Tehnologije i odrivi razvoj-

ekoloki leksikon
Znanstvene osnove ekologije, zatita prirode i okolia
Definicija ekologije
Ekologija- znanost o meusobnim utjecajima i odnosima ive i neive prirode, o
ovisnosti ivih bia i njihove ivotne sredine- prvi put upotrijebio E. Haeckel
Pod ekologijom podrazumijevamo cjelokupnu znanost o odnosima organizama
prema vanjskom svijetu, u koji u irem smislu ubrajamo sve egzistencijalne
uvjete.
Moderna ekologija ima posebno vanu zadau istraiti i dokazati antropogene
promjene u domainstvu prirode, stvoriti kontrolne mehanizme za njihovo
praenje (monitoring), izraditi pouzdane modele sistemskih procesa,
pravovremeno upozoriti odgovarajue nacionalne i internacionalne institucije na
nastale ili mogue posljedice raznih gospodarskih zahvata.

Ralamba ekologije
Prema najosnovnijim geofizikim znaajkama Zemlje ekologija bi se mogla
podijeliti na TERESTRIKU I AKVATIKU EKOLOGIJU
Najuobiajenija je znanstvena ralamba prema stupnju organizacije sustava koji
se istrauje, prema veliini i ustrojstvu ivih i neivih sastavnica biosfere
1. Autekologija- ekologija jedinke- zasniva se na labaratorijskim ili terenskim
pokusima s jedinkama pojedinih vrsta da bi se ustanovio utjecaj razliitih
ekolokih imbenika na pojedina genetska, biokemijska fizioloka i
morfoloka svojstva
2. Demekologija- populacijska ekologija- istrauje istovrsne organizmike
kulture, njihovu prostorno-vremensku grau, raznovrsne meusobne
odnose, egzistencijalne uvjete. Populacija je skup istih jedinki neke vrste
koje ive na odreenom podruju.
3. Sinekologija- u sreditu je ekosustav, odnosno ivotna zajednica
(biocenoza) i njezino stanite (biotip ili ekotip)
4. Krajobrazna ekologija- znanost koja se bavi ivim i neivim sastavnicama
krajobraznog prostora i njihovim meusobnim ovisnostima; znanost o
strukturnim i funkcionalnim osobinama odreenog zemljopisnog prostora.
Krajobraz- sveukupne znaajke nekog podruja na Zemlji
5. Globalna ekologija- znanstveno podruje koje se bavi domainstvom
prirode na Zemlji, ustrojstvom i funkcionalnim osobitostima ekosfere,
graom i meusobnim ovisnostima ive i neive prirode. Bavi se pitanjima
nekontroliranog rasta stanovnitva, antropogenim staklenikim utjecajem,
globalne klimatske promjene

Zatita prirode i okolia

Zatita prirode-strukovno podruje kojemu je zadaa ouvanje rijetkih i ugroenih
biljnih i ivotinjskih vrsta
Zatita okolia-Strukovno podruje kojemu je zadaa ouvanje zdravog ivotnog
okruenja
Obje su povezane, prva se smatra vie kao bioloka, a druga kao tehnika zatita.

Ekoloke zakonitosti
Biosfera
Svi organizmi ive u uskom sloju Zemlje koji nazivamo Biosfera i sastoji se od 3
sastavnice:
1. Litosfera- povrinski kruti dio zemljine kore
2. Hidrosfera-vodeni dio
3. Troposfera-nii sloj atmosfere
Biosfera je organizirani sustav u kojemu osnovni procesi imaju kruni tijek.
Kemijski elementi koji ulaze u sastav ive tvari krue kroz biosferu od
anorganskog okolia do ivih organizama i obratno- biogeokemijsko kruenje tvari

Ekoloki imbenici okolia

Utjecajne veliine okolia koje mogu pozitivno ili negativno djelovati na rast,
razmnoavanje i gustou populacije nekog organizma
imbenici mog biti:
1. Abiotiki- temp, kem sastav tla, struktura tla
2. Biotiki-pirogeni, virogeni, fitogeni, zoogeni
Abiotiki imbenici
Djelovanjem pojedinog ekolokog imbenika ovise osim o intenzitetu i o trajanju i
kakvoi njegovog djelovanja
Ekoloki minimum- najmanji intenzitet nekog imbenika koji uzrokuje neku
posljedicu na jedinke
Ekoloki max-najvei intenzitet nekog imbenika koji neka jedinka moe podnijeti
Ekoloka valencija- razmak izmeu e min i max
Euritropne vrste- koje imaju iroku ekoloku valenciju te samim time iroku
rasprostranjenost- kozmopoliti
Stenotropne vrste- vrste uske ekoloke valencije
Edifikatori- upuuju na kiselost tla
Biotiki imbenici
Osnovu svakog hranidbenog niza ine primarni proizvoai, koji od suneve
energije koja dospijeva na Zemlju iskoristi dio za aktiviranje fotosintetske reakcije
i za stvaranje organske tvari iz ugljokovog dioksida, vode i minerala. Stvorene
organske spojeve iskoritvaju biljojedi kao heterotrofni organizmi. Biljojedima se
hrane grabeljivici- mesojedi 1 reda, a tim grabeljivcima njihovi neprijatelji
grabeljivci 2 reda.
Protok organske tvari u hranidbenom nizu prati i protok energije. ivotna
zajednica u ekosustavu moe se normalno razvijati i odravati samo onda ako je
odnos izmeu proizvodnje hrane i razgradnje tvari uravnoteen, dakle ako vlada
homeostaza.
U okoliu moe doi do prirodnih poremeaja, ali i do antropogenih poremeaja.
Biotiki imbenici mogu djelovati posredno(hranidbeni nizovi) ili
neposredno(komenzalizam, simbioza, parazitizam)

Biotop
Prostorno ogranieno podruje koje obiljeava pojedinca kombinacija ekolokih
imbenika. Npr. Livada, movara itd.
Biocenoza- skupina jedinki razliitih populacija koje ive na odreenom stanitu.

Ekosustav
Osnovna funkcionalna ekoloka jedinica koja ukljuuje sve fizike, kemijske,
bioloke znaajke stanita i organizme koji ive u njemu.
Sastoji se od 4 strukturalne komponente:
1. Anorganske tvari
2. Organizmi proizvoai- autotrofni
3. Organizmi potroai-heterotrofni
4. Organizmi razlagai-heterotrofni
Postojani ekosustav- ukoliko je u ekosustavu uspostavljena dugorona postojana
ravnotea izmeu biotopa i biocenoze.
Stabilnost se postie poveanjem raznovrsnosti u ekosustavu sve do tzv.
Ekolokog optimuma.

Biom
Skupina raznolikih ekosustava kojima je zajednika karakteristika istoznanost
klimatskog podruja.

Areal
Ukupni prostor u kojemu je rasprostranjena neka vrsta

Ekoloka nia
Mjesto i poloaj koji jedna vrsta zauzima u spletu meusobnih odnosa, posebno
odnosa prehrane u ivotnoj zajednici, tj. Njezin funkcionalni poloaj, oznaujemo
ekoloko niom.
Dva temeljna problema okolia- oneienje i prekomjerna eksploatacija

Oneienje vode
Oneienje vode- unos tvari u prirodne vode koje naruavaju kvalitetu vode i
ine ju manje upotrebljivom, a posebno za opskrbu pitkom vodom
Kia i otopljeni snijeg ispiru iz zemlje krute estice, bakterije, pesticide, gnojiva,
ulja i mnoge druge toksine tvari na svom putu do rijeke, podzemni voda, jezera
Takoer je mogue da oborinske vode budu oneiene i prije nego li dospiju do
tla jer ispiru oneienja iz atmosfere
Dva glavna tipa poremeaja ekosustava voda zbog dugotrajnog unoenja
zagaivala:
 1. EUTROFIKACIJA- proces promjene hranidbenog statusa u prirodnim vodama
zbog prekomjernog unosa hranjivih tvari antropogenog podrijetla-
uglavnom iz poljoprivrede
2. UDARNO ONEIENJE- naglo isputanje otpadnih voda
Pokazatelji oneienja:
1. Fizikalni- boja temp
2. Kemijski- sadraj org. Tvari
3. Bioloki pokazatelji

Oneienje zraka
Glavne skupine problema vezanih za oneienje atmosfere:

Globalno zatopljenje
Oteenje ozonske ovojnice
Zakiseljavanje
Disperzija otrovnih Kemijskih tvari
Problem oneienja zraka u gradovima

Lanac utjecaja oneienja zraka:

1. Pokretai- ljudska aktivnost kojom se zadovoljavaju osnovne potrebe
2. Pritisak- zbog zadovoljavanja potreba emitiraju se tetne tvari koje ine
pritisak na okoli
3. Stanje okolia- emisijom dolazi do disperzije i transporta tetnih tvari, to
su pokazatelji stanja okolia
4. Politika zatite okolia mora nadzirati ili utjecati na svaki od tih koraka i
aktivno djelovati
Opi cilj je svesti optereenja okolia ispod praga trajno podnoljivih optereenja,
ime se omoguuje odrivi razvoj.

Oteenje ozonske ovojnice

Ozonska ovojnica- sloj atmosfere od 10 do 40 km iznad Zemlje.
Tvari koje utjeu na oteenje ozonske ovojnice- kluorofluorougljikovodici(CFC),
ugljikov tetraklorid, metil kloroform, haleni
Smanjenje ozonske ovojnice nije poeljno jer se time poveava UV-B zraenje na
povrinu Zemlje.
UV-B zraenje moe izazvati mnogobrojne kemijske i bioloke procese koji su
teni za ljudski organizam. UV-B zraenje ima utjecaj na vodene ekosustave
smanjenjem proizvodnje fitoplanktona.
TOOO tvari slue kao otapala, rshlada sredstva za proizvodnju pjenastih masa,
kao odmaivai i potisni plinovi sprejeva, protupoarna sredstva, poljoprivredni
pesticid
Montrealski protokol i njegovi dodaci
1987-47 zemalja dogovorilo se u okviru Montrealskog protokola o tvarima koje
oteuju ozonsku ovojnicu da nee poveati proizvodnju odreenih CFC tvari i
halona i da e se potronja smanjiti 50% do 2000. godine.
Zakiseljavanje
Taloenje kiselih sastojaka, najveim je dijelom uzrokovano emisijom sumpornog
dioksida (SO2), duikovih oksida i amonijaka, djeluje teno na povrinske vode, tlo
i vegetaciju, to je vidljivo u propadanju uma i vitalnosti drvea, smanjenju
ribljih zaliha, smanjenju raznolikosti biljnih zajednica
Meugranini prijenos oneienja
Spojevi SO2, NOX i NH3 isputeni u atmosferu transportiraju se na velike
udaljenosti pri emu nastaju njihove fizikalno-kemijske promijene
tetni uinci- propadanje uma
Prekoraenja kritinog optereenja
Kritino optereenje definira se kao najvee taloenje kiselih sastojak ili drugih
tvari koje ne uzrokuju kemijske promjene s dugotrajnim tetnim uinkom.
Ono se odreuje za mreu 50x50 km i usporeuje se s modeliranim i mjernim
vrijednosnim taloenjem sumpora i duika.
Zakiseljavenje ovisi o taloenju sumpora i duika, pa tako koliina sumpora koju
neki sustav moe prihvatiti ovisi o razini taloenja duika i obrnuto.
Smanjenje emisije SO2, NOx, NH3- postie se nizom mjera, najvie
odsuporavanjem dimnih plinova i ureajem za uklanjanje duikovih oksida.

Troposferski ozon
Fotokemijska oneienja nastaju zbog emisije duikovih oksida i nemetanskih
hlapljivih tvari u prisutnosti suneva zraenja. Ozon je glavna fotokemijska
oneiujua tvar, transportira se na velike udaljenosti
Izlaganje ozonu teti zdravlju zbog respiratornih tegoba osjetljivijih osoba, nanosi
tetu usjevima, umama i materijalnim dobrima.

Disperzija otrovnih kemijskih tvari

teno djelovanje tekih metala i postojanih organskih tvari. Problem je u toma to
se zbog njihove postojanosti te tvari prenose na velike udaljenosti, gdje de mogu
akumulirati u tkivima ivih organizama u koncentracijama znatno veim od onih u
zraku, vodi ili tlu.
Teki metali. Cd- kadmij, Hg-iva i Pb-olovo
Postojani organski spojevi(POP)
-aromatski ugljikovodici
-policikliki aromatski spojevi
najvie tete nanose morskim organizmima, na reproduktivni sustav riba

Oneienje zraka u urbanim sredinama

U dananje vrijeme glavni problemi vezani su za emisije tetnih tvari iz prometa.
To su duikovi oksidi. Zbog toga stvara se prizemni ozon, s veim
koncentracijama obino na rubovima urbanog podruja grada.
tetni utjecaji ovise o dozi, odnosno veliini i trajanju izgaranja pa se referentne
vrijednosti obino zadaju u dvije vrijednosti:
-preporuene vrijednosti- ispod kojih nije ustanovljeno tetno djelovanje
-granine vrijednosti- iznad kojih su uoeni efekti tetni za zdravlje.
Oneienje tla
Osnovni pojmovi i postanak tla
Tlo je relativno tanak rastresit sloj na povrini litosfere i ini tzv. Pedosferu koja je
dio biosfere tj. Podruja na kojemu se razvija ivot na Zemlji.
Tlo- preduvjet za ivot na kopnu.
Nastalo je troenjem kamene kore zemlje- litosfere to tzv. PEDOGENETSKIM
PROCESIMA koji ukljuuju fizikalne, kemijske i bioloke procese.

Ope karakteristike tla

Vanjska morfologija- odreena je reljefom te ivim i neivim pokrovom
Unutarnja morfologija-vidi se na vertikalnom profilu tla ako se iskopa pedoloki
profil

Svojstva tla
Fizikalna svojstva
Tekstura- odreena je kvantitativnim odnosom veliinskih klasa estica tla-
estice tla- skelet ili sitnica
Osnovne kategorije tla prema teksturi- gline, ilovae i pjeskulje
Struktura tla- ovisi o sposobnosti mehanikih elemenata tla, tj nakupina
sljepljenih estica
Poroznost tla-izmeu estica i strukturnih elementa postoje pore-
poroznost nam govori koliko dobro tlo zadrava, odnosno proputa vodu
Kapacitet tla za vodu-maksimalni- ona koliina koja se nalazi u tlu kada su
sve pore ispunjene vodom; retencijski-ona koliina vode koja se nalazi u tlu
kada su sve kapilarne pore ispunjene vodom, a nekapilarne zrakom;
ekoloki-najvea koliina vode koju tlo sadrava, a pristupaan je za biljke
Kapacitet za zrak
Temperatura tla

Kemijska svojstva tla

Koliina humusa- humus je mrtva organska tvar u tlu koja je nastala
nepotpunom razgradnjom biljnih i ivotinjskih ostataka. Humus je znaajan
ekoloki imbenik jer je rezervoar hrane za biljke i moe vezati za sebe
znatne koliine vode; vrste humusa- sirovi humus, prhlina i prahlina
Aciditet tla- ovisi o odnosu vodikovih kationa i hidroksilnih aniona, tla sa
veom koncentracijom H+ imaju pH< 7,a tla s veom koncentracijom OH-
ph> 7
Adsorpcijska sposobnost tla- u mnogoemu ovisi o teksturi. To svojstvo se
sastoji u sposobnosti tla da na estice vee i zadrava tvari s kojima doe
u doticaj.
Biotika svojstva tla
Neki bioloki odnosi imaju veliko znaenje za ukupnu bioloku aktivnost tla:

Mikoriza-pojava da mnoga stabla, grmlje stvaraju simbiotske odnose

izmeu korijenja i odreenih vrsta gljiva u tlu
Fiksiranje duika- bakterije koje mogu vezati atmosferski duik u zemlju
Podjela tala
Prema djelovanju vode razlikuje se:
1. TERESTRIKA
2. SEMITERESTRIKA-tla temeljne vode i poplavljena tla
3. SUBHIDRIKA-podvodna
4. CRETNA- gdje podzemna ili povrinska voda usporavaju razgradnju
organske tvari

Utjecaji na tlo
Industrijska revolucija- veliki porast intenziteta i opsega utjecaja ovjeka na tlo.
Izumi i otkria donijeli su niz promjena u organizaciji drutva i poljoprivrede-
pojava umjetnog kulturnog krajolika; uvoenje mineralnih gnojiva
Zbijanje tla-uvoenjem mehanizacije u poljoprivredu donijelo je i nove utjecaje na
tlo. Zbijanjem se smanjuje poroznost tla, homogenizira se gornji sloj, razbija
struktura tla.
Unos stranih tvari u suvremenoj poljoprivredi u tlo se unose gnojiva, sredstva za
zatitu biljaka. Mineralnim gnojivima se u tlo unose soli kalija, nitriti i fosfati.
biljke ne iskoriste svo mineralno gnojivo pa se ostatak cijednom vodom ispire u
podzemne vode. Pesticid se adsorbiraju na estice na tlu ulaze u organizme na
tlu, kemijski i bioloki se razgrauju ili se ispiru cijednom vodm u podzemnu.
Melioracije- imaju za posljedicu sniavanje podzemni voda
Erozija- uklanjanjem prirodnog biljnog pokrova na sve veim povrinama,
erozijom tla su zahvaene sve vee povrine.
Utjecaj industrije-oneienje tla oborinama, zakiseljavanje tla.

Zatita tla
Primjena tehnologije u industriji koja oslobaa manje tetnih tvari i koja zahtjeva
manje energije.
Prelazak na ekoloku poljoprvredu

Uzroci klimatskih promjena

Klimatske promjene su posljedica prirodnih varijacija uzrokovanih astronomskim,

fizikalnim i kemijskim imbenicima. U posljednje vrijeme znanstvene spoznaje
upozoravaju da na promjenu klime utjee ovjek, odnosno da je globalno
zatopljenje posljedica poveane koncentracije staklenikih plinova u atmosferi.
Zbog oekivanog porasta temperature, mogla bi se povisiti razina mora,
promijeniti koliina oborina, poveati uestalost sua i poplava.
Izgaranje fosilnih goriva dominantan je izvor emisije staklenikih plinova.
Miljenje je strunjaka da su klimatske promjene nepovratan proces. Zbog toga
ve u trenutku poduzimanja akcije postoje kumulativni efekti, to znai da to se
kasnije krene u poduzimanje mjera, to e biti potrebnije drastinije mjere.
Temeljno naelo koje je prihvaeno u meunarodnom odgovoru ns klimatske
promjene jest preventivno djelovanje, a podrazumijeva da nesigurnost u
prognoziranju rizika ne bi smjela biti razlogom za ekanje.

Stanje i utjecaji
Temperatura
Globalna srednja temperatura zraka u 20. st. Porasla je oko 0.6C
Porast razine mora
Globalno zatopljenje uzrokuje zagrijavanje oceana, posljedica toga je termika
ekspanzija i topljenje polarnog leda i gleera to razlog podizanja razine mora.
Podaci o praenju razine mora pokazuju porast od 0,1 do 0,2 m u 20 st.
Posljedice porasta razine mora: gubitak zemljita, ekonomske tete, mogue
preseljenje milijuna ljudi; Plavljenja niskih povrina, poveanje saliniteta, plitkih
ua, ugroavanje izvora pite vode.
Oborine i vodni resursi
U prosjeku na sjevernoj hemisferi koliina oborina u posljednjoj dekadi 20 st.
Porasla je 0,5-1%. klimatski modeli pokazuju kako e porasti globalne prosjene
koliine oborina, s porastom u Europi.

Doprinos globalnom zatopljenju i koncentracija staklenikih plinova

Doprinos staklenikih plinova globalnom zatopljenju ovisi o njihovoj koncentraciji
u atmosferi, vremenu zadravanja u atmosferi i njihovu svojstvu da apsorbiraju
zraenje. Tako su na primjer spojevi klorofluorougljikovodika (CFC) u atmosferi u
vrlo malim koncentracijama, ali su znaaji jer je njihovo vrijeme zadravanja oko
100 godina, tako da svaka molekula ima stakleniki efekt nekoliko tisua puta
vei od jedne molekule ugljikovog dioksida. Za usporedbu utjecaja razliitih
plinova obino se sluimo veliinom globalni potencijal zatopljenja (GWP), pri
emu se uzima da CO2 ima GWP 1.
Glavni antropogeni izvori emisije:
1. Izgaranje fosilnih goriva, sjea uma i promjene u iskoritavanju zemljita,
proizvodnja cementa- emisija CO2
2. Izgaranja goriva, proizvodnja i transport plina, ivotinje, riina polja,
odlagalite otpada, izgaranja biomase, otpadana voda- emisija CH 4
3. Industrija, rashladni ureaji, aerosoli, pjenaste mase, otapala- halogeni
spojevi
4. Gnojenje zemljita, proizvodnja kiseline, izgaranje biomase, izgaranje
fosilnih goriva- N2O
Osim gore navedenih plinova, globalnom zatopljenju pridonosi i troposferski ozon

Ublaenje klimatskih promjena

Odgovor svijeta
Okvirna konvencija UN-a o promjeni klime prihvaena je na skupu u Rio de Janeiru
1992. Prema konvenciji zemlje potpisnice su se obvezale da e zadrati emisije
staklenikih plinova na razini iz 1990. godine.
Vrlo brzo se pokazalo kako prihvaene obveze iz Konvencije nee biti dovoljne za
stabilizaciju koncentracije staklenikih plinova. Prvi korak u nastojanju na
smanjenju emisije staklenikih plinova je protokol iz Kyota 1997. kojim se
smanjuje emisija ukupno 5 % u razdoblju od 2008.-2012
Tehniki i ekonomski potencijali za smanjenje emisije staklenikih plinova
Poveanje energetske uinkovitosti u proizvodnji, prijenosu i potronji energije
Uporaba obnovljivih izvora energije
Zamjena goriva s veim sadrajem ugljika gorivima manjeg sadraja ugljika
Primjena novih tehnologija s malom emisijom CO 2 i drugih staklenikih plinova.
Nuklearna energija
Politika i instrumenti
Jedan od osnovnih principa u izgradnji politike je plaa oneista, to se
operativno provodi plaanjem pristojba na emisiju, gorivo ili proizvode.

Ljudsko zdravlje i okoli

Suvremeno ovjeanstvo izloeno je trajnim opasnostima od oneienja okolia.
Izvor tvari koje oneiuju okoli razliiti su, ali stupanj njihove prisutnosti ovisi o
stupnju razvoja tehnologije u industrijskoj proizvodnji, poljoprivredi, prometu i dr.

Podjela oneistaa (polutanata)

Prema:
Primarno mjesto oneienja
Voda, zrak, tlo, hrana
Priroda oneienja
Kemijska, fizikalna, bioloka
Podrijetlo oneienja
Prirodno, antropogeno
Izvori antropogenog oneienja
Izgaranje fosilnih goriva, otpadni produkti u industrijskoj proizvodnji, komunalni
otpad, otpadni produkti u poljoprivrednoj proizvodnji, djelovanje ratne tehnike i
bojnih otrova.

Ksenobiotici, otrovi i otrovnost

Suvremeno oneienje okolia prelazi lokalne okvire i postalo je globalni
problem.
Znanost poznaje oko 2 milijuna kemijskih otrovnih spojeva, od kojih se vie od
100 000 rabe u kuanstvu.
Tvari koje nemaju ni hranidbene ni gradbene uloge u nekom organizmu, a ne
mogu se koristiit ni za dobivanje energije nazivamo ksenobiotici. Meu
ksenobioticima postoje kem. Tvari koje unesene u tijelo, djeluju tetno na
normalne fizioloke procese i uzrokuju oteenja. Takve tvari nazivamo otrovom ili
toksikantom.
Toksinost neke kemijske tvari jest njezino svojstvo da izaziva tetne uinke u
organizmu
Stupanj otrovnosti(toksicitet)- koliina otrova koja ubija 50% otrovanih jedinki
Kronino trovanje- duga ekspozicija otrovu; Akutno trovanje-naglo, najee
jednokratno izlaganje otrovu.

Perzistentnost i detoksikacija
Otrovi se mogu razgraditi i detoksicirati abiotiki djelovanjem ultraljubiastih
zraka Suneve svjetlosti (fotoliza), vodom(hidroliza),toplinom(termoliza), tj.
Oksidacijskim i redukcijskom reakcijama. Razgradnja polutanata u prirodi zbiva se
i biotiki djelovanjem prilagoeni mikroorganizama i viih organizama.
Podjela otrova prema perzistentnosti:
1. Vrlo postojani- dulje od 2 god
2. Postojani-od 6 mjeseci do 2 god
3. Umjereno postojani- od 1 mjeseca do 6 mjeseci
4. Slabo postojane- manje od mjesec dana

Putovi unosa otrova u tijelo

1. Kroz dini sustav
2. Kroz kou i vanjske sluznice
3. Kroz probavni sustav
4. Parenteralno- na silu u mii, venu, injekicijom
Neki otrovi e u kontaktu s kloridnom kiselinom postati neotrovnima, ali postoji i
opasnost da neki manje otrovni spojevi postanu jae otrovni

Oneienje okolia otrovima

Oneienje okolia definiramo kao svaku promjenu fizikih, kemijskih i biolokih
karakteristika osnovnih sastavnica okolia, to dovodi do naruavanja zakonitosti
u ekosustavu, temeljenim na mehanizmima samoregulacije.

Zbrinjavanje otpada
Pod pojmom otpad razumije se kruti otpad. Tekui otpad te radioaktivni otpad
pripadaju u vrste otpada koje se zbog svojih svojstava, naina uklanjanja
pojmovno ne pripadaju u grupu krutog otpada.
Otpad- predmeti i stvari koje je fizika ili pravna osoba odbacila, namjerava ili
mora odbaciti
Otpad prema mjestu nastanka:
1. Komunalni otpad- otpad iz kuanstva
2. Tehnoloki otpad- otpad koji nastaje u proizvodnji
Otpad po svojim svojstvima:
1. Opasni otpad- sadrava tvari koje su: eksplozivne, reaktivne, toksine itd.
2. Inertni otpad- koji uope ne sadrava ili vrlo malo sadrava tvari koje
podlijeu fizikalnoj, kemijskoj i biolokoj razgradnji pa ne ugroava okoli
Kao sinonim za otpad esto se koristi smee, koji se inae oznaava pomijeani
otpad iz kuanstva.
Gospodarenje otpadom
Gospodarenje otpadom- podrazumijeva ekonomski i po okoli razumno
upravljanje cjelokupnim ivotnim vijekom/ciklusom otpada
Organizirano skupljanje otpada je prvi korak gospodarenja otpadom

Obrada otpada
Mehaniko-bioloka obrada
Osnovni princip sastoji se u izdvajanju pojedinih vrsta otpada koji se mogu
sirovinski iskoristiti kasnijom biolokom obradom , pri emu se razgrauju lako
razgradivi dijelovi. Tako se smanjuje i potreban deponijski volumen, esto se
postie smanjenje volumena od 50-70%
Kao bioloki postupci razgradnje u obzir dolaze kompostiranje i fermentacija.
Kompostiranje je primjer aerobnog postupka bioloke obrade,,, pri emu se
dobiva kompost, a fermentacija je anaerobni postupak, pri emu se proizvodi
bioplin.
Kompostiranje
Aerobna bioloka obrada- kompostiranje obavlja se u slobodno nasutim hrpama
organskog otpada koji se prevre, rastresa i prema potrebi vlai
Fermentacija
Anaerobna bioloka obrada otpada- fermentacija. Rjee se primjenjuje u obradi
krutog otpada, a ee u obradi muljeva iz ureaja za proiivanje otpadnih
voda i nekih drugih vrsta industrijskog otpada. Bioplin, kao glavni produkt
fermentacije ima 60% ogrjevne moi prirodnog plina
Termika obrada
Termika obrada je djelotvoran, ali relativno skuplji nain obrade komunalnog
otpada. Udio termike obrade otpada u ukupnoj obradi komunalnog otpada raste
u razvijenim zemljama i nerijetko se njome zbrine 50% ukupnih koliina
komunalnog otpada.
Osnovne vrste termike obrade otpada jesu:
1. Spaljivanje, pri emu osloboena energija slui za proizvodnju elektrine i
toplinske energije
2. Piroliza(otplinjavanje/tinjanje-termika razgradnja organskih komponenata
bez prisutnosti odnosno uz kontrolirani dotok zraka)kao proizvod se
dobivaju pirolitiki plinovi, ijim se izgaranjem dobiva energija
Sa stajalita okolia, spaljivanje je, uz uvjet maksimalnog ienja dimnih plinova
te iskoritavanju osloboene energije, jedno od najprihvatljivijih rjeenja.

Odlaganje
Dvije kategorije deponija:
1. Za zahtjevnije otpad- sve vrste komunalnog otpada i neke vrste
industrijskog
2. Za manje zahtjevniji otpad
Odlagalita moraju imati osigurano brtvljenje s donje i gornje strane , prihvat i
proienje procjednih voda i osiguran sustav otplinjavanja s mogunosti uporabe
deponijskog plina.
Politika zatite okolia
Zadaa i ciljevi politike zatite okolia
Zadaa je politike zatite okolia i zatite prirode ouvati sve za ivot potrebne
sastavnice ive i i neive prirode, zabraniti ili smanjiti tetne utjecaje na okoli,
osigurati trajno gospodarenje opim prirodnim dobrima, zatiti vrijedne
krajobrazne prostore od tetnih djelatnosti, ouvati pojedine ekosustave, kao i
ugroene biljne i ivotinjske vrste

Ideja odrivog razvoja

1972. Stockholm- prva meunarodna konferencija na kojoj su se traila rjeenja
za usklaivanje gospodarskog razvoja, rasta svjetskog puanstva i ouvanja
okolia
1992. Rio- agenda 21- sredinji dokument koji obrazlae politiku zatite okolia u
4 poglavlja
Agenda 21 vie je nego zatita okolia jer se njome nastoji osigurati ne samo
zdravi okoli nego i trajno odriv i pravedni gospodarski, socijalni i kulturni razvoj
na Zemlji.
Odrivi razvoj je razvoj koji podmiruje dananje potrebe bez okrnjavanja
mogunosti buduih generacija u zadovoljavanju njihovih potreba.