Anita Shreve

Teina vode

U No15. oujka 1873. dvije ene, useljenice iz Norveke, ubijene su na Otoju pliina, arhipelagu deset milja
od obale New Hampshirea. Trea je ena preivjela, skrivajui se u morskoj pilji do zore.
Izvaci iz iskaza svjedoka na sudu, ukljueni u ovaj roman doslovce su preuzeti iz zapisnika Drava Maine
protiv Louisa H. E. Wagnera. Osim zabiljeenih povijesnih injenica, imena, likovi, mjesta i
dogadaji prikazani u ovom djelu su ili proizvod autoriine mate ili su, ako su zbiljski, prikazani kao fikcija.
Pitanje tko je ubio Anethe i Karen Christensen razrijeeno je na sudu, ali o njemu se i dalje raspravlja ve vie
od stoljea.
MoRAM sE rijeiti ove prie. Neprestano je uza me uasna teina. Sjedim u luci i gledam preko na
Smuttynose. Ruiasto svjetlo, mrlja, polako se pomie preko otoka. Gasim motor malog amca koji sam
unajmila i stavljam prste u vodu, tako da mi ledeni ok studeni guta ruku. Pokreem ruku kroz morsku vodu i
mislim kako je ovaj ocean, ova luka, riznica tajni, svoja vlastita elegija.
Ve sam bila ovdje. Prije godinu dana. Fotografirala sam otok, raslinje koje se ukopalo odolijevajui vremenu:
crni a i ovju kiselicu i pavenku i juricu. Otok nije neplodan, ali je uveo i sumoran. Granitan je i posvuda su
nazubljene krevite litice. ivjeti na Smuttynoseu zacijelo je zahtijevalo posebnu upornost, i zamiljam ljude
tada kao da su ukopani odolijevajui nepogodama, putajui korijenje u pukotine stijena poput biljaka koje jo
preivljavaju.
Kua u kojoj su one dvije ene umorene izgorjela je 1885., ali kad sam bila ovdje prije godinu dana,
fotografirala sam otisak kue, oznaeni perimetar. Ula sam u amac i snimila izbijeljene stjenovite izboine
Smuttynosea i galebove crnih lea koji uzlijeu i lebde nad otokom u potrazi za ribom koju samo oni mogu
vidjeti. Kad sam proli put bila ovdje, bilo je utih rua i kupina.
Kad sam proli put bila ovdje, neto se uasno sklapalo, ali ja to tada nisam znala.
Izvlaim ruku iz vode i putam da mi kapljice padaju na papire u kutiji, ve vlanoj na rubovima od vode to
me zapljuskuje. Ruiasto sv~etlo pretvara se u ljubiasto.
Kad bi bilo mogue ispriati neku priu dovoljno esto da se time olaka bol, natjerati rijei da mi skliznu niz
ruku i odu od mene kao voda, ini mi se ponekad kako bih ow priu mogla ispriati i
tisuu puta.
MOJ JE POSAO da viknem ako primijetim neki obris, stjenoviti greben, otok. Stojim na pramcu i zurim u
maglu. Uporno zagledana poinjem primjeivati stvari kojih zapravo nema. Najprije siuna pokretna svjetla,
zatim jedva zamjetne stupnjeve sivila. Je li to bila sjena? Je li to bio neki obris? A tada, tako naglo da nekoliko
vanih sekundi ne mogu ak ni progovoriti, pojavljuju se svi: Appledore i Londoners i Star i Smuttynose -
hridine to izranjaju iz magle. Smuttynose, sav u jednome komadu, plosnat i izbijeljenih grebena, odbojan,
nijem.
Viem. Kopno, vjerojatno kaem.
Ponekad na brodu imam osjeaj klaustrofobije ak i kad sam sama na pramcu. Nisam to oekivala. Ima nas
etvero odraslih i je dllo dijete, prisiljenih sloino iivjeti na prostoru ne veem od ~ale spavae sobe, a pritom je
taj prostor gotovo uvijek vlaan, Plahte Su Vlane, rublje mi je vlano. Rich, koji ve godinama ima taj brod,
I{ae kako je na jedrenju uvijek tako. Kao da hoe rei da prihvatiti vlagu, ak u njoj na stanovit nain i
uivati, pokazuje snagu karaktera.
Rich je sa sobom doveo novu ensku koja se zove Adaline.
Rich daje upute. Jedrilica je stara, Morgan 41, ali dobro odravana, i tikovina je svjee lakirana. Rich zove da
mu dodam kuku, vie Thomasu neka zakvai bovu. Rich usporava mOtOr, ubaCUj~ ga
u rikverc, polako daje gas i vjeto privodi dugaak vitak brod - taj prostor to se kree kroz Yodu - ~z sidrite.
Thomas se naginje preko broda, hvata bovu. Adaline podie pogled sa svoje knjige. To
nam je trei dan na alupi; Hull, Marblehead, Anisquam, a sada Otoie pliina.
Otoje pliina, arhipelag, nalazi se u Atlantskom oceanu, deset milja jugoistono od obale New Hampshirea
kod Portsmoutha. Otoci se proteu tri i pol milje od sjevera prema jugu i milju i pol s istoka na zapad. Kad je
plima, otoka ima devet, kad je oseka, osam; White i Seavey su povezani. Najvei otok prvim je naseljenicima
izgledao poput debele svinje koja se valjuka u moru i odatle mu ime Hog. Smuttynose, nae odredite, dobio je
ime po grmiu morske trave na nosu neke stijene to se prua u ocean. Uvijek je to bilo odbojno ime, premda
sva druga zvue kao poezija u brodskom dnevniku: "Danas smo proli otoke Star i Malagu i Seavey i
Londoners i uspjeno oplovili podmuklu stijenu Shaga i Eastern i Babb's i Mingo".
Godine 1635, Otoje pliina formalno je podijeljeno izmeu Massachusetts Bay Colony, koja je ukljuivala
Maine, i teritorija koji e kasnije biti poznat kao New Hampshire. Duck, Hog, Malaga, Smuttynose i Cedar
pripali su Maineu. Star, Londoners, White i Seavey pripali su New Hampshireu. Podjela je oduvijek funkcioni-
rala. Godine 1635., kad je uredba prvi put objavljena, gotovo su svi stanovnici Stara prebjegli na Smuttynose,
zato to u Maineu pie jo nije bilo zakonom zabranjeno.
U raznim vodiima proitala sam nevjerojatne injenice: Na otoku Star se godine 1724. ena po imenu Betty
Moody sakrila sa svoje troje djece pred Indijancima u nekoj pilji. Zgurila se sasvim uz tlo i drala jedno od
djece, malu djevojicu, vrsto uz grudi. Gospoa Moody je htjela uutkati dijete da ne bi odalo njihovo skrovi-
te, ali kad su Indijanci otili, otkrila je da je curicu uguila.
Rich izgleda kao hrva: skladno je miiav i vrst. Glava mu je obrijana i ima savrene zube. ini mi se da
uope nije nalik na Thomasa - neki udni genetski hir; dijeli ih deset godina. Rich nemilosrdno kaklja Billie
ak i kad su na Zodiacu. Ona vriti kao da je mue, a onda prigovara kad on prestane. Rich hoda po Morganu
atletski sigurno i elegantno i ostavlja dojam ovjeka kojem nikad u ivotu nita nije komplicirano.
Kienllh SI1101Z AllnlSqUama i Stlgll ovamo u rano jutro. Gledam
Thomasa kako se saginje nad krmom da zakvai ve~` Noge su mu blijede s kovrama smee dlake iznad
stranje strane kolje~la. PrekO kupaih gaica ima ruiastu sveanu koulju, maneta zavrnutih do lakata.
udno je vidjeti Thomasa, ve petnaest godina moga mua, zaokupljenog raznim dunostima na ovom brodu,
pomonog mor
nara svom mladem bratu. Bez svoga pera ili svojih knjiga, Thomas izgleda razoruan, zbunjen fizikim radom.
Dok ga promatram mislim, to mi se esto dogada, kako je moj mu naprosto previsok za svoju okolinu. ini
se da se mora pognuti ak i kad sjedi. Prilino duga kosa, sad gotovo bezbojna, pada mu na elo i on je odmie
kretnjom koja mi je draga, koju sam vidjela tisuu puta. Unato tome to je stariji, ili moda upravo zato,
ponekad primjeujem kako je Thomas uznemiren nazonou Richa i Adaline, kao to bi otac mogao biti u
drutvu odraslog sina i neke ene.
to Adaline misli kad promatra Thomasa? Moj mu je vrlo ugledan pjesnik, ve neka vrsta emeritusa na
fakultetu, premda mu je tek etrdeset sedam godina. Adaline nije pjesnikinja, ali ini se da se veoma divi
Thomasovu djelu. Zanima me je li i prije poznavala Thomasove stihove ili ih je nauila za ovu plovidbu.
Kad naem vremena, itam o otocima. Nosim kilograme papira u svojoj torbi za kameru - vodie, izvjetaje o
umorstvima, zapis sa sudenja-materijale iz Slube za istraivanja, u kojoj su oito uvjereni kako u ja napisati
lanak. Kad su se ta umorstva dogodila, godine 1873., novine su pisale o zloinu, a kasnije je u istim tim
novinama na~an "pro~esor~ stoljea". To je fraza koja nam je vrlo poznata
ovoga ljeta, dok promatramo sudski spektakl koji je otupio ak i naj~ strastvenije promatrae. Moj urednik
misli kako iZme~u ta dva sluu
aja postoji neka veza: dvostruko umorstvo otricom, slavni proces, dokazi na temelju indicija koji ovise o
sitnim stvarnim pojedinosti
ma, Sto se mene tie, mislim da su slinosti zanema~rive, ali asopis e od toga napraviti to moe, Ja satn
plaena da ~riskrbim snimke,
Odobren mi je vrlo pristojan iznos za putne trokove, ali Rich, koji objavljuje tehnike asopise, ne eli ni uti
za novac. Drago mi je to se Thomas sjetio svog mladeg brata i njegova broda: ne bih eljela biti u tako uskom
prostoru s nepoznatim kapetanom ili posadom.
Kako se dugo, zanima me, Rich sastaje s Adalinom?
ltala sam m~oga iwjea o tim umorstvima. Vie od svega za~ panjila me relativnost injenica.
Kad razmiljam o tim umorstvima, pokuavam sebi doarati to .. . . ...r.. .~,. , , .., ,., , . .
ak uti taj vjetar i vidjeti drvenu kuu pod visokim cirusom punog mjeseca. Maren i Anethe zacijelo su leale
na leima svaka sa svoje strane brane postelje - ili su se moda dodirivale? - a u susjednoj je sobi Karen
zacijelo iznenada zazvala, preplaena.
Ili je najprije zalajao pas?
Ponekad zamiljam kako su ta umorstva bila dogadaj profinjene gracioznosti i ljepote, s vitkim rukama
izdignutima u bijelim spavaicama na pozadini straha, bijelim spavaicama na pozadini snijega, uz otre
stijene i snaan vjetar koji nadimlje tanku lanenu tkaninu kao plahte na konopcu. Vidim jednu ruku podignutu
uz prozor, mjesec kako urezuje mrlje na oknima, i jednu enu kako doziva drugu i jo jednu, dok ispod njih, na
rubu vode, valovi uurbano i snano zapljuskuju bokove amca.
Silno volim promatrati svoju ker kako se kree po brodu u kupaem kostimu, koji joj se, razvuen i mlitava
tkanja, malo penje nad riticom, tjeleca poneto punakog i slatkog, esto slanog ako joj poliem ruku. U svojoj
petoj godini, Billie je oarana alupom, prostorom s mnotvom pregradaka i lukavih mjestanaca kamo moe
spremiti onih nekoliko igraaka koje joj je bilo doputeno ponijeti. Spava na malom leaju uz stube koje vode
na palubu. Adaline i Rich su u prednjoj kabini, to je pravo vlasnika. Thomas i ja imamo manje privatnosti,
ovako utovareni nasred broda, na otvorenom, na krevetu koji se slae svakog jutra da bi postao stol za doruak.
Od vremena do vremena nalazim dolje pjeskovite otiske Billienih stopala. Pijesak u hladnjaku. Smeta li to
Richu? Mislim da ne. BilIiena kosa posvijetlila je na suncu i neprestano se kovra od vlage. Sve ee
primjeujem njezine poveane zjenice i kako su joj zbog toga oi gotovo crne. Ima neopisivo duge trepavice
koje podvlae svaki treptaj. Gubitak dvaju prvih prednjih zuba proirio joj je smije
ak i proizvodi draesno peskanje.
Ujutro jasno ujem Adalinu i Richa u prednjoj kabini: utanje
tkanine, mrmljanje, ritmine pokrete. Adahlllnl ZV11C1 1Z11enaduJu grleni su i katkad neobuzdani.
Poinjem predvidati te zvukove i udaljavati se od njih. Odlazim gore u kokpit u jutarnjem ogrtau. Pitam se
hoe li se Billie preplaiti kad se probudi - preplaiti da Adalini netko ini neto naao.
Mislim da je Evan, koji je bio Anethin mu, vjerojatno urno krenuo prema vratima onog jutra poslije
umorstava, da su ga izvjea o neem nezamislivom upravo bjesomuno tjerala naprijed. Onaj visoki cirus
onda je vjerojatno ve bio otpuhan i sunce je vjerojatno bilo na stijenama i poelo otapati snijeg. Evan je
zacijelo bio prvi ovjek koji je uao kroz ta vrata. On je to zacijelo uporno zahtijevao.
Godine 1852. Nancy Underhill, uiteljica, sjedila je na grebenu na Staru kad ju je jedan val odnio u more.
Tijelo je nadeno nakon tjedan dana kod rta Neddick u pokrajini Maine.
Ovoga jutra, nakon to smo se privezali, Adaline je stajala u kokpitu s rukama na bokovima, pretraujui
pogledom obalu Smuttynosea kao da bi mogla otkriti neto neobino vano. Dok govori, u njezinom se glasu
osjea trag irskog naglaska, a glas joj odaje neki autoritet koji ja u sebi nuno ne osjeam. Rijei joj se podiu i
sputaju i tonu jo dublje, a onda se vraaju onamo gdje ih moe uti poput tihe crkvene glazbe, recimo, ili
melodioznog udaranja vode o trup broda.
Adaline se kree poput plesaice, njiui se da odri ravnoteu. Ujutro, kad se penje ljestvama i izlazi iz
kabine, ini se kao da je dolebdjela u kokpit. Nosi duge suknje od tanke pamune tkanine, s kouljama koje joj
slobodno padaju oko bokova. Oko vrata nosi zlatan kri, nakit pomalo neoekivan u ene njezine dobi i
statusa. Kri privlai pogled na udubinu iznad kljune kosti, udubinu koja je glatka i potamnjela od sunca.
Ostavlja dojam kao da je jednom nosila kri kao djevojica i da ga je naprosto zaboravila skinuti,
Adaline, kako mi kae Rich, radi za Bank of Boston, u medunarodnom odjelu. Nikad ne govori o svom poslu.
Zamiljam je u kostimima, kako stoji kod ulaza na aerodromima. Ima oiljke na zapeima, pomalo iskrivljene
vertikalne niti u glatkoj puti, kao da je neko iletom ili noem pokuala slijediti trag svojih ila. Ima silno
privlana usta, punih, zaobljenih usana pravilnih razmjera, gotovo bez ikakva luka.
Ponekad zamiljam kako vidim Maren Hontvedt na kraju nje~i
na ivotnog puta. U sobi u kojoj sjedi, zidne su tapete potamnjele, ali neoteene. Nosi kakanu kapicu kojom
pokriva kosu. Zamjeujem nehajan pad ala koji je sloila u krilu, miran poloaj tijela. Pod
e nezastrt, dl~en, a na komodi je lavor s vodom. Svjetl~o s prozora
pada joj na lice i oi. Oi su sive, jo nisu izblijedjele i zzdrale su neki izraz koji bi oni koji su je poznavali
mogli prepoznati.
Mislim da umire i da je uskoro nee biti. Postoje mnoge misli i uspomene koje ona gomila i uiva u njima,
drei ih pred sobom kao to bi ovjek drao poutjelu fotografiju djeteta. Koa joj visi s lica u naborima, koa
koja je zgnjeeni barun boje sasuenih hortenzija. Nije bila Iijepa kao mlada ena, ali imala je pravilne crte
lica i bila je snana. Struktura lica ista je kao to je bila nekad, vide se kosti kao to ovjek razabire oblik stolca
prekrivenog labavom tkaninom.
Pitam se: Uzme li enu i gurne je na sam rub, kako e se ona ponaati?
Nakon to smo usidrili brod, Rich se nudi da e me prevesti na Smuttynose u Zodiacu. Billie moli da je
povedemo. Fotografiram s malog gumenog amca uei, oslonjena o ogradu da odrim ravnoteu. Sluim se
Hasselbladom i teleobjektivom s polarizacijskim filtrom. Od vremena do vremena dovikujem Richu neka
zaustavi motor tako da se smanji vibracija ili mu pak pokazujem rukom tako da mu je jasno da mora dati gas.
Na otoku su dvije kue. Jedna je mala, drvene je konstrukcije i zovu je kua Haley. Nije prikladna za
stanovanje, ali ima povijesno znaenje i posebnu estetsku istou. Druga je koliba s osnovnim zalihama za
mornare u sluaju brodoloma.
Rich vjeto uplovljava Zodiacom iza uruenog lukobrana Smuttynosea. al je siuan, uzan, crn od tamnog
kamenja i nagorjelih komadia dmeta. Zrak je otar, i sad razumijem zato su neko davno propisivali morski
zrak kao tonik za organizam. Billie skida svoj kaputi za spaavanje i sjeda prekrienih nogu na pijesak, u
svijetloljubiastoj majici koja joj ne pokriva trbuh do kraja. Rich je ve pocrnio, jednolikim crvenkastim zlatom
na nogama, rukama i licu. Oko grla je vidljiva crta. Ostavili smo Thomasa i Adaline na Morganu.
U zimskim se mjesecirna prozori na Otoju pliina nikad nisu otvarali, niti su djecu putali iz kue, tako da je
u oujku zrak unutar
kua bio ustajao i smradan i istroen od dima, i djeca su jedva mogla disati.
RiGh uzima Billie za ruku i vodi je iza lukobrana da joj pomogne
tlaltl kOljke medu stijenama i spremiti ih u kanticu. .la sam uprtila torbu s kamerom na rame i kreem
prema drugom kraju Smuttyno
sea. Zamislila sam da se okrenem i da dobijem u kadru itav otok. Na mom odreditu, na najistonijem vrhu
otoka, nalazi se stijena u obliku konjskog putila. Unutar etvrtasto istesanih kamenova nalazi se zatieno
mjesto, morska pilja koju preplavljuje voda kad naide plima. Na stijenama je sklisko, ali poto sam ostavila
torbu s kamerom na suhom obronku i privrstila je u procjepu tako da je vjetar ne odnese, puzim kao rak u
morsku pilju i uim u njoj. Na tri strane su otoci i uzburkana voda, a tono preda mnom nita osim Atlant-
skog oceana. Za razliku od luke i mjesta gdje smo pristali, ova je strana otoka nezatiena. Na stijenama raste
liaj, i muice se podiu kao mahnite svaki put kad se val razbije i raspri se oblak kapljica.
Na stijeni koja je poznata pod imenom Marenina stijena zatvaram oi i pokuavam zamisliti kakav bi osjeaj
bio skrivati se u toj pilji cijelu no, u zimi, u tami, u snijegu i temperaturi ispod nitice, samo u spavaici i uz
malog crnog psia da me grije.
Puem niz stijenu, usput ogrebavi bedro. Podiem torbu s kamerom, koja se nije ni pomakla s mjesta.
Uzimam rolu filma u boji, trideset est snimaka Marenine stijene. Hodam cijelom duinom otoka, prilino
usporena gustim trnovitim grmljem.
14. sijenja 1813. etrnaest panjolskih mornara, koje je zimska
oluja poslije brodoloma natjerala na Smuttynose, pokualo je stii do
svjetla svijee na gornjem prozoru kuice kapetana Haleyja. Poginuli su u snjenoj meavi, ni deset metara od
svog odredita, i pokopani su pod stijenama na otoku. Jedan je ovjek uspio doi do kamenog zi~a, ali nije
mogao d~lje. I~apetan Haley naao ga je sl~edee~ jutra. Jo je -est leeva pronadeno 17. sijenja, jo pet
dvadeset prvog, a posljednji je otkriven "zakvaen u prolazu otoka Hog" dvadeset sedmoga. Prema vijesti u
Boston Gazette od osamnaestoga sijenja, brod nazvan Conception teio je izmedu tri i etiri stotine tona i bio
je natovaren solju. Nitko u Americi nikad nije doznao imena mrtvih mornara.
Kad stiem do Richa i Billie, oni sjede na alu, prstiju ukopanih u pijesak. Sjedam kraj njih, podignutih
koljena, ruku ovijenih oko nogu. Billie ustaje i zuri u svoju kanticu i onda poinje poskakivati kao balerina,
izvodei jetee ukoenih nogu oko nas.
"Prsti mi krvare'; objavljuje ponosno. "Otkinuli smo ih milijun. Bar milijun. Je 11 da jesmo, strie Rich?"
"Svakako. Bar milijun."
"Kad se vratimo na brod, skuhat emo ih za veeru." Ona se opet naginje nad kanticu i ozbiljno je promatra.
Zatim poinje vui kanticu do ruba vode.
"to to radi?" pita Rich.
"Mislim da napaja koljke vodom."
On se smijei. "Jednom sam itao izvjetaj nekog pilota koji je rekao kako je najljepi prizor koji je u ivotu
vidio iz zraka ba Otoje pliina." Prelazi rukom preko obrijane glave. Lubanja mu je savreno oblikovana, bez
izboina ili uleknua. Zanima me brine li se hoe li izgorjeti od sunca.
"Adaline izgleda vrlo simpatino", kaem. "Da, i jest."
"Divi se Thomasovoj poeziji."
Rich odvraa pogled i baca kameni. Lice mu nije njeno, onako kao Thomasovo. Rich ima tamne, guste
obrve koje se gotovo sastaju u sredini. Ponekad mi se ini kako ima Thomasova usta, ali nema. Rich je vri,
istaknutijeg profila. "Childe Hassam je ovdje slikao", kae on. "Jesi li to znala?"
"Nikad ne bih pomislila da e netko tko radi za Citibank znati toliko o poeziji", kaem ja.
"Zapravo, radi za Bank of Boston." Zabacuje glavu i gleda u mene. "ini mi se da je poezija neto prilino
univerzalno, je li? Mislim, uivanje u njoj."
"Pa, valjda."
"A kako je Thomas?"
"Ne znam. Mislim da je sam sebe uvjerio kako je svakom pjesniku dodijeljen odreden broj rijei i kako je on
svoj dio iskoristio."
"Primjeujem da vie plj~"~ kae Rich. Richove su noge smee i prekrivene tamnom ~lakom, Gledajui mu
noge, razmiljam o tom hiru prirode zbog kojega su Thomas i Rich dobili naiZgled posve ra
zliit niz gena. Gledam prema alupi koja stoji stotinjak metara od nas u luci. Jarbol se njie na valovima.
"Adaline je jednom bila udana", kae Rich. "Za lijenika. Imali su dijete."
Okreem se prema njemu. Sigurno vidi iznenadenje na mom licu. "Mislim da su djevojici sada tri ili etiri
godine. Kod oca je. ive u Kaliforniji."
"Nisam znala."
"Adaline ne via djevojicu. Tako je odluila."
utim. Pokuavam usvojiti tu informaciju, povezati je s onim zlatnim kriem i lelujavim glasom.
"Adaline je doputovala ovamo iz Irske zbog njega", kae on. "Zbog tog doktora."
On se naginje i brie mi sasuenu mrlju blata s lista. Gladi mi nogu vrcima prstiju. Razmiljam o tome kako
list nije mjesto koje bilo tko esto dodiruje. Pitam se brije li glavu svakoga dana. Kakav bi osjeaj bio proi mu
rukom po tjemenu.
"Ona je nekako suzdrana", kae on, povlaei prste. "Ne ostaje dugo ni s kim."
"Koliko ste dugo vas dvoje zajedno?"
"Oko pet mjeseci, Zapravo, mislim da mi je mandat zamalv istekao."
Pomiljam na to da mu kaem kako se, sudei po zvukovima koji
dopiru iz njihove kabine, ne mogu s tim sloiti.
Pred nama Billie lijee uz rub vode. Ponajvie, ini mi se, zato da
bi joj pijesak uao u kosu. Odmah sam napeta i poinjem ustajati.
Rlch me zadrava rukom na zapcu. "Blt e sve u redu. Pazim ja na nju," Malo se oputam i opet sjedam.
dl ~ ~ ~ ~ ~ ~~ !! ~ dl ~ ~ i !!
Jesl 11 zello nesto vlse? pltam. Mlshm, od Adalne.
On slijee ramenima. "Vrlo je lijepa", kaem.
Rich kima glavom. "Uvijek sam vam zavidio", kae on. "Tebi i Thorna~u."
Padie ruku k licu da zatiti oi od sunca i mirka u smjeru
hr~rla
tamni se krugovi ocrtavaju unutar irokog otvora na kaki hlaicama. Ti tamni krugovi privlae pogled. Ruke su
mu raskriljene na obje strane, u poloaju pokornosti. Glava mu je upala u udubinu u pijesku tako da se ini
kako tijelo zavrava kod vrata. Billie stoji nad njim, savreno savijena u struku, ruku ispruenih iza sebe zbog
ravnotee poput dvaju siunih krilaca. Neto govori Richu ili mu postavlja pitanje. Rich izgleda ranjiv pod
njezinim ispitivakim pogledom. Pokraj Billie je njezina zelena, plastina kantica sa koljkama, moda
dovoljno za predjelo za dvoje. Gore iznad njih oboje je kua Haley, mala i stara, s ornamentima uredno
obojenim mutnom bojom cigle.
Kad gledam te fotografije, teko je ne pomisliti: imali smo tada sedamnaest sati, ili dvanaest, ili tri.
Neposredno nakon to je fotografija snimljena, Rich sjeda. Sjetio se, kae on Billie, kako je neki gusar po
imenu Crnobradi neko zakopao svoje blago na ovom otoku. Ustaje i traga po ipraju, ogledavajui ovu granu
i onu, sve dok nije napravio dva raljasta tapa. Odlazi s Billie dok ja ekam na alu. Poslije nekog vremena -
petnaest minuta, dvadeset? - ujem kako je Billie viknula. Doziva me. Ustajem da pogledam i onda hodam do
mjesta na kojem stoje ona i Rich, otprilike sedamdeset metara od ala. Billie i Rich sagnuti su nad rupom koju
su iskopali u pijesku. U rupi je blago: pet novia od dvadeset pet centi, dvije dolarske novanice, zlatno
obojena akalica, lanac s jednim kljuem, narukvica od bakrene ice i prsten srebr
ne boje. Rich se pretvara da ita natpis na poiedini prstena. "za E
od E s besmrtnom Ijubavlju."
"to znai E od E?" pita Billie.
"Pravo ime Crnobradoga bilo je Edward, to poinje s E. A ime njegove ene bilo je Esmerelda, to takoer
poinje s E."
Billie razmilja o tome. Rich joj govori kako je srebrni prsten pri
~a~a0 petnaeStoj en1 Gr~obradoga, ~ni koau ~e Crnobradi sam ubio, Billie samo to ne lebdi od ~zbudenja
i jeze.
Granice kue Hontvedtovih - poznate takoer, pri je umorstava, tek kao "crvena kua" - oznaene su kolcima.
Granice omeuju podruje otprilike est sa jedanaest metara. U tom malom prostoru bila su dva stana,
odijeljena zidom bez vrata. Sjeverozapadna strana
~ue imala ie dvoja ulazna vrata
Poslije kratke vonje natrag, iskoraila sam na Morgan sa Zodiaca prihvativi Richovu ruku. Thomas i Adaline
sjede jedno nasuprot drugome na platnenim jastucima u kokpitu, dok im se morska voda cijedi s tijela i stvara
lokvice na podu. Plivali su, kae Adaline, i ini se da je Thomas pomalo zadihan.
Adaline je podigla ruke iza glave cijedei kosu. Kupai joj je kostim crven, dva sjajna pramena, crvena poput
vatrogasnih kola, na blistavoj koi. Trbuh, ljupka plosnata povrina boje prepeenca, kao da pripada mladoj
djevojci. Bedra su joj dugaka i mokra i kapljice morske vode zadrale su se meu svijetlim smedim
dlaicama.
Ona uvija kosu i smijei mi se. Lice joj je bezazleno kad se smijei. Pokuavam pomiriti sliku tog smijeka s
neobuzdanim, grlenim zvukovima koji se ujutro razlijeu iz prednje kabine.
Sjeam se tih trenutaka, ne iskljuivo zbog njih samih ve zbog svijesti kako se iza tih sjeanja krije jedan
asak u vremenu koji se ne moe izbrisati. Svaka je slika jedan kamen preko potoka na koji stupamo u
neznanju ili, ako ne u neznanju, onda s nekim nepromiljenim nehajem.
Rich smjesta ide k Adalini i polae posjedniku ruku na ravninu njezina trbuha. Ljubi je u obraz. I Billie
prilazi korak blie, privuena Ijepotom, kao svatko od nas. llidim kako e Billie t~ai razloga Cla se objesi na
te duge noge. S najveim naporom, Thomas zadrava
pogled na meni i raspituje se o naem malom izletu. Neugodno mije Zbog Thomasa, zbog neobine bjeline
njegov~ ko~~, njEgovih p~s~ koja izgledaju meka~o. elim ga pokrltl njegovom plavom kouljom koja lei u
lokvici.
Petog oujka 1873. otprilike ezdeset ljudi ivjelo je na otocima koji obuhvaaju Pliine: obitelji svjetioniara
na otoku White; radnici koji su gradili hotel na otoku Star; dvije obitelji - Laightonovi i Ingerbretsonovi - na
Appledoreu (poznatom prije toga pod imenom Hog) i jedna obitelj, Hontvedtovi, na Smuttynoseu.
Idemo Zodiacom u Portsmouth. Gladni smo i elimo ruati, a nismo se posebno opskrbili hranom. Sjedimo u
restoranu koji ima verandu i tendu. ini se da smo blizu vode koliko god je to u Portsmou.thu mogue, premda
mislim da pogled i ne nudi neto osobito,
osim remorkera i ribariea, Snaan nalet vjetra zahvaa tendu i podie ie na trenutak tako da se i kolci koji je
~ridravaju podiu s tla.
Tenda se oslobada u jednom uglu i istresa zapuh iz sebe. Platno klepee na vjetru.
"Nebesa su se razdrla'; kae Thomas.
Adaline podie pogled prema njemu i smijei se. "Otkrivajui oi i due. "
ini se da je Thomas iznenaen. "Tomjii vode'; kae on. "Odsjeeni apat. "
"Zastrta ljupkost." "Okovano sunce. "
Mislim na loptice za ping-pong koje se snano alju preko stola. Adaline zastaje. "Propinjue more'; kae ona.
"Da", odgovara Thomas mirno.
U restoranu Billie jede topli sendvi od sira, svoj uobiajeni izbor. Teko ju je zadrati u restoranu, tu prtavost
koja eli prokuljati i izletjeti kroz grli boce. Pijem pivo koje se zove Smuttynose, oito marka koja nastoji
izvui korist iz onih umorstava. Napokon, zato ne nazvati pivo Appledore ili Londoner? Pie je boje
hrastovine i tee je nego ono na koje sam navikla, i mislim da sam pomalo pijana. Nisam u to sigurna. Sam
brod stvara neku vrstu opijenosti koja se u ovjeku zadrava satima. ak i kad zakorai na kopno, i dalje tetu-
ra, i dalje osjea muklo udaranje vode o korito.
itala sam u vodiima da su Ameriku otkrili Vikinzi na Otoju pliina, na Smuttynoseu.
Na otoku Star postoji groblje koje zovu Beebe. Na njemu su pokopane tri kerkice Georgea Beebea koje su
umrle od difterije 1863., jedna za drugom, u razmaku od nekoliko dana.
U restoranu naruujem pecivo s jastogom. Thomas e jesti pre
ne kunjke. Nastaje zastoj u razgovoru, kao da je napor plovidbe do luke u Zodiacu iscijedio rijei iz svakoga od
nas. Adaline jede salatu i ispija vodu, Primjeujem kako su joj leda ravna dok jede. Rich je,
naprotiv, ugodno naslorlje~, nogu ispruenih pred sobom, On primie stolac malo blie Adalinir~om i po~i~j~
j~ dokono gla~iti po nadlaktici.
Kapetan Samuel Haley nastanio se na Smuttynoseu nekoliko godina ~?rlje al~erike revolucije. Dok ~e gradio
lukobran da spoji
Mala~u i Smuttynose, prevrnuo je jedan hamen i otkrio etiri s~ebr
ne poluge. Tim je novcem zavrio lukobran i izgradio mol. Lukobran je razoren u veljai 1978.
Edward Teach, poznat i kao gusar Crnobradi, proveo je medeni mjesec sa svojom petnaestom i posljednjom
enom na Otoju pliina 1720. Navodno je zakopao svoje blago na Smuttynoseu.
"Nemoj trgati salvetu."
Thomasov je glas hrapav kao komadii papira na stolu.
Adaline njeno uklanja guvicu iz Billiene ake i skuplja otpatke oko njezina tanjura.
"Kako si dobila ime Billie?" pita ona.
"To je od Willemina", odgovara Billie, zadovoljno i uvjebano odmatajui ime s usana.
"Nazvala sam je po svojoj majci", kaem, iskosa pogledavi Thomasa. On je iskapio svoju au vina i odlae je
na stol.
"Moja mama me zove Billie jer je Willemina prestaro", kae ona.
"Modno", kaem ja.
"Mislim da je Willemina zgodno ime", kae Adaline. Kosa joj je smotana s obje strane i skupljena na zatiljku
kopom. Billie stoji na stolcu i zakrivljene glave prouava te role i nain na koji se bez ava slau u Adalinin
zatiljak .
Smuttynose ima osamsto pedeset etiri metra s istoka na Zapad, i tristo pet sa sjevera na jug. Povrina rllu j2
11,3 hel{tara, gOtOVa same stijene. Nadmorska je visina 9,40 metara.
Thomas je tanak i protegnut i ini se da fiziki nema dovoljno oslonca u ivotu. Mislim kako e Thomas
vjerojatno biti mrav do smrti, pogrbljen moda, kao to neki visoki mukarci bivaju kad ostare. Znam kako e
to biti elegantna pogrbljenost. U to sam uvjerena.
Zanima me je li i Thomas alostan kao ja kad se probudi ujutro i uje Adaline u prednjoj kabini.
Gekamo da stigne raun. Billie stoji kraj mene i boji podmeta na stolu. "Ti si rodena u rrskoj?" pitam
Adaline.
"Na jugu Irske,"
Konobarica donosl raun. Thomas i Rich poseu za ~ji~, ali Thomas rastreseno doputa Richu da ga u~me.
"Sigurno ti je muan ovaj tvoj zadatak", kae Adaline. Polako poinje masirati Billien zatiljak.
"Ne znam", kaem ja. "To kao da je bilo tako davno. Zapravo, voljela bih da se mogu dokopati kakvih starih
fotografija."
"Reklo bi se da ima puno materijala", kae Thomas.
"Nametnuli su mi ga", kaem ja, i pitam se zato mi se u glasu osjea obrambeni ton. "Premda moram priznati
da su mi izvjetaji o umorstvima zanimljivi."
Adaline podie ruku i skida zlatnu kopu za kosu sa zatiljka. Kosa joj je viebojna, kao prstenovi u drvu, i
malo se kovra na vlazi, poput Billiene. Na brodu, Adaline najee nosi kosu smotanu iza glave ili na zatiljku
u zamrenim zavojima i punama koje se mogu osloboditi jednom jedinom ukosnicom. Danas, kad skida
kopu, kosa joj pada cijelom duljinom lea, zaljuljana od pada. Smirivanje itave te kose, to nevjerojatno obilje
kose to izbija iz punde ne vee od breskve, ini se u tom trenutku kao neki trik, kao opsjenarska toka nama
za ljubav.
Gledam u Thomasa. On sporo die. Lice koje je obino rumeno, problijedjelo je. Kao da je zapanjen tim
jednostavnim padom kose iz punde - kao da je sama slika, ili uspomene koje izaziva, neka neeljena novost.
Nemam mnogo privatnih Thomasovih fotografija. Postoje deseci drugih njegovih slika, fotografija javne
naravi: portreti na korica~a knjiga, naprimjer, i slubene snimke u asopisima i novinama, Ali u mojoj zbirci
Thomas gotovo uvijek uspije odvratiti pogled ili sasvim okrenuti glavu, kao da ne eli biti uhvaen ni jednoga
dana ni
na jednom mjestll l~ vremenu. Imam, naprimje~, r~jegovu sliku na Z~bavi u naem stanu, kad se Billie rodila;
Thomas je malo pognut i raZgoyara s nekom enom, takoer pjesnikinjom, i uz to prijatelji~ com. Vidio m~
kako nailazim s kamerom, spustio je glavu i podlgao
au do obraza, gotovo posve zakrivajui profil. Na drugoj fotografiji, Thomas dri Billie na klupi u parku.
Billie, posaena na Thomasovu koljenu, kao da je ve svjesna kamere i iroko se smjeka i stee siune aice
od oduevljenja tom novom aktivnou, tim neobinim licem koje je njezina majka navukla - Iicem s
pokretnim i
. . ~ , . , r", . .. _ ~..~:.r _,..._.
Billien zatiljak. Samo njegovo dranje govori promatrau kako je on otac tom djetetu.
Godinama sam mislila kako Thomas izbjegava kameru zato to ima oiljak koji se protee od ugla lijevog oka
do brade - posljedica automobilske nesree kad mu je bilo sedamnaest godina. Nije nakazan, kao to oiljci
ponekad jesu, razarajui lice tako da ga vie ne eli ni gledati; naprotiv, Thomasov oiljak kao da slijedi plohe
njegova lica - kao da je kist napravio hitri potez, savrenu krivulju. Gotovo je nemogue ne poeljeti dodirnuti
taj oiljak, proi vrkom prsta po njegovu neravnom rubu. Ali ne tjera oiljak Thomasa da otkrene lice od
kamere; mislim da on jednostavno ne moe podnijeti da ga objektiv analizira izbliza. Ba kao to nije kadar
zadrati pogled na svojim oima u zrcalu.
Imam jednu fotografiju na kojoj Thomas nije okrenuo lice. Snimila sam je jutro nakon to smo se upoznali.
Stoji pred zgradom u kojoj stanuje u Cambridgeu i dri ruke u depovima hlaa. Na sebi ima zguvanu bijelu
koulju s ovratnikom na kopanje. ak i na toj slici promatra moe odmah vidjeti kako Thomas eli ustuknuti
i kako je samo s najveim naporom zadrao pogled usmjeren u kameru. Na toj fotografiji izgleda bezvremeno,
i samo zato to sluajno znam da su mu trideset i dvije godine ne bih pomislila kako ima etrdeset sedam ili
dvadeset pet. Na toj slici jasno se vidi kako je Thomasova kosa, koja je prirodno tanka i priIino neodreene
boje, nedamo kratko oiana. Snimila sam tu sliku oko devet sati ujutro.
Toga jutra izgl~da kaq n~tko kog~ ve dugo poznajem - vjerojatno od djetinjstva.
Vidjeli smo se prvi put, kako se i prilii, u nekom lokalu u Cambridgeu. Imala sam dvadeset etiri godine i
radila sam za jedan bostonski list, netom dodijeljena lokalnim portskim stranicama. Bila sam na putu kui sa
snimanja gimnazijske djevojake koarkake ekipe u Sommervilleu, ali hitno mi je trebao zahod i javna
govornica.
ula sam mu glas prije nego to sam mu vidjela lice. Bio je dubok i odmjeren, autoritativan i bez zamjetljiva
naglaska.
Kad je zavrio itanje, malo se okrenuo da zahvali na pozornosti, i tada sam vidjela Thomasovo lice na svjetlu.
Upala su mi u oi njegova usta - bila su oputena i iroka, jedina neumjerenost na tom krtom licu. Kasnije,
dok sam sjedila s njim, primijetila sam kako su mu oi postavljene blizu, tako da mi se nije uinio klasino
naoitim.
arenice su mu, medutim, bile tamnomodre i istokane zlatom, i imao je velike zjenice, tamne krunice koje
kao da nisu raspolagale nikakvom zatitom.
Pola sam k anku i naruila jedan rolling rock. Osjeala sam prazninu u glavi i elucu zato to nita nisam
jela. inilo se da su me svaki put kad sam pomislila na jelo toga dana otpremali na jo jedan zadatak.
Naslonila sam se na ank i prouavala jelovnik. Bila sam svjesna kako Thomas stoji kraj mene.
"Svialo mi se vae itanje", rekla sam.
Iskosa me pogledao. "Hvala", rekao je brzo, kao ovjek koji nema nikakva iskustva s komplimentima.
"Ona pjesma koju ste itali. Vrlo je snana."
Preletio mi je lice pogledom. "To je neto staro", rekao je. anker je donio moj rolling rock i ja sam platila
pivo. Thomas je
uzeo svoju au, ostavljajui mokri krug na sjajno ispoliranoj povrini anka. Povukao je dug gutljaj i opet
odloio au.
"Ovo je veer poezije?" upitala sam. "Utorak naveer. Pjesnikova veer." "Nisam znala."
"Niste jedini."
Pokuala sam dati znak ankeru da naruim neto za jelo. "Thomas Janes", rekao je, ispruivi ruku. Uoila
sam prste, duge i snane i blijede.
Morao je vidjeti zbunjenost na mom licu.
Nasmijeio se. "Ne, nikad niste za mene uli", rekao je. "Ne znam ba mnogo o poeziji", rekla sam pokorno.
"Bez ispriavanja."
Imao je na sebi bijelu koulju i vrlo kompliciran demper pleten u ribarskom uzorku. Hlae od odijela. Sive.
Par visokih cipela. Rekla sam mu kako se zovem i da fotografiram za Globe.
"Kako ste postali fotograf?"
"Vidjela sam jednom izlobu fotografija Associated Pressa. Otila sam s izlobe i odmah otila kupiti kameru."
"Dijete koje pada s prozora na treem katu."
"Tako neto."
"I odonda neprestano snimate." "To mi je pomoglo da se kolujem." "Vidjeli ste mnogo strahota."
"Ponekad. Ali vidjela sam i krasnih stvari. Jednom sam uhvatila trenutak kad je otac legao na led i izvukao
sina iz rupe za ribolov. Jasno se vide stegnute ruke djeaka i mukarca i ta dva lica, pogleda prikovanih jedno o
drugo."
"Gdje je to bilo?" "U Woburnu."
"Zvui mi poznato. Jesam li mogao vidjeti tu sliku?" "Mogue je. Globe ju je kupio."
Polako je kimnuo glavom i potegao dug gutljaj iz ae. "Zapravo, to je otprilike jedno te isto, ovo to vi i ja
radimo", rekao je.
"A to bi to bilo?"
"Pokuavamo zaustaviti vrijeme."
anker je dao Thomasu znak i on je otiao na mali podij na kraju sobe. Naslonio se na stol. Publika je, na moje
iznenadenje, utihnula.
Nije se uo ak ni zveket aa.
Thomas je izvukao komad papira iz depa na hlaama i rekao da eh proitati neto to je ba toga dana
napisao, Bilo je tu rijei to su mi se zadrale u sjeanju: Oplata i m~omirisan i pogo~en do sri.
Poslije se na stolu nalo veliko mnotvo aa, kristalnih aa koje
su odraavale talog. Cinilo se da se u beskraj niu krugovi tekue hrastovine. Imala sam dojam kako je bar
polovica ljudi u lokalu prila stolu da asti Thomasa piem. Thomas je previe pio. Uoila sam to ve tada.
Stajao je i malo se ljuljao i pridravao se za stol. Dotaknula sam mu lakat. Nije bilo nimalo stida u njegovu
pijanstvu. Upitao me bih li mu pomogla da dode do svojih kola. Ve sam znala da u ga morati voziti kui.
Sudoper sa zahralom mrljom oslanjao se o jedan zid. Mali krevet, uleknut, bio je prekriven svijetlom dekom i
stajao je na sredini. Thomas je legao na krevet, koji mu je bio prekratak. Skinula sam mu cipele i sjela na
stolac kraj pisaeg stola. Thomasova su stopala bila
bijela i glatka. Trbuh mu je bio ulubljen i tvorio je malu upljinu pod remenom, Jedna se nogavica hlaa
podigla otkrivajui dva prsta
koe iznad arape. Mislila sam kako je najljepi mukarac kojega sam u ivotu vidjela.
Kad sam bila sigurna da spava, zavukla sam mu ruku u dep hlaa i izvukla sloeni komad papira. Odnijela
sam ga do prozora gdje je zastor bio malo odmaknut. itala sam pjesmu pri ulinom svjetlu.
Poslije nekog vremena, stavila sam prst na kou njegova lista. Prola sam mu prstom po oiljku na licu i on se
trgnuo u snu. Poloila sam dlan na mjesto gdje je trbuh bio uvuen. Vruina me koe kroz koulju iznenadila,
kao da ima vruicu, kao da unutarnji mehanizam njegova tijela ne funkcionira tedljivo.
Uvukla sam se u krevet i legla kraj njega. Okrenuo se na bok, licem prema meni. Bilo je mrano u sobi, ali
mogla sam mu razaznati lice. Osjeala sam njegov dah na koi.
"Dovela si me kui", rekao je. "Jesam."
"Ne sjeam se."
"Ne, znam da se ne sjea." "Previe pijem."
"Znam." Podigla sam ruku kao da u ga dodirnuti, ali nisam. Poloila sam ruku izmeu naih lica.
"Odakle si?" upitao me. "Iz Indiane."
"Cura sa sela." "
Da. "Zbilj a?"
"ivim u Bostonu od sedamnaeste godine." "U koli."
"I poslije."
"Ono poslije zvui zanimljivo."
"Ba i ne."
"Ne ali za Indianom?"
"Pomalo. Roditelji su mi umrli. Vie alim za njima." "Kako su umrli?"
"Rak. Bili su stariji. Majka mi je imala etrdeset osam godina kad me je rodila. Zato me sve to ispituje?"
"ena si u mom krevetu. Privlana ena u mom krevetu. Zato si noas ostala ovdje?"
"Bila sam zabrinuta za tebe", rekla sam. "A tvoji roditelji?" "Oni ive u Hullu. Odrastao sam u Hullu. Imam
jednog brata." "Kako si ovo dobio?" podigla sam ruku i dodirnula oiljak na licu.
Trgnuo se i okrenuo na leda, odvojivi se od mene. "Oprosti", rekla sam.
"Ne, sve je u redu. Samo..."
"Ne mora mi rei. Mene se to ne tie."
"Ne." Podigao je ruku i pokrio oi. Leao je nepomian tako dugo da sam pomislila da je zaspao.
Sasvim sam se malo pomaknula u krevetu u namjeri da ustanem i odem. Thomas je, osjetivi pomak, hitro
podigao ruku s oiju i pogledao me. Zgrabio me za ruku. "Nemoj ii", rekao je.
Kad se okrenuo prema meni, otkopao mi je jedno puce na koulji, kao da e tom kretnjom sprijeiti moj
odlazak. Poljubio je goli prostor koji je napravio. "Ima li koga?"
`~Ne", rekla sam. Poloila sam mu prste na liCe, ali pa2~la sam da r~e dodirnem oiljak.
Otkopao je sva puceta. Otvorio mi je koulju i prekrio mi ruke bijelom tkaninom. Ljubio me od vrata do
trbuha. Suhe usne. Lagani poljupci. Okrenuo me od sebe povukavi mi koulju do ispod ramena. Leao je iza
mene obujmivi me, pritiui mi dlanovima trbuh. Ruke su mi bile sputane pod njegovima i osjeala sam
njegov dah na zatiljku. Snano mi se utiskivao u bedro. Malo sam nagnula glavu naprijed, preputajui se,
preputajui da se to dogodi meni, nama, i osjetila sam kako mu se tijelo protee s mojim. Osjeala sam njegov
jezik na vrhu kraljenice.
U neko doba noi probudilo me isprekidano stenjanje. Thomas, gol, sjedio je na rubu kreveta i gnjevno trljao
one upljine rubovima dlanova. Pokuala sam mu odmaknuti ruke prije nego se ozlijedi.
Svalio se natrag na krevet. Upalila sam svjetlo.
"to je?" pitala sam. "to se dogodllo?"
"Ma nita", proaptao je. "Proi e."
Vilica mu je bila stegnuta, a lice poprimilo bolesno blijedu boju. To ne moe biti obian mamurluk, pomislila
sam. Sigurno je bolestan.
Podigao je glavu s jastuka i pogledao me. inilo se kao da me nije kadar vidjeti. Neto mu nije bilo u redu s
desnim okom. "Proi e", rekao je. "Samo glavobolja."
"Mogu li ti kako pomoi?" upitala sam.
"Nemoj otii", proaptao je. "Obeaj mi da nee otii." Posegao je za mojom rukom i uhvatio me za zapee.
Stegnuo me tako vrsto da su na koi ostali tragovi.
Pripremila sam mu oblog od leda u siunoj kuhinjici njegova stana i legla pokraj njega. I ja sam bila gola.
Mogue je da sam spavala dok je on ekao da mu bol prode. Nekoliko sati poslije okrenuo se licem prema meni
i uhvatio me za ruku. Poloio je moje prste na oiljak. Boja mu se vratila i bilo je oito da je glavobolja prola.
Prelazila sam prstom po dugoj neravnoj krivulji na njegovu licu, kao to je od mene i oekivao.
"Neto bih ti htio rei", rekao je.
Ujutro, poslije nae duge zajednike noi, poslije migrene, prve od desetaka kojima u s vremenom biti
svjedokom, nagovorila sam ga da ustane i da me odvede na doruak. Natjerala sam ga da pozira za fotografiju
pred ulazom u stambenu zgradu. U lokalu mi je ispriao jo neto 0 onom oiljku, ali jezik se, jasno sam ula,
ve promijenio, samo je pripovijedanje bilo drugaije. Jasno sam vidjela kako sastavlja slike, trai rijei.
Ostavila sam ga s obeanjem da u se vratiti kasno popodne. Kad sam se vratila, Thomas se jo nije bio otui-
rao niti presvukao i oito je bio ispunjen nekim ushienjem, zaarena lica.
"Volim te", rekao je, usta~ui od stola.
"To ~ije lnogu~e", rekla s~ln, preplaena. Pogledala sam na stol. yidjela sam bijele iscrtane paplre prekrlvene
crnom tintom, Tho~nasovi su prsti bili umrljani i bilo je tinte na koulji,
"Ali zbilja, volim te", rekao je.
"Radio si", rekla sam, prilazei mu. Zagrlio me i udahnula sam u njegovoj koulji ono to je u dvadeset etiri
sata postalo poznati miris.
"Ovo je poetak neega", rekao je u moju kosu.
U restoranu u Portsmouthu, Thomas se malo okree i vidi da ga promatram.
Prua ruku preko stola. "Jean, hoe li proetati?" pita. "Otii emo do knjiare. Moda emo nai kakve stare
fotografije Smuttynosea."
"Da, tono", kae Adaline. "Ti i Thomas otiite malo sami. Rich i ja emo se brinuti za Billie."
Rich ustaje. Lice moje keri je ozbiljno, kao da pokuava izgledati starija nego to jest - moda osam ili devet
godina. Promatram je kako zatee majicu preko hlaica.
"Plodan poinak'; kae Thomas. On govori razgovjetno, ali u njegovu glasu, koji je neto jai nego prije, osjea
se jedva zamjetan nagovjetaj uzbudenja.
Za susjednim stolom, jedan se par okree i gleda nas.
Adaline posee za demperom koji je ostavila na naslonu stolca. "Spljotena prsa'; kae ona.
Ona ustaje, ali Thomas ne eli odustati.
`~D>raput nabrekle kletve u dahu ljubavnika.''
Adaline gleda Thomasa, zatim mene. "Sat se ispovijeda'; kae ona tiho. `A njemu se vrti u glavi. "
Thomas i ja idemo ulicom Ceres u sredite grada. Thomas izgleda tjeskobno i rastreseno. Prolazimo pokraj
butika, mini pivovare, trgovine posobljem. U velikom izlogu vidim svoj odraz i postajem svjesna kako na
brodu nema zrcala. Iznenadena sam ugledavi enu koja izgleda starija nego to bi, po mome, trebala izgledati.
Usta su joj stisnuta u usku crtu kao da se nastoji sjetiti neeg vanog. Ramena su joj pogrbljena, ili moda
naprosto tako stoji, s rukama u depovima traperica. Ima na sebi izblijedjelu tamnomodru majicu i torbu s
kamerom preko ruke. Mogla bi biti turist. Ima kratku kosu, nemarno zaturenu iza uiju. Iznad kose, koja je
neodreene i izbli
jedjele kestenjaste boje, lebdi tanko tkanje rose. Nosi tamne naoale i ne mogu joj vidjeti oi,
Ja nisam, toga poslijepodneva dok hodamo ulicom Ceres, pa ak ni one veeri kad sam upoznala Thomasa,
lijepa ena. Nisam nikad bila zgodna cura. Kao to je moja majka jednom rekla u trenutku iskrenosti, protiv
koje sam se nekad bunila ali je sad cijenim, moje su pojedinane crte lica svaka za sebe draesne ili
prihvatljive, ali na neki nain, ti se dijelovi nikad nisu povezali u potpuno koherentnu cjelinu. Znam, u duini
moga lica, u irini ela, ima neega to uznemiruje. Nije to neugodno lice, ali nije lice prema kome e se ne-
znanci okretati, koje moraju vidjeti. Kao to je Thomasovo, na primjer. Ili Adalinino.
Thomas i ja ne dodirujemo se dok hodamo ulicom Ceres. "ini se simpatina osoba", kaem.
"Da, tono." "Billie je voli." "I Rich."
"On zna s djecom." "Savreno." "Ona ima divan glas. Zanimljivo je da nosi kri." "Dala joj ga je ki."
Na kraju ulice, Thomas na trenutak zastaje i kae: "Mogli bismo se vratiti." Ja ga pogreno razumijem i
kaem, gledajui na sat: "Pa otili smo tek prije deset minuta."
Ali on misli, Mogli bismo ii kui.
Po ulici hodaju turisti, ljudi koji zaviruju u izloge. Dolazimo do sredita grada, glavnog trga, crkve, siunog
trgovakog centra s klupama. Skreemo za ugao i stiemo do proelja visoke zgrade od cigle. Prozori su visoki,
na vrhu u luk, s mnogo okana. U prozoru je vrlo diskretan natpis.
"Zanimljiva je ona igra to si je igrao s Adalinom", kaem ja, prouavajui na trenutak natpis.
"Zapravo, nije", kae Thomas. Naginje se prema prozoru i kilji prema slovima.
"THE PORTSMOUTH ATHENAEUM" ita, "ITAONICA OTVORENA ZA JAVNOST." Prouava
uredovne sate. Cini se da dugo prouava taj natpis, kao da ga ne moe razumjeti bez potekoa.
"Tko je bio onaj pjesnik?" pitam.
"Fallon Pearse."
Sputam pogled na svoje sandale koje su istokane kapljicama ulja, od prenja u kuhinji kod kue. Traperice su
mi razvuene i naborane iznad bedara.
"Ako bilo gdje postoje kakve arhivske fotografije, onda je to ovdje", kae on.
"A kamo s Billie?" pitam. Nas dvoje znamo, kao to Rich i Adaline ne znaju, da ak i pola sata s Billie moe
biti vrlo naporno. Sva ona pitanja, sva ona znatielja.
Thomas se malo odmie i promatra visinu zgrade. "Ja u se vratiti i potraiti Adaline", kae on. "Pomoi u joj
s Billie. Ti vidi imaju li tu ono to ti treba i nai emo se opet ovdje za, recimo, jedan sat?"
ini mi se da se pod mojim nogama zemlja polako podie i kotrlja u stranu, kao ponekad u crtiima.
"Kako god ti hoe", kaem ja.
Thomas zaviruje u prozor na proelju kao da bi mogao prepoznati neto iza zastora. Usputno i s njenou
prema kojoj sam izne
nada nepovjerljiva, on se saginje i ljubi me u obraz.
Nekoliko tjedana nakon to smo se Thomas i ja upoznali u onom
lokalu u Cambridgeu, parkirali smo moj auto uz obalu u Bostonu i popeli se uzbrdo prema~ednom skupom
restoranu. Moda smo sla
vili neku obljetnicu - mjesec dana zajedno. Iz luke, magla se prelije
vala na ulicu i nama ol~o nogu. Imala sam visoke pete, talijanske cipele, tako da sam bila gotovo jednako
visoka kao Thomas. Iza sebe ula sam rog za maglu, umirujue itanje guma na mokrim ulicama. Lagano je
kiilo i inilo se da se nikad neemo uspeti uzbrdo do tog restorana, da hodamo jednako sporo kao to se kree
magla.
Thomas me privukao k sebi. Bili smo ve u dva lokala i njegova mi je ruka bila prebaena oko ramena, s vie
strasti nego elegancije. "Ima made na dnu leda, sasvim malo udesno od sredita", rekao je.
Moje su pete ugodno lupkale po ploniku. "Ako imam made," rekla sam, "onda je to neto to nikad nisam
vidjela."
"Ima oblik New Jerseyja", rekao je.
Pogledala sam ga i nasmijala se,
"Udaj se za mene", rekao je.
Odgurnula sam ga kao to bi ovjek odgurnuo pijanca. "Ti si lud", rekla sam.
"Volim te", rekao je. "Volim te od one noi kad sam te naao u svom krevetu."
"Kako se moe oeniti enom koja te podsjea na New Jersey?"
"Zna da nikad nisam bolje radio."
Pomislila sam na njegov rad - na desetke stranica, na neprestano umrljane prste.
"To je sve tvoja zasluga", rekao je.
"Vara se", rekla sam. "Bio si spreman napisati te pjesme." "Dopustila si mi da oprostim sam sebi. To si mi
dala."
"Ne, nisam."
Thomas je imao na sebi blejzer, svoj jedini sako, mornarskoplave boje, tako tamne da je bila gotovo crna.
Bijela koulja kao da je svijetlila vlastitom svjetlou pod ulinom svjetiljkom i pogled mi je privlailo mjesto
gdje mu se koulja sastajala s kopom na remenu. Znala sam da bi, ako tamo poloim dlan, tkanina koulje
bila topla pod rukom.
"Poznajem te samo mjesec dana", rekla sam.
"Zajedno smo svakoga dana. Spavamo zajedno svake noi." "Je li to dovoljno?"
"Jest." Znala sam da ima pravo. Poloila sam dlan na njegovu bijelu koulju kod kope na remenu. Koulja je
bila topla.
"Pijan si", rekla sam. "Ozbiljan sam", rekao je.
Stegnuo me i natrake ugurao u pokrajnju uliicu. Moda sam sasvim tiho i neuspjeno prosvjedovala. U
uliici je asfalt svjetlucao od vla~e. Bila sam sv~esnaaednoga para, ne tako nenalik meni i Tho
masu, koji je hodao rukom pod ruku, upravo kod usko~ ulaza u uliicu. U ~rolaztt su nas llitro i preplaeno
pog~e~a~i. ~'~lomas se oslonio svom teinom na mene i ugurao mi jezik u uho. Od te sam kretnje uzdrhtala i
okrenula glavu. Tada je spustio usne na moj vrat, liui mi kou dugim, sporim potezima i odjednom sam
postala
svjesna kako e u tom poloaju svriti - namjerno - da mi dokae kako je postao bespomoan preda mnom,
kako sam ja alkemiar. Ponudit e to kao dokaz neobuzdanosti svoje ljubavi. Ili je samo, morala sam se upitati,
tako iskazivao svoju neizmjernu zahvalnost?
Pokuavam se sjetiti. Silno se trudim sjetiti se kakav je osjeaj bio osjeati ljubav.
Ulazim u zgradu s visokim zaobljenim prozorima i zatvaram za sobom vrata. Slijedim putokaze gore do
knjinice. Kucam na neka nesimpatina metalna vrata i onda ih otvaram. Prostorija preda mnom je mirna. Ima
debeo namaz boje bjelokosti na zidovima i teke drvene police za knjige. Osjeaj spokoja zrai od prozora.
Tu su dva knjinika stola i radni stol za kojim sjedi knjiniar. Kima mi glavom dok hodam prema njemu.
Nisam sigurna to da kaem.
"Mogu li vam kako pomoi?" pita. On je omalen mukarac, prorijeene smee kose i s naoalama sa ianim
okvirom. Na sebi ima kariranu sportsku koulju s kratkim, nakrobljenim rukavima koji mu stre iz ramena
kao krila nonog leptira.
"Vidjela sam natpis vani. Traim materijal o umorstvima koja su se dogodila preko, na Otoju pliina, 1873."
"Smuttynose." "
Da.
"Pa", kod nas su arhivi,"
"Arhivi?"
"Arhivi Otoja pliina", objanjava on. "Poslani su ovamo iz knjinice u Portsmouthu, pa, ve prije nekog
vremena. Samo, sve je u neredu. Ima mnogo materijala, a vrlo je malo toga katalogizirano, naalost. Mogao
bih vam dati da neto od toga pogledate, ako elite. Mi ovdje ne posuujemo materijal van."
"To bi bilo..."
"Morate odabrati tleko podruje. Pred~net.''
"Stare fotograflje", kaem. "Ako Ih uope Ima. Ljudi, otoka, I osobne zapise iz toga doba."
"To e biti uglavnom u dnevnicima i pismima", kae on. "Onima koji su nam se vratili."
pi~m~ ri~lrl~ 1 fntnar~fii~ "
"Sjednite tamo za stol, a ja u vidjeti to mogu. Vrlo smo uzbudeni to smo dobili te arhive ali, kao to vidite,
pomalo nam nedostaje osoblja."
Tada mi se pred oima pojavljuje slika Thomasa s Adalinom i Billie. Svatko od njih dri u ruci sladoled od
vanilije. Sve troje oblizuju tuljce nastojei da im sladoled ne kaplje.
Thomas je rekao: "Potrait u Adalinu." Nije rekao: "Potrait u Adalinu i Billie" ili "Adalinu i Richa".
Knjiniar se vraa s nekoliko knjiga i fascikala. Zahvaljujem mu i uzimam jednu knjigu. To je stari i
pohabani svezak, iji je smei svileni uvez posve ispucan. Stranice su poutjele na rubovima, a nekoliko ih je
odvojeno od hrpta. Slike mi titraju pred oima, slaui se u niz novih korica na knjizi. Zatvaram oi i prinosim
knjigu elu.
Gledam stari zemljovid Otoja pliina. itam dva vodia tiskana u prvoj polovici stoljea. Vadim biljeke.
Otvaram drugu knjigu i poinjem listati stranice. To je kuharica, TheAppledore Cookbook, objavljena 1873.
Recepti pobuduju moju znatielju: Drhtavi povarak, Tenfani telei gubac s opornjakom, Primorski povarak,
Hrneljni kvas. to je oporrtjak? pitam se.
Iz fascikala koje mi je dao knjiniar, papiri klize na stol i jasno mi je kako uope nisu sloeni po redu. Neki
su papiri slubene isprave iz opine, dozvole i tome slino, dok su drugi oito kupoprodajni ugovori. Neki su
opet, ini se, pisma napisana na listovnom papiru tako krhkom da ih se upravo bojim dodirnuti. Gledam ta
pisma nastojei deifrirati taj staromodni krasopis i na svoje razoaranje uvidam kako su rijei strane. Vidim
datume: 17. travnja 1873.; 4. studenoga 1868.; 24. prosinca 1856.; 5. sijenja 1867.
U fasciklima je i nekoliko fotografija. Jedna je portret sedmerolane obitelji. Na fotografiji otac, koji ima bradu
i gustu, bujnu
kosu, nosi prsluk i debelo odijelo kakvo bi moda nosio kapetan broda. Njegova ena, koja na sebi ima crnu
haljinu s bijelim ipkastim ovratnikom i gomilom siunih bijelih puceta, prilino je puna
ka, a kosa joj je strogo zategnuta od lica. Svi na toj fotografljl, uklju~
ujui petero djece, gledaju mrko i raskolaenih oiju. To je zato to je fotograf morao drati blendu otvorenu
barem minutu i za to vrijeme nikomu nije bilo doputeno da trepne. Lake je ezdeset sekundi zadrati ozbiljan
izraz lica nego smijeak.
U jednom od fascikala, razliite isprave kao da su pomijeane s nekim kolskim zadaama i neim to su,
sudei po naslovima, vjerojatno propovijedi. Tu je i jedna izblijedjela kutija boje mesa, kutija u koju je moda
neko bio zapakiran skupocjeni listovni papir. U kutiji su stranice i stranice rukopisa - tanko ispisane smeom
tintom. Rukopis je kien, gotovo ga je nemogue odgonetnuti ak i da su rijei na engleskom, to nisu. Papir je
ruiast na rubovima i sasvim malo zamrljan u jednom uglu. Mrlja od vode, ini mi se. Ili moda ak od
paljevine. Zaudara na plijesan. Zurim u taj krasopis koji, kad se gleda kao cjelina, tvori Ijupki, kaligrafski
uzorak i dok podiem te stranice iz kutije otkrivam na dnu, drugi sveanj papira, privren spajalicom. Te su
stranice ispisane olovkom na iscrtanom papiru, s mnogim tragovima brisanja preko kojih se opet pisalo. Na
njima je takoer ljubiasti peat s datumom i nekoliko biljeki: Zapisano 4. rujna 1939., Knjinica koleda Sv.
Olafa. Zapisano 14. 2. 1940. Oslo, polala Marit Gullestad. Zapisano 7. travnja 1942., Gradska knjinica,
Portsmouth, New Hampshire.
Gledam prvi komplet papira i drugi. Primjeujem datum na poetku svakog dokumenta. Prouavam potpis na
kraju stranih papira i usporeujem ga s imenom otisnutim na kraju onih napisanih na
engleskom,
Maren Christensen I~ontvedt.
itam dvije stranice olovkom napisanog prijevoda i stavljam ga na krilo. Gledam peat s datumom i biljeke
koje kao da priaju svoju vlastitu priu: otkrie spisa napisanog na norvekom; pokuaj da ga netko u koledu
Sv. Olafa prevede; slanje spisa prevodiocu u Oslo; umijeao se rat; spis i odgovarajui prijevod sa
zakanjenjem poslani ll f~ill~I'~ku i Onda otpremljeni u davno zanemareni fascikl u Gradskoj knjinici u
Portsmouthu. Duboko udiem i zatvaram oi.
Maren Hontvedt. ena koja je preivjela umorstva.
~ap~s ~Jl~lar~en ~oht~edt
S NORVEKOGA PREVELA MARIT GULLESTAD
19. rujna 1899., Laurvig
c~ko JCospodiu dopustt ja u, duom i srcem i zdrave pameti napisati istinitu i pravu priu o onom dogadaju
to ne prestaje progoniti moje ponizne stope ak i u ovoj zemlji moga roenja, daleko od onih mranih,
granitnih otoka na kojima je neoprostivi zloin poinjen protiv osoba to sam ih ljubila vie od svega na ovome
svijetu. Piem ovaj spis ne u svoju obranu, jer kakvu obranu imaju oni koji jo ive i mogu disati i jesti i
primati Gospodinov blagoslov, naprama onima to su toli okrutno uniteni i to na takav nain te mi ga je
muno prizvati u sjeanje? Obrane nema, niti mi je elja takvo to iznijeti. Premda moram ovdje dodati kako
mi je svih ovih dvadeset est godina bivalo trajnom i neprestanom kunjom to sam, ak i od strane potpuno
bezobzirnih osoba, bila i na najmanji nain upletena u grozote od 5. oujka 1873. Te su me grozote slijedile
preko oceana u moj ljubljeni Laurvig koji je, prije nego li u se vratiti kao slomljena i jalova ena, ivio
neokaljan bilo kakvim sablanjivim dogaajem te za me bio istim i udesnim krajolikom mojih
najdragocjenijih djetinjskih uspomena s mojom milom obitelji, te mjesto u kojem u uskoro umrijeti. I tako
sam naumila ovim stranicama, ispisanim
vlastitom rukom dok mi je ostalo jo malo pameti u ovom oronulom
i oslabjelom tijelu, uznastojati da istina izi~e na vidjelo, Ostavlla sam upute da ovaj spis bude odaslan poslije
moje smrti brizi ~ohna Hontvedta koji mi neko bijae muem, to je i dalje u oima Gospodina, a koji prebiva
u ulici Sagamore u gradu Portsmouthu u dravi New Hampshire u Americi.
itatelj e mi katkad morati progledati kroz prste u ovom samonametnutom procesu, jer otkrivam kako
mislim, od vremena do vremena, o udnovatim i dalekim zbivanjima, a pritom ne vladam posve svojim
sposobnostima i jezikom, ovo prvo zbog injenice to imam pedeset dvije godine ivota i to nisam zdrava, a
drugo zbog toga to su mi posljednje godine kolovanja bile isprekidane.
Nestrpljiva sam da zabiljeim dogadaje od 5. oujka 1873. (premda tu no ne bih ponovno proivjela ni za to
na svijetu, osim na zapovijed Gospodinovu), nu strahujem kako e zbivanja o kojima mi je govoriti biti
nepojmljiva svakomu tko nije razumio to se dogadalo prije. Time ne mislim samo na moje djevojatvo i
enstvo, ve takoder i na ivot iseljenika u zemlji Americi, posebno norvekog iseljenika, a posebno jo onog
norvekog iseljenika koji se prehranjuje na taj nain da baca mree u more. Vie se znade o onim osobama koje
su napustile Norveku sredinom ovoga stoljea, zato to je norveko tlo, uza sve svoje bogate fjordove i udesne
ume bilo, u mnogim negostoljubivim dijelovima zemlje, odve krto za sve brojnije stanovnitvo. Takva je
oskudica zemlje u to doba odbijala omoguiti mnogim kuanstvima ak i najskromniji ivot od uzgoja zobi,
jema, stone hrane i krumpira. To su bili ljudi koji su ostavili sve to su posjedovali i koji su smiono krenuli
na more i nisu se zaustavili na obalama Atlantika, ve su umjesto toga Za$li 1'~viib u utlutr~njOSt, u dravu
New York, a zatim odande u prerijsko srce Sjedinjenih Amerikih Drava. To su iseljenici iz nae Norveke
koji su bili odgojeni kao zemljoradnici u pokrajinama Stavanger i Bergen i Nedenes, a onda ostavili sve ono
to im je bilo srcu priraslo da bi zapoeli ivot iznova blizu jezera Michigan, ili u dravama Minnesoti i
Wisconsinu i drugim dravama. Vjerujem, i ao mi je to to moram napisati, kako ivot tih iseljenika nije bio
vazda onakav kakav su zamiljali da e biti, i proitala sam neka pisma tih nesretnih osoba i sluala o
strahovitim tegobama koje su morali podnositi, ukljuivi, u nekim sluajevima, najgoru muku od svih, smrt
onih koje su najvie voljeli, ukljuivi djecu.
~,~ko ja nikad nisam imala djece, pote~ena sam tog najneshvatIJIYIJ~g 0~ SYIh gll~~f~k~.
U naem selu, koje se zvalo Laurvig i koje je imalo dobru obalu i lijep pogled na Laurvigsfjord i na Skaggerak
s brojnih vidikovaca, neke obitelji koje su ivjele od mora otile su u Ameriku prije nas.
Tu su eljad zvali "alupari", zato to su plovili na alupama preko mora od jedan do tri mjeseca, za koje su
vrijeme neki nesretnici preminuli a negdje je bio roden novi ivot. John i ja, koji smo bili u braku tek godinu
dana, uli smo za te ljude, premda nismo poznavali ni jednu od tih osoba poblie, sve do onog dana u sedmom
mjesecu 1867. kad je Johnov rodak koji se zvao Torwad Holde, a koji je u meuvremenu preminuo, krenuo
brodom prema novim mjestima za ribolov blizu grada Gloucestera, nedaleko od obale drave Massachusetts u
Americi, mjestima za ribolov koja su, kako se prialo, obeavala silno bogatstvo svima i svakomu tko bi ondje
bacio mree. Moram na ovom mjestu dodati kako ja nisam vjerovala tim kienim i upljim obeanjima i nikad
ne bih napustila Laurvig da John nije bio, to ba moram izrei, zaveden pismima svoga rodaka, Torwada,
posebno jednim pismom koje vie nije u mome posjedu, ali ga pamtim u srcu, jer sam to pismo morala
proitati vie puta zaredom mome muu koji nije imao nikakve kole budui da je bio prisiljen odlaziti na more
ve od osme godine ivota. Ponovit u ovdje to pismo to vjernije mogu.
20. rujna 1867, Otoje pliina
Dragi moj roc~ae,
Iznenadit e se to ti se javljam s mjesta drugaijeg od
onog odakle sam ti posljednji put pisao. Preselto sam se na s~ever od grada Gloucestera. Axel Nordah~ koji
nas je, kako
se moda sjea, posjetio prolegodine, doao je o Gloucester da ispripovjedi meni i Erlingu Hansenu o
ribarskoj naseobini koje je on dio na mjestu to ga zovu Otoje pliina. To je mala skupina otoka, devet milja
istono od Portsmoutha u New Hampshireu, to nije daleko na sjever od Gloucestera. Sada boravim kod
Nordahla i njegove dobre obitelji na otoku Appledore i mogu vas izvijestiti da on ovdje ima koariccc i da je
naao obilje ribe, kakvo nikad prije nisam vidio ni u kakvim vodama. Zaista, ne vjerujem da ima jo voda na
zemlji koje su tako obilne kao ove u koje je on bacio mree. ovjek rnoe spustiti ruku u more i uhvatiti, samo
rukoni, vie ribe nego to mu amac moe ponijeti. vrsto sam naumio ostati ovdje cijelu zimu s Nordahlom a
tada ne optereivati vie r~jegovu obitelj~ ~erbo u sagraditi vlastitu kuicu na otoku
Smutty-Nose, koji ima udnovato ime i koji je takocier ponekad poznat kao Haleyjev otok. Kad doc~e proljee,
imat u utec~eno dovoljno dolara od svoga rada s Nordahlom da otponem takav plan. Ovo je bolji ivot,
Hontvedte, nego onaj to se ivi u Laurvigu, ili u Gloucesteru, gdje sam ja bio nastanjen s jo pedeset ribara iz
fZote i gdje mi plaa nije prelazila jedan dolar na dan.
Usrdno te molim, Johne, da podijeli to bogatstvo sa mnom. Usrdno te molim da povede svog brata Matthewa
koji bi mogao s jednakim zadovoljstvom kao ja ribariti u ovim plodnim vodama. Odabrao sam na ovome otoku
koji nazivaju Smutty-Nose kuu koju moe unajmiti. To je dobra kua, vrsto graclena da odoli atlantskim
olujama, i ja bih se moda i sam ondje naselio da ve imam obitelj. Uproljee, ako mi Gospodin dopusti da
nadem suprugu, preselit u se s Appledorea tako da svi moemo biti jedna obitelj u oima Gospodnjim.
Ako doc~e, kao to se nadam, poi ti je obalnim brodom do Stavangera, a odande u Shields, u Engleskoj.
Ondje e sjesti na vlak za Liverpool gdje e se pridruiti velikoj rijeci
iseljenika koji e se s tobom ukrcati na 6rod za Que6ec, gdje
brodovi sada pristaju cia d i iz6jegii vie pristojbe %oje im naplauju u Bostonu i New Yorku. Za putovanje bit
e ti po
trebno vono vino da popravi okus loe vode, te suena riba. Samelji neto kave i stavi je u kutcju. Tako~er bi
valjalo speei
flatbr0d i spremiti ga u okrugle bave kakve si vidio na dokovima, a takocier osuiti i neto sira. Ako ima
enu i ona oekuje dijete, onda dodi prije nego joj bude vrijeme, jer dojenad teko preivljava putovanje.
Sedmero ih je preminulo na mom putu, zbog difterijske guobolje koja je bila zaraza na brodu. Rei u ti po
istini, Hontvedte, da su zdravstveni uvjeti na tim brodovima vrlo loi, i to je zlo, ali na svom pLCtu bio sam
sklon moliti i razmiljati o toj plovidbi kao o spasenju. Patio sam od morske bolesti cijelo vrijeme, osim zadnja
dva dana, premda sam stigao u Amerku vrlo upao i mrav,
te takav ostao i u Gloucesteru, sad sam opet debeo, zahvaljujui kuhanju Nordahlove supruge Adde, koja me
hrani dobrom zobenom kaom i pogaicama od krumpira, uza svu svjeu ribu koju moe zamisliti.
Kad bude ovdje, moemo zajedno kupiti koaricu u gradu Portsmouthu. Poalji mi novosti i pozdravi sve moje
tamonje prijatelje, moju majku i sve soskend.
Tvoj roc~ak i sluga do smrti, Torwad Holde
Neka mi Bog oprosti, ali priznajem kako su mi uistinu bile mrske rijei pisma Torwada Holdea, pa ak i sam
taj ovjek, i od srca alim to je to prokleto pismo ikad stiglo u nau kuu. Bila je to zaista opaka poslanica
koja je otela zdrav razum mome muu, koja nas je odvela iz nae domovine i koja je konano zavrila onom
groznom noi 5. oujka. Da je barem to pismo, s onim priama kojima ne mogu vjerovati, to pismo koje je na
omotnici nosilo neobine i zastraujue marke, to pismo s priama tako arobnim da sam znala da su sigurno
lai, baeno u Atlantski ocean tijekom plovidbe iz Amerike u Norveku.
Ali, tu sam skrenula. ak i nakon tako dugog vremena, trideset i jedne godine, to me moe silno uzrujati,
budui da znam sve to je dolo poslije toga, to je uslijedilo i kako nas je to pismo dovelo do nae propasti. Ali
ipak, ak i tako uznemirena, moram priznati kako shvaam da puki komad papira ne moe biti orudem neijeg
unitenja. U Johnu, mome muu, vazda se krila neka tenja za pustolovinom, za neim veim nego to mu je
bilo sueno u Laurvigu, elja koju nisam s njim dijelila, sretna to i dalje mogu boraviti nadomak svoje obitelji.
Takoder, moram priznati, pojavila se toga ljeta, u Skaggeraku pa ak i u Kristijanijafjordu, riblja kuga koja je
znatno smanjila broj skua pristupanih ribarima, i premda ne kao posljedica toga, ve prije kao rezultat uvoza
ribe iz Danske, istodobno je pala cijena slea u Kristijaniji, to je navelo moga mua, sasvim praktino, da se
ogleda za novim mjestima za ribolov.
Ali izvlaiti ivu ribu golim rukama? Tko moe biti takav svetogrdnik te iznositi takve lai protiv zakona
prirode?
"Ja ne idem u Ameriku", rekla sam Evanu na obali u Laurvigu 10. oujka 1868.
Vjerujem da sam govorila drhtavim glasom, jer zamalo me svladala oluja osjeaja od kojih je glavni bila
neizmjerna bol to moram ostaviti svoga brata, Evana Christensena, a da ne znam hou li ikad vie vidjeti ni
njega ni moju ljubljenu Norveku. Vonj ribe iz baava
na pristanitu bio je posvuda oko nas, a uz to smo mogli jasno namirisati i usoljenu svinjetinu u drvenim
sanducima. Morali smo oprezno prii pristanitu jer su na sve strane leale eljezne ipke za utovar na brod i
mome oku taj se nered inio kao napravljen nekom velikom rukom, to e rei rukom Bojom, koja je te
dugake i zahrdale iljke razbacala po molu. Vjerujem da sam tako dobro upamtila prizor toga tereta zato to
toga dana nisam htjela podii pogled prema plovilu koje e me odnijeti daleko od mog doma.
Moram rei da ak i danas ostajem posve sigurna u uvjerenju kako due koje su se ukorijenile u nekom
odredenom dijelu svijeta nije mogue uspjeno presaditi. Vjerujem kako e se ti korijeni, te siune pauinaste
niti, gotovo neizbjeno sasuiti i uvenuti u novome tlu, ili e u biljci izazvati iznenadan i nepopravljiv slom.
Evan i ja pronali smo neko mirnije mjesto posred grozne buke i zbrke. Posvuda oko nas bili su sinovi koji su
se opratali od majki, sestre koje su se rastajale od sestara, muevi od mladih ena. Ima li jo gdje na zemlji
mjesta tako ispunjena slatkim bolom kao to je brodsko pristanite? Neko vrijeme, Evan i ja stajali smo zajedno
bez rijei. Od vode iz zaljeva boljele su me oi, a tada nas je zahvatio nalet vjetra i podigao mi suknju koja se
zablatila na rubu pri dolasku na pristanite. akama sam udarala po svili, to bijae boje oraha i
draesno nabrana u struku, sve dok Evan, koji je bio znatno vii od mene, nije svojim rukama zadrao moje.
"Tiho, Maren, smiri se", rekao mi je,
Duboko sam udahnula i zamalo zaplakala, i bila bih da nije bilo p~imj~ra mo~ brata koji je bio vrst i snaan
karakter i koji ni za to na svijetu ne bi pokazao snane osjeaje to su mu se uzvitlali u gru~ima. Moja oprava,
to sam propustila rei, bila je moja vjenanica i imala je draestan ovratnik od klepkane ipke to ga je za me
izradila moja sestra Karen. A moram spomenuti takoder kako Karen nije dola na pristaz~ite da se oprosti, jer
se toga jutra nije dobro osjeala.
l~~~e~i ~jetra, poput onoga to mi je podigao suknju, dobili su na ~stinl, odnose~ kape 1 zabacujui irake
obode na enskim eiri
ma. ula sam podigae na alupama kako snano udaraju o jarbole _ ___~a.. _.. a.._ ~.:~ ~::.... 4.. :~,..
....~..,a" :o ..ot,~ t~;~,. f".,,.,o . ."..o,~
dana, budui da kapetan, u to sam bila sigurna, nee podii jedro po takvom vjetru. U tome sam, medutim,
imala krivo jer je John, moj mu, koji me je traio, podigao glavu i dao mi znak da pridem brodu. Vidjela sam
ak izdaleka kako mu je olakanje ublailo mrgodan izraz lica, i znam da se bojao kako moda uope neu
doi u luku. Nae je putovanje ve bilo plaeno - ezdeset dolara - ali meni se, samo na trenutak, pojavila pred
oima ljupka i umirujua slika dvaju leaja, dvaju ravnih leaja na kat, kako plove prazni bez nas.
Evan mi je stojei uza me i osjetivi kako mi je gnjev nestao iz ruku, oslobodio prste. Ali premda me jad
trenutno napustio, tuga nije.
"Mora otii s Johnom", rekao je. "On ti je mu."
Ovdje zastajem kao da hvatam dah. Vrlo mi je teko, ak i tri desetljea poslije, pisati o mojoj obitelji, s kojom
se sudbina tako okrutno poigrala.
U naoj obitelji, Karen je rodena prva i bila je oko dvanaest godina starija od mene. Bila je, to valja rei,
neugledna ena, turobna lika, to je koliko sam shvatila ponekad privlano mukarcima, jer oni ne ele enu
koja je toliko lijepa ili ivahna da izaziva neprestanu zabrinutost u svoga mua, a naa je Karen bila snana,
posluna ki, a pritom i vjeta velja.
Vidim nas sada kako sjedimo za stolom moga oca u jednostavnoj ali istoj sobi to nam je bila i dnevna soba i
blagovaonica i kuhinja, i u kojoj smo takoder Karen i ja spavale iza zastora, te gdje smo imali tednjak koji je
irio toplinu, tako da nam je uvijek bilo ugodno (premda se katkad, zimi, mlijeko smrzavalo u ormaru), i opet
mi dolazi do svijesti kako sam se silno razlikovala od svoje sestre s kojom su me vezivali njeni, premda,
moram priznati, ne i strastveni osjeaji. Karen je imala sivkaste oi koje kao da su rijetko mijenjale boju. Na
njezinu nesreu, kosa joj je jo od mladih dana bila smedaste boje, mutno smede, i nikad proarana zlaanim
pramenovima niti ogrijana suncem, i sjeam se kako ju je svakoga dana eljala
tono na isti nain, to e rei st~'ogo zategl~utu iza uha, sa ikam~
na elu i savijenu i uvrenu na zatiljku~ Nisam sigurna jesam li ikad vidjela I~aren rasputene i slobodne
kose, osim U onlm prl~odama
kad sam je sluajno promatrala kako se sprema na spavanje. U pravilu je Karen, koja je imala velikih
potekoa sa spavanjem, lijegala kasno i rano ustajala, i ja sam to poela shvaati kao da na neki nain
straari nad naim kuanstvom. Karen je, medutim, imala izvanredan stas, bila je irokih ramena i uspravna
dranja. Bila je visoka ena, oko dvanaest centimetara via od mene. Ja sam bila, ako ne sitna, ipak razmjerno
malena. Poput Karen, i ja sam imala iroka ramena, ali moda manje runo lice od njezina kad mi je bilo
dvadeset godina. Nisam, meutim, posjedovala njezinu poslunost ni njezinu vjetinu u velu. Premda u ono
vrijeme to ne bih rekla, ja sam se time budalasto ponosila dok sam bila djevojka, budui da sam vie voljela
svijet prirode i mate nego onaj tkanine i igle, i znam da sam u svome srcu sebe vidjela kao sretniju od nas
dvije i vjerovala u to doba da e, budem li ikad imala mua, on biti ovjek kojega e ena privui ne samo
svojim kuanskim vjetinama, koje kao da su vazda neko mjerilo za enu, ve i svojim razgovorom.
U naoj obitelji bilo je samo jo jedno dijete osim Karen i mene, Evan, rnoj brat, koji je bio dvije godine stariji
od mene, i tako se dogodilo da smo bili odgajani kao jedno, tako smo bili bliski po dobi i tako daleko od Karen.
U to doba ribari su bili izloeni mnogim oskudicama. Zbog kratkoe ribolovne sezone u blizini naega doma,
na nas je otac, da bi prehranio obitelj, morao katkad naputati na nekoliko mjeseci tijekom zime da ribari, ne
sam u svom kajiu, to je vie volio i to je bolje odgovaralo njegovoj nezavisnoj naravi, ve da se prikljui
ribarskim flotama koje su slijedile bakalar i sle uz zapadnu obalu i dalje na sjever. Kad nam je stanje bilo vrlo
Ioe ili
Zlma posebno surova, moja majka a katka~ i moja sestra, morale su se zaposhti kao pralje i kuharice u
panslonu z~ mornar~ na SCorgati u Laurvigu,
Ali ovdje moram razbiti tu sliku obitelji Christensen u tekim prilikama, gladnu i sirotinjsku, jer uistinu,
premda nismo imali mnogo u smislu materijalnih dobara u godinama moga ranog djetinjstva, imali smo nau
vjeru, koja nam je bila utjehom, i kolovanje kad smo se uspjeli probiti obalnim putem u Laurvig, i obiteljske
spone kojima svih mojih godina na ovoj zemlji nisam nala zamjene.
Kuica u kojoj smo ivjeli bila je skromna, ali vrlo ugodna izgleda. Bila je drvena, bijelo obojena, i s krovom
od crvenih crepova, kao to je bilo uobiajeno. Sprijeda je bio mali trijem s ogradom, a jedan prozor, na jug,
bio je nainjen od obojenog stakla. Iza naeg
~oma stajala je mala upa za spremanje mrea i baava, a ispred uski al gdje je n~ otac, kad smo bili ml~~l,
drao amce,
Koliko sam puta prela u mislima onu sliku kad naputam Laurvig i gledam iz luke, du obalnog puta, nau
kuicu i druge poput nje, na kat i pol, s onim obiljem cvijea u vrtovima oko njih. To podruje Norveke, koje
se nalazi u jugoistonom dijelu zemlje, okrenuto prema vedskoj i Danskoj, ima blago podneblje i tlo pogodno
za voke i druge biljke kao to su mirta i fuksija, kojih je i onda kao i sada bilo u izobilju. Dobivali smo
breskve sa stabla u naem vrtu, i premda je ponekad bilo mjeseci kad sam imala samo jednu vunenu haljinu i
samo par vunenih arapa, imali smo voa za jelo i svjee ili suene ribe i hrane koja se pravi od brana i vode,
kao to je kaa i palainke i lefse.
uvam tako mnogo prekrasnih uspomena na te dane moje prve mladosti, da su mi katkad vie zbiljske od
zbivanja iz prole godine, pa ak i od juer. Dijete koje moe odrasti do zrelih godina uz more i umu i
vonjake, moe se smatrati zaista vrlo sretnim djetetom.
Prije nego to smo stasali do dobi kad nam je bilo doputeno ii u kolu, Evan i ja imali smo prilike provoditi
vrlo mnogo vremena zajedno i vjerujem da smo zbog toga oboje razumjeli kako e na neki neodredivi nain
nae due, pa odatle i nai putevi, biti neraskidivo povezani, te sam moda ve tada znala kako e, ma kakva
sudbina zadesila jedno, zacijelo zadesiti i drugo. A to se tie vanjskog svijeta, to e rei svijeta prirode (i ljudi
i duhova i ivotinja koji naseljavaju taj opipljivi svijet), svatko je od nas sluio kao povealo onome drugome.
Sjeam se s jasnoom koja se ini neobinom nakon tolikih godina ~budui da su se ti do~ada~i zbili u zaista
rano~ mladosti? kako raz~ovaram s Evanom po itave bogovetne dane i kasno u no (jer nije li dan uistinu
dulji kad je ovjek dijete, budui da je vrije
me ionako tek prividne i varljive naravi?) kao da smo zaista jedno drugome i samima sebi tumaili zagonetne
tajne i istine o ivotu samome.
Kupali su nas zajedno u bakrenom koritu koje se iznosilo jedanput na tjedan i postavljalo na stalak u kuhinji u
blizini tednjaka. Moj se otac kupao prvi, zatim moja majka, zatim Karen i napokon Evan i ja zajedno. Evan i
ja straili smo se golotinje naega oca i potovali ednost nae majke, pa bismo se zaposlili u drugoj sobi dok
su nai roditelji koristili bakreno korito. Ali takvoga ustezanja jo nismo osjeali glede nae sestre Karen, kojoj
je, kad je meni bilo pet godina, moralo biti sedamnaest, i koja je posjedovala veinu zna
ajki odrasle ene, znaajki to su me istodobno i plaile i udile, i moram rei kako nis o iskazivali nikakvo
potovanje prema njezinoj osobi kad smo virnli iza zastora, Evan i ja, i proizvodili nepristojne zvukove i na taj
nain muili nau sestru koja bi na nas vritala iz korita i ponajee zavravala veer u suzama. I tako drim
da u ovdje morati priznati kako smo Evan i ja, premda nimalo okrutni ili nestani po prirodi ili nuno prema
bilo komu drugome u naemu drutvu, katkad bili potaknuti da muimo i zadirkujemo nau sestru zato to je to
bilo, ini mi se, tako lako, a istodobno nas ispunjavalo tako silnim, premda neoprostivim, zadovoljstvom.
Kad bi doao na red za kupanje, mi bismo dobili istu vodu, koju je naa majka zagrijala u velikim loncima i
onda izlila u bakreno korito, i moj brat i ja, koji do kasne dobi nismo osjeali stida meu sobom, skinuli bismo
odjeu i igrali se u vruoj sapunastoj vodi kao u jezercu u umi, i pamtim onu svjetlost svijea i toplinu tog
obreda s njenou koja mi se do danas zadrala u srcu.
Svakoga jutra kolske godine, kad smo bili mlai i kad se jo
nlsmo morali Zaposliti, Evan i ja vozili smo se zajedno u kolima naeg najbli~eg susjeda, Torjena Helgessena,
koji je svakog dana odla zio u Laurvig vozei svoje mlijeko i raznu hranu na trnicu, i opet kui svakog
poslijepodneva poslije veere. kolski je dan trajao pet sati i imali smo uobiajene predmete, nauk vjere,
biblijsku povijest, katekizam, itanje, pisanje, raunanje i pjevanje. Udbenici su nam
bili Pontoppidanovo Tumaenje, ~ogtova B~b~ljska povcjest i Jense~ nova itanka, kola je blla moderna po
mnogo emu. Imala je ~vije
velike prostorije, jednu iznad druge, i obje su bile ispunjene drvenim klupama i ploom koja se protezala
cijelom duinom jednog zida. Djevojice su bile u donjoj sobi, a djeaci u gornjoj. Nemirno ponaanje nije bilo
doputeno i uenici kole u Laurvigu dobivali su batine kad je bilo potrebno. Moj ih je brat dobio dvaput.
Jednom kad je bacio spuvu na drugoga uenika, a jednom zato to je bio nepristojan prema gospodinu
Hjorthu, pijetistu, i stoga neobino strogom i katkad iritantnom ovjeku, koji je kasnije umro na putu preko At-
lantika od posljedica grie na brodu.
U proljee kad je bilo svijetlo rano ujutro, a to je bilo biserno
~~yQ ~~ I~~ . oznato u Ameriei, sivkasto srebrnasto svjetlo ".. , _
, , ,y :,s00~D~~~/~
kuje nekom rasprenom i arobnom kakvoom, Evan i ja budili smo se u zoru i ili p~eice sve do Laurviga u
kolu.
Teko vam mogu opisati radost tih zajednikih ranojutarnjih etnji, i nije li tono kako u naoj najranijoj
mladosti posjedujemo sposobnost da jasnije vidimo i snanije upijemo ljepotu koja lei posvuda oko nas, i to
toliko vie nego u kasnijoj mladosti ili u zrelosti, kad smo ve saznali za grijeh i njegovu ljagu, i kad su nam
oi zamagljene te ne moemo vie vidjeti s istom istoom, ni ljubiti tako duboko?
Obalni se put na mjestima primicao samom rubu klisura i gledao preko cijelog zaljeva, tako da se za lijepa
dana nama na istok vidjela luka u koju su ponekad uplovljavale kune i obalni brodovi, a dalje iza toga more,
to je bljeskalo tako zasljepljujue te smo bili gotovo prisiljeni odvraati pogled.
Dok smo hodali, Evan je na sebi obino imao hlae i koulju bez ovratnika te haljetak i kapu. Na nogama je
imao arape koje su isplele Karen ili moja majka, prekrasne arape pletene u zamrenim uzorcima, a knjige i
vreicu s uinom, ponekad i moju, nosio je na konom remenu izraenom od konjske uzde. Ja sam, premda tek
djevojica, bila odjevena u teke oprave toga doba, to e rei oprave tkane i saivene u kunoj radinosti, i
uvijek sam uivala u kasno proljee kad bi mi majka dopustila da zamijenim vunenu opravu pamunom, koja
je bila laganija i po teini i po boji, i u kojoj sam se osjeala kao da sam se netom okupala poslije dugog i
munog zato
enitva, U to doba nosila sam kosu rasputenu po leima, sa strane podignutu i skupljenu na tjemenu. Mogu
ovdje rei kako mi je kosa u mladosti bila draesne boje, svijetle i njenosmee to je Ijeti upijala sunce i
kadto u kolovozu prela u zlaanu oko ela, i imala sam lijepe bistre oi svijetlosive boje. Kao to sam
spomenula, nisam bila visoka djevojka, ali imala sam dobro dranje i stas, pa premda nikad nisam bila prava
ljepotica, ne kao Anethe, vjerujem da sam bila oku ugodna, moda ak i ljupka nekoliko godina u svojoj kasnoj
mladosti, prije nego to e zapoeti prave odgovornosti moga putovanja po zemlji i izmijeniti, kao to je to
sluaj u mnogih ena, znaaj moga lica.
Sjeam se jednog jutra kad je Evanu i meni moralo biti osam, odnosno est godina. Preli smo moda tri
etvrtine puta do grada, kad
je moj brat iznenada odloio svoje knjige i vreicu s uinom i odba
cio haljetak i kapu, te u koulji i kratkim hlaama podigao ruke i skoio uvis da uhvati granu neke jabuke koja
je netom procvjetala, i slutim kako je pomisao da e se izgubiti u svoj toj bijeloj pjeni pupoljaka tjerala Evana
sve vie i vie, tako da me za nekoliko sekundi ve zazivao sa samog vrha stabla. Hej, Maren, vidi li me? Iz
razloga koje ne mogu tono opisati, nisam mogla podnijeti da budem ostavljena na zemlji, te sam pokuala
oponaati Evanov vratolomni pothvat s nekim ludilom odlunosti i na slian se nain popeti na vrh voke.
Otkrila sam, medutim, kako me ometaju skuti moje haljine koji su me vukli prema dolje i nisu doputali da
nogama obuhvatim grane stabla, onako kako sam netom vidjela da ini Evan. I tada sam dakle kretnjom
razdraenosti, pa moda i gnjeva prema svom spolu, svukla sa sebe opravu, uz onaj najprometniji od javnih
putova u Laurvig, svukla se sve do rublja koje se sastojalo od vunene potkoulje bez rukava i gaa od grubog
domaeg tkanja, te tako bila kadra za pukih nekoliko minuta pridruiti se bratu na vrhu kronje, s koje se
pruao pogled daleko na obalu i koji me kad sam dola do Evana ispunio osjeajem slobode i ostvarenog cilja,
to nee biti esto u mom djevojatvu. Sjeam se kako mi se nasmijeio i rekao: "Vrlo dobro" i kako sam se,
ubrzo nakon to sam dosegla Evanovu granu, nagnula naprije~ u svvm neoprezno~ ushienau da po~ledam na
sjever du Laurvigsfjorda i kako sam pritom izgubila ravnoteu i zamalo pala
sa stabla, a zacijelo i bih da me Evan nije zgrabio za zapee i zadr~ao me, I sjeam s~ kako nij~ uklonio ruku,
ve je ostao sa mnom u tom poloaju, ruke ~oloene na moje zapee, jo nekaliko minuta,
budui da nismo mogli podnijeti remeenje onog osjeaja smirenosti i potpunosti koji nas je obuzeo, te se tako
dogodilo da smo toga dana oboje zakasnili u kolu i za kaznu morali ostajati u uionici poslije nastave pet dana
zaredom, zatvor koji ni jednomu od nas nije smetao niti se na nj alio jer drim da smo oboje osjeali kako je
ta kaznena mjera tek slabaan ukor za onu uzbudljivu Ijupkost zloina. Naravno, imali smo sreu da cijelo
vrijeme dok smo bili na stablu ni jedan seljak nije proao tim putem i vidio moju opravu na zemlji, sablanjiv
prizor sam po sebi, a koji bi zacijelo doveo do toga da budemo uhvaeni i vrlo vjerojatno dobijemo mnogo
strou kaznu drugaije naravi.
U koli su Evana voljeli, ali premda je sudjelovao u sportskim
11 1 1 1 ~1~ . 1 '1 1' Y 1
iz grada. Nije bio djeak, pa ni mukarac, ispunjen, poput nekih, gnjevom ili nezadovoljstvom, i ako mu je tko
nanio neku nepravdu, bilo mu je stalo samo da je ispravi, a ne da istjeruje kaznu za zloin. (Premda sa
aljenjem moram rei kako je Evan s vremenom nauio, kao i svi mi, da nije mogue ispraviti konano zlo
koje mu je bilo naneseno.) U tom smislu, ne bih rekla da sam se s njime mogla mjeriti po znaaju, jer ja sam
esto osjeala kako me razdiru intenzivna uvstva grjena ve po svom izvoru, ukljuivi uvstva gnjeva i
mrnje.
Evan je uvijek bio znatno vii od mene i neko je vrijeme bio najvii djeak u koli u Laurvigu. Premda je imao
malo neravne prednje zube, lice mu je sazrelo u lijepo, nalik na lice naeg oca, premda ja dakako nikad nisam
vidjela svoga oca kao mlaeg ovjeka, a u doba kad sam bila dovoljno stara da zabiljeim takve dojmove,
obrazi su moga oca bili upali i na njegovu je licu bilo mnogo bora, sve kao posljedica izlaganja svakojaku
vremenu na moru, to je bilo karakteristino za veinu ribara toga doba.
Kad bi nam kolska godina zavrila, esto smo provodili duge dane zajedno i to nam je bila najvea radost, jer
svjetlo se usred ljeta zadravalo uz nas gotovo do ponoi.
Vidim nas sada kao da gledam samu sebe. U umama zapadno od mjesta gdje je stajala naa kua nalazi se
rijetko posjeen i neobian zemljopisni fenomen poznat kao Hakonov zaljev, jezerce mor
ske vode koja je gotovo crna kao posljedica njezine iwanredne dubine i strmih crnih stijena koje tvore rubove
uvale i uzdiiu se sa svih strana ravr~o do visiae od deset metara, tako da taj zaljev tvori, s i2nimkom uskog
procjepa kroz koji ulazi morska voda, visok mrani valjak. Govozi~o se kako je ~bok vadeset hvati, a uz
njegove su stranice strali uski, kameni izbojci kojima se, uz neto vjebe, moglo sii do vode i onda plivati, ili
loviti ribu, ili ak spustiti amac i vesla. uti liajevi rasli su u procjepima, i to je uope bilo nevjerojat
no zanosno m~esto.
Vidim uz to jezerce jednog lipanjskog jutra djevojicu od osam godina kako stoji na rubu litice drei haljinu
iznad vode, otkrivajui koljena a da za to uope ne mari, budui da tada izmedu nje i njezi
na brata jo nije bilo nikakva gubitka nevinosti, te ni kod jednog ni kod drugog bilo kakve ~otrebe za lanom
ednout a iznad njet
osovljena na oblinjem i~boj~u u stijeni, s vrlo primltivnim ribikim tanom it ruci. niezina brata Evana, On
ioi se smiiei zato to ~a ie
ona ljupko zadirkivala zbog injenice to je toliko narastao da su mu se hlae podigle dobra tri centimetra
iznad gleanja. On je, na toj stijeni, utjelovljenje svega to bi norveki roditelji mogli poeljeti za svoje djeake,
visok i snaan mladac, tanke blijede kose koja je toliko na cijeni u ovoj zemlji i oiju boje mora. Nakon nekog
vremena djeak odlae ribiki tap i vadi iz vreice mali tamni predmet koji hitro baca daleko u vodu i koji se
otkriva kao mrea najfinijih niti, zamreno istkana, tanki veo, vie kao tkanje od pauine, koje hvata svjetlo
sunevih zraka to lebde i kao da se zaustavljaju tik iznad povrine vode. Djevojica, znatieljna, pribliava se
onom izbojku na kojem djeak stoji i vidi da je mrea velika i primjeuje neto u vezi s tim, na to joj djeak
kae kako ju je napravio prostranom tako da duboko potone u more i izvue iz njegovih dubina sva mogua
morska stvorenja. Djevojica promatra kao zaarana dok djeak, koji za sobom ima ve prilino iskustva s
ribarskim mreama i koji je ovu sastavio od konaca iz majina ormaria za ivanje, vrlo vjeto iri mreu po
povrini crne vode i doputa joj da sa svojim utezima potone sve dok ne ostanu vidljiva samo pluta na etiri
ugla. Tada, vjetim pokretom tijela i dajui znak da ga djevojica slijedi, skae s litice na liticu povlaei za
sobom mreu koja se skuplja. Nakon
nekog v~en~erta doputa da epovi doplutaju blie stranicama zaljeva, gdje ih orida hvata i polako podie
mreu. Izvlai svoju lovinu na liticu na kojoj njih dvoje stoje 1 iri je da bi je razgledali, U mrei se migolje
mrvice i vreice boje kakve djevojica nikad prije nije vidjela. Mnoga od tih morskih stvorenja prekrasno su
prozrano obojena, ali neka joj se ine grotesknima, poput koljki bez oklopa.
Neka su od njih prozirna, otkrivajui aktivnu utrobu; druga su tek krge to se otvaraju istokane zlatom, ili
okrugla debela riba izbuljenih oiju, ili obini tamni odresci boje olova. Neke ribe djevojica prepoznaje:
plosnatica, bakalar, nekoliko skua.
Ali djevojica je preplaena tom grotesknom izlobom i strahuje da je djeak moda nedoputeno zakoraio u
nenaravan svijet i izvukao iz tog crnog jezera iva stvorenja koja ne bi smjela biti ni viena ni vidjeti svjetlo
dana~ i zaista, neki mali elatinozni kru~ovi ze
lenkastomodre boje poinju praskati i ugibaju ondje na kamenu,
"Maren, Yidi$ li?" pita djeak uzbueno~ pokazujui prstom sad na avu sad na onu ribu, ali djevojicu taj ulov
istodobno i privlai i gadi joj se, i eli okrenuti glavu a ipak nije kadra, kad djeak iznena
da podie etiri ugla mree i izvre svu lovinu u vodu, ne primijetivi kako noga jevojice stoji na jednom
dijelu mree, pri emu se pauinasto tkanje dere i zahvaa njezin goli gleanj i s jednim jedinim pokretom ona
uranja u vodu, uvjerena kako bi mogla nogom odbaciti mreu kad god poeli, a tada otkriva, sva u panici (iji
okus ak i sada osjeam u dubini grla), kako su joj se obje noge zaplele u niti i kako su skuti njezine haljine
oteali od vode. Uz to, u svojoj stravi, ona je okruena onim podvodnim ivotom koji je bio u mrei, od ega
neto pliva dalje, a neto joj pluta tik uz lice. Ona mae rukama i pokuava plivati, ali ne moe nai prikladan
greben da se za njega uhvati. A Evan, koji vidi kako mu je sestra u velikoj nevolji, skae u vodu za njom, ne
hajui za vlastitu sigurnost, ali silno zabrinut za njezinu. Jasno ujem svoj glas, ispunjen najveim uasom,
kako zaziva Upomo! a onda opet Upomo! i Evanov glas, koji jo nije mutirao i sazrio, melodiozan glas koji
je bio tako dobrodoao svake godine pri pjevanju boinih pjesama, kako izvikuje Izvui u te, Maren. Jo
pamtim snagu njegove ruke pod mojom bradom kojom mi dri usta nad vodom da bih mogla disati, dok on
jezivo mlatara rukama oko sebe i sam guta velike koliine vode i jednako je prestravljen kao ja, premda to
nikad poslije nije htio priznati. I samo smo zahvaljujui najveoj srei uspjeli, u tom uzbudenom stanju,
doplutati
preko zaljeva do litice metar iznad vode te je Evan, mil4u B9jom i snagom koja nije uobiajena za djecu te
dobi, zgrabio liticu slobod
nom rukom i tako nas oboje spasio.
Sjeam se kako smo leiali na toj kamenoj izboini, ste~ui jo
dugo vremena jedno drugo u naruju, i tek sam poslije mnogih minuta u tom poloaju napokon prestala
drhtati.
Razmiljam sada o tom danu i zamiljam drugaiji rasplet. Neki ribar dolazi do zaljeva i vidi dvoje djece,
stegnuto u zagrljaju, kako pluta tik ispod povrine crne vode, zauvijek slobodno, zauvijek smireno, i pitam se
sada ne bi li to moda bio poeljniji kraj za nas oboje.
U naoj kuici kraj mora naa je majka stavila na prozore vesele zastore od crveno karirane tkanine, a na
naem stolu uvijek je, prema godinjem dobu, stajao stakleni vri za mlijeko s evijeem ubranim u vrtu to je
okruivao kuicu, i jo mnogo godina poto je
naa majka umrla, nisam mogla pogledati posudu sa cvijeem na
stolu a da ne pomislim na nju. Sa~a me mui to su moja sjeanja lla
majku najvema nejasna, na tu majku koju sam ljubila, ali koja je bila povuena dranja i esto tako umorna da
joj je to potkopalo zdravlje. Bila je, kao i ja, malena ena optereena brojnim fizikim poslovima, a pritorn,
vjerujem, bez dovoljno snage da izdri sve te napore. Vjerujem takoer kako je svu ljubav koju nije namijenila
svome muu osjeala za svog sina, te kako je u tome bila naprosto nemona.
Naveer bi me esto otpremali u postelju, dok je moja majka ispod glasa razgovarala s Evanom. O tim je
razgovorima Evan znao rei samo kako su to esto bile prie ili homilije o vrlinama znaaja i o nedostacima
istoga, te kako se pokazalo da naa majka nije vjernica po svom uvjerenju, to me je tada iznenadilo, budui da
se od Evana i mene te od Karen zahtijevalo da provodimo gotovo cijelu nedjelju u naoj crkvi.
to se tie toga zato sam ja bila iskljuena iz tih razgovora, zacijelo je moja majka drala ili da je moj znaaj
ve oblikovan te su stoga takve poune priice nepotrebne, ili da bi ti noni razgovori bili uzaludni s djevojkom
koja e se, po naravi i po obiajima, prikloniti uvjerenjima i znaaju svoga mua kad se uda. Moram sa zado-
voljstvom rei kako su, premda je brak esto sputavao moje postupke, moj znaaj i moja uvjerenja, oblikovana
utjecajima mnogo jaim od ribara koji mi je postao muem, ostali netaknuti i neupitni tijekom svih mojih
godina s Johnom Hontvedtom. Moram dodati, me
utim, kako je nesretna posljedica tih prisnih ra2govora izme~u
moje majke i moga brata bila injenica da mi je bilo vrlo teko iskreno ne vjerovati kako je od nas dvoje Evan
onaj koji je vie ljubljen i, na neki nain koji nisam mogla izraziti ili protumaiti, vredniji te ljubavi, te stoga
moja sklonost prema bratu nije bila ugroena, ve prije pojaana onom iskljuivom ljubavlju koje sam tako
oajniki eljela biti dijelom.
Moja je majka sjedila za stolom naveer kad njezina nazonost nije bila potrebna u gradu, te ila ili mijesila
kruh za sljedei dan. Kad se je tako prisjeam, vidim je obuzetu nekom tihom tugom, ne onom sumornom, ako
ne i krajnje mrzovoljastom sjetom koja je ponekad obuzimala Karen, ve prije nekom teinom na dui koju je
ona podnosila bez roptanja i posve nenametljivo. Moda ona nikad
nij~ bila uistit~u zdrava i to nam jednostavno nikad nije rekla, Kad je na otae bio kod kue, sj~~ib j~ kraj ~j~,
k~pajui mre~ 111 s~trlo ~t
ke puei lulu, i premda su rijetko razgovarali, katkad bih ga uhvatila kako je promatra s divljenjem, iako
vjerujem kako mi mogunost romantine ljubavi izmedu nae majke i naeg oca nikad nije pala na um dok
nisam dola u priliku promatrati ponaanje naeg oca nakon to je majka umrla.
Kad mi je bilo trinaest godina, a Evanu upravo petnaest, naa je majka umrla, raajui mrtvoroene koje je
pokopano s njom. Bilo je to u najgorem zimskom mjesecu 1860. i okolica Laurviga, zapravo itavo obalno
podruje, bilo je te godine zameteno snijegom. Onoga dana kad je moja majka umrla, u rane jutarnje sate, kad
su joj netom poeli trudovi, podigla se bjesomuna meava s tako gustim snijegom da se nita nije vidjelo kroz
prozore. Moj otac, koji nije bio nazoan porodu svoje ostale troje djece, budui da je u tim prilikama bio na
moru, nije se osjeao dovoljno sposobnim da obavi to je potrebno u takvoj prigodi i stoga je pohitao ak i po
toj uasnoj oluji da dovede babicu koja je stanovala izmedu nae kue i grada i do koje se moglo stii ako se
uspjelo doi do saonica to su pripadale naem susjedu gospodinu Helgesenu i prevaliti taj put. Karen, koja bi
bila kadra pomoi naoj majci, boravila je te noi u prenoitu za mornare, gdje se oekivalo da e ostati
tijekom meave. Tako smo ja i Evan, koji smo bili premladi da pomognemo u takvom sluaju, osim to smo
mogli stavljati led majci na elo, brisati joj glavu i nadlaktice kad ~e bilo potrebno i drati je za ruku kad bi
nam dopustila, stajali
kraj nje 1 sluah njezine uasne krikove, Do toga trenutka nisam
imala nikakva iskustva s porodom i nikad nisam vidjela takve muke ni u jednoj osobi. Sjeam se kako je pri
svjetlu svijee Evan stajao drui od straha u svojoj nonoj koulji, uvjeren kako su patnje nae majke siguran
znak da e umrijeti. Poeo je stravino vikati, premda sam eljela da to ne ini, i potresao me pogled na
zaplakanogEvana, budui da je on oduvijekbio snaan i suzdran djeak, te vjerujem sada kako me vie
uznemirio zvuk njegova ridanja, barem na trenutak, nego neopisivi opetovani krikovi nae majke te kako sam
moda napustila majino uzglavlje da se njime pozabavim, da ga obgrlim tankim ruicama koje su jedva sezale
oko njega, ljubei mu suzama izrovano lice ne bih li ga umirila, zaustavila njegovo drhtanje, tako da sam, kad
sam zaprepatena nenadanom tiinom opet svratila pogled na majku, vidjela da je preminula. Velika lokva krvi
natopila je posteljinu od trbuha do koljena, i nisam se usudila podii
plahte, strahujui od onoga to pod njima lei. Mislim kako je mogue da sam joj moda zatvorila oi. Moj
otac nije uspio stii do babice i bio je prisiljen vratiti se. Kad je napokon doao kui, zamalo i sam mrtav,
dogadaj je bio zavren.
Sjeam se njegova promuklog krika kad je uao u kuu i vidio to lei pred njim. Sjeam se takoder kako
nisam imala snage napustiti Evana i kako nisam mogla otii u dnevnu sobu tjeiti svog oca. Kad je otac
napokon uao u nau sobu, lica razorena pogledom na ljubljenu enu koja mu je oteta na tako nasilan nain,
zatekao je Evana i mene u naoj postelji kako traimo utjehu u zagrljaju.
Ne bih ni za to na svijetu govorila o tako jezivim stvarima, osim to se oduvijek pitam nisam li se moda
mogla nekako bolje pobrinuti za svoju majku i tako je moda spasiti. I pitam se takoer nisu li moje uspomene
na tu groznu no, ili moji postupci, uzrokom moje jalovosti u mome kasnijem enstvu, kao da me Bog kaznio
to nisam dopustila da mi se rodi brat ili sestra.
Ostala sam nekoliko mjeseci poslije tog dogaaja u silno uzbuenom stanju duha. Zapravo, bivalo mi je sve
gore i spopala me neka tajnovita boljka. Ne pamtim dobro cijelo to razdoblje, ali mi je o njemu dovoljno esto
govorila Karen koja je, tijekom tih dugih i mranih dana, oajavala zbog majine smrti i moje bolesti, Ne mo
gavi spavati po noi ili, ako jesam spavala, podlona do bola stravinim snima, i bez ikakvih lijekova koji bi
mi mogli pomoi, oslabjela sam a zatim oboljela utonuvi u vruicu koja se svima oko mene inila potaknuta
duevnim, a ne fizikim stanjem. U najmanju ruku, to je bilo miljenje lijenika koji je vie nego jednom bio
pozvan iz Laurviga, a koji nikako nije mogao utvrditi temeljni uzrok mojim simptomima. Sjeam se kako neko
vrijeme nisam mogla micati ni nogama ni rukama i dralo se kako sam moda dobila meningitis, premda u
naem okrugu te godine nije bilo prijavljenih sluajeva. Budui da sam bila tako nemona, nisam se sama
mogla hraniti. Karen, koja je s razloga moje nemoi imala vie posla u kui nego to je sama mogla obaviti,
prepustila je tu zadau Evanu koji me nje
govao bez prigovora, i vjerujem kako je i on sam proivljavao muke zbag doga~aja to su se zbili one noi kad
nam je majka umrla,
Znali su protei cijeli dani kad nisatn mogla progovoriti i morala
sam biti uspravljena u napola sjed~~i pala~aj samo da povu~m gut
mjetena sam u oevu postelju pokraj pei u dnevnoj sobi, dok se otac smjestio u sobi koju sam neko dijelila s
Evanom. Moj je brat bdio uz moje uzglavlje. Mislim da je ondje sjedio uglavnom bez rijei, ali moda mi je
takoder i itao iz knjige narodnih bajki. Za to vrijeme Evan nije pohaao kolu.
Nisam bila vazda prisebna tijekom svoje bolesti, ali jedan dogaaj pamtim posve jasno i zadrao mi se u
sjeanju u svoj svojoj zamrenosti i udnovatosti.
Upravo sam se probudila iz nekog snovitog stanja jednoga jutra, nakon to je moja bolest trajala nekoliko
mjeseci. Karen je bila vani u vrtu, a u vru na stolu bili su sunovrati. Vjerojatno je bio kasni travanj ili poetak
svibnja poslije smrti moje majke. Prije toga, dok sam se budila i izranjala iz nekog od mojih snova, osjeala
sam strah jer bi me preplavio osjeaj bolesti te bi mi u budnome stanju navirale najudnije vizije koje su mi se
u to doba inile veoma zbiljskima, a sve bile protivne Bojim zapovijedima. Ali toga jutra, premda su me i opet
opsjele takve vizije, nisam osjetila strah, ve prije neku vrstu sveopeg opratanja, ne samo svima oko sebe, ve
i sebi samoj. I tako se dogodilo da sam u prvim trenucima svijesti toga jutra nagonski posegnula za Evanovom
rukom. On je sjedio na drvenom stolcu, leda vrlo uspravnih, sveana lica. Moda je i on sam bio daleko kad
sam se probudila ili je moda eznuo da i sam izide iz kue u tako lijep dan. Kad sam poloila ruku na
njegovu, ustuknuo je, jer nismo se svjesno dodirnuli od one noi otkako nam je majka umrla. Po istini, morala
bih rei kako je izgledao pogoden kad sam ga prvi put dodirnula, premda drim kako je to bila posljedica
njegove zabrinutosti za moje zdravlje i iznenaenja to sam se probudila.
Sjeam se da je na sebi imao modru koulju koju mu je Karen ne
davno oprala i izglaala. Njegova kosa koja je bila ujutro poeljana, jo je vie posvijetlila tijekom protekle
godine i isticala je prozirnu t~odrit~u oiju.
Njegova se ruka nije pokrenula u mojoj, a ja ga nisam putala. "Maren, je li ti dobro?" upitao je.
asak sam razmislila, a onda odgovorila: "Osjeam se zaista vrlo dobro."
Stresao je glavom kao da odbacuje neku nezvanu misao, a tada je spustio pogled na nae ruke.
"Maren, neto moramo uiniti", rekao je. "Neto uiniti?"
"Razgovarati s nekim. Ne znam... Pokuao sam razmiljati." "Ne znam na to misli", rekla sam mu.
Evan kao da je bio razdraen tim priznanjem.
"Ali mora znati", rekao je. "Znam da zna." Hitro je podigao pogled i dopustio da nam se oi susretnu.
Vjerujem da smo u tih nekoliko trenutaka bez rijei progovorili o mnogo emu. Njegova je ruka pod mojom
postala vrua, ili je to moda naprosto bila moja vruica, i ba kao to je ja nisam mogla izvui, nije mogao ni
on, i nekoliko minuta, moda ak i mnogo minuta, ostali smo u tom poloaju, pa ako je u nekoliko trenutaka,
ak i bez rijei, mogue izrei sve ono to valja izrei izmeu dvoje pojedinaca, to je toga dana bilo izreeno.
Poslije nekog vremena (ne mogu tono rei koliko je to trajalo) sjela sam u postelji i na neobian nain, a ipak
nain koji mi se onoga dana inio jednako prirodnim kao poljubac u obraz dojeneta, poloila sam usne na
njegovo zapee, koje je bilo okrenuto prema meni. Ostala sam u tm polvaju, u stanju ni poetka ni svretka
pol~upca, sve do trenutka dok nismo uli um na vratima i podigli pogled da bismo ugledali nau sestru Kare~
I~Oja je ula i2 vrta.
Sjeam se zbunjena izraza koji joj se pojavio na licu, izraza izneIladenja koje se odjednom smrknulo tako da
me preplaila, i neki mi je zvuk izletio iz grla dok je Evan, pustivi me, ustao. Karen je rekla, premda ini se
meni, a ne Evanu, to to radite? Na koje pitanje jednako tako ne bih znala dati odgovora kao to ne bih mogla
protumaiti tajnu Svetog otajstva. Evan je iziao iz sobe i uvjerena sam da nije progovorio. Karen mi je prila i
nagnula se nad moju postelju, promatrajui me, kose vrsto zategnute na zatiljak, u opravi koje su sedefasta
puceta dopirala do grla, i sjeam se kako sam u sebi pomislila da, premda je onaj udesni oprost koji sam
netom osjetila obuhvaao sve oko mene, zapravo zaista ne volim Karen, i ispunila me neka suut prema njoj
koje prije toga nisam bila svjesna. Vjerujem da sam tada sklopila oi i odlebdjela natrag u ono stanje iz kojega
sam izronila tek kratko vrijeme prije toga.
Nedugo poslije toga incidenta, moje se zdravlje vratilo, Ne znam je li itko bio sretniji to moe pozdraviti
blistava jutra toga proljea,
iako me Karen vrlo brzo upozorila kako je moje djetinjstvo sad zavreno i kako u morati prihvatiti
odgovornosti i ponaanje mlade ene. Otprilike u to doba, moda ak neposredno poslije moje bolesti, odlueno
je da u ostati spavati s Karen u kuhinji iza zastora, a da e na otac trajno zauzeti postelju koju sam prije
dijelila s Evanom. To je bilo stoga to sam tijekom svoje bolesti napunila etrnaestu godinu i to su, dok sam
bolovala, nastupile stanovite promjene u mojem tijelu o kojima ovdje neu govoriti, a koje su uinile nunim
da se iselim iz sobe u kojoj spava Evan.
Budui da nam je majka umrla, a otac provodio na moru dobar dio dana, bila sam povjerena brizi nae sestre
koja je ozbiljno shvaala svoje dunosti, ali kojoj, vjerujem, taj posao nikad nije odgovarao. Osjetivi neto, ne
znam to, moda neku nevoljkost s njezine strane, bila sam za nju prava muka i esto sam u godinama koje su
odonda prole poalila to je nisam mogla zamoliti da mi zbog toga oprosti. Njezinim sam se ogranienjima
suprotstavljala prosvjedom i tako je prisilila da mi namee stegu, sve dok dok nisam imala mnogo manje
slobode nego prije.
Ne bih eljela pripisati gubitak svoje slobode, svoje neokaljane sree, nastupu svoga enstva i vjerujem kako je
to bila naprosto podudarnost u vremenu, ali unato tomu bila sam izloena neobino
munim mjeseni~n b~lima koje su mo~a, u svom korijenu, krile vjerojatniji uzrok moje jalovosti.
Moram sada prestati, jer ove su mi uspomene mune, a oi me bole.
KAD GLEDAM Billie na fotografijama, vidim da je sva tu - cijelo njezino bie, njezina snaga - od samog
poetka. Njezino je lice dojeneta zakuasto oblikovano - ozbiljno, a ipak pripravno na smijeak. Djeja kosica
gusta je i crna, to istie modrinu oiju. ak i tada ima neobino duge trepavice koje me osvajaju do dna due i
zaustavljaju prolaznike na ulici. Nai mi prijatelji estitaju to sam proizvela tako zavodljivo stvorenje, ali ja u
sebi prosvjedujem. Nisam li ja bila tek uvarica - debela, bijela ahura?
U prvih nekoliko tjedana poslije Billiena roenja, Thomas i Billie i ja nastavali smo nejasno omedene duboke
koncentrine krugo
ve. Na obodnici je bio Thomas, koji je ponekad izlijetao u svijet studenata i fakulteta. On je kupovao hranu,
pisao u najudnovatija doba i promatrao svoju ker kao neki zagonetan i prekrasan prekid sreenoga ivota.
Nosio je Billie okolo na ruci i neprestano joj govorio. Upoznavao ju je sa svijetom: "Ovo je stolac; ovo je moj
stol u restoranu". Nosio ju je - pod patentnim zatvaraem na prednjici svog konatog haljetka, dok joj je
obrai bio prislonjen uz njegova prsa ili glavica poskakivala pod njegovom bradom - na svoje svakodnevne
etnje ulicama grada. inilo se kao da je privremeno postao manje neobian ovjek, manje zaokupljen samim
sobom, vie slian klieju novoga oca. Svijest o tome me umirivala, a mislim da je umirivala i Thomasa.
Otkrio je u sebi neko hraniteljsko svojstvo koje je bilo utjeno, svojstvo koje nije mogao otetiti i od kojega se
nije mogao udaljiti slikama i rijeima. Neko vrijeme, nakon to je Billie roena, Thomas je manje pio.
Vjerovao je, nakratko, u budunost. Njegovo je najbolje djelo bilo iza njega, ali on to tada nije znao.
U sredinjem krugu nalazilo se nas troje, lebdei jedno kraj drugoga. ivjeli smo, kao to smo ivjeli jo otkako
smo se Thomas i ja vjenali, u gornjoj polovici velike, smede obojene kue iz 19. stoljea, u jednoj od
sporednih ulica u Cambridgeu. Henry James je neko ivio u prvom susjedstvu, a e.e. cummings preko puta.
Okolina je po Thomasovu miljenju imala prikladnu rezonancu. Smjestila sam Billie u sobu koja mi je neko
bila ured i jedine slike koje sam tada snimala bile su Billiene. Ponekad sam spavala; ponekad je Thomas
spavao; Billie je mnogo spavala. Thomas i ja smo se spajali u iznenadnim, smetenim stiskovima. Jeli smo u
udnovata vremena i gledali smo none televizijske programe koje nikad prije nismo vidjeli. Bili smo
protoplazmika masa koja se pretvarala u obitelj.
A u sredinjem krugu - mranom i snovitom - bilo je gnijezdo za Billie i mene. Leala sam na krevetu i
umatala svoju ker u se kao u posteljinu. Stajala sam kraj prozora koji je gledao na vrt iza kue i promatrala je
kako prouava ruice. Ispruila bih se na podu i smjestila svoju ker na svoj trbuh i promatrala njezine nove
blistave oi. Njezina mi je nazonost bila tako intenzivno iva, tako sveobuhvatna, da nisam mogla zamisliti
tko e ona biti iduega dana. Nisam
mogla ak upamtiti ni kako je izgledala dan ranije. Njezino neposredno bie istiskivalo je sve druge zbilje,
brisalo sve druge slike. Na
kraju, jedine slike koje u zadrati iz Billiena najranijeg djetinjstva one su koje se nalaze na fotografijama.
U Athenaeumu odlaem papire natrag u kutiju boje mesa i stavljam je na stol u knjinici. Preklapam mke na
njoj. Knjiniar je iziao iz sobe. Pitam se kako se moglo dopustiti da taj materijal ostane u tako kaotinom
stanju. Vjerujem da Athenaeum ak i ne zna to ima. Po svoj prilici mislim kako u jednostavno uzeti spis i
njegov prijevod i onda ih donijeti natrag idui tjedan nakon to ih fotokopiram. Nitko to nikad nee saznati.
Gotovo isto, mislim u sebi, kao da posudujem knjigu iz posudbene biblioteke.
Odlaem pisma, fotografije, propovijedi i slubene dokumente
natrag u fascikl i ogledavam ga, nastojei ocijeniti kako izgleda beZ
kutije. Stavljam one tri knjige koje su mi dali na fascikl da prikrijem gubitak. Prouavam cijelu hrpu.
Ne mogu to uiniti.
Stavljam kutiju natrag u fascikl i ustajem. Zbogom, kaem, a tada, upravo kad odlazim, neto glasnije, Hvala.
Otvaram metalna vrata i ujednaenim korakom silazim stubama.
U trenutku kad izlazim iz Athenaeuma, Thomasa nema na ploniku. ekam deset minuta, zatim jo pet.
Prelazim ulicu i stojim u jednoj vei. Dvadeset minuta prolazi i poinjem se pitati jesam li dobro razumjela
Thomasa.
Vidim ih kako dolaze s ugla. Thomas i Adaline nose Billie meu sobom. Broje jedan, dva, tri i rukama podiu
Billie visoko u zrak, poput mosta od ueta zahvaenog naletom vjetra. Billie hihoe od visinskog uzbuenja i
moli ih da to uine opet-i opet. Vidim Billiene male smede noge unutar kratkih hlaica, vidim kako se
stopalima otiskuje po zraku da dobije na visini. Ljudi na ploniku odmiu se u stranu da ih propuste. Thomas i
Adaline tako su usredotoeni na svoju igru da prolaze kraj Athenaeuma i ne primijetivi ga.
Adaline puta Billienu ruku. Thomas gleda na sat. Adaline podie Billie jednom rukom i smjeta je na bok,
kao to sam ja tisuu puta uinila. Thomas neto kae Adalini i ona zabacuje glavu i smije se bez glasa. Billie
je tapa po kosi.
Br~o se kreui, prela~irrl ulicu prije nego to s~ se stigli okre.
nuti. Ponovno ulazim u Athenaeum i preskaem dvije po dvije stube. Otvarajui vrata itaonice, vidim da moja
uredna hrpica knjiga i
fascikla stoji tono onako kako sam je ostavila. Knjiniar se jo
nije vratio~ Prila~lm dugakom knjiinikom s~olu i uzim~m kutiju iz fascikla. Stavljam je pod pazuho,
Zamalo tresnem vratima Thomasa, koji gleda gore u visoku zgradu, nastojei ustanoviti nalazi li se na pravom
mjestu. Billie je spuznula s Adalinina boka, ali jo je dri za ruku.
"alim", kaem brzo. "Nadam se da niste dugo ekali." "Kako je prolo?" pita on. Stavlja ruke u depove.
"Fi~lo", kaem ja i saginjem se da poljubim Billie. "A vi?"
"Lijepo smo se proveli", kae Adaline. Kao da je malo porume~
nila. Nali smo nark s liuhakama i ~oieli smo sladoled." SCSUta
"Kupuje jastoge za veeru", kae Thomas urno, opet po~ledavi na sat. "Morali bismo se s njim nai. Upravo
sada, zapravo. Sto to ima?"
"Ovo?" kaem, podiui pred sobom kutiju. "Ma neto to su mi posudili u Athenaeumu."
"Korisno?"
"Nadam se."
Hodamo plonikom u etveroredu. Svjesna sam kako raspoloenje poputa, kako se pjenuava radost smanjuje.
Adaline uti. Dri Billie za ruku. To mi se ini neobinim, kao da nije voljna ispustiti tu siunu ruicu ak ni
u mojoj nazonosti.
Rich stoji na ploniku i dri u rukama dvije velike papirnate vreice. Oi su mu skrivene iza tamnih naoala.
Kreemo prema molu. Nebo je vedro, ali vjetar je jak.
Rich i Adaline idu naprijed da pripreme Zodiac i donesu Billie prsluk za spaavanje. Stojim kraj svoje keri.
Kosa joj vijori preko lica i ona je neuspjeno pokuava zadrati rukama.
Thomas zuri u luku.
Thomas, kaem ja.
Billie je imala est tjedana kad je poela kaljati. Kupala sam je
da ae pripremim za pos~et pediaatru kad sam primiaetila kako - a to
nisam mogla dok je bila odjevena - proivljava neku strahovitu
borbu. Trbuh joj se spljotio pri svakom uvlaeuju zraka, poput mjehura s kisikom na pilotovoj maski. Uzela
sam Billie u ruku i odnijela je u Thomasovu radnu sobu. Podigao je pogled prema meni, iznenaden tim
neuobiajenim prekidom. Imao je na nosu naoale, a prsti su mu bili umrljani tamnomodrom tintom. Pred njim
su bile bijele iscrtane stranice s neitljivim rijeima.
"Pogledaj ovo", rekla sam i poloila Billie na stol.
Zajedno smo promatrali zastraujuu pojavu tih prsa koja se napuhavaju i prazne.
"Kvragu", rekao je Thomas, "Jesi li zvala doktora?"
"Zvala sam zbog onog kalja` Naruena sam u deset i trideset," "Pn~rat ~0 911 "
"Pa ona ne moe disati", rekao je Thomas.
Voza hitne pomoi nije mi dopustio da se vozim s Billie. Bilo je potrebno previe opreme; previe
intervencija. Radili su na njoj ak i kad su zatvarali vrata. Pomislila sam: to ako umre a mene ondje ne bude?
Slijedili smo ih naim autom i Thomas je psovao i prijetio svima koji su nam pokuali preprijeiti put. Nikad
ga nisam vidjela tako bijesna. Ambulantna kola zaustavila su se pred odjelom za hitnu slubu u bolnici u kojoj
je Billie roc~ena.
"Isuse Kriste", rekao je Thomas. "Pa tek smo odavde izili."
U sobi za hitne sluajeve, Billie su skinuli do gola i stavili u metalnu kutiju bez poklopca, za koju smo se
Thomas i ja kasnije sloili da je izgledala kao lijes. Dakako, Billie se smrzavala i poela je urlati. Molila sam
deurnog lijenika da mi dopusti da je uzmem na ruke i podojim je da se smiri. Pla zacijelo ne moe biti
dobar za taj kaalj i disanje? Ali mladi mi je lijenik rekao kako ja sada predstavljam opasnost za svoju ker,
kako je vie ne mogu dojiti, kako je moraju hraniti intravenozno i napuniti antibioticima. Razgovarao je sa
mnom kao da sam bila dobila neku vanu zadau i temelJito uprskala,
Billie su prikopali na desetke cijevi i ica. Plakala je dok vie nije mogla doi do daha. Nisam mogla vie ni
sekunde podnijeti da
toliko trpi i kad je doktor otiao da pogleda nekoga,drugoga, uzela sam je u naruje, omotavi svoju tepanu
jaknu oko nje, i nisam je hranila, ve je samo drala na grudima. Smjesta je prestala plakati i slijepo traila
moju bradavicu. Thomas nas je promatrao s nekim izrazom njenosti i straha koji nikad prije nisam vidjela na
njegovu licu.
Billie je imala upalu plua. Satima smo Thomas i ja stajali kraj plastine kutije koja je postala Billien krevet,
promatrajui niz monitora koji su kontrolirali i biljeili njezino disanje, hranjenje, otku
~je src~, k~vni tlak, krv~e plinove i antibiotike, Nije postojao ~rugi svemir osim te plastine kutije, i Thomas
~ ja ~ud~li smo se drugim
roditeljima na odjelu za intenzivnu njegu koji su se vraali s izleta u vanjski svijet s 0m9tima McDonald'sa i
kutijama iz Pizza Huta.
1 IAII 1 ~ TI
Te noi, Thomasu su rekli da ga zovu na telefon i on je iziao iz sobe. Stajala sam pokraj plastine kutije i
neprestano ritmino recitirala Oe na, premda nisam vjernica. Te su me rijei umirivale. Uvjerila sam samu
sebe kako e same te rijei zadrati Billie uza me, kako sve dok izgovaram molitvu, Billie nee umrijeti. Kako
su same rijei talisman, arolija.
Kad se Thomas vratio u sobu, automatski sam se okrenula prema njemu da pitam tko je zvao. Lice mu je bilo
upalo - tanko i prozirno oko oiju. Trepnuo je kao da izlazi iz kina na jarko sunce.
Spomenuo je nagradu za kojom je eznuo svaki pjesnik u Americi. Dobio ju je za Magdalenine pjesme, niz od
pedeset est pjesama na kojima je moj mu radio osam godina. Oboje smo sjeli na naranaste plastine stolee
kraj plastine kutije. Poloila sam svoju ruku na njegovu. Smjesta su mi pali na um jezivi ugovori. Kako smo
mogli dobiti tu prekrasnu vijest i onda oekivati da Billie preivi?
"Ne dopire mi do svijesti", rekao je Thomas. "
Ne.
"Slavit emo drugom prilikom."
"Thomas, da mogu, bila bih izvan sebe od uzbudenja. Bit u izvan sebe od uzbuenja,"
"Uvlj~k m~ mu~ilo kako ~i mi~~~~ ~a sam s tobom zbog pjesama,
Da se tobom sluim. Kao nekom vrstom muze."
"Ne sada, Thomas." "U poetku."
"Moda neko vrijeme u poetku." "To nije istina."
Zbunjeno sam stresla glavom. "Kako to uope moe biti vano?" upitala sam s onom razdraljivou koja se
pojavljuje kad ne eli misliti ni o emu osim o onome to te plai.
"Nije vano", rekao je. "Nije vano:' Ali jasno da je bilo vano. Bilo je vano.
Spoznala sam te noi kako ljubav nikad nije onako estoka kao kad misli da e te napustiti. Nije nam uvijek
dano da to shvatimo, pa nam tako ljubav postaje retrospektivna. Ali te smo noi Thomasi ja vjerovali kako e
naa ki umrijeti. Dok smo sluali mumljanje i zu~an~e i signale i kljocaje strojeva koji su ~e okruivali,
drali smo
se za ruke i nismo je bili kadri dodirnuti. Prouavali smo njezine one kapke i trepavice, laktove i oble listove.
Dijelili smo nevjerojatnu zalihu uspomena, nagomilanih u pukih est tjedana. Na neki nain, upoznali smo
nau ker te noi bolje nego to emo je ikad upoznati.
Billie se oporavila za tjedan dana i otpremljena je kui. Rasla je i razvijala se. Napokon smo doli i do dana
kad nas je uspjela razbjesniti, kad smo bili u stanju s njom strogo razgovarati. Napokon smo doli do dana kad
sam je mogla ostaviti i izii iz kue snimati. Thomas je pisao pjesme i bacao ih. Predavao je studentima i
odravao bezbroj knjievnih veeri i razgovarao s novinarima i poeo se pitati iscrpljuje li mu se zaliha rijei.
Vie je pio. Ujutro bih ga ponekad nala u kuhinji na stolcu, oslonjena laktom na kuhinjski ormari. Do njega
bi bila prazna boca od vina. "Ovo nema nikakve veze s tobom", govorio bi mi, polaui ruku na moj jutarnji
ogrta. "Ja te volim. Ovomu nisi ti kriva."
Ponekad sam mislila kako postoje trenuci kad sve moe vidjeti -ako ne budunost, a onda barem sve to se
dogodilo prije. Kau da to vrijedi za umiranje - da ovjek moe vidjeti ivot - da mozak moe u jednom
trenutku~ ili u najboljem sluaju u nekoliko sekundi?
spoznati sve to se prije dogodilo. Poevi od roenja i zavravajui trenutkom totalne spoznaje, tako da sam
taj t~ei~utak ~ostaje t~eka
vrsta beskonanog zrcala koje neprestano, iznova i iznova, odraava ivot.
Zamiljam kako se taj trenutak asjea kaa mali ustalasani udar
kroz tijelo, neki humpf slian dodiru izglodane ice. Ne smrtonosrlo samo po s~bi, tnoda, ali iznenaenje,
trzaj~
I upravo mi se to doga~a na molu. Vidim godine koje smo Tho
mas i ja proveli zajedno, krhkost toga ivota. Stvaranje braka, obiteIji, ne zato to je to bilo predodredeno ili
to je tako moralo biti, ve zato to smo mi naprosto uinili da se sve to dogodi. Uinili smo ovo, zatim ono, pa
onda ono i ja sam poela shvaati nae godine zajedno kao vrstu gustu ribarsku mreu; ne moda savreno
nainjenu, ali tako vrsto spletenu da bih rekla kako se nikad ne moe rasplesti.
Tijekom sati koji prolaze izmedu naeg povratka iz Portsmoutha i veere, svatko od nas ide svojim putem.
Adaline zatvara vrata i ita Celiu Thaxter u kabini na pramcu; Thomas drijema u kokpitu, dok D:11:,, lilnn;
lrrn; n;ortn , hnii~ ~olt cA tvn~nnt~n it lrahinn c rt~ntnrnm fla
sredi crpku za kaljuu; a ja sjedim na Billienu leaju rairivi oko sebe vodie i biljeke i onaj prijepis.
Otvaram kutiju boje mesa i promatram olovkom ispisani prijevod. Znam da u ga uskoro proitati, ali nisam
jo posve spremna. Osjeam neku grinju savjesti na tom uskom leaju i pomalo se stidim same sebe.
Kaem sama sebi kako je razlog moje krade jednostavan: elim znati kako je to bilo, pronai onaj jedan
skriveni detalj koji e sve uiniti suvislim. elim razumjeti taj nagli in, posljedice trenutanog preputanja
osjeajima. Ne mislim toliko na postupke u jednoj jedinoj noi, koliko 0 onim godinama posljedica - i to e od
toga preostati za pamenje.
U vodiima itam kako povijest moe ispripovjediti samo jednu priu o Johnu Hontvedtu, Mareninu muu, na
Smuttynoseu, koja nije povezana sa svim onim dogaajima oko umorstava 5. oujka 1873. Jednoga studenog
dana 1870., tri godine prije umorstava i dvije godine nakon to je Hontvedt stigao u Ameriku, John je otiao sa
Smuttynosea prema ribolovnim podrujima sjeverozapadno od otoka. Saznajemo kako je bio posebno ogavan
dan, led se hvatao na brkovima i kabanicama, na konopima, pa ak i na palubi Hontvedtove kune koja ostaje
bezimena. John je stajao na skliskom ljunku ma
loga ~ala na Smuttynoseu, dok ga je susnjeiica napadala iskosa, i po
kuavao odluiti hoe li ili nee odveslati do kune. Moemo samo nagaati to je napokon natjeralo Hontvedta
da izie na more u takav dan, jedan od najgorih koje je Atlantik mogao ponuditi te godine. Je li to bila bijeda?
Ili glad? Skupocjeni mamac koji bi mogao istrunuti ako se ne iskoristi? Nekakav uasan nemir?
Poto je podigao jedro i izgubio Smuttynose iz vida, Johna je iznenadila oluja koja se podigla uzvitlavi goleme
valove i meavu.
Kako su sati prolazili, snijeg je na moru postao tako gust da ~ohn nije mogao vidjeti mnogo iwan samoga
broda. Moda uvidjevi svoju
pogreku, John se tada i pokuao vratiti prema ~muttynoseu, ali valovi su bili tako visoki a vidljivost tako slaba
da nije mogao napredo
vati. Umjesto toga bio je prisiljen plutati bez ci~ja, u sumranom bi
jelom sljepilu. OpaS~osc da ga val pokrij~ ili da s~ kuna ra~bije na nevidljivim stijenama i liticama bilaje
vrlo zbiljska.
Niz otoana, posebno jedan od njih, mukarac po imenu Eph
raim TW wns. k~ii ie i sam ivi~ na Smuttvnoseu i koii e kasniie sta
emu je kuevlasnik odbio oistiti krvave mrlje, zato, rekao je, to moe dobiti vie novaca od lovaca na
suvenire nego od vee stanarine), mislio je kako je John lud to je uope iziao na more, i iekivao je njegov
povratak. Kad je postalo oito kako je Hontvedtova kuna izgubljena, Downs je sam isplovio u svome veem
brodu, prikladno nazvanom Bijeli lutalica, u potragu za oteenim ili nasukanim brodom. Downs i njegova
posada satima su pretraivali more dok se i sami nisu izgubili u oluji. Poslije nekoliko sati napokon su uoili
manji brod u kojem je bio Hontvedt. Svladavajui etirimetarske valove, Downs je uspio pokupiti izgubljenog
pomorca. Kad je John bio sigurno smjeten na Bijelom lutalici, Hontvedtova je kuna otplutala i nitko je nikad
vie nije vidio.
Bijeli lutalica satima se valjao po valovima, a po ljudima na njemu hvatala se ledena kora tako da se vie nisu
mogli micati. Kad je brod napokon doao do obale - a povijest nam ne kae gdje - posada, koja se nije bila u
stanju normalno sluiti ni nogama ni rukama, prebacila se nekako preko pramca broda i skotrljala na pijesak.
Nekolicini ljudi s Bijelog lutalice potpuno su promrzla stopala i poslije su ih morali amputirati. ini se da je
John Hontvedt preivio bez ozljede.
"Mama, hoe li me odvesti na kupanje?"
Billie me povlai za rukav i uranja glavom pod moj lakat. Odla
em knjigu i podiem je na krilo. Komadi papira s omota od arene krede prllijeplo joj se za danju usnicu i ja
ga skidam. Mirie na kolj~ ke I mlijeko za zatltu od sunca,
"Ne znam, Jean", vie'1'homas iz kokpita. "Tamo je strano duboko. Rekao sam da mora tebe pitati. Ja ba
nemam posebnu elju jo jednom ulaziti."
~~Bit e joj dobro aho nosi prsluk za spaavanje", kae Rich, i2la
zei iz kabine s motorom. "U svakom sluaju, meni treba kupanje. Ogavan sam. Ako je nas dvoje vodimo, bit
e u redu."
"Molim te, mama."
Gledam Richa ije su ruke prekrivene uljem, a onda gledam Billie. "Moe", kaem. "Zato ne?"
Uspijevam se spustiti preko ruba broda, ali prilino sam sigurna kako me nikad nee uspjeti povui natrag.
Rich je ostavio Ijestve za
baca u vodu kao iz topa i odmah iskae na povrinu, lica pokrivena kosom. Plivam blie svojoj keri, nikad
dalje od lakta od nje, dok Billie lamata rukama i jedva dri usta nad vodom. Voda je isprva uasno hladna, ali
poslije nekoliko minuta poinjem se navikavati. Iz vode, pramac jedrilice izgleda masivno - pramac
prekooceanskog broda. U daljini, bez naoala, otoci su neodredeni oblici sivoga i smeeg.
Guram Billie prema Richu, a ona "pliva" izmedu svoga strica i mene -vrckava ribica bez straha. Usta joj se
pune morskom vodom. Ona je guta i kao da je iznenadena tim okusom. Moli Richa da je ponese na leima, a
kad doplivaju do mene, Billie spuzne s njega i stee me oko vrata. Richova je noga na trenutak skliska uz moju
i ja mu se hvatam za rame da se odrim na povrini.
"Pazi, Billie," kaem i olabavljujem njezin stisak oko svog vrata. "Ja nemam na sebi prsluk kao ti. Potopit e
me."
S prikosnice, Thomas nas promatra. U ruci dri au. Vidim ga kako se okree i smijei. Kae neto to ne
mogu uti - zacijelo Adalini.
Kad se odvajam od Richa, on zaranja duboko u vodu. Izlazi desetak metara od mene i poinje otro plivati,
udarajui rukama u skladu s pokretima nogu. Billie i ja plivamo jedna oko druge, dok ne uoim da se umorila.
Thomas posee prema njoj i nas dvoje zajedno uspijevamo bez napora podignuti Billie na brod. Kako sam
oeki
vala, me~tiln, ja nlsam dovoljno snana da se podignem i prebaciln
preko ograde, i dolazi do sramotnog i nespretnog povlaenja ruku i nogu prije nego to mi napokon uspije
prevrnuti se u kokpit. Billie se umotava u runik i sjedi drui pokraj Adaline. Kad napokon ustajem i
stavljam naoale, vidim kako je Rich otplivao sve do Smuttynosea i kako sjedi na alu.
Otoje pliina nije dobilo ime po pliinama, shoals, koje okruuju te otoke, ve od stare engleske rijei za
school. Kao u schools of fish, jata riba.
Za vrijeme amerike revolucije, Otoje pliina bilo je evakuirano. Budui da su otoani trgovali s Britancima,
kolonijalni vo~e New Hampshirea i Mainea zapovijedili su da svi naseljenici napuste otoke. Petog sijenja
1786. osamdeset je kua rastavljeno, preveze
no na kopno i ponovno sastavljeno du obale, od Massachusettsa do Mainea. Niz tih kua jo uvijek stoji.
"Gubitak. Naputanje. Kastracija. ovinizam..." "Ali, sjeti se Toma Moorea, magije."
"Turobno. Sve je to turobno", kae Thomas. "Kavanaugh, Frost, MacNeice."
"Zaboravlja Yeatsa. Slavljenje ljudske mate, arobnjak." "Donnelly. Hyde Donnelly. Pozna ga? Sivo svjetlo
kao lopov, majin bol / Prikrada se uz ivice-"
"Ti osuduje itavu jednu rasu", kae Adaline olako. Kadto Thomas povlai dug gutljaj viskija.
Teki, seljaki miris ribe i enjaka iri se i ovladava kokpitom gdje sjedimo Adaline, Thomas i ja. Rich dri
tanjur koljaka koje je upravo skuhao na pari.
"Ja sam ih skupila", kae Billie provlaei se kroz Richove noge. Ona se trudi da sauva ponos na svoje
koljke, premda slutim kako je donekle poraena u svom pokuaju da ih zapravo i voli. Upravo nekoliko
trenutaka prije toga, kad sam se spustila da pokupim pa
pire koje sam uzela iz Athenaeuma, vidjela sam djelomino savakan ostatak koljke, zguran u zguivani ubrus.
Billie ima na sebi odjeu koju posebno voli - plavu majicu s Po~~hrit~S r1~ ~t'Sirria i
od~ovarajue hlaice - i znam da ona ovaj mali skup doivlja~a kao
nekakw proslaw. Kao i Thomas. Billie je donijela ureicu Cheeriosa tako da moe s nama grickati. Ona mi
prilazi i privija se uz mene, gura glavu gore i pod moju nadlakticu. Thomas i Adaline sjede meni preko puta.
Za nekoliko sekundi, znam, Billie e traiti da joj dam Coca-Colu.
"Sinovi odlaze'; kae Thomas.
Rich stavlja koljke na sloivi stol usred kokpita, podie se na krov kabine i mae nogama nad otvorom. Zrak
oko nas kao da je proien. Smuttynose je otro ocrtan i ini se preliven tankim slojem zlata od niskoga sunca.
Sa alupe, galebovi nad otokom tamne su kvaice u modroj praini. Mislim da je to moda najljepa no toga
ljeta.
Imam fotografiju nas petero u kokpitu Morgana one veeri kad
je Rich pripremio koljke, a Thomas razbio au. Snimam dok je
svjetlo jo naranasto; zbog toga svi izgledamo nevjerojatno pocrnjeli i zdravi. Na fotografiji Billie sjedi na
Richovu krilu i upravo je ispruila ruku da dodirne zlatnu narukvicu koju je Adaline nekoliko minuta prije
toga stavila na zapee. Rich se smijei ravno u kameru, smijeak otvorenih usta koji pokazuje mnogo zuba,
lososove boje na svjetlu. Kraj njega, Adaline je protresla kosu tako da ju je kamera uhvatila malo podignute
brade. Ima na sebi dugaku crnu haljinu za sunanje s tankim naramenicama; njezin kri ljeska se na suncu.
Nisko sunce gotovo bolno sjaji svima u oi te zato Thomas miri i dri ruku podignutu uz elo. Jedini dio
njegova lica koji se moe jasno identificirati usta su i vilice. to se mene tie, ja sam namjestila tajmer tako da
se mogu i sama umetnuti u sliku. Sjedim kraj Thomasa, ali malo sam nakrivljena kao da se trudim biti dijelom
cijele kompozicije. Smijeila sam se, ali oi su mi se u tom trenutku zatvorile u treptaju. Thomas mi je pokuao
staviti slobodnu ruku oko ramena, ali kamera ga je uhvatila s rukom podignutom i savijenom u zraku.
"Kako si zapravo dobio taj oiljak?" pita Adaline.
"Moramo Billie dati neto pojesti", kaem ja, obraajui se samoj sebi kao i svima, Bio je to naporan dan i
uope nisam razmiljala o Billienoj veeri. Znam da je Rich za nas ostale kupio jastoge, ali Billie nee jesti
jastoga.
"Mama, mogu li dobiti Coca-Colu?"
"U automobilskoj nesrei", kae Thomas. "Kad sam bio dijete. Voza je bio pijan." Rich hitro podie pogled
prema Thomasu, ali Thomas odvraa glavu.
"Ne sad, zlato. Uskoro je vrijeme veeri."
"Imamo tunjevine" ,kaze Rich. "Napravit u joj sendvi:'
"Ti si ve dovoljno uinio", kaem ja. "Najmanje to mogu jest da napravim sendvi." Poinjem ustajati.
"Neu tunjevine", kae Billie. "Hou rakove."
"Billie, mislim da nee..." zaustila sam, ali Rich me prekida gotovo neprimjetno stresavi glavom.
"Zato ne bi kuala jastoga?" pita on Billie. "A ako ti se ne svida, moemo napraviti sendvi,"
Ona zatvara usta i kima glavom. Vidim da je poneto zabrinuta sad kad je pobijedila u svom malom
nadmetanju. Dvojim da zaista eli jastoga.
"Odakle si?" pita me Adaline. Kako je prekriila noge, razrez na suknji njezine crne haljine se otvara i otkriva
dugi, od sunca pocrnjeli list. Thomas gleda u Adalininu nogu, a onda odvraa pogled. Ja na sebi imam
traperice i majicu. Thomas ima istu koulju, plavu koulju s tankim utim prugama, i obrijao se.
"Iz Indiane, izvorno", kaem. "Roditelji su mi umrli. Roena sam kasno, kad mi je majka imala etrdeset osam
godina."
"Mama, to jedu galebovi?"
"Ribu, mislim", kaem Billie. "Zaranjaju u ocean po ribu. Ako paljivo gleda, sigurna sam da e ih vidjeti."
S nelagodom gledam prema Smuttynoseu, galebove koji krue u zraku nad krevitom obalom.
"A vi se bavite ovime?" pita Adaline, obuhvaajui pokretom ruku amac, otok, luku.
"Kad mogu", kaem.
"Ali, mama, gdje oni spavaju?"
"To je dobro pitanje", kaem i okreem se Thomasu da mi po~
mogne. "Nek me vrag nosi ako znam", kae Thomas.
~~slgur~o sp~v~ju ~a st~j2~a~~", n~d~ OdgoVO~.Ad~llne. "St~Ve glavu pod krilo, mislim."
"Jesi li kad vidjela galeba kako spava?" pita je Billie.
Adaline je skupila usne. "Sigurno jesam", kae. "Ali ne mogu se sjetiti gdje."
"Iza tegljaa sa smeem usred bostonske luke", vie Rich iz brodske kuhinje.
"Morski takori", mrmlja Thomas.
Billie se dublje uvlai u upljinu izmeu moje podlaktice i prsa i govori mi u rebra. "Adaline je lijepa", kae
ona stidljivo, ne ba sigurna da je u redu takvo to glasno izgovoriti.
"Znam da jest", kaem ja, gledajui ravno u Adalinu, iji se po
gled SuSree s mojim,
"Volim te, mamice," kae Billie. "I ja tebe volim", kaem.
Rana izvjea o umorstvima bila su napisana na brzinu i puna netonosti. Prvi bilten iz novina Boston Post
glasi ovako: "Dvije djevojke umorene na otoku Smutty Nose, Otoje pliina. Pojedinosti o jezivom pokolju -
Bijeg ubojice i naknadno uhienje u Bostonu Ubojiin motiv za zlodjelo - Pokuaj umorstva tree osobe - ude-
san bijeg njegove namjeravane rtve - Uasne patnje od studeni Stravian prizor u domu ubijenih ena, itd. itd.
- (POSEBNA VIJEST ZA BOSTON POST) Portsmouth, N.H. 6. oujka. Nai su graani bili uasnuti u rano
poslijepodne na dananji dan kad je ribar po imenu Huntress, s boravitem na Otoju pliina, pristao brodom u
Newcastleu i onda proslijedio u grad, hitajui da izvijesti nau policiju kako je na Otoju poinjeno gnusno
umorstvo".
Prema istom izvjeu, "neotesani mladac po imenu Lewis Wagner" vien je kako silazi na mol prethodnoga
dana sa sjekirom u ruci. Idueg jutra u sedam sati, dok su "Wagner i Huntress zajedno dorukovali" u
Portsmouthu, Wagner je rekao zlosretnom Huntres
su (koji se jo nije bio vratio kui i nije znao za umorstva) kako e se njemu (Lewisu Wagneru) neto dogoditi.
Anetta Lawson i Cornelia Christenson bile su rtve. Trea ena, gospoa Huntress, pobjegla je. ef gradske
policije u Portsmouthu, Johnson, ve je bio na putu u Boston kako bi uhvatio ubojicu u bijegu, ubojicu koji je
ranije toga dana vien kako se ukrcava u vlak za Boston.
Silazim da pomognem Richu u kuhinji. Stavio je jedan lonac s
rakovima na plamenik kuhala, a drugi na hibachi na krmi. Grije kruh u penici i ve je napravio salatu.
Poinjem prostirati stol. Rich i ja nespretno se kreemo u tijesnom prostoru i trudimo se da se ne sudaramo ili
da istodobno ne posegnemo za istim priborom. Kroz otvor za ljestve vidim Billie kako
l~l IlC~t1'1 prema gore n~ jastuitl kojl sam netom napustila. Clnl Se
da s najveom pozornou prouava svoje prste. Njoj nasuprot, uokvirene u pravokutniku, nalaze se
Thomasove noge u hlaama i nje
gova ruka koja posee za bocom to ju je postavio u2 desnu nogu. Brod se ritmino ljulja i kroz okrugle
prozorie okrenute zapadu odsjaj vode plee po pregradama. Traim klijeta za rakove u ladici
s priborom za jelo, kad ujem bolno poznate rijei; Oplata, miomirisan, pogo~en do sri.
Adalinin je glas dubok i melodiozan, pun potovanja, oblikujui rijei i samoglasnike - savrene samoglasnike.
Ona dobro znade tu pjesmu. Napamet.
Isteem se ne bih li vidjela Thomasovo lice. On je spustio pogled na svoja koljena. Ne mie se.
Prisjeam se bara, prisjeam se kako je Thomas itao tu pjesmu. Prisjeam se kako sam stajala kraj prozora i
itala je na ulinom svjetlu dok je Thomas spavao.
"Thomas," zovem. Otrina je u mom glasu ujna, ak i meni. Billie sjeda i oslanja se na laktove. ini se da je
malo zbunjena. Adaline prestaje recitirati.
Adalinina zapea Iagano su prekriena na koljenu. U jednoj ruci dugih prstiju dri au za vino. Iznenadena
sam kad odjednom shvaam kako je to prvi put to je vidim da pije.
"Thomas, trebam te", ponavljam i okreem glavu.
Zaposlila sam se u ladici s priborom. On gura glavu u stubite. "to je?" pita.
"Ne mogu nai klijeta za orahe i ne znam to si napravio s vinom koje imamo za veeru." Moja je zlovolja -
nelagodna, kisela nota vrlo uol~iva.
"Vino je tu, unutra", kae Rich tiho kraj mene. Otvara vrata siunog hladnjaka da ga vidim.
All, prekasno je, Thomas se ve okrenuo i otiao. Stoji za~ledan preko vode. Drl ait u jednoj ruci; dru~a
rl~ je l~ d2ep~ od hl~a. I
Adaline je okrenula tijelo tako da je i ona zagledana preko vode, ali na drugu stranu od Thomasa.
Rich se penje gore da stavi kukuruz u lonac na hibachiju. Vidim kako se Thomas pomaknuo i pridrava Richu
poklopac. Poto je Rich bacio klipove u uskipjeli kotli, brie ruke o kuhinjsku krpu, a tada se saginje i natae
sebi au vina iz druge boce na podu kokpita. Thomas i Rich, okrenuti prema meni ledima, izmjenjuju
nekoliko
rijei, poput mue~a kojl stoje kraj rotilja ~ dvoritu iza ku~c. ~a. slanjam se na rub anka u kuhinjici i
usredotoeno pijuckam vino.
Billie gleda svog oca, pa mene. Prevre se na trbuh i stavlja dlannmo m l;no Lnn rln r,rnmnfro nafn ~rrln
citnn n~ i~etmbm 1?i~h cp
nje i polae joj prste na bedro. Uvlai ih pod prorez suknje, pod crnu tkaninu.
Thomas, koji se u tom trenutku napola okrenuo i upravo se sprema progovoriti, vidi kako Rich dodiruje
Adalinu. Stoji kao zaaran, kao da ne zna kamo da se smjesti. Pribliava se za jedan nespretan korak. Udara u
Adalininu au koju je ona odloila na pod. aa pada i razbija se.
"Isuse", kae Thomas.
Louisa Wagnera je portsmouthska i bostonska policija uhitila u osam i trideset u noi poslije umorstava, u
domu nekog znanca u Bostonu. Wagner kao da je bio osupnut optubom za umorstva i kleo se kako nije
zakoraio na Smuttynose od studenoga prole godine. Rekao je kako ne bi mogao tako neto poiniti, zato to
su ene Hontvedtovih bile dobre prema njemu. uo je zviduk vlaka u devet sati toga jutra i budui da nikako
nije imao sree u Portsmouthu, pomislio je kako bi bilo pametno pokuati u Bostonu.
Vijest da policija dovodi Wagnera vlakom natrag u Portsmouth u petak ujutro u deset sati prohujala je gradom
i du cijele se pruge
natisnula gnjevna svjetina i urlala. U strahu za svog uhienika, policija je zaustavila vlak pola kilometra prije
postaje da skine Wagnera, ali ga je gomila ipak uoila i poela zasipati uhienika - i policiju kamenjem i
komadima leda. Izvikivali su: "Linujte ga" i "Objesite ga". Pozvano je mornariko pjeatvo, a redarstvenici
su izvukli pitolje. Wagner je proveo no u zatvoru u Portsmouthu, ali je sljedeeg dana premjeten u Saco, u
dravi Maine, budui da Smuttynose slubeno ne spada u New Hampshire nego u Maine. Policija se iznova
suoila s tisuama demonstranata koji su opet pokuali kamenovati Wagnera, te je on pritom ranjen u glavu.
Jedan je od ljudi u gomili bio Ephraim Downs, ribar koji je neko spasio ivot Johnu Hontvedtu.
Uhienik je sasluan u zatvoru u South Berwicku i potom zadr
an u zatvoru u Portlandu, Premjeten je u Alfred, u dravi Maine, kada je 16. lipnja 1873. zapoeo proces
Drava Maine protiv Louisa HF. Wagnera, Louisa Wagnera optuili su da je zadao deset smrto
nosnih rana sjekirom po glavi "Anethi M. Christenson", prouzro ivi time nje~inu trenutanu sr~~t,
Poto smo Rich i ja poistili komade razbijenog stakla, on vadi jastoge iz lonca i svi sjedamo za stol. Thomas,
koji je popio ak vie nego to obino popije, nespretno se bori sa svojim rakom rasprujui komadie bijelog
hitina oko stola. Billie, kao to se moglo oekivati, gubi tek na jastoge dok me gleda kako razbijam oklope i
iljkom vadim pjegavo, ruiasto meso. Adaline ne umae svoje meso prstima u rastopljeni maslac, kao mi
ostali, ve ga natapa u zdjelici vrue juhe i jede s vilice. Sustavno obraduje cijeli jarko crveni oklop, ne
proputajui ni komadia jestivog mesa.
Thomas se penje na palubu nakon to je posjekao palac na tipaljku. Poslije nekog vremena Rich, koji moda
osjea da je Thomasu potrebno drutvo, takoder ide gore. I Billie nas naputa, sva sretna to moe okrenuti
leda hrpi tipaljki i crvenog taloga koji se hvata u zdjeli od nehrajueg elika i postaje pomalo odvratan. S
druge strane stola promatram oarana kako Adaline izvlai iz rakova tijela siune komadie mesa koje sam ja
previdjela. Promatram je kako, jednu po jednu, sie i vae njegove vretenaste noge, lomei tanke ljuske
zubima.
"Jesi li odrasla na farmi?" pita. "Jesu li ti roditelji bili farmeri?"
"Da, zapravo jesu", kaem ja. "Gdje si ti odrasla u Irskoj?"
"U Corku", kae. "To je na jugu."
"A onda si otila na fakultet."
"Da", kae ona, "Billie je prekrasna. Zbilja si sretna to je ima."
"Hvala. I jesam sretna to je imam. I~ako si Z~v~~l~ u BoStonu?"
"Bila sam s nekim", kae ona. "Dok sam ivjela u Londonu. On je radio u Bostonu pa sam dola ovamo da
budemo zajedno. Uvijek sam voljela Boston."
"Kako si uspjela saznati toliko o Thomasovoj poeziji?" pitam. ini se da ju je to pitanje iznenadilo.
"Mislim da sam uvijek itala Thomasa", kae. "ak sam i u Dublinu mislila da je izvanredan. Poslije ove
nagrade, sad svi vjerojatno itaju Thomasa, je li? Tako nagrada i funkcionira, po svoj prilici. Valjda te onda svi
ponu itati."
"Zapamtila si njegova djela." "Ma, zapravo, ne."
U mom se glasu osjea neki optuujui ton koji je tjera da zauzme obrambeni stav.
"Kod Thomasa je vano, ini mi se, to zahtijeva itanje naglas", kae ona. "Gotovo da ga namee, ako elimo
do kraja razumjeti."
"Zna da je on ubio jednu djevojku", kaem.
Adaline polako uklanja jastogovu nogu iz usta, dri je izmedu palca i prsta dok oslanja ruke na rub stola.
Modro karirani stolnjak od votanog platna zasut je komadiima mesa i utim mrljama maslaca koji se stinuo.
"Thomas je ubio djevojku", ponavlja, kao da joj reenica nekako nema smisla.
Otpijam gutljaj vina. Otkidam komad kruha sa enjakom. Pokuavam kontrolirati ruke koje dru. Uvjerena
sam kako sam vie sablanjena onim to sam netom rekla nego ona. Nainom na koji sam to rekla. Rijeima
kojima sam se posluila.
"Ne razumijem", kae ona.
Ona odlae vretenastu nogu na tanjur i brie prste o ubrus na krilu, Dri zguvani ubrus u jednoj ruci,
"Automobilska nesrea", objanjavam. "Thomas je vozio,"
Ona kao da i dalje ne razumije.
"S njim je bila djevojka, U autu, Thomas je sletio s ceste, zapeo stranjim kotael~ u j~rku 1 ~~r;v~~uo auto~"
Adaline podie ruku i prstom rastreseno aka po komadiu jastoga izmeu zuba. Ja sputam pogled i
primjeujem kako na trapericama imam mrlju od vode od jastoga.
"Koliko joj je bilo godina?" "Is~.o kao ii~em~, seamnaest:'
"Bio je pijan?" "Jest", kaem. ekam.
Tada ga vidim, trenutak spoznaje. Vidim je kako prerauje tu informaciju, kako u sebi recitira stihove,
iznenada ih shvativi. Pogled ~o~~re~a~:ma~.e~i~ak,aonao~e~namene.
"~0,~~"0.Len,W,e'~je.s~m.e;' ,ka.'Le.o~a~.Wo,
_ " _ , -- -__ ~ ~i _a o..e ~~~ "
Adaline malo ustukne pri rijei Linda, kao da zbog te obinosti djevojina imena sve postaje zbiljskim.
"Volio ju je", kae ona.
"Da", odgovaram. "Veoma. Mislim da je zapravo nikad nije prebolio. U neku ruku, sve su njegove pjesme o toj
nesrei, ak i kad izgleda da nisu."
"Ali oenio se tobom", kae ona. "Jest", kaem.
Adaline stavlja ubrus na stol i ustaje. Prelazi nekoliko koraka do ulaza u prednju kabinu. Okrenuta mi je
ledima, ruku prekrienih na prsima.
Rich sputa glavu u kabinu. "Jean, morala bi izai", vie. "Svjetlo je savreno."
Prekida se. Adaline i dalje stoji na vratima, leima prema meni. Ne okree se. Rich gleda u mene.
"to se dogodilo?" pita.
Pruam noge pod stolom. "Nita posebno", kaem.
Slaem ruke u krilu, zaprepatena svojom izdajom. Svih ovih godina koje sam proVela s Thomasom, nikad to
nisam rekla ni jednoj jedinoj osobi. A koliko je meni poznato, ni on. Unato naim strahovanjima, kad je
primio nagradu, nitko nije otkrio tu injenicu o Thomasovoj mladosti, budui da su zapisnici bili temeljito
zapeaeni. Sada, meutim, znam da e Adaline rei i drugima. Nee biti kadra zadrati tu informaciju za
sebe.
Nije mogue da sam to uinila, mislim.
"Rich, ostavi ovo", kaem urno, pokazujui rukom na nered na stolu. "Htjela bih ii gore. S Thomasom. Dok
je svjetlo jo dobro. Oprat u sude poslije." Odmiem se od stola. Rich se sputa Ijestvama i stoji na trenutak s
rukama iznad glave, pridravajui se za otvor. Izgleda zbunjeno.
Iza mene, Adaline odlazi u prednju kabinu. Zatvara vrata. Velemoni R. P. Tapley iz Sacoa, drava Maine, bio
je branitelj Louisa H.F. Wagnera. George C. Yeaton bio je okruni tuilac. Velemoni William G. Barrows bio
je glavni sudac. lanovi porote bili su Isaac Easton iz North Berwicka, George A, Twambly iz Shapleig
ha~ IYOi~' C~ I~atGh iz Wellsa~ Horace Piper iz Newfielda~ Levi G.
Hanson iz Biddeforda, Nahum Tarbox iz Biddeforda, Benajah Hall iz North Berwicka, Charles Whitney iz
Biddeforda, William Bean iz Limingtona, Robert Littlefield iz Kennebunka, Isaac Libbey iz Parsonfielda i
Calvin Steveris iz Wellsa.
Premda su svi porotnici, odvjetnici i sudac bili bijelci ranoamerikog - to e rei engleskog - podrijetla, ni
optuenik ni rtve, ni ena koja je preivjela, pa ak ni veina svjedoka nisu bili ameriki dravljani.
U kokpitu, Thomas prilazi i sjeda kraj mene. Billie se naslanja na Thomasove noge. Ruke mi se poinju tresti.
Osjeam poriv da se nagnem naprijed i da stavim glavu medu koljena.
Nas troje promatramo kako sunce zalazi nad Newcastleom i Portsmouthom, promatramo kako se koraljno
svjetlo jednoliko kree preko Appledorea i Stara, ostavljajui za sobom sliku bez boje. Dolje, Rich pali
pozicijska svjetla.
Htjela bih rei Thomasu kako sam uinila neto uasno, kako ne znam zato sam to uinila, osim da ba u tom
trenutku nisam mogla podnijeti Adalininu uvjerenost kako dobro poznaje Thomasa - moda, na neki nain,
ak bolje nego ja.
Na Staru su prozori osvijetljeni i ljudi prolaze kroz jezerca tamnoutog svjetla.
"Dre", kae Thomas.
Magdalenine pjesme analiza su ivota jedne sedamnaestogodinje djevojke u posljednje etiri sekunde njezina
ivota, napisana glasom sedamnaestgodinjeg mladia koji joj je oito bio ljubavnik i koji je bio s njom kad je
umrla. Pjesme se obraaju neispunjenom obeanju ljubavi, apsolutnoj neumitnosti injenice da e to obeanje
ostati neispunjeno. itatelju je doputeno a zamisli tu djevojku kao enu srednjih godina, udanu za mukarca
koji je bio taj mladi, kao ostariju udovicu, te kao esnaestogodinjakinju vrlo slobodna ponaanja. Djevojka
kojoj je ime Magdalene je -videna oima toga mladia - neobino lijepa. Ima dugo vitko tijelo plesaice, bujnu
viebojnu kosu koja je svijena u komplicirane role na zatiljku i pune izvijene usnice jednakih razmjera, gotovo
bez ikakva luka.
Prema izjavi okrunog tuitelja drave Maine, 5. oujka 1873.
estero je ljudi ivjelo u jednoipolkatnoj crvenoj kuici na Smuttynoseu, a drugih stanovnika te zime na eijelom
otoku nije bilo. John
i Maren Hontvedt doli su 1868. Karen, Marenina sestra i Matthew, Johnov brat, doli su svaki za sebe 1871.
Karen se gotovo odmah zaposlila u Laightonovu hotelu na otoku Appledore, dok se Matthew pridruio Johnu
na Clara Belli, Johnovoj ribarskoj kuni. Evan, Marenin brat i njegova ena Anethe, doli su na otok u
listopadu 1872., pet mjeseci prije umorstava.
U zoru petog oujka, Matthew, Evan i John otisnuli su se od Smuttynosea i otplovili kunom na sjeveroistok da
izvuku svoje koe. Ingerbretsoni s Appledorea su im se prikljuili u svom brodu. Plan je bio da toga dana love
ujutro, vrate se na ruak, a onda otplove u Portsmouth prodati lovinu i kupiti mamce. Ali neposredno prije
podneva, neoekivan i nagli vjetar sprijeio ih je da bez tekoa odjedre kui u Smuttynose. Budui da su znali
kako im je potreban mamac, dozvali su Emila Ingerbretsona i zamolili ga da se zaustavi kod otoka i da kae
enama kako se nee vratiti kui do veeri. Tri ene - Maren, Karen i Anethe - skuhale su gula i ispekle kruh
za mukarce, pripremajui se za njihov povratak prije mraka.
Louis Wagner je stojei na Rollins Wharfu u Portsmouthu promatrao kako Clara Bella ulazi u luku. Wagner,
koji je toga dana imao na sebi dva dempera, bijelu sveanu koulju i kombinezon, pomogao je Johnu i
Matthewu i Evanu da priveu brod. Louis je kazao mukarcima kako onaj mamac koji ele, a koji dolazi
vlakom iz Bostona, kasni i kako zacijelo nee stii prije ponoi. Louis je tada
zamolio Johna novac da neto pojede, a John se nasmijao i rekao kako nijedan od njih nije ponio nikakva
novca jer su mislili da e naj
prije ii kui i da e morati jesti na veresiju kod gospoe lohnson u iju je kuu trebao biti dostavljen mamac.
Wagner je tada upitao Johna je li imao sree u ribolovu, a John je odvratio kako je uspio utedjeti esto dolara.
Tri mukarca sa Smuttynosea oprostila su se od Louisa, ostavivi ga na molu, dok su oni otili po svoju veeru.
Stavljati mamac na potegae vrlo je spor i ljigav posao. Svaka od tisuu kuka mora dobiti svoj komadi ribe za
mamac, smrdljivi rezanac haringe koja je dopremana u bavama vlakom iz Bostona i doista je te noi stigla u
Portsmouth mnogo kasnije nego to su je oekivali, sprijeivi tako ljude da se uope vrate na Smuttynose.
Svaku pojedinu udicu valjalo je odvojiti od hrpe, zakvaiti mamac, zatim je sloiti u bavu tako da se sve moe
prebaciti preko ograde broda kad
kuna sljedeeg dana stigne na lovite. Trojici ljudi trebalo je est
sati da zakvae mamac na udice. Kad je posao bio zavren, nije bilo neobino vidjeti na jednom ili na vie
mukaraca pokoji ubod od udice.
Louis Wagner je emigrirao iz Pruske u Sjedinjene Drave sedam godina prije toga. Bilo mu je dvadeset osam
godina i oni koji su ga poznavali opisali su ga kao visokog i neobino snanog, svijetle kose i "elinomodrih"
oiju. Drugi opisi prikazuju njegove oi kao blage i njene. Mnoge su ga ene smatrale pristalim. Od vremena
do vremena radio je na Otoju pliina, na ukrcaju i iskrcaju robe, a dva mjeseca, od rujna do studenog 1872., s
Johnom Hontvedtom na Clara Belli. Sedam mjeseci te godine (od travnja do studenog) Wagner je stanovao kod
Hontvedtovih, ali je vei dio vremena bio nepokretan od reume. Poto je otiao od Hontvedtovih, prijavio se
kao pomonik naAddisonu Gilbertu, koji je uskoro potonuo, ostavljajui Wagnera ponovno bez posla.
Neposredno prije umorstava on je lutao izmeu raznih pansiona, dokova, mola i krmi Portsmoutha u potrazi
za poslom. Citiraju ga kako je rekao etvorici razliitih ljudi, u etiri razliite prilike: "Ovako vie ne ide.
Moram doi do novca za tri mjeseca, pa makar zato morao i ubiti". Dok je ivio u Ports
mouthu, stanovao je u pansionu za mukarce koji je pripadao Matthewu Jo~nsonu i njegovoj eni. Dugovao je
svome stanodavcu novac.
Prema iskazu opcuibe, u sedam i lridcsel s, oiujka uver, Louis Wagner ukrao je bafanu, vlasnif~~o Jamesa
Burkea, koja,je bila os~ Cavljena na kraju ulice Pickeri~g~ Upravo ~oga da~a, Bu~ke je zamijenio Slare
kerme nabaLa~i noaima; skup~jima. ~~agnetj~ namj~ra
vao odveslati do Otoja pliina, ukrast~ esto dolara o kojlma j~ ~ohn go~orio i sm~esta odveslat6 natrag. To
je Znallo prijei na vesla
udaljenost od vadeset milja, to je ak i u najpovoljnijim okolnostima silno naporno za bilo kojeg ovjeka.
Toga je dana plima nastupila u est poslije podne, oseka u pono. Mjesec je bio u treoj etvrtini i zalazio je u
jedan sat ujutro. Uz povoljnu plimu, trebalo je sati etrdeset minuta da se odvesla od ulice Pickering do ua
rijeke Pis
Okruni tuitelj Yeaton ovako je rekonstruirao Wagnerov plan: Maren e spavati u jugozapadnoj spavaonici, a
Anethe e biti gore. Wagner e zabraviti vrata koja povezuju Mareninu spavau sobu s kuhinjom provlaei
daicu iz vre za rakove kroz zasun. Budui da e novac biti u kuhinji u kovegu, drao je kako nee biti
nikakvih potekoa. Wagner je pogreno pretpostavio kako e Karen jo biti na Appledoreu. Nije sa sobom
ponio nikakvo ubojito oruje.
Wagner, kojemu je struja odgovarala, hitro se kretao niz rijeku i dalje od Portsmoutha. Kad je doao do Otoja,
tiho je obiao otok da vidi nije li se kojim sluajem Clara Bella vratila. Kad se uvjerio kako na otoku nema
mukaraca, odveslao je u 1-~aley's Cove. To je bilo otprilike u jedanaest sati naveer. ekao je dok se sva
svjetla u kuama na Appledoreu i Staru nisu pogasila.
Kad su otoci bili u mraku, priao je u gumenim izmama ulaznim vratima kuice gdje je uz kamenu stubu bila
naslonjena sjekira. Uao je u kuhinju i zasunuo vrata prema spavaoj sobi.
Pas, Ringe, poeo je lajati.
Louis se naglo okrenuo. ena je ustala iz kreveta u mraku i zazvala: "John, to si ti?"
Vodim Billie u potpalublje da je pripremim za spavanje. Njoj je i dalje strano zanimljiv brodski zahod,
posebno vrlo zamren sustav ispiranja. Pere zube, pa onda navlai pidamu. Smjetam je na nje
zin leaj i sjedam do nje. Zatraila je priu, pa joj itam priu iz slikovnice a nekoj majci i njezinoj keri koje
skupljaju borovnice u
Maineu. Billie lei u stanju najbudnije pozornosti i u naruju dri izlizanog koker-panijela kojega ima jo od
roenja.
"Idemo sad rei ono nae", kaem nakon to sam zavrila knjigu. Kad je Billie bila vrlo malo dijete, nauila je
govoriti, kao veina djece, ponavljajui ono to sam joj ja rekla. Nekim je sluajem ovo ponavljanje, veernja
litanija, potrajalo godinama.
"Slatka curica", kaem ja. "Slatka mamica."
"Lijepo spavaj." "Lijepo spavaj."
"Vidimo se ujutro`" "Vidimo se ujutro`"
"Zaklopi oice." "Zaklopi oice." "Slatko sanjaj." "Slatko sanjaj." "Volim te." "Volim te." "Laku no." "Laku
no."
Prinosim usnice njezinu obrazu. Ona podie ruke, isputajui psa i vrsto me stee u zagrljaj.
"Volim te, mamice," kae.
Te noi, na vlanom madracu koji slui kao krevet, Thomas i ja leimo jedno naprama drugome, udaljeni tek
nekoliko centimetara. Svjetla ima dovoljno, tako da mu upravo mogu razabrati lice. Kosa mu je pala na elo, a
oi kao da su bez izraaja - jednostavna tamna jezera. Ja na sebi imam nonu koulju, bijelu nonu koulju s
ruiastim pamunim obrubom. Thomas je jo u onoj plavoj koulji s
tankim iutim prugama i u gaicama.
Podie ruku i prstom izvlai obris mojih usana. Dodiruje mi
rame hrptom ruke. Sasvim malo mu se primiem. On mi stavlja ruku oko struka.
Mi sad imamo poseban nain vodenja ljubavi, na vlastiti jezik, ovaj pokret, zatim onaj pokret, signali, dobro
uvjebani, koji se svaki put tek neznatno razlikuju od onih prijanjih. Njegova ruka koja se sputa na moje
bedro, moja ruka koja posee medu noge, njegov mali pomak da se oslobodi, moj dlan pod njegovom kouljom.
Te noi on se prebacuje preko mene, tako da mi je lice pomalo prignjeeno izmeu njegovih prsa i nadlaktice.
Ukoila sam se.
Osjea se u tkanini, slabaan ali nedvojben, neki nepoznati miris. Ni morski zrak, ni jastog, ni znojno dijete.
Dovoljno je samo nekoliko sekundi da dvoje ljudi koji su vodili ljubav tisuu puta, dvije tisue puta, razmijene
poruku.
On se otkotrljao od mene i lei na ledima, zagledan u grede.
Ja ne mogu govoriti. Polako uvlaim zrak u plua i isputam ga.
Nakon nekog vremena postajem svjesna slabanih trzaja u Thomasovu tijelu - ruka, koljeno - koji mi govore
kako je zaspao.
Da se dobije fotografija pejsaa u noi potreban je stativ i pristojna mjeseina. Malo poslije ponoi, kad svi na
brodu spavaju, ja idem Zodiacom preko na Smuttynose. Sluim se veslom jer ne elim motorom probuditi
Thomasa ili Richa. U daljini, mjesec ocrtava otok bacajui na vodu dugi stoac svjetla. Pristajem Zodiacom na
mjestu gdje je Louis Wagner ostavio svoju batanu i idem istim onim putem kojim je on morao ii do kue.
Stojim na temeljima kue i ponovno prelazim ona umorstva u glavi. Gledam preko luke i pokuavam zamisliti
ivot na otoku, nou, u tiini, i uz neprestani vjetar. Ispucavam dvije role Velvie 220, sedamdeset dvije snimke
Smuttynosea u mraku.
21. rujna 1899.
RAZMILJALA SAM jutros o pripovijedanju pria i istini i kako dolazimo do toga da s najveim povjerenjem
primamo pripovijesti onih koji nam ih nude.
Nedugo poslije smrti nae majke i poto sam se oporavila od svoje bolesti, Karen je postala, kao to sam ve
rekla, gospodarica kue, a Evan i ja bili smo otpremljeni na rad, ja na susjedno gospodarstvo, a Evan na more.
Nije to bilo nita neobino, ne u tom kraju i u to doba.
Na otac, ostario i ucviljen gubitkom svoje ene, odlazio je na more rje~e nego prije i na znatno krae plovidbe
nego to je iao u prolosti, Tako nije imao suvika ribe za prodaju ili za suenje. Po~ svuda je oko nas u to
doba bilo drugih obitelji u loem imovnom sta
nju, nekih jo u gorem od nas, obitelji u kojima se otac utopio, a majka i najstariji sin preuzeli odgovornost da
prehranjuju brojnu malu djecu, te takoder obitelji ija su primanja bila smanjena zbog gospodarskih nedaa u
tom podruju i, tovie, u itavoj zemlji u to doba, to je za posljedicu imalo mnotvo siromaha i beskunika.
Za razliku od njih, pamtim vrlo rijetke prilike kad naa obitelj uistinu nije imala nikakve hrane u smonici,
premda se dodue sjeam barem jedne, a moda i dviju zima kad sam imala samo jednu opravu i jedan par
arapa da mi potraje do proljea, a nismo mogli nabaviti vune da je ispredemo i napravimo jo jedan par.
Odluka da Evan nae zaposlenje izvan kue bila je, vjerujem, laka za mog oca, budui da je Evan bio visok i
snaan esnaestogodinjak i mnogi su mladii istih godina u okolici Laurviga ve neko mijeme radili. Dralo
se kako e Evan zasluivati bolje ako se unajmi nekome kao pomonik nego to bi zaradivao prodajui haringu
i bakalar to bi ih ulovio s mojim ocem; ali budui da je tih godina u
zaljevu Laurvig bilo vrlo malo posla za ribare, Evan je morao ii u Tonsberg, koji je bio dvadeset kilometara
sjeverno od Laurviga. Tu su mu rekli za ovjeka po imenu John Hontvedt koji trai mornara i koji prebiva u
kui s jo est ribara, od kojih je jedan njegov brat Matthew. Od toga dana nadalje, a to je bilo 12. listopada
1860., pa sve dok se Evan i John nisu udruili, Evan je radio s Johnom Hontvedtom na njegovoj ribarici Malla
Fladen i ivio u toj kui est dana na tjedan.
to se mene tie, ja sam ostala jo godinu dana u koli, a onda sam se zaposlila na Johannsenovoj farmi. Bilo
je to teko doba u ivotu moga oca i vjerujem kako je odluka da poalje svoje najmlade dijete na posao izvan
kue bila neobino muna za njega. Karen vie nije mogla odlaziti u pansion jer je bila potrebna kod kue, a
budui da je meni bilo samo etrnaest godina pa moj otac nije smatrao prikladnim da i ja radim u slinim
okolnostima, traio mi je posao drugdje, po mogunosti pod manje krutim uvjetima. Sluajno se dogodilo te je
upravo Karen saznala za mjesto kod Knuda Johannsena koji je sam nedavno ostao udovcem, te je nagovorila
mog oca da me onamo poalje.
Mljekarska farma Knuda Johannsena leala je est kilometara od mora, teak usPon putem na posao ujutro i,
dakako, spust nizbr
do naveer, to je bila srea, budui da sam obino bila tako strano umorna da mi je bila potrebna sila tee
koja e me tjerati naprijed prema n~oj ku~iei, Moji ra~ni s~ti na imanju Johannsen bili $u dugi i naporni, ali
veinom ne i neugodni. Za vrijeme mojeg zaposlenja u tom kuanstvu, koje ~e traaalo dvije ~odine i osam
mjeseci, Evan i ja nismo se esto imali prilike vi~ati; a gotovo nikad sami; i to je za me bila velika alost. Zbog
Evanova marljivog rada i napredovanja, me
utim, imovno se stanje nae obiteljipostupnopoboljavalo tako da mi je bilo doputeno prekinuti posao kod
gospodina Johannsena i ponovno se upisati u kolu, gdje sam ostala godinu dana i sedam mjeseci, pohaajui
teaj pripreme za daljnji studij, premda mi na alost nije bilo sueno da odem i na sveuilite. Imala sam
sreu, meutim, dok sam bila u koli da se srcem i duom unesem u uenje te tako privuem pozornost
profesora Neilsa Jessena, ravnatelja,
koji se tada prihvatio usavravanja moje je~ine vjetine, te sam
tarni uvjeti za tu izazovnu zadau, sasvim pristojno napredovala, jer je profesor Jessen provodio mnoge sate sa
mnom poslije kole, u nadi da u biti prva uenica iz kole Laurvig koja e postati studenticom na sveuilitu u
Kristijaniji.
Dogodilo se, meutim, da nisam mogla otii na sveuilite zbog nedostatka sredstava, iako nam je moj brat
redovito slao velik dio svoje plae, pa sam se prijavila i dobila mjesto inovnice u eljezari Fritzoe, i ondje
ostala dvije godine. A tada, u zimi 1865., John Hontvedt i njegov brat Matthew preselili su se u Laurvig i
ubrzo poslije toga smjer se moga ivota vrlo dramatino izmijenio.
Kua u ulici Jorgine ispraznila se i mogla se unajmiti za nisku cijenu, a Evan je tih nekoliko godina Johnu
veoma hvalio to podruje. Budui da je bio tako radin i bistar, John Hontvedt je imao uspjeha u ribarstvu, i s
njim je Evan zaradio dovoljno novca da neto stavi na stranu. Dva su mukarca, uz Matthewa Hontvedta, tako
postali suvlasnici alupe koju su kupili i nazvali jeAgnes C. Nedland.
John Hontvedt nije bio posebno visok mukarac, ne u usporedbi s naim ocem i Evanom, koji su obojica bili
gotovo dva metra visoki, ali John je unato tome odavao dojam snage i veliine. Imao, je sme
~u hosu eimetaste boae, ~ustu i du~u, zaeljanu prel~o ela, a oi su mu upuivale na blagost due, Bile su
smede, ini mi se, ili moda
sive, sad se ne mogu sjetiti. Lice mu nije bilo usko, kao Evanovo, ve vie etvrtasta oblika i imao je snanu
eljust. Slutim da je kao djeak bio mrav, ali kad je postao mukarac, tijelo mu se, kao i lice, popunilo. Prsa su
mu bila okrugla i oblikovana poput bave za ribu. U to doba nije na sebi imao ni trunke sala.
Hontvedt je imao naviku da stoji ruku zataknutih o pojas i da katkad povlai hlae dok govori. Kad je sjeio,
prekriio bi noge preko koljena, kao neke ene, ali nika nije bio enskast ni u jednoj drugoj kretnji. Ponekad,
kad je bio napet ili tjeskoban, drao bi lakat jednom rukom a slobodnom rukom nekako pretjerano zamahivao;
udna kretnja, kako mi se uvijek inilo, kretnja koju sam nakon nekog vremena poistovjeivala iskljuivo s
Johnom. Izgubio je jedan prst lijeve ruke kad mu ga je zahvatilo vitlo.
Drim kako je na otac, u doba kad sam ja upoznala Johna Hontvedta, bio veoma zabrinut za svoje dvije keri.
To svakako stoji kad
je rije o njegovoj odgovornosti prema Karen koja je u trideset tre~ oj godini ve izgubila mladost i inilo se
kako joj je sueno da osta
ne djevicom. Bila je sramota za oca, tada kao i sada, da ne uspije udati svoje keri, i jeza me hvata pri pomisli
na sve one mlade ene koje su bile tako neprikladno isproene i ivjele krajnje nevoljnim ivotom samo kako
bi utaile javnu potrebu svojih oeva.
Neu, meutim, pripisivati naem ocu takve niske elje, jer uistinu i ne vjerujem da je tako bilo, ali sigurna
sam kako mu je, nakon to je gledao kako se njegova najstarija ki pretvara u usidjelicu, bilo stalo da me vidi
dobro udanu. Takoer moram ovdje dodati kako moj otac u posljednje doba nije u naoj sredini upoznao
ovjeka koji bi bio tako dobra ribarska korenika i tako uspjean kao John. Vjerujem kako je moj otac imao
razloga da bude zahvalan Johnu Hontvedtu to je prihvatio naega Evana i na taj nain postupno promijenio
sudbinu nae obitelji.
Jedne veeri, kad je Hontvedt veerao za naim stolom, predloio je da on i ja zajedno proetamo.
Ja zapravo uope nisam eljela proetati, a svakako ne sa Johnom Hontvedtom, ali nije mi bilo jasno kako bih
mogla odbiti takvu molbu, posebno zato to je bila iznesena pred mojim ocem. Bila je blaga veer u poetku
listopada, s dugim sjenama zbog kojih je krajolik poprimio neku posebnu jasnou. Hodali smo u smjeru
obalnog
puta, prema gradu, John zataknuvi ruke u depove hlaa, a ja pre
kriivi svoje uz struk, to se tada smatralo prilinim za mladu enu. John je prihvatio teret razgovora,
pripovijedajui, koliko se sjeam, s velikom lakoom i poletom, premda ne pamtim nita od onoga to je
govorio. Priznajem kako se to esto dogaalo meu nama, budui da sam uobiajila doputati mislima da
odlutaju dok on govori, a on je zaudo rijetko zamjeivao tu moju odsutnost. Te veeri, kad sam nakon nekog
vremena ipak poela sluati to on govori, zamijetila sam kako smo poprilino odmakli od kuice. Stajali smo
na rtu s kojega se prua pogled na Laurvigsfjord. Tlo je bilo pokriveno vrijeskom koji se rasplamsao pri
zalasku sunca, a modrina vode pod nama dosegla je onu tamnu, gustu boju safira koja se pojavljuje samo na-
veer. Divili smo se tom pogledu i moda mi se John obraao, kad
sam primijetlla kako rrll se prlblilo vle nego to mi je zapravo t~ilo ugodno. Gotovo u istom trenutku kad
sr~ to za~nijetila, lagano mi
je poloio ruku otraga na struk. Bila je to kretnja koja se nije mogla
pogreno protumaiti, Bila je to, vjerujem da se ne varam, poneto posesivna kretnja, i tada uope nisam
dvojila u njezinu namjeru.
Mogue je da sam se sasvim malo odmaknula od njega, ali John, koji nije posustajao u svojim nakanama,
pokrenuo se zajedno sa mnom tako da nije imao potrebe odmicati ruku. Dok smo tako stajali, sjeam se kako
su mu se prsti poeli pomicati jo dalje, te mi je uskoro mogao obujmiti struk. Pomislila sam kako bi, ne kaem
li mu neto u tom trenutku, mogao moju pasivnost shvatiti kao poziv na daljnje intimnosti, koje ja nisam
eljela, pa sam se naglo odmaknula od njega.
"Maren," rekao je, "ima stvari o kojima bih morao s tobom razgovarati."
"Ve sam prilino umorna, John. Mislim da bismo se morali vratiti u kuu."
"Zna", rekao je John, "da sam razmiljao o tome da se odselim u Ameriku. Vrlo su me se dojmila izvjea o
amerikim obiajima i nazorima, posebno pomisao kako nema nikakvih stalekih razlika. Da ovjek plaa
samo mali porez na zemlju koju uistinu posjeduje, a ne da puni depove dokonih koji uope ne rade."
"Ali zar bi ti ostavio sve to poznaje i otiao u zemlju u kojoj, ako nema novca, mora ostati ondje gdje jesi,
na obali?" upitala sam. "ula sam prie o golemim iznosima koji su potrebni da putu
je u unl~tranjost, pa ak i ondje je zemlja esto ve dvaput prodana, taka da izvorni vlasnici anju golemu
dobit, a novopristigli useljenici vie ne mogu doi do jeftine zemlje. ula sam takoer kako je roba ondje vrlo
skupa. Bavica soli stoji gotovo pedeset orta! A kava je etrdeset skillinga funta!"
"Budui da bih ja elio ostati na obali," odgovorio je, "ne vidim emu se brinuti oko novca za ~utovanje u
unutranjost. Ali razumijem to hoe rei, Maren. Covjek mora imati nekakvu glavnicu kojom e zapoeti
novi ivot, za kuu i zalihe hrane i prijevoz i tako dalje."
"I ti bi se uistinu ondje naselio, na obali Amerike?" upitala sam.
"Bih, da naem enu", odgovorio je John.
Pri rijei ena John me pogledao i moj se pogled susreo s njego
Vllrl ~k 1 ~il~e ~le~~ ~t~ ~a~ shvat~la ~agovjetaj U ~je$0~0~ i~ja~i, ~ilo je to prvi put da se takva misao
posve jasno pojavila preda
mnom i priznajem kako sam isprva bila prilino sablanjena.
"ao mi je, Maren," rekao je. "ini se da si uznemirena, a to mi
~ope rii~ebi~a nam~era. Stov~e, moja je nam~erabila posve suprot
na. Otkako sam na ovome svijetu, nikad nisam upoznao sladu enu od tebe, Maren."
"Zaista, Johne, osjeam se vrlo loe."
"Bez obzira na to otiao ja u Ameriku ili ostao u Norvekoj, imam dovoljno godina, a sreom i sredstava, da
mogu razmiljati o enidbi. Vjerujem kako sam dostatno vrijedna znaaja da zatraim..."
Nikad nisam cijenila ene koje poinju glumatati ili koje se pretvaraju da su tako profinjena ustroja da ne
mogu izdrati intenzivne slike to ih rijei katkad mogu predoiti, ali moram priznati kako sam u tom
trenutku, stojei na onoj uzvisini, bila tako iscrpljena svojim jalovim pokuajima da uvjerim svog pratioca neka
prekine svoj razgovor i otprati me natrag u kuu, da sam dola u napast da odglumim nesvjesticu i sruim se u
vrijes do njegovih nogu. Medutim, umjesto toga, prilino sam se otro obratila Johnu. "Zahtijevam da se
vratimo ili e mi pozliti, Johne," rekla sam i na taj sam nain uspjela na neko vrijeme odgoditi ono to mi se
uinilo neizbjenim zahtjevom.
I ve narednoga dana, moj je otac sam naeo tu temu. Evan je
otiao spavati, a Karen je bila u nuniku iza kue, tako da smo otac i ja biii sami, On eli, rekao je, da me vidi
sre~enu s obitelji. Ne eli da budem ovisna o njemu, budui da misli da mu il~j~ preostalo mnogo godina, Ja
sam se rasplakala pri toj izjavi, ne samo zato to mi je bila mrska pomisao na smrt mog oca, ve i zato to me
ljutilo kako mi se
dvaput u jednom tjednu namee potreba da odbijam mogunost udaje za Johna Hontvedta. Moj je otac,
odmahnuvi rukom na sve moje prosvjede, govorio o Johnovu znaaju, o njegovoj solidnoj financijskoj situaciji
i napokon, premda je po mom miljenju pomijeao bitno s nebitnim, o Hontvedtovu oitom nagnuu prema
meni koje bi se s vremenom, rekao je, moglo razviti u duboku t trajnu ljubav. Silno me Ijutilo to moram
razmiljati o takvim stvarima, ali valja mi odmah napomenuti kako je u Norvekoj u to doba bilo posve
neumjesno da mlada ki proturjei svom ocu te sam tako morala sasluati oca kako nairoko raspravlja o temi
mojeg mogueg braka. Pokorno sam izjavila kako sam mu zahvalna na njegovoj brizi, ali kako mi je jo
prerano poduzeti tako velik i ozbiljan korak u ivotu te kako u se u to upustiti tek s najveom pozornou i
nakon zreloe razmiljanja.
Pomislila sam kako je time stvar zavrena ili barem odgoena na neko vrijeme, kad sam, zbog jedne
impulzivne geste sa svoje strane, a koju u poslije iskreno poaliti, sama prouzroila da tema opet bude
potaknuta i napokon razrijeena.
Bilo je to otprilike etiri tjedna kasnije, sredinom studenoga i vrijeme je bilo zaista strano hladno, ali kasno
poslije podne na zaljevu se pojavio neobian i udesan fenomen. Budui da je voda bila znatno toplija od zraka
iznad nje, veliki~oblaci magle dizali su se iz mora poput pare koja se podie iz kade. Ti zavojiti oblaci, zbog
svjetla i kuta sunca u to doba godine, poprimali su prekrasnu ruiastu boju lososa koja je upravo oduzimala
dah. I tako je taj zaljev, koji je obino bio prepun ribolovaca koji su uplovljavali i isplovljavali iz luke, te
nedjelje poprimio neki ar kakvom vjerujem nije moglo biti ravna bilo gdje na zemlji. Bila je to prirodna
pojava koju smo Evan i ja katkad promatrali dok smo kao djeca pjeaili obalnim putem i nikad nismo
propustili da zastanemo u hodu i zaneseno se i sa tovanjem divimo tako jednostavnom a ipak velianstvenom
dogadaju u prirodi. Toga poslijepodneva zamolila sam Evana da me otprati do stijena odakle bismo mogli bolje
promatrati zaljev. Pomi
slila sam kako e to biti dobra prilika da Evan i ja raz~ovaramo podalje od ostalih, za to smo rijetko imali
mogunosti. Evan je is
prva oklijevao, budui da je vjerujem bio posebno iscrpljen poslije svog napornog tjedna (jer ribarov je posao
vazda mnogo tei po studeni), ali ja sam bila uporna u svom pozivu i mogu rei kako sam ga uspjela
nagovoriti,
Preli smo stanovitu udaljenost bez rijei. Moj je brat bio nekako zanesen u misli toga poslijepodneva i ja
zapravo nisam znala kako bih zapoela na razgovor. Dok je Evan hodao pokraj mene, nisam mogla a da ga
izbliza ne promatram. Ve je bilo vidljivo kako su, u dobi od dvadeset dvije godine, sunce i more uzeli svoj
danak, budui da je imao siune bore oko oiju i usana i na elu. elo kao da mu je bilo trajno nabrano, to
sam drala posljedicom neprestanog mir
kanja na vodi. Elementi su ostavili traga na koi koja je nalikovala,
kao to se to esto vld~ u mornara, ua vrlo fini paplr. Mjehurl i tra~ govi od konopa na rukama ve su se davno
pretvorili u tvrde iuljeve, ali na prstima sam vidjela oiljke rana od udice. Usto, zapazila sam
1_"1_,. :" T,'..".., ,~"l. .~ ,~i"~rnn i~r~of~n ~n cWnP t11t11P 111C1t1P 1 1'1'1I1Q11
ranije spomenula, irok u ramenima poput Johna, ve prije ilava ustrojstva, premda je odavao dojam velike
snage. Mislim da je to djelomice bila posljedica i njegova znaaja, koji je bio silno zatvoren i nesklon
ludostima.
Poslije nekog vremena izmijenili smo nekoliko pristojnih rijei, ali nismo govorili ni o emu iole ozbiljnije
naravi, barem ne odmah. Odjenula sam toga dana svoj teki vuneni ogrta, a lice mi je bilo omotano dugim
alom njene svijetloplave boje od vune koju sam naruila iz Kristijanije.
"Sjea se", upitala sam kad smo doli do klisura i zagledali se u zaljev iz kojega se uzdizao nekakav naizgled
magleni zid koraljnoga i ruiastoga i rumenoga; "svih onih naih etnji ba po ovome obalnom putu?"
Naas se uinilo da je iznenaen, a onda je rekao: "Da, sjeam se, Maren."
"I onoga dana kad si se popeo na stablo, a ja svukla odjeu i popela se za tobom?"
"ini se da je to bilo tako davno."
"I kako si mi spasio ivot u Hakonovu zaljevu?" . "Ti bi se i sama spasila."
"Ne, utopila bih se. Sigurna sam u to."
"To uope nije sigurno mjesto za igru", rekao je. "Da sad ondje vidim neku djecu, otjerao bih ih."
"Nikad nismo mislili na sigurnost,"
"Ne, nismo."
"To su bila tako lijepa vremena", rekla sam.
Evan je neko vrijeme utio. Pretpostavila sam kako se i on, poput mene, zadovoljio njenim uspomenama na
nae djetinjstvo, kad je iznenada ispustio silan uzdah i odvratio glavu od mene.
"Evane, to je?" upitala sam,
Nije mi odgovorlo, Upravo sam ga htjela opet upitati to se dogodilo, ali uutkao me pogled na suze to su mu
u tom trenu navrle
na oi. Zestoko je stresao glavom i~k0 da m~u j2 kosa zaleprala. Zaista, tresao je glavom onom grubom
kretnjom mukarca koji kao da doslovce eli izbaciti iz glave misli to su se ondje nastanile. Bila sam tako
uasnuta i preplaena tim iznenadnim izrazom osjeaja i
intenzivne mrnje prema samome sebi da sam, na alost, upravo oajniki kriknula i bacila se na koljena, jer
nikad nisam bila kadra podnijeti bilo kakav znak bola ili tuge na licu moga brata - tovie, ti su znakovi
potaknuli u meni sjeanja na onu no kad je naa majka umrla, no u kojoj smo Evan, a zatim i ja, zamalo
izgubili razum.
Kad sam dola k svijesti, moj me brat povlaio za rukav i pokuavao me podii.
"Ne dramatiziraj toliko, Maren," rekao je strogo. "Smrznut e se." Otresao je siuni ljunak s mog ogrtaa.
I tada se, ne prozborivi vie ni rijei, Evan zaputio obalnom stazom na jug u smjeru nae kuice. Bilo je oito,
iz njegova dranja, kako ne ne eli da ga slijedim.
Nikad me Evan nije napustio na tako grozan nain, pa iako sam se ipak brzo pribrala i pomislila koliko je moj
brat morao biti potresen da se tako rasplae preda mnom i koliko ga uistinu alim zbog njegove izmuene
nutrine, osjeala sam se naputenom ondje na klisurama, a pritom, moram rei, i prilino ljutom. Krenula sam
kui
bijesnim korakom i na kljunom raskriiju na cesti skrenula pravcem zbog kojega u zauvijek aliti, Na cesti
Jorgine zaputila sam na istok prema kuici Johna Hontvedta.
Noge i ruke drhtale su mi dok sam se uspinjala stubama na trijem Hontvedtove kue, da li zbog ranijeg
uzrujavanja na klisuri ili naprosto zbog neprikladnosti mog posjeta, ne mogu rei, ali, kao to moete zamisliti,
John Hontvedt se silno iznenadio kad me ugle
dao. Poslije prvog zaprepatenja me~utim, nije mogao sakriti zadovoljstvo.
Dopustila sam lollnu I-~ontvedtu da mi skuha aj i da me podvori u svom prednjem salonu, uz kekse koje je
kupio u gradu. Nije bio potpuno odjeven i nije imao na sebi ovratnika, a u urbi da pripremi aj nije ga ni
stavio. Moda je u pitanju bila samo odsutnost ovratnika i pogled na njegove naramenice, ali imala sam osjeaj
kako je cijeli taj susret nedolian. Uistinu, ne bih tako lako mogla protumaiti svoju nazonost u kui Johna
Hontvedta da je tko sluajno naiao. to sam radila bez pratilje u stanu neoenjena mukarca u nedjelju
popodne? Vjerojatno sam u nastojanju da odgovorim na to pitanje, ak i samoi sebi. zanodiela ovai razgovor s
3ohnom.
"Sjea li se kako si mi na naoj etnji prije nekoliko tjedana govorio o nekim stvarima?" upitala sam.
Odloio je svoj loni sa ajem. "Da, sjeam se." Zacijelo sam iznenadila Hontvedta upravo usred ureivanja
brade, budui da je imala nekako udnovat, nepravilan izgled.
"I kako sam uporno zahtijevala da o njima prestane govoriti?" nastavila sam.
" Da. "Razmiljala sam o onim pitanjima koja si pokrenuo i ini mi se
da su to teme o kojima bismo s vremenom mogli nastaviti raspravu. To jest, mogli bismo ih dalje istraivati."
"Oh, Maren..."
"Time ne elim uope rei kako u ovom trenutku tu pomisao smatram prihvatljivom. Samo konstatiram kako
u dopustiti daljnju raspravu."
"Ne moe zamisliti..."
"Ti dakako razumije kako je za mene prerano razmiljati o tome da napustim oinski dom..."
Na moj uas, John Hontvedt je posve ustao sa stolca i spustio mi se do nogu. Kretnjom ruku pokuala sam ga
natjerati da ustane, ali on je vrsto obuhvatio moje ruke svojima.
"Maren, ja te neu razoarati!" povikao je, "Ui~ik u od tebe
najsretniju enu u cijeloj Norvekoj."
"Ne, Johne, pogreno si shvatio..."
On se nagnuo da me zagrli. Vjerujem kako je podcijenio svoju snagu i svoj ar, jer mi je, kad me obujmio
rukama, zamalo stao dah. U sljedeoj minuti prekrivao mi je lice i ruke poljupcima i oslonio se itavim trupom
na moje krilo. Tada sam se preplaila, preplaila kako e me nadvladati netko jai od mene i takoer outila
prazninu nakon prve posljedice odluke tako pogrene, da je prijetila kako e mi zatrovati itavu duu.
"Johne!" viknula sam. "Molim te, prestani."
John je tada ustao i rekao da e me otpratiti kui. Pobunila sam se jer nisam eljela da Karen ili moj otac vide
Hontvedta u takvom stanju uzbuenosti, niti sam eljela da se to uzbuenje prenese u bilo kakav razgovor
izmeu oca i Johna.
"Ja u te zaista usreiti, Maren", rekao je.
"Hvala", rekla sam, premda sam iskreno sumnjala da je to u njegovoj moi.
I tako se dogodilo da smo se John Hontvedt i ja zaruili.
Hontvedt i ja vjenali smo se 22. prosinca 1867., neposredno poslije zimskog solsticija. Imala sam na sebi onu
svilu orahove boje koju sam ve spomenula na ovim stranicama, te kapelin s resama i isprepletenim vrpcama
to su se vezivale iza uiju i pod bradom. Profesor Jessen, koji mi je ostao prijateljem, posudio je Honri~edtu i
meni svoju kuu u Laurvigu za malu proslavu vjenanja nakon obreda u tamonjoj crkvi. Priznajem da tom
prilikom nisam bila tako vesela kao to sam mogla biti, budui da sam se poneto pribojavala ozbiljnih
odgovornosti s kojima u se suoiti kao supruga Johna Hontvedta, a i stoga to moj brat Evan nije doao na
vjenanje, budui da je leao kod kue bolestan od nekakvog bronhitisa, to je rastuilo i Johna i mene.
Poslije primanja na kojemu je John popio mnogo akvavita, koji je profesor Jessen ljubazno za nas pribavio, bila
sam prisiljena ostaviti sve ostale~ kao to mi je bila i dunost i otii s Johnom u njegovu
kuu gdje nam je bilo provesti nau prvu no zajedno. Moram ovdje rei kako na prvi susret kao mua i ene
nije bio posve uspjean, dijelom zbog Johnova stanja opijenosti, na emu sam, kako se pokazalo, morala biti
zahvalna, a takoder i zbog neke uzbune kad je John povikao, premda sam ga, to s olakanjem kaem, samo ja
mogla uti, kako sam ga obmanula. Budui da ja uope nisam razmiljala o tim praktinim pojedinostima niti
sam bila ispravno obrazovana u tom obliku braka, jer mi je na raspolaganju da me uputi bila samo I~aren,koja
akako n~~e sama mog~a imah nikak~a iskustva, preplaili su me Johnovi povici, ali nasreu, kao to sam ve
nagovijestila, pie ga je tada svladalo i premda sam oekivala neku raspravu o tom pitanju sljedeeg jutra ono
vie nikad nije pokrenuto, te do dana dananjeg nisam sigurna je li John Hontvedt uope sauvao bilo kakvu
svijest o odreenim dogadajima nae brane noi, budui da mu je sjeanje bilo, da tako kaem, izbrisano
akvavitom.
Mrsko pismo Torwalda Holdea stiglo nam je ubrzo nakon vjenanja. Cijele te duge zime, u mraku, tek udana,
ja sam se bavila
brojnim pripremama za plovidbu preko Atlantika. John je lltio kre
nuti u rano proljee jer bi nam to osi~uralo nekoliko maeseci bla~o~
vremena za kojega bismo se mogli smjestiti u ribarskoj zajednici, pronai stan i pripremiti dovoljno hrane da
nam potraje cijelu sljedeu zimu.
Premda sama nisam uope bila sklona poi na tu plovidbu, znala sam vrijednost stvaranja zaliha, budui da
sam proitala mnoga amerika pisma koja su potvrc~ivala kako je nuno na plovidbu ponijeti vlastite
namirnice, i to u dovoljnoj koliini. Katkad mi je Karen pomagala u tom poslu, ali ne esto, budui da vie
nisam ivjela u kui svoga oca. Cijele te duge zime u mraku, tek udana, krojila sam i ila odjeu za Johna i za
sebe od vune i od arene pamune karirane tkanine, kad sam do nje mogla doi. John je za nas istesao bave i
sanduke u koje sam odlagala usoljenu ribu, haringu, kiselo mlijeko, pivo, raeni dvopek, sir, graak, ito,
krumpir i eer. U druge sanduke spakirala sam lojanice, sapun, tavu za prenje, kuhalo za kavu, lonce,
glaalo, limeni lijevak sa ibicama, mnogo platna i tako dalje. Uistinu, vjerujem da sam se tako zaposlila
pripremama za na put da sam uspjela potisnuti iz misli, sve do onih posljednjih trenutaka na doku s Evanom,
gotovo nezamislivu injenicu plovidbe same, koja e znaiti moj odlazak iz Norveke zauvijek. U tu svrhu
nisam se uope ni s kim opratala, ni s obitelji ni sa svojim malobrojnim
prijateljima, ~lvjeret~a da bih ti~e ~nada oslabila i ono malo odlunosti koju sam posjedovala s obzirom na
svoju dunost, to jest da pratim svoga mua u taj novi svijet.
Na jedrenjak, koji je imao jedan jarbol s dva jedra, sadravao je
u potpalublju etrdeset pregradaka od kojih je svaki trebao posluiti kao spavaonlca 1 mjesto za zalihe z~ dvlje
osobe. Tako smo John i ja trideset devet dana dijelili usku slamnjau s naim mnogim zalihama, i zahvaljujui
injenici da se nisam usudila skidati vanjsku odjeu u toj pretrpanoj prostoriji i takoer groznom valjanju i
ljuljanju samoga broda, gotovo uope nisam spavala tijekom tih beskrajnih noi. Umjesto toga, leala sam u
tmini tive sluajui razne osobe kako mole i plau i povraaju, bez nade u olakanje sve dok ne stignemo u
Sjevernu Ameriku, ili dok brod ne potone, a bilo je noi takvoga jada da sam, Boe mi oprosti, katkad
prieljkivala ovo drugo.
Posada s nama nije loe postupala kao to sam ula da se znalo dogaati na nekim plovidbama preko
Atlantika, posebno na onim plovilima koja su bila u vlasnitvu Engleza, ali voda je bila strogo ramnnirana i tn
tt tnlilrni rt11PY1 rla 1P. vP.~ini naS hiln mll~nn nrP7iViP,ti
tek s jednom litrom na dan premda smo John i ja imali svoje pivo za pie kad nam je e postajala gotovo
nepodnoljivom. Patila sam od morske bolesti od drugog dana nadalje i mogu ovdje rei da vjerujem kako
nema fizike muke, koja doputa kasniji oporavak, gore od morske bolesti, koja tjera ovjeka da osjeti muninu
u samoj dubini due. Tako je uasna bila ta boljka da nisam mogla jesti pa sam se mogla zbog toga i ozbiljno
razboljeti. Moram se, medutim, unato nevolji tih dana, ubrojiti meu sretnice, jer bilo je na brodu onih koji su
oboljeli od brodske groznice i kolere, i pravo je Boje udo kako se te jezive zaraze nisu proirile na sve nas.
Tijekom etvrtog tjedna nae plovidbe, koji je bio najgori glede bolesti na brodu, bilo je mnogo pogreba na
moru, od kojih je najmuniji bio pogreb jednog malog djeaka koji je dobio brodsku groznicu, to se takoer
zove tifus, i koji je bio tako mrav u trenutku smrti da je, premda se ukrcao na brod prilino punaak, morao
biti pokopan s pijeskom u lijesu tako da jadno dijete potone u dubinu a ne da ostane plutati za brodom, to bi
zaista bila neizdriva muka za majku koja je ionako bila oajna. Vjerujem kako je to bio najmuniji trenutak
naeg puto
vanja i kako nije bilo ni jedne jedine osobe na brodu koja je bila jo pri svijesti i razumna a da je ta tragedija
nije teko pogodila.
Rekli su mi kako su se tijekom plovidbe oni koji nisu oboljeli bavili pletivom i velom, a neki sviranjem frule i
gusala, i mislim da je John, budui da je ostao vrsta zdravlja tijekom cijelog putovanja, moebiti sudjelovao u
glazbi i pjevanju koje je katkad spontano izbijalo iz dosade te plovidbe. Izgubili smo za vrijeme putovanja e-
trnaest ljudi od bolesti, a jedna ena iz Staverna rodila je dvojke. Uvijek sam to smatrala groteskno
neprihvatljivim omjerom smrti prema rodenjima i da sam obratila veu pozornost priama o smrtonosnim
bolestima na tim brodovima, moda bih bila kadra nagovoriti Johna Hontvedta da uope ne odlazi na put. Ali
to su samo dokona nagadanja, budui da smo ipak poli na put, ipak stigli u Quebec gdje smo proveli dva dana
u karanteni i ipak otputovali dalje na jug do grada Portlanda u dravi Maine, a odande u Portsmouth n dravi
New Hampshire, gdje nas je oekao Torward Holde koji nas je svojom kunom prevezao na otok Smutty Nose
gdje u prebivati pet godina.
Prihvativi se posla da napiem ovaj dokument, otkrivam kako
moram naialost priwati u sjeanje trenutke iz prolo5ti koji me,
poput plovidbe preko Atlantika, ine potitenom. Budui da sam slaba zdravlja u trenutku dok ovo piem, ta
zadaa koju sam sebi zadala dvostruko je tea. Ali vjerujem da tek s najveom upornou ovjek moe otkriti
sebi samome, pa onda i drugome prenijeti, potpunu i istinitu priu.
Bila sam unaprijed upozorena kako emo ivjeti na otoku, ali vjerujem kako me nitko nije mogao dostatno
pripremiti za prirodu tog odredenog otoka ili tovie cijelog arhipelaga koji se zove Otoje pliina i nalazi se
18 kilometara istono od amerike obale, sjeverno od Gloucestera. Kako je bila lagana izmaglica na dan naeg
prvog puta iz Portsmoutha na otoke, nismo uope zamijetili Pliine sve dok nismo bili zamalo na njima, a kad
smo ih ugledali, smuilo mi se od nevjerice. Nikad u ivotu nisam vidjela tako turoban i pust okoli! Hrpe
kamenja to su se jedva uspjele izdii nad povrinu vode, takovima su mi se tada inili ti otoci, i zauvijek
poslije toga dana, nenaseljivo mjesto za bilo koje ljudsko bie. Nije bilo ni jednog jedinog stabla, tek vrlo
sumorne, prazne zgrade od drvene grade. Smutty Nose je posebno izgledao tako nizak i neplodan da sam se
okrenula Johnu i zavapila: "Ovo nije to! Pa valjda nije ovo to!"
John koji se u tom trenutku silio da svlada vlastitu vidljivu potresenost nije mi bio kadar odgovoriti. Meutim
je Torwad Holde,
koji je, kako se itatelj moda sjea, bio autor onog zlogukog pisma koje nas je dovelo u Ameriku (i prema
kome ja moda nisam bila
onako srdana kao to sam mo~la biti~, uskliknuo s prilinim odu
evljenjem: "Da, gospo~o Hontvedt, to je Otoj~ pliina. Zar ~lj~ ~r~div~~?"
Poto smo bacili sidro u siunoj luici i kad su mi, uzdrhtaloj, pomogli da se iskrcam na otok Smutty Nose,
osjetila sam neko potonue kao i poetak straha u svojim grudima. Kako da ivim na tom negostoljubivom
grebenu usred Atlantskog oceana gdje nema nita oko mene osim morske vode, i gdje najblia obala toga dana
nije ak bila ni na vidiku? Kako da prihvatim da e to biti mjesto gdje mi je provesti ostatak ivota i na kojem
e me uskoro napustiti svako ljudsko drutvo s iznimkom Johna Hontvedta? Privila sam se uz svoga mua, to
mi inae nije bila navika, i poela ga moliti, stidim se to priznati, ak u nazonosti Torwada Holdea, da nas
smjesta odvede natrag u Portsmouth gdje bismo barem mogli nai kuu koja stoji na
vrstom tlu i gdje bismo se mogli okruiti cvijeem i vokama kakve
smo poznavali u Laurvigu. John, postien mojim ponaanjem i oslobodivi se moga zagrljaja, otiao je pomoi
Torwadu Holdeu da prenese zalihe u kuicu to je stajala na tom otoku poput nekakva tunog djeteta koje je
naputeno ili nikad nije bilo voljeno. Premda je bilo proljee, nije bilo stanovnika ni u kojoj od drugih zgrada
na otoku, niti pupoljaka u pukotinama stijena. Zemlja, kad sam se sagnula da je opipam, nije bila duboka ni
sedam centimetara. to bi lijepo uope moglo rasti u takvoj pustoi? Nigdje oko sebe nisam ula ljudskoga
glasa, osim stenjanja i uzdaha Johna i Torwada Holdea dok su hodali amo-tamo sa svojim teretom. uo se,
meutim, uporan razdraujui jecaj vjetra, jer bio je studen dan na poetku svibnja, posve nenalik na proljetan.
Hodala sam polako prema istoku, kao u transu, kao da sam ne poinivi nikakva zloina osuena na ivot u
progonstvu u najsumornijoj od svih kaznenih kolonija. Zurila sam prema obzoru, zamiljajui da moja
ljubljena Norveka lei u smjeru u kojem gledam. inilo se da smo na naem putovanju preli polovicu zemlje!
A u koju svrhu?
Poslije nekog vremena, kad sam se na to uspjela prisiliti, ula sam u drvenu kuu koja e mi pet godina biti
domom. Zidovi su bili od preklopne grae, a po stilu je bila posve neureena, neto na to ja nisam bila
navikla. Drim da je izvorno bila sagraena barem za dvije obitelji, budui da su unutar jedne zgrade bile dvije
odvojene
nastambe, svaka s vlastitim ulaznim vratima na sjeverozapadnoj strani kue. Kua je bila obojena
mutnocrveno, a na prozorima nije
bilo kapaka. Jedan jedui dimnjak, kakav bi mogao posluiti za ted~ lljak, bio je postavljen u kuu, Svaki od
stanova imao j~ tri mal~ prostorije dolje i jednu malu sobu na katu iznad kratkog stubita.
Stednjak je bio smjeten u najveoj prostoriji prvoga stana i od tada nam je ta soba sluila kao kuhinja i dnevna
soba, a zimi i kao naa spavaonica. Kako je, meutim, ve bio 9. svibnja, John je smjestio nau postelju u
jugozapadni kut toga stana. Vjerujem kako su prijanji stanari, nedvojbeno ribarska obitelj poput nas, ivjeli u
prilino skuenim financijskim prilikama, budui da su zidovi bili prekriveni tapetama od novina koje su
poutjele, a na nekim se mjestima i poderale. Na prozorima nije bilo zastora ili tragova slika ili bilo kakva
napora da se stan uini vedrijim. Cijela je unutranjost bila sumorna
i. ako to smiiem rei. nrilino mrana hudui da ie kuhinia imala tek
jedan prozori na kraju prostorije. Kako se u kui osjeao i zadah plijesni, pomislila sam kako zacijelo nije
dugo nastavana.
John je unio jedan stolac u kuu i ja sam sjela. Dodirnuo mi je rame ali nita nije rekao, a tada je opet iziao.
Sjedila sam u poloaju za molitvu, ruku sloenih u krilu, premda nisam mogla moliti jer sam tada vjerovala
kako me Bog napustio. Znala sam kako neu nikad moi ostaviti taj otok, kako je na dolazak na to mjesto
neopoziv kao to je neopoziv i moj brak s Hontvedtom i morala sam se, sjeam se, ugristi za obraz da sprijeim
provalu suza koja bi, da je jednom poela, mogla trajati zavazda.
Ali moda me Bog toga dana ipak nije napustio, jer dok sam tako sjedila ukoena od najslabijeg grijeha, oaja,
vjerujem da mi je Boja ruka tada pomogla da spoznam kako nekako moram preivjeti svoju kunju da bih se
jednog dana ponovno sjedinila sa svojim bratom. Ustala sam i prila prozoru i pogledala van preko stijene.
Zaklela sam se tada da u biti smirena i utljiva koliko je to god mogue tako da ipak nekako uspijem obuzdati
snane emocije koje su prijetile da me prodru, otprilike onako kako e utopljenik, grevito se drei splavi,
biti svjestan kako sebi ne moe priutiti da narie ili urla ili se udara po grudima, jer e se tek uz pomo
najvee usredotoenosti, truda i strpljenja uspjeti odrati na povrini vode dok ne bude spaen. Jednako tako ne
bi imalo smisla, znala sam, neprestano oplakivati svoj veliki gubitak pred mojim muem, jer Johnu bi
brzo dodijale te jadikovke i poeo bi usto osjeati i osobnu tugu koja bi om~tala nj~gov~ sposobnast da pri~vati
ivot kakav je odabrao, Okrenula sam se od prozora i ponovno temeljito promotrila unutranjost kue. Napravit
u ovdje dom, rekla sam sama sebi. Neu vie gledati prema istoku.
U AFRici, KaD sam bila ondje na zadatku, neki su Masai koje sam upoznala vjerovali kako u im, snimim li
ih i odem s tom fotografijom, oteti duu. Ponekad se pitam vrijedi li to i za neko mjesto, pa kad sada gledam
slike Smuttynosea, pitam se je li mi polo za rukom uhvatiti duu otoka. Jer ja vjerujem da Smuttynose ima
duu razliitu od one Appledorea ili Londonera, ili bilo kojeg drugog mjesta na kugli zemaljskoj. Ta je dua,
dakako, sastavljena od pria koje smo povezali s tim odreenim dijelom zemljovida, kao i od zbroja trenutaka
onih koji su ivjeli na tom malom otoku ili ga posjeivali. A ja vjerujem da se dua Smuttynosea moe nai i u
njegovoj stijeni i otroj busiki, njegovu dvozubu i zlatici, njegovu petolistu donesenom iz Norveke. Ona ivi i
u burnicama koje lebde po zraku i raama koje se znaju nasukati-bijele i sluzave i napuhnute -na tamnom
alu otoka.
Gadine 184b, Thamas Lai~htan sa~radia je na Smutt~naseu hotel poznat pod imenom Mid-Ocean House. Taj
je hotel bio tanka zgrada drvene konstrukcije i s drvenom vanjskim oplatom, ne vea od obine kue. Bio je
sagraen na stupovima, a s tri strane obavijao
ga je trijem. Iznad limenog krova trijema s prozora na treem katu visio je rukom ispisan natpis. Natpis je bio
nevjeto sastavljen i stajalo je, naprosto, MID-OCEAN HOUSE.
Prema fotografijama hotela nema gotovo nikakvih dokaza o planiranju okolia same zgrade; pijesak i kamenje
i morska trava obrubljuju stupove ispod trijema. Ali povijest nam govori kako se taj hotel, na vrhuncu svoje
slave, diio vrtom, malim vonjakom i boalitem. Nathaniel Hawthorne, Henry David Thoreau, Edward Eve-
rett Hale i Richard Henrv Dana bili su ~osti hoteta Mid-Ocean, Na
jednoj arhivskoj fotografiji troje neidentificiranih Ijudi odmara se na trijemu. Jedan mukarac ima na sebi
odijelo i bijeli slamnati eir; ena je odjevena u crnu haljinu visoka ovratnika, dugih rukava, sa crnim
svilenim eiriem na glavi, kostim koji se ini prikladnijim za viktorijanski sprovod nego za ljetovanje na
Smuttynoseu. Druga ena, koja izgleda debela i nosi kosu smotanu na zatiljku, ima na sebi bijelu bluzu, dugu
crnu suknju i preko toga pregau. Pretpostavlja se da je to bila kuharica. Mid-Ocean House izgorio je 1911. U
oujku 1873., hotel je bio prazan zato to sezona nije poinjala prije lipnja.
Pitam se sada: je li Maren ikad ila u Mid-Ocean Hotel? Je li moda John ugodne ljetne veeri proetao sa
svojom enom tih stotinu metara, preko stijena sa zbijenim i zalelujalim divljim cvijeem do hotelskog trijema
i naruio aj i komad amerikog kolaa - zdjelicu drhtavog povarka? Bi li oni sjedili uspravnih Ieda u starim
pletenim ljuljakama, vlanim i ve razvuenim od morskog zraka i promatrali vidik koji su ve znali
napamet? Je li im se moda taj vidik ta panorama krevitih otoka i morske pjene i amaca koji su tada dolazili
s kopna - inio drugaijim nego s prozora crvene kue`? Je li Maren nosila haljinu koju je donijela iz Norveke
i jesu li, dok su sjedili na drvenom trijemu na laganom povjetarcu s mora, bili predmetom znatielje? Cipele,
govor, nesavreno ponaanje koje ih je odavalo? Jesu li moda sjedili kraj ChiIdea Hassama za njegovim
ta~elajem ili Celie Thaxter s njezinom biljenicom i i~t~ijenili nekollko ugodnih rijei, kimaj glave, mali
naklon? Je li moda John jednom posegnuo prijeko na ruku stolca svoje ene i dodirnuo joj ruku? Je Ii je
ljubio?
Ili je taj hotel bio zgrada u koju nisu mogli ui, osim kao posluga -John, u svojoj ribarskoj kabanici, nosei
jastoge kuharici? Maren, u svom domaem tkanju, visokim cipelama i ispucanih ruku, perui rublje i metui
podove? Jesu li oni sa svoje strane promatrali te goste kao kuriozitet, amerike bogatae koji otoanima
osiguravaju dodatni novac u ljetnoj sezoni? Bljedolike domoroce, koji esto povraaju na putu iz Portsmoutha?
Rado zamiljam Hawthornea na Smuttynoseu kako udie morski zrak, kao to su mu propisali. Bi li on dolazio
parobrodom iz Bo
, ~ ~ SObom irardi eir i bijelo odijelo za sunCe'! 13t li g~
~ .r r~~~D~'~~.~~~ ~d.q~.a u
neobino dubokoj vodi koja dijeli Smuttynose od Appledorea ili Stara? Je li moda bio okrijepljen razgovorom
intelektualaca i slikara koje je Celia Thaxter okupljala oko sebe - Charlesa Dickensa i Johna Greenleafa
Whittiera, Williama Morrisa Hunta, neke vrste kolonije, salona? Je li jeo pitu od borovnica, riblju juhu,
greblicu koju su stavljali pred njega? I tko ju je onamo stavljao? Je li mogue da ga je dvorila jedna norveka
useljenica? Je li ta ena postavila i neko pitanje Nathanielu Hawthorneu, uljudno pitanje a da nije imala pojma
tko je on, tek jo jedan gost, na svom ljupkom, ali nepravilnom engleskom? Tings. Togedder. Brotter.
Gotovo je nemogue sada, gledajui prijeko na Smuttynose, zamiljati Hawthornea na tom otoku. Nema ni
traga hotelu Mid-Ocean. On je preao u zabiljeena sjeanja, u historijsku injenicu, bez drugog ivota osim u
reenicama i na fotografskoj emulziji. Kad bi sve reenice i fotografije o hotelu bile otplavljene u more koje
okruuje Smuttynose, hotel Mid-Ocean - Hawthorneov boravak ondje, skraene ljubazne reenice jedne
useljenice - prestao bi postojati.
Nitko ne moe znati to je prava zbilja u nekoj prii.
Drugog listopada 1867. na Smuttynoseu se odravao boks me.
Budui da je ezdesetih godina 19. stoljea kockanje bilo zakonom zabranjeno, izolirana mjesta bez veeg
mijeanja policije bila su veoma traena. Otoje pliina, a posebno Smuttynose, inili su se idealnima za tu
svrhu. Dva boksaa borila su se sat i pol u dvoritu ispred kue Charlesa Johnsona, prije poznate pod nazivom
"crvena kua", a poslije kao kua Hontvedtovih. Publika je dola brodom. Pripremao se jo jedan me, ali je
otkazan kad je loe vrijeme sprijeilo promatrae da dou na otok, a u suparnicima izazvalo morsku bolest.
U zoru ujutro drugoga dana na Otoju pliina bude me neeljeni i poznati zvukovi. Izvlaim se iz kreveta s
vlanim grubim plahtama i poinjem pripremati lonac kave u kuhinjici. Dok toim vodu, ne mogu uti pokrete
u prednjoj kabini. ekam da kava otkaplje kroz filter, ruku prekrienih na prsima, i osjeam kako mi se vlaga
uvlai kroz arape, te podiem ruke i naglo otvaram poklopac samo za mrvicu svjeega zraka. Smjesta
primjeujem kako je nebo potamnjelo cxveno, kao da je na obalibio poaz. Omiem poklopac do kraja i
izvlaim se na palubu u kupaem ogrtau. Pojas zadimljenog ~rimi
za nadvio se nad svim otocima, vrpca koja ide sa sjevera na jug i kao da se protee od Portlanda pa sve do
Bostona. Crvenilo je tamno u sreditu, a prema rubovima postaje pranjavo. Ispod tog plata crvenila, galebovi
hvataju svjetlo iskoenog sunca i kao da su na trenutak zapahnuti nekim arom vlastite boje. Pomalo sam
zabrinuta - onako kako se ovjek zabrine kad priroda mijenja svoje uobiajeno ponaanje - a ipak elim poi
dolje, probuditi Billie, pokazati joj kako se zrake sunca prelamaju u vodenim esticama. Ali Billie je ve tu, iza
mene.
"Porezala sam nogu, mama", kae mi.
Okreem se u kokpitu. Lice joj je ljepljivo i podbuhlo od sna, a usta se poinju griti s prvom porukom boli.
Ima na sebi svoju ljetnu bejzbol pidamu, kratke hlaice i majicu - Red Sox, pie na njima. Stopala su joj bijela
i siuna i bosa, i iz desnog se stopala iri krv. Pokree se malo prema meni i ostavlja mrlju na bijeloj
istroenoj povrini poda u kokpitu. Sitna zalutala krhotina iz sino razbijene ae zacijelo je pala pod ljestve u
otvoru. Odmiui poklopac na otvoru toga jutra, probudila sam Billie koja je tada zakoraila u trokuti pod
ljestvama da podigne jednu od dragocjenosti Crnobradoga, lani za kljueve.
Silazim po runike i vodikov peroksid i zavoje iz kutije za prvu pomo, pa nakon to sam oprala i sredila
posjekotinu i zagrlila Bitllea podiiem ~?Q~led i uviam kako nema ni traga~ ba niega7 od onoga crvcnog
pojasa na nebu,
Rich izlazi na palubu i podboivi se promatra boju i izgled neba koje nije posve vedro, ne onako kako je bilo
dan ranije. Prema istoku, neposredno ispod jutarnjeg sunca, tanki sloj oblaka sjedi na obzoru poput labavog
navoja izblijedjele vate. Rich, blago zabrinuta izraza lica, silazi da slua radio. Vrativi se na palubu, nosi sa
sobom loni kave. Sjeda nasuprot Billie i meni u kokpitu.
"Kako se to dogodilo?" "Porezala se na komadi stakla."
"Je li sad dobro?"
"Mislim da je. Izgleda da~e krvaren~e prestalo."
"Meteoroloka sluba kae da se danas kasnije oekuje prodiranJe hladne fronte. Ali njima ne treba dokraja
vjerovai."
Rich naginje glavu da bi vidio iza mene. More je blago valovito, ali luka se ini jo dobro zatiena. Nasuprot
nama, vidimo aktivnost na brodu usidrenom kraj nas. Rich kimne glavom u smjeru ene u bijeloj polo majici i
kaki hlaicama.
"Izgleda da odlaze", kae on. "Tako brzo? Pa tek su sino stigli."
Iznenadni nalet vjetra otvara donji dio mojeg ogrtaa i ja ga preklapam preko koljena. Zapravo ne volim da me
vide ujutro. Imam osjeaj da nisam posve pokrivena, da nisam jo zatiena. Rich ima na sebi istu bijelu
majicu i izblijedjele tamnomodre kupae gae. Bosonog je i netom se otuirao. Tjeme mu je mokro i nema
brade. Pitam se gdje je Adaline.
"Ne znam", kae on, naglas nagadajui o oluji. "Nije jasno kako e gadno biti ili ak hoe li uope stii ovamo
do noi."
Pomiem Billie na krilu. Gledam preko prema Smuttynoseu. Rich zacijelo vidi oklijevanje na mom licu.
"Ti opet mora prijeko na otok", kae on. "Morala bih."
"Odvest u te."
"Mogu se odvesti i sama", kaem brzo. "Odvezla sam se sino." To ga je iznenadilo.
"Kad su svi pozaspali. eljela sam none snimke."
Rich me promatra preko ruba alice. "Trebala si me probuditi" kae on. "Opasno je ii ovako sam. Posebno
nou."
"Je li bilo jezivo, mama?"
"Ne. Zapravo je bilo prekrasno. Mjesec je iziao i bilo je tako svijetlo da sam vidjela kamo idem i bez baterije: '
Rich uti. 3a uzimam svoj loni s palube. I~ava je hladna. Billie iznenada sjeda, odgurnuvi mi ruku. Kava se
prolijeva po rukavu mog bijelog ogrtaa.
"Mama, mogu li veeras ii preko s tobom? Na otok kad bude mrak? Moda e ondje biti duhova."
"Ne veeras", kae Rich. "Nitko ne ide preko veeras. Moda e kasni~e naii oluja. Bilo bi opasno."
"Oh", kae ona sputajui razoarano ramena.
"Imam snimke pejsaa s vode", kaem, zbrajajui svoj skroman inventar. "I none snimke, i snimila sam
Mareninu stijenu. Ali trebaju mi snimke sa samog otoka, s pogledom na Appledore i Star i na istok, van na
puinu. Takoder neto krupnih planova."
"Na primjer?"
"Primorski bor. ipak. Prozor na kui Haleyjevih, trag kue Hontvedtovih. To sam trebala uiniti juer kad
sam imala priliku. ao mi je."
"Nije vano", kae on. "Imamo vremena." "Idem i ja!" kae Billie uzbueno.
Rich strese glavom. "Ti ostaje tu s tatom i Adalinom." On prua ruke i podie mi ker iz krila. Vrti je oko
sebe i kaklja je oko struka. Ona se smije, onim posebno bespomonim smijehom to granii s histerijom.
Pokuava se izvui iz njegova stiska i vritei me zove u pomo: "Mama, spasi me! Spasi me!" Ali kad Rich
iznenada prestaje, okree se k njemu s uzdahom punim odobravanja i sputa mu se u krilo.
"Uh", kae. "To je bilo dobro kakljanje."
George E. Ingerbretson, norveki useljenik koji je ivio na Hog Island Pointu na otoku Appledore pozvan je
kao svjedok. Poput mnogih koji su dobili poziv, govorio je zapinjui, loim engleskim,
koji nije uvijek bilo lako zapisati. Okruni tuilac upitao ga je to je zamijetio izme~u sedam i osam sati ujutro
6. oujka 1873. Odgovo
rio je kako ima dva mala djeaka i kako su oni doli u njegovu kuu i rekli "Zovu preko na Smutty Nose". Tada
su ga upitali to je vidio kad je doao na otok.
"Vidio sam jednu krvavu sjekiru. Leala je na kamenu ispred vrata, kuhinjskih vrata Johna Hontveta. Drak je
bio slomljen. Po
ao sam oko kue. Vidio sam s prozora otrgnut komadi. Onda sam stao. Vidio sam da John dolazi. Nisam
gledao kroz prozor. Vidio sam samo krvavu sjekiru i krv oko toga."
Poto je stigao John Hontvedt, s jo nekolicinom ljudi, Ingerbretson je uao u kuu.
"Evan Christensen je iao tono ispred mene; on je otvorio vrata. Evan je mu Anethi."
"Tko je jo tada iao s vama?" pitao je Yeaton.
"John Hontvet i Louis Nelson i James Lee, vie nitko. Johnov brat Matthew bio je s nama. Ne znam je li uao u
kuu ili nije."
"Iznesite to ste vidjeli."
"To je bila Anethe, leala je na leima, glavom prema vratima. inilo mi se kao da ju je netko dovukao u kuu
za noge. Vidio sam tragove."
"ega?"
"Od jugoistonog ugla kue do vrata." "Tragove ega?"
" Krvi.
"Je li ondje bilo jo koje truplo?"
"Jest. Onda smo izali i unili u drugu sobu na sjevernoj strani, sjeveroistono od kue. Uli smo i tamo je bilo
naokolo neto krvi, a u spavaoj sobi nali smo jo jedno mrtvo tijelo."
"ije je to bilo tijelo?"
"To je bila Karen Christensen."
"Jeste li primijetili rane na tijelu Anethe?" "Da; oiljke na glavi."
"Na kojem su dijelu glave bili?"
"Na uhu uglavnom, ba oko desnog uha. Imala je tamo neki oiljak na licu."
"Oiljak na tjemenu?"
"Nismo puno gledali poslije toga."
Yeaton je tada postavio Ingerbretsonu nekoliko pitanja o bunaru koji je pripadao kui i njegovoj udaljenosti od
kue, te je li dirao i pomicao bilo koje od onih tijela. Ingerbretson je rekao da nije. Yeaton je upitao ribara je
>;v~dio kakve tragove, alngezbretson je zekao da nije, da nije vidio nikakve tragove. Pzije nego to je Yeaton
otpustio svjedoka upitao je je li, kada je toga jutra doao na Smutthynose, na tom otoku bilo ijedno ivo
stvorenje.
"Je", odgovorio je ribar, "Tko je to bio?"
``Gospo~a Hontvet i mali pas."
"Navedite stanje u kojem ste je zatekli."
"U jako loem stanju. Bila je u spavaici i plakala je i vikala i krv joj je bila po cijeloj odjei, odjei gospoe
Hontvet. Ukrcao sam je u amac."
"Znate li jesu li joj noge bile smrznute?"
"Da. Odmah sam pregledao noge i bile su ukoene. Prenio sam ju u moju kuu."
Prije snimanja moram pripremiti kamere - provjeriti film i baterije, oistiti lee - i poinjem obavljati te
poslove u kokpitu. Billie je otila probuditi Thomasa. ujem ih kako razgovaraju i smiju se, igraju se na
krevetu, premda im vjetar sa svojim neprestanim upornim hukom krade rijei.
Adaline se pojavljuje u kokpitu. Smijei se i kae: "Dobro jutro". Noge su joj gole i oko sebe je omotala runik
kao da je upravo izila ispod tua, premda nije mokra. Kosa joj se sputa preko itavih leda, zavojita i
zamrena. Primjeujem mrvicu crvenoga pod runikom tako da znam da na sebi ima kupai kostim i na
trenutak se pitam zato se omotala runikom. Kako smo udne mi ene ujutro, mislim ja, ta ednost, ta eIja da
ne budemo viene. Adaline mi okree leda, podie stopalo na klupu i promatra prste.
"ujem da se Bi(1ie porezala", kae,
"Da. Jest."
"Gadno?"
"Ne ba."
"Ja idem proplivati."
Puta runik da joj padne na pod kokpita. I dalje mi je okrenuta ledima pa primjeujem stvari koje prije nisam.
Plitku oblinu unutarnjeg bedra, Izdueni struk. Prst dlake koji joj je promakao tono
lznad unutra~j~sti desnog koljena, Razmiljam kakva joj je koa na ~odir. To je bolna znatielja. Ona se
penje na stranji dio krme, priprema se za skok. Leti nad povrinom vode kao galeb.
Ne Izranja pljuckajui ili vrit~Gi o~ hladnoe, kao to bih ja vje~
~tnn i~rnni~a ~rP~ cP mvr~P o ~nm~nm 7an~rrPto 1 tl~lVa P~llf1(11111~
jajui moju ispruenu ruku. Sjeda nasuprot meni u kokpitu i uzima runik da se osui. Malo je bez daha, to je
na neki nain utjeno.
"Zadrala si svoje djevojako prezime", kae ona. "Jean Janes zapravo zvui nezgrapno", objanjavam ja.
Primjeujem kako joj voda oblikuje kapljice na koi. "To znai nije bilo iz profesionalnih razloga?"
"Ne ba."
Ona odlae runik pokraj sebe i poinje ietkavati kosu. "Jesam li ula Richa da govori kako bi mogla naii
oluja?" pita ona.
"Moda emo morati otii prije popodneva." Pomisao na odlazak iz luke ispunja me hitrim, bolnim aljenjem,
kao da sam neto vano ostavila nedovrenim.
"Kamo idemo?"
"Ne znam. Moda u Portsmouth. Ili Annisquam."
Ona sputa glavu na koljena tako da joj kosa pada do poda. etka od zatiljka uvis. Zatim zabacuje glavu i
poinje etkati sa svake strane lica. U mojoj torbi za kameru drim polaroid kameru kojom se sluim za
pokusne snimke. esto kad vidim prizor koji mi se svia najprije napravim polaroid snimku tako da mogu
promotriti kompoziciju i svjetlo i napraviti odreene prilagodbe, ako su potrebne,
prije t~ego to se prihvatim pravog snimanja. Vadim polaroid i2 torbe s kamerom i naciljam ga na Adaline.
Hitro okidam. 4na trepne oima pri tom zvuku. Istrgnem film i drim ga u ruci, ekajui da se pojavi slika. Na
fotografiji Adaline dri etku uz glavu. Kosa koja joj se osuila na suncu proarana je svijetloplavim
pramenovima, ili je to moda fotografska iluzija. Koa joj nasuprot tomu izgleda tamna, vrlo pocrnjela od
sunca. Dajem joj sliku.
Uzima je u ruku i razgleda je.
"Obian negativ mojeg nekadanjeg ja", kae ona i smijei se.
U Haleyjevu zaljevu, na molu je bilo izgradeno dugako skla
dite 1 po~on Za preradu rib~~ Mukarcl sa Smuttynasca izumili su poseban proces suenja ribe koji se ~ove
c~unning. Uelilti brodovi vezivall bi se s unutarnjo strano doka da ukxcaju 1 iskrcaju ra2ne teretc ~ ~lbu, to
se tada skladltila u ~gradi poznatoj pod na~ivom Duga
na Haleyja i temelje Hontvedtove kuice nije mnogo vee od skromnog dvorita u predgradu.
Dunfish se prodavala tri ili etiri puta skuplje od obino preparirane ribe. Stanovnici Otoja izvlaili su toliko
ribe da se 1822. cijena ribe u dravi nije odreivala u Bostonu, ve na Otoju pliina.
Kad se Thomas uspinje ljestvama, donosi sa sobom miris slanine i palainki.
"Billie i ja smo pripremili doruak", kae on. "Adaline prostire stol."
Ponovno itam jedan od vodia po otocima da vidim nisam li sluajno propustila neku vanu toku, neki
predmet koji ne smijem zanemariti kad prijedem na Smuttynose da zavrim snimanje. U krilu su mi zapis
Maren Hontvedt i prijevod, kao i tanka brourica, jedno od izvjea o umorstvima.
"to je to?" pita on. Gesta pomirenja. Zanimanje za moj rad.
"Ovo?" pitam podiui vodi. "Ne, ono."
Polaem ruku na papire sa smeom tintom kao da ih elim zati
titi. "To je ono to sam dobila u Athanaeumu."
"Zbilja. Mogu li vidjeti?"
Izbjegavajui da gledam u njega, predajem papire Thomasu.
Osjeam kako mi se crvel~ilo i vruina penju na zatiljak, "Nije na engleskom", ka~e on.
"Ima tu prijevod."
"Ovo je lwornl dokument", kae on pomalo ~zllena~en, ``~a me ~di da su ti $a dali,"
Nastupa utnja,
"Nisu", kaiem ja i guram kosu za ul,
"Nisu", ponavlja on.
"Datirano je 1899." "Znam."
On mi vraa papire i ja prvi put podiem pogled prema njemu. Kosa mu je zaeljana s ela prstima i
rasporedena u istanjenim redovima, ve ponjeveno polje. Oi su mu podlivene krvlju, a koa, u grubom
plonom svjetlu, izgleda pokrivena mrljama.
"Tebi ovo nije potrebno za tvoju zadau", kae on. "Nije."
Pripremio se da se okrene i vrati u kuhinju, ali na trenutak oklijeva na stubama. "to se to dogaa s tobom?"
pita.
Dlanom zatiujem elo od sunca. "to se to dogaa s tobom?" pitam.
Na Otoju pliina mukarci su oduvijek lovili bakalar i oslie. Godine 1614. kapetan John Smith prvi je put
ucrtao otoke na zemljovid i nazvao ih Smythe Isles, te zapisao da su "shrpljeni zajedno".
Podigai udaraju o jarbole, uporan ritam koji ujemo za branim krevetom pretvorenim u stol za blagovanje u
sredini kabine. Thomas i Billie ispekli su palainke - u obliku bubrega, blistave od ulja i
visoko nagomilane na bijelom pladnju, ima i slanine, koju ~.dalixle odbija. Umjesto toga, ona odabire
prepeenac i sok od narane. Gledam je kako, gotovo gola, prinosi loni kave bez kofeina usnama i pue
preko ruba. Nisam sigurna da bih sad mogla sjediti za stolom za doruak u kupaem kostimu, premda zacijelo
jesam kao mlada ena.
Pitam se, osveuju li nam se, dok starimo, sve one nae nepromiljene geste?
Billie kraj mene jo na sebi ima svoju pidamu Red Sox. Mirie po snu. Ponosna je na svoje nakazne palainke
i pojela ih je est. Mislim da je to najsigurniji nain da se natjera Billie - bilo koje dijete? - da pojede svoj
obrok. Da ga sama pripremi.
Imam na sebi kupai ogrta. Rich svoje kupae gaice. Thomas ko~l~uuko~o'~e s~a.vao. Je ~itaj na ne~~ie
ono to stvar~ napetost,
napetost tako izrazitu da mi je upravo teko gutati~ Rich na licu nosi vremensku prognozu i ini se da smo
iznimno usredotoeni na hranu i na Billie, po obiaju odraslih koji ne uspijevaju leerno ui u
razgovor. Ili koji su iznenada na oprezu pred razgovorom: "Sjajne
su ti, Billie. Sad vidim medvjeda." "Kakva je ovo kava? Ima ukus po bademima." "Strano volim slaninu.
Priznaj, ima li to bolje od sendvia sa slaninom na logorovanju?"
Katkad promatram na koji me nain Thomas promatra. Ako me pritom uhvati, skree pogled tako vjeto da
nisam sigurna je li me vidio. Je li to samo poznatost tijela, pitam se. Vie ne znam pouzdano to on misli.
"Vodi li dnevnik?" pita Adaline Thomasa.
Iznenadilo me to pitanje. Hoe li se to ona usuditi reprizirati Pearsea?
Thomas odmahuje glavom. "Tko raspolae s toliko rijei da bi ih smio troiti na pisma i dnevnike?" pita on.
Rich kima. "Tom uope nikad ne pie pisma." Nisam ve godinama ula taj nadimak.
"Izvritelj njegove knjievne oporuke imat e lak posao", dodaje Rich. "Nee biti niega."
"Osim djela", kaem ja tiho. "Toga ima mnogo."
"Mnogo lanih poetaka", kae Thomas, "Posebno u posljednje vrijeme."
Gledam u Thomasa i pitam se je li ono to vidim isto lice koje saln poznavala prije petnaest godina, Izgleda li
mi isto? ~e ll ko~a ista? Ili se Izraz sada toliko razlikuje od ondalljega da su se miii nanovo rasporedili i
samo lice postalo neprepoznatljivo?
"Nema dvojbe da je taj ovjek to uinio?"
Adalinino pitanje sve nas je zaprepastilo. Treba mi sekunda da Shvatim, "Louis Wagner?" pitam,
"Znaju li sigurno?"
"Neki misle da jest," odgovaram polako, "a neki da nije. U ono doba, Wagner je neprestano tvrdio da je nevin.
Ali zloin je izazvao StIahOVItU hlSterl~Ll, IZblh Sll Ileredl 1 gOmlla~e tralla ~Ill,1 IrlOra~l SU
Smutthynosea bilo bi upravo neljudsko. Morao bi prevaliti na vesla gotovo trideset milja po mraku. A to je bio
prvi tjedan u oujku."
"Ne izgleda mogue", kae Rich. "Ja ne bih mogao. Nisam siguran ni da li bih mogao i po mirnome moru."
"Takoder, itala sam dijelove zapisnika sa suenja", kaem, "i ne mogu shvatiti zato optuba nije bolje
obavila svoj posao. Odjea Maren Hontvedt bila je natopljena krvlju, ali obrana zapravo na tome nije
inzistirala. A mrtvozornik je bio vrlo neoprezan s orujem kojim je poinjeno umorstvo - dopustili su da
morska voda spere sve otiske prstiju i krvi na putu natrag u Portsmouth."
"Pa valjda su onda ve imali tehniku uzimanja otisaka prstiju", kae Rich.
"S druge strane," kaem ja, "ini se da Wagner nije imao alibija za tu no, a sljedeeg jutra je, navodno, rekao
ljudima kako je poinio umorstvo."
"Jean nema uvijek pravo sama birati zadatke", kae Thomas. Zvui kao da se ispriava.
"Zloin iz strasti", kae Rich.
"Zloin iz strasti?" Adaline gleda kroz poluzatvorene oi. "Na kraju, zloin iz st>jasti je ~a~rosto podao, je Ii?
U dubini due. Mi
mislimo kako zloin iz strasti ima neki svoj poseban moral - ljudi tako godinama misle. Povijest je prepuna
presuda koje oprataju zloin iz strasti. Ali tu nema morala, zapravo nema. To je ista sebinost. Jednostavno
dobiti ono to hoe."
"Mislim da je no ono zbog ega to izgleda kao zloin iz strasti. Bio je no, je li?"
"Sjekira."
"Ista stvar. Stvar je u intimnosti. Pitoljem moe ubiti ovjeka izdaleka. Ali noem mora rtw dodirnuti -
vie nego dodirnuti. Muiti. Pokoriti. ini se da to zahtijeva, barem onih nekoliko sekundi koliko ae potrebno
da se djelo obavi, neprekinuto ludilo ili strast."
"IIi unosan ugovor", kae Rich.
"Ali ak i tada", dokazuje'~l~omas, "moralo bi biti tl~~O t~ t0~1
inu - fizika bliskost sa rtvom, osjet no2a na meSU - t0 je prlVllklO ubojicu upravo toj metodi."
.., ", ~ .. ._ 1.:..."":".',; nln~rnm m emtPt'tt RtlltP
"Mama, slikaj palainke", kae ona. "Prije nego to sve nestanu!" Poseem iza sebe u torbu s kamerom i
izvlaim polaroid. Sni
mam pladanj s preostalim palainkama, a tada trgam film i dajem ga Billie da ga dri u ruci. Ona je tu ve
pravi profesionalac i nehajno ga dri za ugao.
"Masai", kaem ja nepovezano, "vjeruju da si, ako snimi neku osobu, ukrao njezinu duu. Mora im platiti za
sliku."
"Dua je, dakle, na prodaju?" pita Adaline. "Oh, mislim da su Masai lukaviji od toga."
"Vidi, Adaline? Gle!" Billie ustaje na klupi da bi dodala Adalini polaroid. Pritom udara glavom o otar rub
jednog ormaria koji visi na zidu. Boja naputa Billieno lice a usta joj se naglo otvaraju, ali ja vidim kako je
moja ki vrsto odluila ne plakati u ovom drutvu.
Pruam ruke i privlaim je uza se. Fotografija zalepra i pada na stol. Ona mi pritie lice na prsa i osjeam joj
dah kroz otvor na ogrtau. Adaline uzima u ruku polaroid. "Krasna slika, Billie," kae ona.
Ljubim Billie u elo, a ona se odvaja od mene okreui se na sje
dalu i hrabro se trudi da se nasmljei, Adaline prua Billie slil~u,
"Pravi junak", kae mi Adaline. "Hvala."
"Zavidim ti."
Brzo podiem oi prema njoj i hvatam njezin pogled. Misli li
zbog Billie? Ili misli zato to imam ker sa sobom? Ili misli i na ~il~ lie i na Thomasa - sve zajedno?
"Ponekad zamiljam kako sam uhvatila odraz neije due", kaem oprezno. "Ponekad je moe vidjeti, Ili ono
to misli da je pravi
karakter te osobe. Ali, dakako, to je samo odraz, a taj odrazje samo
slika na papiru."
"Ali slikama se moe poigravati", kae ona, "Zar to nisam negdje proitala? Ti zapravo moe promijeniti
sliku?"
"To uz pretpostavku da vjeruje kako kamera uope moe uhvatiti duu", kaem ja.
"To uz pretpostavku da uope vjeruje u duu", kae Thomas. "Da ono to si vidjela nije tek raspored
organskih estica."
"Ali, pa valjda vjeruje u duu", kae Adaline brzo, gotovo branei se. "Ba ti, ako nitko drugi."
Thomas uti.
"Ona je u pjesmama", kae ona.
Imam niz fotografija Billie i Thomasa zajedno, snimljenih neposredno nakon to smo pojeli palainke. Ja sam
se obukla i pripremam svoj pribor prije nego to u amcem prijei na Smuttynose. Vadim Hasselblad u koji
sam stavila crno-bijeli film. Nainim etiri hitre snimke - klik, klik, klik, klik - Thomasa i Billie koji su se
zadrali za stolom. Na prvoj Billie stoji na pojastuenoj klupici i prouava Thomasove zube i broji ih, ini mi
se. Na drugoj, savila je tijelo tako da gura glavu u Thomasov trbuh; Thomas je takoer malo povijen i omotao
joj je ruke oko leda. Na treoj slici oboje su se oslonili
laktovima o stol i gledaju se oi u oi i razgw~l'~ju, R~Zg~vor j~ zacijelo ozbiljan; to se vidi u nagibu Billiene
glave, u njezinir~ rlakubljenim usnama. Na etvrtoj slici Thomas je gurnuo ruku u otvoreni ovratnik koulje i
eka se po ramenu. Okrenut je licem prema meni, ali ne eli gledati ni mene ni kameru. Billie je okrenula
glavu
od Thomasa kao da ju je netko upravo zazvao ii prednje kabine.
Valovlje u pramac broda oito je im zakreemo za lukobran. Mali valovi udaraju o Zodiac i raspruju se preko
amca i unutra. S jednom rukom na kormilu Rich mi dobacuje pono kojim se sluim da zatitim svoje torbe s
kamerama od slane vode. Kad sa opet podigla pogled, ustanovila sam kako jedva vidim od pjene. Lice i kosa i
naoale su mi namoeni kao od kie, a glupo sam obukla kratke hlae, tako da su mi noge mokre i hladne i
najeene.
Rich zaokree Zodlac, elio je promotriti ocean na nezatienoj strani otoka i vidio je dovoljno. Manevrira
natrag u luku ~ dovodi Zodiac na uski tamni al Smuttynosea, na al koji sam napustila tek
..,.~ ....::" ~~~~ C"~;m n~~~o~a "nntracninm ctrannm maii~.P, 1 Ta7QlP
"Kako si ovo zamislila?" pita dok zavezuje amac. Njegova majica poprimila je prozirnu boju breskve. "Hoe
da idem s tobom i da ti drim stvari? Ili hoe da ekam ovdje?"
"ekaj ovdje", kaem. "Sjedi na suncu i osui se. Rich, ba mi je ao zbog ovoga. Sigurno si se iv smrznuo."
"Sve je u redu", kae on. "Znao sam se ja i prije smoiti. Ti samo obavi to mora." On se smijei. "Znam da je
teko vjerovati," kae, "ali ja se zapravo izvrsno zabavljam. injenica je", pokazuje rukom da naznai
prostranstvo oceana i kao da se sam sebi smije, "zapravo se moram jako namuiti da bih mogao ovako neto
raditi u svoje slobodne dane."
"Nastojat u se ne zadravati. Trideset, etrdeset minuta u najgorem sluaju. A ako se ipak pone smrzavati,"
kaem, "vikni i maknut emo se odavde. Nije se vrijedno razboljeti zbog ovoga."
Saginjem se da pokupim svoje torbe s kamerama. Kad ustajem, Rich se natee sa svojom mokrom majicom.
Skida je i brie njome tjeme, a onda je cijedi. Gledam ga kako hoda prema stijeni koja se nalazi na suncu ili na
onome to je preostalo od sunca i paljivo prostire majicu da se osui. Kad sam bila u Africi, promatrala sam
kako ene ondje na slian nain sue rublje - prostirui ga po duga
koj travi na irokom polju, tako da smo esto znali naii na krajolik arenih tkanina. Rich se osvre prema
meni. Moda zato to na glavi gotovo uope nema kose, gusta, tamna dlaka koja mu se iri po prsima privlai
pogled. Okreem se i hodam prema unutranjosti Smuttynosea,
Obrana se odrekla svog prava da unakrsno ispituje Ingerbretsona i u tom je trenutku tuitelj pozvao na klupu
za svjedoke Evana Christensena. Od Christensena se ~ahtljevalo da se identificira i ~a govori o svojoj vezi sa
Smuttynoseom,
"Prolog oujka stanovao sam na Otoju, na Smutty Noseu, u obitelji Johna Hontveta; ivio sam ondje oko pet
mjeseci. Anethe
Christensen bila je moja ena. Ja sam roen u Norvekoj, Anethe je ro~ena u Norvekoj. Doao sam u ow
zemlju s njom poto smo se
sam u Portsmouthu. Stigao sam u Portsmouth oko etiri sata no prije toga."
"Tko je bio s vama kad ste doli u Portsmouth oko etiri sata te noi?"
"John Hontvet i Matthew Hontvet. Ja sam radio za Johna na ri
barskom poslu."
"Je li jo tko bio s vama te noi?" "Nije, gospodine."
"Gdje ste proveli no u Portsmouthu?"
"Bio sam na brodu do dvanaest sati; poslije toga sam otiao u Johnsonovu kuu i stavljao mamac na mree."
"Stavljali ste mamac na mree cijelu no?"
"Da, do est ili sedam sati ujutro. John Hontvet je bio sa mnom kad sam to radio."
"Kad ste prvi put uli za taj sluaj na Smutty Noseu?" "uo sam ga s otoka Appledore."
"Gdje ste onda bili?"
"Na Hon~etovoj kuni,"
"Tko je bio s vama u to vrijeme?"
"Matthew Hontvet i John Hontvet; bilo je izmeu osam i devet sati ujutro."
"Jeste li se iskrcali?"
"Da; uzeli smo amac i iskrcali se na otoku Appledore,"
"Kamo ste ili s otoka Appledore?"
"Prvo sam poao u Ingerbretsonovu kuu. Poslije toga sam iao na Smutty Nose. Kad sam doao do Smutty
Nose, iao sam ravno do kue i ravno unutra."
"to ste ondje vidjeli?"
"Vidio sam moju enu kako lei na podu."
"Mrtva ili iva?"
"Mrtva."
Svjetlo je plono i prigueno, boje nejasne. Tanak, mutan oblak navukao se na sunce koje se i dalje podie na
istoku. Ljutim se na samu sebe to sam dan prije potroila previe vremena snimajui Mareninu stijenu.
Odlazim do mjesta gdje se neko nalazila kua Hontvedtovih. U zraku se osjea studen ili sam moda samo ja
smrznuta zato to su mi majica i hlae mokri. Zahvalna sam Richu to je znao da ne treba povesti Billie.
Stojim na tragu kue promatrajui njezine granice. Ovdje nema gotovo niega to bi dalo izvanrednu
fotografiju; svrha e biti iskljuivo dokumentarna. Osim, dakako, ako ne uspijem predoiti klaustrofobinost
tih temelja.
Znam da je tono kako dimenzije neke kue gledane odozgo uvijek izgledaju varljivo malene. ini se da se
prostor poveava sa zidovima i namjetajem i prozorima. Unato tomu, vrlo mi je teko zamisliti est odraslih
mukaraca i ena - Maren, Johna, Evana, Anethu, Matthewa i, sedam mjeseci, Louisa Wagnera-kako ive na
prostoru ne mnogo veem od one jedne sobe koju je Thomas imao u Cambridgeu kad smo se upoznali. Sve te
silne strasti, mislim, na tako malenom komadiu zemlje.
Nalazim ono to su vjerojatno bila jedna od dvojih ulaznih vrata kue i stojim na pragu, gledajui prema
Appledoreu, kao to je Maren zacijelo gledala tisuu puta u onih pet godina koje je provela na tom otoku.
Vadim kamere i objektive iz njihovih odvojenih pregradaka, provjeravam svjetlomjer i snimam niz crno-bijelih
fotografija da bih dobila panoramu toga vidika. Ravno na zapadu nalazi se luka Gosport, a iza nje deset milja
vode do obale New Hampshirea. Meni na sjever je Appledore; meni na jug Star. Iza mene, to e rei na istoku,
nalazi se Atlantik. Odmiem se unatrag od praga i stojim u sreditu temelja. Poda mnom, pod te stare kue
davno se
povukao pred ikom i umskom alfijom. Nalazim krpicu gole
zemlje i sjedatn. IZnad mene, oblaci postaju sve vie uljasti, kao da
netko preko neba prevlai tanku glazuru. Majica mi se prilijepila za leda i poin~em drhtati.
Kopam pod grtl~om da osjetim zemlju pod rukama, Podiem malo Zemlje i trljam je prstima. Na tom mjestu
gdje ja sjedim dvije su ene umrle. Jedna je bila mlada, jedna nije. Jedna je bila lijepa, druga nije. Zamiljam
kako ujem Marenin glas.
22. rujna 1899.
UJUTRO NAKON t0 s1T10 Stlgll na Otok Smllttj~ Nose, John je otiao s ovjekom po imenu Ingerbretson u
Portsmouth da pribavi jo zaliha i takoder da se raspita o jednoj kuni koja je moda na prodaju. Da bismo
ivjeli na Smutty Noseu, oko kojega je, kako su nam priali, obilje skua, bakalara, lista, kolje i pjegave
haringe, John bi morao imati vlastiti brod te itavu opremu za ribarenje. To e biti velik izdatak i znatno e
iscrpiti Johnovu utedevinu, ali njemu je bilo jasno da se nikakav probitak, pa ak ni sredstva za ivot, ne moe
ostvariti bez takvih trokova.
Kad je John otiao, ja sam sastrugala poutjeli i runi novinski
papir sa zidova, smotavi taj papir kao drvo i spalivi ga u tednjaku da se ugrijem. Isprva je kua bila hladnija
nego prije, ali znala sam da e John uskoro poeti izradivati drvene zidove iza kojih e staviti grubo platno kao
izolaciju, Takoer sam pronala svitak modro ka
rirane tkanine u svojim zalihama, te je urno preradila u zastare. Kad su ti pothvatl zavreni, pregledala sam
nae preostale zalihe da vidim od kakve bih hrane magla ~rirediti obrok; budui da sam znala kako e se John
vl'atitl gladan. Citav sam dall bila zaposlena te
nisam imala vremena ni za kakve misli o ljudima ili o domu ko ji sam
ostavila. Ustanovila sam, tijekom svog ivota kao orasle osobe, da je najbolji lijek za sjetu marljivost, i tek
kad smo John i ja bili zarobljeni u naoj kuici nekoliko dugih tjedana zaredom tijekom zimskih mjeseci, pala
sam rtvom te boljke i nisam bila kadra obuzdati ni
sebe ni svoje misli i rijei, tako da sam postala iworom brige ne
ak to je, prvi put otkako smo otili iz Norveke, nadomjestio onu gotovo trajnu zabrinutost za moje
blagostanje.
Na svakodnevni ivot na Smutty Noseu bio je uglavnom jednolian u mnogo emu. John i ja budili smo se
rano i ja bih smjesta potaknula vatru koja se ugasila tijekom noi. John, koji je stavljao mamac na kou veer
prije toga, skidao bi svoje nepromoive hlae i rublje s kuka koje su bile u kuhinji i tako odjeven sjedao za stol
na koji bih ja pred njega stavljala velike zdjele kae i kave. Nismo mnogo govorili, osim ako se nije pojavila
kakva neobina vijest koju je valjalo prenijeti ili ako meni nisu bile potrebne kakve zalihe, o emu bih onda
obavijestila Johna. Jo prilino rano mi smo izgubili naviku razgovora jedno s drugim kao to se, mislim,
zacijelo dogada i s drugim muevima i enama koji se ne usuduju govoriti od straha da ne postave pogreno
pitanje ili da ne otkriju bolnu ranu ili ljubav za drugu osobu koja bi mogla biti razorna po zajednitvo koje
tvore.
John bi tada silazio na al i odande veslao u svojoj barci do kune. Na dane dobre za suenje, nakon to bi on
otiao iz luke, ja sam prala rublje i rasprostirala ga po kamenju na suncu. Ispekla bih flatbred i pripremila
podnevni obrok. Posao mi je bio istiti ribu koju je John lovio za suenje ili jelo. ila sam odjeu od svitaka
tkanina koje sam donijela sa sobom ili ih je John uspio pronai u Portsmouthu. Prela sam vunu s pomou
kolovrata koji je John kupio u Portsmouthu i plela razliite odjevne predmete za sebe i za Johna. Kad bih
zavrila te poslove, a dan bio vedar, izlazila bih iz kue s psom
koJe~a mi je John darovao, a kojega sam na~ala Ringe i obilazila cijeli otok, bacajui Rrngeu tapove u vodu
tako da mi ih moe dono
siti. S vremenom mi je John sagradio kokoinjac i kupio u Portsmouthu etiri kokoi koje su bile dobre nesilice
i opskrbljivale me svjeim jajima.
Kad bi John stigao naveer, uzimala sam mu prljavu nepromoivu odjeu i rublje, a on bi se dobro oprao kod
sudopera. Ve ranije sam za njega pripremila lagani obrok. Dotle je on ve odjenuo suho rublje i sjeo kraj
vatre. Oboje smo stekli naviku da puimo lulu jer
nas je to umirivalo, Johnovo je lice pokazivalo tragove vremena i na koi mu se pojavilo mnogo bora.
U neko doba tijekom veeri, obino kad sam ja takoer sjedila kraj vatre, on bi mi poloio ruku na koljeno i to
je bio znak da eli da
mu sepridrc~im u postelji, Bez obzira na studen, on bi se uvijekpot
puno razodjenuo, i drim da sam vidjela golotinju svoga mua svake noi naeg branog ivota, budui da je
on uvijek palio svijeu na stoliu uz postelju. to se mene tie, bilo bi mi milije da su se nai brani odnosi
odvijali u mraku, ali John se tome protivio. Obino sam na sebi zadravala spavaicu ili, ako je bilo vrlo
studeno, svu svoju odjeu. Osim jednom ili dvije zgode prilikom kupke, ne bih rekla da me je John Hontvedt
ikad vidio u mom prirodnom stanju. Poslije nekog vremena izgubila sam fiziku odvratnost prema svome
muu i sasvim sam dobro podnosila te svakonone odnose, ali ne mogu rei kako je u njima ikad bilo nekakva
uitka - posebno nakon to sam poela shvaati kako sa mnom neto nije u redu i kako me to prijei da zanem
dijete.
Premda je na svakodnevni ivot na Smutty Noseu bio ivot navike i koloteine, ne bih ispravno prikazala
ivot na Otoju pliina kad bih propustila napomenuti kako su zime bile iznimno otre. O toj zimskoj pustoi
jedva mogu i pisati. Nisam sigurna da je mogue predoiti onaj oaj koji obuzima ovjeka izloena neprekidnoj
studeni i vlazi, te olujama sa sjeveroistoka to povremeno razbijaju ribarske brodove o stijene i otplavljuju kue
otoana, uzrokujui mno
ge smrti na moru i na kopnu i zarobljavajui one koji preiivljavaju u mranim i sumornim prostorijama toliko
dana zaredom da je pravo udo kako svi nismo sili s uma. Govori se kako su se ribari koji su u to doba ivjeli
na tim otocima odlikovali nekom izvanrednom smio
nou, ali ja mislim da je ta smionost, elimo li je tako nazvati, tek nagon da vlastito tijelo privee za neki
nepomini predmet i vrsto se dri, te pritom ivi u nadi kako e imati sreu da ti oluja ne odnese krov u
ocean. Sjeam se tjedana kad John nije mogao isploviti, niti je itko mogao doi k nama preko na Smutty Nose,
i kad je vrijeme bilo tako opasno da smo nas dvoje sjedili satima zgureni uz tednjak u kuhinji u koju smo
unijeli postelju, a u kojoj smo prozore i vrata zatitili od v~etra i studeni. Nismo imali rijei koje bismo upu
ivall jedno drugomu, a sve je oko nas bilo nijemo osim vjetra koji
nije htio stati i od kojega je kua drhtala. Usto, zra~C u sobi bio je posve atravan Zbog di~na iz tednjaka i iz
naih lula i sjeam se kako sam golovo uvljek patila od glavobolje.
tu(n~Q~. ~n rih~rske ~hitelii unoznale ~ivot u osami, ali naa je bila
naprimjer, gdje prvo i najvanije mjesto u ovjekovu ivotu nisu zauzimale vremenske prilike. Moglo je biti
vedrih dana uz jako uzburkano more, oblanih dana uz blago uzburkano more, dana sa sumaglicom kad se nije
moglo vidjeti kopno, dana s maglom tako gustom da nisam mogla pronai bunar ni tono pogoditi put do ala,
dana tako estokih oluja i vjetra da su itave kue bivale u trenutku otplavljene u more, a ovjek nije mogao
naputati svoj stan od straha da e ga zatei slina sudbina, i dana za danom runoga vjetra od kojega su
staklena okna lupala o drvene okvire i koji nikad nije prestajao zvidati u kui i oko nje. Tako su vane bile
vremenske prilike da ovjek svakoga jutra nije mislio ni na to drugo osim kako e preivjeti ono to su mu
Bog i priroda poslali ili, u one rijetke dane vedrog neba bez vjetra, toploga sunca i udesnog zraka, kako je
zahvalan na takvoj opojnoj stanci.
Budui da je bilo nuno da John odlazi na more sedam dana u tjednu u sezoni i jednako tako nuno da ostaje
zatvoren niz tjedana zaredom u zimi, nismo imali mnogo prijatelja pa ak ni znanaca na tim otocima. Istina,
Ingerbretsoni su se sprijateljili s nama i s tom smo obitelji slavili sedamnaesti svibnja i Badnjak, dijelei fattig
mann koji je, ako smijem rei, u mojim rukama postajao njean i prhak, ak i s onim grubim alatom kojim sam
raspolagala, kao i lutefisk, ribu koja se namakala u salamuri nekoliko dana i onda poirala
dok ne postane mekana. Ali kako su Ingerbretsoni stanovali na Appledoreu, a ne na Smutty Noseu, rijetke su
bile prilike kad sam mogla provoditi vrijeme sa enama u tim kuanstvima kao to bih mogla da mec~u nama
nije bilo vodenih prepreka. Na taj sam nain esto provodila duga razdoblja sama na otoku.
Na ovoj toki pripovijedanja hitam da objasnim itatelju kako ivot na Smutty Noseu nije bio u potpunosti
lien ugodnih trenutaka. Kao to i najgolije stablo u najmranijoj uri zime posjeduje neku
vlastitu ljepotu, s vremenom sam poela uviati kako Slniltty Nose i nije bez neke posebne udnovate drai,
posebno u one dane kad je
vrijeme lijepo, to e rei otro i blist~vo, sa srebrnim svjetlaclma u granitu, sa svakom pukotinom vidljivom, a
vodom oko nas boje jarko akvamarinske. U tim prilikama, kojih je u mojem sjeanju raz
se sa svojim psom ili bih moda ubrala koju divlju biljku, to je preivjela na stijenama i sloila skroman
buketi za svoj stol.
U tih pet godina to sam ih provela na Smutty Noseu, etiri sam se puta usudila otii u Portsmouth. Isprva sam
imala velikih tekoa s engleskim jezikom i katkad je bilo vrlo naporno postii da me razumiju ili shvatiti to
mi se govori. Zamijetila sam kako takav nedostatak vjetine u jeziku esto izaziva u sugovornika dojam kako
ovjek nije vrlo inteligentan, a svakako nije vrlo dobro obrazovan. Sve me to tada veoma jedilo, jer ja sam
umjela konverzirati posve dobro ak, ako to smijem rei, teno i sa stanovitim stilom na svom materinjem
jeziku, ali postajala sam gotovo imbecilna kad se od mene zahtijevalo da svoje potrebe izrazim na engleskom.
A ovdje moram dodati jo rije o amerikoj nesposobnosti da izgovore bilo to na norvekom ak, ili posebno,
norveka imena koja im nisu poznata. Stoga su mnogi useljenici bili prisiljeni promijeniti nain pisanja svoga
imena da bi postala razumljivija. Tako je John nakon nekog vremena promijenio svoje prezime u Hontvet,
isputa
jui kombinaciju dt koja je Amerikancima vrlo udna jo kad je napisana, a gotovo nemogua da bi se ispravno
izgovorila. I ja sam takoer pristala da se upiem u crkvene knjige u Gosportu kao Mary S. Hontvet, a ne kao
Maren, budui da je pastor otpoetka to ime tako pisao i budui da je prolo neko vrijeme prije nego to sam
~reku otkrila. Usto, uoila sam da se posli~e do~ada~a 5. oujka
1873, nain pisanja Evanova imena u amerikim novinatna pretvorio u Ivan.
Zanemarivi te jezine potekoe, ipak sam stekla stanovitu sklo~ nost prema Portsmouthu. Otii iz tiine
Smutty Nosea u metei i
buku Portsmoutha vazda je bilo uznemirujue, ali nisam mogla odoljeti a da me ne zaokupe oprave i eiri na
enama, koje bih zadrala u sjeanju po povratku na otok. Odlazili smo u ljekarnu po tonike i ljekovite
pripravke i na aavnu trnicu po zalihe, i uvijek je u tom gradu bilo mnogo udnovatih prizora, premda
priznajem kako sam bila z~roena nedostatkom istoe na ulicama i stanjem samih tih ulica, jer nisu bile
ravne ve pune jaraka i blata i tome slino. U to je
doba glauna industrija u Fortsmouthu bila brodogradnja i uvijek se
._ _~.."a:H: x..t" t",t~n ~nt;o~n,p ncom tnna hiln ia mnnan mnrnara
telji Johnson, Norveana koji su stigli prije nas, i s njima proveli cijelu no u ivahnom razgovoru, to je za
mene vazda bilo veselje, jer je na otoku rijetko bilo razgovora bilo kojeg trajanja. U tim prigodama bilo mi je
posebno drago uti novosti iz Norveke, a ak jednom iz podruja blizu Laurviga, budui da su norveke
obitelji u Portsmouthu bile primatelji mnogih listova u Americi. Vrlo su se esto ti listovi itali naglas za
stolom i o njima se nairoko raspravljalo. Uvijek smo odlazili u Portsmouth ljeti, zbog toga to se John nije
elio izlagati opasnosti da me prevozi amo-tamo tijekom zime te sluajno udari u jednu od brojnih ledenih
santi koje su katkad zatvarale prolaz izmeu kopna i otoja.
Ja sam u to vrijeme doista i primila tri lista od Karen u kojima je pripovijedala o naem ocu (i punih
neodredenih pritubi na vlastito zdravlje i kune poslove), ali zaudo rijetko spominjui Evana, koji nam sam
nije pisao sve do druge godine mog boravka na Smutty Noseu i to da nas obavijesti da je na otac umro od
starosti. U oujku 1871. dobili smo etvrto pismo od Karen, s vijeu da e nam se pridruiti u Americi u
svibnju.
Karenin list veoma je iznenadio i Johna i mene. Nismo mogli zan7iSht1 kOje su pobude natjerale moau sestru
da napusti Norveku,
budui da je u svom pismu prilino krtarila objanjenjima o razlozi~
ma svoga iseljenja. Napisal~ J~ Sa1110 da, s ob2irom na t0 ~a n~m ~e otac umro, nije vie duna ostati u toj
kui.
Pripremajui se za dolazak moje sestre, lohn je kupio postelju u portsmouthu i postavio je u spavaeu sobu na
katu. Ja sam napravila
zastore za tu sobu i saila poplun koji je imao uzorak zvijezde i na koji sam utroila sve ostatke tkanina to sam
ih imala u svojim zalihama. Budui da nisam imala mnogo vremena da ga zavrim, radila sam na tom poplunu
po cijele duge dane do kasno u no sve dok mi prsti nisu otupjeli na vrcima, ali kad je poplun bio gotov, bila
sam zadovoljna rezultatom jer je soba tada dobila neku vedrinu koje je prije toga bila posve liena.
Dobro se sjeam jutra 4. svibnja kad sam stajala na alu Smutty
Nosea i gledala kako John svoj~tn kajiem dovozi moju sestru na otok. Otiao je u Portsmouth dan ranije da
doeka Karenin brod i vidjela sam ih kako dolaze preko mora iz Portsmoutha u Johnovoj
kuni. Bio je vedar dan, ali izvanredno studen i priznajem kako sam
ncie~ala CtaT1(lVltil t;eskobu zboQ Karenrna dolaska. Premda e se to
itatelju moda uiniti udnovatim, nisam bila voljna mijenjati navike koje smo John i ja ustalili u tri godine,
niti meu nas primiti jo jednu osobu, a posebno svoju sestru, prema kojoj su moji osjeaji bili poneto
podvojeni.
Kad se Karen pribliila, promotrila sam njezinu pojavu. Iako sam znala da ima trideset sedam godina, inila
mi se mnogo starijom enom nego onda kad sam je napustila, tovie, poneto pogurenom. Lice joj se suzilo, a
kosa sprijeda posijedila dok su se usne, koje su se stanjile, sputale nadolje u uglovima. Imala je na sebi crnu
svilenu opravu ravne prednjice i visoko zakopanu do ovratnika, oko kojega je iao volan od ukastosmede
ipke. Bila je obuvena, to sam jasno vidjela, u svoje najbolje visoke cipele, koje su se otkrile kad je poela
petljati oko suknje izlazei iz skifa.
Moda bih ovdje morala prozboriti koju o svojoj vanjtini. Nisam imala naviku nositi svoje najbolje oprave na
otoku jer sam vrlo rano nauila kako su svila i pamuk bijedna zatita od vjetra i morskog zraka. Stoga sam
stekla naviku nositi tek najgue domae tka
nje, a preko toga u svako doba razne rupce to sam ih sama isplela. Takoder sam lla glavi noslla vunellu k~pu
da me Z~titl od gro2nica koje su toliko kosile otoku populaciju zimi, pa ak i u rano proljee.
A osim toga, ako je bilo vrlo vjetrovito, omotala bih vuneni al oko vrata. Nisam posve izgubila stas, ali
poneto sam se zaoblila za mog boravka na otoku, to se mom muu veoma mililo. Kad nisam morala nositi
vunenu kapu, voljela sam smotati kosu s obje strane i otraga, a ostaviti ike na elu. Jedino to me na mojoj
vanjtini alostilo, moram ovdje rei, jest injenica da mi je lice, izloeno otokom suncu i kiama i olujama,
nosilo poput Johnova tragove vremena i da sam izgubila lijepu put moga djevojatva. U to mi je doba bilo
dvadeset pet godina.
Karen je iskoraila iz amca i pritisnula ruke na prsa. Izbezum
Ijeno se ogledala oko sebe, nedvojbeno zaprepatena, kao to sam i ja neko bila, izgledom svog novog doma,
Prila sam Karen i poljubila je, ali ona je s~ajala ukoena na pijesku i obrazl $u joj bili sul~i i stud~nl, R~kla
sam joj da je dobrodola, a ona je l~~~no o~govorila
lr~lrn ~,;lr~rl na h; r~nl~ n~ t~lmn mi~ctn ri~ niiP hil~ nriciliPna ntrniPti
kava i kruh, budui da joj je bilo uasno muno na brodu te se jo nije do kraja oporavila.
Odvela sam je u kuu, dok je John nosio njezin koveg i kolovrat i ivai ormari od mahagonija koji je nekad
pripadao mojoj majci. Karen je pola ravno k stolu, sjela i skinula eir i duboko uzdahnula. Vidjela sam da joj
se, osim to je posijedjela, kosa prorijedila na sljepoonicama i na tjemenu, i to sam pripisala udarcu uzrokova-
nom smru naega oca, jer bilo koja smrt nekog ljubljenoga moe dovesti do toga da oaloeni iznenada
ostari.
Stavila sam na stol vr kave i obrok koji sam unaprijed pripremila. Prije nego to je poela jesti, medutim,
pomno je promotrila sobu.
"Iz tvojih pisama, Maren, nije se dalo zakljuiti da ti i John ivite u tako jadnim prilikama", rekla je s vrlo
jasnim tonom razoaranja u glasu.
"Pa, snalazimo se", rekla sam. "John se pobrinuo da zidovi budu vrsti i soba topla koliko je to god mogue."
"Ali Maren!" uskliknula je. "Nemati dobrog namjetaja, ni tapeta na zidu, ni slika..."
"Te stvari nije bilo mogue donijeti na brodu", rekla sam, "a za sada nemamo jo dovoljno novca za luksuz."
Namrtila se, "Zastori su ti saiveni na brzll~u", primije~ila je. "~i~lm ~~ t~ Amerlka nij~ izlijella od ~vojlh
lolh ~avika, Uvij~~ sam govorila kako se nita to se radi dobro ne moe napraviti na br
zinu. Draga sestro, nemaju ak ni podstavu."
utjela sam. Nisam se eljela svaati s Karen odmah nakon njezina dolaska.
"I nisi nauljila svoj linoleum. I kakav je to udnovati uzorak. Takvo to jo nisam vidjela. A to je ovo to si mi
dala?" neto je podigla na vilici, a onda opet odloila i ogledavala sa svih strana.
"TO Se zove dunfish, ali je zapravo bakalar", rekla sam.
"Bakalar!" uskliknula je. "Ali ima boju mahagonij~."
"Da", rekla sam, "Lju~i ovdje znaju vrlo zgodan nain uvanja i soenia ribe koia se onda moe ot~remati
brodom, To se zQve dun
"Ja ovo ne mogu jesti", rekla je i odgurnula tanjur. "Jo mi se nije vratio tek. Ima li malo meda? Mogla bih
progutati kruh da ima meda."
"Nemam", rekla sam.
"Ali vidim da si se ipak udebljala", rekla je pomno me promatrajui.
utjela sam ispunjena nelagodom zbog tog komplimenta. Karen je opet uzdahnula i otpila gutljaj iz svoje
zdjelice s kavom. Smjesta je iskrivila usta u bolnom gru i podigla dlan do obraza.
"to je?" upitala sam.
"Zubobolja", rekla je. "Ve me nekoliko zadnjih godina mue upljine u zubima, a nisam ih imala prilike
popraviti."
"Moramo te odvesti u Portsmouth", rekla sam.
"A zar ete imati novca za zubara," upitala je grubo, "ako nemate novca za zidne tapete? Kad sam bila kod
kue, dobivala sam novac od Evana, premda se blizu Laurviga naalost nije moglo nai pristojnog zubara."
Sjedei s druge strane stola, podigla sam svoju zdjelicu i otpila
gutljaj kave. "~ kako je na brat?" upitala sam.
Karen je podigla glavu i prikovala svoj pogled o moj 1 tada sam ja
poela mijenjati boju i proklinjati samu sebe zbog te slabosti u mom
ustroju. "Zar ti nije pisao?" upitala je Karen slatko.
"Dobili smo jedno pismo", rekla sam. Celo mi je sad bilo vrue i
vlano. Ustala sam i prila tednjaku.
"Jedno pismo? Za cijelo ovo vrijeme? Zaista se udim. Uvijek sam mislila kako ti je na brat posebno privren.
Ali valjda na Evan nikad nije bio ovjek koji e se previe baviti prolou..."
"Vjerujem da je Evan previe zaposlen da bi pisao", rekla sam
hitro, sada u elji da okonam tu temu.
"Ali ne toliko zaposlen a da meni ne bude utjehom, to e ti biti drago uti", rekla je Karen.
"Utjehom?" upitala sam.
"O, i te kako." Otvorila je usta i protrljala stranji zub. U tom trenutku vidjela sam kako su joj mnogi zubi
pocrnjeli i istrunuli i 1.,.,rlnrr, ca rla nai`n 7vnvYt7Pl'~ti1 (1C7PY~11Vl1Ct itatelia ako to otkriieml
ne. "Vrlo poticajan sugovornik tijekom mnogih veeri", nastavila je. "Zna li da smo preko uskrsnih praznika
prole godine zajedno otili vlakom u Kristijaniju? Bilo je silno uzbudljivo, Maren. Evan me odveo u kazalite
i na veeru i odsjeli smo u hotelu. A on je proveo jedno poslijepodne na sveuilitu i sasvim je ozbiljno
razgovarao s nekim profesorima odande o mogunosti da se upie na studij."
"Evan je razgovarao?"
"O, da. Njemu vrlo dobro ide i uspio je utedjeti neto novca. I sasvim sam sigurna da e sada, kad mene vie
nema, otii u Kristijaniju, barem na jedan semestar, da vidi kako bi prolazio. A nedvojbeno e ondje upoznati
neku mladu enu koja e mu zavrtjeti glavom. Ve je vrijeme da se smiri, taj na Evan. Slae li se, Maren?"
Pokuala sam primiriti ruke mijeajui juhu koja se kuhala na tednjaku. "Misli li da e Evan takoer doi u
Ameriku?" dodala sam to sam nehajnije mogla.
"U Ameriku!" uskliknula je Karen. "Ma zato, zaboga? ovjek kojemu tako dobro ide u vlastitoj zemlji i koji
nema potrebe da bjei nikad nee ni pomisliti na to da se iseli u drugu zemlju. Ne, Maren, sigurna sam da
nee. Meni je, dakako, bilo teko ostaviti ga..."
"Zato Si ti zapravv qtila?" upitala sam? naglo se okrenuvi prema njoj. U tom sam trenutku ve bila prilino
bijesna na Karen.
"O tome moemo razgovarati nekom drugom prilikom."
Karen je odvratila glavu i inilo se da ponovno pomno promatra kuicu. "Zar ne moe odravati prozore
istima~"
"Kapljice morske vode~~, relzla sam. ~~Be2 ~restdnkd." "Kod kue rado koristim ocat."
"Voljela bih znati to te ovamo dovelo", rekla sam, prekidajui je. "Dakako, ti si uistinu dobrodola ma koje
razloge imala, ali ipak mislim da John i ja imamo pravo znati. Nadam se da posrijedi nije
neka grozna bolest."
~~Ne, ~ita slieno."
Karen j~ ustala i prila prozoru, Prekriila je ruke na prsima i inilo se da neko vrijeme promatra vidlk na
sjeveroistoku~ Tada je s uzdahom, ini mi se, rezignacije, poela pripovijedati svoju priu. U
T "...~..,... ." ~.n nn~m rimnlrnrAn HA 1111C1111 II1111t Hnrt rl~lrl4 io 11/inil~/~
nim obeanjem zaruka u skoroj budunosti, jer ni jedno ni drugo nisu bili mladi, a tada je iznenada, nakon
jedne posebno glupe svade, prekinuo odnose i vie nije bilo ni spomena o vjenanju. Tako je nagao i sramotan
bio taj prekid njegove privrenosti, i tako rasprostranjeno govorkanje u vezi s tom aferom, da je Karen
ustanovila kako vie ne moe sa samopouzdanjem otii u grad ili nazoiti slubi Bojoj u naoj crkvi. Tako je
pomisao na odlazak u Ameriku, gdje e se pridruiti Johnu i meni, iznenada postala veoma privlanom.
alila sam je zbog njezina gubitka, premda nisam mogla a da ne pomislim kako je Karen zacijelo dala svoj
obol povlaenju svog prosca. A jednako tako, nije bilo ba laskavo saznati kako je moja sestra dola k nama
iskljuivo zato to se tako odbaena neugodno osjeala. Ali kako nam je bio obiaj pruiti gostoprimstvo svim
posjetiteljima, a posebno onima koji su bili obitelj, pokuala sam uiniti sve da joj bude udobno i odvela sam je
u spavau sobu na katu da joj osiguram mir. Njoj se soba inila sumornom i bila je dovoljno neodgojena da to
kae, a osim toga inilo se da uope nije uoila poplun sa zvijezdom. Ali ja sam joj oprostila, svjesna kako je
jo u stanju raz
draenosti i umora nakon duge plovidbe morem.
"Kakva ~e bila priroda te svade?" upitala sam je kad se sm~estila i ve~ sjedila na krevetu.
"Primijetila sam da postaje sve tustiji kako su mjeseci napredovali", rekla je, "i jednog poslijepodneva sam mu
to i kazala."
"Ah", rekl~ sat~` Pri2najem da sam tada morala potisnl~ti smije
ak i odvratila sam glava kako moja sestra ne bl prirrlijetlla koliko se
napreem. ~~Zao mi je to ti se to dogodilo", rekla sam. "Uzdam se da e sada kad si se nala u novome
svijetu, uspjeti ostaviti sve to te alosti za sobom."
"A ti misli", upitala je, "da ima ivota za Karen Christensen ovdje, na ovom jezivom otoku?"
"Sigurna sam da mora biti", rekla sam.
"Onda ti, Maren, posjeduje optimizam koji ja ne mogu dijeliti."
I pritom je napravila nehajnu kretnju rukom, kretnju koju sam tako dobro znala, kojom me otputala iz svoje
spavae sobe.
Neko mi je vrijeme Karen bila druicom za onih dana kad je
Tnhn h;n n~ mnrn nramr~a nP mf1a11 rPi l~aKn 1P t(1 f)1~O la~ann ili
urodilo time da je postala poneto zamorna i dosadna. Sjedila bi za kolovratom i pjevala tune i alosne
pjesme, dok sam ja u njezinoj nazonosti obavljala svoje kuanske poslove. Nisam se voljela neprestano
raspitivati o Evanu, budui da me Karen na neki neobian nain promatrala kad jesam, to bi mi uvijek
natjeralo krv u lice, te sam tako ponekad morala satima sjediti u njezinu drutvu da uhvatim tek jednu sluajnu
primjedbu o mom bratu, a zaista ih je dijelila vrlo krto. Katkad vjerujem da je namjerno tajila bilo kakve
vijesti o Evanu, a u drugim prilikama jasno sam vidjela kako joj je drago otkriti neku povjerljivu pojedinost u
vezi s mojim bratom koja meni nije bila poznata. Vrlo je surovo govoriti tako o roenoj sestri, ali vjerujem da
je sve istinito. Kad jedne veeri to vie nisam mogla podnijeti i izlanula se pred njom kako duboko u srcu
vjerujem da e se Evan nakon nekog vremena pridruiti Johnu i meni u Americi, dugo se smijala i na kraju
rekla kako je Evan jedva spomenuo moje ime u te tri godine nae razdvojenosti i kako me je po njezinu milje-
nju on, premda ovjek ostaje zauvijek privren lanu obitelji, posve zaboravio.
Bijesna zbog tih rijei, za koje je ona znala da su me duboko pogodile, otila sam u svoju sobu i nisam izlazila
ni toga dana ni sljedeega, i napokon me je John prisilio da doem u kuhinju, ustvrdivi
kako on ne eli trpjeti neslogu u svojoj kui i kako se moja sestra i ja moramo pomiriti. Uistinu, bilo mi je silno
neugodno i stalo da itav
taj ~ncident, koji me nij~ prikazao u najboljem svjetlu, ostavim iza sebe.
Svade poput te izmeu mene i Karen, meutim, nisu bile tako este, budui da je ona u roku od mjesec dana
napustila Smutty Nose. Uskoro je postalo oito kako moja sestra mora nai novac za zube, a kako na Smutty
Noseu nije bilo posla i kako meni uistinu nije bila potrebna pomo u mojoj kuanskoj koloteini, niti smo imali
dodatne utectevine koju bismo joj mogli dati, John ju je odvezao amcem preko na Appledore, gdje je Eliza
Laighton razgovarala s njom i zaposlila je kao slukinju, te je smjestila za to ljeto u tavansku sobu u hotelu koji
je obitelj Laighton nastavala i njime upravljala. Zimi je bila osobna Elzina slukinja.
Vic~ali smo Karen u redovnim razmacima tijekom idue dvije godine, ponajvie nedjeljom, kad je John
odlazio po nju da provede
slo~odno popodne s nama. Nisam primijetila da joj je ta sluba u
kui na bilo koji nain popravila ud. tovie, rekla bih da je, kako su mjeseci prolazili, dublje tonula u sjetu i
zaista se udim kako je uope uspjela zadrati svoje mjesto.
Unato Kareninu odlasku, John i ja vie gotovo nikad nismo bili sami na otoku, budui da je Matthew, Johnov
brat, doao k nama ubrzo nakon to je Karen otila u slubu. Matthew bijae tih i skroman i koristio je
sjeveroistoni stan kao spavaonicu. Bio je od velike pomoi Johnu na brodu. A 12. travnja 1872., John je doveo
sa sobom jednog mukarca koji e stanovati kod nas, jer je mom muu bio potreban dodatan novac kako bi
utedio za novu ribaricu. Taj se ovjek zvao Louis Wagner.
ini mi se sada, kad gledam unatrag, kako su me se najvema dojmile oi Louisa Wagnera, koje su bile
metalnoplave a istodobno vrlo pronicave, te je bilo teko ne osvrtati se na njih ili odvratiti glavu ili ak osjeati
se ugodno pred njihovim pogledom. Wagner, koji je bio useljenik iz Pruske i isticao se stanovitom bahatou
to sam je vazda povezivala s Prusima, bio je visok i snane grae. Imao je vrstu kosu one vrste koja posvijetli
pod utjecajem vjetra i sunca, te je ponekad bilo teko rei je li plavokos ili smeokos, ali brada mu je bila
najuoljivija, ivahno bakrene boje u svim prilikama, a blistavo bakrene na suncu. Louisova koa bila je
neobino bijela, to me iznenadilo na ovjeku pomorcu, a engleski mu je bio vrlo lo. Ali moram priznati kako
je imao silno zarazan smijeak i upravo savrene zube i kako je, kad je bio dobre volje i sjedio za stolom i
pripovijedao svoje prie, posjedovao neku vrstu privlanosti koja je znaila stanovito olakanje nakon
Matthewove i Johnove utnje.
Louis se nastan o u sjeveroistonom stanu s Matthewom. U poetku, dok je Louis bio mornar na Johnovu
brodu, jedva sam i vidala naeg novog stanara, budui da je Louis brzo zavravao svoje obroke i onda gotovo
smjesta odlazio na poinak, zbog umora izazvanog dugim radnim satima. Ali nije prolo dugo, a gospodin je
Wagner dobio reumu koja ga je, kako je rekao, kronino muila gotovo cijelog ivota otkako je odrastao i ta ga
je boljka uinila takvim invali
dom te je bio pri5iljen ostati kod kue i drati se postelje, te sam na taj nain upoznala Louisa mnogo bolje
nego to bih inae mogla.
Nisam zapravo nikad imala nikakva iskustva u njezi bolesnika do
ozdravljenja i isprva mi te dunostl bijahu nezgodne i nelagodne, Kako Louis isprva nije bio kadar ustajati iz
postelje bez znatnih bo
lova, bijah prisiljena donositi mu u sobu jelo, odnositi pladanj kada bi zavrio i istiti mu sobu.
Jednoga jutra, poto je Louis proveo vezan za postelju nekoliko tjedana, u mojoj me dnevnoj sobi iznenadi
kucanje na vanjskim vratima. Otvorivi ih, ugledala sam Louisa gdje stoji na pragu poneto neuredno odjeven,
u koulji koja je virila iz hlaa i bez ovratnika, ali ipak je to bilo prvi put kako se osovio na noge nakon tolikih
dana i to me obradovalo. Molila sam ga da ue i sjedne za stol dok mu ja skuham vruu kavu.
Otputio se epajui do stolca i duboko uzdahnuvi sjeo. Kad mu je bilo dobro, gledala sam ga kako izvlai
batanu iz vode kao da je djeja igraka; sad se inilo da tek s najveom mukom podie ruku sa stola. Znatno je
izgubio na teini, a kosa mu je bila raskutrana i prilino prljava. Unato takvoj vanjtini, meutim, toga je
dana izgledao vrlo zadovoljan samim sobom i nasmijeio se kad sam mu donijela zdjelicu kave.
"Silno ste me zaduili svojom ljubaznou", rekao je nakon to je otpio gutljaj.
"Nije to nita", rekla sam mu na engleskom, kao uvijek, budui da ni jedno od nas nije govorilo jezik drugoga.
"Nadamo se samo da emo vam pomoi da ozdravite."
"A tako e i biti, ostanem li u vaim rukama."
"Svi smo zabrinuti za vae zdravlje", rekla sam. "Moj mu i njegov brat."
"Ali vi ste bolniarka. Ja sam vam veliki teret."
"Oh, niste", rekla sam, pohitavi da ga uvjerim kako je dobro doao. Ali on je stresao glavom.
"U ovoj zemlji ja nisam nita drugo do teret. Nemam sree i nisam ostavio nikakva traga. Svima dugujem
novac i ne vidim nikakve prave perspektive za zaposlenje."
"Imate posao s mojim muem", istaknula sam.
"Ali sada ne radim, je li tako? Bolestan sam. Ne mogu vam ak platiti ni stanarinu."
"Nemo~te sad o tome razmil~ati, Morate razmil~ati o tome kako ete ozdraviti", rekla sam,
"Da?" upitao je i lice mu se iznenada razvedrilo. "Mislite li da ete mi vi pomoi da ozdravim, gospodo
Hontvedt?"
"Pokuat u..." rekla sam poneto u neprilici. "Ali vi ste gladni. Dajte da vas nahranim."
"Da, gospodo Hontvedt. Molim vas, nahranite me."
Okrenula sam se prema njemu kad je to rekao i on se smjekao, i na trenutak sam pomislila kako mi se moda
ruga, ali onda sam odbacila tu pomisao. Kad je pokucao na vrata, upravo sam ekala da mi juha zakipi, i sad
sam je promijeala i nalila je u zdjelicu. Uz to sam imala flatbred koji sam jo ranije ispekla. Juha je bila gusta
riblja i imala je, ako to smijem rei, izvrsnu aromu, tako prekrasnu, zapravo, da nisam mogla odoljeti a da i
sebi ne napunim zdjelicu.
Louis je otpijao svoju juhu buno srui i pomislila sam kako mu pristojno ponaanje vjerojatno nikad nije bila
jaa strana. Primijetila sam pritom kako mu je bakrenastocrvenoj bradi prijeko potrebno ianje i kako je,
premda sam se prilino pomno brinula za njegovo rublje, provodei u postelji tolike sate zaprljao koulju oko
vrata i pod pazuhom. Razmiljala sam kako bih mu mogla, naem li prikladnu tkaninu, moda saiti novu
koulju dok se oporavlja.
"Dobra ste kuharica", rekao je podigavi pogled s juhe. "Hvala," rekla sam, "ali skuhati riblju juhu je lako, je
li?"
"Ja sam ne znam kuhati", rekao je. Odloio je licu. "Ovdje ste
usamljeni?"
Na svoje iznenadenje, pocrvenjela sam. Tako mi je rijetko bilo tko postavljao pitanja osobne prirode.
"Ne", rekla sam. "Imam psa, Ringea."
"Imate psa", rekao je promatrajui me. "I on vam je dovoljan?" "Pa, imam mua..."
"Ali njega nema po cijeli dan."
"A imam i posla` Ovdje me uvijek eka toliko toga da obavim, Vidjeli ste,"
"~'zevie pos~aznai osaanivo~" ,zekao je ~ opet se nasmijeio pokazujui zube. Zaeljao je prstima kosu
koja je izrasla duga i poneto masna i strala nad elom. "Imate li lulu?" upitao je.
To me pitanje naas zbunilo. Nisam znala bi li John volio da ja dijelim njegov duhan s ovim stanarom, ali
nisam zapravo znala kako odbiti Louisa Wagnera.
"Moj mu katkad pui naveer", rekla sam.
Louis me pogledao iskosa. "Ali on nije ovdje tijekom dana, jelda?"
"Tu su lule", rekla sam nesigurno. Louis mi se samo nasmijeio i ekao.
Poslije nekog vremena, sva ispunjena nelagodom pod njegovim ispitivakim pogledom, prila sam kutiji u
kojoj je John drao lule, dala jednu Louisu i promatrala dok ju je on nabijao duhanom. Vani je bio vedar dan,
uz mirno more. Sunce je osvjetljavalo sol na prozorima tako da se inila poput ledenih kristala.
Nikad nisam puila lulu bez mog mua i nikad u tako rani sat ujutro, ali priznajem kako je, dok sam ondje
sjedila promatrajui Louisa, moja elja za puenjem rasla do te miere da sam nakon nekog vremena uzela svoju
lulu i, upravo kao Louis trenutak prije, napunila je duhanom. Zacijelo sam openito bila prilino uznemirena,
jer je okus prvog dugog dima koji sam povukla iz lule bio udesan i smirio mi je ruke.
inilo se da Louisa zabavlja to puim s njim, "U Pruskoj," rekao
je, "iene ne pue,"
"Ja sam udana ena", rekla sam. "Moj mu me nauio puiti."
"A koje vas je druge stvari mu nauio?" dometnuo je Louis hitro, smijeei se.
Moram odmah rei kako mi se nije svidjela ta upadica te mu nisam ni odgovorila, ali inilo se kako je Louis
vrsto naumio zadirkivanjem uzdrmati moju sumornu pozu, pa mi je rekao: "Izgledate premlado za udanu
enu."
"Onda niste vidjeli previe udanih ena", rekla sam.
"Nemam ja dovoljno novca za pravl~ enu,"
Porumenjela sam shvativi mogue znaenje te reenice i odvratila glavu.
"John Hontvedt je vrlo sretan to ima tako krasnu suprugu", rekao je, ustrajui na tom neprikladnom nainu
~ovora.
"Ponaate se budalasto", rekla sam, "i ne elim sluati takve rijei."
"Ali to je istina", rekao je. "Gledam ene u ovoj zemlji ve jedanaest godina i nijedna nije tako lijepa kao vi."
Stidim se to moram priznati, toliko godina poslije, da sam u tom trenutku bila barem djelomino polaskana
tim razgovorom. Znala sam da mi se Louis Wagner pomalo udvara i da to s njegove strane nije dolino, ali
premda sam ga mogla ukoriti, nisam se uistinu mogla prisiliti da ga istjeram iz stana. Napokon, rekla sam
sama sebi, on ne misli nita zla. A istini za volju, nikad u ivotu nije me mukarac nazvao krasnom. Ne
vjerujem da je moj mu ikad tako neto rekao. Mislim, tovie, da me nikad nije ak nazvao ni zgodnom.
Nisam u to doba mislila kako je bilo koja od tih malih panji po bilo emu opasna.
"Ispekla sam konfektkake'; rekla sam u elji da promijenim temu. "elite li komadi?"
"A to je to konfektkake?" pitao je.
"To je norveki slatki", rekla sam. "Mislim da e vam se svidjeti."
Stavila sam pred naeg stanara tanjur okoladnog kolaa, Louis je ugasio lulu i odloio je na stol. Poto je
poj ~tvi z~logaj k~l~~a,
odmah sam uvidjela kako mu se veoma svidio i uporno je jeo sve dok gotovo sve nije nestalo. Mislila sam kako
bih morala pojesti preostala dva komada, budui da te veeri neu moi objasniti muu to se dogodilo s
ostatkom, pa sam tako i postupila. Louis je rukavom koulje obrisao caklinu s usta.
"Mislim da me vi zavodite svim ovim puenjem i konfektkakeom", rekao je, cerei se i loe izgovarajui
norveki.
Sablaznile su me njegove rijei. Ustala sam. "Morate sad ii", rekla sam urno.
"Oh, ali gospoo Hontvedt, nemojte me otpremati, Tako se lijepo zabavljamo. Ja vas samo zadirkujem. Vidim
da vas u posljednje
vri'eme nisu esto zadirkivali, Jesam ~i u prav~?"
"Molim vas, idite", ponovila sam.
Polako je ustao sa stolca, ali je pritom zauzeo takav poloaj da mi je stajao jo blie nego prije. Nije mi se
mililo zaista ustuknuti pred njim, a S1I11 t0~~~ mOrala bih se pritom pritisnuti uz tednjak,
to nisam mogla od straha da se ne opeem, i tako se dogodilo da je on pruio ruku i poloio mi prste na obraz,
vrlo blago, i na moju vjenu sramotu, nezvane suze iznenadno su mi grunule na oi, suze tako brojne da ih
nisam bila kadra sakriti.
"Gospodo Hontvedt," rekao je on sa zaprepatenjem u glasu. Podigla sam ruku i odgurnula njegov dlan s
obraza. Nije bilo odgovora koji sam mu mogla dati, a koji bih i sama mogla razumjeti, pa kako nisam vjerovala
da e on otii iz sobe, strgnula sam ogrta s kuke i izjurila iz kue.
Poto su jednom navrle, suze vie nisu htjele prestati i tako sam hodala gotovo slijepo do kraja otoka i stegnula
ruke u pesti i gnjevno prijetila moru.
Nisam spomenula svom muu posjet Louisa Wagnera, budui da se po istini i nije imalo mnogo to rei, ali
John je uskoro i sam mogao zapaziti kako se njegovu stanaru vraa snaga. Nikad nisam, poslije toga prvog
jutra, pozvala Wagnera u svoj stan kad sam bila sama, ali vidala sam ga esto, jer sam ga nastavila njegovati, i
poslije, ujutro i naveer kad je s nama dorukovao i veerao. tovie, poto se posve oporavio, Wagner je poeo
sjediti uz tednjak naveer, tako da smo bili zajedno Wagner i ja i John i Matthew, i katkad su
mukarci raz~ovarali~ ali najee su utke puili. s ponosom mo~u izvijestiti kako nikad vie nisam izgubila
prisebnost pred Louisom
Wagnerom, premda moram rei kako me i dalje vrlo prodorn9 promatrao, pa ako me se i nije usudivao
zadirkivati rijeima, posve sam sigurna kako mi se s vremena na vrijeme rugao oima.
Samo sam se u jednoj prilici morala iznova ozbiljno upitati kakve su namjere Louisa Wagnera pa ak i je li
posve pri sebi. Jednog kasnog Ijetnog popodneva, dok se Louis jo oporavljao, ula sam kroz zid koji je dijelio
na stan od njegove sobe najgrozniju lupu i mrmljanje i iznenada sam se strahovito prestraila.
"Louis?" zazvala sam. A onda opet: "Louis?"
Ali odgovora nije bilo, a komeanje se u susjednoj sobi nastavilo.
Prilillo z~brinllta, Istrala sam pred kuu i pogledala kro~ prozor
sobe naega stanara koji, stid me je priznati, jo nisam bila ukrasila zastorima. Tu sam ugledala prizor koji me
zaprepastio. Louis Wagner, u napadu neobine uznemirenosti, ritao se i lamatao rukama, prevrui predmete
na Policl, guvajui posteljinu i pritom cijelo vri
jeme izraavajui jezivi gnjev, i licem i nizom nerazumljivih zvukova. Bila sam previe prestraena da ga
zazovem, da ne bih svrnula njegov gnjev na sebe, ali istodobno sam strahovala za njegovu vlastitu dobrobit. A
tada je naizgled jednako nenadano kao to je i poelo, bjesomuno ponaanje Louisa Wagnera prestalo i on se
bacio natrag na postelju i prasnuo u onu vrstu histerinog smijeha koji je popraen suzama, a poslije nekog
vremena prebacio je ruku preko oiju i mislim da je zaspao. Uvjerena kako je taj njegov napadaj, ma to ga
izazvalo, zavrio, vratila sam se u kuhinju i razmiljala o tom neobinom i neprirodnom ispadu.
Postupno se, kao to rekoh, Louis Wagner oporavio i opet je bio sposoban raditi za Johna. Nekoliko puta nakon
to je Louis ve bio posve zdrav i pokretan, John je, po obiaju, odlazio po Karen na Appledore i u tim bi
prilikama, a to je vazda bilo nedjeljom popodne, Louis bio odjeven u svoju najbolju koulju te moram rei kako
je, kose oprane i poeljane, bio zaista prilino elegantna pojava. Karen, mislei moda o Wagneru kao o
moguem proscu, bila je s njim znatno srdanija nego sa mnom i uoila sam kako ju je njezina sjeta gotovo
posve napustila. Donekle se potrudila urediti lice, ali taj je
napor bio uglavnom neuspjean u onom smislu u kojem bi ppk~aj da se uoblii izliveni komad gume bio
posve jalov pothvat, budu~i ~~ e elastinost same gume odmah natjerati taj predmet na povratak izvornom
obliku. Jednom je Karen zapravo i rekla kako smatra Louisa Wagnera naoitim mukarcem i kako joj se ini
da joj on
poklanja stanovitu pozornost, ali kako sam ja uistinu bila nazona
svakOm prilikom kad su oni biti zajedno i promatrala Wapnerovo ponaanje prema mojoj sestri, koje je bilo
srdano, ali u umjerenom
obliku, mislila sam u sebi kako je I~aren zacijelo pod utjecajem onih
udnovatih matarija koje opsjedaju usidjelice u njihovu oaju. Jednog takvog nedjeljnog poslijepodneva kakvo
opisujem, Karen je dola u nau kuu s Johnom. ini mi se da je to bilo poetkom rujna i vrijeme je bilo blago,
ali prilino turobno, jer sunce nekoliku dana nije probilo oblake. Sve je na otoku toga dana bilo prekrivel~0 f
lllOm lZmag~IC01111 111110 lnl Se da Salll 1 lla Johnovoj kQSI Vldj~la
rosu kad je doveo moju sestm k nama.
Ali moja pozornost bila je privuena vie izrazom Karenina lica, izrazom koji kao da je bio mjeavina potajnog
samopouzdanja i zadovoljst~a i b10 Je d0 te mjere usredotoer~ na mene da nisam mogla
odvratiti pogleda od nje. Prila je ravno k meni i nasmijeila se, a ja nikako nisam mogla dokuiti to mi eli
priopiti, nu kad sam je izravno upitala to je to tako oito veseli, rekla je samo kako moram imati strpljenja i
kako u moda saznati kad dode vrijeme. Njezino zadravanje te tajne, moram priznati, natjeralo me da se
naljutim na nju i zaklela sam se kako u istjerati svoju sestru i njezine spletke iz svojih misli, ali Karen je bila
tako vrsto odluila poticati moju znatielju da je bilo nemogue odvratiti glavu od nje ili izbjei njezin pogled.
Tada se prihvatila toga da predsjeda, na onaj svoj prilino komian nain, itavim nedjeljnim rukom,
govorei o uglednim linostima koje su bile u posjetu Celiji Thaxter, koja je bila sestra Elize Laighton i
prilino poznata pjesnikinja, o radovima na novom hotelu i o malim razmiricama u koje se zapetljala sa
svojom poslodavkom i, ukratko, govorila o svemu i svaemu, osim o onoj jednoj jedinoj stvari koju je eljela da
saznam.
Budui da ja ne posjedujem izvanredne zalihe strpljenja i budui da joj je bila namjera natjerati me da
nagaam jo cijeli jedan tjedan, ne elei vie nita otkriti toga poslijepodneva, ustanovila sam kad se spremala
otii i dok je navlaila ogrta, kako vie ne mogu drati jezik za zubima.
"Reci mi kakva je to tajna, Karen, ili u umrijeti od znatielje", rekla sam svjesna kako je upravo to ona
reenica puna preklinjanj~ kakvu je moja sestra htjela uti od mene.
"Ah, b~ n~t~, Maren," rekla je olako. "Samo da sam dabala pismo od Evana."
"Od Evana?" rekla sam hvataju~i dah. "A jesi li ~ollijela pismo
sa sobom?"
"Ah, ba mi je ao, Maren, ali zaboravila sam ga i ostalo mi je preko u mojoj sobi."
"Onda mi reci to ti je Evan pisao."
Pogledala me i svisoka se nasmijeila. "Pa samo da dolazi u listopadu."
"Evan?"
"Kree za dva tjena i bit e ovdje negdje sredinom mjeseca. Kae da neko vrijeme, dok se ne snae, eli
stanovati s tobom i
Johnom, ovdje na Smutty Noseu,"
Evan! Dolazi u Ameriku! Priznajem da sam zacijelo odala svoje veliko uzbuenje zgrabivi Johna za
nadlakticu. "Jesi li uo Karen?" upitala sam. "Evan e doi. I to ve za mjesec dana." Sagnula sam se i podigla
svog psa, Ringea, koji je osjetivi neko ushienje u sobi bjesomuno poskakivao naokolo.
Iskreno mogu rei kako mi sljedei tjedni bijahu najugodniji to sam ih proivjela na Smutty Noseu. Polazilo
mi je za rukom da ak i Karen podnesem sa stanovitom staloenou, premda mi je, to me ljutilo, svakoga
tjedna zaboravljala donijeti Evanovo pismo. Dvojim da sam ikad bila tako marljiva kao tih ranih jesenskih
dana, dok sam ribala gornju spavaonicu da zablista, ila zastore i prostira za pod i, kako se pribliavalo
vrijeme Evanova dolaska, pekla mnoge slastice koje je, znala sam, silno volio u Norvekoj i zacijelo mislio
kako ih nee nikad vie okusiti: rommegot, krumcake i skillingsbolle. John je, vjerujem, bio uistinu sretan to
me vidi tako zadovoljnu i punu zanosa i kao da uope nije mario to emo uskoro morati hraniti jo jedna usta.
Ako je pomisao na bratov dolazak mogla izazvati toliku sreu u njegovoj supruzi, sreu to bijae zarazna i
prenosila se na sve tako da je na Smutty Noseu zavladalo ozraje najvee radosti i iekivanja, onda je moj
suprug bio pripravan s radou prihvatiti njezin uzrok. ak i vrijeme kao da je suraivalo, obdarivi nas nizom
vedrih dana, uz ivahno ali savladivo more, tako da se ve ietati pred kuu i udahnuti zrak inilo zamalo
opojnim.
Budui da sam se prihvatila tolikih planova, a imala tako malo
vrelnena u kojem U ih pl'w~$~i, b~l~ S~m p~SV~ lw~ri s~b~ pOSlj~~llj~ga dana i u najv~oj iurbi da
~avrim podni prostira za sobu kojll
smo za nj pripremili, tako da sam, premda bih najradije cijeli dan gledala s prozora ne bih li uhvatila prvi
pogled na Evana u kuni a onda na amcu, umjesto toga kleala na podu. I tako se dogodilo da nisam ak ni
saznala za dolazak mog brata na Smutty Nose dok nisam ula moga mua kako dovikuje s obale.
Zapravo, bio je to prilino opak dan, sa snanim vjetrom sa sjeveroistoka koji je meo preko otoka tako da se
valjalo dobrano sagnuti da bi se uope napredovalo. Unato tomu, istrala sam iz kuice na obalu. Vidjela sam
malu skupinu ljudi i u toj skupini, odsjaj srebrnastoplave kose.
"Evane!" povikala sam, trei da ga pozdravim. Pola sam ravno
lc svom bratu, jasno razabirui njegovo lice u onome to je inae bila
samo nejasna mrlja osoba i krajolika, i obujmila ga rukama oko vrata. Privukla sam mu glavu prema sebi i
priljubila lice uz njegovo. Evan je podigao ruku i naglas povikao: "Zdravo, Ameriko!" i svi su se oko nas
nasmijali. Vidjela sam kako John stoji tono iza Evana i kako se iroko smijei, jer vjerujem da me uistinu
ljubio i radovao se mojoj srei.
I tako se dogodilo da sam usred tih vrtoglavih pozdrava, ruku jo stegnutih oko moga brata, polako okrenula
glavu te mi se pogled zaustavio na jednom nepoznatom licu. Bilo je to lice ene, uistinu lijepe ene, iste puti i
zelenooke. Kosa joj je bila gusta i ne onako srebrnastoplava poput kose moga brata, ve neke boje koja je izgle-
dala kao ugrijana suncem i sjeam se da sam pomislila kako je udno to je ne nosi prikopanu na tjemenu,
posebno zato to je vrlo neobuzdano leprala na sve strane oko njezine osobe, tako da ju je s vremena na
vrijeme morala odmicati rukom da uope bilo to vidi. Lice joj je bilo ljupko, a koa je blistala ak i u mutnom
svjetlu oblaka. Postupno se moj brat oslobodio moga zagrljaja i predstavio me.
"Ovo je Anethe", rekao je. "Ovo je moja ena, Anethe."
SJEDIM NERAZUMNO dugo u temeljima kue, troei dragocjene minute to su mi preostale za zavretak
zadatka. Kad ustajem, noge su mi ukoene, a i dalje se strano tresem. Ne mogu skinuti mokru majicu, jer sa
sobom nemam druge odjee, a mislim da je nema ni na Zodiacu. Prikupljam svoje kamere i poinjem u
plonome svjetlu snimati detalje koje sam opisala Richu. Metodiki se kreem po otoku, zgurena pred vjetrom
dok ne snimam. Snimam grobove panjolskih mornara, tlo na kojem je neko stajao hotel Mid-Ocean, vrata
kue Haley. Ispucala sam est rola Velvie 220. Snimam ma
kroobjektivom uz pomo stativa, Ne znam koliko je tono vremena prolo, ali ve se pripremam na Richovu
nestrpljivost kad obi~em
otok i vratim se na al. Stoga sam iznenadena kad ga ondje ne zatjeem.
Sjedam na pijesak i pokuavam zatititi noge rukama. Kaa se to
pokazuje nedostatnim, prevrem se na trbuh. Pijesak je, otkrivam. zadrao toplinu sunca i ugodan mi je na
golim nogama, ak i kroz pamunu tkaninu hlaica i majice. Skidam naoale i odlaem ih na stranu. Poput
nekog sitnog morskog stvorenja pokuavam se ukopati dublje u pijesak, titei pritom lice dlanovima.
Otkrivam kako na taj nain, i uz ravnomjerno disanje, mogu gotovo svladati drhtavicu.
Ne ujem Richa dok se pribliava. Prvi nagovjetaj da mi se pribliio jest tanki mlaz pijeska, kao iz pjeanog
sata, od moga glenja do koljena i dalje po stranjoj strani bedra. Najprije po jednoj nozi, a onda po drugoj:
Kako se ne okreem niti ne reagiram, osjeam slabaan pritisak prstiju na ledima. On klei u pijesku pokraj
mene.
"Jesi li dobro?"
"Nisam." "Skroz si mokra."
Ne odgovaram.
"to se dogodilo?" pita.
Pijesak mi se uhvatio za elo. Jedva zamjetno, okreem glavu od njega. Jasno vidim uljnatu vlagu na sitnom
tamnom kamenju ala, rakovicu na razini mojih oiju koja tri po neravnoj povrini, a onda nestaje u rupi.
uje se neprestano utanje vjetra, slabije na zemlji, ali ipak neprekinuto. Mislim da bih, da moram ivjeti na
otoku, poludjela od tog vjetra.
Rich mi poinje masirati lea da me ugrije, da zaustavi drhtanje. "Daj da te ubacim u amac. I onda na brod.
Treba ti vrui tu."
"Ne mogu se pomaknuti." "Pomoi u ti."
"Ne elim se pomaknuti."
Mislim kako je to istina. Vie se nikad ne elim pomaknuti. Ne elim se vratiti na brod, gledati lica Thomasa i
Adaline, pitati se to su radili ili nisu radili, to je medu njima izgovoreno. Koji su se stihovi mogli citirati. Ili
ne citirati. Znam da je Billie na brodu i da u se zbog nje morati vratiti, da u se uskoro htjeti vratiti. Morat u
sudjelovati u jedrenju do Portsmoutha ili do Annisquama ili nai neki nain da preivim jo jednu no u luci.
Shvaam kako u morati biti su
diotlik to~a krstarenja - krstarenja za koje sam ja odgovorna, Znam
kako u morati ponovno spakirati kamere, zavlriti dnevni~, otii
Itui i razvn inm i nadati se da imam net0 ~t01110gu ~oslati ~sopisu. Znam da u se morati vratiti u nau
kuu u Cambridgeu, da emo Thomas i ja nastaviti u naem braku, kao do sada, na na nain, i da u ga ja i
dalje voljeti.
U ovom trenutku, ini se nemoguim da sam sposobna za bilo to od toga.
elim se samo ukopati u pijesak, osjetiti pyesak koji me grye oko mene, biti ostavljena na miru.
"Plae", kae Rich. "Ne, ne plaem."
Sjedam i briem nos rukavom majice. Cijeli prednji did tijela
prekriven mi je tankim slojem pijeska. Imam pijeska u kosi, na gor
njoj usnici. Ovijam ruke oko nogu to vre mogu. Bez naoala ne mogu vidjeti alupu ni bilo koga na njoj.
ak i Zadiac, koji je samo sedam metara udaljen, tek je naranasta mrlja. Nekakav obris koji je moda galeb
sputa se naglo na al i zalijee se medu ljunak. Ima stanovite utjehe u tome da ovjek ne vidi oblike stvari,
pojedinosti.
Ukopavam lice u koljena. Oblizujem gornju usnicu jezikom i unosim pijesak u usta. Rich mi polae ruku na
zatiljak, onako kao to se radi djetetu kad mu je muno. Dlan mu je topao.
ini mi se da u tom poloaju, a da nijedno od nas ne govori i ne kree se, ostajemo nerazumno dugo.
Napokon sjedam i gledam svog ogora. Vidim ga jasno, premda ne i mnogo iza njega. Izgleda zbunjeno, kao
da nije posve siguran to e se sada dogoditi.
"Sjea li se vjenanja?" pitam.
On mi odmie ruku sa zatiljka s nekom, kako mi se ini, zamrenom mjeavinom aljenja i olakanja. "Dakako
da se sjeam vjenanj a."
"Bile su ti samo dvadeset dvije godine." "Tebi su bile samo dvadeset etiri."
"Nisi htio obui odijelo i imao si konjski rep. Nisi me htio poljubiti poslije vjenanja, i mislila sam da je to zato
to si Ijut jer su traili
od tebe da nosi odijelo."
"Imala si na sebi crnu haljinu. Sjeam se da sam pomislio kako je sjajno tako se obui za vlastito vjen~arlje.
Nisi imala nakita. On ti nije dao prsten."
"Bio je protiv takvih stvari." "Ipak."
"Ti i ja ili smo plivati toga jutra."
"S tatom, Thomas je ostao kod kue i radio je, Na dan svoga vj enanj a."
"On tako..."
"Znam, znam."
"Mlslila sam tada kako Thomas preuzima nevjerojatno veliku , 1
~ Y, _ __ _ _~.__ _ __ Y _~.. Tl"1.~ :n i~n nn amnn nn~nmh 111tNo
"Moji su roditelji bili oduevljeni." "Oduevljeni?"
"Da te je dobio. Bila si tako solidna." "Hvala."
"Ne, hou rei bila si ukorijenjena, prizemljena. Za njih je bilo golemo olakanje to te je pronaao."
"Nisam mu namjeravala stvarati probleme."
"Nisi mu namjeravala dopustiti da sam sebi stvara probleme." "Nitko to ne moe sprijeiti."
"Ti se trudi."
"Thomasu ne ide dobro", kaem ja. "Tebi ne ide dobro."
"Nama ne ide dobro."
Stresam glavom i pruam noge pred sebe. "Rich, na asnu rije, mislim da je brak najzagonetniji savez na
svijetu. Sigurna sam da ne moe nai dva koja su slina. Jo vie, sigurna sam da ni jedan brak nije onakav
kakav je bio tek dan prije. Vrijeme je vana dimenzija ak vanija od ljubavi. Ne moe upitati nekoga kakav
mu je brak, zato to e ve sutra to biti drugaiji brak. Kreemo se u valovima."
"Ti i Thomas."
"Ima razdoblja kad mislim kako je nae povezivanje bilo neka kva sluajnost, kako smo vjenani zahvaljujul
nizu povezanih i~j~
nica. A onda, moda sljedei dan ili ak iste noi, Thomas i ja bit
emo tako bliski da se neu moi prisjetiti ni rijei svade u koju smo se upustili dva sata prije toga. injenica
svae, pojam o sluajnosti, izgubit e se -nee ak izgledati ni vjerojatan. Nazvao si ga Tom."
"Ranije. Jesam. Ne znam zato."
Gledam prema alupi koju ne mogu vidjeti. Moj obzor ala i kamenja i vode mutna je mrlja u akvarelu.
"to misli da se sad ondje dogaa?" pitam.
Rich se okree od mene. "Jean, nemoj to sebi raditi."
"Zar je tako oito?"
"Bolno je i gledati."
Naglo ustajem i odlazim dalje od vode. Hodam brzo u elji da se otresem Richa, da se otresem svih. elim
utoite - od studeni, od otoka, a iznad svega od pogleda na alupu u luci. Hodam prema kui Hondvedtovih.
Odakle sam tek maloas dola.
Ali Rich je odmah iza mene. Slijedi me preko kamenja, kroz gustu ikaru. Kad se zaustavljam, on stoji kraj
mene.
"Tu su ubijene one ene", kaem urno. "Jean."
"Sve je tako tijesno. ivjeli su ovdje zimi. Ne znam kako su mogli. Gledam ovaj otok i pokuavam to zamisliti.
Tu skuenost, klaustrofobiju. Neprestano pokuavam zamisliti ta umorstva."
"Sluaj..." "Ovdje nema ak ni stabala. Jesi li znao da, sve do nedavno, djeca odrasla na otoku nikad nisu
vidjela ni stablo ni automobil, sve dok nisu zavrila osnovnu kolu?"
"Jean, prestani."
"Ja volim Thomasa." "Znam da ga voli."
aAli te~o je,~~ "Zabrinjava te."
Gledam u Richa iznenaena njegovom intuicijom. "Da, istina je. Zabrinjava me. Zato si obrijao glavu?"
On se smijei i trlja glavu. "Voli li Adalinu?" pitam.
Rich gleda prema brodu. Znam da se i on pita. "Je li stvar u seksu?" pitam.
On naginje glavu i razmilja. "Ona je vrlo privlana", kae. "Ali, ima i neto vie od toga. Ona je...
zagonetna."
"A mi nismo zagonetni", kaem. "Mi smo samo dobri." "Nismo ba tako dobri" , kae on i smijei se. Ima
savrene zube. Polaem mu ruku na podlakticu.
On je zaprepaten. Osjeam to, taj mali trzaj to prolazi itavim tijelom, Ali ne odmie se.
"Jean," kae,
Naginjem se naprijed i sputam usnice na kou njegove ruke. Jesam li pogreno protumaila onu kiicu pijeska
po svojim nogama?
Kad podiem pogled, jasno vidim kako je Rich posve zbunjen. Uvidam kako je to prvi put u ivotu da vidim
kako gubi hladnokrvnost.
"Zato?" pita.
Promatram ga. Stresam glavom. Namjerno, mogla bih rei. Ili, zato da to uinim prije nego Thomas to uini
meni. Ili, prije nego dobijem nepobitan dokaz da mi je to uinio. Ili, jednostavno, zato to elim i to se to ne
radi.
Ne dodirujui me rukama, on se saginje da me poljubi. Taj poljubac je zastraujui - istodobno i stran i poznat.
Podiem majicu preko glave. udnovato, vie mi nije hladno i ve sam davno prestala drhtati.
ujem njegovo disanje, kontrolirano disanje, kao da je do tada trao.
Opipavam mu tjeme, taj glatki zemljovid.
On me ljubi u vrat. Oko nas, galebovi i rakovice slijeu i trkaraju zbunjeni, prestraeni tim remeenjem
prirodnog reda svemira. Kuam mu rame. Lagano prislanjam zube na njega.
On me pridrava oko struka i osjeam kako mu ruke dru.
"1~1e mogu", govori mi uz glavu. "elim." Izvlai mi prstom l~rug Y
na ledima. "Zelim," ponavlja, "ali ne mogu."
I jednako naglo kao to su se otvorila, jedna se vrata zatvaraju. Zauvijek. Prislanjam mu glavu na prsa i
uzdiem.
"Ne znam to me spopalo", kaem. On me vrsto stee. "Pssssst", kae.
Stojimo u tom poloaju, dok nam oblaci brzo promiu nad glavom. Postoji, ini mi se, neka prisnost medu
nama, prisnost koju vie neu upoznati. Savrena, strana prisnost - bez krivnje, bez brige, bez budunosti.
Calvin L. Hayes, porotnik koji je sudjelovao u istrazi mrtvozornika nad truplima Anethe Christensen i Karen
Christensen, pojavio se kao svjedok optube i prilino potanko objasnio to je uoio: "Stigli smo na otok
naveer, izmedu osam i osam i trideset. Pristali smo i uputili se prema kui koju je neko nastavao John C.
Hontvet. Na
ulasku u kuu nalazi se mali hodnik iz kojega se otvara kuhinja. Kad smo uli u kuhinju, zatekli smo
pokustvo razasuto posvuda po podu, a zidnu uru na divanu brojanikom prema dolje; ura nije ila. Nisam
vidio brojanik ure; oito je pala s male kuke tono iznad divana u uglu. Tijelo Anethe Christensen lealo je
nasred kuhinjskog poda, glave okrenute prema vratima kroz koja smo unili. Oko vrata bio je svezan rubac ili
al, nekakav odjevni predmet od arene vune, a preko tijela bio je nehajno prebaen jedan komad odjee. Glava
je bila, moglo bi se rei, sva razlupana, prekrivena ranama, a u blizini desnog uha, dvije ili tri rasjekotine
probile su lubanju tako da se vidjelo kako kroz njih curi mozak. Iz kuhinje su vrata vodila u spavau sobu; u
njoj su bile postelja i krinja, krinja otvorena, sadraj razbacan po podu. Anethino truplo poloeno je na dasku
na stolu r nazoni lijenici su ga pregledali. Tada smo preli u drugi dio kue. Raspored drugog dijela kue
slian je onome u koji smo najprije uli. Uli smo u jedan hodnik, odatle u sobu koja je odgovarala kuhinji, iz
koje se ulazilo u drugu spavau sobu. U toj spavaoj sobi, licem prema dolje, zatekli smo tijelo Karen
Christensen. Prozorska daska u prvoj spavaonici koju sam spomenuo bila je otrgnuta s prozora na
jugozapadnoj strani kue. Tijelo Karen Christensen imalo je oko vrata vrsto omotan bijeli rupi, svezan na
zatiljku, tako vrsto da je jezik strao iz usta. Na unutranjoj strani prozorske daske, na jugozapadnoj strani
kue, nalazio se trag kao da je nainjen drkom
Sjeklre, a na vanjskoj strani prozorske daske, na onom otrgnutom di
jelu, bio je jo jedan trag, kao nainjen nekim okruglim alatom poput uice sjekire. Glava Karen Christensen
bila je prekrivena ranama, ali ne tako tekim kao u one prve. Samo je jedna, ini mi se, probila lubanju, Ondje
sam pronaao sjekiru."
Hayes je pokazao oruje kojim su poinjena umorstva.
Nastavio je: "Ponio sam sjekiru s otoka. Odonda je kod mene na uvanju. W onaao sam sjekizu kako lei do
pzvih vzata na koja smo uli; sada uope ne nalikuje na svoje tadanje stanje; bila je umrljana krvlju i potpuno
prekrivena modinom. Na povratku s otoka more je bilo vrlo burno i kapljice su sprale gotovo svu krv."
Poto je Calvin Hayes svjedoio, pred sud je iziao dr. John W. Parsons, lijenik koji je obavio autopsiju
Anethina tijela.
"Pregled je obavljen 8, oujka", poeo je, "u gradu Portsmouthu
_.__ _.___ ___.__,_._~~,__ ~__~,__ n_....~_,_ n e~_.___ n._~._..__,_~__
naiao sam na jednu povrinsku ranu na desnoj strani ela na gornjem renju. Lijevo uho bilo je rasjeeno i
gotovo odvojeno od glave, a dotina se rana pruala nekoliko centimetara dolje iza uha; samo povrinska rana.
Jedna povrinska rana nalazila se na lijevoj strani glave tono iznad i ispred uha, a ispod nje bio je sloen
prijelom lubanje. Jedna je povrinska rana bila ispred desnog uha, a druga je gotovo odvajala desno uho od
glave i nastavljala se dolje iza njega. Dvije su se povrinske rane vidjele na gornjem dijelu desne strane glave,
iznad uha. Mala povrinska rana bila je na lijevoj strani glave, iznad velike rane o kojoj je bilo rijei. Jo je
nekoliko sitnih ogrebotina i rana bilo na koi glave, ali ovo je sve to vrijedi spomenuti."
Dr. Parsons je tada izjavio kako je po njegovu sudu te udarce morao zadati vrlo teak instrument, i da je to,
istina, mogla biti sjekira.
Rich me tjera da opet navuem majicu i vodi me dolje na al. Primjeujem da mi oprezno isputa ruku tono
na mjestu gdje se na vidiku pojavljuje alupa. Traimo po pijesku moje naoale i ja ih istim. Podiem torbu s
kamerom i namjetam je na rame. Nebo se smrailo i baca turobno svjetlo.
"Nikad nisam bila nevjerna", kaem.
Rich mi pozorno promatra lice, "Veoma bi me iznenadilo kad bih uo da jesi."
"Hvala ti to-"
"Nemoj", kae on hitro. "Nisam siguran da razumije. Ondje sam elio. Vjeruj mi, elio sam. Ve sam dugo
ljut na Thomasa. Ljut na njegov nehaj. Ljut zato to te uzima zdravo za gotovo. Ali ima i neto vie od toga. Ja
ti se", on trai pogodnu rije, "divim od dana kad sam te prvi put vidio."
"Divi?" pitam smijeei se.
"Ne usuujem se upotrijebiti bilo koju drugu rije", kae on. "Ne sada."
"Sve je u redu", kaem ja i kratko se nasmijem. "Bez ustruavanja. Ja to mogu podnijeti."
Rich je prekrr~r'o ruke na prsrtna 1 zagledao se preko cijelog prostora Smuttynosea. Mislim da vidim u
Richovu profilu neto od Thomasa. Dug razmak izmeu gornje usnice i nosa. Kosinu obrve.
"Rich," kaem, lagano mu dodirujui ruku. "Ma samo se alim." Dok se okree natrag k meni, lice kao da mu
je na trenutak poraeno, tuno.
"Mislim da si prekrasna", kae on.
Debele kapi kie poinju padati oko nas tvorei tanjuraste oblike u pijesku. Rich skree pogled dolje, na svoje
noge, zatim brie tjeme.
"Dolazi pljusak", kae on. "Bolje je da krenemo."
U poetku procesa Maren Hontvedt, jedini svjedok umorstava, izila je pred sud. Navela je svoje ime kao Mary
S. Hontvet, koristei se imenom i ortografijom to ih je usvojila u Americi. Kazala je kako je supruga Johna C.
Hontveta i sestra Karen Christensen. Evan Christensen, izjavila je, njezin je brat.
Yeaton ju je poeo ispitivati.
"Koliko dugo ste ivjeli na Smutty Noseu prije tog dogadaja?" upitao je Yeaton.
"Pet godina", odgovorila je Maren. "Bila sam kod kue dan prije umorstva."
"Je li va suprug toga dana bio ondje?"
"Otiao je ujutro, otprilike u svitanje s mojim bratom i sa svojim bratom. Evan je Anethin suprug."
"Nakon to je otiao toga jutra, kada ste sljedei put vidjeli svoga supruga?"
"Vidjela sam ga sljedeeg jutra poslije, ne znam tono, oko deset sati."
"U devet sati te noi, tko je bio nazoan u vaoj kui prije ne~o ste poli na poinak?"
"Ja, Karen i Anethe. Nije bilo drugih Ijudi na tom otoku u to doba,"
"U koje ste doba ili te noi na poinak?"
"U deset satl. Spavala sam u zapadnom dijelu kue u spavaoj ..
L_' T_ ~ ~ ~"1~.,, a..w..n~n n`,un En wnm nlmnn
kuhinje, kut je na onoj strani, a moja spavaa soba na ovoj strani." Maren je pokazala rukama da sudu bude
jasnije.
Yeaton ju je tada upitao kako su ostavljena vrata izmeu kuhinje i spavae sobe te noi.
"Ostala su otvorena", rekla je Maren. "Kako su stajali zastori?"
"Nisam ih navukla, bila je ugodna no pa sam ih ostavila otvorene."
"Govorim sada o zastorima prema kuhinji." "Da."
"to je bilo s vanjskim vratima u taj dio kue, jesu li bila zabravljena ili ne?"
"Ne, gospodine, nisu bila zabravljena. Brava je dosta dugo bila slomljena, slomljena je prolog ljeta i nismo je
popravili, pa nisu bila zakljuana. Karen se skinula, postelja je bila namjetena; namjestile smo postelju."
"Je li bila neka ura u toj sobi?"
"Da, ura koja stoji tono iznad divana u uglu."
"Ako vas je neto uznemirilo te noi ili probudilo, navedite prvu stvar koja vas je probudila, i to se, koliko
vam je poznato, zbilo."
Tu je Tapley uloio prigovor u ime obrane i dolo je do razgovora izmedu odvjetnika i suca. Napokon je Maren
dobila doputenje
da odgovori.
"'John me prestraio, John me prestraio', veli ona."
"Jeste li u stanju na bilo koji nain otprilike odrediti u koje je doba noi to bilo?"
"Probudile smo se. Znam da je on doao i udario je stolcem." "U koje je to vrijeme otprilike bilo?"
"Ura je pala na divan i zaustavila se na sedam minuta poslije jedan."
"Kad ste uli Karen kako je vrisn~lla, John me prestraio, to se ol~da dogodilo?"
"Johtl m~ ubio, Joh~ me ubio, Zavlkala je dobrlh nekoliko puta, Kad ju je poeo udaratl stolccm, vikala j~,
Joh~ me ubio, Jonn m~
"to ste vi uinili?"
"im sam ula kako vie John me ubio, iskoila sam iz postelje i pokuala otvoriti vrata svoje spavae sobe.
Pokuala sam ih otvoriti, ali nisam mogla, bila su zakljuana."
"Nastavite."
"On ju je i dalje udarao, i ja sam pokuala otvoriti vrata, ali nisam mogla, vrata su bila zakljuana. Pala je na
pod, pod stol, a tada su se vrata otvorila da uem."
"to zatim?"
"Kad sam konano otvorila vrata, pogledala sam van i vidjela ovjeka kako stoji tono kraj prozora. Vidjela
sam da je velik, visok mukarac. Zgrabio je stolac objema rukama, stolac koji je stajao odmah do njega.
Pourila sam da uhvatim Karen, moju sestru, i drala sam jednu ruku na vratima, a nju uhvatila drugom
rukom, i unijela je unutra to sam bre mogla. Kad sam tamo stajala, on me dvaput udario dok sam se drala
za vrata. Rekla sam mojoj sestri Karen neka se dri za vrata kad sam ja otvorila prozor i kad smo mi pokuale
izai."
"Koji j~ to bio prozor?"
"Prozor moje spavae sobe, ~ ona je rekla ne, ja to ne rnogu,
preumorna sam. Bacila se na pod na lCOljena i objesila ruke na krevet. Rekla sam Anethi neka dode gore i
otvori prozor i neka bjei v` ~
van i neka stavi na sebe neto odjee, neka b~ezi i sakri~2 se.'~
"Gdje je bila Anethe kad ste joj to kazali?" "U mojoj spavaoj sobi."
"Dobro." "Otvorila je prozor."
"Tko je otvorio prozor?"
"Anethe je otvorila prozor i ostavila prozor otvoren i istrala. Rekla sam joj nekabjei izkue:'
"Kamo je pobjegla?"
"Kroz prozor, skoila je kroz prozor." "Nastavite."
"Rekla sam joj neka tri, a ona je rekla ne mogu trati. Rekla
sam ioi vii, moda netko uje s drugih otoka. Rekla je, ne mogu vi
kati. Dok sam ja ondje stajala na vratima, on je tri puta pokuao ui, pokucao je na vrata tri puta dok sam ja
stajala na vratima."
"Kojim vratima?"
"Vratima moje spavae sobe. Kad je vidio da ne moe tuda ui, iziao je, i Anethe ga je vidjela na uglu kue.
Zatim je vikala, Louis, Louis, mnogo, mnogo puta, a ja sam skoila do prozora i pogledala van, i kad je on
otiao malo dalje vidjela sam ga kroz prozor i on je naas tamo vani stao."
"Koliko je bio udaljen od prozora kad je stao?"
"Nije bio daleko od prozora; mogao je poloiti lakat tono ovako na prozor." Maren je pokazala tu kretnju
sudu.
Yeaton je upitao: "Tko je bio taj ovjek?" "Louis Wagner."
"Nastavite. to se jo dogodilo?"
"I on se i opet okrenuo, i kad ga je Anethe vidjela kako dolazi od ugla kue, kako se vraa s velikom sjekirom,
povikala je, Louis, Louis, opet, mnogo, mnogo puta je vikala Louis, dok je on nije udario. Udario ju je velikom
tekom sjekirom."
"Jeste li vidjeli ko~i je dio naezina ti~ela primio udarac?"
"Lupio ju je u glavu. Pogodio je jednom i ona je pala. Kad je pala, udario ju je dvaput."
"Dobro,"
"I onda se opet vratio na ugao i ja sam iskoila i rekla mojoj sestri neka doe, ali ona je rekla, tako sam
umorna da ne mogu ii." "Koja je to bila sestra?"
"Karen. Rekla sam Karen neka dode; rekla je, tako sam umorna, ne mogu."
"A vi ste iskoili gdje?"
"Van kroz prozor moje spavae sobe i otrala sam dolje do kokoinjca gdje sam drala kokoi i otvorila sam
vrata i pomislila da se idem skriti u podrum. Vidjela sam malog psa kako dolazi i bojala sam se tamo skriti
zato to bi on sigurno traio naokolo i bojala sam se da e pas lajati, pa sam opet izila. Pomislila sam da u
otrati dolje do mola i vidjeti je li mu ondje amac i uzeti amac i odveslati
na neki otok, Pogledala sam po luici, ali nisam ondje nala broda,
pa sam se vratila. Malo sam otila podalje od kue i vidjela sam mu svjetlo u kui."
"Nastavite i iznesite to ste vidjeli ili uli."
"On je spustio i prozorske zastore. Ja ih nisam spustila, ali on ih je bio spustio prije nego sam ula u kuhinju.
To sam zaboravila izjaviti. Pola sam dolje na otok, malo potrala i ula moju sestru kako opet vie. ula sam
je tako jasno da sam mislila da je izvan kue. Trala sam da naem stijene, da se sakrijem ispod stijena na
otoku."
"Kako dugo ste ostali ondje medu stijenama?"
"Mjesec je uglavnom bio zaao, i ostala sam tamo poslije izlaza sunca, oko pola sata posl~je izlaza sunca."
"U kakvom ste srodstvu s Anethom i Karen?"
"Anethe se udala za mog brata, a Karen mi je bila roena sestra."
Iza luke, nebo se zacrnjelo i visi u slojevima. Sunce, koje je jo na jugoistoku, osvjetljava sve brodove u luci i
zgrade na otoku Star nekim blistavilom na tamnoj pozadini od kojega zastaje dah. Doslovce vidimo kako se
fronta pokree.
Kia udara Richa u llce i slijeva mu se niz elo, niz oi, r~iz usta,
K~plj~e~ s~ za~ria~aju ~a vrhu ~osa, a o~da tekll u poto~~im~ niZ
bradu. Prisiljen je suziti oi do veliine proreza pa se, dok dri krmu, pitam kako uope ita vidi. Majica koju
je tek nedavno osuio, objesila mu se na prsima od teine vode.
Sjedim pridravajui nogama pono nad kamerama. Skinula sam naoale i pokuavam zatititi oi rukama.
Odjednom, kraj nas se pojavljuje zeleni zid, korito broda. Rich mi dodiruje koljeno. Ja stresam glavom.
Nad nama izranja neka pojava i jedna se ruka sputa. "Daj mi najprije kamere", vie Thomas. "Unijet u ih."
23. rujna 1899.
KAD SAM NAPOKON na alu shvatila da je Evan sa sobom u Ameriku doveo suprugu, ostala sam tako bez
rijei dolje na obali da nita vie nisam bila kadra izgovoriti, i tek sam nakon nekog vremena nala snage da
prikladno pozdravim tu enu koja je, moram rei, bila obdarena takvom udesnom ljepotom te je zahtijevalo
napora odvratiti pogled od nje. Bila je to ljepota koje je glavni sastavni dio bila ivahna mladost uz ljupku
estetsku formu i nisam mogla a da ne primijetim ak i u onih prvih nekoliko trenutaka kako je moj brat posve
oaran svojom novom nevjestom i kako je, osim moda u tri ili etiri prilike u djetinjstvu, ivahniji nego to
sam ga ikad prije vidjela. Toga je dana imao na sebi koni prsluk i kapu, preko ega je navukao utu
nepromoivu kabanicu i stajao je s kiobranom kraj mlade ene poput sluge koji ne doputa da i jedna ogavna
kap kie padne na njegovu gospodaricu, uz oitu razliku to je Evan bio mu te gospodarice i nije se mogao
suzdrati a da je ne dodiruje rukom na jedan ili drugi nain gotovo cijelo vrijeme koje su toga poslijepodneva
proveli na alu i u mojoj kuhinji. Imala sam posve odreden dojam da Evan vjeruje kako bi njegova ena, ne
bude li on neprestano uz nju, mogla iznenada ieznuti.
Anethe je bila visoka za ensku, moda samo za dlan nia od naega Evana, i kad je skinula ogrta u naemu
hodniku, vidjela sam kako ima prekrasan stas, to jest, bila je vitka struka ali ne plosnatih grudi i tijelo joj se
vrlo draesno isticalo u Ijupko saivenoj ipkastoj bluzi visoka ovratnika. Imala je lijepe nordijske crte (visoke
jagodice, istu put i zasjenjene sivozelene oi s blijedim trepavicama), sve u svemu otvoreno i bezazleno lice
gotovo uvijek prijazna izraza. Zapravo, dvojim jesam li ikad u ivotu upoznala osobu koja se smijeila
toliko kao ta mlada en~, do te mjere da sam se poela pitati ne bole
li je usta od naprezanja i uistinu ne pamtim da sam ikad vidjela Anethino lice kako miruje, osim u ono
nekoliko prilika kad je spavala. Ako joj je ljupkost bila od one vrste kojoj nedostaje zagonetnosti i tajnovitosti,
svojstva koja su po mom sudu nuna za istinsku klasinu ljepotu, izraz joj je nagovjetao nevjerojatno vedru,
tovie sunanu narav, kakvu sam viala samo u mladih djevojaka. Dakako, Anethe je bila znatno vie od
djevojke kad je dola k nama, napunivi ve dvadeset etvrtu, ali inila se nedunom, premda ne posve
naivnom. U Laurvigu je bila najmlaa ki jednog brodograditelja i otac ju je vrlo strogo nadzirao te ju je, kako
sam ula, vrlo nerado pustio od sebe ak i u dobi kad mladim enama prijeti ozbiljna opasnost da postanu
usidjelice ako se ne udaju. Takoder mislim kako je Anethin otac zacijelo ucijepio svojoj keri strastvenu elju
da svima udovolji, jer su itavo njezino bie, njezino lice, dranje i rijei naizgled bili posveeno tom
nastojanju.
ena moga brata imala je takoer, to moram ovdje dodati, nevjerojatno mnogo kose i mogu posvjedoiti kako
joj je ta kosa, kad je izvukla eljeve i rasplela pletenice, sezala sve do listova.
S Evanom uza se, Anethe nam je, neprestano se smijeei, ispri
ala (dok sam ja prevodila na engleski zbog naeg stanara, tako da su, u biti, za me te prie bile poneto
dosadno dvaput ispriane) pojedinosti o njihovoj zakletvi na branu vjernost, o branom putovanju u
Kristijaniju i o samoj plovidbi u Ameriku, koju su mladenci oito zaista izvrsno podnijeli. Zapravo, toliko je
bilo njihovo oduevljenje tim pustolovnim putom u Ameriku, premda vjerujem kako njima ne bi dodijao
boravak ni na kojem mjestu sve dok im omogu
uje da budu zajedno, da su esto prekidali jedno dru~o ili govorili
istodobno ili dovravali reenice jedno drugome, praksa koja me
poela zamarati kako je poslijepodne odmicalo, na isti nain kao to bi ov~eka poelo nervirati otrcano i
preesto ponavl~anje neko draesne znaajke u malog djeteta. Takoder, mislim da nije nuno ' spomenuti
kako sam bila silno kivna na svoju sestru Karen koja nije
bila na2ona toga poslijepodneva, ali koja mi je svjesno uskratila
vaan podatak, iz kojih razloga ne mogu zamisliti, osim da me izvrgne najstranijem ponienju, Od vremena
do vremena, sjedei ondje u svojoj dnevnoj sobi kraj tednjaka, dvorei Evana i Anethu i Loui
sa Wa~nera i Johna i Matthewa slatkiima koie sam pripremila po
veke moga brata koji, ao mi je to to moram rei, nije toga dana gotovo nita okusio, i promatrajui Louisa
Wagnera koji je, s udaljenosti koju bi, slutim, preao u jednom jedinom trenutku da je pomislio kako ima bilo
kakvu ansu, bio gotovo jednako zanesen Anethinim melodioznim glasom i blistavom koom kao to je to bio
njezin mu, zamalo me svladao gnjev na moju sestru, tako snaan te sam osjetila kako podrhtavam u dubini
same due te sam se morala smjesta pomoliti Gospodinu da mi oprosti one grozne misli protiv njezine osobe
koje su me obuzele. Znala sam da e ona uskoro doi u moju kuu, kao to je obino dolazila nedjeljom i to e
sigurno biti ve ove nedjelje jer e se tada prvi put susresti s Evanom i njegovom suprugom u Americi i
pomislila sam kako u s njom najozbiljnije porazgovoriti o opakoj igri koju je sa mnom odigrala i o njezinim
posljedicama. Da sam bila kadra, a da pritom ne otkrijem svoje najdubIje osjeaje i navuem na se sramotu,
bila bih Karen posve zabranila dolazak na Smutty Nose, ili barem tako dugo dok sama ne prizna kako je opako
spletkarila. Sve u svemu, bilo je to jedno poslijepodne velike zbrke u osjeajima koja se jo vie poveala kad
su se Evan i Anethe povukli u svoju spavaonicu iznad dnevne sobe. Popeli su se u spavau sobu da odloe
kovege i da se presvuku te da se, navodno, odmore, ali bilo je posve sramotno oito, sudei po zvukovima
koji su se irili iz te prostorije neposredno nad mojom glavom, kako im je odmor bio posljednja stvar na
pameti, i tako je teko bilo sjediti ondje dolje i sluati buku njihovih odnosa u nazonosti moga supru
ga, njegova brata i naeg stanara, koji su se svi pretvarali kako ne uju nlta i kako il siln0 z~nima kola
koji sam razrezala i ponudila im da sam ja, premda je vani bio uasan dan, prebacila ogrta i iZila iz te kue i
da sam imala ma kamo drugamo poi na zemaljskoj kugli, uvjeravam vas, to bih i uinila.
U nedjelju kad je Karen dola, nisam rekla ni rijei o svom iznenaenju zbog Evanova vjenanja, budui da
nisam htjela pruiti svojoj sestri zadovoljstvo da me vidi upravo u onakvom duevnom stanju kakvo je oito s
toliko truda eljela izazvati. tovie, bila sam
S11110 ljubazna za vrijerne tog nedjeljno~ ruka i ~odi mi pomisao kako sam posve zbunila nau Karen,
otvoreno uivajui u Anethinom dolask~ na nae otoke i istiur draesna svojstva i kuanske vj~tin~ te
mlade supruge, i dok me Kare~ udnovato promatrala i ne
ili Evana da pripovijedaju o trenucima koje su njih dvoje zajedno provodili u Norvekoj za vrijeme zaruka,
uvjerena sam kako je stanovito samozadovoljstvo s kojim je ona toga dana ula u nau kuu poelo blijediti i
osipati se kako je poslijepodne odmicalo. Dakako, bila sam prisiljena izgovoriti stanovite neistine, budui da je
Anethe bila upravo uasna velja i kuharica i gotovo joj je posve nedostajalo bilo kakvo poznavanje kuanskih
vjetina. I mislim da zacijelo nije pogreno ustvrditi kako mlade ene obdarene ljepotom rijetko posjeduju
veliku sposobnost za vodenje kuanstva, ponajprije stoga to je ta odlika esto nepotrebna da bi privukla
prikladne mukarce u brak. esto se pitam koliki od tih mukaraca, u drugom ili treem mjesecu branoga
ivota, suoeni s neredom u kui i tjednima loe pripremljenih obroka, ponu razmiljati o savrenstvu svog
izbora. Na je Evan dakako bio poteden toga razoaranja, budui da sam se ja i dalje brinula za kuanstvo i
obroke, a Anethe podnosila tek kao bijednu pomonicu kojoj je vie potrebna pouka nego pohvala.
Pet mjeseci sam na tome otoku ivjela s Evanom i Anethom i sa svojim muem i njegovim bratom i, jedan dio
toga vremena, s naim stanarom. U listopadu i u poetku studenoga, kad su mukarci odlazili na cijeli dan,
Anethe je silazila do tednjaka u spavaici i poto bi
popila svoju zdjelicu kave, odijevala se i dijelila poslove sa mnom, ali sam se zaudo osjeala usamljenijom s
njom uza se nego prije bez nje, i esti su bili dani kad sam poeljela da ode ili da nikad nije dola i zbog toga
sam imala grinju savjesti, jer nije bilo niega uvredljivog u njezinu ponaanju ili u njezinoj osobi, svakako
niega to bi
moglo izazivati takvu elju. Ona je bila sklona pripovijedanju priica a katkad ak i zadirkivanju, i tako je
satima i satima, dok smo tkale
ili ile ili kuhale, ona pripovijedala o Evanu i pritom se neprestano smijala, alila i otkrivala male skrovite
tajne koje ene kadto jedna drugoj povjeravaju, premda ja nikad nisam osjeala potrebu za tim. V
Cula sam mnogo puta i mogla bih vam i sad ispriati i najsitnije po
jeditiasti njihava udvaral~ja i ~jiliava vjena~ja i dugal~iH etrl~i na
koje su odlazili po cesti uz obalu ili u umu. Ponekad je Anethe po
kual~ i~u~i u men~ ~~~gdote i2 mog doba s Ev~noln, ah j~ nis~~ blla tako irokogrudna 1 nisam se mogla
liiti ni jedne prie jer su mi jo uvijek bile srcu prirasle, a osim toga, moje bi bijedne priice pri
ispriala moglo biti bilo to drugo doli jadnog daljnjeg roaka onome zakonitom? Kad su se mukarci vraali
kasno poslije podne, Anethe bi otrala dolje u uvalu da nae Evana i njih su se dvoje poigravali jedno s drugim
dok su posrtali putem kui. To je inila ak i po snijegu.
I tek etvrti tjedan nakon to su Evan i Anethe doli k nama, zatekla sam se sama u sobi sa svojim bratom.
John i Matthew i Louis otili su u Portsmouth u nabavu, ali Evan je ostao kod kue krpati mree. On nije znao
engleski i mislim da je izbjegavao neugodnosti koje bi zbog toga imao u gradu. Anethe je, koliko se sjeam, jo
bila gore u svojoj sobi. Nije bila ranoranilac, a nije ni morala biti, osim da se oprosti s muem ujutro, jer ja sam
bila ta koja je obino ustajala prije zore i palila vatru u tednjaku i pripremala doruak za mukarce i davala im
odjeu koja im je potrebna. Toga je jutra, medutim, i Evan kasno ustao i nije jo dorukovao. Veselilo me je to
mu mogu pripremiti doruak, premda se on bunio i govorio kako ga ne zasluuje, budui da je bio neoprostivo
lijen. Rekao je to dobroudno i razumjelo se da se ali. Vidjela sam tada, kao to moete zamisliti, posve novu
stranu moga brata, jer prije toga je on gotovo uvijek bio zamiljen i utljiv mukarac. Pomislila sam kako mu je
brak promijenio sam kemijski sastav tijela ili na neki nain izvukao radost i nadu odande gdje su sve ove
godine bile duboko zakopane u njemu.
Evan je skinuo haljetak, jer je bio siao u uvalu da isprati mukarce, i sjeo za stol. Imao je na sebi plavu
pamunu koulju bez
Ovlatnlka, a toga je dan~ zamijenio svoj radniki kombinezon parom vunenih hlaa s naramenicama. Tijekom
pos~jecjnjih nekolil{o godina tijelo mu se donekle popunilo, tako da me se zaista dojmila duina i irina
njegovih oito snanih leda. I lice, koje je prije toga pokazivalo zaetak upalih obraza to su zacijelo obiteljska
crta, ako ne i nacionalna, takoer se popunilo. Sve su promjene zajedno odavale dojam zadovoljstva i ovjeka
koji sad sanjari dok se neko bavio mranim mislima. Kosa mu je, uoila sam, bila izrasla na zatiljku i pitala
sam se bih li mu ponudila da je odreem ili ta zadaa sad pripada Anethi. Uistinu, bilo je teko posve tono
ustanoviti prirodu privrenosti izmedu Evana i mene, osim nae zajednike povijesti, pa premda sam eljela
okoliajui potaknuti raspravu o tompitanju, zadovoljila sam se na trenutak tek time da dvorim svog brata za
stolom,
Postavila sam pred njega tanjur kruha igeitosta i sjela kraj njega. "Misli li da e John ostati dugo u
Portsmouthu?" upitala sam. "Plima je povoljna, i vjetar takoder. Moraju kupiti mamce i po
staviti koe i obaviti sve s popisa koji si im dala, ali mislim da e se vratiti kui prije mraka. A osim toga,
veeras ima mjeseca, pa nema nikakve opasnosti."
"Zato nisi otiao s njima? Nije li Portsmouth mnogo zanimljiviji od ovog jadnog otoka?"
On se nasmijao. "Ovaj jadni otok ima sve to mi je potrebno i to sam ikad elio", rekao je. "Moja ena je
ovdje." Zagrizao je komad kolaa. "I moja sestra", dodao je kimnuvi glavom. "I nije mi potrebna gradska
razonoda u ovom trenutku. Dovoljno mi je da umjesto toga ovdje sjedim i krpam mree i razmiljam o svojoj
srei."
"Ti i Anethe ste se dakle dobro smjestili?" "Da, Maren, pa vidjela si."
"Vrlo je draga", rekla sam. "I oku ugodna. Ali mora mnogo nauiti o odravanju reda u kuanstvu. Drim da
e ovdje to nauiti."
"A kako i ne bi uz tako dobru uiteljicu", rekao je Evan upirui licu u mene. Trgnula sam se, jer ponekad mi
se inilo kako je taj njegov novi smisao za alu odve bahat i kako mu zapravo ne pristaje, ma koliko inae bio
sretan.
"Maren, ti si se pretvorila u prvorazrednu kuharicu", rekao je,
"Ako ne pripazim, udebljat u se od tvoje kuhinje."
"Ve si se udebljao od sree", rekl~ sa>~.
Nasmijao se kao da estita sam sebi, "To je teina koju u rado
ponijeti," rekao je, "ali i ti se deblja, a uz malo sree, udebljat e se jo i vie." Mislim da mi je brat pritom
uistinu namignuo.
Smjesta sam ustala i prila tednjaku.
"Hou rei da e nam jednog dana svima rei neke dobre vijesti", rekao je prijazno.
I dalje nisam nita govorila.
"Maren, to je?" upitao je. "Zar sam rekao neto loe?"
Na trenutak sam se borila u sebi, razmatrajui je li pametno odgovoriti mome bratu, ali tako sam dugo ekala
da s njim razgovaram
..1.. ~:......~ .......1.. .,......~...~.i.4. ~....~ .~,n .w. nn nwnE hs"n,E~ n~vs~rn nn 4n
"Ja ne mogu roditi dijete", rekla sam, okrenula se i pogledala ga ravno u oi.
Odvratio je pogled prema junom prozoru kroz koji se pruao pogled na luku i preko na otok Star. Ne znam je
li naprosto bio zaprepaten ili se kajao to je tako nehajno naeo bolnu temu. Primijetila sam, kad je okrenuo
glavu, kako mu je srebrnastoplava kosa prorijedena na tjemenu. Podigao je pogled. "Jesi li sigurna u to,
Maren? Jesi li bila kod doktora?"
"Nisu mi potrebni doktori. etiri godine su dovoljan dokaz. I, da budem iskrena, nisam ba ni iznenadena. To
sam zapravo nasluivala cijeli ivot ili barem otkako..."
Oklijevala sam.
"Otkako nam je majka umrla", rekla sam tiho.
Evan je odloio licu i prinio ruku donjem dijelu lica. "Ti se sjea", rekla sam.
Nije mi odgovorio.
"Ti se sjea", rekla sam neto razgovjetnijim glasom. "Sjeam se", odgovorio mi je.
"I mislim", rekla sam urno, "da je ona moja bolest poslije toga i istodobni poetak moga enstva..."
Poeo je kaiprstom trljati podbradak. "Hou rei, poetak moje mjesenice...
Iznenada je podigao ubrus s krila i stavio ga na stol. "To nisu stvari o kojima bismo smjeli govoriti, Maren,"
rekao je, prekinuvi me. "ao mi je to sam potaknuo tako osobnu temu. Krivnja je iskljuivo moja. Ali elim
ti svakako rei kako ne moe biti nikakve uzrono-posljedine veze izmeu zbivanja u to doba i stanja tvoje-"
oklijevao je pri toj rijei, "-utrobe. To je tema za lijenike, ili u najmanju ruku za tvoga mua. Takoer, drim
da takve potekoe ponekad mogu biti posljedica duevnog stanja jednako kao i stanja tjelesnog zdravlja."
"Hoe rei da sam jalova zato to sam to eljela?" upitala sam otro, jer bila sam prilino pogoena tim
glatkim primjedbama na
temu o kojoj je on mogao tako malo znati.
"Ne, ne, Maren," rekao je urno. "Ne, ne, nikako nisam pozvan da govorim o takvim stvarima. Samo to
sam..." zastao je. "Tvoj brak s Johnom je sretan?"
"Izlazimo na kraj", rekla sam.
"Hou rei", rekao je s malom, nespretnom kretnjom ruke, "to se tie djeteta..."
"Hoe rei, odlae li moj mu redovito svoje sjeme u mene?" upitala sam sablaznivi ga, jer je smjesta
strahovito pocrvenio. Ustao je potpuno zbunjen i odmah sam osjetila kajanje i bijes na
samu sebe to sam u njemu izazvala takvu nelagodu. Prila sam mu i ogrlila ga oko vrata. Razdvojio mi je ruke
iza vrata i uhvatio me za zapea, a ja sam mu se naslonila na prsa.
Oi su mi se ispunile suzama. Moda je to bila bliskost njegova poznatog tijela i njegov miris koji su mi
omoguili da se rasplaem. "Ti si nastavio ivjeti", plakala sam. "Ti si nastavio ivjeti, ali ja... ja ne mogu
nastaviti, i ponekad mi se ini da u poludjeti."
Njegov se miris zadrao u tkanini koulje. Pritisnula sam lice u koulju i duboko udahnula. Bio je to prekrasan
miris, miris izglaanog pamuka i mukog znoja.
Povukao mi je zapea prema dolje, tako da su mi bila uz boko
ve. Anethe je ula u sobu. Evan me pustio, Bila je jo u spavaici i
kosa joj je blla spletena u pletenicu to je visjela niz le~a. Jo je bila snena i oi su joj bile poluzatvorene.
"Dobro jutro, Maren," rekla je prijazt~o, i pr~tom oiro nije bila svj~sna dranja svoga mua ili sla2a
na mojim obrazima i ja sam pomislila, ne prvi put, kako je Anethe zacijelo kratkovidna, te sam se prisjetila jo
nekoliko prilika u posljenjih nekoliko tjedana kad sam je vidjela kako mirka.
Anethe je prila muu i uvukla se u njegov zagrljaj tako da su mu ruke, premda je bila okrenuta licem prema
meni, bile omotane oko nje. Evan, koji me vie nije elio gledati, spustio je glavu u njezinu kosu.
Nisam mogla progovoriti i na trenutak se nisam mogla pokrenuti. Osjeala sam bol, kao da mi je meso
razderano, kao da me neki
~lvljl paS Zgrabl0 Zubl~~, z~bio ih u mene i vukao i navlaio sve dok
cA macn ~ hrc)r~~n~~ nlCO n 1~t1l111~1 n f~ ~tnCt1
"Moram ii", rekao je Evan hitro Anethi, jo je jednom brzo obgrlivi oko ramena. "Moram skupiti mree."
I bez ijednog pogleda u mom smjeru, uzeo je haljetak sa stolca i izaao iz sobe. Znala sam tada da e Evan na
sve naine nastojati da nikad vie ne ostane sa mnom nasamo.
Okrenula sam se i prinijela pesti grudima. Stisnula sam oi i pokuala obuzdati u sebi bijes i enju tako da mi
ni jedan neeljeni zvuk ne promakne kroz usne. ula sam Anethu kako prati svog mua do vrata. Znala sam
da e Evan ponijeti mree u sobu Louisa Wagnera da ih ondje krpa, premda je tamo bilo hladnije. Kad sam
ula Anethu kako se vraa do mjesta gdje sam stajala, prisilila sam se da opustim kapke i poloim ruke na
naslon stolca. Drhtala sam.
"Maren," rekla je Anethe iza mene, podigavi ruku da ugura jednu zalutalu kovru u moju punu. Osjetila sam
kako su me od tog dodira proli trnci po ledima i sve dolje, niz noge. "Zbilja sam strano zloesta to sam tako
dugo spavala, ali to misli, moe li mi oprostiti i dati mi za doruak malo one kobasice i sira od jueranje
veere?"
Odmaknula sam se od nje i metodinim pokretima, davno uvjebanim, davno iskuanim, prila tednjaku i
polako podigla kotli za vodu i polako ga opet spustila na vatru.
est tjedana tijekom kojih su Evan i Anethe stanovali s Johnom i sa mnom, s nama je bio Louis Wagner i
veinu je tog vremena bio zdrav i radio na brodu Clara Bella. Ali jednoga dana kad su mukarci jo izlazili,
Louis je ostao kod kue. Rekao je kako mu se iznenada vratila reuma. Sada dakako znam da je to bila vjeta
izlika, i ao mi je to ovdje moram izvijestiti kako neumjesna privlanost koju je Louis osjeao prema Anethi
nije s vremenom jenjala, ve se jo i pojaala. A to se dijelom moglo zahvaliti i injenici da se Anethe saalila
na Louisa, zabrinuta zbog njegova siromatva i usamljenosti i nemogunosti da nae suprugu, i pokazala mu
neto blage privrenosti, este u ljudi koji su tako zadovoljni svojom sudbinom da imaju sree napretek, te tako
mogu dijeliti svoje blago s drugima. Vjerujem da je Louis, koji nije nikad doivio tu vrstu panje, a svakako ne
od takve dame kao to je bila Anethe, pogreno shvatio ljubaznost mlade ene kao koketiranje i trudio se do
kraja iskoristiti tu pred
nost. I tako se dogodilo da je onoga dana kad se pretvarao da je bo
lestan, a ja otila pogledati hoe li sjesti i pojesti kau koju sam skuhala, on upitao bih li mu odmah poslala
Anethe u sobu da mu ita i tako mu odvrati pozornost s "bolnih zglobova". Istina, uoila sam na Anethinu licu
jedva zamjetno oklijevanje kad sam to predloila, jer ona nikad nije boravila s nekim mukarcem, osim sa
svojim muem, u osami njegove sobe i nikad nije njegovala bolesnika, ali drim da je vjerovala kako, ako sam
ja tako voljna biti nasamo s Louisom, u tome ne moe biti nikakva zla. Uzela je knjigu iz nae kuhinje i odni-
jela je u stan u kojem je Louis leao.
Vjerujem da nije bila u njegovoj sobi vie od deset minuta kad sam ula tihi uzvik, zvuk kakav e ena pustiti
od sebe kad se naglo iznenadi, a zatim prigueni, ali izrazito tjeskoban krik. Budui da od Louisa nije bilo
nikakva glasa, prva mi je pomisao bila kako je ovjek pao iz kreveta. Bila sam na koljenima s lopaticom za
smee u ruci, istei pepeo iz tednjaka i ve sam bila napola ustala kad sam ula glasni tresak kao da je neko
rame udarilo o zid to je dijelio Louisov stan od kuhinje u naemu. uo se drugi udarac i onda jo jedna ne-
razumljiva rije. Odloila sam lopaticu na stol, obrisala ruke o krpu i zazvala Anethe kroz zid. Prije nego to
sam se mogla upitati zato se ne javlja, medutim, ula sam kako se vrata Louisova stana otvaraju i zaas se
Anethe nala u naoj kuhinji.
Jedna od pletenica na Anethinoj glavi oslobodila se ukosnice i visjela joj je kao dugako U uz rame. Na
prednjici bluze, ukroblje
nog bijelog komada odjee s uskim rukavima na abice, bila je prljava mrlja, kao da se tu ukopavala neka ruka,
~ornje puce na ovratni~ ku je ot~alo. Bilaje bez daha i pridravala se rukom oko struka.
"Louis", rekla je i stavila drugu ruku na zid da zadri ravnoteu. Boja je posve napustila Anethino lice i
shvatila sam kako se njezina ljepota uistinu sastoji od boja i ivosti duha, jer je i bez jednoga i bez drugoga
izgledala upalo i anemino. Priznajem da nisam mogla otrgnuti pogled sa suprotnosti prljave mrlje i bjeline
prsa njezine bluze, te drim da mi je, zacijelo zato to uope nisam osoba koja lako iskazuje osjeaje, bilo teko
kazati joj neto utjeno. inilo se kao da bi svaka rije koju bih joj ja mogla rei zazvuala lano te stoga bila
gora nego da ostane neizreena, i iz nekog razloga koji sad ne mogu jasno izraziti, nala sam se u udnovatom
stanju ukoe
nosti, ~ premda se zbog toga uistinu sramim, moram priznati da ma se ini kako sam se ak ~oela i smiekati
na onai ~rozno neprikla
dan nain na koji se ovjek smjeka kad uje uasno loe vijesti i kad se taj smijeak kao automatski, bez volje,
pojavljuje na usnama. Ozbiljno sebi predbacujem zbog tog ponaanja, dakako, i mislim kako sam lako mogla
prii svojoj urjakinji i zagrliti je i utjeiti ili joj barem pomoi da zanemari to besmisleno i gotovo smijeno
nametanje tog mukarca iz susjedstva, ali, kao to rekoh, bila sam kao prikovana na mjestu i kadra izgovoriti
tek njezino ime.
"Anethe", rekla sam.
Na to joj je krv posve napustila glavu i ona se sruila na tlo u nekakvom udnovatom padu koji mi je, alim
to to moram priznati, izgledao pomalo smijean, klecnuvi koljenima, maui rukama u stranu kao da eli
poletjeti, i tek kad se nala na zemlji uspjela sam osloboditi svoje udove ukoenosti i krenuti prema njoj i
podii joj glavu i tako joj pomoi da opet dode k svijesti.
Kad sam je smjestila u postelju i kad joj se gotovo posve vratila boja, napokon smo progovorili o Louisu i o
uasnom gnjevu koji bi taj incident mogao izazvati u Evanu, te smo tada na licu mjesta zajedno odluile kako
ja neu nita rei mom bratu, ve u nagovijestiti svom muu kako je u kuanstvu dolo do stanovitih
nestanaka piva i meda i svijea, koje ne mogu objasniti, te kako mislim da bi bilo razumno okonati ugovor
naeg stanara bez podizanja prevelike buke.
Na nesreu, medutim, nisam bila nazona otputanju Louisa Wagnera te, dosljedno tomu, John nije do kraja
posluao ili zapamtio moj odredeni savjet, te je kazao Louisu kako bi, budui da mi nedostaju stanoviti
predmeti u kuanstvu, bilo bolje da Louis potrai smjetaj negdje drugdje. Louis je estoko opovrgavao te
optube i zahtijevao da me vidi, ali John, koji je dakako vjerovao svojoj supruzi a ne svom stanaru, ostao je
vrst i rekao Louisu da ima otii slijedeeg dana. Sljedeeg jutra, dok se Louis pripremao da se ukrca na kunu
Emila Ingerbretsona koja e ga odvesti u Portsmouth, ostala sam u kuhinji u elji da izbjegnem neugodno
sueljavanje, ali neposredno prije nego to e otploviti, Louis je doao gore iz uvale i
potraio me. Cula sam um i okrenula se i ugledala ga kako stoji nci otvoreniln vratima, Nije prozborio ni
rijei, ve je naprosto zurio u mene pogledom tako upornim 1 znalakim da sam poela osjeati vru~itlu i
~~l~godu pred njegov~r~ ol~na. "Louis," za~stila sa~, ali
ni5am mo~la nastaviti, >?remda se Ginilo kako me izraz nje~ova lica
izaziva da govorim. Iskreno, nisam se mogla sjetiti niega to bih mu mogla rei a to ne bi samo pogoralo
situaciju. Tada mi se polako nasmijeio i zatvorio vrata.
Tako je Louis Wagner napustio Smutty Nose.
R.~ztvnl..lant o teini vode, o njezinim fizikalnim svojstvima. Kubini metar vode tei 1000 kilograma.
Morska voda je 3,5 posto tea od slatke vode; to jest, od svakih 1000 kilograma morske vode, 35 kilograma biti
e sol. Zbog teine vode, tlak raste s dubinom. Kilometar ispod povrine oceana tlak iznosi 100 kilograma na
etvorni centimetar.
Koji sam to trenutak mogla promijeniti? U kojoj sam to toki vremena mogla krenuti na jednu stranu umjesto
na drugu, pomisliti jedno umjesto drugo? Kad razmiljam o tome to se dogodilo na brodu, a bilo je to vrijeme
koje je bilo tako kratko-koliko je trajalo? etiri minute? osam? svakako ne ni deset - dogadaji se odvijaju up-
ravo muno tromo. U poetku u osjeati potrebu da neprestano i
iznova ponavljam taj priZOr. Tragat u Za pojedinostima koje su mi
V
prije promakle, uivati u siunim nijansama. Zeljet u da me ostave
samu u mranoj sobi tako da me nita ne ometa. Ali poslije nekog vremena vie neu biti kadra zaustaviti film.
I svaki put kad se taj film odvrti, vidjet u kako imam ansu, kako imam izbor.
Thomas me izvlai za ruke na palubu. Pokuava obrisati kiu iz oiju rukavom. "Gdje si bila?" pita.
"Gdje je Billie?" "Dolje."
"To mi je bila posljednja prilika da napravim slike." "Isuse."
"Krenuli smo natrag istoga asa kad je poelo kiiti." Gl~s mi,
ak i u mom uhu, zvui nategnuto i tanko.
"Vjetar se podigao prije pola sata", kae Thomas optuujui. "Drugi brod je ve otiao. Ne znam to se
dogaa."
"Billie je dobro?"
Thomas odmie kosu s ela prstima obje ruke. "Ne mogu je natjerati da stavi prsluk za spaavanje."
"A Adaline?" pitam.
On trlja korijen nosa. "Legla je", kae.
Rich se penje na palubu iz barke. Primjeujem kako Thomas ne prua ruku bratu. Rich povlai konop barke do
krme.
"Tom," zove Rich, ponovno se sluei nadimkom iz djeatva. "Hvataj konop."
Thomas se probija do krme i uzima konop od Richa i tek tada primjeujem da se Thomas trese. I Rich
primjeuje.
"Idi unutra", kae Rich Thomasu mirnim glasom. "Obuci suhu odjeu i demper. Oprema za nevrijeme je
ispod leaja u prednjoj kabini. I ti isto", dodaje, hitro me pogledavi i onda odvraajui pogled. Vezuje konop
koji dri u ruci za dvokuku. "Ja u sii i posluati meteorologe. Kad je tono otiao drugi brod?"
"Prije petnaestak minuta", odgovara Thomas. "Jesu li rekli kamo su se uputili?"
"U Little Harbor,"
Kao da odgovara na Richove dvojbe, Morgan se od stranog udarcavala snese do kobilice, Osjeam kakoje
kormilo ~kliznulo na Stranu u vodi, kao aulo na ledu. Kia je mrana i jcdva raaabir~m
obl~k otoka oko ~as. Mor~ je boj~ olova, mutno ali buno,
Silazim i nalazim Billie zgrenu na njezinu leaju. Lice je okrenu\a na dmg~ stzanu. Dodizujem joj zame i ona
s trzajem okree glavu, kao da je sva prekrivena ranama.
Lijeem kraj nje. Njerco joj trljam rame i nadlakticu. "Tata je imao pravo", kaem tiho. "Mora staviti svoj
prsluk za spaavanje. To je zakon, Billie, i tu ne ~oemo nita promijeniti."
Pozivanje na roditeljsku bespomonost pred viim autaritetom
staje dah. Vidim vitki oblik kako lei na lijevoj strani kutnog leaja. Glava se podie. Thomas zatvara vrata.
Moje tenisice glasno ljapkaju na reetkastom podu od tikovine. Odbacujem ih s nogu i one udaraju o kuhinjski
ormari. Skidam majicu i hlaice i donje rublje i izvlaim iz svoje mornarske torbe traperice i pamuni
demper. Kad uje neoekivane udarce tenisica, Billie se prevre na leaju i podie pogled prema svojoj goloj i
uzdrhtaloj majci.
"A ne mogu obui onaj naranasti?" pita.
"Ne, ti su za odrasle. Samo tvoj ti pristaje." Navirujem se na prsluk za spaavanje s motivom iz Sesame Streeta
koji stoji na stolu.
Thomas otvara vrata prednje kabine. Ja se nespretno borim s trapericama na mokroj koi. Rich se sputa s
palube. Instinktivno okreem leda.
Thomas baca hrpu tamnoplave i ute opreme za nevrijeme na stol od tikovine. "Ovdje je jedan mali", kae i
podie ga. "Mislim da e pristajati Billie."
"Oh, tatice, hoe mi ga dati?" pita Billie pruajui ruke.
Ja se nateem s mojim demperom. Saginjem se do Thomasove mornarske torbe i izvlaim suhu koulju,
demper i par kaki hlaa. Pruam mu ih. Gledam Thomasovo lice koje je problijedjelo i izgleda staro.
Na sudenju, gospodin Yeaton je u ime tuitelja upitao "Mary S.
Hontvet" kako dugo je poznavala Louisa Wagnera. Odgovorila je da je kod nje stanovao sedam mjeseci pro(e
godine, poam od proljea.
"Kad je otiao, prestao stanovati kod vas?" upitao je gospodin Yeaton.
"Otiao je u Portsmouth oko studenoga", odgovorila je Maren. "Koju je sobu zapremao u vaoj kui?"
"Imao je istoni dio kue, imao je tamo veliku sobu." "Gdje je drao odjeu?"
"Drao je odjeu tamo objeenu u maloj spavaoj sobi. Njegova kabanica visjela je u mom predsoblju, kad je
iao s ribarenja, skidao je svoju kabanicu i vjeao je u predsoblju, predsoblju koje vodi u moju kuhinju."
"Predsoblju vaeg dijela?" "
Da.
Gospodin Yeaton je tada upitao to je bilo u sobi Louisa Wagnera.
Maren je odgovorila: "Imao je ondje svoju postelju i jednu veliku krinju, koja je pripadala mojoj sestri Karen."
"to je bilo u toj krinji?"
"Imala je odjeu, neku to je nosila zimi, i onda ju je stavljala u krinju ljeti, i Ijetnu odjeu koju nije nosila
stavljala je u krinju, i imala je jednu perinu koju je donijela kad je dola ovamo parobrodom."
"Je li i ta bilo u krinji?"
"Da, perina je bila u krinji, velikom sanduku."
"Dok je on stanovao kod vas, je li Karen bila lan obitelji?" "Ona je u neke dane dolazila u posjet."
"Je li ondje spavala?" "Nije, gospodine."
Gospodin Yeaton je tada upitao Maren zna li je li Karen imala jedan srebrnjak. Maren je odgovorila da jest, da
je vidjela taj srebrnjak u listopadu ili studenom i kako je Karen rekla da je taj novac dobila od stanara na
Appledoreu i da ga dri u noYaniku, Gos~odin Tapley ju je tada upitao zna li je h Karen drala jo to u tom
nov~aniku ili je li Maren vidjela da je Karen na dan umorstva stavila neto u novanik.
"Jesam", odgovorila je Maren. "to je to bilo?"
"Puce, nekakvo bijelo puce."
"Imate 1i bilo kakav odjevni predmet na kojem su slina puceta?' "Da, imam."
"Odakle je to puce uzeto, ako znate?" "Iz moje koarice za velo."
"Izjavite to je uinjeno s tim pucetom, kako je onamo dospjelo."
"Ona je uzela koaricu sa velom i tra~ila puce i onda uzela odande puce i dala ~a Karen,"
"Tko ga je uzeo iz koarice?"
"Anethe i dala ga je Karen, a Karen ga je stavila u svoj novanik."
"Imate li puceta slina tomu?" "Da, imam ih sa sobom."
Maren je tada pokazala puceta.
"Odakle vam ta puceta?" upitao je gospodin Yeaton.
"Iz moje koarice za velo, nala sam jedno u koarici i dva u kutiji koju uvijek drim u koarici. Imam
spavaicu sa slinim pucetima."
Maren je pokazala spavaicu, a sudac je rekao gospodinu Yeatonu da ne vidi kakve veze ta puceta i ta
spavaica imaju sa sluajem.
"Povezat emo ih kasnije i ponovno ih iznijeti", odgovorio je Yeaton.
Rich stoji za stolom s kartama, s odmotanim mikrofonom u ruci. Zvukovi sa statikim elektricitetom -
ovjekov ravnomjeran glas, bez emocija - potmulo odjekuju iz radija iznad leaja, ali ne mogu razumjeti to
ovjek govori. Rich, medutim, oito razumije i gledam kako se saginje blie kartama, odgurnuvi jednu na pod
i prouavajui drugu. Traim demper za Billie.
Rich stavlja mikrofon natrag u dra i ravnalom i olovkom unosi
oznake l~a kar~u. "Fronta nam se pribliava bre nego to su mislili', ~Cae okrenut ledima Thomasu i tiieill,
"Izvjetavaju o udarima vjetra od oko pedeset milja na sat. Usto i o olujama s gromovima i munjama." Val
udara o bok jedrilice i preplavljuje palubu. Morska voda prelijeva se u kabinu kroz silazni otvor. Rich podie
ruku i jednim ga potezom zatvara.
"I sam vjetar mogao bi nas natjerati na stijene", kae on. "Pokuat u usmjeriti motor prema Little Harboru,
kao onaj drugi brod, ali ak i ako nas uhvati na otvorenom, proi emo bolje nego ovdje. Tu nemamo dovoljno
manevarskog prostora." Okree se i prelaai pogledom s Thomasa na mene i opet na Thomasa i kao da u duhu
sastavlja popise. Jo je u svojoj mokroj majici i kratkim hlaama, premda je to drugaiji Rich od onoga kojega
sam prije vidjela, organiziran i pripravan da zapovijeda. Prestraen, ali ne uspanien.
"Thomas, ti e skratiti glavno jedro. Jean, elim da zgrije juhe i vrue kave i ulije ih u termosice i spremi
suhe ibice, kruh, toaletni papir, kratke arape i tako dalje - ti odlui - u nepropusne vreice. Moramo
privrstiti sve u kabini - ladice, tvoje kamere, dalekozor, bilo to u kuhinji to se moe pomaknuti. Elastine
vrpce za privrivanje tereta su u onoj ladici, ako ti trebaju. Neka ti Adaline pomogne. Svi palubni otvori
moraju biti vrsto zatvoreni." Rich se okree stolu s kartama. "I trebat e ti ovo."
Otvara kosi poklopac stola i izvlai boicu pilula koje dobacuje Thomasu. "Pilule protiv morske bolesti", kae.
"Uzmite svaki po jednu - ak i ti, Thomas - i dajte polovicu Billie. Danas bi moglo biti malo neugodno. I
Thomas, maske za ronjenje su pod jastucima u kokpitu. Katkad dobro dou po kii zbog vidljivosti. Gdje je
Adaline?"
Thomas pokazuje rukom prema prednjoj kabini. "Muno joj je?"
Thomas kima glavom.
Gledam svoju ker koja se natee s kaputiem iz opreme za nevrijeme. Otvaram ladicu da izvuem plastine
vreice. Kraj ladice, tednjak se okree. Postajem svjesna kako se ne okree tednjak ve sama alupa. im to
vidim, hvata me, prvi put, gotovo trenutna mu
nina. Je li morska bolest u glavi? pitam se~ Ili sam prij~ naprosto bila previe zaposlena da to primijetim?
Rich odlazi u prednju kabinu i ostavlja vrata otvorena. Adaline jo lei nepomino na leaju; prebacila je ruku
preko oiju. Gledam
kako Rich svlai mokru odjeu, I~ako smo nehajni sa svojom golotinjom, mislim,
Rich se br~o odijeva, u traperlce i majicu. Cujem mu glas kako
Y
neto mrmlja Adalini, ali same rijel ~e ujem tono, Zel~m to~no
znati te rijei. On izlazi i navlai na sebe hlae i jaknu za nevrijeme. Uvlai stopala natrag u svoje mokre
brodske cipele. Vidim da jo razmilja o oluji, da sastavlja popise u sebi, ali kad prolazi kraj mene da bi se
popeo na palubu, zaustavlja se na dnu Ijestava i gleda me.
Ve je dovoljno udno da sam tek pola sata prije toga eljelane, pokuavala-voditi ljubav sa svojim ogorom.
Ali to mi je upravo nevjerojatno udno dok gledam svoju ker na leaju, moga mua za sudoperom. Osjeam
neku udnu disonancu, neku vibraciju, kao da
Thomas se ba tada okree od slavine gdje je toio vodu u papirnatu au. U jednoj ruci dri au; u drugoj
pilulu. Vjerujem da e mi rei: "Popij ovo" kad ugleda lice svoga brata, a tada, prije nego to se ja stiem
povui, moje.
Thomasove oi hitro prelaze s Richova lica na moje. Rich odvraa pogled, preko na radio. Vidim kako se u
Thomasovu duhu oblikuju slike. Jo dri au vode u ruci. Druga ruka s pilulom lebdi preda mnom.
"to?" pita on tada, gotovo neujno, kao da ne moe formulirati cijelo pitanje. Uzimam pilulu i au vode.
Brzo tresem glavom, amo i tamo, malim kretnjama.
Dajem au Thomasu. Rich se smjesta penje gore u kokpit. Billie me doziva: "Mamice, pomozi mi, molim te.
Ne mogu se zakopati." S iznimkom svjedoenja Maren Hontvedt kao svjedoka umor
stva, optunica se temeljila na indicijama i nedostatku alibija. Bilo je to krvavo umorstvo, a krv je naena na
odjei (ostavljenoj u nuniku iza kue njegove gazdarice) to je pripadala Louisu Wagneru. Gospoa Johnson,
gazdarica o kojoj je rije, prepoznala je koulju kao Wagnerovu po rupici za gumbe koju je neko pokrpala.
Novac je ukraden iz kue Hontvedtovih, a sl~edeeg jutra Wagner je imao dovoljno novca da ode u Boston i
kupi odijelo. Svatko tko bi veslao do Smuttj~nosea i natrag, znatno bi istroio amac; novi novcati kermi u
amcu Jamesa Burkea bili su izlizani. VVagner je razgovarao s Johnom Hontvedtom i znao da e ene biti
same na Smuttynoseu. U tjednima prije umorstva, Wagner je vie puta izjavio kako e doi do novca, pa makar
zbog toga morao ubiti. Wagner nije mogao pronai ni jednog jedinog svjedoka koji ga je vidio u gradu
Portsmouthu od sedam sati naveer, u noi ubojstva, do sedam sljedeega jutra. Njegova je gazdarica
posvjedoila kako Wagner te noi nije spavao u svojoj sobi.
Glavni dokaz za tuitelja, medutim, bilo je bijelo puce koje je pronaeno u Wagnerovu depu kad je uhien.
Puce je, tvrdila je
optuba, zajedno s nekoliko kovanica, bilo ukra~eno u r~oi umorstva iz torbice koja je pripadala Karen
Christensen. Puce je odgovaralo onima na spavaici Mary S, Hontvet - onoj koju je pokazala u sudnici.
Ubacujem zapis Maren Hontvedt i prijevod u plastinu vreicu i hermetiki je zatvaram. U druge plastine
vreice stavljam film i svoje kamere, svoj dnevnik, Thomasove biljenice, ostale knjige i zalihe koje je Rich
naveo. Rich i Thomas su gore; Billie je kraj mene. Drim je uza se i prebacujem ruku pred nju ili iza nje, poput
brklje na pruzi, svaki put kad osjetim kako se brod naginje ili ga zahvaa nalet vjetra. Rich i Thomas odvezali
su brod sa sidrita i upalili motor. ujem kaljanje i trzaj motora, a zatim umirujue gunanje. Naputamo
Otoje pliina i kreemo prema puini.
"Mama, hoe li Adaline doi stanovati s nama?"
Billie i ja slaemo karte i umeemo ih u nepropusne plastine vreice. Moja ki voli prelaziti prstima po rubu,
voli osjetiti zadovoljstvo kad ga hermetiki zatvori.
unem pred nju i sjedam na pete.
"Ona nee doi stanovati s nama", kaem. To je trebao biti odgovor, ali zvui kao pitanje.
"O", kae Billie. Gleda dolje u pod. Primjeujem kako se voda prelijeva po daskama od tikovine.
"Zato pita?" stavljam joj prst pod bradu i tek je malo podiem. U mom se glasu osjea prizvuk koji nije
iskljuivo roditeljski i mislim
kako ga ona za~ijelo ~uje, Ona gura jezik kroz razmak to su ostavila dva ispal~ zu~~ i zura u ~~rop.
"Zaboravila sam", kae, "Billie. "
"Ha." Ona se protee i podie ruke visoko iznad glave. Prsti na nogama okrenuti su joj prema unutra. "Pa..."
kae, razvlaei rijei. "Mislim da je tata rekao."
"toje rekao?"
Lamae rukama uz bokove. "Ne znam, je li?"
Na moj uas, suze joj se pojavljuju na rubu donjih kapaka. "Billie, to se dogodilo?" privlaim je. k sebi i vrsto
je steem. Osjeam povrinu kabanice, vlane uvojke njezine kose, punanost noica.
"Zato se brod ovako okree?" pita ona. "Jako je neugodno."
Obrana Louisa Wagnera sastojala se ponajvie od pokuaja da odgovori na pitanja tuitelja kako bi uvjerio
porotu u postojanje
opravdane sumnje. Zato su mu ruke bile pune uljeva, a zglavci pomodrjeli dan nakon umorstava? Pomagao
je nekom ovjeku da natovari sanduke s ribom na kola. Gdje je bio cijelu no? Popio je au crnog piva, zatim
je stavljao mamce na devetsto udica za ribara ije ime nije znao i kojega nije bilo mogue dovesti u sudnicu.
Poslije toga popio je jo dva vria piva i postalo mu je muno. Na ulici je povraao i pao kraj crpke. Vratio se
Johnsonovima u tri sata da ide spavati, ali je uao na stranja vrata umjesto na prednja i nije se popeo gore do
svoje postelje, ve je prespavao u dnevnoj sobi. Kasnije ujutro odluio je dati obrijati bradu, zatim je uo
zviduk vlaka i naumio otii u Boston. Ondje je kupio novo odijelo i otiao noiti u svoj stari pansion u North
Streetu, ondje gdje je nekoliko puta prije boravio. Kako se nala krv na odjevnim predmetima koju je u noi
umorstva imao na sebi? To je bila riblja krv, rekao je, a osim toga, nekoliko dana prije toga ubo se iglom za
ivanje ribarskih mrea. Kako je doao do novca za put u Boston i za kupovanje odijela? Zaradio je dvanaest
dolara u poetku tjedna dok je stavljao mamce na koe nekom ribaru ijega se imena ne moe sjetiti, a u noi
umorstva zaradio je daljnji dolar.
Wagl~er je dao izjavu u vlastitl~ obrar~u. Gospodin Tapley, branitelj, upitao je Louisa Wagnera to lnu se
dogodilo kad je uhien n $OStOn>l.
"Dok sam staj ao na vratima pansiona gdje sam stanovo pet godi
na", odgovorio je Wagner, "naio je gazda, rukovao se sa mnom i rekao, zdravo, odakle dolazi. Prije nego sam
stigo odgovorit, poli
cajac je takoer stao na vrata. Uvatio me za ruku. Upito sam ih to hoe. Odgovorili su mi da hoe mene. Upito
sam zato. Reko sam mu neka me pusti da odem gore i navuem cipele. Odgovorili su da su papue sasvim
dobre. Onda su me vukli po ulicama i pitali koliko sam dugo bio u Bostonu. Jako sam se prepo pa sam razumio
da pitaju koliko sam uope bio u Bostonu. Reko sam pet dana, pogreno, umjesto pet godina."
"Jeste li namjeravali rei pet godina?"
"Jesam, gospodine. Onda su pitali mogu li itati engleske novine, Reko sam im ne, pobro, kae on, da mo~e,
vldio bi to je u
"Bio bi u New Yorku u to doba da sam znao to je u novinama. Upito sam ga to je to u novinama. Pito me jel
nisam bio na Otoju pliina i ubio dvije enske; reko sam da tako neto nisam napravio. Doveo me u stanicu
broj jedan. Tamo sam nao ovjeka po imenu Johnson, efa policije u Portsmouthu."
Gospodin Tapley ga je tada upitao to mu se dogodilo kad su ga doveli u postaju.
Wagner je rekao da ga je ef policije Johnson tada upitao gdje je onaj visoki cilindar koji je navodno nosio no
prije toga na Otoju pliina.
Wagner je nastavio. "Reko sam mu da nisam bio na Otoju pliina; da nisam u ivotu nosio nikakav cilindar.
On kae, ena na Otoju pliina vidjela te s visokim cilindrom te noi. Pitam ga koja ena. Kae mi gospoa
Hontvet. Kae mi da on ima brkove koji su mi obrijani s lica u depu, da je to bilo obrijano u Portsmouthu, da
je brijao brija. Kaem mu nek mi pokae te brkove. Kae mi da je nao pekara gdje sam bio te noi i kupio
kruh; da sam reko pekaru
da te noi idem na Otoje pliina. Pitam ga neka me dovede pred pekara ili neka pekara dovede pred mene koji
je to reko. Odgovara
da u ga uskoro vidjet. I~ad Su mi novu odjeu skinuli s tijela, odyeli su me u drugu sobu. Sef Johnson skinuo
me do gola; pita me gdje
sam promijenio rubeninu. Kaem mu da sam imao rubeninu na tijelu gotovo osam dana. On veli, promijenio si
je jutros kad si io u Boston; kae on da nema gospodina u gradu Bostonu koji bi mogo nosit rubeninu osam
dana a da bude ista ko ova. Ja velim da jesam
siromaan, ali sam gospodirt i mogu nositi istu rubeninu ba ko
svaki gospodin u gradu Bostonu. Poto su mi pregledali gae, stave ih opet na mene i dovedu me u eliju; osto
sam u eliji do drugi dan; tad su me opet izvela dva policajc~ i vukli ulieom."
"Mislite, dva mukarca?"
"Poveli su me ulicom; tjerali me da hodam ulicom."
"Kako mislite vukli?"
"Uuk~i su me za ruke; odveli su me u uekakvu kuu; ne znam to
je to bilo. Stavili su me na sjedalicu; drali oko deset minuta; svi ljudi ~., ,,..o ,,.,~,.~1; `Tlprlot nrivPl; em ma
nnrla i~ ta 1rW P arlie cm mP clikali
"Poslije toga opet sam zatvoren. Poslije nekog vremena izveli su me i doveli na kolodvor. Kad su me odveli na
kolodvor, pito sam kamo e me to staviti. Odgovorili su da me alju natrag u Portsmouth, pitali me zar ne
elim ii tamo. Reko sam im da."
"Tko vas je to pitao?" "Policajac koji me tamo poveo." "Znate li mu ime?"
"Da, onaj to je bio tu." "Nastavite."
"Dakle, doveli su me u Portsmouth. Doo sam u Portsmouth, ulica je bila krcata naroda i svi su vikali `Ubij ga,
ubij ga'. Stavili su me u stanicu. Bio sam zatvoren jedno tri etvrt sata kad je gospodin Hontvet doo...
Gospodin Hontvet je doo na sporedna vrata i reko, Oh! Proklet bio, ubojico. Ja sam reko, Johnny, vara se. On
kae, Vrag te odnio, ubio si sestru moje ene i enu njenog brata. Rekao sam, John, nadam se da e na
pravoga koji je to uinio. On kae, imam ga ja. On kae, vjeala su predobra za tebe, i pakao je predobar za
tebe. On kae da me treba razrezati na komade i zakvaiti na udice. Ja kaem njemu, ta mrea to ju je rairio
da u nju upadnem, moda e sam upast u nju. On kae, gdje ti je onaj visoki cilindar to si ga nosio one veeri
kad si bio na Otoju. Reko sam mu da nemam nikakav cilindar. A on kae, to si napravio s onom ribom koju
si sino kupio sa kune ili si htio kupiti. Ja mu kaem da nisam kupio nikakvu ribu i da nisam izlazio iz
Portsmoutha te noi. On mi kae
~da je amac viden te noi izmedu dvanaest i dva sata kako ide na brod to je bio usidren kod otoka Smutty
Nose."
U
"Sto mislite pod amcem?"
"amac je doao do te kune i pitao tog kapetana ima li ribe za prodat."
"Je li rekao gdje je bila ta kuna?"
"Da, reko je da je bila usidrena kod otoka Smutty Nose. Reko je
da su vldli amac kako prelazi na zapad od otoka i kako je tamo presreo drugi brod, ~~ t~u onda kaem,
Johnny, bolje potraii tog ovjeka to ti je veslao te noi u amcu. A onda mi on i njegov ogor
odgovaraju da sam ja taj ovjek. Njegov ogor je reko gospodinu Hontvetu nek me pita zato nisam mogo
nabaviti novac a da ne ubijam enske,"
"Na koga mislite kad kaete ogor?"
"Na Evana Christensena. Reko sam mu da nikad nisam pc>kuo ukrast novce, ali da sam lopov, mislim da bi
mogo do do novca bez da ubijam Ijude. On kae, ukrao si trinaest dolara. On kae, uzeo si novanicu od deset
dolara iz one torbice."
"Tko je to rekao?"
"Gospodin Hontvet. Njegov brat, Mattheas Hontvet, pokazao mi je drugu torbicu i reko mi da sam ukro pet
dolara iz nje. Reko sam mu da grijei. Onda su me ostavili i onda su doli jo neki drugi ljudi da me vide."
U proces je uveden dokazni materijal na temelju krvnih pretraga. Horace Chase, lijenik koji je prebivao u
Ulici Newbury 22 u Bostonu posvjedoio je kako je prouio rezultate analize krvi i ispitao krv pronaenu na
odjei Louisa Wagnera. Doktor Chase je objasnio kako se crvena zrnca riblje krvi oblikom razlikuju od zrnaca
ljudske krvi ili one sisavaca. Osim toga, rekao je, mogue je razlikovati ljudsku krv od konjske po veliini
krvnih zrnaca. "Prosjeno krvno zrnce ovjeka veliine je 1/3200 ina; to jest, 3200 poredano u ravnu crtu
prekrilo bi jednu stranu etvornog ina; za to bi trebalo
4600 zrnaca konjske krvi; razlika je vrlo uoljiva" rekao je,
~Qg~Q~~n Yeaton~ tuitelj~ odnio je razliite odjevne predmete
doktoru Chas~u u Boston na analizu krvi - radni kombinezon, halje~ tak i koulju~ Doktor Chase je
posvjedoio kako je pronaao ljudske kryj na k0lrl~i~eZOm, ljudske ktvi na koulji i jednostavno krvi slsavca
na haljetku. Tijekom unakrsnog ispitivanja, doktor Chas~ je
relcao kal~o on za sobom nema vie o~ i~d'VijB ilf tf 1~~ anali2~ ~Ll'VI ll sudbenim postupcima.
Obrana je dovela vlastitog strunjaka za krv. James F. Babcock, profesor kemije na Farmaceutskom fakultetu
drave Massachussetts u Bostonu, posvjedoio je kako nije mogue s potpunom sigurnou razlikovati ljudsku
krv od krvi drugih sisavaca i kako nije mo
gue rei, poto se krv sasuila na nekom odjevnom predmefu, koliko je mrlja stara ili je li se pojavila prije ili
poslije druge mrlje, _ . , " , , , , . , , ,
Obrana je tada pozvala Asu Bournea, ribara, koji je posvjedoio kako su on i njegovi sinovi ribarili u noi
ubojstava i kako je vjetar bio tako snaan da uope nisu mogli napredovati. Po njegovu sudu, rekao je Bourne,
Wagner nikako nije mogao odveslati na otoke i natrag.
Doktor John D. Parsons, lijenik koji je pregledao Anethino tijelo u pogrebnom poduzeu Gerrish i Adams
ponovno je iziao pred sud na poziv obrane. Pitali su ga je li razumno pretpostaviti kako su rane zadane
Anethi, sudei po izgledu, djelo osobe koja nije posebno miiava. On je odgovorio: "Mislim da je rane na
mesu mogla zadati osoba koja nema veliku snagu miia."
Napokon, obrana je pokuala odbaciti cjelokupan sluaj. U dravi Maine u to doba osoba nije mogla biti
osuena za umorstvo s umiljajem ako rtva nije bila ispravno imenovana i to ime ispravno uneseno u
optunicu. Kad je Evan Christensen prvi put svjedoio, rekao je "Anethe Christensen bila je moja ena".
Optuba, medutim, navodi rtvu kao Anethe M. Christenson, dakle s neto drugaijim nainom pisanja i s
inicijalom u sredini. Evan je ponovno pozvan pred sud, na to ga je ispitivao Tapley.
"U koje ste to doba dana, kaete, poli u kuu u kojoj je vaa ena bila mrtva?"
Nije bilo odgovora. "Koliko je bilo sati?" Nije bilo odgovora.
"Razumijete li me?"
Nij~ bilo odgovora.
"Koje je vrijeme po satu bilo, kad ste uli za smrt vae ene, kad ste otili u kuu prvi put, prvo jutro poslije
umorstva?"
Nije bilo odgovora. "Jeste li uli unutra?"
"Da, gospodine."
"Jeste li lli okolo u druge sobe?" "Iao sam u druge sobe."
"Niste li nali mnogo krvi u tim sobama?" "Da. ~osoodine."
"Na podu?" "Da, gospodine."
"Jesu li vas pitali otkako ste prekjuer bili ovdje kako se zvala vaa ena?"
Nije bilo odgovora.
"Je li vas netko pitao prije nego ste danas ujutro doli ovamo kako se zvala vaa ena? Nije li vas to netko
pitao?"
Nije bilo odgovora.
"Kad vam je bilo tko spomenuo neto o imenu vae ene nakon prekjuer, razumijete li?"
Nije bilo odgovora. "Jeste li vi Norveanin?"
Nije bilo odgovora.
"Ne razumijete me, je li?" "Ne, gospodine."
"Jeste li s bilo kim razgovarali o svojoj eni?" Nije bilo odgovora.
"Jeste li nekomu rekli ime svoje ene prije nego to ste dana5 ujutro doli ovamo?"
Nije bilo odgovora,
"Kako je Karenino puno ime?"
``Karen Alma Christens~n`"
"Je li ime vae iene bilo Matea Annette?"
"Anetha Matea Christensen."
"Nisu li je katkad zvali Matea Annette?" Nije bilo odgovora.
"Razumijete li moje pitanje?" Nije bilo odgovora.
"Kad ste se oenili?" Nije bilo odgovora.
"Karl ctP ce vienali ~a svni~m ~.en~m?"
Tapley je konano odustao od tog neobinog priziva i sud je proglasio da je Anethe M. Christenson, kao to je
navedeno, bila rtvom u tom sluaju.
Billie se sagnula iz struka kao da e povraati. Zakaljala je nekoliko puta. Koa joj je poprimila sivkastobijelu
boju, a na elu se vidi znoj. Plae. Ne razumije to se s njom dogaa. "Mama," kae. "Mama."
Brod je zahvatio nalet vjetra i osjeamo se kao da se u nas zaletio vlak. Naglo smo se nagnuli i ja estoko
udaram glavom o stol s kartama. ujem kako se razbija posue u ormariima. Termos boca se sklie cijelom
duljinom radne plohe i prevre na svoj plastini poklopac. Kleim na podu od tikovine i drim Billie to bolje
mogu. Borim se protiv osjeaja panike.
"Rich," dozivam prema vrhu ljestava. ekam odgovor. Ponovno dozivam. "Na podu ima vode", viem.
Teko je uti njegov odgovor. Prije oluje, zvukovi s mora bili su umirujui. Blago pljuskanje valova o korito
broda. Ali sad se uje neka vrsta potmule tutnjave koja nije tek brodski motor. ini se kao da je sve munije
probijati se kroz ocean, kao da more prua otpor. Uza svu tu buku, ujem Richa kako doziva Thomasa, ali ne
mogu razaznati rijei.
Thomas se sklie niz ljestve. Mokar je do koe, unato nepromoivoj jakni. ini se da nije ispravno zapeo
metalne kope. Vidi me s ~illie~ s Billie ko~a se sagnula i plae. "to se dogodilo?" pita.
"Mislim da joj je muno." On ui kraj nas,
"Preplaila se", kaem. "Ne razumije." "Jesi li joj dala pola tablete?"
"Jesam. Ali vjerojatno je bilo prekasno."
Thomas posee za kuhinjskom krpom i brie njome Billieno elo. Zatim tapka svoje lice. Teko die, a na
jednome obrazu vidi se runa oteklina.
"to se dogodilo?" pitam, pokazujui na oteklinu.
"Gadno je vani", kae on. Naglo zabacuje kapuljau, brie tjeme. Raskrutrana mu kosa oblikuje neku
neobinu skulpturu koja bi nasmi~ala Billie da se bolae os~ea.
Sputa ruku dolje na daske od tikovine da uspostavi ravnoteu. I dalje teko die. Trudi se da dode do daha.
Lica nam nisu udaljena ni dva pedlja. Mislim, gledajui ga, i on se boji.
Thomas vie prema otvoru. "Ima vode na tikovini, Rich. Ne mogu rei koliko."
ujemo Richov glas, ali i opet ne mogu razabrati rijei. Thomas ustaje i naslanja se na ljestve. "O.K." kae,
odgovarajui na neko pitanje koje je Rich postavio.
Gledam Thomasa kako uzima nekakav komad alata iz ladice u kuhinji i onda uklanja jastuk s klupe. U
pregradi je utinica. Thomas ukapa metalni alat u utinicu i vrti ga amo-tamo. Nespretno je povijen na klupi,
a stol mu smeta. Valjda nikad dosad nisam vidjela Thomasa da neto radi rukama.
"To je kaljua", kae mi Thomas. "Rich kae da je elektrika zatajila."
Thomas radi intenzivno, utke, kao da se eli iscrpiti. Tada ujem drugi zvuk ili, bolje rei, prestanak zvuka.
"K vragu", ujem Richa kako kae naglas.
On silazi niz ljestve. Podie masku za ronjenje s lica i jasno vidim neobinu osmicu koju je ostavila guma.
Koa oko osmice izgleda crvena i bolna. "Krepao nam je motor", kae brzo. Gleda u Billie. "Sto se do~odilo?"
pita.
"Muno joj je", kaem.
On teko uzdie i trlja lijevo oko prstom. "Moe li na minutu
preuzeti kormilo?" pita me. "Moram ii pogledati motor." Gledam u Billie, izgubljenu u samoi svog jadnog
stanja. Ured
no je sloila ruke na trbuhu. "Mogla bih je smjestiti s Adalinom", kaem. Znam kako Rich ne bi traio pomo
da mu nije uistinu potrebna.
"Smjesti je", kae on, "i onda doc~i gore i pokazat u ti to mora raditi. to prije, to bolje."
Vodim Billie u pramanu kabinu i otvaram vrata. Leajevi tvore V koji se u sredini spaja u djelomian brani
krevet. Ispod toga aranmana nalaze se velike ladice, a pri kraju svakoga kraka slova V YlSeG1 Ormari,
Adaline lei na bOku na lea~u meni sli~eva. Prinijela
je ruku elu, Svraa poglea na mene kad ul~Zlm i malo podie gla~u`
Drim Billie na boku. Ne elim se odrei svoje keri. Ne elim da bude s Adalinom. Billie opet ima napad
munine.
"Jo nije povraala," kaem, "ali se grozno osjea. Rich je molio da naas preuzmem kormilo. Thomas je ovdje
u blizini ako vam bude potreban."
"ao mi je, Jean," kae ona.
Okreem se Billie. "Moram na minutu pomoi stricu Richu", kaem. "Adaline e te uvati. Sve e biti u redu."
Billie je prestala plakati, kao da joj je previe zlo a da bi troila energiju na pla.
"Morska bolest je strana stvar", kaem ja Adalini. "Rich i Thomas se ponose kako im nikad nije muno. To je
navodno u genima. Oito ih Billie nije naslijedila."
"To je bila jedna od prvih stvari koju mi je o sebi rekao kad smo se upoznali", kae Adaline.
"Rich", kaem ja, briui znoj s Billiena ela. "Ne, Thomas."
I tad ga osjetim. Kovitlanje preostalog zraka.
"Kad si upoznala Thomasa?" pitam to leernije mogu.
Postoje trenuci u ivotu kada si svjestan kako e reenica koja e uslijediti zauvi~ek promijeniti tvoj ivot,
premda uvit~~, jo dok oekuje tu reenicu, da ti se ivot ve promijenio. Da se promijenio prije nekog
vremena a da to naprosto nisi znao.
Vidim trenutnu zbunjenost na Adalininu licu.
"Prije pet mjeseci?" kae ona, trudei se da zvui olako. "Zapravo, ba me je Thomas upoznao s Richom."
Povik se probija iz kokpita u pramanu kabinu. "Jean!" urla Rich. "Trebam te!"
"Ostavi Billie ovdje dolje kod mene", kae Adaline hitro. "Bit e joj dobro."
Mislim na Thomasov prijedlog da se posluimo Richovim brodom.
Posjedam Billie kraj Adaline, izmeu Adaline i pregrade, i dok toradim, brodse opetr~agir~je. BiJJie
udaraglavom ozid `Au'; kae. Mislim kako jednostavno elim da sve to zavri.
Nisam mogla ni zamisliti kako je gore na palubi, kako smo zatieni bili ispod nje. Nisam znala da oluja moe
biti tako mrana, da voda moe izgledati tako crna.
Vidljivost je gotovo nikakva. Rich me hvata za ruku i okree me licem prema krmi i urla u stranu moje
kapuljae. "Ovo je jednostavno", vie. "Dri valove iza sebe ba kao sada. Kako god zna. Idem na skraeno
jedro, ali nemoj sad time razbijati glavu. Glavno je da ne elimo da brod ide bokom na valove. O.K.?"
"Rich, kad si upoznao Adalinu?" "to?" On se prigiba k meni da uje. "Kad si upoznao Adalinu?" viem. On
stresa glavom.
Okreem se od njega. "Koliko su visoki ovi valovi?" pitam, pokazujui prstom.
"Visoki", kae on. "Bolje da ne zna. Hajde, uzmi sad kormilo." Okreem se i stavljam ruke na drvene klinove
na deset i dva sata. Kormilo mi smjesta izmie iz ruku i udara mi o dlanove.
"Mora vrsto drati, Jean." "Ne mogu ja to", kaem. "Da, moe."
Opet hvatam kota i otiskUjem se nogama o pod kabine~ Kia mi ujeda obraze 1 one kapke,
"Evo, stavi ovo", kae on.
Saginje se prema meni s ronilakom maskom i u malom zaklonitu naih kapuljaa uviam da ne moramo
vikati. "Rich, gdje si upoznao Adalinu?" pitam.
Zbunjen je. "Na veeri Pjesnika i proze", kae. "Mislio sam da to zna. Thomas je bio ondje. Ti nisi mogla
doi."
"Nisam mogla nai dadilju. Zato je Adaline bila ondje?" "Bostonska banka bila je sponzor. Dola je kao
predstavnica." Rich mi skida kapuljau s kose i mislim da je stvar u toj kretnji,
udnovatoj njenosti te kretnje ili moda u namjetanju maske, kao
kad pomae djetetu, ali on se saginje i ljubi mi vlana usta, Jednom,
hit~o` Osjeam u sebi Iznenad>lu estoku bol,
Sputa mi masku na lice. Kad sam je namjestila i otvorila oi, ve je okrenut ledima i ide prema kabini.
Mislim da e biti nemogue izvesti to to Rich od mene trai. Ne mogu kontrolirati kormilo a da se ne sluim
objema rukama, moram, dakle, kormilariti ispruena vrata da vidim preko krme. Brod upada u dolinu vala i
mislim kako e se vodena stijena izliti na mene i potopiti brod. Val stvara krestu na vrhu, zatim potiskuje brod
uz nagli trzaj. Brod se u mojim nevjetim rukama kree u cik-caku. Nekoliko puta pogreno odabirem smjer u
kojem bih morala okrenuti kota i pretjerano ga korigiram. Ne vidim kako u uspjeti zadrati valove iza sebe.
Ruke su mi ve ukoene od vlage i hladnoe. Kormilo se trese i unosim svu svoju teinu u ruke da mi ne
izmakne. Prije manje od sata bila sam na alu na Smutynoseu. Val se razbija preko ograde meni slijeva. Voda
zapljuskuje kokpit, podie mi se do gleanja i brzo otjee. Vodu na glenjevima osjeam bolno, poput leda.
Brod se, vidim, okree u valove. Borim se s kormilom a onda, udnovato, odjednom vie nema nikakva otpora,
samo vrtnja, kao da smo u zraku. Meni zdesna, munja se podie iz vode. Onda smo opet izgubljeni u dolini i ja
se ponovno borim s kormilom. Richa nema tek jednu minutu, dvije minute. Pojavljuje se jo jedna strijela
munje, ovaj put blia i ja nalazim novi razlog za brigu.
Flok glasno lepee kraj pramca. Pada i ponovno lepee. Okreem kormilo tako da brod usmjerim prema vjetru.
Flok se zatee i ~~ravrlava,
Adaline izlazi iz prednje kabine.
Briem povrinu ronilake maske rukavom. Kormilo poputa i j a ga opet hvatam. Nisam sigurna to vidim,
Preda mnom se izdie
magliasta mrlja poklopca od pleksiglasa na otvoru. Skidam ronilaku masku i pipkam, traei naoale u
depu kabanice. U depu je prst vode. Stavljam naoale i ini mi se kao da gledam kroz prizmu. Predmeti se
savijaju i lelujaju.
Ad~lil~~ sjedl na rubu o~vora i podie lice prema nebu kao da je pod tu~m, Kia joj gotovo ~xe~utno
potamnjuje i uravnava kos~.
. , ~. . , , . _ _ ~ ~ _. _ _ r~_m_ _ ~_..__._ ~._~:__ ~.. ~..
Ima na sebi bijelu bluzu i dugaku tamnu suknju koja je smjesta promoila. Ne mogu joj vidjeti lice, ali vidim
obris grudi i nogu. Ponovno viem. Nema na sebi prsluk za spaavanje.
Urlam dolje Richu, ali on me ne uje. ak ni Thomas ne moe uti, uza svu tu buku.
to li radi ondje vani? Je li sila s uma?
Tada osjeam bijes, iznenadan i iracionalan gnjev zbog njezine nebrige, zbog toga dramatiziranja. Krivo mi je
to je ta ena ula u nae ivote, to je dodirivala Thomasa ili Billie, to ih je privukla k sebi, to ih je smela.
Krivo mi je to je ta ena ovdje gore na palubi. A iznad svega, krivo mi je to moram ii k njoj. Umjesto toga,
htjela bih je dobro prodrmati zbog njezine gluposti, zbog tog teatralnog naina ponaanja, zbog tog njezina
zlatnog kria.
Putam kota iz ruke, prigibam se iz struka i hvatam se za ogradu. Vjetar mi lijepi kabanicu uz tijelo. Poseem
za vitlom, za rukohvatima na ogradi od tikovine. Povlaim se naprijed. Ona je kojih pet metara od mene.
Vjetar mi skida kapuljau s glave.
Adaline se naginje preko ograde od tikovine. Kosa joj visi u mokrim pramenovima, a zatim je vjetar podie
iznad glave. Tada vidim da povraa.
Moda sam metar udaljena od mjesta gdje se ona skvrila uz ogradu. hvil~ujem ~jezlno lme.
~rod se okree u valove i naglnje se. Adahne se uspravlja i gleda me, s izrazom iznenaenja na licu, Flok se
naglo okree, uz glasni
prasak, poput pucnja. Ona prua ruku. Ta ruka kao da lebdi u zra~CU, objeena izmedu nas dviju.
Odonda sam esto razmiljala kako sam jednom zatvarala vrata na autu, gurnula ih, i u djeliu sekunde prije
nego to su se zatvorila, primijetila kako su Billieni prsti u vratima i inilo mi se da sam u onom mjehuriu
vremena, koliko je trebalo vratima da zavre svoj put, mogla zaustaviti njihovo kretanje, te kako sam imala
priliku, izbor.
U Alfredu, Maine, poroti je trebalo manje od sata da donese
presudu o umorstvu s umiljajem. Wagner je osuden na vjeanje.
Tada su ga odveh u dravni zatvor u Thomastonu gdje e ~kari
Vjeanje u Thomastonu bilo je posebno jezovit dogaaj i govori se kako je praktiki samo po sebi bilo povodom
ukidanja smrtne kazne u dravi Maine. Jedan sat prije nego to e objesiti Wagnera i jo jednog ubojicu,
ovjeka po imenu True Gordon, koji je sjekirom ubio tri lana bratove obitelji, Gordon je pokuao izvriti
samoubojstvo tako da je prerezao bedrenu arteriju, zatim se ubo u prsa postolarskim noem. Gordon je krvario
i bio je bez svijesti i upravitelj Thomastona naao se pred sablasnom odlukom: jesu li duni vjeati ovjeka koji
e ionako umrijeti prije nego to istekne popodne? Nalog je prevagnuo i Wagnera i Gordona donijeli su do
naputenog rudnika vapnenca gdje su bila podignuta vjeala. Gordona su morali pridravati da mu stave omu.
Wagner je stajao sam i tvrdio da je nevin. Izjavio je: "Bog je dobar. On ne moe dopustiti da neduan ovjek
strada."
U podne 25. lipnja 1873. Louis Wagner i True Gordon su objeeni. Adaline pada preko ograde kao mlada
djevojka koju je s lea iznenadio nasilan momak i gurnuo je sa skakaonice, i ruke i noge poinju lamatati prije
nego to dodirne vodu.
Ocean joj se uredno zatvara nad glavom. Pokuavam zadrati pogled na mjestu gdje je potonula, ali povrina
vode - njezin krajolik, njezina topografija - trza se i mij~enja tako da onoga to je sad bilo tu, as poslije vie
nema.
More se podie i prelijeva i naginje brod koji klizi u udolinu.
Voda kao slap pada preko palube prltisnuvi ml noge uz ograd~. A~aline izranja na povrini, dvadesetak
metara od mjesta gdje sam
oekivala da e biti. Izvikujem njezino ime. Vidim da se bori. Rich izlazi da vidi to se dogaa s brodom.
Smjesta hvata kormilo.
"Jean!" vie. "Mii se od ograde. to se dogaa?"
"Adaline je u moru", viem, ali govorim protiv vjetra, i on vidi samo kako mi se usne pomiu bez zvuka.
"to?"
"Adaline!" urlam to glasnije mogu i pokazujem prstom.
Thomas upravo tada izlazi odozdo. Stavio je crnu pletenu kapu, ali nema na sebi kabanice. Rich vie Thomasu
Adaline i pokazuje prema pojasu za spaavanje. Thomas hvata pojas za spaavanje i dovlai se do mene.
Tada se uju gromoglasni glasovi, odmatanje konopa, pojas za spaavanje koji je promaen i poskakuje u olini
vala. Vidi se bljesak bijeloga, kao rupi koji je netko bacio na vodu. uju se bjesomune i otre zapovijedi i
onda se Thomas sputa preko ograde. Rich stoji za kormilom napola pognut, kao hrva, od naprezanja da brod
odri uspravno.
Mislim tada: da sam ispruila ruku, je li je Adaline mogla uhvatiti? Jesam li ispruila ruku, pitam se, ili mi je
djeli sekunde gnjeva, osjeaja pravinosti, zadrao ruku uz bok?
Mislim takoer o ovome: Da nisam upravo u tom trenutku viknula Adalini, ona ne bi ustala i jedro bi joj prolo
iznad glave. Kad Rich izvlai Adalinu preko krme, na njoj nema ni suknje ni
rublja. Ono to izvlai ne izgleda kao osoba koju smo poznavali, ve vie kao truplo koje emo moda
prouavati. Rich se naginje nad Adalinu i udara je akama po prsima, a tada joj stavlja usta na usta, uvijek
iznova. U uglu krme, uz ogradu, Thomas stoji pogrbljen od napora da spasi Adalinu i popne se natrag u brod.
itavo die i kalje, s mukom hvatajui dah.
I nisam ja, ak nisam ja, ve je Rich - bijesan, frustriran, iscrpljen, bez daha - taj koji podie glavu s
Adalininih prsa i vie: "Gdje je Billie?"
25. rujna 1899.
S.aDa sE susREEtvt s najteom zadaom, a ta je suoavanje sa zbivanjima 5. oujka 1873. i iznoenje tih
zbivanja na papiru, na ovom dokumentu, da bi vrijedili kao pravi prikaz svjedoka, nekoga tko je bio ondje, tko
je vidio i tko je preivio da ispria priu. Katkad vapim sama u sebi, ovdje u tiini svoje kuice, gdje mi tek
svijee osvjetljavaju ruku i crnilo i pero, kako ne mogu pisati o tome danu, ne mogu. Ne da se ne sjeam
pojedinosti svih zbivanja, jer sjeam ih se i preivo, u bojama otrim i prodornim, zvucima povienim i reskim,
kao u snu, jezivom snu koji ovjek sanja uvijek i iznova i ne moe mu izbjei, ma koliko ostario ili ma koliko
godina prolo.
Bio je to dan modroga neba i jarkoga sunca i otrih odraza sa snijega i mora i ledenih kristalia na stijenama
koji su pekli oi kad god bih pogledala preko prozorskih okana ili kad bih izila iz kue, na bunar ili do
kokoinjca. Bio je to dan suhih, neugodnih vjetrova, koji Stl ibali kosu u lice i od kojih se koa utila poput
papira, MukarGi su napustili kuu rano ujutro da izvuku koe koje su poloili dan prije i John mi je rekao na
odlasku kako e se vratiti u podtle da pokupi Karen i neto pojede prije nego to krenu u Portsmouth prodati
lovinu i kupiti mamac, eljela s~m da za mene obavi neke poslove pa sam s njim o njima razgovarala, a
mogue je da sam mu toga dana dala i popis, ne sjeam se. Evan se, spotiui se, sjurio niz stube, neobrijan,
raskutrane kose i dohvatio je pecivo sa stola za doruak. Nagovarala sam ga da se na as zadri i popije kavu,
budu~i da e u brodu biti vlano i studeno, ali on je samo odmahnuo rukom i pokupio svoj haljetak i kabanicu
iz hodnika. Matthew je ve bio ~Qlj~ kQ~ broda i pripremao ga~ kao to je inio ~otovo svakoga
jutra, Uistinu, rijetko sam kad vi~ala Matthewa jer se on naiZgled >ta~nan nn nekni >lri ra~liitoi od nae,
ustaiui barem sat ~riie mene
i odlazei na poinak im se smrailo. Karen je, sjeam se, toga jutra bila u dnevnoj sobi i rekla je Johnu kako
e biti odjevena i spremna da ode s njim poslije podnevnog obroka i John je kimnuo glavom, a ja sam jedva
mogla podnijeti pogled na nju, budui da je bila dala izvaditi sve zube pa joj je lice poprimilo nekakvu jezivu
upalost, kakvu ovjek ponekad vidi na licu mrtvaca. Karen, koja je bila s nama od kraja sijenja, dobila je
otkaz na poslu kod Laightonovih kad je jednoga dana izjavila kako nee mesti ni namjetati postelje u stano-
vitoj sobi to je pripadala etvorici stanara, mukaraca. Slutim kako je Eliza Laighton ve dulje vremena
eljela otpustiti Karen, jer je Karen sad znala govoriti neki elementarni engleski te stoga mogla iznositi svoje
pritube i razmiljanja, to nije bila kadra kad je netom dola. Kao to moete zamisliti, imala sam poneto
podvojene osjeaje oko Karenine nazonosti. Od Evanova dolaska nismo bile iznimno srdane jedna s drugom,
a usto, bilo nas je mnogo pod tim krovom, pod tom polovicom krova, bolje rei, budui da smo svi ivjeli u
jugozapadnom stanu da bismo bili blii izvoru topline tije.kom duge zime.
Uistinu, jedva da mogu pisati o toj jezivoj zimi, kad smo zatvoreni zajedno proveli tolike tjedne u sijenju i
veljai. U kuhinji smo veim dijelom bivali ja i John, Evan i Anethe, Matthew, dakako, a zatim Karen, i
danima nismo bili u stanju napustiti kuu ili se pote
no oprati, pa se u sobi neprestano osjeao ustajao i ogavan zadah, ~njeavina vonja zatvorenih ljudskih bia te
smrada ribe koji se ladr~avao ~a kaba~ica~na pa i ~a sami~n daska>~na poda i koji, ma koliko
se ja trudila i ribala etkom, nikad nisam mogla potpuno ukloniti. ak je i Anethe, kako sam primijetila u
posljednjim tjednima veljae, poela gubiti svoju svjeinu i ustanovila sam se kako joj se kosa, tjednima
neoprana, ini tamnijom i masnijom te kako joj je i boja lica naizgled izblijedjela od zime.
Bilo je vrlo naporno zadrati ivce u tom smradnom okruenju. Samo je Evanu, kako se inilo, ivot bio
izvorom ushienja, budui da mu je bilo dovoljno jednostavno ostati u Anethinoj nazonosti, premda sam na
samoj Anethi primijetila znakove pritiska, pa ako je ikad brak bio izloen kunji onda je to bilo na tom otoku,
tijekom tih zima, kad su sitni tikovi ili navike mogli postati gotovo nesnosni i
kad je ono najgore u ovjeku gotovo sigurno izlazilo na povr~inu, John ie koristio te sate da krpa mreie i
po~ravlia koe, a Matthew
mu je bio suradnik u poslu. Matthew je esto gunao ili pjevao napjeve iz Norveke i prisjeam se toga kao
ugodne razonode. Evan je sebi postavio kao zadau izgraditi ormar za Anethu, tako da je prostorija bila
ispunjena ne samo mreama i udicama u koje se u trenutku neopreznosti lako moglo zaplesti, ve i
strugotinama i piljevinom i avlima i razliitim otrim alatom kojim je Evan radio. Ja sam nalazila utoite u
svojoj koloteini i moram ovdje pripomenuti kako mi je vie nego jednom u ivotu ponavljanje poslova postalo
spasenjem. Od nas estero, ja sam bila ta koja je najee izlazila iz kue da donese drva ili vodu ili jaja iz
kokoinjca. Razumjelo se samo po sebi da u ja odravati kuu u redu i zapazila sam kako, dok se ribari u
stanovito doba godine ipak odmaraju od posla, njihove ene to nikad ne ine, pa ak ni onda kad mukarci
oslabe od starosti toliko da ne mogu izvui mreu i moraju otii u mirovinu. ena u godinama nikad se ne
moe povui od svog posla jer, uini li to, kako bi se obitelj, ili ono to je od nje ostalo, hranila?
Karen se za to vrijeme bavila svojim velom i predenjem i bilo mi je drago to mi nije neprestano na putu ili uz
mene. U poetku Karenina boravka, Anethe je naumila udobrovoljiti tu Evanovu sestru, namatala je vunu koju
je Karen isprela, hinei oduevljenje vjetinom veza i nudei se da isplete Kareninu kosu, ali nije dugo prolo
kad sam primijetila kako ak i Anethu, koja je prije toga aito imala gotovo neiscrpne zalihe nesebinosti,
poinje zamarati Karenino
neprestano svadljivo zanovijetanje te kako tako~er uvi~a da je udovoljiti Karen na bilo koji nain samo po sebi
jalov pokuaj. Ima ljudi kojima naprosto ne moe udovoljiti. Poslije nekog vremena, primijetila sam kako
Anethe sve ee trai od mene nekakve poslove koje e samostalno obaviti. Ja sam ih imala i previe i morala
sam joj se smilovati, jer je prisilna dokolica u tako klaustrofobinoj okolini gotovo siguran nain da se uniti
radost, ako ve ne i neiji znaaj openito.
to se mene tie, nisam esto razmiljala o radosti i ponekad sam osjeala kako je moj znaaj, ako ve ne i
sama moja dua, ugroen. Nisam se molila od onoga dana otkako je Evan sa mnom onako grubo razgovarao u
kuhinji, jer vie nije bilo niega to bi zahtijevalo da za to rnolim. Ni za njegov dolazak, ni za njegovu ljubav,
ak ni za njegovu ljubaznost ili nazonost. Jer premda je on bivao u taj pro
storiji sve te dane, premda smo rijetko kad bili medusobno udaljeni
vie od nekoliko stopa, inilo se kao da smo na razliitim kontinentima, jer on mi se nije obraao ni
razgovarao sa mnom, osim ako to nije bilo apsolutno nuno i u tim sam trenucima morala aliti to uope ima
potrebe sa mnom razgovarati, jer mi se od ravnodunosti njegova tona ledila krv i izazivala u meni studen veu
no ikad prije. Bio je to ton potpuno lien topline ili pratanja, ton kojim se nastoji obraniti od drugoga bia,
zadrati ga dalje od sebe. Jednom me nou u postelji John upitao kako to da Evan i ja vie ne uivamo u
drutvu jedno drugoga onako kao neko, a ja sam odgovorila kako to nije tono, samo to je Evan previe
zaokupljen i slijep na sve osim Anethe.
S prvim danom oujka mukarci su opet poeli odlaziti na more i to je donijelo stanovito olakanje, ne samo
stoga to smo svi preivjeli mune tjedne otre zime ve i stoga to nam se od tada pa nadalje prualo malo
vie prostora za disanje. Posebno je mukarce veselila njihova zaposlenost, a drim da sam i ja postala neto
oputenija otkako mi se nisu svi motali pod nogama. Medutim, posao mi nije bio nita laki, jer je valjalo i
dalje pripremati jednak broj obroka, a koliina rublja za pranje poveala se sad kad su se mukarci stali vraati
poslije podne prljavi od riblje iznutrice.
Sjeam se kako je 5. oujka ujutro Karen paljivo odjenula svoju gradsku odjeu, srebrnastosivu haljinu s
paunsko-plavim ukrasima i odgovarajuim eirom i kako je, kad se tako opremila, sjela usprav
nih l~~a u stolac ruku slo~nih u krilu i kako s~ n~koliko sati j~dva pokrenula. Drim da je mislila kako je
injenica to je odjevena u gradsko ruho prijei da se prihvati nekog kunog posla, ak i tako
bezazlenog kao to je velo. Beskrajno me jedilo promatrati je toga dana tako ukoenu i mrku, duboko
uvuenih usana, zaustavljenu u stanju iekivanja i znam da barem taj jedan jedini put nisam bila kadra
obuzdati svoju razdraenost i da sam joj rekla kako je smije
no sjediti tu u mojoj kuhinji sa eirom na glavi kad se mukarci jo , satima nee vratiti, ali ona mi nije
odgovarala i jo je vre stegnula usne. Anethe je naprosto bila pretjerano ivahna toga jutra i inilo
se kao da nas dvije, Anethe i ja, izvodimo neku vrstu udnovatog plesa oko nepokretnog predmeta. Anethe je
imala naviku prelaziti nadlanicama uz vrat i lice i ljupko ih spajati iznad glave, a onda irom raskriliti ruke,
zapravo vrlo draesna senzualna kretnja koju je toga dana nekoliko puta ponovila i pomislila sam kako to ne
moe
biti samo iz zadovoljstva to su mukarci izili iz kuhinje, jer uistinu
drim da je oko toga imala podvojena uvstva, budui da Evan nije uz nju, pa sam je upitala, zapravo vie u
ali, koja je to tajna ini tako sretnom toga dana, a ona me zaprepastila odgovorom: "Oh, Maren, nisam mislila
nikome rei. Nisam rekla ak ni muu."
Naravno da sam odmah znala na to misli, i to me pogodilo tolikom snagom da sam istoga trenutka sjela kao
da me netko gurnuo.
Anethe je prinijela ruku usnama. "Maren, izgleda zaprepateno. Nisam smjeta rei-"
Mahnula sam rukom. "Ne, ne..." "Oh, Maren, zar ti nije drago?"
"Kako moe biti sigurna?" upitala sam. "Kasni mi dva mjeseca. Sijeanj i veljaa."
"Moda je to od studeni", rekla sam. Bila je to zaista budalasta primjedba. Nisam se mogla sabrati i spopala me
vrtoglavica.
"Misli da mu moram veeras rei? Oh, Maren, i sama se sebi udim da sam to tako dugo tajila pred njim.
Zaista, udno je da on sam nije primijetio, premda mislim da mukarci-"
"Ne, nemoj mu rei", rekla sam. "Prerano je. Govoriti tako rano o tome nosi nesreu. Ima toliko ena koje
izgube dijete prije tri mjeseca. Ne, ne, sasvim sam sigurna. Ovo emo za sada zadrati za nas." A onda sam se
malo sabrala. "Ali, draga moja, sretna sam zbog tebe. Naa mala obitelj sada e narasti kao to i valja."
A tada je Karen rekla od stola: "Gdje e to drati?" i Anethe se, mislim poneto pogoena uporabom rijei to
umjesto dijete, sabrala i mirno pogledala svoju urjakinju. "Drat u nae dijete sa mnom i s Evanom u naoj
spavaoj sobi", rekla je.
I Karen tada nije vie nita rekla.
"Pa zato si u posljednje vrijeme tako blijeda", rekla sam, iznenada spoznavi istinitost Anethinih rijei. Dok
sam je gledala, vie uope nisam dvojila da je trudna.
"Osjeam se malo slabano, tu 1 tamo", rekl~ je, "l ponekad mi je l~ Ustima Ileki neugodan okus, kovinast
o~us, kao da sam slsala avao."
"Ne mogu rei", rekla sam, ustavl i izravnavi suknju dlanovima. "Nikad to n~sam daivjela."
A Anethe je, uutkana znaenjem te izjave, uzela metlu iz prikrajka i poela mesti pod.
Mrtvozorniku je promakla ta injenica o Anethi dok je pregledavao njezino truplo, a ja nisam eljela rei
Evanu, mislei kako bi mu to otealo ionako nesnosnu bol.
Oko dva sata toga poslijepodneva ula sam glasnu viku s mora i pogledala sam kroz prozor i vidjela Emila
Ingerbretsona kako mi mae sa svoje kune neposredno pred zaljevom, pa sam hitro istrala mislei kako se
moda dogodila nekakva nesrea i uspjela sam razabrati, premda je vjetar neprestano raznosio rijei, kako je
John odluio otii ravno u Portsmouth jer ne moe ploviti protiv vjetra. Kad sam razumjela poruku, mahnula
sam Emilu i on je otiao svojim brodom. U kui sam to rekla drugim dvjema enama i Anethi se odmah vidjelo
razoaranje na licu, pa sam shvatila kako je toga dana namjeravala Evanu rei svoju novost, unato mojoj
opomeni da to ne ini. Karen je bila prilino ljuta i to nije krila, i upitala je to e sad raditi ovako dotjerana u
svojoj gradskoj odjei, a ja sam odgovorila kako sam se i sama to isto pitala cijelog jutra. Tada je dramatino
uzdahnula i prila stolcu uz kuhinjski zid i zavalila se u njega.
"Oni e se veeras vratiti", rekla sam Anethi. "Hajdmo sad pojesti neto gulaa, jer ja sam gladna, a ti mora
redovito jesti, a vei dio emo ostaviti mukarcima kad se vrate. Nisam im pripremila ni
kakvu hranu pa e, ne pojedu li neto u Portsmouthu, ~mirati od gladi kad se vrate,"
Upitala sam Karen hoe li s nama ruati, a ona me tada upitala kako da jede gula bez zuba, a ja sam
odgovorila, sa stanovitom razdraenou, jer taj se razgovor ponavljao gotovo svakoga dana otka
ko je dala izvaditi zube, da moe srkati juhu i sisati kruh, a ona je umornim glasom izjavila kako e jesti
poslije i okrenula je glavu u stranu. Podigla sam pogled i vidjela kako me Anethe promatra s nekim izrazom
koji nije bio neprijazan i uvjerena sam kako ju je zanovijetanje moje sestre zamaralo jednako kao i mene.
Pojeli smo na ruak i ja sam pronala neke gumene izme u hodniku i navukla ih i otila na bunar i vidjela da
se voda posve smrznula i onda sam pola u kokoinjac da potraim sjekiru i nala je kako lei uz bavu i
donijela je do bunara i podigla je svom snagom i
razbila led jedriim ~edinim udarcem, Bila sam navikla na taj posao, . . ~ . .. .
zraka nije bila blizu ledita, zbog djelovanja vjetra. Izvukla sam tri vjedra vode i odnijela ih jedno po jedno u
kuu i nalila ih u zdjele i kad sam to obavila donijela sam sjekiru do kue i postavila je uz ulazna vrata tako da
ujutro ne moram odlaziti u kokoinjac pa nju.
Sumrak se brzo spustio, budui da jo nije nastupila ravnodnevica, i kad je ve bilo posve mrano primijetila
sam, kao to ovjek primjeuje, ne neprestani zvuk glasova u sobi ve prestanak tih glasova, da se vjetar
smirio, okrenula sam se Anethi i rekla: "Dakle, to je to. Mukarci se noas nee vratiti."
Zbunjeno me pogledala. "Kako moe biti tako sigurna?" upitala je.
"Vjetar je pao", rekla sam. "Osim ako nisu tono na ulazu u luku, jedra im se nee napuniti, i ako nisu jo
otili iz Portsmoutha, John nee ni izlaziti."
"Ali nikad do sad nismo bile nou same", rekla je Anethe. "Priekajmo jo pola sata prije nego to budemo
sigurne", rekla sam.
Na nebu se pojavio pun mjesec to se ljupko odraavao na luci i na snijegu istiui u nekoj udnoj golotinji
kuu Haley i hotel Mid-Ocean, jedno i drugo pusto u to doba. Hodala sam po dnevnoj sobi palei svijee i
petrolejku. Kad je prolo pola sata, rekla sam Anethi: "Kakvo nas zlo uope moe snai na ovom otoku? Tko bi
nam na ovim susjednim otocima elio nauditi? I uope, nije tako loe da mukarci nisu doli. Bez njih emo
imati manje posla."
Anethe je prila prozoru da osluhne nee li uti zvuk vesala. Karert je ustala sa stolca i prila tednjaku i
poela nalijevati juhu i mekane krumpire u zdjelicu. Ja sam skinula rubac s glave i protegnula ruke.
Anethe se na~las pitala gdje e se mukarci zaustaviti da neto
pojedu. I~aren je rekla da triiSll kako e Ilajvjerojatnije otii u ~totel 1
dobro se provesti. Ja se nisam sloila i rekla sam kako e vjerojatno otii Iri Thaxteru na Broad Street, jer bi
morali moliti prijatelje da im udijele obrok dok ne prodaju lovinu, utrak od koje je bio predvien za nae
zalihe. Karen me podsjetila kako Ringe jo nije dobio svoju hranu i ja sam ustala od stola i stavila mu malo
gulaa u zdjelicu. Sve u svemu, bila sam iskreno iznenaena to Karen nije promrmljala neto o tome kako su
mukarci propustili da je odvedu u Ports
mouth, ali vjerujem kako se ak i Karen mogla zasititi vlastitog zanovij etanj a.
Dok je Anethe prala zdjele i lonce, zamalo opekavi ruku vodom iz kotlia, Karen i ja borile smo se s
madracem koji smo dovukle s kata da ga za nju namjestimo u kuhinji. Anethe je upitala moe li tu no spavati
u mojoj postelji da se ne smrzne i ne bude usamljena bez Evana i premda mi je bila poneto nelagodna
pomisao na enu u mojoj postelji, i pritom ba Anethu, ipak sam razumno zakljuila kako e njezino tijelo
proizvesti neto topline, kao inae Johnovo, a osim toga nisam eljela odbiti tako osobnu molbu. Poto smo
potaknule vatru da se kua ne ohladi, nas smo tri, koliko se sjeam, svukle vanjsku odjeu i navukle spavaice,
ak i Karen, koja je namjeravala ostati u svojoj gradskoj odjei tako da se ne mora ujutro opet oblaiti, ali
naposljetku je popustila nagovaranju da je svue da je ne bi nepotrebno zguvala. A tada, ba kad sam se
spremala ugasiti svijee, Karen je izvukla iz ormara kruh i mlijeko i mekani sir i rekla kako je jo gladna i
neu zamarati itatelja glupom svaom koja je uslijedila, premda sam imala razloga biti ljuta na nju budui da
smo netom poistile kuhinju i napokon sam rekla Karen neka, ako ba eli jesti u to doba, izvoli pospremiti za
sobom i neka bude ljubazna i ugasi svjetlo.
Ponekad mi se ini kako se u potpunosti prenosim natrag u tu no, jer jasno osjeam, kao da ponovno leim u
toj postelji, blagu podatnost pernatog madraca i veliku teinu brojnih popluna pod kojima smo leale Anethe i
ja. Uvijek sam bila iznova iznenadena. dok se soba hladila, osjetom suprotnosti izmeu temperature lica,
koje je bilo izloeno studenom zraku, i vlastitog tijela koje je bilo omo~~no gujim pahuljlcama. Obje smo
neko vrijeme mirovale i jasno sam vidjela kroz prorez ispod vrata spavae sobe da je svjetlo ugaeno, to je
znailo da je Karen napokon otila na poinak. Leala sam ispruena na le~ima s rukama uz bokove,
zagledana u strop, koji sam mogla tek razaznati pri svjetlosti mjeseine. Anethe je leala licem prema meni,
smotana u obliku zareza, privlaei pokrivae uz bradu. Ja sam imala nonu kapicu, ali Anethe nije i drim da
je to bilo stoga to joj je obilje vlastite kose tvorilo prirodnu kapu. Mislila sam da spava, ali okrenula sam glavu
hitro prema njoj i opet natrag i vidjela kako zuri u mene i osjetila sam kako sam se nenada
no sva ukoila, reakcija nedvojbeno na neprilinost leanja u krevetu sa enskom pri emu je ta enska
supruga moga brata.
"Maren," apnula je, "jesi li jo budna?" Znala je da jesam. Proaptala sam: "Da."
"Osjeam se nemirnom i ne mogu spavati," rekla je, "premda mi se cijeli dan inilo kao da u stojei zaspati."
"Nisi sasvim pri sebi", rekla sam.
"Bit e." Pomaknula se u krevetu i jo malo primaknula svoje lice mome.
"Misli da je s mukarcima sve dobro? Nije im se valjda neto dogodilo?"
Pomislila sam jednom ili dvaput, na tren, jer nisam se eljela zadravati na toj misli, da su John i Evan moda
doivjeli nekakvu nesreu na putu u Porsmouth, premda mi se to nije inilo vjerojatnim, a na svaki nain
proli su sati otkako je Emil doao s onom porukom, pa da se neko zlo dogodilo mukarcima, mislim da bismo
ve za to saznale.
"Vjerujem da su na sigurnom u Portsmouthu. Moda upravo u ovom asu u nekoj krmi", rekla sam. "I uope
se ne ale na svoju sudbinu."
"Oh", rekla je hitro, "mislim da bi se moj Evan alio. On ne voli spavati bez mene."
Moj Evan.
Ispruila je ruku iZ pokrr~aa i poela mi milovatl vbraz ~rstima. "Oh, Maren," rekla je, "tako si brina prema
svima nama."
Nisam znala to time misli. Dah mi je iznenada stao u grudima
od dodira njezinih prstiju. ~-Itjela sam odbaCitl tu ruku i okrenuti joj leda, ali sva sam se ukoila od nelagode.
Bilo mi je drago to je mrak, jer sam znala kako sam zacijelo strahovito pocrvenjela. Istini za volju, njezin je
dodir bio njean, kao to bi majka milovala dijete, ali ja u tom trenutku nisam mogla osjetiti zahvalnost na
rakvoj ljubaznosti. Anethe mi je poela gladiti elo, prolaziti prstima kroz kosu neposredno ispod kape.
"Anethe," apnula sam, mislei joj rei da prestane.
Primakla se tijelom blie i omotala mi ruke oko nadlaktice, poloivi elo na moje rame.
"Da li ti i John?" upitala je, nekako priguenim glasom. "Je li to isto?"
"Je li to isto?" upitala sam.
"Zar ti nije teko bez njega u ovome asu? Bez sveg onog udvaranj a?"
"Sveg onog udvaranja", ponovila sam.
Podigla je pogled prema meni. "Katkad mi je tako teko sjediti u kuhinji dok ne bude pristojno otii gore u
krevet. Zna li?" i pribliila mi se jo vie, tako da je bila svom duinom tik uza me. "Ooh", rekla je. "Noge su
ti ledene. Evo, sad u ti ih ugrijati", i poela je svojim glatkim tabanom masirati gornji dio moga stopala.
"Zna li", rekla je opet, "nikad to nikomu nisam kazala i nadam se da se nee sablazniti, ali Evan i ja bili smo
ljubavnici prije nego to smo se oenili. Misli da je to bilo vrlo grjeno? Jeste li i ti i John bili?"
Nisam znala to joj rei ili na koje pitanje najprije odgovoriti, budui da sam bila rastresena zbog pokreta
njezina stopala koje je poelo putovati gore-dolje po listu moje desne noge.
"Ne znam vie to je ispravno ili grjeno", rekla sam.
Tijelo joj je bilo znatno toplije od mojega, i ta toplina nije bila neugodna, premda sam ostala ukoena od
neprilike, budui da fiziki nisam bila bliska ni s kim osim s mojim bratom Evanom i
rnojim muemf Svakako nikad nisam bila fiziki bliska sa enskim eljadetom i taj je osjeaj bio veoma
udnovat; Ali? kao to se doga~a djetetu koj~mu tr~ba utj~ha ~ koje ~ postup~o olabaviti udove u trajnom
zagrljaju majke, Anethe me poela smirivati i stala sam do
ivljavati taj mir kao ugodan, te nakratko dopustila sebi poneto pravilnije disanje. Ne mogu to objasniti
itatelju. Mislim kako je to odluka koju tijelo donosi prije srca ili prije glave, vrsta odluke koju sam upoznala s
Johnom kad je bez ikakva udjela duha moje tijelo oito ispravno reagiralo na njegova nastojanja. Uistinu, kad
mi je Anethe poloila glavu na prsa i poela mi milovati kou na grlu, osjetila sam elju da se sasvim malo
okrenem prema eni svoga brata i obgrlim je rukom i moda na taj nain uzvratim neto od one srda
nosti i njenosti koju mi je iskazivala.
"Radite li to svake noi?" upitala je, i tada sam ula nekakav djeW Li ctirl " ",r~o"", r'lnc"
"Da", apnula sam, i sablaznilo me vlastito priznanje. Htjela sam dodati kako to ne potjee od mene, kako to
uope ne potjee od mene, ali tada se ona zahihotala, sad zaista kao djevojica, i rekla na moje iznenadenje:
"Okreni se."
Oklijevala sam, ali ona mi je blago gurnula rame i nije poputala u svom nastojanju, tako da sam napokon
uinila to mi je reeno, okrenuvi joj leda, ali ne shvaajui zato. Podigla se na lakat i rekla mi u uho:
"Podigni spavaicu."
Nisam se mogla pokrenuti.
"Hou ti protrljati leda", objasnila je, "a to ne ide kako treba kroz tkaninu." Odgurnula je pokrivae i rukom
malo povukla donji dio moje spavaice i ja sam se, premda poneto strahujui od posljedica, poela boriti s tim
odjevnim predmetom i povlaiti donji rub prema ramenima. Drala sam zguvanu tkaninu uz grudi kao jed-
nom u lijenikoj ordinaciji u Portsmouthu kad sam imala upalu porebrice. Ali uskoro sam osjetila toplinu
njenosti koja mi se iskazuje i prepustila sam se toj njenosti.
Anethe mi je poela milovati kou udesnom lakoom i profinjenou, od vrha kraljenice do struka, s jedne
strane leda na drugu, sve naokolo u najzanosnijim krugovima, tako da sam smjesta bez ikakvih ograda zapala
u polusvjesno stanje tako sveobuhvatnih razmjera da u tim trenucima ne bih ni pod kakvim uvjetima mogla
sebi uskratiti taj dodir. Bio je to osjeaj koji nisam doivjela niz godina. Uistinu, ne mogu se prisjetiti da sam
ikad u svom ivotu odrasle
~ene primala takav uitak u tolikoj mjeri da bill, da je prestala prije nego mi je bilo dovoljno, bila molila da
nastavi, bila joj obeala to god ieli, samo da mi opet dodirne koU svojim svilenim. prstima. ~li
ona dosta dugo nije prestajala i sjeam se da sam pomislila za vrijeme tog doivljaja kako je ona zacijelo
dareljiva ljubavnica, a tada sam shvatila, ve i sama u malo snovitu stanju, da joj je ruka skliznula i da je
zaspala jer je poela lagano hrkati. I kad sam je ula da tako spava a ne elei je probuditi, a takoer ne elei
ni da se onaj trans u koji sam zapala prekine, nisam se pomaknula ni pokrila, ve zapala u duboki san dok je
mjesec zalazio, jer se sjeam kako sam bila zbunjena i pokuavala doi k sebi kad sam kroz zid ula lave mog
psa Ringea.
Kako je dugo izranjanje iz kupke senzualnog sna u svijet svijesti, iz sna koji ovjek oajniki i svim silama
nastoji zadrati, do stude
nog oka zaprepatenog glasa u tmini. Ringe je lajao, glasnim, prodornim laveom. Podigla sam ruke s kreveta
prije nego to sam se do kraja razbudila. Pomislila sam da Karen posre naokolo u pokuaju da ode na zahod i
da je probudila Ringea, koji je obino spavao sa mnom. Spremala sam joj se pomalo razdraeno doviknuti neka
bude tiho i vrati se u postelju i neka poalje mog psa u spavau sobu, kad sam je ula kako govori glasom koji
nije mogao biti jasniji "l3oe moj, to si to uinila?"
Sve je to bilo zaista mnogo jednostavnije, zaista mnogo jednostavnije nego to sam rekla.
Sjela sam u postelji kad sam vidjela da moja sestra stoji na otvorenim vratima spavae sobe i da mi je, to me
silno postidjelo, ~osteljina jo u dnu kreveta, a vei dio moga golog tijela izloen. Zurno sam povukla
spavaicu dolje do nogu.
Pamtim jezivo iznenadenje na Kareninu licu i, ak i sada, grozu onih usta, uvuenih, upalih usta, to pljuju
rijei na mene glasom koji je postao jo metalniji, jo prodorniji od godina i od naina na koji su te rijei
izlazile iz one crne rupe od usta.
"Najprije na Evan, a sad Anethe!" vikala je. "Kako si to mogla uiniti? Kako si to mogla uiniti tako slatkoj i
nedunoj eni`?"
"Ne? Karen..." rekla sam.
AIi moja je sestra u jednlrl jedit~om trenutku prela sa sablazni na pravinost. "Ti si bestidna i odUVijek sr
bila takva", nastavila je
onim uasnim glasom, "sve u ispriati Evanu, a i Johnu, kad se vrate i bit e prognana iz ove kue, to sam
morala uiniti ve prije mnogo godina, jer sam znala jo od samog poetka da si nenaravno stvorenje."
"Karen, prestani", rekla sam. "Ne zna to govori."
"Oh, znam ja to govorim! Gajila si nenaravnu ljubav prema naem bratu jo od djetinjstva i on se borio da te
se oslobodi, a sad, kad je oenjen, naumila si ga dobiti tako da dobije njegovu enu, a ja sam te uhvatila u
najgnusnijem grijehu, Maren, najgnusnijem od svih grijeha."
Kraj mene se Anethe borila da se rasani. Podigla se na jedan
lakat i prela pogledom od mene na Karen` "to je`~" upitala je~ ma
murno.
Karen je bijesno tresla glavom amo-tamo, amo-tamo. "Nikad te nisam voljela, Maren, nikad te nisam voljela.
Nisi mi se ak ni svidala, i to je iva istina. A mislim da je istina i da je na Evan uvidio kako si sebina i
sklona glumatanju te si mu tako dojadila da je bio sretan kad si otila. A sada si ostarjela, Maren, ostarjela i
udebljala se, i vidim da te ni vlastiti mu zapravo ne voli niti ti vjeruje, jer ti bi uinila sve da dobije ono to
eli, a sada si, odbaena, poinila najgori mogui grijeh, grijeh zavodenja, i odabrala si da ukrade enu svoga
brata i napastuje je na najbestidniji nain."
Nitko ne moe sa sigurnou rei, osim ako takvo iskustvo nije proivio, kako e reagirati kad gnjev svlada i
tijelo i duh. Bijes je tako hitar i tako prodoran, napad na sva osjetila, poput iznenadnog ugriza u ruku, da me
ne udi kako odrasli ljudi mogu poiniti djela zbog kojih e se zauvijek kajati. Sjedila sam posve ukoena na
toj postelji, jer nekoliko je sekundi prolo prije nego sam se uzmogla pomaknuti, sluajui tu besramnu litaniju
protiv mene, svjesna kako ju je i Anethe bila prisiljena uti, i udaranje mog srca o rebra postalo je tako uporno
i tako glasno da sam znala kako moram uutkati Karen ili u sigurno umrijeti.
Naglo sam se odgurnula s postelje, a Karen, gledajui me i kukavica kakva je oduvijek bila, povukla se preda
mnom u kuhinju. Isprva je prinijela ruku ustima kao da se moda zaista preplaila, ali tada je odmaknula ruku
i poela mi se s najveim prezirom rugati.
"Ma pogledaj se u toj smijenoj spavaici", rekla je, "kako si os
tarjela, debela i runa. Zar misli da me moe preplaiti`?" Okrenula mi je lecta kao da me otputa, moda u
elji da jo jae oituje
svoj prijezir. Sagnula se nad krinjom i otvorila je i izvukla veliki naramak rublja. Ili je moda neto traila.
Nikad to neu znati. Poloila sam ruke na naslon stolca i tako stegnula taj naslon da su mi zglavci pobijeljeli.
Karen je posrui napravila dva ili tri koraka pod udarcima stolca i s trzajem se okrenula prema meni,
ispruila ruke i ispustila ru
blje na pod, Nisam sigurna je li to bila kretnja molbe ili se samo htjela zatititi. Meni se oteo tihi uzvik dolc
sam onako stajala sa stolcem u rkama.
I~aren je doteturala u moju spavau sobu i pala ~~ ~~d, ~l~b~l~o
r~ f f ' 1 1 1 _1 ___ Y J._____1' ' ____
kni kukac. Mislim da je Anethe zacijelo izila iz kreveta i povukla se za korak prema zidu. Ako je progovorila,
ne sjeam se to je rekla. Zbog teine drveta, stolac mi je izletio iz ruku i pao na krevet. Uhvatila sam Karen za
noge i poela je vui natrag u kuhinju jer nisam eljela da ta prljava svaa okalja Anethu. Donji dio Karenine
spavaice podigao se do struka i sjeam se kako sam bila posve zgroena bjelinom njezinih koatih nogu.
Sad piem o jednom trenutku u vremenu koji se ne moe vratiti, koji me odveo na mjesto s kojega vie nije bilo
nade u povratak. U to se doba inilo kao da se sve zbiva veoma brzo, negdje unutar usijanog gnjeva u mojoj
glavi. Iznimno mi je bolno sad ponovno prepriavati te dogaaje, ali budui da mi je elja oteretiti se i zaiskati
oprost prije nego to preminem, moram, bojim se, moliti itatelja da mi posveti jo trenutak strpljivosti.
Kad je Karen prela prag, prila sam vratima, zatvorila ih i provukla letvu kroz zasun tako da u kuhinji
ostanemo samo ja i moja sestra. Mislim da se Karen moda s mukom nastojala odrati na nogama, a tada je
pala ili bila baena na vrata, jer uo se mali drhtaj, udarac o drvo, i zacijelo je tada Anethe, s druge strane
vrata, gurnula nau postelju na n~ih. ula sam Karen kako izvikuje moje ime.
Ja ne bih naudila Anethi. Uistinu ne bih. Ali ula sam kraz zid zvuk prozora koji se otvara. Anethe bi otrala
na al. Anethe bi pozvala pomo, uzbunila nekoga na Appledoreu ili na Staru, i ta bi
osoba doveslala preko luke i popela se do kue i pronala mene i Karen. A to bih ja onda uinila? I kamo bih
mogla poi? Jer Karen je vjerojatno ve umirala.
U biti, sjekira je bila za Karen.
Ali kad sam podigla sjekiru na prednjem stubitu, ustanovila sam kako me sve vie i vie zaokuplja Anethe.
Stoga se nisam smjesta vratila u kuhinju, ve sam ula u hodnik i navukla gumene izme, i opet izila i dalje se
kretala oko kunoga zida do mjesta gdje je bio prozor. Sjeam se kako je Ringe glasno lajao meni do nogu i
mislim da je Karen plakala. Ne vjerujem da je Anethe prozborila ijednu rije.
Stajala je neposredno ispred prozora, s nogama u snijegu do ruba spavaice. Mislila sam kako su joj noge
zacijelo smrznute. Usta su joj bila otvorena i gledala me je, kao to rekoh, nije ispustila ni
glasa, Isprulla je ruku prema meni, je~nu ruku, kao da poseie
preko neke iroke provalije, kao da me poziva da i ja ispruim ruku preko tog velikog prostora i pomognem joj
da izide na sigurnost. I dok sam tako stajala motrei njezine prste, gledajui izraz strave na licu ene moga
brata, prisjetila sam se njenosti njezina dodira od tek prije nekoliko sati i onda sam zaista ispruila ruku, ali
nisam je dosegla. Ona se nije pokrenula, a tada se nisam mogla ni ja.
To je prizor koji ve dugo nastojim izbrisati, ona sjekira u zraku. Takoder i pogled na krv koja natapa
spavaicu i snijeg.
Vie nego jednom zgodom ekala sam izlazak sunca. Nebo se tek malo rasvijetli, obeavajui blagu zoru, ali
tada ovjek beskonano eka prve prave sjene, prvo pravo svjetlo.
Morala sam ostaviti izme u kui, u skladu s prvim i urnim obrisima prie i zbog toga sam posjekla stopala na
ledu. Nisam ih, meutim, vie ni osjeala jer su odrvenjela tijekom noi. Drala sam svoga psa Ringea uza se
da se ugrijem i mislim da to nisam uinila, bila bih se dokraja smrzla.
Tijekom tih jezivih sati u morskoj pilji, naricala sam i vapila i udarala glavom o stijenu dok nije prokrvarila.
Grizla sam ruku i podlakticu. Skutrila sam se u svom skrovitu i poeljela da plima ude u pilju i otplavi me u
more. Ponovno sam proivljavala svaki trenutak onih grozota koje su se zbile te noi, ukljuivi one najgore
trenutke, trenutke ledenog, proraunatog razmiljanja i prilagodavanja injenica kako bi pristajale prii koju
moram izmisliti. Nisam mogla podnijeti pogled na Karenin le, pa sam je odvukla u sjeve
roistoni stan i ostavlla je u spauaoj sobi. Tdko~er, neposredno prije nego to sam pobjegla iz kue, ustanovila
sam kako mi se ne mili pomisao na Anethe u snijegu, pa sam i nju unijela pod krov,
Otkrila sam u svome ivotu kako nam nije vazda dano spoznati Boju narav ili zato nam On moe donijeti u
jednoj te istoj noi i uitak i smrt i gnjev i njenost, sve izmijeano, tako da ovjek jedva moe razlikovati
jedno od drugoga, te mu preostaje tek uporno nastojati da sauva duevno zdravlje. Vjerujem kako i u za nas
najmranijoj uri, Bog moe povratiti vjeru i ponuditi spasenje. Pred zoru, u onoj pilji, poela sam moliti prvi
put otkako mi se Evan onakogrubo obratio. Bile su to molitve ko~e su iznikle iz suza prolivenih u najcrnjem
trenutku mojega jada. Molila sam za due Karen i Anethe, i za Evana, koji e naii puteljkom prema kui za
nekoliko sati,
zau~en to ga nevjesta nije doekala u l~ici, i opet za Evana koga
e zbuniti skupina ljudi oko kunog praga, i jo jednom za Evana koji e oteturati od te kuice i s toga otoka i
nikad se vie nee vratiti.
I molila sam takoder za sebe koja sam ve izgubila Evana u njegovoj neizmjernoj boli. Za sebe, koja u biti
neshvatljivo iva kad John ugleda tijela Karen i Anethe. Za sebe, koja nisam razumjela vizije to mi ih je Bog
ponudio.
Kad se sunce izdiglo, ispuzala sam iz pilje, tako ukoena da sam se jedva kretala. Stolari na otoku Star, koji
su radili na hotelu, nisu me ozbiljno shvatili kad sam im mahala suknjom. epesala sam obalom na smrznutim
nogama dok nisam ugledala djecu Ingerbretsonovih kako se igraju na Malagi. Djeca su ula moje krikove i
otila po oca. Za koji as, Emil je otrao do svog amca i doveslao onamo gdje sam stajala na obali Smutty
Nosea. Oi su mi bile nateene, noge krvave, spavaica i kosa neuredni, i u takvom sam stanju pala u Emilov
naruaj i zaplakala.
Kod Ingerbretsonovih su me poloili na postelju. Pria je poela izlaziti na vidjelo u djeliima, u djeliima koji
nisu nuno bili ispravno poredani, u pripovijesti jednako rastrganoj kao to je bio moj duh. I tek kasnije istoga
dana, kad sam ula tu priu isprianu nekomu drugome u toj prostoriji, shvatila sam prvi put sve to sam prije
rekla i od toga asa pa nadalje bit e to upravo ona pria koje u se pridravati.
Ostala sam pri svojoj sablasnoj prii toga dana i sljedee~a, I za cijelog sudskog postupka, ali nastupio je jedan
trenutak, onog~
prvog jutra dok sam leala na postelji u kui Ingerbretsonovih i govorila Johnu i bila usred svoje prie, kad je
moj mu, koji je do tada drao glavu meu rukama u stanju najdubljeg oaja, podigao pogled prema meni i
odmaknuo ruke s lica, i ja sam shvatila kako je tada u njemu iskrsnula prva sumnja.
A to da kaem o svome sastanku s Evanom koji je, ubrzo nakon to je John otiao, posrui upao u sobu
potpuno skren prizorom na Smutty Noseu, i koji me jednom pogledao a da me ak nije ni vidio, da ak nije
znao da sam tu, u toj sobi s njim, i koji se okrenuo i tresnuo rukom iz sve snage o zid, tako snano da je slomio
kosti, i koji je zaurlao najbolnijim krikom koji sam ikad ula od ljudskoga bia?
Bijelo puce koje je pronaeno u depu Louisa Wagnera bilo je posve obino puce, vrlo esto, i samo sam ja
znala, osim Louisa, premda kako je on mogao priznati na koji je nain on doao do njega a da ne pokae kako
je kadar napasti enu te tako pridonijeti vlastitoj osudi, da je to puce otpalo s Anethine bluze onoga dana kad
se on pretvarao da je bolestan i nametao joj se u svojoj spavaoj sobi. Poslije otkria puceta, o kojemu su novine
nairoko izvjetavale, ja sam sve ostale uklonila s one bluze, koju sam poslije toga unitila, i priila ih na svoju
spavaicu.
esto razmiljam o neobinoj ljubavi koju sam osjeala za svoga brata i o tome kako je ta privrenost
oblikovala moj ivot, i takoer o Johnovu strpljenju i o njegovu povlaenju od mene, i o ljepoti i njenosti ene
moga brata. Razmiljam i o mrei koju je Evan bacio u vodu i kako je dopustio da potone i kako ju je opet
izvukao i kako nam je ona pokazala rasko duginih boja i tminu, blistavilo i grotesku.
Prole noi dok sam leala budna od bola nisam mogla okusiti nita do vod., i znadem kako je to nagovjetaj
kraja, a istinu govorei nije mi krivo, jer je bol vea no sposobnost djevojke koja me dvori da je ublai
lijekovima. Ona je u mojoj utrobi kao to sam oduvijek znala da e biti, znala od onog trenutka kad sam leala
bolesna od uzetosti i kad je moje enstvo poelo. Ili sam to moda znala od one noi kad je moja majkawmrla,
znala da u i ja jednoga dana poginuti od neega to e izii iz utrobe, znala da e jednoga dana i moja krv
nato~iti plahte kao to ih je natopila one noi, tako davno, one noi
smrti mje majke, k~d smo Evan i ja leali zajedno u postelji, i pouremeno sam zbUnjena i smetell~ i mislim
kako sam opet mla~a
ena i kako mi je nastupila mjesenica, a tada S2 liriSj8t1H1, SVdILI put potresena do sri tako da ostajem
bez daha, kako nisam mlada ve stara i kako umirem.
Za nekoliko tjedana doi e nam novo stoljee, ali ja neu biti ovdje da ga vidim.
Drago mi je to sam zavrila svoju priu, jer ruka mi je sIaba i drhtava a zbivanja o kojima sam morala pisati
mrana i jeziva i bez ikakve mogunosti izbavIjenja, i pitam Gospodina sada, kao to pitam ve tolike godine,
zato je kazna bila tako stroga i neumoljiva? Zato je patnja bila tako velika? Djevojka dolazi rano ujutro i ra-
stvara mi zastore i opet, kao to sam inila svakoga dana kao dijete,
gledam kroz prozor na zaljev Laurvig, zaljev koji se neprestano mijenja, svakog jutra drugaiji od onoga
jueranjega, zapravo svakoga jutra to je svanulo prije ovoga. Kad djevojka stigne, uvijek mi je potreban lijek,
a kad mi ga ona dade promatram iz naslonjaa kako mijenja prljave plahte i hoda po kuici i posprema, i kuha
tanku juhu koju sam sve do nedavna mogla piti i razgovara povremeno sa mnom, ne posebno zadovoljna
svojom sudbinom, ali ni sebina. I po tome me silno podsjea na mene kad sam bila na farmi Johannsenovih,
premda e u ovom sluaju ona morati gledati kako umirem, morat e sjediti kraj mene u ovoj sobi i gledati
kako me ivot naputa, osim ako ne bude imala toliko sree da ja odem u noi, i nadam se, zbog nje, da e to
biti lagani prijelaz, bez drame i bez muka.
26. rujna 1899. Maren Christensen Hontvedt.
SJEDIM Ll brodiu u luci i promatram kako svjetlo polako blijedi na Smuttynoseu. Drim u ruci papire iz
kartonske kutije.
Prije nekog vremena ruala sam s Adalinom u restoranu u Bostonu. Nisam bila u restoranu od prologa ljeta i
isprva sam se osjeala pomalo izgubljenom u prostoru - medu visokim stropovima, zakuasto izrezbarenim
zidnim vijencima, ljubiastim klupama. Na svakome stolu bila je mramorna vaza puna boura. Adaline me e-
kala, sa aom vina kraj desne ruke. Odrezala je kosu, pa joj se pomicala oko lica kao glatki zaslon. Sad sam
jasnije vidjela kako je mogue da bude slubenica Bostonske banke. Imala je na sebi crni kostim sa sivom
svilenom bluzom bez rukava, ali i dalje je nosila onaj kri.
Na je razgovor bio muan i nategnut. Pitala me kako sam, i bilo mi je teko nai prikladne rijei da joj
odgovorim. Ukratko je neto ispriala o svom poslu. Rekla mi ~e kako se udaje. Upitala sam za koga i kazala
je da se udaje za nekoga u banci. Poeljela sam joj sreu.
"Jesi li vidjela Thomasa?" upitala sam. "Da. Dolje idem... pa, sad neto manje."
Mislila je na Hull, Thomasov obiteljski dom, gdje je ivio s Richom koji se za njega brinuo.
"Pie li?"
"Ne, ne ko~iko mi vidimo, Richa esto nema, Ali on kae da Tl~omas samo sjedi za stolom ili hoda po alu,"
Nisam mo~la shvatiti kako Thomas moe podnijeti pogled
na vodu.
"On okrivljuje sebe", rekla je Adaline.
"Ja okrivljujem sebe." "To je bila nesrea." "Ne, nije."
"On pije."
"Mogu i misliti." "Nisi ga vidjela od...?"
Nije bila kadra izgovoriti te rijei. Definirati taj dogadaj.
"Od nesree", rekla sam umjesto nje. "Sastali smo se poslije toga. Bilo je neopisivo muno. Po svoj u prilici
nakon nekog vremena otii onamo da ga vidim. Jednog dana."
"Ponekad brani par, poslije tragedije, nalazi utjehu jedno u drugome."
"Mislim da to kod mene i Thomasa ne bi bio sluaj", kaem oprezno.
Tijekom onih sati koji su uslijedili poslije otkria da je Billie nestala, Thomas i ja izrekli smo jedno drugome
rijei koje se nikad ne mogu povui, nikad zaboraviti. U onom vremenu koliko je potrebno da val preplavi
palubu broda, neko vrsto satkana ribarska mrea potrgala se i rasplela. Sad nisam mogla zamisliti da uz
svoju preuzmem jo i teret Thomasove muke. Naprosto nisam imala snage.
"Ti si onda dobro?" upitala je. "U svom stanu?"
"Stanu? Da, Dobro koliko god mogu biti,"
"Radi?"
"Pomalo."
"Zna", kae ona, "uvijek me muilo..." premetala je mectu prstima zlatni kri. "Pa, to se sad nekako ne ini
vanim. Ali uvijek me muilo to si ti mislila da Thomas i ja..."
"Imate vezu. Ne, znam da niste. Thomas mi je rekao."
"Zagrlio me jednom u kokpitu kad sam mu priala o svojoj keri." "Znam. I to mi je rekao." Podigla sam teku
srebrnu licu i po
novno je spustila. Posvuda oko mene sjedile su ivahne ene i mukarci u odijelima.
"I jo neto", rekla je. "Thomas je nagovijestio kako si ti mislila...
pa, Billie je vjerojatno krivo ula jedan Thomasov posve usputni poziv, >3illie je ~bog neega pomislila kako
u doi ivjeti s vama,"
Kimnula sam glavom. "Imala si sreu", rekla sam. "Onako bez prsluka za spaavanje."
Odvratila je pogled.
"Zato si je ostavila?" upitala sam iznenada, i moda se u mom glasu osjetio otar brid gnjeva.
Nisam to namjeravala pitati Adalinu. Obeala sam samoj sebi da neu.
Oi su joj se ispunile suzama. "Oh, Jean, tisuu sam to puta prelazila u sjeanju, uvijek iznova. Nisam htjela
povraati pred Billie. Poeljela sam svjeega zraka. Gledala sam kroz onaj palubni otvor cijelo jutro. Nisam
razmiljala. Jednostavno sam ga otvorila. Jednostavno sam pretpostavila da ga nee moi dosei."
"Mislim da nije izila kroz taj otvor", rekla sam.
Adaline je obrisala nos. Naruila sam au vina. Ali ve sam znala da ondje neu ostati dovoljno dugo da je
ispijem.
"Bila je predivna djevojica", rekla sam Adalini. esto mislim o teini vode, o nehaju odraslih.
Billieno tijelo nikad nije pronadeno. Njezin je kaputi za spaavanje s motivom Sesame Streeta voda izbacila
kod Rta Neddick u dravi Maine. Moja je teorija da je Billie imala na sebi kaputi za spaavanje, ali ne vrsto
zakopan. To bi bilo ba slino Billie, raskopati kaputi da ga ponovno namjesti, nositi ga sasvim malo dru-
gaije, moda naopake, tako da moe sebi dokazati kako neki dio njezine neovisnosti nije izgubljen. Moja je
teorija da se Billie popela ljestvama prema palubi traei mene ili Adalinu da joj pomognemo iznova uvrstiti
kopu na struku. Govorim sebi kako je moju ker iznenadio val, kako ju je odnio brzo, prije nego to su se
misli ili strah mogli oblikovati. Uvjerila sam samu sebe u to. Ali tada se pitam: je li mogla zazvati Mama i
onda opet Mama ~ Vjetar je bio protiv nje i ne bih mogla uti njezin krik.
Nisam vratila zapise Maren Hontvedt ili njihov prijevod u Athenaeum. Nisam predala slike koje sam onda
snimila na svom zadatku i moj ih urednik nikad nije traio.
Ovo sam proitala o Johnu Hontvedtu i Evanu Christensenu. John Hontvedt se preselio u kuu u Ulici
Sagamore u Portsmouthu. P0~9vn0 se oenio i dobio ker po imenu Honora. 1877. Evan
Christensen se vjenao s Valborg Moss u crkvi Sv. Ivana u New Brunswicku, kamo je otiao iz Portsmoutha i
gdje je radio kao tesar i stolar. Poslije vjenanja par se preselio u Boston. Imali su petero djece, od kojih je
dvoje umrlo u dojenakoj dobi.
Razmiljam o prilagodbama na koje je Evan Christensen bio prisiljen da bi se oenio drugom enom. to je
uinio sa svojim uspomenama?
Anethe i Karen Christensen pokopane su jedna uz drugu u Portsmouthu.
Ponekad mislim o Maren Hontvedt i zato je zapisala one svoje uspomene. Bio je to pokajniki in,
nedvojbeno, ali ne vjerujem da je traila oprost. Mislim da ju je na to prisilila teina njezine prie, teina koju
vie nije mogla podnijeti.
Sputam rukovet papira u vodu. Promatram ih kako poskakuju i plove na rastrzanoj povrini vode i mislim
kako izgledaju poput namoenog smea koje je neki nepaljivi mornar bacio s palube. Prije jutra, prije nego to
budu pronadeni, papiri e se raspasti a voda e isprati tintu.

Mislim o boli koju prie ne mogu olakati, ak ni kad se tisuu puta ispriaju.
Ovu knjigu ne bih mogla napisati bez pomoi raznih vodia po Otoju pliina, te nekoliko objavljenih prikaza
umorstava na Smuttynoseu, posebno Murder at Smuttynose and Other Murders Edmunda Pearsona (1938.),
Moonlight Murder at Smuttynose Lymana Rutledgea (1958.), The Isles of Shoals: A hisual History Johna
Bardwella (1989.), The Isles of Shoals in Lore and Legend Lymana Rutledgea (1976.), "A Memorable Murder"
Celije Thaxter (1875.), A Stern and Lovely Scene: A l~isual History of the Isles of Shoals u nakladi Art
Galleries pri Sveuilitu New Hampshire (1987.), Sprays of Salt Johna Downsa (1944.) i dakako, mog ve vrlo
rabljenog primjerka vodia Ten Miles Out: Guide Book to the Isles of Shoals u nakladi The Isles of Shoals
Unitarian Association (1972.). Dugujem zahvalnost
tllll alit0I1171a 1 SYlI7la OStahiil~ koji su pisali o tom udesnom i ta~novitom otoju,
Takoer sam neizmjerno zahvalna svo~ uredniku, Michaelu
Pietsch, i mojoj zastupnici, Ginger Barber, na njihovim pronieavim primjedbama i savjetima.
Napokon, od srca zahvaljujem Johnu Osbornu na njegovom neumornom istraivakom radu i emocionalnoj
inteligenciji.