice koje nastaju spontanom
reakcijom lica na odreene dogaaje. One su uvijek eksplozivni izrazi osjeanja koja mogu imati raznovrsne smjerove i znaenja: straha, iznenaenja,
bola, radosti, humora, alosti itd.10 Navedena definicija upravo odgovara primjeru iz Kulenovievog soneta Pratnja:
Ona! Da malo te otpratim (i pitam se: emu?)
Drvored osnijeen. Ugledamo davni cvijet bagrem (Pratnja 247)
M. orac: Stilistika srpskohrvatskog knjievnog jezika, Nauna knjiga, Beograd, 1974, str. 125.
10
256
Kada se pogledaju svi analizirani primjeri koji su navedeni u radu iz
poezije Skendera Kulenovia, moemo zakljuiti da je elipsa jedan od bitnih
stilistikih postupaka prilikom gradnje stihova. Iako se mogu elidirati razliiti
reenini lanovi, u stihovima ovoga pjesnika smo primijetili da se najee
elidira predikat ili dio predikata. Iz primjera je jasno da se uz vokativ i pokazne rijece skoro redovno elidiraju glagoli. Upotrebom ove figure pjesnik je
esto izbjegavao nepotrebna ponavljanja, ali i uspostavljao specifian ritam.
Elizijom glagola u skoro svim primjerima ritam se usporava, a slika dobija na
statinosti.
Literatura
orac, Milorad: Stilistika srpskohrvatskog knjievnog jezika, Nauna
knjiga, Beograd, 1974.
Durakovi, Enes: Pjesnitvo Skendera Kulenovia, Veselin Maslea,
Sarajevo, 1983.
Katni-Bakari, Marina: Stilistika, Nauna i univerzitetska knjiga,
Sarajevo, 2001.
Kovaevi, Milo: Stilistika i gramatika stilskih figura, 3. dopunjeno i
izmijenjeno izdanje, Kantakuzin, Kragujevac, 2000.
Kulenovi, Skender: Pjesme * Ogledi, Preporod, Sarajevo, 2006.
Peco, Asim: Nad Kulenovievom poemom posveenoj majci, u A. Peco:
Izabrana djela, knj. VI: Jezik knjievnog teksta, Bibliografija, Bosansko
filoloko drutvo, Sarajevo, 2007.
Pranjkovi, Ivo: Stilske figure i gramatika. Dostupno na:
www.hrvatskiplus.org. Pristupljeno: 21.04.2015.
Solar, Milivoj: Teorija knjievnosti, XVI, preraeno i dopunjeno izdanje,
kolska knjiga, Zagreb, 1994.
ator, Muhamed: Jezik i stil Maka Dizdara, Slovo Gorina, Stolac, 2013.
Veovi, Marko: Predgovor, u: Skender Kulenovi, Pjesme * Ogledi,
Preporod, Sarajevo, 2006.
257
Edim ATOR
Edim ATOR
ELLIPSIS IN SKENDER KULENOVIS POETRY
The paper discusses the ellipsis in the poetical works of Skender Kulenovi. The way is shown in which the poet used this figure, from his first
verses in Ocvale primule to his last sonnets published outside collections. The
paper points out the expressiveness and consistency of this figure and attempts
to determine its function in the poetry of the poet.
Key words: ellipsis, poetic ellipsis, expressiveness, Skender Kulenovi,
poetry
258
UDK 821.163.4.09Kranjevi M.
Izvorni nauni rad
Jasminka BRALA MUDROVI (Zadar)
Sveuilite u Zadru, Odjel za nastavnike studije u Gospiu
jmudrovcic@unizd.hr
PROZNO STVARALATVO MILANA KRANJEVIA
U radu se prikazuje prozno stvaralatvo Milana Kranjevia.
Analiza novela, pripovijetki, romana i bajki potvruju ga kao
jednog od konstruktivnijih knjievnika zapadnoga dijela Like,
ali ga predstavljaju i jednim od veih uvara tamonjega narodnoga duha. Tematska autorova povezanost za sredinu Gacke,
prodor u psihologiju junaka, humor, ironija, sarkazam, zrelost
pisma i etinost samo su neke od karakteristika Kranjevieve
svjee i proivljene proze.
Kljune rijei: Milan Kranjevi, Katedra akavskoga sabora, Otoac
Knjievnik Milan Kranjevi1 svojim je djelovanjem dao znatan prilog
rodnom gradu Otocu. Njegov utjecaj osjea se na svim podrujima ljudskog
djelovanja od knjievnosti, kiparstva, znanosti preko novinarstva do arheo1
259
260
Kranjevieva dramska ostvarenja, pripadaju suvremenoj, moderno
pisanoj knjievnosti, a istodobno svojim temeljima stoje vrsto na tlu na
kojem ive likovi, ukorijenjena u nj, duboko i snano. Promatrajui cjelokupni Kranjeviev dramski opus vidljiva je tematska autorova povezanost
za sredinu Gacke i njezine ljude uz uoavanje socijalnog statusa. Autora
zaokupljaju ivoti junaka. I tu Kranjevi dolazi do novih literarnih traenja
i tematskih inovacija. Bitna tema je prodor u psihologiju junaka ili uope
u unutranji ivot glavnih likova, u njihove emocionalne senzibilitete, u
pitanje ovjeka kao individualne linosti u njegovom stalnom potvrivanju
ne samo kao drutvenog, ve i kao intelektualno-emocionalnog bia. Vezan
je Kranjevi duboko za svoju regionalnu sredinu u kojoj i crpi pripovjedne motive, ali se snalazi i na posve drugim teritorijima i u posve drugim
sredinama, gdje se susree s drugim tipom ljudi. Tu opet dolazi do izraaja
Kranjevieva sposobnost umjetnikog oblikovanja literarnih tema, nenadmani smisao za nijansiranje psihikih stanja i osjeaj za realistiki detalj,
kao i za simbol, metaforu A iznad svega stoje humor, ironija i sarkazam.
ak se nazire snana nota didaktinosti, prosvjetiteljskog ara i moralizma
(rezultat je takva stava velika epska sinteza o jednom kraju, njegovim ljudima i o njihovim identifikacijskim znamenjima: kulturi, jeziku, moralu,
mentalitetu, narodnim obiajima i ritualima), a sve se postie nepretencioznim tekstovima kakvi njeguju duh spontanosti, oputenosti, otvorenosti
novim pitanjima i svim vidovima izraavanja.
Umjetnika snaga Kranjevieva lei u sposobnosti pronalaenja adekvatnog i snanoga literarnog izraza za kreiranje svih situacija i stanja (neprestano trai bit i najdublji smisao ljudskog postojanja, prodire u sr ovjekove
egzistencije), koja opisuje u svom knjievno-estetski vrijednom pozornosti
opusu. Vrijedan dio tog opusa predstavlja njegovo prozno stvaralatvo.
Promidba gackoga akavskoga dijalekta posebna je vrijednost zbirke novela Kimasa. Kranjevi se predstavlja kao veliki ljubitelj jezika upozoravajui na pravo bogatstvo dijalekata akavskoga i tokavskoga narjeja
koji se u Gackoj, na tako malenom prostoru, meusobno isprepleu, ali konzervativno uvajui svaki svoju strukturu.3 Naime, zbirka novela Kimasa
pisana je na standardnom hrvatskom knjievnom jeziku, ali je u dijalozima
sauvano pravo bogatstvo dijalekata. Kranjevi je vrlo pomno birao rije3
U Kranjevievu kraju, zapadnom dijelu Like, vladaju dva narjeja: akavsko i tokavsko,
s apsolutnom dominacijom akavskoga. tokavskim narjejem govori dio stanovnika
samog gradskog sredita Otoca i stanovnici okolnih sela u kojima prevladava pravoslavno
stanovnitvo (Podum, kare, Doljani, Gorii, Staro Selo, Ponori, Hrvatsko Polje, Brlog,
Drenov Klanac), odnosno Hrvati podrijetlom Bunjevci (Brlog, Hrvatsko Polje, Brloka Dubrava, Glavace, Drenov Klanac).
262
Ded Jandrica, Patenta, Vria brana, erleka, U gaju, Sol, Grjeka, Viak, Politike
razmirice, Mui Stipane!, Ubiu crikvu!, Treba neto uiniti.
Patenta naknada za tjelesno oteenje dobiveno u ratu (glavni lik je izgubio ruku u ratnim
strahotama pa dobiva novanu naknadu za to tjelesno oteenje).
263
pektivu i kronoloki nain nizanja dogaaja pa na taj nain stvara vrlo ive
slike sjeanja na ratne strahote6.
Neto drukija je novela erleka7 u kojoj nema pravih dogaaja, gotovo je u potpunosti lirska nostalgina pria sa bajkovitim opisima irokih
prostranstava daleke i egzotine Rusije. U cijelom prvom tematskom ciklusu
osjea se pomalo romantiarski ugoaj, vjerojatno zbog vremenske distance,
ali su zato novele iz drugog tematskog kruga daleko realistinije i eksplicitnije. One se uglavnom bave etikim pitanjem pravde i krivice. Glavni junaci,
koji to zapravo nisu, prave su moralne nakaze koje je potpuno deformirao
jedan nakaradni sustav jednoumlja. To samo po sebi i ne bi bilo toliko strano da te iste osobe nemaju bezgraninu mo upravljanja sudbinama nevinih
ljudi. Lik Pipine prava je karikatura i spodoba koja prelazi okvire novele i
6
264
U zaselku Pod krajen rasporede je pravio Pipina Pavlovi. Bio je on ona poast koju valjda
mora imati svako selo, a koja je pijunirala i dojavljivala o svemu i svaemu. Tome ni po
jada da on nije izmiljao i pojedine obitelji ocrnjivao i lano optuivao. (A kada je prolazio
selom, navukao je on bez imalo stida preko svoga donjega rublja talijansko, na kojemu su
bile spojene gae i potkoulja, to mu je bilo poput odijela. Na Krima pobijene Talijane
Pipina je svukao do gola, odnijevi svu njihovu odjeu i izme. Kako je bio visok i krakat,
nogavice gaa su mu sezale jedva do ispod koljena, a rukavi potkoulje jedva do lakta. Nije
ga nimalo smetalo to je na lijevoj strani prsiju bila jo uvijek zakrvavljena rupa, rupa od
metka koji je usmrtio nekog Talijana na Krima, u gaju povie zaselka. Ponosio se on tim
svojim odijelom (). Svoju pravu narav pokazao je Pipina Pavlovi tek u ratu. Bilo je to
njegovo vrijeme za osvete, za pakosti koje je inio susjedima, ak i najbliim roacima. ()
Pipina je bio nikakav radnik, znalo je to cijelo selo, pravi kratkokoac. (Kranjevi, 2009:
111112)
265
mora preobui jer da ima modu kao njegova baba).9 Bajke autora Milana
Kranjevia oslanjaju se na folklor ime se postigao temeljni privid davnine
i izvornosti. Kranjevi je zamjetno jako i konkretno povezan s hrvatskim
tlom i tradicijom (takav nain povezanosti primjeuje se kod Vladimira Nazora u Istarskim priama). Realistiki opisi prirode savreno su stopljeni s
udesnim svijetom tipinih bajkovitih elemenata. Uspjeno je povezao bitne
odlike klasine bajke (udesni dogaaji i likovi) s konkretnim imenima krajeva, ljudi i obiaja. Kranjevi njeguje sve ljepote tradicionalne bajke i time
Bila edanput edna curica, draga, ma ni drae od nje. Nisi mogal u nju od dragosti
gljedat. Tako i njezina baba Ivanjica, toliko ju je volila da joj ni znala mesta na. Mislila
baba, mislila, kako joj ugodit pa joj od crljenoga finoga suknaca skroila i saila crvenu
kapicu. Maloj se ta kapica toliko dopala da ju je vajk nosila pa je svi prozvau Crljenkapica. Vie se niki njezinoga pravoga imena ni ni sial, a ni danaske se niki ne sia. Ednoga
dana ree mat Crljenkapici:
Crljenkapice, evo ti u koarici kolai i boca vina. Odnesi to babi Ivanjici, una voli kolae,
a ne zaostaje joj ni vino, voli una vino, voli. ula san da je neto maganjata, da joj slama
pala u noge, zato pojdi i odnesi joj vu koaricu. I kad bude ila, nemoj svakudaj zvirnjat,
more se potrknut i pretovarit pa e po po vragu i kolai i vino. Jo za kolae tako, al za
vino, zna da baba voli potegnut. Ajd sad, nemoj putom tentat, nemoj se zadurlat, pravo
odi k babi i kad na vrata dojde lipo pokucaj i reci Faljen Isus i Marije. Esi ula, a?
Esan, sve san zapametila a si mi rekla. () odgovori joj Celjenkapica, api koaricu
za rukicu i iz noge na nogu kroz vrata van pa putien k babi Ivanjici.
A babina kuica bila u umi, gori u Godai, ni bila predaleko, al jopet, jopet, morala je
Crljenkapica pro iz Gornjega Lea mimo crkvice svetoga Franje, tamo puinu pregazit
pa mimo malenic na Majerovu vrilu i unda kroz gustu umu gori do lazbinice u Godai
kadi je bila kuica babe Ivanjice. ( Kranjevi, 2009: 2728)
Bilo to negdi u viki, snig do pasa, a iz neba padalu pafuljice, sve se utrkujedu ka e od
ke bre past. A kraj punetre sidila edna kraljica, bilo joj ime Loza, i ila, konda joj je sile
bilo, a ni. I kako una imala dvi live ruke, iglon se ubola u prst, a u snig pale tri kaplje krvi
i snig zacrljenile. Kako una to vidila, tako i poeljila da jpj Bog da takovu er: belu kaj
snig, rumenu kaj krv i kos crni kaj gal. Kako kraljica Loza zaeljela, tako se i obistinilo,
rodila una er: belu kaj snig, rumenu kaj krv i kos crni kaj gal. Zato joj svi nadenuu ime
Sniguljica. Al kraljica Loza ni dugo poivila, zede je Bog k sebi i Sniguljica osta siroe.
Ma ni minulo ni godinu dan, priprlo kralju Mili enit se, borme se oeni. Dopeljal sebi
novu kraljicu Mandu, bila una lipa, jako lipa, al u srcu tat i lopov. I kako ni imala posla,
una je vajk sidila pred svoin ogljedalon, sama se sebi divila i pitala:
Ogljedalce, ogljedalce, prijatelju moj, ki je najlipi na zemlji voj?
A ogljedalce bi njoj vajk odvrnulo:
Kraljice, ti si najlipa na zemlji voj!
A una zadovoljna, niki zadovoljniji od nje, ta ni mala ala bit najlipi na svitu, to ti dojde
kaj dananja mis svita. (Kranjevi, 2009: 6667)
Negda davno, davno, u velikoj su umi ivili Ivica i Marica, brat i sestra. ivili su sritno
sa svoin ocon Pepon i materon Julon. Otac se bavil drvima, svakoga jutra bi ial u umu
tamo negdi iza Kutereva, sikal drva i pripravljal u metere, sveera se vraal kui, a sredon
bi drva prodaval na sajmu u Otocu. I tako iz dana u dan, iz nedilje u nedilju. (Kranjevi,
2009: 15)
266
10
267
imati svaka etiki i literarno vrijedna bajka. Ovo su prave rodoljubne bajke
koje odiu ljubavlju prema rodnoj autorovoj grudi.
Svakako najzasluniji i najvaniji za uspjenu preradu je jezik. On u
ovim tekstovima i ima najveu vrijednost. Rije je o sonoj, zdravoj i ivoj
uporabi gacke akavtine koja se i ovaj put potvrdila kao nevjerojatno gipka,
fleksibilna i mona za izricanje svih i najsloenijih situacija. Zapravo je autor
ovim bajkama jo jednom potvrdio kako na gaanski jezini idiom pripada
redu svih onih na kojima su nastala velika knjievna ostvarenja. Zahvaljujui
Kranjeviu i ovim bajkama na a nije nekakav egzotian, nezgrapan i neugledan ve podatan i ono to je najvanije iv. I ovaj put zabiljeio je niz
frazema koji su vrlo slikoviti i zbog svoje vieznanosti moni u umjetnikom
tekstu (Orekovi, 2010: 275). Da bi vrijednost dijalekata bila u potpunosti
ouvana snimljene su sve bajke na CD, koji je dodan knjizi. Dokazao je Kranj
evi svoju umjetniku zrelost stvorivi djelo pristupano mladom i starom itatelju, koji pronalaze zadovoljstvo u knjizi djelomino zahvaljujui i humoru
koji proizlazi iz emocija i misli, a sazdan je u knjievnom tkivu igrom rijei,
neobinou prizora i vedrim raspoloenjem. Djeca ue da najobinije stvari
znaju biti udesne kao to je udesna i sama injenica da su vrtika djeca i
djeca niih razreda osnovne kole u Otocu ilustrirala svojim crteima svaku bajku. Sve ovo daje posebnu vrijednost ovoj knjizi jer u njezinoj izradbi
nije sudjelovao samo autor ve i stanovnici, od najmanjih do najstarijih, kraja
kojeg autor toliko voli i potuje. Na taj je nain autor stvorio dojam da sama
djeca i njihov kraj mogu sudjelovati u stvaranju neeg udesnog, a nije nuno
da bajke uvijek zapoinju stereotipno neodreenim likovima u neodreenoj zemlji. Taj svijet nije izmiljen. Taj svijet je stvaran, a maginost bajki je
ba u tome to je realni, obian i najobiniji, to je svakidanji svijet bujan i
udesan. Djeca su ilustrirala prie koje su svojina djece itavog kulturnog ovjeanstva, prema ijim su motivima stvoreni brojni animirani filmovi i drugi
oblici umjetnikih djela za djecu, prie koje odiu vjerom za pobjedu dobrote,
pravde, istine i zdravog razuma. Koza i sedam jariev prva je bajka koja
upozorava na ljepotu akavskog diskursa u kojem ima jedrine i skladnosti.
Svojim stilom, jezikom, odabirom potrebnih detalja zna postii Kranjevi
pravu lakou djeje knjige, a zna izgraditi i dopadljive djeje junake (u ovoj
prii najdopadljiviji je najmlai jari Janko). Ivica i Marica je bajka o opepoznatom bratu i njegovoj sestrici. Kranjevi ne proputa niti jednu priliku
da velia ljepote svoga kraja, tako i ovdje ubacuje motiv vikog jezera koje
danas ne postoji, a za ijom ljepotom ale svi stanovnici ovoga kraja (jezero
je nestalo radi umjetnog skretanja toka rijeke Gacke, a poradi izgradnje oblinje hidroelektrane). Kranjevieva Crljenkapica je proirena, sadri puno
vie detalja nego neke druge verzije iste prie. Likovi su bliskiji stvarnijima,
269
11
274
iskoristiti za vie ciljeve, a zasluge sebino pripisati sebi. U ratnom kaosu one
su to obavile savjesno i predano, ne oekujui nikakve ovacije. Meutim kada
se ratni vihor umorio i prestao, nae junakinje u sveopoj atmosferi poslijeratnih likova pokuavaju ispraviti nepravdu i naplatiti svoju rtvu. U traganju
za svojim pravima njih dvije poprimaju nevjerojatne razmjere koji ih gotovo
nadrastaju. One postaju gotovo kolski primjer takozvanih razvojnih likova
ija prepredenost, malicioznost i inteligencija gradacijski izrasta na razinu
simbola. Hladnom logikom, vrstim argumentima i istinom one trae status
koji im u ovom trenutku, po njihovoj prosudbi, pripada. Jasno je da ih drutvo
i birokracija doivljava kao bezone, drske i nemoralne (). U ovom dijelu
romana nie se niz apsurdnih i grotesknih situacija koje rue ustaljenu piramidu etikih vrednota (Orekovi, Pogovor u: Kranjevi, 2011: 364366).
Autor, u ulozi sveznajueg dominantnog pripovjedaa, pun humora, ironije i
sarkazma, na kraju nudi brutalnu istinu o nunoj potrebi razvitka osvijetenosti i pokajanja za svaku moralnu nedosljednost i posrnulost u suvremenom
drutvu. Uz taj autorov jasan kritiki odnos prema nekim opim drutvenim,
univerzalnim drutvenim pitanjima kao to je, primjerice, problem vlasti, dogmatizam, lani moral i slino, s jasnim aluzijama na aktualnu hrvatsku situaciju u drutvu i politici kroz cijelu priu osjea se prava pripovjedaka strast i
jedan veseli relativizam, dok verbalna imaginacija djeluje mjestimice uistinu
fascinirajue. Upeatljivi likovi, daak autentine atmosfere i leerno pripovijedanje realizirano dijelom u kolokvijalnom idiomu karakteristike su ovoga
djela, koje ujedno naglaava pieve humoristike potencijale to su ranije ve
bile viestruko potvrene.
Promatrajui cjelokupni Kranjeviev opus vidljiva je tematska autorova povezanost za sredinu Gacke i njezine ljude uz uoavanje socijalnog statusa. Autora zaokupljaju ivoti junaka. I tu Kranjevi dolazi do novih literarnih
traenja i tematskih inovacija. Bitna tema je prodor u psihologiju junaka ili
uope u unutranji ivot glavnih likova, u njihove emocionalne senzibilitete,
u pitanje ovjeka kao individualne linosti u njegovom stalnom potvrivanju
ne samo kao drutvenog, ve i kao intelektualno-emocionalnog bia. Vezan je
Kranjevi duboko za svoju regionalnu sredinu u kojoj i crpi pripovjedne motive, ali se snalazi i na posve drugim teritorijima i u posve drugim sredinama,
gdje se susree s drugim tipom ljudi. Tu opet dolazi do izraaja Kranjevieva
sposobnost umjetnikog oblikovanja literarnih tema, nenadmani smisao za
nijansiranje psihikih stanja i osjeaj za realistiki detalj, kao i za simbol, metaforu A iznad svega stoje humor, ironija i sarkazam. ak se nazire snana
nota didaktinosti, prosvjetiteljskog ara i moralizma (rezultat je takva stava
velika epska sinteza o jednom kraju, njegovim ljudima i o njihovim identifikacijskim znamenjima: kulturi, jeziku, moralu, mentalitetu, narodnim obiajima
275
276
Literatura
Kekez, S. (2004) Vrijedan prinos prouavanju gacke akavtine. Zagreb:
Prikazi i osvrti Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, knjiga 30.
Kovaevi, M. (2005) Milan Kranjevi: Rinik gacke akavine.
Konpoljski divan. Lika revija, br. 5.
Kranjevi, M. (2004) Rinik gacke akavine. Konpoljski divan.
Otoac Rijeka: Katedra akavskog sabora pokrajine Gacke Graftrade.
Kranjevi, M. (2009) Bajke za mae i ne zericu vee. Otoac: KSPG.
Kranjevi, M. (2009) Kimasa. Otoac: KSPG.
Kranjevi, M. (2011) arolija kvaka i kava. Otoac: KSPG.
Kranjevi, M. (2011) Status. Otoac: KSPG.
Kranjevi, M. (2012) Tri neobine prie. Otoac: KSPG.
Hamerak, M. (2011) Prialice o povijesti djetinjstva i bajke. Zagreb:
Algoritam.
Orekovi, S. (2010) Osvrt na literarna izdanja Milana Kranjevia u 2009.
g. u Otocu. Vrilo, br. 10.
Orekovi, S. (2011) Pogovor u: Milan Kranjevi, Status. Otoac:
KSPG.
Zalar (priredila), D. (2010) Stala vila da napoji konja (Izbor suvremene
hrvatske bajke). Zagreb: KNJIGA U CENTRU.
Jasminka BRALA MUDROVI
PROSE CREATION OF MILAN KRANJEVI
The paper presents the prose creation of Milan Kranjevi, confirmed
by the analysis of his novels, short stories and fairy tales as one of the most
constructive writers of the western part of Lika and representing him as one of
the major guardians of the local folk spirit. Thematic authors relationship to
the Gacka region, breakthrough into the psychology of a hero, humour, irony,
sarcasm and ethics are just some of the characteristics of Kranjevis fresh
and endured prose.
277
UDK 821.163.4.09-2(497.5)
Izvorni nauni rad
1. Uvod
Jedan od najpoznatijih svjetskih istraivaa, pomoraca, avanturista i otkriva Novog Svijeta Kristofor Kolumbo naao je svoje mjesto u povijesti,
zemljopisu te u raznim umjetnostima ukljuujui i knjievnost.1 Na taj nain
Godine 2011. autorica rada izlagala je na Zadarskim filolokim danima na temu Kristofora
Kolumba u hrvatskim dramama, no o toj temi prvi put pie u lanku Kako vidimo druge:
Amerikanci u hrvatskim dramama koji je izaao u prethodnom broju ovog asopisa. Radi
se o dva povezana lanka koji govore o tome kako su se otkrie Amerike i lik istraivaa
Kolumba odrazili na hrvatsku knjievnost te kako se to uklapa u svjetsku knjievnost.
279
280
Podaci o ivotu Kristofora Kolumba uzimaju se iz natuknice koju je u Jugoslavenskoj pomorskoj enciklopediji napisao Petar Mardei (1976.) i iz lanka Milivoja Teleana pod
nazivom Kolumbo i Corts pomorci, osvajai, vojskovoe (1993.).
Godine 1469. Izabela Kastiljska udala se za sicilijanskog kralja Ferdinanda II. koji je bio
nasljednik aragonskog prijestolja. Njih su dvoje 1479. postali kralj i kraljica Aragona
naslijedivi na prijestolju Ferdinandova oca. U povijesti su ti vladari ostali zabiljeeni kao
jako moni jer su uvrstili panjolska kraljevstva u 15. i 16. st. Jedan od razloga za dobivanja tolike moi jest i osvajanje novih teritorija za to je zasluan i Kolumbo kojeg je Izabela
tri puta odbila prije nego to mu je dala odobrenje da isplovi pod njenom zastavom.
Telean, Milivoj, Kolumbo i Corts pomorci, osvajai, vojskovoe, u: Trei program
hrvatskog radija, 1993., str. 22. Potrebno je napomenuti kako je emisija pod nazivom Trei
program hrvatskog radija izdala asopis iji je prvi dio iz 1993. bio posveen 500. godinjici otkrivanja novog svijeta pa su tu ostali zabiljeeni mnogi tekstovi o Kolumbu ukljuujui
i onaj Nikole Batuia pod nazivom Tri hrvatska dramska Kolumba. asopis Dubrovnik
iz 1992. takoer je obiljeio petstotu godinjicu otkria Amerike. Taj broj asopisa nosi
podnaslov Hrvati i Novi svijet, a cijelo jedno poglavlje posveeno je hrvatskim pjesnicima
koji u svojim djelima spominju slavnog Kolumba. To su redom: Mavro Vetranovi, Junije Palmoti, Brno amanji, Grga Marti, Ivan Slamnig, Dubravka Orai, Luko Paljetak,
Tonko Maroevi i Slavko Mihali.
281
Naalost, Kolumbo nije uope bio svjestan da su neke njegove pre
dodbe bile potpuno pogrene pa je 1506. umro u uvjerenju da je doao do
Indije, a ne Amerike. Za svoja dostignua i donoenje zlata, robova i teritorija slavni je otkriva traio naslove Admirala Oceanskog mora i Namjesnika
Indija. S druge strane, Kolumbo je osim divljenja i poetnog oduevljenja na
sebe navukao i bijes jer je obeavao da u Novom svijetu ima raznih bogatstava, a i nije se dobro odnosio prema posadi pa je s treeg putovanja zavrio
nakratko u zatvoru. Puno je kontroverza vezano uz tog pomorca i osvajaa, a
prava je teta to se njegov dnevnik ne moe itati u izvorniku, ve samo kao
prijepis i saetak biskupa Bartolomea Las Casasa koji je bio kroniar kolonizacije i to posebno grubosti kolonizatora prema izvornom stanovnitvu.
Danas se ne moe sa sigurnou utvrditi sudbina Kolumbovih kostiju
jer ih se prenosilo mnogo puta pa su bile u Valladolidu, u Sevilli, dananjoj
Dominikanskoj republici i u Havani na Kubi. Zbog svojih otkria Novog Svijeta, kontorverza vezanih uz kolonizaciju te zbog svih avantura, Kolumbo je
postao vjena inspiracija umjetnicima koji su ga uinili besmrtnim, bez obzira
na to gdje poivaju njegovi zemaljski ostaci. Kao to je ve istaknuto, biskup
Las Casas djelomino je prepisao Admiralov brodski dnevnik pa je tako postao njegov prvi kroniar. Godine 1828. ameriki pisac Washington Irving5
pie Kolumbovu biografiju pod nazivom The Life and Voyages of Christopher
Columbus. Knjiga je bila jako popularna, no radi se samo o fikciji koja provlai
ideju da je jedan od razloga zato je Kolumbo jako teko ishodio odobrenje za
svoja putovanja, upravo to to su se njegovi stavovi suprotstavljali stavovima
katolikih teologa koji su jo uvijek tvrdili da je zemlja ravna. Kolumbo predstavlja prijelaz od srednjovjekovnih uvjerenja i zabluda prema renesansnim
otkriima i slobodoumnosti. Nemogue je nabrojiti sve pisce koji daju svoje
vienje Kolumba, ali u ovom radu izdvajaju se oni najzanimljiviji pokuaji
da se njegova povijesna linost fikcionalizira i priblii iroj publici. Jedan od
takvih pokuaja prisutan je i kod talijanskog autora Daria Foa6 koji 1958. pie
5
282
satirinu dramu Isabella, tre caravelle e un cacciaballe, a 1997. osvaja i Nobelovu nagradu. Nadalje, zanimljivu reprezentaciju Kolumba daje i popularni
britanski pisac Salman Rushdie7 koji u asopisu New Yorker 1991. izdaje tekst
Kako se ostvarie veze koje sjedinjavahu Izabelu panjolsku i Kristofa Kolumba, Santa Fe, sijenja 1492. (Christopher Columbus and Queen Isabella
of Spain Consumate Their Relationship, Santa Fe, January, 1492.). Taj tekst
prevela je Vinja Machiedo prema francuskoj verziji, a prijevod je objavljen
u ve spomenutom asopisu Trei program hrvatskog radija iz 1993. Tekst
je pomalo neobian i u njemu se opisuje kako se kraljica navodno poigravala
Kolumbom te kako je izmeu njih ak bilo fizike bliskosti prije nego to mu
je dala pristanak da isplovi pod njenom zastavom i koristei njeni novac. Zanimljiva je i vizija ili san koji Kolumbo doivi i u kojem kraljica shvaa da joj
je Kolumbo potreban ako eli osvojiti Novi svijet.
U asopisu Trei program hrvatskog radija tiskana su brojna djela koja
spominju Kolumba meu kojima je spomenuti Rushdiejev tekst, pjesma Kolumbo Friedricha von Schillera, pjesma Kristof Kolumbo Casimira Delavignea, pjesma More Julesa Micheleta, ulomak iz romana Svetkovina luda Paula
Zumthora, pjesma Konkvistadori Pabla Nerude, pjesma West Indies Nicolsa
Guillna i pjesma Tijelo domovine Jorgea Rojasa.8 No, u analizi Kolumbova
lika i djela posebno poglavlje predstavljaju drame koje su u knjievnosti posveene Kolumbu. ini se da je prvu napisao poznati panjolski dramatiar
Lope de Vega i to jo 1604., a zove se Novi svijet otkriven od Kristofora Kolumba. Meu slavne pisce koji su za temu uzeli Kolumbov lik spada i Paul
Claudel koji je 1927. napisao dramu Knjiga o Kristofu Kolumbu. Iste godine
svoju dramu pod nazivom Kristof Kolumbo pie i belgijski dramatiar Michel
de Ghelderode.9 Grk Nikos Kazantzakis 1954. pie dramu o Kolumbu u kojoj
glavni lik ima odlike nietzscheanskog nadovjeka kao i kod Krlee (Lauer,
2002: 118). Na neka od ovih imena osvre se i N. Batui (1993: 127) koji im
pridodaje hrvatske pisce u ijim je djelima ovjekovjeen poznati istraiva
Kolumbo. Kao to je ve istaknuto, u hrvatskoj knjievnosti etiri dramska
teksta posveena su Kolumbu i ti tekstovi predmet su analize ovog rada.
283
3. Palmotiev Kolumbo
Govorei o otkrivanju Novog svijeta, Junije Palmoti10 nije usamljen u
starijoj hrvatskoj knjievnosti koja se oduvijek zanimala za otkrivanje nepoznatog11, a najslavniji govor o tome donosi u liku Dugog nosa Negromanta jo
jedan Dubrovanin Marin Dri u svojoj slavnoj drami Dundo Maroje. U
svom prologu Dri govori o Indijama i nainu kako doi u zemlje u kojima
su nastanjeni ovuljci i koje kriju razna uda. U tom djelu otvara se pitanje
utopije koje e biti vano i u svim hrvatskim dramskim verzijama Kolumba, a
to je pitanje o kojem najvie raspravlja Thomas Morus u svojem djelu Utopija
iz 1516. Pretpostavlja se da je Palmoti svojeg Kolumba napisao oko 1630.,
a Dunja Falievac primjeuje kako se motiv otkria Novog svijeta u obliku
proroanstva nalazi i u Palmotievu djelu Armida (Batui, 1993: 129).
Palmotiev Kolumbo sastoji se od 124 stiha pa zapravo i nije drama,
ve pohvala u dijaloko monolokom obliku. O pitanju anra Palmotieva
Kolumba D. Falievac kae:
Palmotiev Kolumbo sigurno nije drama u punom smislu te rijei. To
nije niti melodrama poput veine Palmotievih djela. To Palmotievo
djelo je po vanjskom obliku dijalogizirani krai prizor; dramskoga sukoba u njemu nema, no budui da je sve ispripovijedano u dijalogu
ini mi se kako je to djelo najbolje odrediti kao dijaloku pjesmu pohvalnicu... Po svojim rodovskim osobinama ono je epsko-lirska forma,
a po anrovskim pohvalna pjesma, panegirik. (Isto: 128)
284
Dakle, u djelu uope nema dramskog sukoba jer se radi o pohvali spjevanoj
u ast kranskog osvajaa koji e u Novi svijet donijeti kransku vjeru i prosvijetliti izvorno stanovnitvo. U takvom stavu mogue je uoiti subjektivnost
prema vlastitoj religiji i nainu upravljanja. Barokna pohvala i slika svijeta ne
postavlja pitanje o pravoj vjeri, ni o opravdanosti kolonizacije. Kolonizatori
esto svoj svijet nazivaju civiliziranim, a njihov neciviliziranim. Radi se
o sasvim subjektivnom stajalitu pisca koji polazi od vlastitih uvjerenja i koji
na svijet gleda iz perspektive svoje vjere i domovine. Na taj nain podrava
se kolonijalna praksa jer se ona provodi iz pravih razloga, a to je irenje
kranske vjere. U Palmotievim stihovima slika Kolumba nije nimalo realna
jer je prikazan kao junak kojeg svi slave, a povijesni dokumenti i zapisi to osporavaju i biljee da je Kolumbo ak zavrio u zatvoru zbog pustih obeanja
koja je davao i zbog naina na koji se odnosio prema posadi.
U navedenom djelu Kolumbo je prikazan kao hrabri i vrijedni vojvoda
koji kroti bijes morskih voda i valova, a sve to zbog plemenitosti i znanja koje
mu je Bog podario. Dok se kod Krlee i Fabrija druina buni protiv svojeg
voe, kod Palmotia su oni prikazani kao hvalitelji koji e bez razmiljanja
stati uz svojeg vou jer vjeruju u njegove kreposti. Takoer, Krleini i Fabrijevi pomorci bune se protiv poteza svojeg voe, a Palmotievi ude za tim
da Kolumba slue kao gospodara. Zbog toga nema ni traga dramskom sukobu koji bi se vrlo vjerojatno razvio da nije prikazano podilaenje vlasti koju
Kolumbo predstavlja. Zanimljivo je i to da sam Kolumbo naglaava kako
ne bilo zabune da se na svoj put nisu zaputili zbog zlata, ve zbog irenja
kranske vjere. To ne odgovara stvarnoj slici Kolumba koji je udio za naslovima, slavom i bogatstvom. Ovako zbori Palmotiev Kolumbo:
er od zlata elja huda,
ko vitezom starijem prije,
i od naega uzrok truda,
i od naega puta nije:
za uzvienje vjere prave
svaki od nas naglo hrli
nove iskati sad drave,
oean brodit plahi i vrli (Palmoti, 1993: 131)
Kao to se iz stihova vidi, radi se o baroknoj pohvali koja jo ukljuuje i
spominjanje Dubrovana koji su kao pomorci plovili s Kolumbom i dali svoj
doprinos otkrivanju novih krajeva. Iako Kolumbo razgovara s drubom, radi
se o monolozima u kojima je jedini cilj istaknuti zasluge. Tako funkcionira i
obraanje drube Kolumbu pa ne moe ni doi do razvoja dramskog sukoba
285
jer to nije cilj djela koje je napisano u domoljubnom tonu. Zato je mogue sloiti se s D. Falievac koja tvrdi da cilj tog djela i nije prikazivanje, ve itanje
jer se radi o impresivnom govoru (Batui, 1993: 128). Takav Kolumbo nije
pretjerano zanimljiv itateljima i nije pogodan za izvoenje na sceni, a mogu
mu se uputiti prigovori da podrava vlast i kolonijalnu praksu to ne treba
uditi budui da je u pozadini barokna slika svijeta.
Uz baroknu sliku svijeta ipak se namee renesansni motiv otkria i
puta u nepoznato i do tada gotovo zabranjeno. Zbog toga se u djelu spominje
Erkul tj. Herkul koji je postavio stupove na obale Gibraltara i, premda je bio
slavan i oplovio sva naa mora, nije imao hrabrosti ploviti oceanom. Zato su
njegovi stupovi sluili kao biljeg da se ne smije proi naprijed, a u djelu se
daje naznaka kako je upravo Kolumbo imao hrabrosti nadmaiti Herkula i
proi naprijed. U tom se djelu tako Herkul i Kolumbo suprotstavljaju jedan
drugome kako bi se veliala Kolumbova slava. Jedan je simbol starog svijeta,
skuenosti i dranja poznatog, a drugi je simbol novog svijeta, neustraivosti
i dokidanja postavljenih granica. Motiv udnje za otkrivanjem novog pripada
renesansnom razdoblju i iz tog se motiva mogla razviti dramska radnja da su
razraene prepreke na koje je Kolumbo nailazio. Ovako, itatelju je predstavljen Kolumbo koji je bez posebnih prepreka prekoraio granicu i bez imalo
muke otkrio novi svijet kako bi ga pokrstio. Taj Kolumbo nije se ak ni s posadom sukobio jer druba mu je prikazana kao skupina koja njegove pothvate
ne dovodi u pitanje. Jasno je da se radi o pohvalnoj pjesmi, a ne o pravom
dramskom djelu koje bi ukljuilo sukob ili barem u baroknom melodramatskom stilu prikazalo nevolje na koje su druba i Kolumbo nailazili prije nego
to su pristali uz obale Novog svijeta.
4. Krlein Kolumbo
Miroslav Krlea svojeg je Kolumba tiskao 1917. pod nazivom Cristoval Colon u knjizi Hrvatska rapsodija i posvetio ga je Lenjinu, ali poslije je ta
posveta na Krlein zahtjev uklonjena pa je drama tiskana 1933. pod nazivom
Kristofor Kolumbo u knjizi Legende. Krleina jednoinka o Kolumbu sasvim
je razliita od Palmotieve pohvalnice u ast Kolumbu, a utjecala je i na istoimenu Fabrijevu dramu. Prvi krug Krleinih drama znakovit je po poeziji,
simbolima, vizijama i politikim aluzijama te po likovima-simbolima koji su
povijesne i titanske linosti pa su se u toj galeriji nali Isus Krist, Kristofor
Kolumbo i Michelangelo Buonarroti, iako je prvotno bilo zamiljeno da tu
budu i Kant i Goya. ini se da je Kolumbo Krlei bio posebno zanimljiv jer
se taj lik javlja kao asocijacija u njegovim zapisima (Davni dani, In extremis,
Enuresis Kraygherio-Tsancariana, Upuuju nas u Aziju), a kao samostalna
286
287
288
masu koja je oajna i eli ga ubiti. Admiral znakovito nosi baklju koja bi
trebala biti simbol svjetlosti, kuburu i ma kako bi se probijao kroz gomilu i
branio. Njegova pjesma sastoji se od tri strofe u kojima se javljaju dvije metafore o zemlji; u prvoj je zemlja zvijezda s kojom se ljudi loptaju, a u drugoj je
Nova Zemlja zlatna narana (Isto: 120). Ta zlatna narana aluzija je na Zlatno
doba koje bi se moglo ostvariti u Novoj zemlji jer se na kraju pjesme govori
o slobodi robova. Oito je da se radi o utopijskim idejama, ali to ne znai da
Admiral u njih zaista vjeruje, ve samo pokuava spasiti svoju admiralsku
glavu i na tom se mjestu autor pribliava povijesti jer pravom je Kolumbu bilo
jako vano uvjeriti posadu u ispravnost svojih ciljeva. Na kraju se ispostavlja
da Admiral uope ne vjeruje u mogunost utopije, iako se esto referira na
nju. Jedinu utopiju mogle bi predstavljati zvijezde, ali i one se pokazuju kao
nedostine. U toj pjesmi Admiral se vezuje uz svjetlost jer u didaskalijama
se naglaava kako je utiao oluju i dao narodu svjetlost (Isto: 121). Radi se o
biblijskim aluzijama koje su este kod Krlee. Malo prije nego to je nered
kulminirao, Glasovi su citirajui Bibliju govorili Admiralu. Uduhni vjetar,
nadvii gromove ako si admiral! (Isto: 120) Taj citat moe se usporediti s
onim iz Biblije kada Kristu koji je na kriu vojnici viu da se spasi ako je Sin
boji (Lk, 23, 37). Takoer, Admiralov razgovor s Nepoznatim pun je aluzija
na Bibliju, ali o tome e vie rijei biti kasnije.16
Nadalje, pjesmu pjevaju i Glasovi u trenutku dok rade i ta je pjesma
posveena preporodnom radu u kojoj se autor referira na nejednakost i ironino pozdravlja Novu zemlju u kojoj nita nee biti drugaije (Krlea, 1981:
123-124), ali zavodljiva masa toga nije svjesna. Ovo je dokaz antiutopijskih
ideja u drami jer sasvim je jasno da je u dubinskoj strukturi drame prisutna
sumnja u bilo koju vrstu utopije. Glasovi ponavljaju Admiralove stihove o
Novoj zemlji kao zlatnoj narani i zvijezdi, a ponavljaju i to da e tamo robovi
biti slobodni. Radi se o ironiji jer jasno je da u Novoj zemlji nee biti nita
U toj drami Krlea se esto referira na Bibliju i ponekad se radi o citatima, ponekad samo
o aluzijama, a ponekad o simbolima. Kristofor Kolumbo vodi svoju posadu u Obeanu tj.
u ovom sluaju Novu zemlju. On je Mojsije, ali na kraju zavrava na kriu popout Krista i
doivljava svoju Golgotu. Jedan od glasova u drami kae da je prodao duu za cekine pa je
sada na Kolumbovoj lai (Krlea, 1981: 113) radi se o jasnoj aluziji na Judu. Istu tu aluziju
mogue je nai u drami Michelangelo Buonarroti jer se i slavni slikar prodaje za cekine ba
kao i Juda. Takoer, Kolumbo pomalo biblijski narodu vie da mu daje svjetlosti (Isto: 117).
Admiralska falanga daje narodu prijedlog da baci mree ako je gladan. Ovo bi mogla biti aluzija na Kolumba kao Krista koji e te mree napuniti ulovom. Radi se o ironiji jer Kolumbo
se ba i ne brine za svoju posadu, niti joj moe pomoi poput Krista. Unato tome, Kolumbo
u jednom trenutku kae da je satro gromove i donio narodu svjetlost jer ini se kao da vjeruje
u svoju utopiju. Njemu dolazi Nepoznati i nudi mu jabuku saznanja ba kao to ju je ponudio
eni nekada davno. Ovo je samo mali isjeak biblijskih aluzija koje se javljaju kroz cijelo
djelo i koje su dokaz injenice da su Krleine polemike esto vezane uz vjeru.
16
289
17
18
290
eli razapeti i koja ga izravno naziva vragom, neastivim i tvrdi da je razgovarao s crnim vjetrovima. Kolumbo i Nepoznati govore o egzistencijalnim i
politikim sumnjama koje se odnose na vlast i postojanje idealne drave. A.
Flaker (1968: 476) prouavajui figuru Nepoznatog u hrvatskoj i ruskoj knjievnosti 20. st., dolazi do zakljuka kako se ta figura pojavljuje u povijesnim
okvirima imperijalizma i svjetskog rata to u potpunosti odgovara ovakvoj
analizi Krleine drame koja je na tragu postkolonijalistikih itanja i naglaavanja kritike vlasti.
Kolumbo je izrazito metaforina drama, a problem i izazov za analizu
predstavlja i postojanje dviju verzija zavretka jer je Krlea promijenio prvu
verziju. U prvoj verziji Kolumbo pred sam kraj kae da se ne eli vratiti u
staru panjolsku i sukobljava se s falangom jer se ne slae s njihovom vizijom novog. U toj verziji Kolumbo je predstavljen kao onaj koji zna da bi oni
u Novu zemlju preslikali sva pravila i zakone iz Stare zemlje s ime se on ne
slae. Zbog toga ga gomila pribije na jarbol pa drama zavrava mueniki dok
po jarbolu curi Admiralova krv. U novoj varijanti teksta Admiral Kolumbo
posebno naglaava kako ne vjeruje ni u kralja, ni u Boga koji je stvorio sve
materijalno, ali vjeruje u narod. U finalnoj sceni te verzije Admiral vie da
su povici Hosana i Raspni ga la kao i sve ostalo (Krlea; 1981: 146).
Kritiari su primijetili kako je tom promjenom Krlea iznevjerio neka svoja
stajalita pa tako B. Heimovi kae:
Isporeujui, naime, svoju vjeru u Narod i ovjeka, Kolumbo proroanski pretvara povijesni sukob izdvojenih pojedinaca, titana i predvodnika, kakav je i on sam, s vlasti i vlastodrcima, u sukob Naroda i
oovjeenog ovjeka s tom istom vlau i vlastodrcima. Takvom zamjenom jednog od nosilaca povijesnog sukoba izmeu progresivnih i
regresivnih snaga ovjeanstva, kojom je potisnut udio titana ljudskog
roda, a titani godinama bijahu Krleina opsesija i tema, Krlea nesumnjivo aktualizira svoju legendu, ali i iznevjerava donekle njenu vezu s
vremenom u kojem je nastala, a i sa samim sobom i autentinou svoje
ideoloke utemeljenosti i obavijetenosti u tom vremenu. (1981: 230)
S obzirom na to da Krlea u svojim djelima redovito tematizira vlast i njene
predstavnike, mogue je sloiti se s Heimovievom tvrdnjom. To potvruje
i M. Mioinovi (1968: 233) koja uoava kako je Krleina dopuna Kolumba
programska.19 Bez obzira na to i u jednoj i u drugoj verziji Krlea se udaljio
Anatolij Kudrjavcev (1993: 92) smatra da u toj drugoj verziji zavretka Krlea radi probitaan verbalni potez u skladu s delikatnim zahtjevima vremena u kojem nisu bile povoljne
prilike za izraavanje individulaizma i nihilizma. B. Senker (1993: 497) istie kako je nado-
19
291
Lucijana ARMANDA-UNDOV
od povijesnih injenica kako bi Kolumba prilagodio svojem vremenu i nesigurnoj budunosti u kojoj je bila kakva utopija neizvjesna.
Govorei jezikom Frederica Jamesona i njegove studije Archaeologies
of the Future: The Desire called Utopia and Other Science Fictions, moe se
rei da u ovoj drami ima antiutopijskih impulsa. F. Jameson govori o utopijskoj formi i utopijskom impulsu u djelima s time da se forma odnosi na anr.20
Kod Krleina Kolumba jasno je da nema utopijskog anra, ali na prvi pogled
moe se initi da ima utopijske elje tj. impulsa. Na samom poetku poboni
plahi glasovi kaju se to su krenuli u traenje novog. Za razliku od njih, predstavnici admiralske falange sanjaju o slavi, zlatu, srebru i draguljima koje e
donijeti iz Nove zemlje. Na to se gomila ali i kae: Zlatom ste nas podmitili!
Bili smo gladni i glupi pak smo vam povjerovali! Nalagali ste nam o toj vaoj
utopiji itave bajke! Da emo se vratiti, to ste nam govorili, bogati i slobodni! (Krlea, 1981: 115) Iz navedenog je mogue zakljuiti da se rije utopija
izravno spominje i to u negativnom znaenju jer gomila ne vjeruje u utopiju.
Znaenjem je nabijen i uzvik jednog divljeg glasa koji kae da mu mrtvome
ne treba novo kopno (Isto) to bi znailo da je cijena za utopiju koje moda i
nema previsoka. Glasovi za Admirala govore da je mjesear i time kao da upuuju na nestvarnost njega i njegove utopije o Novoj zemlji jer je utopija esto
vezana uz snove i fantastiku.21 Ni Admiral Kolumbo ne vjeruje u utopiju jer
puna ustvari politiki manifest, afirmacija jednog politikog programa, redukcija znaenja
Admirala koji je iz individualista pretvoren u apologeta kolektivizma.
20
F. Jameson ameriki je literarni kritiar i teoretiar marksizma na kojeg su utjecali radovi
Ericha Auerbacha koji je istraivao povijest stila to F. Jameson slijedi u svojim djelima.
U knjizi Archaeologies of the future, on prouava i definira pojam utopije i znanstvene
fantastike. Knjiga je izala 2005. i ba kao i njegova knjiga iz 2002. Postmodernism, A
Singular Modernity dio je projekta The Poetics of Social Forms. Zadatak je projekta dati
uvid u opu povijest estetikih oblika te pokazati kako se ova povijest moe itati zajedno s
povijeu drutvenih i ekonomskih formacija. Osim toga, F. Jameson izuava i alegoriju. U
svojoj knjizi Archaeologies of the Future govori o varijantama utopije pa tako pravi razliku
izmeu utopijske forme koja se odnosi na pisani tekst ili anr i utopijskog impulsa koji je
mogue primijetiti i u svakodnevnom ivotu (Jameson, 2007: 1). Naglaava de je politika
praksa pokazala kako su odreeni drutveni pokreti pokuali ostvariti utopijske vizije, a
tekst koji inaugurira pojam utopije jest onaj Thomasa Morusa iz 1517. Dvije su razliite
utopijske linije proizale iz tog teksta, a prva ima namjeru ostvariti utopijski program dok se
druga odnosi na sveprisutni impuls koji je oit u raznim izrazima i praksama (Isto: 3). Prva
linija ukljuuje revolucionarnu politiku praksu kojoj je cilj stvoriti novo drutvo zajedno
s pisanim oblicima literarnog anra. Druga linija je manje jasna i u njoj utopija slui kao
mamac za ideologiju. Jamesonova teorija moe biti korisna za analiziranje djela hrvatske
knjievnosti u kojima se javljaju utopijski programi ili se oituju (anti)utopijski impulsi.
21
Kolumba su glasovi na brodu upozoravali da je mjesear koji hoda po krovu i to ba kada je
izgovorio rije sutra (Krlea, 1981: 119). Radi se o aluziji na Shakespeareovog Macbetha
koji izgovara poznati govor I sutra nadajui se novom danu koji zapravo nee osvanuti.
292
dobro zna da e na Novom kopnu vladati stara pravila tj. admiralska falanga
kao izravni predstavnik vlasti preslikat e zakone iz Staroga u Novi svijet pa
tu nee biti govora ni o kakvoj utopiji. Upravo suprotno, radi se o antiutopiji
i shvaanju da idealnog svijeta i drave nema. Pa i sama admiralska falanga
kao da ne vjeruje u utopiju, ve tim idejama nastoji smiriti uzavrelu masu
ljudi na brodu kako ne bi bilo nereda. Admiralska falanga pomalo podrugljivo
i podcjenjujui gomilu i robove govori da e svi biti slobodni u Novoj zemlji,
ali to ne znai da nee biti podjele rada (Isto: 123) Ovo je izravan dokaz da
se radi o antiutopiji jer ta Nova zemlja nee svim slojevima drutva donijeti
sreu. Profitirat e isti oni koji su bogati u Staroj zemlji, a takva utopija postaje
antiutopija. Admiralska falanga predstavlja vlast i njene najgore ciljeve jer je
njima jedino bitna trgovina i to to e Crkvi priskrbiti nove pokrajine, a zauzvrat e dobiti slavu i bogatstvo. Admiral je u Krleinoj verziji drugaiji od falange jer izraava nevjeru u globus i ne eli eksploatirati nove zemlje ime bi
ih pretvorio u stare zemlje to se vidi u sljedeoj reenici: Do avola i takvo
ostvarenje! Da prodajem s vama uroenike? Da postanem burzovni meetar?
Da s vama osnujem D. D. za eksploataciju Kolumbije? (Isto: 134) To se u
potpunosti razlikuje od Palmotievih stavova i njegova Kolumba i druine
kojima zlato nije cilj. Krlein Kolumbo razlikuje se i od povijesnog Kolumba
iji su zahtjevi bili pretjerani pa je elio biti vitez, admiral i potkralj zemalja
koje otkrije uz uvjet da spomenuti naslovi ostanu nasljedni u njegovoj obitelji
(Mardei, 1976: 639). Simbolino je to to se globus kao simbol zemlje i
svih nada na kraju razbija na komadie. Time kao da se razbijaju sve nade u
postojanje Novog, drugaijeg i boljeg pa se s pravom moe rei da je ova drama puna antiutopijskih impulsa. Iako ne vjeruje u to da e Novo biti bolje, Kolumbo se ne eli vratiti u staro panjolsko gnjiljenje o kojem govori u drugoj
verziji zbog ega D. Gaparovi (1989: 32) primjeuje da Kolumbo ipak nosi
u sebi ideju utopije koja se u njegovu sluaju sastoji od leta k zvijezdama,
puta u Nepovrat, Kolumbo inkarnira zahtjev za nemoguim kao apsolutiziranu hipotetinu mogunost zbiljskog ivljenja.22 Kolumbo koji vjeruje da e
narod pobijediti admirale i bogove i preplivati na drugu obalu o kojoj je on
Njegova ena Lady Macbeth ima problema s mjesearenjem kao i Krlein Kolumbo. Tim
citatom autor naglaava kako je Kolumbova misija u Novo nesigurna jer je admiral nestabilan jednako kao i Shakespeareova Lady Macbeth. On e dodue dosegnuti Novo, ali Novo
e postati staro. Citiranjem Shakespearea i Biblije Krlea potvruje da ne pripada onom
dijelu avangarde koji negira tradiciju, ve onom dijelu koji s njom komunicira.
22
Ono to D. Gaparovia navodi na zakljuak da se u Krleinu Kolumbu javlja ideja utopije
I. Frange (1975: 155) tumai kao kolumbovsku enju: Postoji zvjezdana, kolumbovski
izraena enja u ovjeka, a njoj se suprotstavlja sve to je blatno zemaljsko u ivotu; u
hrvatskim relacijama to je panonsko blato, simbol suprotne sile koja vue nanie, dolje, sile
od koje se valja otrgnuti, vinuti prema slobodnim sunanim prostorima.
293
sanjao, javlja se samo u drugoj verziji, a u prvoj pogiba kao muenik na kriu
dok izraava svoju nevjeru u globus.
Osim Nedjeljka Fabria, Krlea je inspirirao i Slobodana najdera23 da
nakon njegove smrti napie dramski isjeak pod nazivom Dijalektiki Anticolumbus koji izlazi u knjizi Kamov. Legende oko freske 1978. U drami su
glavna lica Admiral, Nepoznati i jedan od viceadmirala, a na svega nekoliko stranica najder saima Krleinu dramu i parafrazira njegove reenice. B.
Senker (1999: 423) tvrdi kako najder kazalite shvaa kao mjesto izlaganja
i umjetnikih provjeravanja odreenih utopijskih projekata idealnog ili boljeg
svijeta u to se uklapa i spomenuti dramski tekst koji se referira na Kolumbovu utopiju kao tenju za zvijezdama. Poznato je kako je najder imao visoko
miljenje o Krleinu dramskom stvaralatvu zbog ega on svoje dramske tekstove pie kao posredan odgovor na ideoloke, tematske i formalne izazove
Krleina knjievnog i neknjievnog djela. (Isto) U Dijalektikom Anticolumbusu najder preuzima lik Kolumba od Krlee razraujui njegov razgovor s
Nepoznatim koji nastoji prevrednovati i osvijetliti umetanjem novih detalja u
tekst. Kao glavna stilska obiljeja najderovih dramskih tekstova teoretiari
navode citatnost, aluzivnost, aforistinost replika, uporabu maski i lutaka, metaforiku i simboliku (Senker, 2000: 704). Od navedenih obiljeja u Dijalektikom Anticolumbusu pored citiranja Krlee i Biblije24, uoava se aforistinost
jer se Nepoznati izraava u obliku pitijskih zagonetki kao u sljedeem primjeru: Nepoznati: Ploviti, nee u raju, zaglaviti. Gdje da zareemo? (najder,
2005: 155) te koritenje metafora i simbola.
Navedeni dramski isjeak otvara se poetskim didaskalijama koje podsjeaju na Krleine iz drame Kristofor Kolumbo. U njima se ve nagovjetava
jedna od vanijih metafora, a to je Novo Kopno kao utopija o kojoj sanja
Admiral: O svijetlim gradovima, o mnogoljudnom Kitaju, o mahardinim
slonovima i bajaderama, sve puno udne glazbe i miris. (Isto: 151) Nakon
toga na sceni se pojavljuje Nepoznati koji pokuava Kolumba uvjeriti u besmislenost njegove utopije: Tvoja Utopija dobro je nagojena. Tvoj se put
Slobodan najder roen je 1948. u Zagrebu i poznati je hrvatski dramatiar, esejist i pripovjeda. Svoje prve knjievne radove poeo je objavljivati 1967. u omladinskim glasilima, a
onda je u Prologu tiskao niz drama (Senker, 2000: 704). Na njegovo stvaralatvo utjecala je
opredijeljenost za politiku ljevicu i Bertold Brecht. To se vidi i u prvim dramama kao to
su Minigolf, Histerina bajka, Vrtuljak ljubavi i Metastaza. Osim toga, drame su pune aluzija i citata. najder je poznat i po dramama biografije kao to su Kamov. Smrtopis, Driev
san, Hrvatski Faust, Confietor, Dumanske tiine, August Cesarec i Gamllet (Isto).
24
Za ilustraciju moe se navesti nekoliko primjera; prvi izgovara Kolumbo: Jest, kruh i vino
dajem im, i Novim ih prieujem. (najder, 2005: 153) radi se o parafrazi Isusovih rijei
na Prvoj priesti, drugi izgovara Nepoznati: A, zaista ti kaem (Isto: 154) parafraza
vrlo este Isusove izreke uz obrnut red rijei od onoga u Bibliji.
23
294
osuo leevima. Vjenao si morske djevice svojim mrtvacima. Slava ti, slava
im. (Isto: 152) Kolumbo se u najderovoj verziji prikazuje kao egoist koji
gleda iskljuivo sebe ne marei za posadu. Nepoznati uvjerava Kolumba da
nee dosegnuti zvijezde te mu govori koliko je njegova misija besmislena jer
ljudi e ruiti njegov spomenik kako bi podigli spomenike njemu slinih (Isto:
154). Takav je komentar metanarativan jer se njime aludira na ponavljanje
povijesti koja uvijek nalazi heroje koje isprva slavi da bi ih onda osporavala, a
ti isti heroji postaju dio knjievnosti pa ih svaki pisac prikazuje na svoj nain.
I u ovoj drami spominje se globus koji je smrvljen na komadie i izraava se
sumnja u smjer kojim se ide pa je sasvim logino da se u naslovu nalazi rije
Anticolumbus. Kolumbo postaje Antikolumbo i od Nepoznatog na dar dobiva
zlatnu masku i ezlo Novog kopna (Isto: 156), ali pokloni su mu predani uz
podsmijeh jer e se Kolumbo razoarati. Dramski gledano Nepoznati nastupa
iz pozicije onog koji ima viak informacija u odnosu na Kolumba. On Kolumbu pokazuje Herkulove zvijezde i nudi mu besmrtnost ime se aludira na scenu iz Biblije kada vrag iskuava Isusa nudei mu sva bogatstva ovog svijeta
ako mu se pokloni. Admiral se u ovoj dramskoj verziji trgne iz sna te svom
viceadmiralu nareuje da razvije jedra kako bi poletjeli. Kako to nije mogue,
najderov Kolumbo zavrava na Golgoti uz zakljuak: Posao je ideala da se
ne ostvaruju. (najder, 2005: 158) Na taj je nain autor ostavio jasnu poruku
da nema utopije Novog kopna, utopije dosezanja zvijezda, niti socijalne utopije o kojoj govori Krlein Kolumbo u drugoj verziji. Za razliku od Krlee,
antiutopijske impulse najder otkriva ve u naslovu svojeg djela.
5. Fabrijev Kolumbo
Fabrijeva verzija drame o Kristoforu Kolumbu nastala je pod utjecajem
Krleine verzije, a ve je istaknuto kako su i jedan i drugi autor napisali i dramu o Michelangelu Buonarrotiju koja se takoer uklapa u raspravu o velikim
linostima.25 Fabrijeva aluzivna radiodrama napisana je 1968. i u nju je autor
unio oznake svojeg vremena. Iako nastala pod oitim utjecajem Krlee, vide
se i razlike i originalnosti koje odreuju Fabrijevu viziju Kolumba. Krlein
dramsko-poetini stil i avangardni obrat od mimetizma zamijenjeni su razgo Nedjeljko Fabrio (1937. ) napisao je dramske tekstove u kojima preplie povijesne teme
i suvremeno iskustvo kako bi tematizirao politiku i polemizirao s diskursom vlasti; u Reformatorima glavni junaci su Martin Luther i Matija Vlai, ujete li svinje kako roku u
ljetnikovcima naih gospara? tematizira odnos intelektualca prema nacionalnom pitanju,
Metar govori o neshvaenom geniju koristei se likom Michelangela, groteska Kralj je
pospan predstavlja kritiku autoritarnog individuuma, Magnificat propituje odnose izmeu
umjetnosti i stvarnosti (Nemec, 1997: 55 i 2000: 211).
25
295
26
296
busena trave, zemlje i ptice. Upravo zbog tih simbola ili kako bi ih zatakao,
Kolumbo ubija jednog mornara i nareuje ubojstvo drugog. No, iako zloinac
Kolumbo nije laljivac pa nareuje da se sve unese u brodski dnevnik jer e
tako imati priliku biti kanjen i od strane vlasti i od povijesti. Posada izvrava
njegove zapovijedi uz reenicu koja se dramom provlai poput lajtmotiva:
...bit e kako Svevinji hoe i Vi naredite... (Fabrio, 2007: 68) Kolumbove
krvave ruke aluzija su na to da su sva osvajanja u povijesti bila puna zloina i
rtava pa ni osvajanje Amerike nije iznimka. Ovo se u potpunosti razlikuje od
Palmotia koji je Kolumba i njegovu druinu oslikao idealistiki i zaneseno.
U Fabrijevoj drami snano je prisutna kritika autoritarnog voe pa je Kolumbovo vrijeme samo okvir uz iju se pomo aludira na sadanjost.
Fabrijev mimetiki stil pun narodnih poslovica potpuno se razlikuje od
Krleina sveanog tona koji prilii velikoj povijesnoj linosti. Dok Krleina
Kolumba odlikuje stilizirani govor pun metafora, Fabrijev Kolumbo slui se
poslovicama i imperativima. Prvu poslovicu Kolumbo izgovara na samom
poetku u raspravi sa svojim asnikom Cristobalom kojem eli pokazati kako
mu nita ne moe promaknuti: U laljivca kratke noge, u vladara duge ui!
kau u nas. (Isto: 66) Drugu poslovicu izgovara u razgovoru sa svojim
pomonikom Jorgeom: Velike mi oi da te bolje vidim, velike mi ui da
te bolje ujem! Kao ono u Crvenkapici! (Isto: 72) Razgovorni stil kao da
vie odgovara vremenu u kojem je drama nastala, nego povijesnom vremenu
u kojem je Kolumbo ivio. To je dokaz injenice da je Fabriu povijest samo
okvir za aktualna zbivanja. Spominjanjem Crvenkapice postie se komini
efekt koji ne odgovara ozbiljnosti situacije u kojoj se likovi nalaze. U izrazito tekim situacijama u kojima Kolumbo daje nareenja ubacuju se citati iz
narodnih poslovica ime autor od glavnog lika radi povijesnu karikaturu preispitujui sve ono to itatelj ili sluatelj njegove radiodrame zna o povijesnoj
linosti Kolumba.
Sredinja rasprava u Krleinu Kolumbu odvija se izmeu Kolumba i
Nepoznatog, a u Fabrijevu Kolumbu rasprava se odvija izmeu Kolumba i
brodskog ispovjednika Padre Salinasa koji kao da je dio neke od Krleinih
drama u kojoj se kritizira kler i njegovi predstavnici. Fabrijev Kolumbo odnosi se prema redovniku kao to se Krlein Leone Glembay odnosi prema
licemjernom dr Alojziju Silberbrandtu iz Gospode Glembajevih. Kod Fabrija Padre Salinas pokuava urazumiti Kolumba, ali na samom poetku drame
Kolumbo implicira kako je redovnik dobro plaen kako bi se bavio svojim
poslom. Padre Salinas Kolumba upozorava na rtve i grijehe koje ini, a Kolumbo je prema njemu ironian i pomalo zloban. To se najvie oituje kada
Kolumbo kae Padre Salinasu da moli za njegovu pokojnu enu ukoliko on
uope ima obiaj moliti ime se insinuira da Padre i nije neki vjernik (Isto:
297
27
298
Kolumbo uporno tvrdi da je voa, radi se o antivoi koji ne eli dovesti svoju
posadu do cilja. Za njega je Novo kopno la, a panjolska je stvarna. ini se
da autor u toj aluzivnoj drami kritizira vlast openito, a posebno onu koja udi
za slavljem i osvajanjem kao i vou Kolumba koji kao predstavnik vlasti ubija
ljude kako bi dosegnuo zvijezde i ostvario svoje ideale. Time se pridruuje
galeriji nadljudi koji su se koristili poznatom Machiavellijevom izrekom da
cilj opravdava sredstva. Zbog primjene tehnike u kojoj povijesni okvir slui
kao klju za razumijevanje sadanjosti, Fabrio postaje aktualan i moderan u
svojem vremenu kao to je to bio sluaj s Krleom uz razliku da je Krlein
dramski stil ipak dotjeraniji.
6. Zakljuak
U hrvatskoj i svjetskoj knjievnosti postoji interes za ljude koji pomiu
granice i usuuju se napraviti neto novo. Zbog toga se i Kristofor Kolumbo naao na popisu ljudi koji su ostavili traga u povijesti i u knjievnosti. U hrvatskoj
knjievnosti tu temu mogue je pratiti od starije prema novijoj knjievnosti.
Do Palmotia Kolumbo u naoj knjievnosti nije postojao, a onda je uao na
velika vrata kao slavni voa koji pokrtava Novu zemlju i provodi kolonizaciju.
U kratkoj pohvalnoj pjesmi Palmoti je odao poast slavnom admiralu, ali nije
ga prikazao na objektivan nain. Kod Palmotia u obzir treba uzeti injenicu
da je pisao u barokno vrijeme iz pozicije jednog kranina koji vjeruje da svim
iteljima Novog kopna treba prava vjera. Palmotiu objektivnost i nije cilj jer
on pie pohvalu u ast pothvata za koji su postojale indicije da su u njemu sudjelovali i hrvatski pomorci. Unato tome to Palmotiev dramski isjeak nije
scenski pretjerano zanimljiv jer mu nedostaje dramski sukob, ostaje injenica
da je on prvi naslutio potencijal Kolumbove titanske linosti te se tako postavio
u niz sa svjetskim piscima koji su pisali o istoj temi.
Od 1630. i Palmotieva Kolumba pa do 1918. i Krleine drame o Kolumbu veliki je vremenski razmak u kojem su na temu otkria Amerike napisane brojne studije. Nove spoznaje, itanje literature i ivot u odreenom
povijesnom trenutku utjecali su na Krleino vienje Kolumba. U njegovoj
verziji Kolumbo ne podrava imperijalizam, ve se bori protiv njega. Krlein
Kolumbo svjestan je da bi se u Novoj zemlji preslikala pravila iz stare zemlje, a osvijeten je zato to Krlea dramu pie uz veliki vremenski odmak.
On se odupire utopiji o savrenoj zemlji u kojoj bi tekli med i mlijeko. U
isto vrijeme rtva je vlastite utopije o dosezanju zvijezda koje su nejasne i
nedostine. Tako u Krleinoj drami ima i utopijskih i antiutopijskih impulsa. Krlein Kolumbo i Michelangelo predstavljaju moderne Prometeje koji
prelaze granice mogunosti svoga vremena i ija je traginost u tome da su
299
optereeni sumnjama i opsjednuti laima. Te sumnje potpiruje i lik Nepoznatog koji je faustovska figura karakteristina za Krlein opus. U dvije razliite
verzije Kolumba Krlea je izrazio rastrganost izmeu : ... generikoulne,
utopijski nune ljudske zbiljnosti s jedne strane, i neljudske hrvatske, panonske, evropske, plautove klasne stvarnosti naeg vijeka s druge strane. (Suvin,
1965: 305) U obje verzije Kolumbo zavrava kao muenik na vlastitom brodu
kao Golgoti. U prvoj verziji potpuno je negativan i ne vjeruje vie nikome, a u
drugoj je socijalistiki inspiriran pa vjeruje u narod koji moe neto promijeniti. Krlein Kolumbo nije junak jer zavrava mueniki i ne moe dosegnuti
zvijezde koje predstavljaju njegovu utopiju u kojoj traganje postaje samo sebi
svrha. To je uoio i Slobodan najder pa je zato i napisao Dijalektiki Anticolumbus u kojem parafrazira Krleu i pokazuje kako je Kolumbova utopija
zapravo antiutopija. Neke teoretiare zasmetalo je to to se Krlein Kolumbo
potpuno udaljio od povijesnih injenica i to kako bi posluio Krleinoj teoriji
i osobnom tumaenju povijesne linosti.28 To ne umanjuje umjetniku vrijednost Krleina Kolumba iju aktualnost uoavaju i dananji redatelji s vizijom.
Moe se rei kako Krlein poetiki teatar postaje ujedno i politiki teatar koji
kritikom imperijalizma pokuava oitati lekciju svakoj vladajuoj ideologiji.
Fabrio je svojeg Admirala modernizirao i od njega napravio karikaturu
pa govor vie nije patetian ni biblijski, iako se ponekad slui Biblijom. Admiralov je govor pun poslovica koje i nisu karakteristine za poznatu povijesnu
linost. Fabrio je tako bio inspiriran i Krleom i novijim istraivanjima koja
su pokazala da se Kolumbo nije uvijek korektno odnosio prema posadi. Taj je
motiv Fabrio doveo do krajnjih granica pa je od Kolumba napravio ubojicu
vlastite posade. Kolumbo ini sve kako do cilja ne bi doao jer se dosezanjem
cilja ukida smisao traganja. I ovaj Kolumbo ivi utopiju voe koji smisao vidi
u traganju i koji ne podrava kolonijalnu praksu u Novoj zemlji. Prema Novoj
zemlji nema utopistikih elja, ali ih ima prema vlastitom vienju smisla ivota jednog voe. Fabrio pie aluzivnu dramu u kojoj se ironizira svaka vlast
kojoj je cilj slava i unosnost poslova, ali i sam Kolumbo koji kao voa rtvuje
posadu radi viih ciljeva. Fabrijev Kolumbo smatra da je dosezanje cilja kazna
jer nakon toga slijede lovorike i osvajanje teritorija, a to vie nije u njegovim
rukama pa e cilj tako biti oskvrnut. Sveano ruho i slavlje nose za sobom i
veliku prazninu, a problem Fabrijeva Kolumba je upravo u tome to je on spo To stajalite istie ranije spomenuti teoretiar A. Kadi (1992: 206) koji smatra da je Krlea
opijen vlastitim tumaenjem nekih linosti jer su sve te linosti alter-ego samog autora. On
navodi kako je bilo prijedloga da se ta drama prikae u Americi, ali vjeruje da amerika
publika ne bi prihvatila iskrivljenu sliku otkria Amerike i napad na razvitak amerikog
drutva nakon otkria. Drago imunda (2001: 219) smatra da Krleu ne zanima povijesna
zbilja, ve knjievna vizija u kojoj brod postaje pozornica razmea.
28
300
303
GRAA
UDK 811.163.4373.231(091)(497.16)
Preliminarno saoptenje
U crnogorskome imenoslovu evidentirali smo, pored ostalih, ova hrianska imena: Andrija, Dimitrije, orije (orija u nekim govorima crnogorskoga jezika), Gavrilo (Gavrile u nekim govorima crnogorskoga jezika),
Ilija (Ili(j)a u nekim naim govorima), Jovan, Marko, Matija, Mihailo, Nikola, Petar, Krstinja (u naem imenoslovu potvreno kod starijih predstavnika),
Marija, Marijana, Marta, Sofija i mnoga druga.
Vidljiva su u imenoslovu i imena kojima je narod dao uoblienje prema
kalendarskom imenu. Moemo uputiti na porijeklo ovih imena: oko varijanta imena orije (u nekim govorima orija); Jovica i Jovo varijante
imena Jovan; Markia u narodu nainjeno prema Marko; Mijajlo, Mikaile i
Mikailo u crnogorskome imenoslovu varijante imena Mihailo; Peria, Perko,
Pero varijanta imena Petar; Vaso varijanta imena Vasilije; Ilinka / Ika / Ike
izvoenje prema imenu Ilija; Mara / Mare varijante imena Marija ili Marta.
Jasno je iz izloene grae da su ponarodnjene varijante koje ive u nekim govorima crnogorskoga jezika rijetke kod mlaih narataja. Dakle, potiskuju ih novija, odnosno pomodna imena.
Treba rei da, s obzirom na injenicu da su najee nadijevana osobama
roenim upravo na praznik ili oko njega, hrianska (kalendarska) imena tite
onoga ko nosi ime, kao to je odreeni svetac kojega porodica slavi zatitnik
porodice, doma. U tom smislu hrianska imena vre funkciju zatitnih imena.
307
Novica VUJOVI
Prouavanjem procesa koji su doveli da primanja kalendarskih linih
imena da se konstatovati da je fond tih imena obogatio slovensku jeziku
osnovu. Mitar Peikan obraujui, kako veli, starocrnogorska imena nalazi
da od ukupnoga fonda poznosrednjovjekovnih i neto mlaim naih imena
na imena sa slovenskom osnovom pada oko 68%. 1 Dodajmo da uz brojna
narodna imena dolaze imena koja su u na imenoslov ula iz grkoga jezika,
najvie, zatim hebrejskoga i latinskog. U crnogorskome imenoslovu zasvjedoeni su ovi primjeri: Andija (u govorima i Andria), orije, Filip (u nekim
govorima Vilip), Luka, Mitar, Nikola, Pavle, Petar, Stevan, epan, Todor,
Vasilj, Anelija / Ana (u govorima i Ane), Sofija preko grkoga; iz latinskoga: Kostadin, Marko, Matija > Mato; iz hebrejskoga: Gavrilo, Ilija ( u govorima Ili(j)a), Ivan, Jakov, Jevrem, Mihailo (u govorima Mijajlo, Mikailo), Ana,
Ivana i Marija itd.
Takvo stanje zasvjedoeno je na irem crnogorskom jezikom prostoru.
Mi smo obilazei evska sela potvrdili prisustvo tih imena. Zasvjedoena su i
u Bjelopavliima, e su brojni (su) primeri imena hrianskih svetitelja (...)
naravno prilagoenih.2 Isto moemo konstatovati za lina imena everoistonoga dijela Crne Gore.3 I tako redom. Na osnovu svega kaemo da su veoma
frekventna kalendarska imena: Marko (s brojnim narodnim varijantama), Nikola, Jovan (s brojnim narodnim varijantama), Petar (s varijantama), Marija
(s varijantama) itd. S druge strane, lino ime Todor sve rjee se javlja. Vrijedi
sagledati rasprostranjenost imena Todor u naem imenoslovu, a mi emo uputiti na njegovu slabu zastupljenost u evskim linim imenima, kao i imenoslovu Zaostra kod Berana, e, na primjer, srijeemo jednu potvrdu imena Todor.4
I muka i enska crnogorska narodna imena bila su izloena uticaju i
irenju hrianskih imena. Nae prouavanje linih imena evskih sela potrvdilo je apsolutnu integrisanost hrianskih, odnosno kalendarskih imena. Na
drugome smo mjestu bavei se onomastikonom jajoa, a tu je rije o imenima s prostora eva, Bjelica i eklia, konstatovali i veliki udio ponarodnjenih imena, te moemo analogno zakljucima ispitivaa hrianskih imena u
antroponimijskim sistemima suednih drava, rei kako je ta antroponimija po
osnovnom imenu hrianska, a po tvorbi crnogorska. Supstrat nije odluujue
1
308
usmjerio razvojne procese, ali svakako jeste tim kontaktima bogatio crnogorski jezik, izmeu ostaloga, onomastikom leksikom.5
Literatura
upi, eljko: Antroponimija Bjelopavlia, Onomatoloki prilozi, knj.
XII, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje za jezik i knjievnost,
Odbor za onomastiku, Beograd, 1998, str. 367417.
Doljak, Drako: Lina imena Zaostra, Filoloki fakultet Pritina, Vranje,
2000.
Peikan, Mitar: Zetsko-humsko-raka imena na poetku turskoga doba,
Onomatoloki prilozi, knj. III, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i knjievnosti, Odbor za onomastiku, Beograd, 1982, str. 1120.
Vujovi, Novica: Onomastikon crnogorskih jajoa, Matica, br. 53,
Godina XIV, Matica crnogorska, Cetinje Podgorica, 2013, str. 195209.
Vujovi, Novica: Prilog izradi imenoslova Pive, Lingua Montenegrina, br.
15, Fakultet za crnogorski jezik i knjievnost, Cetinje, 2015, str. 433449.
Novica VUJOVI
CHRISTIAN (CALENDAR) NAMES
IN THE MONTENEGRIN BOOK OF NAMES
The author of this paper reflects on Christian names confirmed in the
Montenegrin book of names. Both, male and female Montenegrin names were
exposed to influences and the spread of Christian names. The study of personal names has confirmed absolute integrity of Christian or calendar names.
This anthroponymy is Christian in terms of the basic name, but is Montenegrin in terms of word-formation.
Key words: onomastics, anthroponymy, Montenegrin language, personal names
Novica Vujovi, Onomastikon crnogorskih jajoa, Matica, br. 53, Godina XIV, Matica
crnogorska, Cetinje Podgorica, 2013, str. 198.
309
PORTRETI
UDK 811.163.428(497.16)
Pregledni rad
Sto trideset pet je godina od roenja Josipa Ribaria, hrvatskoga dijalektologa to je zaduio montenegristiku ne toliko obimom rada koliko izuavanjem do tada neprouene jezike oaze jednoga dijela crnogorskog iseljenitva. Pa i dananje nae znanje o govoru crnogorskih Perojaca, davnih
iseljenika iz XVII vijeka, ponajvie iz Crmnice, uglavnom je zasnovano na
podacima koje je skupio Josip Ribari.
Josip Ribari roen je u Istri, u selu Vodice, 11. decembra 1880. godine.
kolovao se u rodnome mjestu (prva etiri razreda na hrvatskome jeziku),
zatim u transkoj klasinoj gimnaziji (na njemakome jeziku), a maturirao
313
Adnan IRGI
u Suaku 1903. godine u hrvatskoj klasinoj gimnaziji. Ve je do mature govorio hrvatskim (maternjim), slovenakim, talijanskim i njemakim jezikom.
Bolest i uenje jezik uslovili su tako poznu maturu. kolske 1904/05. godine
upisao je studij slavistike u Beu i sluao predavanja slavnih profesora V. Jagia, M. Reetara, V. Vondraka, K. Jireeka. Ve 1917. godine bio je zavrio
svoju doktorsku disertaciju, pozitivno ocijenjenu od strane Reetara i Vondraka, ali naalost neodbranjenu jer su ratne okolnosti omele Ribarieve planove.
Ona je objavljena tek 1940. u Srpskome dijalektolokom zborniku (knj. IX,
Beograd, SKA, str. 1207) pod imenom Razmjetaj junoslovenskih dijalekata na poluotoku Istri. ini se da mu ivotne okolnosti nikad nijesu bile
naklonjene ni kao aku zdravstvene, a ni kao formiranoj linosti drutvene
jer je bio neomiljen od svih vlasti (i austrijskih kao borac za narodna prava, i
od vlasti NDH, koja ga je prijevremeno penzionisala, a prijetilo mu je da bude
opremljen u logor, ni od komunistikih koje su ga optuivale za kvislinki rad
za vrijeme okupacije). Umro je u Zagrebu 27. avgusta 1954. godine.1
Najvea zasluga za afirmaciju Ribarieva rada na prouavanja perojskoga
govora pripada Miloradu Nikeviu kao uredniku i prireivau knjige u kojoj su
skupljeni dotad neobjavljeni leksikografski prilozi Ribarievi iz Peroja i Milici
Luki, koja je te priloge priredila za tampu.2 Naime, perojskim se govorom Josip Ribari poeo baviti vrlo rano, jo 1916. godine, kad je bio u vojsci, daleko
od Peroja, jer je one upoznao dva Perojca iji ga je govor zainteresovao.3 Iako
je napomene o tome govoru dao i u pomenutoj studiji to je nastala kao doktorska disertacija, Ribari e sistematska istraivanja govora crnogorskih iseljenika
iz Peroja provesti kao ve iskusan dijalektolog 1949. godine, kad je u istraivanju proveo trideset dana. Planirao je, kako sam kae, izraditi monografiju o
perojskome govoru,4 prikupio je ogromnu grau (ne samo leksikografsku), ali je
graa ostala u rukopisu, a monografija nikad nije sainjena. O tome poznati hrvatski jezikoslovac Boidar Finka kae: No svoju nakanu da prui monografski
opis perojskoga govora nije uspio ostvariti, ali je za sobom ostavio obilje dijalekatske grae, do neke mjere i dijalektoloki sistematizirane, tako da bi dalju
obradbu mogla nastaviti i druga ruka. Obavezu da nastavi i dovri navedeni rad
bio je preuzeo prof. Dalibor Brozovi. U tu svrhu on je i sam pohodio Peroj i o
tome podnio Akademiji Izvjetaj o dijalektolokim istraivanjima u selu Peroju
Biografski podaci o Josipu Ribariu preuzeti su iz teksta Jelke Radau-Ribari, ivotni put
Josipa Ribaria, u knjizi: Josip Ribari, O istarskim dijalektima, Pazin, 2002, str. 263278.
Vieti: Josip Ribari, O perojskom govoru (leksikografski prinosi). Grau prikupio i priredio Milorad Nikevi, Osijek, 2004.
Josip Ribari, Perojski govor na poluotoku Istri, In: O perojskom govoru (leksikografski
prinosi). Grau prikupio i priredio Milorad Nikevi, Osijek, 2004, str. 17.
Isto, str. 21.
314
u Istri (Ljetopis JAZU za god. 1958, broj 65, Zagreb 1961, str. 332333). U Izvjetaju se kae: 'Svrha mog boravka u Peroju bila je upoznati u opim crtama
ivi perojski govor kako bih mogao obraditi ostavtinu poznatoga dijalektologa
prof. Josipa Ribaria, koji je u nekoliko navrata prouavao perojski govor, a
ujedno je trebalo da provjerim neke pojedinosti iz Ribarievih materijala.' Brozovi potvruje pouzdanost toga materijala i ujedno upozorava da zahtijeva
samo minimalne korekture (...). Bio je to dobar put i krepka nada da e posao
krenuti, no Brozovia su preopteretili mnogi drugi prei, neodgodivi zadaci i
obaveze tako da je odustao od toga rada. U novije vrijeme obradba Ribarieve
grae o perojskom govoru bila je povjerena jednom drugom dijalektologu, dr.
Miji Lonariu, no i njega je ivotni ritam umrtvio za taj rad. Tako se nije ni
neposredno ni posredno ostvario toliko eljkovani Ribariev plan da se naa
dijalektologija oplodi i tim, za Istru sasvim specifinim djelom.5 Kad se sve to
uzme u obzir, jasno je koliko je znaajan za crnogorsku i hrvatsku dijalektologiju
rad Milorada Nikevia i Milice Luki na prireivanju leksikografske grae o
Peroju Josipa Ribaria i prireivanje knjige u kojoj se ta graa nala zajedno sa
studijama o Ribariu. Bilo bi dobro kad bi eventualno novo izdanje te knjige
obuhvatilo i kompletnu grau Ribarievu o Peroju jer bi ona bila doprinos ne
samo jezikoslovlju no i etnografiji i istoriji kulture uopte.
Josip Ribari skupio je 1400 rijei iz perojskoga govora. Osim toga u
knjizi u kojoj je ta graa publikovana nalaze se i nekolika priloga akcentovanih pria i pjesama informatora na osnovu kojih je planirao dati opis govora.
injenica da leksikografska graa nije akcentovana, uprkos tome to su prilozi akcentovani, govori u prilog pretpostavci Milice Luki da publikovana
verzija rukopisa nije jedina koju je Ribari sainio.6 To podupire i injenica da
su leksemi koji u inicijalnome poloaju imaju ili , za koje je Ribari konstatovao da podeaju na negdanju crnogorsku domaju7, smjeteni uz rijei na
i . (Tako se recimo u leksikografskoj grai javljaju oblici poput ued, eme,
ekira, ekada (ekada f. 'osjeka') umjesto sa .) Potkrepljuje to i injenica da
u leksikogafskoj grai nije oznaen naroiti alternant nekadanjega poluglasnika, donijet zasigurno iz domovine, ve se umjesto njega pie samo e (npr.
tobolec, toboca), iako je u kratkome uvodu Ribari konstatovao taj osobiti
alternant i obiljeavao ga na tri naina: , e i e.
5
Boidar Finka, Znamenit Istranin Josip Ribari kao jezikoslovac, Buzetski zbornik, knj.
16, Buzet, 1991, str. 2627.
Milica Luki, Predgovor Rjeniku perojskoga govora, In: Josip Ribari, O perojskom
govoru (leksikografski prinosi). Grau prikupio i priredio Milorad Nikevi, Osijek, 2004,
str. 26.
Josip Ribari, Perojski govor na polutoku Istri, In: O perojskom govoru (leksikografski
prinosi). Grau prikupio i priredio Milorad Nikevi, Osijek, 2004, str. 21.
315
Adnan IRGI
Kad je Josip Ribari 1949. godine krenuo na 30-dnevno izuavanje perojskoga govora, odmah je naiao na prepreku: u selu nije naao kolovanih
ljudi na iju je pomo raunao. Ta je prepreka zasigurno donijela korist jer je
doprinijela izvornosti skupljene grae. Moe se pretpostaviti da je bio sainio
kakvu vrstu upitnika na osnovu dotadanjih svojih istraivanja, ali su upitnici sami po sebi, ba kao i kolovani govorni predstavnici, slabo pouzdani u
dijalektolokim istraivanjima. Da doem do to vjernije slike i to tonijih
podataka i tekstova o perojskom govoru, odluio sam u nestaici svijesnih
kolovanih poznavalaca domaega govora upotrebiti za svoje svrhe kao pouzdanike ljude iz najstarije perojske generacije , koji su najmanje doli u vezu,
sa susjednim malo daljim hrvatskim selima ('slovinskim' katolikim) i sa stanovnicima mjeovitoga u prolosti grada Pule, kamo su Perojci uvijek polazili
na rad, a polaze i sada, osim toga to polaze na rad i u neko 'latinski' gradi
Faanu. Odmah ovdje istiem, da svi pravoslavni Perojci na domaem ognjitu govore svojim drevnim crnogorskim govorom, premda svi znadu govoriti takoer mletakim saobraajnim istarskim dijalektom.8 Citirani odlomak
dovoljno govori o izvornosti grae, a to ponajbolje potvruje spisak imena
govornih informatora, meu kojima je bilo ak i onih koji bijahu zagazili u
desetu deceniju ivota.
I ono malo osobina to ih je Ribari popisao u kratkome uvodu rjeito
svjedoe o dobro ouvanim jezikim osobinama donijetim iz matine zemlje.
Svjedoe i o tome kako zasigurno nije mali talas doseljenika bio i izvan Crmnice (a to potvruju i osobine koje su na osnovu rezultata iz Brozovieva
Upitnika opisali Ankica ila i Mijo Lonari9), pa moda i ne samo iz nahijske Crne Gore no i izvan toga prostora s Primorja i iz unutranjosti. Uprkos
vievjekovnoj odvojenosti od matice, ouvale su se ove osobine koje je Ribari popisao:
1. svako dugo a muti se u o (Kota, moli, glova, broda, gospodor)
2. jekavska jotacija (ljeto, beeda, eca)
3. osobiti alternant nekadanjega poluglasnika koji jo uvijek traje u govoru najstarijih govornih predstavnika dobroga dijela tzv. starijih crnogorskih govora
4. ostaci guturalnoga , koje se i danas recimo moe uti u Crmnici
5. enklitike ni i vi (mj. nam i vam)
6. dosljedna upotreba infinitiva umjesto tzv. dakanja, koje je u dananjoj
Crnoj Gori svakako noviji import
7. oblici s partikulom zi (tizi, ovizi, onizi)
8
9
316
317
Adnan IRGI
12
318
319
PRIKAZI
UDK 821.163.4.09
Petrovi Njego P. II
Struni rad
O jeziku Njegoeva knjievnoga djela i jeziku Njegoeva zaviaja postoji bogata literatura. Bibliografija NJEGO, kapitalno izdanje Instituta za
crnogorski jezik i knjievnost, danas Fakulteta za crnogorski jezik i knjievnost Cetinje, potvruje veliko interesovanje naunika razliitih struka za
ivot i djelo najveega crnogorskog pjesnika.
Nizu vrijednih ostvarenja u njegoologiji pridodat je zbornik radova Recepcija i novo itanje Njegoeva djela. Zbornik je rezultat naunoga skupa prireenoga u glavnome gradu Hrvatske povodom dva stoljea od roenja Petra II
Petrovia Njegoa. Zavidan renome toga suizdavakoga projekta obezbijeen
je autoritetom institucija kakve su Matica hrvatska i Fakultet za crnogorski jezik i knjievnost Cetinje te ugledom Drutva hrvatskih knjievnika.
Na sveanome je otvaranju u pozdravnoj rijei Boidar Petra, prededenik Drutva hrvatskih knjievnika, podetio na to da su vrste veze naih
naroda i kultura potvrene jo od srednjega vijeka. Petra dodaje i ovo: Njego, velikan crnogorske knjievnosti, duhovnosti i politike, iju 200. obljet323
Novica VUJOVI
standard nije kategorija Njegoeva vremena. Takoe, autori Rjenika grijee izborom vukovske akcentuacije.
Vera Blaevi-Krezi bavi se prilozima Josipa Silia koji je ispitivao
fonoloke i morfoloke osobine crnogorskoga jezika, tj. njegoevske oblike
zasvjedoene u Gorskom vijencu. Dato je Silievo objanjenje da jezik knjievnosti pripada jeziku kao sistemu, a ne jeziku kao standardu. Vrijedi spomenuti jo jednu injenicu. U procesu standardizacije crnogorskoga jezika
znaajna uloga pripala je hrvatskome jezikoslovcu Josipu Siliu, lanu Ekspertske komisije za standardizaciju crnogorskoga jezika. Josip Sili autor je
knjige Crnogorski jezik nauno-metodoloke osnove standardizacije crnogorskoga jezika.
Profesorka Milica Luki analizira simbolika znaenja brojeva (6, 7,
3, 5, 8, 10(1), 4) u Lui mikrokozma (Neka zapaanja o simbolici brojeva
u Njegoevu spjevu Lua mikrokozma, str. 259273). Sprovedena analiza
nudi informacije na osnovu kojih autorka konstatuje mogunost postojanja
svjesne namjere pjesnikove da se spjev izgradi na simbolici brojeva, svjesne
namjere da se uspostavi komunikacija tekstom kodirana na razliitim razinama ona koja se odvija preko rijei, ali i ona koja se odvija iza rijei za one
koji su sposobni dekodirati suptilne simbole.
Zbornik Recepcija i novo itanje Njegoeva djela obogaen je radovima dvojice poivih crnogorskih naunika Radoslava Rotkovia (Njegoevo knjievno djelo, str. 165197) i Vojislava Nikevia (Jezik Njegoeve
Lue mikrokozma, 285299). Poznato je njihovo viedecenijsko mukotrpno
nastojanje da afirmiu ime i samobitnost crnogorskoga jezika i knjievnosti.
Nije, nadalje, nepoznato da su ti montenegristi nerijetko mnogo vie naklonosti i uporita za svoje stavove nalazili u djelima hrvatskih jezikoslovaca nego
u radu i tenjama velike veine crnogorskih lingvista. U prilozima Vojislava
Nikevia i Radoslava Rotkovia moemo proitati da je Njego crnogorski
pisac po idejama, po temama i dakako po jeziku koji se odupirao tvorcima i
sljedbenicima Karadi-Believa koncepta jezika.
Pored reenih u Zborniku su i ovi radovi: Milan Reetar kao izdava i komentator Gorskog vijenca akademika Josipa Bratulia, Njegoevo
poznavanje italijanskog jezika Vesne Kilibarde, zatim Metriko ustrojstvo
stihova Gorskog vijenca autora Josipa Silia i dr. Smatramo da je vrijedno
prenijeti jedan Siliev zakljuak: Govor je kojim se sluio Njego pri stvaranju stihova Gorskog vijenca tip crnogorskoga govora. Taj je tip govora takav
da odgovara metru stihova Gorskoga vijenca.
Kad govorimo o jeziku Njegoeva djela potrebno je neto rei i o jeziku
Njegoeva rodnoga kraja. Uporednu analizu fonolokih i morfonolokih osobina Njegoeva jezika s govorima crnogorskoga jezika, i to s osvrtom na nje325
Novica VUJOVI
326
Novica VUJOVI
A VALUABLE CONTRIBUTION TO THE STUDY OF LANGUAGE
OF PETAR II PETROVI NJEGO
In this paper, the author reflects on the papers published in the Collection of Papers entitled Reception and New Reading of Njego's Work (from a
conference held in Zagreb on 19 October 2013). Special attention is given to
papers related to the study of language used by Njego, along with the author's
view of their contribution to Montenegristics and the study of Njego.
Key words: Petar II Petrovi Njego, Montenegrin language, Montenegrin literature, Montenegristics
327
UDK 930.85(497.16)
Struni rad
BOIDAR EKULARAC:
RAZVOJ PISMENOSTI U CRNOJ GORI, FCJK, CETINJE, 2014.
Studija Boidara ekularca predstavlja istorijski pregled
crnogorske kulture i njena obrazovanja od srednjega vijeka pa
sve do danas. O raznovrsnosti obraenih tema svjedoi brojno
rukopisno nasljee, koje autor analitiki sagledava i obogauje
svojim zapaanjima. Takoe zakljuujemo da je rije o izuzetno
ozbiljnoj studiji, strukturiranoj od obimne i iscrpne grae. Posebnu vrijednost knjige vidimo u sistematino obraenom arhivskom, istoriografskom materijalu, autorovu radu na terenu, ali
i lingvistikome istraivanju, kojemu pridaje osobenu panju.
Specifinost djela nalazimo i u rekonstrukciji crnogorskoga
knjievno-istorijskog nasljea, valorizaciji kulturno-istorijskih
spomenika te identifikovanju znatnoga broja naih rukopisnih
tvorevina.
Kljune rijei: razvoj pismenosti, kulturno-istorijsko nasljee, rukopisna djela, zapisi i natpisi
Iako postoji veliki broj autora koji su se bavili izuavanjem crnogorske prolosti, odnosno njena knjievno-kulturnoga nasljea, cijenjeni istoriar
Boidar ekularac u studiji Razvoj pismenosti u Crnoj Gori, na vrlo specifian nain sagledava knjievno-istorijsku grau od srednjega vijeka pa sve do
novijega doba te donosi cjelovit pogled na minula vremena, vodei pri tome
rauna da ne optereti itaoca koliinom grae koju je, po svemu sudei, briljivo integrisao u jednu cjelinu. Posebnu vrijednost knjige vidimo u sistematino obraenome arhivskom, istoriografskome materijalu, autorovu radu na
terenu, ali i lingvistikome istraivanju, kojemu pridaje osobenu panju. itajui knjigu uoavamo smjela zapaanja Boidara ekularca, sadrajnu snagu
u oblikovanju prikupljenoga, kao i odmjerenost pri njenome transponovanju u
tekst. Preglednost, analitinost i jasnost konstituisanja obimne grae, svjedoe
o ozbiljnosti posla kojemu se autor posvetio.
329
Marijana TERI
Pratei dijahronijski razvoj pismenosti u Crnoj Gori, autor najprije ukazuje na znaaj prvih prepisivakih centara na Skadarskome jezeru, iz kojih su
nastale brojne rukopisne knjige, potom hronoloki i paleografski determinie,
kako sam navodi, trajne svjedoke vremena, to jest svjedoke stare knjievnosti i pismenosti zapise i natpise, poev od dukljanskoga natpisa s kraja 8.
vijeka, pa sve do natpisa Stefana iz Bara iz 15. vijeka. Analizirajui jedno od
najvanijih beletristikih djela dukljanskoga perioda Ljetopis Popa Dukljanina, autor definie osnovna problemska pitanja oslanjajui se na pojedinana nauna odreenja onih autora kojima je ovo djelo bilo predmet izuavanja.
Svoju panju ekularac usmjerava i na najznaajnije vizantijske izvore i spise
Vatikanskoga arhiva, odnosno papska pisma i druge isprave, da bi se nakon
toga posvetio najstarijem sauvanom spomeniku irilske pismenosti Miroslavljevom jevanelju, nastalome na prostoru Crne Gore krajem 12. vijeka.
Osvjetljavajui zetski period crnogorske srednjovjekovne knjievnosti, ekularac daje osvrt na rukopisne knjige nastale u skriptorijumima u Kotoru i
Skadarskome jezeru, pri emu izdvajamo Zetski zakonik ili Iloviku krmiju,
izuzetno znaajan zetski knjievni spomenik iz 13. vijeka, zatim Divoevo jevanelje, Zbornik popa Dragolja, etvorojevanelje Stareve Gorice, Goriki
zbornik, Cetinjski psaltir i druge. Svaku od njih ekularac ponaosob analizira
iznosei samo najbitnije informacije neophodne za njihovo razumijevanje. Piui o rukopisnome nasljeu zetskih vladara Balia, autor navodi da srednjovjekovne povelje, pisma i testamenti ine posebnu grupu spisa s knjievnim elementima, koje esto predstavljaju jedine i dragocjene dokumente o
imovnom stanju vlastele, drutvenim odnosima i linostima, ali i postojanju
dvorske kancelarije Balia i njihovih pisara.
Tragajui za kulturno-istorijskim blagom u Crnoj Gori, ekularev centar interesovanja zaokuplja i Budimska episkopija, odnosno dva olovna svitka
s natpisima pronaenim devetesetih godina prilikom restauracije temelja Budimske crkve. Autor naglaava viegodinji rad na ovim olovnim svicima te
isnosi rezultate sopstvenih istraivanja do kojih je doao uz pomo kolega od
struke. Stoga, ekularac objanjava da prvi svitak pripada vremenu osnivanja crkve (11. vijek). Tekst predstavlja mjeavinu staroslovenskoga i grkoga
jezika s arapskim rijeima maloazijskoga dijalekta, pa je, po rijeima autora,
mogao biti napisan od strane jednoga Grka ili Palestinca iz kolonije svetenika
koji su boravili u Crnoj Gori. Na kraju teksta urezana je sedmokraka zvijezda,
dobijena ukrtanjem dva nepravilna etvorougla. Drugi svitak pripada 15. vijeku i pisan je poluustavnim pismom s elementima grkoga pisma i brzopisa,
dok se na kraju teksta nalaze tri petokrake zvijezde nastale ukrtanjem dva
trougla.
330
O raznovrsnosti obraenih tema u knjizi svjedoi brojno rukopisno
nasljee koje ekularac analitiki sagledava i obogauje svojim zapaanjima meu koje pominjemo: rukopise Morakoga manastira, rukopisne knjige
Cetinjskoga manastira, manastira Pive, bjelopoljske rukopise i druge. Ipak,
posebno mjesto ekulareve knjige zauzima Cetinjski ljetopis, koji sadri
dokumenta iz razliitih vremena to ga u strukturalnome pogledu ini karakteristinim. Kao izuzetno kulturno-istorijsko djelo, pisano na narodnome jeziku Cetinjski ljetopis, po miljenju Boidara ekularca ne govori samo o
crnogorskoj istoriji, nego i o istoriji drugih balkanskih naroda koji su bili pod
turskom vlau. Specifinosti pomenutoga djela doprinosi i jeziko-dokumentarna vrijednost, to Ljetopis ini zahvalnim za lingvistika istraivanja.
Pojava prve dravne tamparije Crnojevia, misija crnogorskoga tamparstva i njeno rukopisno blago nezaobilazni su radovi ekulareve studije.
Piui o prvim crnogorskim inkunabulama, prvim tamparima irilskih knjiga, djelatnosti Boidara Vukovia, autor podea na epohalni dogaaj u istoriji crnogorske kulture. U tome smislu, ne izostavlja da pomene Katarinu Radonji, prvu Crnogorku pisca istorijskoga spisa Kratki opis o Zeti i Crnoj Gori,
ije autorstvo pomenutoga djela dokazuje veoma preciznom aparaturom. Kao
pisana svjedoanstva koja u crnogorskoj istoriji i kulturi imaju posebnu ulogu,
ekularac navodi i testamenta i to testament Jelene Bali, ura Crnojevia,
guvernadura Jovana Radonjia, Petra I Petrovia-Njegoa, ali i poslanice Sv.
Petra Cetinjskoga, vladike i vladara crnogorskoga.
Opsenu studiju ekularac zavrava uvodnom temom o neprocjenljivoj
ulozi irenja pismenosti od njenih poetaka u manastirskim skriptorijumima i
benediktinskim opatijama, kao prvih kola i biblioteka, preko najstarije kole
u Crnoj Gori, kotorske gramatikalne kole iz 13. i 14. vijeka, koja se smatra
jednim od najznamenitijih kulturnih spomenika u crnogorskoj istoriji prosvjete i kulture. Postojanje pisanih spomenika i mnogih zapisa na crkvenim knjigama, upuuje na progresivan razvoj pismenosti i kola kroz vjekove. Piui
o obrazovnome procesu u Crnoj Gori, ekularac posebno apostrofira znaajnu
ulogu vladike Vasilija Petrovia u prosvjetnoj djelatnosti, zato to je rije o jedinome ovjeku koji je shvatio da manastirske kole ne mogu pruiti dovoljno
obrazovanja omladini, zbog ega alje crnogorske mladie na kolovanje u
Rusiju. Pored njega, nezaobilazna je i linost Petra II Petrovia-Njegoa, koji
1834. godine otvara prvu svjetovnu kolu na Cetinju, da bi u drugoj polovini
19.vijeka uslijedilo otvaranja i drugih srednjih kola poput Bogoslovsko-uiteljske kole i evojakoga instituta na Cetinju, Poljoprivredne kole u Danilovgradu i Podgorici, osnivanje Cetinjske gimnazije 1880. Poslije Drugoga
svjetskoga rata u svim crnogorskim gradovima osnivaju se srednje kole, posebno gimnazije, a potom i strune kole, koje jaaju obrazovni sistem. Konti331
Marijana TERI
Marijana TERI
BOIDAR EKULARAC: DEVELOPMENT OF LITERACY IN
MONTENEGRO, FCJK, CETINJE, 2014
Boidar ekularacs study presents a historical overview of the Montenegrin culture and its education from the Middle Ages till today. The diversity
of topics covered is evidenced by vast handwritten heritage, which the author
examines analytically, enriching it through his observations. Also, we conclude that this is a very serious study, structured from extensive and detailed
material. The special value of the book is in systematically processed archival, historiographical material, authors field and linguistic work, to which
he attaches special attention. The specificity of the work is also found in the
reconstruction of the Montenegrin literary-historical heritage, valorisation of
cultural and historical monuments as well as identifying a substantial number
of our manuscripts.
Key words: development of literacy, cultural and historical heritage,
manuscripts, records and inscriptions
333
UDK 821.163.4.09(091)
Struni rad
335
Boban BATRIEVI
Govoriti o djelu Savia Markovia u Crnoj Gori mnogo je lake nego
govoriti o njegovoj linosti, imajui u vidu da veliki dio javnosti o njemu, zbog
viedecenijske zabrane njegova javnoga djelovanja i tampanja njegova tiva,
ima predrasudu. Odmah na poetku treba istai da je Markovi bio specifina,
po mnogo emu nevjerovatna linost za crnogorske prilike, intelektualac ije
djelovanje i pisanje reflektuje crnogorsku sudbinu, istoriju i povijesnu dramu.
Kad posmatrate njegov lik vidite jedan dio crnogorske stvarnosti u XX vijeku
borbu za nacionalno osvjeivanje i oponiranje reimu Karaorevia (al
za izgubljenom dravom i bezkompasno stanje naroda); stradanje i mrak Drugoga svjetskoga rata; zavoene totalitarnoga staljinizma u nas nakon njega i
osvit jednoga novoga crnogorskoga puta ezdesetih godina. Markoviu tedimliji zamjerao je svaki sistem u kojemu je ivio; nezgodna je bila njegova
tenja za istinom, za ruenjem nametnutih mitova i sistema vrijednosti, to je
on svakako skupo platio. Ono upitno u njegovu ivotu jeste njegova saradnja s
hrvatskim vlastima za vrijeme Nezavisne drave Hrvatske i njegov boravak u
Zagrebu u toku najveega sukoba u ljudskoj istoriji. S ove distance tedimliji
moemo zamjeriti na tome i rei da je bio na pogrenoj strani, meutim, u
tome trenutku on je radio slian posao koji je radio Oskar indler spaavao
je ljudske ivote. O tome svjedoe brojni istorijski dokumenti, ali i zapisnik s
njegova isljeivanja koji je objavio asopis Crnogorski anali.
No, u donoenju vrijednosnih sudova u istoriografiji uvijek se moe
izgubiti vrijeme; sreom za tedimlijom je ostala bogata pisana zaostavtina
koju valja tumaiti, analizirati i stavljati je u slubu pomjeranja saznajnih granica iz raznih naunih oblasti. Francuzi se nijesu odrekli Selinova knjievnoga
stvaralatva, Hamsun je i dan danas najcjenjeniji norveki pisac, pa tako i mi
trebamo promovisati naune radove Savia Markovia.
Fakultet za crnogorski jezik i knjievnost ove je godine objavio njegove radove o Njegou, koje je priredio Danilo Radojevi. U veoma obimnim i
zanimljivim Ogledima o Njegou, nalazimo trideset sedam Markovievih tekstova posveenih Petru II Petroviu a koji su objavljivani od 1932. do 1971.
godine u raznim novinama, naunim aspopisima i publikacijama pod Markovievim imenom ili njegovim pseudonimom, poto mu je nakon rata bilo
zabranjeno javno djelovanje. Iako je petnaest godina robijao, i napravio veliku raskorak u svojim istraivanjima i pisanju (tedimlija je deset godina bio
u sovjetskim logorima, a pet godina robijao je u komunistikoj Jugoslaviji)
njegova pasioniranost Njegoem nikada nije prestala, niti je kvalitet njegovih
tekstova zbog toga trpio.
tedimlija je jedan od prvih modernih njegoologa s ovih prostora koji
je poeo pravilnije tumaiti Njegoev opus, otrgavajui ga od tradicionalistiko-romantiarskih i klerikalno-nacionalististikih koncepcija koje su bile
336
popularne u Kraljevini Srbiji, Crnoj Gori, ili u novoj zajednici Junih Slovena
u kraljevini Karaorevia. Traio je prilaz Njegou onako izvorno, sagledavajui ga u vremenu i prostoru, titei njegovo stvaralatvo i od uskogrudih
analiza koje su lovenskoga vladiku svodile na izuzetno talentovanog ali nedovoljno obrazovanog genija, kojemu je usmena tradicija crnogorskoga naroda podarila snagu. Njegoa je prije svega komentarisao filosofski, pojanjavajui neke od njegovih glavnih motiva osvetu i silu, stavljavi ih u kontekst
filozofskih sistema. Na taj nain, kako je sam smatrao, branio je Njegoev
monizam u lajbnicovskom smislu od tetnog popravoslavljenja, koje je nainio Nikolaj Velimirovi u knjizi Njegoeva religija.
Vidno je da je Savi Markovi pratio trendove intelektualnih rasprava
u Evropi. To najbolje dokazuje njegova studija iz 1963. Spolia opima, koja je
nastala na tradiciji pacifistikih skupova i debata u meuratnom periodu o psihoanalizi i ratu, koje su pokrenuli Ajntajn, Frojd, Moni-Kerli, Jung i dr. Kako
su oni sa svojih stanovita teili analizirati izvore ljudske destruktivnosti, tako
je Markovi tragao za obiajem ee glava u crnogorskom ratnom iskustvu s
Turcima i jednom etnolokom analizom preispitivao znaaj Njegoeve Tablje
za podsticaj crnogorskoga borbenoga morala. Njegovo iroko obrazovanje i
filozofsko znanje omoguili su mu prednost u odnosu na ostale Njegoeve
komentatore toga doba. Prvi je od naih intelektualaca upozoravao na zloupotrebu Njegoa u politike svrhe (u politikom marketingu), jer je znao da
izvankontekstne upotrebe njegova lika znae uniavanje njegove estetike i
etike vrijednosti. Zato moramo naglasiti da je Markovi prvi napravio paralelu sa zloupotrebama nekog drugog znaajnog stvaraoca kod drugih naroda
kritikovao je naciste za rentiranje njemakog filozofa Fridriha Niea njihovoj militaristiko-rasisitikoj ideologiji, e je Nieov krajnji voluntarizam
iz maksime volja za mo pretakan u neprikosnovenu volju njemake nacije
da vlada svijetom, a zaratustrijanski nadovjek u superiornog arijevskog genija. Za razliku od njemakih nacista i naih pannacionalista koji su opus ova
dva svoja genija izdizali na petparaki nivo idolatrijske ideologizacije, tedimlija je pokuao da ih komparativno analizira i pronalazi zajednika polazita, prvjenstveno kad su pitanju bog-sila-volja-borba. Ukoliko znamo znaaj
koji je Nie odigrao za zapadnu civilizaciju, shvatiemo i znaaj Markovieva
tumaenja, jer je za razliku od simplifikatorskih traenja uticaja Dantea i
Getea na Njegoa koji su bili jako popularni, tragao za samom sri Njegoeve
misli, koju je pokuao predstaviti kao preteu (u nekim segmentima naravno)
nieanske filosofije.
tedimlija je zanimljiv i kao polemiar, odnosno bolje rei kao neko
ko otpisuje raznim pogrenim tumaima, ali i jeftinim apologetama Njegoa,
koje je smatrao ne manje tetnim od onih koji ga zloupotrebljavaju. Najrafi337
Boban BATRIEVI
338
Boban BATRIEVI
STUDIES ON NJEGO BY SAVI MARKOVI TEDIMLIJA
(Faculty for Montenegrin Language and Literature, 2015)
In this paper, the author reflects on one of the 2015 editions of the Faculty for Montenegrin Language and Literature, Studies on Njego, prepared by
Danilo Radojevi. The book includes thirty seven Markovis texts dedicated
to Petar II Petrovi, published from 1932 to 1971 in various newspapers, scientific journals and publications. According to the author, tedimlija is one of
the first modern researchers of Njego in this region who started to interpret
Njegos oeuvre by detaching it from traditional and clerical-nationalist conceptions that were popular at the time.
Key words: Petar II Petrovi Njego, studies on Njego, Savi Markovi
tedimlija
339
ARHIVA
Danilo RADOJEVI
UDK 821.163.4-6
Danilo RADOJEVI
Cijenjeni drue uranoviu,
Povod za ovo pismo je rije Dobroslava ulafia na proirenoj ednici
Sekretarijata CK SK Crne Gore, od 23. septembra 1969. god. Rije D. ulafia
uo sam na televiziji, a proitao sam je u Borbi i Politici. Usmeno sam je uo
kako je prepriavaju, radosno, kao svoj stav i program, etnici, ljotievci, nazovi marksisti desne i lijeve dogme. Njih rijei D. ulafia ohrabruju i nadaju
se da e Savez komunista odstupiti od svojega programa izgradnje samoupravnog socijalistikog drutva, u kojemu je jedino mogue ostvarenje slobodne
linosti, ostvarenje ravnopravnih odnosa mnogonacionalne zajednice, tj. zdravoga istorijskog kretanja; oni u njegovoj rijei, koju svuda prezentiraju kao stav
CK SK CG, vide vraanje Partije na metode, klimu i odnose prije Brionskog
plenuma. Te snage vide u rijei D. ulafia za sebe ansu, jer im je on to dao za
pravo, da odvoje crnogorsku kulturu od crnogorskog nacionalnog bia, to se,
naravno, ne moe postii, ni uz puno angaovanje druga D. ulafia.
Kulturno bie jednoga naroda je sadraj njegovog nacionalnog bia, po
marksizmu i Programu Saveza komunista.
Zanimljivo je da je istupanje D. ulafia potpuno identino sa tekstovima orija Raovia i ostalih, koji u nepismenoj formi prepriavaju nenaune
stavove graanske pozitivistike nauke, koja je sluila porobljivakim pretenzijama i akcijama svoje klase. U njegovoj rijei vidi se, pored toga, produeni
birokratski mentalitet koji politiku funkciju izjednaava sa apsolutnim znanjem i usuuje se da meritorno govori o stvarima i pojavama koje apsolutno
ne poznaje, u najboljem sluaju je neto nauo o njima.
Ovo je prvi put da piem jednom politiaru. Ali, poto Program SKJ i
Ustav SFRJ prihvatam kao svoju projekciju budunosti naih naroda, svako
odstupanje od Programa oeam kao udarac na sopstvenu linost i integritet.
Istupanje D. ulafia, u funkciji sekretara, uinilo mi se kao solidarisanje sa
snagama koje ometaju na revolucionarni i samoupravljaki proces. Da se
ne radi o istupanju sekretara, ne bih mu pridavao nikakvu vanost jer se sa
slinim nenaunim miljenjima srijeemo svakoga dana u tampi, asopisima
i knjigama.
a) Upotrebom nedefinisanog, nerealnog i besadrajnog pojma plementina, D. ulafi je pokazao stvarno nepoznavanje odnosa u savremenom
crnogorskom drutvu, pokazao je nesposobnost da nauno, marksistiki prie
tijem problemima.
b) ulafi se direktno bori protivu vitalnih interesa crnogorskog naroda, zapravo, on se na taj nain ukljuio u front onih koji koketiraju sa unitarizmom preko administrativno-policijskog jugoslavenstva, i realno pomae
razaranju bratske zajednice ravnopravnih naroda Jugoslavije.
344
c) Bilo bi normalno da je ulafi na toj ednici predloio formiranje
Instituta za ekonomiku Crne Gore, koji bi pratio potrebe crnogorskog naroda
i razvoj privrednog ivota, a ne da taj posao obavljaju, uzgredno, turistiki, u
prolazu, odgovarajue institucije u drugim Republikama.
) Oekivao sam da D. ulafi predloi osnivanje Filozofskog fakulteta u Titogradu, na kojem bi, pored ostalog, bio prouavan crnogorski jezik,
kako bi se onemoguilo dalje proglaavanje jezika Andrije Zmajevia, Petra
Prvoga, Njegoa, Nikole Lopiia i drugih, za pokrajinski, neknjievni, da se
ne omalovaava jezik na kojemu su Crnogorci ostvarivali vrijedne duhovne
tvorevine. Proglaavanje crnogorskog jezika regionalnim, neknjievnim, posljedica je unitaristike i agresivne politike buroazije jednoga naroda koja iz
svojega centra diktira sve, kao to su Englezi iz Londona diktirali afrikim,
amerikim i azijskim narodima. Imperijalistiko lice buroazije sviju naroda
je isto. Tako se desilo da su sve jugoslavenske zemlje izradile atlase govora na
svojoj teritoriji, a jedino to nijesu uradili Crnogorci. Da li to zna drug ulafi?! Zna li da bi na tome Filozofskom fakultetu bila prouavana crnogorska
literatura, a danas je rasuta po arhivama, asopisima, listovima, neprouena, u
alosnom stanju; a literatura je najznaajniji izraz duhovnog i materijalnog razvoja jednog naroda; ta literatura najuvjerljivije predstavlja njegov teki put,
pa bi bila najbolje sredstvo kojim bi nove generacije stijecale ljudsku, slobodarsku, borbenu i internacionalistiku svijest.
) Oekivao sam da e D. ulafi predloiti izradu crnogorskih udbenika (to je jedini vid rentabilne izdavake djelatnosti), tako da crnogorska
eca proitaju u istoriji da je bila neka bitka na Tuemilu, e su se Crnogorci
oslobodili vazalnog odnosa prema Vizantiji, da saznaju da je Bala II, vladar
crnogorski, poginuo pred svojom vojskom na Saurskom polju (kod Berata),
u borbi protivu Hajrudin pae, da saznaju za ustanak Crnogoraca pod vojvodom Grdanom; da saznaju za bitku na Krusima, na Martiniima, na Grahovcu,
za Krivoijski ustanak itd. Bez formiranja svijesti o sopstvenome narodu, ne
moe se formirati ni internacionalistiki odnos.
d) Narod je kao pojedinac: treba prvo da se iznutra izgradi, a za to su
odgovorni oni koji stoje na njegovome elu; oni ne smiju raditi protivu svojega naroda, ne smiju ga metati na koljena!
d) Oni koji vode crnogorsku Komunistiku partiju, ne smiju birokratsko-policijski misliti o jedinstvu jugoslavenskih naroda.
) Ne tako davno najblii ljekari su bili u Beu, Peti, Rimu, kod nas
su bili travari i vraari; nije nelogino, putem proste analogije, zakljuiti da bi
drug D. ulafi zatvorio one nekolike crnogorske bolnice, kada ve postoje
bolnice u Beogradu i druge.
345
Danilo RADOJEVI
Poto sam jedan od onih Crnogoraca koji je svoj ivot posvetio prouavanju crnogorske literature, jezika, istorije, i uopte kulturne prolosti, ovo
sam iznio, duboko indigniran istupom D. ulafia, smatrajui njegove rijei
za mrani trenutak u crnogorskom politikom, drutvenom i naunom ivotu.
Uvjeren sam, drue uranoviu, da ete moje pismo paljivo proitati i
pridati mu znaaj koje ono zasluuje.
S potovanjem,
346
Danilo M. Radojevi,
magistar nauka, Beograd,
D. Vaingtona 28, tel. 26-450.
Aleksandar IVANOVI
UDK 821.163.4-83
IMA RIJE
ALEKSANDAR IVANOVI1*
Jedva je pristao na razgovor. Na pitanje na emu sada radi, odgovorio je:
- Ako raditi na neemu u ovom sluaju znai posvetiti se intenzivno i sitematski nekom stvaralakom poslu, onda bih morao rei da ne radim skoro
ni na emu. Jer godinji kvantum od dvije ili tri pjesme, a ponekad ni toliko,
ne moe se nazvati radom na neemu. A upravo je takav sluaj sa mnom. Ali
pogreno bi bilo misliti da mi te dvije ili tri pjesme dok ih napiem oduzmu itavu godinu dana. Posrijedi je neto drugo. Naime, u toku jedne godine
naiu kod mene svega dva-tri momenta kad sam stvaralaki raspoloen, a
samo oblikovanje tih raspoloenja ne traje odve dugo. Prema tome, u mom
sluaju ne radi se toliko o sporom stvaralakom procesu koliko o rijetkim
raspoloenjima za to. To djelimino dolazi otuda to mi najvei dio energije
oduzimaju svakidanji poslovi i problemi skopani sa egzistencijom, a to uveliko smanjuje stvaralaku svjeinu. Najzad, i mladost je ve poodavno prola,
a pjesnik u ovjeku ivi uglavnom dotle dok traje mladost. Moda bi, stoga, i
mojoj buduoj zbirci najbolje odgovarao naslov Poslije mladosti.
I dodaje:
- Kad smo ve na tome, imam namjeru da objavim jo jednu zbiricu od
moda dvadesetak pjesama. Vjerovatno poetkom idue godine.
Kakvi e motivi biti obraeni u zbirci?
- Nikakvi krupni niti naroito traeni motivi. Jedino oni koji mi se sami
nametnu, koji me okupiraju, pa makar to bio i kamiak na putu. Nekome, recimo, ne moe da poslui kao motiv vodena povrina manja od mora. A ja se
mogu zadovoljiti lokvom na cesti. Bitno je, mislim, da li je neto doivljeno i
proosjeano i da li je tome dat adekvatan umjetniki izraz. Prema tome, sve je
*
Intervjui s crnogorskim pjesnikom Aleksandrom Lesom Ivanoviem objavljeni su u Pobjedi 1956. i 1960. godine. Priredio ih je i strukturi asopisa prilagodio Boban Batrievi.
347
Aleksandar IVANOVI
motiv, ali motiv nije sve. Inae, moji motivi su malobrojni, jer su malobrojne
i moje pjesme. Moda bi uzrok tome trebalo traiti i u injenici da sam veoma
malo putovao iako sam to arko elio.
Razlog?
- Moda ovaj: nemogunost da putujem onda kad sam to najvie elio, a nespremnost za putovanje danas, kad bi mi to inae moglo biti. Uinio bih to
pokatkad i sada kad bi se moglo putovati sa pozajmljenim zdravljem. Onako
kao to se recimo, pozajmi mantil ili kofer. Ipak, moda bi najvjerovatnije
objanjenje za moje nemrdanje sa zaviajnog tla bilo ovo: oduvijek sam bolovao za daljinama, ali najbolnija od svih daljina bila mi je ipak zaviaj.
Da li inite kakve pokuaje da se izraajno pribliite modernim strujanjima u poeziji?
- Nikakve hotimine, svjesne pokuaje. Piem onako kako mi dolazi, bez
ikakvih ambicija da nekoga prijatno iznenadim nekim smjelijim, neobinijim izrazom. A to znai: oslukujem svoj unutranji govor i trudim se da ga
prenesem na hartiju. Cilj mi je, ako mogu, da izrazim jedno osjeanje, jedno
raspoloenje, i inim to svojim uobiajenim izraajnim sredstvima.
ALEKSANDAR IVANOVI ISKRENO KAEM:
SVOJE PJESME NE VOLIM
Pjesniku Aleksandru Ivanoviu postavili smo etiri pitanja:
apur u kru je vaa druga zbirka pjesama, koju od prve dijeli decenija. Moemo li se nadati da treu od nje nee dijeliti toliko vremena?
- Siguran sam da to nikoga nee zabrinuti, mirno kaem: treu zbirku dijelie
od ove druge cijelo ono vrijeme kojim raspolae vjenost od ovog trenutka
pa ubudue.
Kako biste okarakterisali kriterijum koji vas navodi da s toliko potovanja prema itaocu i tako strogo dotjerujete svoje pjesme kad ih predajete
tampi i time omoguavate drugima uvid u intimni svijet vaih pjesnikih
emocija?
348
349
Naslov rada mora biti kratak i jasan. Rad treba da sadri saetak do 200
rijei i 48 kljunih rijei. Naslov rada, saetak i kljune rijei potrebno je
prevesti na engleski jezik.
Redakcija zadrava pravo da u bilo koji segment rada unese neophodne
tehnike i sline izmjene.
Rukopisi i CD se ne vraaju.
Redakcija
In the upper left corner of a paper, all the authors should note: the au
thors first and last name, his/her affiliation, place of residence, and e-mail
address.
Titles should be concise and clear. Each paper should contain an abstra
ct of up to 200 words, and 4-8 key words.
The Editorial Board reserves the right to make any necessary technical
and similar changes to the papers.
Manuscripts and CDs will not be returned.
The Editorial Board
SADRAJ
Miomir ABOVI
Od glumita i spinovanja javnosti do nekih postupaka
u strukturiranju klauza put od odsustva smisla za jeziku
kreaciju do jezika kao instrumenta prikrivanja i obezliavanja ..................... 3
Petar LEKI
O jednom toponimu u tri povelje manastira Vranjina .................................. 13
Belkisa DOLI
Uloge diskursnih oznaka u naunome funkcionalnom stilu ......................... 21
Perina Vuka NAHOD & Bruno NAHOD
Frazeologija mjesnoga govora Komazina ................................................... 41
Indira ABI
Onomastika srednjovjekovne Bosne i Huma kao
stjecite etnikih, jezikih, vjerskih i kulturnih prilika ................................ 81
Milica LUKI & Vera BLAEVI KREZI
Idealistike teze o jeziku Vjekoslava Babukia ....................................... 95
Stijepo STJEPOVI
Kratka usporedba slavenske i romanske
antroponimije Raba i Zadra sredinom 14. stoljea ..................................... 117
Emina BERBI KOLAR & Ivana MIHI
Jezina determiniranost slavonskih zidnjaka ............................................. 127
Anela MATELJAK POPI
uro Rapi kao propovjednik 18. stoljea ................................................. 141
Aleksandar RADOMAN
Prikazanje muke Jezusove Ivana Antuna
Nenadia u crnogorskoj baroknoj knjievnosti .......................................... 181
355
Sofija KALEZI-URIKOVI
Tragovima drevnih zapisa (proza Dragane Krenkovi-Brkovi) ............. 205
Ethem MANDI
O stvaralatvu Aleksandra Lesa Ivanovia ................................................ 219
Anka VUINI-GUJI
Poetika polazita srednje i mlade generacije
crnogorskih postmodernih liriara ............................................................. 225
Lejla VESKOVI
Nova itanja romana Lelejska gora Mihaila Lalia ................................... 239
Edim ATOR
Elipsa u poeziji Skendera Kulenovia ....................................................... 247
Jasminka BRALA MUDROVI
Prozno stvaralatvo Milana Kranjevia ................................................... 259
Lucijana ARMANDA UNDOV
Izmeu fikcije i stvarnosti: Lik Kristofora
Kolumba u hrvatskim dramama ................................................................ 279
GRAA
Novica VUJOVI
Hrianska (kalendarska) imena u crnogorskome imenoslovu ................. 307
PORTRETI
Adnan IRGI
Doprinos Josipa Ribaria crnogorskoj dijalektologiji ............................... 313
PRIKAZI
Novica VUJOVI
Vrijedan doprinos prouavanju jezika Petra II Petrovia Njegoa ............ 323
356
Marijana TERI
Boidar ekularac: Razvoj pismenosti
u Crnoj Gori, FCJK, Cetinje, 2014. .......................................................... 329
Boban BATRIEVI
Ogledi o Njegou Savia Markovia tedimlije ........................................ 335
ARHIVA
Danilo RADOJEVI
Pismo Veselinu uranoviu ....................................................................... 343
Aleksandar IVANOVI
Ima rije... Aleksandar Ivanovi ................................................................ 347
357
TABLE OF CONTENTS
Miomir ABOVI
From Glumite and Spinning the Public to Procedures
in Structuring Clauses Road From Lack of Sense for
Linguistic Creation to Language as an Instrument of Concealing ................ 3
Petar LEKI
On a Toponym in Three Charters of Vranjina Monastery ............................ 13
Belkisa DOLI
Role of Discourse Markers in Scientific Functional Style ........................... 21
Perina Vuka NAHOD & Bruno NAHOD
Phraseology of Komazini Local Speech Pattern .......................................... 41
Indira ABI
Onomastics of Medieval Bosnia and Hum as a
Junction of Ethnic, Language, Religious and Cultural Factors ....................... 81
Milica LUKI & Vjera BLAEVI KREZI
Vjekoslav Babukis idealistic view of language ........................................ 95
Stijepo STJEPOVI
Brief Comparisonof Slavic and Romanic Anthroponomy
of Rab and Zadar in the Mid-Fourteenth Century ..................................... 117
Emina BERBI KOLAR & Ivana MIHI
Linguistic Determination of Slavononian Kitchen Wall Cloths ................ 127
Anela MATELJAK POPI
uro Rapi as an 18th century preacher ..................................................... 141
Aleksandar RADOMAN
The Passion of Christ Theme by I. A. Nenadi
in the Montenegrin Baroque Literature ...................................................... 181
359
Sofija KALEZI-URIKOVI
On the Traces on Ancient Records
(Prose of Dragana Krenkovi Brkovi) .................................................... 205
Ethem MANDI
On Creation of Aleksandar Leso Ivanovi ................................................. 219
Anka VUINI-GUJI
Poetic Postulates of Middle and Younger
Generation of Montenegrin Postmodern Lyricists ..................................... 225
Lejla VESKOVI
New Reading of Mihailo Lali's Lelejska Gora ........................................ 239
Edim ATOR
Ellipsis in Skender Kulenovis Poetry ..................................................... 247
Jasminka BRALA MUDROVI
Prose Creation of Milan Kranjevi .......................................................... 259
Lucijana ARMANDA UNDOV
Between Fiction and Reality: Character of
Christopher Columbus in Croatian Drama ................................................ 279
MATERIAL
Novica VUJOVI
Christian (Calendar) Names
in the Montenegrin Book of Names ........................................................... 307
PORTRAITS
Adnan IRGI
Contribution of Josip Ribari to Montenegrin Dialectology ..................... 313
REVIEWS
Novica VUJOVI
A Valuable Contribution to the Study
of Language of Petar II Petrovi Njego .................................................... 323
360
Marijana TERI
Boidar ekularac: Development
of Literacy in Montenegro, FCJK, Cetinje, 2014 ...................................... 329
Boban BATRIEVI
Studies on Njego by Savi Markovi tedimlija ...................................... 325
ARCHIVE
Danilo RADOJEVI
Letter to Veselin uranovi ....................................................................... 343
Aleksandar IVANOVI
Aleksandar Ivanovi Takes the Floor ......................................................... 347
361
Lingua Montenegrina
asopis za jezikoslovna, knjievna i kulturna pitanja
lingua.montenegrina@fcjk.me
Izdava
Fakultet za crnogorski jezik i knjievnost Cetinje
Glavni i odgovorni urednik
Adnan irgi
Za izdavaa
Milenko A. Perovi
Lektura i korektura
Nikola Popovi
Prijelom
Milutin Markovi
tampa
Grafo Bale
Tira
500