Uvod

Sada kad mi se sve sleglo i kad sam se malo odmorio, evo jedan konsolidirani osvrt na cijelu ovu priu. Prije nego nastavim rei u samo da mi je drago
to je bilo interesa za praenje, ak me to sve skupa malo i iznenadilo, u nekim momentima mi se sve dimilo iz fejsbuka.

Dogaaj je izazovan i teak, pogotovo mentalno, a posebno kada stvari ne idu u redu. No izvedivo je, a osjeaj kada proe kroz zadnji time-control
zadnjeg specijala je poseban. Prvo srea, pa udna praznina, pa osjeaj olakanja to ni motocikl ni ofer nisu kolabirali, pa opet srea i zadovoljstvo
uinjenim.

Team #75:
Ne umiljam si da je ovo bio Dakar i da sam napravio neto posebno, ali obzirom na realan hendikep tekog i velikog motocikla meu malima(znaajan
dio trase bio je tehniki zahtjevan), obzirom na injenicu da nemam gotovo nita iskustva u navigaciji pomou roadbook-a te s obzirom na to da sam
realno gledajui neutrenirani IT-ovac sa puno poslovnih obaveza koji se povremeno vozi na motociklu za mene ovo nije bila mala stvar. Nije mi
pomagala ni injenica da sam control freak, a ovdje smo ili u neto potpuno nepoznato. Istina, kad ima vrhunski support team kakaF sam ja imao, sve
bude lake.

M. - team manager & chief mechanic:

OrMar - logistics manager & designated support vehicle driver:

LB, crash dummy, fotografija by Actiongraphers:

Volio kada bi se jo netko iz Hrvatske sljedee godine pridruio i ve si razraujem taktiku za nagovaranje nekih individua za koje znam da dobro voze, a
dovoljno su blesavi da se prijave. Neke u namamiti drogom, neke janjetinom, a neke enama. Drogiranim. Ako netko i nakon toga bude pruao otpor,
spomenuti u i neke motore, super rutu, super osjeaj kada sa velikim motorom na tekom terenu pretie male, i tak' te manje bitne stvari.
elimire vidi, hostesa, nadrogirana 100% (fotografija by Alessio Corradini):
Slike koje u stavljati, kao to moda ve i primjeujete, ste uglavnom ve vidjeli, al' jebaji ga, nisam ba bio fokusiran na slikanje. Skinuo sam i nekoliko
screenshota sa kamerice na kaciZi, oajne su kvalitete, no to je tu je. Biti e i par vrlo kvalitetnih, to su fotografije od Actiongraphers ekipe (
http://www.fb.com/actiongraphers odnosno http://www.actiongraphers.com )

Priprema

O pripremi samog motocikla je ovdje ve puno toga napisano, pa u samo ukratko nabrojati kljuna opa zapaanja:

- Motocikl na utrku treba doi u potpunosti servisiran i sa svim potronim dijelovima u stanju novo
- Neovisno o tome na kojem motociklu vozite, trebate mu unaprijed znati slabe toke i pokuati ih eliminirati, inae vas mogu skupo kotati
- Morate raunati na to da se (bar neki) potroni dijelovi troe znaajno bre nego kada idete na vikend vonje (npr. disk ploice 1.000 km, filter zraka
1.000 km, s tim da su prva 2 dana bila kina pa nije bilo toliko praine)
- Nitko ne pada namjerno, ali padovi se dogaaju, pa raunajte da trebate imati one rezervne dijelove koji se najee trgaju (poluge konica i kvaila,
poluga mjenjaa, znate ve)
- Zaboravite na zranice (bar na velikom motoru) samo mousse igra Trajanje mousse-a na mom motociklu i mojim tempom vonje: 700-1000 km
- Kotai jako pate, pa ako dolazite na velikom motociklu, zaboravite serijske kotae sa irokim felgama koje su prilagoene i za cestovne gume. Excel
Takasago felge (21x1.6 i 18x2.50) su se pokazale odlinima, nita slabije ni ire od toga ne bi stavljao.
- Opruge prilagoene teini vozaa su jako dobra stvar. Osim to ste bri, ujedno ste i sigurniji, a i manje se umarate. Hvatanje lelujavog motocikla ili
borba sa motociklom kojem kotai odskau od podloge je vrlo zamarajua, a osjeaj kada motocikl moe manje nego to moe ofer je frustrirajui kada
toperica kucka(to sam najbolje osjetio kada je iscurilo ulje iz vilica)
- Dobar uspleh je bitan. Mislio sam da nema anse da spigam 8mm debeli Twalcom-ov uspleh, ali spigao sam ga. Tvorniki bi se u istim okolnostima
vjerojatno rasuo
- Ne tedite na navigacijskoj opremi (roadbook holder i trip konfjuktor) i imajte rezervne dijelove. Takoer, navigacijski toranj mora biti vrst i mora biti
otporan na padove.
- Koliko god moete, prilagodite si poziciju volana, nogara i komandi prema svojem tijelu i stilu vonje(sjedenje vs stajanje, iako bi trebali to vie
stajati). Ovo ima vei utjecaj nego to to moda mislite, kako na umor tako i na performanse i sigurnost.
Motocikl u nekoj od faza pripreme:

Mi smo mijenjali sljedee: felge, komplet unutranjost prednjih vilica(ili smo na bitno tvri i bri setup), uspleh, auspuh, prijenosni omjer, nogare,
ruke, cilindar kvaila, ruicu kvaila, poziciju akumulatora, sic, vizir. Osim toga, eliminirali smo jedan prednji disk i povisili prednji blatobran. (Ne)redovni
servisi i zamjena potronih dijelova - to se podrazumijeva. Naravno, bitan dio pripreme je i montiranje navigacijskog tornja i pripadajue opreme. Ako
netko ima konkretno pitanje zato smo neki konkretan dio mijenjali i kojim konkretno dijelom smo ga zamijenili potraite u ovoj temi ili pitajte, da se
sad ne ponavljam.

Konstruriranje navigacijskog tornja sila puta pajser puta odoka puta pi kroz moda:
to se ofera tie uspio sam povezati 6-7 jaih vikend vonji zaredom prije utrke i to je to. Neto sam jo prtljao sa krunim treninzima snage, ali tu sam
bio toliko neredovit da nije vrijedno spomena. Treninzi snage su neto u emu u svakako morati biti discipliniraniji, a bilo bi mudro ubaciti jo i neke
dugotrajnije aerobne aktivnosti (raunam da mi je najbolje vratiti se malo MTB-u). Dobro je da sam na trening vonjama barem malo vrljao i teim
putevima od obinih makadama, pokazalo se da toga u Albaniji ima dosta.

Trening vonja i navlaenje 200 kila po neprimjerenom terenu:

MislaF se pobrinuo da imamo sav potreban alat i potroni materijal, ja o tome uope nisam vodio brigu. Tu je jo i ostala oprema o kojoj ja uope nisam
vodio rauna, a bitna je morate misliti o uvjetima u kojima ete popravljati motor imate li tendu za zatitu od sunca i kie, s ime ete si proizvoditi
struju, imate li dovoljno svjetla za raditi u mraku itd To su sve stvari koje su meni bile na ignore, ali poznato je da se problemi koje dovoljno dugo
ignorira rijee sami od sebe. Recimo, na rasvjetu i struju nas je tek Davor na Benduru podsjetio. Zvui banalno ali sitnice poput udobne stolice za
kampiranje u koju se moete uvaliti i ispruiti noge nakon dugog steja znae puno.
ivotni i radni prostor:
Dolazak, prvi dojmovi iz bivouac-a, prijava i tehniki pregled

Srcati irudova, 'ko e se di' u pet. Na jedvite jade sam se dovukao do zbornog mjesta, a M. spava. Budili smo ga turiranjem kaNpera na hladno. Te karike
i ta koNpresija, to je ionako precijenjeno.

Motocikle smo sputali za prikolicu veer prije, ostalo je samo zakaiti ju i krenuti:
Da, rano je:
Kiica rominja, svjee montirani brisai (od kojih je jedan otpao nakon to je napravio 2 poteza, good work mr. Flendriks), kaNper prede, hvatamo 89
km/h na autocesti(taman smo negdje na razini limitatora od lepera), milina, stii emo u tili as. Doruak u Sl. Brodu, pa Doboj Zenica Sarajevo
Foa epan Polje, i dok' si rek'o keks eto nas u Crnoj Gori. Kroz kanjon Pive, pa opet gladni, veera u Nikiu, i nakon svega 18h puta, sa farovima ne
jaim od one stare kockaste 4,5V baterijske lampe te uz par manjih navigacijskih izazova u traenju bivouac-a eto nas. U-hu!
Izlaz iz ZG, kia+ pica:

M. spava, no to je nebitno, nego molim obratiti pozornost na zavjesu u kaNperu:

epan Polje, granica sa BiH - CG:
Kroz kanjon Pive:
Na brzinu istovarili motore - pomogao nam poljak sa Yamaha Racing majicom, na to mu je M. odmah rekao: that is not acceptable Potom je M.
malo provrljao po slubenom fejsbuku, a odmah je pao i sljedei komentar, pokazujui na nekog minju: E, jesi vidio ovoga sa minuom? To mi je sad
neprijatelj broj jedan .

Raspakirani u bivouac-u, Tirana, 1:30h poslije ponoi:

Ujutro prvo kava i kenjac, pa u red za obaviti administraciju. Klasika potpisuje da organizator nije odgovoran ni za to, da razumije da si budala, da
razumije da ni ti ni motocikl niste tvri od meke 208, da obeaje da se ni ti ni support ekipa neete drogirati, barem dok traju stejevi, i tak to Onda
treba uplatiti nekakvo osiguranje i polog za GPS tracker i to je to. Zauzvrat dobije majicu. 10 min posla jednom kad doeka red.
Obavljanje administracije:
Potom, po najveem zvizdanu, oko podne, montiranje GPS trackera (po zahtjevu organizatora direktno na akumulator, bez osiguraa i/ili prekidaa),
pa moe na tehniki pregled. Tehniki pregled je (osim kontrole ispravnog funkcioniranja ve spomenutog trackera) smijurija, barem na ovom reliju
Prvi roadbook:
Sad je ostalo jo samo ekanje

Naravno, vrijeme se kratilo i industrijskom pijunaom. Onaj LC8 od Team Kapriony je majko mila karbon, titan, neke jebake Kayaba vilice naprijed,
Ohlins iza, uz custom swingarm, custom tankovi, relociran spremnik ulja, custom triple-clamp, custom prednji ko, ma sve custom. Navodno su na
debelo ispod 167 kg suhe teine (tvornika suha teina je 198 kg), a motor djeluje kao da je naprijed lagan k'o perce. Savren stroj.
Najnabueniji LC8 kojeg sam ikada vidio, sa tendencijom da tako i ostane:
Poseban dojam su ostavili neki od prateih timova. Prvo baci pogled na na kaNper, 2-3 kutije alata u njemu(skupa sa potronim materijalom) i nekoliko
guma, a onda baci pogled 20 metara dalje gdje je parkiran novi MAN-ov leper pun svega, moe komotno kompletne motocikle proizvoditi bez da ti
bilo to to nije u leperu zatreba
Startna ceremonija i prolog

Napokon, 17 je sati, dolo vrijeme za krenuti prema glavnom trgu gdje se odrava startna ceremonija. Upra san u botun od anlasera nita. Provjerim
killswitch sve je OK. Provjerim kontakt sve je OK. Upren opet nita. WTFF?!?? Ve su poele pizdarije Na brzinu smo upalili motor na kablove, a do
dan danas nemamo pojma zato moja rejsing LiFePo4 baterija tog dana nije htjela zavrtiti valjda smo neto ostavili upaljeno
Upeklo sunce na glavnom trgu, hrpa motora, sve mi je strano i novo i svi mi djeluju nabrijanije od mene, trema me ve odavno dere i eludac mi se gri, a
oni prozivaju jednog po jednog na stej, jo i nude (skoro) svakome da kae poneto. Majko mila, ovome nikad kraja. To je trebalo masovni start
napraviti kroz raju i amen.

Nekoliko slika sa starta:

Salvador Echevarria i Isaac Feliu na GS-ovima, spominjati u ih jo:
Nakon to sam konano doao na red i izmrmljao neto na svom ruskom engleskom, kreem od startnog podija prema startu prologa. Ve tu vidim da e
sa roadbook-om nema zajebancije treba dooobro pratiti da ne zajebe i ne krene krivo kroz neku od uliica koja nas vodi do nekog brda pored grada.

Na startnoj rampi:
Screenshot sa kamerice na kacigi - prolog, liaison:
Neto sam kao mislio taktizirati i voziti prolog polako, ne bi li prvi pravi stej startao meu zadnjima(za to sam tada vjerovao da je pametnije), ali
jednostavno to nisam mogao, mozak mi je bio u lusu, pa im me striko sudac pustio da startam, onako sav ukoen od treme, krenija san
puNpavat' jebiga. Par minuta, skoro nita navigacije, i gotoF 19. mjesto overall, 2. mjesto u klasi. Hm OK Luka, smiri se, ovo ne znai ba nita, sutra
je prvi pravi test Bez obzira bio sam sretan.
Prolog, SS, screenshot-i sa kamerice na kacigi:
A evo i neto pravih slika

PuNpavanje #1, oversteer ili powerslide, kako vam drago:

PuNpavanje #2, kroz kravlju balegu ini mi se:
I malo ostalih vozila, od svake vrste po jedno:
OK, toliko za danas, laku no, nastavak ovih dana, najkasnije do kraja vikenda
Stage I

Jebote, nikako zaspat', a sutra je zajeban stej. Prvo pa muko. 347 km, specijali od 123 i 110 km. Ne zvui puno ovako preko tipkovnice, ali vjerujte,
puno je. Start prije 6h ujutro. A meni se mota po glavi je li se ekipa juer na prologu zajebavala i hoe li me svi redom preticati sutra. Ne moemo to
dopustiti, morat' u opet puNpavat'.

Info o stej 1:
Krenuo sam vrlo dobro. Trema je nestala par km nakon poetka SS1, zagrijao sam se, puNpavanje me ilo. Vidim da me nitko ne stie od ekipe koja je
krenula iza mene rek'o u-huuu, razbijam ovo!! Bilo je tu jedno-dva kriva skretanja i otpustio mi se GPS tracker, ali sve je to bilo rijeeno unutar minutu-
dvije-tri.

Stage 1, SS1, snapshoti sa kamerice na kacigi:

I jedna prava slika:
Onda, negdje na 90-om kilometru, gdje je jedna uz jednu od nota na roadbook-u stajala napomena invisible, hard to find odem krivo. Skuim to,
vratim se, probam ponovo, i opet odem krivo. OK, tu je ruta zaista invisible. U meuvremenu je prolo jo natjecatelja, hrpa njih je negdje promaila i
planina je postala proarana tragovima, tu se vie nije bilo anse snai, a ja i dalje nisam kuio kuda je organizator zamislio da idemo. Na kraju sam se
prikrpao nekoj ekipi koja se takoer gubila, jer sam ve bio skroz stiltan i nisam racionalno razmiljao. Na kraju je prvi iz skupine nabasao na pravu
varijantu, nemam pojma kako mu je to polo za rukom. Tu sam izgubio hrpu vremena, 30-45 minuta, moda i vie. Sve to sam dobro puNpava' je time
bilo prosuto.

Kad sam napokon skuio gdje smo i uskladio ICO sa roadbook-om, opet je poelo puNpavanje, sve do 10-ak km do kraja SS1. Svi stoje na hrpi rek'o
neto se dogodilo. to je bilo palo je stablo preko puta koje nije bilo mogue obii, pa je organizator odluio prekinuti SS1 na tom mjestu i uputio nas na
start SS2. Na startu SS2 mi je u glavi bilo samo ovo gubljenje na SS1 i pritisak da idem nadoknaditi izgubljeno vrijeme. I sve je ilo po planu, bio sam brz,
ali drao sam roadbook pod kontrolom. I sve je tako lijepo funkcioniralo negdje do polovice SS2.
Onda sam na jednoj nizbrdici (relativno iroki kameniti makadam), potpuno nespreman na takvo neto, samo osjetio kako me lansiralo u zrak. Nakon
toga - milisekunda onog uuuu, sranje osjeaja, pa tumbanje po podu. Sreom, motocikl u tom trenutku vie nije bio blizu mene. Leim na leima, glava
nizbrdo, noge uzbrdo, par sekundi tiine, onda tek pone kuiti da te na raznim mjestima neto boli. Dobro je, mogu migati rukicama, mogu migati
nogicama, pri sebi sam. Jo sam kratko leao, a onda sam se pribrao i krenuo prema motoru. Laknulo mi je ve kad sam ga vidio u jednom komadu, sa
vie-manje svim dijelovima na svom mjestu, jer nikada nisam tako tresnuo.

teta ofer: bole me rebra gore lijevo, tee miem lijevu ruku, ali sam u funkciji.
teta motocikl: razno, ali najbitnije: roadbook holder vie ne funkcionira i nemam stranju konicu.

OK, vrijeme je da prekinem tekst sa par random fotografija, opet od Actiongraphers ekipe:
Pokuao sam dalje voziti po tragovima, ali to nije ilo. Na kraju sam se prikrpao nekoj sporijoj dvojci i tako doao do kraja SS2. I tak', umjesto da sam si
smanjio gubitak iz SS1, ja sam ga jo poveao. BTW, nisam prije napomenuo ruan je osjeaj kada nema navigaciju pod kontrolom i vozi iza nekoga
ovisei o njegovim odlukama.
Jo je trebalo odvoziti 50-ak km zadnjeg liaison-a, ali ni to nije prolo samo tako. U nekom trenutku nebo se otvorilo i poeo je jak pljusak. Danas je onaj
gore oito odluio da me dobro protestira. Ne znam je li to bilo prije ili poslije steja, ali OrMar je komentirao da je dananji stej napravljen tako da
eliminira one koji su zalutali na ovaj reli.

Nakon to sam se dovukao do bivouac-a, prvo je slijedio prijavak:

Razgovor je vjerojatno tekao nekako ovako:

LB: malo sam pokvario motocikl

M.: da ujem, to sve si porazbijao?
LB: [nabraja nekih 5-6-7 stvari]
M.: upikumaterinu
LB: [muk]
M.: Dobro je sve, ne tresi se, opravie striko, samo obeaj da nee vie padati.
LB: ukurac

Nakon toga nije preostalo nita drugo nego zapalit' cigaru:

Tada to jo nisam znao, ali taj stej mi je bio najintenzivnije iskustvo cijele utrke i jedno od teih iskustava openito. Osjeao sam se tono ovako kako mi
faca izgleda slici ispod: iscrpljeno, prazno i tupo.
Otiao sam jesti, odmoriti se i razmiljati o tome to moram promijeniti da sutra ne bude isto, a M. je ostavljen da rjeava motocikl. Kia je i dalje padala.
Stage 2

Kia je padala vie-manje cijelu no. Obzirom na veliku koliinu padalina, rijeka preko koje je SS1 iao je nabujala, pa je organizator je morao otkazati taj
SS (kratki, od 30-ak km) to bi znailo da danas vozimo samo jedan SS, 88 km duljine. M. je smatrao da je to gej, pa se odmah iao poaliti organizatoru
preko slubenog fejsbuka. Razgovor je iao otprilike ovako:

M.: what do you mean SS1 is canceled?

Org.: heavy rainfall last night, river is full of water.
M.: that's why it is called a river
Org.: [muk]
Random rider: You go first
M.: I suggest rider #75 goes first

Obzirom da je uspio srediti motocikl, pa ak i roadbook holder(to e se kasnije pokazati da je bilo vrlo privremeno), imao je vremena pomoi i ekipi eha
pored nas, koji nisu ak ni tendu imali, a imao je vremena i napisati protestno pismo albanskom nogometnom savezu da im stadion visi u krivo i da im
drenaa ne valja. Naime, voda nam se stalno slijevala pod tendu pa smo ljapkali oko motora k'o debili. Opciju da stadion zapravo ispravno visi, a da mi
nismo bili parkirani na dobrom mjestu, odluno obacujemo.

Puno je teksta, pa da ubacimo jo malo slika od Actiongraphers-a

Start je bio neto kasnije od planiranog, oko 11h, to mi je dobro dolo, jer sam se probudio poprilino ukoen u podruju lijevog ramena, a i rebra su me
boljela vie nego juer. Cigara cigara kenjac Andol C neofen forte neofen forte. Ne nuno tim redoslijedom. vrsto sam odluio da se danas neu
dati napaliti i da u voziti ispod svojeg limita, da opet ne padnem i da si minimiziram ansu da napravim navigacijsku pogreku. Dodue, i morao sam tako
voziti, bio sam jo umoran od juer, a i nisam bio u potpunosti pokretan od pada. SS je, iako relativno kratak (88km) bio zajeban vrlo kamenit(u
kombinaciji sa povremeno poprilino strmim dionicama), pun vode, sa mjestiminim blatnim/travnatim dionicama. Mali motori su danas imali znaajnu
prednost, ali ja sam uspio povezati vonju bez padova i bez navigacijskih pogreaka. Usprkos tome to je roadbook holder na 20-om km otkazao i to sam
ga morao vrtiti runo ostvario sam 15-o vrijeme overall danas, to je jako dobar rezultat.

Nekoliko screenshot-a sa kamerice na kacigi:

I dvije prave slike, opet by Actiongraphers:
Sve u svemu dan je bio dobar, a posebno dobro, i na psihu i na ego, mi je djelovalo preticanje ekipe na malim motorima. No, obzirom da je SS bio
relativno kratak (cca 2h), nita se specijalno u generalnom poretku nije moglo promijeniti, a Mislava je na kraju dana ekalo ponovno raskapanje
roadbook holdera i promjena stranje gume. BTW, stranju gumu sam rijeio za cca 500 km, to mi je novi rekord.
Rezultati dananjeg dana, bilo se lijepo vidjeti unutar top 20, od 100 motora od kojih su 90% mali motori, sa ne prevelikim zaostacima za zaista brzom
ekipom:
Stage 3/1 i stage 3/2 (marathon stage)

M. je sino uspio skarabuditi zupanik roadbook holdera(to je bilo vrlo pimplav i zajeban posao), promijenili smo stranju gumu, provjerili ostatak
motocikla sve je bilo spremno za poetak marathon stage-a. Za one koji ne prate: marathon stage traje 2 dana, a motocikli su veer/no izmeu 2 dijela
stage-a smjeteni u parc ferme, pod kontrolom organizatora, i na njima nisu dozvoljeni nikakvi vei radovi, a i ovi manji su dozvoljeni iskljuivo
vozaima nema pomoi od strane mehaniara. U prijevodu: danas, prvog dana marathon stage-a, ne smijem nita ozbiljnije sjebati na motoru, inae je
vjerojatno game-over.

Rano dizanje, oko 5 ujutro. Forsiram se da dorukujem, to mi je teko ovako rano ujutro, ali biti e dugaki dan, trebati e mi svaka kalorija. Kao i svakog
dana, trpam hrpu energetskih gelova i raznih ploica u pretinac za rukavice. Andol-C ve pijem po inerciji, na poetku i na kraju svakog dana.

Random slika, opet Actiongraphers, opet samo u svrhu razdvajanja teksta:

Taman da u krenuti, kad kobili rek'o, kobili se nad'o - vidim da ICO ne radi. WTFF?!?? Nita, M. se odmah primio rastavljanja. Sve na prvu djeluje OK
spojevi zdravi, ice zdrave, ali ICO je mrtav. udno, jer on osim spoja na akumulator ima i rezervni pogon na vlastite baterije. Stavimo druge baterije, iako
bi ove morale jo biti OK, ali opet nita. Fokus nam se prebacuje na komande na volanu i tu na prvi pogled djeluje OK. Sreom, u blizini nam je bila
Desert Rose Racing ekipa i njihov mehaniar. Oni su zavrili stotine relija, i ovjek je odmah znao u emu je stvar. Jedna od ica unutar komandi(btw
zalivena u plastiku) se tare o poklopac komandi i krene prcati. Kae da su imali n takvih sluajeva i odmah nam daje nove komande, kae platit' ete
kasnije, nije frka. Pa, draga ICO ekipa, pika vam klopava kako si moete nakon 20 ili koliko ve godina proizvodnje rally trip kompjutora dozvoliti takvu
pizdariju? Ajd' da se stvar sjebe negdje izvana, ali da va skoro novi bulletproof rejsing prekida doivi lus unutar samog sebe e pa jebite se.

No dobro, to smo rijeili, ali sad kasnim na start. Tada jo nisam znao hou li dobiti penalty, pa me je jo i to prcalo, ali na kraju je dobro ispalo(bar po
tom pitanju, jelte). Proem prvu konekciju, doem na start SS1, puste me da startam, napravim moda 500m, najvie kilometar roadbook holder u
potpunosti zablokira(a ne uje to od zvuka motora), ja k'o sivonja 5 sekundi drim komandu za premotavanje, pa mi pukne i sam roadbook. O krvi ti
issove, pa to nisi blokirao 500m prije starta SS-a jebem ti se s materom. Uglavnom - karabudenje zupanika ipak nije uspjelo, puknuo je i nezgodno
zapeo, pa se jedna od osovina uope vie ne da vrtiti. Nita, dramatini trenuci zahtjevaju dramatine mjere, pa rafcigerom nekako razvaljujem
zaglavljeni/strgani zupanik(sve je jako tijesno, pa ni to ne ide glatko i iz prve), sam roadbook lijepim selotejpom i mogu dalje. Osim to vie nemam
rikverc. 10-ak minuta puinga.

Od tog trenutka je neko vrijeme bilo sve OK. Nisam si dozvolio da mi problemi sjebu glavu, vozio sam dobar tempo, dobro sam navigirao, ma sve je bilo
dobro, k'o u Njemakoj.

Kamericu na kaciZi nisam taj dan nosio, ali na ovom steju su nastale i (IMHO) najbolje slike:
No, vonja bez problema nije dugo trajala. Usred SS-a, na vrhu planine, osjetio sam trokiranje motora i odmah sam (jerbo, imam sa tim kvarom ve
bogato iskustvo) znao to je. PuNpa goriva je crkla. Nova, pouzdana, JAPANSKA puNpa goriva, jelte. Trea u nepunih 60k km. Nataknem je nakurac. Ma
kurac, nataknem je na trokurac. Rek'o gotovo je, ovo neu moi popraviti, a nemam ni uvjete da bypass-am pumpu i koristim makar gornji dio goriva u
tankovima. Sreom, stao sam 20 metara od Alessia Corradinija, fotografa koji ima isti motocikl kao i ja, i koji mi je dao komad brusnog papira i rekao da
samo otvorim pumpu i prebrusim platine, da bi moglo pomoi. Otvorim poklopac ispod kojeg su platine, a kad ono iz njega iscuri hrpa blatne vode (taj
dio bi inae trebao biti zabrtvljen, suh i ist). E pa, moji kvalitetni i pouzdani japanci, jo jednom koristim priliku da vam se najebem matere.

Fotografija by Alessio Corradini:

Sve to skupa me, ovako spretnog kakaF ve jesam, kotalo dosta vremena 30 minuta ziher No, to je tu je, krenuo sam dalje, nema predaje.

Zavrio SS i naao sam se sa M. i OrMarom na assistance point-u. On je prekontrolirao i malo bolje uvrstio puNpu, a onda se prebacio na oivljavanje
roadbook holdera. Naalost nita se pametno u ovim uvjetima nije moglo napraviti, morao sam krenuti dalje nepromijenjenog stanja jer je ova
poveznica bila vremenski vrlo knap.

E da, prije nego nastavim jedna (malo dulja) digresija.Na assistance point-u smo sreli i Isaac-a Feliu-a.

Isaac je jedan veeeeliki gospodin i roak. Vozi tog svog nabuenog GS-a k'o zmaj, ali to je jo bitnije od toga ovjek ne odustaje, bez obzira na teinu
problema. Pao je i potrgao ramu, pa je odluio da e ii do prvog naselja i traiti majstora da mu na licu mjesta zavari ramu. eka ga veeeeeeliki penalty i
ovim inom praktiki ispada iz borbe za bilo kakav plasman, ali ne jebe ga to pola posto, ovjek ide dalje. Inae, to mu nije bio prvi pad, ve si je gadno
sjebao nogu, jedva oblai izmu i pun je painkiller-a. I ponosan je na svoje porijeklo kada su ga najavili kao panjolca na ceremonijalnom startu, samo je
kratko rekao: I am not Spanish, I am Catalan. Sve u svemu veliki pozitivac i fajter, bilo mi je zadovljstvo i ast upoznati ga, a nadam se da emo se jo
imati prilike utrkivati, ali bez da se tehnika uplie i remeti nam puNpavanje.

Isaac i ja, na startu nekog od stage-ova(nije ovaj o kojem sad piem, ali nebitno):
No dobro, idemo dalje. Uglavnom vrijeme potroeno na assistance point-u + nekoliko zaustavljanja i kraih gubljenja na liaison-u(poveznici)
uzrokovanih polufunkcionalnim roadbook holder-om, a s obzirom da je ova poveznica imala vrlo kratki vremenski limit i u principu je zahtjevala vonju
skoro u tempu utrke povrh ve izgubljenog vremena na SS1 dobio sam i ogromni penatly preko 2 sata. Dodatno, a kako mi je ve kipilo u glavi i kako
me roadbook zajebavao pa sam u nekim trenucima premotavao vie nota odjednom zaboravio sam natoiti gorivo i tako startao SS2. Upalila mi se
rezerva taman usred SS-a. Da stvari budu jo bolje SS2 je bio kao enduro utrka, a ne kao rally. Blato do osovina, pure, skliska trava ono teren koji
esto nije dozvoljavao ni treu brzinu, bar ne velikim motorima. Glava mi je radila na 300%. Em se ne mogu navigirati kako treba, em ta rezerva svijetli,
em je teren zajeban i trai puni fokus.

Nisu slike sa tog SS-a, ali recimo ovakav nekakav teren, samo jo dosta tee(ovdje se ne vide ni pure ni nagib kako treba):
U nekom trenutku mi je nestalo i vode u camelback-u, pa mi se i usta poinju suiti, a to je ve znak da nastupa dehidracija. Jebiga, to mi nije za
zajebanciju, pa stajem i pijem vodu iz potoka, u tom trenutku me bolila neka stvar je li ta voda stvarno OK za pie. I tako, sav zdrkan, vozei 38 km po
takvom terenu na rezervi, domogao sam se kraja SS-a i sela u kojem sam uspio kupiti i gorivo za motor (kod nekoga u kui, u plastinim bocama od 1,5l) i
sokove za sebe. Uh koje je to olakanje bilo
Jo je samo ostalo rijeiti zadnju poveznicu, ali tada je motocikl rekao da mu je dosta. Hladnjak je od silnog blata bio u potpunosti zatopan, i jadnom je
jednostavno dopizdilo i pregrijao se. Nita, nisam imao to drugo uiniti nego ekati. Dok sam ekao primjetio sam da su i semerinzi prednjih vilica
propiali. E jebiga kao to kau vrag sere na veliku hrpu

Zavrio i zadnju poveznicu, usput stao u praonici rijeiti hladnjak, predao time-card, parkirao motor u parc-ferme i otiao do bivouac-a, a kad tamo
support ekipa jo nije stigla. Oni su imali svoju vlastitu utrku kaNperom offroad. JazaFci su traili preace od assistance point-a do bivouac-a, a traenje
preaca u Albaniji, kada ti ruta ionako ide lokalnim cestama upitne kvalitete, u planinskom podruju, sa kompozicijom od 3 tone i 60 konja je, priznat'
ete, jedan vrlo inteligentan potez. Sreom, u sklopu bivouac-a je bio restoran, a ja sam bio tako gladan i edan da sam samo o hrani i piu mislio, pa se
uope nisam brinuo za njih. Doli su taman kada sam zavrio ultra veliku porciju rotilja. Ostalo je jo malo doi k sebi od silne hrane, pa se valjalo
posvetiti motoru, ovaj puta sam, uz M.-ove usmene upute.

Idemo dalje, oivio sam malo nakon hrane, vrijeme je da krenem prema parc ferme-u i da se prihvatim sreivanja motocikla za sutra.

Motocikli u parc ferme-u:

KTM Alessia Corradinija, fotografa (inae i relijaa) koji mi je pomogao savjetom oko puNpe:
Osnovni problem: roadbook holder kojem se nakon mog divljakog nasrtanja kacavidoN na jutronjem SS-u jedna od osovina vrti potpuno slobodno, bez
ikakvog otpora. U takvom stanju ne mogu rolati roadbook u rikverc ak niti runo, osovina jednostavno prolajfa, a rola se opusti. Povrh toga
roadbook ne ostaje napanan tijekom vonje i svako toliko se samostalno odvrti malo unaprijed. Dosta je da ti odvrti jednu notu previe, a obzirom da ju
ne moe vratiti ima problem koji navigaciju ini gotovo nemoguom. Rikverc je bitan iz vie razloga: prvo zajebae kad-tad. Drugo, dok jo i nisi
zajebao, a na nekom mjestu gdje nisi siguran kuda bi krenuo moe odvrtiti par nota unaprijed te ih usporediti sa stanjem na terenu. Naime, osim
kilometrae i skretanja, na roadbook-u postoji jo hrpa oznaka koje nekada mogu pomoi u orijentaciji (npr ide li ruta uzbrdo ili nizbrdo, dalekovodi,
potoci, mostovi, i razni drugi orijentiri). E, jednom kad se odlui kuda e nastaviti tih par nota koje si odvrtio unaprijed treba i vratiti Tree
dogodilo mi se tu i tamo da jednostavno grekom stisnem i nehotice odvrtim notu-dvije previe

Za one koji ne prate evo slika komandi za premotavanje roadbook-a i komande za sinkronizaciju trip kompjutora sa roadbook-om (nije sa mog
motocikla, ali isti kurac). Metalni switch ispod ruke pomie roadbook(od sebe naprijed, prema sebi natrag), a 2 siva gumba pomiu kilometrau +/-
10 m po kliku. Crveni gumb resetira kilometrau na nulu:
Aternativno, roadbook se (hopefully, dok ga skroz ne sjebe kao ja) moe vrtiti runo, koristei ove zlatne kotaie, ali to je sporo i nesigurno:

M. me otpremio prema parc fermeu dao mi je naglavnu svjetiljku, dijelove, neto alata i upute kako da napravim konicu odnosno kako da osiguram
da ova problematina osovina ima kakaF takaF otpor. Jedna varijanta je ukljuivala gumice za kosu. Druga je, izmeu ostalog, ukljuivala feder od
kemijske olovke. Grunf bi bio oduevljen! Oduevljen!! S druge strane, ja sam si mislio upikumaterinu ,proradi li ovo , lupat' u se nogon u guzicu.

Dok sam ja karabudio(na kraju sam i uspio, weeeeeeeeee), M. je, sve preko telefona i vocapa, u ZG naao jo jedan roadbook holder te uspio
organizirati cijelu akciju kako bi roadook holder sutra naveer bio na lokaciji sljedeeg bivouac-a - u Vlori. Sve se zbivalo kasno naveer i bilo je rijeeno u
ekspresnom roku. lan foruma Protector (ovim putem mu veliko hvala) je ustupio svoj roadbook holder, dr. Flendriks je osigurao da se holder pojavi na
busu za Split u pono, a Cosmo se trebao dii u 5 ujutro da ga pokupi u Splitu, stavi na motor i doveze do Vlore, to je ir od nekih 600-tinjak km. Na to
sve skupa mogu rei samo vau!!!

Jutro je stiglo brzo. Sna je bilo premalo. Restoran u okviru bivouac-a je posluivao odlan omlet sa slaninom. To me, uz dvije kave, kolu i sad ve
standardni asortiman tableta, dovoljno oivilo za start.

Jedna sekvenca, i dalje by Actiongraphers:

SS1 vozim dobro, teren mi odgovara, pretiem dosta ekipe, a onda - poetnika pogreka. Naganjao sam se za dvojicom ili trojicom, jedno krae vrijeme
nisam pratio roadbook, a onda, na ulazu u jedno selu ovaj prvi zajebe. 20-ak minuta smo se vrtili po selu i po brdima oko njega U trokurac ne
smijem si vie dozvoljavati da mi navigacija izmakne kontroli, ak ni na kratko, ak ni kad mi se ini da se nema gdje zajebati i da se mogu osloniti na
vozaa ispred
Jo koja pro slika, malo ekipe koja zna nazadnje (da, pie se zajedno, odjebite) kolo:
SS2 je proao bez navigacijskih pogreaka, tehnikih problema i bilo kakvih drugih zajeba. Bio sam negdje oko 20-og vremena overall ako se dobro
sjeam. Jo jedan dokaz da mogu biti konkurentan ukoliko me motocikl ne prca i ukoliko ja sam ne izvodim gluposti.

E, onda opet poinju problemi. Ostalo je jo za odvesti poprilino dugaku povezicu sa poprilino kratkim time limit-om. Prvo u roadbook-u je bilo
pogreaka i masa ljudi, ukljuivo i mene, se pogubila. Ve tada se vidjelo da vie nema nikakve anse zavriti poveznicu unutar limita - trebalo je drati
cca 50 km/h prosjek, a dobar dio poveznice je bio van asfalta, po ne ba trivijalnim makadamima, sa dosta navigacije. Svima koji se voze off je ve sad
dovoljno jasno, a za ostale: radilo se o jako optimistino postavljenom limitu koji je zahtjevao vrlo brzu vonju bez ikakvih pogreaka i stajanja. Kao da to
nije bilo dosta puNpa goriva mi je opet otkazala suradnju. Nazvao sam OrMara da alje M.-a prema meni, za sluaj da ne uspijem rijeiti. M.-u se
pridruio i Cosmo koji je upravo zavrio vonju od 600+ km, ali ga to nije sprijeilo da ponovo sjedne na motor i napravi dodatnih 100-tinjak km traei
mene.

Jo malo random fotki, opet sam previe teksta u komadu natipkao

PuNpavanje:
Bivouac u Vlori:
Da se mi vratimo na moje muke sa puNpom. Popravljajui (radilo se o istoj stvari kao i proli puta) sam zbrajao penalty-je u glavi. Ako ne popravim i
doem do bivouac-a na nain da me support ekipa lepa to je praktiki game over dobivam neto to se zove maximum time allowed za taj dan, to
je tipino 12-16h. Za usporedbu SS-ovi tog dana su imali sveukupno vrijeme 3-5h. Ako popravim i dalje e biti penalty-ja, ali sat-dva-tri. Pun kurac, ali
ipak ne kao ova gora opcija Uglavnom, uspijevam srediti pumpu, kreem, napravim moda kilometar-dva kad govno opet krepucne. Nita, ve sam u
modu teke apatije, mrtav hladan ponovo skidam uspleh, pa opet otvaram pumpu, opet istim platine i kreem ponovo. M. i Cosmo jo voze prema
meni, ali nita im ne govorim da sam rijeio, za sluaj da opet stanem. Otkazujem ih tek 20-ak km prije Vlore i nekako zavravam dananji stage. I eto -
preivjeli smo marathon, sada motocikl moe ponovo u ruke M.-u.

Odmor nakon kebaba od kilu ipo:

Na kraju dana stiu i dobre vijesti zbog greaka u roadbook-u vremenski limit zadnje poveznice e se poduplati, pa u ipak proi bez penalty-ja. Meni je
slijedio odmor, a M. se morao primiti posla trebalo je montirati novi roadbook holder (nije ba plug and play, radi se o modelu drugog proizvoaa),
promijeniti prednji mousse i gumu, promijeniti stranje ploice, promijeniti filter zraka, skinuti, pokuati zabrtviti i ponovo montirati pumpu goriva, te jo
nekoliko redovnih stvari. Radove je zavrio u rano jutro, oko 4h, kada smo svi mi ostali ve odavno spavali. Nakon viesatnog drndanja u kaNperu i nakon
100-tinjak km na motoru dok su ili prema meni, u vruoj i sparnoj Vlori to mu vjerujem nije bilo jednostavno.

Kada si u vremenskom presingu, greke se dogode. To ne vrijedi samo za ofera. M. vs builica 0:1:
M. rjeava puNpu goriva:
Pa ta, mogu i ja malo odmarat':
Stage IV

Danas je kratki dan svega 30-ak km SS-a i sve skupa nepunih 100 km. I start je tek poslijepodne iza 15h. To je dobra vijest za mene, jer mi se umor ve
nakupio i dobro mi je dolo malo oputanja, a i M. ima jo nekih stvari za obaviti na motoru.

I rezultatski su se stvari promijenile Johaness Lukas se skrio i juer dobio maximum time allowed, ini se da je utrka za njega gotova. Isaac Feliu je opet
imao problema opet je potrgao motocikl (ne znam je li se ovaj puta radilo o rami ili prednjoj osovini), takoer je dobio maximum time allowed.
PuNpavat' je dobro, ali kad se prepumpa e onda slijedi puing. Time se nama otvorilo drugo mjesto u klasi, ali trebalo je zavriti utrku bez znaajnijih
problema.

Kao i svaki dan, otiao sam na kratki briefing (tm)(c).

Na briefing-u nas organizator kratko provede kroz kljune note na roadbook-u, upozori na opasnosti, napomene ako trebamo neto specijalno znati to
ne pie na roadbook-u i slino. Ovaj puta je imao zanimljivu napomenu, njegovo priopenje je ilo ovako nekako:

Dananji SS, na noti xy, prelazi preko pruge

Prijelaz nema ni rampu ni signalizaciju
Vlak ide samo jednom dnevno (ne govori kad)
Vi sami odluite hoete li usporiti

Rek'o asu jesi ti po glavi izgorio, pa kako to moe govoriti ljudima? To me odmah podsjetilo na natpis na jednoj majici koju imam: Safety third, what
could possibly go wrong. Nikoga na kraju nije pregazio vlak, niti znam je li bilo dovoljno ludih da samo projure preko prunog prijelaza (moglo se
projuriti preko 100 km/h). Ja sam usporio, bez obzira to je teren na tom mjestu bio otvoren i kroz raslinje si mogao razaznati da ne dolazi vlak.

Danas sam odluio da ne jurcam, ne mogu nita dobiti, SS je prekratak, a mogu puno izgubiti ako skrim sebe ili motor. Dodatno danas se vozi po
pijesku, na plai, a ja imam tono 0 km iskustva na toj podlozi.

Prilazak plai, screenshot-i sa kamerice na kacigi:

U teoriji zvui jednostavno teina natrag, i po gasu, da prednji kraj ne pliva. U praksi jebeno je, barem meni. Kada je mala brzina u pitanju (bilo je par
takvih sekcija preko dina), motor prednji kraj pliva i teko ga je kontrolirati. Na plai ga uspije umiriti otvaranjem gasa, ali ne moe vjeno ubrzavati(em
to se usere, em to je par puta trebalo mijenjati smjer ili usporiti pred nekim kanalom). Dodatno svi inputi koje daje motoru kasne, udno je,
svakako trai navikavanje. Uglavnom probajte ako negdje/nekad budete u prilici scary shit, ali vjerujem da bi sa veim iskustvom to sve skupa bilo
lake. Bez obzira ne mogu rei da vonja po plai, dok ti valovi dolaze tik do kotaa, nije jebena fora.

Jo jedna slika:
I jedna sekvenca:
Ugo Filosa je puNpavao, navodno je na plai imao 170 km/h (ja ne znam jesam li 100-ku taknuo), ali ga je jedan kanal, pred kojim je bilo nuno
koenje, skoro izbio sa motora:
Pa jo koji screenshot sa kacige:
Nisam ranije spomenuo, ali naravno da ni dananji dan nije proao bez nekakvog problema. Ovaj puta je, ni dan danas ne znam kako, ICO doivio reset i
prebacio se na milje(sluajno to napraviti u vonji je gotovo nemogue). Naravno mjerna jedinica se ne prikazuje na displeju stalno, nego samo prilikom
paljenja i prilikom mijenjanja modova, pa to uope nisam kuio dok je stej trajao. Prvo sam mislio da se senzor neto spizdio, pa da neto sa upisanim
opsegom kotaa nije u redu, pa mi je kroz glavu prolazila i opcija da roadbook (opet) ima greke, ali ni na kraj pameti mi u tom trenutku nije bilo ovo sa
miljama, to sam skuio tek nakon steja Uglavnom, to me kotalo nekoliko greaka u navigaciji, 15-ak minuta gubitka recimo. Sreom pa je stej bio
kratak. E, i jo me 'ela ujela u facu, eno alac se jo vidi:
Nije mi uope smetalo to je dananji dan bio kratak, a jo manje mi je smetalo to su M. i Cosmo nali beach bar sa lealjkama. Brao moja mila (tm)(c),
koja regeneracija, u svega sat vremena prvo malo plutanja u moru, pa hladan tu, pa izleavanje uz savreno ohlaenu kokakolu i cigare.

Onda, za kraj dan, jedno vrlo muno iskustvo. Naime, obzirom da je M. ranije otiao sa plae, ukrao mi je motocikl pa sam se morao voziti na jamahi. Da,
na jamahi. Kao suvoza. upikumaterinu, jezivo.

Dosta za ovaj nastavak, evo jo par pro fotografija, danas je bio dobar dan za fotografe:
Stage V

No nije protekla dobro u konktestu skupljanja snage za najdulji stage na utrci (preko 500 km).
Bilo je jako vrue i sparno, pa sam odustao od spavanja u kaNperu i odluio spavati vani. Vani je bilo podnoljivije to se temperature i sparine tie, ali su
me cijelu no jele neke baje. Ako sam skupio 2h sna sve skupa dobro sam rekao. Rek'o jebeno, sutra e biti ba lagano uz ugodne temperature od 37
stupnjeva u hladu

06:20h, Cosmo me ispratio na start:

Stage je poeo liaison-om od skoro 100 km, od ega je preko pola bilo off-a, i to po jebeno kamenitom makadamu. Toliko zamornom da je ak i
organizator na kraju jedne dionice uz jednu notu u roadbook-u stavio napomenu end of torture. Usput budi reeno: moje prednje vilice u ovom
trenutku nemaju vie ulja u sebi pa je damping nepostojei, to mi dodatno oteava stvari.

Preivjeh nekako, uredno unutar time limit-a, dolazim na start SS1, i vidim da imam jo 30-ak min do svojeg vremena starta (prvi SS svakog dana se starta
tono na minutu koju ti odredi organizator, raniji ili kasniji start se penalizira). Odluim 15 min ubiti oko, proe tih 15 minuta, dignem se i krenem prema
motoru, a kad ono neko silno komeanje i rasprave pred sudijama. to je bilo roadbook je imao velike pogreke, ovi koji su startali ispred mene su se
svi redom pogubili, pa su se vraali natrag, pa pokuavali opet, dok nisu odustali i odluili se vratiti na start. Na kraju je organizator odluio da se SS1
otkazuje i da svi odemo do starta SS2, a i SS2 e biti skraen na svega 50-ak km. E tad su odreeni natjecatelji popizdili trebali smo odraditi krug od
skoro 500 km da bi nam se mjerilo svega 50-ak km, a i dio ekipe koja je imala vrijeme blizu onih ispred sebe je izgubio svaku ansu da ih dostigne, a da se
danas mjerilo vrijeme na cijeloj planiranoj duljini SS-ova, ta ansa bi bila realna. Jedan od vodeih (ili ak vodei u tom trenutku) je toliko popizdio da
nije htio nastaviti, uz komentar da nismo doli na utrku u intuiciji, nego u vonji uz navigaciju. S jedne strane ga razumijem, a sa druge ne trebao je
izgurati do kraja pa kasnije uputiti kritike organizatoru, koje su sigurno bile na mjestu i vjerujem da bi ih organizator za sljedeu godinu uzeo u obzir.

Jedna slika, uope ne znam gdje je snimljena, djeluje kao poveznica:

Poto od toke gdje smo sada do starta SS2 roadbook vie ne vrijedi prikrpao sam se jednoj od skupina u kojoj je vodei od organizatora dobio GPS
koordinate starta SS2. 3 h vonje u komadu, po jebenom zvizdanu, po zajebanim cesticama, uz povremena puNpavanja(ne znam iz kojeg razloga) koja
sam bio prisiljen pratiti jer nisam imao pojma ni gdje sam ni kuda treba ii. Dobro je da su u nekom trenutku svi stali pred birtijom da se osvjee, jer sam
ve poeo doivljavati probleme sa dehidracijom. Ve se i vrtoglavica pojavljivala, a oblijevao me i hladan znoj. U nekom trenutku sam ak razmatrao i
odustajanje, ba sam se loe osjeao. Ali, pola sata, dvije kokakole i tri mineralne kasnije oivio sam. Dobro je, bilo bi mi ba jako ao da sam bio
prisiljen odustati, ali u jednom periodu tijelo jednostavno vie nije slualo.

Jo sam se pola sata hladio, a SS2 sam na kraju odvozio bez greaka, sa vrlo dobrim rezultatom u top 20.

Jedna slika sa SS2:

Ostalo je jo odvesti zadnju poveznicu(150 km, od ega pola off), ali sreom ovaj puta je time limit bio vrlo komotno definiran, pa sam odluio stati jesti
neto konkretno. Konkretan slani obrok mi je bio ba potreban, ali sam malo zabrinuo M.-a i OrMara jer sam im se javio nakon to sam zavrio SS2, a
onda me neuobiajeno dugo nije bilo na cilju u bivouacu. Iako utrka jo nije bila gotova, ve sam osjetio dosta veliko olakanje kada sam se nakon
dananjeg dana pojavio u bivouac-u. Ostalo je jo samo malo
Epilog

Epilog je trebalo samo zavriti. Rezultatski mi se vie nita nije moglo promijeniti. Manje od 50 km SS-a, 100 km sveukupno nakon jueranjeg dana
pis of kejk. Jedino to su natelili start u najtoplijem dijelu dana. Dok sam se ja odmarao i spremao za start, Isaac se bavio zavarivanjem rame koju je
juer (oito na na zadnjoj poveznici, jer je na SS imao dobar rezultat) po trei puta slomio, ovaj puta najkonkretnije do sada, tako da se GS rastvorio kao
harmonika:
Nevjerojatno, ali i to su stigli rijeiti prije starta zadnje etape i Isaac je uspio starati.
Zadnji SS je bio najtehnikiji do sada, valjda malo da zaine za kraj, ali nije mi smetalo. Dapae, opet sam imao vrijeme unutar ili oko top 20 ako se dobro
sjeam. No, to je manje bitno ono to je bitno je da sam zavrio bez problema i uspjeno priveo utrku kraju.
http://
Sportsko ponaanje (drugi natjecatelj nije u obavezi pruiti tehniku pomo, to je stvar dobre volje):
Jedna zajednika fotografija, netom nakon zavretka zadnjeg steja:
I slike sa ceremonije dodjele nagrada, koja je tekla u tako finom i uljuenom tonu da nas je bilo sramota vaditi baklje, boksere i topovske udare.
#Skuzajte1950:
I to je bilo to. Kako sam se osjeao nakon zavretka? Pa svakako. Kao to sam napisao na poetku izmjenjivali su se razni osjeaji: prvo srea, pa udna
praznina, pa osjeaj olakanja to ni motocikl ni ofer nisu kolabirali, pa opet srea i zadovoljstvo uinjenim.

Povratak
Obzirom na vruinu i sparinu u Tirani, a kako se OrMar osjeao spremnim, odluili smo se odmah krenuti za ZG. Povratak je bio pria za sebe, zajeban kao
zajebani stej na utrci. 28 sati nam je trebalo za vratiti se, ako sam dobro zbrojio. Prvo smo(naravno grekom, majkemi) ostavili team mechanic-a na
benzinskoj i napravili 40 km u jednom smjeru bez njega. Onda je u nekoliko navrata zajebavao aukumulator, zadnji put oko 2-3 ujutro na granici Al-CG.
Pa je kaNper izgubio i ono malo snage to je imao i natjerao nas da svako brdo penjemo u prvoj. Umor, pa apatija, pa cerekanje kao da smo napueni,
ludilo brale. No, sve smo rijeili, to vlastitim snagama, to uz pomo lokalne ekipe.

M. i ekipa:
Albanci su se opet pokazali kao sjajni ljudi koji su uvijek spremni pomoi strancu. Posebno me se dojmio odgovor kad im pokua platiti pie nakon to su
ti pomogli: No! For respect!. Citirati u OrMar-ov post sa fejsbuka, on je to dobro saeo, nemam to za dodati:

Treba izgurati prikolicu na vrh 90% uspona, usred niega ? Nema problema.
Treba (na benzinskoj) zaboravljenog mehaniara strpati u auto i usred noi juriti budale koje su ga zaboravile ? Nema problema. Dopustiti da im se nakon
toga, u znak zahvalnosti, plati pie ? Nema anse. Treba (opet usred noi) naguravati kamper (s prikolicom) po benzinskoj ne bi li upalio ? Nema
problema. Treba (usred, pogaate, noi) skoknuti doma po kablove za paljenje ? Nema problema. Puta dva. Treba (carinik, na poslu) posuditi svoj auto
strancima iz sedme drave, da bi skoknuli do najblie benzinske i kupili akumulator ? Nema problema.
Hvala, Albanci.

Dva sata sna negdje iznad Cetinja, lagani ruak u Cavtatu i kratki posjet dalmatinskom epteru su nam pomogli da malo razlomimo put.

Kad smo ve proli Sv. Rok i kad smo raunali da samo to nismo stigli, usred tunela kroz Kapelu pue gurtna i jedan od motora se nagne pod 45
stupnjeva na cestu. Ono, ne moe samo tako stati u tunelu i svaku sekundu do izlaska iz tunela strepi hoe li i druga gurtna popustiti i hoe li motor
pasti na cestu. Jeb'o motor kao motor, ali bilo bi ozbiljno sranje da netko naleti na njega No, i to je dobro prolo, i napokon smo stigli. Ekipa nam je
pripremila i doek koji nas je jako razveselio, iako to od umora nismo bili u stanju pokazati. Tek oko 2h ujutro sam se domogao kreveta i time je ovaj put
zavrio. Bilo je to sjajno, intenzivno i izazovno iskustvo. Ponovilo se!!

Aftermath

Osvrt na rezultat

A tajaznan, ispalo je kako je ispalo. Drugi u klasi M4 (600+ ccm, 2 cilindra. To je dobro, ali nije ispalo tako u potpunosti samo mojom zaslugom. Tu treba
biti iskren i rei da nema realne anse da bi prestigao Johanesa Lukasa da si ovik nije pribija nogu, a i Isaac Feliu bi bio teak konkurent, da nije previe
jurcao i razbijao sebe, a jo vie motocikl. Ugo Filosa je jednostavno svoja klasa. Eto - nije nas bilo puno, ali moju klasu nisu inili zajebanti nego
uglavnom iskusni vozai i trkai. Salvador i ja smo tu bili rookie-ji i outsider-i.

Ugo Filosa, uvijek stie do jaja:

to se tie overall rezultata 48. mjesto, znai taman pred kraj prve polovice. Obzirom na tehnike probleme ne smijem biti razoaran, ali iskreno
prieljkivao sam rezultat u prvoj treini, a potajno se nadao(bez ikakve realne osnove ) top 20 rezultatu. No, to je reli - utrka je dugaka, svata se
dogaa i nikad ne zna kako e zavriti.

Isaac Feliu, odlino uhvaen u puNpavanju:

Ohrabruje me injenica da sam nekoliko SS-ova, kada ne bi imao nikakav zajeb, odvezao izmeu 15-og i 25-og mjesta. Na jednom 45 minutnom SS-u sam
imao vrijeme unutar jedne minute od vremena Uga Filose. Nadalje, obzirom da sam prvi dan na SS2 pao iz iste gluposti, jurcajui i hvatajui zaostatak iz
SS1 koji je bio prouzroen gubljenjem, obzirom da sam dio steja vozio bez roadbook-a i stranje konice, obzirom da me sljedea 3 dana roadbook
holder stalno zajebavao i osjetno usporavao, a pogotovo imajui u vidu barem 3h vremena koje sam spikao na raun puNpe goriva top 20 rezultat mi
se ne ini nedohvatljivim, a potajno u se nadati i top 10 rezultatu, iako je to dosta zajebano za postii

Dovoenje motocikla u red

Na motociklu se ima to za raditi, ali prvo emo ga pustiti da odstoji par tjedana, moda se neto popravi samo od sebe. First thing first treba vidjeti
zato mu trag nije dobar, je li pofrkan u trokutima vilice(navijamo da je u tome stvar) ili je rama dobila po pici (to se nadamo da nije). Onda servis
prednje vilice, servis stranjeg amortizera, ulje, filteri, promjena ulja u hidraulici kuNpluga, ispravljanje prednje felge i ponovno pletenje/centriranje,
diskovi i ploice, poluga stranje konice, desna nogara, ravnanje uspleha, detaljno pranje hladnjaka. Jo je tu i velika udubina na jednom od tankova,
razbijene zatite tankova i nedostajui migaFci. I ICO ne dobiva struju, na baterijama je. PuNpu goriva neemo popravljati, nju emo buditi. To je ono
to sada znam da treba rijeiti, a to e jo isplivati vidjet' emo. Ali, jeb'o sve to, Wall-E je preivio! Nije mu bilo lako, ali preivio je!!
to bi mijenjali voza

Prije svega moram bolje reagirati na tremu odnosno poveati coolness faktor. Sad sam vidio da ne ne natjeem protiF vanzemaljaca i da navigacija, iako
ponekad vrlo zahtjevna i vrlo vana u kontekstu konanog rezultata, ne predstavlja nepremostivu prepreku, pa vjerujem da u sljedei put biti vie
skuliran i raditi manje gluposti.

Nadalje iako sam fiziki u znaajno boljem stanju nego poetkom zime, trebam biti jo spremniji. Nisam uspjevao drati eljeni tempo kroz cijeli dan, a
vrijeme oporavka mi je predugo.

to se tehnike vonje tie: na tvrdim i tekim/kamenitim dijelovima sam dobar, pogotovo nizbrdo. Lo sam na pijesku, lo sam na sporom i
rahlom(pogotovo na desnim serpentinama). Posebno moram poraditi na propinjanju prednjeg kotaa u zrak. To bi mi vie puta pomoglo

I na kraju, volio bi kada bi bio spretniji u mehaniarskim zadacima. Meni treba 45 min za neto to bi netko spretniji/iskusniji rijeio u 15. S druge strane
anse da neto zajebem su vee nego kod nekog iskusnijeg, ima na motoru nekih krtih/osjetljivih dijelova koje je lako sjebati ako se ne pazi.

to bi mijenjali - motocikl

Prije svega mijenjamo puNpu goriva. Tu su dvije opcije (koje se mogu i kombinirati da se dobije redudancija). Prva opcija je zamjena ove puNpe sa
Facet 40171 modelom. Druga opcija je prilagodba ove puNpe da koristi elektroniku za okidanje umjesto platina. I prije utrke nam je bilo poznato da je
tvornika puNpa goriva slaba toka ovog motocikla, ali jednostavno nisam vjerovao da nova puNpa nee izdrati niti 2.000 km Kao to se imali priliku
pratiti to je se ispostavilo kao veeeeelika pogreka

Nadalje, odustajemo od Touratech-ovog roadbook holdera, jednostavno mu vie ne vjerujem. Idemo na neto to nema zupaniki prijenos. Opcije su:
F2R ili Aurora. Ovaj postojei emo osposobiti (kumek se bavi reverznim inenjeringom i 3D printanjem) pa neka stoji.

Aurora roadbook holder, ako im je proizvod samo pola dobar kao prezentacija, to e biti do jaja:

Detalj F2R roadbook holdera prijenos na gumene o-ringove umjesto zupanika:

Onda, ugraujemo jo jedan ICO (trip koNpjuktor). ICO i roadbook holder su esencijalni komadi opreme i bez njih je navigiranje vrlo oteano, da ne
kaem nemogue (ostaje vam jedino osloniti se na drugog vozaa ili na tragove, to dokazano zna biti problematino). To mora funkcionirati
besprijekorno, a ja sam i sa jednim i sa drugim komadom opreme imao problema. Dodatno, komande ICO-a bi ipak pozicionirao malo ergonominije.

Tu nije kraj mijenjamo gume. Pirelli Scorpion Rally su dobre gume, vrlo vrste, ali su muka issova za promijeniti, pogotovo u kombinaciji sa mousse-om.
Dodatno poprilino su su skupe, a stranju, ukoliko je kamenit teren, to u Albaniji veinom jest, potroim za 500-700 km. Osim toga ipak nemaju
toliko agresivne epove kakvi bi ponekad dobro doli, pa idemo na klasine FIM enduro gume poput Metzeler SixDays Extreme. E da, sa 90/90-R21
naprijed prelazimo na 90/100-R21(ovo smo otkrili industrijskom pijunaom).

I jo jedna stvar budu li financije doputale mijenjam top-clamp i volan. elim to ravniji (otvoreniji) volan koji bi bio to vie u ravnini sa vilicom i koji
bi dozvoljavao podizanje volana bez da se isti udaljava od osi vilice.

Ovako nekako (fotografija by Alessio Corradini):

E da, ne smijemo zaboraviti staviti arapice na prednje vilice, a tvornike semeringe emo zamijeniti SKF-ovim Heavy Duty dijelovima.

I jo koeficijent stranje opruge u ipak smanjivati, za 10% za poetak, pa emo vidjeti to dalje. Neto mi se mota po glavi prerhitati komplet ovjes na
nain da dobijem hod kakaF je na S modelu (265 mm), ali nisam ziher bi li se zaista u to uputao. Postoje i varijante u kojima se moe dobiti 300 ili 320
mm hoda, ali to jo nisam ozbiljno razmatrao.

I na kraju, a to nije nimalo jednostavno jer bi to u ovoj fazi znailo vrlo kompleksne i skupe preinake htio bi jo laki prednji kraj motocikla.

to bi mijenjali - oprema

Kad bi izvolijevao - kaNper sa klimom i malo dulji leaj - to bi bilo lijepo. Nisam ja ovjek koji trai neku specijalnu udobnost, ali kvalitetniji odmor bi
vjerujem donio i malo bolji rezultat. No, kaNperu treba odati poast 30-ak godina stari atmosferski dizel je sve odradio bez pogovora. Tih 60-70 konja
se uspjeno nosilo sa 3 tone. Na povratku se malo umorio, ali to su bile sitnice. Jo kada se uzme u obzir da su ga ova dva jazaFca tjerala po raznim
makadamskim stranputicama gdje je jadan jedva iao, dobro je sve skupa izdrao, ali smo se svi sloili da nam treba neto ovakvo, samo malo vee:
to se ostalog tie - ne smijem biti debil i ii na utrku sa novom kacigom. Bila mi je OK ona 2 ira to sam ju prije utrke provozao, ali poela me me
smetati nakon to 2-3 sata provedem u njoj u komadu, to mi inae nije praksa jer stanem puiti, meusobno se ekamo i tak' to, pa se problem nije
manifestirao. Djeluje kao sitnica, ali kaciga od koje te nakon izvjesnog vremena boli glava strano dekoncentrira

Od sitnica - treba nositi vie pari rukavica i dresova. Ni backup naoale ne bi bile na odmet. I doruak za sljedei dan si trebam pripremati naveer, tako
da ga ujutro samo pojedem, bez gubljenja dodatnog vremena.

to se hrane tie ubaciti vie svjeeg voa i povra u prehranu, i to je to. Prehranu tijekom stejeva ne bi mijenjao, gelovi sa ugljikohidratima,
proteinske ploice i slini gotovi proizvodi su se pokazali kao dobar izbor. Ne padaju(barem meni) teko na eludac, moe u sebe utrpati puno kalorija u
malo vremena, dobro podnose visoke temperature sve 5. Na najduljim stejevima mi je znalo faliti neto konkretnije u elucu, ali to je vie zbog
osjeaja, ne zbog stvarne potrebe.

Jedino to se tie support team-a ne bi mijenjao nita. Dobro, eventualno bi MislaFa poslali na cijepljenje protiF builica.

Zahvale

Ono to je sasvim sigurno da nije bilo Mislava, ja bi povukao svoju prijavu. Mooooda bi i bio dovoljno tvrdoglav da ju ne povuem, ali tada ziher ne bi
zavrio utrku motor jednostavno ne bi bio spreman. U pripremu motocikla uloio je silne sate i dane, uglavnom u kasnim veernjim satima, uz posao,
enu i malo dijete doma. Na samoj utrci je, esto u tekim uvjetima (mrak, kia, potrebe za improvizacijom), momaki potezao do ranih jutarnjih sati,
samo da bi ja mogao nastaviti sljedei dan. Spavao je na kratkom leaju cijeli popigan, ak se i probuio builicom, ali ni jednom nije pokazao nervozu ili
mene uinio zabrinutim da se neto nee moi/stii rijeiti. Uglavnom - to god ja sad ovdje napiem nije dovoljna zahvala.

Onda je tu OrMar ovjek je nesebino dao kaNper na raspolaganje, ugradio kuku o vlastitom troku, odvezao 95% rute(to je je bilo dosta naporno),
timario nas i obavljao razne logistike zadatke kako bi ja imao to vie anse za odmor, a MislaF za arafljenje. Ne manje bitno nije nam dao da
potonemo u tekim trenucima uvijek je tu bila neka doskoica. Umalo zaboravih ovjek je dao i cijeli motor na raspolaganje kao donora za dijelove,
bude li to zatrebalo. Uglavnom sve je podredio meni, a sebe je uvijek drao na zadnjem mjestu. Jo se moramo razraunati, ali mislim da mi za sve to
duguje 10-ak tisua eura i obeanje da e sljedee godine kaNper imati klimu i bar 200 konja:-)

Sudjelovali su tu jo i mnogi drugi, sve mi je milo kada vidim kako je velik popis. Bez posebnog redoslijeda (unaprijed skuajte ako sam sluajno nekoga
propustio), hvala puno:

- Picodi i Yamahi Trogir na ganjcig novim Forma Terra izmama

- Danijelu_23 (DeBona specijalna zavarivanja) na pomoi oko konstruiranja i zavarivaja navigacijskog tornja i na pomoi oko oporaFka prednje felge
- KK-u na ustupanju roadbook-ova za potrebe treninga i na raznim tips&tricks
- Clox-u na prikolici
- utom na generatoru i rasvjeti
- Fledriksu na rejsing sicu od S modela
- g. elimiru Rabbit-u poljariu na rally viziru
- Aleri na naljepnicama bez kojih niti jedan motocikl ne moe biti rejsing
- Matku (Motobox) na fer i korektnoj cijeni za gume
- Protectoru, to je nepoznatom liku ustupio svoj roadbook holder
- Duji (Cosmicu) na super ekspresnoj dostavi roadbook holdera
- Svojima iz firme na pragmatinom roendanskom poklonu (sufinanciranju guma) i injenici da nisu zapalili nita dok me nije bilo
- Sestri i svima ostalima koji su se skupili i organizirali ba lijep doek, prepoznati ete se, da vas sad poimence ne nabrajam

injenica je da sam se zapalio k'o hepo kockica, siguran sam da mi ovo nije bio i posljednji reli. to i kako dalje rano je jo govoriti
Toliko. Ako nekoga neto specijalno zanima slobodno neka pita, jedino na pitanja o drozi ne odgovaram, to je tajna i naa komparativna prednost.
Sa osobitim tovanjem,

LB
Potrko Uprave
Enduro LabOratorij TrenjeFka