Professional Documents
Culture Documents
2 Oppd Pitanja I Odgovori
2 Oppd Pitanja I Odgovori
da se moe pratiti knjiga i pitanja) jer nisam uila cijele dijelove (cjeline npr.. cijelu
Francusku) odjednom, pa mi je bilo potrebno da ispod svakog podnaslova budu pitanja
na koja taj podnaslovodgovora.
Postoji skripta sa sistematizacijom samo pitanja ukoliko si netko eli sam odgovarati.
Skripta k_i_k_a je imala jako dobre odgovore, veinom doslovno prepisane iz literature, pa
sam spojila njezine odgovore i moju sistematizaciju pitanja.
Ukoliko sam uoila pogreku, istu sam ispravila, ako nisam bila sigurna ostavila sam njezin
odgovor, ali sam ponudila i svoj.
Kako su odgovori u k_i_k_a skripti opirni ponekad je jednim odgovorom odgovarala na
vie pitanja, pa da ne bi ponavljala odgovore ili ih vadila iz konteksta (ime bi umanjila
razumijevanje gradiva) ukoliko je jedan odgovr odgovarao na vie pitanja ispod tog odgovara
sam pitanja oznaavala * (to znai da je na to pitanje odgovoreno u odgovoru iznad)
Za nekoliko pitanja nisam bila sigurna pod koji naslov ili podnaslov bi ih trebala staviti ili ih
nisam nala, njih sam stavila pod naslov NISAM NALA.
Zbog veliine fajla skriptu sam morala podijeliti na 2 dijela, kao to je podijeljena i knjiga,
ukoliko netko eli cijeli fajl mogu mu poslati mailom.
SADRAJ:
DRUGA KNJIGA efko Kurtovi (2005)...............................................................................5
PREDGOVOR............................................................................................................................5
522. Trei dio..........................................................................................................................5
DRAVA I PRAVO NOVOG VIJEKA 16.-20.st........................................................................5
I. ENGLESKA DRAVA I PRAVO, 16.-20.st...........................................................................5
1. Opi povijesni pregled: drutvo, gospodarstvo, politike prilike.......................................5
a. Razdoblje dinastije Tudor, 1485-1603. god....................................................................5
b. Razdoblje dinastije Stuart, 1603-1714.god.....................................................................7
1.b. Peticija prava, 1628.god...........................................................................................8
2.b. Puritanska revolucija, 1642.-1660.god....................................................................9
3.b. Restauracija, 1660.-1688.god.................................................................................11
4.b. Slavna revolucija, 1688.god...................................................................................14
c. Razdoblje prvih (tri) Hanoveraca, 1714-1820.god.......................................................14
d. Razdoblje kraljice Viktorije, 1820-1920.godine.......................................................15
2. Ustav.................................................................................................................................16
a. Ustavne isprave.............................................................................................................17
1.a. Habeas Corpus Act, 1679.god................................................................................17
2.a. Zakon prava (Bill of Rights), 1689.godine............................................................18
3.a. Zakon o naslijeu prijestolja (Act of Settlement), 1701.god.................................19
b. Ustavna zbilja................................................................................................................19
1.b. Parlamentarna vlada?.............................................................................................19
2.b. Izmjene prava glasa................................................................................................22
1
1.2.b. Izborni zakon (Reform Bill) iz 1832. godine..................................................22
2.2.b. Izborni zakon iz 1867. god i poetak modernih politikih stranaka...............23
3.2.b. Izborni zakon iz 1884.god...............................................................................23
4.2.b. Izborne promjene iz 1918., 1928. i 1969.godine............................................23
3.b. Odnos izmeu gornjeg i donjeg doma parlamenta................................................23
3. Englesko pravo u razdoblju 16.-20.stoljea......................................................................25
a. Izvori prava...................................................................................................................25
1.a. Common law (precedentno pravo).........................................................................26
2.a. Equity law (pravo pravinosti................................................................................26
3.a. Statute law (zakonsko pravo).................................................................................27
b. Pojedine grane prava.....................................................................................................27
1.b. Stvarno pravo.........................................................................................................27
2.b. Obvezno pravo.......................................................................................................27
3.b. Krivino pravo.......................................................................................................28
c. Ustrojstvo uprave i sudstva...........................................................................................28
1.c. Ustrojstvo mjesne uprave.......................................................................................28
2.c. Ustrojstvo sudstva..................................................................................................29
NISAM NALA...................................................................................................................30
II. DRAVA I PRAVO SAD, 18-20.st......................................................................................31
1. Opi povijesni pregled; drutvo, gospodarstvo, politike prilike.....................................31
a. Engleske kolonije u Sjevernoj Ameriki do 1775. godine..............................................31
b. Revolucija, 1775- 1783.................................................................................................33
1.b. Izjava o nezavisnosti, 4.VII. 1776.........................................................................36
c. Konfederacija................................................................................................................38
1.c. lanci konfederacije, 1777 (1781).god..................................................................39
2.c. Ustrojstvo konfederacije........................................................................................39
3.c. Nadlenost Konfederacije......................................................................................39
4.c. Uredba o Sjeverozapadu, 1787..............................................................................41
d. Prvo razdoblje Federacije, 1789-1865. god..................................................................43
e. Razdoblje postanka najvee industrijske sile, 1865-1945.god......................................47
2. Ustavno pravo SAD..........................................................................................................49
a. Nadlenost i ustrojstvo savezne vlasti...........................................................................49
1.a. Kongres..................................................................................................................50
1.1.a. Sastav: Predstavniki doma.........................................................................50
Senat..........................................................................................................................51
2.1.a. Nadlenost.......................................................................................................51
2.a. Predsjednik.............................................................................................................52
1.2.a. Izbor................................................................................................................52
2.2.a. Nadlenost.......................................................................................................53
3.2.a. Odgovornost....................................................................................................54
3.a. Savezno sudstvo.....................................................................................................54
1.3.a. Ustrojstvo........................................................................................................54
2.3.a. Nadlenost.......................................................................................................54
3.3.a. Ustavno sudovanje..........................................................................................55
4.a. Ustavotvorna vlast..................................................................................................57
b. Razvoj federalizma u SAD...........................................................................................58
c. Politike stranke............................................................................................................58
3. Pravo u SAD.....................................................................................................................59
NISAM NALA...................................................................................................................59
III. FRANCUSKA DRAVA I PRAVO 1789-1940. god.........................................................60
2
1. Razdoblje Revolucije, 1789.-1799.god.............................................................................60
a. Ustavna Kraljevina, 1789-1792....................................................................................60
1.a. Prilike u Francuskoj do saziva skuptina opih stalea.........................................60
2.a. Ustavotvorna skuptina, 1789-1791.godine...........................................................61
1.2.a. Izjava o pravima ovjeka i graanina, 1789.god.............................................62
2.2.a. Ustav iz 1791.god............................................................................................66
3.a. Zakonodavna skutina, 1791.-1792.god.................................................................67
b. Prva Republika 1792- 1799.god...................................................................................68
1.b. Konvent, 1792.-1795.god......................................................................................68
1.1.b. irodinski konvent..........................................................................................68
2.1.b. Jakobinski konvent..........................................................................................69
3.1.b. Jakobinski ustav, 1793. god............................................................................69
3.1.b. Termidorski konvet.........................................................................................71
4.1.b. Direktorijski ustav, 1795.god..........................................................................71
2.b. Direktorij, 1795-1799.god.....................................................................................73
2. Napoleonovo doba, 1799-1814.god..................................................................................73
a. Konzulski ustav, 1799.god............................................................................................73
b. Prvo Carstvo , 1804-1814.god......................................................................................75
c. Napoleonovo zakonodavstvo........................................................................................75
1.c. Ustrojstvo uprave...................................................................................................75
2.c. Ustrojstvo sudstva..................................................................................................76
3.c. Odnos Crkve i drave (Konkordat 1801.god)........................................................77
4.c. Graansko pravo....................................................................................................77
1.4.c. Brak i obitelj....................................................................................................78
2.4.c. Vlasnitvo........................................................................................................79
3.4.c. Ugovor o radu.................................................................................................79
3. Restauracija (Ograniena kraljevina), 1814-1848.god.....................................................79
a. Ustavna povelja, 1814.god............................................................................................80
b. Ustavna povelja, 1830. god...........................................................................................80
4. Druga Republika, 1848-1852.god.....................................................................................80
a. Ustav Druge Republike iz 1848.god.............................................................................80
b. Drugi Ustav Druge Republike iz 1852..........................................................................81
5. Drugo Carstvo, 1852-1870. god........................................................................................81
a. Ustav Drugog Carstva iz 1852. god..............................................................................81
b. Ustav iz 1870.godine....................................................................................................81
6. Trea Republika, 1870-1940.god......................................................................................82
a. Ustav iz 1875.god..........................................................................................................84
b. Odnos Crkve i drave....................................................................................................86
c. Politike stranke............................................................................................................87
d. Uprava, sudstvo, pravo.................................................................................................87
7. Parika komuna.................................................................................................................87
a. Okolnosti nastanka Parike komune.............................................................................87
b. Vijee Komune..............................................................................................................87
c. Ustrojstvo vlasti Vijea komune...................................................................................87
d. Djelatnost Vijea komune.............................................................................................88
NISAM NALA:..................................................................................................................89
IV. RUSKA SOVJETSKA DRAVA I PRAVO 1860-1941.....................................................90
1. Rusko Carstvo, 1861. oujak 1917.godine....................................................................90
Opi povijesni pregled: drutvo, gospodarstvo, politike prilike.....................................90
a. Razdoblje 1860-1905. godine.......................................................................................90
3
1.a. Oslobaanje muika 1861......................................................................................91
b. Razdoblje 1905 oujak 1917. god..............................................................................96
1.b. Poeci demokratsko-parlamentarnih prava............................................................98
1.1.b. Prva duma.......................................................................................................98
2.1.b. Druga duma.....................................................................................................99
3.1.b. Trea duma....................................................................................................100
4.1.b. etvrta duma.................................................................................................101
2. Rusija kao graansko demokratska republika, 17.III.-7.XI.1917.god.........................102
3. Sovjetska vlast (RSFSR) od revolucije do Ustava SSSR, 7.XI.1917.-31.I.1924.god....106
a. Prvi dekret sovjetske vlasti..........................................................................................106
b. Izjava o pravima radnog i izrabljivanog naroda.........................................................106
c. Ustav RSFSR, 10.VII.1918.god..................................................................................108
d. Stvaranje Saveza Sovjetskih Socijalistikih Republika (SSSR).................................110
e. Ustav SSSR, 31.1.1924.god........................................................................................110
f. Razvoj prava sovjetske vlasti, 1917-1924.god............................................................112
4. Razdoblje SSSR-a, 1924.-1941.god................................................................................113
a. Opi povijesni pregled: drutvo, gospodarstvo, politike prilike................................113
b. Ustav SSSR iz 1936.god.............................................................................................114
c. Razvoj prava SSSR, 1924.god....................................................................................114
1.c. Ustrojstvo dravne uprave....................................................................................114
2.c. Ustrojstvo sudstva................................................................................................114
3.c. Pojedine grane prava............................................................................................114
1.3.c. Graansko pravo...........................................................................................114
2.3.c. Kolhozno pravo.............................................................................................115
3.3.c. Brano pravo.................................................................................................115
4.3.c. Radno pravo..................................................................................................115
5.3.c. Krivino pravo...............................................................................................115
6.3.c. Krivini postupak..........................................................................................115
NISAM NALA.................................................................................................................116
4
DRUGA KNJIGA efko Kurtovi (2005)
PREDGOVOR
522. Trei dio
DRAVA I PRAVO NOVOG VIJEKA 16.-20.st
I. ENGLESKA DRAVA I PRAVO, 16.-20.st
1. Opi povijesni pregled: drutvo, gospodarstvo, politike prilike
a. Razdoblje dinastije Tudor, 1485-1603. god
Taj sud (osnovan 1487. godine) koji je nazvan (po zvjezdanom stropu prostorije u kojemu je
zasjedao) Zvjezdana komora (Star Chamber), bio je Henriku VII glavno sredstvo sprjeavanja
dranja vojnih druina, njihovih privatnih ratova, njihovih prijetnji porotama i sudovima tj.
Taj (equity) sud je osiguravao nezavisnost sudova.
Ali, taj (Zvijezdana komora) i kasniji, njemu slini sudoi, naroito Sud visokog povjerenstva
(Court of High Commission, osnovan je 1539. godine) i Pomorski sud (Admiralty) postali
su pri kraju 16. stoljea opasnost za common law sudstvo.
Ti su sudovi, naime, bili ne samo izraz kraljeve vlasti (pogotovo upravne) nego su se oslanjali
na rimsko pravo i to ono u tumaenju Elegantne jurisprudencije, a to znai: bili su izraz
rimskog birokratskog etatizma. Naime, (inkvizicijski) postupak pred tim sudovima se
razlikovao od postupka pred common law sudovima jer djelotvornost tih sudova i rimsko
pravo dali su im ovlasti da se u istranom postupku koriste muenjem tj. (neki) da
okrivljenika prisile da pod prisegom svjedoi sam protiv sebe to niej bilo doputeno u
common law postupku. Od tih sudova naroito je bio djelatan Sud visokog povjerenstva jer se
brinuo za istou ideologije progonio heretike, razvratnike, propagandu protiv dravne
crkve, vrio cenzuru, gonio skitnice i sumnjive itd.
Engleska je ve krajem 14. stoljea u Wycliffe-u i njegovim sljedbenicima (lolardi) imala svoj
rani oblik reformacije. Crkvene povlastice, njeno bogatstvo, njena ideoloka iskljuivost i
dogmatizam (progon svakog slobodoumlja kao krivovjerja) sve joj je to ne samo oduzelo
moralni ugled i duhovno vodstvo nego joj je dalo svojstva ideologije koja opstoji na pukoj
spregi s vlasti. U ime morala, vjere, znanosti i istine, Nizozemac Erasmo (Roterdamski), koji
esto boravi u Engleskoj, zajedno s Thomasom More-om, renesansni sjeverozapadne Europe
daje drugaiji izgled od onoga kakav je imala u Italiji. Ti tzv. Oksfordski reformatori napadaju
redovnitvo, njegov svjetovni ivot, mranjatvo i duhovnu ogranienost. Bio je to ponajvie
5
antiklerikalizam koji je u tromoj i dalekoj crkvenoj hijerarhiji vidio glavnog uzronika tih
zala, odnosno nemogunosti da spozna zbilju ideoloke organizacije. U svemu, engleska
crkvena politika imala je i soje meudravne posebnosti: Rim je bio u vrstoj sprezi s carem
(Hasburgovcima) i panjolskom, ije je kolonijalno carstvo kranstvu davalo nove
mogunosti svjetskog vjerovjesnika.
525. Nakon odvajanja anglikanske crkve od rima u 16.st. koji kralj i kojim aktima
ureuje sadraj crkvenog prava, organizaciju i nadlenost crkvenih sudova, koji
crkveni sudovi postoje i kome se moe uloiti priziv?
Kako se parlament uglavnom slagao s kraljem, to su njegove rasprave ne samo slobodne nego
i dugotrajne to e biti presudno za tradiciju parlamentarnih sloboda. Se to e parlamentu
pribaviti i jo jednu povlasticu 1543. godine lanovi donjeg doma su stekli povlasticu da ne
mogu biti uhieni. Kruna u parlamentu rijetko kada je bila tako mona kao za tog najveeg
engleskog samodrca.
Oduzeta samostanska dobra (1536 1540. godine) uinila su zemlju predmetom mnogih
trgovakih meetarenja, ali su ju uinila predmetom obinog trgovakog predmeta. Ali, ta
zemlja e biti i imovinski jamac privrenosti anglikanskoj reformaciji. Istina, crkva je einu
svoje zemlje uivala davanjem u dugoroni zakup pa se promjena vlasnika (umjesto crkve
privatni kupac) nije ticala zakupca. Uvjeti njegovog zakupa su ostali isti. Ukidanje samostana
imalo je odraz i na sastav parlamenta. U domu lordova uz biskupe su sjedili i neki opati i taj
duhovni sloj je ak inio veinu u tome domu. Ukidanje opatija ukinulo je i tu veinu u tom
domu tj. On je postao uglavnom svjetovni. Reformacija je imala jo neke posljedice: kako je
kanonsko pravo bilo usko povezano, a mo Katolike crkve, zabranjeno je njegovo
prouavanje (a time uvelike i rimsko pravo). Takoer, smanjena je sudbenost crkvenih
sudova.
Meutim Henrik VIII je mislio da se reforma Engleske crkve moe zadrati na pitanju
organizacije i njezine jezine anglikanizacije (Biblija i Molitvenik na engleskom jeziku) i to u
biti sredstvima njenog podravljenja. Ali, jednom otvorena pitanja dogmatike nisu se mogli na
tome zaustaviti. Pored katolikih oponenata poeli su nicati razni oblici protestantske oporbe:
prezbiterijanci, puritanci, kongregacionisti, independenti, baptisti itd. Pa ipak, sva ta ideoloka
razliitost za Tudora nije prerasla u politiko pitanje od vanosti za iri sloj koji je imao udjela
u vlasti.
Redoviti crkveni sudovi su: sud arhiakona, sud biskupa, sud nadbiskupa te Visoki sud
delegata. Ne samo da Visoki sud delegata ine tri common law suca i tri doktora civilnog,
rimskog prava nego i suci i niih crkvenih sudova pravnici- laici. Priziv protiv presude
crkvenih sudova upuuje se Pravnom odboru Tajnog savjeta (a ne domu lordova), to je
trebalo znaiti da su crkveni sudovi (poput Kancelarova suda i Suda Admiriliteta) posve
odvojeni od common law sudova.
6
(odgovor iznad je u k_i_k_a skripti odgovor i na ovo pitanje, nisam navela drugi odgovor jer
nigdje izravno nisam pronala odgovor na to tko plaa sveenik i ostalo)
530. U kom razdoblju bez parlamenta vlada James I Stuart, u kom Charles I. Stuar,
te koja su dva znaajna akta Parlamenta vezana za vladavinu Charlesa I?
7
1.b. Peticija prava, 1628.god
Peticija prava 1628. godina priznanje je ne samo prava parlamenta i graana, nego je
priznanje izrijekom da kralj nije iznad prava , odnosno priznanje da je Charles pogazio pravo.
Taj akt priziva stara i nezastariva prava koja potjeu iz 13 i 14. stoljea i kojima starost daje
svojstvo prava. Peticija u devet lanova nabraja ta prava i njihove povrede i u desetom to
ponovo saima:
- kralj ne moe bez odobrenja parlamenta nametnuti poreze ak ni u obliku zajma ili
dobrovoljnog doprinosa ili besplatnih darova
- nitko ne moe biti gonjen ili kanjen zato to je odbio platiti porez koji parlament nije
odobrio
- nitko ne moe biti lien svojih prirodnih sudaca (porote tj. Suda jednakih), niti su
zakoniti izuzetni ili izvanredni, bilo civilini bilo vojni, sudovi
- smjetaj kraljeve vojske (kopnene ili pomorske) kod graana-pojedinca je nezakonit.
Kralj je tu ispravu potpisao i time je ona postala zakon. Potom je parlament odobrio poreze.
Nakon toga je 1629. godine kralj raspustio parlament. Kralj je zatim zakljuio mir (1630.
godine) i s Francuskom i sa panjolskom, a onda je na Richelieu-ov nain otpoeo silne
obraune. Ne samo da je glavne zagovornike Peticije uhitio (Eliot e umrijeti u zatvoru) nego
je otpustio sve suce common law koji nisu prihvatili kraljevo tumaenje prava. Bilo je to
presudno doba za dalju sudbinu common law. Bila je to borba izmeu njega i equity sudova
koji su primjenjivali rimsko pravo, imali iroku diskreciju i bili sredstvo kraljeva apsolutizma.
Financijski i ideoloki spor zavrio je i bio presuen, pravnim sporom. Engleska je dokazivala
da postaje pravnom dravom i na razini najvie vlasti.
8
2.b. Puritanska revolucija, 1642.-1660.god
Puritanska revolucija 1642 1660. godine. Drugi parlament je zatvorio nadbiskupa Lauda,
Starafforda, ukinuo prerogative (equity) sudove (Zvjezdanu komoru, Sud visokog
povjerenstva) te ukinuo kraljeve protuzakonito uvedene poreze i carine.
Bilo je to ne samo pobjeda parlamenta nad kraljem nego i pobjeda common law-a nad
rimskim pravom.
Parlament je postupkom bill of attainder poeo suditi Straffordu na njegovu obranu od
izvrenja kraljevih naredaba ne moe biti protuzakonito, parlament je usvojio odluku
poslunost nezakonitu kraljevu nalogu je delikt kanjavan smru. Istom procedurom smaknut
je nadbiskup Laud 1645. godine(posljednji put je taj postupak primijenjen 1715. godien).
Kralj je morao odobriti odluku parlamenta prema kojoj kralj ne moe raspustiti ovaj
parlament bez njegova pristanka. Tako osiguran od rasputanja i nakon to je kralj oslabljen,
parlament je u drugom zasjedanju (1641/42) odluio da dugotrajnu krizu iskoristi za
rjeavanje ustavnih pitanja. U tome mu je pomogla Irska, koja je tada (10. 1641. godine)
pobunila i tako odgovorila na Staraffordovu 10-godinju tiraniju. Sad je donji dom bio jo
vie puritanski i korijenitiji te zato u njemu nastaje polarizacija. Odvaja se manjina koja nije
spremna na vie od vraanja monarhije na njen poloaj za Tudora.
To se pokazalo pri izglasavanju (11. 1641. godine) Velike pritube (Grand remonstrance) i
Zakona o ukidanju episkopata i uvoenju Prezbiterijanske crkve u Engleskoj.
Velika prituba sadri jednu od bitnih odrednica budue parlamentarne vlade : kraljevi
savjetnici mogu biti samo osobe koje uivanju povjerenje parlamenta. Ali tada se otvorilo
bitno pitanje svake vlasti: da li parlament ili kralj zapovjeda vojskom i milicijom u gradovima
i selima. Bilo je to bitno pitanje modernog etatizma kao militarizma. Obiaj je zapovjednitvo
vojskom davao kralju, parlament ga je traio za sebe kao nadzornik i sudionik u tom kraljevu
poslu. To je prelilo au i otpoelo graanski rat.
536. Koju odredbu znaajnu za budue parlamentarne vlade donosi odredba Velike
Pritube iz 1641.?*
9
540. Kada zapoinje Drugi graanki rat u Engleskoj i do kojih znaajnih promjena
je dolo tijekom sljedeih 10.godina?
Tada , 1648. godine zapoinje tzv. Drugi graanski rat, koji je zapravo sukob izmeu vojne
diktature i civilne drave. London (tada polumilijunski grad, tj. Desetina Engleske) i njegova
buroazija odigrat e znaaju ulogu u tom sukobu.
Tada su se pojavili i razni ekstremistiki socijalni pokreti kao to su leveler (izjednaivai)
koji su traili opu jednakost pa i u pogledu imovine i njihov jo ekstremniji izraz digeri
(kopai) koji su uope odbaili privatno vlasnitvo, zapoeli zajedniki obraivati opinske
zemlje, se plodove i ivot (pa i ene) zajedniki uivati. Tada se kao suprotnost svim
dotadanjim sljedbama javljaju kvakeri (drhtavci, pravi naziv Society of Friends) koji nisu
samo pobornici jednakosti i neodgovaranja na nasilje nego i odbacuju svaki anjski oblik
vjerskog pritiska (odbacuju hijerarhiju, ceremonijal, zakletvu, sakrement), a vjera je samo
unutarnje osobno iskustvo i nadahnue svih vjernika.
Nakon smaknua kralja parlament vie ne vodi izravno (kao za revolucije) izvrne poslove,
nego je izabrao Dravni savjet kao svoji vrhovni, izvrni organ. Na elu tog tijela sve se vie
uzdie Cromwell, a on uope i ostatak parlamenta sputa na niske grane. Cromwell i vojska
osvojili su 1649/50. godine Irsku (gdje je Cromwell vojski dijelio zemlju) i 1650/51. godine
kotsku tako su ujedinili oba otoka. Bio je to oblik jedinstvene drae jer su parlamenti tih
zemalja ukinuti i njihovi predstavnici su u parlamentu u Londonu.
Takav parlament 1651. godine donosi Zakon o plovidbi (koji je i odgovor na dekret koji je u
Francuskoj donesen 1627. godine) koji e ostati na snazi 200 godina i koji e uvelike
doprinijeti razvoju engleskog trgovakog brodarstva. Nakon toga napada Nizozemsku koja je
pomorska sila te od panjolske zahtjeva pravo slobodne trgovine s njenim kolonijama to je
povod ratu (1655-1658. godine) s tom zemljom. Takoer ratuje s Francuskom. Za Cromwella
je do punog izraaja dolo povojnienje drave i engleski imperijalizam, a to je skupo kotalo
i Englesku financijski iscrpilo.
Zbog toga je ve 1653. godine, nakon konanog rasputanja Drugog parlamenta (1640
1653), Vojni savjet donio neto poput ustava tzv. Sredstvo upravljanja (The instrument of
Goverment) 1653. godine. Jedva je to prikrivalo osobnu vlast Cromwella i njegovih
doglavnika, budui da je taj akt poimenino navodi Cromwela kao lorda-protektora tj.
Poglavara drave i lanove Dravnog sajeta. Bilo je to neto poput izborne kraljevine ili
bolje vojne oligarhije. Oni koji su oslobodili Englesku od kralja smatrali su da njima pripada
njegovo mjesto, ali ne samo ivot nego i povremeno sazivan parlament ukazivali su da je iz
revolucije koja je ponikla kao borba za ustavnu kraljevinu tj. Za pravo, nastala vojna diktatura
u ijoj prirodi nij e pravo, nego posluni mir. Nezaposlenost, financijska iscrpljenost drave,
zasienost skoro 20-godinjim neredom i nesigurnostima, opasno su prijetili. Cromwell je
1656. godine sazvao parlament, 1657. godine (nakon 8 godina nepostojanja ) gornji dom
njegove je lanoe (novo plemstvo poniklo iz revolucije) on imenovao. Takav gornji dom,
svjestan svojih zasluga, rasputen je slijedee godine. U meuvremenu, parlament je
Cromwellu trajno nudio krunu, elei osobnu vlast ograniiti institucijama monarhije. Ali,
Cromwell je znao da ne smije ii tako daleko, jer ne samo republikanizam u vojski nego duh
jednakosti meu doglavnicima takav bi korak inio opasnim. Cromwella je 1658. godine
zadesila smrt.
541. Kada zapoinje tz. 2. graanski rat u Engleskoj i koji se ekstremistiki pokreti
tada javljaju?*
10
3.b. Restauracija, 1660.-1688.god
543. Kada se sastao tzv. Viteki parlament i koje su njegove glavne odluke?
Kralj je 1672. godine izdao deklaraciju o trepljivosti prema katolicima i iste godine obnovio
rat protiv Nizozemaca zajedno s Francuskom. Bilo je to previe i za torijevce te je kralj
deklaraciju o trepljivosti opozvao kad mu je parlament uskratio porez. Ali, taj akt je bio izraz
dalekosenih politike: naime kraljev brat i prijestonasljednik te je godine javno prihvatio
katolicizam. Parlament se prepao da Francuske stee zagrljaj jer tada su katolianstvo i
Francuska usko povezani, a Francuska je tada znaila svevlast u kraljevim rukama, monu
vojsku, pokornu upravu i sudstvu, este i teke poreze koje odreuje sam kralj. Parlament se
pourio da jasno pokae da nije spreman ii u tom pravcu.
Zaprijetivi uskratom poreza, parlament je 1673. godine kralju podastro na potvrdu Zakon o
ispitivanju vjere (Test Act) i prisilio kralja da izae iz rata protiv Nizozemaca. Po tom Zakonu
dravne slube, vojne, sudske, crkvene, kolske itd. mogu preuzeti samo osobe koje prisegnu
pripadnost Anglikanskoj crkvi. Tako e taj Zakon, koji e ostati na snazi do 1828. godine iz
uprave, vojske, prosvjete, sudstva iz parlamenta, nekih samoupraa itd. iskljuiti sve koji nisu
anglikanci.
Bio je to oblik ideolokog monopola. Bila je to drava vladajue ideologije. Ovaj akt je, inilo
se, iskljuivo prijestonasljednika od prijestolja. Od tada ovaj parlament vodi politiku koja je
poprilino suprotna kraljevoj i izraz toga je i jo jedna njegova odluka: kako je kralj sam
pozivao predstavnike gradova u parlament (predstavnici gradova inili su veinu u donjem
domu jer od oko 480 poslanika, 40 engleskih i 12 velikakih grofovija imalo je neto vie od
100 mjesta) to je on ponekad zvao jedne, a ponekad druge, ali je izbjegavao pozivati gradove
koji su obiavali poslati predstavnike protivne kralju. Da se to ne bi dogaao, Viteki
parlament je odredio da e ubudue u donjem domu ubijek biti predstavnici onih gradova koji
su u ovom parlamentu bili predstavljeni. Parlament je rasputeni, u novosazvanom (1679
1781. godine) veinu su imali vigovci Vigovski parlament.
Parlament izabran 1661. godine (nazvan Viteki parlament) bit e na okupu 17. godina (do
1678. godine).
Uao je u povijest po tome to od njega potjee dvostranaki sustav engleskog parlamenta:
torijevci (pogrdan naziv za irskog katolikog razbojnika) i vigovci (pogrdan naziv za kotske
prezbiterijanskog zagriljivca).
Torijevci su pristalice Anglikanske crkve, tradicionalne kraljevine i dinastije, zastupnici
zemljine aristokracije.
Vigovci su vjerski trepeljivi prema raznim protestantskim sljedbenicima pa u nekoj mjeri i
prema katolicima, zastupnici su ograniene kraljevine i vladavine prava, sa smislom za nove
drutvene snage i odnose tj. Obrtnike i trgovce i pogotovo moreplovce (smatraju da su more i
kolonije budunost Otoka).
Dakako kralj se oslanja na torijevce. Kralj ve 1665. godine (trajat e do 1667) uveo Englesku
u rat protiv Nizozemske (prst Louisa XIV). Parlament je odobrio sredstva, ali je ve slijedee
godine izrazio zahtjev da pregleda kraljev raune kako bi stekao uvid u to je potroen novac.
Bila je to najava financijske kontrole.
11
546. Kada je donesen, do kada ostaje na snazi i o emu govori Test Act te kada je
donesen i o emu govori Zakon o snoljivosti?
Kralj je 1672. godine izdao deklaraciju o trepljivosti prema katolicima i iste godine obnovio
rat protiv Nizozemaca zajedno s Francuskom. Bilo je to previe i za torijevce te je kralj
deklaraciju o trepljivosti opozvao kad mu je parlament uskratio porez. Ali, taj akt je bio izraz
dalekosenih politike: naime kraljev brat i prijestonasljednik te je godine javno prihvatio
katolicizam. Parlament se prepao da Francuske stee zagrljaj jer tada su katolianstvo i
Francuska usko povezani, a Francuska je tada znaila svevlast u kraljevim rukama, monu
vojsku, pokornu upravu i sudstvu, este i teke poreze koje odreuje sam kralj. Parlament se
pourio da jasno pokae da nije spreman ii u tom pravcu.
Zaprijetivi uskratom poreza, parlament je 1673. godine kralju podastro na potvrdu Zakon o
ispitivanju vjere (Test Act) i prisilio kralja da izae iz rata protiv Nizozemaca. Po tom Zakonu
dravne slube, vojne, sudske, crkvene, kolske itd. mogu preuzeti samo osobe koje prisegnu
pripadnost Anglikanskoj crkvi. Tako e taj Zakon, koji e ostati na snazi do 1828. godine iz
uprave, vojske, prosvjete, sudstva iz parlamenta, nekih samoupraa itd. iskljuiti sve koji nisu
anglikanci.
Bio je to oblik ideolokog monopola. Bila je to drava vladajue ideologije. Ovaj akt je, inilo
se, iskljuivo prijestonasljednika od prijestolja. Od tada ovaj parlament vodi politiku koja je
poprilino suprotna kraljevoj i izraz toga je i jo jedna njegova odluka: kako je kralj sam
pozivao predstavnike gradova u parlament (predstavnici gradova inili su veinu u donjem
domu jer od oko 480 poslanika, 40 engleskih i 12 velikakih grofovija imalo je neto vie od
100 mjesta) to je on ponekad zvao jedne, a ponekad druge, ali je izbjegavao pozivati gradove
koji su obiavali poslati predstavnike protivne kralju. Da se to ne bi dogaao, Viteki
parlament je odredio da e ubudue u donjem domu uvijek biti predstavnici onih gradova koji
su u ovom parlamentu bili predstavljeni. Parlament je rasputeni, u novosazvanom (1679
1781. godine) veinu su imali vigovci Vigovski parlament.
Ova promjena na prijestolju, to je tzv. Slavna revolucija 1688/89. godine. Ona je postignue
svih burnih dogaaja prethodnih 50. godina. Ona je pokazala da je pravna, slobodna drava
iznad ideolokih razlika. Naime, te 1689. godine donesen je Zakon o snoljivosti koji doputa
privatne vjerske slobode protestantima neanglikancima (ne i katolicima), ali ne opoziva Test
act tj. Vlast je samo u rukama Anglikanaca.
547. Kada je u Engleskoj donesen odnosno ukinut Test Act, a kada Zakon o zabrani
udruivanja i Zakon o itu?
Kralj je 1672. godine izdao deklaraciju o trepljivosti prema katolicima i iste godine obnovio
rat protiv Nizozemaca zajedno s Francuskom.
Bilo je to previe i za torijevce te je kralj deklaraciju o trepljivosti opozvao kad mu je
parlament uskratio porez. Ali, taj akt je bio izraz dalekosenih politike: naime kraljev brat i
prijestonasljednik te je godine javno prihvatio katolicizam. Parlament se prepao da Francuske
stee zagrljaj jer tada su katolianstvo i Francuska usko povezani, a Francuska je tada znaila
svevlast u kraljevim rukama, monu vojsku, pokornu upravu i sudstvu, este i teke poreze
koje odreuje sam kralj. Parlament se pourio da jasno pokae da nije spreman ii u tom
pravcu.
Zaprijetivi uskratom poreza, parlament je 1673. godine kralju podastro na potvrdu Zakon o
ispitivanju vjere (Test Act) i prisilio kralja da izae iz rata protiv Nizozemaca. Po tom Zakonu
dravne slube, vojne, sudske, crkvene, kolske itd. mogu preuzeti samo osobe koje prisegnu
pripadnost Anglikanskoj crkvi.
12
Tako e taj Zakon, koji e ostati na snazi do 1828. godine iz uprave, vojske, prosvjete, sudstva
iz parlamenta, nekih samoupraa itd. iskljuiti sve koji nisu anglikanci.
Bio je to oblik ideolokog monopola. Bila je to drava vladajue ideologije. Ovaj akt je, inilo
se, iskljuivo prijestonasljednika od prijestolja. Od tada ovaj parlament vodi politiku koja je
poprilino suprotna kraljevoj i izraz toga je i jo jedna njegova odluka: kako je kralj sam
pozivao predstavnike gradova u parlament (predstavnici gradova inili su veinu u donjem
domu jer od oko 480 poslanika, 40 engleskih i 12 velikakih grofovija imalo je neto vie od
100 mjesta) to je on ponekad zvao jedne, a ponekad druge, ali je izbjegavao pozivati gradove
koji su obiavali poslati predstavnike protivne kralju. Da se to ne bi dogaao,
Viteki parlament je odredio da e ubudue u donjem domu ubijek biti predstavnici onih
gradova koji su u ovom parlamentu bili predstavljeni.
Parlament je rasputeni, u novosazvanom (1679 1781. godine) veinu su imali vigovci
Vigovski parlament.
Kako se tad pojavilo i moderno radnitvo i kako su francuske ideje bile osobito za nju
prihvatljive, 1799.godine donesen je Zakon o zabrani udruivanja radnika protivjakobinski
strah je bio samo izgovor da se prikrije izrabljivanje koje je radnike preputalo na milost i
nemilost poslodavca.
Ipak, taj Zakon i druge mjere, koje je i liberalniji dio kapitalistike klase (koji se tada oblikuje
kao novi vigovci) odobravao za vrijeme rata (1793-1815.godine), nakon rata su naglo poeli
gubiti podrku (osobito nakon radnikog krvoprolia tzv. Peterloo 1819.godine) te je 1823.
godine Zakon o zabrani udruivanja radnika ukinut.
Bijeda radnitva dat e solidarnost i politiko-doktriniranu bistrinu novoj klasi koja se raala.
Ne samo da je za vrijeme rata s Napoleonom bilo zabranjeno udruivanje radnika, ne samo da
je odbaen zakon o najniem iznosu nadnica, nego je blokada pokazala vanost vlastite
poljoprivrede te ju je drava potakla time to je 1815.godine donijela Zakon kojim je zatitila
domau proizvodnju ita od uvoza s Kontinenta (naroito Francuske i Poljske) tako to je uoz
ita dozvoljen tek onda kada mu cijena bude kao te 1815. godine. Tj. Kako u godini najvee
skupoe. Time je Engleska pokazala da je zemlja zemljoposjednika jer iako je 70%
stanovnitva ivjelo u gradovima ipak je jo uvijek vie od pola radnoaktivnog stanovnitva
zaposleno u poljoprivredi. U ovom razdoblju je ne samo ograivanje nego i isuivanje tla
dovelo do skoro potpune iskoritenosti zemlje i do stvaranja zaokruenih (neratrkanih)
imanja pogodnih za modernu obradu. Srednji posjed, oko 40 hektara, inio je vie od 2/3 svih
posjeda iako je najvei dio zemlje bio u vlasnitvu malobrojnih veleposjednika. I ratarstvo i
stoarstvo bili su predmet znanstvene obrade. Najbrojniji proizvoai u poljoprivredi bili su
zakupci, a ne vlasnici zemlje: veina zakupaca zemlje je obraivala redom najamnih radnika..
Ali za radnike je od osobite vanosti bilo ukidanje 1846. godine Zakon o itu (jer je sad
Engleska mogla uvoziti jeftinije ito s Kontinenta). Ukidanje toga Zakona bilo je najvei
poraz seoskog plemstva. Bila je to pobjeda ne samo radnika nego uope modernog
industrijskog doba.
13
4.b. Slavna revolucija, 1688.god
549. Tko po Zakonu o nasljeu krune iz 1701.g. imenuje suce, te tko i na osnovu
ega odluuje o njihovom opozivu?
Kad uskoro (1694) William III ostane udovac bez potomstva,kraljiina mlaa sestra Ana,
protestantkinja, postat e prijestonasljednik. Ali kada i ona jo prije nego to je zasjela na
prijestolje ostane bez potomaka, u Engleskoj je ponovno dinastika kriza. Engleska je bila
pred izborom: ili katolik, mladi Stuart (kao James III) ili strana, ali protestanska loza koja je
po enskoj liniji potjecala od Jamesa I (potomci keri Elizabete, knez-izbornik njemake
kneevine Hanover. Hanover je tek 1692. postao izborna kneevina. George, 1660-1727 je
knez izbornik od 1698. i vlada uz utjecajnu skuptinu stalea). I opet je parlament pokazao da
samo nasljee, odnosno blizina srodstva, ne znae nita jer je umjesto sina otjeranog kralja
pozvala dalekog praunuka davno umrlog kralja. Bilo je to bitno ideoloko-politiko gledite,
odnosno volja da se prihvati postojei ustavni poredak.
Sve je to parlament utvrdio u aktu koji ima polunormativno,a napola znaenje upravnog akta
(s obzirom na njegovu odreenost pojedinosti, imene) Zakon o naslijeu prijestolja (Act of
Settlement) 1701. godine.
Bilo je to posve suprotnonaelu boanskog prava nasljedstva koje upravo tada na Kontinentu
dolazi do svog vrhunca. A kolika je izmjena nastala u svijesti politike klase u Engleskoj,
pokazuje to da su torijevci (nekadanje pristalice teorije o neopiranju kruni) preuzeli vodstvo
pri donoenju tog akta. Zato e oni biti glavni oslon vlasti se do nove dinastije. Ali budui da
je tada bila bitna borba protiv Francuske, kruna je, kao i za Tudora, bitno poivala na
parlamentu te je za ovih 25 godina (1688-1714) parlament ojaao. Kruna je rae podmiivala
parlament nego mu se opirala te je i tako pokazivala gdje je vlast. Zakon o nasljeu krune
1701. godine jo je jedna potvrda uske veze izmeu parlamenta i prava, izmeu slobode i
pravne drave.
Taj Zakon ne samo da odreuje da je kraljev akt izvran samo onda kad uz kraljev potpis nosi
i supotpis ministra (tj. Osobe koja moe pravno odgovarati) nego i to da kruna suce (iako ih
imenuje) ne moe opozvati, oni su neopozivi dok se dobro vladaju, a da li se dobro
vladaju moe utvrditi samo sud ili parlament (postupak impeachment). Tada postaje jasna
spoznaja da ljudi o apstraktnim pitanjima imaju razliita miljenja, utoliko razliitija to su
apstraktnija te je 1695. godine ukinuta cenzura tiska. Za to vrijeme, naroito za kraljice Ane
(roene 1665. vl. 1702 1714. godine) sve vie se uobliava jednostranaka i odgovorna
vlada.
Zbot toga e u izlaganju ovoga razdoblja biti vie parlamenta i institucija jer bilo je to
razdoblje pobjede steenih prava tj. Vrijeme prava i pravnika.
Tu vlast prava nad dravom (posebno izvrnim organom) zapoeo je Coke (1552 1634),
zavrio Blackstone (1723 1780).
Upravo Blackstoneovi Komentari o engleskom pravu (Blackstone je prvi koji common law
prouava na sveuilitu. Do tada se na sveuilitima studiralo rimsko i kanonsko pravo) koji
14
su prvo izlaganje, u istoj knjizi, o privatnom i javnom pravu, pokazuje da je i moderna drava
zauzdana pravom. U toj knjizi Blackstone razmatra engleski ustav, znaenje u kojem on tada
(1765. godine) upotrebljava naziv ustav ostat e do danas u Engleskoj. Ta vlast prava nad
politikom postat e, krajem 18. stoljea, brana izmjenama. Trebat e impuls Francuske
revolucije i pojava modernih politikih klasa (tvornike buroazija i radnitvo) da
nepromjenjive instituije i steena prava radije prihvate postupni uzmak nego politike potrese.
I stabilnost ima svoje granice.
A kad je doao na vlast prvi kralj iz Hanoverske dinastije koji nije znao engleski, on nije
mogao neposredno suraivati i raspravljati s ministrima, nego su se ovi sastajali, zajedniki
raspravljali, a potom je jedan od njih (Walpole) izlagao kralju.
Dok je Walpole bio ministar financija si su bili ne samo vigovci nego politiki bliski
Walpoleu, a on je bio ne samo u kraljevoj milosti, ne samo vjet parlamentarac, nego je taj
skup kolega (koji se sastaje kod njega u stanu u Dowing street 10) vodio vrlo slobodno (do
1918. godine engleska vlada nema tajnika, dnevnog reda, ni zapisnika). Bio je to dakle skup
ravnopravnih kolega koji zajedniki odluuju pa zato i odgovaraju, a ipak jednog smatraju
prvim meu jednakima.
Tako su oni, a uskoro i parlament, Walpolea poeli zvati premijer (prvi). Taj naziv je bio
posve nesluben jer svi su ministri jednaki (prvi akt koji je spomenuo naziv premijer je
Ministers of the Crown Act iz 1937. godine koji ga je spomenuo odvojeno zato da bi mu
odredio veu plau nego ostalim ministrima).
Slijedee stoljetno razdoblje (1820-1920) kojem ponajvie daje obiljee duga vladavina
kraljice Viktorije (vl. 1837-1901), razdoblje je izgradnje demokratske graanske drave tj.
Vlast sve vie svoj mandat izvodi iz veine onih kojima vlada, a vjera u promjen kroz
kontinuitet postaje izrazito svojstvo ne samo nacije nego i nove klase (proletarijat). Engleska
je gospodarski, pomorski i kolonijalno toliko nadmoa svim takmacima da do potkraj 19.
stoljea ostaje privrena liberalnom gospodarstvu tj. Vjeri u drutveni napredak kroz utrku
privatnih egoizama kojima je pravo mea samo onda ukoliko bi preli granicu drutvenog
mira, a ne i osjeaja za iznurene u toj igri prividne stihije.
Isti parlament je Zakon o zabrani trgovine robljem iz 1807. godine proirio te 1833. godine
ukinuo ropstvo u cijeloj imperiji (robovlasnicima je plaena odteta). Ta mjera e utjecati na
pokrete za oslobaanje robova u SAD.
S poetkom 20. stoljea poela je izranjati Radnika stranka (Labur party koja e se
orgnizirati 1906. godine. Snagu radnike klase novi parlament je pokuao priznati svojim
15
socijalnim zakonodavstvom do tada nevienog opsega (poput onog Bismarckova u Reichu iz
80-ih poboljanje poloaja radnika, poetak tzv. Drave javnog blagostanja): Zakon o zatiti
djece, Zakon o zdravstvenom osiguranju (1912), Zakon o osiguranju nezaposlenih, 1908.
godine uedene su starosne mirovine, odteta radnicima na poslu, 8-satno radno vrijeme u
rudnicima, puka sveuilita, 1911. godine uedeno je bolesniko osiguranje, minimalne
nadnice za neke grane industrije, besplatno kolovanje od osnovne do sveuiline nastave itd,
a sve to iz doprinosa koji nisu plaali neposredni korisnici nego se sredstva nameu iz
dravnih poreza, opinskih prireza, doprinosa poslodavaa i radnika. Svim time upravljaju
izabrana opinska vijea, ali uz nadzor dravne inspekcije i po uputama odnosnog ministra
(koji donosi dopunske propise na temelju zakona tzv. Delegirano zakonodavstvo).
Lordovi nemaju pravo glasa pri izborima za donji dom pa je za njih politika karijera
onemoguena. Zato Zakon o perstvu iz 1963. godine daje mogunost nasljednom peru da se
(za sebe, ne i za potomstvo) doivotno odrekne perstva. Inae lordovi su duni prisustvovati
sjednicama svoga doma, mada mogu pri izboru svakog novog parlamenta (donjeg doma)
traiti dozvolu da ne prisustvuju. Kada sjednici prisustvuju perovi imaju pravo na dnevnice i
putne trokoe. Zakon o doivotnom perstvu iz 1958. godine predvia da i ene mogu biti
perovi, odnosno prisustvovati sjednicama tog doma.
2. Ustav
557. to u Engleskoj znae nazivi ustav i ustavnost?
Ve u 18. stoljeu u Engleskoj se uz naziv temeljni zakoni Kraljevstva sve vie upotrebljava
naziv ustav. Ovaj potonji se vie prevladava i sredinom 18, stoljea on je odreen tako da
ustav oznaava trajnu praksu u djelovanju organa vlasti. Takvo znaenje ustav u Engleskoj
ima i danas. Dakle, ustav nije poseban zakon, niti ima jau pravnu snagu od obinog zakona.
Uope izmeu rijei zakonito (legalno) i ustavno ne stoji znak jednakosti. Dok zakonito
znai formalnopravno i pogotovo sudski priznato (tj. Ima sudsku sankciju) dotle ustavno
znai prevladavajui politiku zbilju. Ustavno ne znai da to nije naruavano, ne znai da nije
bilo drugaije prakse, ali upravo zato to se odreeno postupanje usprkosi naruavanju
vraalo i to su ga sve vie potivali politiki sudionici upravo zato je ono ustavno.
Da li bi bilo ustavno da kralj stavi veto na zakon? Odgovor moe glasiti Upotreba kraljevog
veta bila bi zakonita (jer su kraljevi u 18. stoljeu upotrebljavali veto i nijedan akt nije to
pravo kralju oduzeo), ali bi bila protuustavna (jer od 1707. godine ni jedan kralj nije
upotrijebio veto). Dakle, ustav je trajna i prevladavajua praksa.
a. Ustavne isprave
16
1.a. Habeas Corpus Act, 1679.god
Vigovski parlament je traio vraanje common lawu tj. Naglaenu pranu dravu, a ona nije u
pravnom propisu, nego u sudu. Ovaj parlament je na poetku svog zasjedanja 1679. godine
donio:
Zakon o osobnoj slobodi Habeas corpus act koji e do 20. stoljea ostati izuzetak anglo-
amerikog sijeta i najvee jamstvo osobnih sloboda. Taj Zakon stavlja zatvore i njihovo
osoblje pod temeljit sudski nadzor.
Ovaj akt je bio izraz onoga to se dogaalo na Kontinentu. Louis XIV. Je svoju politiku
okrenuo protiv male Nizozemske koja je po utjecaju i snazi u Europi bila njegov suparnik. Ta
mala zemlja postala je sredite otpora i ona e ju ugroavati 40. godina (1672 1714).
Ovaj zakon nije posve novost s obzirom na sudski nalog, writ habeas corpus, koji postoji od
15. stoljea.
Po ovome zakonu zatvorska sluba nekoga moe uhititi i drati u zatvoru samo na temelju
sudskog naloga tj. Sud ocjenjuje ima li osnove da se nekome oduzme sloboda pa makar bio
kriv za djelo (za koje se moe braniti sa slobode). Writ habeas corpus izdaju common law
sudovi (sva tri).
Meutim postoje i takvi sluajevi da zatvorska sluba, zbog mogunosti bijega, ne moe
ekati nalog za pritvor, nego moe osumnjienog uhititi, a nalog za zatvor traiti od suda
naknadno. Upravo to ureuje ovaj zakon.
- Kada je graanin zatvoren bez naloga, mora mu se u roku 24 sata biti predana pismena
obavijest o djelu koje mu se pripisuje i zbog kojega je u zatvoru. Izdavanje ove obavijesti (tj.
Naknadnog naloga za uhienje) moe traiti ne samo uhieni, njegova rodbina ili prijatelji
nego je to dunost same zatvorske slube koja bez tog naloga nikoga ne smije drati u
zatvoru.
- Sam zatvor je potreban samo ako osumnjienom pripisuju zloin veleizdaje ili kakav
drugi teki zloin. Samo za te sluajeve sud e izdati nalog za uhienje inae izdat e nalog da
zatvorska sluba uhienog pusti uz novano jamstvo (ako se uhienom pripisuje djelo
kanjivo zatvorom ili novanom kaznom, plaanjem kaucije osigurana je isplata kazne) da ga
pusti bez jamstva, ali e postupak protiv te osobe biti nastaljen ili da ga pusti i da se postupak
posve obustavi.
- Ako je sud izdao nalog (habeas corpus) da se osumnjienog zadri u zatvoru, ta osoba
mora u roku 20 dana biti izvedena pred veliku porotu (optuna porota) koja e odluiti da li su
navodi optube dovoljn da se protiv okrivljenog produi kazneni postupak tj. Da ga se izrui
sudu.
- Nitko ne moe biti ponovo zatvoren iz istog razloga zbog kojeg je ve bio pritvoren pa
osloboen
- Protiv zatvorskih slubenika (od 19. stoljea to je policija) kao i protiv sudaca koji bi
povrijedili odredbe Habeas corpus act-a predviene su velike novane globe u korist samog
uhienog tj. U ponovljenom sluaju nepotivanja tog zakona ti slubenici gube slubu.
Zatvorski slubenk za nepotivanje toga Zakona plaa kaznu 100 funta, a sudac 500 funta.
Potivanje ovih odredba je izvanredno jamstvo osobne slobode. Dakako, ove su odredbe
vrijedile i u engleskim kolonijama u Americi. Habeas corpus act je policiju stavio pod nazor
suda i zato su zemlje vojno-policijske tradicije bile daleko od jamstva toga zakona. Jo u 19.
stoljeu ni jedna zemlja izvan anglo-amerikog pravnog kruga nije imala slina jamstva
osobne slobode.
17
Dakako, ovaj je Zakon mogue potovati u relativno pravnoj dravi i u normalnim
okolnostima, a takve nisu bile uvijek ni u Engleskoj. Zato je vlada u prilikama opih nereda
parlamentu predlagala privremeno (ili za odreeni prostor) stavljanje ovog Zakona izvan
snage. Izai s takvim prijedlogom pred parlament vlada se usuivala samo ako je imala
ozbiljne razloge (za vrijeme ratova s Napoleonom, za masovnih trajkova, za pobunu u Irskoj
i sl.) jer je inae bila optuena da hoe policijsku diktaturu. Parlament je odreivao vrijeme
trajanja tog opoziva. Ti opozivi upravo potvruju da je ovaj Zakon potivan (a ne da je ostajao
na snazi, a da se radilo suprotno) jer ni jedan sudac ili zatvorska sluba ne bi se usudila
prekriti ga i navui na se teku odgovornost. Habeas Corpus Act jami osobno slobodu jer
samo sud moe narediti uhienje odnosno tim nalogom sud nareuje da mu neku osobu
dovedu. Tako taj nalog slui i protiv bilo koga tko bi nekoga zatvorio tj. Ograniio mu osobno
slobodu (npr. mu dri zatvorenu enu, otac djecu, poslodavac slugu i sl.).
Zakon prava Bill of Rights 1689. godina je djelo slavne revolucije i jedna od najvanijih
ustavnih zakona. Taj zakon odreuje:
- Kralj ne moe zabraniti primjenu zakona niti osloboditi nekoga obveze koju zakon
namee tj. Zakon je obvezan i za kralja
- Sudska organizacija je odreena i stalna i protuzakonito je uspostavljanje izvanrednih
sudova
- Zakonom je odreen nain izbora porotnika i uspostavljanje liste porotnika
- Ne mogu se zahtijevati prekomjerna jamstva ni dosuivati prekomjerne globe, ni
okrutne ili neuobiajne kazne
- Svaki Englez protestant moe nositi oruje za osobnu obranu.
- Svaki Englez ima pravo podnijeti peticiju parlamentu
- Sloboda govora, rasprave i postupka u parlamentu je bez ikakvih ogranienja (do
1887.godine) i ne moe biti predmet optube ili pitanje ni na kakvu sudu ili mjestu izvan
parlamenta.
- Zabranjeno je podii i drati stajau vojsku u Kraljevstvu za vrijeme mira bez
odobrenja parlamenta tj. Bez odobrenja parlamenta kralj ne moe drati ak ni dobrovoljce.
- Parlament zakonom odreuje nain i vrstu prikupljanja sredstava te svrhe u koje e
biti utroena.
- Izbori za parlament moraju biti slobodni i parlament treba biti esto na okupu (od 164.
godine parlament je biran na 3. godine, od 1715. godine biran je na 7 godina, od 1911. godine
biran je na 5. godina).
Ovaj Zakon je naelo zakonitosti, naelo stalnosti sudske organizacije, budetsko pravo i
vojsku stavio u ruke parlamenta.
18
3.a. Zakon o naslijeu prijestolja (Act of Settlement), 1701.god
565. Tko po zakonu o nasljeu krune iz 1701. godine imenuju suce te tko i na
osnovu ega odluuje o njihovom opozivu?*
U 18.stoljeu.
Dakako da je kralj od srednjeg vijeka sazivao parlament, drao ga na okupu koliko je trebalo,
a onda izdavao nalog za raspust parlamenta. Od Zakona o nasljeu prijestolja i taj kraljev
dekret o rasputanju nosi supotpis minista predsjednika vlade. Kada je 1742. godine dolo do
nesporazuma izmeu vlade i donjeg doma, Walpole je kralju predloio rasputanje donjeg
doma, ali novoizabrani donji dom je pokazao isto raspoloenje i Walpoleu nije izglasao
proraun. Parlament je traio da odstupi ne samo Walpole nego i svi ministri tj. Cijela vlada.
Zajedniki su odluivali pa zajedniki trebaju i odgovarati. Jer Walpole bi rado ostavo svoje
istomiljenike da nastave njegovu politiku dok je parlament smatrao da su ljudi politika tj.
Promjena politike znai promjenu ministara (ako ostanu, a provode drugu politiku, znai da
im je bitan poloaj, a ne politika, a uz to ostaje i sumnja koliko novu politku iskreno provode).
Tako je 1742. godine pala cijela vlada i to je presedan za kolegijalnu odgovornost vlade.
b. Ustavna zbilja
Privy Council je Tajni savjet. Henrik VIII doprinijeti moi parlamenta ak i onda kada su ga
uinili sredstvom neprestanih mijenjanja (1534, 1555, 1559. godine) vjere (ideologije). Ne
19
samo kralj nego i njegovo vijee (Tajno vijee tj. Skup kraljevih najviih savjetnika, ministara
tj. Vlada) sve su svoje odluke nastojali izravno ili neizravno temeljiti na pristanku parlamenta
pa i onda kad je jedan dio vjenika osnovao vrstu pododbora tog tijela koji je (poput stare
Curiae Regis iz 12. stoljea) vrio sudbenu vlast.
Sve je to sredinom 19. stoljea uobliilo u jedru teoriju parlamentarne vlade. Parlamentarna
vlada je ona vlada (ukupnost ministara) koja uiva povjerenje parlamenta a priori ( tj. Kad
parlament prihvati novostvorenu vladu) i a posteriori ( kada parlament odobri postupke
vlade). Vlada vijea samostalno bez kraljeva pristupa (kad je stupila na prijestolje, kraljica
Viktorija je htjela za razliku od svojih prethodnika, prisustvovati na sjednicama, ali joj je
reeno da na to nema pravo: tako kralj sa sjednica vlade dozna onoliko koliko mu vlada kae).
Vlada odgovara kolegijalno, ne samo za ono o emu je odluila na sjednicama nego i o svim
bitnim pitanjima jer ministri su meusobno solidarni sve dotle dok ostaju zajedno u vladi
(ministar koji nije suglasan s postupcima kolega treba da podnese ostavku, samo ostajenje u
vladu znai preutnu suglasnost). Ministri odgovaraju i pojedinano. Kad e parlament traiti
pad cijele vlade, kad jednog ili vie ministara to je stvar slobodne ocijene samog
parlamenta. Vlada svoj opstanak duguje samoj dobroj volji parlamenta. Parlament putem
pitanja i interpelacija svakog asa moe vladu oboriti. To su elementi ovisnosti vlade od
parlamenta.
Bitan element parlamentarne vlade je njeno pravo da raspusti parlament i u tom je elementu
njene neovisnosti od parlamenta. Ta neovisnost nema znaenje koliko i ovisnost jer
neovisnost je sao privremena i povremena tj. Dok traje rasputanje. im je izabran novi
parlament, uspostavlja se ovisnost vlade o parlamenta. Zbog mogunosti stalnog pada vlade (a
to je posljedica njene politike odgovornosti), u sistemu parlamentarne vlade postoji dvojstvo
u egzekutivi. Poglavar drave (kralj ili predsjednik republike) i vlada. Poglavar drave je
politiki neodgovoran (dakako, ustavno i pravno je odgovoran) i zato je relativno slobodan i
on je pravni nosilac egzekutive i jamac njena kontinuiteta i prijenosa s jedne vlade na drugu.
Naprotiv, vlada je zbog politike odgovornosti parlamentu, politiki nosilac egzekutie te zato
nestabilan parlament egzekutive.
Dakako da je kralj od srednjeg vijeka sazivao parlament, drao ga na okupu koliko je trebalo,
a onda izdavao nalog za raspust parlamenta. Od Zakona o nasljeu prijestolja i taj kraljev
dekret o rasputanju nosi supotpis minista predsjednika vlade. Kada je 1742. godine dolo do
nesporazuma izmeu vlade i donjeg doma, Walpole je kralju predloio rasputanje donjeg
doma, ali novoizabrani donji dom je pokazao isto raspoloenje i Walpoleu nije izglasao
proraun. Parlament je traio da odstupi ne samo Walpole nego i svi ministri tj. Cijela vlada.
Zajedniki su odluivali pa zajedniki trebaju i odgovarati. Jer Walpole bi rado ostavo svoje
istomiljenike da nastave njegovu politiku dok je parlament smatrao da su ljudi politika tj.
Promjena politike znai promjenu ministara (ako ostanu, a provode drugu politiku, znai da
im je bitan poloaj, a ne politika, a uz to ostaje i sumnja koliko novu politku iskreno provode).
Tako je 1742. godine pala cijela vlada i to je presedan za kolegijalnu odgovornost vlade.
Sve je to sredinom 19. stoljea uobliilo u jedru teoriju parlamentarne vlade. Parlamentarna
vlada je ona vlada (ukupnost ministara) koja uiva povjerenje parlamenta a priori ( tj. Kad
parlament prihvati novostvorenu vladu) i a posteriori ( kada parlament odobri postupke
vlade). Vlada vijea samostalno bez kraljeva pristupa (kad je stupila na prijestolje, kraljica
20
Viktorija je htjela za razliku od svojih prethodnika, prisustvovati na sjednicama, ali joj je
reeno da na to nema pravo: tako kralj sa sjednica vlade dozna onoliko koliko mu vlada kae).
Vlada odgovara kolegijalno, ne samo za ono o emu je odluila na sjednicama nego i o svim
bitnim pitanjima jer ministri su meusobno solidarni sve dotle dok ostaju zajedno u vladi
(ministar koji nije suglasan s postupcima kolega treba da podnese ostavku, samo ostajenje u
vladu znai preutnu suglasnost). Ministri odgovaraju i pojedinano. Kad e parlament traiti
pad cijele vlade, kad jednog ili vie ministara to je stvar slobodne ocijene samog
parlamenta. Vlada svoj opstanak duguje samoj dobroj volji parlamenta. Parlament putem
pitanja i interpelacija svakog asa moe vladu oboriti. To su elementi ovisnosti vlade od
parlamenta.
Bitan element parlamentarne vlade je njeno pravo da raspusti parlament i u tom je elementu
njene neovisnosti od parlamenta. Ta neovisnost nema znaenje koliko i ovisnost jer
neovisnost je samo privremena i povremena tj. Dok traje rasputanje. im je izabran novi
parlament, uspostavlja se ovisnost vlade o parlamenta. Zbog mogunosti stanog pada vlade (a
to je posljedica njene politike odgovornosti), u sistemu parlamentarne vlade postoji dvojstvo
u egzekutivi. Poglavar drave (kralj ili predsjednik republike) i vlada. Poglavar drave je
politiki neodgovoran (dakako, ustavno i pravno je odgovoran) i zato je relativno slobodan i
on je pravni nosilac egzekutive i jamac njena kontinuiteta i prijenosa s jedne vlade na drugu.
Naprotiv, vlada je zbog politike odgovornosti parlamentu, politiki nosilac egzekutie te zato
nestabilan parlament egzekutive.
571. Koje godine u Engleskoj dolazi do pada cijele vlade, te tako nastaje presetan za
kolegijalnu odgovornost vlade?*
573. Zato vlada ima pravo rasputanja parlamenta? Kakve to ima veze s
demokracijom?*
U drugoj polovici 18. stoljea pa i poetkom 19. stoljea (pogotovo za vrijeme ratova protiv
Francuske, 1793-1815. godine) vlada nije uvijek slijedila raspoloenje parlamenta, ali na
kraju parlament je uvijek svojim zakonodavnim i budetskim pravom mogao upokoriti vladu.
Ali, isto tako, parlament sebe nikada nije poistovjeivao s birakim tijelom tj. Uvijek je
priznavao pravo vlade da ga ona, kada posumnja da ne odrava raspoloenje birakog tijela,
raspusti i uputi pred birae. Rasputanje parlamenta nije protiv parlamenta, ono moe biti
samo protiv postojeeg sustava parlamenta. Rasputanje je sredstvo jaanja parlamenta jer je
njegov osvjeeni i provjereni mandati bio legitimacija nesumnjivog predstavnika trenutnog
stanja birakog tijela.
21
2.b. Izmjene prava glasa
Izborni zakon Reform Bill 1832. godina. Ovaj zakon je imao dva cilja:
- vezati za broj stanovnitva (a ne prostor ili svojstvo korporacije)
- dati birako pravo onim #dutvenim grupama koje e ga odgovorno i uspjeno
iskoristiti jamstvo za to je njihov uspjeh (imovinski) u ivotu.
Pri toj odluci parlament (vigovska veina) uvelike bio pod utjecajem francuskog
zakonodavstva i jo vie prakse birakog prava u posljednjih 40. godina (1789 1830.). Drugi
pol uzora bile su SAD, gdje su upravo u to vrijeme skoro sve federalne drave ukidale
imovinske cenzuse i uvodile ope pravo glasa za slobodne ljude (tj. U junim draama bili su
iskljueni robovi crnci).
Po izbornom zakonu (Reform Bill) iz 1832. truli gradovi (s manje od 2 000 stanovnika)
uope su izgubili svojstvo izborne jedinice, odnosno birali su (ako su imali izmeu 2 000 4
000 stanovnika) samo jednog poslanika. Cijela Engleska je podijeljena na onoliko izbornih
jedinica (constituencies) koliko se bira lanova donjeg doma (oko 600). Te jedinice su samo u
maloj mjeri bile srazmjerne broju stanovnika. Svaka relativnom veinom bira jednog
poslanika. Izbori nisu bili istovremeno u cijeloj Engleskoj. Pravo glasa u grofovijama imali su
vlasnici i zakupci imovine ija je vrijednost preko 50 funta: u gradovima pravo glasa su imali
oni koji su bili u najmu kue koja donosi godinju rentu iznad deset funta. Tako odreeno
birako pravo davalo je mogunost jednoj osobi koja ima nekretnine u vie izbornih jedinica
da glasa u svim (tzv. Pluralni votum)
Izborni zakon (Reform Bill) iz 1832. godine, Izborni zakon iz 1867. godine, Izborni zakon iz
1884. godine. Izborne promjene iz 1918, 1928 i 1969. godine
Jo u uvjetima rata, u proljee 1918. godine parlament donosi zakon kojim je uveo ope pravo
glasa za muarce koji imaju 21. godinu, a za ene koje su navrile 30 godina. Deset godina
kasnije 1928. godine bit e uvedeno ope i jednako pravo glasa za mukarce i ene koji su
navrili 21. godinu. Ta dobna grania e ostati do 1969. godine kad e aktivno birako pravo
dobiti svi sa 18. godina, dok e pasivno birako pravo ostati vezano uz navrenu 21. godinu.
lanovi donjeg doma ne mogu biti dravni slubenici, a to su i sveenici, suci, vojne osobe i
sl.
579. Kada je u Engleskoj pasivno birako pravo izjednaeno s aktivnim, tj. kada je
za pasivno birako ukinut imovinski cenzus?
Ali pasivno birakopravo jo su uvijek (zakon iz 1711. godine) imali samo zemljoposjednici
(300 funta), mada nisu morali imati boravite u svojoj izbornoj jedinici. Od 1838. godine
22
pasivno birako pravo nije vezano za vlasnitvo, a od 1858. godine pasivno birako pravo
uope nije vezano za poseban imovinski cenzus tj. Izjednaeno je s aktivnim birakim
pravom.
1867. godine Disreaeli konstituira Konzervativnu stranku credo : mijenjati uvajui ono
to jo vrijedi
1877. godine Gladstone organizira Liberalnu stranku credo : pojedinac i njegova sloboda
je poetak i kraj socijalnog bitka.
Jo u uvjetima rata, u proljee 1918. godine parlament donosi zakon kojim je uveo ope pravo
glasa za muarce koji imaju 21. godinu, a za ene koje su navrile 30 godina. Deset godina
kasnije 1928. godine bit e uvedeno ope i jednako pravo glasa za mukarce i ene koji su
navrili 21. godinu. Ta dobna granica e ostati do 1969. godine kad e aktivno birako pravo
dobiti svi sa 18. godina, dok e pasivno birako pravo ostati vezano uz navrenu 21. godinu.
lanovi donjeg doma ne mogu biti dravni slubenici, a to su i sveenici, suci, vojne osobe i
sl.
583. to je zasjedanje?
Engleski parlament radi po zasjedanjima koja traju kao i kolska godina, tj. Od jeseni do ljeta
(ljetni praznici) prema tome parlament izabran na pet godina ima pet zasjedanja.
Zakonodavni postupak (pravno odreen tek u 18. stoljeu) je odreen obiajem (common
law)i odvija se kroz tzv. Tri itanja.
23
a) prvo itanje je priopenje domu da je stigao zakonski prijedlog i od oga tj. Priopi se
naziv prijedloga i ime predlagaa prijedlog se alje odboru na dnevni red koji e ga staviti
na dnevni red doma kada bude vremena
b) drugo itanje je (danas, poslanicima se podijeli tiskani zakonski prijedlog) odpoinje
rasprava u domu o zakonskom prijedlogu rasprava moe dugo trajati, kako u odborima tako
i pred cijelim domom. Prijedlog moe biti mijenjan i se te izmjene usvajane glasanjem kad
je rasprava zavrena
c) tree itanje je itanje (danas, tiskan) konanog teksta zakonskog prijedloga, tako da
se zna o emu se glasa jer se nakon treeg itanja pristupa glasanju o zakonskom prijedlogu.
Ako je prijedlog usvojen taj se tekst dostavlja drugom domu i u njemu je postupak isti (tj. Tri
itanja)
Objasnili smo pojam zasjedanje i pojam itanje da bismo shvatili odredbe Zakona o
parlamentu iz 1911. godine. Ovaj zakon svu zakonodavnu materiju dijeli na:
- zakone financijske prirode
- zakone nefinancijske prirode
i za njih odreuje razliite postupke. Zato kad stigne prijedlog zakona, prvo treba odrediti da
li je financijske ili nefinancijske prirode, a o tome odluuje speaker (predsjedatelj donjeg
doma) bez obzira na to kojem je domu prijedlog predan (speaker to ini s jednim odborom u
kojem su razmjerno predstavljene stranke iz donjeg doma. To naelo je dosljedno provedeno
kod sastava svih odbora doma).
- ako je prijedlog financijske naravi ( a esto se to postie tako da se u prijedlog unesu
odredbe o nainu financijranja onoga to prijedlog predvia), on je iskljuivo nadlenost
donjeg doma, mada se i taj prijedlog dostavlja na miljenje gornjem domu i on ima mjesec
dana na raspolaganju da svoje miljenje priopi donjem domu. S obzirom na dananji sastav
gornjeg doma, ta miljenja, kao vrlo struna, donji dom esto uvaava.
- ako je zakon nefinancijske naravi, donese ga oba doma, ali ne jednakim pravom. Zakona
nema bez suglasnosti donjeg doma (tj. Ima apsolutni veto), a gornji dom ima pravo odlonog
veta (suspenzivnog veta) na rok dvije godine. Taj rok mora tei kroz tri uzastupna zasjedanja,
a rauna se od drugog itanja u prvom zasjedanju do treeg itanja u treem zasjedanju.
Zakon o parlamentu iz 1911. godine u uvodu kae da je privremen, dok pitanje domova ne
bude konano rijeeno. Ta privremenost traje jo uvijek, jedino je (predloila je laburistika
vlada 1947. godine) Zakonom usvojenim 1949. godine (ovom zakonu se suprostavio gornji
dom, svojim vetom), taj odloni veto smanjen na rok od godinu dana. Taj rok mora tei kroz
dva uzastopna zasjedanja, a rauna se od drugog itanja u prvom zasjedanju do treeg itanja
u drugom zasjedanju.
587. Kojim vetom i na koji rok raspolau, po Zakonu o parlamentu iz 1911. gornji
odnosno donji dom engleskog parlamenta, a kada se radi o prijedlogu zakona
nefinancijske naravi?*
Lordovi nemaju pravo glasa pri izborima za donji dom pa je za njih politika karijera
onemoguena. Zato Zakon o perstvu iz 1963. godine daje mogunost nasljednom peru da se
24
(za sebe, ne i za potomstvo) doivotno odrekne perstva. Inae lordovi su duni prisustvovati
sjednicama svoga doma, mada mogu pri izboru svakog novog parlamenta (donjeg doma)
traiti dozvolu da ne prisustvuju. Kada sjednici prisustvuju perovi imaju pravo na dnevnice i
putne trokoe. Zakon o doivotnom perstvu iz 1958. godine predvia da i ene mogu biti
perovi, odnosno prisustvovati sjednicama tog doma.
Speaker (predsjedatelj) doma lordova je lord-kancelar koji sam ne mora biti lord (tada se zove
lord keeper, takav je bio otac filozofa Francisa Bacona, pa i on sam kada je 1617. godine
postao predsjedatelj tog doma tek je kasnije postao per) njegovo sjedite (woolsack) formalno
je izvan doma kad je on lord i govori u tom svojstvu , ue (nekoliko koraka ispred toga
sjedita) u prostor doma. Kancelar je lan vlade i s njom se mijenja, ali i veliki pravni
strunjak (on je ne samo predsjedatelj toga doma i ministar pravosua nego je i sudac, bilo
kao sudac u domu lordova, bilo kad sudi sam, Kancelarov sud) pa je zato meu lordovima bilo
teko nai takvog strunjaka, a osim toga kraljevi su se radije oslanjali na strunjake-
skorojevie nego na ponosne lordove.
Zakon o zakonskim ovlatenjima gornjeg doma proao je (u kolovozu 1911. godine) u oba
doma (lordovi su znali za kraljevo obeanje) iako je pokrenuto i pitanje da li je obina (i ne
velika) veina dovoljna da odlui o jednoj bitnoj ustavnoj instituciji. Odgovoreno je: engleski
ustav pozna samo obinu veinu, a obini zakonodavni postupak je jedini i za ustavna pitanja.
Tako je kroz te bure proao Zakon o parlamentu 1911. godine koji je uredio odnos izmeu
domova (do danas).
Donji dom danas ima oko 630 lanova (izabranih u Engleskoj 511, u kotskoj 71, u Wealesu
36, u Sjevernoj Irskoj 12), a kvorum mu je 40 prisutnih lanova.
Common law (precedentno pravo) ostaje glavni izvor prava sve do sredine 19. stoljea (pa i
do danas). U 16. stoljeu je nastalo pravo presedana (precedenta), a u 18. stoljeu svi common
law sudovi, osim doma lordova, usvojili su pravilo apsolutnog presedana tj. Jednom stvoren
presedan obvezuje sud koji ga je stvorio i sve nie sudove, jedini nain da presedan bude
izmijenjen je presuda doma lordova ili putem statuta. Dom lordova od 1898. godine nije
usvojio pravilo apsolutnog presedana, ali te je godine i dom lordova stvorio presedan da je i
sam apsolutno ezan svojim presedanima (tj. Mogu biti izmijenjeni samo statutom). To pravilo
nije dugo vrijedilo jer je ve 1966. godine dom lordova usvojio pravilo da e on vlastiti
presedan izmijenjiti ako postoje posebni razlozi za novo, drugaije rjeenje.
25
593. to je bitno za pojama presedana i kako se zove presuda koja nije presedan?
Svaka presuda nije presedan. Da bi presuda imala svojstvo presedana ona mora ispunjavati
nekoliko bitnih uvjeta.
Presedan je presuda koja rjeava zbiljski spor koji su stranke iznijele pred sud i u okviru
injenica koje su stranke iznijele. Ako su prani zastupnici stranaka svoje zahtjeve osniali na
navoenju autoriteta (ranijih presuda vieg suda, statuta, pravne doktrine, zastupnici stranaka
imaju monopol citiranja autoriteta).
Presuda suda koji ima vie lanova ima svojstvo presedana ako su se lanovi suda (dovoljna
je veina) suglasila ne samo s rjeenjem nego i s pravnom osnovom rjeenja (tzv. Ratio
decidendi).
Svojstvo presedana nema cijela presuda nego samo onaj njezin dio koji izlae naela i razloge
(taj dio se zove ratio decidendi).
Common law nije usvojio pravilo da presedan ( i uope pravo) zastarijeva neupotrebom tj.
Presedan je stanovito vrijeme izvan primjene jednog dana moe ponovno postati osnova za
pravna rjeenja.
Dakle, presuda(ili njezin dio) u kojoj se sam sud poziva na autoritete ili je u razmatranju spora
sud upotrijebio injenicu i razloge koje sama stranke i njihovi zastupnici nisu iznosili
dakako, sud e stranke uvijek pozvati da se izjasne o tome ta presuda (ili taj dio presude)
ipak nema znaenje presedana. Takoer, nema vrijednost presedan presuda u kojoj je sud
smatrao da bi rjeenje sluaja bilo isto iako bi injenice bile neto drugaije. Isto tako,
presuda nema svojstvo presedana ako se temelji na dva ili vie razloga, odnosno ako su se
suci (ako presudu donosi vijee) sloili o rjeenju, ali ga ne zasnivaju na istom razlogu
(presuda koja nije presedan zove se odluka per incuriam). Za pojam presedana je bitno da se
odnosi na injenie pred sudom i autoritete koje su citirali zastupnici stranaka.
Pravilo presedana je posljedica naela zakonitosti (obiajne, ista pravda za iste sluajeve), a
od 17. stoljea moe se rei da su sudovi putem presedana stvarali pravna pravila temeljem
preutnog odobravanja parlamenta. Naime, kad parlament nije odobravao rjeenje sudova,
mijenjao ih je putem statuta. Koliko ih je mijenjao, pokazuje ovo: veinu temeljnih pravila
dananjeg common law ve je izloio Coke u svojim Reports poetkom 17. stoljea.
Najstariji danas vaei presedan (15. i 16. stoljee) jesu na podruju vlasnikih prava, a jo su
ei i stariji presedani na podruju krivinog postupka: naprotiv, na podruju obveznog prava
i krivinog prava (osim ubojstva) rijetki su danas presedani stariji od 18. stoljea.
26
sustava ako ne poistovjeti, ali uvelike priblii. To je uinjeno samo donekle jer i nakon toga
Zakona, s obzirom na odnose Kancelarova suda i drugih sudova, Kancelarov sud ima tri vrste
nadlenosti:
- iskljuiva to su instituti posve strani common law pravu npr. trust, hipoteka,
injunction
- konkurentna stranka i pred ovim Sudom moe potpuno ili djelomino nai istu
zatitu kao i pred common law sudovima. Zato on nekada potpuno rijei predmet, a nekad
djelomino i uputi stranke pred drugi sud.
- Pomona sudbenost ustvari to je takoer (dio prijanje) iskljuiva nadlenost, ali nije
konano rijeenje predmeta, nego e tek posluiti za postupak pred drugim sudom. Npr. ovaj
Sud ima sredstva da u prethodnom postupku dobije raunovodstvene izvjetaje, dokumente i
slino od stranaka, a to e tek posluiti za postupak pred common law sudovima.
Sudbenost Kancelarova suda inae je sve do Zakona o sudbenosti 1873. godne bila posve
odvojena od ostalih sudova. Ovaj Sud postoji samo kao jedan sud (u Londonu) i nema
putujuih sudaca, odnosno on nije imao porotu pa u pravilu ni usmenu raspravu, nego presudu
donosi najee na temelju podnesenih isprava. tovie do 1675. godine nije bilo priziva
protiv njegovih odluka. Od tada je mogu priziv domu lordova, 1621. godine prvi put je
doputen prizi Domu lordova protiv presude Kancelarova suda. Najvei dio ovdje iznesenog
znai izlaganje i o sadanjem stanju.
595. Kome i od kada je mogue uputiti priziv protiv presude Kancelarova suda?*
Razlog je oo: common law i equity law imaju svoju unutarnju povezanost i cjelovitost (tj. Oni
imaju svoj sustav) dok je svaki statut dio za sebe. U 19. stoljeu ih je bilo preko 2 000 statuta
(mnogi od njih stari i vie od 500 godina) koji su jo bili na snazi. Ali, mnogi od njih su bili
izvan upotrebe jer su common law sudovi zadravali pravo nepravine i uvjetima ivota
prevladane statute jednostavno ne primjenjivati, mada common law nikada nije usvojio
pravilo da pravo neprimjenom gubi vanost, a jo manje da sud poniti zakon. Tako je sa
statutima kao i sa presedanima. Neprimjenom ne prestaju vaiti, ali se ne primjenju. Ipak,
jedan dan prilike ih mogu oivjeti. Zato je parlament, bar to se toga tie statut, u 20.
stoljeu htio unijeti vie reda u podruje statute law. Parlament je birao komisije da poiste
statute koji se tiu odreenog podruja kako bi se vaee skupilo i izdalo u jednom statutu tzv.
Consolidating statute.
27
nadoknaditi i tete iz delikta. Za engleski sustav je svojstveno da krivina osuda ne obvezuje
graanski sud (niti obrnuto) tj. Svaki sud slijedi vlastiti postupak u utvrivanju spornih
injenica. Krivini sud ne ulazi u pitanje naknade tete, nego stranke upuuju na graansku
parnicu i obrnuto, graanski sud moe uputiti predmet krivinom sudu kao utvrene injenice
ak bez obzira na elje stranke, upuuju na postojanje krivinog djela.
U srednjem vijeku nije postojala stroga odvojenost uprave od sudstva. Upravnosudska vlast,
na niim razinama imali su erifi u grofovijama, sudovi i uprave gradova, a na najnioj razini
manorijalni sud. Od 14. stoljea sve nih postupn potiskuju mirovni suci izmeu lokalnog
plemstva imenuje kralj. Oni sude kao pojedinci i kako skup svih mirovnih sudaca grofovije.
Ti sudovi sude pomou porote. Nestankom feuda i kmetova nestaje i manorijalni sud.Do
Zakona o sudbenosti iz 1873. godine koji je na ovom podruju izvrio prevrat, sudstvo u
Engleskoj su imali mirovni suci, samoupravno sudstvo gradova, crkveni sudovi, tri common
law suda (bilo da sude u Londonu ili da obilaze provinciju), Pomorski sud, Kancelarov Sud i
najvii Dom lordova.
599. Koje upravne jedinice postoje u Engleskoj od kraja 19.st., tko je na njihovu
elu i na osnovu kojeg zakona su stvorene.
Ustrojstvo mjesne uprave od 16-19. stoljea je u rukama mirovnih sudaca. Zakon o gradskim
opinama iz 1835. godine je upravu u gradovima odvojio od sudova i pojerio je gradskim
vijeima dok je tek 1888. godine Zakon o mjesnoj upravi u izvangradskim podrujima upravu
oduzeto mirovnim sucima i predao je vijeima grofovija. Od tada se uobliava mjesna uprava
dananje Engleske.
Najvee upravne jedinice su (kao i prije) grofovije. Danas ih je neto vie nego u 18. stoljeu
ima ih skoro 50, a s time da neki veliki gradovi (mnogi od njih stari gradovi s poveljama)
imaju svojstvo grofovije (tzv. County borough). Grofovijom upravlja izabrano vijee
grofovije.
Manje jedinice (od 1894. godine) od grofovije su kotarevi (distrikti) kojih u grofoviji ima 5-6
(danas oko 300 kotareva) kojima upravlja vijee kotara. Za gradsko podruje kotari su najnie
jedinice.
Seoski kotarevi se dijele na upe, kojima upravlja vijee upe.
Za upravu u Engleskoj je svojstveno: razliitost uprave u gradovima i seoskim podrujima
(kao i u srednjem vijeku). To su oblici samouprave za gradsko podruje u dva stupnja, a za
seosko u tri stupnja. Svemu dodajemo da London ima posve samostalnu i drugaiju upravu
(kao i uvijek)
Nadlenost tih mjesnih samoupravnih jedinica je uglavnom kolstvo, zdravstveno, odgoj,
socijalne slube, izgradnja, promet, policijska sluba i civilna obrana.
28
2.c. Ustrojstvo sudstva
Najnii su sudovi mirovnih sudaca (njihov slubeni nazi je magistrates courts, iako ih se
uglavnom zove justices of the peace) koji sude kao vijee od najmanje dva (kad sude bez
porote to je sumarni postupak tzv. Petty session) ili vijee od 2-9 sudaca (kada sude uz
porotu tzv. Quarter session). Mirovni suci nisu plaeni niti su suci po zvanju (to su nai
porotnici), neki od njih su izabrani, a neki su to ex officio (predsjednik grofovije, grofovijskog
vijea, gradskih, kotarskih i seoskih vijea: oni ine treinu mirovnih sudaca). Samo
predsjednik mirovnih sudaca je pravnik, ima plau dok ostali mirovni suci imaju pravo samo
na naknadu trokova. Od njih se trai da budu pravini prasuditelji, a ne pravno-tehniki
strunjaci. Slino kao to je porota presuditelj o injenicama, oni su presuditelji o lakim
pravnim pitanjima jer im je krivini spor tei, on je u nadlenosti suca Vrhovnog suda pravde
(njegova krivinog odjela) u Londonu koji dolazi da sudi u oblast (circuit) i koji sudi s
porotom (to je assize).
Iznad svih sudova je od 1873/75. godine Vrhovni sud pravosua (Supreme Court of
Judicature) koji je u Londonu. Taj sud se sastoji od dva dijela , od kojih jedan ima
prvostupanjsku i prizivnu sudbenost, to je Visoki sud pravde (High Court of Justice), drugi
dio ima samo prizivnu sudbenost, to je Prizivni sud (Court of Appeal).
albe protiv presuda Vrhovnog suda podnose se Prizivnom sudu (Court of appeal) koji ima 12
sudaca (lords justies of appeal), ali u sluaju velikog broja parnica, oni mogu pozvati i suce
Visokog suda (jedan od njih moe biti lan vijea od tri suca). Prizivni sud ima vijea za
graanske i krivine predmete.
Presude protiv Prizivnog suda alba se podnosi domu lordova, iju sudbinu nadlenost vri 9
doivotnih lordova pravnika (law lords). Priziv domu lordova su osobito rijetki, godinje oko
50 zahtjeva, od toga krivinih svega 4-5. Razlog je i to to je Dom lordova prizivni sud za
graanske parnice u cijelom Ujedinjenom kraljevstvu, dok je on prizivni sud za krivine
sluajeve samo na podruju Engleske, Welesa i Sjeverne Irske, ali ne i za krivine predmete iz
kotske.
29
NISAM NALA
30
II. DRAVA I PRAVO SAD, 18-20.st
1. Opi povijesni pregled; drutvo, gospodarstvo, politike prilike
a. Engleske kolonije u Sjevernoj Ameriki do 1775. godine
Veliki istraivai-moreplovci 15. i poetak 16. stoljea (Henrik Pomorac, Colombo, Vasco da
Gama, Amerigo Vespucci, Caboto, Magellan itd.) bili su panjolci i Portugalci (ili su plovili
za te zemlje, npr. Colombo) pa je ve krajem 15. stoljea dolo do sporova izmeu te dvije
zemlje.
Tek nekoliko desetljea nakon toga (dolaskom Cortesa u Meksiko) panjolci su poeli
iskoritavati ta podruja i to tako to su od tamo dovozili plemenite kovine, a uskoro i eer.
panjolska je do kraja 16. stoljea u Americi vladala ogromnim prostorom koji se protezao na
oko 9,5 tisua kilometara od sjevera (sjeverne obalse Meksikog zaljeva) do juga (Buenos
Airesa) tj. Pred svojih 9 milijuna stanovnika jo je u svojoj Imperiji vladala sa 25-30 milijuna
ljudi. Tek krajem 16. stoljea engleski pomorci-gusari poeli su ugroavati panjolsko
Carstvo, a ponajvie panjolske brodove koji su prelazili Atlantik s bogatim tovarom
plemenitih kovina. Zatvorenost panjolskog Carstva za strane trgovce bit e razlogom spora
izmeu te zemlje i Engleske od kraja 16. do kraja 18. stoljea.
610. Kako se zvala Nizozemska naseobina na podruju dananjeg New Yorka i kada
je osvajaju Englezi?
Za Jamesa I (vl 1603 1625. godine) u Engleskoj se osnivaju razne trgovake udruge te se
tako osnivaju i dioniarska drutva ( U Londonu i Plymouthu) koja 1606 godine dobivaju od
kralja povelju za naseljavanje Sjeverne Amerike izmeu panjolskih i francuskih posjeda.
Nizozemska je u 16. stoljeu posjed panjolske pa Nizozemci plove i trguju sa panjolskim
posjedima u Americi. Krajem tog stoljea nizozemske pokrajine poinju borbu za
samostalnost koju e im panjolska priznati tek sredinom 17. stoljea.
Istovremeno kada i Englezi Nizozemci osnivaju svoju naseobinu novi Amsterdam (to je danas
New York) i smatraju da je znatan dio zalea njihov pa tu stvaraju koloniju Nova
Nizozemska.
I Nizozemci trguju s Indijancima, kupuju krzno. U meuvremenu, sjeverno i juno od te
nizozemske kolonije nastale su engleske kolonije te su poeli sukobi koji e trajati do kraja
17. stoljea Engleska e za Restauracije prvi put (1664. godine) osvojiti Novu Nizozemsku i
Novi Amsterdam te e to kralj Charles II darovati svome bratu, vojvodi od Yorka (budui
kralj James II) koji e to podruje proglasiti Novim Yorkom (New York).
Kasnije e to zakratko ponovo osvajati Nizozemci, ali krajem 17. stoljea podruje je postalo
englesko mada e nizozemski jezik zadrati se do 19. stoljea. Osvojenjem tog podruja
31
Engleska je zadobila itav istoni obalni pojas Sjeverne Amerike koji je tekao neprekinuto u
duljini oko 1 500 km. Na tome podruju, kojega presijeca rijeka Potomac, razvile su se
engleske kolonije. Podruje sjeverno od rijeke Potomac do rijeke Hudson, nekadanje
nizozemsko , bilo je srednje podruje. Sjeverno od Hudsona je tzv. Nova Engleska tj.
Sjeverne kolonije, a juno od rijeke Potomac su june kolonije. Najstarija kolonija u jugu je
Virginia, a na sjeveru Massachusetts.
612. Koji organi vlasti postoje u engleskim kolonijama na podruju sj. Amerike i
tko ih bira i imenuje?
32
b. Revolucija, 1775- 1783.
Za Sedmogodinjeg rata (1756-1763) amerike kolonije su imale razna ratna iskustva. One su
pojedinano sudjelovale u ratu, esto uz vrlo malu suradnju. Iz ranijih sukoba s Indijancima i
Francuzima, Engleskoj je bilo jasno da su kolonisti sposobni za pograniene, mjesne ratne
arke, ali ne za voenje jedinstvenog, cjelovitog rata u kojem je pojedina bitka samo dio
cjeline rata. Zato je engleska vlada, ve prije slubene najave rata, nastojala da se kolonije
udrue: 1754. godine sazvan je Kongres u Albanyu, ali je samo sedam kolonija poslalo
predstavnike. Na tom Kongresu je usvojen nacrt, koji je sastavio Benjamin Franklin prema
kojem je trebalo stvoriti federalni savez kolonija. Od toga ipak za rata nije bilo nita.
Sredinom 18. stoljea u Engleskoj se uspostavlja premo parlamenta nad krunom koju
ograniava svojim zakonodavnim i budetskim pravom (od tada kralj ima plau tzv. Civil-
listu), a u izvrenoj nadlenosti sustavom parlamentarne vlade. Ipak parlamentarna vlada jo
nije bila ustavni obiaj, a zbog odnosa snaga u parlamentu George III je imao mogunost da
vodi vladu. Veina u parlamentu je smatrala da je parlament zakonodavac i za kolonije (a ne
da kolonije postanu sredstvo osamostaljenja krune) te, pogotovo, da izdacima za kolonije ne
treba teretiti porezne platitelje u Engleskoj, nego da treba da ih plaaju same kolonije.
Tako je parlament 1765. godine donio Zakon o biljezima (Stamp Act) koji je biljezima
oteretio sve pravne isprave (sudske, upravne, trgovake i sl.). Smatralo se da e prihodi od tih
biljega pokriti treinu izdataka za vojsku u Americi.
Opi prosvjedi, neredi, ali i opi prekid uvoza robe iz Engleske bili su mnogo vaniji razlog
koji je imao u vidu parlament kada je (nakon nepune godine vaenja) 1766. godine opozvao
Zakon o biljezima, ali pri tome je parlament 1766. godine usvojio Declaratory Act kojim je
ipak istakao i potvrdio zakonodavno pravo parlamenta nad kolonijama, ne izdvajajui
budetski zakon od ostalih.
33
617. Koje se godine u amerikoj povijesti zbila tzv. Bostonska ajanka i to joj je
bio povod?
Jedna roba od one koja je bila carinjena bio je aj. Poznato je znaenje presedana u
angloamerikom pravu: zato je 1773. godine umjesto visoke carine na aj engleski parlament
uveo niski porez na aj koji se uvozi u Ameriku kako bi tako stvorio presedan da taj
parlament donosi zakone o porezima u kolonijama. Tako je nii porez (umjesto visokih
carina) smanjio cijenu aja i ta ekonomska logika trebala je biti nain da kolonisti prihvate
porezni zakon parlamenta tj. Da se zasnuje presedan. Ali ve je osam godina trajala rasprava o
carinama i porezima i pravima engleskog kralja i parlamenta, odnosno o pravima kolonija o
tome.
Naelo Nema oporezivanja bez predstavnitva bilo je tako opepoznato i prihvaeno u
Americi da to pokazuje kako engleska vlada nije ocijenila zbiljsku narav svojih amerikih
podanika. Oni ne samo da su prestali kupovati aj (kupovali su kriljumareni nizozemski),
nego su se protivili da se aj uope istovari na njihovo tlo pa su neki brodovi s tovarnom aja
vraeni u Englesku.
Kada su tri takva broda s ajem dola 1773. u Boston, graani su se protivili iskrcavanju, ali
je guverner strogo naloio da se teret iskrca. Na to (u prosincu 1773. godine) grupa mladia
preruenih u Indijance provalila je na brodove i umjesto iskrcavanja tereta na kopno kutije
aja pobacala u more to je tzv. Bostonska ajanka. Bila je to iskra revolucije.
Jedna roba od one koja je bila carinjena bio je aj. Poznato je znaenje presedana u
angloamerikom pravu: zato je 1773. godine umjesto visoke carine na aj engleski parlament
uveo niski porez na aj koji se uvozi u Ameriku kako bi tako stvorio presedan da taj
parlament donosi zakone o porezima u kolonijama. Tako je nii porez (umjesto visokih
carina) smanjio cijenu aja i ta ekonomska logika trebala je biti nain da kolonisti prihvate
porezni zakon parlamenta tj. Da se zasnuje presedan. Ali ve je osam godina trajala rasprava o
carinama i porezima i pravima engleskog kralja i parlamenta, odnosno o pravima kolonija o
tome. Naelo Nema oporezivanja bez predstavnitva bilo je tako opepoznato i prihvaeno
u Americi da to pokazuje kako engleska vlada nije ocijenila zbiljsku narav svojih amerikih
podanika. Oni ne samo da su prestali kupovati aj (kupovali su kriljumareni nizozemski),
nego su se protivili da se aj uope istovari na njihovo tlo pa su neki brodovi s tovarnom aja
vraeni u Englesku.
620. Kada i gdje je odran Prvi kontinentalni kongres i koje su mu glavne odluke?
Mjeru je prevrio Zakon o Quebecku 1774.godine koji je sve zemlje sjeverno od rijeke Ohio (
a koje su kolonije, naroito Virginia i Pennsylvania, smatrale svojim) proglasio dijelom
Kanade i istovremeno u Kanadi zabranio predstavniku vladu i uspostavio vijee tj. Oblik
stare francuske uprave Quebecka bez ikakvih samoupravnih prava.
34
Zato je skuptina Virginie donijela zakljuak kojim je pozvala sve kolonije da izaberu
izaslanike za kongres koji e se sastati u Philadelphiji 4.8.1774. godine. To je tzv. Prvi
kontinentalni kongres, 1774. godine koji se sastao u tom tad najveem gradu (40 tisua
stanovnika) i sreditu kulture u kolonijama.
Na Kongres je svoje izaslanike poslalo 12 kolonija (osim Georgie) te je bilo 56 izaslanika.
Na tom Kongresu su izneseni razliiti razlozi za otpor i prijedlozi za rjeenje spora.
U zimu 1774/5 godine donji dom skuptine Massachusettsa, organizirao se kao Kongres
Massachusettsa i odabrao Odbor sigurnosti koji je trebao preuzeti izvrnu vlast i pripremiti
otpor. U travnju 1775. godine u Bostonu su poeli oruani sukobi. I to je povod za novi skup :
Drugi kontinentalni kongres.
Drugi kontinentalni kongres se sastao 10.svibnja 1775. godine opet u Philadelphiji. Od
njegovih 56 lanova 25 su bili pravnici. lanstvo toga skupa je bilo neto drugaije nego
Prvog kontinentalnog kongresa, a okolnosti su uzrokovale da je ovaj skup traio mnogo vie.
Mjesec dana kasnije ( u lipnju 1775. godine) Kongres je odluio da sve kolonije otponu
oruanu pobunu, a Washinghtona je izabrao za vrhovnog zapovjendika.
Nakon toga u svim kolonijama koje su imale krunskog guvernera (njih 11) njihove su
skuptine svrgnule kraljeve guvernere, same preuzele vlast i izabrale odbor za izvrne
poslove. Ve pod kralj 1775. godine u nekim skuptinama (5) postavljeno je pitanje
nezavisnosti, ali je takav prijedlog odbijen. Uope, velik broj (neki smatraju 1/3 stanovnika
bila je protiv odvajanja od Engleske, a mnogi su se borili (neki procjenjuju da se 50 000
kolonista borilo) kao engleski vojnici tj. Ostali su vjerni kruni. Poslije rata oko 100 000
najprivrenijih Kruni iselit e se, uglavnom, u Kanadu.
Nakon godinu dana trajanja revolucije tj. U svibnju 1776. godine u Kongresu su pretegle
tenje za neovisnou te tada Kongres preporuuje kolonijama (neke su to uinile ve
poetkom 1776. godine) da proglase nezavisnost.
35
624. Kakva je uloga europskih zemalja (i kojih) u pobuni protiv amerikih kolonija?
Despotska francuska doekala je pobunu engleskih kolonija kao nain slabljenja svoje
kolonije suparnice i kao osvetu za poraz u Sedmogodinjem ratu. Tako je ta zemlja, koja je
tada uzor neograniene kraljeve vlasti i guenja demokratskih sloboda, postala imbenik
demokracije koja se raala u Americi. Francuska je odmah potajno orujem pomagala
kolonije, ali se nije neposredno mijeala jer je preko dvije godine rat bio u korist Engleza.
Engleska vojska je bila znatno malobrojnija (do 35 tisua), ali je bila izvjebanija; u toj vojsci
bilo je malo Engleza jer je veina u Engleskoj bila protiv rata, te je kralj skupljao vojsku
najvie u Njemakoj.
Meutim, s trajanjem rata kolonisti su postajali sve svjetiji ratu, engleska plaenika vojska
je gubila volju za taj dugi rat koji je sve vie poprimao gerilska obiljeja, nezadovoljstvo je u
Engleskoj i parlamentu raslo protiv rata i njegovih izdataka, a osobito je rastao strah
parlamenta od kraljeve osobne vlasti.
Izjavu o nezavisnosti, 4. srpnja 1776. godine. Taj akt se temlji na Lockeovom prirodnom
pravu navodei Lockeova prirodna prava redaktor Izjave Thomas Jefferson je umjesto
privatnog vlasnitva, kao prirodno pravo unio traenje sree. Izjava usvaja uenje te kole:
36
Izjava nigdje ne okrivljuje engleski parlament i njegove zloupotrebe, ne zbog (kako neki
navode) taktikih razloga (da bi parlament odvojila od kralja) nego zato to je Kongres
prihvatio gledite da su kolonije bile vezane. Potpisnika samo za krunu, a ne za parlament.
626. Tko i kada donosi Deklaraciju o nezavisnosti te zbog ega se osuuje jedna
engleska dravno-politika institucija, a druga ne?*
Odmah nakon usvajanja Izjave o nezavisnosti Kongres je poeo razmatrati nacrt lanaka o
konfederaciji koje je izradio Odbor trinaestorice. S prekidima ( i zbog toga to je engleska
vojska zauzela Philadelphiu) rasprave e trajati preko godinu dana. U uvjetima najee borbe
Kontinentalni kongres je nakon prvih znaajnih pobjeda svoje vojske (bitka kod Saratoge i
Yorktowna, listopada 1777. godine), koje e se kasnije pokazati kao prekretnike, 15. 11.
1777. godine usvojio lanke o kofederaciji kao savezu novostovrenih drava i lanke
predloio dravama na ratifikaciju. Jedan od bitnih razloga duge rasprave u Kongresu o
lancima je pitanje vlasti nad prostorom iza Alleghanya. Naime, iako rat jo traje, iako je to
podruje jo uvijek englesko, ve je tada taj prostor postao sporan kome e pripasti i kako
e se njime upravljati.
esto se postavlja pitanje da li je amerika revolucija prevrat u drutvenom smislu ili samo u
smislu oslobaanja od strane vlasti. U engleskim kolonijama u Americi drutveni sistem je bio
slian onome kakav je bio u Engleskoj u 17 i 18. stoljeu. Engleska vie nije bila feudalna
37
zemlja, nego graanska, ali s naglaenim vezama s prethodnim razdobljem , pogotovo u
pogledu pravnih i politiki uredbi. Zato u tim uredbama, vie u 17. a manje u 18. stoljeu
nalazimo feudalne ostatke.
U kolonijama je koliina tih ostataka zavisila i od vremena i naina njihova nastanka, ali jo
vie od drutvenih grupa koje su nosili vlast. Zato u kolonijama u asu revolucije nije bilo
feudalizma, alije bilo stanovitih feudalnih ostataka i ona ih je ukinula. Tih je zadataka bilo u
dravama ispod rijeke Potomac i New Yorku, a ti su feudalni ostaci bili u instituciji
primogeniture ( samo zakonsko nasljeivanje zemlje i to , nasljeuje najstariji sin) i jo vie u
naelu da zemlja neotuiva te da je dranje zemlje prije oblik prometa, dozvoljeno je
oporuno nasljeivanje zemlje, a u sluaju neoporunog nasljeivanja, nasljeuju svi sinovi.
Za Revolucije u nekim dravama (vie u junim) odvojena je crkva od drave, a neke sjeverne
drave (uvijek je granica rijeka Potomac) proglasile su i osloboenje robova (Massachusetts
sudskom odlukom 1781. godine, druge neto kasnije) dok su neke june drave (osim june
Caroline i Georgie) zabranile uvoz robova. U ostalim podrujima politikog, a pogotovo
pravnog ivota ravolucija nije nita mijenjala. Osobne slobode, mjesna samouprava, porota
kao bit sudovanja sve to nasljee common law-a ostalo je na snazi.
c. Konfederacija
38
1.c. lanci konfederacije, 1777 (1781).god
39
636. Tko po lancima o Konfederaciji donosi odnosno izvrava zakone i u ijim je
rukama budetsko kao poresko pravo?
Konfederacija nije drava (nego savez drava) zato ustvari ona nema ni zakonodavni ni
izvrni organ. Kongres Konfederacije je svoje odluke dostavljao dravama, a one su ih
uobliavale u zakone i izvravala. Dakako, bitno budetsko kao porezno pravo pripada samo
dravama. Samo one mogu graanima nametati porez, a preko svojeg poslanstva u kongresu
Konfederacija pristajati na veliinu izdataka za poslove Konfederacije i tako bitno utjecati na
koliinu zajednike vojske.
Kad je rat zavrio i vojska pristala da se razie, poelo je naseljavanje novih podruja; tek
naknadno, i pred snagom tog vala, drave ublaavaju svoje suprotnosti i konfederalni kongres
poeo se pribliavati odluci.
Jefferson je ve 1748. god. kongresu predlagao da se podruje izmeu Ohio, Mississipi i
Velikih jezera ( to j tzv. Sjeverozapadno poduje) dijeli besplatno i da odmah dobije
samoupravu koa bi naknadno prerasla u nove drave; veina u kongresu pod isprikom
ogromnih ratnih dugova prihvatila je miljenje pekulanata zemljom koji su zagovarali
prodaju zemlje (koju bi oni naknadno prodavali).
To je razlogom da je tek dvije godine nakon to je to podruje pripadalo SAD- kongres donio
Uredbu o zemlji Sjeverozapada 1785.god; po toj Uredbi zemlja se trebala prodavati na drabi
i samo u velikim parcelama (najmanje etvorna milja, tj. 256. hektara tj. 50 jutara); naime,
pored ratnih dugova Konfederacije, poslodavcima na istonoj obali nije odgovaraola
besplatna raspodejla zemlje, pa ni jeftina prodaja, jer bi to dovelo do odlaska radne snage na
Zapad, a nju su SAD najvie trebale. Zato e ve tada Zapad postati kritian prema Istoku iji
je utjecaj bio presudan na politiku Konfederacije, kao i za prvih godina federacije.
Pristalice jake sredinje vlasti ( to je krupni kapital Sjeveroistoka) poratnu su krizu prikazivali
kao krizu konfederacije. Oni su u nedostatku jake sredinje vlasti vidjeli izvor sveope krize i
svih sukoba meu dravama.
Oni su 1786. godine iskoristili skup u Annapolisu gdje su se okupili predstavnici pet drava
da razmotre pitanja meusobne trgovine i plovidbe rijekom Potomac te je tu bilo zakljueno
da institucije konfederacije ne daju mogunost za rjeenje tog pitanja.
Taj skup je na Hamiltonov prijedlog usvojio odluku da konfederalnom kongresu preporui da
sazove skup svih drava i da taj skup razmotri mogunost bolje organizacije Saveza.
Federalisti 8tako se ve tada zove struja koja eli jaku sredinju vlast) su uspjeli te je
konfederalni kongres pozvao drave da poalju posebne opunomoenike na Konvent koji
treba razmotriti mogunost da se izradi ustav savezne drave koji bi odgovarao zahtjevima
zajednice. Tako je 25. svibnja 1787. godine u Philadelphiji sastao se Konvent 55 delegata iz
40
12 drava (osim Rhode Islanda) koji su poeli raspravu o promjeni konfederacije. To su
oevi ustava koji traje do danas.
Prema ovoj Uredbi taj e se prostor kada se na njemu naseli 5 000 odraslih (starijih od 21.
godinu)mukaraca, urediti kao teritorij tj. Osnovat e se uprava i to tako da e konfederacija
imenovai guvernera i suce koji e tim prostorom upravljati uz savjetodavno sudjelovanje
skuptine koju e izabrati stanovnici teritorija (birai su mukarci koji posjeduju 50 jutara
zemlje). Budui da teritorij nije drava , a buduni da konfederalni kongres treba uti i
miljenje naroda teritorija, skuptina teritorija e poslati jednog izaslanika u konfederalni
kongres, ali taj izaslanik, dakako, ne moe glasovati kao poslanici drava-lanica.
Polovina prostora SAD sredinom 19. stoljea jo je u statusu teritorija. Teritoriji kao
dravno-pravni status prestat e tek pred I. svjetski rat (1912. godine teritoriji Arizona i
Novi Meksiko postali su drave)
41
643. Kada je donesen prvi Ustav SAD i kada je ratificiran?
Konvent koji je pripremao federalni Ustav zasjedao je etiri mjeseca (25.5. do 17.9.1787.) na
zatvorenim sjednicama. Veina njegovih lanova bili su praktini ljudi, iskusni u voenju
javnih poslova, mnogi su bili guverneri ili lanovi konfederalnog kongresa ili kongresa svoje
drave, ali, veinom (od 55 delegata, 31) su po kolovanju bili pravnici, mnogi iskusni
odvjetnici (Hamilton, Jay, Madison). Prosjena starost tog skupa bila je 42 godine, seljaka i
radnika nije bilo, mada treba napomenuti da su se neki od najveih na tom skupu sami digli
svojim radom (osobito je sluaj B. Franklina koji se od tiskarskog radnika digao do knjiara,
znanstvenika i diplomate).
U radu Konventa nije sudjelovao odvjetnik Jefferson (ni Adams) koji je u diplomatskom
poslanstvu u Francuskoj (1785-1789) i zato njegovo kasnije protivljenje Ustavu. Bez obzira
na snagu Lockeova i Montesquieuova teorijske prisutnosti, Ustav nosi dubok peat engleske
politike tradicije, a jo vie common law logike. Jer, bilo je to djelo iskustvenog uma prava.
A na to je Konvent silila i ratifikacija: Ustav je morao biti blizak iskustvenoj logici lanova
skuptina 13 drava, a tamo nisu bili doktrinari nego praktiari. A pravnici su znali snagu
porote i nain kako joj prii. Ustav moda ne sadri nita to nije bilo u veini ili u bar nekom
od ustava 13 drava. Common law logika upuivala je na saetost Ustava na njegovu
organsko-procesualnu prirodu (bit common law je postupak) na ostavljanje irokog polja
stvaralatvu prakse, ali ne shvaeno kao vladaina veine, nego prije kao stvaralatvo
povlatenih.
42
Dakako, dovoljnost 9 drava nije znaila da njihov pristanak namee federaciju i onim koje
nisu pristale, nego samo to da e ratifikacija 9 drava biti dovoljna da za njih nastane
federacija. Ostale drave bile bi izvan federacije, bilo da postanu posve samostalne, da ostanu
samo u meusobnoj konfederaciji, ili u konfederaciji sa samom federacijom.
Konfederalnog federalizma tj. takvog u kojem savezna vlast ima uglavnom vanjske (tj vojne)
poslove, a drave lanice iroku samovlast.
Vaan dio te vlade je organizacija sudstva, Zakon o sudstvu 1789. godine (uz Vrhovni sud
tada su bila tri prizivna i 13 kotarskih sudova). Po tom Zakonu je jasno da je Ustav vrhovni
zakon za sudove te ve 1791. i 1792. godine prizivni federalni sudovi ne primjenjuju kako
zakone drava tako i savezni zakon kad ocijene da su protuustavni.
Zakon o obiteljskoj zemlji (Homesland Act) konano je donesen 1862. godine. Po njemu je
svaka obitelj imala pravo na 160 jutara besplatne dravne zemlje, koja nakon pet godina
obraivanja i ivota na njoj postaju privatno vlasnitvo uz posve simbolinu cijenu (za
premjeru i uknjibu). To je zadovoljstvo seljake (u to vrijeme poinje upotreba mehanike
vrilice i etelice, a njima je seljak mogao obraditi mnogo vie zemlje nego bez tih pomagala)
Ali nakon tog izbora, a prije nego je novi predsjednik preuzeo dunost, kongres je donio
Zakon o sudstvu 1801. godine kojim je povean broj kotarskih i prizivnih sudova (zbog
porasta broja drava, tada ih je ve 16). Tako je Adams u zadnjim danima svog mandata
imenova nove suce tz. Ponona imenovanja, a posebno je znaajno da je za poloaj
predsjednika Vrhovnog suda imenovao Johna Marshalla (Jeffersonova roaka i velikog
protivnika) koji e na tom poloaju ostati 35. godina. Naime, nakon 1800. godine
43
federalistika stranka gubi utjecaj, a savezno sudstvo s obzirom na doivotno imenovanje
tih sudaca postaje (do 1835. godine) glavna grana vlasti kroz koju ta stranka (zastupnica
jake sredinje vlasti i stroge zatite privatnog vlasnitva i krupnog kapitala) tumaenjem
Ustava utjee na politiku te trajno utjee i na ustavne i pravne institucije.
Pri izboru Johna Adamsa (predsjednika 1796 1800. godine) stranke su posve u igri tj. Izbori
su znaajni po tome to se od tih izbora izbornici smatraju vezani imperativnim mandatom tj.
Moraju glasovati za kandidata svoje stranke. To je uvelike te posredne predsjednike izbore
uinilo neposrednim.
Zato je Jefferson svoj prvi mandat zapoeo s vrlo ozbiljnim sporom sa sudstvom Spor je
dosegao vrhunac kad je 1803. godine u sluaju Marbury vs. Madison. Vrhovni sud stvorio je
presedan da ne primjenjuje savezni zakon ako ga ocijeni protuustavnim. Predsjednik suda
Marshall je nenadmanom pravnom logikom zasnovao (u svjetskim razmjerima) doktrinu
ustavnog sudovanja (Marshallova doktrina).
Ve na poetku djelovanja Federacije, Vrhovni sud je odbio primijeniti neke akte savezne
vlade i drave nalica jer je ocijenio da su protivni Ustavu. Ali, bura je izbila kada je 1803.
godine Vrhovni sud u predmetu Merbury vs. Madison odbio primijeniti savezni zakon jer je
protivan Ustavu.
U povijesnom pregledu smo prikazali da je to bio i stranaki sukob jer su u Vrhovnom sudu
prevladali federalisti, dok su Kongres i predsjednik bili demokrati. Ovom presudom Vrhovni
sud je stvorio presedan ustavnog sudovanja, a tu doktrinu je u tom presedanu obrazloio
predsjednik Vrhovnog suda Marshall (on je skoro bez pravne poduke) pa se ona i zove
Marshallova doktrina. Do kraja 19. stoljea savezna je vlast (pogotovo do Graanskog rata)
donosila malo zakona pa ih je bilo malo i protuustavnih, ali od kraja stoljea s porastom
zakonodavstva raste i broj zakona koje sud proglaava protuustavnim pa se ve tada stvara
doktrina da je zakon (kao i druge podzakonske norme) ustavan tek kad ga primijeni Vrhovni
sud. U razdoblju 1789 1952. godine Vrhovni sud je 73 savezna zakona proglasio u cijelosti
ili djelomino protuustavnim. I nii sudovi ispituju ustavnost zakona, ali dakako i u tom
pogledu njihovu presudu moe izmijeniti Vrhovni sud tako se ustavno sudovanje vee za taj
Sud. Ali najveu buru ustavno sudovanje je izazvalo u razdoblju New Deala (1933 1938)
kad je Vrhovni sud odbio primijeniti, proglasio protuustavnim, dva vana zakona tog
programa. I to je bio politiki spor, a okolnosti smo iznijeli u povijesnom pregledu. Vrhovni
sud je i tu krizu nadvladao neizmijenjen kao institucija.
44
SAD su iskoristile nedae panjolske s njenim bivim kolonijama te je prisilile da im 1821.
godine proda Floridu. Neto poslije toga, predsjednik Monroe 1823. godine u poruci
kongresa iznio je doktrinu Amerika Amerikancima to je bilo upozoravanje panjolskoj da
ne ugroava Mexico (1824. godina Mexico postaje federalna republika). Tek sredinom 19.
stoljea Monroeova doktrina e poprimiti vee znaenje. Tako je ve u doba Monroeove
deklaracije u obje Amerike malo europskih kolonija (engleska: Kanada, ruska : Aljaska te
panjolska, Kuba i Portoriko)
June drave, naprotiv uviaju da se najvie stanovnitva naseljava na prostoru bez ropstva,
dok je na prostoru robovlasnikih drava samo 1/3 stanovnitva. Sjeveroistok i Zapad se
pribliavaju jer ne samo da sve vee usseljavanje (u 20 godina prije graanskog rata uselilo se
preko 5 milijuna ljudi, najvie Njemaca, Engleza, Iraca) smanjuje odlijev radne snage na
Zapad, nego sve vae upotreba strojeva smanjuje potrebu za njom (to je jedan od razloga
iseljavanja iz Europe), a sve vee potraivanje robe poveava cijenu rada u industriji. Zato
radnici ne ele konkurenciju roboskog rada koji bi i njih prisilio na gore uvjete. Sve to
ukazuje da e politiki prevagnuti Sjever, jer broj predsjednikih izbora dravama pripada
razmjerno stanovnitvu, a tako se odreuje i broj mjesta drava u predstavnikom domu.
Jedino, u senatu svakoj dravi pripadaju dva mjesta bez obzira na stanovnitvo, a nema
odluke bez suglasnosti senata.
Zato je broj drava, zapravo odnos robovlasnikih i slobodnih drava bitan za odnos snaga u
senatu. Uz to, kako je Federacija upravljala svim teritorijama prodaje tamo zemlju i puni
saveznu blagajnu time njeno bogastvo (upotreba i raspodjela za Jacksona je Federacija
otplatila sve svoje dugove te je kongres 1837. godine donio odluku da se viak novaca da
dravama na slobodno raspolaganje i njegova upotreba postaje predmet spora. D li da ga sama
federacija investira (putevi, eljeznice i sl) ili da ga raspodjeli lanicama. Jug je ojenio da je
federacija vlastitim financijama (tj. Neovisnim od drava-lanica i njihovih doprinosa) prvo
sredsto unitarizma. Jug zato istie da su svi teritoriji zajedniko vlasnitvo svih lanica
federacije i da zato na teritorijima ne moe biti zabranjeno ropstvo, atko to nije prihvatljivo za
Sjever, prostor SAD se treba prepoloviti da u svakoj polovici bude jednak broj drava : jedne
s ropstvom, druge bez njega.
Tako su iza pitanja ropstvo ustvari stajala ne samo politika i pravna nego i duboka
gospodarska naela.
Ravnotea je naruena nakon 1850. godine jer su za tih 10 godina osnovane jo tri drave i
sve tri bez robovlasnitva, a 1860. godine je osnovana jo jedna Kansas, takoer bez ropstva.
Tako je meu 34. drave odnos bio 19:15. Otvorilo se pitanje tko e odrediti da li na podruju
nekog teritorija ili ve drave moe biti ropstva. Sjever je zastupao tezu narodnog
suvereniteta tj. Da stanovnitvo odnosnog teritorija kad stekne pravo da se ustanovi kao
drava i o tom samo odlui. Suverene su dakle pojedine drave. Jug je zastupao tezu : na novi
teritorijama suverenost ima federacija. To je dokazivao pozivanjem na Uredbu o
45
Sjeverozapadu 1787. godine kada je savez donosei tu Uredbu odluio da na teritoriju nema
ropstva. Federacija je u tom pogledu suverena kao to je onda odluila da nema ropstva, sada
bi trebala odluiti da ni na teritoriju ni u ustavu drave ne moe biti zabranjeno ropstvo jer se
tim stvara razlika, odnosno graane robovlasnike liava se njihova prava da svoju imovinu
(robove) unose na podruja bilo koje drave.
Ustvari, sve je to bilo ishod dugogodinje prakse bjeanja robova i gledita porota sjevernih
drava da je odbjegli rob,pa ak i onaj koji je doao s vlasnikom u slobodu dravu, postao
slobodan (neki su smatrali: makar se vratio s gospodarom u robovlasniku dravu, Dred
Scottcase, 1857). Predloeni 13 amandman je ukazivao na gledite veine o ropstvu te je
pitanje ratifikacije (3/4 drava( postalo presudno.
Jug se odmah odluio na odvajanje (secesija). Nije to bilo nita novo, od poetka Federacije
netko je prijetio odvajanjem, najprije Sjeveroistok 1813. godine, 1832. godine Juna Carolina
tzv. Nulifikacijska kriza. Najvea kriza je nastala 1849. godine kada je California usvojila
Ustav i postala nerobovlasnika drava i kada se sastalo 10 junih drava da rasprave o
odvajanju, a u etiri june drave su se sastale konvencije da razmotre odvajanje, nagodba
1850. godine bila je pobjeda Juga. Ali, ne zadugo, 1854. godine nastupila je tzv. Kansas-
Nebraska kriza koja e trajati godinama, koja e biti predmet predsjednikih izbora i 1856. i
1860. godine. Izbor Lincolna je poetak rjeenja krize.
46
zemlje: to je 1860. godine kongres ak usvojio, ali je predsjednik uloio veto na zakon o
obiteljskoj zemlji (Homestead Act). Lincoln je istakao da e, bude li predsjednik, taj zakon
potvrditi. Time je pridobio Zapad. Za vrijeme prethodnog razdoblja dok su u vlasti pretezala
gledita Juga, Federacija je bila smanjila carine (1846. i 1857.) to je pogodilo industrijski
sjeveroistok. Lincoln je obeao ponovo poveanje carina, ali i ulaganje saveznog novca u
eljeznice (naroito transkontinentalnu koja bi spajala obje obale bit e zavrena
1869.godine), time bi otvorila put robi na Zapad, tako je pridobio kapitalistiki Sjeveroistok
(1860. godine SAD Imaju 50 000 kilometara eljeznike mree, to je mnogo vie nego u
Velikoj Britaniji, Francuskoj i Njemakoj zajedno, ali to s obzirom na veliinu SAD nije bilo
mnogo).
Graanski rat (1861-1865 godine) mnogi oznauju kao dugu ameriku revoluciju. Po
znaenju u drutvenoj, gospodarskoj i politikoj povijesti SAD on to uvelike i jeste.
660. Kada je donesen i koje su osnovne odredbe zakon o dranju slube u SAD-u?
Kongres je zakonom predsjednika liio prava vrhovnog vojnog zapovjednika i, tovie, Zakon
o dranju slube (Tenure of office act, 1868. godine) predsjedniku oduzeo pravo da otputa
svoje suradnike bez suglasnosti senata (tj. Da ih i otputa kao to ih i postavlja, dakako da je
to kasnije proglaeno protuustavnim, jer predsjednikovo postavljanje uz suglasnost senata
znai da se i predsjednik i senat slau s imenovanjem,a gubitak predsjednikova postavljanja
uz suglasnost senata znai da se i predsjednik i senat slue s imenovanjem, a gubitak
predsjednikova povjerenja znai da nema te dvostruke suglasnosti. Predsjednikov veto na taj
Zakon kongres je odbacio (2/3 veinom u drugom glasanju), a predsjednik je ipak odbio da ga
primijeni (opozvao ministra rata bez traenja senatove suglasnosti za opoziv) te je protiv
njega 1868. godine pokrenut impeachment (prvi i zadnji potpuno dovreni impeachment
protiv predsjednika). Za osudu po impeachmentu treba 2/3 veine prisutnih senatora
nedostajao je jedan glas za osudu A.Johnsona.
661. Kojim je amandmanom odreeno da pravo glasa ne moe biti osporeno zbog
rase, boje ili ranijeg ropstva?
Uspjeh radikala su 14. i 15. amandman. Prvi od njih po odredbi zakonskih postupaka, a
drugi da pravo glasa ne moe biti osporeno zbog rasa, boje ili ranijeg ropstva. Naime
usprkos osloboenju, bivi robovi-crnci i dalje su ivjeli na Jugu (1900. godine crnci ine oko
10% stanovnitva SAD, ali ive 90% na Jugu), tamonje drave su njihova politika prava
izgraale donoenjem tzv. crnih zakona. Radikali su bili graani demokrati ije su politike
namjere bile napredne, makar su uvelike zapoele kao protuustavne (naime donoenje
amandmana na Ustav traje dugo: 14. amandman je predloen tj. Kongres ga je usvojio 1866.
godine, a drave lanice su ga ratificirale 1868. godine. 15. amandman je predloen 1869.
godine, a drave lanice su ga ratificirale 1870. godine.)
47
663. Tko je tvorac New Deala i to se njime htjelo postii?
inilo se da je to teorijski cijelovitiji pristup nego onaj koji je zastupao njego osporavatelj i
nasljednik, Rooevelt. Mada kandidat demokratske stranke , Rooseelt je usvojio znatan dio
politike progresistikih predsjednika (1902- 1920. godine, Theodore Roosevelt, Taft, Wilson)
i onoga to su mu savjetovali pragmatini sveuilini profesori (tzv. Trust mozgova). Bila je to
politika koja je kao jedino mjerilo usvojila naelo: neposredna korist za izlazak iz krize.
Posve obratno od njegovog prethodnika, Roosvelt je smatrao da su za izlazak iz krize bitna
iroka ovlatenja federalne vlade, a njih treba iskoristiti tako da se pomogne farmerima, da se
stvori krupna poljoprivreda i da se pomogne radnitvo da svojom snagom ogranii mo
krupnog kapitalizma i tako ga smanjenjem profita natjera na proizvodnost i borbu za trite.
Taj naum nazvan New Deal (Novi dio, Nova podjela profita u proizvodnji) trebalo je
zapoeti s nekoliko zakona: godine 1933. donesena su dva glavna zakona : Zakon o oporavku
nacionalne industrije (stalnost cijena industrijske robe, kontrola lojalne konkurencije,
poveanje nadnica, kolektivni ugovor, kree radno vrijeme) i Zakon o ureenju poljoprivrede
(smanjenje poljoprivredne proizvodnje, a poveanje cijena poljoprivrednih proizvoda, regres
za smanjenu proizvodnju). 1935. godine doneseni su Zakon o socijalnom osiguranju i
Wagnerov zakon (zakon osigurava pravo kolektivnog ugovaranja) koji su bili dopuna prvima.
Uz to, postupno se vie usvajajui Keynesovu teoriju, Roosevelt i kongres sve su vie kapitala
ulagali u javne radove ili ga davali kao neposrednu pomo. Bilo je to izvanredno veliko
mijeanje drave u gospodarskom ivotu, a sve se inilo kao da je to blo u smislu pomoi
radnikim sindikatima, farmerima i nezaposlenima.
Kao mjera vraanja na mirnodobsko gospodarstvo bilo je nakon zavretka rata najavljeno
ukidanje svake kontrole cijena, to je dovelo do niza trajkova. Kako je Wagnerov zakon iz
1935. godine sindikatima osiguravao posebna prava (pravo da zakljue kolektivne ugovore),
to su oni esto kroz takve ugovore prisiljavali poslodavce da smiju primiti na posao samo
sindikalno organizirano radnike, ak samo lanove odreenog sindikata. Tome su prigovarali i
sami radnici jer ih je tako stvoreni sindikalni monopol izlagao sindikalnoj birokraciji. Ti su
prigovori iskoriteni da bi se ograniilo snagu sindikalnog pokreta, te je 1947. godina donesen
Zakon o odnosima radnika i poslodavaca, poznat pod imenom Taft-Hartleyev zakon. Usvojen
usprkos Trumanovu vetu, ovaj Zakon je namjeravao uspostaviti jednakost izmeu
poslodavaca i uposlenih tako to je niz sindikalnih aktivnosti proglasio nezakonitim. Velik
zamah industrije umanjio je otpor tom Zakonu.
48
668. Koja su dva vana sredstva protiv predsjednike vlade?
Isti poslijeratni kongres koji je donio Taft-Hartleyev zakon odmah se upustio u pripremu
amandmana na Ustav kojim bi bila onemoguena Rooseveltova diktatura 1947. godine
kongres je predloio 22. amandman koji je dovoljan broj drava ratificiralo tek nakon etiri
godine, 1951. po tom amandmanu nitko ne moe biti vie od dva mandata predsjednik SAD.
Tom e amandmanu 15. godina kasnije, 1967. godine biti dodan 25. amandman to su dva
vana sredstva protiv predsjednike vlade.
U pogledu nesposobnosti predsjednika i njegove smjene, odnosno da potpredsjednik preuzme
dunost predsjednika (do sada je bilo 9 takvih sluajeva) osobito je vaan 25. amandman iz
1967. godine i to posebno njegov etvrti paragraf za koji bi se moglo rei da unosi neke
elemente parlamentarne vlade u predsjedniki reim. Naime, taj dio amandmana predvia da
potpredsjednik i veina glavnih sekretara mogu pismom domovima kongresa priopiti da
predsjednik nije u stanju vriti vlast te e potpredsjednik odmah preuzeti vlast predsjednika,
ako predsjednik uputu suprotnu obavijest domovima, a potpredsjednik i veina glavnih
sekretara ostanu kod tvrdnje o predsjednikovoj nesposobnosti, domovi kongresa e 2/3
veinom odluiti da li je predsjednik u stanju vriti dunost svoga poloaja. Ako odlue da
nije, potpredsjednik e zadrati poslove predsjednika. Ovaj amandman donesen je za
predsjednika Lyudona Johnsona, a ima u vidu i suvremeni psihiki pritisak kojemu je izloen
vrilac te visoke slube.
Pomorski zakon je potakao izgradnju mornarice, naime od sredine 19. stoljea kad su
ameriki kliperi (veliki i brzi brodovi na jedra) ozbiljno ugrozili englesku trgovaku
mornaricu, prijelaz engleske brodogradnje na brodove od eljeza doeo je do brzog opadanja
trgovake mornarice, ali nakon 10-godinjih ulaganja, koja je potakao Pomorski zakon,
poetkom 20. stoljea SAD su imale mornaricu slabiju samo od engleske i njemake.
1791. godine Sve ono to Ustavom nije izrijekom dano Federaciji ili nije izrijekom
zabranjeno dravama lanicama ostavljeno je dravama ili narodu, a graani imaju pravo na
sve osim na ono to mu je izrijekom zabranjeno.
S obzirom na savezne organe. Ustav ne polazi od naela hijerarhije meu njima. Svaki od njih
je najvii u okviru svojih ovlatenja te je dok ih vri u skladu s Ustavom, nezavisan i najvii.
Da bi se to osiguralo, organi su meusobno kao organi i organizacije, kao njihov sastav i kao
nadlenost, nezavisni i samostalni. Dakako, postoji neka hijerarhija meu nadlenostima koju
vre ti organi: pravna drava pretpostavlja da je najvia i najvanija zakonodavna nadlenost
jer upravna i sudska vlast samo izvravaju zakon. Ali, budui da zakon nije najvie
49
formalnopravno vrelo, nego ustav, zakonodavac je ogranie te zato uprava i sudstvo u odnosu
na njega imaju onaj stupanj samostalnosti koji im daju ovlatenja to su im Ustavom
odreena.
Tako je zakonodavac ogranien ne samo time to su mu vlastita ovlatenja ograniena
Ustavom, nego je ogranien ovlatenjima koja Ustav daje predsjedniku (upravi) i Vrhovnom
sudu (sudstvu). Jer, Ustav ne polazi od pretpostavke da je samo zakonodavac predstavnik
trenutnog miljenja naroda, nego je to i predsjednik, uz to, ustavotvorac je ne samo ograniio
trenutno miljenje birakog tijela njegovim trajnim miljenjem (utjelovljenim u Ustavu) ,
nego u trenutnom miljenju postoje stupnjevi trenutanosti.
Najblii neposredno-trenutnom miljenju je predstavniki dom (svake dvije godine obnavlja
se u cjelini),neto manje za trenutno miljenje je vezan senat (jer on u svom sastavu ima 1/3
senatora koji su izabrani kad i posljednji predstavniki dom i 1/3 senatora koji su izabrani kad
i pred-prethodni predstaviki dom tj. Prije etiri godine: tako je senat predstavnik neto due
trenutanosti, od 2 do 6 godina), predsjednik takoer (budui da je biran na etiri godine, a
pogotovo ako je izabran po drugi put, jo je nezavisniji od trenutne veine) dok je najmanje
zavisno od trenutnog stanja javno miljenje federalnog sudstva (federalni suci su izabrani
doivotno, a bira ih predsjednik i senat: oni dakle nisu imenovani nego birani i oni su trajan
izbor kroz posrednu, u drugom stupnju, demokraciju.Tako su dakle ne samo odnosom Ustav
zakon nego razliitim trajanjem mandata organa vlasti trajna, manje trajna, i najnovija
volja birakog tijela prisiljene da se usklade i vjerojatno je u tom najvea tajna trajanja
Ustava. Na taj nain duina mandata i nain izbora nisu tehniko pitanje nego duboko
politiko pitanje, a demokracija nije shvaena kao prevlast trenutne veine, nego je
demokracija trajna (a s time i sigurna) veina u birakom tijelu.
1.a. Kongres
673. Tko je birao senatore u SAD prema Ustavu, a tko ih bir anadan (17.amandman
iz 1913.)?
Senat je drugi dom kongresa. Svaka drava bira dva senatora (tj. Senat je u poetku imao 26.
a danas ima 100 lanova). Po Ustavu (l.1. odijeljak 3, toka 1.) senatore je birala
zakonodavna vlast drave lanice tj. Njihova oba doma (budui da sve drave, osim
Nebraske, imaju dvodomnog zakonodavca). Tek 17. amandman 1913. godine odreuje da
senatore biraju neposredno birai i to birai koji biraju najbrojniji dio zakonodavaca drave-
lanice (tj. Njezin donji dom). Od tada su drave uvele sistem neposrednog izbornog senatora
i to tako da su neke usvojile sistem da se drava podijeli na dva dijela i svaki bira po jednog
senatora, a neke su jedinstvena izborna jedinica, svaki glasa glasa za dva kandidata, izabrani
su ona dva koji dobiju najvie glasova.
Federacija 1912. godine predlae 17. amandman (ratificiran 1913. godine) po kojem senatore
biraju graani neposredno.
50
Senat
674. ime je po Ustavu SAD-a odreeno pasivno birako pravo za senatore, kako se
biraju i koliko im traje mandat?
Ustav odreuje pasivno birako pravo za senatore: kandidat za senatora mora imati najmanje
30 godina, biti stanovnik drave u kojoj se kandidira i biti najmanje 9 godina dravljanin
SAD. Senatori su birani na 6. godina. U pravilu, 2/3 lanova senata po zvanju su pravnici.
Senat se obnavlja djelomino, svake 2 godine 1/3. Zato su drave podijeljene na grupe A, B,
C (u svakoj grupi priblino isti broj drava), tako da svaka grupa svoje senatore bira svakih 6.
godina.
2.1.a. Nadlenost
U veini poslova koji nisu zakonodavne naravi domovi nisu izjednaeni nego prednost ima
senat i tada on odluuje 2/3 veinom prisutnih lanova. Tako senat donosi presude po
impeachmentu, sudjeluje u voenju meunarodnih pregovora (o pregovorima predsjednik
mora obavjetavati senat) te ratificirati meunarodne ugovore (senat je odbio ratificirati preko
50 tih ugovora), sva imenovanja koja su u nadlenosti predsjednika (sekretari, suci,
diplomatsko osoblje, itd.) vre se uz prethodno miljenje i suglasnost senata.
2.a. Predsjednik
51
1.2.a. Izbor
677. Tko po Ustavu bira predsjednika SAD, kako se zovu, koliko ih ima svaka
drava lnaica i tko njih bira do 1830?
678. Tko je do 1830. birao zastupnike za izbor predsjednika SAD, i koliko svaka
drava bira izbornika?
Prema Ustavu predsjednika biraju izbornici (elektori), a svaka drava bira onoliko izbornika
koliko ima svojih predstavnika u oba doma federalnog kongresa. Sam nain biranja izbornika
Usta se odreuje te su ih (se do 1830) birale skuptine drava-lanica.
Isti poslijeratni kongres koji je donio Taft-Hartleyev zakon odmah se upustio u pripremu
amandmana na Ustav kojim bi bila onemoguena Rooseveltova diktatura. 1947. godine
kongres je predloio 22. amandman koji je dovoljan broj drava ratificiralo tek nakon etiri
godine, 1951. godine. Po tom amandmanu nitko ne moe biti vie od dva mandata
predsjednik SAD.
52
ako predsjednik uputu suprotnu obavijest domovima, a potpredsjednik i veina glavnih
sekretara ostanu kod tvrdnje o predsjednikovoj nesposobnosti, domovi kongresa e 2/3
veinom odluiti da li je predsjednik u stanju vriti dunost svoga poloaja. Ako odlue da
nije, potpredsjednik e zadrati poslove predsjednika. Ovaj amandman donesen je za
predsjednika Lyudona Johnsona, a ima u vidu i suvremeni psihiki pritisak kojemu je izloen
vrilac te visoke slube.
Predsjednik poslove svoje nadlenosti obavlja preko svojih suradnika od kojih su najvaniji
sekretari. Broj sekretarenja do sredine 19. stoljea . pet. Oni upravljaju saveznom upravom
koja sredinom 19. stoljea ima oko 50 000 ljudi. Broj sekretara i drugih saveznih organa,
naroito od poetka 20. stoljea. Stalno se poveavao (danas je 11. sekretara), a pogotovo broj
administrativnih slubenika, od kojih velik dio radi u tzv. Nezavisnim regulatornim
komisijama i dravnim korporacijama a obje su izraz dravnog kapitalizma tj. Drave kao
neposrednog gospodarskog imbenika.
2.2.a. Nadlenost
3.2.a. Odgovornost
1.3.a. Ustrojstvo
2.3.a. Nadlenost
53
685. Koliko ima sudaca Vrhovnog suda?
Vrhovni sud je glava federalnog sudstva: taj sud (od 1869. godine) ini predsjednik (chief
justice) i osam sudaca oni sude u vijeu koje ini si ti suci.
Nadlenost Vrhovnog suda moe biti treeg stupnja (kad je postupak poeo pred kotarskim
sudom), drugog stupnja (kad je postupak poeo pred prizivnim sudom npr. pred Prizivnim
sudo za potraivanja protiv SAD), ali i prvog stupnja za ove sporove: izmeu drava-lanica,
izmeu drave-lanie i neke strane zemlje te protiv presude vrhovnog suda drave-lanice
zbog povrede saveznog zakona ili Ustava.
Savezno sudstvo u okviru svoje redovite sudbene djelatnosti kao statut law i neposredno
pravno vrelo primjenjuje Ustav, savezne zakone, meunarodne ugovore, ali dakako i druge
podzakonske akte savezne uprave. Primjenjujui sve te vrste statute law sudovi vode rauna i
o ljestvici pravnih vrela tj. nie pravno vrelo ne primjenjuju ako je protivno viem. To ine
sudovi u svim zemljama, ali za njih je na vrhu ljestvice zakon (zato sudimo u ime zakona!),
a ako ustav i postoji, on za sud nije pravno vrelo.
Meutim, u SAD (a prema ve navedenim odredbama lanka III. i VI.) Ustav je za sud
naveden kao pravno vrelo, pa savezno sudstvo tu ljestvicu nije zaustavilo na zakonu nego ju
je produilo do Ustava, to znai: svaku niu pravnu normu makar to bio i savezni zakon, nee
primjeniti ako ocijeni da je protivna Ustavu. Tako je sudstvo poelo djelovati kao ustavno
sudovanje.
Ustavno sudovanje to je zatita ustava od povreda koje mu nanosi kakav normativni akt, i
tako vrijea ustavna prava pravnih subjekata.
Ustavno sudovanje nije poelo s Federacijom, ono je bilo blisko amerikim kolonijama u
kojima su sudovi odbijali primjenu akata kolonijalnih organa (guvernera ili/i skuptine) ako
su protivni povelji kolonije; kad je nastalo 13 samostalnih drava, ustavi mnogih od njih su
predvidjeli da ustav bude neposredno i najvie pravno vrelo za sudove, to znai da se ne
primjenjuje nie pravno vrelo ako je u suprotnosti s ustavom; oko odredaba iz lanka III. u
ustavotvornom Konventu nije bilo velike rasprave, tovie ustav kao neposredno pravno vrelo
za sudove inio se jo opravdanijim s obzirom na federalno ureenje.
Ve na poetku djelovanja Federacije, Vrhovni sud je odbio primijeniti neke akte savezne
vlade i drave nalica jer je ocijenio da su protivni Ustavu. Ali, bura je izbila kada je 1803.
godine Vrhovni sud u predmetu Merbury vs. Madison odbio primijeniti savezni zakon jer je
protivan Ustavu. U povijesnom pregledu smo prikazali da je to bio i stranaki sukob jer su u
Vrhovnom sudu prevladali federalisti, dok su Kongres i predsjednik bili demokrati. Ovom
presudom Vrhovni sud je stvorio presedan ustavnog sudovanja, a tu doktrinu je u tom
presedanu obrazloio predsjednik Vrhovnog suda Marshall (on je skoro bez pravne poduke)
pa se ona i zove Marshallova doktrina. Do kraja 19. stoljea savezna je vlast (pogotovo do
54
Graanskog rata) donosila malo zakona pa ih je bilo malo i protuustavnih, ali od kraja stoljea
s porastom zakonodavstva raste i broj zakona koje sud proglaava protuustavnim pa se ve
tada stvara doktrina da je zakon (kao i druge podzakonske norme) ustavan tek kad ga
primijeni Vrhovni sud. U razdoblju 1789 1952. godine Vrhovni sud je 73 savezna zakona
proglasio u cijelosti ili djelomino protuustavnim. I nii sudovi ispituju ustavnost zakona, ali
dakako i u tom pogledu njihovu presudu moe izmijeniti Vrhovni sud tako se ustavno
sudovanje vee za taj Sud. Ali najveu buru ustavno sudovanje je izazvalo u razdoblju New
Deala (1933 1938) kad je Vrhovni sud odbio primijeniti, proglasio protuustavnim, dva
vana zakona tog programa. I to je bio politiki spor, a okolnosti smo iznijeli u povijesnom
pregledu. Vrhovni sud je i tu krizu nadvladao neizmijenjen kao institucija.
688. Vrhovni sud SAD je i ustavni sud. Koji dio Ustava nije predmetom razmatranja
tog suda, a koji dio i ijim posredstvom sud podvrgava ocjeni ustavnosti?*
U SAD ne postoji ustavni sud (kao organ) nego ustavno sudovanje (kao djelatnost), a tu
djelatnost obavlja redoviti sud u okviru svoje redovite (dakle parbene) djelatnosti, i to tako da
uvije ostaje u okviru svojih ovlatenja i svoje prirode, jer za izlazak iz toga morabi bi imati
posebna ovlatenja.
Potivanje hijerarhije pravnih vrela, i neprimena nieg vrela ako nije u skladu s viima,
postoji od poetka sudovanja.
Ukidanje (ex nunc) ili ponitavanje (ex tunc) normativnih akata je normativna nadlenost jer
znai promjenu sadrine normativnog poretka; zato bi sud to mogao initi samo ako bi
Ustavom bio posebno ovlaten na to. Vrenje ustavnog sudovanja od strane redovitih i svih
redovitih sudova jamstvo je samostalnosti te nadlenosti od trenutne, politike veine, a
takoer takvo ustavno sudovanje je manje podobno politizaciji, jer se stalno i redovito bavi
obinim sudovanje.
Zato Vrhovni sud normativne akte koje ocijeni protivnima Ustavu ne ponitava niti ukida,
nego samo ne primjenjuje; kad bi ih primjenio, povrijedio bi Ustav.
Tako neprimijenjeni normativni akt (ili njegov dio) ostaje na snazi, ali u svijetu precedentne
pravde sud je duan da svaki put postupa jednako, tj. kad na jedan sluaj nije primijenio
zakon, nee ga primjeniti ni na druge; a pravilo presedana ne samo da obvezuje sud koji je
stvorio presedan nego i sve nie sudove. Dakle, zakon koji Vrhovni sud nije primijetio zbog
protuustavnosti ostaje izvan pravne prakse, mrtvo slovo na papiru.
Ustavno sudovanje u SAD dakle vri redoviti sud, u okviru svoje redovite nadlenosti, samo u
vezi sa spornim sluajem i samo kad stranke pokrenu pitanje ustavnosti.
Ono to smo rekli o presedanu u engleskom pravu vrijedi i ovdje: sud je ovlaten da razmatra
i presudi samo na temelju injenica i prava koje mu podastru stranke.
55
Za sud drava je pravni subjekt ni po emu razliit od drgih, i sud nije nipoto pozvan da sam
otvara pitanja ustavnosti, a jo manje da brani dravni interes (Ustav nije drava).
Takvo ustavno sudovanje zovemo akcesorno (tj. samo u vezi s parnicom) i sudbenost in
concerno (sud se nikad ne uputa u pitanje ustavnosti nezavisno od spornog predmeta, a
najmanje da bi davao Kongresu ili predsjedniku SAD miljenje o ustavnosti propisa); sud
svoje miljenje o propisu izraava samo kroz presudu.
Da je Sud grijeio, pa i u pogledu svojih miljenja o ustavnosti, Sud je i sam znao (90 puta u
razdoblju 1818.-1957). pokazati: presedan kojim je neku normu proglasio protuustavnom
znao je pobiti suprotnim presedanom, kao to je svoju presudu kojom je neku normu
primijenio kao ustavnu takoer znao opozvati, i zasnovati suprotni presedan.
Englesko pravilo absolutnog presedana u SAD nije nikad usvojeno (ono se u Engleskoj te,
stvara u 18.st., a u 19.stoljeu ve pokazuje nedostatke), jer se ameriko sudstvo bojalo da
nije sposobno za takve pravne istananost koje bi pomiljale na trajnost slinu ustavu;
uostalom, i Ustav je mijenjan amandmanima.
Ustavno sudovanje je moda najvea tekovina amerike sudbenosti i moda najvea tekovina
od poetka moderne ustavnosti; povrh toga moda je to najjaa poluga pravne drave. Sve to
izraava se frazom: Marshall je drugi utemeljitelj Ustava
Ova nadlenost Vrhovnog suda nije se mnogo razlikovala od predsjednikova veta, i to esto je
ona poticala donoenje amandmana; naime ocjenu protuustavnosti koju je izrekao Vrhovni
sud, moe nadvladati ustavotvorac, a to znai 2/3 u oba doma Kongresa (kao i u sluaju
predsjednikova veta) i jo drava lanica. Naime, predsjendik veto stavlja ne pozivom na
Ustav nego temeljem svoje slobodne ocjene svrhovitosti zakona; Vrhovni sud osporava
ustavnost nekog akta pozivom na Ustav, tj. na trajnu volju naroda, pa to osporavanje moe
pobiti samo sama trajna volja ustavotvorac.
690. Tko moe promijeniti odluku Vrhovnog suda SAD-a glede ustavnosti zakona?*
Ali najveu buru ustavno sudovanje je izazvalo u razdoblju New Deala (1933 1938. godine)
kada je Vrhovni sud odbio primijeniti, proglasio protuustavnim, dva vana zakona tog
programa. I to je bio politiki spor, a okolnosti smo iznijeli u povijesnom pregledu. Vrhovni
sud je i tu krizu nadvladao izmijenjen kao institucija.
56
694. Kome pripada pravo na amandmane u SAD i kada e on biti prihvaen.
Inicijativa za amandmane pripada Federaciji (2/3 veina u oba doma) i draama lanicama 2/3
drava lanica zakonodavna tijela, oba doma. Amandmani e biti punovani kad ih ratificira
drava lanica.
Inicijativa za amandmane pripada i Federaciji (2/3 veina u oba doma), koje e izraditi
amandmane. Inicijativu imaju i drave-lanice (zakonodavna tijela tj. Oba doma 2/3 drava-
lanica) u tom sluaju e se sazvati ustavotvorna skuptina i ona e predloiti amandmane.
Bez obzira na to je li inicijativa potekla od federalnog kongresa ili drava-lanica, odnosno
bez obzira na to je li amandman izradio federalni kongres ili ustavotvorna skuptina,
amandmani e biti punovani tek kad ih ratificira drava-lanica. Ratifikaciju u dravama
lanicama vre zakonodavna tijela ili posebno izabrane ustavotvorne skuptine. Koji e od tih
naina biti odabrana za ratifikaciju odluuje federalni kongres (gotovo sve amandmane do
danas su ratificirali zakonodavna tijela drava lanica ). Ustav nije predviao vrijeme za
ratifikaciju pa su neki amandmani ratificirani brzo, a neki tek nakon pet godina. Zato je za
ratifikaiju nekih amandmana u 20. stoljeu (18, 20, 21, 22) odreen rok od 7 godina, ako u
tom roku ne bude postignuta ratifikacija, amandman propada
U tijeku 200 godina vaenja Ustava SAD ustavotvorac je djelovao 17 puta, odnosno donio 26
amandmana (prvih 10 amandmana su doneseni zajedno kao jedan amandman 1791. godine),
uz to , od 26 amandmana treba odbiti dva; 18. o zabrani opojnih pia i 21. koji ukida taj 18.
Dakle, doneseno je 26. amandmana, a na snazi ih je 24.
57
c. Politike stranke
to se tie povijesti stranaka ve od poetka federacije postoje (vie kao politike grupe)
Federalistika (ona tei federalnom unitarizmu) i Republikanska stranka (ona tei
konfederalnom federalizmu). Federalistika stranka ve oko 1820. godine gubi svaku vanost,
a slijedeih 30. godina vlast ima posve Republikanska stranka. U okolnostima naglaenije
razlike izmeu Sjeveroistoka i Juga te povezivanja Sjeveroistoka i Zapada, Republikanska
stranka se razdvaja (1856. godine) na republikance (zovu se i vigovci, oni su uvelike preuzeli
program bivih federalista) i demokrate (koji su privreniji samostalnosti drave pa i u pitanju
ropstva). Graanski rat se uvelike odvija kao sukob tih stranaka, a potom kao poraz
Demokratske stranke za slijedeih 20. godina. Od 1885. godine obje stranke ponovo sudjeluju
u politikom ivotu, one se do danas bore za vlast, a soju organizaciju poinju neto vie
ureivati oko 20 stoljea.
Zahtjev za besplatnom dodjelom zemlje trae seljaci Zapada te se oni u razdoblju 1840-1862.
godine organiziraju kao Stranka za slobodnu zemlju. Zakon o obiteljskoj zemlji 1862. godine
uvelike je njihovo djelo.
Nakon toga stranka nestaje, ali istovremeno se pojavljuje (mogli bismo slobodno prevesti)
zelembai (Greenbackers) koji se bore za zelene papirne novanice, a protiv novca od
plemenitih kovina jer im kao dunicima odgovara inflacija, a nju je lake postii tiskanjem
papirna novca.
Tada, 1875. godine nastaje Socijalistika radnika stranka koja ima program slian strankama
I. Internacionale pa slian i marksizmu (mogli bismo rei da je to prva moderna stranka u
SAD). Mnogo je obeevala pa su tek njeni poeci ve bili razlogom da Internacionala rauna
58
da je budunost radnikog pokreta u SAD, pa tamo premjeta svoje sjedite, ali uskoro nakon
osnivanja ove stranke, Internacionalna je nestala. Uvelike je ona bila strana amerikog
pragmatizma.
Istovremeno iz irokog seljakog vala nastaje irok program demokratskih politikih zahtjeva
koji se od 1891. godine uobliava u Narodnu stranku. Bila je ponajvie to stranka seljaka i
radnika. U vezi sa zahtjevima i razvojem radnikog pokreta u Europi, a u okviru II
internacionale iz Socijalistike radnike stranke nakon etvrt stoljea postojanja izdvaja se
jedan njezin dio koji 1901. godine osniva posebnu, jo jednu, Socijalistiku stranku. Nakon
prvog svjetskog rata, a s pojavom komunizma i Kominterne iz Socijalistike stranke se 1919.
godine izdvaja Komunistika stranka koja je postala lanicom Kominterne. O koliini
radnitva, o njihovim politikim utjecajima kroz stranke i sindikate rekli smo u povijesnom
pregledu.
Ako je Jefferson 1800. godine jedva izabran, 1804. godine izabran je skoro jednoglasno
(162:14 glasova). Budui da su za Washingtona i Adamsa federalisti zaposjeli sve poloaje u
upravi, Jefferson je ve u prvom svom mandatu smijenio dio inovnika i tako otpoeo tzv.
Spoil system tj. Obiaj da novoizabrani predsjednik vrh dravne uprave poputi osobama svog
povjerenja. I Jeffersonu je predloeno da se kandidira po trei put, ali je odbio, istakao
Washingtonov presedan i smatrao da ga se i ubudue treba pridravati
3. Pravo u SAD
NISAM NALA
708. Koja je razlika izmeu impeachmenta u Engleskoj i onoga u SAD-u?
Odgovornost predsjednika je kao i ostalih civilnih slubenika i saveznih sudaca tj. Moe biti
optuen za izdaju, mito i druge teke zloine i krivina djela. Optubu podie predstavniki
dom, sudi senat (tzv. Postupak impeachment). U sluaju impeachmenta protiv predsjednika
SAD senat sudi pod predsjedanjem predsjednika Vrhovnog suda. Presuda po impeachmentu
senata donosi 2/3 veinom prisutnih lanova. Jedina vrsta kazne koju u tom postupku senat
moe izrei je uklanjanje iz slube. Za daljnje gonjenje i osudu nadlean je redovni sud.
59
a. Ustavna Kraljevina, 1789-1792.
Za razliku od Engleske (koja je imala uglavnom jedinstveno pravo), Francuska nije imala
ujedinjeno pravo (pred revoluciju je bilo oko 300 obiajnih sudova tj. Raznih sudova koji su
primjenjivali svoje posebne pravne obiaje), nego su neke pokrajine zadrale svoju pravnu
posebnost, ali je sudstvo skoro pose dravno (12 pravnih oblasti na elu kojih je isto toliko
vrhovnih sudova, zovu se parlamenti, Ipak pariki parlament je imao najvie podruje
sudbenosti skoro drave, crkveno sudstvo ve do kraja 17. stoljea je imalo ogranienu
nadlenost, uglavnom na crkvenu disciplinu). Ali je Francuska imala (za razliku od Engleske)
znatno objedinjuju upravu i najbrojniju upravu u Europi (oko 40 000 ljudi).
711. Tko i kada u Francuskoj saziva tzv. Skuptina uglednika i to ona zakljuuje?
U izuzetnoj tekoj financijskoj neprilici, kralj je 1787. godine sazvao Skuptinu uglednika
(Assemblee des notables).
Taj skup (od oko 140 lanova) predstavljao je elitu Francuske od prineva i ministara do
biskupa i gradonaelnika velikih gradova te zastupnika pokrajinskih skuptina stalea. Oni su
trebali kralju pomoi da se nae izlaz iz financijskog sloma, koji je bio takav da nitko nije
mogao tono prikazati pravo stanje dravnih financija.
Kad je kralj tome skupu predloio opu zemljarinu i to bez ikakvih izuzetaka ak za krunska i
crkvena dobra, uza se razumijevanja odlinici su odbili da se odreknu svojih starih povlastica,
a za propisivanje novih poreza izjasnili su se nenadlenima.
Kada je kralj pokuao svojim uredbama propisati zemljarinu 1787. godine , parlament je
odbio da te odredbe registrira i ponovo istakao da su novi porezi pravo Skuptine opih
stalea (financijsko pravo engleskoj parlamenta postalo je uzor).
Kralj je naredio progon Parikog suda,a onda su se otporu pridruili ostali vrhovni sudovi,
parlamenti 8u ljeto 1787. godine osam parlamenata je u progonstvu). Potom je kralj pripremio
reformu sudstva, ali je morao popustiti pred silnim otporom. Pobjedonosni Pariki parlament
vraen je u soje sjedite. Pokuaj reforme sudstva, izazvao je ne samo opi otpor sudstva nego
su se tome pridruile i neke pokrajinske skuptine stalea. Sudstvo se proglasilo zatitnikom
prava i slobode od kraljeve samovolje. Predstavnici pokrajinskih skuptina stalea (Etate
provinciau) sastali su se u Grenobleu i to su neke (etiri) rubne pokrajine zaprijetile da e se
odvojiti od Francuske.
712. Pod koja od tri naziva je djelova skuptina tzv. treeg stalea u Francuskoj
tijekom 1789.?
60
Skuptina opih stalea sastala se u Versaillesu 5.5.1789. godine. Odmah je izbio spor o
nainu zasjedanja tj. Da li da stalei zasjedaju odvojeno ili zajedno. Trei stale (skoro pola,
vie od 270, njegovih lanova su pravnici, istina niih stupnjeva i predsjednik te skupine je
bretonski pranik Le Capelier) je izlagao da je nacija jedna i nedjeljiva zato treba da zasjedaju
svi njeni predstavnici zajedno i da glasuju po glavama. Kralj nareuje da se zasjeda po
staleima.
Ipak, trei stale se 10.6. proglaava Domom opina (Chamber des Communes, kao donji
dom u Engleskoj). Kralj sutra otputa Neckera optuujui ga da je podravao trei stale i
njegov zahtjev.
Tjedan dana poto se proglasio Domom opina (iz ega proizlazi da bi oba druga dva stalea
inila drugi, gornji dom), trei stale svoj dom proglaava Nacionalnom skuptinom
(Assemblee Nationale) tj. Jednim nedjeljivim i cjelovitim predstavnikom nacije. Taj skup je
neusporedive dubine svoje pravne i politike logike: u njemu su 2/3 pravnici. Mnogi lanovi
plemikih obitelji (Mirabeau, Condorcet, Lafayette, itd) i sveenstva (Sieyes, biskup
Talleyrand itd.) ne samo da su izabrani kao predstavnici treeg stalea nego kad su i
predstavnici svog stalee prihvatili Nacionalnu skuptinu.
Kralj ocjenjuje da Nacionalna skuptina nipoto nije sklona da svoj mandat ogranii samo na
ono to je kralj oznaio u svom sazivu Skuptine tj. Na razmatranje izlaska iz financijske
krize te je tri dana nakon to je proglasio Nacionalnom skuptinom nastoji raspustiti
jednostavnim zatvaranjem pristupa u dvoranu. Na to se Nacionalna skuptina okuplja u
oblinju Loptaonicu i proglaava da je ona kao ukupnost narodnih predstavnika Narodna
skuptina, a ne da joj to svojstvo daje prostor u kojem zasjeda.
Istog dana 20.6.1789. godine svi lanovi priseu da se Skuptina nee razii dok ne donese
ustav tj. Proglaava se Ustavotvornom skuptinom (Assemblee Constituante). To je Skuptina
izrazila rezolucijom u kojoj stoji:Sazvana da odredi ustav Kraljevstva, da obnovi javni
poredak i uspostavi prava naela Kraljevstva Skuptina se nee razii dok Ustav
Kraljevstva ne bude uspostavljen i utvren na vrstim temeljima.
Time se Skuptina proglasila suverenom i ustavotvornom, a takav svoj mandat izvela je iz
narodih naputaka, a ne iz kraljeva saziva Skuptine. Pravno bila je to revolucija. Tjedan
dana kasnije kralj priznaje Narodnu skuptinu, nareuje lanovima druga dva stalea da joj se
pridrue, ali istovremeno prikuplja vojsku oko Pariza
61
Vidjeli smo da je od studenog 1789. godine do ljeta 1791. godine Skuptina donijela niz
zakona (pod nazivom dekreti tj. Akti bez kraljeva potpisa) kojima je udarila nove temelje
organizacije uprave, sudstva, Crkve, gospodarstva, osobne slobode itd. I s time je nad njenim
ustavotvornim redom uvelike prevladao zakonodavni red. Do tada u Skuptini ne postoji
republikanski zahtjevi. Do izjave o pravima ovjeka i graanina kralj esto nazivom
obnovitelj francuske slobode. Taj atribut slabi pod jesen 1789. godine a pogotovo nakon
otpora Graanskom ustavu o sveenstvu u ljeto 1790. godine. Tijekom 1791. godine dekreti o
ukidanju obrtnikih i trgovakih udruga , pa i apelieov zakon, donekle smanjili (bar u nekim
slojevima i pogotovo u Parizu) ugled Skuptine te se ona tada ozbiljnije bavi svojim
ustavotvornim radom.
715. Tko i kada u Francuskoj ukida tijekom revolucije sve povlastice plemstva i
razlike u astima?
Ustvari, povlateni su ne samo izazvali krizu nego su kralja prisilili na saziv Skuptine opih
stalea, a potom nju gurnuli na put revolucije. Napredna buroazija je u tom asu podravala
kralja jer on je izmjenom poreza ugrozio steena prava i inilo se da tei novom ureenju
drave. S druge strane, itavo 18. stoljee, a pogotovo godinu pred revoluciju , pokazuje kako
su kraljeve moi ograniene i kako je Francuska bila samo pravno neograniena kraljevina,
dok su u zbilji kralja ograniavala steena prava povlatenih. Zapravo, ta ogranienja su uzrok
krizi i revoluciji.
Tjedan dana kasnije, 10.8.1789. godine Skuptina je ukinula sve posebnosti i povlastice
stalea, redova, gradova i pokrajina. Svi Francuzi i sve pokrajine su pravno izjednaeni.
Nacija je ukupnost pojedinaca, izmeu nacije (kao cjeline) i pojedinaca nema nikakvih
posrednih skupina.
Te odredbe donesene poetkom kolovoza 1789. godine bile su cjelina iza njih je stajala
odreena politiko-pravna filozofija (kola prirodnog prava), pa se ve tada htjelo se to
uobliiti u jednu cjelovitu ispravu. Tako je Skuptina i uinila te 26.8.1789. godine usvojila
Izjavu o pravima ovjeka i graanina. 5.10. 1789. Izjavu prihvaa kralj.
Izjava o pravima ovjeka i graanina u 17. stoljeu sadri prirodna prava i slobode ovjeka i
graanina koji su bili predmet promiljanja ve skoro 200 godina. Te misli ak su bile toliko
openite i tako ve saeto izraene da ih onakve kakve su u ovoj izjavi nalazimo ve
uobliene skoro stotinu godina prije toga. Zato je Izjava bila toliko opeprihvaena i
razumljiva. Izjava kae da su sloboda, vlasnitvo, sigurnost, otpor ugnjetavanju osnovna
prava svakog ovjeka. Sama sloboda je shvaena tako da je svakom doputeno da ini sve to
ne kodi drugome, odnosno da mu pripadaju sva prava i slobode koji nisu ogranienja istih tih
i tolikih prava i sloboda svakom drugom. Graanin nije rob drave pa da mu pripada samo
ono to mu ona izrijekom dozvoli, nego njegova sloboda prethodi svakoj vlasti i iznad je
svake vlasti. Drava propisima slobodu ograniava samo radi toga da bi ona bila dobro
svakog graanina. Zato je graanin slobodan initi se osim onoga to je izrijekom zabranjeno.
To je tzv. Liberalistika drava.
62
Jedno od prirodnih prava je i vlasnitvo. Treba se sjetiti da je jamstvo privatnog vlasnitva
odgovor na dotadanju nesigurnost vlasnitva kako graanina tako i seljaka koje je uvijek bilo
ugroeno i od drave i od feudalaca, crkve, itd. To pravo vlasnitva je izraeno u posljednjem
17. lanku Izjave ovako : Budui da je vlasnitvo nepovredivo i sveto pravo, nitko ga ne
moe biti lien, osim ako to oito zahtijeva opa potreba zakonito ustanovljena i pod uvjetom
pravine i prethodne naknade. Treba se sjetiti da je ovo izreeno nakon to su ukinute
neugovorene (tj. Obiajne) feudalne obveze seljaka.
Uz naelo jednakosti na poetku izjave (l.1) i naelo nacionalne suverenosti (l.3), Izjava na
kraju (predzadnji 16. l.) osobito istie naelo podjele vlasti kao temeljno naelo ustrojstva
svake vlasti i koje je sama bit pretpostavka postojanja ustavnog poretka :Svako drutvo u
kojem jamstvo prava nije osigurano i u kojemu nije odreena podjela vlasti nema ustava tj.
jamstvo prava i podjela vlasti jesu osnove pravne drae, a bez nje nema same ustavnosti.
Sve te odredbe bile su prije posljedica i odgovor na dotadanje stanje vlasti i drave
Francuske. Vlast je poivala na naelu jedinstva svih vlasti u kraljevim rukama, a ustav
Francuske (osnovni zakoni, leges fundamentales) bilo je nekoliko obiaja o kralju i svim
vlastima u njegovim rukama i njegovoj volji koja bi htjela da je sam zakon.
Naela Izjave smatrana su rezultatom razvoja ljudske rase i civilizacije, a ne darom drave ili
same Ustavotvorne skuptine. Zato se taj akt i zove izjava tj. On samo obznanjuje neto to
postoji i bez tog akta, a on to sadri samo zato da otkloni sumnje u pravo znaenje tih
prirodnih prava i sloboda. Ta prava i slobode su, dakle, izraz same ljudske prirode 8kao
prirode umnog, slobodnog bia) i zato ta naela stoje kao mjerilo iznad svake vlasti, ona joj
daju i oduzimaju legitimitet. Izjava ima nadustavno znaenje, pa vlast (ak i ustavotvorna)
koja povrijedi ta prava i slobode gubi legitimitet.
Iako e kasnije biti donesene i druge izjave o pravima i slobodama, ova e ne samo za
Francusku zadrati posebno mjesto. itava ustavnopravna povijest Francuske 19. stoljea je
borba za naela iz Izjave, odnosno do danas ona je zadrala znaenje nadustavne povelje u
Francuskoj.
63
godine uspostaviti Drubu Isusovu po cijelom svijetu). Kkao je u to vrijeme francuska moneta
od kovine pa je nema dovoljno, drava je odmah pustila u opticaj doznake (asignati: tj. Vrsta
papirnatog novca) koji e biti sredstvo plaanja te zemlje. Da li sluajno ili namjerno, drava
je tih doznaka izdala previe (mnogo vie nego je bila vrijednost crkvene zemlje). Ljudi su ih
kupili te su one ne samo ule u promet nego im je vrijednost uskoro poela opadati. Te
doznake izazvat e krizu itavog financijskog poretka i trajat e desetak godina : ve 1793.
godine te e doznake u prometu vrijediti tek 20% vrijednosti na koju su glasile, a 1795.
godine samo 5% te vrijednosti.
Tek kad je upravna organizacije bila posve uspostavljena i pet mjeseci nakon to su
parlamenti posve ukinuti (odnosno godinu dana nakon to su upueni na prinudni odmor),
Ustavotvorna skuptina je u 8.1790 godine donijela Zakon o sudovima. Taj Zakon postavlja
naelo odvojenosti uprave od sudstva, to znai da se sudstvo ne moe mijeati u upravne
posloe, ali i da su upravni organima oduzete sve sudske nadlenosti. Ukinuo je sve ranije
sudove, kao nedravne (trgovake, crkvene, feudalne, mjesne i sl.) tako i dravne (ope
sudbenosti graanske i krivine) i uveo novu sudsku ljestvicu te razdvojio graansku od
krivine sudbenosti. Taj je Zakon stvorio posve novo sudsko osoblje: sudska zvanja se vie ne
nasljeuju i ne kupuju, nego suce bira narod. Ali prijanja iroka sudaka diskrecija iiroko
shvaeno naelo zakonitosti, odnosno loe iskustvo koje je iz toga slijedilo, Ustavotvornu
skuptinu je uputilo na ogranienje sudake diskrecije, odnosno na shvaanje koje suce vrlo
ograniava, oduzima mu mogunost individualizacije sluaja. Zakon nastoji to ue odrediti
kako dijelo treba kaznu, a sudac je poput stroja za primjenu zakona. Prilino suprotno tome su
stanovita naela i institucije u kojima je vidljiv utjecaj (tj. I cijenjenje) engleskog sudskog
postupka . Zakon predvia porotu i u graanskom i u krivinom postupku (kasnije e biti
zadrana samo u krivinom). Porota je sudca o injenicama u krivinom postupku ak (kao u
common law-u) dvije porote: optuna i ona koja na glavnoj raspravi rasuuju o krivnji.
Najnii stupanj graanske sudbenosti je mirovini sudac, Zakon u znatnoj mjeri sudstvo
povjerava izabranom sudu (arbitrai takva je i obiteljska arbitraa). Budui da je u ovom
Zakonu naelo zakonitosti u krivinom pravu 8nullum crimen sine lege, nulla poena sine
lege) shvaeno tako da zakon znai samo akt zakonodavca (tj. Obiaj nije zakon) to je
Ustavotvorna skuptina morala Kazneni zakon (Code penal) donijeti to prije, pa ga je
donijela (prije Ustava) 1791. godine. Taj Zakon je vrlo potanko odredio kanjiva djela i kazne
za njih.
Pa kako se uspostavljanje nove upravne organizacije primicalo kraju 8ljeto 1790. godine) tako
je Ustavotvorna skuptina postajala odreenija da crkvenu organizaciju teritorijalno izjednai
s tom upravom, odnosno da neka naela nove upravne organizacije primjeni i na crkvenu
organizaciju. Tako je ona u kolovozu 1790. godine donijela tzv. Graanski ustav o sveenstvu
(Constitution civile du clerge). Bilo je to ne samo dravno odreivanje crkvene organizacije i
njenog osoblja nego, zapravo, podvrgavanje Crkve dravi (podravljenje Crkve i vjere). Ovim
jednostranim aktom drava je odredila crkvene jedinice te prava i dunosti svjetovnog
sveenstva kao pojedinaca jer ova Zakon s Crkvom ne postupa kao sa samostalnim tijelom,
cjelinom (korporacijom). Crkva u takvom svojstvu za nju i ne postoji. Po ovome Zakonu
sveenike, kao i neke druge slubenike, biraju aktivni graani (mukarci stariji od 25. godina
64
koji plaaju porez) na doivotnu slubu. Izabrani sveenik prije preuzimanja slube treba
dobiti potvrdu od biskupa (ovaj od nadbiskupa), a potom prisegnuti na vjernost naciji,
domovini i ovom Ustavu. Ako bi biskup odbio potvrdu izabranog sveenika, ovaj je mogao
utuiti tj. Konana odluka pripada dravnom sudu. Papa je zadrao vezu s francuskom
Crkvom samo utoliko to su mu saopavana imena izabranih sveenika. Biskupi su sad nad
niim seenicima zadrali samo disciplinsku sudbenost (kao i u okviru svih upravnih
organizacija) inae su i oni podloni sudskoj nadlenosti. Crkva je izgubila svaku sudbenost.
Bilo je stvaranje dravne crkve u znatno veem stupnju nego su to bile neke protestanske
crkve.
Kralj se suprostavio Graanskom ustavu o sveenstvu, ali je ipak bio prisiljen da poloi svoj
potpis (donoenje Graanskog ustava o sveenstvu posredno je znailo otkazivanje
Konkordata iz 1516. godine (Od tada kralju postaje posve jasno da je (skoro godinu dana
nakon to je doveden u Pariz) sva vlast u rukama Ustavotvorne skuptine. Papa je oklijevao
da se izjasni o Graanskom ustavu o sveenstvu. Tek nakon skoro godinu dana od njegova
donoenja i tek nakon to je skoro polovina nieg sveenstva priseglo na Graanski ustav o
sveenstvu (tzv. Zaprisegnuti sveenici) papa je ( u oujku 1791. godina) taj akt oznaio
heretikim i takvim da znai izmu (otpadnitvo od Crkve) taj papin postupak je znaio
suspenziju svih zaprisegnutih sveenika. Tad je odnos Crkva drava poprimio ( u ljeto 1791.
godine) vrlo otar oblik. Ustavotvorna skuptina je nezaprisegnutim sveenicima naredila da
isele iz svojih upa, oduzela im plae i mirovine (6.1791. godine)
725. Tko je i kada u Francuskoj donio Civilni ustav sveenstva i tko po njemu bira
sveenike?*
727. Kakvu sudbenost imaju biskupi nad sveenstvom prema Graanskom ustavu o
sveenstvu?*
Zakon La Chaplier (apelieov zakon, nazvan po predlagau) koji graanima iste struke, bili
radnici ili poslodavci, zabranjuje da se udruju i donose odluke koje se tiu njihovih
zajednikih interesa. U ime slobode rada i trgovine jedino je ograniena ta sloboda dok su
druge vrste udruivanja bile doputene. Taj Zakon e biti proiren i na selo. Bit e zabranjeno
seljacima i zakupcima zemlje, slugama i poljoprivrednim radnicima da se okupljaju radi
dogovaranja o cijenama i plaama. Takoer su zabranjena udruenja radnika radi pomoi
trajkaima, radi uzajamne pomoi za sluaj bolesti i sl. Sve je to zabranjeno pod prijetnjom
globe i gubitka prava aktivnog graanina na godinu dana. Protiv tog Zakona prilikom njegova
donoenja u Ustavotvornoj skuptini nitko nije prosvjedovao jer da je individualizam, sloboda
rada i ugovaranja, pravna jednakost osnova gospodarskog napretka, a da je svako
udruivanje na tome polju oblik posebnog interesa i monopolskog pritiska. Socijalni razlozi,
slabija gospodarsko-ugovaraka pozicija, nisu smjeli imati utjecaj pri zakljuivanja ugovora.
Najvaniji zakon iz podruja graanskog prava koji je donio Konvent je Zakon o nasljeu,
25.10.1792. god koji je izjednaio sve zakonske nasljednike, ograniio darovanje meu
ivima i posve zabranio oporuno nasljeivanje; usvojio je naelo prezentacije, a priznata
vanbrana djeca imaju ista nasljedna prava kao i brana.
65
729. Kada je donesen, tko ga donosi i o emu govori odnosno izrazom ega je Le
Chapelierov zakon?*
732. Kada je donesen i na kojim naelima poiva prvi moderni ustav u Europi koji
je donesen u Francuskoj?*
Kralj je ustavni vladar, on ie nije kralj Francuske (to se smatralo feudalnim naelom)
nego kralj Francuza tj. Pri graanin i najvii predstavnik nacije i drave. Kralj je
predstavnik drave i nosilac izvrne vlasti koju vri preko (6) ministara koje sam bira, koji ne
mogu biti lanovi skuptine (posljedica naela podjele vlasti i koji politiki samo njemu
odgovara. Ali, nijedna kraljeva isprava nje izvrna bez ministrova supotpisa koji tim potpismo
preuzima pravnu odgovornost za tu ispravu. Tu pravnu odgovornost ministara i ostalih
visokih slubenika izvrna vlast prati sama skuptina te ih moe za povrede Ustava i zakona
optuiti pred Visokim nacionalnim sudom. Uz to, skuptina uvijek moe pozvati ministra da
podnese izvjetaj o svojim postupcima, a na kraju rada ministri skuptine podnose opi
izvjetaj o svojim postupcima, a na kraju rada ministri skuptini podnose opi izvjetaj o
svome radu. Ministri ne ine skup, vladu nego svaki djeluje u okviru svog resora. Najzad,
skuptina uvijek moe kralju priopiti da je ministar izgubio povjerenje nacije tj. Skuptine.
Ustvari, bila je organizacija izvrne vlasti slina predsjednikoj vladi.
Kralj nema pravo zakonodavne inicijative, ali ima pravo monog odgodnog veta. Propis koji
je skuptina izglasala zove se dekret i da bi postao zakon, treba dobiti kraljevu potvrdu. Ako
kralj dobije potvrdu time nastaje sukob izmeu skuptine i kralja. Ustav za prevladavanje tog
sukoba predvia ovaj postupak (a u tome je bitno vrijeme). Kraljev veto moe biti prevladan
samo ako taj prijedlog (u pose istom tekstu) prihvate dvije slijedee skuptine. Budui da se
skuptina sama nije mogla raspustiti, znai da je prva skuptina morala saekati istek svog
mandata, zatim je prijedlog podnoen drugoj skuptini pa ako ga je ona neizmijenjenog
prihvatila (ako ga je odbacila, znai da je nova skuptina dala za pravo kraljevu vetu)
prijedlog je ekao treu skuptinu i ako ga je ova prihvatila teko onda je to zakon i stupa na
snagu usprkos kraljevoj zarani. Tako je, dakle, narod posredstvom tri uzastopne skuptine
morao pokazati svoju privrenost zakonskom prijedlogu usprkos kraljevu protivljenju. Bila je
66
to dakle vrlo mona odgoda koja je prijedlog mogla zadrati do dvije (ako je prijedlog prva
skuptina usvojila na kraju svog zasjedanja, a trea na samom poetku svog zasjedanja) do
est godina (ako ga je prva usvojila na samom poetku svog zasjedanja, a trea na kraju svog
zasjedanja).
Kralj ima plau (civilna lista, uvedena je u svibnju 1790. godine kada su nacionalizirali
krunska imanja i kada ih je drava poela prodavati) i vojnu gardu. Iako je kralj glaa dravne
uprave ipak on neposredno nadzire samo vrhovnu upravu jer inovnici svih niih stupnjeva
urpave su izabrani, dakle, neovisni od kralja. Jo je manja utjecaj kralja imao na sudstvo.
Sudstvo je nezavisno i od zakonodavca i od kralja (tj. Izvrne vlasti) ono je trea grana vlasti
koja je predstavnik nacije i suverenosti. Suce biraju aktivni graani i za vrijeme mandata (6.
godina) oni su nezamjenjivi. Na vrhu sudstva je Kasacijski sud. To nije prizivni sud, nego
samo uvar zakona na taj nain to rjeava samo pravna pitanja i brine da sudovi pravilno
primjenjuju zakon. Pored toga sud, a donekle po uzoru na postupak impeachmenta, za
politike delikte optubu podie skuptina a sudi Visoki nacionalni sud, a za svaki predmet se
drijebanjem odreuje etiri od sudaca Kasacijskog suda i taj sud sudi uz veliku porotu (24.
lana) koju biraju skuptine departmana.
734. Kako se prema francuskom ustavu iz 1791. zove propis usvojen od skuptine te
to je potrebno da takav propis postane zakonom?*
Kordelijeri zastupaju prava ovjeka i graanina tj. Oni trae ope pravo glasa, republiku i
drutvenu jednakost
Skuptina zna da dvor na strani neprijatelja te optuuje kralja. Sukob izmeu kralja i
Skuptine je u srpnju 1792. godine dosegao vrhunac. Skuptina dekretnom proglaava da je
domovina u opasnosti, da kralj ne vri svoju ulogu te radi obrane nacije, poziva sve graane
(ak i one bez aktivnog prava glasa) da se naoruaju. U to vrijeme ve je raspoloenje javnosti
se vie naginjalo republici, Francuska je trpjela neuspjehe na bojnom polju i neprijateljska
vojska se pribliavala Parizu (na oko 150 km). Kralj je ponovo pokuao bijeg. Austrijski
napada izdaje proglas u kojem se postavlja zatitnikom francuskog naroda i kralja. U Parizu
10.8.1792. godine revolucionarna Komuna preuzima vlast, dolazi do pobune. Zakonodavna
skuptina suspendira kralja potom ga predaje Parikoj komuni. Taj dan 10.kolovoza 1792.
godine esto se naziva druga revolucija bio je to kraj Ustava i kralj kraljevine. Skuptina
izmeu svojih lanova imenuje izvrni savjet (6 lanova) nastaje (ustvari ponovo kao to je i
bilo za Ustavotvorne skuptine, a nakon pokuaja kraljeva bijega tj. U razdoblju 21.6
14.9.1791. godine) oblik skuptinske vlade tj. Skuptina je i zakonodavac i izvrna vlast
posredstvom svog savjeta (kao to je i bila vlast parlamenta za engleske revolucije, 1642
1653. godine). Parika komuna i njezina nacionalna garda, pod utjecajem je jakobinaca i ona
67
se temeljem Federacije nacionalne garde predstavlja kao predstavnik cijele Francuske. Tako
se Parika komuna javlja kao nosilac dogaaja i kao suparnik samoj Skuptini. Skuptina pod
pritiskom Parike komune i njene garde, a u uvjetima rata i neprijateljskih snaga koje su
zaposjele sjeverni i sjeveroistoni dio Francuske, odluuju da uini priziv na odluku nacije.
Saziva skuptinu koja treba da ima poseban mandat da odlui o ustavnim pitanjima Konvent
(naziv koji je u Engleskoj upotrijebljen pod kraj Revolucije, 1860. godine).
738. Kako se prema nazivima politikih stranaka dijeli Konvent 1792. do 1795.?
Konvent je postao suditem svrgnuo Louisa XVI. Izglasao smrtnu kaznu te je on pogubljen
krajem 1793. godine.
Konvent je sudio Louisu XVI i izglasao smrtnu kaznu te je svrgnut kraljem sijenja.1793.
godine
Ve u oujku 1793. godine Konvent je izabrao revolucionarni sud, koji sudi neprijateljima
revolucije. Njegove su presude bezprizivne. Oblik dranja izvrne vlasti, njene djelotvonosti i
usredotoenosti bio je Odbor narodnog spasa (Comite de salut public). Ovo tijelo je nastalo u
travnju 1793. godine sastojalo se od 9-12. lanova izabranih na mjesec dana, a trebalo je
nadzirati izvrno vijee. Uskoro se mjeseni izbor pretvorio u stalni reizbor, a lanovi Odbora
narodnog spasa meusobno su raspodijelili poslove izvrne vlasti tj. Postali su vrsta ministara.
Ustvari, lanovi tog tijela su bili ministri u politikom smislu rijei dok su lanovi izvrnog
vijea postali puki administratori.
Najvaniji zakon iz podruja graanskog prava koji je donio Konvent je Zakon o nasljeu,
25.10,1792. godine, koji je izjednaio sve zakonske nasljednike, ograniio darovanja izmeu
ivih i posve zabranio oporuno nasljeivanje, usvojio je naelo reprezentacije, a priznata
vanbrana djeca imaju ista nasljedna prava kao i brana.
68
2.1.b. Jakobinski konvent
Jakobinski ustav (njegov slubeni naziv je Ustav iz Godine I.) budui da je Konvent na
poetku svog rada usvojio dekret da e nacrt ustava biti podnesen narodu da on odlui da li ga
prihvaa, u 7.1793. godine ustav je podnesen na referendum. Vidjeli smo da je ve pri izboru
Konenta odaziv biraa bio vrlo slab (10%) pri ovome referendumu odazvalo se oko 25%
biraa (od 7 milijuna glasalo je oko 1,8), a time da je to javno i kolektivno glasanje bilo
ureeno tako da su na skupove koji su glasali priputeni svi koji su doli, ak i ene 8iako one
nisu imale prvo glasa). Dakako, ta sudranost je bila vie posljedica opih prilika, ope
nesigurnosti u pogledu budueg tijeka dogaaja, nego sam sadraj Ustava ili javnost glasanja.
Birai su se mogli izjasniti da li ustav prihvaaju (u cjelini) ili ne. Skoro svi koji su doli na
skupove gdje se glasalo prihvatili su ga te je Ustav prihvaen, a potom su nastupile
nacionalne sveanosti (oblik politikih liturgija) u slavu ustava i polaganje prisege vjernosti
Ustavu. Nastupila je jedna vrsta mistifikacije ustava koji je izjednaen s dravom, a ova s
nacijom.
Uskoro nakon toga, poetkom listopada 1793. godine Konvent je usvojio dekret : Vlada e
biti revolucionarna do zakljuenja mira. To je znailo da , s obzirom na to to je Francuska u
ratu, Ustav ostaje izav primjene. Bio je to izraz Robespierreove teorije koja je razlikovala
revolucionarni poredak i ustavni poredak. Revolucionarni poredak je djelovanje prema
okolnostima, bez pravila i prava, te su opravdana sva sredstva koja slue cilju spas
Republike. I takva vlast je legitimna . Legitimitet joj daje spas nacije. Nije to bilo daleko onog
legitimiteta koji je neograniena kraljevina traila u dravnom razlogu
746. Tko obnaa izvrnu vlast po Jakobinskom ustavu iz 1793. tko bira to tijelo i na
koji rok?
Izvrnu vlast vri Izvrno vijee od 24 lana koje bira skuptina na rok od dvije godine
izmeu kandidata koje, po jednog, predlau departmani (departmana je 83). Izvrno vijee se
obnavlja svake godine pola tj. Djelomino obnavljanje, to bi trebalo biti jamstvo kontinuiteta
u vlasti pa i u izvrnoj vlasti. To tijelo imenuje ministre koji su vritelji poslova pojedinog
resora (i to je bila potvrda postojeeg stanja i odnosa Odbora narodnog spasa i ministara).
Ministri ne smiju odluivati na zajednikim sjednicama i njihov mandat nije ogranien.
Zakonodavna skuptina donosi dvije vrste propisa: o manje vanim stvarima dekrete, a o
vanijim predmetima (graanski i krivini zakoni, financijski zakoni itd.) zakone. Dok
dekrete donosi sama skuptina, o zakonima je mogu referendum. Skuptina izglasani
zakonski prijedlog dostavlja departmanima i ako u roku od 40 dana u bar polovini departmana
bar jedna desetina skuptine biraa zahtijeva referendum nacrt zakona e biti podnesen na
referendumu. Inae, smatrat e se da je narod zakon prihvatio preutnim referendumom. Taj
mogui referendum je dakle oblik neposredne demokracije. Ipak, treba ponoviti: svako
glasanje je na skupovima i javno, utoliko tvrdnje da je to najdemokratskiji Ustav Francuske
uvelike pobuuje sumnju jer za pojam demokraije sam nain glasanja nije manje vaan od
irine prava glasa.
69
747. Koje vrste propisa po Jakobinskom ustavu donosi zakonodavna skuptina i
kada e se za jedan od propisa moi raspisati referendum?*
Revolucionarni sudovi sude ne potujui pravila postupka, mogu osuditi za djela koja
zakonom nisu ni predviana, za osudu je dovoljno uvjerenje suca bez potrebe dokaza. Zakon
o sumnjivima koji je donesen za irodinaca (3.1793. godine) jakobinci e u 9.1793. godine
dopuniti odredbom po kojoj je sumnjiv svatko koji koi napredak revolucije ili kalja
istou republikanskih naela postupcima ili rijeima. Za sve sumnjive nadreen je
zatvor. Skoro milijun ljudi je oznaeno sumnjivima. Pod kraj jakobinske strahovlade, u lipnju
1794. godine dekretom je politikim zatvorenicima uskraeno pravo na odvjetnika pred
Revolucionarnim sudom. Taj sud vodi postupak prema pravilima zdravog razuma, a
presuda je djelo samo savjesti suca. Jedina kazna je smrt. Za mjesec i pol dana trajanja tog
Zakona taj Sud je osudio 1350 osoba na smrt.
749. iji je Konvent i kada ukinuo za trajanja Francuske revolucije sve ugovorne
obveze izmeu feudalaca i uivaoca zemje?
750. Na koji nain drava pokuava 1793. i 1794. u borbi protiv crkve uvesti oblik
graanske vjere?
Odnos s Crkvom u poetku Konventa nije bio toliko zaotren koliko je to bilo za vrijeme
Zakonodavne skuptine (1791./2. godine) koja je sveenicima zabranila ne samo da vode
knjige roenih, vjenanih, umrlih nego je ak zabranila vjerske sveanosti, sveeniku odjeu
itd. Kad je poeo rat s koalicijom a Crkva se pokazala glavnom mreom kontrarevolucije, od
proljea 1793. godine taj odnos se zaotravao a pod jesen 1793. godine za jakobinaca,
poprimio je izuzetne razmjere. Drava je zauzela posve protuvjersko gledite, a potom je
opinama dala pravo da odlue o vrsti vjerovanja. Meutim, uskoro (studeni 1793. godine)
Konvent je stvorio Kult razuma, a kasnije (svibanj 1794. godine) Vrhovnog bia. Ovaj drugi
kult je pokuaj da se stvori vrsta graanske vjere koja bi bila prihvatljiva za sve vjere. Kult
Vrhovnog bia se sastojao u opim moralnim naelima od kojih su neka sadrana u Ustavu
koji je trebao postati vrsta katekizma, kojega bi trebalo prouavati u koli
70
Termidorski konvent (27.7.1794. -26.10.1795) U asu obaranja jakobinske strahovlade
revolucija je ve pet godina, a vlast protiv Konventa skoro 2 godine. Ali ovaj Konent je
odbacio krajnje mjere jakobinske strahovlade. Mada je zadran Revolucionarni sud, ipak je
ukinut dekret iz travnja 1794. godine koji je taj Sud inio posve samovoljnim sredstvom
politike likvidacije. Sad je i taj Sud morao potivati odreeni postupak a optueni je dobio
pravo na obranu, svjedoke. Ipak taj Sud e biti ukinut u svibnju 1795. godine. Konvent je
ukinuo progone federalista, delikt propagande jedino je zabranio zagovaranje kraljevine i
uope jo pootrio mjere protiv izbjeglica (oni su na stanovit nain proglaeni mrtvima jer je
njihova imovina pripala narodu i nasljednicima). Isto je u pogledu odnosa s Crkvom. U
2.1795. godine donesen je Dekret o odvajanju Crkve od drave i dozvoljena je sloboda kulta.
To je znailo da drava ne priznaje niti plaa niti jednu vjersku zajednicu. Dakle, nakon
pokuaja podravanja Crkve, zatim antiklerikalizma, potom borbe protiv same vjere, konano
je dolo do odvajanja drave i Crkve (ali zakratko, 1795 1801).
Direktorijsku ustav iz 1795. godine (ili Ustav iz Godine III). Konvent je prihvatio 22. 8. 1795.
godine drei se svog dekreta iz 1792. godine podnio na referendum. Na istom referendumu
narodu je podnesen i dekret prema kojemu na pravim izborima za zakonodavna tijela naroda
moe izabrati samo 1/3 novih poslanika, dok 2/3 moraju biti iz Konventa. Konvent se bojao
monarhista, te je na taj nain sebi produio ivot. Taj dekret je izazvao silan opor a 5.10.1795.
godine u Parizu izbija monarhistika pobuna. Konvent je pozvao vojsku, zapovjednikom joj
imenoao generala Napoleona Bonapartea i uputio ga da ugui pobunu.
Poslije te pobune referendum je preveden : Konvent (od njegova izbora) prati izuzetna
abstinencija: od 7 milijuna , za ustav iz 1795. godine glasovalo je oko milijun glasaa. Ustav
je ipak prihvaen)
Direktorijski ustav je najdui francuski ustav. Njegova bitna oznaka je naglaen kontinuitet u
vlasti. U tom cilju vlasti su odvojene svaka se sastoji od kolegija (vie organa ili osoba) i svi
organi se obnavljaju djelomicno. Tada je ve ideja republike vezana za tri postulata :
izbornost, kolegijalnosti i kratkoa mandata. Zato, po ovom Ustavu Francuska je rsta
predsjednike republike i Direktorij je kolegijalni predsjednik Republike (predsjednitvo).
Prvi put kolegijalni upravni organ pod nazivom direktorij (directoire) postoji po dekretu
Ustavotvorne skuptine od 9.12.1789. godine. Tim imenom je nazivan organ (od osam
lanova) koji vri upravnu vlast u departmanu, a biralo ga je ope vijee departmana.
Ustav iz 1795. godine prvi put u Francuskoj uvodi dvodomni parlament: zakonodavno tijelo
se sastoji od :
- vijea pet stotina ima 500 lanova, moraju biti stariji od 30. godina i imati
prebivalite najmanje 10. godina u departmanu u kojem se kandidiraju
- vijee starih ima 250 lanova moraju biti stariji od 40 godina i imati prebivalite
najmanje 15. godina u departmanu u kojem se kandidiraju
oba vijea biraju isti birai i u istom postupku, najprije poslanike za vijee pet stotina, a
potom za vijee starih. Ovaj dvodomni sustav ima za cilj dvodomnost kao mudrost manjine.
Dovoljno je imati 126 razboritih u vijeu starih da prijedlog vijea pet stotina ne proe.
Poslanici za oba doma su birani na tri godine, ali se svake godine bira 1/3 novih lanova. Na
taj nain domovi nikada ne prestaju niti dobivaju posve nov sastav. Dugi boravini cenzus u
71
departmanu bilo je sredstvo da se provincija zatiti od profesionalnih parikih politiara
(odvjetnika) i da je izjednai u pravima. Inicijativa za se akte koje donosi zakonodavno tijelo
pripada vijeu pet stotina. Vijee starih moe je samo u cijelosti odbiti ili potvrditi.
Direktorij je kolegij od 5 lanova (direktora) koji vre poslove poglavara drave i izvrne
vlasti. Direktori su birani slino zakonodavnom postupku. Listu od 10 kandidata, starijih od
40 godina za jednog direktora predlae Vijee pet stotina i sa te liste vijee starih bira jednog.
Direktori su birani na 5 godina, ali svake godine se bira jedan direktor to je vrsta
djelominog obnavljanja. Direktorij o svojim poslovima odluuje na skupu, veinom glasova
(3) svojih lanova. Direktorij imenuje ministre (6)koji su neposredni vritelji izvrne vlasti, ne
mogu zajedno zasjedati (tj. initi vladu) odgovaraju direktoriju. Direktorij imenuju vojne
zapovjednike, vrhovni je zapovjednik vojske, imenuje diplomate, naelnik uprave departmana
i sl. Promulgira zakone, vodi meunarodne pregovore itd. Imao je vie vlasti nego kralj po
Ustavu iz 1791. godine. Ali , ne samo da direktorij nema udjela u zakonodavnoj vlasti nego
najvea mu je ogranienje da nema utjecaja na dravni proraun i financije ( to je nadlenost
zakonodavca). Kratko iskustvo je pokazalo tko dri kesu dri vlast. Zakonodavac moe
direktore optuiti za veleizdaju pred Visokim sudom tj. Samo vrsta pravne odgovornosti
(poput impeachmenta). lanovi zakonodavnih tijela ne mogu biti u egzekutivi.
Ovaj Ustav je vie liberalan, a manje demokratski od Ustava iz 1791. godine jr pravo glasa
imaju: Francuzi stariji od 21.godinu koji su upisani u Nacionalnu gardu (tj. Vojni dobrovoljci)
i koji plaaju porez (makar i najmanji). Izbori su tajni u dva stupnja po sistemu izbornih lista
birai biraju izbornike (za ove je odreen visok imovinski cenzus i 25. godina ivota), a ovi
poslanike
I ovaj Ustav ima uvod, deklaraciju o pravima, ali tu nije spomenuta jednakost niti pravo na
pobunu. Za Konvent i one koji su Ustav donijeli revolucija je zavrena. To pokazuje i ostala
sadraj ovog Ustava. Centralizam i etatizam su bitne poluge vlasti. Ustav sadri oprez i
sredstva protiv diktature skuptine i izvrne vlasti. Neposredno iskustvo zamaglilo je oprez
prema jo gorim diktaturama: birokratskoj i vojnoj. I upravo e ove tada i kroz taj Ustav
poeti svoj veliki i dugi pohod u francuski dravno pravni genij.
Nakon referenduma provedeni su izbori za nove organe. Trebalo je biti izabrano 500 bivih
lanova Konventa, ali ih je izabrano samo 400 pa su oni sami izabrali jo 100. Od
novoizabranih 250 lanova mnogi su bili protiv Konventa pa ak i monarhist. Nove vlasti su
se uspostavile i Konvent se 20.10.1795. godine tj. Nakon tri godine teke (i u itavoj
francuskoj povijesti besprimjerne) vlasti raspustio, odnosno 2/3 njegovih lanova produilo
je rad kao lanovi doma novog zakonodavca. Ovdje imamo sasvim suprotan primjer od onoga
Ustavotvorne skuptine koja je 1791. godine kada je donijela Ustav, odluila da njezini
lanovi ne mogu biti birani u slijedeu zakonodavnu skuptinu. Stupio je na snagu prvi
republikanski Ustav.
72
2. Napoleonovo doba, 1799-1814.god
a. Konzulski ustav, 1799.god
758. Kada je donesen Konzulski ustav i kome po njemu pripada izvrna vlast?
Pretvorenost nije manja ni u pogledu demokracije: svi Francuzi stariji od 21. godinu imaju
pravo glasa, dakle ope pravo glasa (oko 8 milijuna).
Izbori su u tri stupnja
1. birai u opini javnim glasanjem, biraju izmeu sebe 1/10 i to je opinska lista
povjerenja na takvim listama je bilo oko 800 tisua ljudi
2. svi izabrani na opinskim listama povjerenja sastaju se u sreditu departmana i izmeu
sebe biraju 1/10 to je departmanska lista povjerenja na takvim listama je bilo oko 80
tisua ljudi
3. oni izabrani na departmanskoj listi povjerenja izmeu sebe biraju 1/10 i to je
nacionalna lista povjerenja na njoj je bilo oko 5 tisua ljudi izabrani na tim listama nisu
nita nego kandidati od kojih vrhovni organ (konzul i senat) vri izbore povjerenje odozdo,
vlast odozgo. svaki od tih stupnjeva mogao je biti mjesto kratkog spoja, odnosno utjecaj
zakulisnih sila. Izabrani su na listama mogli ostati 10 godina, iako su birai sake 3 godine
mogli liste popuniti i opozvati (ak) one s kojima nisu bili zadovoljni.
760. Objasnite zakonodavni postupak po Konzulskom ustavu iz 1799?
Sam zakonodavni postupak Ustavom je predvien tako da je za svaki dio tog postupka
predvien posebni organ:
1. pravo predlaganja zakona i dravnog prorauna prvi konzul
73
2. prijedlog pravno uobliava drani savjet
3. zakonski prijedlog pretresa tribunat (oborio je vie Napoleonovih prijedloga)
4. o zakonskom prijedlogu koji su mu izloila tri lana dravnog savjeta, a potom
zakljuke pretresa u tribunatu izloila tri lana tribunata tajnim glasovanjem odluuje
zakonodavna skuptina zakonodavna skuptina je poput nijeme porote, ne moe postavljati
pitanja niti raspravljati, nego nakon to je sasluala izlagae pristupa glasovanju (1804. godine
dobit e pravo da raspravlja). Ako je u dravnom savjetu pokrenuto pitanje ustavnosti
prijedloga, samo onda e nakon zakonodavne skuptine
5. o ustavnosti prijedloga odluiti senat
6. zakon potom promulgira prvi konzul
Senatus consulte su prijedlozi miljenja putem kojih senat ima ustavotvornu vlast
U Engleskoj je glavni zagovornik rata protiv Napoleona Pitt Mladi uklonjen, a nova vlada je u
3.1802. godine s Francuskom sklopila mir u Amiensu. Taj mir, ta pobjeda nad stoljetnim
suparnikom, konzula je digla do vojne slave Louisa XIV. Uz to unutarnji mir, sreene
financije, gospodarski napredak, Konkordat sve je to potaklo senat da dva mjeseca nakon
zakljuenja mira predloi produenje konzulova mandata za jo 10 godina. Konzul je
prijedlog otklonio izjavivi da on hoe samo onu vlast koja mu daje samo narod. U
svibnju.1802. godine narod je pozvan da plebiscitom odlui o imenovanju. Napoleona
doivotnim konzulom. Plebiscit je postao osnova tzv. Cezarske demokracije (bonapartizam e
esto posezati za plebiscitom pa e se tijekom cijelog 19. stoljea stranka bonapartista zvati
plebiscitari).
Narod je plebisticom odobrio (plebiscit je javni, potpisom u opinski registar) a tri mjeseca
kasnije (4.8.1802. godine) narod je ponovo pozvan na referendum o senatus consulte
(prihvatilo ga je 3,5 milijuna) koji je zapravo novi Ustav (tzv. Ustav iz godine X) po kojem je
(l.42) Napoleon ne samo doivotni konzul nego ima pravo da imenuje nasljednika.
Taj senatus consulte iz 1804. godine (nazvan Ustav iz Godine XII) zadrao je naziv Republika
i tek 1809. godine Francuska e se nazvati Carstvom. Ipak, od 1804. godine raunamo
postojanje Carstva. Da bi naglasio kontinuitet s carstvom, Napoleon je najprije pohodio
prijestolnicu i grobnicu Karla Velikog u Aachenu, a potom uz papinu ceremoniju u Parizu sam
sebe okrunio. Tu vezu s Franakom on e jo vie istaknuti kad e se u Milanu okruniti
langobardskom eljeznom krunom kao kralj Italije. Bilo je to carstvo po boijoj milosti i
narodnoj suverenosti.
74
764. Kada je donesen i koja je osnovna znaajka tzv. ustava iz godine XII?*
c. Napoleonovo zakonodavstvo
75
Ustav iz 1799. godine, zakoni iz 1800. i 1801. godine ustavne dopune iz 1802. godine i iz
1804. godine te zakoni iz 1807. godine i 1811. godine uvelike su izmijenili sudstvo. Bit i cilj
te izmjene jeste da je sudstvo postalo oblik dravne uprave. Sudstvo je to bilo po strogoj
centralizaciji, hijerarhiji, odgovornosti i nainu imenovanja sudaca. Na elu sudske
organizacije je ministar pravosua (visoki sudac) koji pose vlada tom organizacijom, kao to
je dravni tuitelj na elu organizacije tuiteljstva. Pravosue je dravno, a ne narodno, kao
to je pravo posve tehniko sredstvo i nema nita s pravdom (koja je moralna kategorija). Bilo
je to posve pozitivistiko-tehniko i instrumentalno-etatistiko poimanje prava.
itavim sudskim strojem upravlja drava preko ministra pravosua koji je predsjednik
Kasacijskog suda, a svaki nii stupanj je strogo zavisan od vieg. Suce imenuje ministar
pravosua, njmu disciplinski odgovaraju i moe ih uvijek opozvati.
Takvo shvaanje sudbenosti svojstveno je za Francusku do danas.
Sudske jedinice su se podudarale s upravnim (opine, kotari, oblasti), poezanost,
neodvojenost graanske i krivine sudbenosti je na najnioj razini, a tek je na razini oblasti
stanovita odvojenost. Ali, daleko vanija posebnost je ovo: dok je krivina i graanska
sudbenost uvelike povezana, tei delikti i politiki delikti su odvojeni od krivine sudbenosti
(od 1804) postoje dvije razine, ali ne instance, politike sudbenosti, pogotovo za najtee
politike delikte (veleizdaja,urota). Do 1811. godine mirovni suci (u opinama) i graanski
sudovi ( u kotarevima) jesu sudovi ope sudbenosti za graanske sporove i manje delikte. Sve
te suce imenuje vlada.
Na razini departmana postoje dvije vrste sudova: prizivni za graanske i kazneni sud.
Posebnost je posljedica postupka jer samo krivini sud sudi uz porotu i to uz dvije porote:
optunu i onu koja na glavnoj raspravi odluuje o krivnji.
Trea instanca je Kasacijski sud (za cijelu Francusku) koji rjeava o prizivima: ima tri odjela:
graanski, krivini i za zamolnice.
Upravo zbog porota pred krivinim sudovima departmana Napoleonov vojnodiktatorski reim
umanjio je tim sudovima vanost, u njih nije imao povjerenja pa oni ne sude tee delikte, a
pogotovo ne delikte politike naravni, nego za to postoje (od 1801. godine) posebni krivini
sudovi. To je zapravo oblik prijekog suda, odnosno vrsta nastavka tzv. Revolucionarnih
sudova iz vremena Konventa. Posebnost tih sudova je u njihovu sastavu (tri suca, tri visoka
asnika, dva civila), u postupku (sudi bez porote, postupak je sumaran, a presuda je konana,
bezprizivna i izvrna za 24 sata). Najea kazna je smrt. Nadlenost tih posebnih krivinih
sudova su teki delikti (razbojstva, pljake, podmetanje poara, hotimina ubojstva i sl.) i
politiki delikti obinih graana (urotniko okupljanje, poticanje na pobunu i sl.).
Kada je osnovano Carstvo 1804. godine osnovan je, dakako i posebni krivini sud tzv. Visoki
sud. To je neto poput doma lordova (po sastavu: prinevi, senatori, dravni savjetnici,
lanovi Kasacijskog suda), a sudi politike delikte (urote i delikte protiv drave, zloupotreba
visoke slube) visokih slubenika (prineva, ministara, generala i sl.)
Tako su zapravo ti posebni krivini sudovi umanjili vanost krivinih sudova oblasti i
njihovih porota , te je 1811. godina dolo do izmjene upravo u pogledu tih sudova. Ukinuti su
posebni stalni krivini sudovi oblasti, a njihovu nadlenost vre tzv. sudovi asiza (podsjea
na Englesku) tj. Nestalni (putujui) sudovi koji su sastavljeni od sudaca prizivnih sudova
oblasti. Taka sud kao krivini sud zasjeda saka tri mjeseca u sjeditu oblasti (departmana), a
sudi uz porotu (12) koja presuuju o injenicama.
76
770. Tko su suci u tzv. Visokom sudu osnovanom u Francuskoj 1804.godine i to je
taj sud sudio?*
Na kraju, od 1807. godine (kao posljedica Trgovakog zakona) postoje, kao posebni sudovi,
trgovaki sudovi. Njihova posebnost je u sastavu (trgovci izmeu svih svojih lanova biraju
suce), u postupku (bez postupovnih formalnosti), nadlenosti (sporovi meu trgovcima i o
trgovini), pravu (primjenjuju trgovake obiaje, uzance). To su bili arbitrani sudovi jer protiv
njihovih presuda alba se podnosi prizivnom sudu oblasti koji onda sudi kao i svaki drugi
spor.
Taj odnos je ureen Konkordatom iz 1516. Ediktom koji je donio Louis 14. iz 1685, Ediktom
o trepeljivosti iz 1787 i Graanskim ustav o sveenstvu o 1790. godine
Edikt o trepeljivosti iz 1787. godine donio je Louis XVI. Njime su protestanti dobili pravo
graanstva, upis u registre roenih, umrlih, vjenanih, pravo slobode kulta pa i pravo javne
slube osim sudstva i klostva.
, Zakon u znatnoj mjeri sudstvo povjerava izabranom sudu (arbitrai takva je i obiteljska
arbitraa). Budui da je u ovom Zakonu naelo zakonitosti u krivinom pravu 8nullum crimen
sine lege, nulla poena sine lege) shvaeno tako da zakon znai samo akt zakonodavca (tj.
Obiaj nije zakon) to je Ustavotvorna skuptina morala Kazneni zakon (Code penal) donijeti
to prije, pa ga je donijela (prije Ustava) 1791. godine. Taj Zakon je vrlo potanko odredio
kanjiva djela i kazne za njih.
776. Kojim zakonom i kada se ureuje materija graanskog prava i do kada on vai?
Konzul je prijedlog povukao: tribunat je izmijenjen (i redovitom izmjenom 1/5 lanova svake
godine) te tijekom 1803 i 1804. godine i u obliku 36. zakona , prijedlog prolazi kroz
zakonodavni postupak. Ti zakoni,ujedinjeni su u jedinstveni akt od 2281. lanak pod nazivom
Graanski zakon (Code Civile- od 1807. godine, Napoleonov zakon, Code Napoleone) koji je
promulgiran 15.3.1804. godine. Istovremeno izrijekom je zabranjena primjena obiajnog
prava, rimskog prava, starih zakona, ordonansa, statuta gradova i privilegija pokrajina itd. Za
sva podruja koja je sadravao novi zakonik. Novi, Graanski zakonik je ne samo osnova
francuskog graanskog prava od danas nego (bolje je rei) on od danas i vai uz stanovite
77
izmjene. Vaio je do druge polovice 20. stoljea. Uzor Napoleonu je bio Corpus Iuris Civilis,
a po mnogima ovaj zakon je odredilo obiajno pravo.
Brak i obitelj su najvanije uredbe prve knjige. I brak i obitelj su podvrgnuti dravi i u njenoj
su slubi jer obitelj ne smije postati suvie mona i samostalna zajednica (kao to je bilo u
feudalizmu) u odnosu na dravu. Brak i obitelj je zajednica pojedinca, naroito shvaenih kao
vlasnici. Upravo kao takvi, pojedinci (posjednici, vlasnici) jesu subjekti ugovora (od branog
do trgovakog ili o radu) koji poivaju na njihovoj volji i interesima a zajednice (od obitelji
do poslovne zajednice) samo su skup pojedinca. Odgovornost kao obveza je prije svega
pojedinana, itd.
U pogledu imovinskih odnosa u braku (tzv. Regime matrimonial Zakon je doputao da se pri
zakljuenju braka izabere jedan od vie moguih naina. Zajednika imovina (kao to je bilo
po dotadanjem obiajnom pravu), sistem miraza (imovina suprunika je odvojena,a mu
samo upravlja eninom imovinom) li koji drugi nain koji je postojao u praksi. Ako u ugovoru
o braku o tome nije posebno odreeno Zakon utvruje da e vaiti sistem zajednike imovine.
Sistem zajednike imovine odnosi se samo na pokretnine, nekretnine su uvijek odvojene. Ali
bez obzira na to koji je oblik imovinskih odnosa u braku izabran, ena bilo zajednikom bilo
vlastitom imovinom i imovinom domainstva, moe raspolagati samo uz muevu suglasnost.
Razvod braka je mogu zbog preljuba, zlostavljanja, teke nepravde, zbog osude na sramotnu
kaznu, ali mogu je i sporazumni razvod. Ovaj nain ima ogranienja. Na taj nain razvod je
mogu tek nakon dvije godine braka, ali ne nakon 20. godina trajanja braka. Ovaj nain
razvod je spor (predvieni su rokovi) trai se i miljenje roditelja itd. Ali najveu
neravnopravnost suprunika pri razvodu pokazuje razvod zbog preljuba: od ene se dakako
vie oekuje vjernost nego od mua. Mu moe dobiti razvod zbog svake nevjernosti ene, a
ena samo ako je mueva nevjera takva da je u njihov zajedniki dom doveo na stanovanje
drugu enu (preljubnicu) tj. Ako je muev preljub oblik faktike bigamije uz zajedniko
stanovanje. Povrh toga: ena preljubnica moe biti kanjena zatvorom (mu, ne). Mu koji je
ubio enu zatekavi je u preljubu nije ubojica, nego je izvritelj kazne za delikt enina
preljuba. Isti takav postupak ene prema muu je ubojstvo.
782. Objasnite poloaj mukarca i ene u postupku razvoda braka zbog preljuba
prema Napoleonovom graanskom zakoniku?*
78
783. Kako se prema Napoleonovom graanskom zakoniku karakterizira ubojstvo
ene od strane mua koji ju je zatekao u preljubu, a kako ubojstvo mua od strane
ene koja ga je zatekla u preljubu?*
2.4.c. Vlasnitvo
79
Prvi elementi parlamentarne vlade se pojavlju za vrijeme Restauracije i zadnjih 10. godina
Drugog carstva. Bio je to poetak parlamentarne vlade u Francuskoj (ustavna povelja
4.6.1814. godine).
Poraz kod Watrlooa za Napoleona je znaio kraj vladavine, a za Francuze kraj Sto dana (naziv
za dane otkad se Napoleon vratio iz izbjeglitva 20. oujka 1815. godine).Napoleon se vratio
na vlast 20.3.1815. Bila je to vlast sto dana. Napoleon je bitkom kod Waterlooa 1815.
godine potuen i zatoen na otoku Sv. Helena , gdje je umro 1921. godine.
to se tie ustroja vlasti, Ustav usvaja naelo podjele vlasti. Zakonodavnu vlast vri
jednodomna skuptina koja je izabrana na 3. godine, a na temelju opeg, jednakog i tajnog
prava glasa za mukarce starije od 21. godine (s takvim pravom glasa je izabran i ova
Ustavotvorna skuptina). Skuptina je u stalnom zasjedanju i zato poslanici primaju plae.
Skuptina je posve nezavisna od izvrne vlasti koja je ne moe ni raspustiti ni odloiti.
Izvrnu vlast ima predsjednik kojega na 4. godine neposrednim glasovanjem i nadpolovinom
veinom glasova biraju svi graani s birakim pravom. Predsjednik nakon isteka mandata ne
moe neposredno biti ponovo biran na isti poloaj. Predsjednik vlast vri preko
potpredsjednika i ministara koje sam imenuje, koji mogu biti i iz skuptine. Nijedan
predsjednikov akt nije izvran bez ministrova supotpisa, a ministri kao i predsjednik su
pravno odgovorni. Predsjednik ima pravo zakonodavne inicijative. On promulgira zakon.
793. Tko po Prvom ustavu Druge Republike u Francuskoj ima zakonodavnu, a tko
izvrnu vlast te tko bira i na koji rok te organe?*
794. Uz pomo kojih tijela vlada predsjednik republike u Francuskoj prema Ustavu
iz 1848. te prema onom iz 1852.?
Ustavom iz 1848( Ustav Druge Republike/prvi ustav Druge Republike)izvrnu vlast ima
predsjednik kojega na 4. godine neposrednim glasovanjem i nadpolovinom veinom glasova
biraju svi graani s birakim pravom. Predsjednik nakon isteka mandata ne moe neposredno
80
biti ponovo biran na isti poloaj. Predsjednik vlast vri preko potpredsjednika i ministara koje
sam imenuje, koji mogu biti i iz skuptine. Nijedan predsjednikov akt nije izvran bez
ministrova supotpisa, a ministri kao i predsjednik su pravno odgovorni. Predsjednik ima pravo
zakonodavne inicijative. On promulgira zakon.
Ustavom iz 1852 (Ustav Drugog Carstva) izvrnu vlast ima car, a vri je preko ministara koji
su puki izvritelji jer ne samo da nisu iz parlamenta niti mu odgovaraju nego se ne smiju
okupiti na zajednike sastanke tj. Vlada ne postoji. Car vlada i vlast. ak i takva i posve
paralizirana zakonodavna skuptina tj jedini organ demokracije pod stalnim je nadzorom. Ne
samo da policija odreuje i podupire slubene kandidate nego su izabrani poslanici duni
prisegnuti vjernost caru.
795. Kakav je sustav vrhovne izvrne vlasti prema Prvom ustavu Druge Republike?
*
Ustav iz svibnja 1870. godine potvrda je i stanovita dopuna postojeeg stanja. Ustav je
podnesen na referendum 7,3 milijuna glasaa je za, 1,5 milijuna protiv). Bio je to orleanski
parlamentarizam, bitno sadran u pravu cara da mijenja vladu i ministre i da se slui
referendumom i plebiscitom. Nije to bila nikakva novost, ali dva mjeseca nakon to je Ustav
usvojen, Francuska je u srpnju zaratila s Pruskom, a dva mjeseca kasnije 4.9.1870. godine car
je zbaen i pao u prusko zarobljenitvo. Proglaena je Trea Republika.
81
sve etiri francuske sekcije imale oko 2 000 lanova. Svi ti oblici organiziranja radnitva bili
su, ipak, uglavnom u smislu Proudhonove federalistike uzajamnosti prema kojoj je dovoljna
povezanost ekonomskih radnikih udruenja te da drutveni ivot, kako gospodarski tako
politiki, treba polaziti odozdo, a ne odozgo.
Uvedene su radnike knjiice i zaposlenje je bilo mogue samo uz njih. Za trajanje rada
knjiicu uva poslodavac. Prekidom posla, poslodavac u knjiicu unosi ocjenu radnika.
Radnik koji je posao napustio bez knjiice je lutalica-besposliar, a to je kanjivo. Zbog
nedostatka radne snage (zbog ratova mnogi su regrutirani), drava je uvela urede za
zapoljavanje, dozvolila rad enama i djeci, radno vrijeme nije ogranieno to je predmet
ugovaranja.
Nije
Na izborima 1876. godine pobjeda republikanaca je bila oita, te je stvorena vlada koja nije
bila po volji monarhista predsjedniku Republike Mac-Mahonu. On je pozvao vladu da
podnese ostavku i pred parlament uputio novu, monarhistiku vladu. Skuptina je odbila
suradnju s tom vladom, te je predsjednik od senata zatraio i dobio suglasnost da skuptinu
raypusti. Republikanci su to nazvali dravni udar od 16. svibnja 1877. godine.
Novoizabrana Skuptina je bila podjednako republikanska (kao i izbor za opa vijea
departmana), ali je veina u senatu bila monarhistika. Zato su izbori za (prvu) treinu
senatora poetkom 1879. godine bila od bitne vanosti. I na tim izborima veinu su dobili
republikanci te su sad imali veinu u oba doma. Predsjednik Republike je morao prihvatiti
vladu te veine ili podnijeti ostavku. On je ostavku podnio 31.1.1879. godine Kako su
republikanci stekli veinu u oba doma, oni su izabrali predsjednika (Grevy, predsjednik 1879
82
1887. godine). Oni nikada nije koristio pravo veta, niti pravo rasputanja skuptine i tako je
uspostavio ustavne presedane prema kojim predsjednik predsjeda (vladi i nacionalnim
sveanostima), ali ne vlada.
805. Ustav III. Republike iz 1870. godine sastoji se zapravo od tri odvojena ustavna
zakona, koja?
Taj Ustavse sastoji od 3 odvojena zakona od kojih se samo jedan zove ustavni zakon, to su
Zakon o organizaciji senata 24.2.1875
Zakon o organizaciji javnih vlasti 25.2.1875
Ustavni zakon o odnosima javnih vlasti 16.7.1875
a. Ustav iz 1875.god
Ustav iz 1875. godine ukupno 34. lanka uspostavio je institucije Tree Republike, prve
parlamentarne republike.
Zakonodavna vlast se sastoji od skuptine i senata.
Skuptina (600 lanova starijih od 25. godina) izraz je jedinstva Francuske i demokracije,
izabrana je na 4. godine, pravo glasa (kao i do tada)imaju svi mukarci stariji od 21 godine.
Smatrajui da je vojska i mornarica suvie pod utjecajem svojih pretpostavljenih i da vojnici i
mornari ne glasuju (dakako, bio je to odgovor na brojnu vojsku i politika nagnua vojnih
zapovjednika, vladari su radije pokazivali u vojnoj odori nego odjeveni kao graani). Izbori
za ovo tijelo su neposredni, vre se po veinskom sustavu tj. Tako da birai u svakom
arondismanu biraju po jednog poslanika. Izbori su dva puta prvi put je izabran tko dobije
natpolovinu veinu, a drugi put je dovoljna relativna veina.
83
Francuska je jedinstvena drava, ali su oblasti departmani ipak stanovite posebnosti i
cjeline pa je senat izraz te podjele po departmanima (drugi dom je bio biran jedino po Ustavu
iz 1795. godine i tada po departmanima) od 300 senatora (starijih od 40 godina) 225 su birani
po departmanima ( u svakom 2-5 senatora), a 75 su doivotno imenovani (pre je imenovala
Narodna skuptina, kasnije sam senat popunjava ispranjena mjesta izborom novih lanova tj.
Kooptacija). Onaj broj senatora koji je biran, u departmanima biraju skuptine sastavljene od:
- poslanika u skuptini iz tog departmana
- vijenika opeg vijea departmana svih vijea arondismena
- po jedan predstavnik svake opine tog departmana
U tim izbornim skuptinama veinu su imali predstavnici opina (tad ih je preko 36 000), a
kako su ove veinom seoske i provincijske smatra se da je taj dio Francuske bio odluujui
pri izboru senata pa su ga radikali zvali dom opina. Izbori za senat su posredni po sistemu
izbornih lista i uglavnom proporcionalni (takvi su i izbori za gradske opine) tako da je to
davalo vee mogunosti velikom broju stranaka i malim strankama. Senatori su izabrani na 9
godina, ali svake 3 godine bira se treina senatora (tj. Djelomino obnavljanje radi
neprekinutog trajanja i postupnog obnavljanja kao senat u SAD)
Oba doma vre zakonodavnu vlast poreznu i budetsku (a tako, posredno i vojnu), odobravaju
potpisivanje meunarodnih ugovora, ali se njihova prava donekle razlikuju. Svaki lan
domova ima pravo predlaganja zakona, ali postupak donoenja financijskih zakona zapoinje
u skuptini, samo skuptina moe biti rasputena rasputena je izvrna vlast uz suglasnost
senata. Skuptina moe optuiti vritelje izvrne vlasti pred senatom, koji sudi pod imenom
Visoki sud pravde.
Izvrna vlast je oblik parlamentarne vlade tj. Sastoji se iz dva dijela, od kojih je jedan
(predsjednik Republike) stalan (samo pravno, ali ne i politiki odgovoran) i zato je on prani
nositlej izvrne vlasti. Drugi (vlada) je nestalan (politiki odgovoran pred zakonodavnim
domovima) i on je politiki nositelj izvrne vlasti.
Predsjednika Republike biraju oba doma na zajednikim sjednicama. Kako je broj lanova
skuptine dvostruko vei (600) od lanova senata (300) u tom izboru pretee utjecaj tog
doma. Predsjednik je izabran na 7 godina i mogu je ponovni izbor. Predsjednik Republike
ima iroka ovlatenja. Moe predlagati zakon, ima pravo odlonog veta na rok od mjesec
dana, vodi meunarodne pregovore i zakljuuje ugovore, i uope predstavlja dravu u
meudravnim odnosima. Moe uz suglasnost senata raspustiti skuptinu, on je vrhovni
zapovjednik vojske ima pravo pomilovanja, vri sva imenovanja i opozive slubenika koji su
u nadlenosti izvrene vlasti, daje mandate za sastav vlade, predsjeda vladi itd. Ali budui da
je politiki neodgovoran, nijedan njegov akt nije izven bez ministrova supotpisa koji tako
preuzima politiku odgovornost (dakako i prano uz predsjednika) za taj akt. Predsjednik moe
opozvati ministre.
Ministri ine cjelinu, vladu. Ustav ne spominje (kao ni zakon, sve do 1934. godine)
predsjednika vlade tj. Svi ministri su jednaki a predsjeda im predsjednik Republike, ali ve od
samog poetka izmeu ministara se izdvaja jedan. To je onaj kojemu predsjednik Republike
daje ovlatenje da sastavi vladu i koji u ime nje govori u parlamentu. Ministri su lanovi
parlamenta (ne svi, vojska i mornarica nisu eljeli da im zapovjedaju civili tako da su u
vladi na tim ministarstvima vojnici, ali s njima su politiki solidarni ostali ministri i tako
pokrivaju njihovu politiku odgovornost) , kojemu odgovaraju pojedinano i zajedniki.
Sredstva koja parlamentu stoje na raspolaganju za tu odgovornost jesu : interpelacija, pitanja,
parlamentarne istrage ali i zakonodavna i budetska prava parlamenta. Bit parlamentarne vlad
84
je u politikoj odgovornosti vlade 8 i po tome je to parlamentarna vlada, odnosno preko nje
parlament je posredni vritelj i izvrne vlasti) i u pravu vlade da ospori parlamentu pravo da je
njegovo miljenje vjerodostojniji izraz miljenja veine biraa u svakom asu i o svakom
pitanju, a sredstvo za to je: pravo izvrne vlasti da raspusti skuptinu i da je prisili da dokae
podudaranost svog miljenja s miljenjem birakog tijela. Pravo rasputanja skuptine prijei
da se parlament izmeu redovitih izbora odalji od birakog tijela, da ga ne oslukuje i da se
stvori parlamentarna oligarhija.
Sve je to bilo preuzimanje engleskog sustava parlamentarne vlade, ali zbog izbornog sustava
(posredni za senat) zbog dogmatske prirode politikog miljenja, zbog politike tradicije i
zbog razliitog predoenja odnosa drave i drutvene zbilje stvorilo se mnogo politikih
stranaka pa e i parlamentarna vlada i njeno politiko zajednitvo (solidarnost) biti posve
drugaije od engleske bit e to parlamentarna vlada po francuski (a la francaise).
809. Koje je tijelo po Ustavu Francuske iz 1875. izraz jedinstva drave, a koje izraz
posebnosti dijelova drave?
kika odgovor
Izraz jedinstva je Direktorij (predsjednitvo koji je kolegijalni predsjednik drave, a izraz
posebnosti dijelova drave je kolegijalni upravni organ pod nazivom direktorij (directorij) koji
vri upravnu vlast u departmanima.
(mislim da nije tono jer je Direktorij po Ustavu iz 1795- direktorijski ustav)
moj odgovor
Skuptina je izraz jedinstva i cjelovitosti francuske, a senat izraz podjele po departmanima.
Kratak vijek vlada istovremeno je s dugim ministarskim karijerama, najee je nova vlada
sadravala samo nekoliko novih ministara, ministarski personal je bio stabilan.
811. Koju proceduru predvia Zakon o senatu iz 1875. za promjenu tzv. ustavnih
zakona?
Ve Zakon o senatu (od 25.2.1875. godine i koji se zove samo zakon) predvia (l.8) da
ustavni zakoni mogu biti izmjenjeni ako izmjenu prihvati i predloi saki dom posebno ,
odna e se sastati na zajedniku sjednicu (koja se zove Nacionalna skuptina) i izmjena je
uvojene ako za nju glasa natpolovina veina lanova koji sainjavaju Nacionalnu
skuptinu. Ustvari to je bila vrsta mekog ustava tj. Izmeu zakonodavnog i ustavnog
postupka je mala razlika.
Na izborima 1876. godine pobjeda republikanaca je bila oita, te je stvorena vlada koja nije
bila po volji monarhista predsjedniku Republike Mac-Mahonu. On je pozvao vladu da
podnese ostavku i pred parlament uputio novu, monarhistiku vladu.
85
Skuptina je odbila suradnju s tom vladom, te je predsjednik od senata zatraio i dobio
suglasnost da skuptinu raypusti. Republikanci su to nazvali dravni udar od 16. svibnja
1877. godine. Novoizabrana Skuptina je bila podjednako republikanska (kao i izbor za opa
vijea departmana), ali je veina u senatu bila monarhistika. Zato su izbori za (prvu) treinu
senatora poetkom 1879. godine bila od bitne vanosti. I na tim izborima veinu su dobili
republikanci te su sad imali veinu u oba doma.
Predsjednik Republike je morao prihvatiti vladu te veine ili podnijeti ostavku. On je ostavku
podnio 31.1.1879. godine
Kako su republikanci stekli veinu u oba doma, oni su izabrali predsjednika (Grevy,
predsjednik 1879 1887. godine). Oni nikada nije koristio pravo veta, niti pravo rasputanja
skuptine i tako je uspostavio ustavne presedane prema kojim predsjednik predsjeda (vladi i
nacionalnim sveanostima), ali ne vlada.
Krajem 1905. godine donesen je Zakon o odvajanju Crkve i drave, odnosno otkazan je
Konkordat iz 1801. godine. Drava ne plaa ni jednu vjersku organizaciju, a za te organizacije
vai opi reim o udruenjima. Dakako to je izazvalo poprilinu podjelu javnog miljenja pa
kasnije i stanovito odstupanje drave od toga Zakona.
c. Politike stranke
Socijalistiko gledite
Oko 8. mjeseci.
d. Uprava, sudstvo, pravo
7. Parika komuna
a. Okolnosti nastanka Parike komune
86
819. Kakva je koncepcija Parike komune u organizaciji cijele Francuske?
Prema propisima iz doba Carstva (Zakon o opinskim vijeima iz 1855. i 1859. godine pa i
Zakon o vijeima departmana iz srpnja 1870. godine) Pariz i Lyon su jedina podruja koja
imaju posebnu upravu, razliitu od se ostale Francuske. Naime, dok su sve ostale opine
(komune) i oblasti (departmani) biraju opinska i oblasna vijea, a vlada imenuje samo
naelnike opina i perfekte oblasti dakle ipak imaju nekakvu samoupravu (prije
dekoncentraciju) dotle Pariz to nema. Pariz je podijeljen na 20 kotareva (arondismana), a kao
cjelina ini oblast (departman) Seine, a njime upravljaju podperfekti (arondismanima) i
perfekt sve ih imenuju i opoziva vlada i car. tovie (zakon iz 1861. godne) prefekt Pariza je
pod neposrednijim i viim nadzorom vlade nego drugi prefekti. Svemu je objanjenje : Pariz
je elik grad i prijestolnica, lice cijele Francuske. Pariz ima i posebne koristi (Pariz kakvog
danas poznajemo najvie je izgraen za Drugog Carstva) te zato on ne moe biti preputen
samoupravi.
b. Vijee Komune
87
18.1.1871. godine Bismarck u Versaillesu u najsveanijoj dvorani (Dvorana ogledala)
proglaava stvaranjem Njemakog carstva. Vlada nacionalne obrane u Parizu ocjenjuje prilike
posve izgubljenima te etiri dana kasnije (22.1.1871. godine) alje svog ministra vanjskih
poslova u Versailles na pregovore. Bismarck je imao mogunost da pregovara sa zarobljenim
carem Napoleonom III ili s Vladom nacionalne obrane. Izabrao je onu stranu koju je smatrao
za sebe pogodnijom. Vlada nacionalne obrane. Nakon tjedan dana pregovora, 28.1.1871.
godine potpisan je Ugovor o primirju i kapitulaciji Pariza, a to je Vladu nacionalne obrane
obvezalo da u roku od 21. dan provede izbore za Nacionalnu skuptinu (koja e zakljuiti
primirje) da Pariz kapitulira uz plaanje 200 milijuna ratne tete, da do zakljuenja mira Pariz
zaposjedne 30 000 njemakih vojnika, odnosno da Vlada u Parizu moe imati 40 000 vojnika
koji e razoruati Pariz i vojnu opremu koja je dravno vlasnitvo predati njemakoj vojsci.
Mir u Frankfurtu je mirovni sporazum 10.5.1871. godine na kraju Francusko-pruskog rata.
Sporazum potvruje granice izmeu Francuske Tree republike i Njemakog Carstva
ukljuujui secesiju Alzasa, Lorena i dijelova Vogesije. Stanovnicima se daje pravo povratka
u Alzas-Loren regiju do 1.8.1872. godine s tim da mogu zadrati francusko dravljanstvo i
emigrijraju ili da ostanu i postanju graani Njemake. Postavlja se vremenski rok za
povlaenje njemakih trupa iz odreenih oblasti. Regulira se plaanje francuske ratne tete od
5 milijardi franaka u roku od 3 godine. Prihvaa se Vihelm I kao car Njemake. Ostaje
njemaka okupacija nekih dijelova Francuske dok se ne isplati ratna teta. Doputeno je
koritenje vodenih putova u Alsazu i Lorenu, trgovina izmeu dvije zemlje i povratak
zarobljenika.
NISAM NALA:
822. 767. Kada je donesen i o emu govori Chapeliero zakon, a kada je donesen i o
emu govori Fallouxov zakon u Francuskoj?
88
Zakon La Chaplier (apelieov zakon, nazvan po predlagau) koji graanima iste struke, bili
radnici ili poslodavci, zabranjuje da se udruju i donose odluke koje se tiu njihovih
zajednikih interesa. U ime slobode rada i trgovine jedino je ograniena ta sloboda dok su
druge vrste udruivanja bile doputene. Taj Zakon e biti proiren i na selo. Bit e zabranjeno
seljacima i zakupcima zemlje, slugama i poljoprivrednim radnicima da se okupljaju radi
dogovaranja o cijenama i plaama. Takoer su zabranjena udruenja radnika radi pomoi
trajkaima, radi uzajamne pomoi za sluaj bolesti i sl. Sve je to zabranjeno pod prijetnjom
globe i gubitka prava aktivnog graanina na godinu dana. Protiv tog Zakona prilikom njegova
donoenja u Ustavotvornoj skuptini nitko nije prosvjedovao jer da je individualizam, sloboda
rada i ugovaranja, pravna jednakost osnova gospodarskog napretka, a da je svako
udruivanje na tome polju oblik posebnog interesa i monopolskog pritiska. Socijalni razlozi,
slabija gospodarsko-ugovaraka pozicija, nisu smjeli imati utjecaj pri zakljuivanja ugovora.
Iako je izabran opim pravom glasa, skuptina mu je protivna te skuptina ve 1850. godina
mijenja izborni zakon iz prethodne godine po kojem je sama bila izabrana.
89
Opi povijesni pregled: drutvo, gospodarstvo, politike prilike
825. Od kada do kada traje Krimski rat, kako zavrava i koje su njegove posljedice?
Rusko drutvo je bilo u ogromnoj mjeri (preko 90%) seljako (1863. godine u gradovima ivi
oko 5 milijuna ljudi, a Rusija tada ima oko 74. milijuna stanovnika), a najvei broj seljaka je u
poloaju muika. Obino se toj rijei daje znaenje kmeta, ali u ranijoj ruskoj literaturi
ee se upotrebljavao naziv rob. Drugim rijeima, moe se otvoriti pitanje je li Rusija
dotada bila feudalna ili robovlasnika drava.
Od kada se Rusija u 15. stoljeu poela oslobaati pritiska s Istoka, odnosno od kada se
poela iriti na prostor svojih ranijih gospodara, dolo je do novih obradivih povrina pa i do
pokretljivosti seljaka, te su tek 1497. godine seljaci vezani za zemlju, ali su jo imali pravo da
u tijeku dva tjedna u studenom slobodno sele. To pravo je ukinuto 1593. godine, a u
gospodarevo pravo da prisilno vrati odbjeglog muika vremenski je ogranieno. 1684. godine
ukinuto je to vremensko ogranienje tj. Gospodar je uvijek mogao vratiti svog odbjeglog
90
muika. Od tada pa do 1861. godine seljaci su posve vezani za zemlju. Uz muike u
privatnom vlasnitvu pojedinih plemia postojali su i dravni. Oko 1860. godine bilo je (oko
74. milijuna stanovnika) oko 47 milijuna muika (najvie u europskom dijelu Rusije), a od
toga ih je preko 22 milijuna carskih.
Poloaj carskih muika je mnogo bolji jer carevim dobrima su upravljali dravni upravitelji,
seljaci su ivjeli u jednoj vrsti zajednica to su zadruge (mir) kojima upravlja njihov
starjeina (starosta) i izabrano vijee: sporove meu tim muikima temeljem obiajnog
prava su prosuivali izabrani sudovi. Ali, dravni muiki nisu bili osobno slobodni, niti su
slobodno raspolagali svojom imovinom. Ipak, njihov poloaj je utoliko povoljan jer je uvjet
njihovog ivota odreivala drava i oni su bili uglanom stalni.
Neki muiki (tzv. Udjelni) imali su svoje parcele zemlje koje su obraivali uz davanje dijela
plodina, a drugi su zajedniki obraivali zemlju i dobivali dio plodina. Drava je dio svojih
muika koristila za rad u rudokopima, tvornicama ili na kakvim drugim radovima (putovi,
utvrde i sl.) bilo da su na tim poslovima bili stalno (obino mladi) ili jedan dio u godini. U
svakom sluaju, poloaj dravnih muika je takav da za njih neki autori kau kako ih
moemo smatrati slobodnim ljudima (iako im je poloaj slian poloaju dravnih robova u
Babilonu u 18-17. st.p.n.e. , a gori od poloaja dravnih robova u Ateni u 5.st.p.n.e).
Rusko prijestolje bitno poiva na naelu neograniene careve samovlasti, carskog nasljednog
legitimiteta i legaliteta izvedenog iz naela vojnog osvajanja (occupatio bellica).
Ovo se osloboenje (1861. godine) ticalo oko 24 milijuna muika (robova) koji su bili u
vlasnitvu 120 000 osoba. Po carskoj uredbi:
- muiki su dobili osobnu slobodu bez ikakvih naknada
- ako su do tada obraivali zemlju (tj. Sluinad, seljaci koji su bili zaposleni u
rudnicima, tvornicama i sl. Dobili su samo osobnu slobodu), pod uvjetom plaanja odreenih
nameta dobili su vjeno uivanje kue i svojih gospodarskih zgrada te zemlje-oranice
onoliko koliko e im omoguiti da plaaju poreze dravi, namete i da otkupe zemlju. Naime,
muiki su ovom Uredbom stekli pravo uivanja zemlje koju su do tada obraivali i pravo da
je u roku od 20 godina otkupe
- to se tie plemia vlasnika, oni su duni muikima i njihovim zadrugama ustupiti
zemlju koju su ovi do tada uivali, ali ipak u svakom e se kotaru (a s obzirom na kakvou
zemlje) odrediti gornja i donja granica zemlje koja otpada na svaku seljaku obitelj. Ta
granica je bila 1-12 hektara (desetina) zemlje po glavi lana obitelji
- Da bi mogli zemlju odmah otkupiti, muiki su mogli od drave dobiti zajam i tako
postati dravni dunici.
- Koje su zemlje seljake (tj. Koje su do tada uivali), a koje gospodarove, koliko
muiki treba da plaaju za uivanje zemlje te koja joj je cijena otkupa sve to trebali su
odrediti mirovni posrednici.
91
- Najzad, ako bivi muik pristaje, gospodar mu moe ustupiti samo predviene
minimalne koliine i to bez ikakva otkupa, ali time seljak gubi pravo daljeg otkupa. Ovaj dio
seljaci su zvali prosjaki dio.
830. Tko i kada sloboa seljake u Rusiji te koliko je seljaka pri tom osloboeno?*
92
tj. Ne trai se nikakav imovinski cenzus. Seljaci biraju svoje predstavnike, ovi potom izborni
kolegij, a ovaj (tj. Na treem stupnju) bira seljake izbornike u kotarsku skuptinu (zamestvo
volosti). Samouprava je postojala samo za europski dio Rusije (33 gubernije). Broj
predstavnika pojedinih od tih grupa u kotarskoj skuptini je razliit (zemljoposjednici-
graani- seljaci = 6:1,5:5) tako da nijedna grupa nije imala nadpolovinu veinu. Kotarska
samouprane skuptine birale su se na 3 godine. Imale su redovita i izvanredna zasjedanja, a u
vrijeme izmeu zasjedanja dio njihovih poslova obavlja tzv. Stalna delegacija, koju skuptina
bira na tri godine izmeu svojih lanova.
833. Kako je u Rusiji ureen samouprava na razini oblasti prema uredbi iz 1864.?
Samo carevi (Nikola I i Aleksandar II ) bili su svjesni tog stanja pa je prouavanje, u namjeri
da se izmijeni, tog stanja zapoelo ve prije 1850. godine. Ali, osloboenje muika tj.
Ukidanja sudske vlasti dotadanjih plemia nuno je nalagalo da se uredi nova sudska
organizacija te je to uinjeno Zakon o sudstvu 1864. godine.
Taj Zakon je posve izmijenio sudstvo, odnosno moemo rei, od tada u Rusiji uope poinje
sudstvo i zaeci pravno ureene drave. Ovaj Zakon usvaja neke elemente i naela tadanjeg
zapadnoeuropskog sudstva: odvojenost sudstva od uprave, usmenost, javnost i raspravno
naelo, stalnost sudaca, kao jamstvo njihove nezavisnosti, stanovita razlika izmeu
graanskog i krivinog sudstva te tri stupnja dravnih sudova. Najnii sud je pomirbeni sud.
To je sudac pojedinac kojeg bira kotarska skuptina (a u gradovima gradska skuptina), na tri
93
godine. On sudi graanske i krivine predmete najmanje vanosti. Krivine predmete sudi uz
optunu porotu 12 porotnika, koje bira kotarski sud izmeu kandidata koji moraju biti
pismeni, starosti 25-70. godina i imati odreenu imovinu. Porota odluuje o krivnji
optuenog. alba na presudu pomirbenog suda upuuje se skupu pomirbenih sudaca kotareva.
Sami pomirbeni suci moraju imati bar srednju kolu, biti iz mjesta gdje sude i imati odreenu
imovinu.
Neto kasnije, 1874. godine donesen je Zakon o vojsci. Uvedena je opa vojna obveza za sve
mukare starije od 20 godina. Izmeu obveznika se kockom odreuje oni koji e stvarno rok
sluiti (tj. Dok se ne popuni potreban broj vojnika obino je to, u mirnodoba, bilo 1/3 nikad
polovina, obveznika), a vojni rok zavisno od zavrene kole traje od 6. godina (za vojnike bez
osnovne kole) do 6 mjeseci (za vojnike koji su zavrili fakultet). Poslije zavrenog vojnog
roka vojni obveznici su kroz 9. godine u priuvi, a potom (do 40 godina starosti) pripadaju
jedinicama narodne obrane. U mirno doba Rusija je imala oko 770 000 vojnika.
Iste, 1864. godine donesen je Zakon o osnovnim i srednjim kolama te izmijenjen raniji
Zakon o sveuilitima. Tek od tada u Rusiji moemo govoriti o dranoj organizaciji nieg i
srednjeg kolstva (1877. godine u Rusiji je osam sveuilita sa oko 6 000 studenata)
840. Koliko saveznih republika ini SSSR u trenutku donoenja Ustava iz 1936.
godine, a koliko neposredno pred izbijanje rata s Njemakom 1941.godine?
Pristalice terora 1879. godine u Sankt Peterburgu stvaraju udruenje Narodna volja ( iz nje e
nastati narodnjaci). Ta organizacija ima svoj Centralni izvrni komitet koji se sastoji od oko
30-ak lanova. Ona alje caru upozorenje i zahtijeva politike i ustavne reforme (ustavotvornu
skuptinu) i prijeti mu atentatom ako reformu ne izvri. Oni pokuavaju vie atentata na
samog cara pa ak i u njegovoj rezidenciji, Zimskom dvoru. Na kraju uspijevaju, car je
ubijen, upravo kad se, izgleda, bio priklonio nekim sustavnim reformama koje su predlagane
ve 20 godina.
94
842. Kada je zakljuen Sanstefanski mir?
Turska je prisiljena da u San Stefanu (mjesto nedaleko od Carigrada) 1878. godine prihvati
uvjete koje je diktirala Rusija i po kojima je Rusija dobila veliku novanu i teritorijalnu
naknadu.
Europske sile, nezadovoljne, prisilile su potpisnice tog ugovora (San Stefan) da ga (nekoliko
mjeseci kasnije) isprva na Berlinskom kongresu 1878. godine na nain koji je bio vie u
interesu ostalim sudionicima tog Kongresa. Berlinski kongres ponovo je pokazao usamljenost
Rusije i ponovo doveo do slabljenja veza Rusije i njenih tradicionalnih saveznica Njemake
(iako je njemaki car Vilim I ujak Aleksandru II) i Austrije. Rusko osvajanje u sredinjoj Aziji
tj. Pribliavanje Afganistanu i time ugroavanje engleskih interesa na tom prostoru, razlogom
je i njihova neprijateljstva. Tada se nazire novo saveznitvo Rusija i Francuska.
844. Od kada do kada traje izgradnja Sibirske eljeznice i zato je ona znaajna?
Inae, Nikola II je i na tom polju proslijedio uspostavljanje pravca razvoja: za prvih 10 godina
njegove vlasti tj. Od 1905. godine eljeznika mrea je udvostruena (Rusija tad ima skoro 64
000 km, 1966: u SSSR ima 130 000 km eljeznica, a od posebne vanosti je zavretak
Sibirske pruge (1891 1905) koja spaja Sankt Peterburg i Vladivostok, u duini od 9,3 tisue
kilometara. Drava je vlasnik 2/3 svih eljeznica. eljeznice su omoguile brz razvoj
industrije , rudarstva, stvaraju se dionika drutva, a uloeni strani kapital za pet godina
(1895-1899) pet puta uvean jer donosio je visoki profit.
U ljeto 1904. godine sastaju se ponovo predstavnici samouprava gubernija (zemstva) i oni
izglasavaju 11 lanova tzv. Traenja prava to je oblik krnjeg ustava i to je trebalo biti
jamstvo temeljnih graanskih prava i sloboda. Krajem 1904. godine car izdaje ukaz koji bi bio
potvrda tih zahtjeva, a ta potvrda se sastojala u obeanju da e vlada prouiti : seljako
pitanje, socijalno osiguranje za radnike, veu samoupravnu oblasti 8zemstva, slobodu savjesti,
vjere, nacionalne slobode itd. Bilo je to veliko obeanje vlada e prouiti. U meuvremenu,
rat od kojeg je car oekivao unutarnje smirenje pripremio je revoluciju.
Poetkom 1905. godine poraz u Manduriji je potpun. Sveenik Gapon, koji je bio u vezi s
policijom, bio je tad postao predsjednik 12 radnikih udruenja sa oko 30 000 radnika. Izbili
95
su trajkovi u Sankt Peterburgu i postavili smo ekonomske zahtjeve za nekoliko dana trajk je
prihvatilo 1 600 poduzea s oko 250 000 radnika. Gapon pie molbu caru i skuplja 135 000
potpisa za nju. Molba je traila opa graanska i politika prava, predaju zemlje seljacima 8-
satni radni dan, pravo na trajk itd. Radi predaje te molbe caru u nedjelju 22. 1. 1905. godine
iz radnikih etvrti Sankt Peterburga krenule su tisue prema carskoj rezidenciji, nosei ikone
i carske slike. Prethodno je car zamoljen da oko podne primi predstavnike radnika. Car se
naprotiv povlai u Carsko selo (20-ak kilometara juno od Sankt Peterburga), a radnike
doekuju vojska, koja ubija tisue ljudi, a jo vie ranjiva. Ulini progoni su nastavljeni
duboko u noi. S time, tom tzv. Crvenom nedeljom poinje buna 1905. godine koja nosi
obiljeja graansko-emokratske revolucije. Krvavi dogaaji od 22. sijenja 1905. godine
stvorili su opu i ujedinjenu oporbu.
849. Koji ruski car u kolovozu i listopadu 1905. godine donosi 2 manifesta i u emu
se oni razlikuju?
Svi ti neredi imali su i svoje znaenje za meudravne odnose, posebno s obzirom na strane
vjerovnike koji su putem dionikih drutava ili na druge naine uloili kapital u Rusiju. Zato
je i taj imbenik potiskivao na carevu odluku da u kolovozu 1905. godine objavi Manifest
kojim se uspostavlja savjetodavna duma (buljiginska) koja bi bila donji dom uz Carski savjet,
kao gornji dom. Izborni sustav je onaj koji je za samouprave u oblastima (gubernije) i
kotarevima (tj. Isti kao za tamonja zemstva), ali car je poslanika mjesta izmeu tri skuptine
podijelio ovako: seljacima 43%, zemljovlasnicima 34% i gradskim biraima 23%.
Ograniena prava dume u pogledu vojske, mornarice, vanjske politike i dravnog prorauna
bila su dodatni razlog razoaranja i sveopem odbijanju savjetodavne dume, odnosno careva
manifesta.
Pod pritiskom tih dogaaja krajem listopada 1905. godine car objavljuje novi (2 i pol mjeseca
nakon prvog Manifest prema kojemu je duma zakonodavni (a ne savjetodavni) organ tj.
Nikakav zakon ne moe stupiti na snagu prije nego ga odobri duma, Carski savjet i car. Po
tom Manifestu u Carski savjet je trebalo, pored lanova koje imenuje car, birati pola lanova.
Ovaj Manifest ostavlja izbornom zakonu da odredi izbor lanova dume i Carskog savjeta.
Tako nije buljiginska duma ni izabrana, odnosno pretvorena je u zakonodavnu prije nego je i
izabrana.
850. Kada se i gdje u Rusiji osniva prvi radniki savjet ili sovjet?
U Rusiji za vrijeme trajkova 1905. godine radnici biraju svoje savjete (vijea: ruski sovjet)
koji trebaju rukovoditi trajkom, iznositi radnike zahtjeve, pregovarati s poslodavcima itd.
Izgleda da se prvi takav radniki savez pojavio u ljeto 1905. godine u Ivanov-Voznesenskom.
96
851. Tko su Oktobristi?
Tijekom Manifesta 1905 iz listopada (oktobra) nastaje stranka koja je prihvatila careve
izmjene po Manifestu 1905. godine iz listopada (oktobra) i koji e se nazvati Oktobristi.
852. Tko i kada donosi temeljne zakone Rusije i koja je njihova pravna priroda?
854. to je to Carski savjet, koji ruski car i kada osniva, tko bira lanove tog tijela i
koliki im je mandat?
Da bi ojaao Carki savjet, car je (Nikola II) u oujku 1906. godine, donio propis o organizaciji
Carskog savjeta i njegov poslovnik (ali i dume). Carski savjet (184 lana) ima pola (92)
lanova koje u to tijelo imenuje car, a drugu polovinu (92) na devet godina (ali se treina
obnavlja svake tri godine) biraju: gubernijske samoupravne skuptine (50 lanova), plemstvo
(18), praoslavno sveenstvo (6), sveuilite (6) te trgovake i industrijske komore (12) tj. Ova
polovina lanova Carskog savjeta izraz je pokrajina, zasluga (plemstvo, sveenstvo,
sveuilita) i gospodarske moi (trgovci i industrijalci). Inae, Carski savjet je u svojim
pravima izjednaen s dumom. Cilj tih odredaba kao i Temeljnih zakona je sprijeiti da duma
ne posegne za ustavotvornom vlau.
97
Sve te dogaaje u Rusiji socijal-demokratska stranka (RSDRP),ali je ona ne samo u Rusiji
slaba (poetkom 1905. godine) i podijeljena, nego i u inozemstvu. Taj unutarstranaki sukob
je takav da se boljevici i menjevici nisu u stanju sresti na istom kongresu (konferenciji) u
travnju 1905. godine. Iako su formalno jo jedna stranka, u 4.1905. godine menjevici se
sastaju na Konferenciji RSDRP u enevi, a boljevici sazivlju 3. kongres RSDRP u Londonu.
Razlog sukobu je procjena prilike u Rusiji s obzirom na revoluciju, odnosno pitanje biti same
revolucije. Boljevici su menjevike optuivali za posibilizam, reformizam, sitnoburoaski
parlamentarizam, a menjevici su optuivali boljevike za balkanizam , voluntarizam,
etatizam, centralizam itd. Tada taj sukob i nije onih razmjera kako e to postati ve 1906.
godine i slijedeih godina.
Boljevici su smatrali da je Rusija 1905. godine zrela za revoluciju i da revoluciju treba
izvesti u savezu sa seljacima.
Menjevici su smatrali da revolucija nije politiki prevrat i da ju je teko izvriti mjerama
vlasti odozgo ukoliko ne postoje drutvene i gospodarske pretpostavke za socijalizam. Po
njima je Rusija tek na pragu graanskog razvoja i graanske parlamentarne demokracije i zato
revoluciju moe izvesti samo graanstvo, a njemu socijalisti trebaju pomoi da je izvede i
zapone uspostavu graansko-demokratskog drutva. Za njih je seljatvo konzervativno i nije
ak na razini graanske revolucije po njima revolucionarni bunt i zanos su kratka trajanja i
oni ne mogu nositi socijalnu revoluciju koja je dugotrajna i mora se osnivati na trajnim i
normalnim interesima klase odnosno stanja svijesti koje proistjee iz redovitih (a ne
privremenih i izuzetnih) okolnosti i interesa klasa i pojedinaca.
Rastjeravanje dume nakon neto vie od 2 mjeseca njenog rada kod mnogih je pobuivalo
sumnju da li e nova uope biti sazvana. Ustvari, car se ipak bojao dume i njenog budeta,
zato ju je raspustio i nije ju sazvao sve dok sam nije donio novi budet. Zato je sazvao novu
(drugu) dumu i ona se sastala tek nakon pola godine. Rasputanje dume je dovelo do seljakih
i vojnikih pobuna, ali vlada ih okrutno gui i za to koristi i privremene zakone tj one
izmeu zasjedanja dume kao to je zakon o vojnim sudovima.
Rusija se nikad nije izgradila kao pravna, a jo manje kao sudska drava jer to je bilo protivno
naelu careve volje kao zakona. Bila je to vlast koju je pomicala trenutna dravna-carska volja
izraena u ukazu. Pa ipak, kad u zapadnoj Europi poinje razvoj vlasti-drave-kao-vlasti-
zakona, car spoznaje da bi legalizam i normativizam mogli biti sredstvo jo vee samovlasti,
te Nikola I ve po stupnju na prijestolje eli utvrditi stanje propisa u Carstvu. Naime, od
Zakonika cara Alekseja (1649. godine) vladari su izdavali razne nove propise, tako da ak ni
dvorski ured nije znao to je jo na snazi, a to nije. Po Nikolinom ovlatenju Speranski je
popisao (po njemu) vaee pravo, to je to 1832. godine izdano u zborniku Potpuna zbirka
zakona, koja je sadravala preko 35. tisua zakonskih odredbi napisanih preko 50 knjiga. Iz
toga je izvueno najvanije te je sreeno prema pravnoj oblasti i izdano 1833. godine kao
Zbirka ruskih zakona.
98
859. Kada car Nikola II donosi 1., a kada 2. izborni zakon za dumu i po emu se
ovaj drugi razlikuje od prvoga?
U vrijeme pobune u Moskvi vlada izdaje 24.12.1905. godine Izborni zakon kojim odreuje
nain izbora za dumu (skuptinu). Izbori su posredni (u dva i etiri stupnja) i nejednaki, na
vie naina. Ono to emo izloiti tie se gubernija europskog dijela Rusije, dok su drugaije
ureeni izbori za poslanike iz Poljske, Sibira, Kavkaza i drugih oblasti te iz 26 velikih
gradova Rusije (tih 26 gradova za dumu je biralo 28 poslanika). Duma ima neto manje od
500 poslanika od toga gubernije europske Rusije biraju 412. poslanika. Poslanike za dumu
biraju izborne skuptine oblasti (gubernija), a ove skuptine biraju birai koji imaju 25 godina
i imaju nekretnine odnosno plaaju odreeni porez. Prema tom imovinskom cenzusu i mjestu
gdje ive i imaju imovinu (odnosno plaaju porez), birai ne ine jedinstveno birako tijelo,
nego su (kao po Zakonu iz 1864. godine za izbore mjesnih samoupravnih skuptina)
podijeljeni u etiri skupine (tzv. Kurije): dvije na selu veleposjednici (krupni i srednji) i
seljaci (sitni posjednici i uivaoci zajednike zemlje tj. Seoskih zadruga). Dvije u gradu:
graani i radnici. Podjela na skupine (kurije) je zato da se da prednost gospodarskoj moi tj.
Da doe do izraaja bogatiji sloj, odnosno da se stvore posve umjetni, s brojem biraa posve
nevezani, razmjeri izmeu pojedinih od tih skupina. Veleposjednici, graani i radnici (osim 26
najveih gradova) birali su svoje predstavnike, izbornike za izbornu skuptinu gubernije tj. Ti
izbornici su posrednici prvog stupnja. Naprotiv izbornici u gubernijskoj izbornoj skuptini
koje su birali seljaci bili su posrednici treeg stupnja: seljaci u seljakim zadrugama su
izabrali predstavnike, ovi iz svih zadruga podkotara (volost) sastali su se i izabrali
predstavnike, a onda su se ti sastali na podruju distrikta i izabrali seljake izbornike za
izbornu skuptinu gubernije. Tako izabrana izborna skuptina birala je poslanike za dumu i to
tkao da su najprije samo seljaki izbornici izabrali jednog poslanika za dumu, a onda je ijela
izborna skuptina (tj. I seljaki izbornici) iazbrali ostale poslanike gubernije za dumu,
razmjerno broju stanovnika gubernije. Inae u tim izbornim skuptinama gubernije seljaci su
imali najvie predstavnika. Na taj su nain poslanici u dumi, s obzirom na seljake glasove,
izabrani u etvrtom stupnju, a s obzirom na ostale glasove u drugom stupnju. Ovakav izborni
zakon, dakako, ve tom sloenom strukturom pokazivao je sloene igre i zadovoljio je
samo konzervativne stranke.
Novi carev oktroirani Izborni zakon (16.6.1907. godine) mijenja njegov prvi (vaio godinu i
pol) Izborni zakon za dumu (od 24.12.1905. godine) u smislu jo vee nejednakosti graana i
nacija (narodi srednje Azije nemaju niti jednog zastupnika, a sva ostala neruska podruja
ukupno biraju 32 zastupnika u Dumu) te u smislu naglaenije drutvene nejednakosti. Naime,
prema novom Zakonu ministar unutarnjih poslova je dobio pravo da odredi izborne jedinice
(okruge) i pravo da odredi skupine biraa koji biraju izbornike npr. skupinu graana (gradsku
kuriju) mogao je podijeliti na skupinu bogatih i na skupinu manje bogatih graana i svaka od
tih skupina bez obzira na broj svojih lanova bira isti broj izbornika. Isto je mogao uiniti s
biraima zemljovlasnike skupine (kurije) tj. Podijeliti ih na krupne i srednje zemljovlasnike i
svaka od tih skupina bira isti broj izbornika 8koji inae pripada toj skupini, kuriji
zemljovlasnika, kao cjelini). Uz tu graansku i klasnu nejednakost, po ovome je Zakonu
omoguena i nacionalna jer je broj poslanika koje biraju neke pokrajine (nacije) umanjen
(uglavnom za 1/3 je smanjen broj poslanika iz Poljske, Kavkaza, Srednjeazijskih pokrajina,
tako je ruskim gubernijama jedan poslanik biran na 250 000 stanovnika, u Zakavkazju na 700
000 stanovnika, a u Poljskoj na 750 000 stanovnika). Inae, u ostalim dijelovima ostale su na
snazi odredbe Izbornog zakona iz prosinca 1905. godine pa se inilo da izmjena nije velika,
iako je bitna. Na temelju ovog novog izbornog zakona vlada je izvrila takvu izbornu
99
geometriju da je jedan poslanik dolazio : na 230 velikih zemljoposjednika, na 1 000 bogatih
graana, na 15 000 srednjeimunih graana, na 60 000 seljaka, na 125 000 radnika, drugim
rijeima, odnos veleposjednika, bogatih graana, srednje imunih graanina, seljak, radnik
=1:4:65:260:543. jedan veleposjednik politiki vrijedi koliko 260 seljaka, koliko 543
radnika. Ustvari, sve je to demokracija koja pristaje na demokratske tijekove politikog
ivota toliko koliko joj to osigurava vlastitu pobjedu.
Politike snage su demokratske samo onda ako demokratske tijekove potuju i onda kad bi
oni mogli biti i vlastiti porez.
Trea duma 14. 11. 1907. godine 22. 6. 1912. godine) dobila je s obzirom na svoj sastav
naziv duma plemia. U njoj je vlada osigurala veinu jer od oko 440 poslanika vie od 300
ine vladin blok. Od oko 110 lanova oporbe najvie je kadeta (54) dok su socijaldemokrati
usprkos svim pritiscima (i iako su bili povod rasputanju Druge dume) dobili 20 poslanika
(veinom menjevici). Ovakva duma je ne samo sredstvo politikih nego i nacionalnih
progona (naroito ugnjetavanja Poljaka, idova, Ukrajinaca, Finaca i drugih). Donekle je ilo
nepovjerenje prema nekim narodima, pokazuje ovo: u Fince kao vojnike nema se povjerenja
pa njihova vojna obveza zamijenjena je porezom. idovima je nametnut niz ogranienja.
Izmjenjuje se Zakon iz 1890. godine o mjesnoj samoupravi. Ova duma je zakonima iz 1910 i
1911. godine proirila odredbe careva ukaza iz 1906. godine, o privatizaciji zemlje seoskih
zadruga tj. Seljak je mogao zahtijevati izdvajanje iz zadruge i kupnju zemlje. Tada je uz ranije
privatne vlasnike zemlje (plemie buroaziju i bogate seljake) nastao novi sloj privatnih
vlasnika zemlje, bogati seljaci tzv. Kulaci (doslovno grubijani)
Carska vlast je smatrala da e unutarnje prilike smiriti vanjskim ratom, te u veljai 1904.
godine ulazi u rat s Japanom (zbog suparnitva u Koreji i Manduriji. Ve poetkom toga rata
(poraz u Manduriji) pokazao je slabost brojne ruske vojske te car mora popustiti.
100
4. Duma 28.10.1912. 6.10.1917. godine
Trea duma 14. 11. 1907. godine 22. 6. 1912. godine) dobila je s obzirom na svoj sastav
naziv duma plemia. U njoj je vlada osigurala veinu jer od oko 440 poslanika vie od 300
ine vladin blok. Od oko 110 lanova oporbe najvie je kadeta (54) dok su socijaldemokrati
usprkos svim pritiscima (i iako su bili povod rasputanju Druge dume) dobili 20 poslanika
(veinom menjevici). Ovakva duma je ne samo sredstvo politikih nego i nacionalnih
progona (naroito ugnjetavanja Poljaka, idova, Ukrajinaca, Finaca i drugih). Donekle je ilo
nepovjerenje prema nekim narodima, pokazuje ovo: u Fince kao vojnike nema se povjerenja
pa njihova vojna obveza zamijenjena je porezom. idovima je nametnut niz ogranienja.
Izmjenjuje se Zakon iz 1890. godine o mjesnoj samoupravi. Ova duma je zakonima iz 1910 i
1911. godine proirila odredbe careva ukaza iz 1906. godine, o privatizaciji zemlje seoskih
zadruga tj. Seljak je mogao zahtijevati izdvajanje iz zadruge i kupnju zemlje. Tada je uz ranije
privatne vlasnike zemlje (plemie buroaziju i bogate seljake) nastao novi sloj privatnih
vlasnika zemlje, bogati seljaci tzv. Kulaci (doslovno grubijani)
101
organizirala oko 220 trajkova u kojima je sudjelovalo oko 200 000 radnika. Ali, vlasti su
voe surovo progonile, tako da je za to vrijeme Socijal-demokratska stranka izgubila gotovo.
To je bio jedan od razloga to je Lenjin zastupao strogu centralizaciju, tajnost utornikog tipa
stranke jer se samo tako moglo sauvati od policajskih dounika. Metodama vlasti i policije u
Rusiji trebalo se suprotstaviti djelotvornom organizacijom i odgovarajuim metodama.
U RSDRP pored ranije razlike izmeu boljevika i menjevika postojala je razlika izmeu
boljevika likvidatora i odzovista.
Likvidatori su bili za naputanje ilegalnih metoda djelovanja stranke, dok su odzovisti
naglaavali da su ilegalna sredstva jedino mogua u uvjetima policijskog samoodravanja te
da treba napustiti zakonita sredstva i opozvati boljevike predstavnike iz dume.
Duma se trebala sastati ponovo 25.1.1917. godine, ali je car taj sastanak odloio za 27.2.1917.
godine. Oekujui taj sastanak u Petrogradu, ljevica se spremila da zahtijeva vladu odgovornu
dumi i koja bi vodila drugaiju politiku, a prije svega prijestolnicu spasila od gladi. Duma se
sastala : taj pripremni prosvjed je odgoen, ali desetak dana kasnije, 9.2.1917. godine (po
starom kalendaru 24. februara zato februarska revolucija) izbija izuzetnom snagom. Bila je
to revolucija vojnika i radnika.
Tako se od 16.6.- 7.7.1917. godine u Petrogradu odrava 1. sveruski kongres sovjeta radnikih
i vojnikih deputata, na kojem 1 090. deputata predstavlja 358 sovjeta i slinih organizacija.
Na tom Kongresu od 1 090 najvie su eseri (285) neto manje menjevici (248), dok su samo
105 deputata (oko 10%) boljevici, a 32 su internacionalisti. Bilo je tu zastupljeno i drugih
stranaka. Prvi sveruski kongres sovjeta radnikih i vojnikih deputata izabrao je svoj izvrni
organ (Sveruski centralni izvrni komitet, VCIK) sa 300 lanova, ali od njih stotina je morala
biti u gubernijama da tamo predstavljaju sovjete. Stranaki sustav VCIK-a je slian sustavu
Kongresa. Na tom Kongresu je Lenjin predlagao da sovjeti preuzmu vlast, ali je veina to
odbila, ta privremena vlada treba da zadri vlast budui da je Rusija na pragu graanskog
razvoja te pritiskom na tu vladu treba postii poboljanje radnikog i seljakog ivota.
102
Pokrenuto je na ovom Kongresu i pitanje zemlje, ali je ono ostavljeno do odluke ustavotvorne
skuptine.
872. Kada i gdje se odrava Prvi sveruski kongres sovjeta radnikih i vojnikih
deputata?*
873. Kada se odrava Drugi kongres radnikih i vojnikih deputata i koji se dekreti
na njemu donose?
Istog dana (7.11.1917. godine) kad se sastaje 2. kongres sovjeta radnikih i vojnikih
deputeta, radnici i vojnici, u podne rastjeruju Predparlament ( u kojemu je prethodnog dana
govorio Kerenski i upozorio ga na mogunost revolucije). Kerenski jpokuava dovesti vjerne
(malobrojne)Kozake u Petrogradu, ali opet eljezniari onemoguuju taj dolazak. Deseti dan
nakon izbijanja revolucije (16.11) nakon to su prethodno pregovarali o izruenju Kerenskog
(on je i njima umakao), glavni vojnik zapovjednik se predaje. Boljevici mu nareuju da
odmah s Nijemcima pregovara o miru, a kad on to odbija, onda imenuju novog zapovjednika
(bio je potporunik) ruske vojeske.
Dekret o miru Pokazuje gledite nove vlasti, prema najneposrednijim i najteim politikom
pitanju, pitanju mira. Ovaj je dekret, budui da mir zavisi i od drugih drava i naroda upuen
svim zaraenim narodima i njihovim vladama da odmah ponu pregovore o pravednom i
demokratskom miru, a takav je samo mir bez prisvajanja tuih zemalja i bez plaanja ratne
odtete.Ustvari, predlaganje takvog mira bilo je posljedica gledita o uzrocima i krivcima za
rat, a rat je bio osvajaki, krive su sve imperijalistike sile koje su godinama svojim dranjem
bile istovremeno i uzrok i posljedia stvaranju opih okolnosti koje su porodile rat. Zato ovaj
Dekret sadri i optube protiv dotadanjih ruskih vlasti, njihovog imperijalizma i tajne
diplomacije te obeaje da e biti obznanjeni svi tajni ugovori koje je Rusija potpisivala.
Takoer, Dekret sadri gledite da nacionalni prostor ne moe biti sredstvo poravnanja meu
zaraenim stranama. Svi narodi imaju pravo na svoju cjelovitost, nju ini i nacionalni prostor.
Ovaj dekret se posebno obraa svjesnim radnicima tri najnaprednije nacije ovjeanstva i
najkrupnijih drava koje sudjeluju u ratu: Engleskoj, Francuskoj i Njemakoj i poziva ih da
odluno pomogunu da se dovri stvar mira i istovremeno stvar osloboenja radnih i
izrabljivanih masa stanovnitva od svakog ropstva i svakog izrabljivanja.
Dakako da je ovo upuivanje narodima i vladama, a pogotovo i svjesnim radnicima da
dovri stvar osloboenja radnih slojeva, imalo za cilj da te mase izvre revoluciju, pritisak na
svoje vlade. Zato su i te vlade to shvatile ne samo kao mijeanje u unutarnje poslove nego i
103
kao poziv na ruenje njihovih poredaka te nije udno da se zaraene vlade nisu odazvale
ovom pozivu
Dekret o punoi sovjetske vlsti svu mjesnu vlast od gradske i mjesne preko kotarske i
gubernijsku, predaje tamonjim sovjetima, a to vrijeme (i sve do ujedinjenja krajem 1.1918.
godine) radniki, vojniki i seljaki sovjeti djeluju odvojeno, svaki s obzirom na poslove koji
su od interesa onih koje zastupaju. Sovjeti su trebali zamijeniti komesare koje je umjesto
ranijih carskih uprava (gubernatori, podgubernatori i drugi dravni nii organi) imenovala
privremena vlada. Umjesto njih kao i ranijih mjesnih samouprava (zamestava i gradskih
duma) na svim tim razinama vlast bi trebali preuzeti sovjeti.
Istovremeno s donoenjem ovih dekreta 2. kongres radnikih i vojnikih deputata je izabrao
svoj VCIK od oko 200 delegata, a odnos snaga u njemu odgovarao je odnosima u samom
Kongresu. CIK je u osnovi bio tijelo boljevika i lijevih esera. Takoer smo rekli da izabrana
vlada, Sovjet narodnih komesara. Time je rad 2. kongresa radnikih i vojnikih deputeta bio
zavren, njegovi delegati upueni da proslijede reoluciju u svojim poduzeima i mjestima,
odnosno vojnim jedinicama.
104
Dekretima i odlukama donesenim 7. i 8. 11. 1917. godine na 2. kongresu radnikih i vojnikih
deputata poinje povijest sovjetske vlasti.
877. Tko i kada donosi Dekret o punoi sovjetske vlasti i o emu on govori?*
Sazvana 27.9.1917. godine (mjesec dana nakon prve) u Moskvi, ova Demokratska
Konferencija je okupljala razne demokratske i socijalistike struje iz lokalnih samouprava
(zemstva i gradova) seljake organizacije, vojnike, ekonomskih udruenja itd. koje predstavlja
preko 1 400 delegata, ali politiku neodreenost i nesigurnost tih delegata pokazuju njihova
neusklaena glasanja, od kojih je bitno ovo: dali u vladu ukljuiti buroaske elementre.
Naime, tada je vlada u ostavci pa se oekuje sastavljanje nove (etvrte) privremene vlade, ma
kakva ona bila, do saziva ustavotvorne skuptine bude odgovorna pred jednim demokratskim
tijelom. Zato Konferencija odreuje 367. lanova iz raznih politikih struja i jedan odbor koji
e s vladom pregovarat jer je vlada ostavljena da ona imenuje 156. lanova iz raznih stranaka
i grupa i da s tim odborom odredi sastav nove vlade. Temeljem te odluke 7.10.1917. godine
nastaje to tijelo nazvano Savjet Republike (nazivamo ga i Predparlament) koji ima oko 520
lanova i pred kojim je vlada odgovorna. Istovremeno je stvorena nova (etvrta) privremena
vlada (7.10 7. 11. 1917. godine). Istog dana petrogradski sovjet za svog predsjednika bira
Trockog.
880. Kada je donesen tko ga je donio i to sadri Dekret o pravima naroda Rusije?
Budui je Privremena vlada u 9.1917. godine izdala Deklaraciju kojom se narodima Rusije
priznaje pravo na samoodreenje, a provoenje toga ostavlja odluci budue ustavotvorne
skuptine, zato ve 15.11.1917. godine i Sovjet narodnih komesara (vlada) u ime Republike
Rusije izdaje : Dekret o pravima naroda Rusije, koji odreuje:
- ravnopravnost i suverenost naroda Rusije
- pravo naroda Rusije na slobodno samoodreenje sve do odvajanja i stvaranja
samostalne drave
- ukidanje svih i svakih nacionalnih i nacionalno-vjerskih povlastica i ogranienja
105
- slobodan razvoj nacionalnih manjina i etnikih skupina koje naseljavaju podruje
Rusije.
Ovdje se ne spominje federacija, ali ako se govori o pravu na odvajanje, onda se ono i
podrazumjeva. Ipak, sve se moe shvatiti kao izraz privremenosti do odluke ustavotvorne
skuptine. Ipak u zbilji raspad carske Rusije je ve poeo, jer mnogi narodi (od Poljaka i
Finaca, do Ukrajinaca i Armenaca), ve su za prethodne vlasti pokazivali elju za manjim ili
potpunim odvajanjem.
Ustav nosi naziv Osnovni zakon Ruske Socijalistike Federativne Sovjetske Republike
(RSFSR) i ima 90 lanaka.
Izjava o pravima radnog i izrabljivanog naroda od 31.1.1918. godine je uvod u Ustav tj. Ona
je njegova osnova, a ta Izjava vlast polae u ruke radnog i izrabljivanog naroda tj. Teorijski
nazor da je svaka drava u kratkoj liniji vlasi vladajue kalse, odnosno naelo diktature
proleterijata, provedeno je tako da samo radni narod ima politika prava. To je naelo
proslijeeno dosljedno kako od aktivnog i pasivnog birakog praa od najniih do najviih
organa, tako i s obzirom na vojsku (vojsku s orujem u ruci mogu sluiti samo radnici i
siromani seljaci). S druge strane rad nije samo pravo nego i obveza (tko ne radi ne treba da
jede l.19. Ustava), a svi koji koriste tui rad (tj. Zapoljavaju najamne radnike, budui da u
to vrijeme nije izvrena nacionalizacije sve industrije, zemlje itd.) ili ive od dohotka koji nije
iz rada (od dohotka iz vlasnitva imovine, kapitala, poduzea i sl.) nemaju birako pravo (l.
69). Takoer, politika prava nemaju sveenici i redovnici, privatni trgovci 8jer sve su to
parazitski slojevi) a ni svi oni koji su bili policajci, andari, agenti ili slino za prethodnih
reima. Dakle, samo radnici i siromani seljaci, muki i ene, sa 18. godina imaju pravo glasa
8ovo naelo je strogo provedeno tj. Isto naelo vrijedi u vojsci, miliciji, upravi, sudstvu,
odvjetnitvu itd). Ustav ne odreuje naelo glasovanja, a kako se od tada za sovjete glasovalo
na skupovima i javno (dizanjem ruke), taj nain se zadrao sve do Ustava SSSR iz 1936.
godine. Birako tijelo nije jedinstveno, niti su birai jednaki. Kako dotadanji izbor za sovjete
nisu bili posve neureeni i kako je Bestlitovski mir Rusku Sovjetsku Republiku obvezao na
rasputanje redovite vojske tj. Mogla je imati samo dobrovoljaku vojsku (tj. Vrstu
openarodne obrane, a takvom se smatrala i Crvena armija), to Ustav odreuje da e se birati
sovjeti radnikih, seljakih, crveno-armijskih i kozakih deputata.
3.3.1918. godine prihvatila je diktirani mir Mir u Brest Litovsku koji ju obvezuje da
napusti Finsku, Furlandiju, Estoniju, Letoniju. Litvaniju, Poljsku, Ukrajinu, dijelove
Armenije, da plati 6 milijardi zlatnih maraka ratne odtete i da demobilizira vojsku. Njime je
Rusija formalno izala iz prvog svjetskog rata.
883. to su kombeti?
Kombedi su odbori seoske sirotinje. Brinuli su o stvaranju Crvene armije, seoskih komuna i
kooperativa. Vii kombedi su mogli raspustiti nie. Kombedi su mogli raspustiti sovjete koji
106
su ocijenili da nisu u skladu s njima i uzeti vlast u svoje ruke. Njihova uloga je dogradio i
priznao dekret VCIK-a o pravo opoziva delegata.
To je vlast specifinog saveza radnike klase kao rukovodee drutvena snaga s ostalim
radnim masama.
885. Na kom naelu su ureeni odnosi meu sovjetima nakon pobjede boljevika u
revoluciji 1917. i na kojim razinama, odnosno koji sovjeti postoje?
Ustrojstvo mjesne vlasti tj. Organizacija sovjeta zapoela je ve krajem 1917. godine. Stvoren
je poseban Narkomat (ministarstvo) mjesne samouprave, ali kako je tada na elu tog
Narkomata eser, to zapravo ovo podruje ureuje Narkomat unutarnjih poslova. Ovaj
Narkomat je svojim Obraanjem sovjetima o ustrojstvu mjesne uprave te Upustvom o
pravima i obvezama sovjeta, u veljai 1918. godine nastojao uvesti red i istovjetnost u ustroju
i nadlenosti sovjeta, a u njihovom meusobnom odnosu uspostaviti naelo demokratskog
centralizma. Po tome su stvoreni oblasni, gubernijski (pokrajine), kotarski i opinski, te
gradski i seoski sovjeti. Deputate za gradske sovjete birali su radnici po tvornicama ili po
sindikatima. Seoske sovjete su birali seljaci razmjerno broju biraa ili domainstava. Svaki
vii sovjet sastavljen je od deputata niih sovjeta. Ranije tj. Prije oktobarske revolucije seoske
sovjete su birali svi seljaci po ovom Obraanju iz seoskih sovjeta je iskljuena seoska
buroazija, kulaci. U ovim odredbama o mjesnim (gradskim i seoskim) sovjetima dolo je do
izraaja shvaanje diktature proletarijata kao potpunog oduzimanja politikih prava i sitnoj
buroaziji grada i sela. Dakako izbori kao i sve odluke sovjeta su donoene na skupovima, a
glasalo se dizanjem ruke. Svaki sovjet je birao svoj izvrni komitet (ispolkom). Svaki vii
sovjet ili njegov izvrni odbor imao je pravo nadzora nad radom niih sovjeta. Tako je
demokratski centralizam u upravi shvaen tako da je izvrni odbor sovjeta naredbodavca
niim sovjetima i njihovim izvrnim odborima. Mjesni sovjeti su pored izvrnog odbora (kao
kolegijalni izvrni organ) birali vie odbora (komesarijata) za razne grane uprave. Broj tih
odbora se kretao od 5-25 ( za zemljoradnju, upravu, socijalno osiguranje, prosvjetu, rad,
zdravstvo, promet itd.), a na elu odbora je bio lan izvrnog odbora. Kao to se vidi, Parika
komuna je na stanovit nain uzor.
Ustroj sudske vlasti zapoela je ve 5.12.1917. godine kad je SNK donio Dekret o sudovima
br.1 koji je ukinuo ranije sudove. Temeljem ovog Dekreta krajem 1917. godine i poetkom
1918. godine ukinuta su stari sudovi, jano tuilatvo, vojni sudovi, itd. a osnovani novi, dvije
vrste sudova: mjesni (ope nadlenosti) i revolucionarni sudovi (za tea krivina djela). Ovaj
Dekret je 23.2.1918. godine dopunjen Dekretom o sudovima, a krajem svibnja 1918. godine
je pri VCIK-u stvoren Revolucionarni sud koji je trebao suditi osobito teke delikte. Ta
postupna izgradnja sudova, prije ustava, izvrena je 11.6.1918. godine kad je osnovan
Kasacijski odjel VCIK-a kao vrhovni prizivni sud protiv presude revolucionarnih sudova
(resudovi). Revolucionarni sudovi nisu bili vezani nikakvim procesnim pravilima tj. Njihov
postupak je posve u nadlenosti samog suda.
887. Tko, kada i kojim aktom dokida stare ruske sudove i koje nove potom osniva?*
107
888. Za odnos svjetovne vlasti i Crkve znaajna su 3 dekreta sovjetske vlasti, koji su
to i tko ih donosi?
Takoer, 19.2.1918. godine donesen je Zakon o podrutvljenju zemlje, koji svu zemlju
proglaava openarodnom. Njom upravlja drava i daje ju pojedincima na koritenje. Svi
pravni poslovi u zemlji kupnja, prodaja, zalog, darovanje, nasljee, zamjena i sl. su nitavi.
Ve u asu donoenja Ustava ima oko 350, a krajem godine 1 500 kolektivnih gazdinstava
(kolhozi) tj. Zajednikog uivanja zemlje. Tako se stvara posebno zemljino pravo (kolhozno
pravo).
890. Navedite puni naziv ustava RSFSR iz 1918. i to ini njegovu osnovu?
Ustav nosi naziv Osnovni zakon Ruske Socijalistike Federativne Sovjetske Republike
(RSFSR) i ima 90 lanaka.
Izjava o pravima radnog i izrabljivanog naroda od 31.1.1918. godine je uvod u Ustav tj. Ona
je njegova osnova, a ta Izjava vlast polae u ruke radnog i izrabljivanog naroda tj. Teorijski
nazor da je svaka drava u kratkoj liniji vlasi vladajue kalse, odnosno naelo diktature
proleterijata, provedeno je tako da samo radni narod ima politika prava. To je naelo
proslijeeno dosljedno kako od aktivnog i pasivnog birakog praa od najniih do najviih
organa, tako i s obzirom na vojsku (vojsku s orujem u ruci mogu sluiti samo radnici i
siromani seljaci). S druge strane rad nije samo pravo nego i obveza (tko ne radi ne treba da
jede l.19. Ustava), a svi koji koriste tui rad (tj. Zapoljavaju najamne radnike, budui da u
to vrijeme nije izvrena nacionalizacije sve industrije, zemlje itd.) ili ive od dohotka koji nije
iz rada (od dohotka iz vlasnitva imovine, kapitala, poduzea i sl.) nemaju birako pravo (l.
69). Takoer, politika prava nemaju sveenici i redovnici, privatni trgovci 8jer sve su to
parazitski slojevi) a ni svi oni koji su bili policajci, andari, agenti ili slino za prethodnih
reima. Dakle, samo radnici i siromani seljaci, muki i ene, sa 18. godina imaju pravo glasa
8ovo naelo je strogo provedeno tj. Isto naelo vrijedi u vojsci, miliciji, upravi, sudstvu,
odvjetnitvu itd). Ustav ne odreuje naelo glasovanja, a kako se od tada za sovjete glasovalo
na skupovima i javno (dizanjem ruke), taj nain se zadrao sve do Ustava SSSR iz 1936.
godine. Birako tijelo nije jedinstveno, niti su birai jednaki. Kako dotadanji izbor za sovjete
nisu bili posve neureeni i kako je Bestlitovski mir Rusku Sovjetsku Republiku obvezao na
rasputanje redovite vojske tj. Mogla je imati samo dobrovoljaku vojsku (tj. Vrstu
openarodne obrane, a takvom se smatrala i Crvena armija), to Ustav odreuje da e se birati
sovjeti radnikih, seljakih, crveno-armijskih i kozakih deputata.
108
891. Kad je osnovan Komitet javnog spasa tj. Sovjet rada i obrana (STO) i koja je
njegova uloga?
30.11.1918. godine VCIK je donio odluku o stvaranju Sovjeta radnike i seljake obrane, na
elu mu je Lenjin. To je vrsta Komiteta javnog spasa tj. Organ koji ujedinjuje rad svih
dravnih organa za borbu protiv neprijatelja. U travnju 1920. godine ovaj ogran e dobiti novi
naziv Sovjet rada i obrane (Sovjet truda i obaroni, STO) njegova glavna dunost postaje
organizacija gospodarstva koje on takoer organizira po vojniki. STO uspostavlja plan i
nadzire njegovo izvrenje.
Na poetku tih estokih obrauna u graanskom ratu, boljevika stranka u oujku 1919.
godine odrava 8. kongres u Moskvi, a istovremeno I.kongres Komunistike internacionale
(Komiterna).
A boljevici sazivaju I kongres Komunistike Internacionale poetkom 3.1919. godine.
Sastanku prisustvuje 52 delegata koji predstavljaju 35 komunistikih organizacija i stranaka iz
30 zemalja usvajaju Lenjinov referat Buroaska demokracija i diktatura proletarijata, koji
je zapravo postao mjerilo razlikovanja izmeu socijalemokracije i komunizma. To e biti
razraeno na 2 kongresu Komiterne 1920. godine u 21. toki kao uvjet za primanje u
Komiternu i kao to boljevici u ustroju svoje stranke i vlasti naglaavaju vanost
organizacije, njen centralizam kao demokratski centralizam, tako je to postalo i bitan dio
razlika izmeu II internacionalen (koja postoji i danas, to je socijalistika internacionala) i
Komiterne. Komiterna je zapravo oblik jedinstvene stranke u kojoj su pojedine sekcije tj.
Kompartije u pojedinim zemljama samo dijelovi te cjeline (duni su provoditi naputke organa
Kominterne) kojom se upravlja po naelima demokratskog centralizma. Kongres je glavni
organ Kominterne , a on bira i delegira svoje ovlasti. Za vrijeme izmeu kongresa, svojem
izvrnom komitetu, njegovu predstavnitvu i izvrnom birou (od 5 lanova) odnosno njihovim
izvrnim organima. Dakako, da je ve takva organizacija u sebi sadravala mogunost
centralizma, birokratizma a time i podvrgavanje Kominterne politikoj taktici Sovjetske
Rusije.
Poslije neobine ekonomske politike ratnog komunizma za vrijeme graanskog rata uvedena
je Nova ekonomska politika kada je sovjetska vlada tijkom 1920-ih dozvolila postojanje
odreene privatne ekonomska aktivnosti uz nacionaliziranu industriju, a potpuno oduzimanje
hrane na selu zamijenila porezom u hrani. Rasprava o budunosti gospodarstva pruila je
podlogu sovjetskim voama za borbu oko vlasti nakon Lenjinove smrti 1924. Postupnom
konsolidacijom svog utjecaja i izoliranjem rivala unutar stranke, osobito Lenjinovog oitijeg
nasljednika Lava Trockog, Josif Staljin je postao samostalni voa Sovjetskog Saveza krajem
1920-ih.
Nova ekonomska politika je gospodarstvo koje nije posve upravljeno od drave, niti je
plansko, nego trino. Traje od 1921 1926. godine. Manje tvornice, poduzea, obrtnike
radionice, trgovine, vraane su vlasnicima. Uvedeni su novani porezi na prihod, umjesto
naturalnih za seljaka, ukinut je dravni monopol nad trgovinom uz dravnu stvara se i
privredna privreda.
109
894. Koje se tri sovjetske republike i kada ujedinjuju u tzv. Zakavkasku Federaciju?
Tako se u proljee 1922. godine te tri republike ujedinjuju u Federativni Savez Sojetskih
Republika Zakakazja. Taj Savez je imao neto konfederativnog budui da je njegov jedini
organ Punomona konferencija predstavnika CIK Azerbejdana, Armenije i Gruzije. To je
odudaralo od organizaije ne samo pojedinih sovjetskih republika, nego i RSFSR te je to u
prosincu 1922. godine izmijeneno tj. Zakavkaska Federacija ima iste organe kao RSFSR.
895. Tko je nosilac najviih i svih vlasti po ustavu SSSR-a iz 1924.g tko obnaa
poslove toga tijela izmeu njegovih zasjedanja te kako se biraju lanovi tih tijela?
Ustav SSSR-a (31.1.1924) donosi malo novog. Moda je njegova najvea novost u pogledu
nacionalnog pitanja (pa i to uvelike vie formalno) odnosno federalnog naela. Naela Ustava
RSFSR iz 1918. godine i ovdje su vaea, odnosno u sustavu vlasti se malo izmijenilo.
Vrhovni organ SSSR-a tj. Nosilac najviih i svih vlasti je Svesavezni kongres sovjeta SSSR-
koji je jednodomno tijelo
U Svesaveznom kongresu sovjetu SSSR savezne republike su predstavljene razmjerno svom
stanovnitvu jer deputate u Svesavezni kongres sovjeta biraju (ne vrhovni kongresi saveznih
republika, nego) sovjeti gubernija i gradova i to tako da gubernije biraju jednog deputata na
125 000 stanovnika, a gradovi na 25 000 biraa. Tako gubernije i gradovi biraju deputate na
isti nain, u istim stupnjevima (gradovi 2 stupnja, gubernija 4 stupnja) i razmjerima
(grad:selo = 1:5) kako za kongres sovjeta savezne republike tako za Svesavezni sovjet SSSR-
a. Dakle, odredba iz Ustava RSFSR iz 1918. godine preuzele su ne samo sve sovjetske
republike nego je to preuzeto i za SSSR. Isto je u pogledu birakog prava tj. Samo radnici i
siromani seljaci (iskljueni izrabljivai). Po Ustavu SSSR-a Svesavezni kongres sovjeta se
sastaje jednom godinje (sastajat e se : 1. svesavezni kongres sovjeta 1922, 2 1924.
godine, 3 1925 godine, 4 1927. godine, 5 1929. godine , 6 - 1931. godine, 7 1935.
godine, 8 1936. godine.)
Svesavezni kongres sovjeta je nosilac svih vlasti, ali u njegovu iskljuivu nadlenost spada
samo utvrivanje i izmjena osnovnih naela Ustava, sve ostalo on moe povjeriti tj. Umjesto
njega vri njegov CIK. Dakle, ustvari Svosavezni kongres sovjeta je u biti samo izborno tijelo
tj. Bira CIK. Zapravo s obzirom na broj svojih lanova (skoro 2 000) to i nije mogao biti
buroaski parlament u kojem svatko govori.
Svesavezni kongres sovjeta iz svoje sredine bira CIK koji vri poslove kongresa izmeu
njegovih zasjedanja. Ali, CIK je dvodomno tijelo, ine ga:
a) Savezni sovjet
b) Sovjet nacionalnosti
Svesavezni kongres sovjeta izmeu deputata svake savezne republike bira odreeni broj za
Savezni sovjet CIKa i to broj koji je razmjeran broju stanovnitva te republike (s obzirom na
ukupno stanovnitvo SSSR-a). U sovjet nacionalnosti CIK ulaze deputati koje delegiraju
savezne i autonomne republike (jednake, po pet) te autonomne oblasti RSFSR (jer samo
RSFSR ima autonomne oblasti: po jednog deputata).
Domovi CIK-a su izjednaeni u svim nadlenostima (CK RKP(b) je odbacio prijedlog da
budu vea prava Sovjeta nacionalnosti). CIK se po Ustavu SSSR trebao sastajati tri puta
godinje. Ali, zato CIK bira svoj Prezidij (predsjednitvo) koje vri poslove CIK-a izmeu
njegovih zasjedanja.
Prezidij CIK-a je ustvari radni zakonodavni (i ustavotvorni) organ jer on moe odluivati o
svim poslovima iz nadlenosti CIK-a, odnosno samog Svesaveznog kongresa sovjeta 8osim
110
osnovnih naela Ustava). Zato je Prezidij CIK-a sastavljen od prezidija svakog,oba doma
CIK-a (a svaki se sastoji od po 7 lanova) oni ine 2/3 Prezidija (14 lanova), a 1/3 lanova
Prezidija CIK biraju oba doma CIK-a na zajednikoj sjednici. Tako se Prezidij CIK-a
Svesaveznog kongresa sovjeta SSSR-a sastoji od 21 lana. Naelo jedinstva vlasti i naelo
delegiranja vlasti je kako u partiji tako u dravi stvorilo fantastinu piramidu u vrhu vlasti:
Svesavezni kongres sovjeta, skoro 200 lanova (tome u organizaciji RKP(b) odgovara
kongres), CIK nekoliko stotina lanova (u Partiji tome odgovara CK od nekoliko desetina
lanova). Prezidij CIK-a od 21 lan ( u Partiji tome odgovara Politbiro od 7 lanova). Tako se
nadlenost Svesaveznog kongresa sovjeta od skoro 2 000 lanova pretvara u nadlenost
Prezidija CIK-a od 21 lan ( odnosno Kongres partije- Politbiro od 7 lanova). Zapravo, sva
vlast dravna i partijska bila je u rukama Politbiroa, tog oligarhijskog tijela sastavljenog od 7,
kasnije od 15 lanova. Za 30 godina od osnutka (1917 1947. godine) kroz to tijelo je prolo
manje od 30 ljudi. Polovica njih je umrla neprirodnom smru, politikom likvidacijom. Za to
vrijeme u tom tijelu nikad nije bilo ena, po nacionalnosti najvie je u njemu bilo Rusa (12) i
idova (5). Mnogi istaknuti boljevici bili su idovi (Trocki, Zinovljev, Kamenjev, Sverdlov,
Litvinov, Radek itd). Bila je to posljedica progona idova za Carstva.
896. Kakvo je to tijelo po Ustavu SSSR-a iz 1924.g. CIK te tko bira lanove CIK-a?
*
Ustav SSSR-a nita ne govori o pravima i slobodama graana. Jedino predvia jedinstveno
pravo graanstva za cijeli SSSR.
U vrijeme od 1924. godine bez obzira na to to su drava i partija poticali stvaranje kolhoza,
oni jo nisu imali znaajnije mjesto u gospodarskom ivotu. Puno vee znaenje su imala
dravna gazdinstva (sovjetskoje hozjajstvo sovhoz) tj. Dravna poljoprivredna dobra. U
doba NEP-a manji sovhozi su ukinuti (kao neproduktivni). Kako su ranije seljaci dobivali
zemlju na koritenje samo za razdoblje 3-5 godina, oni nisu ulagali u poboljanje zemlje. Zato
su seoske opine dobile pravo da izaberu nain koritenja zemlje. Meu tim nainima je
udjelno uivanje zemlje tj. Seoska obitelj bi dobila parcele na trajno uivanje. Obitelji koje su
ostale bez radne snage (bolest, starost, smrt i sl.) mogle su svoju zemlju dati u zakup, ali na
rok najvie od 6 godina i osobama koje bi je obraivale vlastitim radom. Inae bilo je
zabranjeno obraivanje zemlje pomou najamnog rada.
111
S obzirom na sadraj prava, sovjetsko pravo donosi najvie socijalno kolektivistikih
elemenata, to se oituje na svim podrujima prava od onih imovinskih do procesno pravne
naravi. Tu je osobitno izraena u razdoblju do 1922. godine.
Graanski zakonik iz 1922. godine i neki kasniji dopunski zakoni, priznaje tri vrste
vlasnitva: dravno, zadruno i privatno. Dravno vlasnitvo je dakako najvanije jer neka
imovina 8krupna i srednja poduzea vodni i zrani promet, veze, zemlja, rudno blago, ume,
vode, eljeznice od ope vanosti) moe biti samo u dravnom vlasnitvu. U privatnom
vlasnitvu mogu biti i manja poduzea (do 10 radnika, ako se koriste pogonska energija, a ako
se njom ne koriste, onda do 20 radnika). Zakon predvia zakup dravne imovine te davanje
strancima koncesije za koritenje uma, nafte i sl. Takoer Zakon predvia ortakluk te
dionika drutva. Dotadanji dravni monopol nad svakim prometom je ukinut, drava je
zadrala samo monopol vanjske trgovine, dok se unutarnjom trgovinom mogu baviti kako
dravna i zadruna poduzea, tako i privatne osobe. Sve je to oivilo trgovinu i robo-novane
odnose.
112
904. Koje vrste vlasnitva imamo u Rusiji prema Graanskom zakoniku iz 1922.?
Graanski zakonik iz 1922. godine i neki kasniji dopunski zakoni, priznaje tri vrste
vlasnitva: dravno, zadruno i privatno. Dravno vlasnitvo je dakako najvanije jer neka
imovina 8krupna i srednja poduzea vodni i zrani promet, veze, zemlja, rudno blago, ume,
vode, eljeznice od ope vanosti) moe biti samo u dravnom vlasnitvu. U privatnom
vlasnitvu mogu biti i manja poduzea (do 10 radnika, ako se koriste pogonska energija, a ako
se njom ne koriste, onda do 20 radnika). Zakon predvia zakup dravne imovine te davanje
strancima koncesije za koritenje uma, nafte i sl. Takoer Zakon predvia ortakluk te
dionika drutva. Dotadanji dravni monopol nad svakim prometom je ukinut, drava je
zadrala samo monopol vanjske trgovine, dok se unutarnjom trgovinom mogu baviti kako
dravna i zadruna poduzea, tako i privatne osobe. Sve je to oivilo trgovinu i robo-novane
odnose
Radno pravo je takoer u vezi sa zemljinim pravom. Radno pravo je uredio Zakon o radu
1922. godine i taj Zakon ureuje radne odnose u poduzeima kako u dravnom tako u
privatnom vlasnitvu. Cilj je bio da se onemogui izrabljivanje. Budui da je do tada rad
prinudan (radna obveza) sada je rad obvezan samo u izuzetnim prilikama (poar,
navodnavanje i sl) tj. Postoji sloboda rada i ugovaranja. Ali da bi se onemoguilo izrabljivanje
(po uzoru na neke kapitalizme), sindikati (profesionalni savezi, profsojuzi) su zakljuivali
kolektivne ugovore koji su obvezivali kako dravna tako privatna poduzea s obzirom na
radne uvjete. Radne sporove su rjeavale komisije u koje su ulazili predstavnici uprave
poduzea i sindikata. Ako komisija nije mogla stranke izmiriti, nezadovoljna strana mogla je
predmet predati sudu.
Crvena armija je skraeno ime za Crvenu armiju radnika i seljaka, oruanu snagu koju su
stvorili boljevici tijekom Ruskog graanskog rata 1918. godine. Ova organizacija je postala
armija Sovjetskog saveza nakon njegovog uspostavljanja 1922. godine. Crvena boja u imenu
se odnosi na boju krvi koju je prolila radnika klasa svojom borbom protiv kapitalizma.
Crvena armija je 1946. godine postala Sovjetska armija. Sovjet narodnih komesara je
uspostavio Crvenu armiju dekretom 28.1.1918. godine zasnivajui je ve na posteoj Crvenoj
gardi. Dan Crvene armije 23.2.1918. godine oznaava praznik u Sovjetskom savezu, kasnije
slavljen kao dan Sovjetske armije i nastavlja se i danas slaviti kao Dan branitelja domovine.
Osnivaem Crvene armije obino se smatra Lav Davidovi (Brontajn) Trocki, narodni
komesar rata od 1918-1924. godine.
113
SAD, priznaje je tek za vrijeme Roosevelta 1933. godine.
SKP(b) 1925. godine Ruska KP(b) mijenja naziv u Sovjetska KP(b) tj. SKP(b). Ustvari CK
SKP(b) i osobito njegov Politbiro postaju mjesto kako sukoba tako svih odluka.
Graansko pravo je vie ureivalo imovinske odnose izmeu dravnih privrednih organizacija
nego izmeu privatnih graana. U tom pogledu je vana Uredba o dravnim industrijskim
trustovima iz 1927. godine. Dok su po Uredbi o dravnim trustovima iz 1923. godine te
organizacije same mogle ureivati cijenu i proizvodnju i bili subjekti na tritu, po ovoj
Uredbi iz 1927. godine proizvodnju i cijene odreuju im drava (bio je to poetak razdoblja
industrijalizacije i kolektivizacije zapravo jo veeg podravljenja), odnosno one na tritu
mogu iznositi samo viak to im ostane nakon to su odreenu koliinu svojih proizvoda dale
organizaciji kako je to odreeno planom. Inae po ovoj Uredbi iz 1927. godine samo trust, a
ne i poduzee u njega ulanjena, ima svojstvo pravne osobe - to je poetak prosve planske
privrede koja je poduzeima oduzimala skoro svaku samostalnost, osim donekle organizaciju
same proizvodnje. Isto je bilo i u pogledu financija.
114
Brano pravo je u RSFSR ureeno Zakonom o braku, obitelji i starateljstvu 1926. godine, a ne
temelju njega su druge savezne republike, uz neke izmjene koje su trebale potivati njihove
posebnosti, donijele takve zakone.
Jedan od najveih posebnosti tog Zakona je pravni poloaj faktikog braka tj. Vanbrane
zajednice (tzv. Neregistriranog braka). Ovaj Zakon dalje razvija naela Zakona o braku
RSFSR iz 1918. godine, ali se od njega razlikuje upravo po tome to novi zakon faktiki brak
u nekim pitanjima izjednaava s brakom (tzv. Registriranim brakom) to izjednaavanje se
ticalo ponajvie obveza za izdravanje djece iz takvih faktikih brakova. Meutim, sudska je
praksa te dvije vrste braka skoro posve izjednaila, kako u pogledu nasljednog prava tako i to
se tie mirovine, stanarskog prava i sl.
Po Zakonu iz 1918. godine brak nije povlaio zajednicu imovine tj. Svaki suprunik stjee i
zadrava svoje. Sudska praksa je to ve mijenjala (s obzirom na nezaposlene ene) te je zakn
1926. godien proglasio zajednikom svu imovinu steenu za trajanje braka. Taj novi zakon je
pravo na imovinsku pomo (alimentaciju) u sluaju razvoda braka ograniio na godinu dana
za supruga koji je radno nesposoban i bez vlastitih sredstava, a na est mjeseci ako je
nezaposlen.
Zakon iz 1926. godine ponovo je uveo usvojenje (koje nije doputao Zakon iz 1918. godine)
Kako su se pojavili socijalni problemi djece (djeca bez nadzora tzv. Besprizorni) donesena je
1935. godine uredba koja je uvela ak krivinu odgovornost roditelja ili staratelja za nebrigu o
djeci, odnosno za izgrede njihove djece. S druge strane, radi poveanja stanovnitva, 1936
. godine zabranjen je pobaaj, uvedena pomo obiteljima s mnogo djece i sl. To je nalo
potvrdu u odredbama Ustava SSSR-a iz 1936. godine.
NISAM NALA
912. Kada je trajao rat protiv sovjetske vlasti i tko ga vodi, te koje su jo zemlje
sudjelovale?
115
U vrijeme donoenja ustava poinje graanski rat Sovjetska vlast ima neprijatelje:
monarhisti, umjereni monarhisti, ustavni graanski demokrati bliski kadetima, desni eseri,
ljevi eseri, socijaldemokrati , a nakon kapitulacije Njemake 13.11.1918. protiv sovjetske
vlasti su i zapadni saveznici.
U razdoblju 1918 1920. godine svi poslovi Sovjetske Rusije upravljani jednom cilju su:
vojnoj obrani pa se to razdoblje zove vojni komunizam Bit vojnog komunizma je
podravljenje i povojnienje sveukupnog ivota, gospodarstva posebno.
Od sovjeta savezne republike ili autonomne republike od 1928 godine nii sovjeti su: seoski
odnosno gradski (najnia, prva razina), a potom su oni ujedinjeni ( u drugu razinu) rajonski,
potom (trea razina) okruni i (etvrta) oblasni (zove se i pokrajinski). To je kratko trajalo, od
1930. godine postoje : a) gradski odnosno seoski, b) rajonski, c) oblasi sovjet svaki ima svoj
ispolkom. Dakako iznad toga su sovjeti federalnih jedinica, autonomnih i saveznih
republika. Ovu organizaciju e potvrditi ustav 1936. godine.
116