Althusser se bavio Makijavelijem s obzirom na probleme svog vremena.

Njegova
interpretacije razvija marksistiki problem koji je bio vidljiv kod Leforta, a rije je o
problemu utemeljivanja vlasti u drutvu tj. klasnom sukobu. Na proizvodnji novog poretka
koji nee biti nacionalna drava, nego je kod Gramscia rije o revoluciji i uspostavi novog
tipa post-buruasko ili ne-buruaskog poretka.

Althusser na poetku prvog poglavalj raspravlja o artiljeri. Problem s artiljerijom jest da ona
napreduje u suprotnom smjeru od onog prema kojem puca. To primjenjuje na samog
Makijavelija i kae da je ta slika upravo ona koja najbolje opisuje situaciju u kojoj se ovjek
nalazi kada se susretne s Makijavelijem kada pokua obuhvatiti ono to se ne da obuhvatiti i
kae: kada filozof eli Makijavelija iskoristiti za svoje svrhe, s Makijavelijem je problem to
on uvijek puca u sprotnom smjeru od onoga u kojem napreduje. On uvijek puca u suprotnom
smjeru od onog u kojem mi elimo da puca, ali ako ne puca u smjeru u kojem se kree
nemamo pojma gdje puca. On uvijek puca negdje drugdje.

U prvom poglavlju kod Altisera postavlja se pitanje: kojeg je tipa teksta Vladar?

Zato je Vladar tekst koji je istovremeno obuzimajui a istovremeno je

neuhvatljiv i neobian?
S jedne strane radi se o tome da Vladar predstavlja novi poetak. Dakle, radi se o utemeljenju
nove politike znanosti koja se bavi zbiljskom istinom stvari i koja naputa stare ideoloke
pozicije. Razbija imaginarne predstave o politici. Radi se o raskidu s antikom i humanizmom,
kranskom filozofijom, religijom i moralom. Dakle, Makijavelijeva misao je utemeljujua
ona nas vodi na poetak. Ona se suprostavalja onom starom i zbog toga je obuzimajua.
S druge strane njegova misao je obuzimajua zbog toga to Vladar nije samo djelo koje ima
karakter teorijskog otkria nego se bavi i politikom praksom na jedan posve specifian
nain. Nije rije o isto teorijskom djelu nego se to djelo bavi izravno politikom praksom na
sasvim specifian nain. Radi se o postavljanju politikog problema koji Makijavelija
zaokuplja, a koji ga ini suvremenikom i Hegela i Gramscia.

Zato je Hegelu Makijaveli interesantan? Je li interesantan jer je uveo nove

zakonitosti u politici?
Nije uveo nove zakonitosti. Makijaveli se bavi problemom ujedinjenja Italije, a Hegel se bavi
pitanjem moe li Njemaka biti drava.
Zato je on interesantan Gramsciu?
Zbog dva problema. Prvi problem je nedovreno nacionalno ujedinjenje Italije u socijalnom
aspektu (npr. jug Italije). Drugi je prelazak u novu politiku formu besklanog drutva kroz
revoluciju.

Je li po pristupu Altiser spada meu kontekstualiste ili se bavi samo

tekstom? I jedno i drugo toan odgovor. Altiser se uvelike bavi organizacijom teksta. U
prvom planu pita se o stajalitu s kojeg je tekst pisan, pita se o adresatima teksta. Pita se kako
je strukturirana argumentacija. Meutim s druge strane, itav ovaj teorijski aspekt koji je
sadran u vladaru, nova teorija je u potpunosti podreen je onom praktinom. Teorijski
dispozitiv razvijen je radi rjeavanja jednog konkretnog politikog problema u tom smislu je
nemogue itati Makijavelija ako ne poznajete kontekst. Kontekst vremena u kojem je djelo
pisano. Sam kontekst postavlja problem kojeg tekst, teorija u tekstu treba razrijeiti.

Dakle, Makijaveli postavlja specifini problem ujedinjenja Italije odnosno konstitucijski

problem nacije pomou nacionalne drave. To je sredinji problem i oko ega je sve
organizirano. Dakle, itav teorijski dispozitiv koji Makijaveli razvije i koristi je skrojen na taj
specifini problem nacionalnog ujedinjenja Italije posredstvom nacionalne drave.

Tko moe perpetuirati graansku naciju? Moe to uniti samo drava i to

nacionalna drava. Ne moe uiniti Francuska, Habsburka monarhija itd.

Ta nacija nije proizvod ni volje ni spontanog razvaoja. Nego se radi o susretu jednog i
drugog. Odnosno potreban je instrument za njegovo stvaranje nac dr.

Izvoroni lik koja ta drava poprima u procesu stvaranja nacije jest apsolutna monarhija.
Makijaveli se zapravo bavi teorijom aposolutne monarhije. Ona je ta koja ulazi u borbu s
feudalnim partikularizmima koje je potrebno nadvladati ne bi li se stvorilo nacionalno
jedinstvo Italije.

Je li u apsolutnoj monarhiji vlast arbitranana? Smatra li Makijaveli da je

potrebna potpuno arbitrarna vlast koja e uspostaviti naciju?
Nije radi se o kombinaciji sile i pristanka, dakle, nasilja i konsenzusa. Nacija se ne moe ni
na jedan drugi nain izgraditi osim pomou instrumenata moi. Ona se ne moe izvesti ni iz
ega. Ne moe izgraditi netko tko je izvan nje same. To moe uiniti samo primjeren
instrument nac dr.

Kod Makijavelija rije je o novom vladaru. Vladaru kao apsolutnom suverenu kojem povijest
daje zadau da formira talijansku naciju da da formu postojeoj materiji. Materiji koja sama
ve tei toj formi. Njegov je zadatak konstituirati naciju. Za Gramscia ne radi se o novom
vladaru radi se o modernom vladaru. Moderni vladar je ona koji je instrument povijesti u
njezinom napredovanju ka uspostavi besklasnog drutva. Moderni vladar nije individua nego
je rije o partiji koja nas vodi u bolje sutra.

Gramsci Vladara ita kao utopijski revolucionarni manifest. !!Zato je vladar utopijski

revolucionarni manifest za Altisera i Gramscia? !!

Zato je manifest? Angairano poziva ujedinjenje Italije. Stil, forma: kratko, snano, s puno
patosa. Zato je revolucionaran? Trai revoluciju. Trai promjenu postojeih stvari. Trai novi
politiki poredak. A i u teorijskom smislu je revolucionaran. Radi se o tipu teorijskog oblika
koji je u potpunosti podreen rjeavanju jednog partikularnog konkretnog problema
ujedinjenja Italije. A zato je utopijski? Utopija znai izvan mjesta, ne-mjesto. Utopijski zato
to imate raskoroak izmeu mjesta politike perspektive i mjesta politike prakse. Nemate
jedno jedinstveno mjesto nego je razjeljen izmeu ta dva mjesta. Iz jo jednog razloga je
utopisjki: zato to on Vladar postavlja na dnevni red jedan aposlutno nuni povijesni zadatak
koji je postavljen samom konjunkturom, objektivnom okolnosti. Meutim on ne daje i
nemoe dati konkretan nain njegova razrjeenja. On ne daje ime koje e to razrijetiti, ono
ne daje mjesto iz kojeg e ta osoba doi, ne kazuje nita o vremenu kada e tako neto
nastupiti. Postoji temeljna neodreenost u pogledu konkretnog razrjeenja tog zadatka.
Temeljna neodreenost koja ga ini utpijskim. Ime i adresa nisu poznati.

Ono to je Makijavelijeva posebnost: ako je rije o takvom teorijskom djelu onda je kod
Makijavelija rije o teoriji koja je bez sustavne forme koja je puna kontradikcija manjkavosti.
Imate vie dojam da je rije o nizu nedovrenih fragmenata nego li jednom cjelovitom djelu.
Radi se o tekstu u kojem ne mogu biti proklamirani opi zakoni.
Kako Altiser pravi razliku izmeu Makijavelija i Monteskjea?
Makijavelija u teorijskom smislu zanima zbiljska istina stvari verita effettuale della cosa.
Altiser kae da Makijavelija ne zanima priroda stvari kako zanima Monteskjea zakonitosti
koji upravljaju ljudskim ivotima. Makijavelija zbiljska istina jedne stvari, jednog problema,
a to je problem nacionalnog ujedinjenja Italije. Makijavelija ipak zanimaju zakoni ali samo u
onoj mjeri u kojoj osvjetljavaju taj problem. U mjeri koliko otkrivaju zbiljsku istinu te stvari.

U sreditu itavog teorijskog razmatranja jest jedan politiki problem. Sva teorija jest
rasporeena u funkciji tog specifinog problema i u tom smislu njegov teorijski dispozitiv
raskida s tradicijom gdje je ono partikularno uvijek podvedeno pod ope. Ovdje je ono ope
iskljuivo pod funkcijom partikularnog. Sve ono to on razmatra na opoj razini se pojavljuje
samo zato to slui za rjeavanje jednog konkretnog problema. Zato se ini da imamo
fragmente u teorijskom smislu. Mi imamo odbljeske te teroije.
Za Altisera je Makijaveli mislioc konjukture. On je mislioc konjukture no jo bolje
mislioc pod konjukturom. A konjuktura ovdje oznaava sva odreenja odnosno sve konkretne
postojee okolnosti u nekom povijesnom trenutku. to to znai? Njegova misao se u
potpunosti podvrgava povijesnom trenutku. Njegova teorijska pozicija nita drugo nego
biljei jedan problem koji je objektivno povijesno postavljen konjukturom. Taj problem u
Italiji je postavljen zato to je grozno stanje. Zato to je rjeenje ve dano u Francuskoj,
panjolskoj, Engleskoj. One napreduju jer su se konstituirale kao nacionalne drave.

Ako se taj problem politikog ujedinjenja Italije promatra kao neto to se mora misliti pod
konjukturom, sve snage u Italiji koje djeluju u Italiji se rasporeuju s obzirom na tu povijesnu
zadau. A njihovi odnosi se vide kao odnosi moi. Sve snage koje postoje u Italiji se
rasporeuju u dva taburu one koje pomau i one koje odmau tom konkretnom problemu.

Postavlja se pitanje koja forma je ta koja moe omoguiti ujedinjenje svih

progresivnih snaga koje su usmjerene ka nacionalnom jedinstvu, koja je to
forma?
Ta forma koja moe pokupiti materiju jest vladar, novi vladar. Izuzetna individua koja
raspolae velikom virtu a koja polazei ni od ega umije mobilizirati one snage koje su
potrebne za talijansko ujedinjenje pod svojim vodstvom.
Da je cilj mogu to dokazuje Francuska. Da je mogue tako nekog to dokazuje Borgia.

Preostaje definirati politiku praksu tog novog vladara. Upravo je to predmet

Vladara i Discorsa. Koji su oblici sredstva i procedure novog vladara da bi se ostvarilo
nacionalno jedinstvo.

Koje mjesto zauzima Makijavelijev tekst s obzirom na prostor politike

prakse koji sam tekst ocrtava?
Makijavelijev tekst pripada ideolokoj literaturi, to nije neutralan tekst, Makijaveli je
partizan. On prua prua jedan strastveni zagovor politikog rjeenja kojeg nagovjeuje. On
sam djeluje u politikom smislu i upravo zato Vladar jest revolucionarni manifest. Zbog
povijesnih okolnosti, ali zato to zahtjeva revoluciju odnosa i sam autor to zahtjeva. To se
vidi u formi i stilu. Forma je nepoznata. Makijaveli u svom tekstu zauzima jasnu politiku
poziciju s obzirom na politiki problem koji postavlja na dnevni red. Postavlja problem, ali se
upisije u zadatak rjeavanja tog problema. On zauzima posebnu politiku poziciju i nastoji
pridobiti pristae za projekt. On je politiki akter. On u svom tekstu nudi instrumentarij
pomou kojeg vladar moe ostvariti Italiju. Taj tekst je zapravo instrument. Tekst koji sadri
instrumente. Tekst je i politiki in.

Rije je o politikom manifestu. Taj tekst se razlikuje od komunistikog manifesta. Po

emu se razlikuje? Stajalite s kojeg je napisan tekst smatra Altiser jest narod. Kako to
dokazuje? U posveti u Vladaru morate zauzeti perspektivu naroda. On u samoj posveti
zauzima klasno stajalite. On smatra vladara sa stajalita naroda. On na samom poetku
proklamira klasnu poziciju. Ako ne shvatite da on pie sa stajalite naroda neete nita
shvatiti.

Makijaveli, kae Gramsci, se ini narodom. On jest narod sam. U emu je problem? Je

li narod taj koji treba izvriti ujedinjenje Italije? Ne narod ve vladar. Onaj tko
ujedinjuje politiko tijelo uvijek je sam. Uz pomo naroda ali sam.
Imate poziciju s kojeg je pisano djelo to je narod, a s druge strane subjekt politike prakse
nije narod nego vladar. Sa stajalita politikog manifesta, jest da je Vladar pisan sa stajalita
naroda za narod. Odnosno za proletarijat. Radi se o dualitetu naroda i vladara.

Za koga je pisan?
Ono to Altiser kae da emo pogrijeiti ako kaemo da je pisan i/ili za vladara i/ili za narod,
omladinu. Ako inzistirate samo na vladaru, onda dobivate prirunik za tiraniju. Ako se
okrenete vladaru, onda ste dobili makijavelizam, ako kaete da je pisano samo za narod.

Jedna i druga pozicija se mogu pronai u tekstu odnosno obije proizlaze iz unutarnje logike
teksta. To nisu itanje koja su nametnuta izvana. A ta logika teksta porizlazi iz injenice da
nije rije o cjelovitom teorijskom iskazu ve rjeavanju jednog konkretnog problema
ujedinjenja Italije.