Jovan Vukmanovi,

Cetinje

MEGDAN

CRNOGORACA

U ivotu Crnogoraca megdan, mejdan ili, rjee dvoboj, poznat je

od davnina. On je u Crnoj Gori bio ei i odrao se due nego u ma
kojem drugom kraju nae zemlje. Megdani su ovdje bili toliko uobi
ajeni sve do sredine prolog vijeka da su se rijetko ubiljeavali; o
njima je ostalo vie tragova u narodnom predan ju i pjesmama nego
u arhivskoj grai. Neto vie pisanih dokumenata ima o megdanima
Crnogoraca i Primoraca, kojima su austrijskim zakonima bili zabra
njeni. Prvi pomen o megdanu u Crnoj Gori vezuje se za sredinu XI,
a zakazivan je ak i etrdesetih godina ovoga vijeka.
Megdan se odravao kao viteko moralno nasljee. U trajno rato
bornoj crnogorskoj sredini junatvo se isticalo iznad svega. Junako
ime se stjecalo ne samo na ratnom bojitu nego i sijeenjem i pobje
dom na megdanu. Njime se dobijalo viteko zadovoljenje i on je
bio posljednja odbrana asti. Priznati megdandija, mejdandija, do
nosio je ugled i svome bratstvu i plemenu.
Razni su bili uzorci pozivanju na megdan i on se nije uvijek izvodio
po istom postupku. U naglim svaama i u toku borbe megdan se za
kazivao odmah, inae se obavljao uz prethodnu pripremu, po narod
nom obiajnom pravu i nekim zakonskim odredbama. Ponekad je za
kazivan i manjim povodom, a ponajee zbog uvrijeenog astoljublja, jer se smatralo da je bolje biti bez ivota, nego bez obraza.
Megdan su ponaj ee dijelili dva suparnika, ali se on odravao i
izmeu dva zavaena bratstva, plemena i predstavnika dvije zara
ene vojske.
Stariji nain voenja megdana, u kome su, na poziv megdandija,
umjesto njih uestvovala njihova bratstva ili plemena, zabranjivan
je zakonskim odredbama. Mitropolit Petar I, Zakonom iz 1798, l. 21,
zabranjuje megdanijama da druge vode na megdan, a oni stoje na
stranu zdravi i veseli . . .. Ako se, kae dalje, po sad nae takvi
megdandija u nau zemlju, bie kastigan ot suda zemaljskog i ot svi707

jeh nas eran kao zloinac i vozmutitelj naroda. 1 E. N. Kovaljevski,

koji je boravio u Crnoj Gori u doba Petra II, takoe kae da vladika
svom strogou progoni dvoboje, koji ovdje ee bivaju nego ma
gdje drugdje, pa ipak stari obiaj pustio je tako duboko svoj korijen,
da je jo i danas na snazi.2 Zakon knjaza Danila iz 1855, l. 40, za
branjuje jo otrije uee drugima u dvoboju osim megdandij ama:
Megdan mogu megdandije same dijeliti, ali bez djevera i bez okup
ljanja vojske i bez iije pomoi; koji bi poao za djevera ili za po
monika megdandij ama, taj e biti oglobljen sa talijera stotinu. 3
Primjenom ovoga zakona megdandije su uzimali samo po jednog ili
dva djevera, odnosno svjedoka.
U redovnim prilikama megdan se zakazivao po utvrenom obiaju.
Izaziva je zvao protivnika, ponajee preko svoga bratstvenika, na
megdan jabukom kroz koju bi promakao resu od pregae, enskog
haljetka. Odredio bi mu jo vrijeme i mjesto megdana. Ako bi pozva
ni odmah pojeo jabuku, time je davao potvrdu da je megdan pri
hvatio. U znak vee sigurnosti poslao bi istom pozi varu jabuku s re
som. Umjesto jabuke se ponegdje slala naranda. Odbijanjem jabuke
znailo jje. da megdan nije prihvaen, to se smatralo za ponienje
ne samo pozvanoga nego i njegovog bratstva, ak i plemena. Ako se
brastvenici nijesu uzdali u svoga pozvanoga megdandij u, oni su u
ime njegovo birali odvanijeg i spretnijeg zamjenika. On se mogao
zamijeniti mlaim i zbog starosti i iz potovanja. I pozvani je mogao
traiti zamjenika meu svojim bratstvenicima, jer je trebalo ouvati
ast bratstva. Ako jedan megdndija ne bi u zakazano vrijeme izaao
na megdan, protivnik bi mu na istom mjestu ili pred njegovom ku
om poperio preslicu s vretenom, prikazujui ga simbolino kao enu.
U znak pobjede jo bi uinio enluk.
Pripremani megdan su obino odravali praznikom i na javnom
mjestu, veinom u prisustvu okupljenog svijeta. Megdandije su uzi
mali sa sobom veinom po jednog djevera, koji su najee bili nji
hovi bratstvenici. Oni su nosili jatagane za megdandije i drali su
po jednu motku da ih mogu razdvojiti kad vide da je dosta ili kad
uine onoliko megdana koliko je ugovoreno. 4 Djeveri bi spreavali
svaku prevaru i imali su pravo da se poslue raznim sredstvima. Oni
bi prethodno, svaki svoga protivnika, pregledali megdandije da ne
maju skriveno oruje. Na odreeni znak jednog djevera ili nekog dru
gog zapoinjali su borbu. Megdan sa jataganima obavljao se zaskakivanjem, a vatrenim orujem iz mjesta, na razmaku prema dogovo
ru. Veliina prostora bi se ponekad odredila duinom muke struke.
Megdandije su se sjekle prema dogovoru, dok ne padnu ili se ne
1
2

Zakonik vladike crnogorskog Petra I, Cetinje 1903, 25.

E. N. Kovaljevski, Dvoboji i krvna osveta, Zapisi, knj. XIV, Cetinje 1935,

214.
8
4

708

Zakon Danila Prvog, Novi Sad 1855, 16.

M. Medakovi, ivot i obiaji Crnogoraca, Novi Sad 1860, 83. i 84.

okrvave. Ako bi se jedan okrvavio i traio aman, djeveri bi ih od

mah razdvojili. Pobjednik bi inio enluk, a pobj edeni bi se posueno
vratio kuci. U sluaju zatajivanja puke gledao se pravi boji sud.
Megdani, njihovi uzroci, doba i naini izvoenja, mogu se pratiti
na osnovu narodnih pjesama, predanja i raznih zapisa. Najstariji pomen o megdanu imamo u XI vijeku izmeu Gojislava, sina zetskog
kneza Vojislava, i zahumskog kneza Ljutovida, voen ispred njihove
dvije neprijateljske vojske kod Klobuka. U njihovoj pratnji, po do
govoru, bila su po tri vojnika. U borbi na konjima jedan od Gojislavljevih saboraca rani Ljutovida, koji je ipak uspio da pobjegne. 5
Dolaskom Turaka u nae zemlje megdani su uestali izmeu njih i
Crnogoraca du graninih oblasti. U predanjima su naroito ouvani
megdani oko Zabljaka, po Skadarskom jezeru, u Sozini, Kucima i na
granici Nikia. Voeni su za vrijeme mira i rata, najee izmeu
pojedinaca, u prisustvu djevera ili bez njih. U megdanima, o kojima
najvie govori narodna tradicija, istakli su se Crnogorci kao odlini
maevaoci.6
Predanje tvrdi da je neki Turin iz Nikia pozivao na megdan
Ivan-bega Crnojevia, gospodara Zete krajem XVI vijeka. Umjesto
Ivan-bega izau mu na megdan dva njegova dvorjanina, jedan kao
zamjenik, a drugi kao djever, ali ih oba Turin pobjedi. Najzad izae
Todor Miha, protjerani Ivan-begov sluga, koji dobije megdan, bude
pomilovan i vraen u svoje mjesto Ceklin.7 Pet megdana sa Turcima
ini Jovan Vinji, iz Banjana, proeci kerku udbinskog dizdara, koji
odbija da mu je da za ljubovcu.8 U pohari plemena Kuca od skadar
skog vezira tri Kuca pobjeuju na megdanu tri Turina. 9 Zbog nane
sene uvrede Rade Vujanovi, 1839, sijee se na megdanu sa Turi
nom Muhamedom Neziragiem.10 Na Skadarskom jezeru megdani su
voeni iz laa, najvie nou. Neprijateljsku lau su napadali po sre
dini, sjekli se jataganima i ubijali iz puaka. Smatralo se za grdnu
sramotu ako bi se koji megdandija sakrio za rebro od lae.11 Dugo
poprite megdana izmeu Crmriiana i Turaka bila je naroito gra
nina planina Sozina, bogata sonim panjacima. Svaki od susjeda
teio je da pomakne granicu u svoju korist. Opjevani su ovdanji
megdani izmeu Turina Mema Suliia i Crmnlanina Sava Garova
Vuksanovia. Iz anca, u toku same borbe, ova dva istaknuta junaka
zakazuju megdan. Vuksanovi sijee glavu Suliiu i uzima mu oru
je, deferdar i dvije male puke.12 Tursko nasilje u pograninim oblas5
Istorija Crne Gore, I, Titograd 1967, 389; N. Martinovi, Prednjegoevsko
doba, Titograd 1963, 55.
6
Branik, Novi Sad 1891, 1. i 2.
7
L. Pejovi, Slike iz prolosti Ceklina, Novi Sad 1936, 21. i 22.
8
A. Luburi, Megdani Jovana Vinjia, Beograd, Arhiv Srbije, br. 10, list 6.
9
S. Dui, ivot i obiaji plemena Kuca, Beograd, SANU, 1931, 198.
) A. Jovievi i M. Strugar, Slike iz prolosti Ceklina, Zagreb 1902, 192.
11
A. Jovievi i M. Strugar, navedeni rad, 242244.
12
R. Turov Plamenac, Savo G. Vuksanovi, rukopis, br. 84, list VII, Titograd, Istorijski institut.

709

tima izazivalo je stanovnitvo na otpor. U plemenu Kuci namet Tu

raka postajao je sve nesnosniji. Marko Miljanov, vojvoda kuki, na
roito je ustao protiv toga, pa poe kupiti oruje i pripremati borbu
protiv Turaka. Ovakvo stanje zabrinu Jusuf-bega Krnia, podgorikog zabita, pod ijom su vlau bili Kuci i ucijeni velikom sumom
Marka Miljanova. Ovo muko ucjenjivanje natjera Marka da Jusuf-bega pozove na megdan. Uzjae svoga ljutog Arnauta i dojezdi u
tursku Podgoricu, pred dvor Jusuf-bega, koji se skloni i preko slugu
saopti da nije kod kue. Marko mu poruuje: Recite Jusu da ne arci
blago za moju glavu. Evo sam je ja sam donio, pa neka izae ako je
junak da je sam uzme! Puca iz puaka i vraa se u svoje Kue.13
Junaka sujeta gonila je pojedince u otvorenu smrt. Za vrijeme op
sade grada Nikia, 1877, istaknuti crnogorski junak pop Milo Jovovi, iz Markovine (Katunska nahija), ide na konju prema turskom
ancu, sjeda nasred polja i poziva redom najuvenije nikike ju
nake da mu iziu na megdan. U oekivanju da mu izau, kapetan
Mujaga Muovi ga ubija preko svojih ljudi iz zasjede i sijee mu
glavu.14
U preanja vremena meuplemenske zavade, koje su najee iz
bijale zbog krvne osvete i korienja tueg zemljita, ponekad bi se
izrodile u male ratove i nijedna vlast ih nije mogla izmiriti. U tim
sluajevima se esto pribjegavalo megdanu, u kome bi uestvovali
predstavnici zavaenih plemena. Spor bi se okonao u korist megdandije koji bi dobio megdan. Dugo su voene kravave borbe izmeu
Ceklinjana i Ljubotinjana oko preotimanja sela Zair.15 U mirenju
zavaenih uestvovao je i mitropolit Petar I, ali bezuspjeno. Najzad
ih savjetuje da spor rijee megdanom. Ljubotinjani izaberu poznatog
megdandiju Mika Kusovca, a Ceklinjani mu nljesu mogli nai rav
nog, te im priznadu megdan i pripane im Zair. Na isti nain je Rije
koj nahiji pripalo pleme Kosijeri, koje je ranije bilo u sastavu Katun
ske nahije. Jako katunsko pleme Bjelice je u XVIII vijeku napadalo
Kosijere i otimalo od njihove plemenske oblasti. Ceklinjani prime
Kosijere na njihovu molbu i time doe do borbe izmeu Katunske i
Rijeke nahije. Da se ne bi klale oko Kosijera dvije nahije, njihovi
predstavnici odlue da svaka izabere po jednog megdandiju i da
spor rijee na macine. Katunjani dobiju megdan, ali ipak, da se ne
bi svaki dan bili sa Bjelicama, ustupe Kosijere Rijekoj nahiji.10
Razni su povodi, esto puta i neznatni, mogli biti za zakazivanje
megdana. Pop Stanko, Iz Gluhog Dola, u Crmnici, dijeli megdan 1806.
sa jednim Primorcem, koji je htio da prisvoji crkveno zvono, koje su
13
T. uki, Pregled knjievnog rada Crne Gore, Cetinje 1951, 278; J. Jovanovi, Marko Miljanov, Cetinje 1952, 67. i 68.
14
Vojvoda Gavro Vukovi, Opsada grada Nikia, Sarajevo 1877, 14. i 15;
Marko A. Vujai, Znameniti crnogorski junaci, Cetinje 1951, 124.
15
Marko Vujai, Znameniti crnogorski i hercegovaki junaci, III, Beograd
1953, 232.
16
M. Medakovi, navedeni rad, 8486.

710

Gluhodoljani bili donijeli sa dubrovake teritorije za vrijeme borbe

sa Francuzima i privremeno smjestili u Primorju. 17
Nadmetanje u junatvu gonilo je pojedince da se bore za veu
slavu. Bila je ast dobiti megdan na dobrom junaku. U doba mitro
polita Petra I Bojo Patrovi je izvojevao devet megdana sa Turcima,
pa je htio da zavrni deseti dobije na dobrom junaku Peju Mojaevu
Vukeviu i alje mu jabuku. Pejo je bio star i njegovi bratstvenici
su htjeli da ga jedan od njih zamijeni, ali je on ve bio zagrizao ja
buku i time oznaio sebe za megdandiju. Megdan se vodio u Brajicima, na ondanjoj crnogorskoj granii. Sa megdandijama je dolo
mnotvo ljudi i po jedan djever. Protivnici su stali jedan prema dru
gom i Pejo je sa djeverom poigrao po crnogorski maem u ruci kao
poetak. Zamahivanje maevima je dugo trajalo u raznim pravcima.
Najzad im prisutni uzviknu da izjednae pravce da bi se megdan
okonao. Vukevi posijee Patrovia, kojega bratstvenici sahrane
uz veliku poast.18 Iz istih pobuda je i pop Milo Jovovi, glasoviti
megdandija, negdje sedamdesetih godina prologa vijeka pozivao na
megdan vojvodu Masa urovia, iz Crmnice, priznatog ratnika. Sa
znavi za to Vaso Bokan, iz Crmnice, dolazi na Cetinje da zamijeni
vojvodu Masa. Upitan zato je doao, odgovorio je da je pop Milo
hitar, a vojvoda je ve oteao i boji se da ga ovaj na megdanu ne bi
prvi ugrabio, to bi bila velika sramota ne samo za Masa, nego i za
sve Crmniane. Knjaz Nikola, uvajui uopte junaki ugled Crno
goraca, zabrani im megdan.19
Kad je u pitanju bila ast, megdan su dijelili i bratstvenici, bliski
roaci, pa ak i pobratimi. Brastvenici pop Nikola Vukevi i Filip
Savov Vukevi bijahu dvoboj na Cetinju zbog meusobne svae nji
hovih obana. Knjaz Danilo ih je mirio, ali nijesu pristali na izmire
nje. Glavari se saglase da im uine zadovoljstvo i knjaz im dade dva
jednaka maa iz riznice. Megdan se odrao javno, pred knjazom i
glavarima. Pop je zvao na dvoboj i prvi je napadao, a Filip ga je
ekao. Oba su zadobili rane, onesposobili se za daljnju borbu i time
je izmeu njih prestala svaka razmirica. Dvobojem su zavaeni, kao
pouzdanom presudom, doli do pravinog zadovoljstva.20 U doba bor
be Omer-pae na Crnu Goru, 1853. dva Crmnianina, roaci od dva
brata, potre istovremeno na Turina da mu odsijeku glavu. Ne mo
gui se pogoditi kome e pripasti, odlue da idu na megdan. Kapetan
ih prethodno poalje senatskom sudu na Cetinju. Jedan je tvrdio da
je prvi za perin, a drugi za grlo uhvatio. Poslije uzaludnog savjeto
vanja da se izmire, knjaz Danilo i senatori im dozvole da dijele meg
dan. Odreenoga dana prema zapisu svjedoka Vuka Vrevia
okupi se svijet u polju, perjanici donijee dva otra jatagana i na
17
18

Luka Jovovi, Trea no kod djeda Jova, Prosvjeta, IX, Cetinje 1894, 471.
P. Z. Petrovi, Prilozi prouavanju dvoboja u naem narodu, Glasnik Et
nografskog muzeja u Beogradu, III, Beograd 1928, 105. i 106.
19
Kazivanje starijih plemenika.
20
P. Z. Petrovi, navedeni rad, 105.

711

znak knjaza Danila megdandije jurnue jedan na drugoga. Oba zadobie rane. Jedan pomisli da je smrtno ranjen, uhvati se za malu
puku da ubije protivnika, ali ga u tome perjanici sprijee.21 Ima pri
mjera, mada su rjei, da se i pobratim poziva na megdan. Boko Tokov, piperski serdar, i Vule Radivojev, moraki kapetan, bili su po
bratimi. Serdar napie Vulu pismo, u kome ga zamoli da mu nabavi
konja sa posebnim obiljejima. Duhoviti Vule mu odgovori da mu
ne moe nai konja kakvog trai, nego e mu poslati kobilu pa neka
odrijebi konja kakvoga eli. Serdar Boko smjesta pozove Vula u
Kolain da se sijeku.22
Jedna od najveih sramota, koja se morala oprati megdanom ili po
gibijom, bilo je odvoenje isproene djevojke. Zbog takvog sluaja
voen je megdan i u Primorju, iako ga je tamo zabranjivao austrij
ski zakon. Rinjani su 1849. sa Kovaeviima, koji su im odveli vjerenu djevojku, odrali pet megdana. 23
Simo Matavulj, prikazujui realni ivot Crnogoraca poetkom XIX
vijeka, ukazao je i na megdan u svom romanu Uskok. Uskok Janko
alje jabuku Stan oj u Miraevu, koji mu je zaprijetio da e mu je
on poslati, jer su se oba zagledali u istu djevojku, Milicu, kerku njegukog kapetana Draga. Megdan se odrao na vrh polja njegukoga
iz deferdara. Megdandije se prethodno dogovorie koliko e se puta
gaati, djeveri im izmjerie razmak od dvadesetest koraka, dvije
puke zagrmjee i Janko pade mrtav. 24
Zbog uzimanja oruja za dug dolo je do megdana 1850. izmeu
popa Mia i Joka Lazova na Vrelu godinjskom, u Crmnici, u prisustvu
okupljenih Seoana i Boljevia. Joko Lazov s maem u ruci pozva
popa Mia na megdan, ali ovaj iz puke gaa Joka i umjesto njega
pogodi svoga zamjenika.25
Megdan je zakazivan ponekad i zbog manje stvari. U junu 1825.
pripremana su u Crnoj Gori dva megdana sa Primorcima. Oba su zakazivani zbog nepravednog sudskog rjeenja. Zadovoljtina se mog
la dobiti jedino putem megdana. Bajiki vojvoda Bogdan Martinovic
pozvao je na megdan nekog Lazarevia, iz Grblja, zbog uinjene ne
pravde njegovoj sestri. Na drugi megdan je Grujica Lopii, iz Ceklina, pozivao krtolskog glava Stan oj a Milo vica i sve Krtoljane, jer
nije mogao da naplati dio imovine koji je pripadao njegovoj eni,
bivoj udovici Vojina Ljubanovia. Lopii se spremao za megdan,
okupljao je Cekljinjane i davao im pie na Rijeci Crnojevia da bi
ga sljedovali do mjesta Kolouna, gdje je trebalo odrati dvoboj. U
21

V. Vrevi, Narodne pripovijesti i presude, Dubrovnik 1890, 136148.

M. Pavievi, Crnogorci u priama i anegdotama, knj. IX, 1930, 44. i 45.
23
D. V(uksan), Jedan megdan krajem prve polovine XIX vijeka, Zapisi, knj,
XXIII, Cetinje 1940, 188.
24
S. Matavulj, Uskok, Beograd 1902, 233237.
25
R. T. Plamenac, Autobiografija, rukopis, br. 84, Titograd, Istorijski in
stitut.
22

712

oba navedena sluaja umijeale su se nadlene vlasti, crnogorski mi

tropolit Petar I i kotorski okruni poglavar, koji su megdane sprije
ili i stvari su prele u ruke suda.26
Zbog javne uvrede Maksim Sobaji, 1. februara 1880, poziva na
dvoboj komandira nikikog Baca Miunovia. Zakazuje mu dvo
boj nasred pijace nikike, na dva sata prije podne i preputa mu
na volju da se biju iz revolvera ili sijeku jataganima. Miunovi ne
izae na megdan. 27
Megdane su zakazivali politiki i prosvjetni radnici. Od slubenih
nesuglasnosti prelazilo se na lina vrijeanja, na koja je trebalo jav
no odgovoriti. Zbog svae u Narodnoj skuptini, 1907, doe do linih
uvreda izmeu Sava Plamenca i Labuda Gojnia. Savo pozva Gojnia na dvoboj vatrenim orujem u Borovik, jugozapadno od Cetinja.
Policija je sprijeila pogibiju.28 Profesor Duan uki prigovori 1911.
Jovanu Plamencu, ministru, za tumaenje i primjenu zakona. Stoga
ga ovaj izbaci iz svoga kabineta. Uvrijeeni tim postupkom uki
preko dva svjedoka zakaza Plamencu dvoboj. Meutim, u porodici J.
Plamenca se desi smrtni sluaj i on ne stie da odredi svoje svjedoke,
koje je trebalo imenovati u roku dvadesetetiri asa. U meuvremenu
uki preda stvar nadlenim vlastima i time se lii prava na dobij anje vitekog zadovoljenja.29 Jedno od posljednjih zakazivanja dvo
boja bilo je 1937. godine. Jovan Plamenac, bivi ministar, zvao je na
dvoboj Luku Pitelia, dravnog savjetnika. Razlog je bio donoenje
neke rezolucije na jednom zboru u Podgorici, kome je predsjedavao
Piteli. On je u formi dravnog savjetnika poziv za megdan od
bio.30
Crnogorci su dijelili megdane i van Crne Gore, najvie izmeu sebe.
Naroito se pominju u Carigradu i Americi, kud su ili za zaradom.

26
D. V., Megdani u Crnoj Gori na poetku XIX vijeka, Zapisi, knj. XVII,
Cetinje 1937, 269277.
27
Maksim Sobaji, U moje doba, Beograd 1933, 6365.
28
Slobodna rije, Podgorica 1907, br. 8.
29
Cetinjski vjesnik, 1911, br. 48.
30
M. R., Crnogorske megdandije, Slobodna misao, br. 6, Niki 1937.

713