UDK 924.94:624.078 Primljeno 14. 3. 2003.

Modeliranje prikljuaka elinih

okvirnih konstrukcija
Darko Dujmovi, Boris Androi, Davor Skeji
Kljune rijei D. Dujmovi, B. Androi, D. Skeji Struni rad
konstrukcijski prikljuci, Modeliranje prikljuaka elinih okvirnih konstrukcija
okvirne konstrukcije,
metoda komponenata, Prikazuje se meudjelovanje elinih okvira i njihovih prikljuaka te metoda dimenzioniranja
karakterizacija, prikljuaka prema EC 3. Opisana su etiri temeljna pojma vezana uz novi pristup dimenzioniranju
modeliranje, prikljuaka, a to su: karakterizacija, klasifikacija, modeliranje i idealizacija. Istaknute su prednosti
klasifikacija, metode komponenata, usvojene u EC 3, u odnosu na dosadanji postupak modeliranja prikljuaka.
idealizacija Takoer su obrazloene i ekonomske opravdanosti novog naina dimenzioniranja prikljuaka.

Key words D. Dujmovi, B. Androi, D. Skeji Professional paper

structural connections, Modeling connections of steel frame structures
frame structures,
component method, The interaction between steel frames and their connections is explained, and the connection
characterization, dimensioning method according to EC 3 is presented. Four basic terms related to novel approach to
modeling, connection dimensioning are described. These terms are: characterization, classification, modeling and
classification, idealization. An emphasis is placed on advantages of component method, adopted in EC 3, when
idealization compared to the procedure currently used for connection modeling. Economic bases for the use of the
new connection dimensioning method are also explained.

Mots cls D. Dujmovi, B. Androi, D. Skeji Ouvrage professionel

raccords constructifs, Modlisation des raccords des ossatures mtalliques
ossatures mtalliques,
mthode des composantes, Larticle dcrit linteraction des ossatures mtalliques et de leurs raccords, ainsi quune mthode de
caractrisation, dimensionnement des raccords selon lEC 3. Quatre notions fondamentales lies une nouvelle
modlisation, approche du dimensionnement sont dcrites, savoir : caractrisation, classification, modlisation et
classification, idalisation. On souligne les avantages de la mthode des composantes, retenue dans lEC 3, par
idalisation rapport la mthode conventionnelle de modlisation des raccords. Les avantages conomiques de la
nouvelle mthode de dimensionnement des raccords sont galement dmontrs

. , . , .

,
,
,
acea 3. ,
,
aceom , : , ,
,
. , 3,
,
, .
,
acea

.
Schlsselworte D. Dujmovi, B. Androi, D. Skeji Fachbericht
konstruktive Anschlsse, Modellieren des Anschlusses von Stahlrahmenkonstruktionen
Rahmenkonstruktionen,
Komponentenmethode, Dargestellt ist die Interaktion von Stahlrahmen und deren Anschlsse, sowie das Bemessungsverfahren
Charakterisierung, fr Anschlsse nach EC 3. Beschrieben sind vier Grundbegriffe verbunden mit dem neuen Zutritt zur
Modellierung, Bemessung der Anschlsse. Das sind: Charakterisierung, Klassifizierung, Modellierung und
Klassifizierung, Idealisierung. Hervorgehoben sind die Vorteile der Komponentenmethode, angenommen im EC 3, im
Idealisierung Verhltnis zum bisherigen Modellierungsverfahren fr Anschlsse.Auch die wirtschaftliche
Berechtigung der neuen Bemessungsweise ist begrndet.

Autori: Prof. dr. sc. Darko Dujmovi, dipl. ing. gra.; prof. dr. sc. Boris Androi, dipl. ing. gra.; Davor Skeji,
dipl. ing. gra., Graevinski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Kaieva 26, Zagreb

GRAEVINAR 55 (2003) 6, 339-348 339

eline okvirne konstrukcije
1 Uvod
Tradicionalno su prikljuci nosastup razmatrani kao
zglobni bez ikakve otpornosti i krutosti (jednostavni prik-
ljuci) ili kao potpuno kruti s punom otpornosti (konti-
nuirani prikljuci). Razlog je u nedostatku spoznaje o
njihovu realnom ponaanju. U stvarnosti obje navedene
pretpostavke mogu biti netone i neekonomine i samo
su granini sluajevi realnog ponaanja opisanog odno-
som momenta savijanja, M, i kuta rotacije, . Zbog ne-
dovoljnih spoznaja o ponaanju prikljuaka u podruju
izmeu graninih sluajeva, u tradicionalnom pristupu
dimenzioniranju usvojeni su postupci koji su u potpu-
nosti zanemarili ovo podruje i u mnogo sluajeva pos-
tiu neekonomina rjeenja ili rjeenja na strani manje
sigurnosti.
Osnovni je problem bio u tome da se nije vodilo rauna
da konstrukcijska svojstva prikljuka moraju biti uskla-
ena s konstrukcijskim svojstvima elemenata koji se spa-
jaju. To znai da je taj nedostatak bio naroiti problem
gledajui globalnu analizu konstrukcije. Uvoenjem
jedne nove inenjerske discipline, koja se naziva mode-
liranje konstrukcije, poelo se voditi rauna o nedostat-
ku tradicionalnog pristupa. Brojna laboratorijska istra-
ivanja i razvitak numerikih metoda potaknuli su bri
razvoj ideje o realnijoj podjeli prikljuaka za potrebe
svakodnevne inenjerske prakse. Nove europske norme
postavile su sustav podjele prikljuaka koji klasificira
prikljuke s obzirom na krutost (zglobni, djelomino
nepopustljivi i nepopustljivi) i otpornost (zglobni, djelo-
mine otpornosti i pune otpornosti). Takoer, prikljuci
se mogu klasificirati s obzirom na duktilnost, iako u
Eurokodu 3 [1] jo nisu jasno postavljeni kriteriji ove
klasifikacije.
Tijekom posljednih revizija Dodatka J, EC3 (prikljuci
izmeu H i profila) [2], uvedena je kao osnovna pro-
cedura za iznalaenje karakteristika krutosti i otpornosti
konstrukcijskog prikljuka metoda komponenata, koja
dopunjuje novi opseni pristup prorauna prikljuaka.
Iznalaenje osnovnih karakteristika (krutosti i otpornos-
ti) po metodi komponenata postaje prilino mukotrpan
a) nepopustljivi (upeti) prikljuak b) zglobni prikljuak
Slika 2.Klasifikacija prikljuka prema rotacijskoj krutosti
340
D. Dujmovi i drugi
posao bez obzira na uobliavanje prikljuka (jednostrani
ili dvostrani) ili tip prikljuka (zavareni, vijani s elnom
ploom ili kutnicima, itd.).
Vanost problematike modeliranja prikljuaka kod elinih
konstrukcija oituje se i u razvitku Dodatka J u novi dio
1.8, Eurokoda 3, pod nazivom Projektiranje prikljuaka
[3]. Potrebno je napomenuti da pri razmatranju na-
vedenog problema treba voditi rauna o tome da se raz-
likuje pojam prikljuka i spoja.
2 Konstrukcijsko ponaanje prikljuaka
Spoj je definiran kao skup fizikalnih komponenata koje
mehaniki privruju elemente koje spajaju. Za spoj se
smatra da je koncentriran na mjestu gdje se ostvaruje
privrivanje, na primjer pri sueljavanju kraja nosaa i
stupa za prikljuak nosa-stup oko jae osi. Kada se spoj i
odgovarajua zona meudjelovanja izmeu spojenih
konstrukcijskih elemenata razmatraju zajedno, rabi se
izraz prikljuak (slika 1.).
a) Jednostavno uoblien b) Dvostrano uoblien
Prikljuak
Lijevi spoj
Desni prikljuak
Spoj
Lijevi prikljuak Desni spoj
Slika 1. Prikljuci i spojevi
Ovisno o broju elemenata u ravnini spojenih zajedno,
definiraju se jednostrano, slika 1.a), i dvostrano uoblie-
ni prikljuci, slika 1.b).
Poznata je injenica da se rotacijsko ponaanje stvarnih
prikljuaka nalazi izmeu dvije granice: upeto i zglobno.
Slika 2. ilustrira ovakvo ponaanje u elastinom podruju
jednostranog prikljuka stupa i nosaa.
Slika 2.a) predstavlja nepopustljiv prikljuak. Smatra se
da su svi elementi prikljuka dovoljno kruti. Ne postoji
razlika izmeu rotacija na krajevima konstrukcijskih
elemenata spojenih u prikljuku. Rotacija prikljuka je
rotacija vora uobiajeno rabljena u metodama analize
nepopustljivo
prikljuen nosa
stvarni nosa
deformiranog oblika
c) djelomino nepopustljiv prikljuak
GRAEVINAR 55 (2003) 6, 339-348
D. Dujmovi i drugi
okvirnih konstrukcija. Prikljuak koji ne posjeduje kru-
tost, slika 2.b), je zglobni prikljuak. Spojeni nosa po-
naa se kao jednostavno oslonjen nosa. Za meuslua-
jeve, krutost prikljuka nije niti nula niti beskonana.
Moment koji prikljuak prenosi imat e za posljedicu
razliku izmeu apsolutnih rotacija dva spojena kons-
trukcijska elementa, slika 2.c). U ovom sluaju govori
se o djelomino nepopustljivom prikljuku.
Najjednostavniji nain predstavljanja ovih pojmova je
pomou rotacijske opruge smjetene izmeu krajeva
konstrukcijskih elemenata koji se spajaju. Rotacijska
krutost opruge S je parametar koji povezuje preneseni
moment Mj s odgovarajuom rotacijom , koja je razli-
ka izmeu apsolutnih rotacija dva spojena konstrukcij-
ska elementa. Rotacijska krutost definirana je kao nagib
krivulje Mj- koja ovisi o svojstvima prikljuka.
Kada je ova rotacijska krutost jednaka nuli, ili kada je
ona relativno mala, prikljuak je u klasi nominalno zglob-
nog prikljuka. Suprotno, kada je rotacijska krutost S
beskonana, ili kada je relativno velika, prikljuak je u
klasi nepopustljivog prikljuka. U svim ostalim meu-
sluajevima, prikljuak pripada klasi djelomino nepo-
pustljivog prikljuka.
Za djelomino nepopustljive prikljuke optereenja e
prouzroiti i moment savijanja Mj i odgovarajuu rota-
ciju izmeu spojenih konstrukcijskih elemenata. Mo-
ment i odgovarajua rotacija povezani su odnosom koji
ovisi o konstrukcijskim svojstvima prikljuka. Ovaj od-
nos ilustriran je na slici 3., gdje se, u radi pojednostav-
njenja, pretpostavlja da je globalna analiza provedena s
linearnim elastinim pretpostavkama.
Kod globalne analize, uinak koji imaju djelomino ne-
popustljivi prikljuci, u odnosu na uinak nepopustljivih
Mj Mj
Sj beskonana
a) nepopustljiv
j = 0 ; Mj 0
Slika 3. Modeliranje prikljuaka za sluaj elastine globalne analize
GRAEVINAR 55 (2003) 6, 339-348
eline okvirne konstrukcije
ili zglobnih prikljuaka, nije samo modificiranje poma-
ka nego i raspodjele i veliine unutarnjih sila i momena-
ta savijanja u konstrukciji.
Koncept djelomino nepopustljivih prikljuaka uveden
je u Eurokod 3 za proraun elinih konstrukcija za sta-
tika optereenja.
3 Znaajke suvremenog pristupa
Oboje, i zahtjevi prema Eurokodu 3 i elja da se mode-
lira ponaanje konstrukcije na to realniji nain upuuju
na razmatranje ponaanja djelomine nepopustljivosti
kada je to potrebno.
Mnogi se projektanti obino zaustave ve pri osnovnoj
interpretaciji Eurokoda 3 i protive se suoavanju koje
podrazumijeva njihov dodatni proraunski napor. Oito
prilino neodgovarajui nain da savladaju ovaj napor
bit e da dimenzioniraju prikljuke koji e dosljedno biti
klasificirani ili kao da su zglobni ili potpuno kruti (nepo-
pustljivi). Meutim, takva zahtijevana svojstva priklju-
aka trebat e se dokazati na kraju procesa dimenzioni-
ranja. Za takve se prikljuke moe dogoditi da e se
utvrditi u brojnim situacijama da su neekonomini.
Mora se napomenuti da pojmovi nepopustljivi i zglobni
prikljuci jo uvijek postoje u EC3. Prihvaeno je da se
prikljuak, koji je gotovo nepopustljiv ili gotovo zglob-
ni, moe jo uvijek u procesu dimenzioniranja razmatrati
kao stvarno nepopustljiv ili stvarno zglobni. Kako prosuditi
smije li se prikljuak razmatrati kao nepopustljiv,
djelomino nepopustljiv ili zglobni ovisi o usporedbi
izmeu krutosti prikljuka i krutosti okvira (tj. krutosti
nosaa, koja ovisi o momentnoj povrini drugog stupnja
poprenog presjeka, modulu elastinosti i duini nosaa).
Suvremenim pristupom projektant moe ostvariti koristi
koje se dobiju iz razmatranja ponaanja prikljuaka kao
Mj
Sj = 0 S j = Mj /
b) zglobni c) djelomino nepopustljiv
j 0 ; Mj = 0 j 0 ; Mj 0
341
eline okvirne konstrukcije
djelomino nepopustljivih. Ove se koristi mogu postii
na dva naina:
1. Projektant odluuje nastaviti sa praksom poetnog
pretpostavljanja - katkad pogrenog - da su prikljuci
ili zglobni ili potpuno nepopustljivi. Meutim, ispravno
razmatranje mora uzeti u obzir utjecaj koji ima stvar-
no ponaanje prikljuaka na globalno ponaanje kon-
strukcije, tj. na tonost s kojom se odreuje raspodje-
la unutarnjih sila, momenata i pomaka. Ovaj zahtjev
nije jednostavno potvrditi kada su prikljuci dimenzi-
onirani u zadnjoj fazi u procesu projektiranja budui
da se mogu zahtijevati neke iteracije izmeu globalne
analize i provjere dimenzioniranja. Usprkos tome, mo-
gue je predvidjeti sljedee:
Uobiajena je praksa ugraditi ukruenja hrpta stu-
pa za prikljuak pretpostavljen kao nepopustljiv.
EC3 prua naine da se provjeri jesu li takva uk-
ruenja stvarno potrebna da prikljuak bude i ne-
popustljiv i ima dovoljnu otpornost. Postoje prak-
tini sluajevi gdje ukruenja nisu potrebna. Dak-
le, dozvoljava se usvajanje ekonominijeg dimen-
zioniranja prikljuka.
Kada se za prikljuke, pretpostavljene da budu
zglobni, kasnije utvrdi da imaju znaajnu krutost
(tj. da su djelomino nepopustljivi), projektant
moe biti u poziciji da smanji visinu nosaa. Ovo
smanjenje visine nosaa mogue je zbog toga to
momenti savijanja koje preuzimaju prikljuci (dje-
lomino nepopustljivi) smanjuju momente u ras-
ponu nosaa.
2. Projektanti trebaju u fazi preliminarnog dimenzioni-
ranja razmisliti o svojstvima konstrukcijskih eleme-
nata, ali takoer i o konstrukcijskim svojstvima prik-
ljuaka. Moe se pokazati [4] da je suvremeni pristup
openito kompatibilan s katkad uobiajenim odvaja-
njem dimenzioniranja izmeu onih koji imaju odgo-
vornost za projektiranje konstrukcije i provode glo-
balnu analizu i onih koji imaju odgovornost za dimen-
zioniranje prikljuaka u sklopu radionike izrade. Za-
ista, obje zadae su vrlo esto provedene s razliitim
profilima strunjaka, ili pak s razliitim izvoaima,
zavisno od nacionalnih ili lokalnih obiaja u procesu
proizvodnje. Usvajajui ovu novost razmatranja prik-
ljuaka u ranoj fazi procesa dimenzioniranja zahtije-
va se izvrsno razumijevanje ravnotee izmeu cijene
kotanja i sloenosti prikljuaka te optimizacije pona-
anja konstrukcije i izvedbe tonijim razmatranjem
ponaanja prikljuka za proraun kao cjeline. Dva su
primjera navedena za ilustraciju:
Spomenuto je prethodno da je u nekim situacijama
mogue eliminirati ukruenja hrpta stupa i prema
tome sniziti cijenu kotanja. Usprkos smanjenju
342
D. Dujmovi i drugi
njegove krutosti i, vjerojatno, njegove otpornosti,
prikljuak se moe jo uvijek smatrati nepopus-
tljivim i moe se ustanoviti da ima dovoljnu otpor-
nost. Takav sluaj osobito je mogu kod portalnih
okvira s ojaanim nosaem na mjestu prikljuenja
na stup.
Openitije, isplativo je razmatrati uinak usklai-
vanja krutosti prikljuka tako da se postigne naj-
bolja ravnotea izmeu cijene kotanja prikljua-
ka i cijene kotanja nosaa i stupova. Na primjer,
za poduprte okvire, primjena djelomino nepo-
pustljivih prikljuaka, koji su neto skuplji nego
zglobni prikljuci, rezultira smanjenjem visine
nosaa. Za nepoduprte okvire, primjena jeftinijih
djelomino nepopustljivih prikljuaka, umjesto
nepopustljivih prikljuaka, rezultira poveanjem
presjeka nosaa i uglavnom poveanjem presjeka
stupova.
Oito, projektanti-statiari imaju mogunost izbora iz-
meu tradicionalnog pristupa i suvremenog pristupa koji
prua ekonominija rjeenja. Naravno, kao i uvijek, ini
se da je prihvaanje ovih novina teka zadaa. Meutim,
itava filozofija moe se iskazati sljedeim: budui da
se ovo mora usvojiti, treba iskoristiti pruene prednosti.
4 Formiranje modela prikljuka
4.1 Openito
Istraivanja vezana uz prikljuke bila su usredotoena
uglavnom na sljedee aspekte:
procjenu mehanikih svojstava prikljuaka s pomou
rotacijske krutosti, otpornosti na savijanje i rotacijs-
kog kapaciteta [5],
postupke analize i dimenzioniranja okvira ukljuujui
ponaanje prikljuaka [6].
Iz takvog je pristupa shvaeno da postoji meukorak
koji se uzima u razmatranje, radi integriranja, na konzi-
stentan nain, stvarnog odgovora prikljuka u analizu
okvira, a naziva se formiranje modela prikljuka.
Formiranje modela prikljuka obuhvaa etiri koraka:
karakterizaciju prikljuka: odreivanje krutosti, ot-
pornosti i duktilnosti prikljuaka s pomou Mj- kri-
vulje koja opisuje njegovo ponaanje
klasifikaciju prikljuka: daje granine uvjete za pri-
mjenu tradicionalnih tipova modeliranja prikljuaka
tj. zglobnih ili nepopustljivih
idealizaciju prikljuka: izvoenje pojednostavljene
Mj - krivulje tako da bude prilagoena sa specifi-
nim postupcima globalne analize okvira, npr. linear-
na idealizacija za elastinu analizu
modeliranje prikljuka: nain kako se fizikalno pred-
stavlja prikljuak s obzirom na analizu okvira.
GRAEVINAR 55 (2003) 6, 339-348
D. Dujmovi i drugi
4.2 Karakterizacija prikljuka
Toniji ali i skuplji nain da se karakteriziraju deforma-
bilnost i otpornost prikljuaka jest ispitivanje u labora-
torijima. Ovaj je nain u osnovi ogranien na istraiva-
ke aktivnosti i ne preporuuje se za svakodnevnu prak-
su. S druge pak strane, razvijeni su brojni matematiki
modeli koji se mogu razvrstati u etiri glavne skupine:
modeli prilagoeni Mj - krivulji,
pojednostavnjeni analitiki modeli,
mehaniki modeli,
analiza konanim elementima.
Postupak usvojen u revidiranom Dodatku J za karakteri-
zaciju mehanikih svojstava prikljuaka temelji se na
metodi komponenata. Identifikacija razliitih kompone-
nata koje ine prikljuak (vijci, zavari, ukruenja) daje
dobru sliku sloenosti analize prikljuka [7], [8]. Anali-
za prikljuaka zahtijeva tono uzimanje u obzir mnotva
pojava: nelinearnost materijala (plastinosti, ovrava-
nja), nelinearnost kontakta, geometrijske nelinearnosti
(lokalni instabilitet), zaostale napone i sloene geomet-
rijske strukture. Iako numeriki postupci koji se koriste
nelinearnim konanim elementima mogu uzeti u obzir
sve te sloenosti, oni zahtijevaju dugake procedure i
vrlo su osjetljivi na mogunosti modeliranja i analize.
Praktino, predvieni pristup mora stoga biti temeljen
na jednostavnijim modelima koji izostavljaju mnoge
promjenljivosti to proizlaze iz same procedure analize.
Metoda komponenata precizno odgovara pojednostav-
ljenom mehanikom modelu sastavljenom od opruga i
krutih veza. Pri tome je prikljuak simuliran odgovara-
juim izborom krutih i popustljivih komponenata. Ove
komponente predstavljaju specifine dijelove prikljuka
koji, ovisno o tipu optereivanja, tvore prepoznatljiv udio
za jednu ili vie konstrukcijskih osobina [9].
Osnovne su komponente ukljuene u Eurokod 3:
(1) panel hrpta stupa posmik
(2) hrbat stupa transverzalni pritisak (tlak)
(3) hrbat stupa transverzalno razvlaenje (vlak)
(4) pojasnica stupa savijanje
(5) elna ploa savijanje
(6) kutnici savijanje
(7) pojasnica i hrbat nosaa pritisak (tlak)
(8) hrbat nosaa razvlaenje (vlak)
(9) ploa razvlaenje ili gnjeenje
(10) vijci razvlaenje (vlak)
(11) vijci posmik
(12) vijci (osnovni materijal: pojasnica nosaa,
pojasnica stupa, elna ploa, kutnik) gnjeenje
GRAEVINAR 55 (2003) 6, 339-348
eline okvirne konstrukcije
(13) beton pritisak (tlak)
(14) temeljna ploa pritisak (tlak)
(15) temeljna ploa razvlaenje (vlak)
(16) sidreni vijci - razvlaenje (vlak)
(17) sidreni vijci - posmik
(18) sidreni vijci - gnjeenje
(19) zavari
(20) vuta spojevi.
Koristei se metodom komponenata, prvo se procjenjuju
karakteristike otpornosti, krutosti i duktilnosti osnovnih
komponenata. Ove se karakteristike tada kombiniraju
radi postizanja mehanikih karakteristika itavog prik-
ljuka. Kao rezultat, primjena metode komponenata je
prema tome prilino iroka, budui da se moe primije-
niti na sve eline prikljuke za koje se karakteristike
sastavnih komponenata mogu izvesti. Openito, svaka
od ovih komponenata karakterizirana je nelinearnim
odnosom sila-deformacija (F-), iako su i jednostavnije
idealizacije mogue. Predloeno je vie modela, sastav-
ljenih od opruga i krutih veza, koji se sastoje od istih
osnovnih komponenata.
Primjena metode komponenata na eline prikljuke za-
htijeva sljedee korake:
1. Odabir mjerodavnih komponenata iz openite liste
komponenata (20 razliitih komponenata zasada je
kodirano u Dodatku J, Eurokodu 3).
2. Procjena odgovora s pomou odnosa sila-deformaci-
ja svake komponente.
3. Skup mjerodavnih komponenata za procjenu odgo-
vora moment-rotacija (Mj-) prikljuka, koristei se
reprezentativnim mehanikim modelom.
Njezina primjena moe odgovarati razliitim razinama
obrade komponenata, npr. pojednostavljena karakteri-
zacija komponenata mogua je kad se god trai samo ot-
pornost ili inicijalna krutost prikljuka.
Poznavanje mehanikih ponaanja razliitih kompone-
nata prikljuka omoguuje analizu velikog broja razli-
itih konfiguracija prikljuaka sa relativno malim bro-
jem komponenata. Kljuni pristup metode komponenata
stoga se odnosi na karakterizaciju F- odnosa za svaku
pojedinu oprugu (komponentu). Za procjenjivanje inici-
jalne krutosti prikljuka, potrebna je samo linearna kru-
tost svake komponente, dok je za procjenu duktilnosti
potrebno poznavanje nelinearnih F- odnosa svake kom-
ponente.
4.3 Klasifikacija prikljuka
4.3.1 Klasifikacija prema krutosti
Klasifikacija prema krutosti u nepopustljive, djelomino
nepopustljive i zglobne prikljuke provedena je uspore-
ujui jednostavno raunsku krutost prikljuka s grani-
nim krutostima (slika 4.).
343
eline okvirne konstrukcije D. Dujmovi i drugi

M 0,5 EJ / L < S j ,ini < 8 EJ / L (poduprti okviri)

nepopustljiv
M- karakteristika zglobni prikljuak
S j , ini 0,5 EJ / L .
EJ/L oznauje fleksijsku krutost spojenog nosaa.
djelomino 4.3.2. Klasifikacija prema otpornosti
Klasifikacija prema otpornosti sastoji se od usporeiva-
Sj,ini
zglobno nja raunskog momenta otpornosti prikljuka, Mj,Rd, s
granicama potpune-otpornosti i zglobne (slika 5.).
Slika 4. Granice klasifikacije krutosti prikljuka

otpornost
Radi pojednostavljenja, granice krutosti izvedene su ta- M

pune
ko da dozvoljavaju neposrednu usporedbu sa prorau- Mj,R
natom inicijalnom krutosti Sj,ini prikljuka, za bilo koji
tip idealizacije prikljuka koji se rabi u analizi unaprijed Mpl,R
kao pretpostavljen. Mj,R

Granice klasifikacije prema krutosti su sljedee:

djelomine
otpornosti
nepopustljiv prikljuak
S j , ini 25 EJ / L (nepoduprti okviri) Mj,R
S j ,ini 8 EJ / L (poduprti okviri)
zglobno
djelomino nepopustljiv prikljuak
0,5 EJ / L < S j ,ini < 25 EJ / L (nepoduprti okviri) Slika 5. Granice klasifikacije otpornosti prikljuka

Klasa 1 - Neogranien rotacijski

Ft,1 Ft,1
kapacitet za preraspo-
Ft,2 Ft,2 djelu momenata savija-
nja i unutarnjih sila.
Klasa 2 - Ogranien rotacijski
Ft,3 Ft,3 kapacitet koji doputa
prelaganje unutarnjih
Fc Fc sila i momenata savija-
nja tako daleko da se
plastina raspodjela elastina raspodjela moe razviti puni rota-
cijski moment plasti-
nosti.
M M M
Klasa 3 - Ne posjeduje rotacijs-
Mpl ki kapacitet, elastina
Mpl Mpl
raspodjela i unutarnjih
sila i momenata savija-
Mel Mel Mel
nja. Otpornost je ogra-
niena s otkazivanjem
krtih komponenata.

pl c pl el
klasa prikljuka 1 klasa prikljuka 2 klasa prikljuka 3

Slika 6. Klase duktilnosti prikljuka klasifikacija po rotacijskom kapacitetu

344 GRAEVINAR 55 (2003) 6, 339-348

D. Dujmovi i drugi
Granice klasifikacije prema otpornosti su sljedee:
prikljuak pune otpornosti
M j , Rd M pune otpornosti
prikljuak djelomine otpornosti
0,25 M pune otpornosti < M j , Rd < M pune otpornosti
zglobni prikljuak
M j , Rd 0,25 M pune otpornosti .
Mpune otpornosti oznauje raunsku otpornost slabijega
konstrukcijskog elementa u spoju.
Vano je napomenuti da se klasifikacija temeljena na
eksperimentalnim Mj- karakteristikama prikljuka nije
uzimala u obzir jer se samo uzimaju raunska svojstva.
4.3.3 Klasifikacija prema duktilnosti
Odgovarajue iskustvo i prikladno detaljiranje rezultira
takozvanim zglobnim prikljucima koji pokazuju dovo-
ljan rotacijski kapacitet. Znai da mogu podnijeti zahti-
jevane rotacije.
U sluaju prikljuaka otpornih na savijanje uvodi se po-
jam klasa duktilnosti koje obuhvaaju rotacijski kapaci-
tet. Ovaj problem jo nije detaljnije dan u Eurokodu 3,
iako se provode opsena istraivanja o ovome proble-
mu. Radi procjene duktilnosti prikljuka moe se primi-
jeniti analogija sa klasifikacijom poprenih presjeka prema
rotacijskom kapacitetu. Stoga prikljuke s obzirom na
duktilnost moemo klasificirati u tri klase (slika 6.).
4.4. Modeliranje prikljuka
Tradicionalno su razmatrani sljedei tipovi modeliranja
prikljuaka:
za rotacijsku krutost: kruti ili zglobni
za otpornost: pune otpornosti ili zglobni.
Meutim, to se tie rotacijske krutosti prikljuka i eko-
nominog dimenzioniranja prikljuka, oni mogu biti dje-
lomino nepopustljivi. Ovime se prua nova mogunost
modeliranja prikljuka: djelomino nepopustljiv-pune
Tablica 2. Modeliranje prikljuka i analiza okvira
Modeliranje
prikljuka Elastina Idealno plastina
kontinuirano nepopustljiv pune otpornosti
djelomino
djelomino nepopustljiv djelomine otpornosti djelomino nepopustljiv-pune otpornosti
kontinuirano
jednostavno zglobni zglobni
GRAEVINAR 55 (2003) 6, 339-348
eline okvirne konstrukcije
otpornosti i djelomino nepopustljiv-djelomine otpor-
nosti. Eurokod 3 uzima u obzir ove mogunosti s tri tipa
modeliranja prikljuka (tablica 1.).
Tablica 1. Tipovi modeliranja prikljuka
Otpornost
Popustljivost
Puna Djelomina Zglobna
djelomino
nepopustljiv kontinuirano
kontinuirano
djelomino djelomino djelomino
nepopustljiv kontinuirano kontinuirano
zglobni jednostavno
kontinuirano: pokriva samo sluaj nepopustljiv-pu-
ne otpornosti,
djelomino
kontinuirano: pokriva sluajeve nepopustljiv-dje-
lomine otpornosti, djelomino ne-
popustljiv-pune otpornosti i djelomi-
no nepopustljiv-djelomine otpornosti.
jednostavno: pokriva samo sluaj zglobni.
Pojmovi kontinurano, djelomino kontinuirano i jedno-
stavno imaju sljedee znaenje:
kontinuirano: prikljuak osigurava potpuni rotacij-
ski kontinuitet izmeu elemenata ko-
je povezuje;
djelomino
kontinuirano: prikljuak osigurava samo djelomi-
no rotacijski kontinuitet izmeu ele-
menata koje povezuje;
jednostavno: prikljuak sprjeava bilo kakav rota-
cijski kontinuitet izmeu elemenata
koje povezuje.
Ova znaenja povezana su s tipom globalne analize ok-
vira. U sluaju elastine globalne analize okvira, samo
su svojstva krutosti prikljuka bitna za modeliranje prik-
ljuka. U sluaju idealne plastine analize, glavna zna-
ajka prikljuka je otpornost. U svim ostalim sluajevi-
ma svojstva i krutosti i otpornosti mjerodavni su za na-
in na koji se moraju modelirati prikljuci. Navedene
Tip analize okvira
Elastina-idealno plastina i elastoplastina
nepopustljiv-pune otpornosti
nepopustljiv-djelomine otpornosti;
djelomino nepopustljiv-djelomine otpornosti
zglobni
345
eline okvirne konstrukcije
Slika 7. Pojednostavnjeno modeliranje prikljuaka za analizu okvira
mogunosti i njihova fizikalna interpretacija za analizu
okvira dani su u tablici 2. odnosno na slici 7.
4.5 Idealizacija prikljuka
Mj- krivulja koja opisuje nelinearno ponaanje prikljuka
nije prikladna za svakodnevnu praksu. Meutim, ona
moe biti idealizirana bez znaajnijeg gubitka tonosti.
Jedna od najjednostavnijih idealizacija je elastinim-
idealno plastinim odnosom (slika 8.). Prednost takvog
modeliranja je u tome da je ono potpuno slino onom
koje se primjenjuje za modeliranje poprenih presjeka
konstrukcijskih elemenata izloenih savijanju.
Moment Mj,Rd ki odgovara platou teenja naziva se u
Eurokodu 3 raunska otpornost na savijanje. Moe se
smatrati kao pseudoplastini moment otpornosti prikljuka.
Mj
Mj,Rd
Sj,ini/
a) prikljuak
Slika 8. Bilinearizacija M- krivulja
346
D. Dujmovi i drugi
Uinci ovrivanja i mogui membranski uinci su
zanemareni, to objanjava razliku sa slike 8. izmeu
stvarne M- krivulje i platoa teenja na idealizaciji.
Vrijednost konstantne krutosti prikljuka Sj.ini/ obraz-
loena je u nizu radova, [8], a praktine vrijednosti dane
su u Eurokodu 3, Revidirani dodatak J. Koeficijent
proizlazi iz vrlo izraene nelinearnosti Mj- krivulja pri-
kljuaka u usporedbi s M- krivuljama za konstrukcijske
elemente.
Postoje razliite mogunosti idealizacije Mj- krivulja
prikljuaka. Odabir jedne od njih ovisi o tipu globalne
analize okvira, a Eurokod 3 ih navodi prema sljedeem:
elastina idealizacija za elastinu analizu
idealno plastina idealizacija za idealno plastinu
analizu
Mb, Mc
Mpl,Rd
EJ/L
b) konstrukcijski element
GRAEVINAR 55 (2003) 6, 339-348
D. Dujmovi i drugi
Cijena
(nije u mjerilu)
A
rad
Nominalno
zglobni
Slika 9. Kvalitativan odnos eline konstrukcije ovisno o relativnoj krutosti prikljuka
nelinearna idealizacija za elastoplastinu analizu.
5 Ekonomska opravdanost novog pristupa
Suvremeni pristup ponaanju prikljuaka zasniva se na
realnom ponaanju prikljuaka kao djelomino nepopus-
tljivih. Proizaao je iz ekonomske opravdanosti konstruk-
cije u kojoj su prikljuci razmatrani kao djelomino ne-
popustljivi. Radi postizavanja minimalne cijene eline
konstrukcije, mogue su dvije strategije prorauna, u
odnosu prema izvedbi prikljuka:
Pojednostavljenje detaljiziranja prikljuka, npr. sma-
njenjem trokova radionike izvedbe. Znaajno je za
nepoduprte okvire gdje prikljuci preuzimaju znaaj-
ne momente i to su nepopustljivi prikljuci.
Smanjenjem dimenzija elemenata, npr. smanjenjem
trokova materijala. To je znaajno za poduprte okvire
s nominalno zglobnim prikljucima.
Openito obje strategije vodit e k primjeni djelomino
nepopustljivih prikljuaka. U sluaju nepopustljivih pri-
kljuaka ekonomino rjeenje moe se postii ve ako je
krutost prikljuka blizu klasifikacijske granice s djelo-
mino nepopustljivim prikljukom.
Iz razliitih ekonomskih studija moe se zakljuiti da je
mogua uteda zbog primjene djelomino nepopustlji-
vih prikljuaka i odgovarajueg prorauna 20-25% u
sluaju nepoduprtih okvira i 5-9% u sluaju poduprtih
okvira. Uz pretpostavku da je cijena samih elinih ok-
vira oko 10% ukupne cijene poslovne graevine i oko
20% za industrijsku halu, smanjenje ukupnih trokova
graenja moe biti procijenjeno na 4-5% za nepoduprte
okvire. Za poduprte okvirne sustave mogue su utede
od 1-2%. Trokovi materijala i radionike izrade ovisni
su o relativnoj krutosti prikljuka [10] (slika 9.).
S poveanjem relativne krutosti prikljuka trokovi ut-
roka materijala se smanjuju, krivulja A, dok se trokovi
GRAEVINAR 55 (2003) 6, 339-348
eline okvirne konstrukcije
ukupno B*
1980
B 1995
S j Lb
S=
E Ib
materijal
Nepopustljivi
Sopt S (nije u mjerilu)
rada poveavaju, krivulja B. Za ukupne trokove koji su
zbroj trokova krivulja A i B moe se nai minimum, a
prema tome i optimalna relativna krutost. U mnogo slu-
ajeva vrijednost koja vodi do optimalnog prorauna kon-
strukcijskog sustava s uvaavanjem minimuma ukupnih
trokova nije ni u podruju nominalno zglobnih ni nepo-
pustljivih prikljuaka.
Pratei tendenciju posljednjih desetljea, oito je da se
trokovi rada poveavaju u usporedbi s trokovima utroka
materijala (vidi krivulju B*). Kao posljedica toga, vidi
sliku 9., postaje jasno da se brz razvoj optimalnih
krutosti prikljuka pomie prema vie popustljivim prik-
ljucima. Stoga e za nalaenje ekonominog rjeenja
eline konstrukcije upotreba djelomino nepopustljivih
prikljuaka postati sve vie zanimljivijom.
6. Zakljuak
Proraun konstrukcijskih prikljuaka koji je predloen u
Eurokodu 3, temeljen je na istraivanjima provedenim u
posljednja dva desetljea. Eurokod 3 daje praktine smjer-
nice za karakterizaciju veine elinih prikljuaka (prik-
ljuci stup-nosa, nastavci nosaa, temeljne stope stupa,
itd.) okvira izvedenih od ili H poprenih presjeka, opte-
reenih statikim optereenjem. Daljna istraivanja us-
mjerena su na proirenje smjernica za karakterizaciju
prikljuaka na prikljuke spregnutih konstrukcija na pri-
kljuke izvedene od drugih tipova poprenih presjeka i
na ostale tipove optereenja.
Novi pristup, djelomino nepopustljivi prikljuci dje-
lomino kontinuirana konstrukcija, omoguuje veu
slobodu nego tradicionalni pristup. To proizlazi iz inje-
nice da su karakteristike prikljuka u proraunu razma-
trane kao varijable, koje se biraju radi zadovoljavanja
pojedinih zahtjeva odreenog projekta.
347
eline okvirne konstrukcije
Za poduprte okvire, novi pristup omoguuje uporabu
manjih poprenih presjeka nosaa i smanjenje trokova
konstrukcijskog okvira. Primjena ovakvih nosaa rezul-
tira smanjenjem ukupne visine konstrukcije, a prema
LITERATURA
[1] Eurocode 3, Design of Steel Structures, Part 1.1: General Rules
and Rules for Buildings, European Prestandard ENV 1993-1-1,
Brussels: CEN, 1992.
[2] Revised Annex J of Eurocode 3. Joints in Building Frames,
European Prestandard ENV 1993-1-1: 1992/A2, Brussels: CEN,
1998.
[3] Eurocode 3, Design of Steel Structures, Part 1.8: Design of Joints,
European Prestandard prEN 1993-1-8, Final Draft, Brussels:
CEN, 2001.
[4] Maquoi, R.; Chabrolin, B.: Frame Design Including Joint
Behaviour, ECSC Report 18563, Luxembourg, Office for Official
Publications of the European Communities, 1998.
[5] Nethercot, D.; Zandonini, R.: Methods of prediction of joint
behaviour Beam to column connections, In: Naranayan, R. (ed.)
Structural Connections Stability and Strength, Elsevier Applied
Science, 1989., 23-62
348
D. Dujmovi i drugi
tome i dodatne utede u ukupnom troku graevine. Za
nepoduprte okvire, novi pristup smanjuje sloenost geo-
metrije prikljuka, takoer rezultirajui znaajnim ute-
dama trokova izrade.
[6] European Convention for Constructional Steelwork, Analysis
Design of Steel Frames with Semi-rigid Joints, Publication 67,
Brussels: ECCS, 1992.
[7] Zoetemeijer, P.: A design method for the tension side of statically-
loaded bolted beam-to-column joints, Heron 1974; 1-59
[8] Weynand, K.; Jaspart, J.-P.; Steenhuis, M.: The stiffnes model of
revised Annex J of Eurocode 3, In: Bjorhovde, R.; Colson, A.;
Zandonini, R., (editors): Connections in steel structures, Trento,
1995., 441-452
[9] Huber, G.; Tschemmernegg, F.: Modelling of steel connections,
Journal of Constructional Steel Research 45 (1998) 2, 199-216
[10] Weynand, K.; Jaspart, J.-P.; Steenhuis, M.: Economy Studies of
Steel Building Frames with Semi-Rigid Joints, Journal of
Constructional Steel Research 46:1-3 (1998)
GRAEVINAR 55 (2003) 6, 339-348