Prva ovosezonska premijera Gradskog pozorita, Pink Panter opet napada reditelja Petra

Pejakovia, inspirisana je uvenim filmskim i animiranim serijalom. Poznati likovi i sadraj

uspjeli su da zadobiju efekat svjee ispriane prie, zahvaljujui rediteljskoj vjetini
postavljanja na scenu, kao i tekstualnom predloku Bojane Mijovi. Uloga dijaloga
interpoliranih u tkivo svojevrsne slepstik komedije prvenstveno je u aktuelizaciji, odnosno u
upuivanju na crnogorske (ne)prilike. Tako par bogatih Rusa, vlasnika uvenog dijamanta
postaju ne bilo koji, nego ba oni bahati Rusi iz nedavnog perioda najezde i kupovanja
crnogorskog primorja po basnoslovnim cijenama. Smotani, nesposobni, poltronski nastrojeni
policajci mogu se, izvjesno, nai ma gdje; ali kada piu kazne zbog prespore vonje, iskazuju
netrpeljivost prema strancima, obznanjuju da su mito i korupcija regularni, te neustraivo
hapse pogrene osobe u ime drave Crne Gore ...sve to zvui zastraujue prisno.
Narativna nit je dosta labava, ali odsustvo pretenzije ka jasnom pripovjedanju je dio
koncepcije, u kojoj je akcenat stavljen na razigranost i dinamino smjenjivanje duhovitih
minijatura. Brzom montaom prizora, smjenjuju se filmske , govorne scene sa nijemim,
koje asociraju na animirani film. Poneki manje uspio prizor ili fragmenat dijaloga bogato je
nadoknaen raznovrsnou koritenih pozorinih postupaka, pa tako, recimo, kao kontrast
nizu urnebesnih, atraktivnih gegeova, na sceni vidimo i suptilno, prigueno pozorite sjenki,
to vizuelno djeluje vrlo efektno. Scenografija (Smiljka eparovi) je svedena i sastoji se od
neophodnih rekvizita, kao to su sef, stolica za isleivanje u policijskoj stanici i sl. Takoe se
koriste projekcije na video-bimu, koje ne doprinose planu znaenja, ali su zato u slubi
podcrtavanja pojedinih momenata radne, ili pak, vizuelne spektakularnosti.
Furiozan ritam predstave naroito je zahtjevan za glumce, koji su izazovu veoma dobro
odgovorili, igrajui ekspresivno i sa mnogo prtave energije. Oni (Mio Obradovi, Goran
Slavi, Pavle Ili, Slavia Grubia, eljko Radunovi, Sejfo Seferovi, Staa Tomas, Branka
Femi, Katarina Krek, Ivona ovi, Dijana Dragojevi) nastupaju karikirajui, izvjetaeno i
pretjerano, sa dozom groteske utjelovljavajui komine tipove. Stilizovan scenski pokret
(Duan Muri i Slavka Nelevi) usklaen je sa ritmom muzike pozadine (koritena je
poznata tema Henrija Mancinija, kao i muzika Ivana Marovia) . Kao kontrast grupi, u trci za
bogatstvom podjednako kriminalno nastrojenih lopova, policajaca i bogataa stoji inspektor
Kluzo (Dejan onovi), beskrajno smotan i naivan, ali neukaljane due i dobrih namjera.
Pokazujui kako Kluzo kao takav, ipak, ne samo da opstaje u svijetu zlikovaca, nego ga i
pobjeuje, reditelj stavlja teg na stranu Dobra. Marko Radonji u ulozi Pink Pantera koristi
se samo pantomimom, u skladu sa konvencijom animiranog filma, uvjerljivo prenosei
prepoznatljive pokrete crtanog junaka. On na sceni ostaje cijelo vrijeme, nevidljiv za ostale,
podrugljivo ih imitirajui i udei im se, kao neka vrsta nijemog komentatora prikazanog.
Pink Panter je istovremeno i alegorija opsjednutosti bogatstvom i jurnjavom za njim, u kojoj
se rue sve moralne skrupule. Neuhvatljivost i nedefinisanost takvog Pink Pantera ne
oznaava prosto nemogunost da se materijalno zadobije, ve sumnju u to da e nam novac
donijeti i ono za im zapravo eznemo bezbrinost i sreu.
Predstava svoju idejnu poruku ne namee: kao protivutea predmetu opte udnje,
ruiastom dijamantu, i svemu to on simbolizuje, stavljen je, vrlo suptilno, jedan poljubac,
zbog kie nad Brestom . A s obzirom da je namijenjena tinejderskoj publici, to nije
nedostatak, nego fer pristup. Meutim, treba napomenuti da predstava ostvaruje dobru
komunikaciju i sa mlaom djeijom publikom, koja bez obzira na nerazumijevanje kritikog
sloja, odlino reaguje na niz vizuelnih, fiziki aljivih situacija i kostimiranih likova
( kostimografkinja Vera oki) . Dobar primjer scenske slojevitosti je, na primjer, scena
maskenbala, tokom koje su najmlai izraavali zadovoljstvo zbog arenila i igre maski, dok je
starijima ona pokazivala kako se ljudi obuzeti pohlepom izobliavaju, gubei i sebe i druge u
beskrajnom grabeljivom kruenju.
Uprkos sitnim nedostacima koji se tiu mjestiminih dramaturkih nejasnoa i povremenog
zatrpavanja onoga to se predstavom eljelo poruiti preobiljem scenskih izraajnih sredstava,
Pink Panter opet napada je dinamina produkcija koja i djeci i odraslima nudi mnogo
zabave, dozirano prepletene sa kritikom velikog broja negativnih drutvenih pojava.