PAGE 2 - GODINJAK/ANNUAL NO. 2.

DIOGEN

Sve to slijedi na stranicama

pred vama objavljeno je u
DIOGEN pro kultura
magazin online izdanju:
http://diogen.weebly.com i
od 1.9. 2010.g. Do 1.3.2012.

Everything what you will

read in this magazine has
been published in online
edition of DIOGEN pro
culture magazine:
http://diogen.weebly.com
As of
1.09.2010 until 1.03.2012.

Predstavljamo /
Within this issue:
Poetry/Poezija /
Books/Knjige
Eseji/Essays
Editors word /
Rije urednika
Authors / Autori
Osvrti / Reviews
112
Autoria iz trideset
dvije zemlje
svijeta..
112 Authors from 32
countries worldwide

Mi objedinjujemo

Copyright Sabahudin Hadiali & Dhira & Authors 2010-20102. All rights reserved. Razliitosti /
Copying articles, images and other content free of charge with obligation to underline from
where it has been taken from: DIOGEN pro culture magazine, Sarajevo, Bosnia and
We are unifying
Herzegovina.
NA NASLOVNICI. / ON COVER PAGE...
diversities
ART Diogenes the Cynic - Raffaello Sanzio (14831520), Italy
DESIGN LOGO I NASLOVNICA/FRONT PAGE: STEVO BASARA, grafiki
dizajner/graphic designer

ONLINE EDITON....ONLINE EDICIJA

 NO2 PAGE 3

UMJESTO UVODNIKA Slika 4.

Reportaa izgubljenih znaenja
(Ne)mirni spokoj
posljednje bosanske princeze
Katarine Tomaevi Kotromani
Mezar je neobiljeen. Satrven. Prljav. Zaputen.
Slika 5.
Ba kao i zemlja iz koje dolazim. Nikada nestala, ali ni ni
nastala. O tempora, o mores! V ele da jo od kraja
osamdesetih godina prologa vijeka/stoljea ele uraditi
neto. Samo je potrebno 10.000 KM (5.000 Eura/Evra).
Nita uradili nisu.

Slika1. Slika 6.
U situaciji, koju ne moete zamisliti (sic!), zemlje u Oekujem sada da vlast zelena, crvena, uta i
nastajanju, iji naziv, barem zvanini jo krasi F.Y.R plava, iz moje drave u nestajanju, iskoristi priliku i
(Biva Jugoslovenska Republika) Makedonija, raa se opere i ovdje par miliona krvavih maraka ili Eura/Evra.
ideja. Ideja samoodranja drave nastale na prostoru
bive Jugoslavije. U glavnom gradu drave u nastajanju, Slika 7.
Skopjem se vika, na brdu Urjan Baba, nalaze se ostaci Dan poslije naeg boravka u Skopju, 23.10.2011.g. tu
neega to nekada bjee turbe. Princeze bosanske, bjee predsjedavajui Predsjednitva BiH, ime da mu ne
onomad. Drave u nestajanju. Koja nestaje ve pominjem. Ni on nije vrijedan pomena, jer nije pominjao
hiljadama/tisuama godina. I nikako da nestane. Dok nju. Moju princezu.
mnoge pokuavaju nastati.
Dva dana poslije naeg boravka u Skopju, 23.10.2011.g.
Slika 2. tu bjee elnik najvee bonjake strane iz BiH, ime da
Razgovarate sa taksistom koji uopte ne zna gdje se mu ne pominjem. Ni on nije vrijedan pomena, jer nije
nalazi grob bosanske princeze Katarine Tomaevi pominjao nju. Moju princezu.
Kotromani. Raspituje se. Kontaktira radio vezom
centralu. Oni ga proslijeuju kolegama na terenu. EPILOG
Konano, jedan od njih veli da se to nalazi u Bonjakoj
mahali naselja Gazi Baba. Ubrzo smo na brdu iznad Ja je pominjem. I ovako. Ne zbog princeze same. Ve
Skopja. Uske ulice, zbijeni sokaci. Oprezni vozai. zbog nas, jadnih, ovdanjih, njenih sljedbenika.
Taksista zastaje. Upuuje upit. Odgovor smijean bjee Kau da je u mezarju sada. Grobu svome. (Ne)mirna
Nema se ta tu vidjeti..., domain jedan veli. Okreem mora da je. Ne zbog sebe. Ve zbog nas i zemlje u
se i gledam u kolegicu Samiru. Slijee ramenima. nestajanju, dok lei u zemlji u nastajanju.
Govorim taksisti Zar nije trebao samo pomoi nam i
uputiti nas na lokaciju koju traimo?. No, Balkan je ovo. Sram me bilo. Ali i vas, koji toliko dugo gledate njeno
Svi sve znaju o svemu, ali nita ni o emu. Nastavljamo umiranje tamo negdje
dalje. I, konano, dolazimo iznad prostora koji bi mogao daleko.
biti posljednji spokoj moje princeze. Gdje vjeno sunce sja.
Slika 3.
Oblano nebo. Smee pored poivalita princeze. Nekada Ali ne nae.
bjee turbe. Legenda kae da je sve razrueno u
zemljotresu 1963.g. Od tada nita nije obnavljano. Neto ije?
kao da je, ipak poeto. I zaustavljeno. Dvije svijee gore.
Moda je neko desetak minuta prije nas bio tu. Nas dvoje, Sabahudin Hadiali
i dvije svijee. Mi ih nismo zapalili, ali kao da jesmo. gl. i odg. urednik
Fotografiem i odmah iza toga snimam video kamerom DIOGEN pro kultura magazin
prostor oko groba moje princeze. Sarajevo & Bugojno
Bosna i Hercegovina
 NO2 PAGE 4

Instead of Editors word photographed and immediately after that shoot with
video camera the area around the grave of my princess.
Reportage of the lost meanings
Image 4. The grave is unmarked. Crushed. Dirty.
Neglected.
(Not) calm serenity
Image 5. Just like the country from which I came
of the last Bosnian Princess from. Never disappeared, but not even occurred.
O tempora, o mores! They say that since the
Catharine Tomasevic Kotromanic late eighties of the previous century they want to
do something. There is need only for 10.000,00 BAM
(5.000,00 Euros). The have done nothing.
Image 1. In a situation, which you can not imagine (sic!),
within the country of emerging, whose name, at Image 6. I expect now that the government: "green",
least formal, is "adorned" as FYR (Former "red", "yellow" and "blue" one, from my country in
Yugoslav Republic of) Macedonia, idea is born. The decay, seize the opportunity and launder even here a
idea of self-preservation state occurred in the couple of millions of bloody marks (BAM) and/or Euros.
former Yugoslavia. In the capital of the state in the
making, "Skopje is shouting," On the hill of Urjan Baba
there are the remains of what once used to be turbe. Of Image 7. The day after our stay in Skopje, 23.10.2011.
Bosnian Princess, lately. Of the State in Skopje, 23.10.2011. over there was Chairman of the
the disappearance. Which vanishes for thousands of Presidency of BiH, whose name I do not want to mention.
years. And can not disappear at all. While many are Not even him is worth mentioning, because he did
trying to emerge. not mention her. My princess. Two days after our stay in
Skopje, 23.10.2011.g. overe there was the leader of the
Image 2. You talk to taxi driver who does not know at all largest Bosniak party in BiH, whose name I do not want
where the grave of Bosnian Princess Katarina to mention. Not even him is worth mentioning, because
Tomasevic Kotromani is. He inquired. Contact, by he did not mention her. My princess.
radio, his headquarters. They forwarded him
to colleagues in the field. Finally, one of them said that EPILOGUE
it is in Bosniaq district of the part of town called
I am mentioning her. Like this. Not because of the
Gazi Baba. Soon, we are on a hill above city of
princess herself. But because of us, the poor, local ones,
Skopje. Narrow streets and tight alleys.
her followers. They say that she is in
Careful drivers. The taxi driver stops. Sends an
the cemetery now. Her grave. (Not) calm she must
inquiry. Reply was humorous:"There's nothing to see
be. Not because of herself. But, because of us and the
over there...", he said. I have turned back and looked
country in decay, while lying in a country of emerging.
at colleague Samira. She shrugs with her shoulders. I am
talking to a taxi driver: "He supposed just to
Shame on me either. But, also you, who are for so
help us and send us towards the location we seek
long watching her dying somewhere far away. Where the
for?". No, this is the Balkans. Everybody knows
sunshine is eternal. But not ours. Whose?
everything about everything, but nothing about
anything. We continue on. And, finally, get above Sabahudin Hadzialic
the space that could be the last repose of my princess.
Editor in chief
Image 3. Cloudy sky. Trash resting next to the last repose
DIOGEN pro culture magazine
of the princess. Once use to be turbe. Legend says that
everything is destroyed in the earthquake in 1963. Since Sarajevo & Bugojno
then nothing has been rebuilt. Something like that, yet to
b e g i n . A n d s t o p p e d . T w o c a n d l e s a r e Bosnia and Herzegovina
burning. Perhaps somebody was here just ten minutes
before we came. The two of us, and two candles. We are
not the ones that burned it, but as we are. I
 NO2 PAGE 5

IVO ANDRI (1892-1975) mladi svetlih oiju, koje su odavale neobinu

osetljivost i veliku ivost duha, dobro ali nehatno
odeven, sa bujnom plavom kosom koja mu je stalno
PISMO IZ 1920. padala u jakim, nemirnim bievima, as s jedne as s
druge strane lica. Sreli smo se i zbliili prilikom
Mart mesec 1920. godine. eleznika neke diskusije koju je jedna grupa naih drugova iz
stanica u Slavonskom Brodu. Pono viih razreda vodila u parku na klupi.
prola. Sa neodreene strane duva vetar, koji ovako
neispravnim i od putovanja zamorenim ljudima U tim naim akim raspravama nije bilo granice ni
izgleda hladniji i jai nego to je. U visini promiu obzira, pomerani su svi principi i praskavim reima
zvezde izmeu uzvitlanih oblaka. U daljini, po minirani itavi duhovni svetovi u temeljima. Sve je,
nevidljivim kolosecima kreu se bre ili sporije, ute naravno i posle toga ostajalo na svom mestu, ali te
i crvene svetlosti zajedno sa prodornim glasom strasne rei bile su znaajne za nas i sudbinu koja
kondukterskih pitaljki ili otegnutim zvidukom nas eka, kao neko nagovetanje velikih podviga
lokomotiva, u koji mi putnici unosimo melanholiju borbenih vremena i tekih lutanja, koja tek imaju da
nae zamorenosti i amotinju dugog, zlovoljnog dou.
ekanja. Pred stanicom, pored prvog koloseka,
sedimo na koferima i ekamo voz kome ne znamo ni Kad sam posle jedne ive diskusije, ustreptao od
as dolaska ni as odlaska; jedino to znamo, to je da uzbuenja i ubeen u svoj trijumf (isto tako kao to
e biti prepun, nabijen putnicima i prtljagom. je to bio i moj protivnik u diskusiji), krenuo kui,
Maks mi se pridruio.
ovek koji sedi pored mene moj je davnanji
poznanik i prijatelj koga sam za poslednjih pet-est Bilo je to prvi put da ostanemo nas dvojica nasamo.
godina izgubio iz vida. Zove se Maks Levenfeld, To mi je laskalo i dokazalo moj pobedniki zanos i
lekar je i lekarski sin. Rodio se i odrastao u Sarajevu. visoko miljenje o sebi. On se raspitivao ta itam i
Otac mu je kao mlad lekar napustio Be i nastanio se gledao me paljivo, uzbueno. Odjednom on
u Sarajevu, gde je stekao veliku praksu. Poreklom su zastade, pogleda me pravo u oi i ree na udno
Jevreji, ali ve odavno pokrteni. Majka mu je miran nain:
rodom iz Trsta, ki italijanske baronice i austrijskog - Zna, hteo sam da ti kaem da nisi tano citirao
pomorskog oficira, potomka francuskih emigranata. Ernsta Hekela.
Njenog stasa, hoda i gospodstvenog naina odevanja
seaju se dva narataja Sarajlija. To je bila jedna od Osetih kako pocrveneh i kako se zemlja lagano
onih lepotica iju lepotu i najdrskiji i najsiroviji ljudi krenu ispod mojih nogu i opet se vrati na svoje
gledaju sa potovanjem i obzirom kojeg inae mesto. Naravno da sam pogreno citirao; moj citat je
nemaju. bio iz neke jeftine broure, nesigurno zapamen i,
verovatno, ravo preveden. Sav moj dojakonji
Zajedno smo ili u sarajevsku gimnaziju, samo to je trijumf pretvorio se u griu savesti i oseanje stida.
on bio za tri razreda preda mnom, to u tim Modre svetle oi su me gledale bez saaljenja, ali i
godinama znai mnogo. Seam se nejasno da sam ga bez najmanjeg traga zluradosti ili nadmonosti. I
primetio im sam doao u gimnaziju. On je tada Maks ponovi moj zlosreni citat u ispravljenom
poao u etvrti razred, ali se jo odevao kao dete. To obliku. A kad smo doli pred njegovu lepu kuu na
je bio snaan deak, vape, u marinskom odelu obali Miljacke, on me stee vrsto
tamno modre boje, sa lengerima izvezenim u za ruku i pozva me da doem sutra posle podne kod
uglovima iroke mornarske kragne. Nosio je jo njega da razgledam njegove knjige.
uvek kratke pantalone. Na nogama plitke crne cipele 4
savrenog oblika. Izmeu belih kratkih arapa i To poslepodne bilo je za mene doivljaj. Video sam
pantalona goli snani listovi, rumeni od krvi i ve prvu pravu biblioteku u ivotu i bilo mi je jasno da
osuti svetlim maljama. Tada izmeu nas nije bilo i vidim svoju sudbinu. Maks je imao nemakih i neto
nije moglo biti dodira. Sve nas je delilo godine, italijanskih i francuskih knjiga koje su pripadale
izgled i navike, imovno stanje i drutveni poloaj njegovoj majci. On mi je sve to pokazivao sa mirom
naih roditelja. Ali mnogo bolje ga se seam iz na kom sam mu zavideo jo vie nego na knjigama.
docnijeg vremena, kad sam ja bio u petom a on u To i nije bila zavist, nego oseanje bezgraninog
osmom razredu. Tada je to ve bio protegljast zadovoljstva i silna elja da se i ja jednog dana tako
 NO2
slobodno kreem po tom svetu knjiga iz kojih, ini
mi se, biju svetlost i toplina. On je i sam govorio kao
da iz knjige ita, slobodno, i kretao se bez hvalisanja
u tom svetu slavnih imena i velikih ideja, dok sam
ja, drhtao od uzbuenja, od sujete, stidei se
velikana meu koje ulazim i strahujui od sveta koji
sam napolju ostavio i u koji mi se valja vratiti.
Te poslepodnevne posete kod starijeg druga stale su
da se ponavljaju i da bivaju ee. Naglo sam se
usavravao u nemakom jezik, poeo sam da itam
italijanski. Nosio sam i kui, u svoj sirotinjski stan,
te lepo povezane strane knjige. Zaostao sam u
uenju kolskih predmeta. Sve to sam itao
izgledalo mi je kao sveta istina i uzviena obaveza
za mene lino, kojoj se ne mogu oteti ako neu da
izgubim ugled u svojim oima i svaku veru u sebe.
Znao sam samo jedno: da treba sve to itati, i da
treba pisati takve ili sline stvari. Ni na to drugo u
ivotu nisam pomiljao.
Jednog dana se naroito seam. Bio je maj mesec.
Maks se spremao za maturu, ali bez uzbuenja i
primetnog napora. Odveo me je pred mali odvojen
orman na kome je zlatnim slovima pisalo: Helios
Klassiker-Ausgabe. I seam se da mi je rekao da je
orman kupljen zajedno s knjigama. Meni je ak i
orman izgledao kao svetinja i njegovo drvo proeto
svetlou. Maks je izvadio jednu svesku Getea i stao
da mi ita Prometeja. Poeo je nekim novim, meni
dotle nepoznatim glasom, i odmah se videlo da je
dosad bezbroj puta proitao tu pesmu:
Pokrij svoje nebo, Zevse,
oblaka tmuom
i kuaj, kao ludo dete
to obezglavljuje kalj,
svoju snagu na hrau u bregovima!
Ali mi zemlju moju
mora ostaviti
i kolibu, koju mi ne podie ti,
i ognjite moje,
na ijem ognju mi
zavidi!
Na kraju, lupao je pesnicom odmereno ali snano o
ruicu fotelje u kojoj je sedeo; kosa mu je pala s obe
strane lica oblivenog rumenilom. Evo me gde sedim,
stvaram ljude po svojoj slici, rod meni ravan, da trpi,
da plae, da uiva i da se raduje, i da se ne osvre na
tebe, kao ni ja! To je bilo prvi put da ga takvog
vidim. Sluao sam sa divljenjem i lakim strahom.
Onda smo izili napolje i u toplom sumraku nastavili
PAGE 6
razgovor o pesmi. Maks me je pratio do moje strme
ulice, a zatim ja njega opet do obale, pa on mene, pa
ja njega. No uhvatila i svet je poeo da se
proreuje, a mi smo jednako premeravali taj put,
raspravljajui o smislu ivota i poreklu bogova i
ljudi. Jednog trenutka seam se naroito dobro. Kad
smo prvi put stigli u moju neuglednu ulicu i stali kod
nekih nagnutih sivih taraba,
Maks je udno ispruio levu ruku preda se i rekao mi
nekako toplo, poverljivo: - Zna, ja sam ateist. Nad
povaljenom ogradom cvala je u gustom spletu zova i
irila jak, teak miris koji mi je dolazio kao miris
ivota samog. Vee je bilo sveano, sve oko nas
tiho, a kupola neba iznad mene, puna zvezda,
izgledala mi je kao nova. Os uzbuenja nisam umeo
nita da kaem. Oseao sam samo da se neto vano
desilo izmeu mene i ovoga starijeg druga i da se
sada ne moemo prosto rastati i otii svaki svojoj
kui. Tako smo i ostali etajui do neko doba noi.
Maksova matura nas je rastavila. On je otiao u Be
da studira medicinu. Jedno kratko vreme smo se
dopisivali, ali prepiska je zapela. Viali smo se
ponekad o raspustu, ali bez stare prisnosti. Zatim je
doao rat, koji nas je potpuno rastavio.
A sada, posle nekoliko godina, mi smo se nali, evo
opet, na ovoj runoj i dosadnoj stanici. Putovali smo
od Sarajeva dovde istim vozom, a nismo to znali i
tek ovde smo se videli; sad ekamo neizvesni
dolazak beogradskog voza. U nekoliko rei ispriali
smo jedan drugom kako smo proveli rat. On je ve
prve godine rata zavrio studije, a zatim je bio kao
lekar na svim austrijskim frontovima, sluei uvek u
bosanskim pukovima. Za vreme rata otac mu je
umro od pegavog tifusa, a majka je napustila
Sarajevo i preselila se u Trst kod svojih. Maks je
proveo nekoliko poslednjih meseci u Sarajevu,
koliko mu je trebalo da uredi svoje stvari. U
sporazumu sa majkom prodao je onu oevu kuu na
obali Miljacke i vei deo stvari. Sad putuje u Trst
majci, a odande misli dalje, u Argentinu, moda i u
Boliviju.
Ne izjanjava se otvoreno o tome, ali tek naputa
Evropu zauvek. Maks je okrupnjao od ivota na
frontu, ogrubeo, odeven je kao neki preduzima,
koliko mogu da vidim. U mraku nazirem njegovu
jaku glavu sa bujnom svetlom kosom i sluam
njegov glas, koji je u toku godina postao dublji i
mukiji, i njegov sarajevski izgovor u kome su
suglasnici umekani a samoglasnici mutni i otegnuti.
U jeziku mu se oseala uopte izvesna nesigurnost.
 NO2
On je govorio i sada kao da ita, upotrebljavao je
mnogo neobinih knjikih, naunih izraza. Ali to je
bilo jedino to je ostalo od nekadanjeg Maksa.
Inae, pomena nije bilo o poeziji ni o knjigama.
(Niko se ne sea vie Prometeja.) Govorio je neto
najpre o ratu uopte i to sa velikom gorinom, vie u
tonu nego u reima, sa gorinom koja i ne oekuje
da e biti shvaena. (Za njega u ovom velikom ratu
nije bilo, tako rei protivnikih frontova, oni su se
pomeali, prelivali jedan u drugi i stapali potpuno.
Opte stradanje zastrlo mu je vid i oduzelo
razumevanje za sve ostalo.) Seam se da sam ostao
zaprepaen kad je rekao da estita pobednicima i
da ih duboko ali, jer pobeeni vide na emu su i ta
treba da rade, dok pobednici jo i ne slute ta ih
eka. Govorio je jetkim i beznadenim tonom
oveka koji je mnogo izgubio i sad moe da govori
ta hoe, znajui dobro i da mu za to niko nita ne
moe, i da mu to nita ne pomae. Posle toga velikog
rata sretalo se meu inteligentnima dosta takvih
kivnih ljudi, kivnih na neki naroit nain, na neto,
neodreeno u ivotu. Ti ljudi nisu nalazili u sebi ni
sposobnost da se mire i prilagoavaju, ni snagu za
velike odluke u protivnom pravcu. On je, inilo mi
se u tom trenutku, bio jedan od tih.
Ali na razgovor je brzo zapeo, jer ni on ni ja nismo
eleli da se prepiremo u ovoj noi, na neobinom
mestu vienja, posle toliko godina. Zato smo
govorili o drugim stvarima. Upravo, govorio je on.
Govorio je i sada onim svojim biranim reima i
sloenim reenicama, kao ovek koji ivi vie sa
knjigama nego sa ljudima, hladno i stvarno, bez
okolienja i ulepavanja, onako kao kad otvorimo
medicinski udbenik i naemo u njemu simptome
svoje bolesti.
9 kao da je u svom govoru odjednom udario o
Nudim ga cigaretom, ali on kae da ne pui, i to
izgovara naglo, gotovo sa strahom i odvratnou. I
dok ja palim jednu cigaretu o drugu, on govori
nekako usiljeno bezbrino, kao da time odgoni
druge, tee misli:
- Eto, nas dvojica smo se dohvatili irokog
kolosjeka, a to znai: uhvatili smo kvaku vrata koja
vode u veliki svijet.
Ostavljamo Bosnu. Ja se u nju nikad ni vratiti neu,
ali ti hoe.
- Ko zna? upadoh zamiljeno, gonjen onom
naroitom sujetom po kojoj mladi ljudi vole da svoju
sudbinu vide u dalekim zemljama i na neobinim
putevima.
- Ne, ne ti e se svakako vratiti kae moj saputnik
pouzdano kao da postavlja dijagnozu a i ja u se
PAGE 7
cijelog ivota nositi sa sjeanjem na Bosnu, kao sa
nekom bosanskom boleu kojoj je uzrok, ni sam ne
znam pravo, da li u tome to sam se u Bosni rodio i
odrastao ili to se nikad neu vratiti u nju. Svejedno.
Na neobinom mestu, u neobino doba i razgovor
postaje neobian, pomalo kao u snu. Gledam iskosa
krupno zgrenu siluetu nekadanjeg druga pokraj
sebe i mislim: mislim kako malo lii na onoga
mladia to je udarao pesnicom i recitovao: Pokrij
svoje nebo, Zevse! mislim ta e biti od nas ako
nas ivot i dalje bude menjao ovako brzo i ovako
duboko, mislim da su samo promene koje zapaam
na sebi dobre i pravilne. I dok sve to mislim,
najednom primeujem da drug do mene opet govori.
Trgnuvi se iz svojih misli, sluam ga paljivo. Tako
paljivo da mi se ini da su oni stanini umovi oko
mene umukli i da samo njegov glas romori u
vetrovitoj noi.
- Da, dugo vremena ja sam zaista mislio da u kao i
otac mi, provesti ivot lijeei sarajevsku djecu i da
u, kao i on ostaviti kosti na groblju u Koevu. Ve
ono to sam vidio i doivio u bosanskim
regimentama za vrijeme rata pokolebalo me je u
tome, ali kad sam ljetos demobilisan i proveo svega
tri mjeseca u Sarajevu, meni je postalo jasno da ja tu
neu moi ostati i iviti. A sama pomisao da ivim u
Beu, Trstu ili kojem drugom austrijskom gradu,
izaziva u meni odvratnost, odvratnost do povraanja.
I zato sam poeo da pomiljam na Junu Ameriku.
- Dobro, moe li da se zna ta je to od ega ti bjei
izBosne? pitao sam ja s neobazrivou sa kojom su
tada ljudi mojih godina postavljali pitanja.
- Pa, moe da se zna, samo to nije lako ovako u
prolazu, na stanici, ukratko kazati. A kad bih ipak
morao jednom rijeju da kaem ta je to to me goni
iz Bosne, ja bih rekao: mrnja. Maks naglo ustade,
nevidljivu ogradu. I ja izronih na stvarnost hladne
noi na eleznikoj stanici u Slavonskom Brodu.
Vetar je bivao sve jai i sve hladniji, svetlosti su
mirkale i promicale u daljini, sitne lokomotive su
zvidale. Nad nama je nestalo i ono malo neba sa
retkim zvezdama, samo magla i dim stvaraju
dostojan pokriva za ovu ravnicu na kojoj ovek,
ini mi se, do oiju tone u crnu masnu oranicu.
11
U meni se javi, i naglo poraste, ljuta i nasrtljiva elja
da pobijem njegovo tvrenje, iako mi ono nije bilo
dovoljno jasno ni razumljivo. Obojica smo zbunjeni
utali. Isto tako, vi ste osueni da ivite na dubokim
slojevima eksploziva koji se s vremena na vreme
pali upravo iskrama tih vaih ljubavi i vae ognjene i
svirepe oseajnosti.
 NO2 PAGE 8

Teko je lealo to utanje izmeu nas u noi, i nije

video one noi na stanici), kao to se svaki od vas
se moglo predvideti koji e od nas dvojice prvi opire da to uje, shvati i uvidi. A stvar je ba u tome
progovoriti. to bi to trebalo uoiti, utvrditi, analizirati. I nesrea
U tom trenutku zau se iz daljine tutanj brzog voza i
je u tome to se niko nee i ne ume da uini. Jer,
odmah zatim njegov teak pisak, potmuo, kao da fatalna karakteristika te mrnje i jeste u tome to
dolazi ispod betonskog svoda. Cela stanica bosanski ovek nije svestan mrnje koja ivi u
odjednom oive. Stotine dotad njemu, to zazire od njenog analiziranja, i mrzi
svakog ko pokua da to uini. Pa ipak, injenica je:
nevidljivih prilika digoe se u tami i poee da tre u
susret vozu. Skoismo i nas dvojica, a guva u koju
da u Bosni i Hercegovini ima vie ljudi koji su
smo zapali sve vie nas je rastavljala. Uspeo samspremni da u nastupima nesvesne mrnje, raznim
samo jo da mu doviknem povodima i pod raznim izgovorima, ubijaju ili budu
svoju beogradsku adresu. ubijeni, nego u drugim po
ljudstvu i prostranstvu mnogo veim slovenskim i
neslovenskim zemljama. Ja znam da mrnja, kao i
Posle dvadesetak dana primio sam u Beogradu gnev, ima svoju funkciju u razvitku drutva, jer
pozamano pismo. Po krupnom rukopisu nisam mrnja daje snagu, a gnev izaziva pokret. Ima
mogao da poznam od koga. To mi je iz Trsta pisao zastarelih i duboko ukorenjenih nepravdi i
Maks na nemakom zloupotreba, koje samo bujice mrnje i gneva mogu
jeziku. da iupaju i otplave.

Dragi, stari prijatelju, A kad te bujice splasnu i nestanu, ostaje mesto za

Kad smo se ono sluajno sreli u Slavonskom Brodu,
na razgovor je bio iskidan i muan. I da smo imali
mnogo bolju priliku i vie vremena, ne verujem da
bismo se sporazumeli i sve izveli na istinu.
Neoekivani susret i nagli rastanak onemoguili su
to potpuno. Spremama se da napustim Trst, gde mi
ivi majka. Odlazim u Pariz, gde imam neke roake
sa majine strane. Ako mi tamo kao strancu dozvole
lekarsku praksu, ostau u Parizu; ako ne, idem zaista
u Junu Ameriku. Ne verujem da e ovo nekoliko
nepovezanih stavova to ih u brzini piem moi
potpuno objasniti stvar i opravdati u tvojim oima
moje beanje iz Bosne. aljem ih ipak, jer oseam
da ti dugujem odgovor i jer, seajui se naih akih
godina, elim da me ne shvati pogreno i ne gleda
u meni obinog vabu i kuferaa koji olako
naputa zemlju u kojoj se rodio, u trenutku kad ona
poinje slobodan ivot i kad joj je potrebna sva
snaga. Da preem odmah na stvar. Bosna je divna
zemlja, zanimljiva, nimalo obina zemlja i po svojoj
prirodi i po svojim ljudima. I kao to se pod
zemljom u Bosni nalaze rudna blaga, tako i bosanski
ovek krije nesumnjivo u sebi mnogu moralnu
vrednost koja se kod njegovih sunarodnika u drugim
jugoslovenskim zemljama ree nalazi. Ali vidi, ima
neto to bi ljudi iz Bosne, bar ljudi tvoje vrste,
morali da uvide, da ne gube nikad iz vida: Bosna je
zemlja mrnje i straha. Ali da ostavimo po strani
strah koji je samo korelativ te mrnje, njen prirodan
odjek, i da govorimo o mrnji. Da, o mrnji. I ti se
instinktivno trza i buni kad uje tu re (to sam
slobodu, za stvaranje boljeg ivota. Savremenici
vide mnogo bolje mrnju i gnev, jer pate od njih, ali
potomstvo e videti samo plodove snage i pokreta.
Znam ja to dobro. Ali ovo to sam gledao u Bosni, to
je neto drugo. To je mrnja, ali ne kao neki takav
momenat u toku drutvenog razvitka i neminovan
deo jednog istorijskog procesa, nego mrnja koja
nastupa kao samostalna snaga, koja sama u sebi
nalazi svoju svrhu. Mrnja koja die oveka protiv
oveka i zatim podjednako baca u bedu i nesreu ili
goni pod zemlju oba protivnika; mrnja koja kao rak
u organizmu troi i izjeda sve oko sebe, da na kraju i
sama ugine, jer takva mrnja, kao plamen, nema
stalnog lika ni sopstvenog ivota; ona je prosto
orue nagona za unitenjem ili samounitenjem,
samo kao takva i postoji, i samo dotle dok svoj
zadatak potpunog unitenja ne izvri.
Da, Bosna je zemlja mrnje. To je Bosna. I po
udnom kontrastu, koji u stvari nije tako ni udan, i
moda bi se paljivom analizom dao lako objasniti,
moe se isto tako kazati da je malo zemalja u kojima
ima toliko tvrde vere, uzviene vrstine karaktera,
toliko nenosti i ljubavnog ara, toliko dubine
oseanja, privrenosti i nepokolebljive odanosti,
toliko ei za pravdom. Ali ispod svega toga kriju se
u neprozirnim dubinama oluje mrnje, itavi uragani
sapetih, zbijenih mrnji koje sazrevaju i ekaju svoj
as. Izmeu vaih ljubavi i vae mrnje odnos je isti
kao izmeu vaih visokih planina i hiljadu puta
veih i teih nevidljivih geolokih naslaga na
kojima one poivaju.
 NO2
Moda je vaa najvea nesrea ba u tome to i ne Izmeu raznih vera jazovi su tako duboki da samo
slutite koliko mrnje ima u vaim ljubavima i
zanosima, tradicijama i pobonostima. I kao to tle
na kom ivimo prelazi, pod uticajem atmosferske
vlage i toplote, u naa tela i daje im boju i izgled, i
odreuje karakter i pravac naem nainu ivota i
naim postupcima tako isto silna, podzemna i
nevidljiva mrnja na kojoj ivi bosanski ovek ulazi
neprimetno i zaobilazno u sve njegove, i najbolje,
postupke. Poroci raaju svuda na svetu mrnju, jer
troe a ne stvaraju, rue a ne grade, ali u zemljama
kao to je Bosna i vrline govore i deluju esto
mrnjom. Kod vas asketi ne izvlae ljubav iz svoje
askeze, nego mrnju na sladostrasnike; trezvenjaci
mrze one koji piju, a u pijanicama se javlja ubilaka
mrnja na ceo svet.
Oni koji veruju i vole smrtno mrze one koji ne
veruju ili one koji drugaije veruju i drugo vole. I, na
alost, esto se glavni deo njihove vere i njihove
ljubavi troi u toj mrnji. (Najvie zlih i mranih lica
moe ovek sresti oko bogomolja, manastira i
tekija.) Oni koji tlae i eksploatiu ekonomski
slabije, unose u to jo i mrnju, koja tu eksploataciju
ini stostruko teom i runijom, a oni koji te
nepravde podnose, mataju o pravdi i odmazdi, ali
kao o nekoj osvetnikoj eksploziji koja bi, kad bi se
ostvarila po njihovoj zamisli, morala da bude takva i
tolika da bi raznela i tlaenog zajedno sa tlaiteljem.
Vi ste, u veini, navikli da svu snagu mrnje
ostavljate za ono to vam je blizu. Vae su voljene
svetinje redovno iza trista reka i planina, a predmeti
vae odvratnosti i mrnje tu su pored vas, u istoj
varoi, esto sa druge strane vaeg avlijskog zida.
Tako vaa ljubav ne trai mnogo dela, a vaa mrnja
prelazi vrlo lako na delo.
I svoju roenu zemlju vi volite, arko volite, ali na
tri-etri razna naina koji se meu sobom iskljuuju,
smrtno mrze i esto sudaraju. U nekoj Mopasanovoj
pripoveci ima jedan dionizijski opis prolea koji se
zavrava reima da bi u takve dane po svim
uglovima trebalo izlepiti oglase: Graanine
francuski, prolee je, uvaj se ljubavi! Moda bi u
Bosni trebalo opominjati oveka da se na svakom
koraku, u svakoj misli i svakom, i najuzvienijem
uva mrnje, uroene, nesvesne, endemine mrnje. avetinjskih turskih sati, po udnom raunanju
Jer u toj zaostaloj i ubogoj zemlji, u kojoj ive
zbijeno etiri razne vere, trebalo bi etiri puta vie
ljubavi, meusobnog razumevanja i snoljivosti nego
drugim zemljama. A u Bosni je naprotiv,
nerazumevanje, koje povremeno prelazi u otvorenu
mrnju, gotovo opta karakteristika stanovnika.
PAGE 9
mrnja uspeva ponekad da ih pree.
Znam da mi se na to moe odgovoriti, i sa dosta
prava, da se u tom pogledu ipak primeuje izvestan
napredak, da su ideje XIX veka i ovde uinile svoje,
a da e sada posle osloboenja i ujedinjenja sve ii
mnogo bolje i bre. Bojim se da nije sasvim tako. (Ja
sam, ini mi se, za ovo nekoliko meseci dobro video
strane meusobne odnose meu ljudima raznih vera
i raznih narodnosti u Sarajevu!) tampae se i
govorie se svuda i svakom prilikom: Brat je
mio,koje vere bio, ili Ne pita se ko se kako krsti, neg
ija mu krvca grije prsi. Tue potuj, a svojim se
dii, Integralno narodno jedinstvo ne poznaje
verskih ni plemenskih razlika. Ali oduvek je u
bosanskim graanskim krugovima bilo dosta lane
graanske utivosti, mudrog varanja sebe i drugih
zvunim reima i praznim ceremonijalom. To
prikriva kako tako mrnju, ali je ne uklanja i ne
spreava u rastenju. Bojim se da i pod pokrovom
svih savremenih maksima mogu u tim krugovima da
dremaju stari nagoni i kainski planovi, i da e iveti
dok god ne budu potpuno izmenjene osnove
materijalnog i duhovnog ivota u Bosni. A kad e
doi to vreme, i ko e imati snage da to izvede?
Jednom e doi, ja u to verujem, ali ovo to sam
video u Bosni ne ukazuje na to da se tim putem ve
sada ide. Naprotiv.
Ja sam o tome razmiljao, naroito poslednjih
meseci, kad sam se jo borio sa odlukom da zauvek
napustim Bosnu. Razumljivo je da ne spava dobro
ovek koji se nosi takvim mislima. I ja sam leao
pored otvorenog prozora u sobi u kojoj sam se rodio,
napolju je umela Miljacka naizmence sa vetrom
rane jeseni u jo obilnom liu. Ko u Sarajevu
provodi no budan u krevetu, taj moe da uje
glasove sarajevske noi. Teko i sigurno izbija sat na
katolikoj katedrali: dva posle ponoi. Proe vie od
jednog minuta (tano sedamdeset i pet sekundi,
brojao sam) i tek tada se javi neto slabijim ali
prodornim zvukom sat sa pravoslavne crkve, i on
iskucava svoja dva sat posle ponoi. Malo za njim
iskuca promuklim, dalekim glasom sahat kula kod
Begove damije, i to iskuca jedanaest sati,
dalekih, tuih krajeva sveta! Jevreji nemaju svoga
sata koji iskucava, ali bog jedini zna koliko je sada
sati kod njih, koliko po sefardskom, a koliko po
ekenaskom raunanju. Tako i nou, dok sve spava,
u brojanju pustih sati gluvog doba bdi razlika koja
deli ove pospale ljude koji se budni raduju i aloste,
 NO2 PAGE 10

goste i posprema etiri razna, meu sobom zavaena Prolo je desetak godina. Retko sam se seao druga
kalendara, i sve svoje elje i molitve alju jednom iz detinjstva, i ve bih ga potpuno zaboravio da me
nebu na etiri razna crkvena jezika. A ta razlika je, osnovna misao njegovog pisma nije s vremena na
nekad vidljivo i otvoreno, nekad nevidljivo i vreme podseala na njega. Negde oko 1930. saznao
podmuklo, uvek slina mrnji, esto potpuno sam sasvim sluajno da se dr. Maks Levenfeld
istovetna sa njom. zadrao u Parizu, da u predgrau Neji ima
rasprostranjenu praksu, i da je u naoj koloniji i
Tu specifinu bosansku mrnju trebalo bi prouavati meu jugoslovenskim radnicima poznat kao na
i pobijati kao opaku i duboko ukorenjenu bolest. I ja doktor koji radnike i studente besplatno pregleda i,
verujem da bi strani naunici dolazili u Bosnu da kad treba, sam im nabavlja lekove.
prouavaju mrnju, kao to prouavaju lepru, samo
kad bi mrnja bila isto tako, priznat izdvojen i Prolo je opet sedam osam godina. Jednog dana,
klasificiran predmet prouavanja kao to je lepra. opet sluajno, saznao sam za daljnju sudbinu ovog
mog druga. Kad je u paniji poeo graanski rat, on
Pomiljao sam da se i sam bacim na izuavanje te je napustio sve i otiao kao dobrovoljac u
mrnje i, analizirajui je i iznosei na svetlost dana, republikansku vojsku. Organizovao je previjalita i
da doprinesem njenom unitenju. Moda je to i bila bolnice, prouo se svojom revnou i znanjem.
moja dunost, jer ja sam, iako po poreklu stranac, u Poetkom 1938. godine nalazio se u jednom malom
toj zemlji ugledao, to se kae, svetlost dana. Ali aragonskom gradiu ije ime niko od naih nije
posle prvih pokuaja i dueg razmiljanja uvideo umeo pravo izgovoriti. Na njegovu bolnicu izvren
sam da nemam sposobnosti ni snage za to. Od mene je vazduni napad u po bela dana i on je poginuo
bi se kao i od svih ostalih trailo da stanem na jednu zajedno sa gotovo svim svojim ranjenicima.
stranu, da budem mren i da mrzim. A ja to nisam
hteo ni umeo. Tako je zavrio ivot ovek koji je pobegao od
mrnje.
Moda bih, ako tako mora biti, i pristao jo da
padnem kao rtva mrnje, ali da ivim u mrnji i sa Sabrana djela Ive Andria, Deca, knjiga deveta,
mrnjom, da uestvujem u njoj, to ne mogu. A u Svjetlost, Sarajevo 1988.
zemlji kao to je sadanja Bosna, onaj koji ne ume
ili, to je jo vie i tee, onaj koji svesno nee da ***
mrzi, uvek je pomalo tuin i izrod, a esto muenik.
To vai i za vas, roene Bosance, a pogotovo za Povodom 50 godina dodjele Nobelove
oveka doljaka. I tako sam ja jedne od tih nagrade...KOMPLETNO PISMO iz 1920.g.
jesenskih noi, sluajui udna dozivanja tih - ne dijelovi da ne bude manipulacije
raznovrsnih i raznoglasnih sarajevskih tornjeva, kontekstom - autora IVE ANDRIA,
zakljuio da ne mogu ostati u svojoj drugoj bosanskohercegovakog knjievnika, ali
domovini Bosni, da ne treba u njoj da ostanem. Ja i jedinog pisca sa prostora ex- YU koji je
nisam toliko naivan da traim u svetu varo u kojoj dobio Nobelovu nagradu za knjievnost.
nema mrnje. Ne, meni treba samo mesto u kome u
moi iveti i raditi. Ovde to ne bih mogao. Ti e sa In regards 50 years since the receiving of
podsmehom, moda i sa prezirom, ponoviti svoju re the Nobel prize for literature...complete
o mom beanju iz Bosne. Ovo moje pismo nee letter from 1920..not parts to avoid
imati snage da ti moj postupak objasni i opravda, ali manipulation- of the author IVO ANDRIC,
izgleda da u ivotu ima prilika kad vai drevno writer from Bosnia and Herzegovina, but
latinsko pravilo: No nest salus nisi in fuga. ( Samo u also the only writer from ex-Yugoslavia who
beanju je spas.) I molim da mi veruje samo toliko: received Nobel prize for Literature in
da ne beim od svoje oveanske dunosti, nego 1961...
zato da bih mogao da je potpuno i nesmetano
izvrim.
Tebi i naoj Bosni elim u novom narodnom i ENGLISH
dravnom ivotu svaku sreu!

Tvoj M.L.
 NO2 PAGE 11

IVO ANDRI (1892-1975) precisely this that needs to be recognised, confirmed,

and analysed. And the real harm lies in the fact that
no one either wants or knows how to do it. For the
LETTER FROM 1920.
fatal characteristic of this hatred is that the Bosnian
My dear old friend,
man is unaware of the hatred that lives in him,
shrinks from analysing it and - hates everyone who
When we ran into one another in Slavonski Brod our tries to do so. And yet it's a fact that in Bosnia and
conversation was disjointed and difficult. And even Herzegovina there are more people ready in fits of
had we had a far better occasion and more time, I this subconscious hatred to kill and be killed, for
don't believe we would have understood one another different reasons, and under different pretexts, then
and got to the bottom of everything. The unexpected in other much bigger Slav and non-Slav lands.
meeting and abrupt departure made that quite
impossible. I'm getting ready to leave Trieste where I know that hatred, like anger, has its function in the
my mother is living. I'm going to Paris, where I have development of society, because hatred gives
some relatives on my mother's side. If they'll allow strength, and anger provokes action. I know that
me, as a foreigner, to practise medicine there, I'll there are ancient and deeply rooted injustices and
stay in Paris; if not, I'm truly going to South abuses which only torrents of hatred and anger can
America. uproot and wash away. And when these torrents
dwindle and dry up, room for freedom remains, for
I don't believe that these few disjointed paragraphs I the creation of a better life.
am writing in haste will be able to explain the matter
fully, or justify in your eyes my "running away" The people living at the time see the hatred and
from Bosnia. But I send them anyway, because I feel anger far better, because they are the sufferers by
I owe you an answer, and remembering our school- them, but their descendants see only the fruits of this
days. I don't want you to misunderstand me and see strength and action. That I know well. But what I
in me an ordinary Kraut and "carpetbagger" who have seen in Bosnia - that is something different. It
lightly leaves the country he was born in, the is hatred bat not limited just to a moment in the
moment she is beginning a free life and needs every course of social change, or an inevitable part of the
ounce of her strength. historical process; rather, it is hatred acting as an
independent force, as an independent force as an end
But let me come straight to the point. Bosnia is a in itself. Hatred which sets man against man and
wonderful country, fascinating, with nothing casts both alike into misery and misfortune, on
ordinary in the habitat or people. And just there are drives both opponents to the grave; hatred like a
mineral riches under the earth in Bosnia, so cancer in an organism, consuming and eating up
undoubtedly are Bosnians rich in hidden moral everything around it, only to die itself at the last;
values, which are more rarely found in their because this kind of hatred, like a flame, has neither
compatriots in other Yugoslav lands. But, you see, one constant form, nor a life of its own: it is simply
there's one thing that the people of Bosnia, at least the agent of the instinct of destruction or self
people of your kind, must realise and never lose destruction. It exists only in this form, and only until
sight of- Bosnia is a country of hatred and fear. its task of total destruction has been completed. Yes,
Bosnia is a country of hatred.
But leaving fear aside, which is only a correlative of
hatred, the natural result of it, let us talk about That is Bosnia. And by strange contrast, which in
hatred. Yes, about hatred. And instinctively you fact isn't so strange, and could perhaps be easily
recoil and protest when you hear that word ( I saw it explained by careful analysis, it can also be said that
that night at the station), just as every one of you there are a few countries with such firm belief,
refuses to hear, grasp, and understand it. But it is elevated strength of character, so much tenderness
 NO2
and loving passion, such depth of feeling, of loyalty
and unshakeable devotion, or with such a thirst for
justice. But in secret depths underneath all this hide
burning hatreds, entire hurricanes of tethered and
compressed hatreds maturing and awaiting their
hour.
The relationship between your loves and your hatred
is the same as between your high mountains and the
invisible geological strata underlying them, a
thousand times larger and heavier. And thus you are
condemned to live on deep layers of explosive which
are lit from time to time by the very sparks of your
loves and your fiery and violent emotion. Perhaps
your greatest misfortune is precisely that you do not
suspect just how mach hatred there is in your loves
and passions, traditions and pieties. And just as,
under the influence of atmospheric moisture and
warmth, the earth on which we live passes into our
bodies and gives them colour and form, determining
the character and direction of our way of life and our
actions - so does the strong, underground and
invisible hatred on which Bosnia man lives,
imperceptibly and indirectly enter into all his
actions, even the best of them. Vice gives to hatred
everywhere in the world, because it consumes and
does not create, destroys, and does not build; but in
countries like Bosnia, virtue itself often speaks and
acts through hatred. With you, ascetics derive no
love from their asceticism, but hatred for the
voluptuary instead., abstainers hate those who drink,
and drunkards feel a murderous hatred for the whole
world.
Those who do believe and love feel a mortal hatred
for those who don't, or those who believe and love
differently. And unhappily, the chief part of their
belief and love is often consumed in this hatred.
(The most evil and sinister-looking faces can be met
in greatest numbers at places of worship -
monasteries, and dervish tekkes.) Those who oppress
and exploit the economically weaker do it with
hatred into the bargain, which makes that
exploitation a hundred times harder and uglier; while
those who bear these injustices dream of justice and
reprisal, but as some explosion of vengeance which,
if it were realised according to their ideas, would
PAGE 12
perforce be so complete that it would blow to pieces
the oppressed along with the hated oppressors.
You Bosnians have, for the most part, got used to
keeping all the strength of your hatred for that which
is closest to you. Your holy of holiest is, as a rule,
three hundred rivers and mountains away, but the
objects of your repulsion and hatred are right beside
you, in the same town, often on the other side of
your courtyard wall. So your love remains inert, but
your hatred is easily spurred into action. And you
love your homeland, you passionately love it, but in
three or four different ways which are mutually
exclusive, often come to blows, and hate each other
to death.
In some Maupassant story there is a Dionysiac
description of spring which ends with the remark
that on such days, there should be a warning posted
on every corner: "Citizens! This is spring-beware of
love!" Perhaps in Bosnia men should be warned at
every step in their every thought and their every
feeling, even the most elevated, to be beware of
hatred - of innate, unconscious, endemic hatred.
Because this poor, backward country, in which four
different faiths live cheek by jowl, needs four times
as much love, mutual understanding and tolerance as
other countries.
But in Bosnia, on the contrary, lack of
understanding, periodically spilling over into open
hatred, is the general characteristic of its people. The
rifts between the different faiths are so deep that
hatred alone can sometimes succeed in crossing
them. I know that you could argue, and with
sufficient reason, that a certain amount of progress
can be seen in this direction., that the ideas of the
nineteenth century have done their work here too,
and after liberation and unification all this will go
much better and faster. I'm afraid that this is not
quite so. (In these past few months I think I have had
a good view of the real relationships between people
of different faiths and nationalities in Sarajevo!) On
every occasion you will be told, and wherever you
go you will read, "Love your brother, though his
religion is other", "It's not the cross that marks the
Slav", "Respect others' ways and take pride in your
 NO2 PAGE 13

own", "Total national solidarity recognises no Foreign scholars should come to Bosnia to study
religious or ethnic differences". hatred, were only recognised as a separate, classified
But from time immemorial in Bosnian urban life subject of study, as leprosy is. I considered whether I
there has been plenty of counterfeit courtesy, the should devote myself to the study of this hatred and,
wise deception of oneself and others by resounding by analysing it and bringing it to the of day, make
words and empty ceremonies. That conceals the my contribution to its destruction. Perhaps I was in
hatred up to a point, but doesn't get rid of it or thwart duty bound to try, since, although a foreigner by
its growth. I'm afraid that in these circles, under the birth, it was in Bosnia I first "saw the light of day",
cover of all these contemporary maxims, old as they say. But after my first attempts and much
instincts and Cainlike plans may only be slumbering, reflection, I realised I had neither the strength nor
and will live on until the foundations of material and the ability to do it. I would be required to take sides,
spiritual life in Bosnia are altogether changed. And to hate and be hated; and that I neither wanted nor
when will that time come, and who will have the was able to do. Perhaps, if it had to be, I could have
strength to carry it out? it will come one day, that I consented to fall a victim to hatred; but to live in
do believe; but what I've seen in Bosnia does not hatred and with hatred, to be a part of it- that I can
indicate that things are advancing along that path at not do.
present. On the contrary.
I have thought this over and over, especially in the And in country like present-day Bosnia, the man
last few months, when I was still struggling against who does not know how to hate or, what is still
my decision to leave Bosnia for ever. Of course a better and harder, consciously does not want to hate,
man obsessed with such thoughts cannot sleep well, is always something of a foreigner and freak, often a
and I would lie in front of an open window in the martyr. That holds true for all you who are born in
room where I was born, while the sound of the Bosnia, and even more so for a newcomer. And so
Miljacka alternated with the rustling of the leaves in on one of those autumn nights listening to the
the early autumn wind. strange chimes of the various and many-voiced
Whoever lies awake at night in Sarajevo hears the Sarajevo towers, I concluded that I could not stay in
voices of the Sarajevo night. The clock on the Bosnia, my second home land, and did not have to.
Catholic cathedral strikes the hour with weighty I'm not so naive as to look for any town in the world
confidence: 2 AM. More than a minute passes (to be that has no hatred. No, I only need a place where I
exact, seventy-five seconds - I counted) and only shall be able to live and work. Here, I would not be
then with a rather weaker, but piercing sound does able to. You may now repeat your remark about my
the Orthodox church announce the hour, and chime running away from Bosnia with mockery, perhaps
its own 2 AM. A moment after it the tower clock on even with contempt. This letter of mine won't have
the Beys' mosque strikes the hour in a hoarse, the power to explain and justify my action to you,
faraway voice, and that strikes 11, the ghostly but it appears that there are occasions in life when
Turkish hour, by the strange calculation of distant the ancient Latin maxim non est salus nisi in
and alien parts of the world. The Jews have no clock fuga holds true. I beg you to believe one thing only:
to sound their hour, so God alone knows what time it I am not running away from my duty as a man, but
is for them by the Sephardic reckoning or the only attempting to perform it more completely,
Ashkenazy. Thus at night, while everyone is without hindrance. I wish you and our Bosnia the
sleeping, division keeps vigil in the counting of the best of luck in its independent life in the new state.
late, small hours, and separates these sleeping people
who, awake, rejoice and mourn, feast and fast by Yours, M.L.
four different and antagonistic calendars, and send
all their prayers and wishes to one heaven in four Not so much the description of Sarajevo, but the
different ecclesiastical languages. And this rationalisation for emigration, made a particular
difference, sometimes visible and open, sometimes impression on me because at the time I first read it I
invisible and hidden, is always similar to hatred, and was personally wrestling with the question of
often completely identical with it. This uniquely whether I would return to Northern Ireland after
Bosnian hatred should be studied and eradicated like working in Bosnia.
some pernicious, deeply-rooted disease.
 NO2 PAGE 14

I had invested a great deal of my own time and

intellectual capital in my political work with the
Alliance Party, and I do love the place in general;
and, as with Andri's Bosnia of 1920, big political
changes which would certainly open up many new
http://diogen.weebly.com/drustvo-pisaca-bihvijesti.html
possibilities were on the way (this was in 1997). But
I felt increasingly that I couldn't go back, that having
dipped my toes in the river of international politics I
couldn't returned a life of fighting occasionally
successful elections in Newtownabbey, leavened by http://diogen.weebly.com/drustvo-hrvatskih-knjizevnika-herceg-bosnevijesti.html
the odd foreign trip; I wanted something a bit more
substantial. Yet this feeling did feel like a sort of
betrayal, and Andri's story crystallised it for me. So
it was an important point in the thought processes
that led me to where I am today.
http://diogen.weebly.com/udruzenje-knjizevnika-srbije-iii-diovijesti.html
NO2 PAGE 15

PREDSTAVLJANJE AUTORA (POEZIJA/PROZA)/

REPRESENTATION OF THE AUTHORS
(POETRY/PROSE)........Str./Pg.16-178

KONKURS 2011/NAGRAENI...COMPETITION/
AWARDED SEEKING FOR A POEM 2011
....................................................................Str./Pg. 179-219

KULTURA KREATIVA...Samira Begman...

.........................................................................Str./Pg. 221 239

KONKURS 2011/NAGRAENI. Samir Tahirovi DIOGEN

2011...COMPETITION/AWARDED 2011............................................Str./Pg. 240-245

INTERVJUI /INTERVIEWS...Tatjana Debeljaki....Str/Pg.246-254

GOST PISAC I / GUEST WRITER I

Radomir Miunovi..............................................Str./Pg 255-257

DUH VREMENA / SPIRIT OF TIME....Dejlana utkovi

..................................................Str./Pg. 258-264

DIOGEN HAIKU...ura Vukeli Roi

.............................................................................Str./Pg. 264-265

DIOGEN pro kultura muzika...Sabahudin Hadiali

........................................................................Str./Pg. 266

GOST PISAC II / GUEST WRITER II

Petar uza..................................................Str. Pg.267-271

DIOGEN pro kultura magazin o Ratku Orozoviu

.....................................................................Str/Pg.272-276

DIOGEN pro kultura magazin o Vitomiru Lukiu

......................................................................Str./Pg. 277-288

EVROPA, urbi at orbi / EUROPE, urbi et orbi, Alma Jefti

..........................................................Str./Pg.289-296
 NO2
O AUTORICI
Susan Bright je iz SAD- a i autorica je
devetnaest knjiga poezije. Bila urednica
Plain View Press Izdavake kue, koja je
od 1975 uredila 150 knjiga. Njen rad kao
pjesnika, izdavaa, aktiviste i pedagoga ju
je vodio irom SAD-a i inostranstva. U
Teksasu je dobila poruku (potvrdu) od
Senata koji odaje ast njezinom
knjievnom, ali i radu u zajednici, dok je u
Austinu primila nagradu ena godine 1990
iz enskog politikog kluba.
Njezina najnovija knjiga, o The Layers o
Our Seeing je zbirka poezije, fotografija i
eseja o miru koju je uradila u saradnji s
fotografom Alan Pogue
bliskoistonim novinarom, Muna Hamzeh.
Poslije krae i teke bolesti, naa kolegica
Susan Birght je preminula, 29.12.2010.g.
Ako se elite upisati na stranicu Sjeanja,
odnosno proitati poruke, prijatelja i
kolega:
http://www.caringbridge.org/visit/sbright
PAGE 16
About the Author
Susan Bright is from USA and she is the
author of nineteen books of poetry. She was
the editor of Plain View Press which since
1975 has published one-hundred-and-fifty
books. Her work as a poet, publisher, activist
and educator has taken her all over the
United States and abroad. In Texas she has
received a proclamation from the Senate
honoring her literary and community work,
and in Austin she received the Woman of the
Year Award in 1990 from the Women's
Political Caucus. Her most recent book, The
Layers o Our Seeing, is a collection of
poetry, photographs and essays about peace
done in collaboration with photographer
Alan Pogue and Middle Eastern journalist,
i Muna Hamzeh.
It is with great sadness that we announce that
our dear colleague and founder of Plain
View Press passed away on December 29,
2010 after a brief illness.
You can visit and read Memorial page:
http://www.caringbridge.org/visit/sbright
Susan Bright
NO2 PAGE 17

Ekskluzivno za DIOGEN pro kultura magazn

Prevod pjesama sa engleskog jezika:
Anya Reich
Falling For the State
Uklapanje u slagalicu
Perfect and glowing when we begin
Roditeljstvo the work of parenting,
Savreno i blaeno na poetku, our babies quickly
Naa novoroenad fall into the state,
Ubrzo postanu
Deo slagalice, hardly
what I had in mind
Dok sam iitavala prie when I read stories
Mojim blizancima to my twins.
Na slagalicu nisam ni pomisljala.
The cord that
Vrpca koja se izvija swirls out of a woman's belly
Iz enine utrobe and
i holds society together
vezuje celokupno drutvo
has morphed into a
se pretvorila line of command
u komandnu hijerarhiju attached
vrsto pripojenu to the state --
slagalici
A mi nesvesni And we fall for it,
Postadosmo fall for the state.
deo
te slagalice. Susan Bright, 2010 (from Tiny and the Giant,
forthcoming, Plain View Press 2010)
Susan Bright iz zbirke Pali i Din knjiga u pripremi
Plain View Press 2010
Susan Bright
NO2 PAGE 18

Susan Bright
Prayer
Molitva za decu majke Zemlje (Hajde da) for the Children of the Earth

Hajde da svi budemo deca Let us all be children,

Sjajnih crnih oiju, sjajnih plavih oiju black eyes shining, blue eyes shining,
Otvorenog pogleda na svet open wide to anyone, open to each other's
Prihvatajui jedni druge strangeness.
Onakvima kakvi jesmo.
Let us be adults who live justice, make peace,
Hajde da budemo ljudi koji ive po pravdi i miru love each other, forgive the past.
vole jedni druge, I ne okreu se prolosti. Let us pitch the seeds of war to tar,
Hajde da zatomimo seme rata so they can't grow.
posuvi ga katranom.
Let our children play on safe ground.
Neka se naa deca igraju, bezbedna. Let us repair ourselves and our governments.
Hajde da poboljamo sebe same i svoje vlade.
Let us forgive each other.
Hajde da oprostimo jedni drugima. Let us invent peaceful communities
Hajde da izmislimo miroljubive zajednice for a living planet.
za ivuu planetu.
Let us all be children.
Hajde da svi budemo deca. Let us shelter one another,
Hajde da se pazimo, grieve together, cry like rain.
Da zajedno tugujemo, da ronimo suze. Let us heal the scar that came from
Hajde da zacelimo ranu every horrible thing everyone has ever done.
nanesenu
od pamtiveka Let's stop retaliating. Let us all be children.
uasima black eyes shining. Blue eyes shining.
poinitelja pojedinaca.

Hajde da prestanemo da se svetimo.

Hajde da budemo deca.
Sjajnih crnih oiju. Sjajnih plavih oiju.

Susan Bright iz zbirke Koprene, Plain View

Press 2001

***

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/susan-bright.html

 NO2
O prijatelju
Pjesnik, satiriar, kritiar, sanjar.
Da, etiri imena vrijede kako unutar
linosti, tako i u knjievnoj
sveobuhvatnosti lika i djela Ekrema
Ajrulija. Njegova pjesnika snaga jeste
u jednostavnosti boja rijei koje
stvaraju kolorit reenica a odraavaju
njegov grijeh - ljubav ka istini, ma
kakva ona bila. Iako se ponekad
nepaljivom etau moe priiniti da
je pred njim autor koji se jo uvijek
trai unutar mree nadanja, ve u
sljedeem koraku biva protresen
sutinom jednostavne istine ovoga
kritiara. I sanjara. Nadasve. Jer kod
njega nada nikada nije naputena. ak
tavie, on je nada sui generis (sam po
sebi.) Kako sam to mogao zakljuiti iz
2012.
njegove poezije? Ne, njegova poetika
je samo otisak unutranje due linosti
Ekremove. A zakljuio sam veoma
subjektivno jer mi je prijatelj. Iskren.
Prijateljstvo je kompromis razliitosti.
Zajednike. Poezija je nadgradnja.
Kako njegova, tako i moja.
ALBANIAN
MIQT
Kudo thikart mbjellin trishtim
do dit prplasemi me llumin
Krkoj mik t shpreh shqetsimin
Miq i kam poetin dhe lumin
Sodis ecjen e tyre stoike
do val do varg me mua flet
Bota sht plot llovrak e llum
Ndaj bjeru mik poet
Ky rreth sht prplot handrak
Ndaj merri gjrat shtruar, pa ngut
Fjala jote sht zjarr q frugullon
Mik ti nuk je Dhmbsut
POETI
Nuk sht gjeth
q e bart lumi kah t don
sht gurzjarr q djeg
sht gjektim q shungullon
Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/ekrem-ajruli.html
PAGE 19
About a friend
The poet, satirist, critic, dreamer. Yes,
four names that are valid within the
personality, as well as within iterary
figures and works of comprehensiveness
of Ekrem Ajrulija. His poetic power lies
in the simplicity of colors of words which
creates color of sentences that reflect the
color of his sin - to love the truth,
whatever it was. Although sometimes it
may seem to careless hikers that he faces
an author who is still searching within the
network of hopes, but in the next step is
being shaken with essence of this simple
truth of him - critic. And dreamer. Above
all.Because with him the hope was never
abandoned. In fact, he is the hope sui
generis. How could I gather that from
his poetry? No, I have not, because his
poetry is just the print of the inner soul
of Ekrem's personality. And I concluded
very subjective because he is my
friend. Honest. Friendship is a
compromise of differences. Common
one. Poetry is an upgrade.As it is his
and...mine.
ENGLISH
Friends
Felons sow deep sadness everywhere
We clash with sludge every day
I am seeking a friend to express them my disruption
The poet and the river are my mates.
I observe their stoic march
Every wave, every string talks to me
The world is full of hatch wastes
Thus, hit them my poet friend.
This area with full of movement
Thus, take things easy, without tear
Your word is a scorching fire
My friend, you are not a dumb mare.
The poet
He is not a leaf
To be taken away by the rivers
He is a burning firestone
A rumble which shivers.
 NO2 PAGE 20

Realni snovi ili snovi realiteta dolaze. Samo sa jednim jedinim ciljem.
Budite ljudi. Jer to je ono to je najvie
nedostajalo njenoj genereaciji. to
Rastopljene nade bivega ivota kao da
eljee zvijezdama hoditi, ali blatom se
odjekuju damarima due Jadranke Tarle
apat vjetra oplodie. No, njene pjesme su
Bojovi. Njeni tuni odjeci estoko
zaokruene cjeline slikovne refleksije
izbijaju, kao gejziri pobune, iz njenih
Ne hvatam Iluzije njenih unutranjih strahova. Borac, koji
proznih ali i poetskih uradaka.
Osjeam previe blizu je na koljenima, ne moli za milost.
Iskustveno snana, shvatila je da ne
Da postoji neto izmeu nas i moe nita vie uraditi na tome da Ne, Jadranka se i dalje bori za snanu
Tih palmi na kraju svitanja sastavi na hiljade komada razbijeni postavku sree. Makar i ostala kao u
Postoji u meni jo malo iskre. mozaik neke druge sree, onomad. Ali prii o Maku. Sreom, izlaza ima. U
Nema velikih rijei u ovim moe kreirati novu viziju. Viziju itanju njenih prozno-poetskih
oblacima usmjerenu edukaciji generacija koje usmjerenja. Itekako!
Oni nose spokoj svitanja
I nove Simbioze Bog. Svatko je preputen svojoj karmi i Sai Baba utjee
Velikih Lutanja. na njegovu sudbinu samo ako nema teku karmu.
2006.iz Proljee ljubavi Putovala je dugo do susreta s njim vlakom i priala u
Kine kapi na mom oknu vlaku s nekim Hindusom o religiji. Bila je apsolvent
vanjske trgovine. Imala je proroanske snove i bila je
Od juer, od danas, od sutra vidovita. Njena mama je govorila: San je la, Bog je
Ja sam uvijek ista istina. Smatrala je da ih je Sai Baba pozvao i udijelio
Putevima nekim samo meni znanim im boansku mo. Vratila se s granice ludila. Njen
Gdje osjeam da diem, da ivim, da stvaram mentalni sklop bio je naet. Psihijatri bi rekli da je to put
Putevima nekim neprekinute tuge do apsolutnog zdravlja, a ona je mislila da imaju monopol
Putevima nekim samo meni znanim ivota i smrti. ekaonice su bile pune ljudi. Bio je tu i
U Jeseni ivota neki mladi zamagljenog pogleda, ena koja ima invalida
U Proljeu tuge u kui, neka druga ena koja se posvadila sa susjedima.
Plakat u za sobom iza okna nekog Neshvaena iznova i Svi su ekali da im lijenik dade formulu sree. Pokuala
neshvaena nikad ih je razumjeti. Bila je to empatija.
U Jeseni ivota
U Proljeu tuge. Pored krevetia njenog brata pojavila se zmija. Njoj se
2006.iz Proljea ljubavi tada inilo da je zelene boje. Da li je bila neija
Ulica reinkarnacija? Djed ju je ubio.

Siromani djeak koricom kruha zabavljen
Neuredna Ciganka izdvaja te iz mase
Govori kao da te odavno poznaje
Osjea olakanje to govori neto to eli uti
Ona odlazi, ostaje utanje njene suknje
Na ulici na kojoj odvija se ivot.
2006.iz Proljea ljubavi
Zmije
Bavila se astrologijom. Razgovarala je sa Sai Babom.
Smatrali su da je Bog ljubav i da svaki ovjek moe biti
Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/jadranka-tarle-bojovi263.html
Jednom je sanjala da bjei od zelene zmije i da ju je strah
da je ne ugrize. Nije ju ugrizla. Drugi put je sanjala da
zmije plaze po njoj.
Baba je mela dvorite. Druga baba sila je s planine.
Znala je itati. inilo joj se da je s vremenom evoluirala.
Zatvorila je vrata mranog predsoblja svoje podsvijesti. U
ekaonici su sjedile dvije ene za stolom. Na stolu je bila
vaza s cvijeem.
Ostavila ga je. Dok ga je gledala kako se tuira znala je
da nije ostavio malograantinu svog malog mjesta i da
e ostati u intelektualnoj provinciji. Stvarala se povijest.
Nije to znao. S neba su padale paklene narane. Nita nije
 NO2 PAGE 21

Osebujnost poetike osvjetljenog ivotom. Ne samo svojim. Ve i ljubljenih

ali i zemlje u kojoj je ponikao. I kojoj se vraa. Kada god
Zrnca sutine unutar njegovih krvnih zrnaca bez moe. Ne pjesmom. Ve kroz pjesmu. Razlika izmeu
obzira na kolorit njegovog usuda, kreiraju osebujnost patriotskih pjesnika i pjesnika patriota jeste, a on jeste
poetike Senada Kuria. U ovom trenutku ne elim zasigurno ovaj drugi, da ne plae to je morao otii ve
provocirati mogunost da se ne moram sloiti sa to ne moe ee dolaziti. Ovdje i sada. Nama ostaju
njegovim bravurama unutar prezentacije vienog kao njegove pjesme, kao refleksija njegovog lika, da objasne
odsjaja rijei. Ali elim naglasiti da se divim ko je autor to na dvoboj priziva hude i lude. Pjesnike
pretpostavljenim nadama njegovog bia. Hrabrost je, u ovdanje. Moram priznati da sam se ne jednom zapitao -
godinama koje viu nisu ni najbolje, poetiku razasuti zbog ega je ekao toliko dugo. Jer pjesmu moe svako
pred lavove rijei edne krvi-pjesnike, prije svega. I ta napisati, ali poeziju rijetko ko. On je, naravno, meu
hrabrost nije nita drugo do usud njegovog lika, snano ovim drugima.
Nazad ne mogu Nastae kisa
VOZOVI KOJI NIKUD NE IDU Iz tvoga oka.
Nazad pruga Stvorie oluju
Za nekoliko minuta U mojim venama.
voz je spreman za polazak Nikud ne vodi ! Munja je u meni
Zagreb - Istad Cvijet, nebeski u tebi,
Iz zvunika je monotono dopirao glas Koji svoje latice
Molimo putnike Mirisne otvara..
koje je sudbina izabrala Enigma
da se ukrcaju (Nestau za trenutak)
u voz bez povratka i dnevnog reda. Gruhnulo je
Na periferiji neba.
Da li to Bog Dok stvaramo novi ivot
Munjom oplouje zemlju, Svemir eksplodira
Gledao sam ljude oko sebe
lica im nisu odavala nita Il je to neka poruka ?
da li je priroda
valjda im je sudbina rekla kuda Produila vrstu,
i broj vagona zapisala (Il je sudar
Il je to bila, samo pouda ?
Karta u jednom pravcu za mnoge
vozovi su - koji tamo vode Pozitivnih i negativnih
Oblaka) (Il Ljubav Moda )

Prugom uspavane savjesti Isto je i kada te poljubim.

pobjei vozom Munje mi paraju tijelo.
nepoznato naprijed Ne razlikujem,
poznato nazad Dal je Boija
treba izabrati sad kad moe birati Il ljudska volja ?
moda ti poslije nee dopustiti Da li je to Ljubav ?
Krv uzavrela,
Moda je NAPRIJED ostala nada Ili samo pouda ?
Moda su NAPRIJED ostali ljudi
Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/senad-kuri263.html
Samira Begman Karabeg

NO2 PAGE 22

Samira Begman Karabeg

Roena je 1954. godine u selu Husimovci kraj Sanskog Mosta. Zavrila je studij za financijsku trgovinu i
menadment u Cirihu, gdje je od 1977. godine stalno nastanjena. Pie poeziju i prozu na bosanskom i
njemakom jeziku, te prevodi na oba jezika. Njena poezija je do sada prevedena na engleski, francuski,
albanski, ruski, turski i hindi. Redovito objavljuje u knjievnim asopisima u Njemakoj, Austriji,
vicarskoj, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji, Makedoniji. Osnovala je izdavaku kuu Dhira sa
konceptom Autori za autore preko koje je donirala nekoliko stotina knjiga gradskim bibliotekama i
edukativnim i humanitarnim udruenjima Bosne i Hercegovine. lan je redakcije satirinog web magazina MaxMinus, te
zamjenik glavnog i odgovornog urednika Diogen pro kultura magazina u Sarajevu. Samira Begman je lan udruenja
knjievnika istone vicarske i svjetskog udruenja Poetas del Mundo.
Objavljena knjievna djela:
Poezija: Odsjaji nedovrenih nadanja...

Die Weberin, zbirka pjesama na njemakom jeziku, Andrea Stangl, Njemaka, 2003. O Samiri Begman Karabeg sam
Na pragu / An der Schwelle, dvojezina zbirka pjesama, samostalno izdanje, 2005. zaista mnogo pisao. U recenzijama za
njene tri samostalne knjige koje sam i
Zeichen, zbirka pjesama na njemakom, Littera Autoren Verlag, vicarska, 2008. uredio kao i za jednu gdje se pojavljuje
zajedno sa jo desetak autora. No,
Koji ovud projde, Dhira Verlag, vicarska i BiH, 2008.
jednostavno je, zaista bolno jednostavno
Stazama divokoza, Dhira Verlag, vicarska i BiH, 2009. zakljuiti, da se uvijek moe citius
altius fortius i u knjievnosti samoj. Ipak,
Tristanovi akordi, Dhira Verlag, vicarska i BiH, 2009. dodacu jos (naravno!) neto na sve
Jednorog / Einhorn / Unicorn / Licorne Dhira Verlag, vicarska i BiH, 2011. reeno o njoj od strane ovoga lika:
U Bionjai jednoroga Dhira Verlag, vicarsa i BiH, 2012.
http://tristanoviakordi.blogspot.com/
Proza: http://sabahudinh.tripod.com/samirabegman/ i
Drei Tage in Israel, novela, Dhira Verlag, vicarska, 2007. http://www.diogenis.0fees.net/autori.authorsSamira
Posljednji princ, bajka, Dhira Verlag, vicarska i BiH, 2011. BegmanKarabeg_files/autori.authorsSamiraBegman
Karabeg.htm
Der letzte Prinz, bajka, Dhira Verlag, vicarska i BiH, 2011
Eseji:
i last but not least
Merkaba - Muzika / govor due, esejistika studija, Dhira Verlag, vicarska i BiH,
2011. http://sabahudinh.tripod.com/samirabegmankarabeg
Kulturua Kreativa, Kolumna Diogen pro kultura magazina / .

Antologije i zajednika izdanja: Taj dodatak je: Blagost njenog izraza je

Zeit der Sprachlosigkeit, Diwan Verlag, vicarska, 2004. uoblieni oblik sopstvenih,
pretpostavljeni
Bibliothek deutschsprachiger Gedichte, Realis Verlag, Njemaka, 2004.
pretpostavljenih, nadanja ivotu to
Stimme der Natur, Diwan Verlag, vicarska, 2005. streme. Nepotvrene glasine da smrt
zaista postoji nestaju u susretu sa njenom
Meine Nachbarn, Free Pen Verlag, Njemaka, 2007.
Pod istim nebom, Dhira Verlag, vicarska, 2008.
Frauen Friedensgedanke, Kunstraum fr Lyrik, Bild und Skulptur, Verlag Monsenstein und Vannerdat, Njemaka
Poets for world peace, Vesta Publications, Ontario, Kanada, 2010.
Potes d'Europe, Francuska, 2011.
Poets for world peace III vol. Dhira Verlag, vicarska i BiH, 2011
Angekommen...? Ausgewhlte Gedichte, Free Pen Verlag, Njemaka, 2011
Rizgjimi i Lutjes Ditt e Naimit, Tetovo 2011
Prevodi:
Sa engleskog na njemaki: zbirka pjesama Song of the quiet life kineskog pjesnika Tianxin Caia
Sa bosanskog na njemaki: zbirka pjesama "Prosjaci uma" Sabahudina Hadialia
Sa njemakog na bosanski: poeziju Paula Celana i Leonore Dubach
Nagrade:
Prva nagrada za najbolju pjesmu na konkursu II Satirine pozornice MaxMinus, 2011.

WWW: http://samirabegman.weebly.com/
 NO2 PAGE 23

Samira Begman Karabeg

Alone, Far Away From Unicorn
Sama, daleko od Jednoroga
I try my best to see his reflection in others
Nastojim ga u drugima nai So I tear down and dilute the night,
Pa razgradujem, rastvaram noi, I want to be in their dream, in the apple of their eye
elim im u san ui, u trenju usne, At the core of identity, beyond expression
Obiljeja identiteta, iza govora Carve the word, The Word, that
Rije isklesati onu ba to evo Will burst under the burden of legacy
Zapeaena nasljeima prti In a fountain of vowels so that the wisdom
u mlazu vokala da bi se znanje Hidden, in the sacred moment of creation of
skriveno, to tajne zametanje The beginning, and will dispel in a thousand of particles
poetka u tisuu estica razila Eternal darkness, that word about us.
davna tama, ta rije o nama.
Since like a star dust
Otkad kao zvjezdana praina I and Unicorn became one
Stopih s Jednorogom sebe I chance upon people who
Ja nailazim na ljude koji mi Look like the other one
Se istim onim drugim ine And whose features, characteristics
Koji obiljem svojih obiljeja Separately from more than one being
Raskorijenjeni tvore vie bia The only being who hurts and
Jedne jedine osobe koja boli i Is dedicated to the desolation of its own essence
Voli pusto svakog svog djelia I am anxious, I feel the chill
Osjetim zebnju, strese me stud When I see, that what was left from
Kad vidim, da od onog ime su The debris of their true nature, and what was left
Razlistali svoju ud da ono to To dwell in their souls, is nothing but
Im se u dui nastanilo nije drugo A brisk dance of deadly shadows.
Do li mrtvakih sjena ustro kolo.

Reflections of unfinished hopes...

***
Povratak Jednorogu
Misao iz Rijei
oplodi Nita
i beskonanost uzdrhta.
Rodi se Mahat Tatva.
JA, od Njega se odvojih
i gorjeh vatrom Stvaranja,
ja, svijetu rtvovana.
Pustinjskom olujom iluzije
zametana
surovom Kali Yuga
bruena;
savladavam vjetrove strasti,
nestaje no,
vatra stvaranja se gasi
iluzija gubi mo.
Zadirem u svijet Snage misli,
u njemu i Ljubavi,
Njegov zov zvuan biva.
Tim zvukom ja se uznosim
gdje Jednorog
moj povratak sniva.
***
Unicorn Returns
About Samira Begman Karabeg I
actually wrote a lot. The reviews for three A Thought conceived form A Word
individual books of Samira that I edited Seeped intoNothingness
and one book more where she appeared And infinity trembled.
along with a dozen other authors. MahatTattva is born.
However, it's simple, really painfully
I, separated from Him
simple just to conclude, one can
always Citius Altius Fortius, even in the Consumed by the flames of Creation
literature itself. However, I will add (of I, sacrificial lamb.
course!) something to put on all already
said by the side of this figure: Swept by the desert storm of illusion
Annihilated by vicious Kali Yuga,
http://tristanoviakordi.blogspot.com/ I make my way
http://sabahudinh.tripod.com/samirabegman/ i Through the whirlpool of Desire,
The night disappears,
http://www.diogenis.0fees.net/autori.authorsSamira
BegmanKarabeg_files/autori.authorsSamiraBegman The fire dies,
Karabeg.htm The illusion eases its grip.
i last but not least I penetrate the world of the Power of
Thought,
http://sabahudinh.tripod.com/samirabegmankarabeg And there I find Love,
/. His call becomes more distinct.
This supplement is: The gentleness of her The echo carries me to
expression is shaped form of her own, To the place
superior, hopes that seeks for a life/living. Where
Unconfirmed rumors that death really Unicorn dreams of my return.
exists is disappearing when it meets her
poetry. Brandy of thoughts.
Poetry translated by Anya Reich

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/samira-begman-karabeg.html

 NO2 PAGE 24

2012.

Pjesme uspomena eta kroz snove

Zaista, ako postoje pjesme uspomena, onda su to
pjesme Tanje Zubevi - Alekovi. Njena sjeanja su Ti
izmjetene misli. U neki njoj samo znani svijet. Poetikom to kroz snove eta
omeeni. I zatieni. Toplina izraaja transcendira sa njenom Reci mi
nakanom da ispusti krik aljenja- kroz pjesmu. aljenja samo Odmara li tamo
za naizgled proputenim, ali, ipak, neizgraenim svijetom Gdje san od jutra se sklanja
namjera. Ne samo svojih. Ona je sanjar bez sna. eta, dapae.
I eka drugi da zapone
U snu. Nevino bie sa originalnim umijeem preivljavanja.
Ali i nemoan, uvar rijei. Sopstvenih. Nemoan? Jer su njene A ti, lutalico,
pjesme, optoene rijeima, sada vlasnitvo nas koji ih itaju. I Teke klompe oblai
ak ako promijeni miljenje, prilagodi se nekom drugom Pa strue po kaldrmi nestvarnoj
vremenu i prostoru, kreira neka nova sjeanja, ipak e pjesme Prebirajui strpljivo
koje ih raaju biti nae pjesme. I sjeanja. Zahvaljujui njenoj Pod kapcima spavaa
snazi da ih uoblii. Sjeanja? Kroz pjesme. Da. to ni sami prebrati ne mogu.
I da zakljuim ovaj kratki osvrt Tanja je pjesnik osjetljivog,
ali i susretljivog pera. Koji raste iz svake njene rijei otisnute De reci
na papir. U inat nebu. Ali i zemlji. Nama. ta vidje u snu tragaa
Ima li stramputica u svakom
*** Ili neki sredinom hode
Dok drugi rubom lelujaju
Ko tri pred morom tekom
Izmeu dva sna
A ko puzi poput djeteta
Reci, lutalico,
Pronale su te
Kome u san ptice dolijeu
tvoje ptice
A kome po obrazu uspavanom leptiri pleu
Ima li vode u snovima
Na maglenim poljima
Ili su pustinja nepregledna
ja u svojima
znak ostaviti

Zelene ptice
i meni i tebi
u raskoraku
izmeu
dva sna
ispriat e
priu
Ljubavi

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/tanja-zub269evi263-ale269kovi263.html

 NO2 PAGE 25

Ljiljana Crni
Roena u Splitu gdje je i zavrila
kolu - ekonomista, ivjela i radila u
njemu do 1991, a tada odlazi u
Beograd.
Autorica o sebi:
Publikujem od 2009, objavljivana u
vie od 15 zbornika, almanaha i
antologija. Objavljivana u Srbiji,
Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj
-Zastupljena u "Pjesnici za mir u svijetu", Dhira
Verlag, vicarska i BiH, 2011. Prisutna na portalima u
svim ex-jugoslovenskim zemljama Prevoena su mi
pjesme na slovenaki, makedonski, engleski ,
talijanski, njemaki, francuski
Gost sam bila na Meunarodnom festivalu poezije u
Rijeci, novembra 2010. -Gost na Kulturnoj
manifestaciji "Poestki maraton 2011" povodom
Svijetskog dana poezije u Sarajevu, meu 21.
uesnikom iz 6 zemalja svijeta, marta 2011, u
organizaciji DIOGEN pro kultura magazina i
Meunarodnog festivala Sarajevska zima.
Uesnik Meunarodnog festivala No boema",
Inija, mart 2o11 III Meunarodni festival " Mostovi
spajaju ljude-Tara " maj 2011... Knjievna
manifestacija "Na pola puta", Prijepolje maj 2o11
Uesnik 22. meumnarodnog festivala poezije
Garavi sokak septembar 2o11 Jedan sam od autora
zastupljenih u internacionalnom kulturnom konceptu
DIOGEN pro kultura magazina. lan sam HKD-
Hrvatskog knjievnog drutva, Knjievnog kluba " Scena
Crnjanski"-Beograd, Saveza knjievnika SKOR iz
Beograda, Kluba pisaca ukarica, Knjievnog kluba
"Mika Anti" Inija
Dodjeljene su mi:
Nagrada strunog irija, " Najiskrenija pjesma" na 10.
Konkursu " Ljubav je pjesma najljepa " u Mrkonji
Gradu, februar 2011. Pohvala KZJ, Knjievna
manifesstacija " Na pola puta " Prijepolje maj 2o11.
Pjesniki maraton u Legatu pariskog slikara i pjesnika
Nikole ujice- Zemun, 2011 - Trea nagrada
"Poetska pozornica plus" 2o11 -uprija, odluka strunog
irija za pjesmu meseca maja 2o11
Objavila sam knjigu ljubavnih pjesama: "Nikom neu
rei tko si" (2011) .
Osloboena tmina
Postoje takozvani vrckasti autori. No, objanjenje te
vrckavosti je u poeziji samoj. Ona nas iznenauje
svojom sloenou iako naizgled jeste...vrckava.
Ljiljana Crni nije vrckav pjesnik. Ona je izvrila
nadgradnju da pokae onima koji sebe smatraju (sreom,
samo oni misle tako) pjesnicima/pjesnikinjama, kako
poeziju moe pisati svatko. Inspirisan svakodnevnim
nestalucima oko sebe. Pojavnost njene poetike na
prostorima drave fejsbue, kako je sama naziva, je
izala van okvira oekivano prosjene pjesmotvorne
pretpostavke. Zbog toga je DIOGEN pro kultura magazin
i predstavlja. Jer osobnost njenog poetskog izraaja je
dubinski oblik anahronih oekivanja nekih drugih i
drugaijih. Ona ne oekuje nita. A daje mnogo. I vie
nego to treba. Ali moe. I voli da daje, nadasve. Pitanje
je bilo: Kako pie, zar ne profesore? Naravno, studente
moj. A odgovor je jednostavan: Poetika Ljiljane Crni
unosi u svijet poezije neoekivanu novinu upravo svojom
vrckavou, bez navodnih znakova. A zbog ega ih nema?
Kada je i proitate, kaz'e vam se samo. Bivajui
osvjetljeni nekom bivom...tminom. A dananjom
svjetlou. Njenom.
I naravno, posljednje, ali ne i zadnje, Ljiljana Crni jeste
pjesnik. U dolasku.
I opstanku.
***
Sjetim se ponekad....
Tih dana je bio pun mjesec
jutra su uvijek mirisala na kruh
i tebe.
Rijei mi naviru kao bujica
(svata sam ti htjela rei )
ludaki brzo, jure
meni, vraaju se,
amarajui me
boli, ne boli
Stigla sam do kraja
nekako,
bjeei od poetka...
Lijepo je bilo ljubiti te.
Ti si bio i no i dan
i more
iroko od ljubavi
poklonjeno meni
bio si moj san.

Nita nije va...

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/ljiljana-crni263.html

 NO2 PAGE 26

Ulina praznina

Raskopusano tadanje sada,

Lei u pozadini normalnoga ivota,
Bez kljua, bez vrata.

Bahata sam smjena,

Zubima krguem i mekoljim misli,
etam samim stazama ukruena bola,

Potitene uznemirenosti.

Mrtvo je tvoje sada,

Kao i moje sutra,
Nemoguna stijena s kljuevima i vratima.

Zazirem od pogleda na mrtve ceste,

Povraam truli zrak saobraaja jednolina hoda,
Bjeim odavde!
SVJETLOST PRVOG TRAGA

Prvi trag, prvi ovjek koji je osvijetljen Moja misao

Diogenovim fenjerom je mlada pjesnikinja Dalila
Krasni, zasigurno najmlaa autorka na Diogenu pro Moja misao u zatvorskome odijelu,
kultura magazinu. To to je najmlaa nikako ne znai da Spopada umorne tragae za sreom,
treba okrenuti glavu i skinuti pogled s njenih stihova. Monstruoznim naletima sjekire kroz duu,
Dalila Krasni na poetku je svog puta da ui i da se od Napada pretrane bliskosti,
nje moe nauiti. Iako mlada, u njenim pjesmama iitava Moja misao u ugavoj raskoi,
se odreeno iskustvo. Njene pjesme nisu mrane, ali ni Piti umornim koracima prolih,
svijetle. U svakoj se moe pronai nada unutar ivota Moja drhtavost iznemogla,
samog. Pjesma pod imenom Pria Mene kad Me nije Vijuga sunevim zracima kroz reetke,
bilo govori da se svijet nije i nee promijeniti i da je isti kroz moje depresije.
kakav je i bio, isprepleten predrasudama, pogrenih
shvatanja to autorka zrelo spozna. Dalila se eli izdvojiti
iz takvog stanja, ostati vrsto na zemlji usljed silnih, Pria Mene kad Me nije bilo
izmeu ostalog, negativnih uticaja govorei ...na zlo se ne
obazirah i ne elei da me srue... U pjesmi O kvrgavom Pria se da sam pretravala umorne ceste,
drumu moemo pronai istorijsku pozadinu - istoriju koja dok jo nisam, dok me nije bilo.
je autorki blia, a i itaocima s ovih prostora - blia u Pria se da sam skitala po resicama od leda, modrobosa i
smislu da nas je odredila. Niko vie ne ide tim iznemogla,
stazama...putevima... cestama. Dalila je krenula, s dok jo nisam, dok me nije bilo.
pjesmom i Paradira utnjom stoljeima... i postoji Odudarala od skitnji namrtenih ljudi,
govorei svojim kvrgama, oiljcima, i sanja kao udarala po nepravdama ivota toga tada,
drum ...sanja da bude neiji san,/ A ne da ga gaze stopala dok jo nisam, dok me nije bilo.
ljudi varljivih misli i trulih snovienja... Umivala ljude od hladnoe,
istila od nevolja uestalih i pojila nadama,
Rije Zamjenika gl. i odg. urednika skretala od mirisa zagnojenih shvatanja i izrugivih
Goran Vrhunc podsmijeha,a dojila ranama,
(MLADOST IVJETI TRAI- DIOGEN BUDUNOST)
dok jo nisam, dok me nije bilo.
Ugrize ljudskih ivotinja,sekundama i sekundama,
na zlo se ne obazirah i ne elei da me srue u Meni,
ja inila sam voljom to,
dok jo nisam, dok me nije bilo.

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/dalila-krasni263.html

 NO2 PAGE 27

Ljubavna srdba u tek par rei i tekom dahu...

U istom mahu treptaj i drhtaj,
kroz vene tee,ari mi umom
Pjesnikinja Nena Miljanovi kao pjesnik je mogui
nebeskim drumom vodjena prio...
nadomjestak praznine za sve one koji izgubie nadu.
Imajui pred sobom odgovarajui lik osobnosti koji
Bez da me takne ima me mili,
ivjeti trai, Nena se, unutar sopstvene borbe sa
u dah i Re smo silinu slili-
daleko jaim neprijateljem (sudbinom, op.a.) lijei
i od nas strasniji nisu bili
tkajui prekrasne tonove raznobojnih odsjaja
oni to znoj i dodir dele...
ljubavi...unutar srdbe. Da, ona je ljuta jer borba ne
Misli nam sretne u rei spretne
prestaje. Tako bi silno eljela mirnou bia na
pretau elju i strasti snagu...
valovima maestrala htijenja. Ne dozvoljava joj se.
Volim te,a,lik ti ne znam
samo te kroz etar oseam jako
Ipak, jednostavnost izriaja ovdje zamjenjuje elja
i telo za telom eljama die-
za opstankom. Bolna, ali vrijedna pomena.
volim te silna,daleka prio,
Poreenja nas zaduuju, naglaavajui njenu
neko nam vii ljubavnu pie...
opijenost rijeju. Istraivajui mogunosti reenice,
Ja samo milju mogu te tai
ona uspijeva sastaviti nove pretpostavke znaenja.
prostor i vreme-ne moram mai
Nemojte ostati na jednom itanju. Poezija jeste
da bi se telo sa telom slilo
vieslojna, ako je zaista..poezija. A njene pjesme i da bi nas u ludom zanosu bilo......
jesu ivot sami. Unutar pjesme. Njen prije svega.
No, i na, htjeli mi to priznati, ili ne.
***
***
Od tebe ,eno,ljubavnice moja,
- VIRTUELNA PRIA -iz ciklusa EROTIKON od tvojih drhtaja pod mojom rukom;
Od svoje muke preiste strasti,
Ja samo milju mogu te taci, od udnje tvoje uile mi usne
pomai ne mogu prostor i vreme, kako se umire od slatke boli..
ponor to zjapi i to nas deli; Ljubim te grenice i svetice moja,
a ivot celi ekah te udna, u usana susret pretaem se ceo
ranjiva ,jaka, nevina ,bludna... kako se neno i zverski ljubi,
Veliko neto Gospod nam reava: od tebe nauih za ivot ceo...

Ja samo glas tvoj imam i slutnju,

a eto damari skladom nam biju,
misli se roje-pohlepne pele
od meda rei kaplju po telu
arku ti elju oseam jasno

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/nena-miljanovi263.html

 NO2 PAGE 28

memories, first of all. Intoxication of friendship and

Ali F.Bilir, Istanbul, Turkey respect are manifested here in an attempt to, through
Ali F. Bilir was born in 1945 in Glnar, Mersin , Turkey . dedicating the poems to friends and colleagues,
He attended the School of Medicine for a year, but graduated attempts to define himself and the world per
from the Faculty of Pharmacy, University of Istanbul, in himself. He succeeds with the assumption that
1969. During his university years, he worked part-time at a
simplicity of expression here is with the one and
tourist youth hostel in Istanbul as a reception clerk and later as
a manager. In 1967, as an adventure, he toured Europe and only purpose-explanations of the space in which
North Africa , mainly on foot. For a while, he lived in Essex they reside and shape it up. Friends.
and London, England to improve his English, doing odd jobs On the other hand, his sense of space that are
such as picking fruit from trees, washing dishes presented in the poems as the space of
and serving as a waiter at restaurants. He
creation of poetics, is surrounded by
participated in the student and youth movements
of 1968. His poems, short stories and articles on endless expanses of inspiration. Of his
various subjects have been published in local, soul. And when he is in the desert, but
regional, national, and international periodicals, also in the vineyard. Spirit of his own.
magazines, and journals. His work has won many Turkish poet is the inspiratio sine
awards. Bilirs poetry book Migration Ballads
qua non for anyone who wants to have
is being granted by the Turkish government as
one of the significant examples of Turkish written a calm style, creation of vision but also
heritage. Migration Ballads is published by Plain the size of the message. Here is all on
View Press, U.S.A, in 2008, within the scope of one place. Within the poems.
TEDA project.Ali F. Bilir is also a member of
Turkish Authors Association (Edebiyatlar
***
Dernei), Turkish Writers Syndicate (Trkiye Yazarlar Passing Through the Steppe
Sendikas), Language Association, National Federation of State
Poetry Societies (NFSPS), and Big Bend Poets chapter of It is a vast steppe and
the Florida State Poets Association.
the night is frozen, icing
His published book in English is: Migration Ballads
His published books in Turkish are: Short Stories -yen down my window silently.
Scak Dlerim (My Shivering Warm Dreams); Poetry: G
Trks (Migration Ballads); Gz Anmsamalar (Autumn It is snowing on the past,
Reminiscences). Critique; Elestiriden Gnceye (From no breaks.
Critique to Diary). Compilation: Mersinde Aydn Olmak
(Being an Intellectual in Mersin) [co-compiler: Orhan
zdemir]. Research: Orta Asyadan Toroslara Glnar Neither the Mediterrnean
(Glnar From Central Asia to Taurus Mountains)[co-author: nor the sky, small as a palm
F. Saadet Bilir]. Anthology: Among authors from 25 countries in my memory, remain.
from all around the World has been included in Anthology
Poets for World Peace, 2011, published by DIOGEN pro Junction after junction,
culture magazine & DHIRA, Swiss. Awards: 2008The cross-roads, all roads
people who make impressions on Mersin, awarded by the vanish as I pass
Mersin Governor`s Office and the University of Mersin; 2004,
S. Avni lez poetry award, Jury Special Prize, for the poetry through the steppe.
book of Gz Anmsamalar (Autumn Reminiscences); 1998,
Samim Kocagz fiction story award; 1996, Ibrahim Yildiz Intimate questions
poetry award, Honorable Mention for the book of G
Trks (Migration Ballads); 1993, Orhan Kemal fiction story A child of Ispitiren grapes
award; 1990, Gne Magazine (Sweden), fiction story award .
hanging on th vine,
a glass of wine, refresh the body.
***
Passionate arms
THE SPIRIT OF THE INSPIRATION embrace the darkest night
like a clinging, climbing vine.
SUI GENERIS
At the treshold we watch
Mortally dawn until snow covers the past. Poetry of
for passion coming with Dionysus
Ali. F. Bilir is a mosaic of everyday life. The person
to harvest the grapes.
who transcends through the roads which are
targeted towards the pray. In other words, the
Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/ali-f-bilir.html
Ali F.Bilir
NO2 PAGE 29

Ali F. Bilir je roen 1945 u Glnar, okrug Mersin, pojanjenja prostora u kojem obitavaju i kojeg
Turska. Pohaao je Medicinski fakultet godinu dana, a uobliavaju. Prijatelji. S druge strane, njegov
diplomirao je na Farmaceutskom fakultetu, Univerzitet u osjeaj prostora koji predoava u svojim pjesmama
Istanbulu, 1969. Tokom svojih univerzitetskih godina, radio je
honorarno u hostelu za mlade u turistikom Istanbulu kao kao prostor kreacije poetike, je inspirativno omeen
slubenik na recepciji, a kasnije i kao menader. Godine 1967 beskrajnim prostranstvima. Njegove due. I kada je
je, kao avanturista, obiao Evropu i Sjevernu Afriku, u stepi, ali i u vinogradu. Duha vlastitog. Turski
uglavnom pjeice. Jedan period vremena je ivio u Essexu i pjesnik je inspiratio sine qua non svakome ko eli
Londonu u Engleskoj kako bi poboljao svoje znanje imati mirnou stila, kreaciju vizije ali i veliinu
engleskog jezika, radei razne poslove kao to su branje voa
sa drvea, pranje posua i sluivi kao konobar u poruke. Ovdje je sve na jednom mjestu. Unutar
restoranima.Sudjelovao je studentskim protestima pjesama.
1968.g.Njegove pjesme, kratke prie i lanke o raznim temama
su objavljene u lokalnim, regionalnim, nacionalnim i ***
meunarodnim asopisima i magazinima. Njegov umjetniki
radovi su osvojili mnoge nagrade. Njegova knjiga poezije

"Migration Ballads" je oznaena od strane turske vlade kao
jedan od najznaajnih primjera turske pisane PROLAZEI KROZ STEPU
batine.Migration Ballads je objavio Plain View Press, USA,
u 2008, u okviru projekta TEDA. Ali F. Bilir je takoer lan Ogromna je ova stepa i
turskog Autorske Asocijacije Turske (Edebiyatlar no je mrzla,
Dernei), Sindikata turskih pisaca (Trkiye Yazarlar
inje se tiho nahvatalo na moj
Sendikas), Udruenja lingvista, Dravne federacije poetskih
udruenja (NFSPS) i I odjela Big Bend udruenja pjesnika prozor.
drave Florida, USA
Knjige na engleskom jeziku: Migration Ballads Sneg prekriva prolost,
Knjige na turskom jeziku: Kratke prieyen Scak bez prekida.
Dlerim (My Shivering Warm Dreams); Poezija -G
Trks (Migration Ballads); Gz Anmsamalar (Autumn
U mom seanju
Reminiscences); KritikaElestiriden Gnceye (Od Kritike do
Dnevnika): KompilacijeMersinde Aydn Olmak (Being an nema mesta ni za Mediteran
Intellectual in Mersin) [ko-kompilacija: Orhan zdemir]; ni za nebo, skupljeno na dlanu.
Istraivaki radovi - Orta Asyadan Toroslara Glnar
(Glnar Od Centralne Azije do Planina Taurus [ko-autor: F. Steite za steitem,
Saadet Bili]; Antologija: Uvrten, zajedno sa autorima iz 25
raskrsnice, svi putevi
zemalja svijeta u Antologiju Pjesnici za mir u svijetu,
Izdava DHIRA & DIOGEN pro kultura magazin 2011. nestaju dok ja putujem
Nagrade2008, Ljudi koji su ostavili uticaj u Mersinu, stepom
nagrada od strane Ureda Guvernera i Univerziteta u Mersinu.
2004, S. Avni lez poetska nagrada, Specijalna nagrada irija,
za knjigu poezije Gz Anmsamalar (Autumn
INTIMNA PITANJA
Reminiscences). 1998, Samim Kocagz nagrada za priu.
1996, Ibrahim Yildiz poetska nagrada, Honorable Mention for
the book of G Trks (Migration Ballads). 1993, Orhan Dete vinograda
Kemal nagrada za priu. 1990, Gne Magazine (Sweden), Se ljulja na vinovoj lozi,
nagrada za priu . asa vina, okrepljuje telo.
*** Strasne ruke
Grle tamu noi
DUH INSPIRACIJE SUI GENERIS Poput isprepletanih loza
Koje se penju u nebo.
Smrtno svanue dok snijeg pokriva prolost.
Poezija Ali. F. Bilira je mozaik svakodnevnice. Stojei na pragu
Osobe koja transcendira putevima usmjerenih Mi gledamo
nadolazee talase strasti
molitvi. Odnosno, sjeanja, prije svega. Opijenost
poklon od boga Dionizija
prijateljstvom i potovanjem ovdje se manifestuje u berbi groza.
pokuaju da, posveujui pjesme kolegama i
prijateljima, pokua odrediti sebe, i svijet po sebi.

Uspijeva uz pretpostavku da jednostavnost EkskluzivnozaDIOGENprokulturamagazinPrevodpjesama

izriaja ovdje jeste sa jednim i jedinim ciljem- saengleskogjezikaAnyaReich
 NO2 PAGE 30

PRETPOSTAVLJENI KLASIK POST MODERNE stvoriti.

Stolice gradskih kafia vrste i jake
Vide poneku iskru u mraku.
Mirza Oki je pjesnik. Ne bilo kakav ve snaan otisak
Grad grad velik i ponosan
Oklopdia iz proznog zapisa CA Blues isprepletenog
Trai spas u manjini i zadrava suze.
sa mladou sirove, ali i surove stvarnosti.
Iekuje sunce ljeta, osmijehe na licima njegove djece,
Njegovo penetriranje u realitet deavanja nije nita Iekuje i nada se.
drugo do obraun sa, na njemu svojstven nain, Umorni grad velik i ponosan
kauzalitetima i u poeziji. O ivotu da i ne govorimo. Sanja procvat i bolje dane.
Svjesnost je odredite njegovog bitka u poeziji. Pjesme su A ljudi
klasici namjere prikazanih stihova. Kako? Jednostavno!
Pjesme imaju poruku. estoku. Jaku. Sutinsku. A ***
Kakvu? Razotkrivanje mita razvratnosti unutar jadnog
okruenja u kojem obitava. KULTURA
Uvjeren sam da e njegova poezije u deceniji pred
nama, zajedno sa poezijom Gorana Vrhunca, takoer Sjedio sam kraj prozora gledao i jeo.
jednog od autora DIOGEN- pro kultura magazina, biti
primjerom upozorenja usmjerenom ka buenju svijesti. Vidjeo sam dvojicu kako tre nosei
Boljitku to stremi. Ali, koga da probude? U umaloj
zemlji i tmurnom gradu kojih vie nema. Bar onakvih Tanicu gospoe koja je vritala.
kakvim eli da bude Mirza. Pjesnik.
U sjeni nebodera vidio sam dvojicu
***
Koji se spremaju da polete.
SARAJEVO
Tmurne ulice umornog grada Na ulici vidjeh grupicu djeaka spremnih
Tuguju za godinama prolosti!
Godinama sree, bogatstva, spokoja. Da kao revolverai potegnu noeve
Tmurne ulice umornog grada
Tuguju za onim to je nekada bilo. Radi par kovanica.
Istroene zgrade umornog grada
Promatraju uurbane korake ljudi, Rekoh majci doi i pogledaj ovo
Ljudi koji bjee od ivota
Istroene zgrade umornog grada A ona mi samo ree
Tuguju za izgubljenim vremenom.
Stolice gradskih kafia vrste i jake Nije kulturno priati punih usta
Podnose teinu besposliara, vjeitih ispijaa kafe,
eljno iekujui umjetnika koji e na njima neto

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/mirza-oki263.html

 NO2 PAGE 31

Elfrida Matu Mahulja, Grada Krka zbirka pjesama

otok Krk, Hrvatska 2005. Ugriz proljea tampa Strahoninec
zbirka pjesama
Roena 15. svibnja 1967. u 2006. O ljubavi i zabludama tampa
Rijeci. Strahoninec kratka proza
2006. Pisanje po vodi koautorski roman s
ivi i radi na otoku Krku. Duanom Gojkovom, Beograd
Udata, majka i vlasnica dvije i pol make (pol' zato to se 2008. Smrt je baby blue ispovjedna proza
Mia s ulice jo uvijek pokuava uvaliti kao naa... autobiografskog sadraja
priznajem to joj i uspijeva). kolovala se na Krku u
Rijeci i Opatiji. lanica je Hrvatskog knjievnog drutva par e-knjiga dostupnih na internetskim stranicama
u Rijeci i upanijske udruge za zatitu ivotinja Felix www.bookrix.com i www.digitalne-knjige.com.
iz Njivica otok Krk.
Objavljivana u: Nagrade:
- Knjievnoj Rijeci - DHK Ogranak Rijeka; 2006. Pobjeda na natjeaju Istok-Zapad
- Svjetlu - Matica Hrvatska Karlovac; Beograd , s romanom pisanim u etiri ruke Pisanje po
- Hrvatskoj misli - Matica Hrvatska Sarajevo; vodi - koautorstvo s Duanom Gojkovom;
- Erato - zbornik s natjeaja; 2007. Nagrada Primorsko-goranske upanije za
- Uvijek kad pomislim na tebe zbirka pjesama s unapreivanje kulturnog stvaralatva u 2006. godini.
natjeaja Zvonimir Golob;
- Vlaku ivota zbirka pjesama Drutva pjesnika ***
Antun Ivanoi Osijek;
- Knjigomatu - online i papirnato izdanje; PORUKA OPSTANKA
- Eckermannu - online asopisu za knjievni
intervju; Iako pjesnikinja u svojim ranim etrdesetim, Elfrida
- Balkanskom knjievnom glasniku online Matu-Mahulja je ve veteranka u poetskim vodama
asopisu za knjievnost; regije. Njena poezija prepuna mistikog doivljaja
- Edicijama Immortal Verses - s natjeaja prirode protkanog sa specifinim vizijama partikularne i
Poetry.com (u 2 knjige); univerzalne ljubavi, je poezija koja itatelja ili itateljku
- Zbirci Grad s istoimenog natjeaja izdavake ini mirnim i refleksivnim.
kue Alma Beograd; Postoji u Elfridinoj poeziji odreen naglasak na potrebi
- Godinjaku 2007. Hrvatskog kulturnog drutva samovanja, ostvarivanju specijalne veze sa prirodom i
Sarajevo;- asopisu Tema; obzervacijama svog tog mentalnog i emocionalnog rasta
- Motritima Matice hrvatske Mostar; koji nastaje iz takvog ivotnog aranmana. Rijetki su
- Rijei asopisu Knjievnog kluba Brko pjesnici i pjesnikinje koji su u stanju da itaju "more kao
distrikt; knjigu," ija poetska vizija sadri ekoloku svijest koja se
- The Split Mind Filozofski fakultet u Splitu; konstantno nasluuje kroz sugestivne rijei.
- Zbornicima s natjeaja Garavi sokak Inija te Promatranje je ivot u Elfridinim rijeima. Doivjeti
Susreta pjesnika u Osijeku kao i u Klotranskom haiku neto vizualno i auditivno stvara emocije u pjesnikinji,
zborniku 2007. i Srodnim duama Webstilus emocije stvaraju rijei koje nalaze put do itatelja. Vrijedi
zborniku... zastati i oslukivati ta Elfrida ima rei.
Pjesme su joj prevoene na rumunjski i poljski jezik
te objavljene: Alan Pejkovi
- u online asopisu Littera Rumunjska;
- u poljskom knjievnom asopisu Szafa; ***
- u poljskom knjievnom asopisu Akant; RAZDISANA
- u poljskom knjievnom asopisu Radostowej;
- u poljskom knjievnom asopisu Nadwislocze mogue je raskopati pohabani
- u Akantu je objavljen i osvrt na poeziju u kombinezon
rubrici Warto poczytac te poezje u kojemu stanuje bilo koje JA
- na web portalu Poezija.com.pl Olge Lali sii do vode u predveerje
Krowicke vratiti se u misao
- na web portalu World Haiku Association - djeteta
HAIGA iz bilo koje preimenovane ulice
Objavila: izbaciti kamenje koje pritie
2003. Vidici i mrakovi DHK Ogranak Rijeka oit
zbirka pjesama i oteava slobodno disanje.
2004. Rukohvat ljubavi Centar za kulturu
Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/elfrida-matu269-mahulja.html
 NO2 PAGE 32

POETIKA GNJEVA I REFLEKSIVNOSTI Uskoro je kratka stanka prolost

I svi se opet vraaju
Na svoje mjesto u bunom paklu plina i metala
Urbana poezija Borisa Kvaternika je poezija
U koji su bez izbora dobrovoljno stupili.
individualnog protesta. Bez obzira da li se u njoj
kritizira surovost kapitalizma, nevidljivi zloini
tranzicije ili neangairani poloaj pisca u nesavrenom NJENOJ DUGONOKTOJ RUICI
drutvu, pjesnik uvijek trai nain da izrazi svoj
refleksivni gnjev. Interesantno je naii na pjesnika kod Pusti hodnici gdje koraci
kojeg se gnjev i refleksivnost mijeaju u tako efektivnu Odjekuju, viu, kao
cjelinu kao kod Kvaternika. Usamljene kapljice
A sve to opet zainjeno osjeajem djeliminog sljepila U limenom sudoperu.
pred kompleksnim svijetom koji pjesnik uporno pokuava Koraci meu peronima.
shvatiti. Boris Kvaternik, pjesnik sa veoma bogatim
ivotnim iskustvom za svoje mlade godine, ima pjesniku Prostodunost i jednostavnost
budunost jer ga upravo to iskustvo ini osposobljenim Putovanja, usjekla se u
da dalje razvija svoj nesumnjivi pjesniki talenat. Kamene blokove Glavnog kolodvora.

Alan Pejkovi S enjom gledam vagone

Sive i smee, boja mamurnih u noi,
Kako mirno kunjaju na tranicama
*** ekajui da ih pisak zvidaljke
Trgne i probudi, pa da polete
ODMOR U TVORNICI Poput uplaenih ptica
U niskom letu,
Izmueni, potroeni, zaboravljeni poluljudi Sve dok ih vie ne vidi
Sjede na malim klupicama Na horizontu.
Meu strojevima, metalnim dijelovima,
U labirintu drvenih sanduka. Uskoio bih na prvi vagon
Vodeni mjehurii izbijaju na rukama Da moja ruka u noi
Kao mjehurii u pivu
Grabi tvoju dugonoktu ruicu
Samo, kada ovi puknu,
Za njima ostaje crvena suza.
Meu ovim hladnim peronima
Svi trae nadu, ali gdje je ona zapravo
Ispod sanduka, u limenom bubnju, zakopana pod arafima?

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/boris-kvaternik.html

 NO2 PAGE 33

POETIKA CJELINE U STIHOVIMA IVOTA

Zbirka Nevidljivi prsten Sonje Juri je zbirka velikih

pitanja, metafizikih potraga, aljenja za izgubljenim
i tog nevidljivog prstena koji nas sputava u naoj
egzistenciji i vjenoj potrazi za slobodom.
Romantina vizija ivota, vrijeme koje nam ini udne
stvari, vjenost kojom je pjesnikinja opsjednuta, su
sve motivi koji su namoili pero Sonje Juri kojoj je
ova zbirka izala prole godine u izdavakoj kui
Synopsis. itava zbirka je formirana kao cjelina s
visokim stupnjem kohezije tako da se itateljima ini da
itaju potragu za sopstvom u stihovima u kojima
dominiraju boje, mirisi, naglaen ulni doivljaj te iste
potrage.

Alan Pejkovi

***

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/sonja-juric.html

NO2 PAGE 34

OSOBNOST KOMUNIKACIJE
Zemlju ranjava

U fokusu poezije Ljubice Vukov-Davik lei Ljude ubija

iskrenost i dodir sa sopstvenim biem koje je etniki
odreeno i za koje rodoljublje predstavlja silu kojom Zapali ga orao
se kree na put Dobra. Na neki nain, ova poezija
sugerira da su dobri ljudi prvo rodoljubi i patrioti i da Da vie ne uzleti.
je to uvjet njihovog daljeg individualnog razvoja.
Motivi balkanskog, shvaenog kao neto esencijalno
to ima svoje trajne vrijednosti, te Natovog
VETROVI CRNI
bombardiranja Srbije su obraeni kroz jednostavnu
metaforiku koja lako nalazi svoj put ka onim Crni vetrovi zla
itateljima koji su prijemivi za takvu vrstu
komunikacije. Duvaju

Alan Pejkovi i rue

ko tajfuni i bure
***
briuim letom
MOKRA KRILA
raznose
Prostor tuge
nesreu
Dostupan je samo
i zlo
Bogu
me ljude.
Mokra mi krila
***
Od uza krila

Nema vie leta

Oblacima

Ljubavi i odanosti

Domovini

CRNI KOBAC

Nad nama

Crni kobac

Baca tovar
Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/ljubica-v-davcik.html
 NO2 PAGE 35

IZRAAJNOST POETINIH MISLI otuena,

greben koji nedostaje
da makar na tren
Sjeta smiraja sree unutar tune balade. ivljenja!
dua zastane,
Poezija Aleksandre Jovanovi je primjer par
i okrene jedra
excellance unutar definicije oblande koja se
na drugu stranu.
zove...IVOT. Naime, njeni svakodnevni odsjaji to
se rijeima zovu, uoblieni u pjesmama slikovitih
utanje praznine,
naslova, su prikazi sloenog ivota osobe koja ivjeti
vapaj bega,
trai. Uz osjeaj sputanosti, zatvorenosti u svojevrsni
seme neizvesnosti
oblik tunoga svijeta u kojem ivi, njena nada su njeni
usaeno u beskraj nedoumica,
poetski zakloni, dok u pokuaju opstanka odreuje
blizina saznanja
limite svojih smiraja.
vraa jezgru svih
zaetaka,
U oekivanju buenja, mogu jedino rei da oekujem vanvremenska obmana
ne sadrajnije, ne konkretnije, ne prozno-poetinije...ve nedodir sopstvenosti.
samo pjesme usmjerene sebi, po sebi i za sebe. Dok itah
njene smiraje sree imadoh osjeaj da je Aleksandra Bezglas otimanja,
vie pisala o Sandri, Sai ili Aleks do o samoj sebi. Onoj ivimo li san
to ivjeti trai. I zasluuje to, jer poetika njeni pjesnikih ili snivamo ivot,
sadraja je u ljepoti izraaja i toplini sutine rijei koje idemo li zapravo negde
koristi kao i u mnoini jednostavnih istina koje ili je kretanje
razotkriva. jedino mogue
u okvirima uma ?
***
Stanje duha,
Inercija neprolaz venosti
materija kao tit,
Pokuaj misli skrnavljenje postojanja
da nametnu prevagu, jedine sutine,
elja kuje zaveru sudbini u kojoj obitavamo
mimo letargije, izmeu dva sveta.
koja satire
iluziju ivahnosti. Istina je negde u sredini,
plus minus nae ose,
Nedodir spasa, i usamljeno eka
u talasu niega novu inerciju
pena gorine, da je ponosno sledi.
enja u vetar rasuta,

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/aleksandra-jovanovi263.html

 NO2
Naivnost u susretu sa realnou
Sjeanje kao preduslov istinske predanosti prostoru i
vremenu. Dok proljee vabi. Dr. Ram Sharma je
pjesnik prirodnog izriaja, osebujne, ponekad naivne,
djeake mate. Da bi ve sljedeeg trenutka,
svjetlosnom brzinom, teleportirajui se i vremenski i
prostorno, postao mudroslovni ponua vaseljenskih
istina. U oaju, alei za proteklim, a moda i nikada
do kraja vienim vremenom, ali i prostorom u kojem se
bolje (da li?) raalo, ivjelo i umiralo, pjesnik vapi za
ljepotom nedosanjane vizije boljega i zdravijeg drutva.
U svijetu izvrnutih vrijednosti, koji, naalost svi
ivimo, bez obzira na kojem dijelu planete se nalazimo,
on pokuava, ukazujui na estinu problema, uspostaviti
nadu u bolje. U dobrotu ljudskoga duha. U elju za
bistrinom pretpostavljenih nadanja. U borbi protiv lanih
proroka i lane sree stvorene sotonskom namjerom-
borbom za materijalno, umjesto kreacijom duhovnog. On
jednostavno eli vjerovati da nada postoji. I jo uvijek je
trai, ne oekuje.
***
Naivety meets the reality
Remembering as a precondition of genuine commitment
to space and time. While wooing of the spring.Dr. Ram
Sharma is a poet of the natural expression of the
distinctive, sometimes naive, boyish imagination. To the
very next moment, with the speed of light, beamed also
in time and spatially, became wisdom teller supplier of
Ecumenical true. In despair, lamenting about the past,
and perhaps never before seen, until the its end, the
period of time, but also in the space where the better
Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/drram-sharma.html
PAGE 36
(Did?) was born, lived and died, the poet cries out for the
beauty of the unfulfilled vision of a better and healthier
society.
In the world of twisted values, which, unfortunately, we
all live, no matter in which part of the planet are, he tries,
pointing to the violence of problem, to establish the hope
for the better. Into the goodness of the human spirit. In
the the desire for clarity of the proposed hopes. In the
fight against false prophets and false happiness created by
the satanic intent - to struggle for financially-material
goods, instead of spiritual creation. He just wants to
believe that there is hope. And still is looking,
seeking for it, and does not expect.
***
SPRING FEVER
The nature has dressed green saree,
white, red, yellow coloured flowers,
have made its border,
the cuckoo is singing in the trees,
all these are welcoming the spring,
All are praying goddess Sarawati,
all have sung auspicious songs,
the noise of birds, the naughtiness of wind,
all have come to welcome spring,
new zeal, new weather, new environment,
we welcome you o! spring
Dr.Ram Sharma, Meerut, India
NO2 PAGE 37

CHILDHOOD MEMORIES
I still remember my childhood,
Love, affection and chide of my mother,
Weeping in a false manner,
Playing in the moonlight,
Struggles with cousins and companions,
Psuedo-chide of my father,
I still have everything with me,
But i miss,
Those childhood memories
OCTOPUS
Man has become octopus,
entangled in his own clutches,
fallen from sky to earth,
new foundation was made,
of rituals, customs and manners,
tried to come out of the clutches,
but not
waiting for doom`s day
SEANJA NA DETINJSTVO
Jo uvek pamtim detinjstvo
ljubav, milovanja i prekore
moje majke,
kako plaem da bi privukao panju,
kako se igram obasjan blagom meseinom.
kako se rvem sa roacima i drugarima,
seam se kvazi-prekora mog oca,
sve to je u meni,
no nedostaju mi seanja
na moje detinjstvo.
OKTOPUS
ovek se pretvorio u oktopusa,
zapleten u sopstvene kande,
pao je sa neba na zemlju,
i postavio novo temelje,
ritualima, obiajima i manirima,
pokuao je da se izvue iz kandi
ali bez uspeha
ekajui na Sudnji dan.

YEARS GODINE
Years, Godine,
passed, ovog veka,
of this century, prohujae u nadi,
in the hope, nastupila je nova era,
era has changed, za novine,
to see something new, moda
perhaps, e se sve promeniti,
everything will be changed, no ta se deava sa mislima,
but what happens with thinking, delaj odluno
do something positive za to e trebati
it will take years, godine i godine
to build da bi se izgradila
nova misao.
COMPLAIN

I am tired, ALBA
of calling,
i am finding none, Umoran sam,
dozivajui,
to come with me,
niko da mi se pridrui,
none is hearing me, niko da me uje,
hearts have been locked, srca su zakljuana,
windows of ears have been closed, ui zalivene,
its my fate, to je moja sudbina,
pain is my destiny, bol je moj usud,
i have no complain, ja se ne alim
towards anyone ni na koga

Ekskluzivno za DIOGEN pro kultura

magazin Prevod pjesama sa engleskog
jezika Anya Reich
 NO2
itati Nuru...
U dananjem sistemu poremeenih vrijednosti postoje
samo mi i oni: Nacionalisti i Komunisti. No, Tata? Mrko ju je pogledao preko krigle piva i grubo
ponekad ni mi ni oni ne razumijemo (prije
namjerno nego sluajno!) da tradicionalnost unutar
nacionalne homogenizacije ne mora iskljuivo znaiti
puki ovinizam par excellence. Zbog toga upotreba
tradicionalnog rakursa, odnosno pievog otiska u
svojim djelima svojstvenog njenom habitusu
tradicionaliste, ne mora iskljuivo znaiti obrnutu
vrijednost moralnostima, uslovno nazvano, lijeve
strane.
Nura Bazdulj Hubijar je pisac. Ima itaoce. Mada
neko ree da kada bi se gledalo po broju prodanih
knjiga, mnotvo lanih proroka bi bilo najitanije. S
druge strane, vole je djeca. Zbog naina pristupa njima
kao velikim malim ljudima u svojim djelima. Kako?
Neposrednim otklonom od pristupa JA i oni. Njene
prie u DIOGEN pro kultura magazinu su jednostavne,
jasne i itljive. ta nam treba vie u dananjem vremenu
pametnih vladara i glupih naroda?
***
PLAVA VENERA
Po nekakvom ustaljenom redu, tano u podne
izronila je Jana iz svoje mahale i uputila se glavnom
ulicom ka izlasku iz grada. Lagana arena haljina obgrlila
joj bujno tijelo, na nogama joj iznoene platnene patike, u
ruci vreica. Julsko sunce estoko prilo te je ulica bila
gotovo pusta. Koraala je brzo, vrsto, oborena
pogleda. Pred kafanom u bai pod suncobranom sjedili
su uglavnom mukarci. Braco, portir u gradskoj
gimnaziji, blii pedesetoj nego etrdesetoj, podbuhla lica
i vodnjikavih oiju, neenja, osobenjak, pogleda prvo
Janu pa sat na ruci.
- Ljudi moji, po naoj ludoj Jani komotno moe sat
Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/nura-bazdulj-hubijar.html
PAGE 38
navijati. Svi se glasno nasmijae. Uto naie Jana.
Zaustavi se blizu Bracinog stola uza sam rub trotoara,
pogleda ga i ne kao konstataciju, nego kao pitanje izusti
kazao: - Prolazi, luda Jano, prolazi.
Nije jadnica kriva ni to je luda ni to u svakom zrelom
mukarcu trai oca - dodade neko.
Oborila je pogled i nastavila put. Jana nije znala oca.
Njenog oca niko nije znao. ak ni njena majka. Majku su
znali svi. Bila je, ne tako davno, esto spominjana u
gradu i ire. Ne po ljepoti, iako je bila lijepa, ne po
dobroti, iako je imala dobro srce. Bila je poznata kao
kurva.
Godine su se nizale. Bore izguvale lice, povile ramena,
zabijeljele se u kosi. Nita od nekadanje ljepote ne osta.
Javi se neto novo, zakanjelo - kajanje, stid.
Pred automatom za sladoled okupila se djeca. Kad
spazie Janu, kao po taktu zapljeskae dlanovima i
stadoe skandirati:
Lu-da Ja-na, lu-da Ja-na!
Crni izae iz slastiarne i viknu:
Idite bestaga! Da znate, neete dobiti sladoled. Koliko
puta vam trebam rei da Jana nije luda.
Djeca su umuknula. Jana uistinu nije bila luda. Samo
slaboumna. Ni takva nije bila oduvijek. Do etvrtog
osnovne bila je najbolja u razredu, majci samo petice
donosila i maloj naherenoj kui u mahali udahnjivala
ivot svojim smijehom. Kakav je to smijeh bio! Kao da
bezbrojni praporci u isti mah zazvone.
Onda je dola bolest. Nenadno, kao to svako zlo dolazi.
Jana je danima, noima, bila u dubokoj besvijesti sa
vruicom koja granii sa onom koju ljudsko bie moe
preivjeti.
Majka je zaboravila na posao, hranu i san, sve vrijeme
bdjela nad krevetom uz dijete nedostupno njenoj tuzi i
tekoj brizi. Stajala i kamenila se. Poslije je odlazila u
crkvu, kleala pred raspeem i kao nikad niko molila:
Nura Bazdulj - Hubijar, Travnik, Bosna i Hercegovina
NO2 PAGE 39

- Lijepa si - pijano ree Braco. - Lijepa kao slika. - Nemoj

Mea culpa, mea culpa, mea maxima culpa! - ponavljala bi me dirati. Slike se gledaju. Grohotom se nasmijao. S onu
bezbroj puta da bi, kao kad pred rijekom klone brana, iz stranu rijeke vratila se jeka. Odvukao je Janu podalje od
nje poteklo: - Isuse Kriste i Majko Boja, molim da mi ruba stijene i gurnuo je na travu. Vidjela je kako mu se
ostavite Janu! Ona je sve to imam. Jest, grijeila sam, oi zlurado sjaje ispod utih sastavljenih obrva. Uplaila
teko sam grijeila, ali ne iz elje nego iz nude. se i zatvorila oi spremna da vrisne. Nije uspjela.
Zadovoljstva u tome nema, samo muka. Vie neu. Desnicom joj je vrsto stegnuo vilice dok je lijevom
Nikad. Prokleti bili svi muki skotovi... Ako treba kidao tanku arenu haljinu. Mrak, samo mrak i uas
prosiu, krasti u za moju Janu. Samo, nedajte da umre! I ispunili su Janu. A onda bol, straan, neopisiv, estoko
udo se desilo. Vruica je prola, Jana se probudila. zapara prepone, utrobu. - Najvie volim neispisan papir -
Nastavila je ivjeti. Tijelo bujalo, jedrilo, sazrijevalo, mumlao je neljudski jeei. Jeknu i Jana. Od strave, od
samo se u glavi neto pobrkalo. Nita novo Jana nije bola. Desnica skliznula s vilice, Braco se skotrljao pored
mogla upamtiti, ono to je ranije nauila vruica i bolest nje. Sad je mogla vrisnuti ali za to vie nije imala ni
su nepovratno izbrisali. snage ni volje. Leala je sklopljenih oiju. Sunce je
Sa esnaest godina imala je tijelo ene i duu djevojice. I prilo, u kamenjaru zrikavci zrikali. Pridigla se i sjela.
smijeh se utrnuo. Jedino su redovni i svakodnevni bili Pokupila je razderane komade haljine te ih pritegla oko
njeni odlasci tano u podne na Sokolov greben, stijenu golog tijela. Onda vidje. Neto ljepljivo i toplo u crveno
nadneenu nad Drinom. Od grebena je strio Kljun, obojilo bijela bedra. Oi se rairie.
kamena litica uska i otra ba kao kljun neke ptice Razgleda oko sebe. Braco je leao na leima zatvorenih
grabljivice. ta je tamo radila niko nije znao. oiju. Ni hlae nije navukao. Pored glave mu velik, iljat
Naila Jana pored slastiarne. Crni je doeka sa kamen. Prila mu je oprezno, na prstima. Tekom mukom
sladoledom u ruci. Pogleda ju samo na tren. Oi su u nje ga izdie iznad njegove glave pa ispusti. Kamen pogodi
bile zelene i neprozirne, kao Drina. U njima ni bistrine ni lice i skotlja se. Bracino tijelo se u asu zgri pa umiri.
iskri, samo neto od tuge tunije. Pogledala je Crnog, oi Od slike to je iza sebe ostavio kamen Jana se sledi,
se sjetno zacaklile, uzela je sladoled i produla. okrenu glavu. Pokupi rite oko sebe i drei ih objema
Crni, dvadesetpetogodinjak, vlasnik slastiarne, tokom rukama prvi put poe prema Kljunu. Polako, korak po
cijele sezone saekivao bi Janu sa sladoledom. Bila je u korak.
njegovom srcu golema njenost za Janu. Ne Janu enu to Doe do samog ruba. Dole se Drina razlila, mirna,
je buktala u njenom tijelu, nego ono dijete u njoj zelena.
izgubljeno i samo. Osjetio bi neobjanjiv strah svaki put
Zaboraviti bol. Zaboraviti uas. Zaboraviti unakaeno
kad bi je gledao gore na Sokolovu grebenu malenu poput
lice. Da bedra opet budu bijela. Da ribama pria
mrvice.
nedosanjane snove. Za sve to treba tek jedan kratak
Tog dana nije odolio, poao je za njom. Uspon je bio korak. Sklopi Jana oi i zakorai...
naporan. Obilno se znojio i teko disao. Tek daak vjetra
donio bi malo svjeine.
Zelenu povrinu Drine rasijee kao noem. Nakratko.
Sjedila je na rubu stijene, iz vreice vadila suh hljeb i
Voda se sklopi. Kao knjiga.
mrvice bacala u rijeku. Tiha, lijepa, neizrecivo lijepa.
Kosa bijela kao lan rasula se preko ramena. Haljina
skliznula navie, otkrila obla koljena.
ta radi ovdje, plava Venero? - izustio je tiho, da je ne
uplai. Okrenula je glavu i pogledala ga oima zelenila i
tuge. Meki luk usana se blago razvukao. - Priam sa
ribama. Glas u nje je bio ugodan, blag, kao blaga ljetna
no. - Ribe ne znaju priati. - Znaju mene sluati. Kao na
komandu, iskoi blistavo sjajna pastrmka, proguta mrvicu
i nestade. Odmah za njom i druga. Sve se zbilo u trenu.
Ostade samo bljesak u oima. - Vidi. Izlaze i sluaju me.
- Moe se okliznuti i pasti. Opasno je ovdje dolaziti.
Vidi, vie ne izlaze. - ekaju da ti ode.
- Hoe li me neto posluati? - ta? - Idi kuda god eli,
samo nemoj dolaziti ovdje. - Dolaziu.
- Ostaj mi zdravo, plava Venero - ree i krenu nazad
unespokojen. Jana je nastavila bacati mrvice. Nije dugo
bila sama. Ovaj put njen mir su naruile snane muke
ake to su je uhvatile za ramena. Okrenula je glavu i
iznova, kao pitanje, prozborila: - Tata? - istovremeno
pokuavajui izmigoljiti iz aka obraslih utim dlakama.
 NO2 PAGE 40

Inspirativno pisanje Sjeam se da sam uzeo vreu za drva od prepravljene

folije za prozore UNHCR-a i krenuli smo nas etvorica
Izvod iz ratnog dnevnika,15.Oktobar.1992.god.:
Sutina pojavnosti unutar proznog vienja realiteta u
Odredite bjee GRAS, vozni park gdje smo inae kupili
kojem ivimo nisu i ne mogu patetini oblici
drva, grane to leae ispod visokih debala jablana koji
srcedrapateljskih i/ili tradicionaloistikih vrijednosti. Au
za udo preivjee, do tad. Na strani to na Miljacku
contrair, to bi kazao na svom Bantu francuskom
gleda, nalazio se otvor u ogradi i provukli smo se tuda. A
Del Boy iz Muki, jer prie Belmina Biberovia su ba
prizor bjee straan i tuan. Sve naokolo zaraslo u korov
to: Drugaije. Sa dozom armantnog humora, sakazmom
i a iz kojih stre nepokretne olupine mrtvih sarajevskih
omeenog ali i dalje pitkog i, ako se to moe izdvojiti,
tramvaja. Njihov izgled sad je bila runa arena
sarajevskog 21 stoljea/vijeka. Po emu je sarajevski
mjeavina boje prijanje i nove koju podari im rat. Brzo
humor drugaiji od bilo koje drugoga. Jer u sebi sadri
smo pokupili rijetka drva a onda uosmo u jedan od
smijeh za sebe, po sebi i oko sebe. Jednako. Bez zadrke.
izgorijelih kostura. -Ja vozim!- viknu Dejan da smo se
Istovjetni odnos prema sebi kao i prema drugome. Ako
uplaili da e neko primjetiti; u ali se baci na mjesto
neko misli drugaije, u tom sluaju jo nije shvatio i da
vozaa.
Sarajlija, kada kae piscu Ivi Andriu dok hodi gradom
Pisac, pie li ste ta?, sav jad i emer vlastitog bia
usmjerava po sebi, oko sebe i za sebe. -C-c-c pravo dijete- prokomentarisao je piskutavim
S druge strane pojavljuje se sirovo surovi Biberovi, koji glasom Edin, najmlai od nas. On i njegovi izbjegli su sa
kroz oblik takozvane ok prie (iji je dostojan Grbavice u na ulaz. Edin bjee debeo i tu rat nije mogao
reprezent Duan Cicvara iz Srbije, a kako vidim i Belmin nita. Kao da se sav prkos ulio u ta dva obraza crvena
je na dobrom putu da bude ovdanji stjegonoa) pokuava dok je gazio kroz vozilo ispred nas. Sa kosom nam se
jednostavnom retorikom unutar banalne radnje objasniti igrala promaja a staklo krcae pod nogama. U
sutinu frustracije modernog ovjeka. I uspijeva. Moram unutranjosti ostadoe preivjeli i neki grafiti. Skrenuo
priznati da je ovaj, duhom bogati mladi autor u stvari sam u jedan od redova izmeu klupa i zavalio se preko
refleksija svakog od nas. sjedita ispod imena neke Maje iz osmog-tri.
No, on, za razlikuod proznih smrtnika posjeduje dar.
-Sjedni slobodno, nema revizora.
Inspirativnog pisanja.
Dragan i Edin zauzee mjesta preko puta
*** -ta misli, da li e ovo ikad ponovo proraditi?- sa
nevjericom upita Dragan, aludirajui oima na tramvaj.
Tramvaj Na to voza okrenu glavu, istaknuvi oi na svom
mravom crnomanjastom licu odgovori:
Bio je tmuran, sarajevski ratni dan. Sunce se pokuavalo
bezuspjeno probiti kroz oblake sivog neba iznad grada -Radi ovjee, vidi da vozim?!
koji je i sam imao oblake od dima i neke izmaglice to se
dizala svuda. A kako se spremala zima nita vie i nije
moglo obeavati graanima tog izgubljenog svijeta. -Ne stvarno, kada bi mogao da pokrene ovaj tramvaj,
Dragan, Edin, Dejan i ja tad bili smo jo djeca i prijatelji ta bi uinio, gdje bi nas to odvezao?
to jesmo i sad.
Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/belmin-biberovi263.html
Belmin Biberovi, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
NO2
-ta bi uinio? Zaletio se na Ilidu pa rasturio etnicima
barikadu!- bio je uporan ovaj. Ja pomislih kako je srea
to se ne moe pokrenuti.
-Moj stari kae, kad proradi tramvaj, prestae i ovaj
prokleti rat - javi se sada piskavi glas ponovo - i sve e
biti kao prije.
Ulio je vozau nadu pa ga ovaj zamoli nek izae da nas
malo pogura. Prasnusmo svi u smijeh.
I onda, ne znam zato, pokuah da zamislim to prije.
Zatvorio sam oi vrsto a ilo je sporo i teko jer da
mrtve uskrsnu slike traila je svijest. Jednog obinog
jutra, oko est, zvuk tramvaja zvanog trica na relaciji
Ilida-Baarija i mnotvo lica to se tiskaju unutra. tvrdio je, moe da poleti!
Njihov je govor kao amor. S vremena na vrijeme zauje
se smijeh. Ja tad ni slutio nisam da moe mi nedostajati
taj pomjeani miris parfema i znoja, neke smijene brige,
kola i guva.
Sjetih se i jednog vica. ena utri u tramvaj i pita nekog
momka
-Sine, jel trica?
-Nije gospoo, nagazili ste na liniju.
Ovaj rat mora stati, debeli je u pravu. Da je to tano
potvrdie i detonacije par granata negdje u pravcu
Otoke.
-Da mi ne ostanemo ovdje, ako ponu granatirati-
zabrinuo se za trenutak Dejan a onda dodao viim
glasom -Skenderija, imal izai !
-Tie ovjee!- upozori ga punih usta, najpuniji lan nae
druine -to ti je ? Hoe da nas istjeraju zbog tebe?
Prizor je bio oekivan. Edin sjedi na sjeditu i jede suh
utipak slatko. Oito nije s njim, pa makar i na kratko,
pola samo prazna vrea za drva. A brk tu je omastio i
Dragan. Sad je kaiprstom od utipka masnim, zamiljen
i visok, crtao nekakve apstraktne are na jedinom
preostalom, tramvajskom prozoru.
PAGE 41
-E, znate li za Borisovu novu ideju?- prenu se on naglo.
-Koju?- sad je bilo svima drago da uju. Naeg vrnjaka
Borisa smo zvali jo i Naunik Boris. Slavu tog imena
donijee mu jo i prije rata, njegovi u najmanju ruku
udni izumi o kojima je matao ili pokuavao da ih
ostvari.
-Prije neki dan,na parkingu, analizirao nam je kako da
na nekog razvaljenog fiu ugradi krila.
-Fiu?!- Edinove oi napokon dobie vie mjesta na licu.
Da- nastavi Dragan dok mu je osmijeh igrao na usnama-
uz neke prepravke na motoru, trupu, akumulatoru...,
-Ha, ha da poleti, sa njim stvarno neto nije u redu-
zakljui Dejan.
-ta e, uinio rat svoje.
Smijeh se oteo kontroli. Smijali smo se na sav glas. A
onda se zauo jedan drugi glas. Na vratima zadnjim
stajao je brkat ovjek u neurednom crnom demperu i
hlaama maskirne boje.
-ta je ovo, ovdje?!- prodera se on ponovo i opsova. U
ruci je imao puku sa cijevi prema dolje. Mi poskakasmo
sa svojih mjesta, pa bre bolje kroz poluotvorena prednja
i srednja, zaglavljena vrata izjurismo napolje. Trali smo
i kroz praumu od trave i iblja sve do frontalne ograde
GRAS-a, ne iz straha od uvara, nego to nam je tako
bilo drae. A negdje na pola puta do kue Dejan shvati
da mu je vrea sa drvima ostala da lei na pranjavom
podu tramvaja. No u vreama naim bilo je dovoljno za
sve pa i podijelismo drva sa njim. Sretno smo stigli u ulaz
a nebo se crnilo sve vie. Kia se spremae da sapere
garotinu i krv sa ulica to je proljevae kia granata.
Sarajevski ratni ivot tekao je dalje a ja sam te noi
glupo sanjao kako svi mi sa porodicama zajedno
Borisovim fiom letimo negdje put Australije.
 NO2 PAGE 42

Prie u stihu dok se od bezglasnog vriska

rasprskavaju crveni rubini
cveta to buja iz trave.
Radmila Vukadin je nova zvijezda u galaksiji
Poetika. Zatomljena godinama prividom vlastite
Nabrau ti usnama mili
sujete da moda nije dovoljno dobra da predoi
glave zumbula plave
stihove urbi et orbi, otrgnula se iz komara
i na grudi ih sloiti,
svakodnevnice i istkala biserje rijei unutar valova
oganj strasti zaloiti
misli. Njenih. Ili sam se prevario. Moda su to bili
na razgranatim butinama,
valovi rijei unutar biserja misli. Bilo kako bilo, pred
upleemo se rukama
nama je pjesnikinja osebujnog izraza. Njene pjesme
i kosama,
su prie u stihu. Ljubavne ili ne. Ali, pjesme. Poetika
zanjihae se pod nama
sublimaris sopstvenih nadanja.
opijene rosama
Odsjaji moguih uenja dok die horizont, zanosno poljske vlati.
pustinja uti treperei slikom fragmenta neke davne
prie... kako i sama veli, pie. Pitkost je izraena u Da li e bar ti znati
metaforama istoznanosti unutar predoenih rijei. ko sam ja tada bila,
Sloenost misli je deifinisana u obuhvaenim cjelinama kad su nas
duha koji je pred nama. Dok pjesme vrludaju vrtovima ruiasta krila
nade, pred nama je sa naklonom pjesnik- Radmila u nebo ponela,
Vukadin. dva tela
sjedinjena, vrela
*** na putu sunca se srela,
sa nebeskog ela
NEZNANKA zvezdanu svetlost ukrala
i jedno drugom dala
Ko sam ja sve to krv i koa daje.
to ti raspliem prste
sa vrhovima od zlata Sada na svojim prstima
pokupljenog sa moje koe ove zlatne odsjaje
kad otvorim praumi vrata lie kao zver ranu,
i pustim da ti se mnoe da zauvek ostanu
divlje zveri u utrobi isti na tvojoj koi,
od ijeg ljubavnog zova da ti blistaju
usna u prah se drobi. poput fatamorgana
dok se seanja listaju
Pokreem u tebi oluju, u pustinji buduih dana,
plovi niz moju struju da ne izbledi strana
bez znanih obala ko' spona, tajnama ispisana
drhti ti prepona kako te ljubila ena
od mog svilenog stiska, sama sebi neznana.
bacam ti pod kou ini
Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/radmila-vukadin.html
 NO2 PAGE 43

PORUKA NJIMA dvadeset sati dug satori

ljubili smo se
Originalnost generacije to ivjeti trai je ivcirali se
nagovjetena poezijom Vinka Drae. Mladost je uzdisali
ovdje mana dok je vrlina zrelost vidljivih spona priali
trenutnog zbira ivljenja i eljenih mogunosti spavali
pisanja. O manama sve najbolje. Jednostavno jer sa i ponovno se ljubili
dvadeset godina starosti zrelost objedinjavati na Bridget Jones II
ovakav nain rijetko ko moe, zar ne? Iako je imao sir,margarin
ta gledati i od koga uiti jer je vrijeme, ali i prostor, i tvoja bijela bedra
njegovog odrastanja, idealan za gubitnike. kao da je neki krak Mlijene staze
Gubitnike u sistemu poremeenih vrijednosti gdje zalutao u moju sobu
dojueranji prosjaci uma jesu dananji prosjaci duha.
Koji vladaju. No, izabravi upravo da bude poslije sam te molio da ostane
gubitnik njima, kurvinim sinovima (ko pomenu jo malo
Johnya...?) alje jasnu poruku vizije drugog i boljeg ne trebam onu iritantnu mantru koju ljudi naue kao
okruenja kojem se, ipak, nada. pjesmicu,Alma
Razarajui ovaj dananji. Izvrnuti oblik svijesti. neu moliti nikoga dok si ti ovdje jer eto
Gdje jueranji domar Robne kue danas je ba sluajno
posjeduje a jueranji automehaniar je cijenjeni nita drugo i nikog drugog
parlamentarac danas dok prodava satova na buvljaku ne trebam...
juer danas postaje biznismen par excellance danas. Ko
zna?! Moda smo i mi bivi ljudi. U borbi za neko Jer ovdje nema blesavog stabla spoznaje
zdravije drutvo, pridruite mu se. tek se na poziv nove noi
umorni odvuemo u grad
On to briljantno radi. Pjesmom. tramvaj u jedan i petnaest
lik ispuzao iz noir filma
*** listopad
pobunjen
Dvadeset sati uplakan

Skoro svaki dan ujem ljude Predobar

kako laprdaju o duhovnosti Stvarno prejebeno
treba itati vede,ii na Tibet, moliti do iznemoglosti dobar
spaliti nacrte svojih "Mrtvih dua"
i umrijeti pomiren sa sobom
crtaju armije bodhissatvi negdje gore
u oklopnim vagonima
postojane poput samog Lenjina

A mi
mi nismo trebali nita od toga
da izgradimo na osobni Eden
izmigoljili smo iz odjee
i petak naveer se pretvorio
u
Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/vinko-dra269a.html
 NO2
Majo Danilovi, Beograd, Srbija
Roden 1955. u G.Lupljanici,
Derventa - BiH. Diplomirani
politikolog.
Slobodni grafiki dizajner. ivi u
Beogradu.
Pie poeziju prozu, aforizme
Publikuje od 2008., objavljen u
preko 100 zbirki, almanaha i
antologija; Objavljivan u Srbiji,
Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Crmoj Gori, Makedoniji,
Sloveniji, Bugarskoj, Italiji i Poljskoj. Zastupljen u
Antologiji slavenske umetnosti, koja je 2011.
publikovana u Poljskoj, pod pokroviteljstvom
Ministarstva za kulturu Poljske, medu 200 autora iz 10
slavenskih zemalja. Zastupljena "Pjesnici za mir u
svijetu" 2011, Dhira Verlag, vicarska i BiH, 2011. .
Prisutan na vodeim knjievnim portalima u svim ex-
jugoslovenskim zemljama Prevoden na bugarski,
engleski, italijanski i poljski Gost na Kulturnoj
manifestaciji POETSKI MARATON koji je organizovao
DIOGEN pro kultura magazin u saradnji sa
Sarajevskom zimom, povodom Svjetskog dana
poezije u Sarajevu, marta 2011.
Jedan od autora zastupljenih u internacionalnom
kulturnom konceptu DIOGEN PRO KULTURA lan je
Knjievnog kluba Scena Crnjanski, Saveza knjievnika
SKOR iz Beograda, Kluba pisaca ukarica, KZJ, HKD -
Rijeka Dodijeljene su mu: - I nagrada XX jubilarnog,
meunarodnog festivala poezije Zlatni pesniki prsten
2009. Subotica-Pali - Priznanje Literarnih kreacija
2009, Kluba knjievnika Novo Sarajevo - Pohvala
Meunarodne knjievne manifestacije Vrako pero prestini brendovi : Piaggio, Magoni Arredamenti,
2009 - DIOGENES 2009, za pjesmu, Trea nagrada -
Sarajevo
Pohvala LV Majskih susreta AD uro Salaj, 2010 -
Beograd
Lirske staze PESNIKI MARATON II nagrada
Beograd, Prijepolje, 2010
PESNIKE RUKOVETI Negotin, 2010 II nagrada
- Najlepa pesma o vinu Vlasotince, 2010 III nagrada
- Banatsko pero 2010. Pohvala za pjesmu
- Banatsko pero 2010. Pohvala za priu
- Pesnicki maraton Cuprija, 2010 Nagrada Pesma
mjeseca
Biblioteka Jovan Tomic Nova Varo II nagrada na
konkursu za najljepu ljubavnu pesmu 2011.
- Pesniko prolee ukarice 2011. Beograd Pohvala preko 100 kompanija sa eks-jugoslavenskog prostora/.
- Pesniki maraton ljubavne poezije Batajnica 2011.
Prva nagrada publike
Pjesnicki maraton u Legatu pariskog slikara i pjesnika
Nikole uice
Zemun , 2011 - Druga nagrada
Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/majo-danilovic.html
PAGE 44
Jutro nad Ozrenom Sokobanja Pohvala
Povelja Poeta 2011 za izuzetan kvalitet pjesme Klub
pisaca Poeta Beograd
Slapovi Vujanke Vuje Prva nagrada konkursa
Meunarodni konkurs o ljepotama voda KK Vihor,
Derventa, 2011 Prva nagrada irija
2.knjievni susreti, Smed. Palanka 2011 - Druga
nagrada uesnika Susreta
Poetska pozornica plus 2011. - uprija - Druga nagrada
irija
Olovko ne uti Veliki Borak 2011 pohvala za pjesmu
Prvi Sabor duhovne poezije Rakovica 2011. Venac
izabranih
Objavio je knjige ljubavnih pjesama: Dok svetom gazim
rasute poljupce
(2010.) - koja se prevodi na italijanski,, i Makar to bila
slutnja samo (2010.)
Iz tampe su upravo izale dvije knjige pjesama: Voli
me pjesnie... kao u pjesmi, kao u snu - ljubavna poezija
i knjiga pjesama o ivotu i kojeemu Od glagola biti.
U Sloveniji je u izdanju Zalobe IK Stehanja Vas izala
zajednika knjiga tri autora, meu kojima je i Majo
Danilovi.
U pripremi je knjiga kratke proze.
Trenutno radi na svom prvom romanu.
***
Dizajnom se bavi 20-tak godina /ali ne po vokaciji/
uglavnom u Italiji, gdje je saraivao sa preko pedeset
italijanskih kompanija, meu kojima su i
Mares, UFP, Idros, OMEP, G&P Design
Radio je i za kompanije iz USA, vajcarske, Slovenije,
Nemake, Holandije, Francuske, Libije, Tunisa, Katra,
Abu Dabija, Crne Gore, Srbije, Hrvatske, Rusije
Svojim zadovoljnim klijentima uradio je brojne kataloge,
Company Profile, koji su mu osim grafikog i estetskog
oblikovanja povjerili i itavo konceptualno dizajniranje,
vrlo esto ukljuujui i tekstualno predstavljanje
kompanija.
1991. godine, na Internacionalnom sajmu u Tripoliju,
Libija, dobio je Veliko zlatno sunce za najbolje
ureenje Izlobeni prostor /u kojem je bilo predstavljeno
U slobodno vrijeme, dizajnira i ilustruje knjige svojim
kolegama piscima, kao i sav pratei tampani material
vezano za promotivne i druge aktivnosti na predstavljanju
njihovih knjiga.
Majo Danilovi, Beograd, Srbija
NO2 PAGE 45

Buharin poetike 21.vijeka/stoljea Ordena vie od kilograma,

Anarhija je oblik svijesti usmjeren ruenju lanih
ideala sa ciljem vladavine bez vlasti. Uz autokontrolu
drutva. Moglo bi, kada bi pjesnik Majo Danilovi bio
kloniran na entu.. i zatim ravnomjerno reasporeen all
around. Ovako, ostaje nam vapaj uenja sluenog
autora. Zbog ega rekoh ove dvije posljednje rijei?
Zbog umora, zasienja, krika i molbe da se prestane sa
silovanjem uma kojem smo svakodneno izloeni od
nazovi pjesnika, nazovi kritiara i nazovi autora.
No, za njih je i Majo nazovi pjesnik. Kako sada
objediniti ova dva nonsensa iskljuivosti?
Jednostavno. Nagrade koje dobija uz objavljivanje
radova u zbornicima i na WWW portalima idu u korist
autorstva poetike koju zastupa, ali sa druge strane imamo
one koji se sablanjavaju nad njegovom poezijom zbog
nedostatka smislenosti predoene radnje, refleksije
reenog i poruke pjesnika. Ali, ako proitamo vie
puta i analiziramo stihove bez predrasuda vlastite
umiljenosti, i ako to uinimo ne samo jednom, pred
nama e se otvoriti dvori autorstva per se. Zbog sebe i
nas. Majo je pjesnik. Nadasve to!
u njemu gelera sto dvajes grama!
Ostaje svedoanstvo za dravno izdajstvo.
Za ivota, vlast ga precrtala,
dostojanstvo mu otimala, poniznost poklanjala.
Priueni politiari - kalfe tajkuna,
reima teklii, lani moralisti,
ostraeni verski fanatici, preobraeni komunisti,
povampireni monarhisti, nacionalni strojevi,
patriote profesionalci, intelektualni nojevi,
telohranitelji policajci,
virtuelni graevinari, lihvari medicinari -
na vas ne mogu ni da povratim!
Ubili ste ga za ivota, na zidu vlastitog izdajstva,
osionou svojom ga u srce gaali,
kosti drave dok ste gloali!
Ne bih pod zastavu vau, oevu gazim stazu,
imate mo, glamur i pare,
ja garsonjeru, u kojoj drim ideale.
Ne dam vam svog matorca! Ljudskosti tvorca!

*** Reko je ne, Staljinu, Slobi i Titu,

voleo ljude, preziro elitu.
Iz ovog prostog sveta, otiao uspravno - na titu!
NEDAM VAM OCA PARTIZANA ak vas ni mrzeo nije!
Kad se u narodu kockice sloe,
Nedam ja svog oca, iz onog rata borca! znao je da ete, jednom, na iljak obrati koe.
Uvek u biti sin partizana,
neu se odrei sedam kolajni, Ustvari, njemu - vas, bilo je ao.
i sedam njegovih ljutih rana.

I neu - o tome utati! ***

Nosiu ideale, iveu snove tribuna -

sa tri zanata iz mitrovikog kazamata!

Izem ti bogatstvo gadova,

mangupa iz vlastitih redova ,
to prodali su ideale,
za Unrino sledovanje, triciklo na pedale.
Snove o jednakosti i pravdi izdali,
iz etike pokekli, iz ljudskosti propali.

Psovo mi otac, da prosti, crkvu Ravanicu,

kada me drugi tukli u cevanicu.
Pio je, puio s rajom i ciganima,
beo od bitangi i partijske fukare,
penzionisani direktor parne pekare.

Kad pravdu tera, u glavi kvrcne,

il postane eera. Prosta jednaina.
Istina iva - na kraju nije imao
za frakli vinjaka i bocu insulina.
 NO2 PAGE 46

Blagojevi! Da li je? which is in the form of our living reduced to mere

survival, the race for money and rush towards those two
meters below the ground in which we all goes as
Prozni karakter pisca Berislava Blagojevia je izraen
we came on it : The Naked and barefoot!
u: konkretnosti izraza, raskalaenosti misli ali i
jednostavnosti izriaja. Uobliiti i objediniti sve
navedeno mogu samo autori bogati duhom i This author the interweaving of his his intention builds on
neoptereeni svakodnevnim jadikovkama to se simplicity. I dare to say in Chekhov's form of
ivotom zove. Kada kaem svakodnevnim construction of the story because "... his stories live with
jadikovkama prije svega mislim na lom koji nosi simplicity and appropriate ideas that also other
naziv moderni nain ivljenja koji se u naem generations can see a strong reflection of own problems
obliku sveo na puko preivljavanje, trku za novcem i ...", how about Chekhov once said Juri Alic, a theater
urbom ka onih dva metra ispod zemlje u koju odlazimo director from Ukraine.
onakvi kakvi smo i doli na nju: Goli i bosi!
All you can copy and paste on Blagojevic.
Ovaj autor isprepletenost svoji namjera gradi na
jednostavnosti. Usudim se kazati - ehovljevskim ***
oblikom graenja prie jer su ...ive i prikladne uz
jednostavnost ideja u kojima i druge generacije mogu KAMELEONI
vidjeti snani odsjaj sopstvenih problema..., kako je
svojevremeno o ehovu govorio Juri Alic, pozorini
reditelj iz Ukrajine. Ranije su bili u umama, visili su sa granica, drijemali
na liu. Jezicima kao strijelama sjekli su vazduh, bez
Sve se moe copy paste i na Blagojevia.
glasa i bez napora. Sve to je manje od njih bilo je njihov
plijen. Oni su bili sve: i kamen i kora drveta i usahli list.
*** Oni su bili strpljivi i gramzivi i vie nego to im je bilo
potrebno da postanu vrhuke u lancu ishrane. Satima su
znali biti neto drugo, pretvarajui se poput arobnjaka
Blagojevic! Is he?
as u busen trave, as u mravinjak. Srce bi im kucalo
taman koliko treba, a udisaji bi bili plitki, kratki i
Character of the prose from writer Berislav Blagojevic is neprimjetni. Samo oi... Te nezasite lutalice kao tokovi
expressed in: the concreteness of expression, riot f the vodenice nikako nemaju mira. Samo oi, te izdajnike
thoughts, but also with the simplicity of expression. To zaobljene kupe na licu, samo su one mogle razotkriti sve
formulate and consolidate all of the above might be done te fantastine krinke.
by the side of authors only who are rich in spirit and
unencumbered by the daily lamentations which is called
life. When I say "daily lamentations" I think primarily
about the fracture that bears the name "modern lifestyle"

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/berislav-blagojevi263.html

Berislav Blagojevi, Banja Luka, Bosna i Hercegovina
NO2
Zatim su doli meu nas. Sada su u gradovima, u
kuama, u parlamentima. Oni su svuda. Oni su nae
komije, vojskovoe, nai kumovi, ljubavnici... Zbog njih
vie niko ne razlikuje prijatelja od neprijatelja, dobro od
zla, vrline od mana. Kameleoni dananjice imaju kou za
sve i presvlae se po potrebi. Ue i prilagoavaju se
veoma brzo. Ponekad i ne vrebaju plijen, nego love
onako, u hodu. Udruuju se formirajui opore koji
postavljaju perfidne zamke na granici sna i jave. Apetiti
im rastu progrgesivno, a opsjene kojima zbunjuju lovinu
postaju sve savrenije i sloenije. Pa ipak, jo uvijek je
mogue izbjei klopku, razluiti obmanu od realnosti i
spasiti se. Da biste kameleone mogli prepoznati na
vrijeme potrebno je znati samo jedno: oni vas nikada
nee pogledati u oi. Oni vas nikada nee pogledati u oi! sve nas bile nerjeiva enigma: Strpljen-spaen!
***
CHAMELEONS
They used to be in forests, hanging from small
branches, napping on leaves.They cut through the air with
their tongues like arrows, effortlessly and
voicelessly. Anything smaller than them was their
prey.They were everything:a stone, a tree-bark, a dried
leaf.They were patient and voracious, even more than
they needed to come to the top of food chain. For hours
they would pretend to be something else, turning like
magic one moment into a grass bush, another moment
into an ant-hill.Their heart would beat only as much as it
should, their breath was shallow, short and invisible.But
the eyesThose gluttonous drifters, like mill-stones,
have no rest.Only the eyes, those traitor round balls on
the face, only them could reveal all those fantastic masks
Then they came among us.They are now in cities, in
houses, in parliaments.They are everywhere.They are our
neighbors, army leaders, our Best Men, our
loversBecause of them, no one can tell a friend from an
enemy, good from evil, virtues from flaws.Present
chameleons have skin for every occasion, and they
change it as needed.They learn and adapt very
fast.Sometimes they dont even steak out for their prey,
but hunt along as they walk.They gather up, forming
flocks and setting perfidious traps on the thin line
between a dream and reality.Their appetites grow
progressively, while deceptions used to confuse the prey
are becoming more and more complex, closing to
perfection.However, it is still possible to avoid the trap,
tell the deception from reality, and save oneself. In order
to discover chameleons in good time, you need to know
just one thing:They will never look you in the eyes!
ONOM KOJI JE EKAO
Poznajem ga jo od ranog djetinjstva i priznajem da je
pomalo udno gledati ga sada na ekranu televizora.
Okruen policijom i ruljom eljnom senzacija i krvi,
djeluje mi samouvjereno i odluno. I dok ga objektivi
zumiraju gore na rubu ravnog krova nebodera, ne
Translated by the author for DIOGEN pro culture magazine
PAGE 47
primjeujem da mu klecaju koljena ili da mu strah
razmie kapke i rogai oi. Vatrogasne sirene se jedva
uju od dreke gomile, iako bi crveni kamion naoruan
trostrukim sjajnim ljestvama trebao biti mnogo glasniji
jer ve je u uzdrmanom kadru kamermana koji tri.
Kada smo imali sedam godina njegovi roditelji su se
razveli, a on je bio ubijeen da e se njegov otac vratiti sa
dalekog slubenog puta, pa ga je ekao svakog dana
nakon kole naredne dvije godine. Sjeam se kako je
uporno ekao na klupi da ga nastavnik fizikog u petom
razredu stavi u koarkaku ekipu. Svi smo ga zadirkivali;
nije imao nikakvih ansi onako krljav, nizak i blijed. Bili
smo djeca, nismo znali bolje... A on je samo ponavljao
rijei koje mu je govorila majka i koje su u to vrijeme za
Policijski pregovarai uopte ne znaju ta da rade. On
im ne postavlja nikakve zahtjeve, on ne plae, ne vie, on
samo mirno stoji gledajui as u nebesa, a as u vrhove
svojih stopala ispod kojih uniformisani ljudi uurbano
pokuavaju da postave ogromni balon koji bi trebao da
ublai njegov eventualni pad.
Sve ovo me podsjetilo na matursko vee kada je sa
prekrasnim buketom u lijevoj ruci ostao naivno ekajui
jednu od najljepih djevojaka u koli. Ona se za to
vrijeme sjajno zabavljala igrajui sa jednim od nebrojeno
mnogo zgodnih nabildanih morona iz nae kole.
Godinama kasnije sam ga sreo u prijemnoj ambulanti (ja
sam imao laringitis a on teku upalu srednjeg uha). Priao
mi je kako je diplomirao prije tri godine i kako su mu ve
nekoliko puta obeavali posao i kako uvijek odnekud
iskoi neko zbog koga on i dalje eka - roak, direktorov
poznanik ili neko trei. Nisam znao ta da mu kaem, pa
sam utao alei se na bol u grlu. Bol je zaista postojala,
alinije bila ni izbliza neizdriva koliko me inila
nervoznim i razdraljivim. Zato sam valjda potpuno
izgubio kontrolu kada je sestra preko reda uvela i treeg
pacijenta. Moj prijatelj se samo nasmijeio i rekao:
Strpljen-spaen, sjea se? U tom trenutku sam mu
zavidio, iako zapravo nisam imao na emu da mu
zavidim, osim na fantastinim elinim ivcima,
nadljudskoj samokontroli i vjetini ekanja koju je doveo
do savrenstva. Posmatrajui ga kako se klati na
liajevima prekrivenoj ivici krova, poinjem da uviam
kako mora da je strano cijeli ivot ekati na neto ili
nekoga i kako je ovjek predodreen da eka samo do
odreene granice iza koje se valjaju nesagledivi ponori
protraenih godina, neispunjenih elja, lanih nadanja i
obeanja. On je dospio u te ponore i slobodan pad sa
nebodera u njegovim oima izgleda smijeno poput
preskakanja lokve zaostale od julskog pljuska. Na
njegovom licu ne vidim ni strah ni oaj, jer on ih je
odavno savakao i pljunuo u lice pogane sudbine.
Posljednje to sam vidio prije nego to se ekran zatamnio
je blagi, gotovo neprimjetni shizofrenini poluosmijeh.
Ta krivulja njegovih usana desetinama, moda i
stotinama hiljada koje ga netremice posmatraju poruuje
samo jedno ja vie nemam vremena da ekam, sada vi
ekajte!
 NO2 PAGE 48

Dnevnik sutine
Odsjaji vremena nemaju granica, kao ni prostora. Poezija
Soheil Najma, pjesnika iz Iraka, patnjom uobliena i
vjerom u sudbinu oznaena, snagom sopstvene nakane
me podsjea na creatia poetica s pocetka devedesetih na
prostorima Balkana. Kada su, iako zatomljene, dok su
topovi pucali, muze poezije pjevale. Snagom plaa bitka
koji nestaje da bi se ponovo rodio u stihovima pjesnika
ovdanjih. No, ovaj pjesnik iz Bagdada, realno razloan u
svojim namjerama da sutinom omei svoju opstojnost,
uspijeva u jednom zaintrigirati itaoca: Krhka, ali postoji:
uzeli biste nam i pravo da ivimo u zabludi/dok tama
pretvara strah u nepremostivi zid.
Ovjekovjeena zabludom ljudskog ludila koji ivotinjsko
u sebi postavlja na pijadestal svakodnevnice i ivota
svakoga od nas. Njegov stih je poetian u svojoj namjeri,
ali je itekako subverzivan u svojoj sutini. Kada kaem
subverzivan, prije svega mislim na razbijanje kanona
estetike, ali i etike prosjenosti unutar pjesnike
refleksije. Ovdje se radi o POEZIJI par excellance koja
moe biti samo uzorom, jer ovo je kao kada bi pop-art s
kraja esdesetih i poetka sedamdesetih prologa vijeka/
stoljea susreo hip-hop kulturu devedesetih. I kada bi iz
toga susreta nastao pjesnik socijalnog osvjetenja
Whitmanovog ali i bezobrazluka svakodnevnice
Bukovskog. Ali, ipak to jeste Najm. Njim samim.
Posebnim. Koji zasluuje biti sa nama ovdje i sada.
Itekako!
were fired, muse of poetry sung. With the power of the
being which cries and disappears to be born again in
verse of local poets. But this poet from Baghdad, really
reasonable in his intent to bound, with the essence; his
existence, thrives in an one thing to intrigue the reader:
In the sincere struggle to show that there is
hope. Fragile, but there is: you would have stripped us
of your denial/ as darkness turns terror to a wall.
Perpetuated with the fallacy of human madness, which
animal in itself place on the pedestal of everyday life and
the life of every one of us. His verse is poetic in its intent,
but it is very "subversive" in its essence. When I say
"subversive", such as thinking about breaking the canons
of aesthetics, and ethics, within the mediocrity of poetic
reflection. Here, it is about POETRY par excellence that
can only be a role model, because this is like when a pop-
art from the late sixties and early seventies of the last
century meets hip-hop culture of the nineties. And when
you get out of that meeting as a poet of social awareness
like Whitmans, but also the insolence of everyday
Bukovski. Yet, it is Najm. By himself. Special
one. Whom deserves to be with us here and now. Very
much!

***

Diary of the essence

Reflections of the time do not have limits, as well

as the space. Poetry of Soheil Najma, a poet from Iraq,
shaped through the suffering and marked with faith in
destiny, with the power of his own intentions reminds me
on creatica poetica from the beginning of the nineties in
the Balkans. When, though suppressed, while the guns

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/soheil-najm.html

Soheil Najm, Baghdad, Iraq
NO2 PAGE 49

Na kraju dana,
At the end of the day nema se vremena
da lunjamo trazei ostatke sjajnih konopaca
The boys took their toys ili da jurimo leptire sve do kunog praga.
and drew the curtain over the defects of the houses. Na kraju dana,
At the end of the day, senke se stapaju
we saw the moon come out of hiding sa naim uurbanim koracima
rising up, looking like a rotten pear. uje se dozivanje,
At the end of the day, noc raa mnotvo stranaca
the cats gathered their litter away from the streets a oni koji zastrane zanoit e
to make room for the dogs. van doma svoga,
At the end of the day, pod vedrim nebom.
there is not enough time
to hunt for what was left of the shiny ropes Na kraju dana,
or to lead the butterflies to our homes. pomisao na samou
At the end of the day, boji nae snove vekovnim strahom od smrti.
the shadows became the same Na kraju dana,
We rushed to gather our fleeing steps i minaret se zasiti od ptiijeg otpada
calling come on, spasa mu nema ni od promiuih oblaka.
the strangers are multiplying at night
and those who stray will be left homeless .....
in the open air.

Na kraju dana,
At the end of the day, aputaemo na na uvo slepim mievima
the apprehension of loneliness will come uzmite ovu no
carrying eternal deadlines in our dreams. i sve to smo videli, sve to smo dotakli
At the end of the day, dosta nam je samo da gledamo
the minaret became tired of birds' droppings odsjaj udaljene zvezde,
not saved by the passing clouds. koja obasjava nae due,
...... uspavljujui nas.

11/11/2009 Bagdad
At the end of the day,
we will whisper to the bats
take all of this night Ekskluzivno za DIOGEN pro kultura magazin
and all that we have seen and touched Prevod pjesama sa engleskog jezika Anya Reich
we will be satisfied with the light of a distant star
that fascinates our souls,
sending us to sleep.

11/11/2009 Baghdad

***

Na kraju dana

Deaci su pokupili svoje igrake

i navukli zavesu preko ruevina
njihovih domova.
Na kraju dana,
ugledali smo mesec kako se iskrada
poprimajui oblik trule kruke.
Na kraju dana,
make su pokupile svoje ubre
sa ulica
da ustupe mesto psima.
 NO2 PAGE 50

Vitold Gombrovi kao jeka u onu drugu,

unutar valova Dozefa Konrada drugaiju,
stvarniju stvarnost,
iz koje je
...unutar razumijevanja poezije kao refleksije unutarnjih jedva uspio
snova kroz eho sudbine unutar rime koja oslobaa pobjei.
svjesnost poslanja. Aron Bareti je pjesnik, sa odsjajima
navedenog dvojca dok pokuava krstariti unutar ve RIJEKA, 1. X 2010.
odreene sudbine.
Njegove pjesnike refleksije su upravo ***
interakcija otuenosti cininog Gombrovia i nevino
naivnog Konrada-mornara pievog traga, odnosno i vice Umrlo more
versa kod obojice, ako im dozvolimo interakciju njihovih
djela. S druge strane, na balkonu, kako i sam veli, je Drhturavo,
pjesnik to odgovore trai a upitnost njegovih rijei isprano svitanje,
odgovorena jeste u cjelini pjesnikih nakana. bolesno blijedi,
Poruku to alje?! Poruku zamiljenog stjegonoe bezbojni,
koji odgovore nalazi u prividnom bjeanju od realiteta ispuhani oblaci,
svjestan da ostaje, uz odgovore sumraku to streme, samo ulice vlane
u pokuaju. Pokuaju opstanka, ostanka, ali i postanka, od nekakve ljigave rosulje,
ovjekom. Kojim eli biti. to jo vie hladila je
Njegova poezija pretae pokuaj u nadanje i djelo. ve promrzlu duu.
Djelo suvislih misli unutar poetike ljubavi prema Sav izbezumljen,
ovjeku. tumarao je
Razumijevajui da to i jeste jedini izlaz iz sumraka usnulim gradom,
pretpostavki kojima je okruen, uspijeva u tome. Itekako! spotiui se o vlastite misli,
to sasvim nerazumno
i nezainteresirano,
*** obruavale su se
i razbijale
Umrljana sjeanja o otre sprudove
i bivale noene
Tugom umrljanih sjeanja, gustim,
osakaenih vremenom tamnim i ljepljivim valovima
i natopljenih kiama, njegovog
hrabro, davno umrlog mora.
uzdignute glave,
iao je dalje.
elei uivati u trenutku, RIJEKA, 24. IX 2010.
naizgled bezbrian,
nije se osvrtao,
nije im dozvoljavao,
da ga opet odnesu,
Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/aron-bareti263.html
 NO2 PAGE 51

Nada i oprost become, finally, humans. At least - I hope so. Because

just about that this poetic messiah is writing. With
forgiveness.
Ernest Hemingvej je napisao Nijedan ovjek nije
ostrvo. Jennifer Greene je ostrvo poetske nade koje ***
dobija, unutar eksplikacije navedene misli Ernestove,
snagu supernove koja se radja, nastaje, nestaje da bi se
ponovo rodila. Njen poetski krik je otisak sjeanja
unutar mogue pretpostavke nedosanjanih nada. Ona
ne moe ni nauiti da mrzi.
Jer je dio tla. Ovovjekovnog- Milenijumskog.
Za razliku od onih koji osvajaju tlo uz buku mogue
alternative mrnje. Njeni vapaji sree u blagosti stiha su
najava buduih dana. Dana u kojima e ljudi postati,
konano, ljudi. Bar se nadam. Jer upravo o tome ovaj
poetski mesija i pie. Uz oprost.

***

Hope and forgiveness

Ernest Hemingway wrote "No man is an island". Jennifer

Greene is an island of poetic hope that gets, within the
explication of these Ernest thought, the force of
supernova that is born, created, and disappears to be
reborn. Her poetic cry is the footprint of the memory
within the possible assumptions of not yet dreamed hope.
She can not learn to hate. Because she is the part of the
soil. Of this century/millennium kind.
Unlike those who conquers the ground with the
noise of the possible alternatives - hatred. Her cries of the
happiness in the mildness of the verse are the
announcement of future days. Days in which people will

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/jennifer-greene.html

 NO2 PAGE 52

Iznova i iznova
Shaip Emrllahu obuhvaa svijet. Poetikom sublimaris.
Slojevitost bez suvinih misli oplemenjuje prostor i
sjeanje. Njegova borba sa alter egom nije prestala. I
nikada nee. Iznova i iznova se pita.
Trai odgovore na suvisla pitanja. Opeprihvaena.
Ljudska. Ponekad i odgovore daje. Ali, samo kao
nagovjetaje. Kao i drugi to pjesmi streme, a znaju,
nikada ne dovrava misao.
Ostavlja je nama, malim ljudima to ivjeti trae, da
pronaemo odgovore. Ako i ne uspijemo, pomoi e
nam. Kada se vratimo i jo jednom iitamo. Njegove
pjesme.
Shaip Emrllahu, Tetovo, Macedonia ***
Shaip Emrllahu was born in 1962 in the village of
Trebosh near Tetova, Macedonia. He completed his
Philological Degree of Albanian Language and Again and again
Literature at Prishtina University in Kosovo. Mr.
Emerllahu completed his master degree with the Shaip Emrllahu covers the world. With poetics
subject "Poetical structural in Azem Shkreli's poetry" sublimaris. Layers without the superfluous thoughts
in the University of Tirana. He is a proffesor in the enrich the space and memory. His struggle with the alter
Filologic Faculty at the University of Tetova. ego has not stopped. It never will. Again and again he
Director of the International Poetry Festival Ditet e asks himself.
Naimit, Tetova, he has worked as a journalist and He searches for answers on coherent questions.
culture editor for the newspaper Flaka. Emrllahu Generally accepted. Human kind. Sometimes the answers
has participated in international and national poetry were given by him. But, just as a hint. As the
festivals in Columbia, Ireland, Italia, Tunisia, Poland, other whom aspires to the poem, and know it, he never
Croatia, Romania, Bulgaria, Turkey... He has been completes the thought. It leaves it to us, the little people
awarded with many literary prizes. He has published whom seeks to live, to find answers. If we fail, he will
the poetry volumes Pagzimi i viteve (Baptism of help us. When we return, and once again read. His
the Years) in the publishing house Naim Frashri,
poems.
Tirana, 1994, Projekti i thyer (Broken Project),
Albanian Writers Association, Skopje, 1997, Vdekja e ***
pakt (Little Death) in the edition Flaka, Skopje,
2001. In 2001, Akademia Orient Oksident in
Bucharest, the translator Luan Topiu published in
Albanian and Romanian his poetry book Vdekja e pakt
Putina moarte. In 2000, he published as a co-author
the book about testimonies of the massacres in Kosovo
edhe ne dshmojn / We witness, publishing house
Ditet e Naimit (in Albanian and English). In 2004, the
Croatian PEN and the Croatian Writers Association
published his bilingual Croatian-Albanian book with the
title "Poezi". In 2004, the publishing house Feniks in
Skopje published his book with selected poems Dvorski
son. In 2008 the publiching house Ditet e Naimit
publiching house La stanza del poeta 55 published
hos book in Italian Stracci di vita. Emrllahus work
has been translated into French, English, Hebrew,
Spanish, Arabic, Italian, Korean, Romanian, Polish,
Croatian, Macedonian ... Among authors from 25
countries from all around the World has been included in
Anthology Poets for World Peace, 2011, published by
DIOGEN pro culture magazine & DHIRA, Swiss.

***

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/shaip-emerllahu.html

NO2 PAGE 53

and meet
on the wavelength of the poem
in the light of men.

We make light
respond to sound,

colour describe a thought.

and a tone reveal a thougt.

Then we make room

rhyme with rhyme.

When feeling
disappears
from the chest/heart
Does satisfaction ever equal a good expectation?
the poet looks for it
If we are talking about his poetry - YES. But, within in the words.
his poetry there are a lot of regrets, expectation,
hopes and only one...love. He is just a reflection of a there is at least
man who is seeking for love and hopes. And mixture its shadow to be found
of that, indeed. Knowing that - it has to be better. It for its vision.
has to be love. Somewhere! He seeks for that. Without
a break: And the deepest darkness I prefer for the light 5
it conceals.
*** The tongue
loves
its earth,
In Your Light
language.
I
We applaud
when the words
1 reach our ears.
Poetry Our mind illuminates
is the most interesting of all. and warms up
You innovate it. our heart.
So be it.
6
2
If the poets bad temper fills the hearts
I dont even demand with a heavy burden
that you understand my words, and his genius of words gives us
I only want you to perceive sorrow and anguish,
the sound of my tongue what is the value of poetry
and that you appreciate to hear against the sun ?
how it is propelled The poem is then
a thin layer of clouds
by the winds of the seasons and opens
from ear to ear.
before long.
Thus we become the cloud-castle of the spirit.
a part of something higher
Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/thoacuter-stefaacutensson.html
NO2 PAGE 54

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/giuseppe-napolitano.html

NO2 PAGE 55
 NO2 PAGE 56

Pidyon ha-met. (Ransoming The Dead), Helicon-

Amir Or, Jerusalem, Israel
Bitan, 1994.
Panim (Faces). Am Oved, 1991.
Amir Or (born 1956), is an
Israeli editor, translator and Ani mabbit me-eyney ha-qofim (I Look Through The
award-winning poet whose Monkeys Eyes). Eqed, 1987.
works have been published Books translated into other languages
in more than 30 languages. PLATES FROM THE MUSEUM OF TIME and other
poems- into English (several translators- AARK ARTS,
He is the author of seven 2009)
volumes of poetry as of late Day into English by Fiona Sampson, (Dedalus,
2006, and his latest book in Hebrew,The Song of Dublin, 2006)
Tahira (2001) is a fictional epic in metered prose.
Individual poems by Amir Or have been published in Poem into English by Fiona Sampson, (Dedalus,
Arabic, Armenian, Croatian, Danish, Dutch, English, Dublin 2004, Romanian and Polish editions 2006)
Estonian, French, German, Greek, Hindi, Italian, Language Says into English (Chattanooga, PM
Japanese, Korean, Macedonian, Malayalam, Polish, publications, Chattanooga, Tennessee, United States,
Russian, Slovak, Slovenian, Spanish, Swedish, Turkish 2001)
and Albanian. Or was born in Tel Aviv, and besides Drowning, He Breaths Living Water into
other jobs he has worked as a shepherd, builder and Macedonian (Davej se, disam ziva voda: The Pleiades
restaurateur. He studied philosophy and comparative Series of Struga Poetry Festival, 2000)
religion at the Hebrew University in Jerusalem, where he
later lectured on Ancient Greek Religion. He has Miracle English/Hebrew bilingual edition (Poetry
published essays on poetry, classics and religious studies, Ireland, Dublin, 1998)
and has taught poetry in universities in Israel, the United Poetry is a Criminal Girl into Arabic (As-sharu
Kingdom, and Japan. Fattatu l-Mujrimin; Paris, Faradis publishers, 1995)
His translations into Hebrew
In 1990 he founded "Helicon Society, Israel" and since The Gospel of Thomas (1992),
then he has been Editor-in-Chief of Helicon's journal and
series of poetry books. In 1993 he set up the Arabic- Limb-Loosening Desire (An Anthology of Erotic
Hebrew Helicon Poetry School. Or has also edited other Greek Poetry 1993) and
literary journals and several anthologies of Hebrew verse Stories From The Mahabharata (1998)
in European languages. He has founded and directed the To a Woman by Shuntaro Tanikawa (2000, with Akiko
Shaar International Poetry Festival, and is national Takahashi).
coordinator of the U.N.-sponsored Poets for Peace.
***
For his poetry he has been awarded the Prime Ministers "The perfect murder is love, he said..."
Prize, the Bernstein Prize and a Fulbright Award; as well
as Fellowships at the University of Iowa, the Jewish- The words of wisdom within the World of sorrow
Hebrew Centre of the University of Oxford, and the and pain. The words of hope within the World of
Heinrich Boll Foundation, among others. For his lost ends. The words of poetry within the World of
translations he received the Honorary Prize of the Israeli sense of nonsense and/or vice versa....If there are
Minister of Culture BOOKS:
enough people to read, hear and act accordingly.
Yes, Amir Or is the poet of tomorrow...His strength
In Hebrew
is within his efforts to make this (and these)
World(s) to be a better place for all of us, regardless
HaHaya SheBalev (The Animal in the Heart). our "planned" destiny. What kind of efforts? It is
Keshev, 2010 written within his poetry. Just read it, please.
Muzeion Hazman (The Museum of Time). Ha-
kibbutz Ha-meuchad, 2007
Shir Tahira (The Song of Tahira). Xargol, 2001.
Yom (Day). Ha-kibbutz Ha-meuchad & Tag, 1998.
Shir (Poem). Ha-kibbutz Ha-meuchad, 1996.
Kakha (So!). Ha-kibbutz Ha-meuchad, 1995.

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/amir-or.html

Amir Or, Jerusalem, Israel
NO2 PAGE 57
 NO2 PAGE 58

A Tale Of Pilgrims Scream

As you wish.
No one is willing
To hear the story from the beginning. And in the dusk strangle your scream
The leaf is a leaf in the waters of the sea.
And the tree is a tree.
The overwhelming green remains To relax when I feel my body,
A visionary illusion, With the taste of screaming
Or a wooden bed of unconsciousness. In my tongue and soft palate.

Once I fell in love with the pine that was not a pine The death of water
And startled solitude with bluish branches.
Later I became as exhausted from wakefulness, Water wont die
That I fell as a feather over the tree crown.
Only its brightness dies
And here exactly begins the tale In the Sunrise
Of what the pilgrims have said for me;
That I once was made of flesh, This is why Sunrise is so special
But later an item full of leaves, Because with hunger intermingles many colors,
One night in September lost my ability Through the surprising death of water
To feel the lust of your deepest feelings.
Together with the scent and feet of death
This is as cold as the genes of origin.
At nights I breathe below the shade of candles Death has white feet
without recognizing anything
from the timid game of flames. Death has white feet
With soft rabbit hair
And the tale ends every night lit by the moon And a bright whitening
when you are drunk from other bodies Just as the tigers teeth.
praying to the Veneers with cloudy faces.
With rabbit hair
A sad Pilgrim we wipe ourselves softly
Of the roads where the trees have no leaves! through many gardens
Where the flowers of vanity are blossoming,
Scream But in the lake on the middle of garden
As you wish The mirror image of the tiger
over my existence. Never emerges completely

Over my shoulder

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/alisa-velaj.html

 NO2 PAGE 59

A minute to burn...A minute to move

Danish poet, Nina Malinovski has a stand. Of a woman
who establish something new in the World of poetry
which is some kind of mix between the prose and
poetry. I would call it proetry! In front of me are the
verses of experience and sentences of understandable
meanings. In front of me are the thoughts and reflections
of the soul. Of a woman. But a man. Mine and hears. And
of all of us. Simple as it is.

***

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/nina-malinovski.html

 NO2 PAGE 60

Roman Kissiov, Sofia,

Bulgaria

Reflection of the poet

The essence of Roman Kissiov

poetry is within his multilayer
artistic reminiscences within
which he sees methodologically
clearly through the World with
his words and vice versa - his
words are the reflection of the
visual World of his own. Even
more, he succeeds in painting of
the clear and strong sentences
based on a ontology of human
being. Poet, above all.

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/roman-kissiov.html

NO2 PAGE 61

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/bardhyl-maliqi.html

Bardhyl Maliqi, Sarande, Albania
NO2 PAGE 62

It`s my broken heart

Odsjaji slobode Tear of the soul crushed
Like a bird I hold in hands
It`s my regret, Eli for thee!.
Prolost budunosti stremi dok sloboda, kao pretpostavka
estine iskaza unutar blagosti moguih nadanja, u poeziji
Bardhyl Maliqija trai opstojnost. THE MIRRORS

Apsolutna sloboda ne postoji, ali, svjestan upravo toga,
njemu nita drugo ne preostaje do da tei upravo tome.
Beskrajnoj predanosti borbi usmjerenoj slobodi, kao ptica
koja u letu trai spas. No, i pad je let dok se neprestano,
kao Feniks, uzdie usmjeren Suncu. Nadanja. i vjere.
Throughout your life in their eyes yourself look.
***
Reflections of freedom
Past aims towards future while freedom, as a prerequisite
for the severity of testimony within the gentleness of
possible hopes, in poetry Bardhyl Maliqija is seeking for
survival.
Absolute freedom does no t exist, but,
knowing exactly that, there is nothing else for him left
but to do just that.
Endless commitment to fight freedom-oriented, like a
bird which seeks salvation in flight. However, the fall is a
flight also in while continuously , like a phoenix, he is
rising oriented towards the sun. Of Hope. And faith..
The mirrors are capricious girls,
Nave, nasty and timely nervous.
In the bright, delicate thin skin,
The soul...in traps of ilusions caught.
The mirrors are like females: always liars,
In deceitful forms, convex, concave.
And should you like to know all the truth
In intimate moments, beauteous, not real,
Pleasant, true, as they are they are appear ,
With all weaknesses and human virtues.
Females !
Oh females,
Capricious mirrors!......
Translated into English:
Mihal DHIMA

***

LIKE ISLES SORROW SET APART

Like isles sorrow set apart,

From the earthy body Greece
Such is my pain for you Eli
my solitude how can I subdue.

The Greek I like just for you

You are Greece for me
Oh my Eli, my sweet angel
Like a bird you swing in my chesty

It`s not the shriek of the wind that runs

But my voice reaching thee
Waves of pain in furious sea
Space anxiety along the rainy
 NO2 PAGE 63

itati nadu in front of the storms of everyday life. We should read it.
And appreciate life. Regardless of the end.
Iskustvo muketira u susretu sa krstakim borcem
For, what is the end than a new beginning.
ljubavi raa senzibilitet zdravog razuma. Adolf P.
Shvedchikov je poetski osvjeten unutar pokuaja da Of Hopes. Not only at Shvedchikov's.
nas usmjeri ka shvaanju kako zaista "plutamo na
okeanu", ba kao i njegovi snovi. Ili java? Odbiti ga
znai odmoi sebi. ***

Njegova poezija je pojas za spasavanje pred burom
svakodnevnice. Valja ga itati. I cijeniti ivot. Bez obzira
na kraj.
Jer, ta je kraj do novi poetak.
Nadanja. Ne samo kod Shvedchikova.
***
Reading a hope
Experience of the Musketeer in the encounter with the
crusader love fighter gives a birth for the sensibility of
common sense. Adolf P. Shvedchikov
is poetically conscious within attempt
to direct us toward understanding how we are really
"floats on the ocean," just as his dreams. Or java? To
reject him means to harm yourself. His poetry is a lifeline
Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/bardhyl-maliqi.html
I LIKE THESE SILENT DAYS OF SPRING
I like these silent days of spring
With the balmy scent of frasgrant flowers,
With dazzling snow-white cloud's towers,
And the whisper of waters murmuring.
I like the delightful, sparkling May,
Taking a sip of mirthful wine,
Looking at the ivy serpentine,
When dreamy thought wander astray...
MY MUSE, UNDYING NIGHTINGALE
My Muse, undying nightingale,
Guide me reliably through the dark,
Sail around the world, my proud bark,
Tell the people blissful fairy tale.
Don't permit me to change the right course,
Gentle Muse, don't burn your silken wings,
We hope to be met with new springs,
To scatter our songs through the Universe!
 NO2 PAGE 64

Duhovnost poetskog odsjaja I oblaka sumpornih kia

Rastresenost bitka se kod Jelene Bogdanovi mjeri Zabada potpetice
rijeima moguih alternativa. Kao jedinka to prostorom U stare rane
svjesnosti hodi, ona poezijom sklanja maglinu pred Zadajui nove
vlastitim oima. Bolno je, ali uspijeva. Pri svakom koraku
Ona je prst u oku
Nama ne preostaje nita drugo do da pokuamo shvatiti Naoj nemoi da probudimo
kako njene, ponekad maliciozno sarkastine, prepreke Mrtve
ivotu, i nisu nita drugo do upozorenja. Iskrena (Njene tikle su hladni bodei)
upozorenja. Dok podie pogled ka nama. Nadajui se da Useljava se onda
smo razumjeli. Kada Ljubav pone da pakuje
Kofere
A ta? Da poezija i nije nita drugo do znak jake slabosti
Na mala vrata
duha dok slabost u jakosti bia traimo. Da li emo ga
Kroz prazan pogled
nai? Ne zavisi samo od nas. I Jelene.
Dok spasavamo svet
*** Uunja se tako
Svojom beutnou
IZ CIKLUSA EMER VETROVSKI U nau prazninu
Beumno
Apatija Kao indijanski uhoda
Kradui najbolje
Pobila je vie leptira nenosti Sa naeg stola
I svitaca strasti Izgovori joj ime apatom
Od svih aviona za zapraivanje Kao kletvu
Komaraca Tek da joj stavi do znanja
utih groznica Da si je prepoznao

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/jelena-bogdanovic.html

 NO2 PAGE 65

Sjetnost nade
Sjetni oblici odsjaja valjanih nadanja unutar mranih
fokusa sretnoga lica. Contradictio in adiecto? Ne, ve
ono to mi svi ve postankom svojim jesmo: Prosjaci
ivota u potrazi za snagom opstojnosti obasuti lanom,
ali ponekad i istinskom, sreom.
No, but what we all are within out origin: Beggars of life
in the quest for power of existence overwhelmed with a
fake, but sometimes even true, fortune.
Christiana Dobreva - Stankova is exactly that:
Poetic investigator entangled in a maze of expectations
while trying to, through sending a message of hope, to
free herself, and us also, exactly of that. Of what?

Dependence on each other within the possession

Kristiana Dobreva - Stankova upravo to i jeste: Poetski and vice versa.
istraiva zapleten u lavirintima oekivanja dok
pokuava, slanjem poruke nade, osloboditi sebe, ali i nas,
upravo toga. ega? Ovisnosti o drugome unutar But, the hope exists. And dying last, right?
posjedovanja i vice versa. No, nada postoji. I umire
posljednja, zar ne?

***

Wistful of hope

Melancholic forms of the reflection of valid hopes within

the dark focus of happy face. Contradictio in adiecto?

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/christiana-dobreva-stankova.html

Christiana Dobreva - Stankova, Sliven, Bulgaria
NO2 PAGE 66

, ,

,
.

, .
,

POSSIBILITY

, I tried to create poetry
But pain is rising in my soul
, And words have become meaningless
And steps are drowning in the sand
And there is no way back, no more.
Well search a ford through desolated days
, Probably well meet but that will be for short
, As if we have never lived
. In this imperfect world without the love,
..., Without all mistakes and omitted directions.
, Forgiving you is just a possibility for me
To love you, yet not being cruel with you
.

THE SENSE Translated by Mirela Kaneva

So endless and so really short

Were living in our absurd world
looking for a way to hide the fact
that every days a step closer to death,
but there is no way to tie the wings of Time
with just a silken string
anyway, please tell me, if anybody knows
where the Time is flowing to,
so that every single moment goes forever
and then each sunrise bears a sunset new,
and all the love is so uncertain
in someones browned off life
and so forever or so really quick
were sorrowful for the eternal love,
which was born instantly somehow,
and then obsesses us to death.
Whats the point of all the counted days of ours,
but were cheerful for within the moments
in every which we just inhaled a single drop of air
and in this drop hides the World Itself.

,

,

,
,
 NO2 PAGE 67

initi dobro flow of their own. Without us.

We are directed with the opportunity to try to create
Nekada davno odluih pisati. Trag ostaviti. Porukom a historical memory. On us. And the footprints of
oznaiti. Lane duhove usmjerenja otjerati. Opstati happiness. What we are leaving behind us.
snagom misli i uenja.

To survive. Even to cheer up somebody else.

A zbog ega?

If we are not already.

Marianne Larsen to i ini kako bi, kao iskustvom
omeena pjesnikinja, pokaznim inom oznaila scile i
haribde svakodnevnih susretanja. Njenih, ali i naih. Da ***
ih lake identifikujemo i sklonimo, prepustimo njihovom Dobbeltsproget
toku. Bez nas.
De elskende rrte ved hinanden med deres ansigter
Usmjereni mogunosti da pokuamo kreirati historijsko eller var det deres hjerner eller var det deres
sjeanje. Na nas. I otiske sree. Koji ostavljamo za nama. jenhuler eller var det deres vinger
Da opstane. I usrei makar jo nekoga. eller var det deres varme de rrte ved hinanden
med deres kroppe udvendigt
Ako nas ve nije. og deres sange indvendigt

*** Der var engang

Do well
Der var engang de voksne vkkede mig
Once upon a time I have decided to write. To leave a af en eftermiddagssvn sidst i august.
track. To mark with a message. To send away false spirits
of directions. To survive through the power of thoughts Fra sengen blev jeg lftet op.
and wonder. And for what? Og derefter snket ned.
De ville se om jeg kunne st fast.
Marianne Larsen is doing exactly that to be able to, being
with experience surrounded poet, mark with an act
De havde glemt at den slags gr man ikke
of demonstration: the Scylla and Charybdis of
p en klverblomstret klode.
everyday encounters. Hers, but also of ours. To be able to
Man kravler rundt psine fire vinger og flyver
identify that with much easier way. and prone, let them
Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/marianne-larsen.html
Marianne Larsen, Copenhagen, Denmark
NO2 PAGE 68

English (Anne Born): jeg holder af dig

Double language jeg hader stolen

du skulle have siddet i
the lovers touched each other with their faces
or was is their brains or was it their jeg er bange for mit had
eyesockets or was it their wings til den stol
or was it with their warmth they touched each other det er ved at drbe mig
with their bodies outwardly
and their songs inwardly
english (Laura Hudson):
***
An empty place
Danish:
you should have come
Mellem forretninger og kontorer
and have said
I like you very much
Mellem forretninger og kontorer
pludselig dette
I hate the chair
en masse brn og voksne
you should have sat in
som sdvanligt med et gyldent skr
omkring ansigter og hnder
I am afraid my hatred
som sdvanligt p vej
for that chair
tusinde forskellige steder hen
is about to kill me
en masse brn og voksne
en masse udendrskrlighed
Danish:
i vinden
mellem forretninger og kontorer
Passivitet
pludselig dette
Blot den venstre skulder.
Pres lberne mod et savn dr.
English: (Anne Born): Luk eventuelt jnene.
St dig langsomt ned p gulvet
Between shops and offices i hjrnet af et tomt vrelse.
Bliv i stillingen dagen igennem.
Between shops and offices Fald i svn i den stilling.
suddenly this Bliv hvor du er, ogs nr du sover.
Luk eventuelt jnene op, hvis du vgner.
a crowd of kids and adults
as usual with golden light english: (Anne Born):
around their faces and their hands
as usual on their way Passivity
to thousand places
Uncover your left shoulder.
a crowd of kids and adults Press your lips against something
a crowd of outdoors love in need of love there.
in the wind Maybe close your eyes.
between shops and offices Slowly sit down on the floor
suddenly this in the corner of a strange room.
Stay in that position all day long.
*** Fall asleep in that position.
Danish: Stay where you are, even when you are asleep.
Maybe open your eyes, if you wake up.
En tom plads
***
du skulle vre kommet
og have sagt
 NO2
Opstojnost traenja
Briljantnost metodoloki promiljenih minijatura u
susretu sa linou koja istrauje vaseljenske of the hope, the poet will prosper.
mogunosti sopstvenog duha.
Kao ponornica na razmei slutnji, ona opstaje u nadi
da ostane. Samosvjesna i svoja.
Onomatopeja reflektivne samoe je validno mjerilo
unutranjeg ritma pjesnikinje Milene Vukoje
Stamenkovi.
Sve dok gradi most izmeu dvije obale, ne samo izmeu
duha i zbilje, ve i opstojnosti i nade, pjesnikinja e
uspijevati.
Da, jer njena poetika nije nategnuta struna oaja u
trenutku pucanja, ve nadahnuta zbilja kao muzika za
harfu. Sa dva linijska sistema.
Njenog, datog postojanjem. I njenog, dobijenog
traenjem.
***
The persistence of the search
Methodological brilliance of thoughtful miniatures in a
meeting with a person who explores the Ecumenical
possibilities of the her own spirit.
As the gulf on the crossroads of a premonition, she Foreeign land ist made of homes, of people who smile.But they
survives in the hope to remain. Confident and her own.
Onomatopoeia of the reflective solitude is
a valid measure of the internal rhythm of the poetess
Milena Vukoje Stamenkovic.
Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/milena-vukoje-stamenkovic.html
PAGE 69
Until she builds a bridge between two shores, not only
between the spirit and reality, but also of the survival and
Yes, because her poetry is not a taut string of
desperation at the time of the cracking, but inspired
reality as the music for the harp. With two line system.
Hers, given through the existence. And hers, obtained
through searching.
UINA
uina ima dvostruke oi
dne za javnost.Da ih gledaju.
Druge u sebi. Za plakanje.
uina su kue, ljudi sa osmehom.
li bez pogleda.
Beskrajan svet koji se okree.
Sve je ureeno.
Samo sam ja disharmonina.
THE FOREIGN LAND
The foreign land has a double set of eyes.
One ist for the public. So they can be seen.
The other set are the inside eyes.For crynig.
smile without looking at you.
An endless world, forever turning.
Everything is settled.
I am the only who spoils that harmony.
Milena Vukoje Stamenkovi, Bern, vajcarska
NO2 PAGE 70

From sadness.
NEGACIJA From defeat.
It is my breath trying
Ne, ne to reach your breath.
Nisam to ja I pray
Senka je. while you sleep
I pray for good winds
Druga ena to bring into safe ports
Izlazi your heart and your dreams.
Iz mog ogledala.
My blood, to the very last drop,
I would sacrifice for your blood.
NEGATION
Do not believe my anger
No, no Do not believe my rage
That is not me. My time is all joy if it serves
Its a shadow. to make your own time better.
Settle all scores.
Some other women Try to understand.
Is coming out of That behind this curtain there is a whole world
My mirror. and it is you.
*** ***
SINU KROVENJE
Moda ja nisam dobra majka utim tiinu
Ustremljujem se ponekad Pod prozorom sobe
Izbezumljujem reima raci.
To je odbrana Nepoznatom otvaram dveri
Od tuge Brojim snovienja
Mogueg poraza Spremna da krenem
Dah moj tvom dahu Zapisujem.
Tei Ne.Nareujem.
Molim se Ne razmiljaj.
Dok spava Zaboravi na glavu.
Neka dobri vetrovi Srei su potrebni
Tvoje srce i snove Samo- prostor i sloboda.
U dobre luke dovezu

Krv moja za tvoju RELEVATION

I poslednju kap bi dala
I feel silence
Ne veruj mome besu Under the window
Mojoj ljutnji There are steps.
vreme samo radost I open the door to a person unknown
u dobru tvoga vremena I count the twilights
Izmiri sve Ready to leave.
Pokuaj da razume I write it down.
Da iza zavese itav jedan svet si No. I am making a command.
i. Do not think.
Forget your head.
DEDICATED TO MY SON Happiness needs nothing
But- space and freedom.
Maybe I am not a good mother
I try too hard sometimes. ***
I drive myself mad with words.
It is my defence.
 NO2
On sa njom...u sebi
Objedinjavajui razliitosti u podrci novim poetskim
usmjerenjima sa, ali i oko ovih naih napaenih prostora,
predstavljamo vam autora, pjesnika u dolasku, Svebora
Delia.
Da li e biti i u opstanku, saznaemo u vremenu pred
nama. Odsjaji leernosti koji se pojavljuju u stihovima
koji slijede, usmjereni ljubavi e, uvjereni smo, krenuti
ka pluralu poruke, dok e jednina uvjerenja ostati otisnuta
u srcu sjeanja.
Tuga obasjana sreom voljenja kod Svebora je
upozorenje tmini samoe.
Ali i ne samo to, ve i izlaz ka nadanju, svjetlu to stremi.
Svjetlu susreta. Njega sa njom. U sebi.
***
He with she...within himself
Aggregate of differences within support for the
new poetic tendencies from, but also in and around of our
so suffered areas, we present to you the author, a poet in
arrival, Svebor Delic.
Will it be in the survival, we will find out in time to
come. Reflections of casualness that appear in the
verses that follow, directed towards love will, we believe
so, go towards the plural messages, while
the singular beliefs remain imprinted on the heart
of memories.
Sadness lightened with happines of loving at Svebor's is a
warning for the darkness of loneliness.
But not only that, but the output to the hope, which
aspires towards the light.
Light of the encounter. Him with her. Within himself.
***
Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/svebor-delic.html
PAGE 71
I OPET SARAJEVO KASNO U NO
Jo uvijek elim da ti piem...kao i svake noi....
koliko god govorio ovako ili onako o Sarajevu..
realno ili poveden nekim sjeanjima,
taj grad uvjek meni radi interesantne stvari.
Zbog tebe i tvojih oiju ja sam ponovo rijeio da ga
posjetim i vidim,
da udahnem zdrave have i osjetim smrad Miljacke.
Koliko god od njega bjeao ja se opet njemu vraam.
Ove godine e biti u sjeanju na jednu
Dr Zhivagovsku ljubav
i jednu plavu kosu.
Julie Christie u filmu je takoe bila plava.
Sve stvari o kojima matam jednostavno mi se
deavaju...
ali uvijek korak ispred sna.....pa tako i Sarajevo..
grad u kojem sam prvi put ugledao nebo plavo i drao
tebe za ruku.
Zvuim mozda kao Pero Zubac..koji je volio u Mostaru
jednu Svetlanu.
Samo sam ja puno vie ( i jos uvijek limvo)
jednu MELIDU u Sarajevu...
ARENI MOST
Kroz mrane sokake mojih misli prolaze preko mostova
zaarane sjene TVOGA OSMJEHA. Pijan od samoe to
samo TEBE eli pokuavam da upalim svijeu ove
tamne noi u kojoj si TI moja elja jedina kao kandilo to
svjetluca.
Dok Mozartov REQUIEM otkucava svoj posljednji mar,
vidim TEBE sretnu i nasmijanu, na MOSTU koji spaja
dvije krajnosti to se spojit' ne mogu: TVOJE OI to
mi ne daju da spavam i MIRAN SAN pored TEBE
sanjan.
 NO2 PAGE 72

Bolna srea ivljenja

A City Slowly Comes to Life
Rutina svakodnevnih otisaka kod Toms
Crthaigh-a raa protivrjenosti izraaja. Ali ne bilo by Thomas Carty (Toms Crthaigh)
kakve protivrjenosti ve upravo one to se odnosi na Translated to Croatian by Zanina Bilic...
istovjetnost boli bilo gdje da, na planeti kojom
hodimo, ivimo. A city slowly comes to life
Njegova poetika je zrela pria sadrajnog lika koji se As the morning has begun
ne libi poistovjetiti sa sudbinom drugih i drugaijih, And I the task for to bask
radi vlastite dobrobiti. I have started in the sun.
Zagledan u "prolost" knjievnosti on kreira The world goes by in from of my eyes
"budunost" u snovima. All in a rush and frantic
Ne, laem! On jeste upravo ta prolost. Dobroga duha I, the poet, prefer to take my time
koji nas pohodi. I like it slow, more romatic.
Da nas razbudi. Bolnom sreom ivljenja.
Its not what you have that you enjoy
Its what of it you make
*** And I shall enjoy the day
Purely for its own sake.
Painful happiness of living

Routine of daily prints at Toms Crthaigh a gives a Grad Polako Biva sve ivlji
birth for the contradiction of expression. But
not any contradiction, but just the one that concerns Grad polako biva sve ivlji
the identity of pain anywhere, on the planet which we are otkako je jutro otpoelo
walking, are living. i ja za zadatkom svojim idem
kojeg zapoeo sam na suncu.
His poetry is a mature story of meaningful character
who is not afraid to identify with the fate of other and Svijet prolazi pred mojim oima
different, because of his own welfare. sav uurban i nemiran
ja, pjesnik, vie volim protok polagan
Looking into the "past" of the literature he creates the volim mir, spokoj ljubak.
"future" in dreams.
Nije uitak u onome to posjedujemo
No, I lie! It is precisely that history.The good spirit who ve u onome to to za nas znai.
visit us. I ja u uivati u danu
samo tako, zbog dana samoga.
To wake us up. With painful happiness of living.

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/tomas-o-carthaigh.html

Toms Crthaigh, Tullamore, Ireland
NO2 PAGE 73

Be A Bard Like A Bird
Natures song is one of joy,
Each singing birds a bard
He celebrates each and every day
Be it of ease or hard
Let us men be like the bird
On days both short and long
Hard and easy, pleasant or cold
Let us greet it with a song.
The Tramp in the Townhouse
The rain keeps on coming down
As if God himself is crying
And I, to keep myself warm
And to get some sleep am trying.
There is no roof to hide the stars
Or to keep the water out
Long fallen to the ravages of time
Since people here ran about
And though no home I may have
As the rain keeps coming all down
And no roof is over my head tonight
I sleep in the biggest mansion in town!
All was won, all was lost, all proved as nothing
But cloth on a stick, and on a map lines
All that was real was won was tears and was hatred
All created was a thousand more martyrs shrines.
Learning their Lesson - Citizens of a Free Land
Their families for generations paid taxes
They study so as useful citizens to be
They protest as is every citizens right
In America, land of the free
But the only lesson that today they learned
Is that it don't matter what you think, that you fight
The state does not care, as it tears by the hair
A professor for exercising her right
A right taken for granted under Obama
Under whom we thought change would come
All that changed was the masters we served
And less free America would become.
Police are there to control, not protect you
They impose theirs, not serve your will
When that lesson's learned, the right we'll have earned
To fight and to win to begin.

Shakespeare's Signature Sure, there are worse countries out there like China
But brutality seems to be like an infection
I lately on the paper read That America has caught as to survive it has sought
That when great Shakespeare was alive The state is moving in a Chinese direction...
He spelled his name not one way, it said
Not two ways, no, but five!
And I who at spelling am bad
(Maybe as bad with grammar too!)
About my error I wont be sad
For about spelling the Bard gave cares few!
The Bard great poetry did write
Though his own name he could not spell
I can spell my surname all right
And write poetry, so all is well!

I will never as a writer be as good as he,

But sharing his weakness, contented I'll be!

After the War

After all the bullets were fired

And buried were all of the dead
The hatred in hearts on it lingered
More with each generation - led
By the memories of the fallen
And broken hearts, families and dreams
Broken promises when ideals were tarnished:
Principles sullied, besmirched by schemes
 NO2 PAGE 74

Prie koje putuju In the mist of the lost homeland stated with human-
nostalgia, he, as the Phoenix, hand in hand
Stara izreka kae: "Jednoga dana kad se otisne od with Sisyphus still crying for. For what?
doma svoga, ne prestaje putovati." Upravo se to i
deava Williamu Bilu Bilkiu koji priama putuje.
For those which does not happen to the HUMANS in this
world. It is left to NON-HUMANS, whose name is
Svojim snovima, nadama, tenjama, sjeanjima. not worth mentioning.

Ali i potrebama. Da moli, upozori i voli. Tell me, dear brother, more, tell me ... For what?

U maglinama izgubljene domovine ljudonostalgijom For happiness, my dear professor ... for happiness.
izreen, on kao Feniks, ruku pod ruku sa Sizifom i dalje
vapi. Za ime? ***

Za onim to LJUDIMA na ovom svijetu se ne deava. To

je preputeno NELJUDIMA, ije ime nije vrijedno
pomena. Reci, brate dragi, vie...Za ime?

Za sreom, dragi moj profeure...za sreom.

***

Stories that travels

An old proverb says: "One day when you

imprint of your home, you never cease to travel." That is
precisely what happened to William Bill Bilkic
who travel, through the stories.

Of his dreams, hopes, aspirations, memories.

But, also the needs. To beg and pray, to alert and to love.

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/william-bilkic.html

William Bilki, Boston, USA
NO2 PAGE 75

Exit Kelebia srce niti je kucalo , niti se javljalo, mislio sam samo na
jednu jedinu kapljicu znoja to se smjestila na
najosjetljiviji dio lica, a ja ne smijem maknuti ni prst,
Jedna me posebno nervirala jer je startovala iza obrve,
moram biti leeran, usred perona, na svjetlu ' jer na
izmeu kose i oiju, tako da se lako skotrljala do poetka
svjetlu nisam sumnjiv, jer onda nisam onaj koji ima vojni
obraza, blizu desnog uha, na udubljenu, na onom
poziv u depu i vojna policija vjeruje da putujem
osjetljivom mjestu gdje zastane svaka kapljica pa zbog
poslovno, na odreeno vrijeme, na kratko, pa u opet biti
zaokreta na licu ne zna gdje e, ve se ukotvi i polako
tu, zauvijek s njima, njihov; vojna policija se etka ispred
grebucka, kaklja, mrljavi i iritira sve elije kone i
mene, gore-dolje, po peronu, priaju viceve, ko bajagi
zahtjeva trzaj ruke, brzi trzaj, najbri, kratak, obian, o
bez plana i reda i lovu ribe koje su sakrile negdje izmedju
kojem se ne misli; onaj koji je milijuniti u nekom danu, u
krljuti ili izmeu nonih prstiju poziv za vojsku, poziv za
obinoj etnji, dok se gleda ivot unaokolo, bez
vojne vjebe u Slavoniji i Bosni i pokuavaju prijei
razmiljanja - samo jednostavan pokret i ispruen prst,
znojnu granicu u vlaku i vozu koji nikako da dodje...
kako se radi made in Tokyo, Berlin, New York,
Ljubljana, Kopenhagen, Sao Paolo, Perth, everywere, prst
ili dva, ili itavim dlanom, u sekundu, ili moda u pola ...Glas preko razglasa se uje: Vlak kasni ,bla, bla, bla,
sekundice ili etvrt sekunde - sekundiice, a ve je 35 minuta, stie u 2:45 AM na trei kolosjek; Ja sam jo
jutarnji mrak, ili mrklo jutro; jutro u mraku sa ove strane uvijek na prvom, treba sii na tranice, jedanput, dvaput i
granice, sa ove strane gdje se znoj skuplja i ljudi se stajati na irini, na svjetlu 35 minutnih godina i ekati
skupljaju da idu, na granici, izmeu svjetla i tame: sjebani, okanjeli vlak koji ide preko Subotice, preko
Subotica 2:15 AM , gluho doba, a uje se pucketanje crte, preko Madjarske i ostalih bivih siromanih,
suhih grana ispod tekih izama iz daleka, ili ja poinjem socijalistikih komada, u Europu!, "Slobodane, sloboda
uti ono to nitko ne uje sada ve e sluati poslije i Ne, majin sine!" U Njemaku: Deutschland,
klimati glavom, a ja, ja u biti, nadam se, nadam se sa Deutschland, meine Liebe! Pa preko ljubavi, svjetskom
mojom majkom, nadam se... putovnicom u Dansku i vedsku gdje me ekaju obitelji
stare etiri tisue godina..
Vjeba - kazivaju, kraj kolovoza 1991-ve, kraj godinjih
Andrej Glii i Majo Danilovi uz DIOGEN br.1.
odmora, kae se kae, trebam samo sekund da obriem
kapljicu i nitko , nikada vie ne bi razmiljao o tome, ak
ne bi mislio o tome vie ni automatski reflex koji je sve to
uradio i naredio bez mene i bez sebe i bez dvojice tipova
u vojnikim uniformama koji su ba zastala ispred mene
da se osvrnu za djevojkom to je upravo izila iz vlaka
koji je uporno kasnio i napravio veliku kap znoja, teku
kao moja glava, ali nije moja glava i ja ne ekam njen
vlak; ekam glupi, spori, medjunarodni vlak, bivi
socijalistiki koji treba da proputuje kroz Makedoniju,
Srbiju, Maarsku, eku, okrzne Poljsku, pa onda se
zaleti kroz istonu Njemaku koja je tek startovala i
zaljubila se u drugu zapadnu, svoju polovinu i jo uvijek
su komadii berlinskog zida bili interesantni, a ja sam bio
dvadeset godina mlai i pekao me je listi u depu, na
listiu je pisala godina 91'va; ispred Miloevievih
vojnika je prola majka s djetetom i uo sam njene ukore
i uo sam njen maarski: Gyere ide, gyermekem! Dijete
se teglilo lijeno i pospano o njenoj ruci,o njenom tijelu,
mirkajui i trljajui nadlakticom nos i lice i no, i ja sam
bio u tom momentu miran i bijesan i nisam imao srca
koje je pobjeglo iz moga tijela i ve putovalo prijeko, u
vlaku to smrdi na prolost i pokidanu, vrelu pauinu -
uo sam mog oca kako pria o ratu koji galopira iz
daljine; ta u, u momentu, htjelo bi da zalupa srce koje
se sakrilo u predgrau daleke Budimpete...

"Ja za puku i povlai okida, nema se vremena ni za

srce ni za glavu", oeve ratne prie iz davnog, velikog
rata vrludaju okolo zakljuanog prijelaza Kelebia - moje
NO2 PAGE 76

Adem Abdulahu, Tetovo,

Macedonia

Osjeajnost bivstvujue poruke Sensibility of the existent message

Pjesme Adema Abdulahua reflekti-
raju ovjeka suoenog sa neizmjernom
eljom uvstva unutar traenja
odgovora. Kakvih? Odgovora
usmjerenih ispunjavanju bia koje voli,
trai, moli, eka, tei...Njegova poetika
jednostavnosti je ispunjenja rijeima
koje pretpostavljaju nadu srei, a ne
obrnuto. Jer, lako je voljeti sve ljude. Ali
je teko biti voljen od strane jedne
osobe.
Poems of Adem Abdulahu reflects a
man confronted with an enormous
emotion of desire within the search for the
responses. Which kind? Responses aimed
to fulfill of the being that loves,
searches, prays, wait, aims ... His poetry
of simplicity tends to ease the fulfillment
with the words that assume the hope from
the happiness, not vice versa. Because it is
easy to love everybody. But, it is hard to
be loved by somebody.

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/adem-abdulahu.html

 NO2 PAGE 77

Ewa Lipska, Krakov, Poland Gl.i odg. urednik DIOGEN pro kultura magazina,
knjievnik Sabahudin Hadiali u drutvu sa Evom
Eva Lipska je roena 1945. u Lipskom, oktobra 2010, Tetovo, Makedonija - Editor in
Krakovu. Zavrila je Likovnu chif of the DIOGEN pro culture magazine, writer and a
akademiju, ali se opredjelila za poet Sabahudin Hadzialic with Ewa Lipska, Tetovo,
poeziju. Pored poezije pisala je i Macedonia, October 2010
prozu i drame, kao i tekstove za
krakovski kabare Podrum kod
ovnova (Srca na biciklima,
Krakov, 2004) i za rok grupe. Nije pripadala nijednoj
knjievnoj grupi ni pravcu, iako je kritiari
svrstavaju u Novi talas. Bez obzira na to, prevoena je
na tridesetak jezika. est je gost najpoznatijih
pesnikih festivala u svetu. Dobitnica je
najprestinijih poljskih i svetskih knjievnih nagrada.
Poslednjih godina ozbiljna je kandidatkinja za
Nobelovu nagradu.

***

Lipska Ewa
ur. 1945 w Krakowie, poetka, z racji dat urodzenia i
debiutu przynalena do poetyckiej formacji Nowej Fali,
nie czuje si jednak czonkiem jakiegokolwiek pokolenia
czy grupy i od lat konsekwentnie manifestuje swoj
twrcz osobno. Mieszka w Krakowie. Lipska
otrzymaa m.in. nagrod Fundacji im. Kocielskich
(1973), nagrod Polskiego PEN-Clubu (1992) i nagrod
Fundacji A. Jurzykowskiego (1993). Wybory jej wierszy
ukazay si w przekadach na angielski, czeski, duski,
holenderski, niemiecki, wgierski. Jeeli jej wiersze maj
zwizek z polityk to zarazem dokumentuj konkretne
indywidualne dowiadczenia, nie aspirujc do wielkich
uoglnie. Jeli demaskuj jzyk propagandy, to
rwnoczenie wskazuj na sabo jzyka jako takiego -
ludzkiego narzdzia poznania i komunikacji. Lipska
uprawia poezj kunsztown. W jej utworach wczesnych,
intelektualnych i sceptycznych, czsto opartych na
paradoksach, krytycy dopatrywali si wpyww
poetyckiej dykcji Wisawy Szymborskiej oraz
aforyzmw Stanisawa Jerzego Leca. Z czasem ten obraz
wika si, za wiersze Lipskiej coraz swobodniej
posuguj si rozbudowan metaforyk, poetyckim
konceptem, mnoc i komplikujc zawarte w nich sensy.
Twrczo jej coraz wyraziciej lokuje si w "ciemnym
nurcie" polskiej poezji, zarwno poprzez swe
wyrafinowanie, jak i konsekwentny pesymizm.
Wyobrania (wiersze czsto "dziej si" w
surrealistycznej przestrzeni snu) zdaje si bowiem suy
bohaterowi tych wierszy jako jedyna moliwo
uzyskania wolnoci, ucieczki z realnego wiata, ktra
niesie z sob przede wszystkim zagroenie.
Misao, ONA
Kao to ona vjeruje u sumnju, slobodnu od poroka vjere,
dodajem samo kako vjerujem u Boga, ali bez religije,
sumnjajui. U emu je razlika? Ni u emu osim u
pokuaju da objasnimo sebe, ovdje i sada. Ewa Lipska je
pjesnik novoga stoljea/vijeka. Osoba koja svoju poetiku
zasniva na alternativi smutnji i pretpostavki jasnoe. I jo
neto. Ne manje vano. Rijei kao latice raanja izviru iz
nje. Bez imalo predrasuda, ovdje se susreu Dali i
Bukovski, ali i Karver i Lipska.
***
The thought, HERSELF
As she believes in doubt, free from the vices of faith, I
add only that I believe in God but
without religion, doubting. What's the differenc?. In
anything other than trying to explain yourself, here and
now. Ewa Lipska is a poet of the new century. The
person that hers poetry establishes on alternative to the
confusion and assumptions of clarity. And another
thing. Not less important. Words such
as birth petals emerge from he. Without
any prejudice, here Dali meets Bukowski, and Karver
meets Lipska.

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/eva-lipska.html

Ewa Lipska, Krakov, Poland
NO2 PAGE 78

itamo zajedniki pokret.

God Asks
Lektiru postojanja.
That you not invoke him. That you not buy and sell him.
That you not hang his grace from political stalls. GARANCIJSKI LIST
That you not use the alibi Gott mit uns
for a godless crime. Naa brana mainica
That you not perform rituals of evil odjednom se pokvarila.
in his name.
That you not take in vain Pa premda i dalje
the adoration of the shepherds. gulimo rajice
That you not shove. Not squander. sitno sjeckamo enjak
Not burn anyone at the stake. nadjevamo veer
i jedemo uspomenu
From the charred eye za uspomenom
ran a tear.
ipak se nervozno obaziremo
Perhaps he will come to you za garancijskim listom
o, wretched humanity, koji e odrati rije.
as you cross over
to the other sin.
GRADI SVIJET

The New Century Sve nas je tee sakupiti za stolom.

Ve trei put udara gong. Hladi se bar.
The new century has come as no surprise.
After midnight we already call it by name. Najtoniji su mrtvi.
Onda djeca to ekaju kola. A mi?
Your dress lies beside the bed.
My suit a pirate flag. Zaparkirali smo sjeanje
na nedozvoljenom mjestu
Reports warn us i sada ekamo da doe urar.
about the slippery surface of history. Umirovljeni policajac u naem gradiu Svijet.

The question of what comes next

we send back to the gala.
HIMNA MAGLI
(nisu objavljene u ivotu)
We speak to each other in fireworks.
A drowsy noun in the mouth.
Sudbina je izgubila priliku.
We subject breakfast to laboratory tests.
Pa mogao ti je dati ansu:
314 calories on a white plate.
Tada. U etiri ujutro
Sada sama ali.
Were zipped fast
into a lifeproof vest.
A ti poput skijakog skakaa
u kojega se zauvijek zaljubio zrak.
*** Sve vie sve dalje
od krikljive himne magli.
POKRET

Nisam oekivala
da e mi telefonirati ptica Copyright by Balkanski knjievni glasnik BKG, 2007.
i rei S poljskog prevela Marina TRUMI
da letimo zajedno na tome svijetu.
http://www.balkanwriters.com/broj12/ewalipska12.htm
I premda sam ja bez krila
a on bez ljudskog lica
 NO2 PAGE 79

OPOMINJUJUA SUDBINA

Mehmed edovi je autor osebujnog senzibiliteta,

pisac detalja koje razrauje do esencije misli. Njegovi
likovi, ba kao i prie, su vizije moguih realiteta sa
nadrealnim oekivanjima. Bosanskohercegovaku
svakodnevnicu, ali i kontinuitet ivljenja uz poruke
koje egzistiraju kao uspomena, ali i opomena svih
vremena, opisuje arom djeteta, ali snagom ovjeka,
pisca, prije svega. Jer sta je knjievnost do umjetnost
rijei. U ovom sluaju Meinih. Istkanih bolnim
realitetom opominjujue sudbine. Ovdanje.

***

ADMONISHING FATE

Mehmed edovi is the author of a

peculiar sensibility, the author of the details which
elaborates up to the essence of thought. His characters, as
well as the stories, are possible visions of reality with the
unreal expectations. Bosnian daily life, but also the
continuity of life with the messages, which exists as
a keepsake, but also the reminder of all time, he describes
with the fervor of a child, but with the power of man,
writer, first and foremost. For what is literature than the
art of words. In this case, the Mea's ones. Woven with
the painful reality of admonishing fate. Local.

***

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/mehmed-272edovi263.html

Mehmed edovi, Tuzla, Bosnia and Herzegovina
NO2
Prola je pono
No ravnoduno prebire suhim listom rasutim po uskom
drumu, pa se izmakne, a list dugo i sporo trai put do
zemlje. Tiinu remeti puhanje debelog jea u lovu, sitno
pucketanje grana uspavanog drvea i ptica koja prhnu iz
buna, sanjiva i uplaena. Iz daleka no namirisa znoj na
ovjeku, odhukivanje i zastajanje. Priao je dugo i
otegnuto, mjerio put po irini, esto se sapliui, i s
mukom ostajao na nogama. Uzvukao se uz brdece do
mjesta koje je doticalo vedro nebo i inilo ga svijetlijim u
mraku. Sjede na oboreni debeli hrast, raskopa koulju i u
depu pronae zguvane cigare. Jedva plamenom ibice
pogodi da opri vrh duhana, izvue gust oblak bijela dima
pa ga pusti da iz otvorenih usta istie po volji. Prijee
rukom po neurednoj kosi i promrmlja. - Jedva se dovue
dovde jado, kako e dalje po ovoj mrakai a. Trlja oi,
vrti glavom i bolno stenje.
- Aaaa, Boe dragi, glava mi je k'o Nerminova trnka
'ela, bie dobro ako do jutra ostane u komadu. Da mi se
barem ne vrti, il' da mogu hodat', ugodit' ovim puteljkom.
Da nije ivice, Boga pitaj u ijoj bi njivi zaglavio.
Odhukne pa nastavi da pria sa sobom - Neka je blesane,
konju prokleti, nit' zna kad treba poet', ni kad treba stat',
loe ko da ti je zadnja, ko da nema i sutra dan, hoe da
sve za no u sebe saspe, ao ti da ita ostane. Kad se
pravda pria tie, sporije. - ta u, bolan, kad moram.
Zbog nje i loem, zbog enska ko i svaki normalan insan.
Dobra li je Boe dragi. Stisni pa nakoj curi reci koju rije.
Jok, ne znam i ne smijem, sramota me, stariji sam od nje i
ne mogu brate. Ali zato mogu pit', sve u nju gledam i
ljevam. Lake mi i slae kad nju gledam kako se vrti
ispred mene, grlo samo trai jo.Uuti ba kada bi trebao
nastaviti sa priom i gleda u nebo, onda teku glavu vraa
meu ake i stenje. - Da makar mogu izbljuvat' ovo iz
sebe. Pu' e mi glava do sabaha ko lubenica, hoe ivota
mi moga maloga, hoe sigurno. I treba da puca, dugo me
je, vala, i sluila, naljoskam se svaki put ko da mi je prvi,
i da pukne ne bi joj zamjerio. Osvrnu se kao da neto
trai. - Da mi bi malo vode da se napijem ko da bi mi
bolje bilo, od nekog zora crkoh, a i glava me more bit' ne
bi boljela da je studenom vodom polijem. Sagne se do
zemlje, spusti koljena pa elo nasloni na hladnu travu. -
O emu ja njoj vaki da priam, o zvijezdama, o mjesecu,
o tome koliko sam se puta naloko. Proo je i taj vakat,
moj pobro, cure vie niko ne poredi sa zvijezdama, va za
ruku pa u sijeno. Hajd' skidaj se, jebe romantiku; i
najvee seljanke se jebu ko da su u po bijela grada, samo
ti nita. Sa kim to bolan pria, koga slua, ovog konja
pjanog. Sjeti se kako je iz Priboja krenuo pjeice za
Teoak nakresan u nekoj vlakoj birtiji brljom od
ezdeset stepeni. Na pola puta stao da zapali cigaru, a
vjetar mu amarao lice i gasio plamen. Okrene se, zapali
cigaru i opet se vrati u onu istu birtiju, a mislio je da ide
kui. Smije se i kljuca glavom po zemlji, smije se a
radije bi zaplakao, pustio glas i zadreao, ali ne moe. -
E moj Muhareme, moja rano ljuta, i tridesetu preguli a
pameti ne doe, i jo trideset da proe daba e prolazit',
- apue, s mukom se uspravi i sjede na panj. e ode
PAGE 80
ona cigara, majku mu, - vrti se i trai te na kraju potegnu
rukom u dep i zapali novu cigaru, guvajui gotovo
praznu kutiju. - Kad mi se pui, nema cigara, kad sam
edan, nema vode, kad bi ta jeb'o ni dumana u blizini.
Da je ona kraj mene da joj se sad ispriam pa nek bude
ta bude. Sve bi joj, vala, rek'o kad bi odma' krep'o, kad
bi mi zadnje bilo. Na ovoj meraji bi sve prizn'o pa nek
radi s mene ta hoe. Nek me jebe il' nek me kui vodi.
He, he, he, kui me vala sigurno ne bi odvela, a jebanje
joj ne bi smio spomenut' daba to sam p'jan. Ona je
poteno eljade, lijepa, jedra, dobra, dobra ja ta radi.
Misli li ti stvarno da bi naka cura s takim hajvanom koji
svako vee zoru doekuje na kakom kladiu, koji nema ni
kue ni oko kue, ni posla ni plate. ta bi joj ti, jado,
mog'o dat' u ivotu, ta, jebi ga, eto budi iskren pa reci, al'
nemoj da lae jer u te razbit' pa da si sto puta pjan.
Vjetar isplete grabove grane i pisnu ko dijete u rog od
vrbe, ali Muharem ne die glavu. Svejedno mu je bilo
kada sjena drvea prijee preko mjesta na kome je sjedio,
a mjesec razrijedi mrak na drugom kraju livade. Ne
pomjeri se ni kada zvukovi noi postadoe glasniji.
Uveliko je prola pono a on nije mogao ustati i odrati
se na nogama, nego je skupljen drao ruke pod glavom i
slabano, isprekidano stenjao. Muka ga natjera da se
pomjeri i pijani pogled brzo se vrati zemlji. Zaustavi dah
i jo jednom podie glavu, ovaj put polahko, trljajui
otekle oi. Otvorenih usta gledao je u bijelu haljinu u
kojoj je djevojka prela preko duge njive, a strah ga upola
otrijeznio. Nije disao i tek tada osjeti jutarnju hladnou
po vratu i golim prsima. Crnokoso djevoje je hodalo
poslije ponoi daleko od naselja, uinilo mu se kao da
klizi, ne dotie vrhove zelene trave. Zastade na putu, vrati
se okolo i nijednom se ne sakri njegovom pogledu.
Istinski strah je osjetio kada djevojka stade pored suhe,
raspukle kruke i brzo se okrenu prema njemu gledajui
ga u oi. Ukoen od straha i ne primjeti da su mu
izguvane i prljave pantolone navlaene od mokrae.
Negdje zalaja ker. Oglasi se horoz koji je uranio prije
svih drugih. Pored raspuklog stabla kruke, osakaene
munjom u oluji prije tri godine, nije bilo vie nikoga.
Muharem Buti ranom zorom se uvukao u babe Ismeta
kuu i kradom skinuo haljine unereene mokraom.
Nikome nita nije govorio. Manje je pio i niko ga vie
nije vidio da se po mraku vraa iz Priboja. Proi e i tri
godine kada mu je Himzo kova uz aicu ljute ispriao
kako je kraj puta iznad Vilenjaka sahranjena jedna od
dvije sestre bliznakinje iz Kovaa. - Cura naprosto
umrla, niko nije znao od ega. Ljudi su priali, veli
Himzo, da se noima ula vriska iz tog mezara i da
djevojka mora da je dola sebi i shvatila da je ukopana
iva. U taj vakat i nije bilo heima po selima, a svi su
znali kad je neko mrtav i kleli se da je ona izgledala kao
pravi mrtvac. Njeni su davno odselili u Brko, a nju
viaju iza pola noi kako hoda i trai ko e je otkopati.
- Djevojka jo misli da je iva u zemlji, i teko da e nai
mir na onom svijetu - ree mu Himzo, a Muharem se
zagrcnu rakijom, ostavi au i bez pozdrava ode iz
kovanice.
 NO2 PAGE 81

Duka Vrhovac, Beograd, Pesme prevoene na engleski, panski, italijanski, ruski,

Srrbija nemaki, grki, francuski, turski, rumunski, jermenski,
albanski, makedonski i poljski jezik.
Zastupljena u izborima naih najznaajnijih pesnika u
Pjesnik, novinar, svetu i u mnogim antologijama u nas.
knjievni prevodilac i
Knjiga S OBE STRANE DRINE bila je nominovana za
radio i TV autor
nagradu Isidora Sekuli i nagradu Branko opi, a knjige
S OBE STRANE DRINE i E NA VODI bile su u
Roena 24. marta 1947.
najuem izboru za Oktobarsku nagradu (sada Nagrada
godine u Banja Luci.
grada Beograda). Knjiga ZALOG bila je u najuem
Studirala i diplomirala na Odseku za svetsku knjievnost
izboru za nagradu Milan Raki i Jefimija.
i teoriju knjievnosti Filolokog fakulteta Univerziteta u
Beogradu.
Prevedene knjige:
Knjievne radove objavljuje od godine 1966.
Fridrih Direnmat: SUDIJA I NJEGOV DELAT, BIGZ
Profesionalni novinar od 1971. Godine 1975. zaposlila se
Beograd 1975.
u Televiziji Beograd, gde je, kao autor, urednik,
scenarista, i voditelj, ostvarila niz znaajnih i zapaenih Ignacio Ambroo: IDEOLOGIJE I KNJIEVNOST,
dokumentarnih, aktuelnih i umetnikih emisija i serija. Slovo ljubve, Beograd 1979.
lan Udruenja knjievnika Srbije, International Novinarstvo:
Federation of Journalists i Udruenja knjievnih Objavila brojne tekstove i intervjue u listovima i
prevodilaca Srbije. Nije lan ni jedne politike partije. asopisima: Politika, NIN, Borba, Duga, Knjievne
Majka troje dece. novine, Knjievna re, Intervju, Reporter, Pravda, Glas
Jula 2005. godine, kao urednik sloenih projekata, javnosti, Danas... i tekstove i scenarija za radio i
prestala da radi u RTS i od tada je pisac i slobodni televizijske emisije.
novinar. ivi u Beogradu. U Treem programu Radio Beograda nekoliko godina
Knjievnost: bila stalni saradnik kulturne hronike, piui o knjievnim,
pozorinim i drugim umetnikim pojavama i dogaajima
Objavljivala u knjievnim listovima i asopisima (Orfej,
kod nas i u inostranstvu.
Vidici, Mladost, Student, Znak, Polja, Putevi, Odjek,
Lica, Knjievna re, Knjievne novine, Jefimija, Pro Autor je, urednik, scenarista i voditelj brojnih
Femina, Stremljenja, Knjievna Krajina, Politika...). televizijskih emisija i serija u okviru Aktuelnosti
Informativnog programa, u Redakciji dokumentarnog
Dobitnik nekoliko nagrada za poeziju i Zlatne znake za
programa RTS, bavei se uglavnom aktuelnim i tzv. tabu
irenje kulture Kulturno-prosvetne zajednice Srbije.
temama iz raznih oblasti, od politike do kulture, u
Uestvovala na mnogim knjievnim, novinarskim, civilizacijskom kontekstu. Neke od tih emisija zavravale
naunim i drugim skupovima, festivalima i su u bunkeru, gde se i sada nalaze.
manifestacijama u zemlji i u inostranstvu.
Najvanije serije:
Objavljene knjige poezije: IZABRANO IZ DRUGIH TV CENTARA (1981-83.)
TV FELJTON (1982-84.) DOKUMENTI NAEG
SAN PO SAN, Izdava: Nova knjiga, Beograd 1986.
VREMENA (1984-87.) SVET TIINE (1987-88.)
S DUOM U TELU, Izdava: Novo delo, Beograd 1987.
DIREKTNI PRENOSI (1987-89.) IZVESNA PITANJA
GODINE BEZ LETA, Izdava: Knjievne novine i
(19891999.) NACIONALNI I KULTURNI
Grafos, Beograd 1988. GLAS NA PRAGU, Izdava:
PREPOROD - TA TO DANAS ZNAI (2002-2004.)
Grafos, Beograd 1990. I WEAR MY SHADOW INSIDE
SVET U KOMUNIKACIJI INTERNET (2004-2005.)
ME, Izdava: Forest Books, London, 1991. S OBE
Autor brojnih tekstova i scenarija za deje RADIO i TV
STRANE DRINE, Izdava: Zadubina Petar Koi,
emisije DOBRO JUTRO DECO i LAKU NO DECO.
Banja Luka 1995. E NA VODI, Izdava: Srempublik,
Serija NACIONALNI I KULTURNI PREPOROD - TA
Beograd 1996. BLAGOSLOV stoest pesama o ljubavi,
TO DANAS ZNAI bila je u najuem izboru za nagradu
Izdava: Metalograf, Trstenik 1996. E NA VODI,
Uredniki podvig godine (2004.).
drugo dopunjeno izdanje, Izdava: Srempublik, Beograd
1997. IZABRANE I NOVE PESME, Izdava: Prosveta, Dobrotvorni rad
Beograd 2002. ZALOG, Izdava: Ljubostinja, Trstenik Dvadeset godina bavi se humanitarnim radom.
2003. OPERACIJA NA OTVORENOM SRCU, Izdava: Organizovala je i sprovodila u delo brojne akcije pomoi
Alma, Beograd 2006. ZA SVE JE KRIV PESNIK, deci, siromanima, bolnicama i izbeglicama. Nosilac je
Nezavisno elektronsko izdanje, Beograd 2007. Povelje humanosti.
MOJA DESANKA, Izdava: Udruenje za planiranje WWW: http://www.duskavrhovac.com
porodice i razvoj stanovnitva Srbije, Beograd 2008.

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/duscaronka-vrhovac.html

Duka Vrhovac, Belgrade, Serbia
NO2 PAGE 82

also Ljiljana op,Sergei eglov, Ksenija Jovanovi, but

above all, just her ... Desanka Maksimovi. poetess of
the South - Slav region. The book is dedicated
formulated and expressed to Desanka, but it is a book of
those who read it, absorbing the reflected light resulting
from the influence of Desanka's visions.
Sincerity. Happiness. But, also, the pain.

What about DVD which follows a book. When you see it,
it will speak by itself to you!

ISKRENOST SREE...u boli

Isprepletenost ovjeka unutar vrijednosti iskazanih
poetika. Uznemirenost duha sa ciljem kreacije
podsjeanja dobrote radi...dobrote same. Ovdje je rije
o mnoini, a ne jednini. Nikako. Zloupotrebljavajui
sopstvenu sebe, Duka Vrhovac unutar 250 stranica
ovoga nadahnutog, umjetnikog djela najmanje govori
o sebi, ak i dok reda niti vlastitih memorabilija, kako
u pjesmama, ali i u proznim, biografskim crticama
knjige MOJA DESANKA. I nije sama. Tu su i Ljiljana
op, Sergej eglov, Ksenija Jovanovi, ali prije svih,
upravo ona...Desanka Maksimovi, poetesa
junoslovenskih prostora. Knjiga jeste Desanki
posveena, uobliena i izraena, ali ona je knjiga onih
koji je itaju, upijajui odraze svjetla nastale upravo
uticajem Desankinih vizija. Iskrenosti. Sree. Ali, i bola.

A DVD koji prati knjigu. Kada ga pogledate, kaz'e vam

se samo!

***

INCERITY OF HAPPINESS...in pain

Interweaving of human within values of expressed
poetics. The turmoil of spirit with the aim of creation for
reminding the goodness because...goodness itself.
Here is a plural, not a singular. No way. Abusing her
own self, Duska Vrhovac within the 250 pages of this
inspired work of art, at least talks
about herself, even while she puts in front of us her
own order or memorabilias, as in the poems, but also
within prose, biographical sketches of the
book "My DESANKA". She is not alone. Here are
 NO2 PAGE 83

vrastare, pripovetke, (2003), Novina Rilindja,

Prishtina; Hija e korbit, novele, 2005, Lumi i bardh,
Mitrovica; Pik n zemr, poezija (2005), Ura,
Prishtina; Shtat dit pas vdekjes, roman, (2006), Savez
Pisaca Kosova, Prishtina; Pallati me yje, poema za
decu, (2006), Ura, Prishtina; Furtuna, roman (2007),
Ura, Prishtina; Ishulli i vdekjes , trilogija (2010), Ura,
Prishtina; Lm derrash, AntiROMAN, (2010),
eksperimentalno izdanje autora sa malim tirazhom;
Tuna, ljubavni roman, (2010), Ura, Prishtina;
Kalvari, roman (2010), Ura, Prishtina.
Inskenirane: Drama Zibardht i drama ndrroj pr
nj dit, obe inskenirane u 2000-toj godini, odnosno
2006. godine, u Teatru Sandr Prosi u Mitrovicu uz
reijom Halita Baranija.
Nagrade: Nagrada Hivzi Sulejmani za najbolje prozno
Mexhid Mehmeti, Pritina, Kosovo* delo 2006 godine, za roman Shtat dit pas vdekjes
(Sedam dana posle smrti), koju dodeluje Savez Pisaca
Roen 11 juna 1948.g. u Selu unice, optina Kosova.
Preevo. Trea i druga nagrada za poeziju u Manifestaciji
Obrazovanje: Takimet e Karadakut (Karadaki dani), u Kumanovo,
etiri razreda osnovne kole je zavrio u rodnom zatim Druga nagrada,
itd. Prezentiran je u nekoliko poetskih antologija,
selu, osmogodinju kolu i gimnaziju u Preevu, dok
je Filozofski Fakultet, smer albanski jezik i univerzitetskih tekstova, leksikona, albuma, kritikih
knjievnost, zavrio na Kosovskom Univerzitetu u izdanja itd., na albanskom i drugim jezicima.
Pritini.
Radni sta: Nekoliko godina je radio kao profesor
albanskog jezika i knjievnosti u Obrazovnom Centru Mexhid Mehmeti, Roman Kissiov i Sabahudin Hadiali,
Sknderbeu u Preshevo, dok je, takoer, radio i u oktobra 2010.g., Tetovo, Makedonija
srednjoj koli u Trnovcu kod Bujanovca, kao i u
osnovnim kolama u Raince, Crnotince i Preevo.
Radio je i kao prevodilac novinar u Flaka e
vllazrimit u Skopju, dok je, od 1985 godine do
zavretka poslednjeg rata na Kosovu radio kao novinar u
Rilindji - Bujku (dopisnik iz Istonog Kosova,
odnosno Preeva, Bujanovca i Medvedje).
Bio je jedan od osnivaa i urednik asopisa Filizat i
Panorama u Preevu i Jehona u Bujanovcu. Dug
period vremena je bio predsednik Knjievnog Kluba
Feniks u Preevo i izdavake edicije ovog Kluba koja
se istakla sa kvalitetnim izdanjima poznatih autora. Posle
rata i sve do prestanka izlaska dnevnog lista Rilindja
bio je novinar i urednik kulture ovog asopisa.
U periodu 2005-2008 godine, bio je lan predsednitva
Saveza Pisaca Kosova.
Pie: Poeziju za odrasle, poeziju za decu, prozu za
odrasle (pripovetke, novele i romane), bavi se
dramaturgijom (drame za odrasle).
Objavio: Klithje e prmallim, poezija,
(1977),Lumja, pripovetke, (1982), u izdanju Feniks u
Preshevu;Frymmarrje, (1984), Flaka e vllazrimit,
Skopje; Peizazh i ngrir, (1994), Rilindja, Prishtina;
Monstrumiada, etiri drame, (1998), Vatra, Prishtina;
Presheva, poema, (1998) Vatra, Prishtina; Rikthim
dhembjeje, poezija, (1998), Vatra, Prishtina; Puthja

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/mexhid-mehmeti.html

Mexhid Mehmeti, Pristina, Kosovo*
NO2 PAGE 84

ODGONETANJE NJEGA...u sebi Krezub Bjesnog psa

Uoblienim stazama knjievnosti uspio je pretpostaviti uje sirene Prve pomoi
kvalitet, kvantitetu. Mnotvo razliitih anrova kojima je Zavijanje zviduka Vjetra
ovladao, godinama stremei stvaranju vlastitog izraza, je Prasak puaka gromova... Ehej,
izgradilo Mexhida Memetija kao pjesnika osebujnog i Kako je vei prema toj sceni
nimalo zanemarljivog iskaza. Njegova poezija je Dlanom pokriva jednu ulicu cjelu
misao sui generis koja se nalazi u njegovoj rijei, stihu, Desetine kua Topole Horizonta
pjesmi. I pjesma je svaka kao pria. Odlazeih dolazaka. Koliko jai nasparam okorjelih neprijatelja
Ili dolazeih odlazaka. Ako uspijete odgonetnuti. Njega, Dogaaja koji se napolju deavaju
ali i sebe, dok itate pjesnika duha kojem se divim, zbog A koliko je malen i slabaan boe
iskrenosti i enutljivosti. Naspram svoje unutranjosti
Sa otkucajem srca (ne)zatiene ptice
***
DECIPHERING HIMSELF...within yourself ANATOMIJA BOLA
With the shaped paths of literature he succeeded to
assume the quality, over the quantity. A variety of Nema nita bolnije od Vriska
different genres, which is mastered, striving for years in Ptice kad joj je pjesma otimana
creation of his own expression, has developed Mexhid Na taj vrisak
Mehmeti as a poet of distinctive and not at all of Krik stravini uje
insignificant statement. Prekinutu strunu violine
His poetry is thought sui generis which could be found Osjea slomljenu dasku pod nogama
in his words, verses, poems. Each poem is like the story. Prasak puke iza lea
Of departing arrivals. Or the upcoming departures. If Pjesma ptice zatim
you manage to decipher. Himself, as well as Na zavijanje zviduka stihije slii
yourself, while you are reading the poet of the spirit to Odjeka padalog u jami
whom I admire, because of the sincerity and longingly. Nevremenu u tugu promjenjen
Nema nita bolnije
*** Nego kad se Poetu dah zaustavi
Roptaj Smrti kad osjea
Preveo s albanskog: HAJRO ULQINAKU I mjesto Pjesme bezkrajne
Stravino vuje zavijanje slua
PRAZNA METAFORA

Ko li je taj
to na tavanu mom majstorie
U ovo zlo vrijeme UDNA BATA
U tamnoj noi?
Olukom krova Pjesnikinja N. N. iz Kanade
Suze svijeta teku. udnu stvar napravi u Poeziji
Pod strehom ko laje Dlanove zasadi u Bati
Ili: Trojanski konj udno izgledae cvjetnjak
Ponovo re? Sa dva dlana i deset prstiju
O Boe, taj Crni izaslanik Danima noima grane prsti pipci
Streha krv krvari ekahu ptice selice
Iz metafore Sestra izlazi Da u klopkudlan upadnu
I prema odaku ide I odui se dugo iekivanje
Pred leto Dok zlidlanovi otrulie se
erove rane Granati prsti se osuie
Teku Megdan poljem Nokti ko lie popadoe
Za rodoljublje Prazne rjei vjetar ponese
Bestraga ih u Zaborav
PARADOKSALNO Za navjek u Stranu zimu
Iskrsne Vrag u Poeziji
elo stavlja na hladno staklo pendera Da trud ne ode nizata
Oi zbei na pejza preko puta Pjenikinji iz Dalekog kontineta
Sluajni pokreti to hroninu
Glavobolju mu prekidaju
I dlanove stavlja na to staklo ledeno
Iz daljine tamnu tminu primjeuje
 NO2 PAGE 85

valovima. Kao da sam oekivao da me one hoe vratiti u

Burhaedin Xhemaili, Skopje, san moje mladosti kad sam vjerovao da ptice i magina
Macedonia mjeseina uvaju Boga..!! Zvijezde su te ugodne noi
traile od mene da se bar na trenutak vratim u san svoje
mladosti, iako nisam vjerovao da imaju takvu mo. Zato
Roen je 28.02.1962. sam u tom trenutku bio skeptian... Ipak, zvijezde su me
svakako htjele odvajati od teke katastrofe, s ciljem da
Diplomirao na Filolokom Fakultetu- zaboravim vrijeme bunih sirena koje nam oivljava uas
Abanski jezik i knjievnost 1988 besanih noi... Iako sam se na trenutak htio vratiti u san iz
godine u Skoplju. Radio profesor u srednju ekonomske djetinjstva, ipak me razum nosio u maginom delirijumu,
kole u Kumanovo, a trenutno radi kao dravni savetnik u gdje sam udesno putovao bez svog znanja, tako da sam
Ministarstvo Kulture u Skoplju, Makedonija. doao u nesigurnom arenu u kojoj je zasluno mjesto
imao strah a nije se osetio nimalo humanizma, iako usta
Knjievna dela: im bila punahumanizma svim trubadurima zlokobnih
1.Drita e vonuar poezi, 1993 plemena i osobnog interesa koji izjavili koliko je svijet
Odgoeno svjetlo poezija (objanjenje: kad kasni malen..!! Jedne noi u snuh vidjeh veliku proljetnu kiu
svjetlo) koja je sa sobom nosila sve to prlja ambijent, s tekom
2.Frik nga liria tregime, 1994 ubojitom zaparom. Velika je kia zatim preplavila sve
Stra od slobode prie mieve i crne gavrane da bi spasila ovjeka od tekoga
3.Portrete t djegura dram, 1999 kolapsa, tako da su na zemlji ostale samo zmije, ali i tih
Izgoreni portreti drama okrenuo na lea da vidjeti ih noge...
4.Tingujt e jets tregime, 2001
Zvuci ivota prie
5.Kambanat e liris poezi, 2003 ***
Kambani slobode poezija
6.Magjia moderne tregime, 2005 ndrra
Moderna magija prie
7.Rruga e ndjenjave roman, 2006 N natn e qet t paharruar vshtroja yjet n vallzim
Cesta oseanja roman (put osjeanja) dhe sikur kuptoja q ata dshirojn tm kthejn n
8. N fund t tunelit tregime n dorshkrim ndrrn e fmijris, kur besoja se zotin e ruajn yjet dhe
Na kraju tunela prie u rukopis hna magjike..!! Yjet at nat t kndshme krkonin prej
meje q tm kthejn vetm pr nj ast n ndrrn e
*** fmijris, mirpo mua sm besohej se e kishin at
mundsi, andaj edhe isha tepr skeptik n at moment
ITATI OIMA...i srcem Mirpo, yjet me vendosmri donin q tm largojn nga
katrahura e rnd, me qllim q t harroj kohn e
Trenutak istine pretoen u valove htijenja. Snana mistika
sirenave t zhurmshme q na ngjallnin tmerrin
u trenutku raanja, ali i umiranja, ljubavi. Sjetna
mbrmjeve t prgjumta Edhe pse dshiroja t
uspomena koja odjekuje njegovom sudbinom traei izlaz
kthehem pr nj ast n ndrrn e fmijris,
na povrinu nade. Burhanedin Xhemailli je pisac
prapseprap mbamendja m bartte n delirium
posebnog, istananog osjeaja za sutinu pretoavanja
magjepss dhe uditrisht udhtoja pa vetdije, kshtu
osjeaja u slike rijei. Koje ne itamo. Ve gledamo.
q arrita n arenn e pasiguris ku vend t merituar zinte
irom otvorenih oiju. I srca.
lemeria dhe nuk frymonte humanizmi edhe pse gojn e
kishin plot ,,humanizm,, trumbetart e zshm t fisit
TO READ WITH THE EYES...and with heart ogurzi dhe lakmitart e levrdis personale q deklaronin
Moment of Truth transformed into the waves of se bota sht tepr e vogl... Nj nat ndrr pash shiun
desire. Strong mystics at the time of birth, and also e madh pranveror q me vete i bartte t gjitha brlloqet q
death, love. Wistful memories that echoes through e ndotnin ambientin me duhmn e rnd vrastare Shiu i
his fate seeking for exit to an surface area of madh pastaj i prmbyti trsisht minjt dhe korbat, q ti
hope. Burhanedin Xhemail is a writer of liroj njerzit prfundimisht nga kompleksi i rnd,
special, refined sense of the essence of transfuse of kshtu q pastaj mbetn prmbi tok vetm gjarprinjt,
feelings in pictures of words. Who we do not por edhe kta i ktheu bythprap, q tua shohim
read. Already we can see. Eyes wide open. And with our kmbt
heart, also.
*** (kratke prie su objavljene na albanskom i makedonskom jeziku
San u asopisu Koreni, a za Varadinski zbornik i DIOGEN pro
kultura magazin sa makedonskog preveo Dimitar Masevski,
U tihoj nezaboravnoj noi gledao sam zvijezde u stilistika prilagodba Borica Pahi Grobenski )

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/burhanedin-xhemaili.html

 NO2 PAGE 86

Naime Beqiraj, Pristina,

Kosovo*

BLAGOST JAKOSTI
...PJESME
Ona je ena koja ivjeti
trai. Ne samo unutar
vlastitog poetskog
izraaja. ivotu stremei.
vrsta u stavovima.
Blaga u izraajnosti.
Poetskoj, ali i ljudskoj.
Poezija Naime Beqiraj je odraz osobnosti unutar
okruenja u kojem egzistira opisijui sopstvene traume na
prilino udan, blag nain. Iskren, nadasve. ena koja u
pjesmama prije svega trai sebe. I pronalazi, budite
uvjereni.
***
Gentleness of Strength....of the poem
She is a woman who seeks to live. Not only within her
own poetic expression. Striving towards life. She is
solid in attitudes. And mild in expression. Of poetic, but
also human kind. The Beqiraj poetry is a reflection of
personality within the environment in which she exists
describing her own trauma in a rather odd, bland way.
Honest, above all. A woman in the poems above all seek
for herself. And found, rest assured.

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/naime-beqiraj.html

 NO2 PAGE 87

Smisleno poetsko vienje....ovjeka

Njegove isplakane, krvave oi gledaju svijet. I ude
se ljepoti. Koja umire, nestaje, biva razarana upravo
od onih to bi trebali biti njeni uvari. Ljudi. Njih, tih
zvijeri udnoga imena to i nita drugo nisu do
trenutak vremena ispunjen sjeanjima na prolost
proteklih dana. Poetika Eugeniusza Kasjanowicza je
vrsti meritorum rijei iskazanih ljubavlju a protiv
mrnje, izreenih knjievnim stavom a protiv
besmisla. Jednakosti to stremi. Unutar izraza
vlastitog.
***
Meaningfully poetic vision of....a man
His cried, bloodshot eyes view the world. And they
wonder at the beauty.
Whodies, disappears, is destroyed just by thosewho
should be her guardian.
People. Them, these beasts with strange names what are
nothing else than a moment filled with memories of the
past of passed days. Poetics Eugeniusza Kasjanowicz is
the firm meritorious of the words expressed with love and
against hatred, imposed a literary stance
against meaninglessness. Equality that strives to
be. Within his own terms.

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/eugeniusz-kasjanowicz.html

 NO2 PAGE 88

Sopstvenog. Ali i italakog. Ovdanjeg...Vrijedi. Zbog

nas samih. Jadnih, prostih, ljudi prije svega.

A t h a n a s e V a n t c h e v d e T h r a c y,
Paris, F r a n c e
Member of the Brasilian Academy of Letters
Member of the Bulgarian Academy
Prize-winner of the French Academy
The poet and translator Athanase Vantchev de Thracy was
born in Haskovo, Bulgaria in 1940. Now a French citizen, A Max de Carvalho
he is the author of thirty seven collections of poetry pub-
lished in French and of numerous articles and essays on Extinta, a lmpada
classical and modern European poetry.
***
We, the poor, the simple people...
Loneliness of the poet is the loneliness of the World. Within
it. Athanase deVantchev Thracy is the poet of the
World. But for him the World is within the
poet. Sometimes painful, but enduring. His struggle is the
vision of tomorrow. Goodness. Gentleness and devotion to
everyone. In the World. And when you see that Bosniak
(Muslim) writes about him, while reading his poems in
the languages of the World, but also at the local, BHS
languages. Look, no hate here. It might be there still a
hope. Oh, will the poem beat the storm track of
exclusion, hatred and hypocrisy? His lines of poetry are the
alternative to the possible variation of the roughness of
the subject matter of simple expressions. His poem
is himself. Wealth of the words at him has an
expressive meaning. Of his own. But also, ours, the
readers. The local. Worth. Because ourselves.
Poor, simple, people primarily, after all.
***
SI ESTS SOLO
Fala ainda de luz.

Athanase Vantchev de Thracy has spent seventeen years [Apagada, la lmpara

studying poetry in European universities. He holds M.A. and An habla de luz.]
PhD degrees for his studies of Dostoevsky and Verlaine.
Widely travelled and multilingual, Athanase has studied the Dedico este poeta al gran
Flor Campino,
poetry and civilisations of Tunisia and Russia (in both of which poeta y amigo Max de
Prolas de vidro
he lived for two years), Syria, Turkey, Libya, Saudi Arabia, Carvalho
Jordan, Iraq, Egypt, Morocco and Mauritania. He is also the
recipient of national and international literary prizes. Si ests solo, muy solo
Traducido al espanol por el
Est as mucho tiempo,
poeta Albert Lazaro-Tinaut
Athanase's cosmopolitan, deeply learned and highly spiritual Est siempre as!
poetry centred around his Eastern Orthodox beliefs carries a
depth of feeling and a lyricism which are unique in contempo-
Traduit en espagnol par le
Amigo,
rary poetry. This text was written by Norton Hodges, one of pote Albert Lazaro-Tinaut
La mejor compaa
the English famous poets. Que puede serte dada
*** No es acaso t mismo?
Mi, jadni, prosti ljudi...
Samoa pjesnika je samoa Svijeta. U njemu. Athanase Si ests solo, muy solo,
Vantchev de Thracy je pjesnik Svijeta. Ali kod njega je i Cierra los ojos
Svijet u pjesniku. Ponekad bolan, ali trajan. Njegova Y respira el perfume
borba je vizija sutranjice. Dobrote. Blagosti i predanosti De tu alma!
svima. U Svijetu. I kada vidite da o njemu Bonjak pie,
dok itate njegove pjesme na jezicima Svijeta, ali i na Si ests solo,
ovdanjim, BHS jezicima. Gle, ovdje mrnje nema. Cada vez ms solo
Apoya tu corazn
Contra el corazn
Moda ipak nade ima. O, da li e pjesma pobjediti oluju De tu soledad
iskljuivosti, mrnje i licemjerstva? Njegove linije Y sonre!
poetike su alternativa moguim varijacima grubosti
tematike prostih izraaja. Njegova pjesma je on sam. Pars, 4 de septiembre , Anno Domini MMVIII
Bogatstvo rijei je kod njega izraajnost smisla.
Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/athanase-vantchev-de-thracy.html
A t h a n a s e V a n t c h e v d e T h r a c y, Paris, F r a n c e
NO2 PAGE 89

SI TU ES SEUL
A Max de Carvalho If You Are Alone
To Max de Carvalho
Extinta, a lmpada
Fala ainda de luz. "Extinct, the lamp
Speak still about light"
( Eteinte, la lampe
Parle encore de lumire ) Flor Campino

Flor Campino, Perle de Verre

Perle de verre If you are alone, very alone,

Remain so a long time,
Si tu es seul, trs seul, Remain so always!
Reste-le longtemps,
Reste-le toujours ! My friend,
The best companion
Ami, That is given you,
La meilleure compagnie Isn't this yourself?
Quil te soit donne If you are alone, very alone,
Nest-ce pas toi-mme ? Close your eyes
Si tu es seul, trs seul, And breathe the perfume
Ferme les yeux Of your soul!
Et respire le parfum If you are alone,
De ton me ! More and more alone,
Si tu es seul, Support your heart
De plus en plus seul, Against the heart
Appuie ton cur Of your solitude
Contre le cur And smile!
De ta solitude
Et souris !
Paris, this Thursday, September 4th, Anno Domini MMVIII

Paris, ce jeudi 4 septembre, Anno Domini MMVIII I dedicate this poem to the great poet and friend Max de
Carvalho
Je ddie ce pome au grand pote et ami Max de Carvalho.
Translated into English by the American poet Vito Quattrocchi

Glose :
Flor Campino (ne en 1934, Tomar, au Portugal) :
peintre et pote portugaise. Elle fit ses tudes lcole
des Beaux-Arts de Porto. Flor Campino fut longtemps
rsidente en France. Epouse dun des plus grands potes
portugais, Fernando Echevarra, elle partage actuellement
son temps entre Paris et Porto. En 2000, elle publie son
recueil de pomes A aresta das folhas (Larte des
feuilles) ; en 2006, O Crivo dos dedos (Le crible des
doigts) ; en 2008, Prolas de vidro (Perles de
verre), traduit en franais par la pote et publi en
bilingue par les ditions Afrontamento (Porto).

***
 NO2
SVA BOL SVIJETA
Bjee li to Tin, Ujeviu to tei,
ili Aleksa to Emini bjei?
Al' ljubav boemtinu lijei
kad eli sebe da ovjekovjei
Boli ljubavne onomad
stremei sutranjici otad
Veselin i dalje jeste nestaan
iako bjee raseljeno rasejan
No, nada i dalje postoji umna
da umrijeti nee posljednja
Pjesme njegove Moravom plove
da se ne zaborave
Ili jednostavno
...
opstanu.
Ljepota trenutka inspiracije ponekad
stvara pretpostavku injenja
alternative nadanju. Veselin
Deletovi je pjesnik. Koji odsjaje
prolosti pretae u muzu sadanjosti.
Bez pretencioznosti i nametanja. Ve
sa dozom potovanja itaoca, prije
svega. Ljubavlju omeen sa nadom u
bolje i sadrajnije drutvo.
Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/veselin-d382eletovi263.html
PAGE 90
ALL THE PAIN OF THE WORLD
Was it Tin, Ujevi towards he tends, , ,
Aleksa Emina or what escapes? ?
But love heals the bohemian '
when he wants to perpetuate itself
Love pain a while ago
striving since then tomorrow
Veselin still is a naughty one
Although have been displaced and
scattered
,
However, hope still exists full of mind
that will not die as the last
His poems is sailing on river Morava
not to be forgoten
Or simply ...
... .
to survive.
------
The beauty of the moment of
i n s p i r a t i o n s o me t i m e s c r e a t e s
apresumption of making alternative to the
hopes. Veselin Deletovi is a .
poet. That the reflections of the .
past transformed into the muse of the
present. Without pretensions .
and imposition. Even with adose of .
respect for the reader, primarily. , .
Bounded with a love with a hope in a
better and more meaningful society. .
Veselin Deletovi, Beograd, Srbija
NO2 PAGE 91

AROV Noobdijao
pesmom zagrljen,
Nemam ni kuu, sruena osta, ljubavlju dotaknut,
trona je bila, ko velim ja -- sa damama
gradu sruie etiri mosta nedoseanim.
pa vidi, opet blista i sja.
ivotovrednovo
Nemam ni njivu, uzeo skot, nevane zablude,
premda nije ni bila plodna: grlei zaborav
gaj i umarak, dokle je plot, i snove.
a zemlja smonica, nije ba rodna.
Kafanotragao
Kola sam imao, oteo gad, za istinama
audi stotka, koa i klima, itui sebe,
ali sam ipak shvatio sad iveo u stihovima
tee je palio kad doe zima. kao da sanjam,
sanjao
Zamakli tek smo iz naeg sela kao da ivim,
kad horda zveri nagrnu, banu, al uvek pevao
plakala tad je kolona cela, u slavu
nestade selo u jednom danu. trenutka
sadanjeg.
Krenuli redom sve da pale,
poeli najpre od krova,
NE VOLIM DA PIJEM
a onda su dole iza tale
naleteli na arova.
Ne volim da pijem, al' sam pijan esto
jer nekako uvek to spontano krene
Kidisao, lajao je, sa njima se tuko,
pijanstvo je moje to poslednje mesto
zlotvora je uvek prepoznati znao
gde jo mogu sresti tople oi njene
a lave je njegov tek onda zamuko
kraj bunara mrtav kad je pao.
Ne volim da pijem, al' tad je se setim
seanja su snanija kako vino stie
Bie jo kua, njiva i kola,
i to vie pijem s pesnikom ukletim
pa sve to ovek stvara,
njeno mi je lice sve blie i blie
ali nikad vie toliko bola
i nikad vie arova stara.
Ne volim da pijem, al' tad mi se vraa
poudna i nena kao prvog dana
Duu jo imam, ranjenu samo,
i seda kraj mene, ak i pie plaa,
srean to nisam i bez nje osto,
sve da mi olaka, da zaceli rana
poruku aljem zverima tamo,
neka vam bude od Boga prosto.
Kako vreme tee uspomena bledi
al' da mislim o njoj nikad nisam prest'o,
Pratam vam kuu, njivu i kola,
pokuao jesam, ali znam ne vredi,
za vau duu palim sveu,
ja ne pijem zbog nje, al' sam pijan esto
pratam vam ak i trenutke bola,
ali vam arova oprostiti neu.

SANjOHODA

Sanjohodio sam
kroz iluzije
satkane izmeu
smrti
i raanja
sunca.
 NO2 PAGE 92

Traiti, htjeti IZGOVARAM SEBE

Pred nama je Peko Lalii, pjesnik. ovjek izgubljenih (deo ciklusa)

nadanja, ali stvorenih mogunosti. Da e jednom, negdje 1.
i nekada, IZGOVORITI SEBE. Pokuava. Da li i
uspjeva? injenica da je na stranicama DIOGEN pro Iznikoh
kultura magazina, dovoljno vam govori. I pjeva. Poetiku kraj otvorenih vrata
sopstvenog bia. Iskrenou omeenog. S ljubavlju. u evar me
i paprat povijae
*** brljanom me
pritezae
te stremim visinama
To Seek, To want na sebe oslonjen
u sedlo bih
In front of us is Peko Lalii, a poet. The man with the da uskoim
lost hopes, but with created opportunities. Is he going sa vetrovima da se
to, somewhere and sometime, SPEAK OUT HIMSELF. nadmeem
He tries. does he succeeds ? The fact that he is on the site da jezdim
of DIOGENE pro culture magazine, tells you enough. gorama i vodama
And sings.The poetics of his own being. Bounded with da otiem mostovima
sincerity. With love. pesmama
i u njima da presahnem
bistrook
***

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/peko-lali269i263.html

Peko Lalii, Majdanpek, Srbija
NO2 PAGE 93

6. 10.
2.
Iz dana u dan Oprotaj traim
Iza mene kapije do jutra dooh za zaljubljenost u sunce
i zaboravljene cipelice pa kosti i slabosti svoje i pitam se jesam li ptica
ispred mene kapija preturam probuena onim to jesam
i nemi vis da spoznam te menike ruim
koji se krije zlo u sebi i pozivam i vas
izmeu da jutro da zajedno
ja osvetli belinu u susret suncu
i moja sena ispod mojih noktiju niz vreme
vodimo rat teemo.
na putu 7.
koji me pije
Gorim
3. iznutra gorim
sebi osvetljavam put
U mnotvu sveta da me ne vode gori
sam da ne izgorim
pa sebe pitam u njihovom mraku
da li je bitnije da putokazi ostanu
kako biti dok oni ne zgasnu
od biti ili ne biti
uini mi se 8.
da odgovor znam
da je u biti Nisu mi nadasve vani
najbitnije ovek biti ni rod
makar bio sam ni bog
smisao traim
4. u dobru
i udim
Od jutra do jutra da mi se misao vine
susreem se do neba onih
sa sutonom iji smisao nije ogranien
koji bi pa da volimo
u meni da se skrije onako kako to ja inim
da u crno osvane sunce bez predrasuda
pa da me ovakvog nije
da me nema 9.
ovako jasnog
ovako glasnog Malima veliki
ovako u istinu upletenog velikima mali Nai autori: Aron Bareti, Barbara
sam Braun, Ljiljana Crni... jesen 2011.,
5. sebe
sedlam
Dva koraka od sna i ne mogu da se
korak od cilja zajaem
cilja mi nema i ne mogu da me
propao u otvoreno nebo zajau
svetlou me zato mi nemir pau
doziva zato u njemu nalaze sebe
cilju da ga vratim zauzdane
korak blie meni da bude osedlane
perom da stasavamo uzjahane
 NO2 PAGE 94

Empty Surrender Homeless in the Storm Spirit

of god
I surrendered a memory Alone he is us.
of an altered he abides
me. under the bridge.
Long ago, Bicycle
an essence filled and possessions
my writing. the rain inhuman.
Now I have gone Clouds
adrift. his eyes,
The echo of words tears gauze over.
never born. Nighttime
Invisible reflections, for him
white paper adventure of needs.
can they form again? Hollow
In blurred shapes nebulous stillness
of her and broken in headlights.
forgotten youth. Another
day established,
no one cares.

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/carl-scharwath.html

 NO2 PAGE 95

OSLON vetru - Ne smem da otvorim, gospoo... Znao sam da mi

Damo od mentala
kose crne
tako razlistana...
Jaaj kio
nadolazee zvuke
nago oslanjanje
STIH DO UI telom to znaju
Strofa samo jo fali
nadam se - da na nju
nee doi red
ivotu - iako nas juri
posteljica je trebna
i vri sed interfona.
KAO DA SAM UKLET
Pesnik
sa titom
poticaje brani
ba ako mora deportovae me u
stani i umiri domovinu. Ako ga ujem i
zatreene grane po trei put, otvoriu... Ako
a ti kio ledi rataje su iz imigracionog, bar da
ne budu grubi. ekam...
Ja prokletnik Proao je minut, moda i
ljubiu i dalje dva. Cela venost. -Neto
gospe sa putirom se u meni pokrenulo.
Izadjoh na ulicu gonjen
oveka da porode neopisivom silom. Niz nju
*** je uz pomo tapa nogu
NEVID
pred nogu odmicala mrava
i pogurena starica. Prkosno
je udarala tapom o tle
Zvono se oglasilo sa koliko je god mogla dok se
udaljavala. Tad mi je
Tko li je sad... Ovde me sinulo. Potrao sam za njom
niko ne poznaje. ivim i to po prvi put za dana,
inkognito. Samo nou svih ovih godina otkako
izlazim, nabavljam hranu i sam u tudjini. Vikao sam za
satima etam... staricom koja je sve dalje
Zvono se ulo po drugi put odmicala. -Gospoo, hej
je to majka. Ko zna koliko
je dugo lutala po svetu ne bi
li me nala a sada odmie...
Otiao sam iz roditeljskog
doma sa debelim razlogom.
Moda je dola da mi javi
novosti iz zemlje i da mi se
jo jednom za ivota
pokae. Razum je proradio.
U mestu zastadoh, setivi se
imigracionog. Kako nita u
ivotu nije nemogue,
uhvatih sebe u razmiljanju
kako se pravdam kao da
sam se za pravo prevario.
Izala je iz vidokruga.
Ponovo, svom preostalom
snagom otrah u
iznajmljeni stan
preputajui se i dalje
radoholiarskoj samoi.

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/darko-habazin-daks.html

 NO2 PAGE 96

LABI bez semafora, ljudi bez oiju,

sjene pozdravljam u prolazu.
Tijelima od pauine I mislim da vuem eline konce,
Hodamo svijetom oholi prave poteze u pravom trenutku,
Hvatamo varljive leptire ali vuem trulu uad
Mislimo imamo vremena i bacam sidro s avetinjskog broda
Jedemo memljivu hranu u prokljualo more
Govorei punim ustima s dnom od ivog pijeska.
Gori nam iz oiju O ljudi, pomozite brodolomcima
Poast su nai pogledi koji grevito stiu svoje daske,
Smrt je naa pratilja i koji plutaju noeni nekim nepostojeim kursom!
Nismo zasluili ni zrak A ljudi su tihe titrave sjenke
Al jo diemo i pomalo su gluhi...
Ipak su ukljueni aparati Brodolomci gledaju lelujave palme,
tamo pleu domoroci s cvijeem oko vrata,
IZGUBLJENI RAJ osjea se miris ruma i duhana...
Dok glasovi odzvanjaju obalom
Raskone grane na crvotonom drveu su, valovi razbijaju stijene.
i na njih slijeu preparirane ptice, Halucinacije, fatamorgana, ludilo?
i pjevaju pjesme u molovima. to bilo da bilo...
Ulice
Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/lidija-pavlovi263-grgi263.html
 NO2 PAGE 97

Manhattan - 11 ta Settembru 2001 Issa t-toroq de\ert ta skiet mutrabi.

Galissa xnistgu nagmlu?
It-toroq imdemmija Nitolbu gal dawk li mgadhomx magna
u saba sewda tostor il-qirda u l-mejtin. nistabru bid-diskorsi preparati tal-mexxejja.
Jibku s-sireni
u l-folla bejn mibluga
bejn imherwla ma tafx fejn se ssib il-kenn.
Sa ftit ilu qalb il-belt kienet qed tabbat
u t-toroq ifawru bal dejjem
bin-nies u l-karrozzi. . .
I\dissa ftebqa tgajn
iarfet il-olma u minflok
il-mar il-lejl
(li laqat darba, darbtejn, tlieta)
ta bini marraf u t-tmiem ta eluf.
Is-sod safa fix-xejn
u masuda minn geruqha l-belt li qatt ma torqod
tistenna muuga, midruba. . .

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/patrick-sammut.html

Patrick Sammut, Mosta, Malta
NO2 PAGE 98

with the dark blue hue of the mountain range beyond.

New York - 11th September 2001 Only there my whole being feels as free
(Translated into English by author himself) as the mist that clothes the dawn;
as the enchanting bird song that hails the morn;
as the whistling breeze that soothes the ear
The streets are bloody
or as the farthest topmost peak.
black clouds conceal death and destruction Firmly I gaze towards the eternal void
sirens crying in distress and listen to the voice within:
the crowd half way between shocked and abide here longer, motionless, world-blind
maddenned turn your back to the hectic turmoil of daily life
not knowing where to seek shelter. and embrace the sound of silence...
A while ago the citys heart was beating Feel, smell, taste and listen to natural creation
the streets flowing as always softly engaging in mute dialogue with silent stillness.
with humankind and machines. . .
But now the dream has come to an end ***
abruptly replaced by a nightmare
(that struck once, twice, three times)
of ruined buildings and thousands dead.
Steel foundations melted into nothing
and, knocked down, the sleepless city
awaits wounded, in pain. . .
The streets unreal, a desert of silent sobs.
What can we do right now?
Pray for those who are no more
Console ourselves by presidential vows.

***

Tifkira tAssisi

Imkeffen fdan id-dieq

arsti fakkarija timra fuq wesgat il-widien
tintilef lilhinn u titwaad
mal-ikal profond tal-ibla fl-isfond.
Hemmhekk biss inossni jien,
ieles ban-nida li tostor il-godwa
ball-ganja li ssaar tat-tjur sielma
ba-iffa sefsiefa li tpaxxi lill-widen Patrick Sammut and/i Sabahudin Hadiali
ball-ibgad u l-ogla quata. (Gaeta, Italy, April 2011.)
Niffissa l-ftu etern
u nisma leen ewwieni jlissen dal-kliem:
ibqa hawn, titarrikx, aglaq gajnejk
twarrab mill-gaga u addan il-kwiet.
oss, xomm, tiegem u isma l-olqien
ftadita mas-skiet.

***

Recollections of Assisi
(translated from Maltese by Joseph Sant)

Confined in this claustrophobic cubicle

my minds eye wanders over the immense valley plains
and, lost in the horizon, unites itself
NO2 PAGE 99
NO2 PAGE 100

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/mirko-s-bo382i263.html

Mirko S. Boi, Mostar, Bosna i Hercegovina
NO2
Kako sterilizirati pisca
Angairajte mu stilista i agenta
Koji e mu osigurati naslovnicu
Nekog visokotiranog lifestyle asopisa
Dovedite kritiare da priaju o njemu
Valjajui po ustima neke teke rijei
Koje e posve sigurno shvatiti
Tek nekolicina upuenih akademika
Intervjuirajte ga za sve postojee medije
Banalizirajui do besmisla njegovo pisanje
Prodajite njegov novi bestseler na kioscima
Odmah pored nekog vulgarnog magazina
I biografije lokalne starlete, friko razvedene
Dajte mu Nobelovu, Pulitzerovu i sve ostale nagrade
Bacite na njega fetvu ili truli paradajz, svejedno
Protestirajte protiv njegove antidravne retorike
I spalite njegove knjige na glavnom gradskom trgu
Priajte o njemu uz kavu i koktele po lounge barovima
Dovedite nekog zajebanog voditelja u skupom odijelu
Da mu pred kamerama postavlja neugodna pitanja
Uperite u njega sve reflektore ovoga svijeta
Kada nastupa, drite publiku na sigurnoj udaljenosti
Da mu, ne daj Boe, netko od njih ne bi postavio pitanje
Ili u ekstazi rastrgao skupi dizajnerski sako
Stavite ga u kolsku lektiru i televizijske top liste
Piite lanke o njegovom ljubavnom ivotu
Za arene enske magazine
Ekranizirajte njegove romane
Ili snimite tv seriju sa slavnom glumicom
Dajte mu da pie kolumne za neke
Politiki kontroverzne novine
Pozovite ga u tv debatu da pria o stvarima
O kojima ne zna apsolutno nita
Ali emisija ima visoku gledanost
Pa nije ni bitno
Odvedite ga na neki veliki svjetski sajam
I stavite pred hrpu stranih novinara
Da pred njima pria o svojim knjigama
Poeljno na nekom stranom jeziku
Postavite njegovo bronano poprsje
Na teki mramorni pijedestal
Visoko iznad obinih ljudi koji ga itaju
I koji ionako o knjievnosti nemaju pojma
Pozovite ga na ekskluzivni prijem kod predsjednika
drave
PAGE 101
I uruite mu odlije u kutiji od tamnoplavog baruna
Uz predugaak govor pred visokim dunosnicima
Objavite njegova sabrana djela u konom uvezu
U nekoj basnoslovno skupoj ediciji
Koju si raja iz gradske knjinice
Nikada nee moi priutiti
Pretvorite ga u celebritya i glavnog aktera
Nekoliko seksualnih skandala
Publiciranih u dnevnim novinama
I ako nakon svega ovoga
Od pisanja potpuno ne odustane
Ne morate mu ak ni pucati u glavu
Sam si je ve odavno ispalio metak
Iz metafizikog knjievnog pitolja
I iskrvario nevidljivom krvlju
Koju e namirisati samo oni
Koji su i sami ve na isti nain
Iskrvarili.
Kua
Skrovita, tiha i bijela
Kua je moga strica
U starome gradu
Tamo gdje sam
Na tepihu pored
Termoakumulacione pei
Nauio kolut naprijed
Tamo gdje su pojedene bezbrojne
Roendanske torte
I okiene boine jelke
Tamo gdje su plave mjeseine
Zapletene u crne grane nonog drvea
Ondje je ostala jedna nedovrena pria
Kao kad ode iz kina
Usred predstave
Na gelerskom krateru
Moja sveana fotografija
Sa prvom kolskom torbom
Kraj hrpe crnih dasaka
Snjegovi sa rukama od granja
I mamina zeljanica
Uz stepenice od mog prestraenog daha
Prolost me zove da se popnem
I bacim jo jedan letimian pogled
Na Krivu upriju okupanu bijelim svijetlom
Ispod nepostojee kue moga strica
Sa svim onim to kua podrazumijeva
Uspomenama, ljudima, osiguraima
I pitom od jabuka.
NO2 PAGE 102

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/marina-kljajo---radic.html

Marina Kljajo - Radi, Mostar, Bosna i Hercegovina
NO2 PAGE 103

Vrijeme za nas
Miru i hiru
Ostatak svog ivota
Provest u meu maslinama Pohodio si mora
U tekoj, zelenoj utnji I vraao se slan
S ogrlicama od crvenih koralja
Mislit u na nas
Na galeba koji je uzeo boje planine Na povratku
Sivu i bijelu. U krilu doline
ekala sam te ja

Beumni galebov let PORAENO VRIJEME

Prizori strasti i nade
Bez rijei Prima me na uzglavlju mora
Zaljubljenu... Raspletenu...
Maslinama povjeravam
Studen due i prepoznajem enjivim pogledima
Vrijeme za nas Ljubi san. Dosanjan.

Korula, 2005 Usnama budi

Usnule leptire.
Biti ena
Litica stijena Drhtavim rukama
U uzletu okamenjena Kroti vjetar sjevera.
Zadrava nespretne korake
U prekoraenju. Ja zaustavljam vrijeme
Pad se ne smije dogoditi U rubine krvave.
Ni mrzloj ni mokroj ni vreloj
aku zemlje crne Poraenog vremena se plai
Zaustavlja u odronjenju. I odlazi.
Grudice ljube cvijet. Judeja!
Upija kiu suza. DJEVOJICA MASLINA
U staklastu povrinu.
Nitko ne vidi pukotinu U zelenom krugu
Suze nestanak Lisnatog haljetka
Samosaaljenje je besmisleno Djetinjstvo bubri
Pa i vrisak Pred darivanje
Samo Uzdizaj
U plod, u nebo Prvi plodovi
U tvrdo kameno Krupni i zdravi
Utjelovljenje. Skriveni srameljivo
Vatromet boli U zelene prsluke
Prska i nudi se
Za uzienje u most edne ljepote, oi
U zlatna vrata Dive se prvoj rodnosti
Vremenitog oprosta Plodu u istoj datosti

15. prosinca 2004. Djevojica maslina

Vedra i ne sluti
MJESTA LJUBAVI Smo darivanje
Ubiranje i cijeenje
Pohodio si vrhove planina
I drhtavim dlanovima milovao Sretna uiva
Sunanosnjeni runolist Bujnost ivota
Oekujui i udei
Pohodio si rijeku Prvog beraa
I preputao se njezinom
 NO2
Gustavo Vega, Barcelona,
Spain
Biography in Spanish
language:
Leons, 1948, residente en
Barcelona, es profesor, poe-
ta (visual), artista y escri-
tor.Es Dr. en Filologa Hi-
spnica y Literatura, Unive-
rsidad de Barcelona L i c .
en Filosofa, Universitas
S.Thoma Aq. In Urbe,
Roma; Lic. en Filosofa y
Letras (espec. Filosofa),
Universidad de Barcelona; y Titulado en Magisterio,
Len.
Su Tesis Doctoral: Poticas de Creacin Visual en
Espaa, 1970-1995obtuvo la mxima distincin:
Sobresaliente Cum Laude; y Premio Extraordinario,
Universidad de. Barcelona.
En su obra coincide la FILOSOFA con la CREACIN
POTICA -poesa textual, visual, fontica, accin- y
la IMAGEN VISUAL -plstica y nuevas tecnologas,
multimedia- lo que se sintetiza en obras de carcter
interdisciplinar: POESA VISUAL principalmente.
Consistes sus actividades en investigacin terica,
prctica creativa, docencia y divulgacin.
Ha sido PROFESOR en la Universidad de Len
("Palabra e Imagen. Poesa Visual" ), BCA,
Universidad de Barcelona ("Historia del Arte y de la
Cultura en Espaa") y en el Col-legi Casp, Barcelona
("Filosofa", "Historia de la Filosofa", "Infografa.
Poesa Visual" ...)y ha realizado Talleres de Creacin
Potica -textual, visual, fontica, de accin...- en
diferentes instituciones de Espaa y Argentina.
Ha publicado libros de creacin (Poticas Visuales,
Prlogo para un Silencio, El Placer de Ser, Habitando
Transparencias,La Frontera del Infinito
otros), carpetas, plaquettes, vdeos, CD, DVD etc. Ha
sido incluido en antologas, multitud derevistas, web,
etc.Ha publicado. Ha realizadoExposiciones (30
individuales y participado en 2 centenares de colectivas);
as como Conferencias y Recitales en Espaa y
extranjero Argentina, Francia, Italia, Inglaterra,
Uruguay...-
La calle donde naci hoy lleva su nombre: Calle Poeta
Visual Gustavo Vega Mansilla y tanto l como
sus Talleres de Creacin Potica han recibido becas y
premios en diferentes ocasiones. De su obra se han hecho
eco antologas, estudios y universidades.
(Ms informacin: http://www.gustavovega.com)
Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/gustavo-vega.html
PAGE 104
------------------------------------------
Biography in English language:
Gustavo Vega born in Len, Spain, in 1948, is Dr
in Spanish Philology from the University of Barcelona,
graduated in Philosophyfrom University of Saint Thomas
Aquinas in Rome, Philosophy and
Arts (spec. Philosophy) from the University of Barcelona
andTeaching from the University of Len. PhD
thesis: Poticas de Creacin Visual en Espaa, 1970-
1995 (Poetics of visual creation in Spain, 1970-1995).
Will talk about the plurality of his visual poetry:
ideographic, calligraphic, letrist, concrete, spatial, video
poetry, three dimensional poems--object-poems or
sculpture-poems, installation-poems, action-poems,
etc. Vega, one of the main practitioners of visual poetry
in Spain, was born in Len, but has resided in Barcelona
since 1972. He specializes in theoretical investigation,
pedagogy and creative activity in three fields: philosophy,
poetry and the plastic arts. Three disciplines which Vega
combines and frequently synthesizes in his works,
obtaining a perfect ensemble of literary-poetic elements
and plastic arts. As a plastic artist and visual poet, he has
exhibited individually in Spain, Argentina and
participated in more than one hundred group exhibitions.
Vega is the author of Habitando Transparencias
(Inhabiting Transparencies) (Barcelona: mbito
Literario, 1982), El Placer de ser (The Pleasure of
Being) (Madrid: Ed. Endymion, 1997), Prlogo para un
Silencio (Prologue for a Silence) (Barcelona: Ed.
Zendrera Zariquiey, 2001), La Frontera del Infinito (The
Border of the Infinite) (Len: Colec. Palabra & Imagen,
University of Len, 2005), Plaa del Bonsuccs (Plaza
del BuenSuceso) - Talleres de Creacin Potica en
Barcelona- (Poetry Workshops in Barcelona) Madrid:
Ed. Libertarias, 1994), and many folios of visual and
interdisciplinary poetry: Al lmite del instante, (At the
Edge of the Moment), Teora-81 (Theory-81), 3x3-3, etc.
He founded and directs the group Ex.Tensin
Fontica and the Laboratorio de Investigaciones Potico-
y Fonticas (Laboratory for Poetic-Phonetic
Investigation), which has presented many recitals in the
Catalonian region.
As part of his pedagogical activity he has given creative
poetry seminars, courses and workshops in both Spain
and Latin America. For a number of years he has taught
courses in Art History at the University of Barcelona, as
well as visual poetry at the University of Len and in
other institutions.
http://www.gustavovega.com
Gustavo Vega, Barcelona, Spain
NO2 PAGE 105

JEDNA I JEDINA...ISTINA
Kako od JEDNE rijei napisati pjesmu?
Kako od JEDNE misli uobliiti refleksiju duha?
How to, out of ONE individual's intentions, accept plural
sublimated balance?
How to, with ONE resurrection, consolidate own
happiness?

Kako od JEDNOG poteza osjeniti sjeanje?
Kako sa JEDNOM nadom pribliiti usmjerenja kreacije?
Kako sa JEDNOM ljubavlju voljeti cijeli svijet?
Kako od JEDNE individualne nakane prihvatiti
sublimiranost pluralne uravnoteenosti?
Kako sa JEDNIM uskrsnuem objediniti vlastitu sreu?
Gustavo Vega pokuava, ali i uspijeva sve navedeno
samo na JEDAN JEDINI mogui nain: Kroz snanu,
niim uslovljenu (do vlastitim poslanjem) elju da,
ostavljajui trag, putovanje moguim uini.
Gustavo Vega tries, but also manages all of the above in a
ONE AND ONLY way possible: through a
strong, conditioned by anything, than his own mission,
desire that, through leaving a trail, make traveling
possible.
Yes! Travelling directed not towards his own ratification,
but towards comprehensive shaped up of our
own, not only visual, identity. While we are
traveling. Where? And on what kind of road? Road
that gives the answers. Clear, paved road of
poetry that aspires to complexity through its
simplicity. And we are heading towards the
final, ultimate truth. That poetry is not only to writte a
line, or a poem. But the author himself. Within us, while
we read him. And look at. How he creates. For us.

Da! Putovanje usmjereno ne vlastitom potvrivanju ve

sveobuhvatnoj uoblienosti naeg, ne samo vizuelnog,
identiteta. Dok putujemo.

Kamo? I na kakvom putu? Putu koji odgovore daje.

Jasnom, asfaltiranom putu poezije koja svojom
jednostavnou sloenosti stremi.

A idemo ka konanoj, ultimativnoj istini. Da poezija nije

samo napisani redak, ili pjesma. Ve autor sami. U nama,
dok ga itamo. I gledamo. Kako stvara. Nama.
***
Sabahudin Hadiali, Editor in chief of the DIOGEN pro
culture magazine and Gustavo Vega in Tetovo,
22.10.2011. - XV International poetry festival,
Macedonia

ONE AND ONLY...TRUTH

How to write a poem out of ONE word?

How to shape reflection of the spirit out of one thought?

How to, out of ONE move, to shadow up the memory?

How to bring direction of creation with ONE hope?

How to love whole world with ONE love?

Gustavo Vega, Barcelona, Spain
NO2 PAGE 106

24.05 Decir(te)... 25.05 Decir(te)...

Quera decirte... Pero no he podido. Quera decirte... sentir, el entramado

Anhelo devastado, an no he podido intertextual en donde es sentido, consentido,
pintar la luz. el sentido. Qu tienen en comn los dioses y el mar
de una caracola, un petardo, un beso perdido en el
Vivir. tiempo,
Morimos enmaraados entre el sentido o en la oscuridad, y el calcetn roto que roe el calcao
y su deconstruccin. Son los sistemas complejos de un mendigo?
de un decir metapotico. ngulos.
ngulos muertos. Son nodos, enlaces, de una red x = s (y - x)
en la que nos hemos perdido aorando no s qu, y = x - y - xz
z = xy - z
no s qu,
Hay un vnculo misterioso entre el saber
aorando el pas en el que los sueos y la ceguera, entre el decir
suean, aoran, las pericias de la ternura, y la ceguera. La aoranza
entre el orden y el caos, aoran todo, del futuro y decir...
nada, cualquier determinismo Decirte.
cuntico, teolgico, gentico...
y, sobre todo, aoran
***
la aoranza.
25.05 To tell (You)
***
I wanted to tell you To feel, the intertextual
weaving where feeling is felt and spoiled.
24.05 To tell (You) What do gods, a shells sea, a firecracker,
and a kiss lost in time,
I wanted to tell you But I couldnt. or in darkness, and a beggars ripped sock gnawing at his
heels
Devastated angel, still I couldnt have in common?
paint the light.
x = s (y x)
I? You? Tangle in between the sense y = x y - xz
and its deconstruction. They are the complex systems z = xy - z
of a post-poetic saying, Angles.
dead angles. They are knots, links, of a net There is a mysterious link between knowledge
where we got lost desiring I dont know what, and blindness, between sayings
and blindness. The yearning
for the future and to tell
I dont know what, To tell you.

desiring the country where dreams

dream, yearn for, the mastery of tenderness,

between order and chaos, they yearn for everything,

nothing, any Newtonian
determinism and, above all, they yearn

the yearning.

***
 NO2
Fahredin Shehu,
Pristina, Kosovo*
Born in Rahovec, South East
of Kosova, in 1972.
graduated at Prishtina
University, Oriental Studies.
M.A. in Literature. PhD in
Sacral Estethics- ongoing
Actively works on
Calligraphy discovering new
mediums and techniques for
this specific for of plastic art.
Published books:
NUN- collection of mystical
poems, 1996 authors
edition,
INVISIBLE PLURALITY- Poetical prose, 2000,
authors edition
NEKTARINA- Novel, Transcendental Epic, 2004,
publishing House, Rozafa Prishtin- project of Ministry of
Culture Sport and Youth of Kosova
ELEMENTAL 99- Short poetical mystical stories,
2006, Center for positive thinking, Prishin
KUN- collection of transcendental lyrics, 2007,
Publishing House LOGOS-A, Skopje, Macedonia
Issues on papers and magazines:
The Book of Poetry E-Book in www.roninpress.org,
London, UK
The book of Poetry in Nadwah Press, Hong Kong
Poetry on Magazine of Center for Humanistic studies GANI
BOBI, Prishtin
Essays on Journal Oriental Studies, Kosova Orientalists Publisher, Patric Cintas, Revue dArt, et litterature, Musique,
Association.
Poetry in Magazine STAV- Tuzla, Bosnia and Herzegovina
Poetry in Magazine ZIVOT- Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
Poetry in Magazine ULAZNICA- Zrenjanin, Vojvodina
Poetry in Magazine URRA- Tirana, Albania
Poetry in Magazine POETA- Belgrade, Serbia
Poetry in Magazine, ISTANBUL LITERARY REVIEW,
Istanbul, Turkey
Poetry in Magazine, MOBIUS MAGAZINE, New York
Poetry in Magazine OBELISK, Tirana, Albania
THE WORLD POETS QUARTERLY (multilingual)
VOLUME No. 58
THE WORLD POETS YEARBOOK 2009
Poetry at Sarajevske Sveske 2010, Sarajevo, Bosnia
Poetry in www.balkanwriters.com, Belgrade, Serbia
Poetry at
http://www.poetasdelmundo.com/verInfo.asp?ID=6873,
Santiaogo de Chile
Poetry at http://www.mediterranean.nu/?p=1794, Gotteborg,
Sweden
Poetry at http://aquillrelle.com/publishingpictures.htm, New
York, USA
Poetry at http://www.poemhunter.com/fahredin-shehu/, USA
Poetry at http://worldpoetssociety.ning.com/ , Athens, Greece
Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/fahredin-shehu.html
PAGE 107
Poetry
at http://albpoem.com/FahredinShehualbpoemcom.aspx ,
Albania
Poetry at http://soylesipoetrymagazine.wordpress.com/,
Istanbul, Turkey
Poetry at http://albanian-
orientalist.blogspot.com/2010/02/revista-ura-vjeshtedimer-
2009-nr-21-3.html, Tirana, Albania
Poetry at http://uzinamarta.blogspot.com/2010/12/devires-sufi-
alegre-encontro-com.html, Brasil
http://www.arabicnadwah.com/englishpoetry/fahredin_shehu.ht
m
Poetry Romanian version http://orientul-
meu.blogspot.com/2010/11/asa-grait-tamara.html, Bucharest,
Romania
Poetry
at http://www.agonia.net/index.php/poetry/13967502/Theophan
y_, Bucharest, Romania
Poetry and profile at Cartys Poetry
Journal http://www.gumtree.ie/dublin/79/70637079.html,
Dublin, Ireland
Poetry at http://www.middle-east-
online.com/english/?id=42584, London
Poetry in English on The Sound of Poetry Review,
Argentinahttp://thesoundofpoetryreview.wordpress.com/2010/0
4/26/fahredin-shehu-kosovar-poet/
Poetry at http://www.lepost.fr/perso/marc-
galan/ http://www.lepost.fr/article/2011/02/12/2403071_poetes
-d-europe-fahredin-shehu-kosovo.html,
http://aube.blogs.dhnet.be/archive/2011/02/12/poetes-d-europe-
fahredin-shehu-kosovo.html, Paris, France
Poetry
at http://aube.blog.24heures.ch/archive/2011/02/12/poetes-d-
europe-fahredin-shehu-kosovo.html, Zwitzerland
Poetry at Tribune de Geneve, http://marcgalan.blog.tdg.ch/,
Geneve, Switzerland
Poetry and Calligraphy at World Art Friends, Portugal,
Poetry at http://www.lechasseurabstrait.com/revue/-Fahredin-
SHEHU-http://www.worldartfriends.com/en/users/fahredin,
Paris, France
Poetry at http://www.artepoetica.net/Fahredin_Shehu.pdf,
Salvador
Poetry at http://albumnocturno.blogspot.com/, Salvador
Articles in www.worldbulletin.com, Istanbul, Turkey
Articles in www.newropeansmagazine.com, Strasbourg,
France
Books
at http://www.archive.org/search.php?query=creator%3A%22F
ahredin%20Shehu%22, USA
Participations:
Exhibition of Calligraphies in Cairo, Egypt, 2004
Sarajevo 44th Poetry Meeting, Sarajevo 2005
Congress on 600th anniversary of the work of Abdurrahman
Ibn Khaldun, Cairo, Egypt, 2006
Meeting for the ethnic minority rights, European Parliament,
Bruxelles, 2006
Exhibition of paintings and calligraphies at the Ministry of
Culture and Tourism, Cairo Egypt, 2007
Fahredin Shehu, Pristina, Kosovo*
NO2 PAGE 108

Kako? Pretaui sopstvena nadahnua bogatstvom

metafore unutar pretpostavljenih inova?
Participation on the Congress on 800th anniversary of a Persian
Poet RUMI, organized by Da. I vie od toga: Znakovito naglaavajui veliinu
UNESCO/Albania and Saadi Shirazi Foundation, Tirana drugoga nautrb sopstvenih nadanja. Uvjeren da time
Participation at the International conference on Islam and
pomae sebi da konano razumije sopstvenu osobnost. U
Balkan- Identity and building bridges, Canakkale, Turkey
Participation at 13th International Sheikh Tousi Conference, drugome. Radi sebe.
Qom, Teheran, Mashhad, Iran
Participation at Conference on Regional Cooperation, Dok ga itamo izmeu redova. Jer on tome i tei.
Kopaonik Serbia
Debates on national KTV, RTK, TV BESA, TV 21
Artists Profile KULT, AVENY on RTK Public Ponovo. Radi sebe.
Broadcaster
Interviews for all nation wide Electronic Media and Press
http://infoglobi.com/OPIN/artikulli/shkrimtari_qe_hap_porta_t I, ponekad, radi nas.
e_reja/
italaca, njegovih.
Translated in English, Italian, Serbian, Croatian, Bosnian,
Roma, Swedish, Turkish, Arabic, Romanian
Ambassador of Poets to Albania by Poetas del Mundo, ***
Santiago de Chile
Member of World Poets Association
TALKING TO THE POEM?!
Member of the Publishing and Editing Committee, at the
Kosovo Ministry for Culture, Youth and Sport. Striving towards blasphemous response to
Member at the Kosovo PEN Center
the expressed wishes, Fahredin Shehu finds his
Executive Director of The Center for promoting Intercultural journey within the stated desire of creation seeking.
Dialogue OXOR
What kind?
Works in Administration of Radio Television of Kosova RTK

Contact: Entanglement of words, thoughts and aspirations. and not

Fahredin Shehu just any: sincere, genuine emotion which aspires towards
+37744255091 love. Not even for a moment not wanting to ignore the
Radio Televizioni i Kosoves fact that he "talks poetry, " he "is talking to the poem".
Ndrtesa e Radio Kosoves,
Bordi i Drejtorave, kati IV
10 000 Prishtin, Kosov How?

fahredin.shehu@gmail.com
http://fahredin-sh.blogspot.com/ Transfusing his own inspiration with the richness of the
metaphor out of implied acts?
***
Yes. And even more: Significantly emphasizing the size
PRIATI PJESMI?! of other detriment of his own hopes. Convinced that with
this helps himself to finally understand his
own personality. In the other. Because of himself.
Bogohulno stremei odgovoru na iskazane elje,
Fahredin Shehu pronalazi vlastito putovanje unutar
iskazanih elja kreaciji teei. While we read between the lines. Because he is heading
towards that.
Kakvoj?
Again. Because of himself.
Isprepletenosti rijei, misli i tenji. Ne bilo kakvih:
Iskrenih, nepatvorenih emocija ljubavi to streme. Ni And, sometimes, because of us.
jednoga trenutka ne elei zanemariti injenicu da on
"pria pjesmu", on "pjesmi pria". Readers, of his.
Fahredin Shehu, Pristina, Kosovo*
NO2 PAGE 109

Tajna bele rue Na klupi u gradskom parku

A halogena oran svetlost
U snopove sunanih dana Bojila je nau odeu
Prolee razdeljeno afranastom svetlou
Milovalo je oznojena tela Ne marei za jue
i zracima prodiralo kroz otvorene pore Ne marei za sutra
bojei srca venom nadom
Ponovo sluam bilo pa prolo
Sae
kako se nie kao
uta amberna brojanica
Pravili smo sae od duhovnog voska
onog urbanog eremite
Sakupljali polen i nektar
kojeg sam sreo pre nego
da napunimo uglaste aice.
to je bela rua odbacila
Balsamom leili smo radioaktivne rane
poslednju laticu
alojom smo smirivali duu
i otkrila mi svoju tajnu
da bi se kasnije opijala kao od absinta
da je prenesem kao nebeski dar.
Kemenju dali smo imena i prostore po telu
na zavretku prikupljenih nerava poput nebeskih sazvea,
Ja i ona u raju
koje su naunici docnije nazvali Ganglije
Neto me gromko u dui probada
Veeri sveim vinom natovarene
Moj stari gnjei zrnevlje groa bogato polifenolima
Zvuci leda sa severa i miris
Moja ena ljubi anele sa peatima izmeu dva krila
Islandskog liaja povetarac
Moja erka na mene lii vie nego ja sam na sebe
Donosi lakoom pauine
kada se ogledam na nebeskom ogledalu
Verna kopija kornukopije za stolom
Moj je sin zaboravio osmeh sa balonom slina na jednoj
Dimovi sandalovine i tamjana
nozdrvi
Obavijae naa tela poput
a na drugoj neonska cev
None haljine Nimfi
Moja nana sprema hranu i puni pehare sa nebeskim vinom
Prilepie se po telu belom imelom
za sva naa jastva na banket da ih pozove da se svi
I grudve ambera kao parii sunca
razvesele
Za stolom krasie ostatke zrelih
Moj brat oekuje prijatelje skitnice, lutalice
Vianja amaranta kala ljiljana
Sestra tka tapiseriju koja otkriva tajne dok se na njoj moli
I stovrsnih balkanskih miroija
Mi razliitih jastava zajedno crtamo plan svetske harmonije
U kutijicu u kojoj je nekada moja Majka
U naoj osami mislimo kako da zauzmemo plodne teritorije
uvala venane minue
Tamo gde Ljubav moe poloiti seme
Ja spakovah poljubac da pri
Moja budala ivi bez tereta znanja i bludnii umesto nas
Ljubljenju nestanemo sa ovog sveta
ivi mirno i podsmeva nam se
Mog trgovca zbunjuje naa ludost
U rascvetalom vinogradu
Moj genije se gui reima na koje se niko ne obazire
Moj umetnik zamrzava dah i proizvodi stalaktite rei
U hladovini starog oraha
Moj din me ui kako da uhvatim vilinog konjica
Koji je zasadio moj deda ije ime
da crvenim svilenim koncem veem ga za butinu leve noge
Dan danas nosim ponosno
Moj Demon je Eudemon i ui me da pre nego pljunem
Okupili smo se sa svim
ako sam uvreen treba da ljubim
Gromovima koji su
Moj andjeo trudi se da me zabavi
Svoju mo praznili
mnogobrojnim melodijama MP3 sauvanim na silikonu
Na stabla izleena
Moja zbunjenost govori mi majinski i pita
Sunevim zracima
A ko tebe ita edno siroe
Na je obed areno groe
Umesto mene odgovara Vera
Sir i stvrdnuti hleb
Elegantna lepotica koja prkosi svojoj dobi i kae
Kada su me pitali
Svet e iveti i posle 2010. i posle 3012.
Odakle snaga odgovorih
Sae uva med hiljadama godina
Od sireta vode i mladog crnog luka
Ovo nije poezija
Pod istom hladovinom
Nemoj da te rei zbunjuju
One e sluiti
Jednog prolea namirisanog
Dok se ne otkrije nova vrsta komunikacije
Mirisom rascvetalog groa
Ovo je Teurgija iz serafimskih farmakopeja
Seli smo kuati vatru poljupca
Eliksir za dugovenost.
Da bi sebe nali zbunjene
 NO2 PAGE 110

stotinak pesama, od kojih su mnoge nagraivane. To je,

Radomir Miunovi, kae, njegov elitizmu po svaku cenu i namerivanju
Beograd, Srbija javnosti u irem pogledu.
Pesnik, kritiar, esejista, novinar,
publicista, enigmata i ahista U SUSRETIMA I OSVRTIMA dao presek poluvekovnog
druenja sa kolegama - piscima i njihovim delima, to je
Radomir Miunovi je u svetu svojevrsna hrestomatija na razmedju stolea.
knjievnosti prisutan maltene
pet decenija. Saraivao u
bezmalo svim poznatijim Pored pesnikih knjiga, objavio trilogiju stihovanih
listovima i asopisima, zagonetki i slinih vrsta, pod naslovom MOJA
ukljuujui I DIOGEN pro kultura ANAGRAMATIKA, REBUSNI SLOVA i
magazin. RIMODAROVI RADOVI.

Za popularisanje i afirmaciju lirsko-datalakih projekata

Do sada objavio tridesetak naslova, to za najmlae dobio takoe znaajna priznanja. Na Susretima u Bajinoj
to za starije. Neke zbirke su mu se pojavile na Bati, sa tri zlatne medalje, bio proglaen za
ekom, slovakom, makedonskom i slovenakom. najuspenijeg enigmatu zemlje Srbije.

Sem poezije, pie kritiku i povremeno prevodi.

***
Pobedio je 1969. na Prvom jugoslovenskom festivalu
poezije u Vrbasu.
Dobitnik je Peata varoi sremskokarlovake. LJUBITI I BITI
Meu brojnim i vrednim priznanjima su i nagrade sa
imenima domaih velikana Iva Andria i Radoja Postoje pjesnici osebujnog ritma i znakovitog odjeka.
Domanovia. Unutar ovoga to poneko od nas jo ivotom zove.
Imalac Zlatne znake Kulturno-prosvetne zajednice
Srbije. Postoje pjesnici iskrenog izriaja i inspirativnog
usmjerenja. Unutar traenja reflektivnog umijea.
Zastupljen u mnogim antologijama i prevoen na vie
jezika.
Postoje pjesnici vieslojnog mozaika i emocionalne
Donedavni lan Uprave Udruenja knjievnika Srbije inteligencije. Unutar odgovora traeeg.

Miunovi je roen je 10. avgusta 1940. u Lozoviku.

Njegovi su poreklom iz Crne Gore. Detinjstvo proveo u On osjea. Snagom bia koje zna ta, kako i kada eli.
Velikom Oraju i Novoj Pazovi, gimnaziju zavrio u
Staroj Pazovi, a Filoloki fakultet (grupa jugoslovenske i Kao leptir to svjetlu stremi iznova se raajui kao feniks
opte knjievnosti) u Beogradu, gde i sada ivi. nadanja, Radomir Miunovi pjesmom gradi smisao
sopstvenog poslanja. Da ljubi. I bude, iznad svega -
U Pragu je, na primer, njegov Album zverinja tampan Pjesnikom pjesnika.
u 40.000 primeraka i prodat za svega tri dana. ***

Pored literature, bavi se novinarstvom, ahom i To love and to be

enigmatikom.
Bio je novinar BORBE i glavni i odgovorni urednik
lista Eho.
U povodu tri i po decenije knjievnog rada, pojavila se
leta gospodnjeg 1997. POETSKA MAPA RADOMIRA
MIUNOVIA (Centar za informativne djelatnosti
Niki i Centar za kulturu Stara Pazova), a NOVA
POETSKA MAPA ovog pesnika je osvrt na njegova dela
nastala i objavljena poslednjih godina.
U multikulturalnoj aktivnosti, na povezivanju i
zbliavanju intelektualnih i umetniih disciplina, dao
velike doprinose, koji svedoe o njegovoj raznovrsnosti i
posveenosti. Komponovano je i u narodu se peva
There are poets of the peculiar rhythm and of
significant influence. Within this what an occasional one
of us called life. There are poets of sincere expression
and inspirational guidance. Within searching for
reflective skills.
There are poets of multi-layered mosaic and emotional
intelligence. Inside a searcher response.
He feels. By virtue of being who knows what, how
and when he wants.As a butterfly which aspires to the
light and again giving birth like a phoenix of
hope, Radomir Miunovi with a poem builds his
own sense of mission. To love. And to be, above all - the
poet of poets.

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/radomir-micunovic.html

Radomir Miunovi, Beograd, Srbija
NO2
SVE MOJE LjUBAVI
Za elom setno stihovi zvone:
Davne ljubavi , gde li su one?
Dragane moje, jedna za drugom,
promiu opet zamamnim krugom.
Uz odavanje poslednje pote,
Javljaju mi se sve milote.
Dok mi kroz snove koava duva,
dua bi htela da ih sauva.
Seanjem koje zaborav bie
poljupci pljute ko suvo lie.
Ljubavi davne, negdanje strasti,
dele me noas na ravne asti.
ZA OHOLU
1.
Dok silazi uvee niz stepenite,
san je i java, ljubav i kletva.
Vranci iz krvi pomamno njite.
Drhte zagrljeni Jadran i Neretva.
Lepotom zasenila Poitelj grad.
Sunce i ja sakriveni iza zida.
Da oslepim i zamrem bio bih rad,
pa da ona doe da me izvida.
Vekovi pred njom pali na kolena.
Kamen zaljubljen u njene stope.
Belja od munje, nenija od polena.
Vea od Azije i od Evrope.
2.
Doe mi da poverujem u uda i ini,
kada se pojavi ta svetlosna varka.
Kao ukleta galija na kamenoj puini,
odbegla freska iz Crkve svetog Marka.
Ona dri kljueve tajnih odaja.
Njena ruka deli vazduh, vodu, bilje.
U grlu joj vrve plime. O, da ja
mogu da zaronim kako u to obilje.
Da li se to smrkava ili svie?
Strah me, ako otvori svoje dveri,
sruie se nebo i smak sveta bie,
poludee vulkani, ljudi i zveri.
3.
Ne postoji, mislim, ena tako gorda.
I gluvonemi o njoj bi da peva.
Njen osmeh ostavlja pusto kao horda.
U srcu grmi a u glavi seva.
Uzalud kujem sjajne metafore
za njene ruke, bedra i sise.
Nikakvi prizori bujne flore
ne mogu da zamene te obrise.
PAGE 111
U divni oaj sva ogrezla.
Pod nogama joj oblak i paprat.
Mnogo je dobra i mnogo zla.
Kip spokojstva i iva vatra.
***
DNEVNIK SENTIMENTA
Proli smo kroz polje i letinu gustu.
Gotovo je s julom, sad smo u avgustu.
Legosmo u travu. Ti se onda seti:
Pa to je tvoj mesec i dan je deset!
Rekoh da ne marim za profana slavlja.
Samo da je nama ljubavi i zdravlja.
Pusti neka vreme ide svojim tokom,
ti si najlepi roendanski poklon!
NEPREDVIENO
U tebi su ene kojima sam se svideo
i ene kojima nisam smeo da priem.
U tebi je sve ono to sam predvideo
i ivot skroz nepredvien.
Preturili smo preko glave sto nevolja
dok se na kraju zauvek ne sjedinismo.
Znali smo i za vremena daleko bolja
kada jo sumnjali nismo.
ta treba da kaem i da uinim, reci,
da bi poverovala koliko te volim.
U strahu da e se ogreiti sveci,
uvam te rukama golim.
Sada nas nadlee senka crnog labuda.
Preterano poverenje skupo smo platili.
I smeh nam je ve oteao od zabluda
koje smo kasno shvatili.
NIKAD NISI LEPA BILA
Na putu do kue tvoje dok jablani mirno stoje
i padaju kao svila sneg i vee na nas
apuem ti, moja mila: Nikad nisi lepa bila
nikad nisi lepa bila nego to si danas.
I kada nam sede vlasi jave da se ljubav gasi,
dok sa neba bude lila topla kia na nas,
apnuu ti, moja mila: Nikad nisi lepa bila
Nikad nisi lepa bila nego to si danas!
 NO2 PAGE 112

Oputenost promiljenosti ONO

bokovima od zanosa
Foto refleksija unutar realiteta misli usmjerena prpono
nadanju moguih pronalaenja izlaza. Iz ega? Iz pomlaeno
opore svakodnevnice okruenja koje razara duu prstima koji su lagano
pravednika sa ciljem unitenja mogue alternative - podrhtavali
alternative poezije. Koja nastaju iz bia sree kojom priljubila se
odie alter ego Barbare Braun, bia koje je sputano oko
svakodnevnim osvjetenjima koja onemoguavaju i ono
bijeg ka stvarnosti. Naravno, ne "iz", ve "ka" prostiranjem glasova
stvarnosti. Njenoj, ali i naoj, dok itamo sve o odjednom
beskunici koja poezijom hodi po moru ljubavi. Kao otkopani gumbi
onomad prvi vjerovjesnik istine. razasuti
Boanstvu teei unutar oputene promiljenosti. pogled iz vlastitog sredita
ena
mukarac
***
kao prije
moda uvijek
Relaxation of deliberation i onda
oboje
Photo reflections inside the realm of thoughts focused ono
towards the hope to find the possible outputs.
From what? From the harsh environment of everyday
life that destroys the souls of the righteous with the aim
to destroy the possible alternatives - alternatives of the
poetry. Arising from being lucky, which exudes an
alter ego of Barbara Braun, being whom is inhibited by
the daily wakenings which prevents an
escape to reality. Of course, not "out", but "towards"
reality. That belongs to her, and to us, while we reads all
about the homeless one which walks with the poetry on
the sea of love. As recently first Prophet of Truth.
Deity seeking towards within a relaxed deliberation.

***

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/barbara-bracun.html

Barbara Braun, Zagreb, Hrvatska
NO2 PAGE 113

No od dana bez pitanja

oekujem li ja to vjetar
srcem na oprezu koji me pouruje
sluala sam none zvukove jer
tu i tamo znam da nemam
lave pasa preko puta to uvaju dvorite vrijeme za ekanje
zvukovi nanizani povrijedi me
istovjetni utjei
umotana u vlastiti veo budi dobar prema meni
stvarala mnogo vie vremena
sam priu voli na svoj nain
o pokuaju ene da srui na
vlastite zidove kraju ili poetku
njena slobodna sasvim svejedno
okrutna obvezi pitam se to bi
vjernosti rekao Fromm
ozdravljenju morala da prislukuje
zidovima moje misli
koji oekivanja
pokuavaju dijeliti bi li znao neto drugo
no od dana osim
zemaljsko od nebeskog imati ili biti
duu od tijela odgovori moji
mistiku od erotike evo me
strast bez ljubavi stigla sam
postoje li razlike ujete zar ne
podiem vrisnula sam njenost
ove rijei ispruila prazne dlanove
kad smo ve kod toga u oekivanju
bez zajedljivog osmjeha ne znam ja
ali neu sve rei ivjeti bez plemenite rijei
barem ne tako koja nudi savrenstvo
da uju mog opstanka
osjea li nisam poeljela
da dri na dlanu biti
neto to se ne uzima beskunica
bez posrtanja bez mora ljubavi
krivim pokretom prisutna sam
zna izlaskom
da znam zalaskom sunca
ako me eli obii jer tako uvijek postojim
jednim jedinim korakom skrivam
nemoj li ja to neto
ponekad sam okrutna bez morala da me ne uju
prii mi blie
ne boj se
Ja sam ti ljubav ja sam tvoje
svjetlo ispred sjene
ovdje i
jer elim doekati ne bojim se
bez srca
na oprezu
beskonanost zvukova
niu se
istovjetni
pod svaku cijenu
 NO2 PAGE 114

Alternativa subverziji dlake
...jeste subverzija ogledala samog. Direktno i bez
dlake na jeziku, ali sa dlakom ne samo u monjama
ve i u mislima vlastitim, Duko Domanovi je roen
u godini i u istoj dravi kada je gl. i odg. urednik
ovog magazina napisao prve pisane retke knjievnosti
to hode. Danas su i jedan i drugi u razliitim
dravama - ive na prostoru to nekada jedan bjee,
razliitih godina jesu, ali i dalje mnoini jednine tee.
Oni ne vuku potroene ivote, jer nada je u pjesmi. I
ETIDI, i FUSNOTI. Jednini umjetnosti rijei to
knjievnost jeste. I mora biti. Brutalnost rijei koje
udaraju u oi i um pretpostavljenih nakana dok itah
studiju ivota, a neko je pjesmama nazva, i nije nita
drugo do vapaj ivotu to stremi. ivotu koji jeste nekada
bio da bi nestao u vatru ludila raajui se iznova pjesmi
teei. Pjesmi koja oprost ne daje, ali ga ni ne trai.
Oklopdi ispija kafu sa Bukovskim dok Jongova
iekuje poetak prikazivanja filma "Niija zemlja".
Zaista, ko je prvi poeo? A ko e zavriti? Odgovor je
zameo vjetar. Isti onaj vjetar koji e objedinjavanje
razliitosti unutar DIOGEN pro kultura magazina ponovo
stvoriti. Samo to e to ovaj put umjesto bure rasula, biti
maestral nadanja. Kao alternativa subverziji dlake.
was one, they are of different years of age, but still
heading towards the plural of singular. They do not pull
their consumed lives, because hope is in the poem. And
in ETUDES, and in FOOTNOTES. Singular art of
words as literature is. And must be. The brutality of the
words that strike the eye and mind of
presumed intentions while I red a study of life, and some
called that his poems, is nothing but a cry of life
that strives to be. Life that once was and disappeared into
the fire of madness being born again and seeking for a
poem, again and again. Poem that forgiveness is
not giving, but it does not even sought
for. Oklopdi sipping coffee with Bukovski while Mrs.
Jong waits until the beginning of the film "No
Man's Land". Indeed, who started first? And who will end
up? The answer is gone with the wind. Same wind
that will merge the diversity of cultures within DIOGEN
pro culture magazine will re-create. Just what will it this
time instead of scattered storms, be a breeze of hope. As
an alternative to subversion of the hair.

***

An alternative to subversion of hair

...is the subversion of the mirror itself. Directly and

without mincing words, but with the hair not only in
the scrotum, but within his own thoughts,
Dusko Domanovi was born in the year and in in the
same state when Editor in chief of this magazine, wrote
the first lines of art writing. Today they are both in
different countries - live in a place that once upon a time

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/dusko-domanovic.html

Duko Domanovi, Kraljevo, Srbija
NO2
Etida
Ili kima il guzica
Neto se podmetnuti mora
Od glave odavno leba nema
To ve znaju i vrapci na grani
A i da ne znaju boli ih kurac
Oni se ne bave genetikim
inenjeringom
Ukrtanjem ideja
I preimenovanjem stvari
I sasvim im je dovoljno
Da zobaju svoje mrve
Svoje crve
Il ta ve
I da povremeno zaskoe
Svoju vrabicu
Il tuu
I za to im se jebe
Ko to im se jebe uglavnom za sve
I za mene naravno
I za to to ve estu no zaredom
Gloem none prste
Jer nemam za pivo
Dok gledam filmove o amerikim
pesnicima
Koji po ceo dan jebu i piju viski
I kojima se
Kao i vrapcima
Jebe za sve ostalo
I za sve ostale
Za milione onih
Koji bi noas da vrite
Sklupani u smotuljke straha
Iza prozora koji ne dihtuju
Ali se boje da ne probude komiluk
Pa onda razrogaenih oiju
U tiini gutaju
Sve svoje budue uase
Sve tue budue uase
Nadajui se da e jednom
Na sve to oguglati
Ali se to ne deava
Jer oni jednostavno nisu
Ameriki pesnici
Koji tuguju uz viski
U pauzi izmeu dva snoaja
Dok im se kita ne digne
I dok opet ne zaborave
Na one koji e ustati
Ujutro u est
Da nahrane mir u svetu
Svojim prljavim rukama
I da se vrate pred mrak
Da vole svoje znojave lepotice
Na jeziku Holivuda
Koji je Gilgamea proglasio za idiota Uz aku lepljivih suza
Svakako
Ja nisam genije
Niti se time zanosim
Pametan sam tek toliko
Da znam da nisam prepametan
I ima mnogo stvari koje ne razumem
Ne razumem zato reke uopte teku
Ako su ve toliko vodoravne
Ne razumem boje na zastavama
Ne razumem okove na logikom
kvadratu
I ne umem da zamislim
Kvadratni koren iz minus jedan
Ne razumem pse koji se vraaju kui
Ni ljude koji piju malo pivo
I ne razumem jo mnogo toga
Sebe ponajmanje
A od onoga to razumem
Ne mogu ni poparu skuvati
Tek pregrt presnih pitanja
Na koja ne umem da odgovorim
I opet sve u krug
A nisam neki namor
Ni ba toliko blesav
Da povremeno ne poelim
Sve to to ne razumem
Da katkad recimo izaem
Na naslovnoj strani
Da vozim bicikl s konicama
Da imam kuu s dvoritem
I dvorite sa kerom
I kera sa sjajnom dlakom
I neko klempavo derle
Da mu priam kako je sve sranje
Dok mu se toliko ne smuim
Da pobegne od mene
I da razume sve ono
to ja nikada nisam
Da usput recimo sanjam
Neto sasvim malecno
Farmu umskih kornjaa
Ili plantau hrizantema
Ili buenje uz utanje mora
Kraj kakve ene koja dri do sebe
Katkad se bavim pitanjima
I to ode predaleko
A vozovi mi pod prozorom prolaze
Pravi vozovi
Pod pravim prozorom
Kao u kakvoj jeftinoj pesmi
Ja elim da piem pesme
Ali ne i da ih ivim
I u tome je sav nesporazum
Pesme o prevarenoj deci
to se sa iglom u ruci
Kotrljaju po eleznikim stanicama
I umiru u tridesetoj
PAGE 115
No sve to nema smisla
Na mojim belim zidovima
Umesto iscrtanih mapa
Stare rupe od rajsnadli
Jedu zalutale komarce
U susednoj sobi
Uspavljuje se majka
Sa proirenim venama
I istopljenom kimom
Dok otac gleda Trenutak istine
alei to nikada nije prevario enu
Ja sam tu tek
Da mi ne bude jasno
I s tim sam se nekako pomirio
Mada me povremeno izudara
Kakav bahati voza
Il borci za ljudska prava
Il nezavisni novinari
Il ameriki pesnici
Lovci na jelene
Uzgajivai inila
elavi PR-ovi
Koji jebu u arapama
Ljudi koji su me zaboravili
ene koje me nisu zapamtile
Deca koja jedu lepak umesto
sladoleda
TV koji dodeljuje Nobelovu nagradu
Nekom ko nema pojma da ja postojim
Feministkinje koje ni piku ne bi
poeale
Zbog moje prve kominice
Koju je mu upravo odvalio od batina
A koja ne govori etiri jezika
I koja posve izdresirano kroz smeh
kae
Sigurna kua?
Nek dre jezik za zubima!
A onda pokuava da zaspi
Uz hrkanje svog majmuna
Dok joj pod prozorom ne zacvrkuu
Prvi bezbrini vrapci
Koji uglavnom znaju sve
A i da ne znaju boli ih kurac
Oni se ne bave stvarima
Od kojih boli glava
 NO2
Bijah, jesam, bit u...
Protkan suptilnom nakanom neoptereujueg
putovanja duha, pred Antom Matiem se otvorio
prelijepi steak nadanja u trenutku spoznaje da on
bjee, jeste i bit e...neko ko ostavlja trag kao preci
ovdanji to stecima zaduie potomke. trail as the local ancestors who obligated with the
Iste one potomke koji ne shvataju da narodi koji misle
da sa njima danas i ovdje poinje
istorija/povijest/historija, budunosti ne mogu imati.
Iste one potomke koji se itekako mogu pronai u
zapisu kako "mi jesmo tri plemena istog naroda, ali je
problem kojeg?".
Iste one potomke koji iznova i iznova pred sobom
imaju KAMENU KNJIGU koja, ispunjenja bljetavilom
opomene, govori o prostorima koji pripadaju narodima
ovdanjim, bez obzira kakvo ime danas nose. Jer, i kada
je prije 27 stoljea/vijekova na etrursko-umbrijskom
jeziku ostavljena poruka na posudi, a pronaena
sedamdesetih godina prologa stoljea/vijeka na brdu Pod
kod Bugojna u Bosni i Hercegovini, znaila je samo
jedno...da nam valja iznova i iznova uiti sopstvenog
sebe. Potovati, objedinjavati razliitosti ovih prostora sa
ciljem razumjevanja usmjerenog tenji da
opstanemo...zajedno. I ne zaboraviti da naa sutina i
jeste u tome to smo jedan mozaik bitka koji je
isprepleten sa tri divna odsjaja koje nacionalnim
osvjetenjima zovemo.
Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/ante-matic.html
PAGE 116
I was, I am, I will be...
Interwoven with subtle intent of not heavy journey of the
spirit, in front of Ante Mati is opened a beautiful
tumbstone of hope in the moment when he realized that
he was, he is and he will be...someone who leaves a
tombstones their descendants. The same one descendants
who do not realize that the people who think that with
them now and here begins the history the future can not
have. The same one descendants who certainly can be
found in the record that "we are three tribes of the
same people, but the problem is which...people?".
The same one descendants who over and over again
in front of them have STONE BOOK (title of this book
of poetry) which, filled with splendor of remindings, is
talking about venues belonging to the local peoples, no
matter what the is the name that they wear
today. Because, even, when the 27 centuries ago, the
Etruscan-Umbrian language messages was left on the
small container, and found in the seventies of the lasr
century on the hill called POD near Bugojno in
Bosnia and Herzegovina..it meant only one thing ...
that we should over and ove re-learn ourselves. To
respect, unify diversities of this region with the aim
of understanding and aiming towards striving to
survive ...together. And not to forget that our essence lies
in the fact that we are a mosaic of the being which
is intertwined with three wonderful reflection that we call
the national re-wakenings.
Ante Mati, Zagreb, Hrvatska
NO2 PAGE 117

Obodan
Dinko
Brat Ozorko isklesa kamen svome svojeglavu jogunastu
Za banovanja Stjepana Kotromania u Radimlji kraj
bratu junaini i prostaini Obodanu, a slova na kamen
Stoca Dinka Vlkca ubi smrad Semrad.Kamen odvali od
ureza majstor Ivani i dopisa Tanovi od kojeg i ja na
brda oaloeni roditelj Vitac i oblikova u kuicu s
kamenu knjigu dopisujem.
ravnim krovom, a pjesnik Miltos napisa rijei, koje su u
meni probudile neto najljepe, najdublje i najtunije u
Dijak je pisao to mu Ozroko govorio o bratu, pa je ispalo
ovjeku.
da Obodan nije potivao nikoga do Boga, pa ni oca
svojega. Ja sam kao djeak jaio na steku sljemenjaku
dok sam uvao janjce i vragolao oko steaka s Giganom, A se lei Dinko Vlkac
Rundom i Orlagom. mladji od dvaest proletja
a beri od jesenjeg vjetra
Da su mi onda rekli to sad znam o onima to lee ispod
kamenih kuica, nikad ne bih inio ono to sam inio oko Ubi me na nevjeru Semrad
steaka kad bijah djeakom s mojim vrnjacima. loj sin gorjega otca Zleba

Moda i mene stigla kletva onih to lei pod stecima na Boe ak o i mo oprosti
padini Liba i Vran planine. Ja nit mogu nit hou

A se lei junak Obodan u Bosni Kam usijee Vitaa

gdje je zemla tvrda i noc dulga biljeg upisa Miltos
Zelim ti dobar san dui brate Obodane
i jo puno unuka da ti biljeg zapiavaju Boe, ako ovud projde
ko to si ti zapiavo kam djeda naega dugo emo se gledat u oi

Pa ti od te i take radosti U godini kad u Bosni bje

kosti do neba vritale Stjepan Kotromani Ban
Govorae brat Ozorko
a pisa to uo dijak Ivani Lelija

Berko Dobra ena kneza Pribile nije imala djece, pa njezin

brati Hlap podie spomenik njoj i tetku na kojem pie da
Iste godine kad je skonao starac Radin, Bosne ponosne nije siguran kad je umrla ona, ni kad Pribila. Dijak ne
jo ponosniji sin, prepuklo je srce Berku Miotsku za napisa svoje ime, ni ime onoga tko kamen isklesa i
nekom Bakulinom keri, kojoj dijak ne ureza u kamen postavi na grob Pribili i Leliji.
ime. Berko kune, prijeti, oajava i proklinje tko poljubi
Bakulinu ker umjesto njega. Nigdje toliko oaja kao na Va ime Otca i Sina i Duha
ovome kamenu. Berko kae da mu je kam kosti nauljao. A se lei Lelija Kneza Pribile kunica

A se lei Berko Miotos Postavi bilig Hlap

na svojoj zemlji na plemenitoj sin njezina brata Dabiva
kod nogu njenom Pribilu
Ako e bilig pogubit pogubi
ali ruke i noge svoje sauvaj Za njima ne osta ni sin ni ki

Teak je ovaj kam pokrenut Putnie koji pored kama prolazi

Kosti mi moje teinom nauljo spomeni Gospodu ime Pribilovo
i dometni moje da nas se sjeti
Ako u kostji moje jo ho krejti
prosto ti od men i od Boga bilo Ne diraj ovoga biliga moga
Pomoli se zase i za nas Boga
Samo nemoj Bakulinu poljubit ker
1352 v sjeanj ove
Zbog nje mi je srdce prepuklo ili prosinac godine prije

Ako je poljubi nedao ti Bog Niko ne zna

i moja te huda strefila sudba
 NO2
Mirjana Bulatovi, Belgrade,
Serbia
Mirjana Bulatovic from Belgrade,
was born on 19 June 1958 in
Lovcenac (Voivodina). She finished
Grammar School in Srbobran and
graduated at the Faculty of
Philosophy in Novi Sad, majoring in
Literature.
Mirjana worked in Podgorica as a journalist and
lector, and then in Novi Sad. She lived as an ex-pat in
London for fourteen months (1985 and 1986) . The
turmoils of her homeland, mother tongue and
orthodox faith were settled once she spent four
months in the Monastery of Vrasevnica, at the end of
1988 and beginning of 1989. There, in that sacred
spot, living alongside nuns, in a monastery with no
mirrors, she cleansed her soul, left the burden behind
her and decided to call Belgrade her city. She lives in
Belgrade since 1989 as a free-lance artist.
At the beginning of 2011 she has been the editor of
The Stage, Francuska 7 the forum organised by the
Association of Writers of Serbia. Mirjana was its
member since 1987. During 2002 she was a public
relations manager in Gutenberg Galaksija. In 2004
she held almost two hundred lectures about drug use
after publication of her book The Powder Devil
(Ministry for religion, the Republic of Serbia). The
book instigated the programme in conjunction with
the Ministry for Education to educate young people about
dangers of drug use.
For the past couple of years, Mirjana Bulatovic is the
editor pages dedicated to children in Istoncnik, the
newspaper of Serbian-Orthodox Archdioceses of Canada
Mirjana published more than 10 books of poetry and
prose:
The foot at the End of the World, poetry, Matica srpska,
Novi Sad, 1984
The Prayer of Huana Ines of Christ, poetry, denvnik,
Novi Sad, 1987
Arch-Witness, poetry, Nolit, Beograd 1990
The Powder Devil the stories of drug addicts, A-S delo,
Belgrade, Gutenbergova galaksija, Belgrade 202 (second
edition) Zavet, Beograd, 2004 (third and fourth edition)
Future Ancient People, poetry, Naucna Knjiga,
Belgrade, 1993
Poems for the Under-graduates, Knjizevna zajednica of
Novi sad, 1994
Poems for the Under-graduates, second edition, Novi
Sad, 1995
Hotel Earth, poetry, Kupola, Beograd, 1995
Beautiful Villages Burn Beautifully (the journal from
Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/mirjana-bulatovic.html
PAGE 118
film screening, with true war stories) four editions,
1995 and 1996
Hi extra-terrestrials , poetry for children, Matica srpska,
Novi Sad,2000
Correctional Institution for Parents, poetry for children,
Rad, Beograd 2001
Urgent Book, poetry for children, Prosveta, Belgrade
2003, second edition Prosveta 2004
Soul Beauty Parlour, poetry, Itaka, Belgrade, 2005,
second edition, Artist, Belgrade, 2006
Who Sprayed Perfume on Onion? selected thoughts of
a boy named Matija (noted down during five year period
as he was growing up), Belgrade, 2005
The School of Love, poetry for children, Zavet, Belgrade,
2006, second edition Prvo slovo, Beograd 2007
Novelette about Honesty, children prose, Zavod za
udzbenike, Beograd, 2008
Im Thankful that the Buss Didnt Arrive, children
prose, Artist, Belgrade 2008
Ordinary Peoples Big Thoughts, writings, Istocnik,
Toronto
I Dreamt that My School Burned Down, poetry for
children, Gramatk, Belgrade, 2010
My Death Didnt Last Long, poetry, Gramatik, Belgrade
Threads, poetry, Russian-Serbian edition, Moscow,
Belgrade, 2010
Sayings Have the Strange Side, children prose, Serbian-
English edition, Istocnik, Toronto, 2011
Mirjana Bulatovics poems were published in many
anthologies. In the foreword of anthology When I Will
Be Grass (1988) Vladimir Jaglicic says; In modern
Serbian poetry, after Desanka Maksimovic passed away,
Mirjana Bulatovic is a leading female poet. Her,
masculinely open poetry, sometimes feels like angelic
touch
Dr Andrei Bazilevky, from the Institute for Wold Poetry
of the Russia Academy of Science and Art, included sixty
poems of MIrjana Bulatovic in his three-tome Anthology
of Serbian poetry, that features 75 poets, from Laza
Kostic to Mirjana Bulatovic.
In 2005, the second Programme of Radio Belgrade,
recorded 50 minutes of Miranas poetry reading, selection
made from a well-known Anthology of Writers compiled
by Dragomir Brajkovic.
The sound file of book I Dreamt that My School Burned
Down was made for Interplov from London in 2009.
Mirjana Bulatovic translated three books of poetry from
Russian language.
Amongst the other awards, she was awarded the literary
prize for children literature Zmajeve decije Igre and the
award The Golden Pen of Russia for the high level of
literary translations.
Mirjana Bulatovi, Belgrade, Serbija
NO2 PAGE 119

SKLONITE DOBRONAMJERNIH A Vi, Vanzemalje?

Verujete li da bi ikada
pripadnik kakvog malog naroda
Prisjetih se jedne reenice iz djela Mihaila Bulgakova
umeo da Vas u beskraju sretne?
"MAESTRO I MARGARITA" inspirativnog, i po meni,
najveeg pisca slavenskog, Mihaila Bulgakova: Ti
Bili su tu neki,
ne vjeruje- Ti ide u nebitisanje!
ali ih nisam prepoznao
Mirjana Bulatovi predanost sopstvenog bia odgovori Vanzemaljac
nadnaravnom ispreplie sa gorkom svakodnevnicom u sa jakim ruskim akcentom.
nadi da vapaj pjesnika moe alternativu predoiti. I ne
samo to. Ve i bljesak uzroiti. Bljesak poetike snanih Jer, cela zemlja govori engleski,
ljudskih odraza obujmljenih djeijim igrokazom a celo nebo ruski.
usmjerenim pronalaenju sklonita za sreu. Na prostoru
koji pati, ali i voli, ne iskljuujui mogunost da
dobronamjernost libidom hrani. itaoca, prije svega.
Imala sam jednog itaoca

SHELTER OF THE WELL-WISHING ONES Imala sam jednog itaoca

u dubini ove zemlje.
I just recall a single sentence from the art book
"Maestro and Margarita" from the inspiring, and in my Dobronameran kao jutro,
opinion, the greatest Slavs writer, Mikhail Bulgakov, svetleo je svim reima podjednako.
"You do not believe it-You go non-existence!"
Pod njegovim pogledom
pesme su oseale
Commitment towards the supernatural within Mirjana svaki deo svog lirskog tela.
Bulatovic own being intertwine with everyday bitter life
with the hope that the cry of the poet can present an Posle se taj italac
alternative. And not only that. But also cause a zaljubio u drugu pesnikinju.
flash. Flash of the poetics with strong human reflection
wraped with the children's play, directed for findings of Dugo sam teila svoje stihove:
shelters for good luck. In an area that suffers, but also Nita za to.
loves, not excluding the possibility that the Proao redak prolaznik.
goodwill libido nourishes. Of the reader, first and Zar vas iko mora voleti?
foremost. ivite poput jata ptica,
*** iznad puste ljudske ljubljvi.
Kako bih se predstavila Vanzemaljcu
Mirjana Bulatovi uruuje lansku kartu Udruenja
Potiem iz jednog velikog naroda knjievnika Srbije naem uredniku, oktobra 2011.g.
koji ivi u nepriznatom delu Evrope
i tome doprinosi.

Moj veliki narod

svetski strunjaci za brojke
ubeuju da je mali, na sve naine:
otrim reima, pretnjama, bombama.

Moj neizbrojivi narod

sve nekako preivi.

Ni kad ga prepolove
jo ne veruje da je mali.

Ne verujem ni ja.
 NO2 PAGE 120

PJESNICI i...pjesnici answer is: To have the exaggeration of cruelty to become

repressed disgrace of convincing clarity. Above all.
Clarity sewn into nostrils of the animal intentions, but of
Inspirativna slagalica unutar udnih nagovjetaja.
the human performance. That's the difference between a
Visoko na izgraenom gnijezdu sunovrata razuma, sjedi
poets and a POETS. He definitely belongs to the second
umni ovjek koji vabi...molim itanje Ivana Rajovia.
ones.
Najmanje zbog njega. Vie zbog nas. Nadajuih.
italaca. Dok je "rakrinkan somot kasnih ubora". Ipak,
sutina poetike ovoga autora je u prijemivost manirizma
skalama rjeitosti. Sa nama je onaj koji ui. Sve one koji ***
ga itaju. A emu uiti, uopte? Da bi prenaglaenost
surovosti postala potisnuta blamaa uvjerljive jasnoe.
Jasnoe zaivene u nozdrvama ivotinjskih namjera, ali USLOV
ljudskih izvrenja. Nadasve. U tome i jeste razlika
izmeu pjesnika i PJESNIKA. On svakako pripada ovim ljuljake glog-usedelice
drugim. dojke su
na kojima potomci
tutankamonovih oboavalaca
POETS and...poets grade svoja staniol-prebivalita
dosegnuti mudrost akacije
Inspiring puzzles within the odd hints. On high nest built tranjem preko prepona
up with narcissi of the reason is sitting the uslov je koji samo
minded man wooing...please read Ivan Rajovic. At least, kutravi sobari kurtizana
not because of him. More for us. The hope ones. The mogu sebi
readers. While "the velvet of the late murmus ia upisati u testament
unmasked." However, the essence of his poetry is within
the receptivity of mannerism for the scales of
eloquences. With us is the one who learns. All those who
are reading him. A study which and what, in general? the

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/ivan-rajovic.html

Ivan Rajovi, Kraljevo, Srbija
NO2 PAGE 121

STEPENIK u sudaru haotinih svetova

ima mo olujnih venaca
rane gatanja nadnesenih nad krhkim
skupo je plaeno verovanje u vau mo glavicama ukopljenih mujaka
ostruem li mrlje sa krila orla kune zlatice
imau pancir i biu mak predznaci
zvuci rogova i dvojnica predznaci
padae pred moje noge milujem vaa ljigava telaca
jer ja sam roen da budem zvuk smejem vam se u bezoblina lica
i nek mi se plaze patuljasti glodari zar vi da odreujete
nicae opet masline putanje mojih uzvika
iz nabora mojih stopala iji eho odzvanja
preplavie me slapovi svetleih piskova u praznoj utrobi svemira
i biu lu
priljubljen uz zvonku postojanost kruenja MAJSKA TEPANJA
bat ivotnih sokova
stepenik venosti raskrinkan je somot kasnih ubora
tik iznad besmisla meseeva navlako
tik ispod smisla puzi izmeu nakovnja i kruke
puzi u a majskih tepanja
KLJU SAZNANJA i shvatie kako je teko
rasparati utrobu sveta
nada kipi u prisnoj unutranjosti bademe kliskih brkova
odisejevih galija kako je bolno pruiti se
smrt visi sa klinova golih stubita po temenu ulja
kreste svemira plamte utilom peninjaka masko zrnastih zagrljaja
povez see do granica uma zaepljena
u nizu monotonih praakanja svesti zapeaena
papirus nema tajni mudra
pred ueglim komaem milenijuma kiice tupih preliva
ko remeti gubanje troskoka araj stabljike svodova
hronosovih satova
ko podmee plea pod skut GEN ITALIJE
poljuljanih svetova
ko atak na razboritost boga i koraci se hodoasnika
naziva usponom uma slie u ropac zauzdanih klenova
ko sebi sebe prinosi na rtveniku slutim progonstvo
pustolovina due slutim meket elinih obrua
taj zna nad ambisom potkoviastih kolajni
klju saznanja skriven je rastaem se na smolu i nektar
u istilitima ludila vale zmaja grgolje u rovovima rima
i svaka svest sagori ispod penastog zrna sunca
u spoju s njegovim ta se to kiti rikom mutnih plikova
viestrukim falusom ta to strue nabore kinih guka
i otuna pitomost oka ples dvobojnih ljubimaca krda
plazi ravnodunost zenica omekava nunost postojanja
na bedeme novih zgarita ruka
noga
PREDZNACI pet krasnih rana crnog taoca
pet velikih karika bola
zagrljaj osakaenih dabrova muk sakatih pobuda
u otrozuboj kljusi buenja raspaljuje pozlatu osmeha
podsea na turobno mukanje neko je zakopao romulovu ukosnicu
umiruih batovana nadomak ume kunih jasika
suoenih s cvetanjem u zaoranoj brazdi
avetinjskih nezaboravaka loi kusih brzaka
ceremonija plamsanja gen italije
plavih latica puta koren
 NO2 PAGE 122

POETSKA VRTOGLAVICA
Poetska vrtoglavica nije rijetka stvar u knjievnosti. I
deava se kod iskustveno znalaki omeenih pjesnika. My Father: A Parting Memory
James Branderburg je upravo jedan od onih pjesnika koji
znanje optoeno iskustvom saima stihovima nade My father played blocks
usmjeren. Da, stihovima nade u pojavnost ivota, bez with me
obzira na ludilo materijalizma, licemjerja i zavisti u winters fatigued breath
svijetu u kojem ivimo. I u tom bijegu od grubog realiteta falling on our cold floor
on nagost sopstvenog tijela ispreplie sa rizikom suoenja and I felt all warm
sa nitavilom ovozemaljskim. Jer ta drugo ivimo do because my father
materijalno nitavilo koje samo poetska vrtoglavica moe played blocks
usmjeriti. Dok itamo Jamesa...Branderburga. with me
the only toys I knew
POETIC VERTIGO toys he gave me
Poetic vertigo is not a rare thing within the and I placed them
literature. And it happens to the experience shaped one on top
and knowledgeable poets. James Branderburg is just one of another.
of those poets who the knowledge, framed with Meanwhile
experience, sums up directed with the verses of they came tumbling down
hope. Yes, the verses of hope in the prevelance of blocks strewn
life, regardless of the madness of materialism, hypocrisy, like discarded fatalities
and envy in the world in which we live. In this runaway all around
from the harsh reality, he intertwine his own body and as I picked them up
nakedness with the risk of confrontation with the wordly to place them
nothingness. Because, what else do we live but he was gone
material nothingness that only poetic vertigo can
direct. While we are reading James...Branderburg.
Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/james-brandenburg.html
James Brandenburg, San Antonio, Texas, USA
NO2 PAGE 123

Accustomed to Dark
Barbie Girl
Dusk creeps in
The tuft of wind I am a Barbie Girl
carries a flashing light in a Barbie World*
from the distance thin thighs
Suddenly it blinks again eyelashes and lipstick
makeup and hairspray
in the apple blossoms
smiles and acknowledgements
to my left walking a tightrope
then to my right reading the right (riot) act
in the mulberry tree watching my diet
now another light dressing in style
over the steamy creek
three lights A Barbie Doll
four lights
like creatures under gas lamps in a glass bubble
snuffed out for the evening I escape
Flames engulf the darkness injuring myself
on the display case
Flaming fireflies a broken doll
carry me bleeding
in their airy motion in pain
I close my eyes in darkness surrounded by
I open my eyes in darkness broken and bleeding dolls
fireflies have tricked me
into eternity. Barbie in Wonderland
I fall into an empty cavern
Homeless trip over a laughing clown
in his red, white and black costume
I awake late at night he drags me through a circus
to the moon the merry-go-round stands empty
not sure if it is the tightrope flat on the ground
the moonshine inside me as schools of flying fish
or the moon shining down on me smile down on me from the ceiling
that makes me crazy I wake up
but here I am startled.
panhandling on
the street with drunks *Quote from the song, I am a Barbie Girl in a Barbie World.
I dont even know

Talking to crazies
lit up by the moon
or maybe lit up within
a burning itch
that has gone ablaze
a flame of disillusions
and disappointments
as I talk
I beg
I plead
I drink
to smother
the burning fire
it is hell
holding up my sign,
Help me,
I am homeless.
 NO2 PAGE 124

How to make a pot of tea

Perception perfectionist Take a bowl of weed from the sea,
plunge in your hands, wrists,
If there is somebody who could be a part of certain (and then up to the elbows.
exact!...above all) group of the poets dedicated to
the perfectionism within postmodern presentation of the Soon you are wading, you are waist-deep
poetry, for sure Helen Ivory is the part of it. and before you know it
you are living under water.
And not just a part, but also being on a peak of it, as well.
Why? Simply, because the time has arrived when
Time passes. You have a new job,
everybody writes a poetry...really everybody (just check
have taken up different hobbies,
on Facebook statuses). That is why is not so difficult to
have learned to burn sea-coal to warm yourself.
recognize a poet who live poetry through the presentation
of their thoughts within the verses. But, not just common,
More time passes, and your life has become
simple dedication to love, hate and/or soul.
a series of complicated pretends, and you imagine
you were born here; were brought up in a family of part-
Not at all, but only those poets who are, while writing,
fish.
deeply are within the strength of the movements which
heads towards the perfection of thoughts and feelings.
Then you find the syringe
Intertwine with each other with a just one goal. To write,
in the pocket of your old coat. Its filled with air
as simple as it is, and to send the message as complex as
that wants to bubble into your veins.
it should be. Vice versa, also.
By the way, it is difficult to explain the simplicity of When you climb from the bowl
complexity. Maybe as perception of perfectionist? you leave a puddle of water on the kitchen floor.
You fill up the kettle and forget to turn off the tap.

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/helen-ivory.html

 NO2
Snaga misli optoena mirnoom sjeanja
Moda bi se na najbolji mogui nain mogao opisati
pjesniki hod po trnju, ali do zvijezda, Danila P.
Lompara, kroz lik Majstora. Bulgakovljevog Majstora
koji jainom misli i mirnoom sjeanja pokuava
objasniti svijetu, u koji je stigao, da budunosti nema. Da
smo mi samo refleksija 21 grama due unutar vaseljenske
energije moi, nama nedostupne.
Margarita je prisutna kao poetika voenja duhom
pjesnika ka valovitim, smrtnim stijenama kraja ivota.
Sreom, Danilo jo ima mora, ali i okeana, pred sobom.
Stijene su daleko, jo uvijek, no, shvativi da je to
njegova sudba, kao, uostalom, i svih nas, on smislenou
uoblienih, novih, vizija poezije, uspijeva. ta? Nagnati
na promiljanje. Nas, ali sebe. Sebe osnaiti a nas
usmjeriti.
itati Danila je kao napiti se vode po izlasku iz
pustinje. Duha. Ne samo da osvjeava, ve i oivljava.
Misao zatoenu u pustinji egocentrizma, licemjerja,
zavisti, mrnje i sklonjenih nada. Pred nama je pjesnik
buenja ISTINE. I to ne bilo kakve. Onog to smo
pokuavali nai, a nismo uspjevali.
Bar do sada.
Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/danilo-p-lompar.html
PAGE 125
The power of thoughts mounted with the calm of
remembrance
Perhaps we will be, in the best way possible, able
to explain poetic journey through difficulties, but up to
the stars of Danilo P. Lompar, could describe through
the character of the Master. Bulgakov's Master, whom,
with intensity of thought and calmness of memories, is
trying to explain to the world, in which he has arrived,
that the future does not exist. That we are only a
reflection of 21 grams of the soul within the Ecumenical
power of energy, inaccessible to us.
Margarita is present as a poetic led by the spirit of
the poet to the undulating, death rocks of
life. Fortunately, Danilo still has a seas, and oceans, in
front of him. The rocks are far away, yet, but, realizing
that it is his fate, as for all of us, he, with meaningfulness
of shaped, new visions of poetry,
succeeds. What? Tempt to think. Us, but also himself. To
empower himself and orient us.
To read Danilo is as like drink the water after leaving
the desert. Of the spirit. Not only that it is refreshing, but
makes us alive. The thought captive in the desert of
egocentrism, hypocrisy, envy, hatred and sheltered hopes.
In front of us is a poet of wakening of the TRUTH. And
not just of any kind. The one which we were trying to
find, and we have not succeeded.
At least, until now.
Danilo P. Lompar, Podgorica, Crna Gora
NO2 PAGE 126

JEDINO NAS RIJEI MOGU POMIRITI S (a proglaavali su nas

GOSPODOM za proroke)

* * * i to je bio znak
dok pitasmo se da vratili smo se
ijim bismo imenom na poetak kruga
djelom zatoenitva
mogli izmjeriti due u tijelu
nau udaljenost od Gospoda
sve to uinismo sanjari
uglavnom u krugu vremena
bjee lako dokazivo kroz lavirinte biblioteke
da je zbog sopstvenog zadovoljstva
naosmo (s)misao
zato umoru
naa tuga od sjeanja
nadvladavae sreu beskonanog...

sve drugo je iluzija

iz koje sebinost RADE ERBEDIJA
crpi snagu
za ivot u crnoj koulji i s eirom nakrivljenim
armer pjesnik glumac buntovnik
jedino nas rijei s eznjom za vremenima duha zaboravljenim
mogu pomiriti i u kazivanju poezije bjee prevratnik
s Gospodom
(u radostima itanja tako oboavan od mnotva a katkad usamljen
mogu uivati svi) odlazi u mistinu tiinu pomiljaju svijet je robija
pred uasima rata (ravnodunosti) posramljen
nae postojanje boemijom lijei a jedino njegova istinski opija
u dva svijeta
uiniti jednako smislenim sirene vozova brodova zvuci melanholije
izusti jedan od prvih pjesnika pretopljeni u rijei u glas u svjetlost bude
u nama sjetu al ljubav i miris magnolije
i u ludom generalu milostivost probude
LAVIRINTI VREMENA I BIBLIOTEKE
misao o ljepoti uvijek bjee polazite
s vremena na vrijeme i pored saznanja o njenoj ukletosti
ivjeli smo duhovnost mu nove probuenosti ite
u snovima nezadovoljna postojeim letom zavodljivosti
koji ne bijahu uvijek
bliski bajkama iz djetinjstva

komari
(odsanjani kosturi
budunost naeg oblija
brzometna stvarnost)

i tek kad obnevie

shvatismo
to nesvjesno nestajanje
ivot na javi

2.

ispisivali smo
sudbinu sjeanjem
 NO2 PAGE 127

Jri Talvet, Poetry Bibliography:

Prnu, Estonia
Jri Talvet was born
on December 17, 1945
in Prnu, Estonia. He
graduated from the
faculty of philology
(specializing in English)
from the University of
Tartu.
He made his debut with a book of
poems, Awakenings (Tallinn: Eesti Raamat, 1981).
He has published dozens of essays and articles on
world literature, which have appeared in: A Travel to
Spain (Tallinn: Loomingu Raamatukogu,
1985), From Spain to America (Tallinn: Eesti
Raamat, 1992), The Spanish Spirit (Tartu: Ilmamaa,
1995), American Notes and Contemplations of
Estonia (Tartu: Ilmamaa, 2000), Symbiotic
Culture(Tartu: Tartu likooli Kirjastus, 2005), The
Irrefutable Border (Tartu: Ilmamaa, 2005), etc.
He has been awarded for his work a number of
prizes and distinctions: Juhan Smuul Annual Prize of
Literature (in essay, 1986), Juhan Liiv Poetry Prize
(1997), Ivar Ivask Memorial Prize of Essay and
Poetry (2002), the Order of Isabel the Catholic (for his
activity in Spanish studies, 1992), the White Star Order
of Estonian Republic (2001), The Medal of Tartu (2008),
etc. In 2011 he became an Active Member of Academia
Internationala Orient-Occident (Romania).
ratused (Tallinn: Eesti Raamat, 1981),
Ambur ja karje (Tallinn: Eesti Raamat, 1986),
Hinge kulg ja kliima llatused (Tallinn: Eesti Raamat,
1990),
Eesti eleegia ja teisi luuletusi (Tallinn: Kupar, 1997),
Kas sul viinamarju ka on? (Tartu: Ilmamaa, 2001),
Elega estonia y otros poemas (trans. by author and
Albert Lazaro Tinaut; postword: Janika Kronberg;
Valencia, Spain: Palmart Capitelum, 2002),
U n e s t , l u m e s t ( T a r t u : I l ma m a a , 2 0 0 5 ) ,
Silmad peksavad une seinu (Tartu: Ilmamaa, 2008),
Estonian Elegy. Selected Poems (trans. and introd.: H. L.
Hix; Toronto, Canada: Guernica, 2008),
Of Snow, of Soul (trans. and introd.: H. L. Hix; Toronto,
Canada: Guernica, 2010),
Del sueo, de la nieve (trans. Albert Lazaro-Tinaut, with
an interview with the author; Zaragoza, Spain: Olifante,
2010),
Isegi vihmal on hing / Jri Perler, Oo Hamlet, mu
vend (Tartu: Tartu likooli Kirjastus, 2010),
De la neige, des rves / Lumest, unest. Trad. en franais
par Athanase Vantchev de Thracy. (Paris : Editions
Institut Culturel de Solerzana, 2011),
De din somn, de din zpad / Unest, lumest / Of
Dreams.of Snow / Del sueo, de la nieve. Trad. Dumitru
M. Ion, H. L. Hix, A Lzaro-Tinaut. (Bucuresti : Editura
Academiei Internationale Orient-Occident, 2011),

He has taken part in important festivals and

congresses: the World Congress of P.E.N. in Guadalajara,
Mexico (1996), International Poetry Festival
Druskininkai Fall (Lithuania, 2006), Barcelona
International Poetry Festival (Spain, Catalonia, 2008),
Medelln International Poetry Festival (Colombia,2008),
Vilenica International Literature Festival (Slovenia,
2008), Passa Porta Literature Festival (Brussels, 2009),
International Poetry Festival in La Paz and Oruro
(Boliva, 2010), International Poetry Festival Curtea de
Arges Poetic Nights (Romania, 2010, 2011), Moncayo
International Poetry Festival (Spain, Aragon, 2010), etc.

Of his essay books, the following have appeared

abroad: A Call for Cultural Symbiosis (Toronto, Canada:
Guernica, 2005),Un enfoque simbitico de la cultura
posmoderna (Granada, Spain: Comares, 2009), Una crida
a la simbiosi cultural (Valencia, Spain : Institut Alfons
Magnnim, 2009).

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/juri-talvet.html

 Jri Talvet, Prnu, Estonia
NO2 PAGE 128

Jri Talvet HONESTLY I DONT UNDERSTAND. YOUR SON

as an alternative to the storm of the fake poetry
you said had become a famous scientist
REPETICIO EST MATER STUDIORUM in America, but now it appears
that all those years of absence he hasnt
Warmth done anything other than catch rats
of time and space in the New York subway, for lab cats
is nothing else who in Descartes opinion have no soul
but unforgettable lightness (cf Kundera,The unbearable lightness
of bizarre rhymes of being, trans. L. Metsar, Monokkel
that reverberate 1992, p 174). As for me, I send a letter
among twisted corridors of my soul. to James Merrill with thanks for Laboratory
Poem which I translated in New York,
in drizzle that fell from dawn to dusk.
(Even rain has soul) In the land
Chilliness of dj vu of the dead I will always win friends.
and space
is nothing else
but Oh those yellow butterflies in the garden
bizarre form
of odd expectations in Prnu at the home of childhood, where summer
that sway embarrassingly lasts twelve months a year!
to the rhythm of her tambourine.

One lighted on my palm, how bold.

They dance. We looked at it with curiosity, I, my

Without us. mother and my little daughter all of us
light-footed, all of the same age,

Long time ago witnessing with a single heart:

the two of us Look, the butterfly has a lions face!
got lost in insanity.
My insanity.
Hoping that
she will say NO to this madness. For Vanesa

. YOU GIVE ME THE GREATEST POET

of your country, Preeren in English.
That was it.
I give you the greatest poet
of my country, Liiv in English.

Encircled by a wall, in hope The world would never understand

their greatness anyway. It is enough,

Why is this Editor's word? Because, he has decided so! if you believe in it and I believe in it
at this moment amid historys wind and dust,
*** in the quiet shadow of lindens leaves and poplars,
Jri Talvet in Lipica, amid their friendly whispers.

Poems from:
Isegi vihmal on hing / Jri Perler. Oo Hamlet, mu
vend! (Tartu: Tartu likooli Kirjastus, 2010)
 NO2 PAGE 129

Quietness as a prophecy Describe her.

There are no more matches
Poet as a memory on a person. Poetry as an reflection of The Hungarian dictionary is useless
the act. Polly Mukanova here as an reflection of the Its raining again
personal act. Within the poetry. Of her own. As she is. I will hang the yellow balloon
To the chandelier
She is focused on the words and sentences. Quietly, Because there is no sun.
calmly waiting for us to read it. Understand it. If we do
not, she does not care. She cares only....you know...About ***
the poetry.
*** Gone missing
With the notebooks,
The haiku,
1st of june He has passed through the shortcut
Choosing a distich
Not yet dry behind the ears, Waiting for the death.
The face cream of the childhood.

Salom Homo Faber

The mind is saying mass I am skillful as my father

In the bosom of the sleeping moon. I model his name every day
John, your closed eyes Like him, I reiterate myself Nobody could take away my
Are the hidden sky mind!
I want to kiss your lips Before the whole mentality
Till full simplification Becomes in the shape of a pottery
To the nucleus of all metaphors And I have to daily mould myself from it.
About love I love the skillful people
The sculptured bodies
The molten words.
Moments in a match-box My hands are alive
Covered in plastic clay
The fig jam Sculpturing precisely.
It is only for weddings and funerals I am like my father
I took off my garland I play with clay,
Is the Death frightening? With forms
Oh, what beautiful verses Laying the contours.

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/polly-mukanova.html

 NO2 PAGE 130

Blagost izraza uz mudrost poruke vode ljubav

Dok gledamo jednostavnost izraza uz snagu moguih na bijelom cvijeu krumpira
itanja ne moemo, a ne naglasiti sveobuhvatnost, dok tolike zlatice
oima lutamo horizontom poezije ure Vukeli Roi
Na trenutak pomislih da razgovaram sa Fuentesom buni koncert -
(Karlos - jetko, estoko) dok Konrad (ozef - reflektivno, u svojim kolicima u sali
opisno) sa Dizdarom (Makom - mudro, sjetno) oslikava spava beba
vrijednost sutine poimanja svijesti. Ne samo moje. I
njene. Ve uobliene. Nae! bablje ljeto
djevojku u parku prati
vir suhog lia
***

Gentleness of expression to the wisdom of the message

While watching the simplicity of expression, together

with the strength of possible readings, we can not, but
underline universality, while we are wandering around
the horizon of poetry of urdja Vukelic Rozic. For a
moment I thought that I am talking to to Fuentes (Carlos -
bitterly, intensely) while Konrad (Joseph - reflective,
descriptive) with Dizdar (Mak - wise, heavily) illustrates
the value of understanding of the essence of
consciousness. Not just mine. And hers. But, the shaped
one. Ours!

***

na stupovima,
mosti prelazi potok
na drugu obalu

crno bijeli pas

igra s gospodarom
u svim bojama

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/djurdja-vukelic-rozic.html

 NO2 PAGE 131

Odgovor nije Zameo vjetar ZMILJENA

Zakapam oi u trnje,
Snaga misli u susretu sa blagou poetskih snova. estina
pomaem tvoju pritajenost.
smrti u trenutku raanja moguih alternativa.
inim li zlo izmoljenom sljepoom?
Rastrojenost misli u izgradnji nadahnutog biserja duha.
I da nisi nevidljiva,
Slobodni stih sa svrhom kreacije uenja.
u tom bih mraku bila tebe radi,
oduvijek tako izmiljena.
Stanka Gjuri je poetesa urbanih namjera vrsto
usmjerena nadi alternative poetike. Ljubavi? Mrnje?
Poezija odgovor trai. I nalazi. Upravo u njenim
PREPOZNAVANJE
stihovima. I kakav on jeste?
Zatvorena u nemogunost
udnoga bljeska sutini to stremi. Sutini ovjenosti. U ja nisam ona koju volim.
dodiru, oprostite, u openju, sa prirodom. I ovjekom. S nutrinom od milosra,
Oprostite, sa duhom. slavnija od svoje sumnje,
tek vritei se prepoznajem.
***
MLADOST
The answer is not Gone with the wind
Moje tijelo iekuje
The power of thought in the encounter with da se noevima popuni krug;
the gentleness of poetic dreams. trenutak prije zalaenja sjene
kada bjelina postaje ponor.
Tek to me krv ne napusti
The ferocity of death at the time of the birth of the i sauva duga, ohola mladost.
possible alternatives. Distortions of thoughts in building
of inspired pearls of spirit. Free verse with the purpose of
wonder creation. TIJELO GRADA

Stanka Gjuri is the poetess of urban intention firmly

focused towards the hope of alternative poetics. Svlaim sa sebe
Love? Hatred? Poetry requires a response. And found. It maleno tijelo grada.
is in her lyrics. And what is a response? Curiouser flash Usnuti usred te nagosti
aims towards the essence. Essence of Humanity. In touch, postaje lake od umiranja,
excuse me, in intercourse with nature. and human being. to je samo odricanje puti
Excuse me, with the spirit. od tjesnoe.

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/stanka-gjuric.html

 NO2 PAGE 132

Poruka ljubavi i nade The power of poetry Krystina Lenkowske is not in

something that is already written, but in something that is
Sutina prolaznosti unutar iekivanja beskonanosti. not written. How?
Ljubavi, prije svega.

Prirodna predanost iskrenosti osjeanja kao Simply, when you read her poetry, you feel that she
pretpostavka moguih nadanja. Spremnosti da prizna deliberately leaves out parts of her soul and make she
kako bjee, jeste, i sutra e biti samo zrno pjeska invites you with her the poetry that you shoudl come even
unutar alternativnih sjeanja. closer to be able to whisper something unwritten, to
you. Exactly like that. I am waiting for her
to quietly emphasize the essence of the message. I'm
Snaga poezije Krystine Lenkowske nije u onome to wrong, here it is plural: messages. The poems
je napisala ve u onome to nije. Kako? are her messages. Mature, inspired poetess - lady to
whom poetry serves (and her to it-vice versa) to send the
Jednostavno, kada itate njenu poeziju imate osjeaj da message.Which kind of message? Each of us
namjerno izostavlja dijelove svoje due i da vas poetikom will understand it differently, because exactly on the
poziva da priete jo blie, kako bi vam apnula neto same moment when the poet writes verse, poem, it no
nenapisano. Upravo tako. ekam da mi tiho naglasi longer belongs to him / her, but anyone who read
sutinu poruke. Grijeim, ovdje se radi o mnoini: it, absorb it. So I did. Still reading. Do not cease. The
poruka. Pjesme su njene poruke. Zrele, nadahnute poetese message.
- dame kojoj poezija slui (ali i ona njoj - vice versa) da
poalje poruku. Kakvu poruku? Svako od nas e je
drugaije razumjeti, jer onoga trenutka kada pjesnik ***
napie stih, pjesmu, ona ne pripada vie njemu/njoj, ve
onome ko je ita, upija. Tako i ja. Jo uvijek itam. I ne The Fifth One
prestajem. Poruku.
Every moment I kill one tender thought as if it were a
*** persistent fly.
But it wants only to live.
Message of love and hope
I imagined love like a gigantic fruit fly.
The essence of transience within the expectation of
infinity. Love, above all. I wonder who would then be the first to die the unnatural
death:
I, it, or this fruit of paradise.
Natural commitment to honesty of the feelings as a
prerequisite of possible hope. Willingness to
recognize that she was, sh is, and tomorrow will be just a Translated by Ewa Hryniewicz-Yarbrough
grain of sand in the alternative memories.
Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/krystyna-lenkowska.html
Krystyna Lenkowska, Rzeszw, Poland
NO2 PAGE 133

on another hand on top of a white glove

I-She a moment's measure.
Several hurried
This old woman wearing a hat and a mink stole on her meanings which barely sound
shoulders synonymous.
celebrating her memory
is me. Suddenly
right under my ring
I watch her at close quarters. I can see clearly nail I feel
her laugh lines. the accelerated
pulse of
She lifts a doughnut to the place on her skin this
where my lips used to be. other
cosmos.
She opens her face and shoves in a doughnut stuck on her
finger. Translated by Ewa Hryniewicz-Yarbrough

Translator Ewa Hryniewicz-Yarbrough's poetry translations

The finger has thickened joints like a spring twig, like have been published i USA by Absinthe, Image, The New
Edith Piaf. Yorker, Poetry, Tri-Quarterly, and other literary magazines.

How will I touch your body with her claw-like tibia?

She raises her face to your face. I close my eyelids.

She forgets she has no lips.
I forget.

Translated by Ewa Hryniewicz-Yarbrough

For the New Century-A Conversation with Myself

In some pose
the mirror captured this
moment of transformation
when for the first time
the tibia peeked out with all its
literalness.

I didn't think
about identity
or about Emerson's equation
or about the romanticism of burial mounds.
I didn't think.
I couldn't it couldn't.

Only it was or it wasn't

at the tangential point zero or infinity
a simple configuration
of bones.

Translated by Ewa Hryniewicz-Yarbrough

To Moment's Measure

A hand
mine yours someone's
 NO2
Dr. Diti Ronen,
Tel Aviv, Israel
...born in Tel-Aviv, Israel,
is a scholar and an artist.
She is the author of three
poetry books littlebird (Bar
Ilan University, 2010, a
bilingual Hebrew/English
edition); Inner Moon,
Notebook (Hakibbutz
Hame'uhad, 2002),
and With the Slip
Showing (Gvanim, 1999).
Her next poetry book, A
Night Sicle, is about to be
Ronen's poems are translated into more than ten
languages. They are published internationally, taught
in Academic Institutions, adapted for the stage and
serve as lyrics for songs and as libretto for musical
concerts. Ronen is regularly invited to perform
readings of her poems in International Poetry
Festivals and other venues in Israel and elsewhere.
Dr. Diti Ronen is a professor at The Hebrew
University and at The Center for Academic studies.
She is deeply involved in the Israeli Cultural Scene.
Her fields of interest are Poetry and Literature,
Theatre, Cultural Policy and Arts Administration.
Awards
Best Poetic Cycle (For Night Sicle. Given by Ditet
e Naimit Poetry Festival, Macedonia, Oct.2011);
A Special Contribution to the Literature (Given by
Ditet e Naimit Poetry Festival, Macedonia, Nov. 2011);
The Golden Inkwell (For special contribution to the
Hebrew Literature. Given by The Hebrew Writers
Association in Israel, Tel Aviv 2006)
Ministry of Culture's General Manager
Award (Israeli Ministry of Culture, Jerusalem, Jul.
2001);
Main latest publications of poetry in anthologies and
magazines outside Israel
Among authors from 25 countries from all
around the World has been included in Anthology
Poets for World Peace, 2011, published by
DIOGEN pro culture magazine & DHIRA, Swiss.
Rizgjimi Lutjes. Ditet E Naimit Poetry Festival
(Macedonia, 2011).
Il Viaggio della parola. La stanza del poeta, Gaeta
(Italy 2011).
119 / Web streaming poetry. Auropolis (Belgrade
and Serbia 2010).
Nashim. Indiana University Press, Philadelphia
(USA 2010).
Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/diti-ronen.html
PAGE 134
With an Iron Pen. SUNY Press, Albany, New-
York (USA 2009).
Peridico de Poesa. Ciudad Universitaria (Mxico
2009).
Le Fram. Librairie Livre aux Tresors & Univesite
de Liege (Belgium 2009).
Kritya, a Journal of Poetry (India 2009).
Main recent performances outside Israel
Prizren Poetry Club (Kosovo. Oct. 2011)
Tirana Per7shme Poetry Club (Albania. Oct. 2011)
Ditet e Neimit International Poetry
Festival (Macedonia. Oct. 2011)
Mandya International Seminar on Holocaust
Literature (India. Sep. 2011)
Il viaggio della parola Poetry Festival (Gaeta, Italy.
Apr. 2011)
Dhvanyaloka Literary Club (Mysore, India, Dec.
2010)
Sahitya Akademi (Delhi, India. Nov. 2010)
Kritya International Poetry Festival(Mysore,
India, Jan. 2010)
Main essays & critics on Ronen's poetry
Itamar Kest. About The "littlebird". Psiefas, 79
(2010) 23-31.
Yaoz Hanna.An interview with the poetess Dr. Diti
Ronen.Sal van Gelder institution for holocaust research,
Bar Ilan University(2009)
Yaoz Hanna.Second Generation Poets: A
conversation with Diti Ronen.Psiefas, 66 (2007) 41-42.
Yaoz Hanna. At the Sign of the Inner Moon: on
Diti Ronen Two Poetry Books. Psiefas, 52 (2002) 44-45.
Gilboa Shulamith. Critic and Interview with Diti
Ronen. The Literature and Art Supplement, the Book
Week, Yediot Acharonot (17.03.2005).
Ben David Yaara. The Ultimate Longing
Apple. The Books Supplement (537), Haarez
(11.06.2003).
Almog Ruth. Who has given me birth, me too gave
birth to a woman. The Supplement for Culture and
Literature, Haarez (26.07.2002).
Saari Rami. Scenes from the Circuits of Life. The
Supplement for Culture and Literature, Haarez
(26.07.2002).
Levitan Amos. The Question of the Feminine
Delight. Iton 77, 270 & 271 (2002) pp 34, 35.
Ben Shaul Moshe. The Moon Circuits, the
Monthly Period Circuits. Iton 77, 269 (July 2002) p10.
Dr. Diti Ronen, Tel Aviv, Israel
NO2 PAGE 135

Belong to me tonight, so
POEMS from Inner Moon Notebook (HaKibbutz HaMeuchad I can hear you
Press) -Translated from the Hebrew by Rachel Tzvia near, as at the moment of birth,
Back April 2011
whispering in my ear
itati sluajui my ineffable name
three times.
Kao lie koje se izvija na povjetarcu iskrenih namjera, Adore me,
poezija Diti Ronen bljeti neobinim svjetlom. Onim koje bend over me gently, here's my neck
zbunjuje nas - insekte civilizacije izgubljenih moi. spiraling toward you from under the blanket.

To svjetlo je kao svjetionik nade u buri stremljenja. Look, my face is soft

Odoljeva ljubavlju noeno. Opstaje inatom snage. Svjetlo and your body is ready
je poetika ula. Ne samo njenih, ve i naih. Dok, for whatever comes.
ubjeeni da znamo sve, udno itamo njene stihove
shvatajui krhkost vlastitog znanja. O poeziji, ali i u
poeziji. Second Quarter: Perigee

I donned my inner body to become a woman.

Njene poetske misli su izazov svjetlosti koju poznajemo. My expanses flowed over their contours
I ne samo to. open-lipped toward you

Diti je svjetlost sama. Dok je itamo. Sluajui je.
***
Reading though listening
As the leaves that are twisting on the breeze of my light filled the house.
sincere intentions, poetry of Diti Ronen flashes with the
strange light. The one that confuses us - insects of the
civilization of lost power.
My skin continued beyond its gait.
Given over to myself I dissolved my borders
delighting in the honey as it carried me forth
At night you came to me wrapped in my dream.
The days troubles removed themselves from the room
Second Quarter: Three-Quarters Full

My body's scent is heavier than me, spilt on the road

That light is like a beacon of hope within the storm of will you know me now that I am made fluid?
aspirations. Resists worn with love. Survives with the
power of spite. Light is a poetry of senses. Not Tonight my neck will lengthen to reach you
only hers, but also ours. While, convinced that we knows I am marking my moves.
it all, eagerly read her poems realizing the fragility of our
own knowledge. About poetry, and within poetry. The mango is dripping, emitting its sweetness through the
window.
Her poetic thoughts are challenge to the light that we
know. And not only that.

Diti is the light itself. While we are reading her. Listening Second Quarter: Third Lunation
to her.
I watch the movement of the leaves
that's how I want to come to you, elemental,
*** slowly, dazzled to discover my body
at the hour it opens to you surprised
Second Quarter: Second Lunation by its hidden beauty.

Perhaps tonight You'll let my body to be my body, to speak its private

no one is dreaming you -- language
white, virginal, ceremonial, only it understands. I'll ask you to love yourself in the
replete like God. ways of the flesh.
NO2 PAGE 136
NO2 PAGE 137
NO2 PAGE 138
NO2 PAGE 139
 NO2 PAGE 140

Snaga jezika i misli

Prostori
Bosanskohercegovaki pjesnici mlae generacije
itekako znaju predoiti sopstvene, oskrnavljeno Pisati u branom krevetu se
mistine, snove. ne moe
Tek to se iskradem
Piem
Nain na koji to ine je brutalnou iskrenosti Piem dugo u no
omeen, ali i metodoloki nadograen uspjenom predano
uoblienou. kolski jasno, da naglasimo. presporo
pretiho
Pjesma sa glavom i repom. Ali i porukom.
Kroz hodnike se mrane
Znaaj novonastale poetike mlade autorice Elme unjam natrag poput
Dugi i jeste upravo u ozbiljnosti njenih promiljanja ljubavnice
dok plovi obodom vlastitih snova. Snagom jezika. Ali spotiem se o igrake
i misli. gazim otre rubove

*** U krevetu u kojem spavam

Sada vie
Nemam mjesta lei
The power of language and thoughts

Bosnian poets of younger generation, know really how to

present their own, desecrated mystically, dreams. Strah
The way in which they make that bounded with S druge strane zida
brutal honesty, but also methodologically upgraded with ujem batine i krike
successfully shaped. Clearly, like in school, to i nju kako vriti dok
emphasize. joj tijelo bije od ploice
The poem with the head and tail. But also with u ogledalu nanosim ru
the message.
dok po mom tijelu
The significance of the new poetry of the young rastu masnice
author Elma Dugi lies in the severity of her thoughts
while she is navigating through the rim of her own miriem na jasmin
dreams. Power of language. And of a thoughts.

***

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/elma-dugic.html

 NO2 PAGE 141

,
Anna Bagriana, .
Fastiv, Ukraine
, , ,
.
p, , ,
. , , :
(
24
) ( ).
1981 .
- . . 2008 .
.
( ).



() 2009 . (

).
.
. .
(: () 2009 . (
). ).
. ***
ANNA BAGRJANA (UKRAJINA)
2006-2008 . -
. 2006-2009 . -
. Pjesnikinja, pripovjedaica, dramska spisateljica i
prevoditeljica Anna Bagrjana roena je 1981. godine u
Fastivu u Kijevskoj oblasti. 2004.magistrirala je
, , ukrajinski jezik i kulturu na Institutu za filologiju
Kijevskog nacionalnog univerziteta Taras evenko.
. Radila je kao urednica za televizijsku kompaniju JuAna
- . i kao starija urednica Svjetske slube Ukrajinske
radiodifuzije. Bila je suradnica vie ukrajinskih
periodikih publikacija, tajnica Saveza ukrajinskih pisaca
: " " (,
i glavna urednica asopisa Granoslov.
2000), " " (, 2002), "
" (, 2005), Smatra se jednom od najistaknutijih ukrajinskih
/Spacer po linie ( pjesnikinja. Objavila je knjige poezije Cvjetanje
., , 2008), (, 2009), rijechi(2000.), U snovima jorgovana (2002.), Izmeu
(, 2011); : bogova i nas (2005.), Penjanje po uetu (2008.), Druga
(, 2008), linija(2009.), romane Etimologija krvi (2008.) i Ova
(, 2010), udna ljubav (2010.), knjigu kratkih pria za
, , , djecu Djetinjstva znaajnih ljudi (2010.) i libreto za
, ( mjuzikl Glorija. Mnotvo pria i drama objavila je u
). - . - -. 2010; asopisima, a drame joj se izvode na ukrajinskim i
( amerikim pozornicama. Djela su joj uvrtena u
, ., 2011); antologije.
, Prevodi s vie slavenskih jezika, engleskog i
. francuskog. Zbirke poezije objavljene su joj u
.: Azerbejdanu, Bugarskoj i Poljskoj. Dobitnica je vie
( ) priznanja i nagrada, meu kojima su Meunarodna
(), 2006; - ukrajinsko-njemaka nagrada Oles Gonar i bugarska
(), 2009. nagrada Srebrno letee pero.
() lanica je Nacionalnog saveza pisaca Ukrajine,
- Drutva ukrajinskih knjievnika i Meunarodne
, 2010. asocijacije knjievnika i publicista.
( 2 )
(, ) 2010.
,
, , , ,
, , ,
, .

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/anna-bagriana.html

Anna Bagriana, Fastiv, Ukraine
NO2 PAGE 142

Ples sutine

Kao ples nevidljivih, pulsirajuih pretpostavki ljubavi, i
poezija Anne Bagriane pretae provienje u vidljivi oblik
realiteta opstojnosti.

Kada pie o ljubavi, bila to Boja i/ili ovozemaljska, kod (
nje je prisutno svevidee oko...due.
)
Predanosti iskrenosti to stremi. Sagledavajui sutinu
poetike unutar elje da se preda. Sopstvenom biu. Dok
voli. I moli. Ali i trai. Ljubav. Prema ovjeku unutar
Boga, ali i vice versa. Njoj samoj.
-
Stihovi ne boluju od naglaavanja dok vrsto zemljom
hodi. Meutim, boluju od sutine. Metodolokog oblika
objanjenja sebe. I nas. Iznad svega.

***
Dance of the essence

As an invisible dance, pulsating assumptions of love,

poetry of Anne Bagriane translates providence in the
visible form of reality of survival.

When he writes about love, whether is it of God and / or
worldly, and she has within herself already all-seeing
eye....of the soul Commitment which aspires towards
honesty.
Looking at the essence of poetry within the desire to
surrender. To he own being. While she loves. And
pray. But, search also for: The Love. Towards the man
within God, and vice versa. To herself.

Verses do not suffer from emphasizing while she walks
on the the solid ground. However, she suffers from the
essence. Methodological forms of explanation of herself.
Us also. Above all.
***

'




( ?..)

( )
 NO2 PAGE 143

Grijeim...namjerno!
Marius Chelaru,
Negreti city
Ako napiem da je Marius Chelaru urbani pjesnik,
(Vaslui district),
pogrijeiu.
Romania

Present days live in Ako napiem da je prozni pisac u poeziju, pogrijeiu.

Iai, where he graduated
in Economics, University Ako napiem da je pjesnik proznih navika, pogrijeiu.
Alexandru Ioan Cuza;
contributor with articles/ I, naravno, ako napiem da je njegova poezija esejistiki
poems/ critics & work as oblik proivljavanja jada od ivota kojim prolazimo na
editor& editor in chief, putu do novog raanja, pogrijeiu.
editorial advisor etc.
from some cultural
Ako napiem da je Marius avangardni pjesnik,
magazines: Timpul/
pogrijeiu.
Time, Cronica/ Chronicle, Convorbiri Literare/
Literary Conversations, Poezia/ Poetry, Carmina
Balcanica, Agathos: An International Review of Ako napiem da je underground pjesnik, pogrijeiu.
the Humanities and Social Sciences etc., or
Publishing Houses as: Junimea (1994-1998, editor, Ako napiem da je Walt Whitman koji u susretu sa Jorge
1998-1999: editor in chief, 1999-2000: Luis Borgesom raa Nazima Hikmeta ili Alisu Walker,
Director), Sakura (1999- 2002, pogrijeiu.
Director), Parnas (2000- 2002), Timpul/ Time (2001-
2003, Executive Director), Secretary of Association A kada neu...pogrijeiti? Jednostavno je. Sve u jednom.
of Magazines and Publications from Europe .a. Jedan u svemu. Navedenom.

He is co-founder of ***
Carmina Balcanica - Review of South-East
Making mistakes ... on purpose!
european Spirituality and Culture
If I write down that Marius Chelaru is urban poet, I will
Doina, Revue de Littrature, Civilisation et Culture make mistake.
Universelle, bilingue, franco-roumaine, Paris,
France; If I write that he is a prose writer in poetry, I will make
mistake.
Contributor with articles, poems essay, prose, translations
etc. in various international anthologies, and in If write down that he is a poet of the prose habits, I will
magazines/ journals from Romania,USA, England, make mistake.
Belgium, Canada, Sweden, Italy, Paraguay, Japan, Egipt,
Jordan, Vietnam, Lebanon, Macedonia, Kosovo, And, of course, if I write down that his poetry is and
Albania, Holland .a. essayistic form of experiencing of the misery of
life that we are passing through on the way to a
new birth, I will make mistake.
Member of Romanian Writers Society, member of the
famous club Junimea from Iai, honorary member If I write down that Marius is avantgarde poet, I will
of Maison Naaman pour la Culture, Beirut, Liban, make mistake.
Member of Romanian haiku Society, Member of World
Haiku Association, Japan, Member of Romanian If I write down that he is underground poet, I will make
Language Writers from Qubec, Canada, published more mistake.
than 30 books (novels, poems, critics, essays,
translations); he was awarded with some national/ If I write down that he is Walt Whitman, while he meets
international literary prizes Jorge Luis Borges, gives a birth to
email: marius.1961.@yahoo.com Nazim Hikmet or Alice Walker, I will make mistake.

When I will not make mistake? It's simple. All in

*** One. One in all. The above.

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/marius-chelaru.html

Marius Chelaru, Negreti city (Vaslui district), Romania
NO2 PAGE 144

English: Romanian
Creaie
Creation
lumea fost-a zidit din pduri de lacrimi
the world was built up from forests of tears de pe genele lui Dumnezeu pogorte
trickled down from Gods eyelashes din fiecare lacrim au curs
out of each tear there flowed una cte una
one by one our life smelling hearts inimile noastre
Adam bit Eves breast sipping the poison of the first cry mirosind a via
.from the pages of Eves lips .Adam a mucat snul Evei sorbind otrava primului ipt
there broke loose .de pe paginile buzelor Evei
already in shadow like buds the hatred. the sorrow s-au desprins
God nmugurite deja a umbre ura. suferina.
sowed her smile in each shadow Dumnezeu
on every cheek of the fruit a rsdit
.the spring accepted the people zmbetul ei
the forests received their animals n fiecare umbr
.the dawn burst beyond the sky eyelashes pe fiece obraz al fructelor
.the sky humble beggar of angels .primvara
rose to dimensions full of bitterness a acceptat oamenii
the miracles turned into a game pdurile
the gods ran away through the windows of the souls i-au primit animalele
.zorii
the wind is flowing through the worlds veins au izbucnit de sub pleoapele cerului
on which there are floating the tears .cerul
of the beginnings - umil ceretor de ngeri
with the petals spread over the angels wings a cptat dimensiuni ncrcate de amrciune
open in wait of a prayer .minunile
au devenit vnat
his last portrait zeii
at the death of my father au fugit prin ferestrele sufletelor

the shadow leaned against the wall .vntul curge prin venele lumii
face to face with the body painted pe care plutesc lacrimile
in the infinite facets of the cry nceputurilor
a feast of the master pain cu petalele rsfirate peste aripile ngerilor
the eyes are desperately sending the pain deschise a rug
to the tight, rigid hands
that keep out of the way of the words ultimul lui portret
the window
caressed till it starts bleeding la moartea tatlui meu
by the palms of the sun
is breathing the light Umbra rezemat de perete
The Palms fa n fa cu trupul zugrvit
that once would caress the running n infinite faetele strigtului - osp al durerii stpn
towards love of the womens breasts Ochii trimit cu disperare durerea pe minile crispate
today care se feresc din calea cuvintelor
they can hardly put an end to the breath gallop- Fereastra
amulet of life mngiat pn la snge de palmele soarelui
the World of abyss starts its construction in his heart respir lumina
giving it the paradise mirage as a present Palmele
a refuge in case of fright care altdat mngiau fuga spre dragoste-a snilor femeii
The Shadow is slowly going down abandoning its senses azi
beyond desire in prayer and remembrance cu greu opresc din goan respiraia - amulet a vieii
Lumea abisului i ncepe zidirea n inima lui
druind-o cu miraj de paradis
refugiu din calea spaimei
Umbra se cufund lin lepdndu-se de simuri
dincolo de dorin n rug i amintire
 NO2 PAGE 145

Feniks, kao takav... OTRCANI PURPUR

"No je kripljiva i gola...Oblinja protruhla

Tamni purpur preliva se u otrcano crnilo.
kafana" su dovoljno glasne da opiu nemir u
damarima mladia(generacija koju poznajem vrlo
A ba tada najvie osjeamo beskonanost zvijezda.
dobro jer u vlastitom domu se svakodnevno susreem
sa vrnjekom njegovim) sazrelih sjeanja.
Imenom sopstvenim proreen, svukoh ga i njime se
Opisi vlastitih vizija pred nama otvaraju varijante
zagrnuh.
nadgraenih postelja misli. Dok Maratonci tre
poasni krug on kao ikona generacije izgubljenih
Zaredih se muzikom, a zavjetovah glasu svome:
nada kreira monstruoznu istinu: Jadni su svi koji misle
da ne postoji izlaz iz svijeta besmisla koji ophodimo. Biuj zadnje nepce!

Postoji, ali da bi ga vidjeli, valja nam itati poeziju Vrisak dlanova ukrotio sam ve sa prvim pogledima na
Armina Bolia. I dok traite izlaz, rei u samo: "Se sjeanje.
vincere ispum longe est difficillimum".
Ispovijedi uju oi moje kad pred zrcalom zamurim.
On jeste uspio u tome. Pjesnitvom svojim.
Ogrnuh se radosno postojanjem bez trajanja
*** i doznah Tajnu.
Phoenix, as such...
Ogledala vie se ne bojim. Sada su istija i brisana su
ARF-om za staklo!
"The night is crackling and being naked ... Near by too
rotten Cafe" are loud enough to describe the discomfort
within the soul of young (generation, which I know very Prati me ali gubi trag u raskrsnicama sjeanja.
well as at home, on a daily basis, I meet with his peer) of
Trai me da bi voljela???
matured memories. Description of his own vision in front
of us is opening variants of overbuilt bed of thoughts.
Samo naprijed! Uini to!
2011 Poetry Marathon
While Marathon family are running a lap of honor, he, as
Sretni me!
the icon of the generation of lost hopes creates a
monstrous truth: The poor are all who think that there is
Sluajno!
no exit from the world of nonsense that we are treating
through.
Negdje!
There is, but to see the exit, we must read poetry of
Armin Bolic. While looking for a way out / exit, let me
just say, "Se vincere ispum longe est difficillimum".

He has succeeded in that. Through his poetry.

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/armin-bolic.html

 NO2
Put pravac to kreira
Pred nama je poezija sa dva lica. Kao u pozoritu,
jedno sa osmijehom, ispunjeno sarkazmom, ironijom i
metodoloki britkom reenicom...drugo sa tugom,
sjetom i molitvom.
Bujar Plloshtani je pjesnik udnih navika usmjerenih ka
razumijevanju sopstvenih elja. Iako svjestan jeste da
vrijedi ekati, ipak, ponekad brzopleto, demistificira
svakodnevna suoenja sa prostorom i vremenom u kojem
obitava. Ipak, ta brzopletost je inspirativna jer gradi, ne
razgrauje.
Ne samo njega, ve i nas, njegove itaoce. Iako je, kako
veli Kama Sutra (Izdava Globus/Zagreb &
Prosvjeta/Zagreb, 1990., str.33):" Jer svaka stvar koju
elimo stei trai od ovjeka da se svakako unekoliko i
potrudi oko nje, pa kad umije primijeniti prava sredstva
onda e se i dovinuti cilja; stoga moemo rei da nikada
nije na odmet potruditi se na pravi nain, (ak i kada je
sueno da se ta ista stvar dogodi) i da ovjek nikada nee
uivati sree ako sjedi skrtenih ruku."
Bujar upravo to ini. Ide ka poeziji.
Kreirajui poetiku duha.
Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/bujar-plloshtani.html
PAGE 146
The road that creates a line
In front of us is poetry with two faces. As in the
theater, one with a smile, filled with sarcasm, irony and
a sharp methodological sentence... another one
with grief, sadness and prayer.
Bujar Plloshtani is a poet of strange habits aimed towards
understanding his own desires.
Although aware of is that worth is to
wait, though, sometimes hastily, demystifies
the daily confrontation with the space and time we are
inhabiting. However, this haste was inspiring because
it builds, not breaks. Not only him, but
also us, his readers. Although, as Kama Sutra
said (Publisher Globus / & Prosvjeta Zagreb/ Zagreb,
1990., Pg.33): "For every thing which we want to acquire
asks from the man that he should certainly somewhat do
some efforts around it, and when he knows how to
apply the right resources then it will get towards the goal;
therefore, we can say that never do any harm to try in the
right way, (even when meant some thing to happen)
and that man will never enjoy happiness if he sits with
folded arms. "
Bujar just does it. Go towards the poetry.
Creating a poetics of mind.
Bujar Plloshtani, Tetovo, Macedonia
NO2 PAGE 147

Eaten moon on the lake

(Translated into English by Ermira Babamusta) Hn e ngrn mbi liqen (In Albanian)

Sadness captivates my eyes Trishtimi m hidhet mbi syt e shkruar,

a lunar appearance drifts upon my skin. nj pamje hnore m rrzohet mbi lkurn esmere.

I am cold Kam ftoht,

cold as ice. m ngrin i ftohti porsi akull.

It's freezing, Mrdhihem,

no place to warm up, streh nuk kam ku t ngrohem,
standing alone at the lake. prball liqenit i vetm jam.

Cold autumn Vjesht e ftoht,

My soul is like the eaten moon on the lake. shpirti im si hn e ngrn mbi liqen

Monasteries Manastiret (In Albanian)

Silence! Heshtin!
But not the bells! Por jo dhe kambanat!

Ancient stone walls, Mure me gur antike,

with the ancient mystical figure. me figura t lashta mistike.

Inside there comes the sun Brenda nuk hyn dielli,

heated with fire and candles. ngrohen me zjarrin e qirinjve.

Swear for sins, Betohen pr mkatet,

crossed in front of the crucified prophet. kryqzohen prball profetit t kryqzuar.

The ancient dome, Kube e lasht,

oval shape of raised above the sky. e ngritur n form vezake sipr qiellit.

People perform rituals, Njerzit kryejn ritualet,

beg walls prgjrohen mureve,
and the figures inside. dhe figurave brenda.

Gold Leaf
(Translated into english by Ermira Babamusta) Gjeth i zverdhur (In Albanian)

Gold leaf, Vshtroj nj gjeth t zverdhur,

I see you amongst others on the branch. n mesin e gjith gjetheve n deg.

Gold leaf beyond the window, Gjethi i zverdhur,

All bitter. matan dritares rri gjith mllef.

In deep thoughts, silent and unhappy, Gjeth i heshtur, i thelluar n mrzi,

Indifferent of the bright sun. krejt indiferent prball diellit rri.

Gold leaf, Gjeth i zverdhur,

Intelligent but hopeless. inteligjent, por i mynxyrshm.

Everyone watching, Njerz nga mendja muf,

Is making fun of you. tallen, prbuzin, prqeshin gjethin.

Autumn leaf with faded colors, Gjeth i zverdhur,

People's colors change too. njerz t zverdhshm.
 NO2
Craig Czury, Reading,
Pennsylvania, USA
Craig Czury (1951) grew up
in the coal region of
northeastern Pennsylvania.
He spent 15 y ears
hitchhiking North America,
working in carnivals,
warehouses, canneries,
construction crews,
restaurant kitchens, and
organizing community
poetry readings. Author of
20 collections of poetry,
several have been translated to Spanish, Italian,
Lithuanian, Russian, and Albanian. He is the editor of
two anthologies, FINE LINE THAT SCREAMS from
his N.E. Pa. Prison Poetry Project, and UN
SEGUNDO EN EL TIEMPO/ONE SECOND AT A
TIME, poets of the Reading Hispanic community.
Czury works as a poet in schools, homeless shelters,
prisons, mental hospitals and community centers
throughout the world. Named Laureate of the XV
Ditt E Naimit International Albanian Poetry
Festival in 2011, Czury has been awarded many
national and international fellowships to continue his
collaborative poem fusion performance and poetry
mural projects. An avid blues harp and bocce player,
Czury earned an M.F.A. from Wilkes University and
is a lecturer at Albright College. He lives in Reading,
Pennsylvania where is is Berks County Poet Laureate.
craigczury.com
CRAIG CZURY, Poet Laureate of Berks County,
Pennsylvania (2010-2012).
Poetry Books
KITCHEN OF CONFLICT RESOLUTION, FootHills
Publishing, 2009, Bath, N.Y.
AMERICAN KNOW-HOW: Patent Pending, Paper
Kite Press, 2006, Wilkes-Barrre, Pa.
KAM FRIK TA THEM / IM AFRAID TO SAY,
(translated into Albanian by SilkeLiria Blumbach)
International Literary Manifestation, 2006, Tetova,
Macedonia
DNEVNIK BEZ IMENA / DIARY WITHOUT
NAMES, (translated into Croatian by Milos Durdevic)
Literature Live, 2004, Zagreb, Croatia
GOD'S SHINY GLASS EYE, FootHills Publishing,
2004, Bath, N.Y.
IN ATTESA DI BREVETTO / AMERICAN KNOW-
HOW, (translated into Italian by Riccardo Duranti,
illustrated by Dino Patan) Edizioni Empira, 2003,
Rome, Italy; TECNOLOGA NORTEAMERICANA -
PATENTE EN TRMITE- Y OTROS POEMAS /
AMERICAN KNOW-HOW -PATENT PENDING-
AND OTHER POEMS, (translated into Spanish by
Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/craig-czury.html
PAGE 148
Esteban Moore) PapelTinta Ediciones. 2003, Buenos
Aires, Argentina
IN MY SILENCE TO JUSTIFY, FootHills Publishing,
2003, Bath, N.Y.
ANGLIAVAIZDIS / COALSCAPE, (translated into
Lithuanian by Mariaus Buroko) Vario Burnos, 2002,
Vilnius, Lithuania
FACES IRRECONCILIVEIS / UNRECONCILED
FACES, (translated into Portuguese by Narlan Matos)
Red Pagoda Press, 2002, Reading, Pa.
CLOSING OUT, FootHills Publishing, 2000, Bath, N.Y.
PARALLELNOYE TECHNIE/ PARALLEL
RIVERTIME, (translated into Russian by Irina
Mashinskaia) Petropol Press,1999, St. Petersburg, Russia
UNRECONCILED FACES, FootHills Publishing,
1999, Bath, N.Y.
SHADOW/ORPHAN SHADOW
SOMBRA/SOMBRA HURFANA, (translated into
Castellano by Rosann DeCandido y Alicia Partnoy) Pine
Press, 1997, Landisburg, Pa.
SCRAPPLE, Nightshade Press, 1995, Troy, Me.
OBIT HOTEL, Pine Press, 1993, Landisburg, Pa.
EXCEPT, FootHills Publishing, 1990, Bath, N.Y.
HACKING AND SMOKING, FootHills Publishing,
1989, Bath, N.Y.
Anthologies and Book Series Edited
MONTANA POETS SERIES, Vol. 2, Six Books by
Montana Poets. FootHills Publishing, 2012.
MONTANA POETS SERIES, Six Books by Montana
Poets. FootHills Publishing, 2010.
UN SEGUNDO EN EL TIEMPO / A SECOND IN
TIME: Antologia de poesa Berks y ms all / Poetry
Anthology of Berks and Beyond. Albright College
Press, 2002.
FINE LINE THAT SCREAMS: Prison Poetry
Anthology from N.E. Pennsylvania. Endless Mountains
Review Press, 1992.
Translations - Shaip Emrllahu, LIFES
RAGS, English versions from the Albanian by Craig
Czury, with Elvana Zaimi-Tufa, International
Literary Manifestation, 2009, Tetova, Macedonia
Liudvikas Jakimaviius MEDINE /
WOODEN. English versions from the Lithuanian by
Craig Czury, with Alma Valeviiene. Also translated
by Laima Sruoginis, Mara Almeniene, Galina
epinskiene. Lithuanian Writers Union Publishers,
Vilnius, 2001.
Antanas A. Jonynas, LAIKO INKLIUZAI /
INCLUSIONS IN TIME.
English versions from the Lithuanian by Craig Czury.
Also translated by Antanas Danielius and Jonas Zdanys.
Lithuanian Writers Union Publishers, Vilnius, 2002.
Craig Czury, Reading, Pennsylvania, USA
NO2 PAGE 149

the voices
Oi ovjeka
all the weight
Dok pria unutar stihova pred nama se otvaraju
promiljanja sveobuhvatnog pjesnitva. in tone

judgment
Onoga koji praznine misli popunjava nadahnutim
sloganima koji odjekuju kao vapaji snova unutar neega
when the next word dissolves all punctuation
to bi se ve moglo nazvati "Czurijevskim" nainom.
someone I love very much
Kakvim? Onim koji razara osrednjost iskaza kreirajui
velianstvene stihove proznih nadahnua. On ita Svijet
is trying to say something to me
oko sebe dok mi elimo, kao Juda Iskariotski, pronai
alternativu vlastitom snebivanju. Postajemo kraljevi u
the air granulates between our faces
nestanku.
notice the wingspan
Craig Czury je ovjek. Ali i pjesnik.
in a room where the bed should have been
Nadam se da e u naim oima uspjeti i pronai ovjeka.
between lying down
Sebe.
and

*** (in any language)

The eyes of a human being falling

While he is telling the story within the verses, in front of remembering what makes us
us opens the considerations of comprehensive poetry.
but not without stretch marks
The one who filled the gaps of thoughts with
inspired slogans that echoes like a cry in the dreams saying our names
within something of what could already be
called "Czury" way.

What kind? The one who destroys mediocrity of the and dedicating them to someone close
statement, through creating of the magnificent verses
of prose inspirations. He reads the World around him or to bring them closer
while we want, like Judas Iscariot, to find an alternative
to our own embarrassment. We are becoming kings passion & vengeance
within the disappearance.
forming halos
Craig Czury is a human being. But, also the poet.
aureolas of light
I hope that he will find in our eyes also a u human being.
around a grain of sand
Himself.
with leaves
***
Every Day I Discover A Length Of Breath so no one can see your face in tree light

it doesnt matter in the film negative held up to light

whats forgotten you could play yourself for a while

once I get this close

Craig Czury, Reading, Pennsylvania, USA
NO2 PAGE 150

Opening A Tremendous Silence Between Us walks into the woods but there arent any trees

I measure inheritance in a tone of voice she keeps walking to the other side

underneath that certain look silvery and shimmering

What was it we were promised ahead of her the gravel is shimmering

a particular gesture traced back to

What was it we had to let go For Years

someone somewhere recognizable a long time ago
Where in the Bible does it say unconditional
I read the newspapers
I look at people in the eyes
to see if theres somebody in there
wide digital almost sky
with the strength of an answer

Was there something eating you almost a hope in how vast

and curious in the same place
from what you didnt get last time
the same troubled half-squint
Here faraway like a question

I give you everything I found since a boy or tedious wish to be somewhere

like last night left over from something
a few hard-placed words and this moment reading
forgotten and seen inside a book
looking up carried into a smile

I saw you with my same eyes

Each Day A Legendary Search For The Lost Cry we were tired and old

of children in the woods

each day a woman leaves her house

walks into the woods looking for her children

Robert Berengarten, Sabahudin Hadiali and/i Craig Czury,
each day she falls in love with a tree Tetovo, Macedonia 2011.

makes love to it and walks home before it gets dark

each day a woman leaves her home

walks into the woods looking for her children

each day she wraps her arms around the trunk of a tree

rubs herself against it until the tree quakes

until she becomes a rope of hair

then walks back home before it gets dark

a woman searching for her children

 NO2 PAGE 151

Pjesniko iitavanje utim tako

i prestaju minuti
u sobi samotnika
Blagost izraaja u snazi rijei. Reenice u stihovima
jo leptiri uti
zaobiene sujete iskrenou zrae. Slobodni stih kao
musketir na trnovitim stazama koji hrli ka
slobodi....misli. Duan ivi je pjesnik. Iskre to ivot Odlazak
znai. Ne samo svoga.
Zato no survae u pokrovu
Kad lelujahu vatre odlaska muze
Nije potrebno nita vie ni napisati. Samo e vam se Srce,osipljeno zamue u korovu
kazati. Kada ga iitate. Ponavljam, iitate. Na hostiji trbuha dva ljiljana puze
*** Pesnik jeca u iskonu boja
Reading through the poet Miris oiju, koraci ka letu
Trenom sjaja ko draz seboja
Odah tajne nepoznatom spletu
Gentleness of expression in the power of Ukletost u damaru razvi ruke
words. S enten ce s in Ver se s- of the Zla ispisnike potre prasak gneva
passed pride radiate with sincerity. Freeverse is Svemir i zemlja sveane zaruke
like musketir on the thorny paths who hasten towards Volim kap neznu sa njenog ogreva
the freedom...of thought. Duan Zivic is a poet. Sparks
of what life means. Not only his.
Za Kristinu
It is not necessary anything more to write. It will be told
to you. When you read through him. Again, read through U beznau bez tebe utim
him. Oaj muti otvorena istina
*** Da si daleka omamljen slutim
Jesenja ansona Ja sam mrtav, ti si moja sena
Prenoio buh u nedrima tvojim
Jesen zlatna Put je rua crvenih neba
u nedrima Na usnama stih za stihom rojim
ulica blatna Lesnik malog oka, do bola mi treba
lie je nadima Srebro tutnji drhtajima reka
ekam pahulju U visine zazelene tihi most
spas davni Poljupci su rekoh istine neke
da udavi hulju Duom kroti treperavu milost
dan tamni Trbuh sja u plama nemire
List prekri Rasipan mesec svetlost nema
pola dlana Kristina, draga, zaustaviu svemire
u tihoj nadi Kao daak kose u toj igri semena
da si sama I kad doe ljubav u ti sviti
Vino je moja Zamiljenu pesmu, oi preko mora
na nebu adresa Zarezanu suzu licem otkriti
crvena boja Ja sam tvoja no, ti si moja zora
znak je plesa
Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/dusan-zivic.html
 NO2 PAGE 152

Mirjana Bulatovi, sekretar Udruenja

k n j i e v ni k a S r b i j e ; B ra ni s l a v
Veljkovi, operativni urednik
KNJIEVNIH NOVINA i Miljurko
Vukadinovi, ex sekretar UKS-a sa
CD izdanjima DIOGEN pro kultura i
MaxMinus magazina, oktobra 2011.g.
U Beograd

Praina i voda

U dvije rijei nije jednostavno sve kazati. No, dobro you will
je znati ih...predoiti. Varijacije o ivotu unutar be fire
poetike Gonzala Saleskog su jo uvijek unutar beyond
kontekstualizacije traenja smisla. words.

You will be the sky, void of my pages,

Vlastitog sebe u susretu sa izazovima sumornog,
and the prayer to announce my departure
beznaajnog, zalutalog ivota.
when the pain, this world and our life
take everything and leave me nothing.
No, da li je ba tako? Naravno da nije, jer nam autor
odgovara: "I dalje mislim da je bolje otii/nego sluati Harlequins
istroeni eho..." Sreom, ostaju pjesme, da
upozoravaju. Vrijednou svojom. As harlequins in the wind
*** your laugh flies with me.
It envelops me and rises in mid autumn,
Dust and water
makes me grow and mature in silence.

In two words is not easy to say everything. However, it is
good to know how to...present them. Variations about the
life within the poetry of Gonzalo Salesky are still within
the contextualization of seeking for the meaning.
Of his own self in meeting the challenges
of dull, meaningless, erring life.
Maybe it grows dark for some
but, my love, only your love is enough for me
to reach eternal paradise in life,
to be able to daydream of your eyes,
and so to forget, amongst all, those tears.
Dust and water

But, is it really so? Of course not, because the author
hismelf is giving a response: "...I still think it is better to
leave/instead of watching wornout echoes..." Fortunately,
the remaining tracks to warn. Its value.
***
You Will Be
You will be breath of sea, you will be nostalgia
when your mouth leaves and does not return.
You will be my breeze when the wind drops,
Soon the night will come.
You will succeed to leave the labyrinth.
There are a lot of masks and it is true
that we are nothing but dust and water.
The earth is waiting for us.
Defend me from the wind and from the scythe
that will cut me in better times.
Southwards, at noon, I shall be free
just like the sun that rises every morning.

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/gonzalo-salesky.html

 NO2
Nostalgini vapaji
udne misli kasom prolaze krajolikom neijih snova, dok
poezija Igora Remsa ispisuje odsjaj sposobnosti da
opstane unutar poetike kajanja. S nadom da sjeanje
opstaje. Sjeanje na nju. Ljubav. Sjeanje na njega.
ovjeka. I sjeanje na sve. ivot.
Nostalgini vapaji ljudonostalgiara odjekuju kanjonima
utjehe dok se uruavaju stijene alosnih sudbina na
njega. On opstaje uvjeren da je vrijedilo, prije svega,
ispisati ove retke. Poetske prie. Igora Remsa.
***
Nostalgic crying
Strange thoughts trotting goes through the landscape of
someone's dreams, while poetry of Igor Rems prints out
the reflection ability to survive within the poetics
of regret. Hoping that the memory persists. The memory
on her. Love. The memory on him. Human being. The
memory on all. Life. Nostalgic cries human-nostalgic one
echoing through canyons of comfort while the rocks of
sorrowful fate collapsing on him. He survives convinced
that worthed, above all, to print out these lines. Of
poetic stories. Of Igor Rems.
Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/igor-rems.html
PAGE 153
PRE NEGO GLASOM SVA ISCURIM
Gori mesec Crvena svetlost legla po lipama
Utonulim u reku Iz lia gledaju me nepoznate
Oi Blesnu golo rame Panjak na tvojim grudima
Blistave kapi suim uarenim dlanovima Koliko
Jue govorio si o bojama Van Gogu O plavetnilu
Due Devianstvu Spletu senki I nita o tome
Da e odlazak uzvitlati prosuto lie Pokrenuti
Bunar utnje Tu vie nisu tvoje oi koje nose
Ulinu svetlost Odblesak crnih kula u vodi
Mostove koji prodiru reku i udar gradske ure
U kojem se sudarie nae ruke pre zore
Dok smo ispraali amce nadute maglom i mornare
S pogledima ispunjenim gospodstvom labudova
Gde su sada zvezde upaljene vrcima uarenih
Prstiju ekanjem podseam na raskra bez
Putokaza iz kojih izrastam suncokretna sa debelim
Semenkama Hodoasnica ija su kolena obale
Prispele za prihvat lae Neka ti na njima dolazak
Bude molitva pre nego glasom sva iscurim
 NO2 PAGE 154

No man is an island
Nijedan ovjek nije ostrvo
Ndue Ukaj's poetry is the poetry directed for the eternal
Poezija Ndue Ukaj-a je poezija usmjerena vjeitom solving of the squaring the circle, while waiting for
razrijeenju kvadrature kruga, u ekanju Godoa, Godot, inspired with the novel of the prose poet Kundera,
inspirisana romanom proznog poete Kundere, dok kao while he, as Hemingway, tries to
Hemingvej pokuava dokazati, ali i pokazati da zaista ne prove, and prove that indeed we can not exist without
moemo egzistirati bez upliva u druge i drugaije the influence into the other and within very different
osobnosti. Poetske, prije svega. personalities. Poetic, first and foremost.

Neobine reenice sa obinim rijeima uobliavaju prie Unusual sentences with simple words shape up the stories
u pjesmama koje odgovore daju na navedena pitanja. No, in the poems that give answers to these mentioned
ti odgovori se nee dopasti mediokritetima u poeziji i oko questions. However, these answers will not like
nje. mediocrities in the poetry and around it.

Specifically, Ndue Ukaj is the poet of dreams in reality,

Naime, Ndue Ukaj je pjesnik snova na javi, kojem je for whom is enough even one book to say something
dovoljna i jedna knjiga da kae ono za ta je nekima what is needed for somebody even ten or more books. If
potrebno deset i vie knjige. Ako i uspiju u tome. he/she succeed to do so.

On je ostrvo posebnosti unutar arhipelaga udnih

nagovjetaja. Do njega se teko dolazi, ali kada doete na He is a island of uniqueness within the archipelago of
odredite, ne elite nazad. strange hint. To reach that island is very difficult , but
when you arrive at your destination, you do not want to
return back.
***

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/igor-rems.html

Ndue Ukay, Prishtine, Kosovo*
NO2
Appeal
Dont sleep Muse, open your bulb
And borrow me the voice of the song
I bow in front of you
Burning but I am not the flames
Muse, in the begging was the word
And the word was everything
Already there is nothing else
Besides the word and love
Show me the frontier of life and death
And the kingdom of poetry
In my city with frontiers and walls
Show me the kingdom of benediction
And teach me to become the words desciple
Of the free spirited music
That dances continuously
Show me more
Because history is a mark in the foot
Written and rewritten
Through the vibrating fingers
To make myths
And a hill of lies
Therefore muse, sing with me
And the love that boils
In the metaphore of time
Show me my God
Because the Sun rises for the good and the bad
The fiery language is turned into a shadow
And my vision into the horison of reception
While returns its mind into yesterday
And observes the structure of time
In the point of tomorrow
Illusion of Time
My toung moves unfrightened
In the shiverings waterfalls of the past
A frozen tear like an Antarctic ice over me
Does a frightening shade to the deformed roof.
Night falls quietly like a beloved woman layed down
Where illusions of eternity are frighteningly fed
Where future illusions frighteningly knock
Where daunting fire, lightning times erupt
The melted times on the lost calendars
When groaning went throughout the sky
Earth swallows us with rotten spiders in obscuring
darkness
Tied in our legs worst and even worst.
While a lonely bird flies in the endless sky.
Abandoned his nest destroyed from the storm
In the sky sketches a red box
It is not Pandoras box, has no sins.
And it doesnt foster the illusions of eternity
PAGE 155
Only one bird flying alone in search of liberty.
Even when we cant hear
The unthinable on the dusty cities
Where loves cathedral is blasphemed
And forgivness smell comes from liberty
The bird flies in search of liberty.
Engulfed in the unlimited trust
Saddened we sniff the greatest romances
Through the books that foster time and kill forgivness
On behalf of a city of mortality we are preached all day
How this is worsening and declare ourselves as fools
Clashes
I bite sometimes my teeth furiously
My toung remains on my teeth sometimes
With a neddle have to sew my toung.
Some days have no desire to, my little angel,
Surprised with myself how I bite my dreams,
Fight with them until bleeding,
Bite them and clash with reality,
Over nights with autumns dreams
And lovely smiles from spring
The hope for victory strangles saddness
I bite the days and nights all together,
Gloomy nights, nights close to dusk,
At times I am bloodened everywhere,
With my heavy, very heavy teeth
Heavier like the rocks of the highlands,
Sometimes the world sleeps at noon,
And there bows the myth of strength resistance
The world is completely confused and shaken,
Sometimes the world forgets the bowing of knees
Falls asleep under the sounds of children songs
Suddenly is dissolved from the bitternes affecting our
intestines
Confuses the brain and the mirror image is lost
The tree of life covers the street in a morning full of Sun
Dew
And I, sometimes alone clash with the world
And become passionate on the nakedness of poetry.
 NO2 PAGE 156

SVJETLOST MRAKA

Nepostojea mladost, bez imalo lamentacije nad

sopstvenom sudbinom izgubljenih sjeanja, raa nove
heroje. One koji rije, reenicu, milju optoenom,
And how often I say: "Writing is not hard. It is difficult to
stavljaja na pijadestal nade.
know how to write." Benja knows. Inspired with brutality
with the potability of
Prii stremei, u inat blijedilu svakodnevnice osuene na possible alternative visions. Which certainly knows how
bezlinu egzistenciju unutar deja vu inicijacija. Benjamin to see. And describe it. I swear on my Sarajevo.
Hasi je svjetlost mraka mladosti ovdanje.
***
Uvjeren da na ovome nee stati, iskreno se nadam da e
ovaj mladi pisac izdrati na "putu spasenja". Ne samo
sebe.

I kako nerijetko velim: "Pisati nije teko. Teko je znati

pisati." Benja zna. Surovou inspirisan uz pitkost
moguih alternativa vizija. Koje itekako zna vidjeti. I
opisati. Sarajeva mi.

***

LIGHT FOR THE DARKNESS

Nonexistent youth, without any lamentations over his

own destiny of the lost memories, gives a birth to the new
heroes. One that word, sentences, encrusted with
thoughts, applied to the pedestal of hope.

Aspiring towards the story, in spite of the paleness of

everyday life sentenced to a faceless existence within
deja vu initiations.Benjamin Hasi is the light for the
darkness of the local youth.

Convinced that he will not stop on this one, I

sincerely hope that this young writer will withstand on
the "way of salvation." Not only of himself.

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/benjamin-hasic.html

Benjamin Hasi, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
NO2 PAGE 157

Da vonja potraje to da sasvim bezbrino one najotrcanije i najkiastije

refrene o nekoj apstraktnoj ljubavi koja postoji samo u
pjesmama iroke potronje, pritom dodajui svoje rijei
Velika veina ljudi u naoj kulturi dobro je prilagoena
tamo gdje zaboravi tekst. Sa refrenom u pozadini i
upravo zato to je ranije i temeljitije od neurotine osobe
dimom cigarete koja se pui iz plastine pepeljara,
odustala od bitke za svoju nezavisnost (Erih Fromm)
putovali smo neprirodnom brzinom u metalnom kavezu
prema nepoznatom odreditu. ivot je lijep i sve je na
Vozili smo se velianstvenim auto-putem Podlugovi-
svom mjestu.
Visoko. Sjedio sam na suvozaevom mjestu. Moj interni
monolog, pomou kojeg pokuavam ovaj naizgled
neracionalni svijet objasniti na meni prihvatljiv nain su Iz iste dosade sam, zatvorenih oiju, razmiljao o
prekidali refreni strane i domae pop muzike, koji umu nedostatku moralnih vrijednosti kod krvolonih pasa
ostavljaju vremena za kratki predah. lutalica u Sarajevu koji, kako dnevne novine kau,
nasumice napadaju dobre i estite graane i graanke
glavnog nam grada koji ispunjavaju svoje graanske
Ne mogu se sjetiti gdje smo tano putovali, ali nije ni
dunosti. Misao mi je prekinuo prestravljeni krik vozaa.
bitno. Ne mogu se sjetiti ni ko je bio voza, ni da li je bilo
Ono to sam vidio, zaledilo mi je krv u ilama. Vozaev
jo putnika. Ni to nije od presudne vanosti. Sjeam se da
izraz lica je izraavao zbunjenost i paniku, vritao je u
je automobil bio karavan, dizela, sa etvoro vrata i pet
nevjerici dok je u urbi s koljena pokuavao podii otpali
sjedita. Krov automobila je bio poprilino nizak, to je
volan. U prvih nekoliko trenutaka sam bio toliko zbunjen
aktiviralo moju klaustrofobiju i hroninu hiperaktivnost,
da zaista nisam imao vremena za paniku. Je li mogue da
pa sam krenuo gristi nokte, tj. kou oko noktiju jer su
se vozimo autoputem u automobilu kojem je otpao volan?
nokti ve toliko izgrieni da je svaki moj pokuaj da
Sanjam li? Zato se ovo meni deava? ime sam ovo
zubima zahvatim prokleti nokat zavravao porazom.
zasluio? ta sad?
Dan ranije je padala kia, ali je taj dan bilo vedro. Bijeli
oblaci su mi izgledali kao sretne ovce, pa sam zamiljao Zbunjenost nije potrajala dugo. Zamijenila ju je
ogromnog prepalanulog starog pastira sa karamelisanim prestravljenost koja je udvostruena u trenutku kada sam
zubima kako se krije iza piramide u Visokom, pui cigare primjetio da je voza osjedio. Svaka dlaka na njegoj glavi
i igra se vlatima trave, bez ijedne brige na svijetu jer zna je postala odvratno bolesno bijela. Poeo se moliti Bogu
da su mu ovce na broju. umjesto da smisli neki genijalan mekgajverski plan kako
bi nas spasio. Borio sam se da doem do zraka, plitkim
uzdasima sam unosio ivot u plua, osjeao sam svoj
Vozili smo osamdest-na-sat, to je za vonju autoputem
ubrzani puls u uima i grlu, tresao sam se kao nikad
relativno sporo. Nisam o tome previe razmiljao jer se
dotad.
ionako bojim brze vonje. U jednom trenutku nas je
pokuao pretei crveni Golf, u kojem se nalazio brani
par penzionera sa smru u oima onim praznim, tupim Kad je prvi val panike i nevjerice popustio, opustio sam
pogledima. (Do)ivotni saputnici su potroili sve rijei, miie vrata i pustio glavu da padne na prsa. Poeo sam
poklonili su jedno drugom svu ljubav koju su imali, duboko disati to je usporilo otkucaje srca. Prihvatio sam
miii koji formiraju osmijehe su islueni, ljezde koje svoju neminovnu smrt.
proizvode suze su presuile. Gdje li se oni voze? Gdje to
ure? I zato nas upravo oni pokuavaju pretei? Nisam
Nisam razmiljao ni o prolosti, ni o grekama koje sam
se mogao pomiriti s injenicom da oni, koji zajedno
pravio, ni o stvarima koje nisam stigao uraditi i koje neu
imaju oko stopedest godina iskustva na ovom svijetu,
nikada imati priliku uraditi. Ni o neprealjenim ljubavima
negdje zaista ure.
nisam razmiljao. Jedino to mi je bilo u glavi je da ova
vonja to due potraje.
Voza je pjevao jedan te isti refren iritantne kvazi-
sevdalinke o neuzvraenoj ljubavi. Neki ljudi ne znaju
kvalitetno utjeti. Najgluplje se stvari izgovaraju u
trenucima kada smrtna tiina ugroava naizgled bezazleni
razgovor o nebitnoj temi. Ljudi moraju konstantno
priati, a cilj razgovora nije bitan. Priaju da bi sami sebi
potvrdili svoje postojanje, kao da e nestati ako ne
priaju. Sagovornik im nije vaan jer su sigurni da
sagovornik postoji. Mog vozaa nije tresla ta potreba.
Nije ga muio obrnuti silopsizam u kojem svi postoje
osim njega, ali je zato imao glupavu potrebu da pjevui. I
 NO2
Richard Berengarten,
Cambridge, England
Richard Berengarten (previously
known as Richard Burns) was
born in London in 1943 into a
family of musicians. He studied
English at the University of
Cambridge (19611964) and
Linguistics at University College London (197778).
In 1975, he founded the international Cambridge
Poetry Festival, which ran until 1985. He has lived in
Italy, Greece, Serbia, Croatia and the USA, and has
also worked extensively in the Czech Republic,
Latvia, Poland and Russia. He first visited
Yugoslavia as a lecturer for the British Council in the
early 1980s, and that trip led to a lifelong
involvement. Richard Berengarten lived in
Yugoslavia between 1987 and 1991, first in Split then
in Belgrade, where he taught at the Centre for
Foreign Languages and later at the Philological
Faculty. This experience coincided with a time of
turmoil in former Yugoslavia which marked him
profoundly. In response, he wrote his Balkan Trilogy,
consisting of: In a Time of Drought (2006, 2008 &
2011); The Blue Butterfly (2006, 2008 & 2011);
andUnder Balkan Light (2008 & 2011).The Blue
Butterfly provided the Veliki kolski as memorial-
oratorio for Nazi massacre-victims in Kragujevac
(Serbia, 2007).
Berengartens poetry is multifaceted in scope and
international in reach: his poetry integrates English,
European, Slavic, Jewish, Mediterranean, Chinese,
Japanese and American traditions. His books
include: Avebury (1972); Learning to
Talk (1980);Roots/Routes (1982); Black Light: Poems in
Memory of George Seferis (1983, 1986 & 1995); Against
Perfection (1999); The Manager (2001 & 2008); Book
With No Back Cover (2003); For the Living: Selected
Longer Poems 19652000 (2003 & 2008); and the
ongoing Manual chapbooks (20052009). Richard
Berengartens prose works include Keys to
Transformation: Ceri Richards and Dylan
Thomas (1981) and a variety of uncollected essays. He is
currently working on a series of theoretical statements
entitled Imagems: Towards a Universalist Poetics, and a
series of poems based on Yi Jing (I Ching) entitled Two
to the Power of Six. The Critical Companion to Richard
Berengarten, edited by Norman Jope, Paul Scott Derrick
and Catherine E. Byfield, has recently appeared (Salt
Publishing, Cambridge, 2011), containing thirty-four
essays from contributors in eleven countries, including
four essays by Serbian writers, Svetozar Ignjaevi,
Aleksandar Petrov, Slobodan Rakiti and Andrija Mati.
Berengarten has translated poetry, fiction and criticism
from Croatian, French, Greek, Italian, Macedonian and
Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/richard-berengarten.html
PAGE 158
Serbian. He is recipient of the Eric Gregory Award
(1972), the Keats Memorial Prize (1974), the Duncan
Lawrie Prize (1982), the Yeats Club Prize (1989), the
Jewish Quarterly-Wingate Award for Poetry (1992), and
the international Morava Charter Prize (2005). A former
Arts Council of Great Britain Writer-in-Residence at the
Victoria Adult Education Centre, Gravesend (1979
1981), Visiting Professor at the University of Notre
Dame (1982), British Council Lector, Belgrade (1987
1990), Royal Literary Fund Fellow at Newnham College,
Cambridge (20032005) and Project Fellow (2005
2006), he is currently a Praeceptor at Corpus Christi
College and Bye-Fellow at Downing College. He also
teaches at Christs College, Pembroke College,
Peterhouse and Wolfson College, Cambridge. He has
three children and two grandchildren. He lives in
Cambridge with his partner Melanie Rein, a Jungian
psychotherapist.
BHS jezik:
Richard Berengarten (ranije poznat kao Riard Bernz) je
roen u Londonu 1943. godine u porodici muziara.
Studirao je engleski jezik na University of Cambridge
(1961-1964) i lingvistiku na University College London
(1977-78). Godine 1975. osnovao je medjunarodni
Festival poezije u Kembridu, koji je odravan do 1985.
iveo je u Italiji, Grkoj, Srbiji, Hrvatskoj i SAD-u a
takodje je due vremena radio u Republici ekoj,
Latviji, Poljskoj i Rusiji. Prvi put je doao u Jugoslaviju
kao predava pri Britanskom savetu poetkom l980-ih
godina a posledica tog boravka je njegova ivotna
povezanost. Riard Berengarten je iveo u Jugoslaviji od
1987 1991, prvo u Splitu pa u Beogradu, gde je
predavao u Centru za uenje stranih jezika a kasnije na
Filolokom fakultetu. Ovaj boravak i podudarna vremena
nemira u prethodnoj Jugoslaviji, ostavili su na njega
dubok utisak. Kao reakciju na to, napisao je
svoju Balkansku trilogiju, koju sainjavaju: U vreme
sue (2006 & 2008 & 2011); Plavi leptir (2006, 2008 &
2011); i Pod balkanskim svetlom (2008 & 2011). Plavi
leptir je posluio kao podloga za memorijalni oratorijum
na Velikom kolskom asu posveenom rtvama
nacistikog maskra u Kragujevcu (Srbija, 2007).
Berengartenova poezija je viestruka kako u opsegu, tako
i po meunarodnom dostignuu: njegova poezija
objedinjava engleske, evropske, slovenske, jevrejske,
mediteranske, kineske, japanske i amerike tradicije.
Njegove knjige ukljuuju: Avebury (1972);
Learning to Talk [Nauiti govoriti]
(1980): Roots/Routes [Koreni/Kretanja] (1982): Black
Light: Poems in Memory of George Seferis [Crna
svetlost: Pesme u znak seanja na Georgija Seferisa]
(1983, 1986 & 1995): Against Perfection [Spram
savrenstva] (1999): Manager (2001 & 2008): Book With
No Back Cover [Knjiga bez zadnje korice] (2003): For
the Living: Selected Longer Poems 1965-2000 [ivima:
odabrane due pesme 1965-2000] (2003 & 2008);
Richard Berengarten, Cambridge, England
NO2 PAGE 159

zvijezdama moi. Pokuavajui, ali i uspijevajui, biti

Prozni radovi Riarda Berengartena obuhvataju: Keys to jai od sjeanja, patnje, ali i boli. Stremei kreiranju
Transformation: Ceri Richards and Dylan Thomas buduih nada, uspjeha i sree.
[Kljuevi transformacije: Seri Riards i Dilan Tomas]
(1981) kao i raznovrsne nesabrane eseje. Sada je zauzet Ipak, naivno je oekivati da se neto moe preko noi
radom na seriji teoretskih tvrdnji pod promijeniti. Ali, kada bi svi za trenutak zastali i razmislili
nazivom Imagems:Towards a Universalist o tome da li su (i koliko) neega dobrog danas uradili,
Poetics [Izmatani dragulji: ka univerzalistikim ove pjesme pred vama (ali i proza) ostale bi kao
poetikama], i na seriji pesama osnovanim na Yi Jing (I spomenik za ljudonostalgiare. Ovako, dok se to ne desi,
ing) pod naslovom Two to the Power of Six [Dva do no e i dalje pokrivati Evropu. Ali ne i samo Evropu,
siline est]. Nedavno se pojavila knjiga Critical
Companion to Richard Berengarten [Kritiki
saputnik Riarda Bererengartena] koju su priredili Poetika Richardova je kao i njegovo srce. Iskrena,
Norman Jope, Paul Scott Derrick i Catherine E. Byfield ljudska, ali i upravo zbog toga upozoravajua.
(u izdanju Salt Publishing, Kembrid, 2011), koja
obuhvata tridesetetiri eseja saradnika iz jedanaest Stari Latini napisae: "Fiat iustitia et pereat mundus."
zemalja, ukljuujui etiri eseja srpskih pisaca, Svetozara
Ignjaevia, Aleksandra Petrova , Slobodana Rakitia i I u poeziji.
Andrije Matia.
***
Berengarten je prevodio poeziju, beletristiku i kritike sa
hrvatskog, francuskog, grkog, italijanskog, The blue butterfly
makedonskog i srpskog jezika. Dobitnik je nagrade Eric
Gregory Award (1972), Keats Memorial Prize (1974), On my Jews hand, born out of ghettos and shtetls,
Duncan Lawrie Prize (1982), Yeats Club Prize (1974), raised from unmarked graves of my obliterated people
Jewish Quarterly-Wingate Award za poeziju (1992) i in Germany, Latvia, Lithuania, Poland, Russia,
meunarodnu Povelju Morave (2005). Ranije je bio
Pisac-rezident pri Umetnikom savetu Velike Britanije on my hand mothered by a refugees daughter,
Viktorija centra za obrazovanje odraslih, Gravesend first opened in blitzed London, grown big
(1979-1981), Vanredni profesor na Univerzitetu Notre through post-war years safe in suburban England,
Dame (1982), Lektor pri Birtanskom savetu u Beogradu
(1987-1990), lan Kraljevskog knjievnog fonda pri on my pink, educated, ironical left hand
Newnham College, Kembrid (2003-2005) a potom i of a parvenu not quite British pseudo gentleman
njihov Project Fellow (2005-2006); trenutno je Preceptor which first learned to scrawl its untutored messages
na koledu Corpus Christi i Pridrueni lan pri Downing
koledu. Takodje predaje na koledima Christs, among Latin-reading rugby-playing militarists
Pembroke i Peterhouse and Wolfson u Kembridu. Ima in an lite boarding school on Sussexs green downs
troje dece i dva unueta. ivi u Kembridu sa svojim and against the cloister walls of puritan Cambridge,
ivotnim saputnikom Melanie Rein, koja je jungovski
psihoterapeut. on my hand weakened by anomie, on my
writing hand, now of a sudden willingly
stretched before me in Serbian spring sunlight,
***
on my unique living hand, trembling and troubled
OSJETITI DRUGOG I DRUGAIJEG by this May visitation, like a virginal
leaf new sprung on the oldest oak in Europe,
Snaga pojedinanih odsjaja unutar traenja mogunosti
da pronae odgovor na pitanje opstanka, ostanka, ali i on my proud firm hand, miraculously blessed
postanka. Ljudskoga. U nama. by the two thousand eight hundred martyred
men, women and children fallen at Kragujevac,

I pored injenice da zlo vlada prostorima kojim hodimo, a blue butterfly simply fell out of the sky
bez obzira u kojem kutku ove jadne planete and settled on the forefinger
ivimo, Richard Berengarten u svakoj svojoj rijei, of my international bloody human hand.
pjesmi, dobro trai.
Razotkrivajui sopstvenu osionost dok malen hodi pod
Richard Berengarten, Cambridge, England
NO2 PAGE 160

Plavi leptir like a word only half heard, half remembered,

not yet fully learned, from a strangers language,
Na moju jevrejsku ruku, niklu iz geta i tetlova, the sad heart longs for, to unlock its deepest cells,
dignutu iz neobeleenih grobova mog naroda istrebljenog
u Nemakoj, Letoniji, Litvi, Poljskoj, Rusiji, a blue butterfly takes my hand and writes
in invisible ink across its page of air
na moju ruku koju je negovala ki izbeglice, Nada, Elpidha, Nadezhda, Esperanza, Hoffnung.
aku otvorenu u bombardovanom Londonu, odraslu
bezbedno u poratnim godinama u engleskim
Nada: nada ili nita
predgraima,
Kao seme noeno vetrom, neukorenjeno jo,
na moju ruiastu vaspitanu ironinu levu ruku
ili latica nekog nestvarnog mesecokreta, to blista
skorojevia, ne sasvim britanskog kvazidentlmena
neubran, savren, na jasnom nonom nebu,
koja je nauila da kraba prve nenauene poruke
kao duga bez kie, kao nevidljiva
meu militaristima koji itaju latinski i igraju ragbi
ruka nekog boga pruena iz nigdine
u elitnom internatu meu zelenim breuljcima Saseksa
da pljusne radou iz prepunog roga izobilja,
i po samostanskim zidinama puritanskog Kembrida,
kao pozdrav deteta neroenog, nezaetog,
na moju anomijom oslabljenu ruku, na moju
kao aneo to nosi dar, prsten, obeanje,
ruku kojom piem, sada nenadnom voljom
kao blagoslov neke dvogubo iskupljene due,
pruenu preda mnom u proleno sunce Srbije,
kao neka pesma to niiji peva je duh
na moju jedinstvenu ivu ruku, zadrhtalu i uzrujanu
nekom neznancu, kao zvuno melodian instrument
ovim majskim blagoslovom, nalik na devianski
vekovima zatrpan u najdubljoj pilji bia,
list to niknu na najstarijem hrastu Evrope,
kao re jedva osluhnuta, jedva zapamena,
na moju ponosnu vrstu ruku, to je udesno
jo polushvaena, re jezika stranca
blagoslovie njih dvehiljadeosamstotina muenika,
za kojom nesreno srce udi da otkljua svoje dubine,
odraslih i deaka palih u Kragujevcu,
jedan plavi leptir hvata mi ruku, pie njome
jedan plavi leptir naprosto je pao s neba
nevidljivim mastilom preko svog vazdunog lista:
i poinuo na kaiprstu te moje
Nada, Elphida, Nadjeda, Esperanza, Hoffnung.
internacionalne proklete ljudske ruke.
Preveo sa engleskog: Ivan V. LALI
Preveli sa engleskog: Danilo KI i Ivan. V. LALI

***

Nada : hope or nothing

Like a windblown seed, not yet rooted

or petal from an impossible moonflower, shimmering,
unplucked, perfect, in a clear night sky,

like a rainbow without rain, like the invisible

hand of a god stretching out of nowhere
to shower joy brimful from Plentys horn,

like a greeting from a child, unborn, unconceived,

like an angel, bearing a gift, a ring, a promise,
like a visitation from a twice redeemed soul,

like a silent song sung by the ghost of nobody

to an unknown, sweet and melodious instrument
buried ages in the deepest cave of being,
 NO2 PAGE 161

Pisac poetskih zapisa PEHLIVANI

Smrt goni i ovjeka koji bjei
KATO
Nadahnut unutar vlastitog oekivanja, Enver Muratovi
uspjeno onglira rimovanim pokretima pjesnikog kista. Nekad blia, nekad dalja
Njegovo suoenje sa sudbinom jeste on sam. Kao sjenka po ulici
Kao preokret koji lagane korake u trk pretvara, on odmie Vreba strana smrt i kralja
naglo uz tihi povratak sebi. Nama. Ba kao "i miris kafe I prosjaka! Po toj ici
na stolu/kao dah ivota iz groba" kao contradictio in
adiecto istine. Kakve? Mudre. Usmjerene nadi sasluanja Hodaemo kako koji:
ehoa milenijumskih pria. Poetskih, prije svega. Neko danju, neko lunom
Ista nam se kapa kroji
*** Istim emo Tamo unom!

***
Writer of poetry inscriptions
KROZ UMU
Inspired within his own expectations, Enver Muratovi
successfully juggles with rhymed moves of the poetic Sakupljam borove iglice,
brush. His confrontation with destiny is Himself. Pjevam ljepotu lista,
As a reversal which turns the slow steps in race, Izmiljam umske igrice:
he suddenly goes away with the quiet return to himself. Ekipe ptic i glist!
Towards us.
Just as "the scent of coffee on the table / as the breath of Smijem se nemoi zeca
life from the grave" as contradictio in adiecto of the Ispred kera to bjei;
truth. Ko kad smo bili djeca
Vee na dan zarei!

Which one? The wise one. Targeted towards the hope of Kroz umu i sm uma,
hearings of the ecos of the Millenniums stories. Crvi to nasred druma
Suenu izmu eka;Kroz umu, i na javi,
Poetry ones, first and foremost. Vukovi, izdaleka,
Rade o mojoj glavi!

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/enver-muratovic.html

 NO2 PAGE 162

U potrazi za smislom possible alienation of the spirit, he is still struggling.

In anticipation that the time in front of us transfuse the

Sabah Al Zubeidi je pjesnik blage poetike. Predan
nonsense of vain expectations into the sense implied
ljubavi, ni ne primjeuje da ponekad patetika nadvladava
hopes, I am confident that he will move away from what
smisao oekivanja. Iskren unutar fokusa usmjerenog
others expect from him. When he surrender to his
moguim alijenacijama duha, i dalje se bori. U
own expectations, I am convinced that the pathos will be
oekivanju da e vrijeme pred nama pretoiti besmisao
overcome.
uzaludnih oekivanja u smisao pretpostavljenih nadanja,
uvjeren sam da e napraviti otklon od onoga to drugi
With the strong sense of poetic tones. Which he
oekuju od njega. Kada se prepusti vlastitim
possesses.
oekivanjima, uvjeren sam da e patetika biti
nadvladana. Smislom snanih poetskih tonova. Koje
Although he is still hiding it. From himself. But, also
posjeduje. Mada ih jo skriva. Od sebe. Ali i od nas.
from us.

***

In search for the meaning

Sabah Al Zubeidi is a poet of gentle poetry. Committed

to love, he does not even notice that sometimes
the pathos overcomes the sense of expectation.

Honest inside the focus centered towards

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/sabah-al-zubeidi.html

Sabah Al Zubeidi, Beograd, Srbija
NO2 PAGE 163

MOJA OSTAJE

Tvoji obrazi are moje usne
I ruke tvoje u rukama mojim
Moje si prognanstvo ..
I zadnja luka u ivotu.

Nita nije kao ljubav

Nas kad spoje
I nita nije kao ivot
Kad uhvati u naruuju nas.
Ruim vreme i dolazim tebi
Lice uroniu u reku suza tvojih

Probudi se i ustani sad
Iz zaborav peine
Otvori prozor za svetlo zagrljaja
Prolaze brzo tokovi vremena.

Probudi se i ustani .
Otvori oi vie
Ovo je vreme vreme ljubavi ***
Ostae ti moja
Ostau i ja tvoj

STRANAC

Ne zovi tog oveka strancem

On je svet u tvom svetu,
Cvet mladosti tvoje
Radost radosti njegove
Majka iz daljine
Zove ga : Sine!

On oima crnim, vatrenim,
Snove nosi,
Lepota lica tamne puti
Sunce presijava se u crnoj kosi. .
Ti ,smeih oiju i svetle kose,
Nikad ne zovi tog oveka strancem
Ruke ljubavi njegovim te snovima nose....

On zna da voli, hoe da se sea,

Njegovo srce zna da ljubavno gnezdo svije
Iako ga rodi majka iz
Daleke Arabije.
***

NVO altruista SVJETLO, 18.11.2011.

 NO2 PAGE 164

Urbana poetska gerila POHVALA BIVEM MENI

U sukobu sa olinjalom svakodnevnicom, oajan zbog
vlastitih neprepoznavanja unutar sopstvenih nadanja,
Zoran Bai kreira udne nakana. Poetske, smislene
jednaine koje streme razrijeenju misterije. Igrajui
se tabuima grada, ona kreira rastakanje besmisla
usmjereno stvaranju smisla. Kojeg? Ono o emu
govori Picasso kada kae " ivot je komedija za one
koji misle, a tragedija za one koji oseaju." To je
upravo poetika Zorana Baia. Ipak, tragikomedija
svakodnevnice proizala iz promiljanja ovoga autora
i nije nita drugo do ivot na. Urbane poetske gerile.
Objedinjen u nadi da moe biti bolje. U drugom ivotu.
Ako ga ima.
***
pohvala tipu koji je lani u ovo vrijeme
bez problema sjedao za kompjutor
i slagao svoje pjesnike puzzle
tipu koji se nije pitao to je pjesma njemu
i to je on njoj
il' ne daj Boe to je pjesnik Hrvatskoj
a to Hrvatska njemu
tipu koji se nije pitao je li talent prokletstvo
ili Boji dar
tipu koji se zapravo nita nije pitao
ve je spokojan k'o Buda sjedio i radio
tipu koji nije gunao ni zanovijetao
(ni jedno zanovijetalo bez sumnje ne moe biti pjesnik
zanovijetalo ne moe biti nita)

pohvala bivem meni

Urban poetry guerilla ne toliko zbog onoga to je napisano
ve kako je napisano
In conflict with molted everyday life, desperate for his ( tople boje due
own non-recognition within own hopes, Zoran i energian trag majstorova kista )
Basic creates a strange intentions. Poetic,
meaningful equations that strives towards resolving of pohvala bivem meni
mystery. Playing with the taboos of the city, it ujedno je i molitva za biveg mene
creates erosion of nonsense designed to
create meaning. Which one? It is about Picasso talking
when he says "Life is a comedy for those who think and a
tragedy for those who feel." That is a poetry of
Zoran Basic. However, a tragicomedy of everyday
life resulting from the reflection of the author is nothing
else than our life. Of the urban poetry gerrilla. United in
the hope that it may be better. In another life. If it's
there.

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/zoran-basic.html

 NO2 PAGE 165

Smiljenost moguih odsjaja Put svile

Zadovoljavajui kriterije uobliavanja prie, Valentina
Petrovi ide i korak dalje, stapajui autorska oekivanja
sa pretpostavkama etno otisaka. Opisujui vlastite
pripovjedake snove, pred nama rasprostire oekivanu
(ne alternativni) sliku nostalginih sjeanja. Naravno, ne
samo njih. Igrajui se i satirinom potkom, susreemo se
i sa gorkim sunovratom smrti koja i nije nita drugo do
raanje. ije? E, o tome moda govore i likovi koji,
eonima razdvojeni, istovjetnim nakanama slue. ivotu?
Ka smrti. Valjda.
***
Intentionality of the possible reflections
Satisfying the criteria of shaping up of the
story, Valentina Petrovic goes a step further, merging
the authors' expectations with assumptions of the
ethnic prints. Describing her own narrative dreams, she is
laying in front of us expected (not the
alternative) image of nostalgic memories. Of course,
not only that. Playing also with satiric weft, we are also
faced with the bitter downfall of death that is nothing
other than procreation. Whose? Well, maybe about talks
the characters who, with eons apart, serves for
identical intentions. Life? Towards death. I guess.
Karavan kree ka Sunevoj zemlji. Na Putu svile pada i
Peta dinastija, Mongoli liu slatkastu pobedu ali
svemona Persija jo jedanput podie ma. Smeje se
klepetava slonovaa zlatu to se nadmeno u upovima
duri, drago kamenje mirkavo svetluca, put se razvukao i
razapeo na horizontu. Umorni glasnik na iznemoglom
kljusetu donosi vesti o bolesti takora koji razboljeva
ljude. Krzno se ipak tajno prenosi, Krim iri debelo
naruje, bogate se krvave betije, trgovina cveta a
Kraljica Crne kuge nesebino smrti deli.
Karavan se i dalje lenjo se vue put Suneve zemlje.
Dvogrbe deve dobro znaju ture stepe i gladne pustinje,
zmijske oi miriu vodu... Ksijan, Niapur, Buhara,
Damask...ire se kripava vrata magacina i svila,
aromatini zaini, staklo i ad se pripremaju za nove
gospodare, za podgojene prste i roave grudi.
Karavan se okree put Zapadnih krajeva. Miris tamjana
kroz Petru mami u Ed- Deir.... Konji gaze Kraljevsku
cestu, utaban put preputaju devama...Suza, Medija,
Kapadokija, Frigija....Darije Veliki udara sa svih strana i
kameno nasledstvo ostavlja Trajanu i Hadrijanu kroz
vekove.

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/valentina-petrovic.html

Valentina Petrovi, Atina, Grka
NO2
OVEK KOGA JE DONELA MEAVA
Kau da je znao da vida smrtne rane. Viali su ga pastiri
na najviim liticama da se vere ne bi li ubrao poneku
travku, ija lekovitost je bila samo njemu poznata. Ispred
svoje brvnare imao je dugake konopce na kojima se
suilo lie i cvetovi. Na ulazu je uvek drao dve ukrtene licu, neto to bi se moglo nazvati osmehom. Retko su ga
metle, inilo se ritualno postavljene. Iz dimnjaka mu se
nikada nije video dim, ak ni za ledenih, zimskih noi
kada se i kamenje uvijalo od hladnog bola. Stanovnici
sela koje se nalazilo u dolini izmeu neprijateljski
nasvoenih brda su ga se bojali ali i potovali. Nikada
nije silazio u selo po nabavke, hranio se biljem i divljim
voem. Niko nije znao njegovo ime, poreklo, niti koliko
je star. Pojavio se iznenadno jedne zime, tanije, posle
jedne snene oluje su ga nali u nesvesti, ispruenog na
snegu ispred crkve. Bio je obuen u belu odoru i bos.
Kada su ga povratili, obasuli su ga pitanjima ali on je na
sve slegao ramenima, kazavi da se ne sea niega osim
da ga je kroz meavu vodila visoka ena, sva u crnom,
zabraena crnom maramom. Seao se da je imala blag
pogled i spokojan izraz lica i da ga je hrabrila da istraje i
da e na kraju puta nai utoite. Seljani su se zgledali u
udu, neke ene povikae da je to sigurno bila Sveta
Petka i dugo su se svi krstili i zahvaljivali Bogu i hvalili
Svetu Petku. Seoski stareina ga je smestio u jednu
sobicu kraj crkvene porte. Donosili su mu da jede ali on
je odbijao hranu i samo je pio vodu sa potoka i brao
umsko voe i trave. Bio je od onih ljudi, kako bi ga
Sokrat nazvao, nelep, velikog, ispupenog ela, grbavog
nosa i roavog lica sa rupama koji su ukazivali ne
preleane boginje. Njegove oi su bile tamne, prodorne sa
gustim trepavicama koje su mu oteavale vid, tako da se
inilo da stalno muri. Nikome nije smetao ali opet
njegovo prisustvo u selu je unosilo nemir i neki udan
oseaj strepnje i straha. Bio je to ovek, grdosija od dva
metra, krivih nogu i jakih miica. Iako ga nisu pozivali
vazda se nalazio da pomogne pri poljskim radovima,
raznim popravkama i pri koenju ivotinja. Znao je dugo
i neno da miluje steonu kravu kojoj je tele izlazilo
nogama, da joj gladi trbuh i da joj nerazgovetno mrmlja u
uvo. Onda bi joj se zagledao u oi i dok se ona poraala u
krvavim bolovima on bi je drao za glavu, a ona bi mu
onako klonula lizala vrat. Posle je odlazio i dugo plakao.
Takoe, jedanput kada je zmija ujela petogodinjeg
deaka, koga su nali u nesvesti, ve oteene i ucrnjene
noge, seljani su bili paralisani i oajni, majka i otac su
kukali u glas, ali on hitro podie nesreno dete i odnese
ga put potoka. Tamo mu je noem zarezao nekoliko linija
na leima a sa mesto uboda je dugo isisavao zatrovanu
krv. Kada su stigli ojaeni roditelji i ostali, nali su dete u
lokvi krvi, prekrivenog, inilo se peskom i nekim travama
ali svesno, iroko otvorenih oiju. Pored je leao on na
desnom boku, sav okrvavljen, silno ridajui. Posle par
dana, deak se malo povratio i kada su ga odveli u
bolnicu lekari su se udom udili kako je preiveo, jer je i
PAGE 166
tada njegova krv jo uvek bila puna otrova i samo su jo
morali da mu amputiraju par prstiju na nozi.
Tim inom je postigao da ga gledaju sa
strahopotovanjem i na pitanje da kae ta eli odveo ih
je do onog proplanka i legao na travu. Za par dana su mu
sagradili brvnaru i tada su po prvi put videli na njegovom
od tada viali, pojavljivao se iznenada samo onda kada je
nekome trebala pomo. Ali nije uvek mogao da pomogne.
Jednog prolea se naprasno razbolela popova erka,
slabana devojka od dvadesetak godina. Svakog dana je
sve vie kopnila u bolovima i lekari rekoe da ima neku
retku bolest koja napada krv. Kada su pop i popadija
otili u brvnaru i pali mu niice pred noge da im spasi
jedinicu, on ih je samo odsutno gledao i klimao glavom.
Pokazao im je da saekaju i izgubio se. Vratio se posle
par sati prljav i iscepan, lica ugaslog i suznih oiju,
nosei u ranjenim rukama cvetni venac u obliku krsta.
Pruio ga je nesrenim roditeljima, pokazao im put
zalaska sunca i pokunjeno spustio glavu. Sledeeg jutra
jadna devojka je preminula, mirno i spokojno sa
osmehom na licu, osloboena bolova i muke. Pria se da
su ga videli tog dana da se bacao po brdu, udarao
kamenjem po glavi, upao travu i posipao se zemljom.
Rairila se pria da se on zapravo borio sa demonima i
pokuavao da ih savlada.
Znatieljna seoska deca su mu esto virila kroz prozor i
inilo se da ih on ne primeuje uvek sedevi na istom
mestu, na asuri u uglu i zurei u drveni zid . Nije se
videlo ni da die, toliko je mirno sedeo nepokretan. Na
pranjavim policama su bile poreane mnogobrojne
staklene vazice, flaice i kutije pune trava. Svuda po
brvnari je bila prosuto seno a biljke koje su bile okaene
naopako nisu bile osuene i pored dugog stajanja. Iz
brvnare i okolo nje se irio sladunjavi miris livade i
tamjana.
I opet jedne teke zime je nestao kao to se i pojavio.
Poto ga nisu viali danima pomislie da je umro i popee
se do brvnare. Tamo nije bilo nikoga, nije bilo ni onih
konopaca sa travama, ni metli, ni asure.niega to bi
ukazivalo da je ikada tu i bilo koga. Razmilee se seljani
po zavejanim brdima i umi traei ali od njega ni traga.
Samo su na jednoj visokoj litici videli kroz snene
nanose, deo crne marame da se vijori ali niko se ne usudi
da se popne i da je skine. Neki su priali da je to sigurno
vetar odneo neiju maramu koja se tamo zakaila, neki
drugi, malo odvaniji su se setili kako je on doao u selo
voen rukom ene u crnom i smatrali su da je ona ponovo
dola i odvela ga.
Moda je otiao u neko drugo mesto gde postoje steone
krave, ranjena kljusad i bolesni ljudimoda po nekim
drugim liticama bere lekovite trave...moda je otiao i put
neba a moda nije ni postojao ve je bio plod masovne
halucinacije prouzrokovane onom stranom zimskom
olujom.
 NO2 PAGE 167

Jeton Kelmendi,
2010 poetry
Brussels, Belgium
Published plays:
Born in the city of Peja, - Mrs Word (Zonja Fjal), 2007 (Drama)
Kosovo (1978), Jeton Political science:
Kelmendi completed - EU mission in Kosova after its independence 2010
elementary school in his USA
birth place. Later he
Published Works In Foreign Language:
continued his studies at the University of Prishtina
and received the degree of Bachelor of Arts in Mass - Ce mult s-au rrit scrisorile (Sa fort jan
communication. He completed his graduate studies at rralluar letrat); published in Romanian Language.
the Free University of Brussels, Belgium, specialising - A respiration (Frymmarrje); published in
in International and Security Studies. For many years India
he has written poetry, prose, essays and short stories. - Dame parol, drama; published in French
He is a regular contributor to many newspapers, in - COMME LE COMMENCEMENT EST
Albania and abroad, writing on many cultural and SILENCIEUX
political topics, especially concerning international
affairs. Jeton Kelmendi became well known in (Ku fillon heshtja), poetry; Paris, France
Kosova, after the publication of his first book - (Ku shkojn
entitled: The Century of Promises (Shekulli i ardhjet),
Premtimeve), published in 1999. Later he published Poetry in Greek; Greece
a number of other books. His poems are translated in - Wie wollen (Si me dasht), poetry; Germany
more that twenty-two languages and published in a - Nasil sevmeli (Si me dasht) poetry Turkey
some international Literature Anthologies. He is one
of the most translated Albanian Poets. According to a International Awards:
number of literary critics, Kelmendi is the genuine Member of the Association of Professional Journalists of
representative of modern Albanian poetry. He is a Europe, Brussels, Belgium
member of many international poetry clubs and is a Member of the Academy of Science and Arts of Europe,
contributor to many literary and cultural magazines, Paris, France
especially in English, French and Romanian
SOLENZARA Prestigious International Award, Paris,
Languages. The wisdom of his work in the field of
France
Literature is based in the attention that he pays to the
poetic expression, modern exploration of the text and the Poetry book prize MITINGU, in Gjakova 2011
depth of the message. His Genre is focused more on love
lyrics and elliptical verse intertwined with metaphors and Among authors from 25 countries from all around the
artistic symbolism. Currently resides and works in World has been included in Anthology Poets for World
Brussels, Belgium. Peace, 2011, published by DIOGEN pro culture
Published works: magazine & DHIRA, Swiss.
The Century Promises (Shekulli iPremtimeve),
1999 (poetry)
- Beyond Silence (Prtej Heshtjes), 2002
(poetry)
- If it is afternoon (N qoft mesdit), 2004
(poetry)
- Fatherland pardon me (M fal pak Atdhe),
2005,(poetry)
- Where are the arrivals going (Ku shkojn
ardhjet),2007 (poetry)
- You arrived for the traces of wind (Erdhe pr
gjurm t ers), 2008 (poetry)
- Time when it has time (Koha kur t ket
koh), 2009 (poetry)
- Wandering thoughts (Rrugtimi i mendimeve)

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/jeton-kelmendi.html

Jeton Kelmendi, Brussels, Belgium
NO2 PAGE 168

Bajkovitost sutine...od mistike do erotike If this is enough for you

To say I love you
I decide to prefer
Samo naizgled uronut u bitak svjesnosti, Jeton Kelmendi
What everyone says
opstaje kao avanturista sopstvenih nadanja.
To everyone
And the man to his wife
Dok pokuava ljubav omeiti, rasprsnut unutar kolaa Miss
sjeanja, on poetskim nadahnuem vabi. Trai. Ne samo I have completely another idea
sebe, ve opstojnost samu.
2
U susretu sa misticizmom svakodnevnice, erotskim
What if
granicama hodi. I ne prestaje krikom utjeti. The thought has no value for the word
Or the word
*** The Spirit of human being
Is vocal without thinking deeply
You are miss word
Fairy-tale of the essence... And me, mister wisdom
from mysticism and up to eroticism
I have seen them just like this
Only apparently being plunged into the Myself with you and you with myself
awareness, Jeton Kelmendi survives as adventurer of his Even this formula of love
own hopes. Everywhere
Where it has remained after
While he keeps trying to put borders around love, being Modernization
burst within a collage of memories, he is wooing through
poetic inspiration. He seeks for. Not only for This is why
himself, but existence itself. You are gorgeous Madame Word
When Mr. Wisdom
Gives the beauty to you
In a meeting with the mysticism of everyday life, he
walks through erotic boundaries. He does not stop with 3
the scream of silence.
Lets continue then
*** We should gather our forces
Because
Silence
Madame Word and Mister Thought Is looking at us with anxiety
What is happening with us
1 But never mind
Miss Word
I have talked a little I want to kiss you now
Differently Only once
With great sorrow Because the second and the third
Miss I dont know how they will come
But I am saying Let freedom live in freedom
That you will not misunderstand me Let
At the end these are only the words The word
Of the poet And the brain
And you know that it is allowed Speak what they wish
to undress the covered thoughts Me,
Every part to undress I want my first kiss now
So they can wear the costumes of my preference
In every naked part Paris, July, 2006

Or
Jeton Kelmendi, Brussels, Belgium
NO2 PAGE 169

Heshtja
ZONJA FJAL E ZOTRI MENDIM Na vzhgon ankthshm
ka po bhet me ne
1
Po nejse ma
Kam fol pak Zonja fjal
Ndryshe Dua me t puth tash
Tepr ngadhnjyeshm Ve nj her
Zonjushe Se e dyta e treta
Por them Nuk e di si vijn
Sma merr pr t madhe
Fundja fjalt e nj poeti Liria le t rroj e lir
Jan
Dhe ti e din se lejohet Edhe fjala
Mendimet e veshura me i zhvesh Edhe mendja
Cip cullak Le t flasin ka
E t zhveshurat T duan
Me i vesh me kostume t qejfit tm Un
Tani dua puthjen e par
Ose
Nse pr ty ka mjaftuar Paris, korrik 2006
T them t dua
At q ja thot gjithkush
Gjithkujt
Edhe burri gruas vet
Zonjushe
Un kam krejt tjetr mendim

Sikur
Mendimi ska vler pa fjaln
Apo fjala
thot pa e lodhur mendjen
Shpirt njeriu
Ti je zonja fjal
E un zotri mendim

Krejt kshtu i kam pa

Vetn me ty e ty me mua
Bile
Edhe kt formul dashurie
Gjithandej
Nse ka mbet ku pas
Modernizimit

Prandaj
Zonja fjal je e bukur
Kur zotri mendimi
Ta jep bukurin

E h de
Duhet mu pajtua se
 NO2 PAGE 170

Bijeg ka stvarnosti

Da li je mogue ispreplesti aforistini oblik (samo to)
predskazanja, poetiku smislenih nagovjetaja predoene ,
ljubavi i, da ne zaboravim, uoblienu poruku vlastite ,
spoznaje? Da li je mogue pjesnikom opstati u susretu sa .
gitarom, slukinjom umjetnosti? Da li je mogue poetiku -
dolaska u svijet nerealnog zamijeniti bijegom ka , ...
stvarnosti? Da. Dimitar Hristov je pravilo izuzetku to
stremi. ,

***

Escape to reality .
Is it possible to weave aphoristic form (only that) of
predictions, poetry of meaningful suggestions of
presented love and, do not allow me to forget, embodied ,
message of its own cognition? .

Does the poet can survive encountering with a guitar, that

maidservant of art? .
- ,
- .
Is it possible to replace poetry of arrival into insubstantial
world with an escape to reality?

Yes. Dimitar Hristov is the exception that aspire towards ,
the rule itself. .

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/dimitar-hristov.html

Dimitar Hristov, Sofia, Bulgaria
NO2 PAGE 171

, , .

, .
, ,
, ,
,
,
, ... ,
,
,
, ,
...
.
,
, .

- ,
.
: ,
, ?
,
! ,
...
,
,

,
, , ,
,
, :
. .

,
,
,
.

.
.

,
.

,
.
,
: .
 NO2 PAGE 172

struggle to rescue presence from continual loss.

HeatherThomas,
Kutztown, Cynthia Hogue, writing in HOW2, an online journal of
Pennsylvania, womens poetry and scholarship, wrote, This is a
USA cultural and familial history that practicing amnesia has
marked, a distancing technique to survive suffering. . .
that both memorializes a history of loss and redeems it.
Heather Thomas of,
Pennsylvania, Thomas was born in New York and grew up in Berks
U.S.A., is the author of six poetry books, County, Pennsylvania, where she was Poet Laureate from
including Blue Ruby (FootHills Publishing, 2008-10. She holds master and doctoral degrees from
2008), Resurrection Papers (Chax Press, 2003; Temple University, Philadelphia. She is a professor of
2011), and Practicing Amnesia (Singing Horse Press, English at Kutztown University of Pennsylvania. Her
2000). Her poems have been translated into Spanish literary essays have been published in Approaches to
and Lithuanian. Sometimes under the name H.T. Teaching H.D.s Poetry and Prose (MLA,
Harrison, her work has been published in 35 journals 2011), TheWriters Chronicle, The Emily Dickinson
and anthologies, including the Wallace Stevens Journal, and We Who Love To Be Astonished:
Journal; American Letters and Commentary; Experimental Feminist Poetics and Performance
Common Wealth: Contemporary Poets on Art (University of Alabama Press).
Pennsylvania; Cardinal Points, part of the Russian
press Stovset project; and Only the Sea Keeps: Poetry
Website: http://faculty.kutztown.edu/hthomas
of the Tsunami.
She has given 200 readings in the U.S., Argentina,
Ireland, and Russia. Her work has been recognized ***
by the Academy of American Poets, the Gertrude
Stein Awards in Innovative American Poetry, and the Eksperiment ivota
Pennsylvania Council on the Arts.
Critics have called her poems brilliant, hard-edged, Vjerujui da moe omeiti vlastiti ponos i pod paeve
and technically accomplished. Poet Alice Notley
noge baciti ostatke sanjajuih namjera, poezija Heather
wrote that Blue Ruby is a beauty, composed by a
Thomas nas kraljevski hrani. Ne ostacima vec vienih
fearlessly compassionate intelligence. . . Thomas joins
deminutiva, onomatopeja, parafraza, poreenja i
a growing band who cant help but unite the personal metafora, ve izuzetno pitkih eksperimentalnih vizija
and political. She demonstrates that the pearl-of- great- sopstvene osobnosti. Naglaenost suosjeanja sa drugima
price is anyone, anywhere, self or other one. The poems ovdje nije margaritas ante portas uenja, ve conditio
hurt but have a carved, lit-up surface, red and blue and
sine qua non znanja. Poetskog, toplog i iskrenog. ak i
many other colors. kada nas hrani ostacima. Svoje due. Neposredne,
Resurrection Papers, reissued in 2011, was translated inspirativne i, nadasve, upozoravajue lucidne. ivotne.
into Spanish by Argentine poet Patricia Daz Bialet and
published in a bilingual edition in Buenos Aires. Critic
Graciela Maturo described it as a construction of a ***
poetics that makes the poem into a door to the marvelous- Experiment of life
real.
Believing that she can delimit her own pride and under
Five poems from Practicing Amnesia were translated into the pages foot throw the remains of the dreaming
Lithuanian by Tautvyda Marcinkeviciute and published intentions, Heather Thomas is giving us royal food. Not
by VAGA, Vilnius, in the volume Poezijos already seen remains of diminutives, onomatopoeias,
Pavasaris, edited by Vladas Braziumas and Eugenijus paraphrases, comparisons and metaphors, but very
Alisanka. potable experimental visions of her own personality.
Highlighting the empathy with others here is
notMargaritas ante portas wonder, but a conditio sine
Writing in the Rain Taxi Review of Books, Patrick
qua non of knowledge.
Pritchett said of Practicing Amnesia, Thomas is able to
shift registers between the personal and the public; under
the scrutiny of her gaze, the distance separating them Of poetic, cordial and candid. Even when we have been
narrows. The history of her parents and grandparents fed by the debris. Of her souls. Spontaneous, inspiring
counterpointed here with family photosbecomes the and, above all, with lucid warning. Of life.
history not only of our era, but a moving account of the

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/heather-thomas.html

Heather Thomas, Kutztown, Pennsylvania, USA
NO2 PAGE 173

The Poet (my unremembering mother

calls me to the place
Room to room, words I will have to go
amputate from memory
so she stuffs herself with sound, that she has never named,
as if we are tethered together,
the mirror spinning or by locating a point
smaller and smaller,
then bigger as fiction and filling my lungs
I can leap mountain to cloud
in the name of protection, and not crash
crowned with a helmet,
sealed with a coat of arms. into snow
finding her, as it turns out,
Everyone is eating roast beef not there at all
and trifle, the room strained
to its laughing corners. but home saying how stupid
to stay out in the cold)
No one notices her crawl out
from under the table, a cardinal singing on the locust branch
rise through the chandelier, churi, churi

second-story floorboards, glass, plaster scratches under one wing

hurt, but pain is an awakening, flies away
feet first on a muddy bank.
the branch stained
You cant wash once scarlet at the tip
in the same river.
The waters already in her gossamer and intimate
tortuosity of an artery
ears tilting with vertigo
though her brain does know as the topaz woman
she can drown or learn to think careful and clear

unsealed, unhelmeted forged from mica

she can see the freshets and tourmaline
in their constantly changing flow.
rebuilds the bridge

Nihad Mei River, Nura Bazdulj Hubijar and/i

Topaz
Sabahudin Hadiali - Travnik, 26.12.2011.
To build the bridge
would require cutting into
the broken wall

ingathering the skin

the topaz woman

fire-hardened, clinging to midnight
roamed the unspeakable halls

(in the next room Alice had died

the week before)

we would never be finished

no matter how old our bodies
 NO2 PAGE 174

Svjetionik sree

Jednostavnost izraaja koji ljubavi stremi Konkretnost

POD NOKTIMA
bolnih saznanja. Ljubav u snovima realiteta. Naida
Hrustemovi kao sopstveni svjetionik sree, u potrazi, u
Osjeam tvoj miris
snu. Izraaj boli kao odsjaj ljubavnih tenji.
Pod noktima
I uhvatim sebe
Iako ponekad patetino vabi, pred njom je, uz bruenje U mislima...
smaragda na njenom srcu, budunost koja obeava.
Zbog ega? Jer voli. Voljeti. Kako uzdiem
Kao da prosipa
*** Svoj dah po meni
Znojim se...
Lighthouse of happiness Kao da tvoje ruke pale baklje
U kutu kreveta
Simplicity of expression which strives towards the love. Gdje sam sklupana
The specificity of painful knowledge. Love within the I ogoljeno te molim
dreams reality. Da po ko zna koji put
Ponovi sve to
I da po ko zna koji put
Naida Hrustemovic as her own lighthouse of happiness, Nezasito
looking for, within the dream. Expression of pain as a Upijam te...
reflection of romantic aspirations. Although sometimes
with pathetic wooing, in front of her is, with the grinding
of emeralds in her heart, the future which promises.
Why? Because she loves. To love.

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/naida-hrustemovic.html

 NO2 PAGE 175

Bez predaje osjetila je lo dio sebe,

u prolila po ostacima
Na pijadestalu oekivanja pred nama se razgru davno ohlaene veere
sveope poruke ljubavi, kao blage varijante javstva za dvoje pripremljene,
unutar topline iskrenosti. Predanosti same. Laura Izudarana mjesta u njoj
Klapka je u dolasku. Dok stvara poetske rezonance zacijeljuju
toka misli ona ne bjei od suoenja sa razoaranjem u stoji sada snano i ponosito
trenutku kreacije. No, kao trka na duge staze, ona se zatvara vrata
ne predaje, uvajui neiscrpnu snagu bitka hladnoj sjeanjskoj noi
sopstvenog za finale. Poezije, prije svega. tuga,
duboka,
*** rastrgana,
bolna,
No surrender virka iz prikrajka
alosna
On the pedestal of expectation in front of has been iz njezinog srca
spread out the universal messages of love, as a soft izbaena
variants of myself within the heat of sincerity. crnu maku u naruaj prima
Commitment of itself. Laura Klapkova is in arrival. petku se 13-tom unosi u lice,
While creates a poetic resonances of the flow of thoughts, za punog se mjeseca
she is not escaping away from a confrontation with u rijeci umiva,
disappointment within the moment of creation. ispod ljestava prolazi,
But as a runner in the long run, she does not give up, osmjehom prkosa
keeping the inexhaustible power of her own being for the
final. Of the poetry, above all.
Andrej Glii, Samira Begman and/i Sabahudin Hadiali
Beograd, april 2011.
***

Pronala je sebe

Bacala je krupna zrna soli

iza svojih lea
(da se ne urekne voljela je
rei)
gaali su je kamenjem
pripremali lomau
potpaljujui je otrovom
iz vlastitih dua,
probijali glogom
ciljajui malice previsoko
Srce je ostalo cijelo
tek snagu u glasu malo
su ozlijedili

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/laura-klapka.html

 NO2
Jakost konkretnosti
Pred nama se, matematikom
preciznou, izlijevaju misli poetici
usmjerene. Ne bilo kakve, ve
promiljenje ode, poruke ivota Iskre
Peneve unutar opstojnosti lika to
osobnost posjeduje.
Osobnost dovoljno snanu da
usmjeri, ali i dovoljno slabu da OTISAK VETRA
prihvati. ta? Rije kao misao.
Misao kao rije. Dok stvara predivne
stihove oekujuih sutona ivota.
Unutar raanja novih zora. Poezije.
***
Strenght of specifics
In front of us pours, with
mathematical precision, thoughts
directed towards poetry. Not just
any, but the mull odes, the messages
of life from Iskra Peneva within the
existence of a character which has a
Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/iskra-peneva.html
PAGE 176
personality. Personality strong
enough to direct, but also weak
enough to accept. What? The word
ZNAK
as thought. The thought as a
word. While creating beautiful verses
Prokleti znak nosimo u sebi
of expecting gloamings of life.
Within the birth of new dawns. Of the Ponekad se manifestuje
poetry. U smehu
***
Uglavnom je dobro skriven
Upleten u krv i misao
Kada bi ga izuzeli
Oslukujem tamu Bili bi nam blii
Zakoni prirode
U kronji drveta
aputanje vetra i listova ***
ujem u tvom glasu
Kako strada moja re
LIVADA
Ima hladnou u srcu
Priali smo o makovima
Ako iz mog uzme vatru
A otkrili mesto rasta
Tvoje ostaje elik
Deteline sa etiri lista
Ali
Ako ti vatru moga srca dam
Postae batovan
 NO2 PAGE 177

Poetak uvijek dolazi posljednji... Sred hartije bijele linijama ureene

to sudbinu tvore meama svojim
Duu mi presretoe rime davno uneene
Konkretnost individualnosti izraene unutar
Da svjedoe o ljubavi i enjama mojim.
smjernosti oaja. Ljudskoga. Svjesna vlastite nesvijesti
u vremenu i prostoru kojim obitava, Alma Jefti iznalazi
Svaka rije sjenku prolog uvstva budi
modalitete odranja sa ciljem opstanka. Njena poetika je
to nekad je smisao ivota bilo
uozbiljenost nakane ne samo da se otisne od, ve i da
I obavija srce hladnoom koja sudi
potisne zlu kob ovdanju. Zbilja, "blaeni su oni ljudi..."
Zavjetu danom u vrelo junsko rumenilo.
to proitae ovu poetiku.
*** Iz uvelih rima to gledaju me nijemo
Beginning always comes as the last one... udnja stranca nekog u daljini plamti
Jer kad ljubavi prole zvuk ujemo
The specificity of individuality expressed within despair Tihi sram i nevjeru naa dua upamti.
of modesty. Human one. Aware of her
own unconscious at the time and place of own ***
residence, Alma Jeftic find modalities of sustainability in
order to survive. Her poetry is seriousness of intentions TEMPUS FUGIT
not only to set out from, but also to suppress the local evil (O mojoj poeziji...)
fortune. Indeed, "Blessed are those people ..." who
red this poetry. Ovaj je vremeplov uspomenama ogrnut...
*** I sadanjost pred njim gubi svoju prisutnost.
UDNJA STRANCA Pazi da se ne utopi,
Jer ponor je dubok,
Negdje na strmoj stazi samoe I gdje god doao,
U predveerje mirisom kinim okupano Uvijek si na Poetku...
Ruka mi stranice prole sree dotae
I kao u svetitu zastade ukopano.
Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/alma-jeftic.html
 NO2 PAGE 178

Govor tiine SLAVA NEKA JE RIJEIMA MUDRIM

Slava neka je rijeima mudrim

Razarajui tkivo bljutave svakodnevnice, pred nama
I ljudima koji govore duboke istine.
se otkriva pjesnik trenutka (momentum poet). Osjeaj
Bez njih poznao sjaj svijeta ne bih
koji stvara kod itaoca moe se uporediti sa leptirom u
Nit pokoran stao nit pokoran ustao.
susretu sa jarkim svjetlom sunca.
Slava neka je rijeima mudrim.

Jednostavno nestaje upijen toplote iskaza. Iskaza koji
ukazuje, naglaava i, nadasve, inspirie. Nemanja Draga
mladou iritira unutar kontekstualizacije pjesnikog
nemira, usmjerenog najmanje sebi. Vie usmjerenog
upravo nama, itaocima. Kao putnik koji prepriava
vlastiti proivljeni ivot. Tek zapoet?! Ili je to neiji
drugi?
***
Speech of Silence
Through devastating of bland fabric of everyday life, in
front of reveals the poet of the moment (momentum
poet). The feeling that he creates at reader can be
compared with the butterfly in the encounter with the
bright light of the sun.
Simply disappears absorbed with heat of testimony.
Testimony that indicates, stresses, and, above all, inspire.
Nemanja Draga irritates through his youth within
contextualization of poetic restlessness intented least to
poetic himself. More precisely to us, the readers. As a
traveler who recounts his own life. Just started?! Or is it
someone's else?
Sjeam se mirisa pravednog ukusa
Jednakog moru u kapi slane vode
Jezik ga je u vor snano zavezao
I tajnu napisao slovima svetim,
Slava neka je rijeima mudrim.
Vosak imena palih zvijezda uva
Arhanel lice svjetlou umiva.
Istoriju piu sinovi majke robinje,
Duh im se vijekom pomena elii,
Slava neka je rijeima mudrim.
Dlanom o dlan, kao stopom o zemlju,
Vaskrsava siromah iz zrna penice,
Odsedlava mazgu kraj konja vranog
Put mu se tragom krvavim poznaje,
Slava neka je rijeima mudrim.
Toak vremena grene ruke vrte
Sve to se okrene, vrati se lake.
Teki su snovi vezani za kamen,
Ko nije ovjek, potonue sramno.
Slava neka je rijeima mudrim.

Vie / More: http://diogenplus.weebly.com/nemanja-dragas.html

 NO2
You are invited to submit a poem for the
International Poetry Competition SEEKING
FOR A POEM, organized by the Association La
Stanza del Poeta from Formia/Gaeta (Italy) and
DIOGEN pro culture magazine from Sarajevo
(Bosnia and Herzegovina).
Please read How to Guide bellow.
Step One
(1) Submit one poem of your choice and your short
Biography, including your photo ((color and/or black-
white, 300 dpi, format 1200 x 800 pixels) by
30/11/2011. Submission should be sent
to seekingpoem@yahoo.com . The results will be
published by 31/1/2012. Please note that you are
required to provide a valid email address. All
communications with you will be exclusively in
writing and via email. It is important that you keep
your email address valid and active during the
selection process so that we can communicate with
you.
Step Two
(2) Your poem will be evaluated by our judges:
poets Giuseppe Napolitano from Italy and
Sabahudin Hadiali from Bosnia and Herzegovina.
Having read and assessed your poem, the judges
will make a decision to either publish it or decline
publication.
Step Three
(3) The poems selected for publication will be
uploaded on the competition website and the top
three poems will be announced. All contestants are
invited to visit the website and review the results.
Step Four http://diogen.weebly.com
4) The top three poems will be also announced on
web site of the Association La Stanza del Poeta http://stanzadelpoeta.wordpress.com/
and DIOGEN pro culture magazine and published
in the annual DIOGEN pro culture magazine No. 2.
edition in February 2012.
PAGE 179
The winners will be offered the opportunity to be
the judges for the next years competition.
Each winner will be presented with the opportunity
to publish 20 poems of their choice in the second
edition of DIOGEN pro culture magazine.
We would like to thank you in advance for your
devotion to the development of creative writing
endeavors
Additional Contest Information
Who is Eligible?
Poets of all ages are eligible and all styles of poetry
are acceptable.
How and When to Submit?
We ask that you submit your writings by November
30, 2011. Submissions are accepted via email
toseekingpoem@yahoo.com
Submission Requirements
Poems must be original works.
Poems should be submitted in English, or the
English translation should accompany the original
The poet's full name and email address must be
provided.
The poet must be able to be notified via email if
their poem has been selected for publication.
Guidelines
The judges will be looking for originality, rhythm,
rhymes, and audience appeal.
The judges will be looking for poets passion about
the subject topic of the poem or a novel approach to
every day topics.
NO2 PAGE 180
NO2 PAGE 181
NO2 PAGE 182
NO2 PAGE 183
NO2 PAGE 184
NO2 PAGE 185
NO2 PAGE 186

All 133 poets and poetess within 202 pages of the special edition of DIOGEN pro art magazine:
http://diogen.weebly.com/seeking-for-a-poem-international-poetry-competition-2011.html
 Teuta Butui. Zagreb, Croatia
NO2 PAGE 187

Dance, Child Macabre!

A guinea pig of your own defenses,

you dance over the rooftops
dance floors
basements
racing lanes
neon colloseums
bank lobbies and parking lanes
while the world collapses into sparkling fairy-dust made out of worn out existence.
(And I am dancing with you, still dancing with you)
dance, dance, child, dance, while the world collapses you will dance.
dance, child, dance, while your body starves you will dance,
while your body bleeds you will dance,
while your body rots you will dance

a telescope pointing directly at oblivion,

(that shines imminently and immensly!)
your first world problems are overwhelming the drawers.
thru your eyes the moon is bleak cloth of crusted atrocities.
thru your eyes the sun is just a stupid little light-point reflecting of your nails.
dance, Guinea pig!, dance! while your body crumbles you will dancein a stereoid-stereotyped-silicon-smarness-
seismic-supersonic universe.
leave your soul at the entrance of our plastic paradise.
[you wont need it in this eternal joy of soap bubbles and sun creams and heroin(es) !]
leave your mind in a liquid of eternal bliss at the bottom of a tall glass.
(And I am drinking with you, still drinking with you)

dance, child, dance! the world ends!

dance, child, dance! and the world will end!

( And still I am dancing with you, unable to stop,

twitching, turning, twisting, turning,
I am as bad as you
as gruesome as you
still dancing with you, still dancing with you
out of love, out of promises,
I hold on to keep, dancing,
twitching, turning, twisting, burning,
blood covering skin and nerves floating in veins
I still dance with you,
Madness of the World I proclaim you the (Un)Saviour!
Madness of the World delivering us to Evil.)
Teuta Butui. Zagreb, Croatia
NO2 PAGE 188

Teuta Butui (born 1993, Zagreb, Croatia) is a self-taught
artist working mostly in the feild of various visual arts and
creative writing. She currently resides in Zagreb, Croatia and
studies journalism at the Croatian Faculty of Political Science.
Teuta is currently participating in the International Exhibition
Project Communication in Volgograd, Russia (August, 10
September, 30).
She plays electric guitar and collects tea spoons. And is
excessively obsessed with art. She's also real bad in writing her
own biography in third person, and she's not the most serious
person on the planet as you might have already concluded
reading this short bio.
Additional info on Teuta's work:
- won a first prize essay award Merz;
- published a short story Domino in Istrakon's book
collection;
- participated in a exhibition at the Croatian Museum of
Contemporary Arts with a photography project on the theme
of identity; - her artwoork was featured on the cover of Red
Ochre magazine
2010 - one of five finalists in a literary project Seven
(organized by Celber Publishing)
2009 - graphic design for HomerFest concert tickets
- worked at the organization of a humanitarian music festival
HomerFest held in Culture Factory, Zagreb
2008 - finalist at the LiDraNo county festival with a piece
in travel writing
2007 - designed costimography for a play Midsummer night's
dream at the Vidra theatre, Zagreb worked on a design for
scenography for a play Midsummer night's dream at the
Vidra theatre, Zagreb

Biterness

///////////////////////////////////////////////////you//////////////////////////////////////
/////can////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////
/////////////////////////////////////////inhale////////////////////////////////////////////
//////////////////////////////////////////////////////////////////////////////the///////////
sweetness///////////////////////////////////////////////////////////////////////////////
/////////////////////////////of/////////////////////////////////////////////////////////////
//////////////life//////////////////////////////////////////////////////////////////////////
/////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////so
///////////////////////////////////////////////////////deeply////////////////////////////
///////////////////that////////////////////////////////////////////////////////////////////
/////////////////////////////////////////you//////////////////////////////////////////////
////////////////////////////////////////////////////////////////////////get////////////////
//////////////////////////////////////////////////////////to////////////////////////////////
////////feel///////////////////////////////////////////////////////////////////////////////
/////////////////////////////its////////////////////////////////////////////////////////////
/////////////////////////////////////////////////////////////////////biterness//////////
/////////////////////////////////////////at////////////////////////////////////////////////
///////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////the
///bottom//////////////////////////////////////////////////////////////////////////////

for Jasna
Teuta Butui. Zagreb, Croatia
NO2 PAGE 189

Multitasking entity

.writing poetry while watching television, multitasking eternaly, 1+1 for free.

I utterly adore being burried like this.

under this pile of things I don't need, want or use.
there is some sick enjoyment in being burried in things one doesn't need, want or use.

drinking heavily while practicing yoga, feng-shui, pilates and gymnastics. Buy two, get one for free.

I utterly adore being lost like this. Like a fly.

In a big illuminated museum of glittering things.
Where lightbulbs play chess at the shiny aluminium tables and electric wires walk the streets talkin to each other in
shiny electric language.

smoking cigarettes while eathing bio-eco-non-GMO fruit, soya and 100% pure japanese rice. Coca-Cola with 0
calories.

I utterly adore being locked up like this. In a cage

of achieving The REAL melodrama, TV-drama, film drama, nausea, lifestyle, codes, fashionistic objectives of
divinity.

hating lovingly while ressurrecting the ones we murder, and putting together pieces of things we dismantle and
dismantling the things while putting the pieces together. X rated for only -18 and +22.

I utterly adore being lied to like this.

trapped in poetry 24/7 in an hourless sleep of a mind that spins reluctantly hiding itself forever in writing poetry
while watching television, multitasking eternaly, 1+1 for free is a total zero.

***

The Mean Reds

Morning, 6 am. The weather outside is a gray jelly of dust, clouds, rain and barking dogs. You stumble out of your
bed, barefoot, make-up smeared, yawning, your head buzzing from the last nights overstay at some stupid little local
bar only becausewell, you dont know why. Because is enough of an argument. Stumble into the kitchen. Turn the
lights on. Slowly. Move. To the fridge. Finally, youve managed to fix yourself a cup of coffee. Cold milk. Sat at the
table. Cigarettes. Lighter. One. Two. The fucking thing wont work. Three. Four. Maybe this is the way God wants
to tell you to quit smoking. Five. Puff. Smoke. Finally. Yes. Your hands feel kinda swollen and too big while youre
holding the tinny cigarette between your fingers. Suddenly, something happens, maybe your hands were shaking, and
the fucking cigarette falls into a fucking cup of coffee burning your thumb on the way. When your day starts with a
cigarette falling into your cup of coffee you know something bad is doomed to happen. And there it is, youre staring
at it sticking out of the coffee, its smoke whirling around as if mocking you
Teuta Butui. Zagreb, Croatia
NO2 PAGE 190

On Sale
I sell myself to the highest bidder,
I figured thats the way this world functions,
Sell sell sell
Is the only way to live,
Anyway else you must die, or suffer, or both,
Theres no answer, no choice, no nothing
Except sell sell sell sell
Is there no answer, no choice, no nothing?
Except sell sell sell sell sell?

I offer myself to the highest bidder,

Do you want my mind?
My body?
My voice?
My leg or my kidney?
What do you need?
Tell me what do you need, Ill name the price,
Everythings for sale,
Ill give you a 40% discount if you buy a finger and a foot,
50% discount if you choose a liver and a hand,
60% discount if you go for hair and a breast,
70% discount for a leg and a vein,
But nothing more than 70% discount I cant give you cos I have myself to feed and anyway, its a lack of money
these days so everythings going more expensive,
and I really have to buy so many things, so thank you very much, heres your bill and hope to see you soon enjoy
your liver and your leg.
A sonnet

//////////////////////////////////
))))))))))))))))))))))))))))
(((((((((((((((((((((((((((
_:_:_:_:_::_:__:_:_:_:_

%%%%%%%%%%%
&&&&&&&&&&&&
?????????????????????

.
;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;
_=_=_=_=_=_=_=_=_=

$$$$$$$$$$$$$$$$$$$
/////////////////////////////////
--------- a sonnet ------------
Teuta Butui. Zagreb, Croatia
NO2 PAGE 191

Lorca.
za Marinu M.
i razmiljam o Garciji Lorci,
moja glava
maglovita
oborena prema nebesima.
gledam zvijezde kroz fluidno bijelu balkonsku nadstrenicu od pleksiglasa,
Lorca.
kroz valove dima u prastaroj knjizi na stolu.
Lorca meu komadima pizze i aama coca-cole.
(jesu li imali coca-colu u panjolskom graanskom ratu?)
razmiljam o zvijezdama.
kroz plastinu strehu od pleksiglasa.
...plastine apolitine zvijezde bez prestanka...
Lorcin duh izaao iz stare knjige sjedi nasuprot mene i otpuhujemo dimove dugih crnih cigareta.
nadstrenica od pleksiglasa,
i praina povijesti,
meka pod mojim prstima
otpuhujemo dimove dugih cigareta.
.pod zvijezdama.
.plastino fluidnim.
Povijest pod mojim prstima umornim od ica elektrinih gitara
na LED zaslonupoezija
.moja ili njegovau staroj knjizizvijezde
pod pleksiglasom
pjesnici ne umiru.
Povratak u cilj
Za Evu H.
Vraam se natrag svome kaosu.
Hodajui.
Vraam se natrag svome kaosu
zbog kojega jesam ovo to jesam
I ostavljam te sa tvojim osmjehom i temperama
i bojama ludila
zbog kojih te je nemogue ne voljeti.
i tvojim ipkastim glasom sanjarenja
o stvarima koje ne postoje
i svjetovima koji su posve iznad nae stvarnosti
i snovima
snovima u kojima se raa u obliku ptice saznade iz morske pjene
ili zrake sunca
iz zamraenih dubina svemira
Vraam se natrag svome kaosu.
Svakim korakom sve vie propadam.
Ostavljam te sa tvojim osmjehom i temperama
i bojama
moga ludila
jasno iscrtanim na tvom spokojnom licu.
Teuta Butui. Zagreb, Croatia
NO2 PAGE 192
Teuta Butui. Zagreb, Croatia
NO2 PAGE 193

Moderno doba i budunost ve zapoinje

Moderno doba, i budunost ve zapoinje u naim prazninama,

Krutim, tako ulegnutim pod teretom sjajnih zvijezda ideala kojima prkosimo
Tako ustrajano i nesmotreno.

Moderno doba i budunost ve zapoinje,

u glavama nabijenim na kolac perfekcionizma,
!iracionalizma!,
!modernizma!,
!korupcionizma!,
!sranjizma!,
!dadaizma!,
!futurizma!,
!konceptualizma!,
!spiritizma!,
!misticizma!,
!djeta-izma!,
!anoreksizma!,
!bulimizma!,
!fashion-izma!,
!botox-izma!,
!novac-izma!,
kataklizma
svih kanona i zakona i pravila i kanona i modrozelenih spisa pravilnika
pisanih debelom rukom privrenom kirurkim avlima na ostatak metalne kljune kosti izrasle iz klice superiorno
plastine biljke usaene
u zdjelu
ljudskoga
mozga.

Moderno doba !
u kojem budunost ve zapoinje
zabljesnuta
u daljini, i blizini,
naih koraka potrganih stvarnou i posijanih du puta rasipanih ljuski.
Teuta Butui. Zagreb, Croatia
NO2 PAGE 194

Raspored sad se toliko patim razmiljajui,

bez ikakvog razloga osim razmiljanja samog
Udarac. i tako ad infinitum,
O moju glavu. mislim da me ponovno boli glava
ica. od razmiljanja
Oko grla. o moralno etikom pitanju da li je ispravnije
Krv. U okusu. patiti sebe razmiljanjem ili bezbrino
Raspored, ubijanja.

Prvi, Ueereni hedonizam

Na klanje. za Filipa V.
Udarac. I muk. kava s previe eera.

Drugi, misli utopiti tugu u eeru

Na strijeljanje.
Hitac. I muk. misli otopiti tupost u kavi

(u krvi)
Trei,
Otrovan.
bilo to drugo samo ne umjetnost
Tih. I muk.
etvrti, bilo to drugo samo ne ljubav
Ubijen.
Tako brzo...I muk. te stvari su okrutne, teke, nemoderne.
Peti,
Udavljen. lica puna eera i dijabetiar.
Groteskno. I muk.
esti, neonska glazba prastarog prisjeanja...
Izboden.
plastina, divna i lucidna
aroliko. I muk.
I sedmi
kava s previe eera.
Ja
Obezglavljen.
Muk.

Descartes

za Josipa Byrona V.

Mislim dakle jesam.

Mislim dakle zaboravljam.
Mislim dakle esto mislim previe.
Mislim toliko da me boli glava.
Ipak, nikada ne bih htjela prestati misliti.
Ali mislim da je Descartes bio donekle mazohist.
Vjerojatno sam i ja donekle mazohist,
Teuta Butui. Zagreb, Croatia
NO2 PAGE 195

sama,
i apologize for the poetry bez sebe
bez nje
i apologize for the poetry bez njega
and the rhythm and the melody bez mene
of three, five bez ikoga
endless voices namjerno
footsteps in my closet somebodys there eljeno
somebody who wants to kill me otjeravi ih sve, otjeravi nas sve; i
walks away through the hallway thats my closet dok sam jo uvijek ovdje,
u tvojoj besanici,
i apologize for the poetry u tvojoj besmislici,
and the reasons and the words gdje gledam prolost i svoje uspomene bez naih
and the chalk sjeanja,
fiery, dust-like taste in my mind, my mouth tvoje mrtve oi i praznina tvojih elja i (ne)nadanja
the taste of poetry can be awful bez budunosti, bez prolosti.
poetry can taste like ash, dub-step music, chalk, Ostajem.
for poetry, it is the ashes of reason I odustajem.
the chalk of surrender
the music of faith Odlazite!
Odlazite!
.Iris.i.Autodestrukcija. ODLAZI!

Jo uvijek mogu uti tvoj glas I ovdje u virtualnom svjetlu u 3 i 45 ujutro u ponedjeljak,
dok itam tvoje rijei. gr gnjeva u eluci i petlja bijesa u mislima, stepenasta
srebrna kia kao zvuk zveke, okus neega poput izdaje i
I tvoje oi
aa koka kole i limenka pive i kikiriki, cigarete i
prazne, pepeljara, i tvoje rijei na papiru i moje rijei u pikselima,
iz prolosti i tvoje nestajanje ili postojanje postalo je svejedno, vie te
gledaju me iz prolosti nema vie te nema vie te nema vie te nema vie te nema
vie te nema vie te nema vie te nema vie te nema...
koja je zauvijek gotova.

Odlazi. odlazi.
Odlazi. Bjee ovo grob posljednje Bosanske princeze
u Skopju, Makedonija, Oktobra 2011.

Odlazi.

prolost, poput vala

armiranog betona tvoje vjenosti
bez budunosti,
koji me izbacio ovdje
gdje sada jesam,
bez svih
i bez tebe; a
ondje, u prolosti,
fragmentiran prostor
nae sadanjosti
gdje si ti
Teuta Butui. Zagreb, Croatia
NO2 PAGE 196

Znanstveni rijenik i pravopisni lexicon

// objekt poude postaje objekt umjetnosti postaje objekt ekonomoije postaje objekt politike postaje objekt
slobode.//
//Objekti i interpunkcije, preostali nakon dekonstrukcije,
svete postmodernistike planine, sranja koja se, kreu u koracima, po tri (3), ...
socijoloki ovijek je analogan, onaj realni je ipak digitalan rascjepkan u mjerljive skupine jedinica i nula:

1 roenje
smrt
amnezija
zabora
seks
ljubav
distrakcija
koncentracija
odanost
konzistencija
novac
spoznaja
licemjerje
materija

Mother, please buy me a friend so

we can run hopelessly together!

Mre, l'argent pour ma tte!

L'argent pour ma raison!

Everybody's medicated, everybody's insane.

Mother, please buy me a friend so

we can run hopelessly together!

// Entropija univerzuma jest entropija uma jest entropija ja Poveanje kaosa u TV sapunici i policama marketa i
poveanje entropije u ljokicama laka za nokte. Poveanje kaosa teorijom demencije svih ispod 18 i iznad i
poveanje entropije anoreksije i bulimije

Znanstveni i pravopisni lexicon su uvijek u pravu, sve je mogue definirati preko Wikipedije, Internet je na pater
omnipotest, na prijatelj i car//
Oh, Mre TV, si tu veux, tu moi.
Oh, Pre Supermarche, si tu veux, tu moi.
Oh, Frre Internet, si tu veux, tu moi.
Oh, Soeur Mode, si tu veux, tu moi.

? Ljudsko je bie samo jednaba gena, jedinica i nula, u kojoj je dua nepoznanica X
010001110010110011110111110000101010101010100011100000001010100111000101
(ovo sam moda ja, a moda i nisam, programirajte me, uljudno molim)
Teuta Butui. Zagreb, Croatia
NO2 PAGE 197

ovjeanstvo kao ASCII kod.

Broj = Slovo
Sav ljudski govor ikada izreen moe se saeti na 42 ZB.

ovjeanstvo kao jebeni aktikvitet koji preostaje

Hreli i Marija Antoaneta.
ovjeanstvo kao plastina kirurgija
salo iz dupeta u sise
ovjeanstvo kao paradox
fmn
ovjeanstvo kao ideja,
(fasci)
nacija.

Neboderi
neboderi
Dva nebodera.
Iupa ih i zabije u moje srce
Koje potom omotava vrsto bodljikavom icom.

neboderi
i Struje snova
toliko dalekih od nastojanja za openitim,
od naginjanja apstraktnome,
od postizanja posebnog.
da se ini kako su ve ionako previe daleko.
ti neboderi.

Bjee ovo grob posljednje Bosanske princeze

neboderi
u Skopju, Makedonija, Oktobra 2011.
koji su prazni
koji su izali iz mode
koji su smee
kojim se hranim mahnito iz dana u dan,
koje gutam,
i koji nestaju
izjedeni zbog moje trajne, nezasitne gladi.

za Spoznajom.
Teuta Butui. Zagreb, Croatia
NO2 PAGE 198

Our lives are contemporary art

for Kaye

Our lives are contemporary art

as we sit side by side
at the different sides of the world.
Never knowing each other but never acknowledging the same,
we sit and talk in the silence of our lips never opening to say a single word,
but the dashes, and full stops, and commas, and letters
fill in for the silence, doing us justice, making us real.

Our lives are contemporary art

packed up in binary resolutions we call The Space
and while The Universe unravels in our brains without our bodies moving even for an inch,
we travel distances to stars and moons and worlds and each other, touch,
all in a glimpse of a second
all in a sparkle of time
all in a number called love friendship or hate

or destiniy.to name a few.

Our lives will be exhibited monuments, digital emotionless landscapes, grim, marble-like figurines,
in a famous museum of the Future,
where new stars will come to pilgrim to our 21 century grave, preaching
about the Past that will play the leading role

in a movie

of our 21 century contemporary art lives.

 Patrick Sammut, Mosta, Malta
NO2 PAGE 199

as far away as eternity.

Paying the wrong price
The sky gets wider every day
Itll never be the same again. And us narrowminded
So they said. Breathing our final deathly egocentrisms
Whats changed since then? unknowingly...
Mass media still spitting raging scenes of war Slaughtering our own destiny.
Smart looking daddys boy fickle smile
feeding blind masses readymade speeches
sucking our brains like leeches.
Daddys boy fickle smile
vowing vengance.
No time for reflection, introspection
Bombs and bread irriconcilable
the wrong solution
Peace, equality, respect Dedicated to the mother of a dear friend

real revolution.
Ages ago long moments of joy
Sleepless night
followed the pain of birth
without me knowing such happiness
The sky gets wider every day
just the first hasty breath

Forests by the hour get swept away a long cry to greet the world out here

Deserts advance and drought dries all and you, Mother, relieved from pain

Cities washed away by solid floods happy as a lark.

Humankind, from civilised crawls back to beast

Now in this dark moment
Animals cry a hundredfold atrocities
sadness rules all
Like hungry locusts new regimes swarm
forgotten are those happy moments
Medusas touch turns human hearts into stone.
clouded by seasons of sickness and solitude.

Listen to the world groaning You lie there

Taste the poisoned seas no more on a soft bed cuddling me in shining arms

See the blackened horizons but hard as death enclosed in a wooden box...

Touch the hardened soil And me slave of silent sobs

Smell the daily rot... no place for loud dagger cries.

Sleepless nights unending Now I look around and see white shirts black ties

Nightmares all day long you no more,

Love for all around us only memories and shadows.

no more strong. Adieu princess cheerfulness and vivacity

and welcome cruel void!
Hypnotized, slaves to apathy, Adieu dear mother womb
tears dry, empathy and welcome cold mother earth!

NO2
Solid
Sometimes your words leave me
numb and cold inside. . .
You call me For Granted
say that I still dont know who you are
and for this I bleed in secret.
But your actions, your love, your smile
make me forget all this silent suffering
change the night in day
the black in light,
forget the moments dark and shine bright.
I look at tomorrow
and trust that one day
Id understand you, in and out,
and trust much more that, one day,
youd understand that my love for you
seems not
but is solid true.
A tribute to Greek poet Stathis Grivas
(who passed away on 7/10/2011)
When a poet dies
autumn seems to get yet heavier
the forest cries, the river dries,
flowers shed their petals,
and mankind loses yet another ally.
When a poet dies
his spirit is in the words he wrote
black on white
a legacy of tears and suffering
echoing directly from the heart.
When a poet dies
the world loses yet another guardian angel
who prayed through verse
and kept evil away inscribing
words of wisdom and love.
Nature mourns in silence
the loss of a true friend
and in silence it opens its arms
to reunite with her child.
When a poet dies
Patrick Sammut, Mosta, Malta
PAGE 200
only the sensitive cry
and spend long sleepless nights
asking WHY?
When a poet dies
my heart is void once more
Snow
For the first time I walk on the snow...
at first I am afraid
but later my diffidence slowly melts away.
I bend forward and grab a handful of white gold
I feel the cold but smile happily
and then let it fall down like dry dust.
I look around and everythings
huge, silent and white.
I feel small outside but big inside,
inside I touch the highest peaks.
Here clocks stop ticking
time is no more
seasons come and go
as the mountain slopes change attire.
My breadth becomes one with the winds
my eyes look 360.
I open my arms full length
My eyelids slide down slowly,
slowly the sun sets...
I start my way back home
leaving behind footprints in the snow...
Tomorrow others will be part of
mother nature again.
Bjee ovo grob posljednje Bosanske princeze
u Skopju, Makedonija, Oktobra 2011.
 Patrick Sammut, Mosta, Malta
NO2 PAGE 201

In Slovenia looking for idiosyncrasies revealed only to the traveller

awake,
Welcome evening,
peaks high and low walk by slowly
the hills in front
and the clouds heavy ice afloat.
drawn by a giant childs hand;
I wish I had a photographic memory
in the background silver paper;
to keep these hundreds of fleeting panoramas
the pines like Indians side by side
alive inside, not black and white,
waiting for the final call;
but full with the colours of budding spring.
the peaks the last to say goodbye
I see all this slipping through the window at my side
to the setting sun.
and I smile, feel reborn, a child again.
*******

Between the electricity lines We are only in transit...

I write my invisible poetry
on green, brown and crimson sheets. Sitting in the car
In the spaces between the hills on my way to work
my thoughts rest and are born. I find myself driving on the roads
of thought and reflection.
****** Apprehension conquers me
and I feel out of breath
Finally the sun has set,
when I remember those who
the valleys hide between grey veils
a while ago were so near
the trees, tired of the long day, but now, abducted, are no more.
bend their heads on their neighbours shoulder.
My eyes rest on a field where All that I can do
those who once were now repose. is to look up

but I only see

On the highway
the giant arms of a crane
Sitting comfortably I see life slip by, swinging from left to right
I spy others daily chores in swift seconds and from right to left.
Ours is a world of blocks
I see solitary drivers steer long metal beasts
and concrete
highways alive with speeding coloured toy cars
humanity is in transit
wooden houses with red roofs like joined hands in prayer and flesh is weak and decays
clothes hanging on lines in front and back yards, to nothingness.
smoking chimneys alive All that remains are engines
with familiar tastes and pleasant smells, and machines and the echo of
barns pregnant with golden haystacks their aching noises
drying in the golden sun. until these too come to a halt
rust away and disintegrate...
Nearby hills and mountains faraway,
snowy shiny peaks light my inner self,
And then
pines in their thousands
Then silence, and nature
remind me of solitary steeples in different reigns once more!
towns spread on the green plains.
Shine or rain
I continue my race forward, destination hotel,
 Patrick Sammut, Mosta, Malta
NO2 PAGE 202

We are only in transit...

Meteor showers within
Sitting in the car
At times my nights are disturbed on my way to work
I find myself driving on the roads
by meteor showers.
of thought and reflection.
My inner spirit awakes in the cold dark
Apprehension conquers me
and battles with a restless lying body and I feel out of breath
which turns left and right, sweats, when I remember those who
crouches, stretches, and snaps a while ago were so near
incessantly. but now, abducted, are no more.
At this early hour
my inner self switches on consciously All that I can do
is to look up
my inner skies light with numerous
but I only see
thoughts, images or memories
the giant arms of a crane
from present and past, near and far away.
swinging from left to right
I see familiar faces smiling and from right to left.
others grimace in pain Ours is a world of blocks
I hear voices innocent and others and concrete
with a tone of threat. humanity is in transit
I ask myself Where?, What? and Why? and flesh is weak and decays
to nothingness.
I think of roads taken by some
All that remains are engines
and others left unexplored.
and machines and the echo of
My sense of hearing becomes sharp
their aching noises
I hear clocks ticking, taps dripping, until these too come to a halt
family breathing, the occasional car screeching, rust away and disintegrate...
fridges, freezers, air-conditioners, dehumidifiers
come to life and then quit abruptly And then
again and again Then silence, and nature
leaving behind a trail of false silence reigns once more!

Such nights have no end, no rest,

its no use lying down any more
I opt to get out of bed and find some rest
in the silent attic with paper and pen.
I then look outside, at a sky alive
with smiling diamonds
and happily note that the meteor showers
are no more.
 Patrick Sammut, Mosta, Malta
NO2 PAGE 203

Sometimes

Sometimes, or more often, I feel like a bird without wings

I just look outside, from the window,
And crave for liberty, freedom and movement.
I imagine myself being caged by this body of mine,
Caged by daily chores and social and moral dos and dos not

Sometimes, or more often, I feel out of this world

I see things many others do not see
- or just dont want to acknowledge
I hear sounds and words of violence, threat and death
I watch pictures of humans covered in blood and dirt
Children harmed and armed, famished, happiness banished,
I smell poison in the air and breathe in unwillingly

Sometimes, or more often, I crave for silence and being alone

Far away from all this
And let myself float in the midst of nature untouched
Far away from all this
At sunset praying, singing hymns, surrounded by peace

Sometimes, or more often, I like to walk and walk and walk

And meet my friends far away from here
Be part of their life for a short time
Talk, reflect, cry and laugh about problems and good things
Theirs and mine

Sometimes, or more often, I wish I could return back in time

And be a child protected, happy and shy
Id like to talk to my mum over and over again
Write the words I never said to her in bold

Sometimes, or more often, I find myself staring

At my young son and daughter
Watch them play and smile and run and have fun
I find myself listing the many things I was blessed with

Sometimes, or more often, I tell myself

Life is so short and when you look back
You note that you pressed the fast forward button
And never lived it in the play mode.
What remains is an album full of beautiful moments
All far away, ticket no return
 Patrick Sammut, Mosta, Malta
NO2 PAGE 204

Rwanda 1994 and the balls restless, bounce up and down

like athletes on a trampoline
Corpes drop from the sky like black ash
and fill the orphaned roads with death. and the ice-cream van announces a heaven of
Roots feed on human blood fresh flavours for the happy children.
dogs feast on human flesh
brothers cut brothers with machetes
no need for guns On this wide green cloth
butchers butcher human meat hundreds of colours and colourful stripes,
drums beat beat beat
in the midst a white and blue patch of nuns
They cheer and sing and wave their who happily run with the orphans...
arms armed with death once more Time is ticking and the crowd ate and drank
They wait in fear for their hour to come
some pray, others in despair and ran and laughed and played
and talked and waved and shouted and got tired
Africa!
and yawned and rested...
Famine, Aids and sickness
are not enough
to kill your children. Sitting under a shadowy tree
Civil war and genocide are there to I watch life spread its arms in front of me
guarantee humiliation for all
and remember that one day
Tears not ink, blood not love, curtains will be closing even on this spectacle.
hate not life, arms not bread,
dirt not grass, beast not man,
death not hope

Thank God were miles apart

Thank God were not like them (is that so?)
Thank God were so pissed up with routine

A day of rest

Sitting under a shadowy tree

I watch life spread its arms in front of me
a solid demonstration of dynamic frescoes
during a day of rest.
On this wide green cloth
hundreds of young and not so young weave
their beautiful moments.
The bicycles speed away one after the other
and the young drivers smiling
their hair flags baking in the rays of the sun.
All around the daily sounds of a world ringing,
for once resting from lifes toll
resting from the uff and ouch of times lash.
High up the cloudy sky alternates
with intence moments of radiant light
and the kites let behind wakes of colourful tails
 Patrick Sammut, Mosta, Malta
NO2 PAGE 205

I understood the end of all wars announced

and echo throughout the four corners of the world
Last night I woke up abruptly
the word PEACE!
The wind scratched the door without rest
and groaned like a lost soul
Last night I didnt sleep at all Samira Begman, Sabahudin Hadiali i/and
and far away the rooster crowed Zlata uni, Tuzla, marta 2011.
more than seven dagger blows
Last night a cold breeze scampered
from the slightly opened window
and did not let me rest
Far away the restless tolling of bells announced
Far away the wave carried the vibrations of war!

And I understood in the shelter of my room

That far away which is not that far away
There are lands where peoples never sleep
Where bombs are sowed and blossom with every season
And slit flesh and bones
And the moaning winds mix with the groaning of Gradska Biblioteka Travnik,
those who lost everything april 2011.
From shelter to sons and daughters,
and loved ones and health and their daily bread

And there, hidden in my sheets, I understood

That there are evil ones that dont know
the meaning of night and peace
cause their heart is ice and all thats human left behind
Their minds on how to change bread in cursed poison
and peace in moments of madness and bloodshed

I understood that there are ones who hang their fickle

smiles
on daily news headlines
who rest not but see what profit they can make
by selling technology and machines of destruction

I understood alas that I too am an accomplice

tacit and sitting in comfort in front of all
this want of balance
between those who live peace feeding greedily
on those who are weak and drag along
praying begging hoping that some day
not knowing when
a time would dawn when hate and division would vanish
 Solmaz (Fatemeh) Behgam, Mashad, Iran
NO2 PAGE 206

Awakening And walk on your own in solitude alleys

Who knows!
I dream about you while Im awake
In my dreams I wake up from you Maybe
And somewhere between dream and wake You never ran into me again.
My index finger
-While searching your shadow- Solitude alley is sometimes a good chance
Tangles to the walls of Red Fort To remind you
My voice
You were on the wrong road all the time
Overfilled with the silence of sad canaries
Those who are dreaming of violet Taking serious consideration into dead-ends
And endless highways of New Delhi And respecting the dead-end alleys
Hypnotized by my pink lipstick
From my pink lipstick A pale cold face
To your goodnight kiss Im not kidding
-How well I remember that!-
The Silk Road becomes longer Its not my sentences which dont have a verb
-How well you remember that!- I dont have any subject
That how much I was scared
For my whole un-finished words.
If one day
Your feet forget my address Ooh darling, cant you see!
Now Even my sentences are your private complainant.
Im homeless
So that you know My naked body was your private complainant,
I shed my return ticket ashes to the armful of Ganga In our most private moments
Now
My waistline curve
Dont wave your hands in the air
For My cold lips
In no spot of this land And even right now
No one opens a window for you
That Im calling your name in my head
Vertiginous moon behind the window
Ice Age
Love shivers round my body

Havent I told you before? And all these bad signs

Im scared ... Are the recovery sign of your blue goodbye on my senses

Im scared And the well pressed lines of your French shirt

That Im frightened of bed springs That wrinkled your last image on my mind

Of this fire rolling around my waistline And all these bad signs

Of this fake curve of smile on my cold lips Are side affects

Of bunch of homeless keys in my pocket Of the extinction of all your perfect memos

Without any welcoming door. That Id captured in my mind

You always made fun of our empty bedroom,

I wont go there
Before fixing our mess up
Pettifogging is sometimes a good chance
To remind you
Whether you are in love
Or in the way out of it!
Just take your time
 Solmaz (Fatemeh) Behgam, Mashad, Iran
NO2 PAGE 207

Eyes wide open

Dont ever think

That with all your many tableaus
Hanged on my walls
Or with 156 and half lines
That youve written in my diary
Your absence will be replaced in my eyes wide open
All these many bowls, plates and full ashtrays
All these many streets and dead-end alleys
All these many soul-less men
What are all these many things doing in the wideness of my open eyes?
They are in contrary
- The diameter of my eyes socket
And the widespread blankness of my palms-
When you are not around
I divide into my eyes with the ratio of inexistence
To such extent
Till becoming blind
Becoming nothing
You say: Im gone far gone
And I tore apart
Ripped apart
Row after row
Limb after limb
Hazy like a confused hank full of blind knots
Searching for an exit out of my vertigo
Instead of farewell
Come back for a visit someday
Come and appear right in front of my eyes
Come and pluck
All the objects, figures and people
Whove been tangled in my eyes
Since youve gone
So that my eyes wouldnt be tight for you that you are
So that my eyes wide open can notice your greatness and magnificence
Just like always
 Solmaz (Fatemeh) Behgam, Mashad, Iran
NO2 PAGE 208

Dont hide

Hide,
Hide
Behind autumn red apples
Behind your rough temple veins
Behind your continuous lies
Behind my bangles shadow on the wall
Behind the wall
Im on my way to kill you

Im fed up with your daily attempts of leaving me behind

That scratches every day of my life
Im on my way to kill you
Turn around
So that the dirk spins easy and smooth on your spinal
Dance around
As its the last song
As its the last hello
Posterior to an eternal farewell

Ive designed your shroud

With sweet taste of these aftermost seconds
With fetching image of this woman whom you passed her by so easy
With pleasant scent of my skin
I am your shroud
Say your Shahada
Say it:
La Eellaaha Eellaa me
La Eellaaha Eellaa me whom used to shine on you every morning
La Eellaaha Eellaa me whom was shinier than sun
Whom gifted the eternal sunshine to your pole of soul
So that I escape wrapping around you like poison ivy

Always circles of smoke around you

Always a crowd around you
Always women around you
Reminding me the disgusting image of flies intercourse
Yes, and this is your image in front of my eyes
Cross it over
Im waiting here for you
Im on my way to kill you

Im here for the blood payback of my tears

That every night I was weeping
Like a woman inherited the pain from the pregnant woman next door
That every night you were screaming recklessly from laughter
Like an elf, stolen the madness from a cow

Water doesnt quench my thirst anymore

Im thirsty for your blood on my dirk
Get ready
Dont hide
Im on my way to kill you
 Solmaz (Fatemeh) Behgam, Mashad, Iran
NO2 PAGE 209

I dont think anymore

About my unmade bed

About my nameless painting
About my big breasts and huge hips
About my scribbled handwriting on washrooms wall
I swear to you
I dont think about anything except these craps
I envy though
Bukowski regrets
Bukowski misses his youth in that car
Shouldnt I regret?
Shouldnt I miss you when I think about you?
Not about hungry children in Ethiopia
Not about sexy models of Vogue in rainbow suits
Not about that roaring train with its fierce whistling
Which every night sharp on an irrelevant hour
Chews the rails from my room window to Varanasi
Not about myself
And not even about my beloved mothers tears on my return way
I dont have appetite to think about any of these
I think about nothing
Show me a destination
And my shoes will get paired on that way
If it was supposed for my shoes to be paired
This time was my turn
From the end of the line which I was standing
Dont get bored of us
Come back and Ill embrace you in the sunshine
Come back to my life from the forgetfulness night of that last meeting
Your look is getting bold and cold in my eyes
My greeting seeks your callback
Wishes and dandelions are not the answers anymore
Come closer
Theres a secret
Ive learnt to talk to you in some other language

Solmaz (Fatemeh) Behgam, born in 30 July 1980, is a freelancer Iranian writer, translator and poet. She finished
her studying in Bachelor of Industrial Management from a private university in Mashad- Iran but being passionate
and sentimental, she left the severe field of management to start experimental and creative modern writing
and poetry. She was not fortunate enough for getting her poems published due to some censorship in Iran and that
was when she started translating from English to Persian. She has published a collection of translated short stories by
Taraneh Publication in Iran, named "two steps to smile" and her second book which is the translation of the famous
Jonathan Livingston The Seagull by Richard Bach will be published by Winter 2012. She is also the lyricist for The
PUZZLE (an Iranian alternative Rock Band). She was born in India from an Iranian parents and being fascinated by
this incredible country and its culture, she moved to India on March 2011 for starting a new life and career. She
currently lives in India- Jalandhar and is a student of Journalism and Mass Communication in Lovely Professional
University, the biggest university of India, where she is also working on her first long non-fiction novel in English.
 Solmaz (Fatemeh) Behgam, Mashad, Iran
NO2 PAGE 210

I dont want to

The continuous agony echo of this single room

The continuous echo of imaginary beetles in my head
The whistle echo of the train in this strange town
The echoes of Delhi Delhi Delhi
Be Layla or whoever
Youll lose tune on your fingers
Till your fingers become fist on your head
Your face
The lampoon hiccup of your selflessness in the mirror
Wind
The scent of illusion thickets of your trained lonesomeness
Wind
On your groins
Ferity of a man to embrace you
Wind
Creeps through the memories bailed in my scalp
Wind blows
Im cold
My share from the world tranquility
Only the petals of an artificial dingy white Orchid
Only a phone call barely conveying Hi, miss you so much
Im maybe left behind the world tranquility
That naphthalene craving
Like a moth is crawling in my head
From the fear of solitude
Hid behind the shut door of this single room
I desire somebody
An elegy maybe
For passing through this damp solitude
No
I desire somebody
One can even miss nothing
Im craving for nothing
Craving for ever roaming feet in everlasting snow
Craving for common humors in everlasting cafs
It almost never occurs
That one misses the life
Without any reason
I got nostalgia
I desire nothing
My heart is nostalgic
I dont desire anything
 Solmaz (Fatemeh) Behgam, Mashad, Iran
NO2 PAGE 211

Idolater

From dawn to dust and day to night

Im harbouring a grudge against you my idol
Im harbouring suspicions against your motives
Over and over again

Why cant I forget that fake smile on your face?

Youre still presenting yourself to my mind
While sitting near the chimney so bright and real
Over and over again

Youre populating within me in thousands ways

You can become a Harper, an angle, a dancer
A seducer even annihilator and at last become an idol
Over and over again

But Ive got a surprise for you my little idol

Im harvesting your naked vision off of my mind
Im burying your masquerade of lies in Never land

Im no longer your misguided lover

Im gonna be a usual lady who grabs her shawl and dine out with others
Im gonna be forgetful and cold, watch TV shows, live like a fool
Im gonna figure out all the ways through not having you anymore
But I cant stop being an idolater cause you are my idol forever
And I am idolater
 Solmaz (Fatemeh) Behgam, Mashad, Iran
NO2 PAGE 212

Inja

Ive come as bird

From the end of some other world
But here
At the beginning
When sugar cubes
In the showcase of a ladys mouth
-Who smokes hookah-
Make the fairy horses high and wasted,
The street
Spits smoky stars.
The gravity of dirt in this land
Pushes the apples thousands radix away.
Lame feet rule the land
They kill the poems
Cover the mirrors with calico
Sell them as a span of sky for crores
Everyone has a number of his own
Read them reverse
They plant the flowers reverse
Fathers blood
In cylindrical bottles
Kills your conscience
Dont be careful enough and step in streets!
Then in first page of dailies
Bird without bird
Wedding cars
Widows of continuous horns
Show them you care
And youll be clinched on the commercial barcodes
Chinese lipsticks
On the accent of homeland women
Feed you with Je taime
So strong
That you forget
Whenever you used to pass the ally
Your neighbor girls teeth bit her lips
And her hands picked the flowers of velvet curtain
Bubble nylons gaze at you
Instead of a pair of eyes
Dont take your eyes off yourself
Hold your ears, your breathe tight
Dont ever call someones name
Watchword is hatched in the dictionary of this land
 Solmaz (Fatemeh) Behgam, Mashad, Iran
NO2 PAGE 213

Javad

The Caf was jammed

And when window
Recalled the puffy clouds
Rain started the game over
The magic of black tea
On the haze of lit cigarettes smoke
On the caf mans smile
Was doing its traditional spell
Everything was quite calm
Jazz music was calm
And friendly honest small talks
Let our troubles go far away
Let our bonds get tighter
The adventure began from the moment
That the perfect stitch of smile
Got untied off your lips
I was looking at you
Your glance
Suddenly changed
Into a silent scream
Like the boots of martial squad in parade
Like you never knew me
Like
Ive used to you so much
That I forget you shouldnt be here anymore
That I forget I aint donna
A seducing gorgeous lady
Whom you are affected to
Like coppersmith
Hammering the copper caldron
Dont hammer on my head
By saying Im gone far gone
Youre gone?
Then this damned feeling
Has come from where?
This damned vertiginous feeling
This damned smoke circle
This damned gallows loop
This gallows perpendicular on my damned spinal
Have come from where?
Ive interpreted the dream of your dream reversely maybe
That Im stuck in the page of your incidents
In the joy of the incidents with you
In the nostalgia of all those coffees we drank together
In the blank spots of your footsteps
In each thousand times which I forget
This nightingale isnt for me that sing pleasantly
I close my eyes
 Solmaz (Fatemeh) Behgam, Mashad, Iran
NO2 PAGE 214

Dont touch the orange scarf

Mr. Happy
Which I knitted for you
Hey Mr. Happy On our last winter
Lets kill some demons and raise a hell Dont ever touch your carefree black hair
Dont get it hard on yourself buddy While falling in your forehead
Youre deadly not a hero Dont row to me with your lake boat
Press the button and youll get what I mean Dont laugh at me for Im not around
I meet you half way to the reality road loop Dont miss me please
Hero gets girl and monster gets gang Dont break our relationship rules
Just drink your favorite Purple Nurple I resemble no one
They use to talk this crank prank Those days
All the nights up late counting the fishes die I resembled me
You buried all the keys to the riddle Who used to drink her breakfast tea
That concrete drain in your mouth leads nowhere From your graceful hands
Its a life-long distance to the real you inside The woman
The omen wont vanish before the truth Whom you used to call her: my Lady of all time
Those sunny side-up lies beneath your breath
Poke your head down and kick you out
Nothing can help even the fire books of Moses
And you know the ropes better than anyone
So why are you kicking someones heels
Youre simply cursed to live as a happy man

Resembles No One
That man
Whom I thought could be you
He resembles no one
Those days
He resembled you
Who used to drink his breakfast tea
From my graceful hands
Whom Id always thought could be
Werent you? Were you?
Dont be
Go far far away
But
While youre going away,
Dont play fiddle
Dont disturb my memory order
Dont interrupt my peace
 Solmaz (Fatemeh) Behgam, Mashad, Iran
NO2 PAGE 215

My Dog Side of Life

It was long time ago when I made the final decision

I was ready to leave the life to the dog side
Just started with my mail box and bookshelf
Burned them all with Vodka and my golden Zippo
Smashed the aquarium into the graphic panel
Which was a gift from a time I cant recall from whom?
I broke the windows coz they never showed me a perfect view
And the doors should had been destroyed
As they always leaded me to the wrong place
They let no one walk through
I used a saw to separate the bed into two parts
Then threw one of them away to the hell
My 7 inches TV set sucked! Never amused me enough to keep it
I hated Wild life as I was living like a wild monster, I had no life
Cooking channels never gave me the recipe for cigar souffl
Documentary serials! I had one but it was my file serial number
Documented in the court for harassment and endangering myself
All you citizens and dear jury! Welcome to my goodbye trial party!
As you may be previously acknowledged about the case
Im the most hazardous, darkest creature in the universe
Im sick of your old-fashioned verdicts of execution
Then let me choose myself.
 Solmaz (Fatemeh) Behgam, Mashad, Iran
NO2 PAGE 216

My Kind of Fever

There is a black hole in your words

And your senses are getting perfect
Shallow shadows round your body
Where did you get that kind of effect?

You waked me up with an apple

When I was sleeping by your wooden drawer
What on earth is going on here?
I might have a fever or maybe went duffer

Fever I used to have fever

Fever I used to have fever

Happy ice creams smiley muffins

They cant punch my hunger
Stop messing with me damned feeling
Im no longer a pioneer fighter

Ready forks and welcoming spoons

Just make me feel Im in the middle of dance floor
You are somehow telling yourself
I dont feel alright yeah in my head theres a flood

Different places I search for a normal relationship

With a casual suit and your favorite sneakers
Then you appear while preparing pennies for tip
And the whole idea of being with you is nothing but a fever

Fever I used to have fever any time any where

Fever is it a flu? Or the paranoia of you being everywhere
 Solmaz (Fatemeh) Behgam, Mashad, Iran
NO2 PAGE 217

Roomology

When I wake up from my wrong side

The whole world call me with a wrong name
When they call me with my wrong name
I start my wrong kind of day
Lonely hollow eyes behind my shoulder
Push me through the wrong kind of way

The way is crowded with a strange emptiness

Airy fairy thoughts of mine start themselves over
And that damned fake space again
The space takes me into another life
Somehow like a life in a parallel world

A world full of rooms, dark rooms full of doors

Doors without keys, with no keys in my pocket

I hear a sound in my head -half tempting half true.

Some room is talking to me softly
Invites me in so I walk through
Collapsing beside the wall with my eyes wide closed
Im asked to look around and have a cigarette
Man! This is the blindest date Ive ever had
Im losing my head like Im in a waiting room
No, please dont start the countdown
Im not ready for waking up from my right side

Poetry marathon
2011.
 Solmaz (Fatemeh) Behgam, Mashad, Iran
NO2 PAGE 218

Snow Tear My body doesnt resemble me from any angle

Scent of shock on my body
When you go off the mood Scent of poison ivy
All sick and tired of yourself Scent of a cave womans ferity
Of me Scent of a stranger woman
When you ruin me with which guilt- I dont know Im scared of all these strange scents
Tell me where you go at the end of the story Im scared of myself who is strange with your existence
So I can search you there I should introduce myself back to life
After the very first silence of the man
Crows and crows
With whom I was in love
At the end of our story
To the honor of all these poison ivies
Come and leave
I should introduce myself to strange scents
Send your regards with them
To strange songs
Tell them
To the confusion of all my single nights
Once upon a time you used to love me
That never fills any blank space
You used to be beside me
To the night gown
Here around me
That stinks like the bedtimes of my neighbor couple
In crowded cafes
And all these stuffs
In the bedroom of a hotel
Arent everyones job
Which I cant recall its name
Except a woman buried in poison ivies
In thousands and thousands memories
After the very first silence of the man
That God help me to forget them
With whom shes not in love anymore
Im lost and un-tuned
On the doggy rhythm The last bird
Of this inevitable separation
If you would be a bird
Of this inevitable distance
Want it or not
Where did you leave?
Your wings
Why did you leave?
Stitch you
If I find you lied on autumn leaves of this orange autumn Beyond the migration territories
I swear to God The scent of Oak
Ill do something Becomes the color of your eyes
That autumn rules forever The green of trees
So painful, bitter and cold Grows on your accent
Till you beg me on your knees And the squirrels of a whole land
That I please you again - Just like Spanish gypsies of south-
With the spring of smile on my lips Sing welcoming carol
The hardest thing to do these days Pine to pine
Is drinking the evening tea Flower to flower
With the memory of someone Ear to ear
Whom one day told you And land to land
Ill never begin the spring without you
The last bird
Winters on the way But
Remember the snow With its crumpled wings
This year Just like a failed soldier
Your spring will die from my snow tear With its lungs full of the rage of null migration
Flailing the beak to its wings
Stranger scent Flies the dark side of the night
Right after the very first silence of the man To that endless ominous valley
With whom you are in love For nothing
Poison ivies wrap around your body
It cant be better than this The bird, I am
To be buried in yourself The last bird, I am
In psychiatrists prescription Who in the dark side of your black eyes
In crystal ashtray Flailing her beak to the frozen silence of yours
In the contractions of a pregnant lady Flying for nothing
Who you wish could be you In the nightmare of apocalypse to your ice age
In the poison ivies growing on your body
 NO2 PAGE 219

Your departures was cruel

Nearby the lantern

-Dying in the road you depart-
I occur to the bitter incident of your absence
To the termination of all the years I spent around you
I,
Now,
In the labyrinth of this absolute lonesomeness
With the a gypsy girls marvelous dignity
Bear the strange crankle of this incident
Lean towards the frown, hanged on your eyebrows in my surreal dreams,
Become thirsty
Just like a gazelle which rows the weald to the fountain
In contingency of an imaginary tiger,
Become blind in my own eyes
With the desire of discovering a salty man
In the saline of my tears,
My poems
My poems diary was your Quran
The verses inspired by the Satin inside you
I kept apple fast
To become your Eve
But
You werent Adam
You never were
In the bitter moments of my fast breaking in your arms
Your armful smelled like blood and gunpowder
Your armful scared away my white pigeons
Sound was dead in your mouth
And your eyes were tied to the road of departure
Your departure was cruel
Cruel was your departure
NO2 PAGE 220
 NO2 PAGE 221

se posebno mogu vezati naunici Kopernikus, Kepler,

Galileo, Bacon, Newton, Kelvin i Clasius, zatran je ovaj
Samira Begman jedinstveni i holistiki svjetonazor, i to, bez sumnje, na
nain koji ovi predhodnici nisu mogli predvidjeti.

Posljedica mehanicistikog svjetonazora je, kako se

ispostavilo, otuenost ovjeka od svog stvarnog identiteta
i od prirode, s kojom su ljudi ivjeli u potpunom skladu
potujui njene zakonitosti jer su u njoj prepoznavali
savreni ivi mehanizam. Tek u otuenju od prirode, ili,
"vladanjem nad prirodom", predhodnici i sljedbenici
mehanicistikog nazora su mogli zadovoljiti svoje
materijalistike i hedonistike potrebe. Stoga, nije udo
15.8.2011. 1.3.2012.
da je Darvinova teorija o porijeklu vrsta nastala upravo u
dobu kada je mehanicistiki svjetonazor prodro duboko u
I - Mehanicistiki nazor ivota poimanje svijeta, jer je u tom uenju nala plodno tlo.
Meutim, poetnik zatiranja holistikog svjetonazora u
kontinuitetu meusobno uvjetovanih i uzronih odnosa;
Najizraenije obiljeje naeg cjelokupnog drutva su
materijalna manifestacija - iva bia - duhovni svijet, i
krize. Danas smo, globalno, suoeni sa krizom radnog
pretea mehanicistikog svjetonazora su u sutini
trita (nezaposlenosti), energetskom krizom, krizom
rimokatolika i bizantijska crkva.
medicinske i socijalne opskrbe, zdravstvenom krizom,
zagaenjem ivotne sredine i njenih posljedica,
epidemijama i pandemijama, nesagledivim porastom Tragovi ranokranskih zajednica do 4 stoljea u
nasilja; kriminala i terorizma, globalno ekonomskom Palestini, Bizantu, Grkoj i Aleksandriji ukazuju na jedno
krizom, biolokom i mentalnom degradacijom sasvim drugaije poimanje odnosa prirode - ivih bia -
ovjeanstva, prorodnim i ekolokim katastrofama, duhovnog svijeta, nego to ga danas crkva zastupa.Ove
krizom nacionalnih i supranacionalnih institucija te zajednice su svoja saznanja o uenju Isusa crpile direktno
krizom kriznog managementa. Sve ovo su samo facete iz tada dostupnih spisa. Ovi brojni ranokranski spisi su
jednog te istog problema koji u sutini proizlazi iz krize od zapadnog kranstva, sa centrom u Rimu ignorirani i
nae svijesti koja se temelji na predpostavkama i odbaeni usljed nesposobnosti da se to uenje u svojoj
pojmovima jedne prevaziene slike svijeta, naime istoj formi slijedi s jedne, i usljed politikih i
mehanicistike slike svijeta. I tu sliku pokuavamo vladavinskih interesa s druge strane. Krani koji su se
primijeniti na stvarnost koja se vie ne moe vrjednovati iselili u Rim, pokazali su spremnost za kompromise sa
na osnovu takvih predpostavki i pojmova. Ova dekadentnim rimskim nainom ivota, da bi izbjegli
mehanicistika slika svijeta zaeta je poetkom 17 progonstva i dodvorili se tadanjoj vlasti. Time su
stoljea, a udaranje temelja ovoj paradigmi zapoeo je zadobili naklonost imperatora Konstantina (285 - 337)
Francis Bacon. Spoznajnu teoriju starih Grka, koja je koji je i sam primio kranstvo i uskoro ga, kao pobornik
bila usmjerena ka postavljanju metafizikog "Zato", hedonistikog svjetonazora, u iskrivljenoj, tzv. rimskoj
nastojao je da preuredi tako da bi spoznajna teorija formi sproveo kao jedinu religiju meu graanima
morala postavljati pitanje "Kako". teritorija njegove vladavine.

Moderna empirijska nauka, koja se zasniva na hipotezi,
eksperimentu i iskustvu, dakle, spoznaja mora biti i
eksplicitno potvrena, odnosno dokazana, zaeta je
upravo u ovom "Kako"? Meutim, sa "kako", tj. sa
induktivnim uenjem, nemogue je spoznati fiziosferu
(materijalnu manifestaciju), biosferu (ivot - individualna
iva bi a) i noosferu (du hovni svijet)
kao jedinstvenu nauku bivstva. Od Platona i Aristotela
pa do utemeljenja mehanicistikog svjetonazora, vrijedilo
je to, da ova tri domena; fiziosfera, biosfera i noosfera,
ili, materijalna manifestacija, individualna iva bia i
duhovni svijet zajedno, to jest, kao jedan kontinuum sa
meusobno naizmjeninim odnosom, je manifestacija
Svevinjeg, koja sainjava ogroman lanac, koji se, bez
prekida, protee od materije preko ivih bia do
duhovnog svijeta. Ali, pobjedom moderne nauke, za koju
Godine 325 Konstantin je sazvao Koncil od Nicee, na
kojem su odabrani uenjaci, tzv. correctoresi, koji su bili
zadueni da brojne ranokranske dokumente i spise o
ivotu i uenju Isusa sortiraju i korigiraju. Sa krajnjom
preciznou ovi korektori su prema uputama Konstantina
iz spisa izbacivali sve to se beskompromisno
suprostavljalo hedonistikom nainu ivota, a posebno
upute o abstinenciji od alkohola, opojnih sredstava,
jedenja mesa i posljedica tome, ubijanje ivotinja te
seksualna iivljavanja. (Maniheistika stremljenja;
patareni, bogumili, katari su svojim nainom ivota
slijedili autentino uenje Isusa i svjedoili o
iskrivljenosti crkvenih kanona). Nakon pola stoljee je
jedan viestruko preraeni izbor tekstova od pape
Damasusa priznat kao "Novi Zavjet".
 NO2 PAGE 222

O najnovijoj prolosti, od 1900 do 1980, obuhvaene u

etvrtom krugu spirale, Kui, izmeu ostalog navodi:
"Sve uestaliji drutveni, ekonomski, politiki i ideoloki
Krani, koji se nisu pokorili novim crkvenim odredbama
konflikti doveli su do svjetskih ratova, rasne borbe,
ve i dalje se usmjeravali prema Isusovom uenju bili su
oruanih konflikta izmeu pripadnika razliitih religija,
od strane crkve nemilosrdno proganjani. Prema nekim
sve intenzivnijeg zagaenja ivotne sredine, do
izvjetajima, Konstantin je ove "otpadnike" kanjavao,
nepopravljivih odteta obradivog zemljita, mora, rijeka i
prema tadanjem rimskom obiaju, salijevanjem vrelog
atmosfere. Pred kraj ovog perioda uoljiva je
tenog olova u usta. Ovakvu politiku "raiavanja" sa
rasprostranjenost raka, sranih bolesti i drugih
"odpadnicima", sektama, hereticima, rimska crkva je
degenerativnih oboljenja, raspad duhovnih i spiritualnih
nastavila sprovoditi jo stotinama godina. Sljedbenici
vrijednosti kao i ope pogoranje tjelesnog, mentalnog i
Aristotelovog, Platonovog, Isusovog i Sokratesovog
duhovnog stanja i vitalnosti ljudi".
holistikog svjetonazora nisu mogli u ovo mrano doba
unijeti vie svjetla jer su sagarani na lomaama
inkvizicije. Dakle, mada paradigma mehanicistikog Posljednji centripetalni kruni tok spirale poeo je 1980 i
svjetonazora i Darvinova teorija o "porijeklu vrsta" u kako Kui predvia, trajat e do 2030 godine a nosi
potpunosti negiraju imanentnost Boga, oni sa stavovima obiljeje "biotehnikog doba", ili, potpune bioloke
crkve imaju vie zajednikog nego to joj proturjee, jer i degradacije. S obzirom da se Kuijeva predvianja za
jedan i drugi svjetonazor za krajnji cilj ima materijalna ovaj period, tj. nau bliu budunost, u mnogome
uivanja, presti, vlast i mo. Stoga danas, kada drutvo, poklapaju sa brojnim poznatim i manje poznatim
suoeno sa nepremostivim krizama i cjelokupnom proroanstvima, te sa predvianjima modernih naunika
degradacijom (ekolokom, biolokom, moralnom), na osnovu sadanjeg injeninog stanja, ono zasluuje da
postepeno uvia da je izlaz primjenjivanje univerzalnih se time poblie upoznamo. Miio Kui: "Godine 1980
vrijednosti kroz respilitualizaciju drutva, crkva stoji uli smo u novo doba, doba posljednjih 50 godina prije
bespomona i u cilju opravdanja svoje egzistencije nego spirala historije dosegne svoj centar. U toku ovog
povlauje bezbonim voama, kraljevima hedonizma perioda doivjet emo najviu taku razvoja koji
sankcionirajui njihova pravila i zakone pozivanjem na ugroava opstanak ovjeanstva. Jako rasprostranjena
dogme koje je sama postavila. nuklearna tehnologija i atomsko oruje, ugroenost
uzrokovana nuklearnim terorizmom, porast nuklearnog
otpada, elektrosmog i elektromagnetska zraenja, sve
Kada govori o degradaciji ovjeanstva, japanski naunik
vee nadmetanje na polju astronautike i slini srodni
Miio Kui, na izvjestan nain predstavlja genezu
problemi koji su u vezi sa koritenjem atoma, ve sad
degradacije kroz historijsku retrospektivu i sve sfere
pobuuju veliku zabrinutost. Paralelno sa ovim vanjskim
drutva, kroz spiralu historije koja se prema yin-yang
opasnostima odvija se i unutarnja ugroenost opstanka
principu (centrifugalno i centripetalno), sada kree
ovjeanstva. Iz godine u godinu sve je uoljivije da je
centripetalno (yang). Tako, to se spirala vie suava,
ljudska rasa konfrontirana sa jednom do sada
odnosno pribliava centru ili nultnoj taci, to su istorijski
nepojmljivom krizom bioloke degradacije uzrokovane
dogaaji, a time i pad morala i nivoa svijesti, sve
konzumom denatuiranih ivotnih namirnica, zagaenom
intenzivniji. Prvi period ove spirale se kree od 3000 prije
ivotnom sredinom i neprirodnim nainom ivota. Da bi
Kristusa do 400 poslije Kristusa i obuhvata poetke
sadanje epidemioloko rasprostranjenje raka, sranih
historijeske civilizacije (civilizacija koju poznaje
bolesti, diabetisa, mentalnih bolesti, oboljenja imunog
dananja pisana historija); reforme starih drutava Egipta
sistema, neplodnosti i itav niz degenerativnih oboljenja
i Babilona, ekspanzija Kine, uspon Indije, trgovina i
drala pod kontrolom, moderna civilizacija se sve vie
kulturna razmjena Grke, te Pax Romana. Drugi period
koristi gen-tehnologijom i drugim vjetakim metodama
spirale poinje od 400 do 1500 godine i obuhvata; pokret
koje bi na kraju mogle dovesti do gubitka naih
rasa, kraljevstva odreenih rasa, irenje kranstva,
fundamentalnih ljudskih osobina i ljudskog duha i dovesti
budizma i islama, mongolska invazija, kriarski ratovi,
do nastanke jedne vjetake rase".
istraivanja novog svijeta i raspad kranstva. Trei
period traje od 1500 do 1900 godine i obuhvata
renesansu, religiozne reforme, doba kolonijalizma, Na jednom skoro odranom simpozijumu futurista u
monarhija, industrijskih revolucija i modernu nauku. Bazelu (vicarska), jedna grupa uesnika je nadolazee
etvrti period traje od 1900 do 1980 i krakteriu ga vrijeme oznaila kao doba bionizacije, koje je otpoelo
historijski pojmovi; demokratija, imperijalizam, 1980 a trajat e do sljedeeg stoljea.
socijalizam, svjetski ratovi, era svemirskih putovanja te
poetak degradacije fiziosfere (ekoloke katastrofe),
biosfere (zdravstvo) i noosfere (mentalno i duhovno
stanje).
 NO2
Prema predstavi ovih futurista, transplatacija
vjetakih organa i lijezda bi bila olako izvodiva i
vjetaki dijelovi tijela bi stajali svima na
raspolaganju. Silikon-chips je ve prikljuen na
ljudski nervni sistem da bi odstranio odreene nervne
smetnje. Daljnjim razvojem retornih trudnoa,
vjetakog oploenja i banki sperme, kontrola raanja
izmie iz ruku roditelja i pojedinaca i raspad
tradicionalnih obiteljskih zajednica e se i dalje
intenzivirati. Industrijski radnici e se zamijeniti
computerima i robotima ime e ovjeanstvo
pojaano zapasti u ovisnost automatizacije i vjetake
inteligencije.
Sa pojaanom mehanizacijom ljudskog tijela je usko
povezana i jo obuhvatnija kontrola ljudske psihe.
Upotrebom sredstava za smirenje, sedativa i drugih
sintetikih sredstava po kolama, bolnicama i
zatvorima ovaj proces je ve u toku. Mogue je da e
se u skoroj budunosti upotrebljavati medicinska i
sintetika sredstva koja e kontrolirati kolektivno
raspoloenje, osjeaje i svijest i eventualno biti u
stanju da programiraju osnovne ljudske vrijednosti
kao ljubav, istinoljubivost i duhovne i duevne
sadraje. Drugi dio ovog perioda, psihonizacije ili
ultrapsihonizacije e vjerovatno dostii vrhunac 2030
ili 2040 godine. Prema sadanjem trendu, prirodna
ljudska rasa kakvu je poznajemo e kolapsirati i biti
smijenjena vjetakom rasom, koja e imati formu
homo sapiensa, ali nee posjedovati prirodnu
povezanost sa milionima godina dugom evolucijom
ovjeanstva.
Iako e raspad moderne civilizacije u toku daljnjih 20 -
50 godina naglo intenzivirati, izumiranje prirodne ljudske
rase nije neizbjeno. Paralelno sa bionizaciojom i
psihonizacijom e meu ljudima, koji svoj nain ivota
individualno usmjeravaju u skladu sa zakonitistima
prirode i holistikom svjetonazoru, nastati nova
orijentacija civilizacije. Zahvaljujui njihovu razumu i
naporima, otpoet e nova kultura - KULTURA
KREATIVE - gdje e se svi antagonistiki drutveni
faktori integrirati i prevazii. Ovaj razvoj je ve otpoeo i
on e se intenzivirati do 2100. godine, kada polarna
zvijezda zauzme poloaj direktno iznad sjevernog pola. U
toku posljednjih milenija, proroci i vizionari kao Budha,
Konfucius, Laotse, Abraham, Muhamed, Isus,
Nostradamus, Swedenburg i drugi su pripremali i
usmjeravali ovjeanstvo za ovo nadolazee doba.
PAGE 223
15.9.2011. -
Karma-Nemesis-Justicija-Kismet-Provienje versus
slobodna volja
ta je u biti karma? Karma je zakon koji vlada
manifestiranim svijetom. Ekzoterino gledano, karma
doslovno znai "djelo", to konotira zakonitost uzroka i
posljedica. Ezoterino, u dalekosenom moralnom
domenu, karma je nepogrijeivi zakon pravde.
Kod svakog novog raanja kozmosa, ivot iz statinog
stanja prelazi u dinamino, gdje se diferencira i kroz to
diferenciranje nastaje manifestacija. Iz centralnog izvora
ivota emaniraju novi centri iz kojih nastaje beskonaan
broj daljnjih centara koji u toku evolucije i involucije
stvaraju osnovu za uzroke djelovanja na, od svjesnih bia
nastanjenim planetama. To kozmiko djelovanje je
karma.
Osnovne karakteristike svake individue su identine sa
planetarnom konstelacijom unutar koje je osoba dola na
svijet. Ova planetarna konstelacija se esto naziva i
karmika karta jednog ivota. Ali, to je tjenja
povezanost izmeu smrtne refleksije "ovjek" i duhovnog
prototipa ovjek (Manu), to su vanjske karmike
vezanosti sve labavije i naredne inkarnacije sve subtilnije.
Iako determiniran nezaobilaznim posljedicama karme,
ovjek ima slobodu odluivanja. On ne moe izbjei
ivotne okolnosti, ili ivotnu kartu koju mu je karma
predodredila, ali on uvijek ima izbor izmeu dva puta
koji vode toj predodreenosti, unutar ivotne karte. Ako
je stradanje neizbjean cilj predodreenosti, onda on tom
cilju moe ii svjesno nosei svoj kri na leima ili kao
dobrovoljni saputnik na putevima zla unutar kolektivne
karme, jer su uvijek u pitanju eksterni i interni uvjeti koji
utjeu na izraz slobodne volje ovjeka. Ko vjeruje u
karmu, taj vjeruje u predodreenost koju svaki ovjek, od
roenja do smrti, poput paukove mree, niti po nit, vor
po vor, svakim svojim djelom, svakim izraajem
slobodne volje, oko sebe plete. Dakle, ovjek posjeduje
slobodnu volju i sam odluuje, da li e ka cilju svoje
predodreenosti slijediti glas duhovnog prototipa
ovjeka ili djelovati po ustaljenim navikama.
Karma je jedan sinonim za provienje bez plana.
Okultisti ne govore o zlu ili dobru samog provienja, ali s
obzirom da mnogi karmu poimaju kao zlu sudbinu, oni
ue da provienje dobre ljude titi a loe kanjava, i to,
kroz sedam ivota ili tako dugo dok i najmanji atom koji
je njegovim djelovanjem izbaen iz ravnotee moe
nesmetano da ponovo egzistira u harmoniji.
 NO2
Jer jedini zakon karme je bezuvjetna harmonija, kako u
materijalnom, tako i u duhovnom svijetu. Ovaj zakon je
vjean i nepromjenjljiv. Karma, dakle, niti nagrauje niti
kanjava, ve mi sami sebe i nagraujemo i kanjavamo,
shodno tome, da li djelujemo unutar zakona harmonije ili
ga krimo. Kada bi ljudi ivjeli u jedinstvu i harmoniji,
tad bi nain funkcionisanja karme bio jasan. Kada bi bili
u stanju da sve dovedemo u vezu sa pravim uzrokom,
nestala bi naa ignorancija.
Ali, jedan dio ljudstva smatra providnost neim mranim
i kompliciranim, drugi za slijepu determiniranost, trei,
za puki sluaj, bez utjecaja bogova i demona. Kada bi mi
mogli biti sigurni (kada bi to pouzdano znali), da nam na
susjed ne eli nikakvo zlo ba kao ni mi njemu, onda bi
se tri etvrtine zla rasprilo poput balonia od sapunice.
Kada niko nikog nebi povrijeivao, ni emotivno ni
fiziki, ni misaono, onda karma nebi ni imala razloga da
bude aktivna. Svojim djelovanjem mi svakodnevno
stvaramo komplikacije u predodreenosti, u iluzornom
ubjeenju da samo savjesno izvravamo svoje obaveze. A
onda se nemoni naemo pred zagonetkom; zato je ivot
tako surov, zato ba mene da snae tako teka sudbina?
Ali u biti, ne postoji sluaj, ni nesrea, ni nepravda koja
nije prouzrokovana naim sopstvenim djelima, bilo u
ovom ili u prolim ivotima. Povrijedimo li zakon
harmonije, moramo raunati s tim da emo se nai u
haosu.
Karma je, dakle, dinamino dejstvo uzroka koje se naim
djelima pokree u aktivnost. To je jedan zakon okultne
dinamike koji na spiritualnom i astralnom polju iz
osloboene koliine energije stvara daleko sloenije i
dalekosenije rezultate nego ista koliina koja se
oslobaa u fizikom, egzistencijalnom polju. Ova
situacija e trajati sve dok se u potpunosti razvije
spiritualna sposobnost intuicije. A to e se desiti tek kada
ponemo djelovati iz unutarnje, spiritualne motivacije
umjesto to stalno reagujemo na vanjske impulse koji
proizlaze iz fizikih ula grubog, samoivog i sebinog
tijela. To tada je zakon harmonije kojem karma slui
jedini istinski altruizam. Kada bi se samo jedan jedini
negativni uzrok potisnuo, onda bi se potisnula ne samo
jedna, ve itav niz posljedica. Pa ak ako i nije mogue
izbjei da se narodi i nacije meusobno istrebljuju, i sam
pokuaj pojedinca da prodre u tajne provienja, da shvati
zakonitost karme, odvratit e ga od toga da stvara jo vie
uzroka u svijetu koji je ve preplavljen posljedicama zlih
uzroka. Kada shvatimo da je karma injenica, shvatit
emo da smo sami sebi i spasioc i delat.
Mada ne u potpunosti i ne uvijek pod istim imenom, ali
zakonitost karme sve vie prodire u svijest ovjeanstva.
U svim relacijama, u nauci, medicini, drutveno
politikim, historijskim, socijalnim i kulturolokim
odnosima se polazi od kljunog pitanja "zato", dakle od
PAGE 224
uzroka, to je ovjeanstvo u posljednjih stotinu godina
dovelo do, u odnosu na vie hiljada godina ranije,
nepojmljivog napredka. Pojmovi genetika i ivotna
sredina su takoer jedan pokuaj da se razjasni zakonitist
uzroka i posljedica. vicarski sociolog i filozof, Jean
Gebser, u svom djelu "Ursprung und Gegenwart"
(Postanak i sadanjost) navodi: "Postoji samo jedan
pokazatelj da li je neka osoba dosegla novu svijest ili ne:
Ko je postao sposoban da za nesreu, bolest i patnje ne
trai uzroke kod drugih, niti u datim okolnosti ili sluaju,
ve prije svega, razloge ili krivicu u cjelovitosti trai kod
sebe samog, taj je takoer u stanju da sagleda i cio svijet i
sve njegove strukture. Ko to nije sposoban, bit e sam od,
u njemu prevladavajue strukture ili nagonski, ili afektno
ili izraenom voljom silovan i onda e pokuati
kompenzacijom (ili osveujui se) da siluje svijet. Izreka,
da je eho identian zovu je bez sumnje tana. Tako je sve,
ta nam se deava, samo odgovor i eho onog ta i kakvi
smo sami. I jedan cjelovit odgovor e nam se oglasiti
samo ako se u sebi pribliimo u cjelovitosti".
Mi si ne moemo zamisliti kako izgleda naa galaksija sa
svojih tri stotine miliona zvijezda, niti kako je sagraen
jedan proton ili jedan quark. Nai mozgovi nisu
konstruisani da spoznaju cjelokupnu stvarnost niti da
stvori neku predstavu o tome. Mi poimamo samo
zakonitosti ivota koji se odnose na preivljavanje.
Postepeno smo uvidjeli da postoje zakoni koji sve
odravaju i reguliraju, kao npr. zakon karme, predstavljen
u formi boginje Justicije sa povezanim oima i vagom u
ruci. Ona simbolizira savreni zakon. Sa povezanim
oima, ona ne gleda ko je ta prouzrokovao, ve
neprikosnoveno slui da se vaga izravna. Svjesni ili
nesvjesni toga da smo u potpunosti podreeni tom
zakonu, mi pokuavamo otkriti smisao ivota, plan i cilj.
Ako u svemu tome prepoznajemo neku vie instancu, duh
koji sve proima i odrava, onda je ta spoznaja sigurno
promakla mozgovima naunika i filozofa nedavne
prolosti. Oni su otkrili materiju i njene zakonitosti i
potpali materijalizmu. Istraivali su, prema primjeru
Descartesa i Bacona, zakonitosti tzv. "mrtve materije",
liene duha i primjenjivali ih kao tehniku kontrole nad
svijetom. Nai univerziteti i visoke kole i danas slue
kao svetita ateistikog materijalizma.
Ali, vrijeme se mijenja. Teorija relativiteta i quantna
mehanika su pobili isto mehanicistiki nazor svijeta.
H.P.Blavatsky je otvorila prozor istonjakoj filozofiji i
stvorila prostor u razmiljanju za druge pojmove.
C.G.Jung je nauno postavio teoriju sinhronizacije,
Rudolf Steiner i Max Heindel su postavili razumijevanje
o ovjeku na relacijama psiha - soma, a ne samo
anatomskim relacijama. Razvilo se razumijevanje za
nove mogunosti, zakonitosti reinkarnacije i karme.
Otvorila se mogunost za razvoj jedne nove kulture -
KULTURE KREATIVE.
 NO2 PAGE 225

promjenama koja e ponuditi jedno jednostavno i opipljivo

objanjenje. "Ta funkcija je proizia iz jedne interesne, a time i
iracionalne strukture razmijanja. Time teorije zavjere proistie
15.10.2011. iz potrebe redukcije kompleksnog realiteta - i zbog svojeg
jednoumlja - da poprimi funciju opasne orijentacije" (citat
Samira Begman Rogalla von Bieberstein). Prema Rogalli, kod teorija zavjere
nacionalsocijalista se radi o svrsihodnom ideolokom oruju -
Teorije zavjere definiranje a time i unitenje neprijatelja.

Teorije zavjere ne postoje, ali to djeluju...djeluju!"

Historijat teorija zavjere ukazuje da njihove ustaljene
Sabahudin Hadiali mustre "rasvjetljenja" ni u kojem sluaju ne tee jednom
objektivnom vrednovanju i rasvjetljenju historijskih
Kompleksne drutvene, politike i ekonomske promjene procesa, ve naprotiv, ciljaju ka konkretnim drutveno -
stvaraju kod brojnih ljudi politiko-ekonomsku nesigurnost. U politikim raspoloenjima. Njihova uloga dakle nije
ovakvim promjenama jedna ak arhetipska misaona figura u razjanjavanje historijaskih dogaaja, ve u smislu
kolektivnoj nesigurnosti nalazi plodno tlo; teorije zavjere. njihovih apologeta i opravdavanjem drastinih mjera da
Motiv teorije zavjere etablirao se kao jedna narativna mustra a
sama bude imbenik. One se pri tom slue ciljanoj
internet je mutirao u popularno mjesto sakupljanja za
geografski ratrkane pobornike bizarnih sistema vjerovanja i
manipulaciji emocija ionako nesigurnih ljudi, tim to
izopaenih teorija. Glavni subjekti propagirane teorije jedne uzroke njihove nesigurnosti i strahova racionalizirano
monolitne svjetske zavjere su, u brojnim varijacijama i reducira na subjekt "neprijatelj". Ove popularne,
razliitim kombinacijama: tajne slube, slobodni zidari, konspirativne teorije briljiraju jednim diletantskim
idovi, jezuiti, vanzemaljci, Ujedinjene nacije, katolika odnosom sa historijom i funkcionalnom argumentacijom
crkva, porodica Windzor, templari, bankari, industrijalci i, ve koja se istie anonimnou subjekata i sugestivnim
odavno sa scene nestali iluminati. Mustra teorije zavjere je formulacijama.
jednostavna: ve stotinama godina, a moda ak i od postanka
ovjeanstva, diaboliki monici nastoje svim sredstvima
uspostaviti jednu svjetsku diktaturu i porobiti ovjeanstvo. Ameriki dnevni list Detroit Free Press je na osnovu
Teoretiar zavjere poznaje uzroke svjetske mizere, on zna ankete graana Amerike doao do zakljuka da oni ne
kome je u interesu ekoloko unitavanje ivotne sredine, ko vjeruju u komplote US vlade i UNOa koje propagira
plaa politiare i ko je odgovoran za mizeru njegovog linog amerika politika desnica. Ako paljivo promatramo
ivota i nesretno djetinjstvo. On jednostavno zna sve, za njega
utjecaj teorija zavjere, ustanovit emo da on nije samo
ne postoje sluajnosti niti neobjanjivi fenomeni, ve iza svega
narativni izraaj "lunatic fringe". Taj utjecaj je izraaj
stoji jedan smiljeni sistem.
jednog bijega u iracionalno pri suoenju problematike
faze ekonomsko-socijalno-politike tranzicije jednog
Najgore u svemu ovome je to da zavjere zaista postoje i da se drutva. Jer teorije zavjere imaju daleko vei znaaj na
brojna povlaenja konaca monika odvija u tajnosti, iza podruju Balkana i bliskog istoka (arapskog svijeta) nego
zavjesa. Nasuprot fantastinim, poesto i luakim na zapadu.
predstavama jedne sveobuhvatne zavjere, stoje zaista i realna
zbivanja zavjere, od haremske zavjere Ramsesa treeg, preko
ubitstva Cezara do brojnih atentata, vojnih pueva i politikih i U nastojanju objektivne analize problematike teorija
ekonomskih komplota naeg doba. I gdje god nedostaje u zavjere uviam da je nemogue ove pobiti. One su
potpunosti razvjetljenje i razjanjenje pozadine tih realnih samoimunizirane. Kritiari ovih teorija se odmah
zavjera, teoretiari svjetske zavjere se napajaju na tim tamnim ubladiziraju, osumnjie da su sami upleteni u neku
mrljama poput parazita i kreiraju svjetske formule
zavjeru. Ako bi u ovoj iracionalnoj (samo)manipulaciji
iracionalnosti.
uma traili neto pozitivno, moemo ustanoviti jedino, da
je prisustvo paranoje u globalnom protoku informacija
Duhovno blago teorija zavjere je za totalitarnu vlast zadobilo formu dobre zabave. Brojni reiseri i autori su u
nacionalsocijalizma u Njemakoj bilo je bitan instrument ovom trendu masovnog ludila prepoznali plodno tlo i
ideologije i propagande. Hitler je uspostavio diktaturu vlasti na
sadrajem svojih filmova, knjiga i rasprava pune svoje
deklariranom cilju, "borba protiv brojnih komplota usmjerenih
protiv njemakog - arijskog naroda". Mada su iza akcija tih
depove.
komplota stajali upravo NSDAP, kao, napad na Reichstag, ili,
napad na njemaku radiostanicu u Poljskoj, to je i bio povod Jedan od najeklatantnijih primjera novijeg vremena je
za okupaciju Poljske. Zatim, NSDAP je svjetsku zavjeru svakako roman Dan Browna "Sakrileg - Da Vincijev
idova deklarirala kao najvei problem "arijske Nacije". Ovi su
cod", a potom i filmovi. Brown, u svojevoljnom
zastupali i irili liberalizam i demokratiju iskljuivo sa jednim
ciljem, da bi iza kulisa manipulirali i ponizili njemaki narod.
tumaenju arhitekture, slikarstva, historije i biblije razvija
U jednoj raspravi o teorijama zavjere nacionalsocijalista, fantastinu teoriju zavjere kranske crkve kojom
njemaki historiar Johannes Rogalla von Bieberstein je reako razotkriva 2000 godina pomno skrivanu tajnu i na taj
da "ideja o komplotu" slui jednoj racionliziranoj funkciji da za nain vee za svoje ideje mase eljne senzacionalizma ali
sve egzistencijalne strahove prouzrokovane drutvenim i olakih otkrovljenja. Izmeu ostalog, svoju teoriju
 NO2 PAGE 226

temelji i na proizvoljnom tumaenju simbolike Da (djela) na jednoj strani, glava (misli) na sasvim
Vincijeve slike "Tajna veera": drugoj. Druga grupa simbolizira ljeto; rak, lav, djevica.
Filip - rak, i nainom kako je ruke uobliio, i time to ih
je stavio na prsa, dio tijela podreen znaku rak, oponaa
"Umjetnik Leonardo Da Vinci slika Posljednju veeru,
raka. Jakob, lav, rairio je ruke (kraljevska gesta) i
umjetniko djelo na kojem prikazuje Isusa na njegovoj
oslobodio srce, predodreeno znaku lava. Tomo
zadnjoj veeri u ivotu. Interesantno je da se na stolu
(nevjerni) je ovjek od razuma, on u sve sumnja dok se
uope ne nalazi pehar (Sveti Gral), nego svako za stolom
ne uvjeri - tipina karakteristika djevice. Lijevo od Isusa
ima svoju au. Biblija tvrdi da se za stolom nalazi Isus
je grupa jesen; vaga, korpion i strijelac. Ivan - vaga, je u
sa dvanaest apostola, mada je Da Vini naslikao Isusa, 11
nastojanju za ravnoteom, i zato sjedi izmeu Isusa i
apostola i Mariju Magdalenu koja sjedi Isusu sa njegove
Jude. Novi zavjet svjedoi da je naprasiti "sin groma"
desne strane i dodiruju se kukovima. Interesantno je, da
Ivan potao Apostol Ljubavi, ime je izbalansirao
ako njih dvoje zamjene mjesta, izgleda kao da su
suprotnosti u sebi.
naslonjeni jedno na drugo. Sljedei vaan detalj je ruka
apostola Petra koja se nalazi ispod Magdaleninog vrata i
kojom kao da joj prijeti. I posljednji detalj je neija ruka Pored Ivana je Juda, korpion, to simbolizira vreica sa
koja dri no, mada se ne zna ija je to ruka". zlatnicima pored njega. Prema legendi, korpion u
bezizlaznim situacijama naginje samoumorstvu, jedna
analogija suicidnoj prirodi Jude. Izmeu likova Jude i
Ova slika Da Vincija, koja je u cijelom svijetu poznata,
Ivana progurao se Petar, koji na ovoj slici simbolizira
sadri duboku simboliku i stoga u njoj jest pohranjen
strijelca. I on je, kao i Juda, izdao Isusa, ali je uspio da se
jedan kod kojeg e upueni savim drugaije protumaiti
poslije tog pada izdigne, i zato mu je Isus povjerio
nego je to populistiki uinio Brown. Leonardo Da
"kljueve", jer poznaje i uspon i pad, kao u legendi i
Vinchi na ovoj slici nije predstavio pojedinane osobe,
Kentaur (strijelac), pola ivotinja (pad) a pola ovjak
ve itavo ovjeanstvo i stoga su pojedinani likovi na
(uspon).
ovoj slici arhetipski likovi. Dvanaest likova okupljenih
oko Isusa su predstavnici zodijaka koji se grupiraju oko
Sunca Isusa. Prema tome, na ovoj slici susreemo I na kraju etvrta grupa, koja simbolie zimu; divokoza,
simbole zodiaka u uobiajenom redosljedu. Imena vodenjak i ribe. Andrija, koji simbolizira divokozu, dri
pojedinih Apostola na ovoj slici poznata su nam od ruke u visini prsa, ba kao i njegov opozicioni znak rak,
samog Da Vincija. Njegov uenik, Francesco Melsi koji samo to su njegove ruke dlanovima okrenute prema
je u crkvi Ponte Capriasca kod Lugana (vicarska) vani. Karakteristika za divokozu je da, ega god se
naslikao kopiju Leonardove posljednje veeri, je ispod prihvati u ruke, to dosljedno sprovede do kraja. Pored
svakog pojedinog lika naveo ime Apostola. Andrije sjedi Jakob, simbol vodenjaka. Njegova ruka
poiva na ramenu Petra, ime demonstrira vezanost i
partnerstvo s drugima, karakteristika ovog znaka. I na
Likovi su grupirani u etiri grupe po tri lika, analogno
kraju Bartolomej, koji simbolizira ribe. Ribama su
etiri godinja doba. Promatrajui s desna na lijevo, prvo
predodreena stopala. Stoga je Bartolomej jedini Apostol
se susreemo s grupom koja simbolizira proljee i
ija stopala su jasno izraena.
znakove: ovan, bik i blizanac.
Simon - ovan, sjedi na elu
stola, njegove otre crte lica
asociraju na ovna. Pored njega
Tadeus - bik. U astrologiji
svaki pojedini znak vlada nad
odreenim dijlom tijela
(prisjetimo se da Da Vini nije
bio samo izvrstan umjetnik,
ve je izuavao i fiziku,
astronomiju, astrologiju i
anatomiju). Bik je predodreen
vratu i ramenima. To oigledno
demonstriraju irok vrat i
ramena Tadeusa. Na kraju prve
grupe sjedi Matija, blizanac,
ija glava je okrenuta na desno,
a ruke pokazuju na lijevu
stranu, to je karakteristino za
blizanca, dok su mu ruke
 NO2 PAGE 227

Pet najokorijelijih teorija zavjere 4. Vlada SAD-a umijeana u ruenje Blizanaca

(preuzeto sa web stranice 24sata.info)
Al-Qaida nije jedina odgovorna za napade 11.
1. Barack Obama je musliman septembra, amerika ih je vlada isplanirala i provela ili ih
nije onemoguila. Takve teorije poele su kruiti odmah
nakon teroristikih napada, a jedna od glavnih teza bila je
Barack Obama zapravo je musliman i nije roen u ona koja govori da je napade vodila administracija biveg
Sjedinjenim Amerikim Dravama! Uprkos predsjednika Busha kako bi dobila izgovor za pokretanje
mnogobrojnim dokazima da pripada kranskoj crkvi, rata u Iraku. Arapski su mediji, pak, javljali da toga dana
injenici da posjeduje izvod iz matine knjige roenih u na posao u "Blizance" nije dolo 4000 idova. O tome je
kojem pie da je svijet ugledao na Havajima i tekst iz napisana cijela biblioteka. Istina je, meutim, da je
lokalnih novina koji pie o njegovu roenju, ameriki posebno kongresno predstavnitvo istrailo sve injenice
predsjednik Barack Obama od trenutka kada je poeo i donijelo zakljuak da je Al-Qaida jedina odgovorna za
razmiljati o tome da se kandiduje za predsjednika napade. Osama bin Laden ubrzo nakon napada preuzeo je
najvee svjetske sile na meti je teorija zavjere. Te teorije odgovornost navodei da su oni osveta Sjedinjenim
tvrde da je roen u Keniji, odakle mu je otac, ili u Dravama za politiku koju vode na Bliskom istoku.
Indoneziji, odakle mu je ouh, te da u tajnosti praktikuje
islam. Ta je teorija tako vrsta da je u anketama 48 posto
Amerikanaca reklo da nisu sigurni je li predsjednik 5. idovi kontroliu svjetske finansije
kranin, a 11 posto njih uvjereno je da je musliman.
Mnogi mediji, pa i Lou Dobbs, voditelj jedne emisije na idovski bankari kontroliu svjetski finansijski sistem i
CNN-u, pozivaju predsjednika da javnosti pokae svoj jedini su krivci za krizu 2008. Ta teorija zavjere jedna je
rodni list i tako dokae da je Amerikanac. Istina je da je od najstarijih. Ve vijekovima tajnu kliku idovskih
Obama kranin, iako su neki lanovi njegove porodice bankara razni politiki sistemi optuuju za kovanje
muslimani, i da je roen 4. avgusta 1961. godine u zavjere kako bi opravdali nasilje nad idovima. Ovaj put
Honoluluu na Havajima. zavjera je "uskrsnula" u Kini, gdje je jedan IT konzultant
i historiar amater napisao knjigu o tome da tajna
2. Politika elita stvara svjetsku vladu idovska klika jo od doba Napoleona kontrolie svjetski
javni i privatni bankarski sektor te da se sada na njezinoj
meti nala Kina. Istina je da je finansijska kriza koja nas
Novi svjetski poredak teorija je zavjere s tezom da postoji je pomela prole godine sloen fenomen koji je, meu
transnacionalna politika elita koja tajno planira ostalim, bez novca ostavio i milione idova.
uspostavu svjetske vlade. Iako postoje teorije da masoni
ili iluminati tajno kontroliu svjetske vlade, globalizacija
nudi novu verziju. Zagovornici te teorije vjeruju da svijet
ide prema formiranju tajne globalne vlade ili da ona ve
postoji, ali da mi to ne znamo. Tako je razraena pria da
se tajne politike elite koriste Svjetskim ekonomskim
forumom u Davosu i slinim skupovima da bi upravljale
svjetskim dogaajima. Nude se i teze koje neke 21.11.2011.
meunarodne zakone i procese udruivanja tumae kao
nain da nacije ostanu bez suvereniteta. Istina je da su o C.G.Jung i crvena knjiga
svjetskim elitama pisali mnogi filozofi i politolozi. Ali,
da su tako mone, lake bi se dolazilo, npr., do dogovora
o slobodnoj trgovini. Ove godine se navrava 50godinjica smrti vicarskog
psihoanalitiara Dr. Carl Gustava Junga (1875 - 1961).
Tim povodom njegovi potomci i nasljednici su pristali da
3. Virus HIV-a doao iz laboratorija SAD-a se njegove intimne biljeke i promiljanja objave pod
nazivom: "Das Rote Buch" (crvena knjiga). Svoje
Virus HIV-a proizveden je u laboratorijima pod biljeke Jung je pisao na pergamentu, sa mastilom, tuom
nadzorom vlade SAD-a koja ne eli priznati kako se i perom u starogotskom krasnopisu. Bio je to jedan vid
proirio svijetom. Teorija postoji od sredine 80-ih prolog meditacije. Biljeke i intimne rasprave su popraene sa
vijeka, a najodgovorniji je za nju istononjemaki biolog crteima i slikama iz drevnih kultura, motivima iz
Jakob Segal. Skloni su joj Afroamerikanci jer vjeruju da mitologije, simbolima, motivima njegovih vizija i snova,
je administracija u Washingtonu stvorila virus HIV-a i mandala i sl.
namjerno ga proirila meu afroamerikom populacijom.
Naunici dre da je nastao u Africi.
 NO2 PAGE 228

itajui njegova intimna promiljanja, ostajemo zbunjeni medicine u Baselu.

pred nametnutim pitanjem, kako sliku jednog "mistinog"
Junga, koji se poput srednjovjekovnih alhemista i
Jung je bio mistik meu savremenicima psihoanalize. Jer,
vitezova grala uputio u potranju za kamenom mudraca,
dok se Frojdova teorija zasnivala na seksualnom nagonu
uklopiti sa slikom modernog naunika koji je iziskivao
a Adlerova na tenji za nadmo, humano orijentirani Jung
rigoroznu racionalnost i na osnovu klinikog iskustva o
je pojedinca vidio u uskoj vezi sa "precima", dakle,
psihozama, neurozama, seksualnim poremeajima,
poganski, kao arobno bie. ivio je sa svijeu da je
depresijama i religioznog fanatizma doao do dubokog,
roen u obitelji kojoj vizije nisu bile nepoznanica; jedan
inovativnotg shvatanja ljudske psihe i razvio nove
djed je bio sveenik i imao kontakt sa "duhovima", a
terapeutske metode koje su pokazale zapanjujue
drugi je bio mason upuen u ezoterine prakse. Za njega
rezultate. Moda e nam ovo pitanje zauvijek ostati
se vjerovalo da je nezakonit sin Goethea. Jung je bio
nepoznanica, ali ta nepoznanica ne iskljuuje da se malo
ponosan na svoje porijeklo i rado je naglaavao da
pozabavimo sa osobom C.G.Jung i njegovim uenjem.
potjee od kralja poezije. Njegova majka je esto padala
Ovaj esej je samo pokuaj da se u tome napravi jedan
u trans pri emu bi artikulirala udne rijei i zvukove. U
presjek, jer baviti se Jungovim uenjem znai uronuti u
takvom stanju bi dolazila u kontakt sa duhovima i za sina
dubine bez dna. Jer cjelovito njegovo uenje je samo
je uvijek bila jedno zagonetno i tajanstveno stvorenje.
otvaranje vrata u vlastitu unutranjost gdje poinje put u
Iako majka, ali ipak stranac - privlana i zastraujua
potranji za linim, svetim gralom. Ba kako i Jung u
istovremeno.
crvenoj knjizi, svojoj intimnoj ispovijesti kae: "Ovo je
bio moj put. Idite svojim vlastitim putom. Niko drugi ga
za vas ne moe prohoditi". U Jungovoj analitikoj terapiji san se smatra bitnim
vodiem nesvjesnog. Ovdje se susreemo s arhetipovima
koji nam govore kroz snove. Stoga je za Junga jedan od
C.G.Jung je roen 26 jula 1875 godine u vicarskoj. Bile
najvanijih aspekata svakog lijeenja u procesu
su to godine kada je pronaena sijalica, nazaustavivo se
individuacije i samorealizaciji, u susretu s "boanskim
irio kolonijalizam, diskutirala Darvinova teorija o
unutar nas samih." Jungovo putovanje u carstvo mitova i
porijeklu vrsta. Po muzikim salonima se svirao Wagner,
simbola dovelo je do bogate kolekcije materijala, koji je
Monet jednu svoju sliku jednostavno nazvao
postao predmetom filozofskih i antropolokih
impresijalizmom, rodio se Thomas Mann, Albert
istraivanja. Naroito u krugovima orijentiranim
Schweizer i R.M.Rilke, koji se u svijetu poezije, isto kao
duhovnim i knjievnim sadrajima, njegov pogled na
i Jung, posvetio unutarnjem, duevnom svijetu. Karl
svijet biva sve znaajniji. Poetna taka i jedini nain
Marks je objavio "Kapital" a Sigmund Freud bio 19
spoznaje u pogledu istraivanja psihike stvarnosti za
godina star i razmiljao o Edipusovom kompleksu.
C.G. Junga je "iskustvo", i to prije svega "unutarnje"
iskustvo, dakle, spoznaja i prepoznavanje duevnih
Obitelj C.G.Junga potjee iz Mainza. Njegov djeda, jedan sadraja. Jung se pri tom oslanja na osobna iskustva, na
od vanbranih sinova Goethea, je na poziv Aleksandra iskustva svojih probanada i na sveukupno iskustvo
von Humnboldta doao u Basel da dri univerzitetsku ovjeanstva u njegovoj duhovnoj povijesti, ime je
katedru. Jungova majka je porijeklom iz Basela ija se dobio empirijski pristup dui. Za razliku od Freuda, Jung
obitelj kroz 500 godina naslijea duboko ukorijenila u uoava nesvjesno uz aspekt osobnog nesvjesnog i u
helvetsko porijeklo. Njen otac, utjecajan teolog i hebreist, kolektivnom smislu. Prema njegovom razumijevanju,
bio je masonac i spiritista i svakodnevno imao kontakt sa korijen individualnih snova i vizija nalazi se u naslijeu
paranormalnim. Jungova majka je takoer bila medijum i mitova i bajki iz svih kultura.
odravala kontakte sa duhovima. Medijalna nadarenost,
teologija, medicina i prirodne znanosti su bile dakle milje
Njegova glavna djelatnost sastojala se u prikupljanju
u kojem je Jung odrastao; sve ono to je kasnije utjecalo
injeninog materijala, te isti taj materijal opisati i
na njegovu orijentaciju u psihoanalizi.
objasniti. Iz toga proizale zakljuke i stavove Jung sam
poima kao "sugestije i pokuaji formuliranja nove
U starosti od 11 godina Jung poinje osjeati u sebi jedan znanstvene psihologije, koja se temelji prvenstveno na
autoritet koji, u jednom slijedu nesretnih doivljaja, izravnom iskustvo ljudi." Tako Jung svoju teoriju ne
poprima neuobiajeno oblije. Pod utiskom tih doivljaja svrstava niti u jedan definitivan sistem, niti kao
u Jungu se razvija neartikulirana predstava da je on spoj znanstveno uzdignuta dogma. Osnovna teza i polazite
dvije linosti; jedna mladi, uenik - vanjska linost, i svih Jungovih ideja je usvajanje "stvarnosti due." Kao
druga, stari mudrac - unutarnja linost. Ove dvije linosti duhovno bie, ljudsko tijelo ima udio u duhovnoj
stoje jedan na prema drugom u stalnom dijalogu. Sa 17 stvarnosti. Dakle, Jung ne pita za duu ovjeka, ve o
godina Jung poinje odreena pitanja, proizila iz ovih kvalitetu odnosa ovjeka prema duhovnoj stvarnosti.
unutarnjih dijaloga, sistematski slijediti i baca se na
filozofsku lektiru; Schopenhauer, Kant, Nitsche... Analitika psihologija je u sprezi izmeu Frojdove
Godine 1895 Jung upisuje studij prirodnih znanosti i psihoanalitike teorije i psihologije njegovog studenta
 NO2
Adlera. Dok Freud i Adler promatraju samo specifine
psiholoke nagone, Jung pokuava sa svojom cijelovitom
psihologijom omoguiti ljudima jedan zdrav i
uravnoteen ivot. Centralni koncept ljudske psihe je
Sebstvo. To Sebstvo je sveukupnost ljudske psihe i
obuhvata svjesne i nesvjesne komponente linosti i ima
za cilj uskladiti psihu. Svijest je samo "JA-svijest", te je
stoga samo mali dio onoga to ini ljudske osobnosti.
Aktivni medij osjetila i razmiljanja, osjeanja i intuicije.
Ovisno o tome koji od dva pojma je JA-svijesti blii, radi
se o introvertiranoj ili extravertiranoj osobi. Znatno
opseniji, nego opsena JA-svijest je nesvjesni dio
ovjeka, koji se dijeli u osobno nesvjesno i kolektivno
nesvjesno. Osobnom nesvjesnom pripada zbir svih
potisnutih osjeaja i mustri ponaanja, dakle,sjene, kako
je Jung osobno nesvjesno definirao. Poseban aspekt
ovih sjena su potisnuti osjeaji i ponaanja suprotnog
spola: animus ili anima. Kolektivna podsvijest je jedna
instanca koja ukljuuje sva iskustva koja su svim ljudima
zajednika i odraavaju se u slikama i simbolima.
Podsvijest je skupni naziv za sve uzroke, koji u biti
djeluje na nae akcije, ali je JA-svijest ne poima. To je u
osobnoj podsvijesti, zaboravljeni, potisnuti, osujeeni
impulsi i nagoni, fiksiranja i programiranja do u
ponaanju utvrenim postupcima, te kondicioniranja u
ranom djetinjstvu i latentni talenti. Kolektivna podsvijest
je skupni naziv za genetski usidrenu pretpostavku
psiholokog funkcioniranja i cjelokupnost opeg iskustva,
ponaanja i mogunosti razvoja. To je za ljude prilino
lako odrediti kada podsvijest daje poticaj na akciju. Kada
se kolektivna podsvijest manifestira prema vani,
kontinuitet JA-svijesi biva prekinut. To znai da ovjek u
ovom trenutku sam osjea da djeluje diskontinuirano.
Zato, jer poticaj na djelo ne potie, svjesno, od njega
samog. Naprimjer, ako na odreenu rije u razgovoru
osoba iznenada reagiraje emocionalno, to za nju inae
nije uobiajeno, moemo polaziti od injenice da je ovdje
reakcija iz podsvijesti, oito je ta rije legla na
nezacijeljenu ranu. U analitikoj psihologiji ovakvo
ponaanje se definie kao kompleks. Istraivanje
kompleksa je direktan put do podsvijesti.
Kompleksi nastaju usljed odobravajuih ili odbojnih
reakcija okoline na ljudsko ponaanje i na taj nain
odreene, prirodne potrebe, ponaanja ili osjeaje
vrjednuje kao mana ili vrlina, prijatno ili neprijatno,
ispravno ili neispravno. Prema tome, neki aspekti same
linosti i iskustva sa okolinom postaju pozitivni, a drugi
sa nabojima negativnog. Osoba koja u odreenim
okolnostima pokazuje kompleksno ponaanje, ne
posjeduje mogunost da svoje ponaanje kontrolira.
Prema Jungu, moemo razlikovati dva razliita nivoa
kompleksa:
1. kompleksi koji su nastali iz ivotne povijesti
individue, kompleksi karakteristini grupi, drutvu,
PAGE 229
sredini i kulturi u kojoj ivimo, i koje poprimamo u toku
procesa socijalizacije;
2. kompleksi koji su naslijeene i svim ljudima
zajedniki. Ovo se takoer naziva arhetipovima. Primjeri
za ovo su u idejama svih kultura o duhovima, demonima,
vilenjacima, mitskim biima itd., kao personifikacija
nesvjesnog kompleksa.
Budui da djelovanja iz kompleksa iskljuuje pozitivne
ivotne procese, jedan konstruktivan cilj bio bi
otklanjanje ovakvih destruktivnih djelovanja. Put ka tom
cilju vodi, izmeu ostalog, kroz pomno promatranje
kontinuiteta svijesti o sebi, tj. JA svijesti. Suzbijanje
pojedinih dijelova osobnosti dovodi do razvoja pod-
linosti, koja mora apsorbirati potisnute dijelove
osobnosti. Prvi dio pod-linosti je tzv. sjena. Nju
karakteristie pohlepa, sebinost, agresivnost, nagoni,
zavist itd. Drugi dio pod-linosti karakteristie iskljuivo
osobnost suprotnog spola kao aspekt sjene. Kod
mukaraca se ova pod-linost zove anima, a kod
ena animus. Animasimbolizira sljedee, potisnute,
enstvene aspekte: vjetina komunikacije kad su u pitanju
lini interesi, empatija, sposobnost odravanja odnosa,
odnos prema tijelu i osjeajima i
prilagodljivost. Animus simbolizira potisnute, muke
osobenosti, kao to su agresivnost, impulzivnost,
hrabrost, preuzimanje rizika, inicijative, intelektualna
neovisnost, inovacija. S obzirom da se ovi sadraji ne
mogu u potpunosti potisnuti, oni se izraavaju u vidu
projekcije na druge ljude i objekte. U onoj mjeri, u kojoj
se linost pomiri sa sobom, u istoj mjeri se miri i sa
svojom okolinom.
Kompleksi, koji su zajedniki za sve ljude na zemlji
nazivaju se arhetipovima. Oni postoje jo od postojanja
svijesti. Arhetipovi postoje, zato jer u strukturi ljudi, i
fiziki i psihiki, postoje ukorijenjene zakonitosti kojima
se svi ljudi povinuju. Osvrnemo li se na prolost, uoit
emo, da su se svi ljudi u svim vremenima, bavili uvijek
sa istom osnovom problema: odnos prema silama prirode,
snoenje sa nagonima i druge osnovne potrebe, problem
dobra i zla, odnos meu spolovima, problemi generacija,
poimanje nesree i smrti, odnos s transpersonalnim i
pitanje o smislu ivota. Svako drutvo i svaki pojedinac
je suoen s tim arhetipskim problemima. Kada se
suoimo s tom problematikom, uoit emo da je ne samo
problem star, ve i rjeenja prijanjih generacija u biti bio
uvijek isti. Kolektivna podsvijest je dio nae psihe, koju
posjedujemo, zato, jer smo ljudi, i kao takvi imamo
identine osnovne funkcije.
JA je ona instanca linosti, koja je nositelj svijesti
explicitnog i implicitnog kao i vlastitog identiteta. Iako
nam je JA instanca najvie poznata, nita nije tako teko
razumjeti kao to JA.
 NO2 PAGE 230

JA se pokuava orijentirati u ovom svijetu kroz etiri seksualnosti. U normalnim okolnostima, ovi e ljudi u
glavne funkcije: senzorna percepcija, razum, osjeanje i odraslom ivotu nastaviti sa ovakvim odnosom prema
intuicija. U veini sluajeva, pojedinac je razvio samo seksualnosti i time izgraditi sjenu suprotnog spola: kod
jednu ili dvije osnovne funkcije, zbog ega linost ostaje mukaraca anima, a kod ene animus. Ovi analizirani
nezrela. Ljude, koji su posebno razvili funkcije senzorne procesi odnosa prema Sebstvu unutar socijalne sredine
percepcije i razum, Jung naziva extrovertiranim. su procesi stvaranja kompleksa, sjene.
Nasuprot njima, introvertirani se baziraju uglavnom na
osjeaj i intuiciju. Proirenje svijesti je, dakle, uvijek
Ono to linost izraava prema vani, zove se persona.
diferencijacija i oblikovanje prethodno zakrljalih
Jedna zdrava persona je neophodno potrebna za ivot
funkcija. Nadalje, JA instanca se zasniva na daljnje dvije
unutar jednog drutva. Persona i JA-svijest trebaju do
osnovne sposobnosti: JA stabilnost i JA fleksibilnost. JA
sredine ivota linosti (35 do 40 godina) da dospiju
stabilnost slui sposobnosti razgranienja, iskljuivosti i
zrelost.
razlikovanja. Ako dominira JA stabilnost, linost moe
postati zgrena i kruta. JA fleksibilnost je odgovorna za
otvorenost prema novim utjecajima u cilju Za mnoge ljude je sa JA-realizacijom postignut potpun
transformacije. Ako dominira ova funkcija, nastaje psihiki razvoj. ivot tee dalje samo po unaprijed
dezorijentiranost linosti. utabanim stazama drutva gdje potrebe za sigurnost i red
postaju izraenije. Samo mali broj ljudi, potreeni
ivotnom krizom, postavlja si u tom ivotnom dobu
Sebstvo je sredite sveukupne linosti, a time i glavna
kljuno pitanje, kako dalje.
instanca upravljanja, koja stupa na snagu od trenutka
oplodnje uterusa i struktuira sve razvojne procese.
Realizacija razvojnih mogunosti, koje su kao Individualizacija, tj. samo-realizacija i pitanje o smislu
potencijalna snaga utemeljene u Sebstvu, ovisi o ivota su teite Jungovog uenja. Tijekom ovog
ekolokim i socijalnim uvjetima, a posebice o prirodi JA- procesa, prethodni razvoj psihe e se nastaviti, mada s
svijesti. O njezinoj sposobnosti da se otvori prema jednim obrnutim interesnim fokusom: vie se ne radi o
Sebstvu, ovisi sveukupan razvoj linosti. JA je svjesni tome da se sve vie linih osobenosti iskljui ili potisne,
predstavnik Sebstva, oi pomou kojih Sebstvo samo da bi od socijalne sredine bio prihvatljiv i priznat, ve
sebe moe spoznati (vidjeti). Sebstvo se moe upravo obrnuto, da se ovaj proces ponovo preokrene.
identificirati sa ivotinjama, kristalima i zvijezdama. To Instanca JA se poinje baviti sa svim prethodno potisnutim
je uvijek Bog u nama. osobenostima linosti i pokuava da ih reintegrie opet u jednu.
To znai: osvijestiti nesvjesne komplekse, raistiti se
sa personom i vlastitim sjenama, i uspostaviti jedan zdrav
Individuacija znai, postati ona osoba koja linost u odnos sa unutarnjim spolom (animus / anima). Veliki problem
svojoj biti jeste, a odnosi se na proces diferencijacije, pri tome je: osvjeivanje Sebstva sada generira upravo one
koja ima za cilj razvoj svih sposobnosti, talenata i konflikte koji su se pokuavali izbjei potiskivanjem u
mogunosti pojedinca, kroz postupno osvjeenje nesvjesno. JA-svijest je bolno putovanje raspea izmeu
Sebstva. polariteta psihe. Sada je JA potpuno svjesno proturjenosti
ivota. Stoga se patnje koje se pojavljuju procesom
individuacije ne mogu izbjei. ovjek ovaj napon mora izdrati
Kod JA osvjeivanja, fokus lei u diferenciranju, tako dugo dok ne doe do sjedinjenja polariteta na vioj razini.
odnosno razlikovanju pojedinih individualnih osobnosti. U priznanju i prihvatanju bespomonosti i slabosti JA instanca
Pri roenju, JA se odvaja od Sebstva. To stanje prihvata jedan ponizni stav u kojem se otvaraju kreativni i
podijeljenosti se u poetku ljudskog ivota prevladava harmonizirajui impulsi Sebstva. Cilj je pronai unutarnju
sredinu, svoj centar, jedna regija tiine i spokoja, izvan
time da svoje Sebstvo projicira na druge ljude. Na
konflikata polariteta. Ovo stanje nije neto posebno, znaajno
primjer, na majku, uitelja ili vou nacije. Prenatalno ili sveto, ve neto sasvim jednostavno to se izraava
jedinstvo Sebstva se prilikom roenja dijeli u njegove jednostavnim rijeima, mir, mir sa samim sobom, poivati u
polarne suprotnosti, veinom, bez izgleda da u toku sebi, prihvatiti ivot takvim kakav je.
ivota ponovno bude u potpunosti integrirano. Jer u svom
razvoju, ovjek je uvijek prisiljen da se prilagoava
Upustiti se u procese individuacije znai nai smisao i puninu
svojoj drutvenoj okolini; to je na tetu njegovog ivota.
pozitivnog potencijala koji se od okoline najee ne
cijeni, pa ak i ne tolere. Da bi zatitila svoj razvoj
unutar drutvene sredine, linost one sadraje koji su u
datoj sredini negativno kotirani, a pripadaju njenom
Sebstvu, izbjegava ili potiskuje. Tijekom adolescencije,
mladi ljudi se pokuavaju prilagoditi na jedan opi spolni
ideal. To neizbjeno vodi do jednog pretjeranog odbijanja
od strane drutva neprihvatljivih karakteristika
 NO2 PAGE 231

zraenja. Postaje receptor. Ko se jednom preda ovoj

Tragom C.G.Junga milosti spoznaje, ona mu nikad vie ne moe biti otuena.
Jer sam postaje izvor koji zrai univerzalnu ljubav.
Crveno more noi, valovima bijesnim
ve stoti ivot mi pluta
U dobu Vodenjaka su u toku substantivne promjene u
obalama temeljitim ne teim
energetskom polju planete. Sloboda je kljuni pojam
potonut u jo stotinu puta
ovog doba, doim, nju je mogue ostvariti samo kroz
i izranjati, dok mjeseina siva
jedan niz razoarenja kojima slijedi uvid da se sloboda ne
iluziju o svjetlu ne raspri
moe ostvariti unutar politiko, socijalno, nacionalno,
ta varka sjene to skriva
religiozno, kulturoloki i geografski definisanog prostora.
to izrodie se iz pustinje i kri
Granice ovog prostora su suvie uske. Ostvariti istinsku
slipog virovanja, jalovog nadanja
slobodu radi se o tome da ovjek sam sebe tako pripremi,
potisnute, one u dubinama ame
da u njemu moe djelovati kvalitet u kome je sloboda
dio sam te nenasluene tame
imanentna (boanski kvalitet). Tada se svi ideali ovog
u njoj, iz koe svoje, sebe pretaem
svijeta mogu odbaciti i djela za dostizanje ovozemaljskih
enju s morem noi stapam
ideala biti smijenjena djelima koja slue transformaciji
da cilovitu sebe opet spajam.
linosti.
Samira Begman Karabeg
ta je sloboda?
31.10.2011.
1." Sloboda je mogunost nesmetanog razvoja mojih
---------------------------------------------- talenata i interesa, slobodan izbor moje ideologije, partije
i religije, dakle, politika, religiozna i ideoloka
Kao pria neispriana i pjesma nenapisana pred nama je neovisnost", rekao bi graanin, dakle veina nas.
slojevitost misli pretoena u pjesmu. Kao i kod Jung-a,
koji slijedivi Frojda, otvara vrata jave suoivi se sa
bolnom istinomda jeste drugaiji. Iza njega je ostao 2." Sloboda je pravo da ono u to sam ubijeen i javno
Frojd, a pred njim se otvorie snovi moguih alternativa iznesem, dakle, sloboda javnog mnijenja", reako bi
usmjerenih SEBI, javstvu par excellance, ali upravo demokrata.
onome to gradi ovjekaovjekom. Unutar drutva kao
cjeline. ...cilovitost sebe... je upravo to. Drugaija, ali, 3. "Sloboda je pravo da radim ta mi je volja, bez
ipak ista. Ljudska..Nada. tutorstva roditelja i uitelja", rekao bi pubertetlija.

Sabahudin Hadiali 4. "Sloboda je, ivjeti prema naelu individualnih normi i

mjerila, bez sankcija koje nameu pravne i exekutivne
1.11.2011. institucije", rekao bi anarhist i on time misli (u
prenesenom smislu, haos u kom jai na raun slabijih
mogu da zadovolje svoju egocentrinost).
-
21.12.20121. Dakle, svako ima svoju predstavu o slobodi, i veinom
Samira Begman sloboda kako bi je rado jedni ivjeli, ograniava slobodu
drugih.
Sloboda - realnost ili samo iluzija
Ali, postoji li sloboda koja prevazilazi sfere individualnih
Uvod interesa gdje bi se svi ljudi osjeali slobodno? Osjeaju li
ljudi duboko u sebi, u dui, mogunost sveobuhvatne
slobode i zato je svim snagama pokuavaju dosei, ali to
Istinska sloboda je vjena i sveprisutna. Ona nije vezana ine pogrenim sredstvima i u pogrenim okolnostima?
za zakonistosti ovog svijeta i moe se dostii samo Da li je takvu slobodu uope mogue pojmiti sa svijeu
promjenom stanja ljudi. vezanu za ovozemaljeske, materijalne interese?

Promjena stanja je jedan unutarnji proces u kojem linost U nastojanju za odgovorima na ova pitanja svojevremeno
uranja u boanske ivotne struje koje napajaju novu duu. sam na Facebooku na ovu temu otvorila diskusiju iz koje
Tako napajana nova dua otvara prostor za boanska iznosim nekoliko interesantnih i promiljenih refleksija:
 NO2 PAGE 232

Kolektiv, za sad, samo slobodi u kojoj se on moe

1. "Sloboda je mogunost nesmetanog razvoja mojih ostvariti.
talenata i interesa, slobodan izbor moje ideologije,
partije i religije, dakle, politika, relgiozna i ideoloka Hm, sad neto kontam, moda onda kad kolektiv stremio
neovisnost", rekao bi graanin, dakle veina vas. ka slobodi unutar i izvan sebe kroz individuu, a ne samo
unutar sebe, kroz samog sebe, mogli bismo govoriti o
Da, isto mislim. Upravo je bila diskusija na ovu temu. apsolutnoj slobodi. Ovdje u stati. Moda je predugo i
Zastupam da svako demokratsko drutvo doputa malo konfuzno razmiljanje ali znam da ete lako
vjeronauk u kolama na dobrovoljnoj osnovi, mada je za "pohvatati konce".
mene idealno da je religija u religioznim a ne dravnim Karmen Medija Velagi
obrazovnim ustanovama. Medjutim, u mnogim
demokratskim zemjama je uveden vjeronauk u kole. 2. Sloboda je ideal, kao to su to ljubav i istina. Dakle
Sloboda je data roditeljima da za svoje dijete izaberu apsolutna sloboda ne postoji, ali postoje njeni aspekti,
izmeu nastave vjeronauka ili etike. Djeca poslije postoji i neka mjera slobode i postoji vrsta slobode.
napunjene 13 godine starosti imaju pravo sama odluiti
izmeu religije i etike. I to je jedna vrsta uenja
Proivljavajui rat u Sarajevu sa dva djeteta, esto sam
slobodnom odabiru ve u mladim godinama.
razmiljala o ovakvim egzistencijalnim filosofskim
temama, jer smo strah od smrti osjeali svim elijama i
Oba predmeta se ocjenjuju a razne konfesije zahtijevaju hormonima, a smisao ivota nalazili u sanjanju slobode,
uee djece na vjeronauku u kolama. poetici vitetva i ljubavi i vlastitih preintenzivnih
osjeaja. Ugroenost slobode je bila vrlo velika, pa kao
to je u svemu to je rat napadao, bilo potrebno napraviti
Ipak me sve ovo navodi da je sloboda i u demokratskim
tit, i ja sam sebi pravila tit definirajui ta je to to ini
drutvima jako relativna stvar.
ono to je meni drago, a treba ga odbraniti od agresije,
koja je postala mjera oduzimanja slobode. Ovako sam ja
Misliti ono to mislim, a ne ono to bih trebala misliti, stvari sloila: sve to ini moj integritet je moja sloboda,
biti ovo to jesam, a ne ono to bih htjela biti. a sve to naruava moj integritet je agresija. Moj
integritet se tie (moda ne svaiji):
Ovo je za mene osnova za zdravu indivudualnost i dobru
zajednicu individue i kolektiva. Stremljenja nas esto 1.tijela
odvedu u zamke, a nije rijetkost da podlijeemo
nametnutim trendovima. Nekad su trend bili nihilisti, 2. prostora
nekad hippy - generacija, nekad pripadnici vala
seksualne revolucije nekad vala iznenadne moralnosti. 3. vremena
esto smo podloni raznim drutvenim promjenama te
tako pokuavamo smjestiti svoje unutarnje bie, bolje rei 4. najdraih ljudi: djece, nekoga od porodice i prijatelja
prilagoditi ga vanjskom svijetu, odnosno kolektivu.
Umjesto da individue odreuju zajednicu, imam osjeaj 5. intime
da je danas obratno: Zajednica odreuje i podreuje
individualnost. Postaje bitno biti slinim, to slinijim 6. razuma
ak. Razlike se ne toleriu esto, a upravo razlike bi
trebale biti ouvane. Slinosti razlika i razlike u 7. emocija.
slinostima bi trebale biti karika izmedju individue i
kolektiva. Ja i ti kao Ja, smo odvojene, tek kad se
uvaavamo i djelujemo u zajednitvu smo Mi, ali samo Svako ko zagazi nepozvan u navedene sfere, vri agresiju,
pri kolektivnoj svijesti u kojoj i dalje moja svijest ostaje bilo da se radi o individuama ili grupama, nejakima ili
samo Moja, a tvoja samo Tvoja. Nekad mi se ini da silnima, djeci ili odraslima, ivotinjama ili ljudima,
upravo to stvara potekoe pri pomisli na zajednicu tj. kulturama, nacijama, rasama i vlastitim opredjeljenjima.
kolektiv. Predugo se kolektiv smatra i upranjava kao Ipak mislim da je najstranije oduzimanje fizike slobode,
skupina Jednomiljenika (ee nego Istomiljenika) i zloupotreba tijela i fizikog rada, te diskriminiranje i
doveo do tog da se individua odvoji od sebe u ime maltretiranje po osnovu onoga to si dobio roenjem, a
kolektivne svijesti. Zato esto imamo jednoumlje koje ne ne opredjeljenjem. Kada nam neko atakuje na ono ta su
doputa iskakanja. Razlike se vide kao opreni stavovi i nai izbori, to je manje strano (ako nije kakav faizam
smatraju neugodom. Dok god individua ne bude uvaena atakovao), jer to moemo da branimo, na to smo se
kao cjelina jedne velike cjeline, nazvane Kolektiv, spremali osvajajui polja koja volimo, mada ni tu nema
sloboda e i dalje biti jedna relativna stvar i stalna pravila, sve to zavisi od znanja i obrazovanja, stepena ci-
potreba. Individua stremi ka slobodi, apsolutnoj, a
 NO2
viliziranosti, nas samih i okoline, od mjesta i vremena u
kome se neko rodio, emocionalne strukture linosti,
naravi ikaraktera i od puno drugih okolnosti i
sluajnosti, a moe i da nema veze nisaim. ta o slobodi
zna dijete roeno u zatvoru ili ta zna luak o zdravom
razumu? Da li razuman moe biti siguran da je
normalan, a imaju li pravo emotivnom da kau da je
nerazuman.
Jasenka Cico
3. moje JA kae da je sloboda u slobodi izbora sluenja
sebi ili drugima.
stoga, modus vivendi o kojem se ovdje nastoji govoriti
vidim kao sistem koji integrira razliite podsvjesne ili
arhetipine sisteme obzervacije i strukturisanja
informacija. populacija nae planete nije homogena.
Imamo ogromne probleme sa komunikacijom jer
potiemo iz veoma raznolikih ambijenata. Zato nam treba
modus vivendi koji bi ukalupio poliglotsku grupu, kakva
jesmo, i obuhvatio sve nae raznolikosti, i unutar kojeg bi
svi postali svjesni situacije kakva jeste, tj. Imamo slobodu
izbora i veliku potrebu za odluku sluenja sebi ili Ova spoznaja se trebala dostii kroz djela bia. U velikoj
drugima, kao i potrebu za harmoninom rekonstitucijom kozmikoj laboratoriji (materiji) ono je stvaralo djela i
nae planete.
Ugrozili smo ravnoteu i ivot na Zemlje naim izborima
i odlukama izabirajui sluiti drugima uslovno. tj.,
sluenje sebi smo zamaskirali racionalnom i
sofisticiranom retorikom sluenja drugima i tako
opravdali izbjegavanje razliitih etikih pravila. Tako je
oduzeta sloboda izbora svim onima koji se smatraju
niim, manje vrijednim i manje inteligentnim. Ovaj
ablon izdvajanja i manipulacije onima koji se smatraju
manje vrijednim je taka koja nas je odvratila od sluenja
drugima. ako pogledamo unazad kroz nau istoriju jasno
emo uociti ablon kreacije vladavina onih koji su
izabrali sluiti sebi, kao i njihovog unitenja, jednom i jo
jednom, opet i nanovo!
Unutar ovog samounitavajueg ablona ponaanja na
Zemlji postoje, sreom, i oni koji vrebaju odgovarajui
trenutak da nam se predstave i pokau da smisao ivota
nije u zatiti svoje familije, svoga plemena, ... , svojih
resursa! Njihov cilj je izraziti, bez obzira na brojke,
situaciju u kojoj se nalazimo; slobodu izbora
posjedujemo i ako nastavimo izabirati isto, uskoro emo
unistiti uslove za opstanak zivota na Zemlji.
Entiteti koji ele odravati zivot na zemlji takvim kakav
sada jeste oslanjaju se svom teinom na religiju, dogmu, i
sva njihova uenja su utemeljena na strahu i osudama
drugih i drugaijih. oni su lideri grupa koje podravaju
vjeru o nepostojanju slobode izbora. Oni su, takoer, oni
koji su duhovnost preveli u religioznost unutar koje
jedino to je vano je pripadati odreenoj grupi, a da bi
PAGE 233
grupi pripadali, moramo slijepo slijediti upute i propise
njenih lidera.
Aida Kadi
Iz univerzalnog uenja znamo da je prvotno ljudsko bie
bilo sposobno da, kao nosioc odraza Logosa, sudjeluje u
stvaralakim procesima u kojima i kroz koja se objavljuje
Boanstvo. Ono je ivjelo u Boijoj Jednosti; u
neizmjernoj slobodi, neprolaznoj ljepoti i sveobuhvatnoj
ljubavi, jer je u Jednosti vladalo savrenstvo. Dakle,
prvotni ovjek - Manas - ivio je u apsolutnoj slobodi ali
toga nije bio svjestan jer nije posjedovao svijest o sebi.
On je bio svesvjestan ali bez individualne samosvijesti. Iz
Boga proizilo bie ovjek (Manas, ovjek u duhovnoj
formi, ovjek kao ideja) ostvarilo je sebe kao kokreator u
harmoniji Boije kreacije, bez stranog utjecaja i
odreenja. Ali pri tom je imalo i jedan zadatak, naime, da
postane svjesno bie koje e boiju harmoniju svjesno
prepoznavati, svjesno u nju sebe uskladiti i spoznati sebe
unutar boije harmonije kao boiju misao, kao
vibrirajui, skladni ton.
kroz ta djela izraavalo svoje osobenosti iz sebe i pred
sobom. Tako se je moglo spoznati, postati svjestan sebe
unutar kreacije i kao kokreator. Ali jedan dio prvotnih
ljudskih bia se vezalo za svoje kreacije, "zaljubilo" se u
vlastite osobine (simbolika Narcisa). Time su zaboravili
svoju osnovnu ososbenost, svoje porijeklo iz boijeg
Duha i izdvojili se iz Jednosti. I umjesto da razvijaju
svijest o Boijim osobenostima u sebi (koja se kroz njih
trebaju izraavati) i tako ostanu unutar Boije harmonije,
ova bia su se sve vie koncentrirala na svoje vlastite
kreacije i iskustva. Time su postala jednim "ja" koje je
sve dovodilo u vezu sa sobom. Bilo je "dobro" to je
njemu koristilo i bilo je "zlo" to je njemu tetilo. Time je
uronulo u sferu polariteta, hranilo se sa "stabla spoznaje o
dobru i zlu".
Izdvajanjem (istupanjem) iz Jednosti i zaranjanjem u
sferu polariteta svi atributi vjene Objave Manusa su bili
takoer izdvojeni. Razvila se objava formom koja je
sastavljena od elemenata vremensko-prostornog reda. S
obzirom da se kreacije ovih bia vie nisu odvijale u
skladu sa Boijom harmonijom, ona su postajala otpor
Boanskom, zidine u kojima je Boansko JA bivalo sve
vie zatvoreno kroz individualzirano ja. Boija iskra se
sve vie potinjavala i gubila svoju kreativnu mo.
Nastala je karma - zakonitost unutar samovoljne kreacije
- i ovjek je sve vie postajao njenim robom.
Istovremeno, individualizirana linost vodi svoj vlastiti
ivot odvojeno od Boga. U svom svijetu u polaritetu ona
se neprekidno suoava sa interesima drugih linosti koje
je sputavaju. Time ona osjea neslobodu da sprovede
svoje interese. Tako evjek postaje muen dvostrukom
enjom za slobodom; enjom njegovog "ja", njegovog
 NO2
ega, da interesi koji su unutar vremensko - prostornog
reda sputani budu osloboeni i enjom njegovog vieg
"JA", stvarnog bia koje je sputano karmom kroz
individualiziranu linost.
Da li je bio sluaj, ili neophodnost, da dio prvih ljudskih
entiteta krene involutivnim putom u svijet spoznaja
vremensko - prostornog reda. Sa naom, vremensko -
prostornom svijeu ne moemo odgovoriti na ovo
pitanje. Ostaje nam samo facit da smo se odvojili iz
Boije Jednosti i dospjeli u ovaj svijet bola i prolaznosti.
Tako dugo, dok naa svijest poima da smo u polaritetu,
tako duko dok je naa "ja" svijest pogonska snaga naeg
ivota, mi nismo sposobni da sebe misaono dovedemo u
dimenziju Jednosti. Stoga, nismo sposobni ni da
poimamo apsolutnost pojma "Sloboda", ak ni da ga u
potpunosti formuliemo, a jo manje da neto od toga i
ostvarimo. U najboljem sluaju, moemo sa naom, u
trodiomenzionalnou steenom sposobnou
diferenciranja spoznati ta sloboda NIJE. Svakako, ne
postoji osoba na ovoj planeti koja nije prola bolno
iskustvo ove spoznaje.
Polaritet i apsolutna sloboda su dakle proturjenost u
sebi. Gdje je vrijeme i prostor, tu je i jedan slijed polova,
jedno ili - ili proturjenosti, ali nikad sveobuhvatna
Jednost koja ini slobodnim od vezanosti i udjela. U
odnosu na ove injenice ne bi nas smjele zavaravati ni
dobronamjerni pokuaji ovjeanstva da kroz humanost i
kulturu stvori optimalne mogunosti za razvoj individue.
Time se istinska sloboda, koja je samo u boanskoj
savrenosti mogua, ne moe ostvariti.
Otkud onda u nama ta potreba i udnja za
sveobuhvatnom slobodom?
Uprkos padu i degradaciji ovjeka, u njemu je jo uvijek
imanentna sr njegovog prvotnog bia. Ovo prvotno,
ljudsko bie poznaje istinsku, sveobuhvatnu slobodu i
svoju enju prenosi dalje na "ja" bie, na
individualiziranu linost. To "ja" bie se napinje da
apsolutnu slobodu ostvari u prolaznom, relativnom
svijetu. Koliko krvi je samo proliveno u fanatinoj borbi
za slobodu. Razlog tome je taj to svi ljudi, duboko u
svom sutinskom biu posjeduju znanje o apsolutnoj
slobodi kojeg je upio prije nego se odvojio od Jednosti.
Kao to svaki ovjek roen u polaritetu nosi "nasljednji
grijeh" odvojenosti od Jednosti, isto tako nosi u sebi, kao
besmrtni atribut, prasjeanja o savrenstvu, slobodu,
ljubavi.
Postoji li za ljude uope mogunost da sa prostorno -
vremenskom svijeu poimaju apsolutnu slobodu?
Odgovor je da, ali... Za to je neophodno da ovjek
PAGE 234
sagleda svoju situaciju i spozna da je njegova, eonima
duga individualizacija u biti pitanje njegove odvojenosti
od Boga, ali da mu ona takoer prua i jednu mogunost.
U toku evolucije individualizacije, ovjek je razvio razum
koji mu, ciljano usmjeren, moe biti velika pokretaka
snaga da napravi zaokret. Na ovom evolutivnom presjeku
zadatak individualne samosvijesti je da shvati odvojenost
od Boga, od Jednosti, od svog prvotnog bia i steenu
sposobnost rasuivanja koristi da uvidi diktaturu vlastitog
ega. Ovaj uvid je Conditio sine ana non - neizostavna
predpostavka tome, da se ego, koji je ovjeku obeao
slobodu ali ga je u biti odvojio od slobode, dobrovoljno
rtvuje principu prvotvnog ovjeka. Taj izgubljeni sin e
se onda vratiti u slobodu Jednosti (svesvijesti),
oplemenjen sa, na putu spoznaje, novosteenim atributom
"samosvijest".
20.1.2012.
Sloboda - realnost ili samo iluzija
II dio
ovjek podreen zakonitostima karme u dijalektikom
svijetu moe spoznati samo ogranienu, uvijek neim
uvjetovanu slobodu, dakle, relativnu slobodu. enja za
tom slobodom je uvijek usmjerena potrebi da se oslobodi
od odreenih okolnosti koje se u odreanim situacijama
doivljavaju kao potreba. Ona se ispunjava kada se ta
potreba zadovolji, ali to zadovoljenje potrebe u biti ne
mijenja ljudsko bie. enja za ovakvom slobodom je
samo reakcija prirode porobljenog ovjeka gdje pokuava
da se oslobodi onog to ga u datim okolnostima
ograniava. On se tome odupire snagom svoje volje i
sredstvima koja su rezultirana iz zakonitosti karme. S
obzirom da su njegove predstave o slobodi proizile iz
bivstvovanja u zatoenosti i na tom stupnju svijesti, on iz
jednog vida zatoenosti upada u drugi.
Pa ipak, impulsi Slobode ukazuju i ovjeku s prirodom iz
zakonitosti karme potrebu za viom slobodom. Ona se
objavljuje kao jedna nova sloboda koja je potpuno
neovisna od ovozemaljske ograniene i uvjetovane
predstave o slobodi. Ona se poima unutar boanskog,
duhovnog reda i u tom poimanju slobode ovjek
revolucionira svoje bie time to prevazilazi svoju niu
prirodu, prirodu sunja iz zakonitosti karme. Ali tako
dugo dok ovjek nije u stanju da prepozna i uvidi iluziju
o slobodi (jer sloboda unutar ovozemaljskih zakonitosti
jeste iluzija) i da svoju volju usmjeri na duhovno polje,
 NO2 PAGE 235

nije u stanju da spozna stvarnu slobodu. boijom Harmonijom. Dejstva ovakvih djela se
koncentriraju u mikrokosmos i postaju uzrokom koji
prodire u novu inkarnaciju kao sudbina.
Simbolika Prometeja

Ova dejstva si moemo zamisliti kao elektromagnetska

Pria o Prometeju vezanom za stijenu kao kazna za
arita u kojima i kroz koja vibrira quintna esencija svih
ukradeno svjetlo kojim je ljudskom rodu omoguio
prolih inkarnacija. Ona su pohranjeni impulsi u jednom
razvoj kulture i civilizacije, simbol je zatoenitva
magnetikom sistemu s unutarnje strane mikrokosmike
Manusa, slobodnog mislioca, u materiji. Njegova svijest
kugle, u tzv. aurskom biu. Prema temeljnoj formuli ovog
vie nije voena istinskom Slobodom i Znanjem, ve se
arita, (ili aurskog bia, ili karme), mikrokosmos se
razvijea iz samovolje poticane niim nagonima i izraene
uvijek iznova vee za jednu odgovarajuu linost.
kroz zloupotrebu boanskih stvaralakih snaga. Ovakva
svijest baca sjenu i vee Prometeja (prvotnog ovjeka sa
boanskim atributima - titana) za prirodu raanja i smrti Mikrokosmos ivi u jednoj tvarnoj razmjeni. On privlai i
time to ga pretvara u slijepog i nesvjesnog Epimeteja absorbira kvalitete iz kozmosa koje linost koristi za
(Epimetej je u grkoj mitologiji brat Prometeja koji je svoja djela, misli i osjeaje, i odailja te kvalitete,
otvorio Pandorinu kutiju i time donio u svijet bolest, preraene i preobraene od linosti, opet u kozmos.
zavist, ratove - dakle kristalizaciju u materiji - i na koncu Mikrokozmos privlai samo one kvalitete koji su u
smrt). rezonanci sa njegovim sopstvenim vibracijama, tj. koje su
kompaktibilni sa formulom njegovog aurskog bia.
Karma je poput filtera koji odgovarajue kvalitete
Preneen na opu situaciju ljudstva, ovaj grki mitos
proputa a neodgovarajue iskljuuje. Time je linost
sadri poruku o reakciji ljudi na boiji evolutivni plan.
zarobljenik karme jer dobiva samoo one kvalitete i
Svaki put kada impulsi iz prvotne Slobode postanu
ivotnu snagu koje mu aursko bie dodijeli. A s obzirom
osjetni, sabijaju se i koncentriraju ovi naboji niskih
da je aursko bie nastalo od grjenih djela koja udaljuju
nagona ljudstva i preprijee se novim procesima i novim
od boijeg Plana, ono povezuje sa onim kvalitetima
mogunostima razvoja, u nastojanju da odre svoju
kozmosa koja su se manifestirala iz grjenih djela. Tako
egzistenciju. Mitos o Prometeju je dakle simbol za
je linost kroz elektromagnetske vibracije koje proizlaze
nesvjesne snage u ovjeku, za anti - ovjeka u ovjeku
iz aurskog bia prisiljena na grjena djela.
koji prua otpor svakom razvoju i snagom svoje, sa
viom svijeu neoplemenjene inteligencije prijeti da
potisne u ambis cjelokupan ivotni sustav planete. Ove elektromagnetske vibracije prenose se u sustav
linosti posredstvom zraka kojeg udiemo; s jedne strane
one preko plua dospijevaju direktno u krv, s druge
Takav ovjek, sa anti - ovjekom u sebi je postalo opasno
strane, preko nosnica u mozak, posebno u hypothalamus
dvojno bie. To bie potjee iz Slobode boanskog
lijezdu, odakle kroz nervni, hormonalni i krvni fluid
duhovnog red a a nalazi se u jedno m
linost navodi na izvravanje odreenih djela. Tako je
samoprouzrokovanom zatvoru zakonitosti karme. Obje
cjelokupni mikrokozmiki sistem ulovljen u mreu
prirode su sastavni dio njegova bia i tvore njegovu
sudbine. Ali to nije sve, to nije jedini zid zatvora. Kroz
dvopolnu ljudsku realnost. Promiljanje o slobodi namee
pripadnost paloj dijalektici, dakle prolaznom svijetu,
pitanje, postoji li uope mogunost da se slijepi i zatoeni
osnova biti linosti lei u njenom samoizraavanju,
Prometej razvije u smjeru gdje je mogu zaokret, da se
samozatiti i ovozemaljskim potrebama.
prevazie anti - ovjeka u sebi, izvan do sada isprobanih
filozofsko, religiozno i moralno fundiranih pokuaja
oslobaanja, jer je historija dokazala da svako, pa i Cjelokupno njeno razmiljanje, osjeanje i volja je tome
subtilno nasilje uzrokuje protunasilje i samo mijenja usmjereno. Njen nagon za postojanjem vibrira u krvi kao
okvire zatoenitvu. faktor udnje. Tako je svaka misao popraena udnjom
za ispunjenjem. Kao novo energetsko arite ono vibrira
u polju disanja mikroorganizma i navodi aursko bie da
Pet zidina zatvora u svijetu dijalektike
iz kozmosa prinese one eterine kvalitete koje linost
treba za ostvarenje njenog nauma i njenih udnji. Tako
Sr ljudskog zatoenitva je neznanje kao posljedica nastaje jedan circulus vitiosus, jedan nerazrjeivi odnos
odvojenosti od duha. Da bi kroili na put ka slobodi razmjene izmeu aurskog bia i linosti. Jedno drugog
moramo najprije spoznati bit naeg zatoenitva. Da bi treba za opstanak svoje egzistencije, i ini sve za onog
razvezali konopce koje nas dre vezanim, moramo prvo drugog - a time i za sebe - da bi opstali.
ispitati vorove. Tu je prije svega karma. Odvojena od
boije Jednosti besmrtna dua je u toku bezbroj
inkarnacija poinila bezbroj djela koja nisu u skladu sa
 NO2 PAGE 236

Ali to nije sve... U krvi linosti ne gori samo vatra zakonodavci ne znaju nita o dijalektikoj zakonitosti
propasti vlastitog sistema. Kroz krvnu vezu roditelja ovog svijeta. Nesvjesno podsticani od strane aurskih bia,
ovjek istovremeno ima udio u njihovom krvnom oni obeavaju vrijednosti kao; sloboda, bratstvo i
svojstvu i karmi koja u njemu vibrira i time je preko jedinstvo te svjetski mir i novi poredak i obavezuju ljude
bioloke nasljedne veze vezan za druge ljude. Svaki da prisilom, pa i po cijenu svojih ivota sprovode i brane
pojedinac je jedan vor za sve ostale i obratno, svi te ideje. A u tome je u biti najvea zabluda, da se sloboda
zajedno su jedan ogroman vor za pojedinca. I kao to moe dostii prisilom. Ovim zabludama redovito
mikrokosmika karma ini jedno polje podlijeu oni koji ove ideale pokuavaju dostii u svijetu
elektromagnetskog djelovanja, naime, jedno aursko bie, prolaznosti, sa prolaznim sredstvima.
tako i karma cijelokupnog ovjeanstva ini jedan
gigantski elektromagnetski obru koji je obujmio nau
Normalno je da se stremi ka viim vrijednostima i
planetu. Ne postoji bie koje nije pod utjecajem ovog
kvalitetima ivota, da se ivot uini lakim,
obrua. Ali to nije sve...Do sada smo razmotrili etiri zida
podnoljivijim. Ali je velika zabluda vjerovati da se time
zatvora, dva individualna i dva kolektivna koji se jedan
mogu prevazii nepravda, potinjenost, ratovi i prisila.
na drugom nadgrauju i meusobno se podupiru. Ali
Htjeti uspostaviti boije Carstvo u svijetu dijalektike je
postoji jo jedan, peti. Da bi shvatili njegovu bit, moramo
klasina Judina izdaja kojom ovjeanstvo samo sebe
najprije posvetiti panju zatoeniku ovog sistema,
vee za ovaj svijet. Pa postoji li izlaz? Da, postoji, ak i u
prvotnom mikrokozmosu, dakle, prvotnoj dui. Samo jo
ovaj svijet tame i karmike vezanosti uvijek iznova
jedan jedini atom prvotnog sjaja boijeg Duha tinja u
prodire Svjetlo iz svijeta boanskog i dotakne srca
ovjeku. Duboko pokopan ispod svih tih zidova u centru
receptivnih ljudi te pomae da njihovu unutarnju enju
linosti, stalnim vibriranjem pokuava da obznani neto o
usmjere u tom pravcu. Kroz te ljude, kroz njihova djela i
prvotnom boijem Carstvu, da podsjeti linost na njen
ivot se Rije uvijek obznanjuje u svojoj prvotnoj formi.
stvarni zadatak, naime, da bude nosioc boijeg Odraza i
ovjek ne moe ivjeti bez poude, jer je ona od samog
vrati mikrokozmos u boije Carstvo. Tako u linosti jaa
iskona utkana u njegovo bie. Ona je Snaga koja stremi
enja za ivotom koji nije igosan stalnim raanjem i
ostvarenju boanskog Plana. ovjek to samo treba
umiranjem. Svi religiozni spisi najavljuju ovakav ivot.
spoznati. I spoznat e, kada se nakon hiljada i hiljada
ivot pun ljubavi, istinitosti i pravde, slobode, mira,
pokuaja da vatru poude zagasi ovozemaljskim stvarima
ljepote, dobrote i iznad svega, neprolazan. Rastrgana u
zatee iscrpljen i raz-oaran (da nije vie u zaaranosti
suprotnostima dijalektike; od straha egzistencije na jednoj
Mamona, u iluziji). Sa uvidom ove oaranosti poet e se
i samopotvrivanja na drugoj strani, linost posve poima
obruavati zidovi zatvora (gasiti karmika arita) i
obeanje boijeg Carstva i Njegove apsolutne vrijednosti
ovjek e u sebi i iz sebe postati Otac-Majka i biti upuen
dovodi u odnos sa sobom lino i pokuava, u svijetu
ka Slobodi. Kao to je ovozemaljski zatvor postao i
prolaznosti i smrtnosti, da ga doivi. Time zida peti zid
odrava se kroz magnetsku privlanost poude za
svojeg zatvora.
ovozemaljska dobra, tako se uvidom u njegovu
zakonitost moe i napustiti usmjeravanjem poude za
Poimajui enju atoma duha za boijim Carstvom, prvotnim, boanskim.
linost dolazi u zabludu, sjeajui se da je sama jednom
bila dio tog Carstva, da se kroz kultiviranje vlastitog bia
Sloboda kao mogunost promjene
opet do njega moe uzvisiti i projicira sebe u budunosti
kao bie sa boijim atributima. Prema zakonitosti "isto
privlai isto", teku istovjetne misaone predpostavke u Nova sloboda prua mogunost ovjeku da se
jedno mono energetsko arite, koje, to vie jaa, to transformira u novog ovjeka, u nebeskog, boanskog
vie razvija sopstveni ivot i mo. Postoje brojni ovjeka. Za ovu transformaciju neophodna je probuena
prototipovi ovih arita koji se uvijek prilagoavaju dua koja koja je u direktnom kontaktu sa duom duha, sa
novom kvalitetu vremena i kontroliraju cijelo Kristusom. Pod Kristusom se podrazumijeva jedno
ovjeanstvo. Na ovaj nain je nastao jedan svijet slobodno stanje bia ije zraenje iz duhovnog polja
paranoje, svijet ogledala ljudskih misli i osjeaja kojim priziva ljude iz zatoenitva u slobodu. U osnovi, ovjek
upravljaju fantomi a odravaju ga oni koji vjeruju u je u stanju da na ovaj poziv reagira jer u njegovom srcu -
njega. I mone svjetske organizacije se brinu za to. Tu su, sjedite duhovnog ovjeka - pohranjena je iskra substance
prije svega, religiozne institucije. Zanemarivi svoju Kristusa i time posjeduje polarnost prema njemu. Kada se
obavezu da ovjeanstvo osvijeste i priblii im boiju ova iskra rasplamsa onda je mogue i prevazilaenje
Rije, oni je interpretiraju prema potrebama svoje suprotnih snaga polariteta. Kristus je, u odnosu na
svjetovne politike. Sa brojnim ritualima i obavezama, oni Prometeja, suprotna strana polariteta.
svijet veu za njihovu paranoju i obeavaju im vjeni
ivot poslije smrti, u carstvu paranoje, samo ako slijede
njihove dogme i upute. Davno nekad vladari su bili raa
riiji, dakle, kraljevi-mudraci. Ali odavno ve politiari i
 NO2 PAGE 237

Prometejeva varta, kao iskra stvaranja kulture i da imamo individue koje su jae od zajednica, ali bez
civilizacije, je stvaralaka snaga iz ega, gdje se ovjek povezanosti s ostalim individuama a tako i sa kolektivom
poistovjeuje sa svojim djelom i time sve vie izdvaja iz svih drugih okupljenih JA. Tu je kolektiv samo
duhovnog polja, zapada u materiju, u zatoenitvo. apstrakcija.
Kristusova vatra gori unutar boije Jednosti i dovodi
ljude u stanje ljubavi i slobode.
I s druge strane imamo zajednice mnogih JA, koje su jae
od svih individua, postavljene bez harmonine veze svih
Zraenje kvaliteta Kristusa u potpunosti prome cijeli Ja, u kojima je samo MI te zbog toga je tu individua samo
mikrokosmos im njegova duhovna iskra unutar njegove apstrakcija. U oba sluaja je u pitanju - Otuivanje.
due poprimi njegove vibracije. Kosmiki gledano, ova Otuivanje od kolektiva u ime Ja (individua) ili
duhovna iskra se nalazi u centru planete. U doba otuivanje Ja u ime Mi (kolektiva).
Vodenjaka ona je posebno receptivna na kosmika
zraenja kvliteta Kristusa i sve vie vibrira u njegovoj
Ovo su po mom miljenju dva pola izmeu kojih ima
rezonanci. Ovi utjecaji i zraenja stvaraju predpostavke
mnogo varijanti jedne ili druge vrste otuivanja.
(mogunosti) za novu slobodu, ali to ne znai da se radi o
jednom automatskom procesu gdje pasivno, u svojoj
komfornosti, reagujemo i djelujemo po ustaljenim Na Zapadu je sve vie jaka individua, koja se ponekad
navikama. odazove unutar kolektiva. Kao da moderna i bogatija
drutva unitavaju kolektivnost, dok manje moderna i
manje bogata drutva jaaju kolektiv guei
O slobodi kao mogunost transformacije govorili su
individualizam.
ezoteriari svih kultura i svih vremena. Ideja ovog uenja
nije sebino,individualno osloboenje od materije, ili ulaz
u "zaslueni" raj, ve neto daleko bitnije, Ako se neko odlui u ime kolektiva stati u odbranu i
sveobuhvatnije. Ideja je, biti osloboen prolosti, nevezan zatitu kolektiva, ne uvaavajui svoje Ja, ini istu
za doktrine raligija ili ideologija, nesputavan odredicama pogreku kao onaj koji se u ime svog Ja ne eli boriti za
jedne etnije ili nacije, biti slobodan dalje se razvijati njegov opstanak..
prema unaprijed odreenom planu due, biti otjelovljeni
izraz boije prirode, biti slobodan svojim ivotom sluiti
Ni jedni ni drugi ne tee ka slobodi izvan njih.
ovjeanstvu u cilju transformacije unutar boijeg plana
A apsolutna sloboda je apsolutna samo onda kad je Ja
kako su to svojim primjerom ukazali Isus i Budha,
slobodno unutar kolektiva jednako slobodnih individua.
prototipovi savrenog, boanskog ovjeka, inkarnacje Kolektiv moe samo tako teiti ka apsolutnoj slobodi -
prvotne ideje o ovjeku - Manusa. kroz slobodu Ja, a ne kroz slobodu Mi. Ne moe jedna
individua biti apsolutno slobodna ako svojim djelovanjem
Na kraju jo nekoliko refleksija sa Facebooka, odnosno, ograniava ili ne priznaje jednaku slobodu drugim
novih spoznaja do koje su uesnici diskusije doli, upravo individuama.
kroz diskusiju:
JA tei uvijek ka apsolutnoj slobodi koja se moe ostvariti
APSTRAKCIJA KOLEKTIVA ILI APSTRAKCIJA samo kroz neogranienu slobodu svih JA. Tad moe to
INDIVIDUUMA? Samira, sad me odvela diskusija do biti i apsolutna sloboda za MI (kolektiv svih slobodnih
ovog pitanja i do elje na isto pokuati (samo pokuati) JA).
nai odgovor. Na planeti se pojavljuje jedan fenomen.
Ako bi sve i jedan kolektiv na planetu bio kolektiv
S jedne strane uoava se rezignacija i ignorancija prema apsolutno slobodnih JA (individua), onda se radi na
svim deavanjima koja ne predstavljaju direktnu opasnost kraju o jednom kolektivu: planetarnom. A to je ionako
njegovom velianstvu JA. jedina zajednica koja bi kao takva donijela apsolutnu
slobodu.
S druge strane individuum se mazohistiki odrie Ja u
ime kolektiva. Karmen Medija Velagi

Kako Aida napisa, da zajednice zasnovane na religiji i

drugim osnovama, u ime zatite Ja, njegovog integriteta i
opstajanja, preuzimaju leitwort, postaju zajednica
apstraktnih Ja koji su milju, djelom i svim ostalim ipak
samo MI. Tu je uguena individualnost. Iz ovog proizlazi
 NO2
2. vjerujem da cemo se sloziti u tome da je maestro
Jastva onaj koji na svako pitanje ima isti odgovor, a taj
odgovor je uvijek najuzviseniji izbor. u tome je Maestro
neminovno predvidiv, a ucenik sasvim nepredvidiv. zato
je dovoljno jednostavno posmatrati kako, i koliko
predvidivo, reaguje i odgovara individualno JA, na bilo
koju situaciju, da bi lako uocili gdje se to individualno JA
nalazi na putu ka vjestini Jastva. sad nam se namece
pitanje: koji izbor je najuzviseniji, tj.: koji izbor vodi
ka apsolutnoj slobodi? ako se istinski angaziramo oko
ovog pitanja vec smo krenuli putovati ka vjestini Jastva.
to je pitanje oko kojeg su se razvile , od pocetka vremena,
sve ljudske filozofije i teologije. istina je da se, jos uvijek,
vecina individualnih JA bavi sasvim drugim pitanjem:
koji izbor je najprofitabilniji? ili: na koji nacin
individualno JA najmanje gubi?kada zivot zivimo iz
perspektive kontroliranja stete, zapravo propustamo
istinsku mogucnost i sansu za optimalni zivotni napredak.
jer, zivjeti zivot iz takve perspektive, znaci zivjeti zivot iz
perspektive straha. a strah o nama laze! mi nismo strah.
mi smo Ljubav. Ljubav ne treba zastitu, niti se moze
izgubiti. ali, to nikada necemo saznati ako nastavimo
neprekidno odgovarati na drugo pitanje umjesto na prvo.
Samo individualno JA, misieci da u zivotu postoji nesto
sto se moze dobiti ili izgubiti, postavlja si, i odgovara, na
drugo pitanje. individualno JA koje gleda na zivot na
drugaciji nacin i zapaza se kao vise bice, razumije da
dobiti ili gubiti nije zivotni zadatak, vec voljeti ili
propustiti sansu da se voli, te si postavlja, i odgovara, na
prvo pitanje. individualno JA koje si postavlja drugo
pitanje kaze: JA sam tijelo, dok individualno JA koje si
postavlja prvo pitanje kaze: JA sam moja dusa.
na kriticnoj raskrsnici svih medjuljudskih relacija, postoji
samo jedno pitanje:
sta bi sada Ljubav uradila!? nijedno drugo pitanje
nije svrsishodno, znacajno niti nasoj dusi iole vazno. sad
smo dosli do veoma osjetljive tacke interpretacije
izrecenog, jer ovaj princip ljubavlju zajamcenog
djelovanja, uveliko se krivo tumaci. nerazumijevanje
ovog principa nas je dovelo do jeda, ljutnji, svadja i lazi
koje su sa puta ka Jastvu, odvukle mnoga individualna
JA. uce nas, stoljecima, da ljubavlju zajamceno
djelovanje nastaje iz izbora da budemo, djelujemo i
imamo sta god drugome cini najvise dobro. a
najuzviseniji izbor je onaj koji cini dobro individualnom
JA. ovaj iskaz, kao i svaki drugi iskaz duhovne istine,
automatski postaje otvoren za krivo tumacenje. misterija
nam se malo razjasni onog trenutka kad odlucimo sta je
najbolje sto individualno JA moze uraditi za sebe. kada
apsolutno odlucimo i izaberemo, misterija se rastopi i
krug cjelovito okonca. tako, ono sto je najbolje za
individualno JA postaje najbolje za grupno MI. da bi ovo
razumjeli potrebno je prozivjeti mnogo zivota i jos vise
zivota da bi se implementiralo, jer, ova istina se razvija
oko jos vise istine: ono sto individualno JA cini sebi,
cini i grupi MI. ono sto individualno JA cini grupi MI,
cini i svome individualnom JA. to je tako zato sto JA i
PAGE 238
MI jesmo Jedno. Jedno jeste; drugo nije. svi maestri
Jastva koji su hodali ovom planetom poducavali su nas
ovu istinu, ali je, za vecinu ljudi na zemlji, bila i ostala
samo divna ezotericna istina sa nikakvom ili veoma
malom mogucnosti prakticne aplikacije. a, zapravo,
aplikacija ove istine je najprakticnija.
JA i MI nismo ovdje da spoznajemo - dusa raspolaze
znanjem, stoga je dovoljno da si postavljamo pitanja da
bi dobili odgovore - vec da kroz osjecaj i iskustvo
stvaramo i sirimo sebe - SEBE. ))
Aida Kadi
1.3.2012.
Kultura Kreativa - manifest Novog doba
Kultura Kreativa svijet poima i ivi holistikim nazorom.
Holistiki nazor problemu meuljudskih i
meunacionalnih odnosa , konflikta, ratova, odnosu
poinioc - rtva ne pristupa analizom uzroka unutar
prostora i vremena. Ve iziskuje rezumijevanje kosmike
zakonitosti uzroka i posljedica, odnosno, zakonitosti
karme. Razumijevanje ove zakonitosti dovodi do uvida u
neophodnost oprosta, te i samog ina oprosta. Oprost ne
konotira pomilovanje poinioca a jo manje opravdanje
samog ina. Naalost, velika veina jo uvijek oprost vide
u ovom kontekstu. Oprost u biti znai naputanje
(otputanje) kvaliteta odnosa u naponu rtva - poinioc.
Predpostavite si sliku gdje dvoje, razliito polarizirani
(plus - minus, poinioc - rtva) vuku, svako na svoju
stranu, jednu icu, usljed ega se stvara napon. Ako rtva
pusti (otpusti, oprosti) tu icu, dakle, napusti taj kvalitet
odnosa, sva teina napona pada na poinioca. Oprost ne
znai pomirenje sa poiniocem, ve pomirenje sa svojom
sudbinom. Pomirenje sa sudbinom ne predpostavlja
pasivnost u odnosu na nepravdu, ve duhovni vid borbe.
Razumijevanjem zakonitosti karme rtva uvia da je
unutar kosmikog zakona uzroka i posljedica sama i rtva
i poinioc, tj. da je svoju sudbinu na nekom drugom
nivou sama prouzrokovala. Veliki mudraci i
prosvijetitelji, od Bude, Isusa i Muhameda pa do
prosvijeenih novog doba, upuuju ovjeanstvo u
zakonitost uzroka i posljedica i ukazuje na neophodnost
oprosta. Ali, od ovog uenja neupueno ovjeanstvo je
stvorilo religiozne institucije temeljene na dogmama i
apsolutistikim deklaracijom sebe kao jedinom pravom i
pravovjernom religijom. to znai iskljuivost i
neprijateljski odnos prema svim drugim i drugaijim,
odnos kvalitet napona, odnos loe kolektivne karme.
 NO2
Kultura Kreativa negira duhovnu validnost religioznih
institucija i ukazuje na potrebu naputanja
identifikacije kroz religije, etnije, nacije te na povratak
iskonskom uenju Bude, Isusa, Muhameda. Religije,
etnije i nacije su kategorije koje treba da slue ovjeku
u cilju njegovog duhovnog razvoja, a ne da ga
sputavaju i porobljavaju.
Razumijevanje zakonitosti karme otvara pogled u
budunost to neminovno namee uvid o potrebi
brinog ophoenja prema ivotnoj sredini, proizvodnje i
koritenja obnovljive energije, o potrebi koritenja
resursa na ekolokim te raspodjeli istih na etikim
normama, o potrebi poslovanja na principu synergije te
meuljudskim odnosima na principu empatije.
Svojim nazorima ovih stremljenja i nainom ivota sve
vie je prepoznatljiva grupa ljudi koja se nije
konstituisala na do sada uobiajen nain, ve
nevezano jedni od drugih, ali povezani jednom
nevidljivom i prepoznatljivom mreom iskristalizirala iz
odreenog nivoa svijesti. Ljudi koji u svojem
svjetonazoru nemaju nita konzervativnog, ali su ve
prevazili i modernu. Ljudi koji beskompromisno
odbijaju rasnu, etniku i religioznu iskljuivost,
intoleranciju prema drugima i drugaijima,
nekontrolisani hedonizam komercijalnih medija,
neetini sistem trgovine i privreivanja, korumpiranost
politike i politikanstvo te beskrupulozno unitavanje
ivotne sredine u cilju profita. Ljudi koji ovaj stav ne
zauzimaju samo deklarativno, ve svojim nainom
ivota i kvalitetom djelovanja u svim segmentima kako
socijalnog, tako i individualnog bia. Ljudi kojima je
spiritualna samorealizacija glavno ivotno usmjerenje i
sa nivoa tog usmjerenja i na osnovu spoznaja tog
nivoa aktivno se zalau za holistiki sistem u medicini i
obrazovanju, etiku i ekoloku privredu te moderni
svjetonazor na osnovama quantne fizike i mehanike.
Kultura Kreativa se izvibrirala iz vie svijesti, izvan
napona polariteta; konstruktivno - destruktivno,
konzervativno - moderno, teizam - ateizam.
U odnosu na ove ljude sa novim stremljenjem
pojavljuje se i termin; kulturno, ili integralno kreativni.
Po prvi put u Americi, a uskoro i u zapadnoj Europi. U
istonoj i jugoistonoj Europi, na podneblju Slavena,
ova stremljenja su tek verbalizirane enje i uvidi u
neophodnost nove paradigme, novog kvaliteta ivota.
U stvarnosti, materijalizam je ovdje, sa svim svojim
demonskim agentima; egoizam, egocentrinost,
pohlepa, beskrupuloznost, machiavelizam u svim
facetama, u punom jeku. Ali, to je slika koja se poima
unutar prostora i vremena, sa nedostatkom
razumijevanja kosmike zakonitosti uzroka i
posljedica. Jer, slavenska dua vibrira viim tonovima
tonalne skale. Nije sluajno da su svi komponisti
klasine muzike u slavenskim narodima komponovali
PAGE 239
u molu, dok u germanskim i latinskim u duru*.
Slavenska dua je jo optereena vikom historije
kojeg nije u stanju preraditi, traumatama ratova i
revolucija te psiho terorom ideologija. Ali, za dvije
generacije, kada slavenska dua se probudi i otvori se
novim impulsima, Kultura Kreativa nee biti val u
ovom podneblju ve tsunami koji e preobraziti
planetu.
Diogen pro kultura magazin istrajavanjem na
objedinjavanju razliitosti kroz razne izraajne forme
umjetnosti dokazanih Diogena je jedan ciljani impuls
ka usmjerenju u novi kvalitet ivota, kvalitet Kulture
Kreativa.
________
*- ovjek je esto poreen sa muzikim instrumentom na kojem
svira boanska Harmonija. Ali on toga nije svjestan. Osim toga
je ovaj instrument oteen zbog ega boanska Harmonija ne
moe da odsvira iste tonove. Ljudski mozak ima sedam
meuprostora ispunjenih etarom. Svaki meuprostor ima sebi
svojstven ton koji odgovara jednom od tonova sedmostruke
tonalne skale. Pored toga, svaki ovjek, kao i svaki ljudski
kolektiv (narod) posjeduju svoj osnovni ton. Svi ovi tonovi
izvravaju zadatak shodan odreenju boijeg plana. Ako su
modani meuprostori ispunjeni zemaljskim etarom, onda nisu
u stanju da reaguju na impulse duhovnog polja, te usljed toga
ljudsko bie proizvodi pogrene, disharmonine tonove i nije u
harmoniji sa boanskim. Ali ga sjeanje due podsjea da je
njegovo bie jednom bilo u harmoniji, i kada duhovne
impresije promu nadprirodu due, u njoj nastaju impulsi koji
tee da se izraze u poeziji, plesu i muzici. Jer neto od
boanskog ivota jo egzistira u ljudskom biu kao iskra koja
tei svome prvobitnom polju. Ova iskra se moe rasplamsati
kada se ljudsko bie kao instrument utima sa boanskom
harmonijom i povee se sa osnovnim kozmikim tonom s kojim
vibrira i njegovo bie.
Vie o muzici u kontekstu razvoja svijesti u sljedeem
Godinjaku DIOGEN pro kultura magazina.
Samira Begman
http://samirabegman.weebly.com
 NO2
21.3.2012.REZULUTATI KONKURSA SAMIR TAHIROVIDIOGEN 2011.
KONKURS
Samir Tahirovi DIOGEN 2011
Od 2011.g. i treeg Konkursa DIOGEN pro kultura
magazina za priu, esej i pjesmu, na Konkurs nosi naziv
Samir Tahirovi - DIOGEN. Konkurs nosi naziv po
imenu pjesnika i pripovjedaa Samira Tahirovia (1971-
2011) iz Bosne i Hercegovine (Donji Vakuf), rano pre-
minulog autora DIOGEN pro kultura magazina i MaxMi-
nus magazina.
Tema ovogodinjeg Konkursa je
Pjesnitvo budunosti odsjaj prolosti ili novum in-
ternetskih trailica
Na jezicima junoslavenskih prostora (bosanski, srpski,
hrvatski), kao i na svim pismima moete dostavljati. Ra-
dove u obliku eseja, pria i/ili pjesama moete dostavljati
do 31.1.2012.g. na E-mail adresu: alternati-
vanuova@gmail.com . Esej i pria ne smiju prelaziti tri i
pol kartice (ne vie od 5000 znakova) novinarskog
proreda. Radovi nisu anonimni ve se potpisuju imenom i
prezimenom a u odluci o dodjeli nagrade ulaze u obzir ne
samo kvalitet (estetski i etiki kriteriji djela) ve i
cjelokupna osobna/lina pojavnost autora. Drugim ri-
jeima, DIOGEN pro kultura magazine u odabiru najbol-
jih uzima u razmatranje i ljudskost, odnosno ovjenost
samog autora. Objektivnost?
Upravo to i jeste DIOGEN pro kultura magazine MI
http://diogen.weebly.com/konkurs-samir-tahirovic-diogen-2011.html
PAGE 240
OBJEDINJUJEMO RAZLIITOSTI.
Nagrade za sve kategorije e biti dodijeljene samo za
prva mjesta, odnosno odabir najboljeg rada jer DIOGEN
pro kultura magazine bira autora koji je ovogodinji
Samir Tahirovi DIOGEN 2011.
Nagrade:
- Za najbolju priu - diploma i objava knjige u Elektron-
skom obliku tokom 2012.g. od strane Izdavake kue
DHIRA, Kusnacht, vajcarska (priprema, naslovnica,
DTP, ISBN broj, objava online).
- Za najbolji esej - diploma i objava knjige u Elektron-
skom obliku tokom 2012.g. od strane Izdavake kue
DHIRA, Kusnacht, vajcarska vajcarska (priprema,
naslovnica, DTP, ISBN broj, objava online).
- Za najbolju pjesmu - diploma i objava knjige u Elek-
tronskom obliku tokom 2012.g. od strane Izdavake kue
DHIRA, Kusnacht, vajcarska.
Odluka o izboru najboljih radova e biti objavljena
21.3.2012.g. na Svjetski dan poezije i od ove godine e
DIOGEN pro kultura magazine upravo na taj dan ob-
javljivati odabrane, najbolje radove.
KONKURS JE TRAJAO OD 18.11.2011 do 31.1.2012.
 NO2 PAGE 241

***
Vlasnik i gl. i odg. urednika DIOGEN pro kultura
magazina, knjievnik Sabahudin Hadiali je, poslije PRIA
uvida u dostavljene pjesme, prie i/ili eseje, a u
Za najbolju priu - diploma i objava knjige u Elektron-
skladu sa Temom Konkursa: Pjesnitvo budu-
skom obliku tokom 2012.g. od strane Izdavake kue
nosti odsjaj prolosti ili novum internetskih
DHIRA, Kusnacht, vajcarska (priprema, naslovnica,
trailica, od 66 autora & autorica (iz svih ex-Yu
republika, ali i iz Bugarske i eke Republike DTP, ISBN broj, objava online).
imena na zvaninoj WWW stranici Konkursa) od-
Jadranka avi (Prag, eka Republika)
abrao pobjednike III Konkursa DIOGEN pro kultura
magazine pod nazivom SAMIR TAHIROVI Objanjenje: Jezgrovitost smisla u agoniji ivljenja.
DIOGEN 2011:
Mnotvo istina u kroki snebivanju. Pria Meu
zidovima je kao najkrai igrani film. Zar i ivot
ODLUKA nije upravo, i samo, to?

ESEJ ***

Pozivamo nagraene autorice da nam do

Za najbolji esej - diploma i objava knjige u Elektron-
1.9.2012.g. dostave na istu E-mail adresu na koju
skom obliku tokom 2012.g. od strane Izdavake kue
DHIRA, Kusnacht, vajcarska vajcarska (priprema, su poslale radove za Konkurs svoje eseje, prie i
naslovnica, DTP, ISBN broj, objava online). pjesme. Knjige e biti objavljene online do kraja
mjeseca novembra 2012.g.
Alma Jefti (Zenica, Bosna i Hercegovina)
***

Objanjenje: Sutinsko razumijevanje kreativnosti Na stranicama koje slijede objavljujemo nagraena

unutar pjesnikog uobliavanja slike rijei to neko djela po redosljedu kako smo ih i naveli u
poetikom nazva, uz upotrebu metodoloki potkri- obrazloenju nagrada.
jepljenih sutina imenom nazvanih. Esej naziva
U potrazi za perom i Google-om sadri i vie od ***
forme eseja. Usudiu se rei: Poezija sui generis se
pred nama razotkriva snagom svoje moi. Koliko SLJEDEI KONKURS
god to kontradiktorno zvualo.
SAMIR TAHIROVIDIOGEN 2012
***
NAJAVLJUJEMO ZA 18.12.2012..g.
PJESMA

Za najbolju pjesmu - diploma i objava knjige u Elektron-

skom obliku tokom 2012.g. od strane Izdavake kue
DHIRA, Kusnacht, vajcarska

Andrea Debak (Trogir, Hrvatska)

Objanjenje: Pred nama je poezija dodira. Poezija

mimikrije realiteta. Ogoljeno rubno shvaanje da
jo uvijek postoji nada kako pjesma naziva
Jednorog kao izumrla vrsta moe kao Feniks
ponovo nogama svojim hoditi. Jednorog/Poezija e
izdrati. Upravo zahvaljujui poetici snova ove
pjesnikinje. Nadi to stremi.
http://diogen.weebly.com/konkurs-samir-tahirovic-diogen-2011.html
 KONKURS SAMIR TAHIROVIDIOGEN 2011.
NO2 PAGE 242

NAGRAENI ESEJ AUTORICA ALMA JEFTI nazvao kombinatorikom igrom izvjesnih znakova i
(ZENICA, BOSNA I HERCEGOVINA) manje-vie jasnih predstava, iji se rezultat uvijek morao
prevesti u rijei i ostale apstraktne znakove. Potpuna
svjesnost bi, prema njegovom miljenju, bila granini
Pjesnitvo budunosti odsjaj prolosti ili novum inter-
sluaj, i samim tim sasvim nemogua. Pjesnik stvara
netskih trailica
svoju poeziju pod utjecajem nesvjesnih impulsa, ali oni
stupaju na snagu tek kada svjesni procesi dobro
U potrazi za perom i Google-om
pripreme teren". Time se objanjava i injenica da nes-
vjesno umovanje ponekad moe da rijei problem koji se
ta je pjesnitvo danas, u eri interneta, Facebooka i Twit-
opire i najjaem svjesnom naporu.
tera? Da li je to sada samo odraz najdubljih emocija spre-
Poezije nema bez historije, kao to nema ni psihologije u
man da se izloi prkosnom bivstvovanju jednog virtual-
onom praiskonskom, arhetipskom smislu. Taj odraz
nog like, ili jo uvijek postoje oni koji vjeruju u mo
prolosti sadran je i u dananjoj poeziji koja se kroz
mastionice i pera, poutjele hartije i tvrdih korica? Bez
elektronski, virtualni svijet pokuava oduprijeti vremenu
obzira koji odgovor odabrali, jedno je sigurno: nije vano
koje je potiskuje u sve dublje razine drutvenih margina.
da li se pie na poleini stare sveske ili se dodiruju crne
Dua (prvenstveno poetska) nije ostatak ponovo pok-
tipke na tastaturi, iste nesvjesne sile kreiraju sudbinu
renute ideologije, nego korelat odreene tehnologije
otisnutih stihova.
vlasti nad tijelom. Ona postoji, stvarna je, neprekidno se
Koje su to sile to pokreu pero pjesnika? Da li je to uvi-
proizvodi oko tijela, na njemu i u njemu, pomou vlasti
jek onaj veliki, nevidljivi dio Freudovog ledenog brijega,
koja se vri, kroz nadziranje, dresiranje, prevaspitavanje.
ili se u sve umijeao i znatno manji, svjesni dio? Na to su
To je historijska realnost due roene u metodama kan-
pitanje brojni kritiari i psiholozi pokuavali dati odgo-
javanja, nadzora i prinude. Na njoj se primjenjuje odre-
vor. Meutim, esto je bilo nemogue donijeti konanu
ena vrsta vlasti, stvarajui na taj nain polje znanja na
odluku, jer, kao to bi se veina umjetnika sloila, stvara-
temelju kojeg su izgraeni razliiti pojmovi i podijeljene
laki rad je iscrpljujui posao koji ne priznaje
oblasti analize. ovjek - poeta koji bi trebao postati slo-
iskljuivost.
bodan na taj nain je rezultat potinjenosti iji su korijeni
Pjesnici su se vijekovima pozivali na vie sile", Muze
duboko u prolosti i njegova dua je i sama dio vlasti nad
koje ih snae i podaruju im najljepe stihove, bogato nes-
tijelom, rezultat i instrument politike anatomije, tamnica
vjesno iz kojeg crpe inspiraciju. Iako su brojna is-
tijela.
traivanja pokuavala dati odgovor na pitanje da li nes-
vjesno zaista djeluje neovisno od svjesnih procesa, nau-
Ta ista politika tijela, skrivena u strofama koje pred-
nici nisu uspjeli doi do jednog jedinstvenog odgovora.
stavljaju bijeg u slobodu bivstvovanja, proima se kroz
Takoer nije poznato da li su remek djela svjetske poezije
povijesne hartije i internetske trailice. Bez obzira ta
nastajala u onim trenucima u kojima bi svijest zatajila,
pokuavali, pjesnici danas, svjesno ili nesvjesno, nasl-
ustupivi mjesto nepoznatim, neuhvatljivim silama.
jeuju um prethodnika i tamnicu njihovih dua, s ciljem
Rudolf Arnheim u svom eseju O inspiraciji" ilustrira
potrage za osloboenjem i ljudskosti, kroz pero ili kroz
primjer vajara Jacquesa Lipchitza, koji je svoje trideset tri
mreu. Maurice Merleau-Ponty u svojoj Fenomenologiji
skulpture nazvao poluautomaticima", tvrdei da su
percepcije naglaava kako smo mi kartezijanskom tra-
nastale potpuno automatski i naslijepo. On je ispitivao
dicijom navikli da zavisimo od objekta, razvijajui pri
da li su te glinene figure pogodne za bronzu, te je pravio
tome odvojene definicije due i tijela. Tako se tijelo de-
nuna dotjerivanja. tavie, meu mnogim likovima koje
finira kao suma dijelova bez unutranjosti, a dua kao
mu je nagovjetavao neki komad, on je izabrao najistak-
samostalno bie bez distance.
nutiji, pa je zatim nastavio svjesno da radi na njemu sve
dok mu se vizija nije razjasnila... Za vrijeme od skoro
Meutim, iskustvo vlastitog tijela, prema Merleau-
pola vijeka svog rada kao vajara zapazio je da je esto,
Pontyiju, otkriva dvosmislen nain egzistencije. Ako
poslije razdoblja napetog i kontroliranog rada, osjeao
pokuam da ga pomiljam kao sveanj procesa u treem
snanu elju za nekom vrstom slobodnog lirskog irenja
licu vidno opaanje, motorinost, seksualnost
koje nije moglo da se zaustavi." *
razabirem da ove funkcije ne mogu biti meusobno
Tvrdio je da su mu ta trideset tri semiautomatika oboga-
povezane i s vanjskim svijetom odnosima kauzalnosti, one
tila matu veom slobodom, ali i okonala opsesiju za
su sve konfuzno preuzete i implicirane u jednu jed-
takvim nainom rada.
instvenu dramu. Tijelo nije objekt. Iz istog razloga, svijest
koju imam prema njemu nije misao, to jest ja ga ne mogu
C.G. Jung je, prouavajui snove i njihova znaenja,
rastaviti i ponovo sastaviti kako bih o njemu formirao
doao do zakljuka da nesvjesno funkcionira na zadovol-
jasnu ideju. Njegovo jedinstvo uvijek je implicitno i kon-
javajui nain samo ako i svjesno ispunjava svoj zadatak
fuzno. Ono je uvijek neto drugo od onoga to ono jest,
u granicama svojih sposobnosti. Doivljavati poeziju
uvijek seksualnost istodobno kada i sloboda, ukorijenjeno
samo kao rezultat nesvjesnih impulsa potpuno bi nas zar-
obilo u njihovu mreu. Albert Einstein je svoja razmil-
* Arnheim, R. (2003). Prilog psihologiji umjetnosti. 32
janja
http://diogen.weebly.com/konkurs-samir-tahirovic-diogen-2011.html
 KONKURS SAMIR TAHIROVIDIOGEN 2011.
NO2 PAGE 243

moi, u kojem se spajaju realno i imaginarno, a koje vodi

u prirodi u istom trenutku kada se preobraava kulturom, do epistemolokog procvata nauke. Poezija je u tome
nikada samo u sebi zatvoreno, nikada premaeno. ** nala svoje mjesto na voru u kojem se prepliu moderno
i arhaino i kao takva nastavlja da ivi za one koji u njoj
Iz dvosmislenog naina egzistiranja tijela proizilazi i dua vide izlaz iz krize postojanja.
kojom se isprepliu prolost i sadanjost, djelovanje kroz
arhetipsku mreu internetskih pretraivaa. Svako istinsko umjetniko djelo ne bi trebalo da se ugui
u valovima umjetnikove senzibilnosti. Nesvjesno
Upoznati tijelo Drugog mogue je samo kroz doivljaj umovanje, sa svim primitivizmom koji ga okruuje,
tog tijela, to je i Descartes jako dobro znao i o emu je upravo to i omoguava. Meutim, zadatak obrade tog
pisao u jednom pismu Elizabeti. Na slian nain, upoznati sirovog" materijala rezerviran je za najvie funkcije
poeziju Drugog znai pribliiti joj se, sukobiti sadanjost uma, koje pronalaze red u neredu. Prema Arnheimu, um-
sa prolou kroz modernu tehniku budunosti. ivo jetnik koji bi se u potpunosti prepustio svojim automat-
tijelo jo od Freuda, preko Binswangera pa do Merleau- skim impulsima bio bi kao eolska harfa ije strune pok-
Pontyija, subjekt je koji povezuje psihologiju, filozofiju i reu sile prirode. Ali, da bi se te slike oslikale, potreban
poeziju (umjetnost). Ono je originalni izvor metafore kao je budni, nadahnuti Orfejev um da prihvati moi koje
oblika kognicije, naina razmiljanja i osjeanja koje pokreu sve ive stvari, ali ne kao njihova pasivna rtva
dolazi prije jezika. Ba kao to je i Merleau-Ponty nego kao tuma koji prevodi radnje tih moi u artiku-
zakljuio da problem svijeta (i vlastitog tijela) nije taj da lirane oblike i tako ih otkriva svim ljudima." Zbog toga,
je sve izvan njega, nego taj da sve poiva unutar njega. bez obzira da li piemo kritiku ili jednostavno kliknemo
Cezanneovim rijeima opisano: Ako slikam sve male like ispod stihova od kojih nam je ustreptala dua, mi
modre mrlje i sve male kestenjaste mrlje, ja skreem uvijek pronalazimo vezu izmeu prolosti i budunosti. U
panju na to kako on (slikar) gleda... K vragu, ako oni ovoj potrazi e mnogi od nas izgubiti pero a pronai
slute kako zdruujui nijansirano zeleno sa crvenim, ras- Google ili neki drugi pretraiva, ali e dua i poezija
tuuje jedna usta ili nasmjekava jedan obraz. *** uvijek zadrati i jedno i drugo. Zbog toga je svako istin-
sko djelo spoj svjesnog i nesvjesnog, arhetipskog i mod-
Zasigurno, zdruujui prolost i sadanjost, pero i ernog, Orefejevog uma i Euridikinog pogleda, koji samo
Google, kritiku i like, gradi se jedna nova vrsta zajedno ine ono emu se vijekovima divimo - poeziju.
poezije, jedan spoj modernog i arhetipskog, ali u sutini
jednog istog cilja: traganja za ovjekom i humanou. _______
Dok je Cezanne prema Balzacovom opisu iz agrenske
koe cijeli ivot elio nacrtati stolnjak svjeeg snijega, **-Merleau-Ponty, M. (1990). Fenomenologija percepcije. 236
misli nasljeuju jezik i jezik je njihovo tijelo. Prema La- ***-Ibid
canu, jezik je
kreacija radikalno
imaginarnog.
Iskustvo tijela ot-
jelovljeno je kroz
jezik, stvarajui
tako most izmeu
psihikog i somat-
skog, due i
poezije. Mi ne
proizvodimo um,
ali onog trenutka u
kojem smo ga
uvidjeli u osnovi
stvari, poeli smo
da djelujemo, mis-
limo i piemo.
Tijelo kao pred-
met prouavanja,
meta mikroba i
virusa, kao jezik i
metafora ostaje
dio jednog jed-
instvenog diskursa

http://diogen.weebly.com/konkurs-samir-tahirovic-diogen-2011.html
 KONKURS SAMIR TAHIROVIDIOGEN 2011.
NO2 PAGE 244

NAGRAENA PJESMA AUTORICA

ANDREA DEBAK (TROGIR, HRVATSKA)

Jednorog kao izumrla vrsta

Odsjaj prolosti u pjesnitvu budunosti kao mrtva rije

nijema aa satova u muzeju na prozorskim okvirima
prvi spiljski zapisi u udbenicima povijesti koje prouavat e indigo djeaci
i emancipirane djevojice. na limenoj planeti
Poezija. U skladu s normama koje odreuje neka asocijativna skupina
plemeniti jednorog koji izobliava se u robota
Ima li sad smisla da ti priam o jeseni? O gradu koji ljetuje zimi?
O tome kako more vodi ljubav i kako ljeska tiina?
Sita gladujem.
Poezija, to je kruh. Jagode i kupka od lavande
pristupam joj jezikom kao ''Kobe'' govedini i tamnoj okoladi.
Lonanica. Naguram u aru slova pa ih zatrpam tiinom
da izrodi se stih. strepnja. Ili biljka deraica
moda ipak izrone nevine ruke? ( ponadam se )
kaem si utihnuo je slap i
vagonai u koricama su zaboravljeni.
Ima li smisla da priam ti o poeziji
o odsjaju prolosti u pjesnitvu budunosti

http://diogen.weebly.com/konkurs-samir-tahirovic-diogen-2011.html
 KONKURS SAMIR TAHIROVIDIOGEN 2011.
NO2 PAGE 245

NAGRAENA PRIA AUTORICA

JADRANKA AVI kada naie voda
(PRAG, EKA REPUBLIKA) samo nevernima

Meu zidovima ak i ja to znam!

Reetke na malom prozoru oguljenog zida dele

svaki pogled na vie slika. Svaka slika ima dubinu irine Tupi udar s lea ga obori na kolena. Mrak.
zida. ovek unutar zida vidi svoj ivot, uniten uzdu i
produen popreko. Dugo ve die u odlomcima svojih
slika. Sudara se sa njima na zidovima koje ita ili
ispisuje. Tu je nauio sve o krhotinama slobode. O eni
koju vie ne eka da doe. O bojama neba. O postelji
koja budi san. O kricima koje niko ne utiava. O pravdi
koja ga je od spolja unutra usisala i bestidno ostala ista.
Tu i To ga je nauilo da ita i pie. I sada, dok gleda
zvonik u daljini to staje u jedan kvadrat jedne velike
zamke, on urezuje eljem u zid:

Crkva -

Uzidani Bog

Leglo jeresi

vie

sa zvonika

Tja!

A samo ljubavi treba

Onima to trae put

I samo svetla treba

Onima to ive u tami

Jer, laa treba

http://diogen.weebly.com/konkurs-samir-tahirovic-diogen-2011.html
 NO2 PAGE 246

2010-2012

Odabrani intervjui...Ostale moete proitatina /

Chosen ones...Rest of the interviews you can read on:
http://diogen.weebly.com/intervjuiinterviews.html

Intervju sa Zoranom Bognarom, sloio da spadam u tu grupu...

Beograd, Srbija...27.12.2010.g.
Zavirimo li u retrovizor pesnikovih snovienja, ta
MOJA RELIGIJA JE ZAPANJUJUA JASNOA emo tamo ugledati?
NEIZGOVORENIH REI
Raznorazna onirika iskustva, metamorfoze, strahove,
Zoran Bognar jedan je od najoriginalnijih, strepnje, nadanja, elje, treptaje, drhtanja, strahove,
najprevoenijih i najnagraivanijih glasova srpske iskuenja... koji su se docnije otelotvorila i ovekoveila u
poezije u ovom trenutku (www.zoranbognar.com). Mnogi volebnu poeziju..
bi se sloili i jedan od najkontraverznijih Autor je
desetak pesnikih zbirki, dva romana i tri knjige eseja. Susretali ste neobine linosti. Koje su na vas ostavile
Njegova poezija prevoena je sedamnaest jezika. najupeatljiviji trag?
Dobitnik je mnogih naih najuglednijih nagrada meu
kojima su i Matiev al, Rade Drainac, Isidora
Da, zaista sam se susretao i druio se sa neobinim i
Sekuli, Srboljub Miti, Milutin Uskokovi, Milan
velikim ljudima od Alena Ginzberga, Ivana V. Lalia,
Bogdanovi; kao i meunarodnih knjievnih nagrada:
Brane Petrovia, Antonija Porpete, Mihaela Krigera,
Vannelli (1997, Italija), Sredozemni lav (1998, Crna
Antonele Anjede, Franka Vanelija sve do Katerine
Gora) i Hubert Burda (1999, Nemaka) Ove godine
Karizoni... ali na mene su najupeatljiviji trag ipak
pojavila mu se nova poetska trilogija pod nazivom
ostavili Peter Handke (ovek neverovatne energije,
Albedo, Aura, Alhemija u izdanju Balkanskog
beskompromisnosti, hrabrosti i pravdoljubivosti; ovek
knjievnog glasnika
koji je i u treem milenijumu ostao veran prirodnom
nainu ivota daleko od tehnokratskih proizvoda, stvari i
Zbog ega pisac pie kao da nee doiveti sutranji poasti kao to su to mobilni telefon, kompjuter, e mail
dan, kao da mu je svaki dan poslednji, kao da pie adresa, face book, skype; ovek koji je operisan od
testament? materijalnog sveta jer sve novane iznose od nagrada
koje dobija prosleuje u dobrotvorne svrhe), kao i ore
Prema svemu na svetu trebalo bi imati upravo takav Vid Tomaevi (na uveni antropolog, pesnik, poliglota
odnos... ako ste plesa trebalo bi da pleete kao da vam je i istoriar umetnosti koji je itav svoj radni vek proveo u
poslednji, ako ste peva trebalo bi da pevate kao da Americi predavajui na etabliranim univerzitetima kao
pevate poslednju pesmu u ivotu, ako ste sporta trebalo to su Berkli, Kalifornija, Bafalo i San Francisko; ovek
bi svaki put kad se takmiite da date i poslednji atom koji je govorio teno devet jezika i koji je imao zvanje
snage koji imate... tako i pisac kad pie trebalo bi da u emeritusa ili u prevodu na na jezik neto kao profesor
svakom delu da sve to ume i osea jer samo ako imate nad profesorima; ovek neverovatne erudicije i vrlo
poten odnos prema onom ime se bavite i ako se daje liberalnih shvatanja i pogleda na svet, prava intelektualna
maksimum moe se raunati na svevremeni kvalitet... gromada)...

Da li se arolija zvana pisanje toliko uvue pesniku

Spadate li u red hipnotisanih pisaca koje ne naputa pod kou da ne moe vie bez nje?
hipnoza stvaralakog zanosa?
Upravo tako... mada bih pre rekao da se uvue u vene i
Nomad sam beskraja... apsolutni rapsod... A ako pod krvotok... pisanje je pieva leukemija... s kojom ivi i
hipnotisani mislite na termin pasionirani... onda bi se umire... i uruje sa venou...
 Tatjana Debeljaki intervjui / interviews
NO2 PAGE 247

Koje su svoje ljubavi pesnici najvie opevali?

grupu stanja kojima ovek ne vlada...
Kako koji... svaki pesnik ima razliite ljubavi koje su mu
svete... za jednoga je to ena o kojoj je sanjao ceo ivot, Postoji li neko mesto gde pronalazite inspiraciju, gde
za drugoga je to dete ili majka, za treeg moda rodni se preporodite, prikupljate energiju... nege pored
grad, za etvrtoga ko zna ta... reke, u manastiru, na nekom usamljenom mestu?

Ima li pisac svoje svetinje i relikvije? Bilo je jedno takvo mesto na Kalemegdanskoj tvravi
koje se nalazi tik iznad zoolokog vrta gde su smeteni
lavovi i koje je bilo devedesetih godina obraslo u ikaru...
I to je sluaj od pisca do pisca... neki imaju drugi ne... mesto gotovo neprohodno... To mesto sam onako za sebe
dok jedni veruju drugi sve opovrgavaju i ponitavaju... zvao Bognarov trg i tu sam napisao 90 % mojih
mada nikad nisam verovao u poeziju koja nastaje iz beogradskih pesama... Danas je sve to raieno i na tom
takvog devijantnog stanovita i nihilizma... mestu se nalazi kafe Tvrava gde i dalje volim doi
popiti pie... ali na alost tu vie ne mogu da piem...
Pesnik poseduje mo predvianja i prorokovanja, Svi nosimo svoj krst i svoj beleg od roenja i svi
mo koja se giba na granici stvarnog i nestvarnog? imamo svoju amajliju (neko brojanicu, neko
udnovatu ikonu, pare tisovine). ta je vaa
Mnogi pesnici poseduju tu mo... ne svi... ali oni koji amajlija?
stvaraju iz magme i iz uteruse veinom su u slubi
prekognicije... Kau da nije lako biti prorok u svom
selu... ali eto, meni se desilo da budem prorok u svom Imam je i ja... no kad bih vam je otkrio... nisam vie
rodnom gradu Vukovaru i da kroz svoje pesme sedam siguran da li bi bila samo moja...
godina pre najavim kao e moj Vukovar i jo mnogi
Vukovari goriti kao Sodoma i Gomora... Naravno da Imate li svog andjela uvara?
bih bio mnogo sreniji da nisam pogodio i da se nita od
toga nije dogodilo... ali Mefistofelos manifest je ve bio
napisan i sve se odvijalo tako precizno kao po akribijski Jadan je ovek koji ga nema...
zloudnom scenariju...
Pre nego to se rodi na carski rez i u placenti tajni,
Verujete li da izmeu matine knjige roenih i umrlih pupkom vezana za nebo, pesma je prokrijumarena
ovek ivi ivot koji je zapisan negde meu preko mosta od meseine iz naih dua. Slaete li se?
zvezdama?
Recimo da bi i to moglo biti jedno od moguih
metaforinih tumaenja nastanka pesme.
Verujem... kao i to verujem da e i posle toga iveti neki
Meu umetnicima (piscima, slikarima,
drugi ivot... ali da to ve ovisi o karmi... ili o Kantaru
kompozitorima) ima dosta udaka, snevaa,
bojem koji nam sudi na osnovu onoga to smo uradili u
istraivaa nebeskog tajanstva, jasnovida. Vidite li
prethodnim ivotima...
sebe meu njima?

Verujete li da su pesnici deca bogova?

Opte je poznato da je tanka linija ili granica izmeu
ludaka i genija. Bilo bi pretenciozno da odgovorim vidim
Verujem... pogotovo to je Danilo Ki svojevremeno
li sebe meu njima, ali bi mi svakako bilo zanimljivo da
govorio da je pesnicima, ba kao i bogovima, sve unapred
ujem ili proitam kako me drugi doivljavaju po tom
oproteno...
pitanju.

Verujete li u snove? Da li su vam nekad neto

Verujete li u inkarnaciju?
predskazali? Da li je san samo negativ filma a
stvarnost pokretne slike snovienja?
Nepobitno i nesumnjivo... verujem u seobu dua... kao u
volebni lavirint kruga u kojem je svaki (takozvani) kraj
Kau da su snovi budua stvarnost... Za mnoge snove
samo novi poetak...
komarnog sadraja voleo bih da me nikada nisu ni
posetili, ali ima i onih snova koje bih jako eleo da se
obestine... Kako god bilo... moramo priznati da su
volebna ta onirika iskustva koja spadaju u onu retku
http://diogen.weebly.com/intervjuiinterviews.html
 Tatjana Debeljaki intervjui / interviews
NO2 PAGE 248

Da li vam se nekada desilo neto neobino... neto to ni Naravno... Pa i Bitlsi su jo onomad pevali All you need is
danas ne moete da objasnite? love!...

Jeste...pamtim jedan period kada sam se oseao kao da sam u
Zoni sumraka... Oseao sam nerazumnu bol u leima koja je
trajala mesecima iako sam bio u sjajnoj fizikoj spremi i
kondiciji... Dve noi zaredom mi je uletao imi u spavau nekom drugom vremenu. Da li
sobu... i leteo iznad kreveta tik meni iznad glave... Strano sam
se uplaio i zabrimuo tih dana... i bio ubeen da su to avolja
posla... u pravom smislu rei... I dan danas verujem da su me
neki vudu likovi uzeli iz ko zna kojih razloga na zub i bacali li
mi raznorazne kletve i zloudne fetie na moj ivot, duh i telo...
Ne ponovilo se... Sada sam ponovo na Ti sa svih svojih 7
akri...
Da li ti se nekad desilo da ita neije misli?
Slavni pesnici govorili su da su kad stvaraju svoja dela u
nekakvom stvaralakom transu i da ih to dri sve vreme
stvaralakog ina kao da su u nekom drugom svetu i u
je i s vama takav sluaj?
Jeste. Sam proces stvaranja jednog poetskog ili proznog dela
zahteva raznorazne transformacije i tela i duha i uma... Sline
transformacije doivljavaju glumci u pozoritu s tim to su
njihove transformacije dok igraju druge linosti sa raznoraznim
karakterima eksplicitne, a kod pisaca i pesnika se te
transformacije odvijaju implicitno za radnim stolom... Volim
taj trenutak... kada napiem pesmu...i kad ustanem od radnog
stola da pokupim delove tela razbacane po radnoj sobi...

Hmmmmmmmmmmm... pa to mi je omiljen sport... ha, ha, Verujete li da svako negde ima svog dvojnika?
ha...
Ako je to tano... mislim da to i nije neka privilegija... jer
Veliki vladari, kraljevi, vojskovoe... imali su svoje vredno je samo ono to je unikatno, originalno, autohtono...
gragologe, hiromante, zvezdoitae... A vi? Imate li svoju No, oni koji ele da imaju svoga dvojnika... a do dananjeg
zvezdu vodilju? dana ga nisu sreli... neka ne brinu... Amerikanci ve
ispunjavaju i takve elje... i mogu da im projektuju klona po
Naravno... hodoasnik sam Novog Svetla... i ona me vodi na njihovim merama... Pitanje je samo ko je i koliko uopte
tom volebnom Putu svetlosti... spreman za takav ples sa avolom...

Vae su knjige pune mistike, zapeaenih tajni, U ta verujete... u ljubav (na prvi pogled), Boga...
nagovetaja, predskazanja. Mnoge su se vae pesme
obistinile kao preko indiga... Kako to objanjavate?
I u ljubav (na prvi pogled)... i u Boga... i u Albedo, Auru,
Teko je to objasniti osim ukoliko ne verujete da ste ba vi, to Alhemiju... jer: moja religija je zapunjujua jasnoa
bi englezi rekli, the chosen one, odnosno izabrani od neizgovorenih rei; moj patrijarh je volebni prestupnik, nomad
Svedritelja da budete medijum kroz koji e to iscuriti na beskraja; Albedo je moja crkva uzviena molitva sazvea
svetlost dana... ispod koe; Aura je moja ikona peludni otisak zapisa iz vetra;
Verujete li da ljubav ili prijateljstva na oveka deluju kao Alhemija je moj krst na kojem se svakodnevno razapinjem u
lekovito bilje, kao isceljujui i z v o r ? lavirintu kruga i istovremeno pretvaram u zlatni prah...

http://diogen.weebly.com/intervjuiinterviews.html
 Tatjana Debeljaki intervjui / interviews
NO2
A PEACEFUL LIGHT IN THE MOONLESS
NIGHT
an'ya is of Serbian/American heritage, and lives in
Oregon, USA. This published haijin previously taught
Balkan dance troupes, was a former Nascar-track trophy
girl, Slavic foods caterer, and a pre-school teacher. She
is the Past-Director/Editor of beginners for the World
Haiku Club, and the past-editor-in-chief of haigaonline.
She is the past editor of the Tanka Society's journal
Ribbons. Currently she is She is the original founder and
President of the Oregon haiku and Tanka Society, and is
now serving as its Vice President. an'ya has been printed
in numerous publications and anthologies and has won
quite a few contests
An'ya, Andja Petrovic, born Serbia/America?
------just anya, of Serbian Christian gipsie heritage on
one side and born in America.
Can you describe for the readers of DIOGEN pro
culture magazine how you became interested in
writing in haiku and why you chose that particular
style of poetry?
.....I came to haiku from mainstream poetry and long epic
epic poems, (one of which now hangs in the Serbian
Heritage Museum in Windsor, Ontario, Canada.) At the
bottom of this pattern poem in the shape of an Orthodox
Cross, is also a haiku. I found out that the brevity of this
form suits me much better and that a poet can say as
much in 3 short lines and they can in a longer poem, if it
is done correctly. I was inspired even further when I
found out that there were so many of our people in the
Balkans also writing haiku. The very best haiku comes
out of the Balkans.
http://diogen.weebly.com/intervjuiinterviews.html
PAGE 249
What kind of creative patterns, routines or rituals do
you have?
I personally follow a short, long, short rhythm usually
with a seasonal or nature reference. No real routine of
writing daily because the haiku just come to me as a gift
at random times. Nature is all around us so it is easy for
me to be prolific. We dont live in the city so this also
makes it easy for me to find subject matter.
Whats the best advice you ever had about how to be
more creative?
One of the best pieces of advice Ive ever had came from
Christopher Herold of the Herons Nest. He told me it
was alright to go ahead and use personal experience
because later on this is what would be most important to
me when I looked back on the haiku. Another mentor
once told me never to write about anything
commonplace, only to write down the unusual. I thinkthe
most important thing is not to get discouraged easily and
to keep writing no matter what anyone says, but most
especially to listen and learn from what they say. The
patience to fine-tune each of your haiku is also a very
big part of getting them right.
What do you consider to be your main successes so
far?
I think helping others and meeting poets on an
international level is my main success. Winning contests
and being published is not as important as the friends
Ive made and the poetry itself.
 Tatjana Debeljaki intervjui / interviews
NO2 PAGE 250

match of image to poem, or not a match at all.

Is there anything that could be done to improve
development on Haiku? Finally, what advice and encouragement would you
offer to poets and artists who want to try their hand at
creating Haiga?
yes, the school systems (at least in America) need to be
updated insofar as how haiku has changed) from how it
was originally taught. People need to be open-minded, -----do not be afraid to start, it can be self-taught and
listen to other poets and not be offended by critiquing. there are many fine YouTube videos, as well as sumi-e
The use of personification (giving human attributes to book available. And of course, the camera and other
nature) is rampant, as well as the use of multiple devices . . .
adjectives and the lack of articles to make the haiku flow.
Were you in touch at all with haiku colleagues?
When did you start writing a tanka?
-------I am online daily and enjoy the international
interface that the internet provides. Many friends and
my first tanka was just an experiment to see if I liked
colleagues in the Balkans, Australia, New Zealand,
the extra room to say a little more, and I entered it in
the Tanka Splendor Contest. It won the most overall Italy, etc., etc. Collaborating with foreign born poets is
so rewarding! The event Petar and I coordinated for the
votes and I was quite surprised and decided that when I
needed to write something emotional rather than Haiku Society of America this past June in our local
area of Bend, Oregon USA, was made up of haiku poets
objective, I would write tanka. Haiku are easier for me
from all around the globe. Over 1000 haiku were
however because as I said before they are a gift . . .
and tanka requires the poets thoughts as does displayed on a haiku wall and the event was truly
mainstream poetry. international. The international aspects are what we
enjoyed most about moonset (no longer in print), but we
still continue our relationships with many poets from
What else awakens your senses ... who, for example,
many different lands.
are your main poetic haiku and tanka influences?

------mostly the old masters inspire me, and for modern http://sites.google.com/site/existencearts/
day poets, Robert Epstein is one of my favorite haiku
poets. Of course, I am always inspired by my husband
seashells scattered
Petar and our daughter Larisa.
along the tin-can beach Dear diary:
like women . . . nothing much to write
Which type of writing do you most enjoy? Do you he chooses a pretty one about,
have to be in a different frame of mind for each type? to take home to mother what did I expect . . .
that love would always
----as I said, haiku is easier for me and I enjoy it the it's just for this bring me
most. Tanka is second and I write it when the subject I keep a constant vigil meadowlarks and
matter is of an emotional nature, and I definitely have until daybreak . . . wildflowers?
to be in a different frame of mind for each form. In beside me exhausted
Japan, one is either a haiku poet or a tanka poet and lies an angel-faced moon
rarely do they mix forms, although nowadays this is she's not far away
probably changed. half full of bulbs, whenever I can hear
parked over its shadow my wind chime . . .
it blows in the same breeze
What Haiga aesthetically lead to 21 century world of the wheelbarrow . . . that tangles her brunette
art and poetry that is new? What is unique about the my pregnant wife rests hair
way in which text and images are combined in Haiga? in mid-day shade
since you're out barely awake
-------all haiga I believe lead to the modern-day use of hues of pink overtaking
haiku with images in the art and poetry world, and now in the world without me
all day today . . . the mountain range
the term haiga is a loose term, although it means in the late night
haiku painting. Nowadays, even photo-haiku is now I watch the hummingbirds
while pleasure of your company-
called haiga, as well as many other modes. What is strange flying bug!
unique about the way text and images are combined, is you keep flitting through
that the juxtaposition can go two different ways; a direct my mind

http://diogen.weebly.com/intervjuiinterviews.html
 Tatjana Debeljaki intervjui / interviews
NO2 PAGE 251

Van Goghovska jesen

TAJNA IMA KRILA
Oh, kako sam lako
i bez grinje savjesti
Autorica o sebi: Svoje radove piem na hrvatskom i ukrala komadi
engleskom jeziku. Piem knjige i prie za djecu i mlade. Van Goghovske jeseni.
Moje objavljene knjige za djecu i mlade su Tajna ima Tek trenutak,
krila, e-book KamenTvrtko, Kamen Tvrtko (tiskana pet minuta jutra,
verzija), roman Kineski zvonii, The Girl With Pink prije osam sati...
Glasses i Halo, Zemlja zove Snjeanu!.Do sada sam
objavila nekoliko knjiga poezije na engleskom jeziku, a ...igru sunane svjetlosti
uskoro se nadam objaviti i knjigu poezije na hrvatskom preko vlanog lia
jeziku. Poezija mi je objavljena u mnogim domaim i kad je Bog ispred mene
meunarodnim tiskanim i online asopisima. Neke od rasprostro
njih su nominirane a neke osvojile i meunarodne sav najljepi jantar
nagrade. svoje riznice.

Author about herself: The languages I write in are Morala sam zatvoriti oi,
Croatian and English. kako bi posluala tiinu
sagraenu od svjetla i rose
I write books and stories for kids and youth. My i ostatka ljeta utkanog
published books are Tajna ima krila, novel Kineski duboko u njihove niti,
zvonii, Kamen Tvrtko (paper and e-book), The Girl da sauvam tu sliku
With Pink Glasses and Halo, Zemlja zove Snjeanu!. za neka druga vremena.
I published several books of poetry as well, written in
English, and soon I will publish a book of poetry in Sada, jedino to elim
Croatian.My poetry is published in many national and je da ju poklonim tebi,
international paper magazines, online magazines and bez okvira,
anthologies. Some of the poems were either nominated or tek tako,
jer samo ti zna
won international awards.
njenu pravu vrijednost.

http://diogen.weebly.com/intervjuiinterviews.html
 Tatjana Debeljaki intervjui / interviews
NO2 PAGE 252

INTERVJU ne samo stvar trenutka i inspiracije pjesnika ve i ukusa

onoga koji ita. Isto tako, kako je u dananje vrijeme sve
-ta Vas je inspirisalo da zaponete sa ovim stilom podlono modnim trendovima, tako se i u knjievnosti,
pisanja? odnosno pjesnitvu u odreenom trenutku vie ili manje
cijene odreeni stilovi pisanja.
Na to pitanje mi je nemogue odgovoriti, to je neto to je
oduvijek, od ranog djetinjstva bilo negdje u meni, potreba Kao to ste razvili Vae pisanje, unutar proces
za jo jednim nainom izraavanja.Mislim da je zapravo kreacije literare, da li ste vie potpomognuti od strane
moj otac tu imao veliku ulogu. Kod kue smo uvijek vae formalne obuke ili jednostavnim doivljajem
imali knjige, od romana pa do znanstvenih. itati i pisati ivota samog?
sam nauila veoma rano, mnogo prije polaska u kolu, Oboje. Veliku potporu mom pisanju dobila sam jo u
zapravo se i ne sjeam kad sam nauila. srednjoj koli od svog profesora knjievnosti koji je u
mom pisanju vidio velik potencijal i ohrabrivao me da
nastavim iako sam oduvijek imala odreenih problema s
Da li mnogo itate?
disleksijom i difgrafijom.
itanje mogu nazvati svojom strasu. Ovisna sam o
itanju.
Da li oseate da se Va proces pisanja neprestano
razvija, ili ste pronali nain da vae sjeanje uvek
Kako to da do sada niste objavila knjigu poezije na spremno radi za Vas ?
svom, materinjem jeziku, te da li vie piete poeziju ili
Da, naravno, proces pisanja se razvija, to ne neminovno.
prozu?
Od onih sam iji je cijeli ivot jedno veliko uenje. Nikad
ekala sam da prepoznam sebe kao pjesnika i da vidim li nisam rekla sad je dosta, nisam odustala ni onda kad
sam spremna to napraviti. Bilo je tu i dosta nesigurnosti, nije sve ilo kako treba, a moja memorija i ideje uvijek su
jer, toliki piu i objavljuju. Morala sam vidjeti gdje je tu tu negdje, grade se i sazrijevaju, ponekad ih upisujem kao
moje mjesto. Sada znam da sam spremna. Objaviti knjigu podsjetnike, kao male puzzle neeg veeg. Ponekad
nije problem, problem je objaviti dobru knjigu. I poeziju i jednostavno sjednem i radim, koristim to zagonetno leglo
prozu piem gotovo ujednaeno. ideja sve dok imam snage.

Da li poezija ima ansi da postane deo masovne Da li uestvujte na domaim i internacionalnim

kulture ? literarnim konkursima i to imate u planu?
Poezija je ve i sada dio masovne kulture, osim to je, bar Da, sudjelujem. Do sada sam dobila vie priznanja i
kod nas, premalo popularizirana. Ima ljudi koji potajno pohvala a poezija mi je objavljena kako u domaim tako i
itaju i piu poeziju bojei se da ih drutvo kao takve u antologijama diljem svijeta, npr, SAD, Njemaka,
nee prihvatiti. Da su udaci. Odavno je Antun Branko Madarska, Nigerija, vedska, Juna Afrika, Izrael.
imi rekao: "Pesnici su uenje u svetu". Pa, ako je Planirati je teko, nije potrebna samo elja - a moja je da
tako, ja volim biti jedan od tih udaka. napokon objavim i roman za odrasle jer me itatelji
prvenstveno poznaju kao pisca za djecu.
Da li ste ikada u iskuenju da se vratite i promenite
potencijal ? Imate li predstavu o emu e se raditi u romanu?
Da, prije nego ponem pisati imam centralnu ideju i plan,
Sve u ivotu ide prema naprijed, pa tako i ja, i bez obzira no, im ponem pisati, iako se drim zamiljenje radnje,
na sve, bolje je je osvrtati se na ono to je ostalo iza bez uz sput se pojavljuju i takozvani rukavci koji radnji
obzira bilo dobro ili loe. daju boju, i onu potrebnu brzinu ili napetost.

Kako to to da osim na maternjem piete i na Da li je tee pisati za decu?

engleskom jeziku? Da, za njih je mnogo tee pisati. Oni su neposredni,
iskreni i odmah vide da li ih doivljavate na ispravan
Na engleskom piem zato jer je sve krenulo sluajno, bio nain. Nitko ne voli da mu se popuje a djeca najmanje.
je to pokus, a onda sam, zahvaljujui dananjoj Vrlo su senzibilna ne samo na sadraj knige ve i na koji
tehnologiji i mogunosti komunikacije s cijelim svijetom nain im se pristupa.
pronala daleko ire podruje koje je moglo ocjeniti
kvalitetu mog rada, mada, kad se govori o poeziji, ona je

http://diogen.weebly.com/intervjuiinterviews.html
 Tatjana Debeljaki intervjui / interviews
NO2 PAGE 253

go to primary school; I couldnt really say when or how I

Po emu e se posebno pamtiti uspeh, sa kojim se learned it.
nastavila Vaa karijera?
Do you read a lot?
Za sada, to je najnovija nagrada, na koju sam veoma I dare say, reading is my passion. I am addicted to
ponosna, dodijeljena mi je krajem ove, 2011. godine, na reading.
meunarodnom natjeaju od El Museo de la Palabra, iz
panjolske, Kordoba, za kratku priu, do sto rijei,
How come that you never published a book of poetry
Night Howl, napisanu na engleskom jeziku. Ista se
in your mother tongue, and do you write more poetry
dodjeljuje iz fundacije Cesar Egido Serano.Prvu nagradu
or prose?
od 7.000 Eura dodjeljuju piscu sa panjolskog govornog
podruja, koju je dobila Rosa Pastor, dok su Awwad Eid I waited until I was able to recognize myself as a poet, to
Samir Sharifu iz Egipta, Ro Da iz Israela i meni, see if I was ready for it. I was pretty uncertain of it
svakom pojedinano dodjelili nagradu od 1000,00 Eura te because so many people write and publish. I had to try to
put u panjolsku. to e budunost donijeti, o tome ne find my own place. Now I know that I am ready. There is
mogu govoti. To ne ovisi samo o meni. no problem to publish a book, the problem is to publish a
good quality book. I write poetry and prose with almost
the same frequency.
Prie iz knjige Tajna ima krila, Div i Snjeana,
dramski su obraene i izvedene na Prvom programu
Radio Zagreba? Does poetry have a chance to ever become a major
part of culture?
Da, na te prie sam veoma ponosna jer su izvedene
mnogu puta i dopale su se ne samo djeci ve i odraslima. Poetry is a major part of culture, except unfortunately in
our country where it is not popular enough. There are a
Slikarstvo ste zapostavili zbog privatnih obaveza, lot of people who read and write poetry secretly, being
imate li nameru da nastavite u bliskoj budunosti? afriad that community will not accept them and consider
them crackpots. So, if it is true, I am one of these
Ja jo uvijek povremeno uzimam boje i papir kako bih
crackpots. Long ago, Branko imi said: Poets are the
neto naslikala, ali to je vie onako, za moju duu. Vrlo
wonder of the world.
rado bih slikala i vie ali za to, iskreno, nemam uvjeta.

Urednika iskustva kod nas i u svetu, jeste zadovoljni
sa onim to ste do sada postigli?
O tome nisam nikad razmiljala. Uredniki posao nije
lak. Ima ljudi koji misle da je dovoljno znati pisati, da je
time sve napravljeno. Nije im jasno da je pisanje, bez
obzira radi li se o romanu ili poeziji, jedan neprekidan
proces uenja i samoizgraivanja. Meni je zadovoljstvo
raditi i vidjeti sretna lica onih kojima sam pomogla.
Za kraj ukratko o sebi i kako Vas drugi
predstavljaju?
Jednostavna sam osoba, volim ono to radim. Kad
gostujem, predstavljau me kao knjievnika i pjesnika.
Kad se sretnemo neformalno, susjed sam ili prijatelj s
kojim e rado popriati.
ENGLISH TRANSLATION
What inspired you to start writing?
It is very difficult for me to answer to this question, it
was something inside me from an early age, a need to
express myself in a diferent way. I think that, actualy my
father had a great influence on this development. We had
always at home romans, novels and books about science.
I was able to read and write very early, before I started to
http://diogen.weebly.com/intervjuiinterviews.html
Have you ever been tempted to go back and change
the potential?
Everything in life is going forward, so do I, and no matter
what - it is much better not to watch back, if good if bad.
How come that apart from your mother tongue you
write in English?
The fact that I write in English started by chance, it was
an experiment, and thanks to nowadays technology and
posibilities to comunicate with the whole world I found a
much wider audience to evaluate the quality of my writen
word; although, when speaking of poetry, it is not only a
matter of the moment and the poets inspiration but also
the taste of his/her readers. In addition,like all other
things, literature and poetry are also a matter to fashion
and momentary taste and as a result styles can be more or
less appreciated.
As you developed your writing process, were you
supported more by your formal training or by simply
experiencing life?
Both. I had great support from my high school literature
professor, who found in my writing great potential and
who encouraged me to continue; although I had always
some specific problem with dyslexia and disgraphia.
 Tatjana Debeljaki intervjui / interviews
NO2 PAGE 254

Do you feel your writing process is in continual very much, adults too.
development, or you found a way that your memory is You neglected paintings due to your private
always working for you? commitments; do you intend to continue in the near
Of course, the process of writing is developing, this is future?
inevitable. I am one of those whose complete life is a From time to time I take colors and paper and I paint, but
great wondering about things. One of those whose this is only for my personal joy. I would like very much
complete life is one big learning event. I never said now to paint more, but honestly, I do not have the right
it is enough, I never gave up when things were not going conditions for it.
the right way, my imagination is always somwhere
Your editorial experience, at home and
around, my ideas are close, growing up and ripening.
internationally, are you satisfied with what you have
Some times I take notice of events, considering them
done until now?
small puzzle pieces of something big that will eventually
come. Sometimes I simply sit and write, using the secret I never thought about it. An editor's job is not easy. There
aerie of ideas until I have no more strength to do so. are so many people who think it is enough if they know
Do you attend domestic and international literary to write, and with doing it all is done. To them it is not
contests and what do you plan now? clear that it doesnt matter if it is a novel or poetry,
writing is a constant learning and self-growing process.
Yes, I atend them. Untill now I won several
To me it is a pleasure to see the happy faces of those I
acknowledgements and prizes and my poetry was
helped.
published in my country and in international anthologies
like in USA, Germany, Hungary, Nigeria, Sweden, South And for the end, in short about yourself and how
Africa, Israel, Canada. It is hard to make plans, it is not others imagine you?
always as per ones wishes. My present wish is to publish I am simple person, I like what I do. When I am a guest
a novel for adults, because most readers know me to be a writer, people see me as a writer and poet. When we
writer for children. meet informally, I am a neighbor and a friend with whom
Do you have any idea what would be a novels theme? they enjoy talking.
Yes, before I start writing I have a general idea and a
plan, but when I start to write, although I follow my own Van Goghs autumn
idea, there are alwas changes that are provided unplanned
for colors and tension to the novels action. Oh, how easily
Is it much harder to write for children? and without remorse
I stole a piece
Yes, it is much more difficult to write for them. They are
of Van Goghs autumn.
straightforward, open and they see imediately if you
Just one moment,
approach them in the right way. Nobody likes to be
five minutes of morning
preached at, especially children. They are very
before eight oclock...
sensitive about the way others aproach them.
What success will be especially remembered while you
...sun-rays play
continue your career?
over the wet fallen leaves,
This is my newly won international prize, of which I am God having spread in front of me
very proud, I have received it at the end of 2011. It was a the most beautiful ambers
contest organized by El Museo de la Palabra, Spain, from His treasure.
Cordoba, a short story of one hundred words contest. My
story Night Howl, written in English, won a prize from I had to close my eyes
the Cesar Egido Serano foundation. The first prize which to listen to the silence
was a 7000 Euros prize, was given to a story from the built of light and dew
Spanish speaking countries, and it was won by Rosa and summer debris
Pastor. My story and other two stories byAwwad Eid inlaid deep within its fiber,
Samir Sharifu from Egipt, and Roi Dia from Israel, each to preserve this picture
won a prize of 1000 Euros and a an invitation to visit for some other time.
Spain. I cant tell what the future will bring. It is not only
up to me. Now, all I want to do
Stories from the book Tajna ima krila, Div and is to give this picture to you,
Snjeana, were adapted and presented on the First unframed,
Program Radio Zagreb? just like that
Yes, and I am very proud of this because they have been because only you know
broadcasted many times, and not only children liked them its real value.

http://diogen.weebly.com/intervjuiinterviews.html
Predstavljanja: http://diogen.weebly.com/gost-pisac--guest-writer.html
NO2
TAJNA
Slagala sam te.
Suvinost u praznini
Nesporazum u prijateljstvu.
Ja u zaboraviti da sam
posedovala mo govora,
mo oseanja.
Ne zameram ti.
Ravnodunost u snovima.
Radoznalost u stvarnosti!
***
ORTACI
Vreme mi ispisuje
ekove
na listiima godina -
plata za iskustvo.
***
NEMI
Nemi
u teatru zabluda,
seli smo i stisli se.
Igra smelih iznenaenja
svirepa igra!
Prevazieni su apsurdi pustoi,
mi se povlaimo dublje,
a ne slutimo smisao te dubine.
PAGE 255
SUTON
Izvija dan
svoju mrku
dojku,
nad
trbuhom horizonta!
***
MEDITACIJE
Na iskrivljenom tronu muzike
sedelo je jedno jutro...
Pokuala sam sakupiti
sve njegove boje
i zatvoriti u spektar,
ali jutro nije gradirano,
ni muzika ukradena.
Samo su moje ruke
dobile oblije uzaludnosti...
Put do pesme za pesnika znai put od sebe do sveta oko sebe; od snova i nemira - put
do istine,,ivotne i pesnike. U pesmi i kroz pesmu pesnik se neprestano bori za
objektivnu stvarnost svog vremena i savremenika u tom vremenu, za istinu i
afirmaciju ljudskog. Naime, u pesmama Vladanke Cvetkovi ljubav i prijateljstvom
su osnovna stvaralaka preokupacija. Prema tome, Vladanka Cvetkovi u svojim
pesmama pokuava da afirmie humanizam bez kojeg ne moe da se zamisli nae
socijalistiko drutvo. Pesme Vladanke Cvetkovi nisu od onih u kojima se misaonost
slojevito razlae.One su,da tako kaemo,misaono prohodne,nisu, dake, ni filozofske,
ni meditativne. Te pesme su vie plod jednog trenutka, plod ekspresivnog zapaanja.
Moda je to i dobro, jer dobroj poeziji nisu potrebne fusnote i objanjenja Meutim,
za pesme Vladanke Cvetkovi bilo bi nepravedno kada bi rekli da im nije potrebno
objanjenje, jer nema ni dobre pesme bez miljenja. Ako one odjeknu u srcima onih
kojima su namenjene, onda jeste pesnik uspeo i pesmom i pevanjem.Za poeziju
Vladanke Cvetkovi to se s pravom moe rei. Uostalom, proitajte sami i uverite se u
ono to njene pesme nose u sebi.
 Predstavljanja: http://diogen.weebly.com/gost-pisac--guest-writer.html ...Radomir Miunovi
NO2
P(R)OGOVOR
STALONIK I TIRANIK
Evo budue knjige koju knjigoljubac , da bi se staloio,
usaglasio svoja raspoloenja i podmirio svoju
radoznalost, treba da nabavi i uva na polici. To mi je
bila prva asocijacija na rukopis pesama Miloa Jankovia
"Talonik". Pogovarajui, predviam zavidnu
prihvatljivost i odlian bilans njegove najnovije zbirke.
U traganju za smislom disanja i pisanja, to su kod
istinskih pesnika neodvojive radnje, a znajui da se na
svetu pie jedna knjiga, jednako drevna i aktuelna, u
kojoj su pesnici braa i saborci, Jankovi je spreman za
disput. Rado i esto se poslui mitom i motom, gnomom i
glosom. Navodom nas navede na pravi put, da ne odemo
u malodunost i ne ogreznemo u velikodunost.
Koristei tua i vlastita iskustva i spoznaje, upesmio
je domiljeno i doivljeno, uto i uveno, slueno i
zapostavljeno, proitano i nedotumaeno (ili
pretumaeno), doekivano i neoekivano. Pritom, na
autor ne razdvaja (zapravo, i ne razlikuje, nee da dvoji)
ivot i literaturu, zbilju i san. Tako dolazi do udne
kombinacije, da ne kaemo smee, konkretizma i
romantizma, pri emu se ne zapostavalja ni stari, dobri
realizam.
Zanimljiva je koncepcija i struktura predmetne
zbirke. Polazei od parabole da je stvarnosna poetika,
zapravo, potika stvarnosti, podelio je rukopis
segmente. Uzviena namera i lirski postupak bi da nas
sauvaju od bezdana i besmisla, ega ima sve vie u
posrnulom oveanstvu. Zato se uvodni ciklus
PRIVREMENA VENOST otvara distihom velikog
gospodina srpskog pesnitva Milana Rakia : Ni u jedan
ponor se ne moe dugo gledati, / a da se ne oseti
vrtoglavica i uas. Zaista, nita pod svodom nebeskim
nije sluajno. to izusti aforistiar i haidin Dragan J.
Risti, iz Nia: Posledice su nam uvek jasnije od uzroka .
Otiao je na poinak Momo Kapor, a ostalo je sijaset
PAGE 256
foliranata iz naziva njegove knjige. Retki su posveenici
pisane rei, kakav je ovaj, koji skromnim
naslovljavanjem "Poneto o pesmi" istu oslovljava
najdostojnijim znamenjem: Njoj se klanjam, / u nju
sklanjam. U dosluhu sa nezaobilaznim Brankom
Miljkoviem, ijoj (o)poruci, da isto je pevati i umirati,
slidi miloevski (a moe i mileevski) eho : ... Ako stih
toliko vredi, da ni smrt ga ne ozledi. Klima apsurda
ovdanjeg, opisana je verno u "Proglasu": Ponavljam da
je ve danas potresno, koliko je nae / sutra neizvesno, jer
smo dopustili / da drugi odlue / kako je izgledalo nama
nae jue. "Pravo na pobunu" je trajno, jer Pobuna je
jedini dokaz / da si / zaista iv. A da li emo preiveti, i
sa kakvim konzekvencama, sugerie "Tamni ( kosovski )
vilajet", gde epsko-filozofski zvui: Ako je moranje /
uslov za trajanje / Nije li pristajanje / razlog za kajanje.
Onaj koga snae muka da propiti, u "Krunskom dokazu"
, od Boga trai dozvolu da se sniti. A to se ljubavi tie,
javlja se "Hronini umor" da nam zagoneta (odgoneta), je
li to pesnikova (i naa) veza sa enom ili Evropom, koja
nije sluajno enskog roda. Citiramo: Ovo je mogla da
bude ljubavna pesma. Ali - nije. Moda i jeste, ali
jednostrano ljubavna, sa ovakvim ishodom
(ne)diplomatsko-seksualnog preganjanja: Umorili smo
se od napora / koji ulaemo / da odgodimo / ono to nam
se dogodilo. Jankovi je pravi majstor otvorenih
kazivanja u zatvorenoj formi! Njemu ne smetaju
zakonitosti strogih oblika, ni strofinost. Naprotiv,
idu mu, esto, na ruku. Ostvaruje ritam, melodioznost,
na saglasja. Kada je potrebno, skrati stih, prelomi, prenese.
Srodio se s takvim obrascima, poigrava se. Unese
svakidanjicu da bi, napreac, iz prividne obinosti,
lansirao precizan i dalekometni verbalni hitac. Veina
njegovih objava zasniva se, inae, na komunikaciji sa
znaajnim imenima domae i svetske knjievnosti,
posebno Rusima i naroito Ruskinjama. Vaskrsava ih,
ako treba, i suoava sa novonastalim okolnostima. Trai
savet, razmenjuje miljenja, proverava line stavove.
 Predstavljanja: http://diogen.weebly.com/gost-pisac--guest-writer.html ...Radomir Miunovi
NO2
Neretko je tema: svrha i uloga pisanja. Veoma je
verziran u periode i aktere literarnih struja i produkcija,
to ga podstie na raspravu, osude i pohvale, zavisno od
snage argumenata, nasuprot sve prisutnijim i, na alost,
dobrano vaeim argumentima snage.
Na takve nevolje i nepravde, nekada je odgovor -
boema, a ne samo poema! Stoga je, pretpostavljam,
drugo poglavlje Jankovieve aktuelne zbirke metaforino
naslovljeno - VODKOMICI. Sam spisatelj se umilostivio
da nam objasni ta izvednica znai i emu slui, prilaui
sastav, doziranje i nain upotrebe. Elem, vodkomicin je
lek za duobol, uzimati ga prema sopstvenom nahoenju,
bez konsultacija sa lekarom ili farmaceutom, u koliini
koju je mogue podneti na nogama. U sluaju pojave
neeljenih efekata - duplirati dozu i ekati.
Hotimice je, sasma opravdano i razlono, za moto
uzeo naeg Andreja Jelia Mariokova: Bdijem strano, ko
angel svrgnuti,/ zora rei pod astalom krotka./ Niko ne
zna sestrinski da uti, / ko najvea ruska reka vodka.
Jankovi na tim stranicama i sa strancima saobraa,
polazei od njihovih stihova, saglaavajui se i razvijajui
njihove poruke i vizije, a katkad se blago
suprotstavljajui, tek toliko da ne ispadne rob lektire.
Pogledajte njegove "goste": Vladimir Vladimirovi
Majakovski, Marina Ivanovna Cvetajeva, Boris
Leonidovi Pasternak, AnaAndrejevna Gorenko (
poznatija kao Ana Ahmetova), Sergej Aleksandrovi
Jesenjin, Julija Vladimirovna Drunjina, Osip Emiljevi
Mandeljtam, Marija Sergejevna Petrovih, Danil Ivanovi
Juvaov - Harms i Veronika Mihajlovna Tunova .
Poznat kao dosledan, vispren i sutastveni naslovniar,
svakoj pesmi je ugradio imena pomenutrih, pa smo dobili
na taj nain: VOLOINKA, CVETAJEVKA,
PASTERNAKUA, AHMATOVKA, JESENJINKA,
DRUNJINKA, MANDELJTAMKA,
PETROVIHINKA, HARMSOVAA i TUNOVKA Za
manje upuene, dao je dopunska objanjenja o sastavi i
karakteru tog visokog, najvieg knjievnog drutva. A da
bi kohezija bila jaa, uzimao je poneki, uglavnom poznat
i kljuni njihov, pa bi razvijao pesmotvor na sebi
svostven, prepoznatljivo-originalni nain, gde je
"pozajmica", kao pesnika forma, dala visoke rezultate.
Primerice: Na Voloin uvodni stih iz prve strofe Teko
je u debelo uvo zabiti nenu re, i jo dva stiha u
preostale dve strofe, slede Miloeve dogranje, sa
zavrnom porukom Zviduk metka je jedini zvuk / koji
tiina nikad ne postaje. Jasna je asocijacija na pogibiju
Majakovskog u dvoboju.
Na Miloev vez: Pie, a nema ni razlog, ni kome, /
svojim si pesmama jedini rod, nastavlja se niska od
Marine: Oduzmite biser - preostae suze. Boris belei:
Nije ivot to i polje prei. A Beograanin za bivstvo
kae da je ... trud to neem slui, / tren koji bi sebe da
produi. Dok Ahmatova peva: Ne sluajno / za tunu
vaim, na savremenik obrazlae: Niko nije bez nekog
PAGE 257
smeha, / makar to bila i lepota smeha.
Meu Serjoinim stihovima Iz zvezda i zora ja sam
uio kolu i Druga se mladost drugoj pesmi divi, situirao
je domai autor svrhu ivota i mogune promene
shvatanja, uz nepresuno divljenje Jesenjinu.
Julija (ne ona, ekspirova, iz Verone, ve sovjetska
herojina i poetesa) najavila je suicid iskazom Ljubav
smo svoju sahranili, da bi srpski spisatelj na to dopisao:
tako to smo joj zabranili / da bude ono to je htela biti -
/ izvor sa koga emo veno piti.
Na Osipov implicit: Sve to e biti, / tek je obeanje
MJ replicira: Prolazno kao zemaljska slava.
Danil je, kao predstavnik poezije apsurda, u stilu
svojih ubeenja i usuda, grmeo: Svi su ljudi jadni. Ja
sam rupa, alias Hormsa je Mia "podrao" rimom: Nita
ne donosi utehu, ni pomo. / Oko vrata oma, pod
nogama klupa.
Na Veronikin usklik: Ja nita ne rizikujem/ osim
ivota svoga, teoloki obrazovani sabrat pojanjava:
ovakav - kakav je / dar je od Boga.U poslednjoj rukoveti
predmetne zbirke koja se KATRENOLOGIJOM zove,
ravno je etrdeset minijatura, to me, ne znam zato i
kako, na isto toliko (biblijskih) muenika podsea. Kao
moto je posluio katren iz pesme Milovana Danojlia: O
noi, melemu od ludila, / Blaga, vansebna, snena i tiha, /
Zato si me u nevreme probudila? /
Zar samo zbog ova etiri stiha? Na tom planu su i
Jankovievi blic tekstovi. Efektno, u etiri poteza, rekli
bi ahisti. Trei njegov katren glasi: Koliko vredi vera u
udo?/ Isto koliko i nada u Boga. / To ti se ne ini malo
suludo? / Kao i ivot lien toga. Moe da se odnosi na
svakog pojedinca, bez obzira na prostorne i vremenske
granice. Zajednika nedoumica i bolni nespokoj svih
kojim je do vrlina i savesti stalo. Osmi etvorostih nudi
reenje, kojeg se mnogi ne dre, sem retko
upornih, sranih i jasnovidih, kao to je lirski subjekt:
Nada mi je dua / od strpljenja pua, / a vera sve tvra /
to je stvarnost gra. Na 25. mestu je katren koji
odslikava poloaj i trenutno stanje nae zemlje paenice i
siromaice, sa istorijskim i sudbonosnim pitanjem: kuda i
kada se okrenuti i poi? Taman kao u narodnoj prii o
tamnom vilajetu, ta god uradimo - kajaemo se.
Figurativno prikazano: Ka Zapadu. / Da nam udele lanu
nadu. / Sa Istoka. / Gde je nada prava, ali razroka.
U trenu dok reavamo najteu, ovdanju, gotovo
nereivu dilemu, padaju nam na um dva (zavaena) oka u
glavi. Vrljavost pogleda na domau i svetsku situacija je
nesporna, a sve drugo je sporno. Imamo li jednu, dve ili
vie Srbija? Ko i zarad ega vue na ovu ili onu stranu?
Jankovi se, u poslednjoj treini svoje knjige, ponajvie
bavi(o) sobom, bavei se, ujedno, svojim vremenom i
svojim etnosom. Kao da je eleo da potvrdi misao Eli
Flora " Umetnik je objektivniji ukoliko je
subjektivniji." Paradoksalno zvui, ali tako je!
 Duh vremena / Spirit of time: http://diogen.weebly.com/duh-vremena--spirit-of-time.html
NO2
15.2.2012.
Umiranje i izumiranje humanosti?! -
Kategorino NE
Ova apstraktna imenica, kad izgovorena, iziskuje i
zahtijeva odreenu dozu aspiracijskog dostojanstva pri
samom poloaju naeg organa govora. Imenica mrnja
nikada ne moe zvuati tako graciozno a opet skromno,
tako dostojanstveno a 'pak iskreno, tako melanholino a
opet jasno i glasno kao humanost. No, naalost, danas i
svakodnevno sve intenzivnije ujemo, posmatramo, a
veina ''moderne'' populacije i uestvuje u rijei mrnja i
njenim produktima.
Taj isti ''moderni puk'' se hrani mrnjom i plasira ju, u
poetku jako blago i politiki korektno kroz diplomatsko-
platonsko poimanje humanosti i slonosti, a zatim tu prvu
od pet virtualno-stvarnih ivotnih servi plasira u
nasuprotni teren da se neko Inisa njom suoi. A taj neko
je moda niim izazvano na svom terenu primjetio tu istu
mrnju i nesvjesno ili svjesno odluio da su ukljui u
igru, jer, pobogu, to je ''u trendu i takvo je vrijeme
dolo''.
Otkada su ljudi prestali biti ljudi i prerasli u ''
humanizirane mrzotvorce''???
Ovo se pitam ve dugo i svakodnevno, jer u ivotu
oduvijek teih ka onoj lijepoj kulturi ivljenja, ak i u
najteim periodima grozniavo sablasnih dana svog
ivota, pa sam i tada eljela ne osvetu, ve da budem i
ostanem ovjek. Neprestano se borim da ne odustanem u
cilju prezervacije i njegovanja osnovnih ljudskih
vrijednosti - a to je biti ovjek. U engleskom jeziku
rije Human, kao i u prevodu na sve svjetske jezike,
znai izraavanje boljih kvaliteta ovjeanstva kao sto je
PAGE 258
osjeajnost, a slino tome rije humane izraava
suosjeanje i dobroinstvo. Ja se pitam, voena svojim
linim ubjeenjima, da se svaki ovjek raa sa istim NUS
uroenim kodovima koji su sainjeni od naih emocija,
emocija dobrog - nae vrline, i emocija onog manje
dobrog - nae mane, zato sve manje vidim dobroga a
vie zla i netolerantnosti?
Prema kineskoj filozofiji, a posmatrano s aspekta psihe,
emocije su predstavljene kao jin i jang. Naizgled spoj
dvije nespojive sile prirode od kojih se jin povezuje sa
simbolikom enskog naela usmjereno i usredotoeno ka
unutranjosti, dok se jang povezuje s mukim naelom i
usmjeren je ka vanjtini, to u konanici predstavlja
odnos dobra i zla. Svi smo svjesni ovih unutarnjih
turbulencija u nama, i vjene borbe dobra i zla, borbe
makijavelistikog i aneoskog Ja, i svi mi smo sasvim
intelektualno i emotivno upoznati s injenicom da smo i
loi i dobri u svom ponaanju i ophoenju s drugim
ljudima, ali zato dozvoljavamo da je negativno sada u
redu i da je to sasvim ''normalno''. U sta se pretvaramo?
Veliki ljudi, veliki mislioci - kada kaem Veliki smatram
ih humanistima jer su njegovali i propagirali
samo Humane-izm unato uasavajuim deavanjima
proteklih decenija i stoljea, su se bavili ljudskom psihom
oduvijek, jer su, po mom miljenju veim dijelom eljeli
da ustraju u svojoj nakani da spoznaju sami sebe, i time
unaprijede kako svijet tako i njegove stanovnike, nas,
obine smrtnike.
Prema Freude-u ljudska psiha, kao strukturalni model, je
podijeljena u tri segmenta aparatusa psihe , i to id, ego i
super ego. Id se sastoji od neorganiziranih dijelova same
strukture linosti koja obuhvata osnovne porive, i ono
djeluje na osnovu ''principa zadovoljstva'', u tenji da se
izbjegne bol, nezadovoljstvo ili nelagoda potaknuta i
uzrokovana porastom instiktivnih tenzija. Po
definiciji id je nesvjesna reakcija.
 Duh vremena / Spirit of time: http://diogen.weebly.com/duh-vremena--spirit-of-time.html
NO2 PAGE 259

Ego se vodi ''principom realnosti'' i predstavlja
organizirani dio strukture linosti sa obrambenim,
perceptivnim, intelektualno kognitivnim i izvrnim
funkcijama.
Super ego tei ka savrenstvu i spoju svih linih ego-
ideala, spiritualnih ciljeva i svijesti. Da li je to
kontradikcija ili ne, to je jedna druga tema i pria'!
Danas se deava da su se ljudi uznemirili i izgubili
kontrolu nad tim blaenim balansom izmeu dobra i zla, i
samim tim uzburkali Konradovo Srce Tame, Zaratrustino
dobro i zlo i pretvorili se u Aristotelovu tragediju.
Uprkos injenici da su ljudi - svjesni svih ovih i definicija
i teorija, dozvolili i dozvoljavaju da zlo sve vie uzima
primat nad dobrom. Postajemo sve vie sljedbenici svega
onoga to je i historija i ovjeanstvo deklarativno i
kategoriki odbilo jer nije dobro za ljude. Nije kriv
zapad, istok, sjever ili jug, nije kriv napredak tehnologije,
nisu krivi mobiteli ili internet, krivi smo MI. Krivi smo
mi to ne njegujemo sebe i svoj identitet, svoj karakter i
svoju pripadnost, krivi smo mi jer dozvoljavamo da se
na glas, na stav i nae miljenje vodi inercijom veine,
potajno vodei unutarnje monologe sa sobom, govorei:
''Pa ne mogu ja sam/a promijeniti nista''. Ali moemo
promijeniti, moemo se pokajati, moemo rei Izvini i
posvetiti se nekome drugom osim samo sebi, i vjerujem
da emo tada imati i vie no to imamo i vie no to nam
je ikada trebalo. Imat emo bogatstvo- i ono unutarnje i
ono materijalno- koje nam je neophodno za ovaj ivot.
same sebe, jer nije se, naizgled, mnogo dovodila u vezu
s mojim eljama i ciljevima moje potrage za sreom,
onom sreom koja nekome simbolizira potragu za
zlatnim runom. Ali, ubrzo shvatih da je matematika
itekako prisutna svuda oko nas. Dobro+loe=ravnotea,
dobro+dobro= vjera, loe+loe= propast.
Stoga biram humanost jer ne elim da odustanem od
injenice da ja kao individua nisam otok i da jedino mogu
funkcionisati unutar svijeta balansom svojih emocija,
svog jin-a i jang-a, svog id-a, ega i super ega, jer iako se
razlikujemo moda od nekoga, jedinstveni smo u tome
to smo svi ljudska bia. Ne elim da posustanem, jer
smatram da i taj neko ko eli da me privue u svoj
zlikovaki opor materijalizma i svakodnevnih
trivijalnosti je nekada bio i human i humane. Stoga u da
piem i ''sita'' kao sto sam neko ''gladna i edna bila'' a
ostala uvijek ista.
No man is an island*, i zato nasmij se, nemoj se smijati,
nasmij se jer nikada ne zna kome tvoj osmijeh moe
uljepati dan, i ko se moe zaljubiti u taj osmijeh!
_____________
* Nijedan ovjek nije ostrvo
ENGLISH:
The Fading Face of the Humaneness

Ali ne traimo vie no to nam uistinu treba. Volimo

NO
svoje ideale, vjere i religijska opredijeljena, ali potujmo i
tue. Budimo zadovoljni onim to imamo jer emo,
vjerujte, tako dobiti sebe, i tek tada biti uistinu sretni, A certain amount of aspirational dignity is necessary and
zadovoljni i ispunjeni. Moda ne razmiljamo svi kao is inevitable prior to even pronouncing this marvelous
moja malenkost, jer ne smatram da ono materijalno abstract noun termed as Humaneness. The noun 'hatred'
predstavlja ispunjenje mene, mojih ideala, elja i ciljeva, could never sound so gracious and yet humble, so worthy
ali u svojoj koi, i u dnu samih sebe svi elimo samo of respect and yet honest, so melancholic and yet as clear
jedno, a to je biti sretan i zdrav dok boravimo u ovom and loud as Humaneness. It is a sad truth that now days
tijelu, u ovom fizikom obrisu, ovoj silueti nas samih. we hear, we observe and, the majority of modern young
adults'' even actively participate in the word hatred and its
Stoga ne dozvolimo da gledamo a ne pokuamo pomoi. outcomes.
Moda nismo u mogunosti, ali bar pokuajmo time to
emo se odnositi prema drugima na nain na koji bismo When have people stopped being humans and turned into
eljeli da se oni odnose prema nama. Ne birajmo bri i humanized masochists?!
jednostavniji izlaz iz svih problema tako to emo krasti,
lagati i ogovarati, ne budimo takmiari ve kooperativci.
I have been asking this question for a very long time,
Moj otac mi esto kae:'' Svakom problemu pristupi because I have always strived for that gentle culture of
polako, smireno i strpljivo, jer ne postoji nerjeivo, samo living even in the hardest time periods of those feverishly
treba sve rastaviti na proste faktore'' , a problem veine je eerie days of my life; and even then I asked not for
nai vremena za sam proces rjeavanja, jer svi nekud revenge but rather hope to stay and continue to be human.
ure, svi bi neto odjednom, preko noi i na brzinu. Tada I have been fighting constantly not to give up on
sam, kao ne ba vjet matematiar, i sama bjeala i traila preserving and cherishing the basic human right- being
krai put ka rjeavanju matematikih zadataka, vjerujui humane.
da mi matematika nee mnogo trebati u pronalaenju
 Duh vremena / Spirit of time: http://diogen.weebly.com/duh-vremena--spirit-of-time.html
NO2
It is generally known and accepted that in English
language the term human when translated to all world
languages means showing the better qualities of human
kind such as sensitivity. Similar to that the
term humane stands for compassion and benevolence.
And I keep wondering, guided by my personal
convictions that every man is born with identical innate
codes comprised of our emotions, our virtues and vices,
why is it so that there is more trouble and negativity and
less goodness and sympathy?!
According to Chinese philosophy and viewed from the
aspect of psyche, emotions are represented
by jin and jang, seemingly two unrelated forces of
nature, where jin is more connected with the symbol of
female principle and is directed to and focused on the
inside, while jang is related to the male symbolism and is
directed to and concentrated on the outer part of a being,
which, in the long term, represents the relation between
good and evil. We are all well aware of these inner
turbulences within ourselves, and this eternal fight
between good and evil, this struggle of Machiavellian and
angelic 'self', and we are all, intellectually and
emotionally conscious about the fact that in our essence
we are both good and bad in our behavior and our
relations with others.
But why did we allow and approve the negative to be
something ''modern'' and usual? What are we turning
ourselves into?!!
Great men, great and wise scholars (and when I say
''great'' I consider and value their greatness according to
their level of humanism and vigorously strong desire to
cherish and propagate only humane part of humanism
despite the horrible events and atrocities of past decades
and centuries) have tackled the human psyche since
forever, and in my opinion they have wished to continue
with their intention to understand themselves. By doing
so they perhaps wanted to advance and improve the
world and its people-us, simple mortals.
According to Freud the structural model of human psyche
is divided into three psychic apparatuses: id, ego and
super ego. The id is the unorganized part of the
personality structure which contains the basic drives. The
id acts according to the "pleasure principle", seeking to
avoid pain or displeasure aroused by increases in
instinctual tension. The id is unconscious by definition.
The ego comprises of the organized part of the
personality structure that includes defensive, perceptual,
intellectual-cognitive, and executive functions.
The super-ego aims for perfection and fusion of all
individual's ego ideals, spiritual goals and conscience.
Whether or not this is a contradiction is another story
altogether.
What is happening today is that people are becoming
anxious and they are losing self-control, as well as that
blissful balance between good and evil. With the lack of
these emotions they have disrupted and upset Conrad's
PAGE 260
Heart of Darkness, Zarathustras Good and Evil and they
have complied with Aristotles Tragedy.
Despite the fact that people- well aware of these
definitions and explanations- allowed and are still
allowing evil to enter. With each action they tend to
follow all that which history and mankind declared and
categorized as NOT APPROPRIATE because it is not
good for us. Neither the East nor the West is to blame,
neither technological advancements nor the internet, we
are to blame. We are to blame because we neglected
ourselves, our identity, our character and our belonging;
we are to blame because we allowed our voice, our
opinion and our point of view to be guided by the
majority, while secretly delivering inner monologues
with ourselves saying: '' I cannot affect nor change
anything.''
But I say we can, we can redeem ourselves, we can
apologize and say we are sorry and pay attention to
someone else rather than only ourselves; and I strongly
believe that if we do so we will have more than we ever
needed or ever wanted in life. We will have the wealth
and richness-within and outside ourselves.
But let's not ask for more than we truly need. Allow
ourselves to Love our ideals, our faith, our religious
orientations, but respect other people's orientations as
well. Let us be satisfied and content with what we have
because in doing so we will know our inner Self, and feel
truly and deeply happy and complete. Maybe many of
you will not agree with me because I don't consider
materialism as important as other people, or because I
don't consider it to be necessary in order to complete
myself, my ideals and goals. But deep down inside us we
all wish for only one thing: to feel good, happy and
healthy while residing within this body, in this physical
shape, this silhouette of ourselves.
So let us not simply watch but approach and help, maybe
we are unable to do so but we can at least try by treating
others the way we would like to be treated by them. Let
us not take the easier road and an easier way out from a
certain problem by stealing, lying or gossiping, let us not
be competitors but cooperatives.
My father often tells me ''to approach each problem
calmly and with considerable amount of patience,
because, any problem or an issue has a proper and
possible solution; we only need to separate and divide it
to simplest pieces and particles.'' But the problem of
majority of people is finding time for the process itself,
because people are constantly in some kind of a rush,
they want everything to be achieved over night and as
quickly as possible. And during that period I myself, as
being not so good of a mathematician thought that
mathematics is only a subject dealing with only numbers
and figures. But soon I realized that it is very important
and is ever present all around us. Good+ Bad= Balance,
Good+ Good= Faith, Bad+ Bad=disaster. For this reason
I choose to be humanebecause I don't want to give up
 Duh vremena / Spirit of time: http://diogen.weebly.com/duh-vremena--spirit-of-time.html
NO2 PAGE 261

moramo spoznati da bismo poboljali svijet, nas dom, nas

from the truth that me-myself as an individual am not an izvor zraka koji udiemo.
island and that I can only function in this world by
balancing my emotions, my jin and jang, my id, ego and Moda nas plae sati koji protiu naim ivotima u
super-ego, because on one hand we-The people may be odnosu na vrijeme koje se mjeri stoljeima ali bez naeg
different from someone else, but on the other hand we are prisustva?!
all unique in the fact that we are all human beings.
I zato smo u situaciji sveope bojaznosti u anarhiji bia?
I refuse to give up because I consider that even those who
may want to lure me into their evil flock of materialism
and every day empty and trivial talks have once Zato sto zanemarujemo sebe i one misli, glasove i
been human and humane. So for this reason I shall unutarnje turbulencije agonija i ekstaza definirajui ih,
continue with and pursue my intention to write even dajui im imena, podijele, nazive, poziciju bez imalo
when 'properly nourished and when 'starved to death' doze samopouzdanja i vjere u sebe, u nas koji smo im
and I will remain the same, I will never change. udahnuli ivot u momentu kada smo te iste misli
pretvorili u izjavne, upitne ili uzvine reenice. Plaimo
No man is an island, so smile, do not laugh, and just
se i utimo pred onima ' na pozicijama', na onim istim
smile because you never know when your smile can
pozicijama ija smo znaenja mi definirali, plaimo se
make someone's day or who can fall in love with that
onih 'lidera' a svjesni smo da su i oni ljudska bia poput
smile!
nas. Definirali smo imenicu 'voa' kao nekoga ko
usmjerava i promovie prava naroda, prava pojedinaca,
*** pa i prava tog istog voe. Imenica 'pravo' je plod stabla
znanja u nama, u ovjeku, u historiji postojanja homo
sapiensa- opisuje slobodu izbora, opredjeljenja i
01.3.2012.
postojanja.

Definicija je konani kraj spoznaje i otkria

Mi smo si sami krivi. A krivi smo jer smo isuvie sebini
u kratkovidnosti i egoizmu da bismo izali iz tog
Misli, fragmenti i partikule unutarnjih stanja ljudske zaaranog kruga ograniavanja i suzbijanja unutarnjeg Ja.
psihe plove putem dubokih strujanja, prelamanja, Ranjavamo se i jezivo se zavaravamo artificijalnou
refleksije, akumulacije, koagulacije zvukova, glasova da prestia kiastog bogatsva .
bi se naposljetku formulisale u jasne izriaje naeg
bivstvovanja. Misli, ideje, spoznaje nas samih su najjai
A gdje su one misli, one iste, dobronamjerne koje su
odbrambeni mehanizam pri suoavanju sa surovo-
imenicuPravo utisnuli na goblenu ideja, onih ideja koje
okrutnom stvarnou.
smo istetovirali u pogledima svojim?! Zabljesnula ih je
zvjerska glad, olajavanje, beskrupolozno ogovaranje i
Kada bismo samo pokuali posvetiti jedan period naeg poremeeni balans vrijednosti. Izgladnjelo skaemo na
jutra sebi; onom momentu kada edno i udno ispijamo svaku dobronamjernu kost, komadamo ju, pakujemo u
prvu oljicu kafe pozivajui se na buenje iz stanja epitete samo ne one koji su plod naih humanih ljudskih
usnule hibernacije, aktivirajui vrkom, kafom misli i razmiljanja.
aromatiziranog jezika, tu bujicu sanjivo uspavanih i
usporenih misli. Naviknuli smo se na siguran smjer,
Danas se raaju i vode revolucija tehnologije, a ne
uljuljani u ustaljenu rutinu negativno osvijetljenih misli
revolucije ljubavi, raaju se definicije 'ivot u oblacima' a
da e ''i to stanje proi''. Ali nee proi, nee promjena
ne ivot u dobrom, iskrenom i pristupanom okruenju
uetati u na ivot traei nas, jer Mi smo ta promjena.
unutar zemlje koja pripada ne samo meni ve nama;
Mi smo kreatori naih ivota, i neustraivi smo. Neka se
raaju se podjele na prijatelje i neprijatelje a ne formira
ivot uplai nas i naih odlunih, konkretno
se grupa lanova ljudske porodice ovjeanstva.
transparentnih idejnih otisaka na platnu Mlijenog Puta.

Da li smo prekrili zakletvu koju smo izgovorili u sebi ,

Mi smo ti koji biramo nae lidere i nae predsjednike. Mi
u mnoini i JA u jednini. Nai umovi su enciklopedija
misli, injenica i vjenih i neopozivih istina. Plodovi koji
nas hrane, drave koje posjeujemo, planine koje
pripitomljavamo, vjetrenjae koje pokreemo, lee
sklupane u gnijezdu naih umova. Svaka spoznaja do
koje doemo je iskra svjetlosti naeg unutarnjeg Ja koje
ili smo ju zloupotrijebili?
Oni sati, ono vrijeme koje tee tokom mog bivstvovanja
unutar perioda predodreenog za moj boravak tu i mene
plae. Plae me jer se uasavam potencijalne mogunosti
da neu uspjeti u svojoj nakani da postanem i budem to
 Duh vremena / Spirit of time: http://diogen.weebly.com/duh-vremena--spirit-of-time.html
NO2 PAGE 262

bolja osoba prema sebi a time i prema drugima. Plai me
nedostatak minuta u tom istom vremenu da svoju
zakletvu odrim, zakletvu na: jedinstvo, pravednost,
uzajamno potovanje, izbjegavanje traa i ogovaranja,
otvoreno i nesebino darivanje svog znanja, saznanja i
bogatstva s drugima, neovisno traenje istine, borba
protiv predrasuda, skromnost a ne uobraenost,
poniznost a ne hvalisavost, kooperativnost a ne
suparnitvo, povjerenje a ne sumnjiavost, bezuslovna
ljubav, lojalnost, dobronamjernost, zatita planete od
ratnog zla, uzrok reda a ne anarhije.
Ne, ja ne ivim na Guliverovim plutajuim ostrvima..
Krenut u od sebe, pa do slijedeeg lista, pa do pupoljka i
cvijeta, do aleje stabala; park u uljepati s nekoliko,
rijeima obojenim laticama, jer sam dio u mnotvu
orhideja; pa malo po asfaltu izgubljenih i pogaenih I zato ne odustajem. To je osjeaj, to je moja lina i
zakletvi, pa do armije mladica, disciplinovanih osmijeha, sveana zakletva MIRU. Dok god svoj unutarnji glas
pa malo putem pisama (da ..onog oblika komunikacije ujem, potujem, cijenim i dijelim putem balansa svog
kome se potajno podsmjehujemo); pa malo putem razuma i emocija sveano se zaklinjem da spoznaje i
vazduha, pa do poruke u boci baene u ocean suza naeg otkria svojih misli neu ubiti definicijom!
izvora postojanja. Definicije, imena ubijaju misli ako ih
se uplaimo kad ih izgovorimo. Ne trebaju nam podijele
na imenice, zamjenice, brojeve. Treba nam jednaka i
jedinstvena energija koja upravlja i usmjerava te
definicije ka rijeima umotanim u iskrene i znaajne
reenice.
Prije no to smo postali doktori bili smo pojedinci, prije
no to smo definirani kao pjesnici bili smo individualci,
ali tamo ispod zakletve, ispod nitice, ispod ledenjaka
pobudilo se zvjerstvo naeg animalizma. Nismo se trebali
prepustiti tom momentu slabosti, trebali smo ispraviti to,
a ne dodati mu nijanse lave i vrtloge sivoga da bismo sve
to gurnuli pod absintno-pogubni ilim svog unutarnjeg Ja.
Nai uitelji, revolucionari, transcendentalisti, mali
prinevi su uspjeli shvatiti da je svaka revolucija prije
svega bila jedna misao, ideja unutar mentalnog sklopa
pojedinca. I kada su ju meusobno podijelili, pa ju posuli
po parku, poslali putem pisma dalekom oceanu ona je
prerasla u kljunu pobjedu njihove ere i vremena u kojem
su obitavali. Mi smo svi lanovi iste porodice,
JEDINSTVO U RAZLIITOSTI naih osobnosti. Toliko
nas ima s razlogom. Da je trebalo biti drugaije onda bi
svijet, nas dom bio vrt u kojem bi ivjela ili Eva ili
Adam, a oboje nikako.
Ljudska bia u sebi nose, a neki srameljivo skrivaju,
spektar razliitih i raznovrsnih kvaliteta, ali naalost
naglaavamo samo one najgore da bismo, pod uticajem
zavisti ili pukog sebiluka obeshrabrili, i unitili neiji
duh. Ali ja vjerujem da se taj duh regeneracijom nikada
nee predati!!!
A kako odrati ili probuditi iz zimskog sna taj duh? Tako
to emo KONANO shvatiti da smo mnoina, ak i u
momentima kada ispijamo jutarnju kafu ili kada noima
bdijemo nad gladnim djetetom. Odrat emo tako sto ce
naa jedinstvena energija biti uzrok dobrih djela i otkria
naih misli a ne definicija. To moe biti jedan iskren
osmijeh, pozdrav ili lula pomirenja. A to e u konanici
prerasti mozda u nauno otkrie, ili uspjenu terapiju
smijehom i postati herojski in nae ere. Naa era je puna
heroja, naunika, pjesnika i politikih voa. Heroja- naih
oeva, mog oca koji je branei svoju planetu od ratnog
zla spasio svog suborca koji nije bio niti iste vjere niti
istog imena. Nosio ga je vrsto na svojim ramenima,
kilometrima koraajui ka onom parku, onoj umi stabala
ijim pluima mi diemo, nosei mi u ruci pregrt crveno
obojenih latica.
ENGLISH:
Definition is the death of discovery
Our thoughts, those fragments and particles forged deep
within our psyche flow and float by combining and
intertwining themselves into deeply intense streams of
our consciousness. They propagate, refract, reflect,
accumulate, coagulate into sounds and voices to
eventually become and form a unified simphony of
sentential expressions of our existence. The thoughts, the
ideas, the conceptions and realizations represent the
strongest, the most powerful weaponry and machinery
sufficient and adequate enough for coping with the hard
truth of everyday present circumstances.
If we could only try to devote a small fragment of our
morning time to ourselves; to that moment when we
yearn for that first cup of coffee. Our fingers pressing the
cup, holding it firmly while slowly taking in small
moutfuls of our precious drink, waking our senses,
waking them from the hibernation mode, moving our
caffeinated tip of our tongue to start the engine of our
sleepy and irresponsive thoughts. We have become
accustomed to saling in familiar direction, lulled by our
pessimistic and unwelcoming thoughts- having so little
strength to even barely whisper : This too shall pass on
its own. But it will not just simply go away and vanish
into air. The change will not walk into our lives asking
for our attention, because We are the change. We are
responsible for our lives, and we are supposed to be
fearless. Let Life be afraid of us and our determined
decisions and thoughts, may it be afraid of our resolute,
outspokenly conceptual ideas imprinted onto a canvas of
 Duh vremena / Spirit of time: http://diogen.weebly.com/duh-vremena--spirit-of-time.html
NO2
our Milky Way.
We choose our leaders and our presidents- we in Plural
and I in Singular. Our minds are enciclopedias of
thoughts, facts and eternaly irrevocable truths. The fruits
of the Earth, the food we eat, countries we visit,
mountains we tame, windmills we build are nestling and
squating within our minds. Any realization, clarity or
awareness our mind becomes concious of is a ray of light
of our inner Self which we must see in order to be able to
improve the world, our homeland, the source of the air
we breathe.
Perhaps we are taken aback by the relation between the
hours of our life and years or centuries of time without
us?!
Why are we constantly in a state of general discontent
and anarchy ?
Because we neglect ourselves and those thoughts, voices
and inner turbulent agonies and extasies, dressing them in
definitions, names, titles, categories, statuses without
adding even a spoon of confidence or belief in ourselves,
those same Us who made them alive the moment we
formed them into affirmative, interrogative and
exclamation sentences. We fear and we refrain ourselves
from speaking in front of those in positions, tears. Definition is the death of discovery. It kills the
occupying the same positions we once gave definitions
to, we fear those leaders while being aware of the We do not need noun, pronoun or verb categories. We
fact that they are nothing but human beings, similar and
equal to us regardless of their positions .
We defined the noun leader as someone who directs
people and promotes their rights, including the rights of
that particular leader. The noun right is a result of
abstract thoughts born within us, born in men, in history
of homo sapiens existence. It refers to freedom to
choose, to commit and to live.
We are to blame. We are to blame because we are too
selfish to distant ourselves from this vicious circle of
boundaries and subjugation of our inner Self. We hurt
each other; we gruesomely deceive ourselves with
materialism, with artificial prestige, kitsch and wealth.
And where are those thoughts, those pure, benevolent
ones that embroidered the noun right on a canvas of
needlework ideas? Where have those deeply tattooed
thoughts fled to?
They have been flashed and stricken by the greed, hunger
and by disrupted balance of values. We are famished, we
reach for every kind bone, we disfigure it, and we wrap it
in everything but bows and garlands.
Today we have technological revolutions instead of love
revolutions, we use phrases such as life in clouds influence of envy or sheer selfishness, intentionally hurt
rather than life in good, honest and homely environment
within a country that belongs to all of us; today we have
categories of friends and enemies instead of unified
inhabitants belonging to the family of humankind.
Have we renounced our oath which we solemnly We should do it in such a manner by thinking in plural,
PAGE 263
undertook, or have we misused it? The hours, the time
that runs while I keep on residing and existing within the
predestined and predetermined lifespan seem as
horrendous to me as to you, because I fear I will fail in
pursuing the wish to become the best person I could ever
be. I feel frightened by the fact that there are not enough
minutes within my time to hold on to my oath when I
pledged to: unity, fairness, mutual understanding. When I
said I will avoid gossip and rumours, and to openly and
unselfishly share my knowledge and experiences with
others, seeking truth independently, overcoming
prejudices, promoting modesty not vanity, humility not
boastfulness, cooperation not rivalry, trust not suspicion,
unconditional love, loyalty, benevolence, protecting
planet from war evil, be a cause of order and not anarchy.
No, I do not live on Gullivers floating islands. I will start
from myself, and move towards a leaf and touch a bud,
onto a flower, walk along the meadows. I will decorate
parks with petals coloured with words because this flower
belongs to the same orchard garden. Then I will continue
along the sidewalks of lost and forgotten oaths to the
army of young men with disciplined smiles, send letters;
and then through air towards the ocean stumbling upon a
disposed message in the bottle bathing in the ocean of
thought if we become frightened when pronouncing it.
need a unified energy that will guide it towards the words
wrapped in honest and meaningful sentences. Prior to
becoming doctors and poets we have been single people,
but down there under our oaths, under nothingness, under
icebergs of our personalities the beast of prey was
awakened. We should not have given in to this moment
of weakness; we were supposed to improve things
without adding nuances of lava in the vortex of grey
shoving it all under absinthe-deadly carpet of our inner
selves. Our teachers, revolutionists, transcendentalists,
little princes have been insightful enough to understand
that each revolution was at first a thought, one thought
inside our brain, and upon sharing it with each other,
leaving traces around parks; wrapping them in letters,
sending them through oceans it brought them victory and
not the end of their era. We are all members of the same
family, UNITY IN DIVERSITY of our characters. A
great number of us reside here and are born for a reason.
If it was meant to be differently our world, or home, our
garden would then be inhabited by either Adam or Eve,
not by both of them.
Human beings carry in themselves a spectrum of different
and various qualities, but unfortunately we only
emphasize the worst in us in order to, being under the
someone else or discourage and destroy their spirit. But I
strongly believe that the spirit cannot be ruined or
shattered! And how are we to keep this spirit alive?
 Duh vremena / Spirit of time: http://diogen.weebly.com/duh-vremena--spirit-of-time.html
NO2 PAGE 264

even in those moments when we are sipping our morning 3.2.2012.

coffee or when we are looking after our hungry child. We
shall preserve the spirit by allowing our unified energy to You can hear the laughter
be the cause of good deeds and discoveries of our the medley of feet
thoughts and not only definitions. It can be a simple under the blanket
smile, or a greeting or a peace offer which will eventually
evolve into a scientific discovery or a successful laughter Tatjana Debeljaki, Uice, Serbia
therapy and become a heroic act of our era. Our era has a
large number of great heroes, scientists, poets and http://www.asahi.com/english/haiku/
political leaders. Heroes are our fathers, my father who,
defending our country and our planet from evil saved a 6.1.2012.
life of his fellow soldier, who was of a different origin,
religion and a name. He was holding him firmly and The wedding
carrying him for miles walking through that park, that
tree forest whose lungs we use to breathe, bringing me a in the Old Town
handful of bloody petals in his other arm.
For this reason I refuse to give up. It is a feeling; it is my murmur of the river
personal and solemn PEACE oath. As long as I listen to
my inner voice, as long as I respect, cherish and share it Tatjana Debeljacki Uice, Serbia
by balancing my reason and emotions I solemnly swear
that I will never allow my thoughts and discoveries to be At the break of dawn
crushed and killed by definitions! the dreamers fall asleep
in the haystack
***

Tatjana Debeljacki, Uice, Serbia

New Year Nova Godina

the Earth sneezes Zemlja kie

fireworks vatromete

ura Vukeli Roi, Ivani Grad, Croatia

http://www.asahi.com/english/haiku/120106.html

THE ASAHI SHIMBUN

Asahi Haikuist Network

Ureuje / Edited by David McMurray

17.2.2012.

St. Valentine
nightingales in love
lily of the desert

Tatjana Debeljaki, Uice, Serbia

DIOGEN HAIKU: http://diogen.weebly.com/haiku.html

 DIOGEN HAIKU: http://diogen.weebly.com/haiku.html
NO2 PAGE 265

with prayers s molitvama

Tomislav Mareti, Zagreb, Croatia

http://mdn.mainichi.jp/features/haiku/archive/news/2
012/02/20120130p2g00m0fe037000c.html

31.1.2012.

the source of Bosnia river--

in the roar of water

feeling my ancient Bosnians

Smajil Durmievi, Zenica, Bosnia and Herzegovina

http://mdn.mainichi.jp/features/haiku/news/20111230
p2g00m0fe109000c.html

24.1.2012.

an abandoned street--

the midnight moon

on the icicles

THE MAINICHI DAILY NEWS: HAIKU IN Verica ivkovi, Letnja, Serbia

ENGLISH
http://mdn.mainichi.jp/features/haiku/archive/news/2
Reviewed by Mr. Isamu Hashimoto (Museum of 012/01/20111230p2g00m0fe103000c.html
Haiku Literature)
26.12.2011.
Feb. 23, 2012 purple sky
being signed just a span...
by a plane
the wave will skip the shore
eljko Funda, Varadin, Croatia
carried by scirocco
http://mdn.mainichi.jp/features/haiku/news/20120131p2g
00m0fe167000c.html Danica Bartulovi, Podstrana, Croatia

16.2.2012. garden frost: four magpies http://mdn.mainichi.jp/features/haiku/archive/news/2

and my husband surprised over 011/12/20111128p2g00m0fe138000c.html
my failed risotto
10.12.2011.
ura Vukeli Roi, Ivani Grad, Croatia
http://mdn.mainichi.jp/features/haiku/news/20120131p2g the dusk sumrak
00m0fe161000c.html
one grey eyelash jedna sijeda trepavica
2.2.2012.
in the sky na nebu
candles on the beach. svijee na alu
ura Vukeli Roi, Ivani Grad, Croatia
the lapping of waves mixed um valova mijea
se http://mdn.mainichi.jp/features/haiku/archive/news/2
011/12/20111128p2g00m0fe125000c.html
 DIOGEN pro kultura muzika: http://diogen.weebly.com/diogen-pro-kultura-muzika.html
NO2 PAGE 266

Pie: Sabahudin Hadiali

Reflektivna poetika muzikih otisaka Milana Nenina pretoiti u filmske i ine sadraje umjetnike prezentacije.
Dok itate Danila Kia i/ili Meu Selimovia. Svejedno,
Odgonetanje kodova ak i Ivu, Andria. Naeg. Uz muziku sjete i nade.
Ovdanje. Ne samo Milanove.
Opori zvuk svakodnevnice gubi se u odsjajima razliitih
varijanti koji odjekuju melodijama Milana Nenina. Zbog Orkestracija, toliko prijemiva XVI stoljeu/vijeku, i
ega pominjem melodije? Jednostavno, jer se pred ovdje dominira kao u Veneciji****, onomad. Autor
nama otvaraju filmski kadrovi Balkan Expressa, jo od albuma Incident ne bjei ni od toga. Sublimira sve ono
Crnih bisera pedesetih i sve do Undergrounda i dobroga to nas historija naui. Ne otkriva toplu vodu ve
sredine devedesetih godina prologa stoljea/vijeka. To multiplicira iskustvenu sabranost. Ne samo vlastitu. Jer,
su valovi htijenja, naslikani poetikom nota. Oputenost sa ak i u vokalima djevojakih otisaka nemalo jesmo
kojom kreira muziku na, za sada, jedinom* albumu iznenaeni nadgradnjom muzikog tkiva autora. Ona
Incident govori da pred nama nijeIncident, bez obzira vodi glasom dok pred nama tonovi nade stvaraju lik ene
koliko mi utjeli o tome. Pred nama je osobnost htijenja. ene poude. Magdalene same. Marije. Ljubavi.
karakternih crta, sa smjelim injenjem. Mirnoa njegovog
iskaza varira od turbulentnih ekstaza** dalijevskih Subjektivnost unih upljina sluaoca mora biti
memoranduma uz pokuaje oslikavanja pejzaa due i prenebregnuta with whole picture, jer pred nama se
sve do etno schmeka junoslavenskih prostora. Blagost otvara muzika duha u susretu sa tijelom uma. Snana,
njegovih damara vara, jer pred nama je snano bie inspirirajua i, nadasve, usmjerena razumijevanju
sutona. Bie koje u sutonu kreira svjetlost. Onu koja nam nagovjetaja otisaka sjeanja. Onih zabiljeenih u
toliko treba. Sada i ovdje. genetskom kodu svakog od nas, smrtnika. Milan Nenin
je, pak, otiao dalje krenuvi u odgonetanje upravo tih
S druge, ne manje vane, strane, mogu slobodno rei da kodova. Muzikom.
isprepletenost vieslojnih sadraja muzike pred nama Da li mu uspijeva?
proizlazi iz iskustvenog oblika saznanja, kojim odie ovaj Provjerite. Ja sam uvjeren da je na dobrom putu.
mladi lik u kasnim dvadesetim. Da, dobro ste proitali, u
kasnim dvadesetim. Ne Kris Rea, Santana, Boko
Petrovi i/ili Peter Green***, ve Milan Nenin, koji je _________
uspio njena strujanja burnih reakcija navedenih autora iz *- na moju iskrenu alost
prologa stoljea/vijeka pretoiti, uz refleksije Bacha & **- Namjerno ne navodim gdje, u kojim pjesama, da ne
Handella, unutar vlastite muzike osobnosti. U posjeti zavedem sluaoca...Samo e vam se kazati, kada posluate.
Palestrinu...barok, renesansa, rokoko...prelijevaju se iz ***- Peter Green, isti onaj iju plou (John Mayall i on
ae u au, dok nezaobilazni, inat schmek vojvoanskih zajedno) i dan danas uvam u arhivi uspomena zajedno sa
ravnica, damarima Milanovim struji. kartom sa koncerta u Sarajevu, 1984.g., odranom nepunu
godinu dana poslije roenja Milana Nenina.
****-Poznati kompozitori Venecije toga vremena su bili:
Radost mladosti iskustvenou dominira. I vice Gabrielis, Andrea i Giovanni, kao i Claudio Monteverdi
versa.Toliko da pred sobom slike prelistavate. Slike
muzike saznanja i spoznaje koje slobodno moete
Ovdje moete posluati i download albumINCIDENT: http://www.milan-nenin.com/
 Petar uza: http://diogen.weebly.com/gost-pisac-ii--guest-writer-ii.html
NO2
Spirala bare
Delo kao individualno
iskustvo moe se pred-
staviti, Ali se ne moe
izmeriti
Umberto Eko
Delo se kao individualno iskustvo moe
predstaviti, ali se ne moe izmeriti. Moe se konzu-
mirati i komercijalizovati. Ideje se mogu upotrebiti,
potroiti i, nakon upotrebe, odbaciti kao i svaka druga
dotrajala i neupotrebljiva stvar. Sagledavamo svet
koji svako dobro, pa i umetnost, neumitno pretvara u
robu i sve ini obinim i bizarnim. S. Moravski kae
da veina primalaca, recipijenata, hoe umetnost kao
lako svarljivu hranu, da smo ve odavno u svetu u
kojem se umetnost konzumira kao lako svarljiva
hrana. Pa ta je svarljiva hrana umetnosti? Ovaj po-
jam - konzumiranje umetnosti - see znatno dublje do
onog trentka kada je umetnost postala roba, a umetnik
unovio svoj bogom dan talenat. Svako iz svog ugla-
Umberto Eko i Stefan Moravski i Fidler i kandinski
bave se istraivanjem istog fenomena - spiralom
uma.
I Eko i Moravski dolaze znatno kasnije nakon Konrada
Fidlera i Vasilja Kandinskog. Umberto Eko navodi da
je delo individualno iskustvo koje se ne moe izmeriti.
Ako se ne moe izmeriti ne znai da je nemerljivo, da ne
podlee trino-komercijalnim pravilima konkurentnosti.
ponude i potranje. U ovom komparativnom ogledu
Fidler-Kandinski, valja sagledati kako spirala uma fuk-
cionie, a spirala uma je kompleksna: i duhovna i krea-
tivna kategorija, stvaralaka, ali i trina. Kako meu-
sobno funcioniu u kakvoj su meusobnoj korelaciji?
Termini su razliiti, ali je njihovo znaenje uvek isto.
Promenljivo - nepromenljivo
Na dinamikoj korelaciji nepromenljivo-promenljivo
Umerto Eko je formulisao i izdvojio dva bitna inioca
koji proizvode um:
- Redunance = nepromenljivo
- Entropija = promenljivo
Redunance je oznaitelj apsolutne ujnosti signala; en-
tropija izaziva semantiki um. Pri tom, Eko je pojas-
nio da je um smetnja koja se javlja na kanalu i koja
moe da izmeni fiziku strukturu signala. Ekov seman-
tiki um, zasigurno, ima znatno vaniju ulogu nego to
mislimo. [ta vie, najee ima odluujuu ulogu u inovativnog, kada je sve istroeno, predvidljivo, u duem
promenama velikih, globalnih, kulturnih sistema. Kakvu?
PAGE 267
Kakva je veza izmeu Ekovog semantikog uma i radi-
kalnih promena u umetnosti kao gobalnog sistema u
irem smislu znaenja? Koje i kakave promene su posle-
dica semantikog uma? Svakako uzajamne i velike.
Da bismo, u analitikom diskursu razjasnili tu uzajamnu
spregu, tu zakonitu povezanost: redunance-entropija-
um sa njihovim funkcionalnim meuuticajima, poimo
redom. Uporedimo Konrad Fidlera (1841-1895) filozofa
i estetiara, jednog od najuticajnijih teoretiara umet-
nosti i Vasilij Kandinskog (1866-1944) i slikara - teo-
retiara. Dve linosti: uticajne, snane, kreativne i,
naizgled, meusobno sukobljene i u vremenu i prostoru
nepovezane. Fidler je pripadao epohi klasicizma, kraju
19. veka, a Kandinski prvoj polovini 20. veka i avan-
gardi. Vremenska dinstanca je relativna - nekoliko dece-
nija - a promene, u meuvremenu, prekretnike,
revolucionarne. Obeleile su prelazak iz 19. u 20. Vek.
Duhovno stanje jednog vremena poiva na dubljim i
vrim temeljima - kae Konrad Fidler. Pa, ipak, nije ba
tako. To podrazumeva da su temelji dugorono stabilni,
otporni, neosetljivi, a dovoljno jaki, te ne oseaju bilo
kakav efekat semantikog uma. Meutim, ako se
prodiranju mladih radikalnih grupa suprotstavljaju stare
i posveene obrazovane sile, to onda ni motivi ovih grupa
nisu samo proizvoljna individualnost i oholost ve su to i
ovde ubeenja, nove duhovne sile. Po toj logici, dakle,
nove duhovne sile* bi trebalo da proizvedu semantiki
um. Kad su 1912. godine (17 godina nakon smrti) ob-
javljeni Fidlerovi filozofko-estetiki spisi O prosui-
vanju dela likovne umetnosti / Moderni naturalizam i
umetnika istina ne samo da je su spisi osetili vreme
dramatinih promena nego je, ta vie, Fidler tano,
analitiki nepogreivo, definisao i formulisao na koji
nain se te budue promene odvijaju. Poto se nita ne
dogaa sluajno, ukazao je zakonitost na osnovu koje se
proizvodi promena i ukazao na dinamiku strategije uma,
odnosno entropioje. Kao to je redunance odgovorna
za nepromenljivost I nepokretnost, za statinost, entropija
je, dakle, odgovorna za dinamiku i strukturu izvoenja
promena.
Nove umetnike ideje, kao po pravilu, u ustaljenom, stan-
darizovanom sistemu zvanine umetnike komunikacije,
uvek zauzimaju suprotnu poziciju. Time se, u odnosu na
Redunance i pretpostavljaju kao Entropija. Budui da
nove umetnike ideje pretenduju na poziciju novine, aro-
gantnost otpora je vea prema onome to je ve poznato i
to se kao takvo poznato neprestano kopira i ponavlja.
To beskrajno ponavljanje jednog te istog, drugim reima,
presipanje upljeg u prazno, na kraju, kad nema nieg
vremenskom periodu, na kraju, uvodi ceo sistem u krizu
 Petar uza: http://diogen.weebly.com/gost-pisac-ii--guest-writer-ii.html
NO2
sistema.
Korumpiranost sistema
Zanimljivo je pogledati koji faktori dovode do takvog
stanja. Pogledajmo samo neke od njih koji su i najpre-
poznatljiviji:
Dugotrajni sistem jednobrazne akumulacije se korumpira
interesima - osrednjosti, netalentom, na kraju, degradira
se i banalizuje do besmisla. Ne treba smetnuti s uma da
umetnost uvek zahteva i podrazumeva vrhunsku krea-
tivnu i stvaralaku dinamiku, kretanje transmisije novih
ideja. Ako je stari sistem toliko zatvoren i ogranien,
nefleksibilan, okamenjen i neosetljiv na impulse novina,
a jeste, dobija se u krajnjoj liniji efekat ustajale bare. Ko-
nano, u krajnjoj fazi degradacije takav sistem poprima
formu dugotrajno neproduktivnog statusa barutine. Au-
tistinog, samodovoljnog. Zaokruenog i hermetiki zat-
vorenog za prodor novih ideja. Obino se, na seman-
tiko-umetnikom planu, to razdoblje legitimie kao tau-
tologija ili epigonstvo. U svojevrsnoj kritici Fidler e,
konstatacijim da je svet umetnikog stvaranja razbijen u
param-parad, zavapiti: () Tek sada je nastuipilo
vreme epigonstva. Sve one snage koje se ne mogu osloniti
na neko samostalno veliko stremljenje svojstveno vre-
menu, u svojoj usamljenosti trae uporite bilo gde u
prolosti** (tautologiji). Fidler je s pravom kritikovao tu
jalovu barutinu epigona druge polovine 19. veka.
Budui da nema naina za revitalizaciju novim, sveim
idejama, samodegradacija i uruavanje takvog sistema
deava se iznutra. To dovodi do unitavanja unutarnjeg
imunog sistema. Ako se neto u duem vremenskom pe-
riodu (razume se, to je period od nekoliko decenija) ne-
prestano ponavlja u ve poznato i vieno. Ukoliko usled
korumpiranosti netalentom, bez imalo kreativnosti i origi-
nalnosti koliko traje ova latentna inkubacija, pojavljuju se
ozbiljni signali da sa sistemom neto nije u redu. Kad je
re o kulturnim i umetnikim sisitemima ova situacija je
potpuno i uvek analogna i vai na isti nain kao i za
druge sisteme.
Dakle, takav, sistem nije u stanju da prepozna alarm spi-
rale uma kao opomenu, kao signal ranog upozorenja.
Pomenuemo jo neke od upozoravajuih umova, nepre-
poznavanja signala: umetnost se vie ne stvara nego pro-
izvodi; odbacivanje ideja Boga i trijumf laicizma (um
ne prepoznaje); ukidanje ogranienja (um ne pre-
poznaje); umetnost se komercijalizuje (um se ne pre-
poznaje); umetnost je vrsta unosne monete za odabranu
elitu; umetnost se inficira debelim novanim podmi-
ivanjem (um se ne prepoznaje; umetnost prelazi u de-
generinu fazu gigantomanije, zamaha presiju gomilanja
materjalnih dobara, ludaku trku konkurentnih super-
korporacija. Velike dogme pucale su kao previe nadu-
vani balon . Projektovana srea u prividno savrenim
sistemima pretvorili su se u komarnu homogenizovanu
mass culture (Stefan Moravski)*** (um se ne pre-
poznaje).Stoga umetniko stvaralaatvo preko akroba-
PAGE 268
tike, na konkurentskom tritu postepeno tei anonim-
nosti, pretvara se u jalovost isto intelektualne igre i
trinog profita
Svi ti simptomi ranog upozorenja proli su nezapaeno.
Ipak, nisu ni izbegli istraivaku osetljivost pojedinih
autoriteta osetljivijeg senzibiliteta. Bilo je i kompetentnih
i pravovremenih reaogovanja na umove. Ali, takvo rea-
govanje nije spreilo krizu, postepeno uruavanje i, ko-
nano, pad sistema. Zapravao, problem je u tome to se
u odnosu na te signale ponaamo poput vozaa na
raskrsnici, u saobraajnoj komunikaciji, i crvenog sig-
nala kroz koji smo, zanemarujui crveno svetlo, proli.
Kada ste, kao voza, jednom proli kroz crveni signal i
shvativli da ste napravili veliku greku, ve je kasno, a
poslednice su neminovne. U takvom sluaju oekuje se
neto novo i nepredvidljivo. Slino se deava i u umet-
nosti. Pa se kao posledica takvog previda pojavljuje
efekat entropije, odnosno, uma, a prepoznaje se kao
tenja za revoltom protiv zastarelih formula. Nekritiki
se, efektom uma, negira celokupna stara umetnost, ta
vie, negira i odbacuje ak i ono to je najvrednije. U
ime novine, odbacuju se poznata i dokazana umetnika
imena i negiraju njihova dela.
Itini za volju, ustajala bara e presuiti. Teko da e biti
osveena. Pa ipak, ostae samo najvredniji i najznaajniji
talozi, koji e, uistinu, u fazi pobune i revolta novina biti
napadani, ali i vremenom, s dunim potovanjem, reha-
bilitovani.
Dete svog vremena
Vasilij Kandinski kae da je svako umetniko delo dete
svog vremena () Svako razdoblje u kulturi ostvaruje
tako svoju sopstvenu umetnost, i ona se vie ne moe po-
noviti. Nastojanja da se oive prola umetnika naela
moe u najboljem sluaju da za posledicu ima umet-
nika dela koja lie na mrtvoroene****. (V. Kandin-
ski, Zapisi o umetnosti objavljeni su 1912. a kod nas
1996. U izdanju Eshoterie). Svako vreme ima takve
ostatke svoje sopstevene prolosti, i iako pripadaju gorn-
jim slojevima, ali nikada pokretakim elementima koji se
mogu razvijati, nisu u stanju ni da zaustave ni da uprave
tok vremena (K. F.). Fidler, je naime, umereniji od
Kandinskog jer ne pripadaju istom umetnikom vre-
menu: on je bio autoritativni, priznati, filozof- estetiar
umetnosti prve polovine 19. veka, a Kandinski pripadao
avangardi, prvoj polovini 20. veka. Ova nevelika
razlika u vremenskoj amplitudi od nekoliko decenija,
daje nam osnova za komparativno sagledavanje starog i
novog modela. Starog i novog vrednosnog sistema. Onog
koji je dosegao u zavrnu fazu i nestaje i novog koji tek
nastaje. Vidimo da Fidler, kao i Kandinski koju deceniju
posle njega, ukazuju na faktor vremena: da svako
vreme ima svoje akumulirane, izdvojene, odabrane,
ostatke najveih vrednosti koji e se svakako izdvojiti i
 Petar uza: http://diogen.weebly.com/gost-pisac-ii--guest-writer-ii.html
NO2
Porcelansko izraavanje
Moderna umetnost ne pati od jednolikosti i ponavljanja ,
bljutave uglaenosti, porcelanskog izraavanja ablo-
nisanja, priznajui sve moderne sheme, analizirajui ih,
ona ih razvija*****
Vratimo se ponovo spirali bare. Kriza sistema sa sin-
dromom ustajale bare, nema mo upravljanja tokom vre-
mena u kojem se deavaju promene. Takva kriza se ne-
minovno zavrava agonijom i smru. Svaki pokuaj
obnove poima se neuspehom kao raanje mrtvo-
roeneta. Filozofi su u tipolokom odreenju osnova
ugroenosti kulture ukazali na vie tipolokih odreenja
moguih verzija, meu kojima je i prirodnjaki pristup,
koji pretpostavlja ciklino raanje, rast i smrt kulture (i
umetnosti). Ova filozofsko teorijska razmatranja, meu-
tim, svakako, pretenduju da sagledaju fenomen kona-
nog kraja umetnosti.
Meu brojnim teorijama koje trae odgovora na sutin-
ska, po prirodnjakoj teoriji, umetniki pokreti, stilovi i
pravci dele sudbinu svakog ivog organizma: raaju se,
rastu razvijaju, donose plodove i na kraju umiru.
Ova rasprava se, meutim, odnosi na znatno ui, parci-
jelni, segment. Dakle, ne na smrt umetnosti kao celine,
nego, parcijalno - na smrt pojedinane(ih) umetnosti. Pi-
tanje je, zapravo, kako se na koji nain raspadaju makro-
delovi, pojedinano, pre nego to se raspadne celina i
kako, nasuprot tome, makro-delovi novine, spiralom
uma, pojedinano, parcijalno, zauzimaju prostor i po-
tom se akredituju za aktuelnost i sadanjost. Naime,
predmet interesovanja je prostor makro-supstitucije te-
orijsko-estetikih i umetnikih sistema. A ta pozicija
kada se jedno zamenjuje drugim, najbolje se oituje na
relaciji Fidler- Kandinski.
Videli smo, izmeu ostalog, da je Kandinski radikalniji
od Fidlera jer je kao moderni umetnik i slikao i pisao,
dakle, direktno uestvovao u stvaranju novih naela i bio
jedan od teoretiara avangarde.
Ovde, meutim, valja ukazati i obratiti panju na
fenomen uma koji je, kao i itava generacija avngardnih
umetnika i teoretiara, u krajnjoj liniji, doveo do smrti
pojedinanih umetnosti. Razdvojiemo dva strukturalna
sitema: stari i novi. Stari je, po Eku - redunace. Novi je-
entropija.
Gotovo po pravilu, u odnosu na stari komunikacioni sis-
tem (redunance), novi sistem (entropija) pojavljuje se
kao alternativa i estoka opozicija. ^ujnost te novine u
poetku se osea kao smetnja, um u prijemu radio ili
TV signala, koji ometa kvalitet signala sve do momenta
kad, usled potpune ometenosti, u komunikaciji, signal
biva potpuno zagluen, pokriven umom i neupotrebljiv.
Pravilo uvoenja svake novine - ivot ima neodoljivu mo
i dok svi stvaraju, iako istovremeno razaraju, pripadaju
ivotu i sa njim koraaju napred. Oni koji nastoje da se
PAGE 269
vrsto dre postojeeg, izlaze iz ivota koji se nezaus-
tavljivo obnavlja, zaostaju, usamljuju se, da bi najzad
sasvim iezli (K. Fidler). Vidimo dakle, da je Fidler
novinu definisao kao neodoljivu energiju koja istovre-
meno stvara i razara. Taj divergentan odnos izmeu
imupta: energija-stvaralako-ruilako neminovno stvara
zagluujui efekat spirale uma.
Duhovni milje ustajale bare, naime, zahteva trajno
stanje mirovanja i tu nastaje problem, kakao bi Nadeda
Petrovi rekla, umetnosti koja pothranjuje jednolikost,
ponavljanje, bljutavu uglaenost, porcelanskog iz-
raavanja ablonisanja
Vrh piramide
I Fidler i Kandinski, meutim, ukazuju na neophodnost
dinamike - kretanja. Fidler vrh piramide sagledava kao
duhovni ivot umetnika, miljenja i saznanja do kojeg se
probio pojedini znaajni individum stalnim proiz-
voenjem umetnike svesti, a Kandinski kao vrh pira-
mide, na kojem , na vrhu najvieg vrha stoji samo jedan
ovek. NJegovo radosno vienje nalik je na unutranji
nemerljiv san. A a oni koji stoje najblie njemu ne ra-
zumeju ga . Nazivaju ga razljueno varalica i kandidat
za ludnicu. Na vrhu piramide je individuum, dakle
posebno talentovana linost, genijalna, ali od niih slo-
jeva drutvene piramide neshvaena. Vidimo, dakle, da
izmeu Fidlerovog filozofskog i miljenja Kandinskog,
iako su meu njima nepremostive razlike, (prvi je pri-
padao estetici i umetnosti 19. a drugi poetku 20. veka
prvi branio klasicizam a drugi avangardu)-nema nikakve
razlike. Postavlja se onda logino pitanje kako i zato?
Gde su nestale razlike? Odgovor je vrlo jednostavan.
Biva euforina, ljuta, teorijska sukobljavanja se, na
kraju, svode na pragmatinost i racio. Umberto Eko je tu
liniju prevoenja razliitog u istovetno nazvao redunan-
com. Drugim reima, standarizacijom nesandarizovanih
signalnih poruka. Imamo li u vidu da je svaka promena
nestandarizovana, ovo je svakakako krajnji ishod svake
promene, kako se ne bi dogodilo da spirala uma novine
bude trajni i beskorisan ometajui faktor, izvor smetnji
koje izazijaju zagluenje i nejasnou u sistemu komuni-
kacije. U ovom sluaju, ograniavamo se i mislimo na
prirodu estetske, umetnike, stvaralake komunikacije.
Bilo kakva promena je u redunantnim okolnostima ne-
poeljni, remetilaki, faktor. Dakle, u takvim okol-
nostima, ovi imputi, oslovljeni kao potencijalna promena
nepromenljivog statusa proizvode um, smetnje na
vezama. Umberto Eko je, nasuprot redunance, drugim
terminom koji oznaava promenu, kretanje, rekli smo
ve, nazvao entropijom. U svojoj studiji Komuni-
kacija i kultura, Jasna Janiijevi******, s pravom
kae da redunance izaziva oseaj zadovoljstva i ra-
zumevanja zbog lakoe prepoznavanja i zbog toga je
nezainteresovana za promenu. Entropija, nasuprot re-
dunance, dakle, sipirala uma, u umetnosti, izaziva ose-
aj nezadovoljstva , okantna je , ali i stimulativna i ko-
 Petar uza: http://diogen.weebly.com/gost-pisac-ii--guest-writer-ii.html
NO2
municiranje takve umetnosti je oteano. Neizbean je,
dakle, sukob, to je model svake entropije.
Geneza entropije uma je naime, veoma jednostavna:
um, moe biti bilo ta to se dodaje signalu izmeu nje- radikalna, revolucionarna promena) zauzela mesto u vrhu
gove transmisije i recepcije, a to nije bila namera poil-
jioca. U smislu teorije informacija um moe biti dis-
torzija raznih tehnikih sredstava komunikacija, pa se u
njima um i pojavljuje kao isto tehniki problem u sis-
temu komunikacija. [um je bilo koji signal koji ne potie
od izvora, ali koji oteava dekodiranje poruke. [um se
sukobljava sa namerom poiljioca i tako ograniava ko-
liinu eljene informacije, poveava neizvesnost i us-
lovljava entropiju istog signala. Nas, u ovom sluaju,
interesuje efekat uma koji proizvodi kulturni i stvara-
laki odailja, emiter u smislu emitovanja umetnikog
signala. Pogotovo onda kada spirala uma u prijemnom
signalu ini poruku neizvesnijom, ali I na drugoj strani
obeavajuu poeljnu varijantu. Kritikujui umetnike-
epigone 19. Veka K. Fidler, naime, pretenduje da sauva
istotu i besprekornost signala od uma. Ali u toj nameri,
i pored uloga vlastitog autoriteta filozofa i estetiara ne
uspeva. Mora se imati u vidu da se besprekornost sig-
nala uvek titi i uva od upada sa strane. Meutim, praksa
pokazuje da takva zatita na dui rok nije efikasna upravo
zbog toga to se imunoloki sistem signala uruava iznu-
tra, a onda i spolja. U ovom sluaju Fidler je kritiar sis-
tema ali i branitelj -iznutra, unutar sistema. Kao kad otac
nevaljalog sina dobronamerno grdi svoje dete. Fidler
prema epigonima zauzima svakakao ne panegiriki, ali,
ipak, umereni, blagonakloni filozofsko-kritiki gard. Me-
utim, samo nekoliko decenja kasnije, poetkom 20.
Veka Kandinski (i ne samo Kandinski) napada sistem
spolja. Za njega je ogledanje u starom modelu jalovo,
isto to i raanje mrtvoroenta. Kandinski, drugim re-
ima, proizvodi onu zagluujuu spiralu uma. To je
naime jednostavan obrazac po kojem funkcionie odnos
na relaciji signal-um.
Piramida entropije
Ali, sutina stanja krize je zapravo u tome to se spirala
uma kao ranog upozerenja zanemaruje, potkupljivo
previa sve do momenta dok takav sistem ne bude pot-
puno disfunkcionalan, kad svaki smisao uticaja (i onda
kada je najautoritativniji, fidlerovski - filozovski osmil-
jen ) na deumizaciju signala biva unapred ignorisan kao
nepoeljan remetilaki faktor i eliminisan. Tako se um,
proizvodei uestali i konstantni haos uma, zapravo in-
korporira na taj nain to se suprotstavlja i kroz suprot-
stavljanje supstituie samog sebe. Predlae radikalnu
zamenu sistema. Drugim reima, um se pretpostavlja i
preporuuje kao jedina mogua alternativa. Bilo da je u
vidu euforija neformalnih pokreta kontrakulture, ander-
graund kulture, uline urbane kulture, tako se, subverziv-
nim emitovanjima spirale uma, (pogledajmo studiju
Renata Poolija Teorija angardne umetnsoti) dovodi u
pitanje legimitet zvanine kulture, odnosno sistem neta-
lasanja (status ljvo)-redunance.
PAGE 270
Piramida entropije koja neminovno proizvodi spiralu
uma, meutim , nije posve vidljiva. Potrebno je viede-
cenijsko vreme da bi entropija (sveobuhvatna I totalna,
priramide.
Kada se jednom to dogodi, Entropija zauzima mesto na
vrhu piramide. Ometajua spirala umova zauzima mesto
signala, onog signala kojeg je uspeno ometala. Signal
novine biva kristalno jasan. Misliti da e umetnika
delatnost ikada moi da dosegne svoj krajnji, najvii
cilj, nije drskost ve kratkovidost , jer sve dosegnuto ot-
vara mu put za jo nedosegnuto carstvo pojava za
umetnika postaje bezgranino zato to nastaje kroz nje-
govu bezgraninu delatnost. U osnovi sve se zasniva, kao
to i Fidler kae, na umetnikoj svesti, kao svojevrsnoj
beskonanosti: beskonanoj umetnikoj delatnosti. Tako
entropija , zbog imanentne prirode bezgranine umet-
nike delatnosti, odnosno neprestane promeljivosti,
zauzima mesto redunance. Ono to je u prirodi entropije
dinamiko zamenjuje ono to je prirodi redunance ne-
promenljivo, statino. Zapravo, poetak entropije pira-
mide se odvija unutar same priramide- tanije na njenim
marginalnim segmentitima koje niko ne uzima za ozbil-
jno i koji se uglavnom pojavljuju kroz ekscesnu formu
trenutnog remetilakog faktora. Svi najznaajniji moderni
umetniki pokreti, prolog veka ukljuujui i avangardu
proli su kroz tu fazu.
Slepa i nema vremena
Pogledamo li Kandinskog, ta on misli o odnosu re-
dunance-entropija, ta misli o razdoblju opadanja u du-
hovnom svetu, o kako je rekao nemim i slepim vremen-
ima. Kandinski ukazuje na tamnu stranu, veliku mrtvu
crnu mrlju. Ukazuje na duhovni hleb koji ljudima, ako se
konzumira u veim koliinama, postaje otrov. Dovodi
duu u sve dublje i dublje ponore. Umetnik se dod-
vorava niim nagonima obmanjuje ljude i pomae im
da obmanjuju i druge i sebe vuku unazad ono to
stremi ka napred i ire kugu oko sebe.U kritici l-art pur
l-arta (umetnosti radi umetnosti) u estokim napadima
kandinski se protivi slavoljublju i lakomislenosti umet-
nika koji trae nadnicu u materijalnom obliku i borbu za
ova dobra. ^uju se albe zbog velike konkurencije i
prevelike proizvodnje. Mrnja partijnost, pomama za
stvaranjem najrazliitijih udruenja, ljubomora i spletke
nastaju nastaju kao posledica ove nesvrsishovite materi-
jalistike umetnosti. I Nadda Petrovi isto tako Kae da
se umetnost za novac ne kupuje, da umetnost ne cveta
u kasama i blagajnama, jer monopol ubija (povodom
izlobe drutva Lada, Delo, 1909).
One iste kritike s poetka prolog veka aktuelne su po-
etkom 21. veka. Situacija gotovo da je istovetna. I danas
bi se moglo umetnicima i umetnosti argumentovano
zameriti kao to je 1923. Godine zapisao Radoje Mark-
ovi - da je umetnost proizvod hotapleraja i revolta
umetnika protiv drutvenih konvencija.
 Petar uza: http://diogen.weebly.com/gost-pisac-ii--guest-writer-ii.html
NO2 PAGE 271

iznutra. Tako se duhovni hleb - kao to kae Kandinski -

Moralnost umetnika i profit nikad nisu u uzajamnoj rav- truje, iri kugu i obmanjuje publika, koja mirno okree
notei. Upravo biva suprotno. Vratimo li se po hro- lea od umetnika koji u besciljnoj umetnoisti ne nalazi
nolokoj vertikali unazad do Kandinskog i Fidlera, vide- svrhu svog ivota. Umetnik svoje originalne
emo da je re o gotovo istoj situaciji. Kandinski, u na- nepotkupljive ideje brzo, im se za to steknu uslovi, pret-
padima, kao i Fidler pre njega, koristi itav repertoar postavi kultu profita i novca.
moralnih dogmi: protivi se poraslim, nezajeljivim, ma- Pokreti brzo nastaju i jo bre nestaju. Kad umetnik, kao
terijalnim apetitima umetnika (mnogi modernisti su se to S. Moravski navodi, spravlja umetnost Kao zabavu,
obogatili!), partijnosti, interesnim stalekim udruenjima. lako svarljivu hranu, kad je umetnik onaj koji podmiruje
Kad kandinski pominje slepa i nema vremena, on
potrebe onih koji jedu hleb, a ne Fidija, izgleda da smo
zapravo kritiki napada hedonistiku modernu kao pok-
ret koji je zavrio borbu za prevlast, zavrio buntov- ponovo na poetku. Opet se pojavljuje neka nova i ne-
niko i herojsko doba kada je, Nezaposleni studenti poznatog porekla spirala uma novine.
poput italijanskih futurista, Opet, dakle, u slepim i nemim vremenima
njihov ratoborna retorika bila [ta vie dananji signali uma go- odvija se nova entropija, u aporiji i haosu
dole-sa-prolou. Dakle, tovo da su istovetni. Kao da se po- novog uma, pojavljuju se nove duhovne
imamo odnose: novo nalazimo, kako Kandinski sile, novi pretendenti za vrh piramide. I
prolost=redunance; avan- kae u slepim i nemim vremenima.
opet- spirala uma
garda=entropija. Avangarda, Evo konkretnog primera: prema
dadaizam, impresionizam, ek- informaciji iz dnevne tampe, (jun,
____
spresionizam, poentilizam, 2011. godine): nezaposlenim studen-
fovizam, kubizam, nadreali- tima u Londonu ( dakle onima ko- *- Konrad Fidler, O prosuivanju dela likovne
zam apstrakcija itd. svi ovi
jima je potreban hleb, a ne Fidija) umetniosti Moderni naturalizam i umetnika
pokreti i izmi su redunirali svoj
istina, BIGZ, Beograd, 1980.
status, kao priznati stilovi i da ne bi bili nezaposleni, pruena je
pravci i, uz to, dobro naplaeni. prilika da u kulturnom centru the **- Ibid
Sudbina svakog pokreta je, shonjroom galery, studenti uni-
poetkom 20. veka bila da su verziteta Vestminster kolexa i ***- Stefan Moravski, Sumrak estetike, Novi
brzo osvajali vrh piramide, ali LJuintin Kupaston School, uest- glas, Banjaluka, 1990.
su se i brzo iscrpljivali i troili. vuju u nedeljnim seansama u
Bre nego ikad do tada nasta- ****-Vasilij Kandinski, Zapisi o umetnosti,
oyrym galeriji gde e raditi sa
jali i isto tako brzo nestajali. objavljeni su 1912. a kod nas 1966, u izdanju
Ima neke ironije u svemu tome: umetnicima i sticati znanja iz razli- Esooterije, Beograd
u kompetenstnost, ali i nemo itih umetnikih pravaca (i to). Pro-
filozofsko-teorijske me- jekat pod nazivom komunal Kolix *****-Nadeda Petrovi, etvrta jugoslovenksa
todologije jer se delo ne moe smislili su studenti pod nazivima Ce izloba u Beogradu, Bosanska vila, Sarajevo,
izmeriti. Ironija je zapravo u mol ov mi i Plejbek. Projekat je 1912.
tome da se teorija, ma kako fantastian ourum fokusiran je
bila struna i uspena, nauno ******-Videti knjigu: Jasmina
etablirana, elaborirana, uz sve na kolaborativni pristup umetnosti. Janiijevi, Komunikacija u kulturi, Izdavaka
to ima i svoja ogranienja. Ne Galerija je poznata po tome to knjinica Zorana Stojadinovia, Sremski
moe se konzumirati ne moe prua podrku neafirmisanim Karlovci, Novi Sad, 2007.
biti ni terapeutski svrsishodna umetnicima koji nisu postigli znaa-
na nain kad se zbog velike jni uspeh u Londonu.
temperature uzima lek. U
umetnosti je sve drygaije:
temperatura raste, jeste u groznici. Lek se trai ali leka
nema. Ne samo da se delo ne moe izmeriti, ne moe mu
se ni ivot rpoduiti vek. Ni umetniku (individuumu), ni
delu, ni umetnikom pravcu, pokretu. Ironija je i u tome
to je ivotni vek svih ovih izama dvadesetog veka bio
veoma kratak, nikad krai. Neki nisu zaiveli ni deceniju,
gotovo da su mogli pozavideti preteama koji su trajali
vek pa i due. Jedan od modernih teoretiara nije uzalud
rekao da stilovi kako dolaze tako i odlaze. Svaka umet-
nika novina brzo se pretvarala u dogmu da bi se, po-
tom, u bljutavu, porcelansku uglaenost korumpirala
 DIOGEN pro kultura magazin o Ratku Orozoviu: http://diogen.weebly.com/ratko-orozovic.html
NO2 PAGE 272
 DIOGEN pro kultura magazin o Ratku Orozoviu: http://diogen.weebly.com/ratko-orozovic.html
NO2 PAGE 273

Govor knjievnika i gl. i odg. urednika DIOGEN pro ivotopis Alekse Maskalenka
kultura magazina, Sabahudina Hadialia Mini portreti slikara Fra Perica Peter Vidi 2010

Potovani prijatelji, domaini iz Franjevakog samostana ...moi komunicirati, kroz razliite vremenske zone
i crkve Sv. Ante Padovanskog, dragi gosti, Ratkovih filmskih otisaka, sa viestruko prikazivanim i
nagraivanim filmovima sa Festivala u Rusiji, Bugarskoj,
Izuzetno mi je zadovoljstvo da sam veeras dio otiska Bosni i Hercegovini, bivoj Jugoslaviji. Istovremeno,
vremenskih spora reflektovanih unutar predstavljanja upravo ovdje emo moi pogledati i predstavljanje
filmskog opusa kolege i prijatelja, Ratka Orozovia. filmsko-slikarskog portreta naeg Sarajlije sa Bistrika,
ovjeka koji nije elio napustiti Sarajevo ni u najteim
trenucima njegove povijesti, uvaenog Fra Perice Petra
Pogotovo to emo i tokom veeranjeg suoenja sa Vidia. Dok sam upijao vieslojnost Ratkove isprepletene
razliitim oblicima predstavljanja sedme umjetnosti umjenosti scenaristiko-reijske sintagme i prezentacije
unutar dokumentarno igrano informativnog spektra u prvom licu i Fra Periine blagosti, koja je
Ratkovih vienja u filmovima... nepretenciozno izvirala iz svakog pokreta unutar kreacije
na platnu pred nama, kroz mene je zaista proticala
nemirna rijeka istinske umjetnosti kao duhovne kategorije
arli aplin Klon Bosanski
pronalazimo u veeranjem predstavljanju. Zbog ega
nemirna rijeka? Odgovor je jednostavan, bolno
Moja kua ispod mosta putujua jednostavan. Naime, slikar Gabrijel Jurki je, ako mi
dozvolite, paradigma ovih prostora, ali i reflektivne
Ambasadori filma 1978.g. uslovnosti alternativaca ovdanjih.
 DIOGEN pro kultura magazin o Ratku Orozoviu: http://diogen.weebly.com/ratko-orozovic.html
NO2
Pogledajte marginalizaciju, bez obzira, htjeli mi to
priznati ili ne, takve osobnosti kao to je bio Gabrijel
Jurki zbog neprihvaanja ideja socijalizma ondanjeg,
ali i osoba kao to je Vitomir Luki, zacijelo jedan od
najznaajnijih savremenih bosanskohercegovakih
pisaca, odnosno donekle i Fra Perice Petra Vidia. I
Vitomir Luki je pohodio Gabrijela, ba kao i Fra Perica.
A i Fra Perica je studirao na likovnoj akademiji u Beu,
ba kao i Gabrijel Jurki. Da li je razumjevanje neije
osobnosti mogue bez posmatranja drutvenog okruenja
u trenutku kreacije? Zbog toga smatram da je uvaeni Fra
Perica Vidi u pravu kada kae da se umjetnik razvija u
godinama stvaranja i da umjetnik, bez obzira elio to
priznati ili ne, u razliitim godinama svoje kreacije
razliito percepira, ali i stvara svoje otiske, kako rekoh,
vremenskih spora.
Zbog ega poredim Vitomira Lukia i Fra Pericu Vidia.
U romanu ALBUM, iz 1968.g. Vitomir Luki na jednom
mjestu veli...:gledali su nas irom rastvoreni nalini
prozori......zar prozori mogu gledati?...Knjievnost je
umjetnost rijei koja je dovedena do vrhunca
nadnaravnosti i kod Vitomira Lukia, zar ne?
Istovremeno, Fra Perica Petar Vidi jednom svom
likovnom otisku daje naziv NEVINA BRDA. Ponovo
pitanje: zar brda mogu biti nevina? Dva umjetnika,
razliitih usmjerenja, ali istovremeno toliko istovjetnih
nakana, i u dobru, emu bjee usmjereni itavog svog
ivota, kako pokojni Luki tako i uvaeni Fra Perica
Vidi, su itekako isprepletena uslovljenou prostora i
vremena u kojem stvarae. Zbog toga su i njihovi otisci
vremenski spora, kako i na papiru, tako i na platnu u
stvari istovjetnost poruke kojom odie i veeranji film o
Fra Perici da je istinska umjetnost duhovna kategorija.
Predstavljanje, unutar serijal Mini-portreti slikara na
BHT1 od strane kolege Orozovia, i Fra Petra Perice
Vidia je, u stvari, poetak plaanja duga prema autoru.
Kakvog duga? Za sve one izlobe koje nismo pohodili.
Za sve one slike koje nismo vidjeli. Za svu onu sljepou
koju smo imali. A nismo vidjeli. Da bi progledali,
zapanjeni svjetlou moguih nakana ovjeka Vidia,
umjetnika Vidia i fratra Vidia. Jednog. Naeg. Sarajlije.
A ovaj dug, ja lino imam namjeru plaati, ako treba i
godinama, sa kamatama duhovnosti koje su nam nerijetko
itekako nedostajale u vremenima kada je misliti i raditi
drugaije od dozvoljenog biloMargaritas ante portas. U
pokuaju da sopstvenu umjetniku viziju nadahnjujemo
drutvenom raznovrsnou prezentacije danas jo uvijek
pokuavamo, unutar troumlja kojim smo obuhvaeni, a
koje je zamijenilo jednoumlje onoga sistema, pronai
modalitet sveopeg iskaza. Modalitet objedinjavanja
razliitosti. Mislim da je Ratko Orozovi u ovome filmu
o umjetniku Vidiu, uz pomo Fra Pericinu, uspio u
tome. Nadati se je da e snaga umjetnikog izriaja
unutar objedinjavanja razliitosti vremenskih spora kod
oba umjetnika uspjeti doprijeti i van zidova ovog
prelijepog zdanja, samostana Sv. Ante. BHT1 je ve
uinila veliki iskorak, prikazavi ovo dokumentarno
PAGE 274
predstavljanje. A umjetnost, istinska umjetnost je kao
v o d a , o s n o v n i p r e d u s l o v
ivljenja svakog od nas. Koliko god je sputavali, na kraju
e pronai e put kako bi osvjeila percepciju nae
svakodnevnice na putu ka ovaploenju sopstvenog
bia. Umjetnosti to stremi. Ratko Orozovi, s druge
strane, veli..
KAD KAEM ISTINU, UVIJEK POMISLIM NA
POSLJEDICE!
Ne znam ta bih ti rekao. Neko bi to moda mogao
nazvati i vie ivota u jednom dok ja za tako neto
jednostavno kaem It's my life! Rijei filmskog
reisera, scenariste, pjesnika, satiriara, novinara i
ovjeka Ratka Orozovia jezgrovito, kratko i jasno
opisuju nain i ivot osobe kojoj kultura (ali ne bilo
kakva!) protie venama. Kada kaem ne bilo
kakva dolazimo do pokuaja definicije rijei kultura na
ovim prostorima i to mimo stereotipnih uzusa koji
dominiraju Bosnom (i Hercegovinom) ali i Balkanom de
facto. Naime, kada ste osoba koja ostavlja otisak
upeatljivog mesije sopstvenih, ali i naih, snovienja,
onda taj dio culturae ne moemo drugaije definisati do
pokuaj buenja originalosti na utogljenim prostorima
Junih Slavena.
Zavrio je Filozofski fakultet u Sarajevu sa diplomskim iz
estetike "Lukaeva teorija romana i savremeni pravci u
estetici". Studirao je postdiplomske studije, mada,
moram priznati, ne znam da li to znai da ih je i zavrio,
iako je to meni, prije svega, najmanje vano jer ovjek je
najvaniji, zar ne? Drutvenu aktivnost poinje ve u
Treoj gimnaziji i jedan je od osnivaa gradskog
filmskog kluba "Rije mladih. Jedan je od osnivaa i
filmskog asopisa "Sineast", kao i njegov urednik. Bio je
lan savjeta asopisa Lica", dopisnik "Mladosti",
pozorini kritiar "Borbe", "Veernjih novina" i
"Jutarnjih novina", "Sna", "Dnevnog avaza", a bio je i
urednik "Bosanske vile". lan je Udruenja novinara
BiH, Udruenja filmskih radnika BiH (bio lan uprave i
sekretar), lan Udruenja knjievnika BiH (od 1975.), a
bio je lan savjeta Jugoslovenske kinoteke, savjeta
Jugoslovenskog festivala kratkometranog
i dokumentarnog filma dva puta i lan irija istog
Festivala kao i nosilac plakete povodom 50 godina rada
Festivala.
U ratu je bio predsjednik izvrnog odbora humanitarnog
drutva "Dobrotvor", lan izvrnog odbora i predsjednik
Komisije za film i pozorite i izdavake komisije SKPD
"Prosvjete". Sve vrijeme rata radio je u press-centru
Dobrinja. U Skuptini grada Sarajeva, etiri godine bio
odbornik ispred Liberalne i Stranke zelenih. Bio je
predsjednik Gradske komisije za zatitu ovjekove
 DIOGEN pro kultura magazin o Ratku Orozoviu: http://diogen.weebly.com/ratko-orozovic.html
NO2 PAGE 275

okoline i pokreta ideje za ekoloku policiju, kao i uspjehom bila u zvaninoj selekciji Meunarodnog
informativnog EKO centra, koji nije realizovan. Aktivni pozorinog festivala "Zlatni vitez" u Moskvi. U
je lan Kruga 99. Pri Kantonu ima status samostalnog pozoritima je reirao Brehta: Operu za tri groa, Alda
umjetnika, a lan je i Komisije za izbor samostalnih Nikolaja Nije bila peta bila je deveta, Klaustofobinu
umjetnika u Kantonu. komediju Duka Kovaevia, Hotel Majna Vlade Dijaka
Nadam se da mi ne zamjerata opirnost iskaza jer zaista (adaptacija i reija u Sarajevu i Mostaru), Vicemafija iza
ovaj tihi, mirni, utljivi ovjek, zasluuje u svojoj 67. reetaka, komedija reirana za Narodno pozorite u
Godini ivota i 47. Godini umjetnikog rada, i vie od Mostaru.
ovoga. Eto, neki dan je od gradonaelnika Sarajeva dobio
i Zahvalnost za decenijski rad usmjeren doprinosu Napisao je kultni tekst za romansu Ima u meni neto
kulturnih odsjaja grada. A, prve knjievne radove, cigansko, za koju je muziku napisao Julio Mari a
poetske, kritike i satirine objavljuje od 1960., pa sve do izvodio je Dragan Stojni i koja na predtakmienju za
danas. Bio je urednik i glavni urednik "Naih dana" (lista pjesmu Evrovizije osvojila je drugo mjesto. Pisao je
studenata BiH). 1970. godine objavljuje prvu samostalnu pjesme za Mali lager; Tuna pjesma o mravu(2005)
knjigu aforizama i satirine poezije dobila je drugu nagradu irija, a pjesma Ljubav bumbara
i cvijeta (2006.), treu nagradu.
OD IVOTA SRAMOTA, a zatim i knjigu poezije
(reprint 2009.g.) Svoj filmski debi ostvario je 1974. godine,
dokumentarnim filmovima Uz druga je drug i Lj-ubiti.
U NAMA NEKO DRUGI, 1975. Prije toga je radio kao asistent i pomonik mnogim
poznatim rediteljima, Sutjeska (Stipe Deli), Sarajevski
atentat (Veljko Bulaji), na seriji Odbornici i mnogim
OD JASENOVCA DO POLARNOG KRUGA (proza). drugim. U svom stvaralakom opusu do sada je reirao
1999. i preko 50 dokumentarnih filmova od kojih su
najznaajniji Ambasadori filma(predstavljao nau zemlju
na Venecijanskom bijenalu), Okrueni grad (nagraen u
OD IVOTA SRAMOTA / ONE STVARI, 2005.
Beogradu i Lajpcigu), izme br. 46 (nagraen u
Beogradu), Faraon Stipe iz Vidoa (Zlatna medalja
Objavljivao je tekstove u mnogobrojnim listovima i Beograda za scenarij), Bolji ivot divljih
asopisima (preko 1.000 pozorinih, knjievnih i filmskih svinja (specijalna nagrada Meunarodnog festivala
kritika). Nagraivan je za poeziju, satiru i filmsku "Zlatni vitez " u Kalugi i Moskvi). 2004. godine na
kritiku, a uvrtavan u antologije. Prevoen na italijanski, Festivalu na Uralu, nagradu je dobio i za film Otkaena
poljski, ruski, njemaki, slovenaki, makedonski i dr. kamera (2005.), a ovaj film bio je i u zvaninoj selekciji
jezike. Sarajevo film Festivala, zatim svakako filmovi koje
Vlastitim aforizmima, Orozovi jetko i direktno veeras predstavljamo a dobitnici su od Zlatne Amfore u
jednostavno zna! Zna promiljati drugaije, bolno Sofiji do Zlatnog Viteza u Moskvi.
drugaije u vremenu kada se zbog pogleda moglo otii u
zatvor. Mada i sam bjee jedan od onih koji su probijali Vieslojna poetska izraajnost Orozovia nije samo
barijere jezikih sunovrata stvarajui alternativu proizvod deavanja u bivoj Jugoslaviji krajem
novogovora poslunih jelena ondanje misli. Nekada osamdesetih godina prologa vijeka ve je to i
su bili jeleni dok su danas ovce, zar ne? nain uobliavanja jedne nove komedije komedije
kratke, jezgrovite misli. Naime, mnotvo isprepletenih
IVIO 1. APRIL! 1.MAJ RADNOG NARODA! likova, sudbina i prostora je pokuaj ovog reisera
i scenariste da kroz aforistinu misao satirinog odsjaja
Scenarista je, kao i reiser, dva igrana filma Vanbrana predoi nama ovdanjim da film jeste zabava, ali itekako
putovanja, 1987.g., (sniman je u Sarajevu i afirmisao je ozbiljna zabava. Zabava gdje se i ljubi ali i gdje realnost
ljepote grada, bio je meu 4 najgledanija filma 1988. spaljivanja doktorskih disertacija i nije nita drugo do
godine u ex Jugoslaviji gdje ga je vidjelo 1.200.000 naa svakodnevnica sa kojom se suoavamo i danas,
gledalaca, od toga samo u Sarajevu 120.000 ljudi u mada u obliku koji se, naalost ni ne moe porediti sa
mjesec dana prikazivanja u kinima)., Brana ozbiljnom surovou onoga vremena. Ali...i danas
putovanja ,1990.g., snimljen je pred rat u Sarajevu i daje se vozimo u istim tramvajima kao i tada.
posljednje slike nesruenog grada., uz vie od 50 Istovremeno,Orozovievi kratki filmovi su svojevrstan
scenarija za kratke filmove i mnoge televizijske emisije, oblik vlastite vizije vremena i prostora u kojem se ivi,
djeiju seriju Svakog petka iz poetka i 3 radio drame. nerijetko sa itekako humornim, da ne kaem
Adaptirao je Memoare prote Mateja Nenadovia u humoristikim pristupom obiljeavanju jednog itekako
monodramu, koja je do sada izvedena 60 puta, i sa zanimljivog sadraja koji se obrauje. Filmovi: Bolji
 DIOGEN pro kultura magazin o Ratku Orozoviu: http://diogen.weebly.com/ratko-orozovic.html
NO2 PAGE 276

ivot divljih svinja, nagraen na Meunarodnom I, naravno, zavriu rijeima dragoga mi prijatelja,
festivalu Zlatni vitez u Moskvi; Gaga i Ziga kojoj je pjesnika, satiriara, filmskog umjetnika, Ratka
maca pojela veeru, arli aplin klon bosanski, Orozovia: Problem fleksibilnosti izraaja nikada nije
Vodeni iro u srce me diro, ivotopis Alekse van ovjeka ve neposredno u njemu. Naravno, jer
Maskalenka(premijerno prikazan na BHT1 februara Ratkov izraaj se i ivi i ui. Neizrecivo je to...
2 0 0 9 . g . ) s u f i l m o vi k o j i n e s a m o d a
individualiziraju likove i djelo otisnuto na filmskoj traci
Respekt, koji svi koji imaju bar malo umjetnikog
ve jesu i vlastiti obol ovjeka koji se ne moe pomiriti sa
digniteta moraju osjeati prema ovom, kako filmskom
zaboravljenim, ponekad ak i surovim, sudbinama
tako i knjievnom autoru, je obrnuto proporcionalan
obinih ljudi...ljudi koji u stvari i jesu drutvo sui
poziciji koju Samostalni umjetnici imaju u drutvu na
generis.
prostoru Balkana. Kao njegov dugogodinji prijatelj i
kolega nikada ni prestajao to nisam raditi. Njemu podrku
NAA JE BUDUNOST BOLJA PROLOST davati. Jer dobro, dobro daje. Kako Ratku, tako i meni. A
ostali? Kako i on veli u jednom svom aforizmu; Kad
Za Televiziju Sarajevo, TV Novi Sad, FTV, BHT do sada kaem istinu uvijek pomislim na posljedice. On
je reirao preko 1.000 emisija od toga 18 serija. Meu nastavlja dalje. U inat posljedicama.
najznaajnijim su:Narkomanija (7 epizoda), teen
serija Veliki odmor (80 epizoda snimljenih od 2003.- Dobro doli u filmski, ali prije svega, ljudski svijet Ratka
2005.), Kristalno i ukrasno staklo (dobila Meunarodnu Orozovia.
nagradu Nikola Tesla za epizodu iz serije Minerali i
njihova svojstva, 1996.). Pune etiri godine reirao je
ekoloku mega seriju Prirodna batina BiH (60 epizoda), Hvala vam.
od ega etiri epizode obrauju Sarajevo i njegovu Sabahudin Hadiali
okolinu, planine Igman, Bjelanicu i Jahorinu. Dvije
epizode uestvovale su na festivalima u Ohridu i Baru ***
(dobile producentske nagrade), emitovane su dva puta na
FTV i BHT, a predstavljaju neprocijenjivu vrijednost In memoriam
prirodnog potencijala nae zemlje.
ANDREJ GLII
Od 2003. do 2011. scenarista i reditelj serijala Otkaena Beograd & Panevo, Srbija
kamera, Mini portreti slikara i Putujem i pitam (BHT -
preko 80 epizoda od 2003.-2005.). Orozovi je zastupljen (15.2.194408.3.2012.)
u Svjetskoj enciklopediji filma. Za svoje filmsko,
knjievno i opte umjetniko stvaralatvo do sada je
dobio 12 domaih i 22 meunarodna priznanja. Osniva
je i umjetniki direktor Meunarodnog festivala
ekolokog, turistikog filma i spotova "Jahorina fest
Artportretumjetnik Emil Strnia, Split, Hrvatska
2007" (29.11.-2.12.2007.)

ivot i djelo Ratka Orozovia, uoblieno unutar

47. godina filmskog i knjievnog rada koji obiljeava u
godini koja neumitno tee samo su odraz svojevrsne
poetike ovjeka koji se nije skrivao pod platom
mimikrije, mediokritetstva i marginalija. I kako nam sam
veli u jednoj od svojim pjesama: Pjesme su moja
vojska/papir udno bojite/tu nikad niko ne pogine/tu
se vode bitke opasne... ovaj umjetnik ne miruje i dalje
ve i u godinama koje su daleko od najboljih
uspostavlja neke nove kanone promiljajui
perfomanse koji nikoga ne ostavljaju ravnodunim, kao
to je i ovogodinja monodrama Volio sam Eminu
opasno po ivot koju je uobliio, a na osnovu
iskljuivo ljubavnih stihova Alekse antia, moj drug
Ratko.
 DIOGEN pro kultura magazin o Vitomiru Lukiu: http://diogen.weebly.com/o-knjizevnom-djelu-vitomira-lukica-2011g.html
PAGE 277
NO2
 NO2 PAGE 278

Gl. i od.g urednik DIOGEN pro kultura magazina i

MaxMinus magazina, knjievnik Sabahudin Hadziali o
Vitomiru Lukiu (izdvajamo): "- Otvorena igra
produhovljenog ovjeka kao odsjaj spisatelja se
DIOGEN pro kultura magazin o Vitomiru Lukiu: http://diogen.weebly.com/o-knjizevnom-djelu-vitomira-lukica-2011g.html

manifestira iskrenou predoenih tendencija preinake

svijeta. Vitomir Luki ima jednu rijetku crtu koju veoma
mali broj knjievnih stvaralaca posjeduje, a to je ivjeti u
skladu sa vlastitim htijenjima i nazorima spisateljstva i
stvarati, odnosno pisati u skladu sa vlastitim htijenjima i
nazorima ovjekoljublja."

Info: http://sabahudinhadzialicknjizevnost.blogspot.com/
2011/05/knjizevni-skup-u-cast-vitomira-lukica.html

***

Predstavljanje izabranih djela Vitomira Lukia u Bugojnu

Petak, 27.5.2011.

Povodom dvadesete godinjice smrti Vitomira Lukia,

jednog od najznaajnijih bosanskohercegovakih pisaca
XX. stoljea, u etvrtak, 26. svibnja, u Kristalnoj dvorani
opine Bugojno odran je knjievno-znanstveni skup na
KNJIEVNI SKUP U AST VITOMIRA LUKIA, kojem je predstavljen Lukiev autorski doprinos u ediciji
BUGOJNO ,,Hrvatska knjievnost BiH u 100 knjiga", u izdanju
Matice Hrvatske u Sarajevu. Skup je organizirala
bugojanska podrunica HKD-a ,,Napredak" pod
Nauno-knjievni skup na kojem su bila predstavljena pokroviteljstvom gradonaelnika opine Bugojno,
djela Vitomira Lukia, jednog od najznaajnijih bh. Hasana Ajkunia.
pisaca dvadesetog stoljea, odran je u Bugojnu, u
etvrtak, 26.5.2011.g. a u povodu 20 godina od Lukieve Ovom prilikom prvi put je predstavljeno Lukievo
smrti i u okviru obiljeavanja Dana opine. troknjije, tj. 38., 39. i 40. knjiga u spomenutoj ediciji, te
njegov bogat knjievni opus kojeg ine romani,
pripovijetke, novele, pjesme, putopisi, eseji, rasprave i
Organizator ovog dogaaja je bila bugojanska podrunica zapisi.
HKD Napredak a pokrovitelj opinski naelnik Hasan Uvodniar skupa bio je bugojanski knjievnik i
Ajkuni.Prredstavljen je Lukiev autorski doprinos u sveuilini profesor Antun Lui koji je govorio o
ediciji Hrvatska knjievnost BiH u 100 knjiga te njegov Lukievim djelima ,,Djetinjstvo u Donjem Vakufu" i
bogat knjievni opus kojeg ini 38 romana, 39 ,,Putopisi iz Indije". Pored Luia, lik i djelo Vitomira
pripovijedaka i novela i 40 pjesama, putopisa, eseja, Lukia, predstavili su, kroz vlastita tumaenja i osvrte na
rasprava i zapisa.Uvodniar na skupu bit e poznati nekoliko njegovih djela, i etiri izlagatelja. Prevoditeljica
bugojanski knjievnik i univerzitetski profesor Antun i prof. Ivana Crnjac iz Mostara predstavila je dio
Lui, koji je govorio o Lukievim djelima Djetinjstvo u Lukieve zbirke pjesama "Praznik stvari", knjievnik i
Donjem Vakufu i Putopisi iz Indije. Prevoditeljica i freelance novinar Sabahudin Hadiali iz Sarajeva
profesorica knjievnosti iz Mostara Ivana Crnjac osvrnuo se na Lukievu pripovjednu prozu, folkloristica i
predstavit e dio Lukieve zbirke pjesama Praznik prof. Ita Luin iz Metkovia predstavila je autorove
stvari, a sarajevski knjievnik i novinar Sabahudin "Zapise o folkloru" i birane eseje, a prof. Kreimir Tabak
Hadiali je predoio osvrt na njegovu pripovjednu prozu iz Tomislavgrada izlagao je o antropologiji u romanu pod
sa fokusom na sva tri toma Izabranih djela.Profesorica nazivom "Hodnicima svijetloga praha".
knjievnosti, filozofije i folkloristica Ita Luin iz
Metkovia predstavila je Lukieve Zapise o folkloru i
birane eseje, dok je profesor knjievnosti i filozofije Knjievnu veer su obogatili i lanovi literarne sekcije
Kreimir Tabak iz Tomislav-Grada predstavio ,,Napredak" itajui ulomke iz nekoliko autorovih knjiga.
antropologiju u romanu Hodnicima svijetloga praha.
 NO2 PAGE 279

U svom izlaganju, prof. Antun Lui je Vitomira Lukia uvrten je meu deset najboljih bosanskohercegovakih
okarakterizirao kao jednog od najrafiniranijih pisaca s romana dvadesetog vijeka.

DIOGEN pro kultura magazin o Vitomiru Lukiu: http://diogen.weebly.com/o-knjizevnom-djelu-vitomira-lukica-2011g.html

bosanskohercegovakih prostora koji je za sobom ostavio
velebni udio u knjievnosti ovih krajeva. Upravo se Lui Po povratku u Sarajevo, radio u Uiteljskoj koli, a zatim
zauzeo da se prvo predstavljanje Lukievog troknjija na Radio-televiziji Sarajevo, gdje je kao urednik u
odri u ovom gradu. Razlog tomu je, prema njegovim obrazovnom programu. Inicijator je i jedan od sedmorice
rijeima, tematska povezanost autorovog knjievnog hrvatskih knjievnika (S.Bai, V.Luki, V.Koroman,
opusa s Bugojnom, Donjim Vakufom i openito M.Marjanovi, N.Marti, V.Pavlovi, M.Peorda)
gornjevrbaskim krajem, te nastojanje da ukae na potpisnika "Sarajevske deklaracije o hrvatskom jeziku",
injenicu kako je kulturoloka spremnost bugojanske 21.januara 1971.
sredine oduvijek postojala prema velikim piscima i
umjetnicima. Bio potpredsjednik Hrvatske demokratske zajednice BiH
(HDZ) i ministar vjera u prvoj vladi Bosne i Hercegovine
Opisujui ga kao najvanijeg hrvatskog autora narativne nakon prvih demokratskih izbora 1990. Umro je u
proze iz Bosne i Hercegovine, vrsnog intelektualca, Sarajevu, 1991. godine u ezdeset i drugoj godini ivota.
knjievnika sa filozofskom aspiracijom, netipinog
bosanskog, hrvatskog, ali i europskog pisca, govornici su Iza Lukia ostala je bogata knjievna ostavtina koja
pribliili rad Vitomira Lukia prisutnoj publici, iji se svjedoi o vrsnom intelektualcu svoga vremena.U
inovativni stvaralaki duh zrcali u svakom pojedinanom tampariji u Mostaru unitena su godine 1992., za vrijeme
djelu i nakon dvadeset godina. srpskoga i JNA granatiranja grada, Lukieva sabrana
djela u deset tomova, koja je priredio za objavljivanje
knjievnik i urednik Mile Peorda za izdavaku kuu
Svi zapisi uesnika na ovom knjievno-znanstvenom "Veselin Maslea" u Sarajevu ("Osloboenje", 9.oktobra
skupu bit e objavljeni u pro kultura magazinu ,,Diogen", 1991., 12.str.).
iji je glavni i odgovorni urednik Sabahudin Hadiali.
Djela
Anita Viskovi
"Soba za prolaznike" (pripovijetke, 1965., drugo
Info: izdanje 1997.)
http://www.zupa-bugojno.org/component/content/article/25- "Album" (roman, 1968.)
novosti/359-predstavljanje-izabranih-djela-vitomira-lukica-u-
bugojnu "Praznik stvari" (pjesme, 1969.)
"Zaustavljeni kalendar" (pripovijetke i druge
proze, 1970.)
Vitomir Luki
"ivotinje, ljudi" (pripovijetke i druge proze, 1973.),
(Zelenika, 24. septembar 1929.Sarajevo, 30. "Sanovnik nasmijane due" (proza, 1976., drugo
maj 1991.) je bio bosanskohercegovaki pripovjeda, izdanje 1997.)
romanopisac, esejist, putopisac, knjievni i likovni "Seansa" (pripovijetke, 1981.)
kritiar. Osnovnu kolu zavrio je u Donjem Vakufu, prvi
razred Srednje tehnike kole u Banja Luci, a gimnaziju "Noni ekspres" (izbor, 1984./85.)
u Slavonskom Brodu 1952. Studirao je jugoslavenske "Hodnici svijetlog praha" (roman, 1989.)
knjievnosti i hrvatsko-srpski jezik na Filozofskom
"Odlazak starog rezbara" (pripovijetke i druge
fakultetu u Sarajevu. Nakon studija 1959. godine radio
proze, 2005.)
kao profesor u srednjim kolama u Konjicu i Sarajevu.
Knjievna zaostavtina u rukopisima
1965. godine tampana je Lukieva prva zbirka
pripovjedaka "Soba za prolaznike" koja otkriva ve "Djetinjstvo u Donjem Vakufu" (roman)
zrelog pisca. Te godine odlazi u Indiju, gdje je u svojstvu "Samsara - toak vremena (putopisi iz Indije)
lektora predavao jugoslavenske knjievnosti na
"Eseji"
Sveuilitu u New Delhiu. Istovremeno je bio i dopisnik
lista Osloboenje za koji je svakog tjedna slao putopisne "Knjievne kritike i prikazi"
reportae iz Indije. "Eseji iz likovne umjetnosti"
Nagrade
Prvi roman "Album" tampan je 1968. Ovaj roman
preveo je Todor alovski na makedonski jezik, a
Nagrada izdavaa "Svjetlost" za roman Album 1968.
tampala Kultura iz Skoplja 1981. U anketi lista BH
Info: http://bs.wikipedia.org/wiki/Vitomir_Luki%C4%87
Dani objavljenoj septembra 1999. roman "Album"
 NO2
Govor Sabahudina Hadialia
o djelu Vitomira Lukia
Potovane dame i gospodo, dragi prijatelji...
DIOGEN pro kultura magazin o Vitomiru Lukiu: http://diogen.weebly.com/o-knjizevnom-djelu-vitomira-lukica-2011g.html
Na samom poetku izlaganja se moram zahvaliti
predstavnicima iz HKD Napredak, gosp. Zdenku
Antunoviu i gi Dubravki Vukadin koji su mi uinili
ast, a u saradnji sa potovanim prijateljem i kolegom
knjievnikom, Dr. Antunom Luiem, da danas
promoviram Izabrana djela VITOMIRA LUKIA -
upravo ovdje u Bugojnu.
Istovremeno moram priznati da nije lako govoriti o djelu
ovjeka kada pored mene sjedi neko ko je svoju
doktorsku disertaciju u Zagrebu upravo radio na
knjievnom opusu autora ija djela danas predstavljamo.
Itekako je teko, no istovremeno i veoma nadahnuto, ali i
inspirativno da su upravo od mene zatraili da govorim o
jednom od velikana pisane rijei, naem
bosanskohercegovakom ali i hrvatskom autoru,
Vitomiru Lukiu. I ba u Bugojnu. Indikativno, no
zadovoljstvo je samim tim vee.
I sada u malo bogohuliti i ako mi dozvolite, rekao bih
da uopte nisam itao, a to imam namjeru tek uraditi
poslije noanjeg predstavljanja, nita od onoga to je o
knjigama o kojima danas govorimo napisao Dr. Antun
Lui. Zbog ega? Jednostavno, da podsvjesno ne bih bio
voen bilo ijom rukom do vlastitom unutar vitraa
nadanja usmjerenih razumjevanju Lukieve knjievne
refleksije. Ako budem uspio, a zaista u itekako pokuati,
makar neto novoga o Lukiu kazati, to u svojim
napisima nije uspio kolega Lui, bit u itekako
zadovoljan. No, ako i ne uspijem, najvee e mi
zadovoljstvo biti to sam ponovo itao, mada neke radove
i prvi put, djela osobe koja je dijelom uticala na moja
knjievna usmjerenja tokom osamdesetih godina. Da ne
govorimo o tome da nas je dijelila i ljubav, a nadam se i
uticaj iste osobe, kada je pisanje u pitanju. Radi se o
Witoldu Gombroviu, velikom magu pisane rijei ijim
Dnevnicima se ba kao i djelima Mihaila Bulgakova,
nerijetko vraam i danas.
Govorei o romanima Vitomira Lukia moram navesti
filmski realitet, koji nadahnjuje dok nam pokuava
doarati ne samo kolorit svakodnevnice male bosanske
kasabe (Donjeg Vakufa, ali i Bugojna, gdje se ilo po
tekstil za ivanje, kako sam autor veli) u romanu ALBUM
iz 1968.g., ve i osjeaj zajednitva, pripadnosti porodici
kao osnovno polazite ovog oblika Lukieve proze, dok
PAGE 280
je neobine uloge davao stvarima, prozorima, naprimjer
piui gledali su nas irom rastvoreni nalini
prozori......zar prozori mogu gledati?...Knjievnost je
umjetnost rijei koja je dovedena do vrhunca
nadnaravnosti i kod Vitomira Lukia, zar ne? Iskrenou
plijeni dok plemenitost openja gradi. Posluajte ..pod
nogama smo osjeali sklisko kao iznutrica dno prekriveo
finim netaknutim blatom..: Umjesto da osjetimo
zgraanje nad ovakvim poreenjima, mi pred sobom
imamo jasnu, sirovo surovu sliku odrastanja realnou
optoenim, ali ne zamjerajui ak ni blatu koje u nama
ivi kao neto prljavo, grozno...ono je fino, netaknuto.
No, onoga trenutka kada do njega ljudska ruka doe, ve
tada postaje ono to iskonski u nama jeste...prljavo,
runo. Drugim rijeima, osjeaj da je neka druga ruka, a
ne ljudska ispisivala ove retke vam se ne moe oteti ni
jednoga trenutka...jer...kao da je spisateljski duh izaao iz
onoga drugog duha, ovjeijeg, odvojio se i ivjevi
vlastiti ivot, stvarao, i stvorio novu realnost.
Lukievsku. Nadasve. Njegova bolna realnost i tih
sedamdesetih godina je podsjeala, a u stvari je bila
pretea, ne njegovom grekom, ve grekom tadanjih
vlastodraca koji se, da se ne zavaravamo, ne razlikuju
mnogo od dananjih, a imam obiaj kazati Socijalizam je
bio truo sistem. Sa kapitalizmom je proces
zavren....velim, bio je pretea jedne Jesice Jung,
odnosno savremenik Charlesa
Bukovskog...posluajte.....ja sam osjeao kako se svjei
stup sunca kao staklena osovina sputao kroz mene
potresajui moju unutranjost itavim drhtajima
radosnog orgazma, kao kad sam sjedao na konja ili skako
nag u vodu....odnosno....Okrenuli su je na bok kao
mlitavu balu ne obazirui se na ostale skroz su joj
zagalatili spavaicu preko omekanih i u dno izlivenih
sisa, koje su, sljepljene uz bedra, silazile postrance.
Jedino su joj tupe, kratke bradavice bile jo
djevojake.... Eh...razmislite malo, i vi bi potpisali ove
rijei...samo je on imao znanja, ali i hrabrosti da ih
napie. Koliko vidim, to bjee prije nekih etrdesetak
godina a danas bi neki eljeli i tu nepatvorenu iskrenost
zatomiti do bola...isti oni koji ukidaju Deda Mraza u
Sarajevu, odnosno grade nelogine koalicije lijevo-
desnih, odnosno desno-lijevih namjera. A u sutini se ne
mogu oima vidjeti. Mogu, jer u zemlji gdje svi kradu,
niko ne krade, zar ne?...No, da se vratimo Lukiu, jer on
je smjernica veeranjih nadanja, toliko
inspirativnih...Ah, ta Kristina, i kao da je upravo u
romanu ALBUM autor opisivao sve Kristine, Alme i
Mirjane nae mladosti.....jer u prirodi je primitivnih
ljudi da svoj vlastiti ivot gledaju tuim oima... Koliko
samo snane istine u jednoj jedinoj reenici Vitomira
Lukia. Detalj unutar poruke je izuzetno vaan jer detalji
ine usmjerenje ka konanom cilju, razumjevanja u
shvaanju bivstvovanja samog. O, tempora, o mores...mi
i dan danas ivimo vlastitu smrt...gledajui ivot tuim
oima.
 NO2
Eh, kako lijepo zvue ti pozdravi sa kraja tridesetih
godina prologa stoljea/vijeka i ona rije zdravo dok
oslukujem kako Luki veli To kratko i jo nepriznato
vrijeme izmislilo je svoje pozdrave, vjetake, i koju su na
neto obavezivali, a stari poznanici su i dalje govorili
zdravo u ijem je prizvuku bilo sjeanja., veli pisac
dok nam pribliava tmurna vremena pred poetak onog
drugog, velikog rata. A danas se upravo toga zdravo
odriu i zeleni i plavi i crveni. Unutar ovoga kratkog i jo
nepriznatog vremena...citiram autora. Zaista, Lukiev
spisateljski duh je nadograivao ovjeiji. Itekako.
Nadivjevi i uei nas. Rat na ovim prostorima u stvari
nikada i nije prestajao. Postojala su samo intermezza
prividnog mira. Kako tada, tako i danas, koliko god mi
utjeli o tome. Vitomir Luki znao je, kao prosvjetljena
vizija prorokih rijei, prepoznati i uobliiti ne samo
svoju viziju pakla, odnosno dehennema, to neko ratom
nazvae. Znao je znati. Jednostavno. Neupitno. Jako. I
nadahnuto. Tako je i opisao sopstvenu porodinu golgotu
u romanu ALBUM.
Rijei Ima li moda neke hrabrosti koja je vrlina...i
odgovor Ima, svaka hrabrost je vrlina. Svaka. Ona je
vrijedna divljenja. Utoliko je vrlina.... je refleksija
starogrkih snanih manifestnih oblika snage unutar
hrabrosti same. I David je pobijedio Golijata, ali znanjem
unutar hrabrosti same. Ovdje, o ivotu se samom radi.
Hrabrosti usmjerenom.
I smrt kod njega ivotom postaje. Kristina nestaje
ovjekovjeena romanom djeije, nepatvorene, iskrene
ljubavi. Rijeju usmjerena. Vitomirovom. Kako i sam
kae...poao sam sam da traim Kristinu...Jedino i tako
se moglo tragati za Kristinom, jedino po slutnji...
Kristina bjee i sjenom unutar mozaika traenja, gledanja
i nadanja. Toplota osjenenosti izraaja je ovdje, kako i
rekoh na samom poetku osvrta ka ovom romanu, filmski
umjena i scenaristiki osmiljena. Ovo je film ivota,
odnosno ivot filma. Kristinog. Ali i njegovog,
Lukievog. Koji se iznova i iznova raao.....u dubini
pramagline, obasjan velikom slutnjom. O egzotinosti
njegovog visprenog jezikog viesloja neu govoriti, ve
u samo citirati dio SMS poruke koju mi je poslao kolega
Lui:..Jesu li ti uruili Lukieve egzotine
knjige?...Jer sam uvjeren da e upravo o tome Antun i
govoriti.
U drugom romanu HODNICI SVIJETLOGA PRAHA iz
1989.g., Vitomir Luki snano jasnoom vlastitog
izraaja podsjea na Danila Kia iz knjige Rani jadi...
Konkretnost vlastitog iskaza, nerijetko blasfemino
dovedena do savrenstva, pred nama stvara kritinu
mogunost sopstvene kreacije suivljavanja sa dramom
likova koji kreiraju radnju. Oprostite, deavanje samo.
Unutar romana pretpostavljenih nakana. U susretu
ovjeka i drutva u kojem egzistira. Opstanku teei.
Nerijetko i u praznoj bogomolji, ispunjenoj duhom. Ne
samo njegovim. Jer ...nema niti jednoga dana u naem
PAGE 281
ivotu bez prolosti...a vrijeme ne moe uiniti nita vie
DIOGEN pro kultura magazin o Vitomiru Lukiu: http://diogen.weebly.com/o-knjizevnom-djelu-vitomira-lukica-2011g.html
da bi postalo materijom ivota. A dua je tokom sna u
permanentnom dodiru sa smru, jer jednostavno zaboravi
gdje je i uvijek viziju trai i na drugoj strani, preko
granice...estica Bulgakovljevih itanja, pretoenih
sopstvenim megalitnim vizijama dananjice, stvaraju
puninu kreacije. Po meni, ovo djelo je naracia studiorum,
oblik udnih kretanja koje trai vieslojnu didaktiku,
odnosno sintetiziranu pristrasnost. italaca, ali i kritiara,
opservatora HODNIKA SVIJETLOGA PRAHA. Snaga
rijei ovdje je mitskih usmjerenja. Naime, posluajte
...Tih nekoliko spokojnih godina pred rat naruile su
najezde prosjaka koji su ritualno ljubili komad kruha
prije nego to ga spuste u torbu....Stizali su obino
predveer kada su se u okvirima prozora hladili tek
ispeeni kruhovi. Ali na milje ispred njih iao je pojas
jeze od sutranjeg dana kome su oni izricali presudu
istog trenutka im bi stupili na dvorinu kapiju
mjeavinom proklinjanja i sulude pobonosti, pa bi zatim
padali u retoriku ispod koje je nestajalo sve to
postoji....a veliki bi se eshatoloki spektakl zavravao
obino izbacivanjem klobuka pjene tamo gdje je na usta
do tada isticala uarena lava stranoga suda, a na
blatnjavom tlu, ispod zraka ispunjenog poveim
maslacima, tijela proroka dotrajavala su u epileptinim
napadima isputajui krike, cvrkute, roktanja, lave,
skianje, pupurikanje, cvile, meketanje, njisku, kreket,
praen nadimanjem gue, zavijanje sa bjeolonicama
prevraenim unutra, zvidanje, jeku, frktanje, tako da
nijedna ivotinjska vrsta iz Nojeve barke nije ostala bez
glasa.... Dubina njegovih objanjenja i opisa je
nemjerljiva. Ali i jednostavna u sloenosti svojoj. Kada
kae ...Pravi instrument je ovjek, jer on uje muziku
dok jo nije dospjela do zvuka. A to se dogaa onog asa
kada ga sudbina dovede u sazvuje sa istinom....autor
samo naizgled nerazumljiva sazvijea sudbine razgre
jednostavnou naracije objanjavajui neobjanjivo.
Pitko. I jasno. Itekako!
Aristokratska reflektivna osionost svadbe opisana u ovom
romanu nije nita drugo do snaga pojavnosti kako i ovi
prostori monolitnost plemstva sadre, ali nedovoljno
istraen. Valjda zbog vika historije kako nam se
prigovara sa svih strana. Naravno, taj viak
proizvedene historije/istorije/povijesti i nije nita drugo
do stvaranja novih, ali lanih, plemstava. Primjera radi,
da li znate ta je najpopularnije u Sarajevu posljednjih
godina? Da se nose fotografije na retuiranje i da se
dananje glave postavljaju na ondanja tijela uz rijei
kako smo iz begovske porodice...Evo, vidite, na
fotografijama naih pradjedova u Sarajevu... vele. A oni
dooe iz krajeva gdje i dan danas struja jeste...udo.
Onozemaljsko. No, nisu samo begovi u pitanju. Ima tu i
kneeva i grofa. Ovozemaljskih.
 NO2
Ba kao i odgovornost koja kae, a na pitanje odakle ti
vlasnitvo nad tolikim nekretninama...a Mihovil Jerg veli
Naslijedio sam...Zemlju sam naslijedio od svojih
predaka...Poto tvojih predaka vie nema-nastavi
DIOGEN pro kultura magazin o Vitomiru Lukiu: http://diogen.weebly.com/o-knjizevnom-djelu-vitomira-lukica-2011g.html
isljednik-odgovarat e i za njih. Da, jer historija
poinje sa nama. Prije nas nita bilo nije. Jadni, ni
shvatali nisu da je povijest kriminogenih nagona u stvari
creacia sublimaris ljudske sujete. One iste koja od
prijeratnih istaica kreira Predsjednika Ustavnog suda,
odnosno od vozaa kamiona predratnih stvara generale
dananje. Ali i ondanje. Onomad. U onom nenarodnom
sistemu. Da mi je samo znati kako da nazovemo ovaj
narodni, dananji. Demokratski. A ja ne volim
demokratiju, jer umjesto jednom, sluim mnotvu idiota!
Ovaj politiko-tragi-komini triler Vitomira Lukia je
samo opis realnosti koju je ivjela jedna generacija na
jedan dok se ovaploenje uvijek nastavlja, ali na drugi,
ve u sljedeoj generaciji. Naalost. Organi(zirana)
zovana anarhija je usud ovih prostora. Balkanskih.
Njegov barokni stil uvoda u roman iznenada postaje
tendencija krimi prie uobliene na politikoj potki.
Jasnoj. Do bola. Sveukupnog. Ljudskog.
A ljepota se ne sastoji u putnicima, ni u putu, nego u
putovanju. Upravo o tome i govori ovo prozno djelo
Vitomira Lukia. Putovanju usmjerenog konanom
osvjeenju ljudskoga u nama. U barem pokuaju. Kroz
pisanu rije, Oprostite, prenesenu smislenu uobrazilju o
mogunostima opstanka. Huxlijevsko-Orwelovskim
umijeem objanjenja snaizgled neobjanjivog i
razotkrivanjem sutine gluposti koju je jedan ivot
svojevremeno kreirao kao postulat injenja
svakodnevnice, samo naizgled u onomad onoj Kraljevini
Srba, Hrvata i Slovenaca, ali u stvarnosti bola koju na
ovaj nain preivljava svaka generacija koja ivi na
prostorima Planine krvi, a Balkanom je
zovemo......citiram......Mihovilu Jergu su bile oduzete
sve oranice okrenute prema jugu s obrazloenjem da su
upijale viak sunca koje po nepisanom pravilu pripada
svima. Zatim je odlukom prijekog suda izvrena
konfiskacija zapadnih uma jer su izvozile preko granice
reakcionarne sjene za vrijeme ljetnih sutona....kraj
citata. Poznato, zar ne?
No, sukob granica svjetova, novog i starog, kako on
naziva u stvari sukob sirovog, surovog, malograanskog i
nesuvislog svijeta sa novim, suptilnim, iskrenim i
otvoreno altruistikim oblikom ivljenja i djalanja, kod
Lukia je na pijadestalu mudrosti. Ne mudrovanja ve,
zaista, mudrosti. On razara onaj prvi snagom argumenta
dok se argument snage tog provincijskog ivljenja i
djelanja topi pred naletima razumnih, mislenih reenica,
paragrafa umijea. Dok Mihovil Jerg odvaja svoje ime od
svoje savjesti potpisujui priznanja nejasnih uenja,
mrtvi ljudi u gaenju realiteta, kao na balu kod Majstora
i Margarite Mihaila Bulgakova, kreiraju stvarnost
nevidljivih nada. U Eugen Ionesquovom festivalu apsurda
PAGE 282
ova dramska jednoinka romanom to jeste deava se u
zaista jednom prostoru veoma jednostavnom i na scenu
za postaviti, a pred nama se rue svjetovi...i raaju
novi...koji bivaju srueni. Da bi doli jo noviji. A u
stvari isti oni u kojima pominjemo stara dobra
vremena, ni ne shvatajui da e i ova naa dananja
vremena biti stara dobra vremena jer povijest ljudske
civilizacije ide samo ka loijem i loijem...kraju...starih
dobrih vremena. Uz opis jednog prostora i dogaaja, pred
nama prolaze decenije, vijekovi moguih pretpostavki
civilizacijskih usuda. I nestaju, kao gumicom izbrisani.
Da bi se ponovo rodili. Srameljivi, ali dovoljno cinino -
satirini kroz rijei autora koji kae Crkvi e biti
dozvoljeno da od sada djeluje samo u sastavu kemijske
industrije kao proizvodni pogon opijuma za narod, a u
liturgiji e se pojam Boga zamijeniti pojmom drave.
Kao da oslukujem odjeke Duka Radovia iz njegove
nadasve inspirativne knjige DOBRO JUTRO,
BEOGRADE ili Savu Martinovia iz SAGE O SAGU.
Filozofski dijalozi ne ostavljaju mjesta sumnji da je pred
nama djelo visprenog znalca mozainog oslikavanja
isprepletene svakodnevnice mudrih nakana. Luki ne
dozvoljava ni jednoga trenutka zasienost ni prostorom ni
vremenom, ali ni dijalogom kod bilo koga od nas. On
nas, bez predaha, nagoni da zastanemo, ponovo
proitamo, izvrimo analizu sadraja, i nastavimo dalje,
nadograajui skromno znanje njegovim znalakim
sadrajem. Smisla.
I zaista homo percepticus, ovjek posmatra - u
Lukievoj prozi dobija ovaploenje u liku koji to
prepoznaje, ali se preputa, uz zakljuak, da bi moglo biti
i drugaije, tome sa uzdahom. Iako veli da nije. Ipak
jeste. Tvrdokorno bolan. Ta veza ljudi, ivotinja i stvari u
djelu Vitomira Lukia, po meni, nije nita do objedinjeni
oblik duhovne isprepletenosti najavljenih mogunosti da
sve jeste, ovdje i sada jer je bilo tamo i nekada. U ovom
ili onom obliku. Odnos sa kobilom, odnosno objektima u
vlasnitvu nije nita drugo do reinkarnacija duha proetog
snagom uma. Na ovaj ili onaj nain. Ali najvie na razini
metonimije, sa kojom uspjeno sazrijeva i oputenost
narativnih mogunosti autora. Kroz razarajuu potku
stvaranja Svijeta uz odaslane onozemaljske poruke
ciljanih tenji ka ovozemaljskim natruhama to se
ljudima zovu, Luki govori o ljudskoj malodunosti
unutar bogatstva oekivanja. Njegov glavni junak je autor
sam, ali i italac koji nesvjesno biva uznesen na vii
stepen svjijesti kako bi, na odgovarajui nain
stvorio....novoga sebe.
Produhovljenog, nadahnutog...SEBE. Ja bih na to dodao
jednu sloenicu a koju bih skromno nazvao SEBENAS.
Uspjeno koketirajui sa moguim pretpostavkama
vienja Bogomajke, autor romana HODNICI
SVIJETLOGA PRAHA vida vlastite traume mladosti
neizreene, a nadane. Mogue, a nerealizirane. Ili nam se
to samo ini?
 NO2
proetog snagom uma. Na ovaj ili onaj nain. Ali najvie
na razini metonimije, sa kojom uspjeno sazrijeva i
oputenost narativnih mogunosti autora. Kroz razarajuu
potku stvaranja Svijeta uz odaslane onozemaljske poruke
ciljanih tenji ka ovozemaljskim natruhama to se
ljudima zovu, Luki govori o ljudskoj malodunosti
unutar bogatstva oekivanja. Njegov glavni junak je autor
sam, ali i italac koji nesvjesno biva uznesen na vii
stepen svjijesti kako bi, na odgovarajui nain
stvorio....novoga sebe. Produhovljenog,
nadahnutog...SEBE. Ja bih na to dodao jednu sloenicu a
koju bih skromno nazvao SEBENAS. Uspjeno
koketirajui sa moguim pretpostavkama vienja
Bogomajke, autor romana HODNICI SVIJETLOGA
PRAHA vida vlastite traume mladosti neizreene, a
nadane. Mogue, a nerealizirane. Ili nam se to samo ini?
Svjetlost crkvene prosvijeljenosti duhom vjenanja i
ovdje, unutar eljenih narataja sree, pokazuje kako
predanost odreenom cilju moe biti nadahnue samo
ako je dobrotom injenja i rada usmjereno. S druge
strane, moe initi mnogo toga, ali ako ini u
pogrenom pravcu, svjetla na kraju tunela nema. Osim u
produhovljenom sebi. Bez obzira bio ti vjernik i/ili
gnostik. Pisac i/ili italac. Njegove, pieve, godine su
nepomine kako sadrajno veli. I jedna jedina rije kod
Vitomira Lukia zahtijeva dugo posmatranje i snalaljivo
razumjevanje. Dok se rane vidaju umuene sa vremenom.
ivota samog. Dok vrijeme stoji. Kako ve kazah na
poetku mojih veeranjih poruka...ono ni ne prolazi jer i
ne postoji. U obliku koji mi moemo spoznati. Njegov
prolazak kroz prostor koji je najblii, moda,
SABIRNOM CENTRU Duana Kovaevia, dok
hodnicima podzemnog mraka hodi Mihovil Jerg. Da li je
to mrak? Ili udnja za svjetlom. I samog autora. Dok
koijom putovanja ka svjetlosti hodi.O romanima
Vitomira Lukia jo sve nije reeno jer udna je to
najava. Valja ih ralanjivati duhu stremei. Vlastitom.
Zbog sebe. Jer pisac je to uinio ve. Vlastitim otiskom.
Djela samih.
Drugi tom pred nama danas su PRIPOVIJETKE I
NOVELE Vitomira Lukia. Sveobuhvatnost knjievnog
opusa je veoma uspjeno snalaenje u lavirintu
predodbi, pretpostavki, najava odreenih prostorno-
vremenskih refleksija. Naime, u zbirci pripovijedaka,
odnosno u prvoj prii, istoimenog naziva - SOBA ZA
PROLAZNIKE sve se moe svesti samo u jednu jedinu
rije: ISTILITE. Ta soba u kojoj se susreu, prolaze
njome i razgovaraju osobe potpuno razliitih socijalnih i
starosnih dobi nije nita drugo do spisateljska vizija
prelaznog stanja duhovnog putovanja u onostrano,
ovjeije. Raanje, poslije...I tako do samog kraja kada
shvatimo da je grekom osobnost zalutala u sami
PAKAO bila...istilitu stremei.
Jer njegovo, uslovno nazvano, spisateljsko koketiranja sa
smru je u stvari iskonska elja za saznanjem da li je ba
PAGE 283
sve tako kako i oekujemo..posluajte: Ali znao sam: to
DIOGEN pro kultura magazin o Vitomiru Lukiu: http://diogen.weebly.com/o-knjizevnom-djelu-vitomira-lukica-2011g.html
je smrt. Ona je sveobuhvatna, grana se u krvi i sjeanju
kao rak, svaki as je otkrivamo kako djeluje u nekoj misli
ili doivljenom detalju. Ono na to se jo uvijek ne
smijem odluiti samo je polazna toka, dakle, to uto lice
iz koga probija uvjerljiva nijansa trave, usta zalijepljena
i osuena uza zube, taj osmijeh izvan skale ivih
osmijeha, onaj gorki i uasavajui humor samog ina:
mudri i nemoni smijeh hladnog, gluhog mesa. I ova
pria pod nazivom LADINA SMRT otkriva raskoan
spisateljski taent ovjeka Lukia. Na trenutak kao da
susreemo Borhesa i Lorcu dok Turgenjev nagovara
Dostojevskog na zajedniku jutarnju kafu...jer u istoj
prii veli i ovo.Treba uvati, rekao sam sam sebi, onaj
izuzetni bljesak ovjeka koji je proao kroz vrijeme,
deifrirati ga u zatvorenoj komori svoga duha i objaviti
sutinu poruke koju je ostavio. Neka ona bude pokopana
meu toplim dlanovima koje u sklapati za nu, neka bude,
umjesto u zemlji, izgubljena u cirkulaciji moje krvi i
mojih sjeanja. Svako proljee e oivjeti u pokretu neke
sluajne ene. Moda u trebati ivjeti da bih doekao da
mi se u neijim usnama podmetnu njene, da mi ona kae
neiskazanu njenost oima neke namjernice. Vjerujem da
e opet doi sa crvcima ovoga ljeta. Njena zamiljenost
eterinog osvjetljenja ove doline u doba punog mjeseca.
Ono to treba pobijediti, to ionako ostaje samo meni.
Zato pustite me, vae utjehe ja znam, one e odloiti ono
to mi upravo sada treba. Ne smijem nita unititi.
Veeras u ostati sam u ovoj sobi. A sutra u poeti
zaista ivjeti s njom. I koga sam zaboravio navesti pored
navedene etvorice. Lukia, naravno. I ne samo
navedeno. Pred nama se, itajui prii za priom otvaraju
modaliteti razliitih kreacija unutar jedinstvene poruke.
Uz osjeaj da spisatelj nadgrauje ovjeka i vice versa. I
sve do legendi gdje se vrijeme pojavi kada ivi zavidjee
mrtvima dok polagano pretakae vlastiti ivot u nitavilo
smrti. Bar im se tada tako inilo. Dok nestajahu pod
navalom lavine, u legendi o sablasti. Varijable unutar
varijacija duine predoene proze kod Lukia su
inspirativno ive. Bez obzira radi li se o nekoliko kartica
teksta ili desetinama stranica hartije pred nama, njegova
poruka je u jednostavnosti predoenog, usmjerena
prorokim vizijama ovjeka u piscu, a nerijetko i obrnuto.
Ali, uvijek i nadasve inspirativno. Kako i Turgenjev
zapisa svojevremeno Nema nita jae i nemonije od
rijei... Kod Vitomira Lukia je mo u nemoi
svakodnevnice da nemo mona postane. I uvijek
uspijeva. Mono ovladati prostorom i vremenom koje
predstavlja knjievnim anrovima bez obzira da li se tu
radi o svakovrsnoj prozi i/ili poeziji.
 NO2
Njegove reenice imaju dvostruki pristup itaocu. Sa
jedne strane imamo susret sa kratkoom nadahnute
misli...posluajte:Na domaku sluajne misli drijema
DIOGEN pro kultura magazin o Vitomiru Lukiu: http://diogen.weebly.com/o-knjizevnom-djelu-vitomira-lukica-2011g.html
veliko zlo....Dok sa druge strane pred nama je
zbunjujua sentence raznovrsnosti koja zbunjuje i
oekivanja, a kamoli osobnosti italaca: Disao sam
damarima i mjehurima onih jabuica kao aba
kreketua na vruem pepelu. Jasno sam utio kako je
moje veliko napaeno srce poput zgaene glavnje prelo
u tisue malih i sva su ona kucala toliko bre koliko su
puta bila umnoena. Detalji su kod Lukia na
pijadestalu svjeine knjievnosti kao umjetnosti rijei.
Kao, usudiu se kazati, Leonardo da Vinchi koji
okondu bjee postavio na pijadestal neprikosnovene
vladalice naim ulima, tako i Luki svoje pisanje
pretpostavlja pukim sentencama svakodnevnice koje
pokuavamo predoiti. On uspijeva ne samo zbog
injenice da snaga uma jednoga ovjeka ini slabost misli
stotine drugih, ve i zbog toga to objedinjenost znanja o
sebi, po sebi i za sebe u sluaju ovog autora i ini
vieslojnost njegove kako prozne poetike ali tako i
poetske proze. I kada kae kako njegovi preci ive u
njemu, u njegovim kretnjama, u njegovoj volji kao smrt
koja se nastani u tijelu i sve do konanog sjedinjenja
upravo sa njom, autor u stvari, cijelim tokom putovanja
ka neumitnom kraju (a njemu se desio dok je u 62.godini
ivota etao zajedno sa prijateljem Milom Babiem
obalom Miljacke u Sarajevu i kada je i zastao pred smru
30 maja 1991.g.)...kako rekoh autor, u stvari, cijelim
tokom putovanja ka neumitnom kraju pokuava samo na
trenutak odloiti neumitno, ono to e sigurno doi.
Ispunjenim ivotom samim. A kada pie o ivotinjama i
ljudima, to nije vrhunac groteske unutar pisanih poruka,
kako bi neki amaterski pledoaje mogao poeti, ve je to
upozoravajue strahopotovanje prema neemu to mi,
kao svjesna bia (mada se pitam u kojem kontekstu
svjesnosti...Aristotelovskom ili Hazjajinskom?)
pokuavamo uspostaviti kao lanac sudbine. A mi smo na
vrhu tog lanca i vodimo igru. No, da li je ba tako?
Naslov O IVOTINJAMA I LJUDIMA je i sam po sebi
dovoljno anahronian da se moramo zapitati zbog ega je
u ovom sluaju prednost data manje vrijednim
pojavnostima na ovome svijetu. Odgovor je upravo u
itanju Lukia. Kada bih vam sve rekao, ne bi bilo
razumno itati sa ve jasnim odrednicama. Kao to ni ja
ne eljeh itati to napisa uvaeni profesor, dr. Lui (a Kutije smo pune jeanja...
jedva ekam da ova no zavri kako bih i
proitao...konano), vama u uskratiti samo tu
mogunost - objanjenja manifestnosti ivotinja u djelu
PAGE 284
Vitomira Lukia. Jednostavno, jer ta god da kaem,
ponitiu realno mogunost kreiranja vae, vlastite slike o
tome. A to ne elim, jer sam uvjeren da ga svi moemo,
ali i moramo drugaije itati. Radi istine o nama samima,
ponajvie. I on, kao ovjek, dok sanja o vlastitoj kui,
sanja o Bugojnu...gdje se, makar u snovima osjeao
veoma sigurnim...on kae: U toj kui u Bugojnu,
stanujui visoko iznad sitnih i lukavih prizemlja, moji
snovi nisu vie imali potrebe za bedemima sigurnosti.
Barem u svijetu niskih gradove i udobnosti koja se irila
horizontalno, stanovati visoko znailo je sanjati ivot u
sigurnosti....Njegovi snovi javi streme. Ispisani, pak na
papiri, ivlji su od neije jave. Iako jo daleko od toga
ostaju. Luki ovdje i sada penetrira duboko u misaone
dubine podsvijesti sa eljom da objasni neobjanjivo, a to
u ovom sluaju jeste upravo kako i zbog ega upravo te i
takve snove sanja. Cijeli jedan manji dio njegovog
proznog opusa su prie proizale iz snova. Kod njega su
upravo snovi taj most koji se dijelom moe objasniti i kao
spona izmeu ovoga i onoga svijeta. Neka vrsta istilita
due. Kada smo na trenutak spojeni sa
svemoguim...oekivanjima. Evo kako on to objanjava u
prii MOJA MAJKA SE KUPA: Pitanje postavljeno
dui moje majke: Ako se u snu kupamo pred smrt i poslije
smrti, nije li san ocean koji sve zna milju svojih struja i
sve pamti formulom svojih soli. Mogu li vjerovati da je
san maternica iz koje e se roditi nada naeg ponovnog
susreta kao to sam se ja rodio iz tebe. A u malim snima
udostoji me, ugasla zvijezdo moje sree, barem pogleda
koji e obasjati stazu sutranjeg dana.
Vitomir Luki je i u dijelu sabranih djela nazova
PRIPOVIJETKE I NOVELE jo jednom potvrdio pitkost
knjievnog pehara koji je kod njega ispunjen vinom
nastalih iz groa vinograda inspiracije mirakula. ak i
kada selo ostane bez Boga, kako veli..a apatom uma
dodaje: radei danju za TEBE, a nou za NJEGA, da bi
se kraljevstvo TVOJE slavilo in secula seculorum.
Amen. Zaista, gdje prestaje pisac, a poinje ovjek?
VITOMIR LUKI PJESME I DRUGE PROZE...
...Jer nema dolje nita,
pjesma svoje korijenje u njega namae.
Slikovitost je pred hirom oplodnje.
Poslije Boga niko se tako nije poigrao
stvaranja iz niega...
 NO2
Nerijetko sam bio iznenaen, dok itah Lukievu poetiku,
lakoom njegovog izraaja koja se ogleda u udnim
opisima usmjerenih objanjenjima IGRE sui generis.
Iskonsko stvaranje, creacia ultimative je igra kod Lukia,
jer on sve posmatra upravo kao igru ivota, odnosno
ivotnu igru. Jednostavno?..samo naizgled...jer......s
nekog prozora sie flauta, obie trg i preda rije
melankoliji dana od koje sam je i ja zatim preuzeo... Te
veze isprepletenosti materijalnog i duhovnog unutar
ljudskih stremljenja Lukia predstavljaju unutar
jedinstvenog oblika prezentacije omoguavanja
shvatanja njegovog spisateljskog duha u ovjeku i vice
versa. U njegovoj poeziji religioznost nije causa prima
ve je logian slijed ivotnih usmjerenja. Produhovljeni
oblik vienja sebe u neemu to ljudi jo uvijek ne
vidjee, ali itekako osjetie, kao condicio prima, uzrok
svih stvari. Bogom to nazvae. Meni, kao gnostiku,
uopte zapitanost o tome ne predstavlja problem jer
odgovor je uvijek u ljudima. No i u svetim knjigama se
moe nai..samo valja itati i na odgovarajui nain ne DONJEM VAKUFU je jedan od onih proznih uradaka
samo predoavati ve i ivjeti u skladu s tim. Zbog toga
se pitam....a u POKAJANJU-AL TAWBA...Suri IX
(prevod Kur'ana asnog od strane Besima Korkuta a po
nalogu Kralja Fahda iz Saudijske Arabije...) je
navedeno...na str.197...citat: Licemjeri i licemjerke
slini su jedni drugima: trae da se ine nevaljala djela,
a odvraaju od dobrih, i ruke su im stisnute; zaboravljaju
Allaha, pa je i On njih zaboravio. Licemjeri su zaista
pravi nevjernici. A odgovor je, kako rekoh u ljudima,
prije svega. A Luki kae..Od igara to mi predstoje/
jedino je s igrom kunje gotovo...i sve te male stvari/
imaju neto u sreditu/oko ega se i dalje svijet okree,/a
ti se samo prazni...a ako poruimo mostove/ispod ega
e tei rijeke. No, da pojasnim zbog ega iskoristih dio
Sure IX iz Kur'ana asnog unutar objanjenja ciljane
poetike Vitomira Lukia: - Otvorena igra
produhovljenog ovjeka kao odsjaj spisatelja se
manifestira iskrenou predoenih tendencija preinake
svijeta. Vitomir Luki ima jednu rijetku crtu koju veoma
mali broj knjievnih stvaralaca posjeduje, a to je ivjeti
u skladu sa vlastitim htijenjima i nazorima spisateljstva
i stvarati, odnosno pisati u skladu sa vlastitim htijenjima
i nazorima ovjekoljublja. Usklaenim sa porukom
energije kojoj se svi, at the end of day vraamo, a
zovemo je Bogom, Allahom ili Budom. Razlika izmeu
ovoga vremena optereenog klerikalnim do bola naeg
vlastitog, i onoga kada je stvarao Vitomir Luki je u
reenici, odnosno misli koju nerijetko govorim: Prije
rata smo imali religiju ideologije, a danas imamo
idelogiju religije. Slobodno me moete razapeti na stubu
sopstvenih oekivanja ako meritorno kaem da bi
Vitomir Luki i danas svrsishodno usmjerio svoje aoke i
protiv dananjih licemjera, kao to je to radio
svojevremeno i u vremenu koje se smatralo ateistikim,
odnosno nevjernikim.
Ipak, njegova poetika, unutar vlastite vieslojnosti sama
PAGE 285
pria i u POBUNI STVARI...jer ...Nova djeca zloina
uie razlomke na mome tijelu.....I tako, dok ekasmo
DIOGEN pro kultura magazin o Vitomiru Lukiu: http://diogen.weebly.com/o-knjizevnom-djelu-vitomira-lukica-2011g.html
ispunjenje prorotva,/drvee se dvaput presvue./kripale
su od mraka stranice kreveta/sa enama koje sui se
prikazama podavale,/i stenjale su i grebale,/s noktima u
svanuu....Jedne noi vrata pobjegoe/sa straarskih
mjesta/i drhtae kao ovce,/a prostori poee da se
bratime/pred naim bivim oima....Iz ovoga mjesta otii
e samo rijeke/a Sunce e nam ih opet vratiti... On je
bio permanentni borac protiv ruenja mostova. Kao
neimar rijei ih je neprestano gradio. Bivajui i ohol, ali i
surov prema samome sabi, ovozemaljskom sebi.
Stvarajui pretpostavke da onozemaljski Luki istoi
vapi. Ovozemaljskoj. Iskrenoj. Ljudskoj. Unutar
spisateljskog ara.
No, u knjizi PJESME, I DRUGE PROZE ima jo i
romana...odnosno njihovih skica ...DJETINJSTVO U
koji bi mogli nazvati linom, istraivakom,
autobiografskom prozom. Dakle, ne neto to ostaje u
amanetu itanja ve to jeste i vlastiti testament injenja.
Prema sebi. Naime, ne mogu se oteti utisku da je ovo
proza vie usmjerena istraivanju, ali i propitivanju
sopstvenih osjeanja, a ne samo predoavanju sjeanja.
Ipak, tu je prisutan i opis prostora, ljudi i obiaja toga
vremena i okruenja u toj maloj bosanskoj kasabi,
Donjem Vakufu. Percepcija i prosjaka tadanjih za
Lukia je poseban doivljaj. Od Zlatnog Joze, preko
Stanka do Jure, vidimo koloplet udnih likova obuvenih
nakanama dobrote, ali i eznutljivosti. Unutar svog
profesionalnog delanja. Prosjatva. Evo, uhvatih sebe
kako, pod uticajem egzotinosti jezika Vitomira Lukia, i
sam kreiram sentencu...ponoviu... obuvam nakane
dobrote. No, zaista nadahnjuje. Njegov jezik. Djeija
igra kod njega kroz prianje pria pod jorganom ali i
pjevanje pjesama o banu Jelaiu uvijek alje odreenu
poruku - o pripadnosti, obuvaenosti i jedinstvu. Djece i
naroda koji ine. Manjina unutar veine jednog prostora i
vremena, zatomljena u vlastiti atar, traila je i u Donjem
Vakufu mogunost izraaja toploti openja to stremi. Ne
nameui se. ak ni samome sebi. Iako je uo od
nekoga, kako sam navodi, da je vrag u toj kui koja se
nalazi u turskom groblju, a turbetom se zove, ta djeija
mata iskrenou nije sebi mogla dozvoliti sebi da upita
kako to da vrag boravi upravo tu, ve je Tom
Sojerovskom radoznalou htjela, zajedno sa mlaim
bratom, otii i provjeriti zbog ega se na toj drvenoj
kuici as ukae svijetla pukotina, as opet sakrije.
 NO2
I ak ni tada, kada bi se pribliio sa mlaim bratom da
provjeri navode o vragu nije bio siguran da li je to tano
jer Ponekada smo mislili da tu zapravo nita nema i da
DIOGEN pro kultura magazin o Vitomiru Lukiu: http://diogen.weebly.com/o-knjizevnom-djelu-vitomira-lukica-2011g.html
nam se samo privialo. Meutim, ponovo bi nas obuzela
jo jaa trema kada bi se to s nesumnjivom uvjerljivou
ponovilo. On govori o DOBROM KOJI TU IVI i
CRVENOM JARCU KOJI PO POJATI SKAE. Ovaj
virtualni oblik realnog svijeta je bio dio njegovog
djetinjstva, iznad svega. I ne samo to. Mnotvo je
izvanredno predoenih vitraa susreta, avantura, ali i
zrelih promiljanja unutar mladosti htijenja. I dok je dugo
tinjala no u prozorima...Luki najavljuje smrtno roenje
brata koji ivjee samo mjesec dana...estoko bolno je i
za itanje, a kamoli za prepriavanje. Idui dalje,
egzotinim otocima Lukieve proze, dolazimo do onog
dijela koje je prireiva, uvaeni kolega Dr. Antun Lui, vrijednost knjige pretpostavljena njoj, koja je time ne
nazvao ZASEBNE PROZE. I odmah, u susretu sa prvom
zasebnom prozom na um mi pade jo jedna vlastita
misao koja veli onaj ko eli pticom biti, prvo mora
napraviti gnijezdo visoko na grebenu. Da sagledamo svu
estinu smrti u svome iskonskom nadahnuu. Ubistvu
jednog ivota - orla. Briljantna minijatura od samo tri
stranice izgleda kao neiji roman od tri stotine najava,
nakana i blijedih realizacija. Samo to u ovom sluaju
ima sve ono to minijaturu ini priom. ivotnom. U
smrti svojoj. Cjelina je u ovom sluaju svrhovita
predlokom znaajne najave, uvoda i konanog
creschenda prie. I ne samo ove. Jer pred nama je u
ovom ciklusu neto to izuzetno podsjea na Raymonda
Carvera u svojoj ciklinosti kratkoe jezgrovitosti
izraaja, a opet tu je i neto svojstveno samo Vitomiru
Lukiu unutar prepoznatljivosti njegovih odabira. Rijei.
Reenica. Spisatelja kao ovjeka, ali i vice versa. Od
muziara do zidara, preko portira do eljezniara, i sve do
indijskih godina, pred nama je osoba eljnja uenja. Dok
vri pedantno predstavljanje sopstvenih oputajuih
sentenci kao maestral blagih namjera, ali sa burinom koji
se iza puine valja. Kao avet koja dolazi iz svijeta
zombija te 1965.g. - kojima krave slue za pravljenje svih
vrsta jela, odjednom se sa njim, kako i sam kae, u Indiji
susreu Te krave...koje...nose sa sobom prokletstvo
vjeite osude na slobodu, one gaze nekim meuprostorom
i odmah ga zatvaraju za sobom. Te bijele, nikom
potrebne ivotinje, zakljuane u tajnu svoga jezika,
najokrutniji su primjer oboavanja. One ovim svijetom
pronose zastraujuu opomenu slave kao kazne. I njegova
veza izmeu ljudi, ivotinja i stvari i ovom prilikom se
potvruje na primjerima pasa, vrabaca i krava u jednoj
dalekoj uzemlji Indiji. Toliko dalekoj, kao da nam je, iza
PAGE 286
oka. Kada govorimo o ponaanju ljudi, samih. U
dungli na asfaltu. Putopisi Luki Vitomira su kao i
biciklisti u New Delhiju. Najopasniji su, pardon,
najdetaljniji, onda kada se najmanje nadate. A jedan je
vrli pitac neki jo davno rekao detalj je Bog. Luki je
upravo na tom i takvom putu i traio u tom detalju, svoj
cilj. Traenja, prije svega. Jer kako je i ranije reeno, ni
put ni cilj nisu bitni. Bitno je putovanje. Uz naglaeno
koketiranje sa novinarskom persiflaom putopisa, autor
svoje knjievne odsjaje upravo usmjerava ka mimikriji
svakodnevnice odnosa meu ljudima na ulicama Delhija,
uz prisustvo samog autora. Koji je istovremeno i sudionik
i narator. I uesnik i gledalac. Ali i pisac, nebeskih poriva
koji kae: Nepravedno je i sa spoznajnog stanovita ako
pomislimo d a van knjige nema nita, da knjiga poinje
na poetku sebe i da se zavrava sjeanjem. Postoji jedna
zasjenjuje. Odgovor je kod Lukia u namjeri da nas
odvede putevima traenja. Kao voa koji vidi. Itekako.
Dok indijske kobre, kao opomena upravo tamonjem
smislu za simultanost, upozoravaju o bliskosti smrti na
ulicama Delhija, upoznajemo se sa temeljnim stupovima
vedske etike koja kae da dijeljenje postoji bez interesa za
nagradu, rad radi rada, a ne zbog njegova korisna ishoda.
I kako se ne bi zapitali na kojoj je planeti bio autor,
odnosno koja je to zemlja koja interes ne poznaje, ali ve
sljedeom reenicom nas razoruava da postoji manjina
izabranih koji to slijede i velika veina kod koje postoji,
kako autor kae, otuna prljava slika odsutnog zanimanja
za ivot i stvaralake posljedice rada. Ovakav esejistiko
-socioloki pristup je svojstven svojevremeno bio
novinarima kao to su bili Jug Grizelj i Veselko Tenera.
Ovdje imamo pisca isprepletenog novinarskim uzusima
koji u nekoliko reenica pie ono to nekim novinarima
treba i po nekoliko arafa kartica, hajde, da
profesionalno usmjeren velim. Povijesno nadahnut pred
nas razastire mnotvo informacija pitkou omeenih ali
nepretenciozno navedenih. Dok itate Lukieva
promiljanja uz navoenje imena ljudi i mjesta gdje je
boravio tokom boravka u Indiji pune dvije godine pred
vama se otvaraju dveri jednog drugog oblika ljudskog
postojanja, koje je istovremeno duhovno mirno ali
manifestno izuzetno razuzdano. U duhovnosti svojoj.
Predlaem da proitate priu DECEMBARSKA
PANORAMA. Kazae vam se samo. I kada govori o
ljudima, ali i o hramovima. Koje su kreirali i stvarali
ljudi. Da bi neke druge ljude usmjerili ka duhovnosti
samoj. Unutar traenja istine. Bogu to stremi.
 NO2
Kada kae Religije su, kao i ideologije, uvijek plaale
danak opem ukusu, govorei upravo o hramu u Indiji
koji je bogomolja izvana a zabavite unutra, toliko istina
bljeti da oi moramo pokriti rukama. Ui, pak, ostaju
nepokrivene. Naalost.
I kada je krenuo dalje, van New Delhija, svojim
KRUGOM PO RADASTANU, kao Evlija elebija
onomad, odnosno kao njegov savremenik Zuko
Dumhur, konkretnou fascinira dok scene reda kao na
filmskom platnu obilazei prostranstva te azijske zemlje -
Indije. A kada krene INDIJSKIM TEMAMA, e, tada je
pred nama pokuaj, i moram rei veoma uspjean u svojoj
metodolokoj postavci, da se objasni i politiki sistem
ove mnogoljudne zemlje. Od onih marginalnih skupina
do vladajuih struktura. Kao da smo pred profesorom geo
-politikih studija koji poznaje ne samo historiju,
odnosno povijest ve i muziku, odnosno ples. I naravno,
kada se susretnemo sa putopisima iz Bosne, tek tada se
pred nama ovaplouje djelo samo. Autor. Dok ide od
BRODA, GUE GORE, PROZORA i sve do LIVNA,
Luki nas upoznaje sa mnotvom istina, koje su skrivene
u njegovim reenicama bile...i kae Kau veli
gvardijan, mladi tihi ovjek Krlea je kanoniki sin, a
Andri franjevaki. To s njegovim roenjem treba
raistiti, da s nas skine teret. A zatim...dok hodi, iz
Gue Gore ka Prozoru, kae Zaboravio sam kako
izgleda Bosna ispod noa i pohodnikih cokula, ona
prijetea, jedinstvena na sebe i na neljubazno nebo i na
nesigurne puteve upuena Bosna u kojoj smo se mi rodili
i ne pomiljajui koliko su kasabe bile malene, iako im
rubove nikada nismo dosezali i tako nam se inilo da su
vee od svake nae mogunosti.
I sve do susreta sa Gabrijelom Jurkiem u Livnu, koji ga
se dojmio toliko da je u blagoj polemici sa Jurkiem
pokazao da su iz dva rukavca oba umjetnika krenula ka
istom cilju - sjedinjenju u bojim nakanama inspiracije.
Jedan kistom a drugi olovkom, odnosno perom. Dok ga
naziva apostolom ljubavi, Luki odaje dunu panju
senzibilitetu kako slikara, tako i ovjeka Gabrijela
Jurkia. U Livnu. Eseji su kod Jukia, opet, storia
specifica i zaista oni su IZABRANI, kako je i prireiva
naveo u dijelu knjige PJESME, DRUGE PROZE...pod
nazivom IZABRANI ESEJI...Viak historije/povijesti/
istorije koju mu ivimo na prostoru Balkana, oprostite,
Jugoistone Evrope Vitomir Luki sneno objanjava:
..Platonove su ideje kao nosioci apsolutnog bitka treba
stvoriti svijet osloboen ve u samome nastanku od
svakog apsurda. Ako su jedino one prava realnost, a
taktilni svijet oblik prolaznog postojanja, mogli smo se
svih dvadeset pet stoljea tjeiti da je ljudska glupost
nusprodukt prilikom inkarnacije iste ideje u materijalni
svijet. Platon je bio sklon da nesavrenstvo drutva
objanajva njegovim nepoznavanjem smisla ideala i
stoga je u idealnoj dravi preporuivao filozofe kao
vodei drutveni stale... No, to se nikada nije desilo.
Danas imamo NACIJU na pijadestalu oekivanja i,
PAGE 287
obzirom da je nacija nastala ljudskom rukom, valja nama
samo saekati kraj historije koju poznajemo. I tada e i
DIOGEN pro kultura magazin o Vitomiru Lukiu: http://diogen.weebly.com/o-knjizevnom-djelu-vitomira-lukica-2011g.html
ona nestati, zar ne? Istovremeno, i NADNACIJE su
istoga oblika...nestajanju sto streme. Svi se sjeamo
lanjaka sa JUGOSLOVENSKOM nacijom koja je u
stvari bila supremacija jednog oblika objedinjavanja
pojedinanih tenji unutar kolopleta mnotva nagona. I
koja nije uspjela. Nestala je u ropotarnici povijesti. No,
polemiui sa Lukiem, ne mogu a da ne navedem da ne
postoji razlika izmedju revolucionarnog soc-realizma
socijalistikog drutva i reakcionarnog turbo-folk
mehanizma kapitalistikog drutva osim u jednom.
Tamo smo imali jednoumlje a ovdje danas i sada imamo
troumlje. U Bosni i Hercegovini. Samo u navesti
nekoliko redaka sa kojima se moe polemisati: Moral je
postao komunistiki moral i on je pljaku mogao
justificirati ispoljavanjem klasne pravde. Permanentno
nasilje nad tuom sigurnou i imovinom dobilo je u
novom kodeksu prava naziv klasna borba a sva pisana
zakonitost bila je legalni oblik bezakonja. Sluganstvo u
literaturi uivalo je legitimitet kao prijatnost u
literaturi. Na ove rijei odgovoriu konkretnim
primjerima dvadeset godina kasnije: Pri(h)vatizacija,
sakrivanje pod skute nacionalnog pogroma jer kada
mene napadaju, brate dragi, napadaju moj narod...ja sam
krao po zakonu..jer tamo gdje svi kradu niko ne
krade...trajkovi koji ne prestaju...530.000 nezaposlenih,
odnosno blizu 50 % radno sposobnog stanovnitva....a
ivimo u demokratiji..ovaploenju vjekovnog/stoljetnog
sna o slobodi...od pameti, dodao bih...a trajkujemo,
umjesto da uivamo u vlastitim glasovima birajui iznova
nove metre lopovluka, bez obzira da li se radi o
desnim ili lijevim varijantama ideolokih
namjera...Svijet vjeitog proljea ne postoji samo u
komunizmu...I u kapitalizmu postoji itekako...ali za
odabrane...I nemojte mi govoriti o jednakim pravima i
mogunostima u zemlji u kojoj je mogue da otac i sin
budu istovremeno ambasadori, odnosno u dravi gdje
istog prezimena mogu ministri biti, dodue na razliitim
novima vlasti...ovdje se radi o klasinoj zamjeni teza...i
uvjeren sam da bi sa istim arom Vitomir Luki,
naslonjen na svoje hrianske korijene koje tee dobroti,
pravdi i razumjevanju (zar sve religije to ne ele...ali
jedno je eljeti, a drugo, sasvim drugo moi...) i danas
pisao o ovoj bandi kao to je pisao o onoj, anamo onoj
bandi tada. Odmah se pitate, gdje je rjeenje. Naravno,
apsolutna sloboda ne postoji, a i Erih From nije jednom
o tome govorio. Ipak, postoji upravo to...putovanje ka
njoj. To je ona dra usmjerena dobroti, iskrenosti,
otvorenosti a protiv licemjerja, zavisti, mrnje. Vidite,
mojoj osrednjosti je prije osam godina bilo ponudjeno
mjesto ministra u kantonalnoj vladi i mislim da sam
jedina osoba koja je odbila ministarsku poziciju u ovoj
dravi, a kakva smo drava, svako od nas e moi biti
ministar bar jednom u svom ivotu obzirom koliko nivoa
vlasti imamo...a koliko je vas ovdje u ovoj prostoriji koji
bi odbili apanau od etiri godine meraklijskog odnosa
 NO2 PAGE 288

sa dubokim potovanjem...a to je KOMPROMIS. To je

prema vlastitom depu?..malo, zaista malo..vidite, o tome rjeenje koje je predloio Luki onomad. Ali ko ga je
sluao?
se radi..sve dok ne shvatimo da ministar jeste tu da slui,
a da ne bude usluen, do tada e nam i biti ovako...a to I kada doemo do KNJIEVNIH RASPRAVA unutar
nisi prihvatio i borio se unutra?- rei e neko, predoavanja ovoga ciklusa ne moemo a da ne
DIOGEN pro kultura magazin o Vitomiru Lukiu: http://diogen.weebly.com/o-knjizevnom-djelu-vitomira-lukica-2011g.html

odmah...moj odgovor je sljedei: zamislite tor sa 20 naglasimo vieslojnost Lukievog djela koje nikada nije
vukova i ovcom sa njima...sta mislite ko ce nametalo ve opominjalo, naglaavalo, inilo latentno
preivjeti?...No, da se vratimo Lukiu... manifestnim sve nae pretpostavke o neemu, nekome ili
Jednostavnost Lukievog izriaja dok navodi Platona, za neto ili za nekoga...jer i sam kae: ...ponekad mi se
Aristotela, Kanta, Hegela, Marxa, ide loginim slijedom ini da bre razaramo ovaj svijet nego to mu je bilo
da je jedan reim morao nestati kao istroeni oblik koji potrebno da nastane... Inspiracio sublimaris koji
vie nije mogao izmiljenim neprijateljima hraniti svoje neumitno nastaje dok itamo tivo Vitomira Lukia nije
politike rituale... No, kao vjernik, Luki poziva na nita drugo do objedinjeno znanje koje je ekalo itanje.
dobro. I odmah se slaem sa njime. Jer vjera nije samo Odgovarajueg oblika svijesti. Jo kada bi mogli i ivjeti
predanost Bogu unutar htijenja konanog objedinjenja u u skladu sa njime. Evo, iako dolazim iz, uslovno
Bogu ve i nada za bolje ivljenje. ak i u smrti svojoj. nazvano, druge kulture i tradicije, pronaoh mnotvo
Kao i Aristotel u Nihomanovoj etici gdje se ne bavimo mementum causali sopstvenog opstanka. To i jeste
time samo da bismo saznali ta je vrlina, nego zato da prednost ovih naih prostora koje lani proroci manama
postanemo dobri, jer inae ne bi od vrline bilo nikakve nazivaju. Jedna rije- ISPREPLETENOST- je prednost, a
koristi...To je ideal Lukiev. Potpisujem. Primjerima. ne mana. I ZAPISI su inspirativni oblik predobe o
autorskoj snazi. I kada govori o jeziku, tom kauzalnom
I dalje, u esejima koji slijede, Luki sihrono, stilistiki
obliku nacionalne svijesti i pojavnosti, polemikom
besprijekorno udijeva misao u nae promatranje
nadjaava sopstvenu bol. No, nimalo ne vrijeajui
okruenja u kojem ivimo. Preko Franjevaca, tih uvara
drugoga i drugaijeg, samo traei ravnopravnost
ne samo opstojnosti jednog naroda ve i drave Bosne i
opstojnosti. Vlastite.
cjelini, preko definiranja poetka kulture na odreenom
prostoru..posluajte... Kultura poinje onda kada jedan
narod preuzme odgovornost za svijet. Dodamo li tome da
je ona u svome procesu neprestani izbor, onda je kultura Hvala vam.
i moralni in...Da, i uvjeren sam da bi Luki potpuno sve
ponovio kao i na obnoviteljskoj Skuptini HKD
NAPREDAK 1990.g. uz jednu naznaku...da bi bio
razoaran drutvom u cjelini koje je kreiralo troumlje na
mjestu nekdanjeg jednoumlja...umjesto drutva izbora
moguih pretpostavljenih dobrota, dobilo smo drutvo
selektivnih, ve odabranih, mogunosti...ali ega?
Sabahudin Hadiali
Erudita Luki je u neprestanom konfliktu sa ovjekom
Lukiem. No, to je veoma inspirativno, pak, za pisca
Lukia. I on kae...Velika djela su uvijek pobjeda nad
strastima ogranienja, kao to je za pisca knjievna istina
izvan domaaja religioznih uvjerenja, ideologija, rase i Zbog vremena predvienog za predoavanje
nacije, a da u isto vrijeme ostane najdubljom istinom promiljanja, od navedenog je samo sedam odabranih
svake od ovih kategorija uzete pojedinano...a koliko je kartica proitano na predstavljanju
samo aktuelna i danas njegova reenica iskazana na
skupu pisaca, odanom u ODJEKU, 26.1.1991.g...Sad e,
poslije kratkog predaha, dok politiari povrate dah, SABRANIH DJELA Vitomira Lukia
poeti pregovori gdje e kao vrhunske vrijednosti
figurirati: nacije, povijesti i granice. Poet e nova faza Kristalna sala opine Bugojno
politike muezologije. Ta opsjednutost etnikim
granicama ve je razorno djelovala na duhovnu
ogranienost itavih nacija. Molim!...Dvadeset godina 26.5.2011.g., 19:00 sati
kasnije, kao da se nismo pomjerili ni metar, pardon ni
sekundicu vremena od ovoga. Aktuelnost Lukievih
izjava je bolna. I danas smo nesvjesni u svojoj nesvijesti
da neprestano ivimo vlastitu smrt. Sluei onomad
jednoj, a danas potpuno istoj kasti. Lopova, brate. Bez
obzira koje ime i prezime nose. Jednoj rijei se klanjam,
 Alma Jefti EVROPA, urbi at orbi...EUROPE, urbi et orbi: http://diogen.weebly.com/evropa-urbi-et-orbi.html
NO2 PAGE 289

Alma Jefti,
Zenica,
Bosna i Hercegovina

1.2.2012. u onom dijelu kontinenta nazvanom Balkanski poluotok,

OD MITA DO STVARNOSTI (I OBRNUTO) u zemlji zvanoj Bosna i Hercegovina. San o lanstvu u
Evropskoj uniji je onaj iz kojeg mnogi od njih ne ele da
Mit o Evropi i jednom snu se probude, ali moraju, jer jo uvijek nisu nauili sanjati
na pravi nain. A danas i snovi imaju pravilnike. Pa, da
krenemo iz poetka.
Jedne je noi Evropa sanjala udan san. Dva kontinenta,
u obliku dvije ene, pregovarala su o njoj. Azija je tvrdila
kako joj Evropa roenjem pripada, dok je drugi, bezimeni San o Evropi
kontinent, rekao kako ona pripada iskljuivo i samo
velikom bogu Zeusu.
Jedne je noi jedan Bosanac usnio udan san. U tom su
ga snu okruivale rijei u razliitim oblicima, rijei sa
Uznemirena snom, Evropa nije mogla zaspati, nego je ljudskim licima koja upozoravaju, govore, mole
pozvala prijateljice, plemenite keri, da u njihovom Negdje u pono, ne znajui da li se nalazi na javi ili u
drutvu odagna zle misli berui cvijee na obali. U tom snu, osjetio je kako ga neka udna hladnoa proima. U
trenutku nije ni slutila da je iz daljine promatra veliki istom trenutku naao se sam i naputen ispred tri velika
Zeus. Nije poznato da li je istinska zaljubljenost ili samo stuba koja su se protezala do neba. Ne shvatajui gdje se
magija Amorove strijele nagnalo Zeusa da se, preruen u nalazi niti ta mu se moe dogoditi u tom (ne)sretnom
lijepog bijelog bika, priblii Evropi. Ta transformacija o trenutku, poeo je traiti izlaz i dozivati u pomo.
kojoj e Ovidije detaljno pisati u Metamorfozama, Naizgled bezizlazni as prekinut je buenjem. Ili se bar
privui e njenu panju. Nedugo potom, zlatokosa njemu tako inilo.
Evropa uputit e se na leima bijelog bika prema Kreti,
gdje e nastaviti ivjeti svoj san.
Shvativi da je okruen samo poznatim stvarima, te da
nema razloga za brigu i paniku, odluio je mirno nastaviti
Da li zbog mita ili iz drugih razloga, jedan kontinent je spavati, ubijedivi samoga sebe kako je lo san uvijek
dobio ime po lijepoj Evropi. Za razliku od njenog samo posljedica jednako loih dnevnih zbivanja. I po prvi
odsanjanog i ispunjenog sna, drugi su se neostvareni put je bio upravu. Samo to se u ovom sluaju nije radilo
snovi tek rodili i nastavili da mue umorne due eljne samo o loim dnevnim deavanjima, nego je problem
promjena. Evropa danas, kao kontinent i geografsko bio jo dublji, dalji i sloeniji.
prostranstvo, ima mnogo neodsanjanih snova i jo vie
transformacija. Trenutno je najvie enji onih malih
San o Evropi i san o usamljenom Bosancu koji koraa
ljudi koji jo uvijek ekaju unutar njenih granica, na
prema Evropskoj uniji pokuavajui prevazii prepreke
razliitim geografskim prostranstvima tih istih granica,
davno je ispriana pria na ovom prostoru. Biti jedan
ali opet izvan njih, prizivajui dobro poznate rijei:
mali eta na tabli poploanoj neispunjenim zahtjevima i
uvjeti, ispunjenje, pridruenje, lanstvo. Ti isti ljudi ive i
 Alma Jefti EVROPA, urbi at orbi...EUROPE, urbi et orbi: http://diogen.weebly.com/evropa-urbi-et-orbi.html
NO2 PAGE 290

transformation attracted her attention and later it was

i neodgovorenim pitanjima misao je koja zaokuplja described in Ovids Metamorphoses. Shortly
zainteresiranu manjinu, ali i indiferentnu veinu. afterwards, sitting on the back of a white bull, gold-
haired Europa went to Crete, where she continued to live
Poznato mi je koje uvjete moramo ispuniti, znam ak i her dream.
sve ono to pie u Acquis Communautaire, znam
historijsku pozadinu i pravnu osnovu ali Zbog ega?
Was it the myth or some other reason, but one of the
emu sve to vodi? ta je to iznad zakona, iznad pravila,
continents was named after the beautiful Europa. Unlike
iznad uvjeta i rokova? ta je to za im teim i ta mi moe
her experienced and fulfilled dream, the other dreams
donijeti? I najvanije: koje su to vrijednosti koje moram
have just been born and have continued to plague weary
upoznati?
souls seeking for a change. Europe today, as a continent
and geographic area, contains a plenty of inexperienced
Slina pitanja prate i naeg Bosanca sa poetka prie od dreams and even more transformations. Currently the
onog trenutka u kojem ga je obuhvatila snana hladnoa biggest aspiration of those little people who are still
usamljenosti pred susretom sa neostvarivim. waiting within its boundaries, in different geographic
areas within the same borders, but beyond them, is
contained in the following well-known words: conditions,
A ovo i jeste pria o tome, o neostvarenim vrijednostima,
fulfillment, integration, membership.
neispunjenim uvjetima, zaboravljenim snagama i
mogunostima njihovog ispunjenja.
These people are living in the part of the continent called
Balkan peninsula, in a country called Bosnia and
Od mita do stvarnosti, od sna do jave, kroz priu o
Herzegovina. The dream of European Union membership
obinom malom ovjeku i tri stuba doi e se do nae
is one from which many of them do not want to wake up,
osnovne ovozemaljske uloge posveenosti i borbe za
but they have to, since we still have not learned to dream
ljudska prava i moralne vrijednosti. A to je trenutno
in the right way. And now even the dreams have rules.
zaboravljena uloga koja se pripisuje drugima, a nikada
Lets start from the beginning.
nama samima. Zbog toga grijeimo i kada sanjamo. Da je
znala Evropa, sigurno se nikada ne bi probudila iz svoga
sna. Zato neka ova pria o malom ovjeku i velikoj The Dream of Europe
zemlji zapone. Jer taj ivot, to je san, a san su i sami
snovi (Pedro Calderon de la Barca)
One night one Bosnian had a strange dream. In this
dream, he was surrounded by the words, which were in
*** different forms, with human faces that started to warn,
tell, pray ... Around midnight, without even knowing
whether he was awaken or asleep, he had experience of
ENGLISH
being saturated by some weird coldness. At the same
moment he found himself alone and abandoned in front
FROM MYTH TO REALITY (AND VICE VERSA) of three large pillars, which stretched to the sky. Not
realizing where he was or what could happen in that
Myth of Europa and One Dream (un)lucky moment, he began to seek out and shout for
help. Seemingly hopeless moment was interrupted by
One night Europa had a strange dream. Two continents, waking. Or at least it seemed so.
which were in the forms of women, were arguing over
her. Asia claimed that since Europa had been born in After realizing that he was surrounded by well-known
Asia she belonged to it, while the other, nameless things only, and that there was no reason to worry and
continent, said that she only belonged to the great god panic, he decided to pursue a peaceful sleep, convincing
Zeus. himself that the bad dreams could only be result of bad
daily events. And for the first time he was right. But in
Disturbed by the dream, Europa could not fall asleep this case, it was not just result of bad daily events, since
anymore, therefore she called her friends, who were all the problem was even deeper, more complex and more
daughters of nobility, and they went off gathering flowers different.
and repelling evil thoughts on the coast. At that moment
she could not even imagine that great Zeus was watching The dream of Europa and the dream of a lonely Bosnian
her from a distance. It is not known whether it was true marching towards the European Union and trying to
love or just magic Amors arrow that forced Zeus to overcome obstacles are well-known stories in this area.
appear to Europa as a beautiful white bull. This
 Alma Jefti EVROPA, urbi at orbi...EUROPE, urbi et orbi: http://diogen.weebly.com/evropa-urbi-et-orbi.html
NO2
Being a small walker on a board paved by unfulfilled
needs and unanswered questions is a thought that
occupies minds of an interested minority, but also the
minds of the indifferent majority.
I know what conditions we must fulfill, I know even
what is written in the Acquis Communautaire, I know the
historical background and legal basis, but ... Why?
Where are all these things leading us? What is above the
law, above the rules, what kind of terms and conditions
are there? What is the most difficult problem and what
can we do in order to solve it? And most important: what
are the values that we have to get acquainted with?
Similar questions accompanied the mind of our Bosnian
from the beginning of this story starting at the moment in
which he experienced a strong coldness while meeting
with solitude and impracticable. And this is the story on
the unrealized values, outstanding terms, forgotten power
and possibilities of their fulfillment.
From myth to reality, from dream to actuality, through
the story of an ordinary little man and the three pillars we
shall come to our basic role of commitment and struggle
for human rights and moral values. And these rules are
forgotten and in most situations ascribed to others, but
never to ourselves. Therefore we make mistakes even
when we dream. If Europa had known that, she certainly
would have never awakened from her dream. So let the
story of a little man and the great country begins. For all
life is a dream, and dreams themselves are only
dreams... (Pedro Calderon de la Barca)
***
INFO: http://www.cultureactioneurope.org/
PAGE 291
15.2.2012.
Mnotvo pravila,
nekoliko reformi i jedna misija
Doi e dan u kojem vie nee biti borbi nego samo ot-
vorena trita i umovi otvoreni za ideje. Doi e dan u
kojem e metke i bombe zamijeniti glasovi, univerzalno
pravo glasa pod nadzorom asnog senata koji e za Ev-
ropu biti ono to je Parlament za Englesku i zakonodavna
skuptina za Francusku. Doi e dan kada e top biti
muzejski eksponat, a ne oruje za unitenje. I tada emo
biti iznenaeni injenicom da su te stvari uope postojale
nekada! Doi e dan kada emo vidjeti dvije velike grupe,
Ujedinjene Amerike drave i Ujedinjene Evropske
drave, usmjerene jedne ka drugoj, pruajui ruke preko
mora, razmjenjujui proizvode, umjetnost, djela genija,
obasjavajui panetu, inei pustinje plodnim, slavei
postanak pred oima Stvoritelja, udruujui za dobro svih
dvije beskrajne sile, bratstvo meu ljudima i mo
Boiju. Victor Hugo
Ovo bi trebao biti nastavak prie o malom Bosancu &
Hercegovcu i njegovom snu. Ali, kao to je ranije
zakljueno, ivjeti u periodu u kojem i snovi zahtjevaju
pravilnike nije jednostavno, posebno ukoliko ne pozna-
jemo njihov cilj i svrhu. Zbog toga je i potrebno poeti
ovu priu od kraja, odnosno, objasniti porijeklo pravila
koja su i dovela do njenog nastanka
O porijeklu pravila ili kako se boriti sa vikom uitka
Osnovna misija Evropske unije moe se saeti na sljedei
nain:
omoguiti mir, napredak i stabilnost svojim
stanovnicima;
 Alma Jefti EVROPA, urbi at orbi...EUROPE, urbi et orbi: http://diogen.weebly.com/evropa-urbi-et-orbi.html
NO2
prevazii podjele na kontinentu;
omoguiti siguran ivot svojim stanovnicima;
omoguiti uravnoteen ekonomski i socijalni
razvoj;
oduprijeti se izazovima globalizacije, potivati,
promovirati i ouvati raznolikost naroda Ev-
rope;
podrati i promovirati vrijednosti koje su za-
jednike svim stanovnicima Evrope, poput
odrivog razvoja, potivanja ljudskih prava i
trine ekonomije.
Jedna od osnovnih ideja Evropske unije jeste da graani
njenih drava lanica mogu slobodno ivjeti, putovati i
raditi u bilo kojoj evropskoj dravi. Naravno, kada tu
ideju stavimo u kontekst sna koji je probudio naeg ma-
log Bosanca&Hercegovca dobijemo jednu u potpunosti
drugaiju sliku.
Naime, svaka promjena podrazumijeva odreeno odstu-
panje od do tada usvojenih pravila. Upravo ta devijacija
od uobiajenog je ono to je pridonijelo iluziji none
more. Jedan od kljunih preduvjeta prikljuivanja Evrop-
skoj uniji je djelovanje na polju reformi u okviru razli-
itih oblasti (poput javne uprave, finansija, poljoprivrede,
upravljanja ljudskim potencijalima, informacionih
tehnologija, politika itd.), a na osnovu zadataka iz Acquis
Communautaire. Reforma kao takva podrazumijeva ok-
onavanje jednog naina ivota, rada, djelovanja, i po-
etak jednog u potpunosti novog sistema. To naravno
mnogo znai i za sistem vrijednosti, budui da Evropska
unija podrazumijave potivanje i prihvatanje Drugog i
drugaijeg. Ta ista reforma, u svom svom zavrnom iz-
danju, pojavila se u sadraju sna Bosanca sa poetka
prie. I, naravno, u njegovoj svijesti zatoenoj trenutnim
zbivanjima pretvorila se u najgoru nonu moru. ivjeti
prema pravilima ne znai nuno povinovati se svakom,
nego naprotiv, to znai pokuati ivjeti i uivati uprkos
njima.
Viak uitka ili, Lacanovim rijeima, jouissance,
odraava se kroz djelovanje protiv pravila, neprekidno
izbjegavanje bola i nelagode, ili, u ovom kontekstu, bijeg
od promjene koja podrazumijeva nova pravila, novu pri-
lagodbu, novi bijeg.
Detaljnijim itanjem Kafkine pripovijetke U kan-
jenikoj koloniji (1919.), shvatamo da je pisac nastojao
opisati disciplinsku matricu na kojoj se zapis na tijelu
manifestira i moe biti mapiran. Foucault je naglasio da
uvijek postoji neto u drutvenom tijelu, u klasama, gru-
pama i individuama, samim tim to na neki nain uspi-
jeva izbjei odnose moi, neto to je bez sumnje vie ili
manje pokorna ili reaktivna istinska stvar, prije centrifu-
galni pokret, obrnuta energija, pranjenje... plebejskih
osobina ili aspekata. (M. Foucault, 1980). Slino tome,
pranjenje starih obiaja, osobina i vrijednosti dogodilo
se i u prethodnom primjeru, u kojem nije rije o
PAGE 292
djelovanju u pravcu reforme, nego uprkos njoj. I to je
poetak jednog novog sistema, poetak jednog novog sna
u kojem su promjene neminovne. O tim je promjenama
govorio Victor Hugo, onog trena kada je pisao o Ujedin-
jenim Evropskim dravama, prestanku ratova i bratstvu
meu ljudima. Za taj cilj vrijedi sanjati i prihvatiti
trenutno, prilino iracionalno stanje (kartezijanski go-
vorei): nije na nama da proizvodimo um, ali kada smo
ga jednom uvidjeli u osnovi stvari, ne preostaje nam nita
drugo nego da u svijetu djelujemo i mislimo. Moe se jo
dodati i neto to je sigurno pomislio i Bosanac & Herce-
govac, glavni junak ove prie, u trenu kada se probudio iz
sna o pravilima, promjenama i reformama: ostalo nam je
da za svijet djelujemo i mislimo.
ENGLISH:
A Variety of Rules, Several Reforms and One Mission
A day will come when there will be no battlefields, but
markets opening to commerce and minds opening to
ideas. A day will come when the bullets and bombs are
replaced by votes, by universal suffrage, by the venerable
arbitration of a great supreme senate which will be to
Europe what Parliament is to England and the Legisla-
tive Assembly to France.
A day will come when a cannon will be a museum-piece,
as instruments of torture are today. And we will be
amazed to think that these things once existed!
A day will come when we shall see those two immense
groups, the United States of America and the United
States of Europe, facing one another, stretching out their
hands across the sea, exchanging their products, their
arts, their works of genius, clearing up the globe, making
deserts fruitful, ameliorating creation under the eyes of
the Creator, and joining together, to reap the well-being
of all, these two infinite forces, the fraternity of men and
the power of God. (Victor Hugo)
This should be a continuation of the story of a small Bos-
nian&Herzegovinian and his dream. But, as previously
concluded, to live in the period in which the dreams re-
quire rules is not easy, especially if their goal and pur-
pose are unknown. Therefore it is necessary to begin
from the end of this story, or to explain the origins of
rules which led to its creation
The origins of the rules or how to cope with an excess
of pleasure
The primary mission of the European Union can
be summarized as follows:
 Alma Jefti EVROPA, urbi at orbi...EUROPE, urbi et orbi: http://diogen.weebly.com/evropa-urbi-et-orbi.html
NO2
provide peace, prosperity and stability for its
peoples;
overcome the divisions in the continent;
ensure that its peoples can live in safety;
promote balanced economic and social devel-
opment;
meet the challenges of globalization and pre-
serve the diversity of the peoples of Europe;
uphold the values that Europeans share, such
as sustainable development and a sound envi-
ronment, respect for human rights and the so-
cial market economy.
One of the basic ideas of the European Union is that the
citizens of its member states are free to live, work and
travel in any European country. Of course, when we put
this idea in the context of dream that woke up our little
Bosnian, then it get a completely different frame.
Specifically, any change implies a certain deviation from
the previously adopted rules. It is this deviation from the
normal that contributed to the illusion of nightmares. One
of the key preconditions for the European Union mem-
bership is reform in different areas (such as public ad-
ministration, finance, agriculture, human resource man-
agement, information technology, politics, etc.), based on
the tasks proposed by Acquis Communautaire. Reform as
such implies ending of one lifestyle and the onset of an
entirely new system.
This means a lot for the system of values, since the Euro-
pean Union defaults respect and acceptance of Other. The
same reform in its final edition appeared in the dream of
Bosnian from the beginning of the story. And, of course,
current events, imprisoned in his mind turned into the
worst nightmare. To live in accordance with the rules
does not necessarily require compliance, but contrary, it
marks the attempt to live and enjoy in spite of them.
Excess of pleasure, or, in Lacanian words, joiussance, is
reflected through the actions against the rules, constant
avoidance of pain and discomfort, or, in this context, the
escape of change that involves new rules, new adaptation,
and the new escape.
Detailed reading of Kafka's short story In the Penal Col-
ony (1919) detects that the author tried to describe the
disciplinary matrix in which the record from the body
manifests itself and can be mapped. Foucault said that
there is always something in the social body, in classes,
groups and individuals, something that by virtues man-
ages to avoid the relations of power, something which is
undoubtly more or less obedient or reactive real thing,
the centrifugal motion, reverse energy, emptying of ple-
beian attributes. (Foucault, 1980). Similarly, the
emptying of old customs, traits and values that oc-
curred in the previous example is not an action towards
reform, but despite it. And this is the beginning of a new
system, the beginning of a new dream in which changes
are inevitable.
PAGE 293
That is the change Victor Hugo wrote about, when he
mentioned United European countries, the end of wars
and unity of people. That aim is worth of dreaming and
acceptance of temporary, quite irrational state (in Des-
cartes words): it is not up to us to produce mind, but once
when we consider the essence, nothing else remain but to
act and think in this world. One can even add something
similar to the thoughts of our Bosnian&Hercegovinian,
the hero of this story, when he woke up from the dream
on rules, changes and reforms: we are here to act and
think for this world.
***
1.3.2012.
Kulturni i umjetniki ekosistem za jednu novu
Evropu
Prema definiciji, ekosistem predstavlja biotop naseljen
organizmima i njihovim zajednicama, u kojem se
neprestano formira primarna biomasa, koju zatim troe i
razgrauju heterotrofni potroai.
U svjetlu prethodne definicije, kulturni i umjetniki
ekosistem za kreativnu Evropu predstavljao bi jedinstveni
instrument koji omoguava kulturi i umjetnosti da ojaaju
solidarnost i eksperimentiraju sa inovativnim drutvenim
i ekonomskim modelima. Zamiljena kao takva,
jedinstvena Evropa postaje oaza umjetnosti, irenja i
razmjene znanja, kulturnih i duhovnih vrijednosti.
Inicijativa koja zasluuje samo estitke, ali i potrebu da
se malo vratimo na naeg Bosanca&Hercegovca i njegov
san o jedinstvu, ljubavi i potovanju.
Kada ve govorimo o jedinstvu i ujedinjenosti, kako u
duhu tako i u kulturi i umjetnosti, teko je ne pomenuti
redove ranije posveene tom istom fenomenu. Iako ovo
nije osvrt pun sentimentalnosti (niti postoji potreba za
njim), ipak postoji enja da se budunost sagleda kroz
jednu priu iz prolosti, jedan sasvim kratki osvrt na
ujedinjenost razliitosti i kulture iz zanimljivog
adolescentskog ugla.
Dakle, jedan mali dio te prie izgleda ovako:
Rijei su nedovoljne da bi se doarala svjeina i
rasko koju u sebi nosi svako pravo umjetniko djelo.
Negdje izmeu stihova, nota i boje kriju se davne us-
pomene umotane u arene snove sjeanja. Ma koliko i ma
gdje pokuavali pobjei, njihov korak je uvijek bri i
snaniji. Nije teko zakljuiti da su ba te uspomene to
ubore u magli onaj kameni na koji se spotaknemo
svaki put kada odluimo krenuti dalje. Veliki umjetnici
su slavljeni ne samo zato to su uspjeli oivjeti svoja sje-
anja, nego i zato to su uspjeli pronai put koji vodi ka
ujedinjenju prolosti i budunosti. Sintagma univerzalne
ivotne istine, dobro poznata kako kritiaru tako i ue-
 Alma Jefti EVROPA, urbi at orbi...EUROPE, urbi et orbi: http://diogen.weebly.com/evropa-urbi-et-orbi.html
NO2
niku na asu lektire, govori o jednoj jedinstvenoj
taki u kojoj se sjedinjuju tri razliita vremenska pe-
rioda, tri velike prekretnice: prolost, sadanjost i
budunost. Na prelazu iz jedne u drugu, na toj trno-
vitoj stazi, smjestile su se rime i taktovi, da zajedno
boje portret ivota...
...Kau da mata postaje stvarnost onog
trenutka kada ponemo da je ivimo, a ne sanjamo.
ivot je danas izgubljen u magli svakodnevnice, a
snovi su postali kist kojim crtamo nikad dovrene
karikature prolosti. Zakljuani izmeu onog to je
bilo i onog to se sada deava, ljudi nisu u mogu-
nosti da pronau klju od vrata ivota. Jako je teko
predstaviti trenutak u kojem su nestali entuzijazam i
elja, a rodila se mutna gorina nedovrenog poteza.
Moda su ga sa sobom odnijele godine uasa, koje
su ostavile jasan trag na ivotnom portretu. Taj trag
je ono to u sebi nosi svaki stanovnik Bosne i Herce-
govine, a samo su rijetki oni koji su nakon njega
pronali nove poteze i nastavili ivjeti svoje lino
umjetniko djelo. Jer ivot je umjetnost, a to zavisi
samo od oka promatraa
Upoznati druge i otkljuati zidove njihovih
tvrava, put je koji vodi ka otkrivanju sebe, svojih
vlastitih vrijednosti i sklonosti. Veliki Van Gogh je
jednom prilikom izjavio: Nema plave bez ute i bez
narandaste (Walther, I.F., Metzger, R., 2006). Te
su rijei sigurno plod trenutka u kojem su nastali na-
jbolji potezi kistom ovog uvenog slikara.
Vjerovatno tada nije bio ni svjestan da svako ulje na
platnu predstavlja jedan ivot koji treba otkriti i
upoznati. I kao to ni njegove slike ne bi bile to to
jesu, niti bi ikada dospjele u najpoznatije svjetske
muzeje da razliite boje na njima nisu ujedinjene,
tako ni stanovnici Bosne i Hercegovine nikada nee
proiriti svoje granice i vidike dok ne postignu jedin-
stvo na portretu ivota.
...Ovoj zemlji nikada nisu ni bile potrebne
takve rijei, jer je raznovrsnost njenih predjela uvi-
jek odavala najljepu sliku. Ne postoji nita to bi
rijeima moglo doarati njenu ljepotu, jer, kao to je
ve reeno, rijei su nedovoljne kada se radi o um-
jetnikom djelu velike vrijednosti. Nije potrebno ob-
janjavati koliko je teko pomoi ljudima da napuste
svoje tvrave i okrenu se jedni drugima. esto nije
lako ni shvatiti naine na koje oni sami to uspijevaju.
Ali sigurno je da svaki stanovnik Bosne i Hercego-
vine ime svoj lini, mali, skriveni klju koji otvara
vrata ivota. ivot nije nestao na ovim prostorima,
PAGE 294
on je samo zakljuan negdje na granici prolosti i
sadanjosti, na tankoj liniji koju se mnogi boje prei,
jer nisu sigurni kuda ih ona vodi. Hrabrost ima ono-
liko definicija koliko ima ljudi, ali bi se veina mo-
gla sloiti sa jednom. To je sposobnost priznavanja
vlastitih nedostataka i spremnost za njihovo is-
pravljanje. Svaki je ovjek ogledalo u kojim se
moemo vidjeti i shvatiti koliko smo slini u svojoj
razliitosti. I koliko trebamo druge da bismo mogli
pronai naine za vlastitu korekciju. Moda zvui
jednostavno, ali to je ipak na ivotni zadatak, kojem
pristupamo onog trenutka kada s prvim plaem
udahnemo i prve atome snage. Ljudi su mnogo jai
nego to to misle o sebi, jai ak i od onih ledenih
zidova iza kojih se skrivaju od sadanjosti i budu-
nosti. Uspjeh se ne postie bijegom od stvarnosti i
onoga to nas sve okruuje. Tako nikada neemo
dovriti svoj portret. Grijee oni koji misle da je um-
jetnost samo bijeg. Ona je nain da se iznese sve ono
to bi na bilo koji drugi nain bilo nemogue preni-
jeti. I samo se skladom razliitih boja, nota i rijei
tako neto moe ostvariti.
Ljepota se krije u trenutku, potrebno je samo
znati gledati na pravi nain. I sluati. Otvoriti sva
osjetila ka spoljanjosti, onome to nas okruuje,
ljudima oko nas... Ne postoji nita to bi nas moglo
sprijeiti da ivimo svoje vlastito umjetniko djelo.
Jer to je jedini nain da pronaemo davno izgubljeni
klju svoje sopstvene tvrave, upoznamo druge i
kroz njih sebe. To je staza kojom Bosna i Hercego-
vina treba ii. Tako se stie do zvijezda...
Da li se ovako zaista moe stii do zvijezda, ne-
poznato je... Ipak, zanesenost treba oprostiti ako se
tie mladalakih ideala. U svakom sluaju, ovo treba
shvatiti kao poziv na pridruenje jednom novom,
jedinstvenom ekosistemu umjetnosti, kulture i
potovanja. Nas samih, naih susjeda i svih ljudi.
Jedino tako moemo stvoriti jedan jedinstveni
ekosistem kulture. Jedino tako na
Bosanac&Hercegovac, na glavni junak, moe po-
eti stvarati jedan jedinstveni prostor za sve, prostor
za koji se ivi, radi i uiva u stvorenom.
Idealistino? Moda.
Neizvodivo? Nikako.
Odsanjano? Svake minute.
Provedeno u djelo? Pokuajmo...
Ujedinjeni u razliitosti... Sretno!
 Alma Jefti EVROPA, urbi at orbi...EUROPE, urbi et orbi: http://diogen.weebly.com/evropa-urbi-et-orbi.html
NO2 PAGE 295

work of art. Because life is art, and that depends on the

ENGLISH: eye of beholder...
Getting to know others and unlock the walls of their for-
tresses is the path that leads to discovering oneself, ones
Cultural and Artistic Ecosystem for One New Europe own values and inclinations. The great Van Gogh once
By definition, ecosystem represents space inhabited by said there is no blue without yellow or without or-
organisms and their communities, space in which primary ange (Walther, I.F., Metzger, R., 2006). Those words
biomass is formed, decomposed and consumed by are probably the fruit of the moment when this famous
heteroptrophic consumers. artist made his best strokes. Probably, at the time, he was
not even aware that every oil painting is a life that needs
In light of the previous definition, cultural and creative to be discovered and understood. His paintings would
ecosystem of Europe would be unique instrument that not be what they are now, they would not be in the best
allows culture and arts to strenghten solidarity and to museums of the world, if the colours on them were not
experiment with innovative social and economic model. united; similarly, the people of Bosnia and Herzegovina
Conceived as such, Europe is becoming a unique oasis of will never expand their boundaries and horizons until
art, knowledge sharing, cultural and spiritual values. This they reach this unity in the portrait of life...
initiative deserves only congratulations, but it also
deserves short reminder of our Bosnian&Hercegovinian This country has never needed words like that, because
and dream on unity, love and respect. the variety of its landscapes makes the most beautiful
painting. There are no words that could bring alive its
When we speak of unity and unification, both in spirit, beauty, as has already been said, words are insufficient
culture and art, it is difficult not to mention words when it comes to works of art of great value. It is not
previously dedicated to the same phenomenon. Although necessary to explain how difficult it is to help people
this is not a review of sentimentality, there is a desire to leave their fortresses and turn to one another. Often, it
percieve the future through a past story on unity and is hard enough to understand how they ever manage to do
diversity from one interesting, adolescent angle. this. But, surely, each person in Bosnia and Herzegovina
has their personal, tiny, hidden key that opens the door of
Thus, a small part of this story looks like this: life. Life has not gone from this land, it is only locked
Words are simply not enough to describe the freshness somewhere in between past and present, on the thin line
and lavishness of a true work of art. Somewhere in be- that many are afraid to cross because they are not sure
tween verses, notes and paints, some old memories hide, where it leads to. Courage has as many definitions as
wrapped in colourful dreams of rememberance. No mat- there are people, but most would agree with this one: it is
ter how hard and where we try to escape, their stride is the ability to admit ones own faults and willingness to
always quicker and stronger. It is not hard to conclude improve them. Each man is the mirror where we can see
that those memories murmuring in the mist are that tiny ourselves and see how similar we are in our diver-
stone on which we stumble each time we decide to move sity. And how much we need others to be able to find the
on. Great artists are revered not only for making their ways to improve ourselves. Perhaps it may sound over-
memories alive, but also for finding the path that leads to simplified, but this is our life task , which we approach at
integration of the past and the future. The syntagm the moment when we take the first breath with the first
universal truth of life, well known both to the critics cry, and with the first strength we gain. People are much
and students of literature, speaks about a single point stronger than they think; they are stronger even than the
where three different times merge, three great turning ice walls behind which they are hiding from the present
points: past, present, and future. It is in this interface and from the future. Success can not be achieved by hid-
among them, on a path full of thorns, where the rhymes ing away from reality and what is around us. That is not
and strokes meet to paint the portrait of life together... the way to finish our portrait. Those who think that art is
...They say that imagination becomes reality the moment just an escape are wrong. Art is the way to expose all
we begin to live it, instead of dreaming it. Life today is those things that could not be shown otherwise. Only in
lost in the fog of daily life, and dreams have become the the harmony of diverse colours, notes or words can some-
paint brush we use to draw never finished caricatures of thing like that be done.
the past. Locked between what had been and what is
now, people are unable to find the key to their lives. It is Beauty is hidden in a moment; you just need to know
very hard to pinpoint the moment when enthusiasm and how to look at it the right way. And listen. Open all
desire had gone, and the dim bitterness of the unfinished senses to what is around us, people around us There is
stroke was born. Perhaps the years of horror took them nothing that could stop us from living our own art. Be-
away, the years that had left a clear mark on the portrait cause that is the only way to find the long-lost key to our
of life. This mark is something each person in Bosnia own fortress, to get to know others, and through them,
and Herzegovina carries within, and only a few manage ourselves. This is the path Bosnia and Herzegovina has
to find the right moves and continue living their own to take. This is how you reach the stars...
 Alma Jefti EVROPA, urbi at orbi...EUROPE, urbi et orbi: http://diogen.weebly.com/evropa-urbi-et-orbi.html
NO2 PAGE 296

Is it possible to reach the stars by these words? That is

unknown. However, passion should be forgiven if it re-
lates to youthful idelas. In any case, this should be under-
stood as an invitation to join a new, unique ecosystem of
art, culture and respect. Towards ourselves, our
neighbours and all people. Only then we can create a
unique ecosystem of culture. That is the only way for our
Bosnia&Herzegovinian, our main character, to start creat-
ing one unique space for all, space for which we live,
work and enjoy.
Idealistic? Maybe.
Impractical? Not at all.
Dreamed? Every minute.
Carried into practice? Let's try...
United in diversity? Good luck!

***

DIOGEN pro youth: http://diogen.weebly.com/diogenes-poetes-mladost-youth.html

NO2 PAGE 297
NO2 PAGE 298

ITAJTE MaxMinus magazin / Read MaxMinus magazine: http://maxminus.weebly.com

SVI DRUGI SU DOBRI, MI SMO DRUGAIJI...ALL OTHERS ARE GOOD, WE ARE DIFFERENT
NO2 PAGE 299

Gl. i odg. urednik ispred ZEMALJSKOG MUZEJA u SARAJEVU u znak podrke

opstanku kulturnih institucija koje objedinjavaju tkivo koje ini Bosnu, ali i Hercegovinu mart 2012.
NO2 PAGE 300
D
I
O
G
E
N

p
r
o

a
r
t

m
a
g
a
z
i
n

D
I
O
G
E
N

p
r
o

y
o
u
t
h

m
a
g
a
z
i
n
Hannelore Greinecker-Morocutti , Austria 2011.