Stari vijek ( Olimpiske igre sveane igre u Olimpiji)

1. Uvod

Malo koji narod moe se pohvaliti manifestacijom kakva je kod Grka bila Olimpijada. Svojim
sadrajem, znaajem i drugim razdobljem koliko je trajala, postala je trajna ljudska vrijednost, pa
kao takva i danas nadahnjuje mase irom svijeta, na isti nain kao to je bilo s Grcima prije
nepune tri hiljade godina.
Olimpijske igre su po svemu rijedak primjer kako jedna plemenita ideja, stvorena u staro doba
moe istrajati i otrgnuti od zagrljaja zaborava, da bi u nae savremeno doba svojim neiscrpnim
sadrajem okupila i zbliila ljude bez obzira na rasnu, nacionalnu, vjersku, geografsku ili
politiku pripadnost. Ve su tvorci ovih starih igara prokomentarisali naela koja po mnogo emu
prevazilaze odmjeravanje fizike snage, vjetine sposobnosti i izdrljivosti pojedinaca. Iznad
svega bila je to tzv. ekeheiria sveti mir koji je nalagao da se nekoliko mjeseci prije, za vrijeme
i posle odravanja igara moraju obustaviti neprijateljstva, sukobi ili ratovi izmedju zajednica
grkog svijeta kako bi se omoguile nesmetane pripreme i odvijanje igara.
Okupljeni Grci u Olimpiji, u elji da prisustvuju i prate svoju najuzvieniju sportsku, vjersku i
kulturnu manifestaciju, zaboravljali sve ono zbog ega su se sporili ili prolijevali krv. Nije bio
rijedak sluaj da se u ambijentu ovih igara zaraene strane izmire, drugi da se pobratime, a trei
da jo vie prodube stara prijateljstva.
Pored ekeherie igre sui male niz drugih vrijednih sadraja. Meu njima bila je proklamacija i
moralne uzvienosti koja je obavezivala kako takmiare, tako i organizatore, pa i gledaoce. Po
igrama su se odreivale epohe, raunalo vrijeme i pamtii dogaaji. Pobjednik u nekoj od
disciplina postajao je ivi ideal svega onoga to je krasilo ovu manifestaciju. Postajao je i
nacionalni heroj, a u nekim sluajevima uvrtavan je u red bogova.
Zbog otih svjetskih zbivanja i promjena do kojih je dolo pred kraj Antikog doba, Olimpijske
igre su bile preputene zaboravu. Meutim, to nije bilo voljom Grka koji su ih stvorili i
njegovali, dekretom stranog vlastodrca kojem je ideal po mnogim pitanjima bio daleko ispod
normi koje su sadravale ove plemenite igre. Ali sjeanje na njih nikada nije moglo izblijediti.
Zahvaljujui trajnim ljudskim idealima, Olimpiske igre su nakon dvadesetak vjekova ipak
istrgnute iz zagrljaja zaborava. Oivljene i restaurirane opet poinju sve one vrijednosti koje su
proklamirali jo stari Grci, a koje su ostale nepromijenjene i aktuelne i za na savremeni svijet.

1
Kilibarda Lazar 16/018
 Stari vijek ( Olimpiske igre sveane igre u Olimpiji)

2. Gdje su osnovane Olimpijske igre

Olimpijske igre su dobile naziv po mjestu odravanja Olimpiji, koja se nalazi u
sjevernozapadnom dijelu Peloponeza, odnosno u pokrajini Elidi. Smjetena je izmedju Rijeka
Alfeja i Kladeja u svetom gaju Altisu. Olimpija nije predstavljala naselje jer nije bila stalno
naseljena, mada je to bio grad velelijepih kulturnih graevina, spomenika i sportskih objekata.
Olimpija prije svega predstavlja svetlite sa prestarom kultnom tradicijom iji su glavni sadraj
predstavljala sportska takmienja u ast boga Zeusa, a na sjeanje mitskih dogaaja vezanih za
ovo svetite. Iz ovog razloga Olimpija kao svetilite nije mogla biti nikada naseljena, budui da
je svojim sadrajem prvenstveno sluila kultu, u ta su spadale i igre. Tek u godini kada su se
odravale igre, Olimpija je primaa stanovnike. Po zavretku manifestacije ostajala je pusta sa
samo nekolikosvetenika koji su uvali i odravali ovo svetilite.
Porijeklo i utemeljenje igara kao i svetilita, pada u daleko doba. To je bilo tako davnoda ak i
stari Grci istorijskog doba o tome nisu nita znali, do onoga to sui m govorili njihovi mitovi.
Predanje kae da je u gradu Pisi, nedaleko od Olimpije, vladao kralj Ojnomah. Jedno proroite
mu je reklo da e poginuti od ruke svoga zeta. Kada mu je ki Hipodameja dorasla za udaju, za
iju se ljepotu proulo po cijeloj Grkoj, dolazili su prosci sa svih strana, ali otac je nikom nije
davao, sjeajui se ta mu je reklo proroanstvo. Kako bez razloga nije vie moga da odbija
razne prineve, objavio je da e je dati onome kojipobijedi u kolskim trkama, u suprotnom
poginueod njegove ruke. U stvari znao je da je u tome nepobedljiv, jer je imao konje bre od
vjetra, a uz to veoma vjetog koijaa. Prosci su prihvatili uslov i trali su od Pise do Olimpije.
Ojnomah je toliko bio uvjeren u svoju premo da je svakom protivniku davao odreenu
vremensku prednost, a onda bi sam pojurio, sustizao prosca svoje kerke i u lea mu zabijao
otro koplje. Na taj nain je poginulo ve trinaest prosca, a njihove glave je svirepi otac jednu do
druge prikivao na gradska vrata.
A onda jednog dana pojavi se mladi junak koji je doao ak iz Male Azije. Bio je to Pelop.
Kada je video prikovane lobanje svojih predhodnika ve se pokolebao zbog svoje smjelosti, ali je
bilo kasno, I zbog toga to je ve bio zaljubljen u lijepu hipodameju. I ako je bio vrstan voza i
imao dobre konje ipak je odluio da vara. Uspio je i pridobiti Ojnomahovog koijaa. Mirtila, uz
obeanje da e mu dati pravo na prvu branu no sa Hipodamejom.
Kada je doao dan trke, dok je mirtil opremao kola svom gospodaru, neprimjetno na njima
zamijeni ivije, umjesto drvenih stavi votane, i u toku trke, ba kada je Ojnomah sustizao
Pelopa i kada se spremao da mu u ledja zabode koplje, kola mu se raspadnu i on u najveim
mukama izdahne zapetljan u vlastita kola. Shvativi ta se desil, ipak je uspio da prokune slugu
zaeljevi mu zasluenu kaznu.
Nakon ovih dogaaja Pelop je za enu dobio Hipodameju, a sa njom i prijestolje njenog oca.
Kada je potom Miriti zatraio obeanu nagradu, snalo ga je isto to i njegovog gospodara. Pelop
ga je bacio nizliticu a on umirui prokleo je Peloma i njegovo potomstvo.
Isto predanje kae da je Pelop nakon to je zasjeo na presto,ustanovio svetkovine u ast boga
Zeusa, a na spomen trka, poginlih heroja i stranog Ojnomaha, koji ih je pobio.

2
Kilibarda Lazar 16/018
 Stari vijek ( Olimpiske igre sveane igre u Olimpiji)

Grci su imali jo nekoliko predanja o nastanku ovih igara u kojima se spominju druga imena za
koja se kae da su osnivai tih igara.
Ima ak predanja koja kau da igre potiu iz pretpotopnog doba, kada ih je osnovao sam zeus
nakon pobjede nad Kronom, povodom ega su priredili igre za sve bogove.
Nakon toga ih je obnovio kralj Klimen potomak Herakla Idea. Posle njega slavili su ih mnogi
mitski kraljevi i heroji.

Sl. 1 Priprema Pelopa i Ojnomaha za trku

Veoma je teko tano razluiti ta je u svemu ovome mit, a ta stvarnost. Astroloka istraivanja
na podruju Olimpije su pokazala da se mitska kazivanja nemogu tek tako odbaciti kao obine
price bez osnova.

3. Prerastanje igara u optehelensku manifestciju

3
Kilibarda Lazar 16/018
 Stari vijek ( Olimpiske igre sveane igre u Olimpiji)

U najstarije doba Olimpijske igre sui male isto lokalno obiljeje. Prvo sun a njima uestvovali
stanovnici susjednog grada Elide a onda su se okupljali stanovnici Pise i drugih elidskih gradova,
dok se na kraju nije ukljuila cijela Elida.
Lista pobjednika s prvih igara pokazuje da su na igrama uestvovali stanovnici okolnih naselja,
prije svega Elide i Pise, po emu se vidi da su igre u poetku usko lokalno obiljeje. Zatimse
poinju pojabljivati pobjednici iz mesenije, a onda, od 13. igara pobjednici iz Korijenta. I tako
sve do kraja VIII vijeka Olimpijske igre su imale znaaj samo u okviru Peloponeza ali su ve i
sa tim predstavljale znaajnu instituciju Grkog zajednitva, kojoj e se za malo prikljuiti i itav
Grki svijet.
Prvi pobjednik izvan Peloponeza bio je predstavnik Atene, koji je odnio pobjedu na 25. igrama
(680 godine).
Olimpijske igre su zadrale panhelejsko obiljeje za itavo vrijeme dok je Grka uivala
politiku slobodu. Gubljenjem samostalnosti, posle pobjede kojom su Rimljani unitilislobodu
Grkih gradova drava, iigre su doivljele promjene. Sad su pravo uea dobili i Rimljani, a
onda malo posle toga pravo se proteglo na itav slobodan svijet Rimskog Carstva, to su najvie
koristili Egipani i Orjentalci. Ve u antiko doba na igre su dolazili i takmiari i gledaoci sa tri
kontinenta (Evrope, Azije iAfrike), ime je jo dobila na znaenju parola s kojom si i zapoele
ove igre ekeheiria (svetski mir).

4. Opis Olimpije
Mjesto gdje su se odravale Olimpijske igre zvalo se od najstarijih vremena Olimpija, po
emu su igre i dobile naziv. Kroz dugo razdoblje Olimpija nije ostala neizmijenjena. Svaka
epoha davala je svoje obiljeje. Uvijek se gradilo, dograivalo, popravljalo ili ruilo, pa se slika
Olimpije stalno mijenjala. Ovakva Olimpija,kakvu je danas poznajemo preko arheolokih
iskopavanja, uglavno pripada razdoblju kasne antike,odnosno rimskoj epohi. Meutim,
zahvaljujui djelima antikih pisaca kao i rezultatima iskopavanja moe se dosta dobro pratiti
razvoj tof svetilita od najstarijih vremena.
Rezultati najnovijih istraivanja su pokazali da jezgro Zeusovog svetilita potie iz
mikendskog doba. Iz tog doba su i dva spomenika koji se najue veu za tradiciju odravanja
Olimpijskih igara. To je Polepion posveen heroju Pelopu i heron, odnosno Hipodameijon,
posveen Hipodameji. Od posebnog znaaja su nalazi votivnih bronanih kolica sa vozaima
koja su vremenski starija od istorijskog poetka odravanja igara, to se bez sumnje moe
dovesti u vezu sa priom o Pelopu. Ve rada je postojala sveta maslina od koje se kasnije pravili
pobjedniki vijenci.
Poev od VII vijeka kada zapoinje arnajsko doba, Olimpija ve ima optegrki znaaj i ugled.
U to doba zapoinje arhitektonskasistematizacija svetog prostora Altisa. Kao najstarija graevina
iz tog doba smatra se Heraion. Tokom VI vijeka grade se riznice grkih gradovau koje su
polagale zavjete svetilitu. U ovo doba udareni su temelji stadionu na kojem su se odravala sva
takmienja izuzev konjskih trka.

4
Kilibarda Lazar 16/018
 Stari vijek ( Olimpiske igre sveane igre u Olimpiji)

U doba klasike (V-Vi vijeka) Olimpija i Olimpijske igre doivljele su najvei razvoj. U to doba
u granicama svetog prostora podignute su najznaajnije graevine kultne i umjetnike namjene i
vrijednosti. Od 471. do 456. godine graen je Zeusov hram prema projektu Libona iz Elide.
Nekoliko godina kasnije Fidija je izradio velianstveni Zeusov kip od zlata i slonovae, u
sjedeem stavu, visok preko 12 metara. Stari skromni stadion je u V vijeku zamijenjen novim
daleko monumentalnijim sa pomonim terenima.
Posle Heronejskog boja, kada je Filip Makedonski pobijedio udruene Grke, sagraen je
Filipeijon okrugla zgrad, u kojoj su postavljeni portreti makedonske kraljevske kue. Deset
godina kasnije sagraen je Leonidaijon, nazvan tako po svom tvorcu, Leonidi, s otoka Naksosa.
Bio je okruen brojnim stupovima.
Poev od V vijeka postao je obiaj da se podiu statue pobjednika na igrama. To su bile statue
bogova, kao i drugi zavjetni spomenici kojima je olimpija bila ispunjena u velikom broju. Neki
od tih spomenika predstavljaju remek djela klasine umjetnosti.

Sl. 2 Olimpija

U helenistiko doba Olimpija je dobila definitivan arhitektonski izgled. Od novih zgrada treba
pomenuti Theokoleon, namijenjen trojici vrhunskih sveenika Olimpije.Za povean broj sad ve
i profesionalnih atleta, bili su podignuti novi sportski tereni za vjebanje, zatim zgrada za njihov
smjetaj, kupatila itd.

5
Kilibarda Lazar 16/018
 Stari vijek ( Olimpiske igre sveane igre u Olimpiji)

U doba Rimskog Carstva Olimpija je ve izgubila onaj znaaj i ugled kakav je imala u doba
grke samostalnosti. Rimski carevi su pokuali da joj vrate stari sjaj, pa su i sami gradili i
obnavljali pojedine zgrade, ali slava i znaaj Olimpije je ve bila prolost. Tim zahvatima su
unitena stara vrijedna zdanja, ime je Olimpija sve vie gubila obiljeje grkog svetilita. U
doba kasne antike olimpijsko svetilite se ve pretvorilo u ruevinu.

5. Organizacija igara

Olimpija kao i Olimpijske igre su kroz due razdoblje neizmjenino bile u rukama dveju
elidskig gradova Pise i Elide. Kakos u igre vremenom dobijale vei ugled i znaaj rastao je i
antagonizam izmeu Pise i susjedne Elide. Organizacija igara je pored politikog znaaja
donosilo i ogromne prihode.
Igre su se po pravilu odravale svake etvrte godine. Nekoliko mjeseci prije poetka, iz
Olimpije su se upuivali sveti glasnici u sve krajeve Grke da objave poetak igara. U isto
vrijeme proglaen je sveti mir od nekoliko mjeseci koji je uesnicima i posjetiocima garantovao
svaku bezbjednost. Za to vrijeme zaraene strane su morale obustaviti neprijateljstva. Pravo
uea imali su svi pripadnici grkog naroda, izuzev onih gradova koji su bili kanjeni zbog
naruavanja pravila igara ili su uinili neki drugi prekraj koji je povrijedio svetost igara. Nisu
mogla uestvovati ni lica koja su osuivana za bilo ta, kao ni oni koji sup o roenju bili robovi.
Takmiar nije smio imati nikaku moralnu ni fiziku manu.
Grci su dugo vremena vodili raspravu oko toga da li makedonskim kraljevima dozvoliti uee
na igrama. Oni sami su svoju lozu dovodili u srodstvu sa Grcima. Na kraju su Aleksandra,
amintova sina priznali svojim roakom i dozvolili mu da uestvuje u optegrkim sveanostima.
Igre su odravane sredinom ljeta. Poinjale su s danom kada se javljao puni mjesec nakon
ljetnog solsticija.
Ve nekoliko mjeseci prije poetka igara, do tada pusta Olimpija, najednom je poela
oivljavati. Prvo su se okupljali lanovi nacionalne skuptine Olimpije, a onda su pristizali atlete
sa svojom pratnjom, trenerima, robovima i drugim. Takmiari su bili duni da se na licu mjesta
uvjebavaju i istaknu pred nadzoromHeladonika, te da obave druge obaveze preko kojih su
sticali pravo na takmienje.
Kako se bliio dan otvaranja igara, poonjali su pristizati posjetioci, dok na kraju nebi nagrnula
prava bujica ljudi iz svih krajeva Grke, pa ak i iz prekomorskih gradova, s obale dananje
panije, Francuske, sa crnog mora, s malezijskig obala, ili iz kolonijau Jadranskom moru.
Dolazili su lanovi svih stalea, svih politikih uvjerenja, filozofi, dravnici, trgovci, seljaci kao i
robovi koji su pratili svoje gospodare.

6
Kilibarda Lazar 16/018
 Stari vijek ( Olimpiske igre sveane igre u Olimpiji)

Za svakog Grka bio je san i sveta dunost da barem jednom u ivotu doe u Olimpiju i
prisustvuje igrama. Oni bogatiji mogli su sebi priutiti da dou ee ili na sve igre za njihovog
ivota. Na igre su dolazili i najpoznatija imena iz politikog i kulturnog ivota stare Grke. Za
svakog Grka bila je ast sresti i vidjeti nekog od takvih linosti. Bio je ponos biti sugraanin svih
onih uzbudljivih dogaaja koji su se deavali za vrijeme jedne ovakve sveane manifestacije.
Vidjeti svojim oima najboljeg grka u tranju, rvanju ili nekoj drugoj igri, bio je dogaaj koji se
pamti cijeli ivot i koji se prepriavao sinovima i unucima.
Medju brojnim posjetiocima bilo je i onih koji su dolazili u Olimpiju iz drugih razloga. Igre su
u isto vrijeme bile i najvei vaar, a to ne moe bez trgovaca, zabavljaa, varalica, skitnica i
drugih to prativelike skupove. Mrtva Olimpija je najednom postala prepuni grad sa arenim i
brojnim stanovnitvom koji je ovdje bio Grka u malom.
Sva ta masa ljudi je uglavnom u Olimpiji pristizala pjeice. Da bi se iz Tesalije stiglo ili ak sa
Crnog mora trebalo je krenuti koji mjesec ranije da bi se stiglo na najsveaniji trenutak na
otvaranje igara.
Kako je ko stizao smjetao se gdje je znao i umio, ispod kolonada hramova, ispod kronji
stabala, oni bolje stojei razapinjali su atore. Na zapadnoj strain svetilita podignute su
grraevine gdje su bili smjeteni takmiari.
Za ovakve velike igre, kakve su bile Olimpijske trebala je savrena organizacija koja e
uspjeno sprovesti sve ono sto se na njemu odvijalo. O tome se brinuo itav tab slubenika koji
su po komisijama bili zadueni za odreene poslove. Svako je znao ta mu je posao i sve se
odvijalo u najboljem redu.

6. Sudije

7
Kilibarda Lazar 16/018
 Stari vijek ( Olimpiske igre sveane igre u Olimpiji)

Meu brojnim olimpijskim slubenicima, najveu ast i ugled su imale sudije ili kako su ih
Grci zvali Heladonici. U najstarije doba, kada je opseg igara bio mali bio je svega jedan sudija.
Kako se poveavao broj disciplina rastao je i broj sudija.
Uloga i znaaj Heladonika je bila velika. Vodili su brigu oko organizacije, nadgledali su atlete
prije i tokom takmienja i proglaavali pobjednike. Najstariji od Heladonika, koji je nosio titulu
alitarh, imao je ast da pobjednicima stavi maslinov vijenac na glavu.
Glavni pomagai Heladonika bili su alutoi, koji su ujedno bili uvari reda. Brinuli su da sve
proe bez guve, a po nalogu Heladonika kanjavali sun a licu mjesta svakog onog ko je
naruavao red, koji bi se ogrijeio o sveto mjesto. Oni su batinama kanjavali i same takmiare,
ako bi se tokom borbe ogrijeili o propise ili ma to uinili to je bilo u suprotnosti s moralnim
likom onog koji se takmii u svetom mjestu.
Sudije su se morale okupiti u Olimpiji devet mjeseci ranije, kako bi upoznali takmiare i kako
bi h upoznali sa pravilima igra i da bi nadgledali njihove pripreme.
Meutim, zbog ugleda i svetlosti koju su uivali, njihove presude nisu bile neprikosnovene.
Takmiar koji se njihovom odlukom osjeao oteenim, mogao se obratit olimpijskoj skuptini
koja je donosila konaan sud o sporu. Do ovakvih intervencija dolazilo je rijetko.

Sl. 3 Sudija izmeu dvojice atleta

7. Program igara

8
Kilibarda Lazar 16/018
 Stari vijek ( Olimpiske igre sveane igre u Olimpiji)

Prema predanju, kada je Ifit obnovio igre, uveo je samo jednu disciplinu, a to su bile pjeake
trke, pa su se Olimpijade odravale dugo vremena samo u tom takmienju. O tome da li je bilo
ba tako, i ako jeste zato je bilo raspravljali su ve antiki pisci. Iz Homerovog opisa pogrebnih
igara koje je Ahilej priredio u ast mrtvog Patrokla, vidi se da je Grka ve u mitsko doba
poznavalaskoro sve olimpijske discipline.
Kad je koja disciplina bila uvedena, ne zna se tano, ali se preko izvorne grae moe zakljuiti
da su ve veoma rano bile ove discipline u kojima se odvijalo takmienje: pjeake trke, rvanje,
akanje, skok u dalj, bacanje diska i trka konjskih zaprega. Meutim, sadraj se s vremena na
vrijeme mijenjao pa je na primjer od18. Olimpijade (708 godina) iz navedenog petoboja
izdvojeno rvanje kao samostalna disciplina, a na 20. Olimpijadi akanje. Na 25 Olimpijadi
uvedeno je takmienje u etvoropregu, na 33. igrama trka konja a na 65 Olimpijadi uvedeno je
takmienje u pjeakim trkama u kojima se tralopod punom ratnom opremom.
Neke discipline su bile sasvim kratkog vijeka, svega na jednoj ili dvije Olimpijade.
Zahvaljujui nalazu jednog papirusa pronaenog u jednoj egipatskoj grobnici koji sadri sav
popis disciplina u kojima se odvijalo takmienje na Olimpijskim igrama u to doba, danas znamo
zasigurno koja takmienja su bila obuhvaena u klasino doba Grke. Tu se navodi tranje na
duinu jednog stadionan, tranje u duini dva stadiona, tranje na dugu stazu u duini 24
stadiona, petoboj, rvanje, akanje, pjeake trke za djeake, rvanje za djeake, akanje za djecu,
pjeake trke pod punom ratnom opremom, jahake trke i trke bez jahaa.

8. Otvaranje igara
Nakon to bi se izvrile sve pripreme, sa najveim uzbuenjem ekao se dan otvaranja igara i
poeetak takmienja, zbog ega je na desetine hiljada ljudi dolo u Olimpiju. Sveanost je
zapoinjala prinoenjem rtava bogu Zeusu i ostalim bogovima koji su ovde imali hram. Iza toga
je slijedilo polaganje zakletve sudija I takmiara. To se odvijalo na rtveniku Zusa Horkijskog
pokrovitelja zakletve, ija se statua nalazila u Buleuterionu. Bog je u svaku ruku drao snop
munja koje su prijetile krivokletniku.
Obred se odvijao nad rasereenim nerastom. Uesnici igara morali su se zakleti da su trenirali
prema olimpijskim pravilima u neprekidnom trajanju od deset mjeseci, da nisu kanjavani, da
sumoralno i fiziki besprekorni, te da e potovati pravila igara. Uz njih su e zaklinjali i njihovi
roditelji, odnosno skrbnici i treneri, da niu uinili kakvu podvalu i da nisu stupili u kakve
neasne nagodbe sa protivnicima.
Iza atleta zakletvu su polagale sudije, koji su se zakljinjali da e suditi pravino ne gledajui ko
je ko, odakle je i iji je. Presuda se morala izrei iskljuivo na osnovi postignutog uspjeha. Iza
ovog obavljali su se drugi kultni obredi i u tome se zavravao prvi dan sveanosti.
Drugi dan bio je odreen za takmienje djeaka. Za njih su bile predviene pjeake trke,
rvanje i akanje. Od II vijeka poneki put takmiili su se takoe u pankraciju i petoboju. Neke od
ovih disciplina su bile uvedene ranije, a neke kasnije. Na primjer, petoboj deaka uveden je na 38
Olimpijadi i nije se vie nikada ponovio, kad je pobijedio mladi Spartanac Eutelida. Sam
Pauzanije kae da je to bio promaeni eksperiment, jer je bilo mnogo glasova protiv takvog

9
Kilibarda Lazar 16/018
 Stari vijek ( Olimpiske igre sveane igre u Olimpiji)

optereenja djece. akanje i rvanje je bilo prvi put uvedeno na 145 Olimpijadi. Zaprene trke sa
mulama odrane su prvi putna 70. Olimpijadi a na 71 bile su uvedene konjske trke sa jahaima.
Meutim ove dvije discipline bile su izostavljene ve na 84. Olimpijadi.
Odvijanje ovih djeakih takmienjau navedenim disciplinama pobuivalo je veliko
interesovanje gledaoca. U mladim pobjednicima svi su vidjeli budueg olimpijca, pa se na taj
nain stvarala tradicija i fama pojedinaca koji su kasnijim uspjesima uli u legendu Olimpijskih
igara.

8.1 Pjeake trke

Trei dan igara bio je najuzbudljiviji. Bio je predvien za takmienje atleta. Ve ranom zorom
Heladonci su sa svojim pomonicima dolazili na stadion. Za ovu priliku bili su obueni u crvene
ogrtae, praeni glasnicima. Atlete su vrile poslednje pripreme i na borilite su izlazili nagi, s
nauljenom kosom. Prve na redu su bile pjeake trke. U najstarije doba sastojale su se u tome da
se pretri stadion ija je duina bila 185 metara. Ve na 14. igrama bila je uvedena produena
trka u koju je trebalo pretrati dva stadiona.

Sl. 4 Trka pjeaka

10
Kilibarda Lazar 16/018
 Stari vijek ( Olimpiske igre sveane igre u Olimpiji)

Sl. 5 Pjeake trke pod ratnom opremom

Na 15 Olimpijadi bila je uvedena trka u kojoj je trebalo pretrati duinu od 24 stadiona to je

iznosilo 4400 metara. Polazak se najavljivao zvukom trube. U prve dvije trke trebalo je pokaazati
brzinu, a u treoj izdrljivost takmiara. Poto je trkaa bilo mnogo, rijebom su odreivani u
skupine od po etiri trkaa. Trka je bila elamiciona tako da su pobjednici pojedinih skupina trai
u finanoj trci koja je donosila konanog pobjednika.

8.2 Rvanje
Iza tranja slijedilo je takmienje u rvanju. Od 18. Olimpijade rvanje je postalo samostalna
disciplina. Takmienje se odvijalo tako da su se protivnici odreivali rijebom. U da upa bile su
kocke istih oznaka. Takmiari koji su izvukli kocku istih oznaka postajali su protivnici. Ako je
bio prijavljenneparan brojoznake ulazio je u sledee kolo bez borbe. Prednost mu je bila u tome
to je u naredno kolo ulazio svje.
Takmiarisu se mazali uljem ime se postizala vea elastinost miia, a potom su se posipali
prainom da bi se otklonila skliskost. Umijee rvanja sastajalo se u tome da se protivnik vjetim
zahvatom baci na zemlju. Jedan drugoga je hvatao za ruke pokuavajui da spretnim zahvatom
11
Kilibarda Lazar 16/018
 Stari vijek ( Olimpiske igre sveane igre u Olimpiji)

obore jedan drugog. Da bi se izvojevala pobjeda protivnika je trebalo oboriti barem dva puta I
drati ga oborena sve dok sudija ne kae ko je pobjednik, ili prisili protivnika da sam izjavi da je
pobijeen. Konano, dva preostala pobjednika iz svih kola borila su se za naslov olimpijskog
pobjednika, odnosno prvaka.

Sl. 6 Rvai

I u ovoj borbi se vie cijenila vjetina nego surova snaga. Mnogi stari pisci spominju Milona iz Krotona
koji je u ovoj discipline dugo godina bio nepobjedljiv. Za njega se govorilo da je toliko bio jak , da je
jednom kada jeproglaen pobjednikom sam podigao svoj kameni kip i prenio ga iz radionice u Altis , gdje
je trebalo da bude postavljen.

8.3 akanje
Takmienje u akanju uvedeno je prvi put na 23. Olimpijadi. Smatrano je za najtee i
najbrutalnije takmienje pa je broj prijavljenih bio mali. Borci su za borbu omotavali ake i
podlaktice zavojem od bivolje koe, a ispod su stavljali olovne podloge. Na ovaj nain udarac je
znatno pojaavan, koji je esto znao biti i smrtonosan ili bi protivnika unakazio. Kasnije je
donesen propis koji je zabranjivao da aka usmrti svoga protivnika. U Protivnom pobjeda se
nije vrednovala, ve bi slavljenik bio kanjavan.

12
Kilibarda Lazar 16/018
 Stari vijek ( Olimpiske igre sveane igre u Olimpiji)

Sl. 7 Prizor akanja

Ovoj vjetini bio je uven Dijagora sa Rodosa, iju slavu je opjevao pjesnik Pindar u VI
Olimpijskoj odi. Istim stopama su pola i njegova tri sina, kao i dva unuka koji su nizali pobjede
na svim grkim igrama. Bio je nepobjedljiv punih 22 godine, a vrhunac je doivio na
olimpijskim igrama 480. godine, ime je stekao titulu periodonika budui da je odnio pobjede na
sve etiri svehelenske igre. Na sledeim igrama je odnio pobjedu u rvanju i time doivio slavu
kakva se nije zapamtila ni prije ni posle njega.

Sl. 8 Borba u pankraciju

13
Kilibarda Lazar 16/018
 Stari vijek ( Olimpiske igre sveane igre u Olimpiji)

8.4 Skok u dalj

Skok u dalj ini jednu od pet disciplina petoboja. Umijee se sastojalo u tome da se skaka
svom snagom odbaci sa mjesta nastojei da skoi to dalje. Da bi se postigao to vei odskok
skakai su se sluili jednom vrstom metalnih ruica koje su se drale u akama. Na krajevima su
imali zadebljanja.

Sl. 9 Skok u dalj

8.5 Bacanje diska

Bacanje diska predstavlja discipline koja je zahtijevala veliku tehniku obuenost. Disk je imao
oblik okrugle pune ploe tanjrastog izgleda sa zadebljanjem na sredini sa obje strane. Najee je
bio od bakra ili bronze, ali su se pravili i od eljeza , kamena, pa ak i od drveta. Na Olimpijskim
igrama upotrebljavala su se tri sveta diska za koje kau da se jo nalazi u sikionskoj riznici u
Olimpiji.
Bacanje diska je stara disciplina koju poznaje i Homer, a spominje se i u mitskim kazivanjima.
Elegentan stil koji su postizali vrsni bacai u trenutku izbacivanja diska, posebno je privlailo
umjetnike koji su taj tren anatomske napetosti eljeli prikazati u svom umjetnikom stvaralatvu.
Na taj nain je nastalo jedno od remek djela antike umjetnosti uveni Mironov diskobol.

14
Kilibarda Lazar 16/018
 Stari vijek ( Olimpiske igre sveane igre u Olimpiji)

Sl. 10 Baca diska

8.6 Konjske trke

etvrti dan igara bio je predvien za kolske i jahake trke koje su izazvale najvie uzbuenja.
Takmienje u ovim disciplinama odvijalo se na hipodromu. Za gledaoce su bilo najuzbudljivije
kolske trke sa etiri upregnuta konja uvedene prvi put na 25. Olimpijadi. Tokom trke trebalo je
prei dvanest puta hipodrom toj je iznosilo preko 13,5 km. U ovom takmienju uestvovali su
uglavno bogati graani koji su imali dovoljno sredstava da odgajaju konje za ovakve trke I da
nabave sposobnog vozaa od kojeg je sve zavisilo. Pobjednikom se nije smatrao voza zaprege
nego njen vlasnik, kome je ila sva slava u sluaju bobjede a voza je ostajao anoniman. Sve je
zavisilo od spretnosti i iskustva vozaa i kakvoe konja. Najvaniji dio trke bio je onaj kad se
zaokretalo i gde su svi pokuavali zadobiti odluujuu prednost. Tu je najee dolazilo do
sudara i nesretnih sluajeva. Ali zato je pobjednika oekivao velianstveni trijumf.

15
Kilibarda Lazar 16/018
 Stari vijek ( Olimpiske igre sveane igre u Olimpiji)

Obzirom da su trke ove vrste pobuivale najvei interes gledalaca, ambiciozni bogatai,
politiari i drugi kojima je stalo do popularnosti, uestvovali su u ovim trkama s najveim
ambicijama.

Sl. 11 Trka etveroprega

Jahake trke su bile uvedene na 33. Olimpijadi. I ovdje je u sluaju pobjede slava pripadala
vlasniku konja a ne jahau,mada je esto sam vlasnik jahao. Bile su uvedene i trke drijebaca
koje su jahali posebno obueni dzokeji. Bile su to trke bez jahaa, ali su obje vrste brzo ukinute.

Sl. 12 Jahake trke

16
Kilibarda Lazar 16/018
 Stari vijek ( Olimpiske igre sveane igre u Olimpiji)

9. Zavrni dan igara i proglaenje pobjednika

Ve naveer etvrtog dana igara, poinjalo je slavlje, jer se ve znalo ko je u emu odnijo
pobjedu. Peti dan igara bio je predvienza proglaenje pobjednika, podjelu nagrada i vjerske
obrede. Glasnici su po odreenom redosledu uzvikivali ime pobjednika, ime njegovog oca i
majkei ime njegovog rodnog grada, odnosno domovine.

Sl. 13 Olimpijski pobjednik sa maslinovim vijencem na glavi i ukrasnim vrpcama

Prozvani je prilazio go, drei u ruci maslinovu granu kao simbol pobjede, do sveane tribune
gdje su bili najuvaeniji olimpijski slubenici. Najstariji od Heladonika na glavu mu je stavljao
maslinov vijenac kao najveu nagradu koja se mogla dobiti. Vijenci su bili sainjeni od svete
masline koju je zlatnim srpom sjekaodjeak neporinih roditelja.

17
Kilibarda Lazar 16/018
 Stari vijek ( Olimpiske igre sveane igre u Olimpiji)

Meutim, pravo slavlje je slijedilo tek posle dodjele nagrada i vjerskih obreda. Stari pisci sun am
ostavili opis takvog slavlja koje je priredio Atenjanin Alkibijad, kad je na tadanjim igrama odnio
nekolike pobjede. Da bi to proslavio podigao je veliki ator u kojem je posle prinoenja rtava
priredio velianstvenu gozbu za sve olimpijske uesnike

10.Doek pobjednika u domovini

Trijumf koji su pobjednici doivljeli u Olimpiji bio je tek poetak onoga to ih je ekalo po
povratku u zaviaj. U povratku slavljenika su pratili svi sugraani koji su bili na igrama, kao I
slubeno poslanstvo koje je zastupalo dotini grad na igrama. Doekati heroja svehelanskih igara
bila je stvar od opteg dravnog znaaja jer je slava pobjednika uzdizala ugled rodnog grada i
itave njegove domovine. To je bio opti narodni praznik.
Neki gradovi su u ast svog pobjednika ruili dio gradskih zidina i u njima pravili prolaz kroz
kojije slavljenik trebao ui u grad. A onda bi uslijedila gozba i veselje to je znalo potrajati
danima. Vlasti su posebnim dekretom odreivale kakvu e nagradu dati pobjedniku, pa je tako u
Ateni doneen zakon da se njihovim olimpijskim pobjednicima odredi novani iznos od 500
drahmi. Neki gradovi su dodeljivali doivotnu penziju. U sparti je slavljenik dobijao posebnu
ast da se u ratu bori rame uz rame kralja. Svuda sui m podizane statue, zatim sastavljane pjesme
koje je naruivala drava njima u ast. Mnogi gradovi su okovjeili njihovu pobjedu tako to su
kovali posebnu emisiju novca koji je na licu nosio symbol kao to je disk, etveropreg i sl.
Meutim i meu pobjednicima je bilo gradacije popularnosti. Onaj koji je pobijedio na sve
etiri elijske igre (Olimpija, Delfi, Istam i Nemeja), dobijao je naslov periodonika ili pobjednika
ciklusa. Ugled takvog atlete protezao se vjekovima i mogao se za ivota uvrstiti u bogove, kakav
je bio sluaj sa Teagenom sa Tasosa.

Sl. 14 Natpis na postolju kipa jednog pobjednika

18
Kilibarda Lazar 16/018
 Stari vijek ( Olimpiske igre sveane igre u Olimpiji)

11. Sudbina Olimpijskih igara

Unitavanje Olimpijskih igara poelo je onda kad su Grci izgubili samostalnost. Mada su
Rimljani podravali igre pa i sami na njima uestvovali, one su u svemu izgubile svoj sadraj i
postale su manifestacija pompeznosti kojom su rimske vojskovoe, odnosno carevi, eljeli
zadovoljiti svoju vlastitu tatinu. Sve se svelo na oponaanje onoga kako je to nekad bilo, pa su
igre sada po svemu liile na zabavu rimskog tipa, koji nije imala nita zajedniko sa onom
starom manifestacijom koju su njegovali Grci. Unitavanje ugleda doprinijela je i pojava
profesionalizma atleta koji su ili od igara do igara i borili se za nagradu, bili potkupljivani,
rezultati namjeteni i sve drugo to se prije nije moglo ni zamisliti.
Satiranje Olimpijskih igara mnogo je doprinijela i kranska propaganda. Kranstvo je bilo
ljuti neprijatelj svih paganskih manifestacija, posebno onih javnog karakterakakve su bile
gladijatorske igre u Rimu i Olimpijske igre.
to je vie jaala uloga crkve u dravi, sve su vie rasle kritike protiv paganstva I njezinih
institucija. Na kraju je milanski biskup ambrozije zaprijetio caru Teodoziju iskljuenjem iz
crkve, ako ne zabrani klanjanje paganskih kultova i odravanje njihovih manifestacija. Car je
morao popustiti i 394 godine donio dekret koji je izmeu ostalog ukinuo i Olimpijske igre.
Poslednje su odrane 392 godine. Ukupno ih je bilo 292 koje su se odrale kroz razdoblje od
1168 godina. U svakom sluaju to je bila izuzetna manifestacija koja je dugo trajala, da bi tek
tako bila zaboravljena.
Nakon zabrane daljeg odravanja Olimpiju je zadesila uobiajena sudbina svih naputenih
antikih lokaliteta, naroito kad su u pitanju kultna mjesta kakva je ba Olimpija. Protivnici
poganstva su nakon izdatog edikta i ovdje obavili svoju fantastinu misiju. Ruili su, satirali i
pljakali. Olimpija je izgubila svoj znaaj, sjaj i veliinu koju su Grci gradili vie od hiljadu
godina. Preputena zaboravu Olimpija je na kraju sasvim nestala. Rijeke Alfej i Kladej koje kroz
nju protiu, uinile su neprocjenljivu uslugu arheologiji. Preostale ostatke, ruevine ovoga svetog
mjesta, svojim nanosima su postepeno zatrpavale, pa sun a taj nain ostaci ostataka sauvani.
Vrijedni arheolozi su skoro cijelu Olimpiju iskopali, pa sun am tako predoili mnoge spomenike,
meu kojima hramove, borilita, stadion, hipodrom i dr. gdje su se odvijala takmienja i
sveukupna manifestacija ovih velikih igara.

19
Kilibarda Lazar 16/018
 Stari vijek ( Olimpiske igre sveane igre u Olimpiji)

Sl. 15 Ruevine Olimpije

20
Kilibarda Lazar 16/018
 Stari vijek ( Olimpiske igre sveane igre u Olimpiji)

12. Zakljuak
Poto nijedna ideja nikada ne umire, tako ni olimpijski duh i uzviena Olimpijska ideja nisu
umrli 393 godine. Ve u XII vijeku u Engleskoj su se poele odravati sportske sveanosti
izdaleka nalik drevnim starogrkim igrama. Tokom sledeih vjekova slina sportska dogaanja
organizovana su u Francuskoj i Grkoj ali to su bila mala takmienja bez ikakvog meunarodnog
karaktera. Zanimanje za oivljavanje Olimpijskih igara raslo je kako su iskopavanjem njemakog
arheologa sredinom XIX vijeka otkriveni ostaci starogrke Olimpije.
Krajem XIX vijeka, francuski baron Pjer dKuberten (Pierre de Coubertin), osnovao je novani
fond Internacionalni olimpijski komitet, kako bi posle 15 vjekova svijetu vratio Olimpijske
igre. Bogat i uticajan, uspio je da privoli evropske politiare i uz pomo Grka, a naroito
zaetnika cijele ideje - grko-rimskog filantropa Evangelisa Zappas-a, odmah po grkom sticanju
nezavisnosti od Turaka organizuje prve moderne Olimpijske igre u Atini. Za te potrebe, sagraen
je novi Panatenejski stadion u centru grada, na kojem su 1870, a onda i zvanino 1896. prvi
takmiari iz samo 14 zemalja uesnica, postali pioniri stvaranja nove istorije olimpizma. Ve
1904, u Parizu, na Olimpijskim igrama, kao takmiarke uestvovale su prve ene.

Moto Olimpijskih igara je: Bre, vie i jae (na latinskom: Citius, Altius, Fortius). U tom
smislu, akcenat je stavljen na tome da je najvanije u igrama uestvovati (dati sve od sebe) i
boriti se po fer pravilima, to je bitnije od same pobjede.

Danas su Olimpijske igre najvaniji sportski dogaaj na svijetu, koji se odrava svake etiri
godine u drugoj dravi / gradu. U njima uestvuje vie od 200 nacija, a broj olimpijskih
disciplina stalno raste. U tom smislu, izmeu glavnih ljetnjih, od 1924. godine (Chamonix,
Francuska) organizuju se i Zimske olimpijske igre, kako bi se u grupu olimpijskih uvrstili i
zimski sportovi, ali i Paraolimpijske igre, za takmiare sa invaliditetom.

Olimpijske igre i danas su mjesto line promocije svakog takmiara na internacionalnom nivou,
ali i same zemlje organizatora - prilika da se prikae ostatku svijeta u najboljem svjetlu.

21
Kilibarda Lazar 16/018
 Stari vijek ( Olimpiske igre sveane igre u Olimpiji)

13. Literatura

1. F. Chamoux, Grka civilizacija, Beograd 1967;

2. E. Curtius, Olimpia, Berlin 1935;
3. H. A. Harris, Sport in Greece and Rome, London 1972;
4. B. Vajner, ivot u antikom svijetu, Ljubljana 1970.
5. www.vikipedija

22
Kilibarda Lazar 16/018