3.

RAZVOJ IDEJE ATOMA

3.1. STRUKTURA ATOMA

02/07/17 imun Tomas 1

3. RAZVOJ IDEJE ATOMA
Ideja o atomskoj strukturi (grai) materije potjee od grkih filozofa Leukipa i Demokrita koji
su ivjeli u petom stoljeu prije Krista. Oni su smatrali da je materiju mogue dijeliti sve do
najsitnije nedjeljive estice koju nazivaju atomom, to na starom grkom znai nedjeljiv.
Prema njihovom miljenju, materija je sagraena od atoma koji se stalno gibaju. Oni se
stoga smatraju idejnim tvorcima pojma atoma. Meutim, takva ideja nije imala
eksperimentalnu potvrdu i zbog niza drugih (ideolokih) okolnosti u srednjem vijeku nije se
razvijala u iduih 2000 godina. Ideja atoma ponovno se poinje razvijati u 16. i 17. stoljeu.

2
Znaajan doprinos tome dao je i hrvatski znanstvenik Ruer Bokovi (1711.-1787.). Prema
Bokovievom najpoznatijem djelu Philosophiae naturalis theoria redacta ad unicam legem
virium in natura existentium svako tijelo sastoji se od odreenog broja nedjeljivih toaka
(estica) zanemarivih dimenzija. Bokovi smatra da izmeu tih toaka djeluju sile koje se
mijenjaju s udaljenou. Na malim udaljenostima meu esticama javljaju se odbojne sile
koje su vee to je udaljenost manja. Na veim udaljenostima odbojna sila slabi, zatim
nestaje, da bi opet postala privlana, pa opet odbojna i to se izmjenino ponavlja sve dok na
vrlo velikim udaljenostima meu esticama ne prijee u privlanu Newtonovu gravitacijsku
silu (slika ).

Iako su sve dotadanje ideje o atomskoj grai materije temeljene na spekulativnim pretpo-
stavkama, tj. bez eksperimentalne potvrde, ipak su pomogle u stvaranju pojma atoma.
Godine 1803. engleski kemiar John Dalton dokazuje da je materija zaista sastavljena od
atoma, a to je potvrdilo da su promiljanja spomenutih filozofa o atomskoj grai materije bila
ispravna. 3
Emisijski spektri
Prouavanje linijskih spektra atoma posebno vodikova dovelo je do niza saznanja o atomu. Stoga emo
se ukratko prisjetiti emisijskih spektra atoma.
U fizici 3 uili smo da je polikromatska (viebojna) svjetlost sastavljena od razliitih boja (valnih duljina).
Kada se takva svjetlost propusti kroz neko prozirno optiko sredstvo npr. optiku prizmu ona se razlae
na sastavne boje. Ta pojava naziva se disperzija svjetlosti. Disperzijom svjetlosti nastaje niz boja koji se
naziva spektar boja. Spektri dobiveni iz izvora koji emitiraju svjetlost zovu se emisijski spektri. Izgled
spektara ovisi o izvoru svjetlosti. Razlikujemo tri tipa spektra: linijski, kontinuirani i vrpasti spektri.

Linijski spektri
Linijski spektri nastaju disperzijom svjetlosti koju emitiraju uareni plinovi i pare metala iji atomi nisu
vezani u molekule. Ako se svjetlost iz takvog izvora propusti kroz optiku prizmu ona se razlae na niz
odvojenih spektralnih linija razliitih boja (razliitih valnih duljina). Skup tih spektralnih linija ini linijski
spektar (slika).

4
Kontinuirani spektri
Kontinuirani spektri nastaju disperzijom svjetlosti koju emitiraju uarena vrsta tijela, npr. uarena nit
arulje (slika). (kontinuirani spektar daju i plinovi visoke temperature)

Takvi izvori daju tzv. bijelu svjetlost koja se sastoji od svih valnih duljina (frekvencija). Zbog toga su linije
tih spektara gusto poredane pa ih ljudsko oko ne uoava.
Vrpasti spektri
Vrpasti spektri nastaju disperzijom svjetlosti koju zrae uareni plinovi u molekularnom stanju (slika).

Vrpasti spektri se sastoje od mnotva linija koje su gusto grupirane u obliku vrpce na odreenim 5
mjestima u spektru.
3.1. STRUKTURA ATOMA
Otkrie atoma nametnulo je pitanje je li on zaista nedjeljiv, tj. elementarna estica. Naime,
neka otkria npr. elektrona, radioaktivnosti i elektromagnetnog zraenja ukazivala su da je i
atom sastavljen od sitnih estica. Meutim, o grai (strukturi) atoma najvie se doznalo
prouavanjem linijskih spektara atoma (posebno vodikova atoma). Kada se atomi plinova
(koji nisu povezani u molekule) i para metala pobude elektrinom strujom ili zagrijavanjem
oni zrae svjetlost koja se sastoji od odreenog broja valnih duljina. Ako se takva svjetlost
propusti kroz optiku prizmu ona se razlae na niz odvojenih spektralnih linija razliitih boja
(valnih duljina). Skup tih spektralnih linija ini linijski spektar (slika).

6
Svaki kemijski element koji emitira linijski spektar ima karakteristine spektralne linije po
kojima je prepoznatljiv (slika).

Oito je da su te linije (valne duljine) odraz unutarnje grae atoma. Dakle, prouavanjem
linijskog spektra atoma mogu se dobiti odreena saznanja o njegovoj strukturi.

7
Razmotrit emo linijski spektar vodika. Taj spektar sastoji se od odreenog broja linija koje
se nalaze u infracrvenom, vidljivom i ultraljubiastom podruju. vicarski fiziar Johann
Jakob Balmer uoio je 1885. godine da se u vidljivom dijelu tog spektra nalaze etiri
spektralne linije: H , H , H i H , a u ultraljubiastom dijelu spektra nalazi se jo nekoliko linija
koje su sve blie jedna drugoj i zavravaju s H 364
(slika).
nm

Ta serija linija u spektru atoma vodika naziva se Balmerova serija. Valna duljina , odnosno
frekvencija , svake linije te serije moe se izraunati Balmerovom formulom:

1 1 1 c 1 1
R 2 2 n =3, 4, 5, 6..., odnosno = cR 2 2
2 n 2 n

gdje je R 1, 097 107 m 1 Rydbergova konstanta.

Valnu duljinu (frekvenciju) prve etiri linije te serije izraunamo tako to u Balmerovu
formulu uvrstimo: n=3 za H , n=4 za H , n=5 za H i n=6 za H . 8
Kasnije su usavravanjem spektroskopa (ureaji kojima se dobivaju spektri) otkrivene i
druge serije linija u infracrvenom i ultraljubiastom podruju spektra atoma vodika. Te serije
su dobile nazive po fiziarima koji su ih otkrili. Valne duljine linija tih serija raunaju se
sljedeim formulama:

Lymanova serija (serija linija u ultraljubiastom podruju)

1 1 1
R 2 2 n = 2, 3, 4,...
1 n
Balmerova serija (serija linija u vidljivom i ultraljubiastom podruju spektra)
1 1 1
R 2 2 n = 3, 4, 5,...
2 n

Paschenova serija (serija linija u infracrvenom podruju spektra)

1 1 1
R 2 2 n = 4, 5, 6...
3 n

Brackettova serija (serija linija u infracrvenom podruju spektra)

1 1 1
R 2 2 n= 5, 6, 7...
4 n

Pfundova serija (serija linija u infracrvenom podruju spektra)

1 1 1
R 2 2 n= 6, 7, 8...
5 n

9
Umjesto tih formula, valne duljine linija svih serija mogu se izraunati jednom opom
formulom:

1 1 1
R 2 2
m n

gdje je za linije:

Lymanove serije m=1 n=2, 3, 4,

Balmerove serije m=2 n=3, 4, 5,
Paschenove serije m=3 n=4, 5, 6,
Brackettove serije m=4 n=5, 6, 7 i
Pfundove serije m=5 n=6, 7, 8

Sva nastojanja tadanjih fiziara da na temelju zakona klasine fizike objasne nastajanje
linijskih spektara bila su bezuspjena. Dakle, klasina fizika to nije mogla nikako objasniti.
Godine 1913. to je objasnio danski fiziar Niels Bohr svojim modelom vodikova atoma. No,
prije nego to upoznamo Bohrov model atoma, pogledajmo povijesni razvoj modela atoma.

10