60 Godina PDF

60 GODINA OD ZAVRETKA DRUGOG
SVJETSKOG RATA KAKO SE SJEATI

1945. GODINE
ZBORNIK RADOVA
POSEBNA IZDANJA
Knjiga 3
Izdava:
Institut za istoriju, Sarajevo
Za izdavaa:
Dr. Husnija Kamberovi
Glavni i odgovorni urednik:

CIP Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
930.23:94 (497.6) 1941/1945 (063) (082)
EZDESET godina
60 godina od zavretka Drugog svjetskog rata:
kako se sjeati 1945. godine : zbornik radova.
Sarajevo : Institut za istoriju, 2006. 250 str.
; 24 cm. (Posebna izdanja / Institut za istoriju
; knj. 3)
Bibliografija i druge biljeke uz tekst
ISBN 9958964279
COBISS.BHID 14997510
60 GODINA OD ZAVRETKA DRUGOG
SVJETSKOG RATA KAKO SE SJEATI
1945. GODINE
;#03/*,3"%07"
INSTITUT ZA ISTORIJU U SARAJEVU

Sarajevo, 2006.
Organiziranje Konferencije, kao i tampanje ovoga Zbornika, omogueno je zahva-
ljujui finansijskoj podrci Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Norveke.
SADRAJ
PREDGOVOR (Husnija Kamberovi)................................................................ 7
Muhamed Filipovi: ZLOUPOTREBA REZULTATA ANTIFAISTIKE

BORBE PRILOG RAZUMIJEVANJU DOGAAJA
NAKON POBJEDE NAD FAIZMOM........................................ 9
Robert J. Donia: BOSNA I HERCEGOVINA U VRTLOGU: PROMJENE
U PRIKAZIVANJU DRUGOG SVJETSKOG RATA U
LITERATURI NA ENGLESKOM JEZIKU
OD 1945. DO 2005. GODINE........................................................ 17
Husnija Kamberovi: NAJNOVIJI POGLEDI NA DRUGI SVJETSKI
RAT U BOSNI I HERCEGOVINI................................................25
Sran Miloevi: O JEDNOJ DESNOJ REVIZIJI POGLEDA
NA ANTIFAISTIKU BORBU U SRBIJI.................................. 37
Marjan Dimitrijevski: HISTORIJSKE REFLEKSIJE ANTIFAISTIKOG
RATA U MAKEDONIJI U MAKEDONSKOJ
HISTORIOGRAFIJI 1991-2005. GODINE..................................55
Tea Sindbaek: MASAKRI I GENOCID POINJENI U DRUGOM
SVJETSKOM RATU I PONOVNO OTKRIVANJE
RTAVA (RAZVOJI UNUTAR HISTORIOGRAFIJE
SOCIJALISTIKE JUGOSLAVIJE IZ MEUNARODNE
PERSPEKTIVE)..............................................................................63
Max Bergholz: MEU RODOLJUBIMA, KUPUSOM, SVINJAMA
I VARVARIMA: SPOMENICI I GROBOVI NOR-A
1947-1965. GODINE ....................................................................... 75
60 GODINA OD ZAVRETKA DRUGOG SVJETSKOG RATA KAKO SE SJEATI 1945. GODINE

Sadraj
Omer Hamzi: ONI SU 1945. ODSTUPILI: (Kako 1945. doivljavaju oni iji
su preci te godine napustili Bosnu i Hercegovinu
- na primjeru Graanice).................................................................. 101
Ivo Goldstein: BOSANSKOHERCEGOVAKI HRVATI ZA VRIJEME
DRUGOG SVJETSKOG RATA (KAO DIO HRVATSKOG
NACIONALNOG KORPUSA).....................................................111
Emily Greble Bali: POSLJEDNJI MJESECI RATNOG PERIODA:
SARAJEVSKA ISKUSTVA.......................................................... 131
Vera Katz: KOMUNIZAM I REPRESIJA:
SUD NARODNE ASTI U BOSNI I HERCEGOVINI........... 145
Mustafa Memi: NEKA PODSJEANJA NA 1945. GODINU
U MULTINACIONALNIM SREDINAMA.............................. 167
Muharem Kreso: PLATFORMA NARODNOOSLOBODILAKOG
POKRETA OD 1941. DO 1945. GODINE
CILJEVI I REALIZACIJA........................................................ 175
Tomislav Iek: SLUAJ PAAGE MANDIA:
PARADIGMA TEINE TRAGANJA ZA
POVIJESNOM ISTINOM............................................................ 195
Sonja Dujmovi: DAN POBJEDE PREMA SARAJEVSKOM RATNOM
OSLOBOENJU 1995. GODINE
- TA NAM KAZUJE JEDNA PROSLAVA?............................. 205
Mina Kujovi: STANJE ARHIVSKE GRAE O DRUGOM
SVJETSKOM RATU U BOSNI I HERCEGOVINI.................. 217
Azem Koar: O NEKIM ASPEKTIMA OBRAZOVNO-ODGOJNE
POLITIKE NARODNOOSLOBODILAKOG POKRETA
NA PODRUJU BOSNE I HERCEGOVINE (1941-1945)........ 235
AUTORI PRILOGA....................................................................................... 249

PREDGOVOR
Ovaj Zbornik radova je rezultat konferencije koju je Institut za istoriju u Sa-

rajevu organizirao 12. i 13. maja 2005. povodom 60 godina od zavretka Drugog
svjetskog rata. Smatrali smo da je ezdeset godina od zavretka Drugog svjet-
skog rata prilika da se o tome dogaaju povede nauna rasprava iz perspektive
onoga to je slijedilo u kasnijem povijesnom razdoblju.
Cilj nam je bio da se na ovom skupu fokusiramo na dva pitanja:
Prvo, na znaaj koji je Drugi svjetski rat imao za bosanskohercegovaku po-
vijest, ali u irem kontekstu povijesnih zbivanja koja su uslijedila nakon Drugog
svjetskog rata u svijetu.
Drugo, na razliite percepcije Drugoga svjetskog rata i 1945. godine u Bo-
sni i Hercegovini i drugim zemljama u svijetu, posebno u postjugoslavenskim
zemljama. eljeli smo usporediti percepcije Drugog svjetskog rata kakve su bile
odmah nakon rata sa promjenama te percepcije u razliitim povijesnim razdo-
bljima (ezdesetih i sedamdesetih godina kada su objavljivana brojna sjeanja na
rat, zatim u postsocijalistiko doba i tako dalje).
Na konferenciji su saopenja izloili Mustafa Imamovi, Robert J. Donia,
Husnija Kamberovi, Sran Miloevi, Vida Deelak Bari, Marjan Dimitrijev-
ski, Tea Sindbaek, Max Bergholz, Omer Hamzi, Ivo Goldstein, Emily Greble
Bali, Mustafa Memi, Vera Katz, Muharem Kreso, Smail eki, Azem Koar,
Tomislav Iek, Sonja Dujmovi i Budimir Milii.
Akademik Muhamed Filipovi, zbog drugih obaveza, nije bio prisutan na
konferenciji, ali je poslao svoje saopenje koga objavljujemo u ovom Zborniku.
Neki sudionici (Vida Deelak Bari, Mustafa Imamovi i Budimir Milii) po-
dnijeli su saopenja, ali naknadno nisu dostavili definitivnu verziju za objavljiva-
nje. Smail eki je planirao podnijeti saopenje pod naslovom Zloini u Bosni i
Hercegovini tokom Drugog svjetskog rata, ali zbog drugih obaveza nije bio prisutan
na Konferenciji. Nadamo se da emo neka od tih saopenja biti u prilici objaviti
u naem asopisu.
Sarajevo, 11. aprila 2006.
Husnija Kamberovi

Muhamed Filipovi
Zloupotreba rezultata antifaistike borbe

- prilog razumijevanju dogaaJA
nakon pobjede nad faizmom
U povodu proslave ezdeset godina od dana pobjede nad faizmom, po-

bjede koju je izvojevala antifaistika koalicija predvoena SSSR-om, Velikom
Britanijom i Sjedinjenim Amerikim Dravama, a u kojoj su uestvovali i
mnogi antifaistiki i narodnooslobodilaki pokreti, pa i Narodnooslobodila-
ki pokret Jugoslavije, sigurno e biti mnogo rijei. Govorit e se o veliini te
pobjede i mnogobrojnim pozitivnim efektima ruenja najveeg zla kojeg je do
tada porodio drutveni i politiki razvoj zapadnih zemalja - faizma. Siguran
sam, takoer, da e malo govora biti o jednoj drugoj strani te zlatne i sjajne
medalje, tj. da e se mnogo manje govoriti o zloupotrebama te pobjede do
kojih je dolo od raznih faktora koji su djelovali unutar antifaistikog pokre-
ta, kako u vrijeme borbe protiv faizma, tako i nakon pobjede nad faizmom.
Da pobjeda nije bila potpuna i da zlo nije potpuno iskorijenjeno, govore nam
danas, ezdeset godina nakon pobjede nad faizmom kao svjetskom silom,
mnoge injenice koje svjedoe o brojnim nastojanjima da se faizam ponovno
oivi, da se opravdaju i obnove njegove ideje i praksa. Osobito je to bitno
za nas, koji ne samo da smo doivjeli strahovita razaranja i zla koja faizam
svake vrste nuno sa sobom nosi, nego smo svjedoci jo jednog ponovljenog
faistikog divljanja po naoj zemlji, koje je ispoljeno u agresiji na nau zemlju
i genocidu nad njegovim najbrojnijim narodom. Mi smo i danas, nakon to su
ratna stradanja navodno zaustavljena i postignut mir u Bosni i Hercegovini,
svjedoci ne samo oivljavanja ideja faizma, opravdavanja njegovih zloina i

Muhamed Filipovi
izjednaavanja faista i antifaisitikih boraca, nego i legalizacije i etabliranja

svih onih zala koja je on sa sobom nosio, kao da je to normalno stanje stvari i
nunost historije.
Naalost, ezdeset godina nakon pobjede nad svjetskim faizmom i na-
kon to su i nai lokalni, ali ne manje zloudni, faizmi - ustatvo i etnitvo,
bili pobijeeni i za tu pobjedu poloeno bezbroj najboljih ivota naih na-
roda, mi imamo realnost koja u sebi sadri ideoloki, politiki, psiholoki i
praktiki potencijal oivljavanja faizma. Mi smo bili svjedoci novoroenog
faizma u sopstvenoj zemlji i osjetili smo ga na sopstvenoj koi. On je uzeo
200.000 ivota, donio milione nesrea u vidu prisilnog raseljavanja graana
nae zemlje po svijetu i trajno osakatio nau zemlju, uinivi je nesposobnom
za normalan ivot. Upotreba sile za postizanje politikih ciljeva, vrenje geno-
cida nad narodima, prekrajanje historije i teritorija, protjerivanje ljudi i uspo-
stavljanje reima u kojem jedan narod na otetoj teritoriji vlada nad drugima,
nije nita drugo nego faizam, ma kako ga nazivali. To znai da je faizam
kroz rat i kroz legalizaciju agresije i genocida uao i ostao jo uvijek da ivi
i vri svoj zloudni posao u naim ivotima preko svojih nasilnih tvorevina,
a to nas obavezuje ne samo da slavimo veliku pobjedu nad faizmom nego i
da nastavimo da se borimo protiv te ilave i zloudne nemani. Ali, ono to je
najvanije sastoji se u nunosti da se najozbiljnije zapitamo ta je razlog da u
jednoj zemlji koja je podnijela toliko rtava u borbi protiv nekadanjeg i onog
nedavnog faizma, za koju je izgledalo da je odnijela konanu pobjedu nad
njim, faizam ponovo oivi i to na takav nain, u takvom obimu i silini, da
moe da uniti sve tekovine ranije borbe protiv faizma i da uspije da njegovi
uinci - agresija na jednu neovisnu i suverenu dravu i genocid nad jednim
njenim narodom - budu legalizirani i da postanu na neki nain dio nae sva-
kodnevnice. Pitanje je, kad se postavi na drugi nain, ta daje ilavost idejama
i praksi faizma, kad on moe da opstoji i da legalizira neke oblike svoje po-
litike filozofije, svoje ideologije i politike prakse i u naem vremenu, ak i
pod uvjetima stroge kontrole i ideolokog, politikog i administrativnog, pa i
sudskog progona faizma.
Ta situacija nas vraa ka jednom osnovnijem pitanju, a to je pitanje ta je
to faizam, kad se on promatra u svojoj drutvenoj i historijskoj istini i kad
se vidi bez lokalnih i vremenom uvjetovanih odlika i karakteristika, koji mu
naizgled daju drugaiji vid, ali mu bit ostaje ista, jednaka za sve faizme? Koje
10 60 GODINA OD ZAVRETKA DRUGOG SVJETSKOG RATA KAKO SE SJEATI 1945. GODINE

Zloupotreba rezultata antifaistike borbe...
su to njegove osobine i korijeni koji mu omoguuju da preivi i da se ponovno

javlja i u drutvima koja su nominalno demokratska i antifaistika? ta je to
u ljudskoj prirodi i odnosima meu ljudima to faizmu daje ansu da se po-
novo rodi, nakon to je naizgled bio uniten i da bukne ponovo kao prodirui
plamen koji se rodi iz iskre ili eravice preostale nakon vatre?
Prije svega, nuno je znati da faizam nije stvar bolesti nekog odreenog
ovjeka - Adolfa Hitlera, Benita Musolinija, Ante Pavelia, Drae Mihailo-
via, Franje Tumana, Radovana Karadia itd.- nego da je to jedan logian
i nuan proizvod nekih bitnih karakteristika kapitalistikog drutva, u kojem
su privatna imovina, privatni interes i izrabljivanje ljudi normalni naini i-
vota, gdje ivot u cjelini obuhvata raznovrsne pojave nadreivanja jednih lju-
di drugima u pravima i realnoj moi kao normalne pojave. U tim uvjetima,
kad je ovjek ovjeku vuk, kako je to figurativno reeno, u naelu i po meha-
nizmima drutvenog odnosa, kad je interes i elja da se taj interes ostvari na
raun drugog ili drugih, ako se radi o odnosima meu ljudima i narodima,
vladajui motiv i nain odnosa, nije nikakvo udo da se javljaju i ekstremni
vidovi takvog ponaanja i da se oni uobliavaju u manje ili vie koherentne
ideoloke i politike sisteme, od kojih je najekstremniji onaj faistiki, ali od
kojeg se ne razlikuju mnogo ni drugi sistemi, tj. oni koji diskriminiraju ljude
na bilo kojoj osnovi. U sluajevima ekstremnih zategnutosti drutvenih
odnosa i kriza u drutvima, kao logina varijanta se javljaju i ideoloki i poli-
tiki ekstremizmi, tj. tendencije da se neka ljudska grupacija, neka rasa, naci-
ja, klasa ili politika grupa fiksira kao izvor svih drutvenih zala i da se sma-
tra neprijateljem cijelog drutva, te se njeno unitenje smatra izlazom iz dru-
tvenih tekoa. To su putevi nastanka faizma, kao politikog sistema u ko-
jem se jedan dio populacije izdvaja i smatra elitnim, u bilo kojem smislu: na-
cionalnom - kao kod nas, rasnom - kao kod klasinih faista ili klasnom -
kao kod komunista, a drugi dio stigmatizira kao izvor nevolja i nesrea za sve
ostale. Tako je nacizam izdvojio tzv. arijevsku ili indoeuropsku, odnosno
kavkasku rasu i suponirao je svima ostalim ljudskim rasnim skupinama. Na-
jelitniji predstavnici te rasne skupine su bili Nijemci, koji su samim tim po-
stali elitni narod i prirodne voe za sve ostale narode i ljude. Oni su injeni-
com svog arijevskog rasnog i njemakog nacionalnog identiteta postali priro-
dni vladaoci nad svim ostalim narodima i ljudima. Svi drugi narodi i ljudi su
duni da slue ovim prvima, a neki od njih, kao to je u sluaju njemakog
60 GODINA OD ZAVRETKA DRUGOG SVJETSKOG RATA KAKO SE SJEATI 1945. GODINE 11

Muhamed Filipovi
faizma bio sluaj sa Jevrejima, Romima i Slavenima, trebali su ne samo da

budu sluge i ropska radna snaga za raun svojih gospodara Nijemaca i ostalih
elitnih predstavnika najbolje rase i elitnih naroda nego i da budu istrijebljeni,
kad je nuno stvoriti ivotni prostor (Lebensraum) za elitne ljude i narode,
kako su to njemaki faisti pokuali uiniti s Jevrejima, Romima i Slavenima.
Ovakav sistem, meutim, mogu je ne samo zbog toga to se ekstremiziraju
odnosi u nekom odreenom drutvu, kad se izlazi trae u rtvovanju jednih
za raun interesa drugih naroda, rasa ili klasa, nego i zbog toga to kod obi-
nih ljudi postoji izvjesna prirodna sklonost ili osnova za nastanak i prihva-
tanje takvih ideja, odnosno za prihvatanje takvih stavova prema ljudima i u
meuljudskim odnosima kao normalnih i opravdanih. Ljudi su bili zgranuti
i zateeni injenicom da su velike grupe ljudi, ak i gotovo svi pripadnici je-
dnog velikog naroda koji ima nebrojene zasluge za razvoj ljudske civilizacije i
kulture, prihvatili i pomagali takav jedan sistem koji je oito bio nepravedan
i vodio ka nepredvidivim posljedicama po ivot cijele ljudske zajednice. Na-
kon pojave faizma i svih zala koje je on donio, za mislee ljude se, kao gla-
vno pitanje, postavljalo pitanje kako je bilo mogue da Nijemci prihvate i po-
mau, ak do samoportvovanja, takav jedan sistem pogleda i odnosa meu
ljudima, da ga podravaju i pomau izvrenje njegovih namjera. Istraivanja
koja su proveli veliki filozofi i sociolozi Max Horkheimer, Theodor Adorno i
Hana Arend pokazala su da se mogunost za neto takvo sastoji u nesavre-
nosti ljudske naravi uope i u postojanju nekih ljudskih osobina koje nam
izgledaju normalne, ali koje, u datim uvjetima, poprimaju monstruozne for-
me i izazivaju posljedice koje se ne mogu predvidjeti. Te svakodnevne, goto-
vo neprimjetne i naizgled nevine osobine i naini ponaanja, kao to su pa-
ternalizam, osjeanje nadmoi jednih nad drugima u bilo kojem smislu, stav
o prirodnosti postojanja veih prava jednih ljudi u odnosu na druge ljude,
koji polazi od takvih normalnih ponaanja kao to je nadmo roditelja nad
djecom, prirodnost veeg prava i mogunosti bogatih nad siromanim, ili
zdravih nad bolesnim, svaka vrsta demonstracije vee moi i s njom poveza-
nih prava jednih nad drugima, osjeanja koja se ine normalnim u normal-
nim odnosima i koja ne moraju imati neke vidljive i prevelike negativne po-
sljedice, ali koja u posebnim uvjetima mogu da poprime monstruozne forme
tenje ka masovnom nasilju i elji da se gospodari s ljudima, predstavljaju u
stvari osnov i izvor mogunosti da cijele skupine ljudi i cijela drutva obole

od bolesti faizma, rasizma i nacionalizma. Dakle, ono to kao potencijal

osjeanja i stava postoji kod mnogo ljudi i to obinih ljudi, a to je autoritarni
stav prema drugim ljudima, najbliim i najdaljim, pretvara se u autoritarizam
i u totalitarizam, odnosno u faizam, nacionalizam, ili rasizam, kako to ve
omoguavaju ope drutvene prilike nekog vremena ili lokaliteta. U ekstre-
mnim drutvenim situacijama i ove se normalne osobine ekstremiziraju i po-
staju izvor zla, postaju osnova na kojoj se raa psiholoko i ideoloko slaganje
ljudi s ekstremnim pogledima i praksom, tj. situacije kad ljudi prihvataju da
podravaju, da surauju, pa ak i da aktivno slue onima koji vre masovne
zloine nad drugim ljudima, nacijama, rasama itd. Taj autoritarni duh se raa
iz stava da je osjeanje i odnos podreenosti i nadreenosti, kao i osjeanja
nadmoi jednih nad drugima, u ljudskim odnosima normalna pojava i da ona
sama po sebi ne sadri nita loe. Ono to je za nas vano, kad postavljamo
sebi logino pitanje, kako je bilo mogue da nakon etrdeset i pet godina dje-
lovanja vlasti antifaizma u naoj zemlji doe do fenomena slaganja mase lju-
di (naih Srba i Hrvata) s ekstremnim ideologijama i pokretima srpskog i hr-
vatskog nacionalizma i nacizma koji su otvoreno diskriminirali i provodili
politiku eliminacije i unitavanja svakog znaka postojanja cijelog jednog na-
roda i njegove kulture, bavili se masovnim istrebljivanjem ljudi i etnikim i-
enjem teritorija, tada se moramo vratiti osnovama svakog ljudskog miljenja
i osjeanja, a to je ono to ljudi doivljavaju kao uzor, kao dominirajuu pra-
ksu i kao ideal. U svakom drutvu u kojem se javlja autoritarizam i u kojem
stav da postoji grupa ili kategorija ljudi koja ima vea prava u odnosu na sve
ostale ljude, kao to je bilo i nae komunistiko drutvo, u kojem je radnika
klasa bila nominalno nosilac vlasti i privilegirana grupa i skupina komunista
ili lanova partije, koji su imali vodeu ulogu u odluivanju, ali kao to je to i
u svakom tradicionalistikom drutvu, gdje je nacionalna tradicija osnov for-
miranja ljudske prirode i odnosa meu ljudima, moraju ovakve tendencije da
se raaju logino i da povremeno, onda kad im to opi politiki i drutveni
uvjeti doputaju, postanu aktualne i aktivne i da se ispolje u nasilju manjeg ili
veeg obima. Vano je da se mi konano oslobodimo svakog oblika autorita-
rizma, kako komunistikog, tako i nacionalistikog, te da se vratimo temelj-
nim ljudskim vrijednostima, a to su naela jednakosti i ravnopravnosti ljudi,
vaenju ljudskih prava kao temelja civiliziranih i kulturnih odnosa i o elimi-
naciji posljedica svakog nasilja nad ljudima i njihovim ivotima, ukljuujui i

Muhamed Filipovi
ono to ini osnovu njihovog ivota, a to je zemlja, teritorija, nain upravlja-

nja i odnosi meu ljudima, koji ne smiju biti osnova za vea prava jednih u
odnosu na druge ljude. injenica je da velika vojna i politika pobjeda nad
faizmom nije postala i pobjeda naela koja su stajala iza te velike borbe, a to
su naela slobode za sve ljude, ravnopravnosti svih ljudi i neprikosnovenosti
ljudskog individuuma, kao nosioca svih drutvenih relacija, plaa se velikom
cijenom nazadovanja drutva, pa i oivljavanjem faistikih ideja i glorifikaci-
jom faizma, kakvu mi doivljavamo danas u naoj zemlji. Stoga je za nae
prilike bitno da shvatimo da se nikakvo idealno stanje ne nalazi i ne smije
traiti u prolosti, nego u otvorenom pogledu u budunost i sposobnosti da
sagledamo prave razloge i uzroke stanja koja nau ljudsku egzistenciju dovode
u pitanje, stanja koja se na nau nesreu kod nas ponavljaju. U bilo kojem
drutvu u kojem jedna grupa, nacija, rasa, politika koncepcija preuzme pra-
va i ono to pripada svim ljudima podjednako, a to je pravo odreivanja sop-
stvene sudbine, nastaju faistike tendencije, same od sebe i prirodno, pa se
njihova eradikacija moe ostvariti samo borbom protiv bilo kakvog oblika
nadmoi jednih ljudi nad drugima, jedne rase, jedne klase, jedne nacije, je-
dne socijalne grupacije ili jednog interesa i jedne kulture, jednog pogleda na
svijet nad svim drugima. Samo potpuno demokratsko drutvo jednakih indi-
viduuma i otvoreno drutvo, sposobno je da se efikasno obrani od tendencija
autoritarizma, totalitarizma i faizma, koje prijete i nama danas, unato svim
iskustvima koja imamo.

SUMMARY
The abuse of the results of the Anti-fascist Struggle:
A contribution to the understanding of what happened after the victory over
fascism
This work examines the abuses that resulted from different factions that
participated in the anti-fascist movement both during the Second World
War and in its aftermath. Filipovi notes that on the occasion of the sixti-
eth anniversary, scholars have focused on the actual victory and the positive
aspects of the destruction of the greatest evil ever born in the western world:
fascism. However, he argues that such a victory was not complete; that
evil was not totally eradicated; and that sixty years later, there are various
attempts to revive fascism as well as to justify fascist ideas and practices.

Robert J. Donia
Bosna i Hercegovina u vrtlogu

Promjene u prikazivanju Drugog svjetskog rata u literaturi
na engleskom jeziku od 1945. do 2005. godine
Engleski itaoci mogu razumjeti fenomen Drugog svjetskog rata u Ju-

goslaviji samo putem rijei autora na engleskom jeziku ili prevedenih djela.
Raspoloivi radovi su bivali sve sofisticiraniji u ovih ezdeset godina od kraja
rata. U ovom u radu poi tragom najveih promjena u nainu kako je Drugi
svjetski rat u Jugoslaviji prikazan u radovima pisanim na engleskom jeziku od
prvih ratnih dana do danas. Moja teza je da se literatura pomjerala od proma-
tranja rata u Jugoslaviji kao neeg to je bilo dio saveznikih stratekih vojnih
interesa ka razumijevanju tog sukoba kao borbe meu lokalnim akterima, iji
je nastanak, sastav, te krajnji uspjeh ili neuspjeh, uveliko bio odreen njihovim
pristupom nacionalnom pitanju.
Engleski itaoci svoje prve dojmove o Drugom svjetskom ratu u Jugo-
slaviji stekli su iz propagandne mainerije jugoslavenske Vlade u izbjeglitvu
u Londonu. Ta Vlada uspjela je gotovo postii monopol nad informacijama
i tumaenjem dogaaja u prvim sedmicama rata. Ta propagandna kampanja
predstavlja etnike kao borce za slobodu, a Drau Mihailovia slavi kao na-
vodnog vou jugoslavenskog otpora, ak i kad je on potpuno neaktivan ili
kad postaje kolaboracionista Nijemaca i Talijana. U februaru 1942. godine
Ray Brock tako izvjetava - u lanku u New York Times Magazine-u - da su
Mihailovievi etnici pretvorili Jugoslaviju u golemo bojite. U to vrijeme,

Citirano u Walter Roberts, Tito, Mihailovi, and the Allies, Durham, NC: Duke University
Press, 1987, str. 39.

Robert J. Donia
Mihailovi je bio potpuno neaktivan.

Tito je bio nepoznat u zemljama engleskog govornog podruja u prvoj ili
drugoj godini rata, a aktivnosti partizanskog otpora esto su predstavljane kao
djela etnika. Ali, krajem 1942. godine, izvjetaji o partizanskom pokretu
otpora poinju se objavljivati u nekoliko novina u SAD-u a novinski izvjetaji
ubrzo identificiraju misterioznog i karizmatinog lidera tog pokreta, ovjeka
po imenu Tito. Ti prvi izvjetaji suprotni su prikazima Mihailovia kao
voe pokreta otpora koje je nudila vlada u izbjeglitvu, ime na engleskom
govornom podruju poinje sporenje izmeu onih koji podravaju partizane i
onih koji podravaju etnike, koje e se od tada neprekidno rasplamsavati.
U zadnjim godinama rata te u prvoj poslijeratnoj deceniji, engleski itaoci
su Drugi svjetski rat posmatrali uveliko oima saveznikih vojnih posmatraa
koji su posjeivali bilo Tita ili Mihailovia. Najslavniji meu njima je Fitzroy
Maclean, britanski general i razmetljivi avanturista koji je vjeto zabiljeio
svoje misije u Moskvi, sovjetskoj Centralnoj Aziji i na Balkanu u knjizi Ea-
stern Approaches, prvi put objavljenoj 1949. godine. Poput veine ljudi koji su
znali nenajavljeno bahnuti usred rata, i Maclean je vlastitu ulogu prikazivao
romantino, jednako kao i ulogu voe kome je poslan u posjetu. Bio je sklon
otrim, dramatinim opisima dogaaja i ljudi. Uz trzaj, moj se padobran
otvorio, dok sam ja visio, kao na kraju nekakvog konca, visoko nad nijemom
planinskom dolinom, zelenkastosivom i maglovitom na mjeseini, napisao je
na poetku svog prikaza posjete partizanima.
Iza vojnih posmatraa slijede uskoro, jedan za drugim, i biografi Tita i
Mihailovia. Te biografije samo nastavljaju rivalstvo izmeu Tita i Mihailo-
via na podruju historiografije. Svaki autor valorizira svoj predmet i pokret
koji on predvodi. U tim prikazima, i Tito i Mihailovi postaju svemoni sve-

Ibid., str. 75.

Fitzroy Maclean, Eastern Approaches, New York: Time, 1964.

Ibid., str. 308.

Promihailovievski radovi ukljuuju: Albert Seitz, Mihailovic, Hoax or Hero, Columbus,
OH: Leigh House, 1953; Konstantin Foti, The War We Lost: Yugoslavias Tragedy and the
Failure of the West, New York: Viking Press, 1948; i David Martin, Ally Betrayed, New York:
Prentice-Hall, 1946. Najznaajniji Titov biograf i potovalac je bio Vladimir Dedijer, Tito,
New York: Simon and Schuster, 1953.

BOSNA I HERCEGOVINA U VRTLOGU...
ci, dok takmaca biograf prikazuje kao avola. Maclean, koji se nije zadovo-
ljio samo time da bude puki posmatra, potkrijepio je to u biografiji u kojoj
ocjenjuje Tita pod naslovom The Heretic: The Life and Times of Josip Broz-Tito
(Heretik: ivot i vrijeme Josipa Broza Tita), objavljenoj 1957. godine. Sve
te prikaze moe se optuiti za pristrasnost, ali su oni pruili i prvi iri prikaz
sukoba zapadnom itaocu. Veina se oslanja na line opservacije i novinske iz-
vjetaje; malo njih se poziva na dokumente ili arhivski materijal, koji je ionako
bio veoma nedostupan u doba kada su pisani.
I poslijeratni nauni prikazi rata pojavljuju se u prvoj deceniji nakon rata,
a mnoge piu posmatrai ili uesnici u sukobu. Te studije odraavaju opsesiju
engleskog itaoca gargantuovski golemom borbom i razlozima saveznikog
trijumfa. Prvi historiari rata vide ono to se deava u Jugoslaviji sa koman-
dnih visina saveznikih vojnih interesa. Za njih, sukob izmeu partizana i
etnika bio je sluaj dva pokreta otpora, od kojih je jedan postao uinkovit i
stoga dragocjen u promociji saveznikih ratnih ciljeva. Njihov interes usmje-
ren je na radikalnu promjenu saveznike politike, od podrke Mihailoviu do
pomoi Titu. I dalje ih fasciniraju ove dvije vodee linosti, pogotovo Tito,
dok odbacuju mit - kojeg su stvorile pristalice vlade u izbjeglitvu - o Mihai-
loviu kao dalekovidnom, agresivnom organizatoru otpora.
Klasino djelo ovog anra je knjiga Waltera Robertsa Tito, Mihailovi
and the Allies 1941-1945. (Tito, Mihailovi i saveznici, 1941-1945.). Naslov
otkriva autorovu preokupaciju diplomatskim dogaajima, a sadraj pokazuje
kako autor vidi konflikt kao promjenu naklonosti saveznika prema Mihailo-
viu do podrke Titu. Prva poglavlja imaju naslove, Poeci otpora, potom
Mihailovi savezniki junak, Graanski rat, Tito-savezniki junak, i
konano Pobjeda i tragedija. Roberts, savjetnik za tampu i kulturne poslove

Fitzroy Maclean, The Heretic: The Life and Times of Josip Broz-Tito, New York: Harper,
1957.

Robert Lee Wolff, The Balkans in our Time, Cambridge: Harvard University Press, 1956.
godine je studija balkanskog regiona usmjerena na vrijeme rata i na prve poslijeratne godine.
Autor se padobranom spustio u Jugoslaviju u jednoj misiji OSS-a tokom rata a onda se vratio
da predaje na Harvardu. Njegov rad je jedna od prvih naunih obrada rata u kojoj autor ne
podrava ni etnike ni partizane.

Walter Roberts, Tito, Mihailovi and the Allies, 1941-1945, Durham, NC: Duke University
Press, 1987.

Robert J. Donia
u Amerikoj ambasadi u Beogradu 1960-ih godina, koristi tampane srpsko-

hrvatske izvore, ali citira tek par dokumenata iz goleme mase koja je tad ve
na raspolaganju. Ukljuuje i istraivanje korijena etnikog i partizanskog po-
kreta i fokusira se (sasvim predvidljivo) na linosti dvojice lidera. Njegov rad
je najbolja i posljednja znaajnija monografija koja Drugom svjetskom ratu u
Jugoslaviji pristupa sa stanovita saveznikih vojnih ciljeva, mada mnogi ud-
benici i opi prikazi primjenjuju isti pristup u tretmanu ratne Jugoslavije.
U meuvremenu se u Jugoslaviji odvija dokumentarna revolucija. Vojnoi-
storijski institut Jugoslavenske narodne armije prikupio je nekoliko stotina to-
mova dokumenata na svim stranama sukoba. Mada su urednici s ideolokim
uklonom birali dokumente, ta zbirka je i sad od neprocjenjive vrijednosti za
svakog ko eli razumjeti taj rat. Uz to, prikazi rata, u kojem se vrednuje uloga
partizana i Komunistike partije Jugoslavije, objavljuju se za svaki region, re-
publiku, ak i grad i temelje se, uglavnom, na linim sjeanjima i raspoloivim
dokumentima. Poput zbornika dokumenata Vojnoistorijskog instituta, te stu-
dije su bile otvoreno naklonjene partizanima, te uvruju partizansku memo-
rijalnu kulturu socijalistike Jugoslavije, mada su dodali i cijelo blago sirovih
podataka dostupnih buduim istraivaima. Ta poplava informacija iz Jugo-
slavije ide zajedno sa otvaranjem amerikih i britanskih zbirki dokumenata,
to priprema scenu za slijedeu fazu historiografije na engleskom jeziku.
U posljednjih petnaest godina, naunici sve vie poseu za dokumentar-
nom graom u oblikovanju jednog novog razumijevanja Drugog svjetskog
rata. Nadalje, u svojoj procjeni toka i ishoda rata prikazi na engleskom jeziku
nose odjek ponovnog otvaranja nacionalnog pitanja poetkom 1990-ih. Uloga
nacionalnog konflikta je ranije bila osvijetljena u knjizi Paula Shoupa Com-
munism and the Yugoslav National Question (Komunizam i jugoslavensko na-
cionalno pitanje) a razmatra se i u knjizi Joze Tomaevia Chetniks (etnici),
ali u prikazima tokom 1990-ih i kasnije, to se pojavljuje kao kljuno pitanje
rata, dok se potpuno zanemaruju socijalni dogaaji vezani za rat i njihova
uloga u omoguavanju mobilizacije ogromnih vojnih snaga na svim strana-
ma. Ti autori, po mom miljenju, uinili su krupan korak naprijed u boljem
razumijevanju sukoba time to su naglasili nacionalno pitanje, ali su i propu-

Paul Shoup, Communism and the Yugoslav National Question, New York: Columbia Univer-
sity Press, 1968; i Jozo Tomasevich, The Chetniks, Stanford, CA: Stanford University Press,
1975.

stili uiniti vei korak poto su gotovo potpuno ignorirali socijalni sadraj tog
sukoba posebno zaostalost seljaka u svim etnonacionalnim grupama kao
faktor irenja sukoba. Ja u ukratko ovdje razmatrati tri utjecajne studije koje
su predstavnici tog novog anra: knjigu Joze Tomaevia War and Revolution
in Yugoslavia, 1941-1945 (Rat i revolucija u Jugoslaviji, 1941-1945.); Envera
Redia Bosnia and Herzegovina in the Second World War (Bosna i Hercegovina
u Drugom svjetskom ratu) i dobar, mada jo neobjavljen rad Marka Hoarea,
Genocide and Resistance in Hitlers Bosnia (Genocid i otpor u Bosni u vrijeme
Hitlera).10
Uz usmjerenje ka nacionalnom pitanju, ti radovi probijaju teren usvajajui
regionalni pristup ratnom sukobu. Redi i Hoare bave se samo Bosnom i
Hercegovinom, i to ne samo kao mikrokozmosom jednog ireg jugoslaven-
skog rata, ve kao regionalnom borbom sa vlastitim posebnostima i specifi-
nim kontekstom. Tomaeviev pristup je iri, mada on dosljedno pokazuje
osjetljivost prema regionalnim varijacijama unutar jugoslavenskog rata, poseb-
no kao to odgovara i samoj temi knjige prema razlikama izmeu okupa-
torskih reima. Jugoslavenska perspektiva je u dubokoj pozadini radova Ho-
area i Redia, a saveznike sile se tek tu i tamo pojavljuju. Nijemci, Talijani
i lokalne faistike okupatorske snage, sa druge strane, igraju kljunu ulogu
u oba historijska prikaza. Autori su prvenstveno identificirali sukob, po mom
miljenju ispravno, kao sukob izmeu lokalnih aktera ije su vizije i strategije
suprotne, a ne kao regionalnu varijaciju globalne borbe za nadmo.
Redi tretira svaki od pet glavnih ratnih protagonista kroz pojedinano
poglavlje, to mu omoguuje da u potpunosti analizira korijene svake vee
grupe, te ideoloke ideje koje su ih motivirale. U srcu ovog prikaza su Bo-
njaci (odnosno Bosanski Muslimani), koje autor vidi kao samu sr borbe, dok
im se udvaraju i ustae i etnici, i partizani, i okupatorske vlasti podjednako.
On neposredno obrauje razne struje i sporenja unutar bonjake nacionalne
zajednice i pokazuje njihovo masovno raireno suprotstavljanje zloinima i
zloupotrebi od strane ustakog reima.
10
Jozo Tomaevi, War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and Collabora-
tion, Stanford, CA: Stanford University Press, 2001; Enver Redi, Bosnia and Herzegovina
in the Second World War, London: Frank Cass, 2005; i Marko Attila Hoare, Genocide and
Resistance in Hitlers Bosnia: The Partisans and the Chetniks, 1941-1943, London: Oxford Uni-
versity Press, uskoro izlazi.

Robert J. Donia
Hoare, s druge strane, fokusira se na Srbe i kompleksno sporenje izmeu

etnika i partizana predstavlja kao borbu za duu srpskog ivlja u BiH. Po nje-
govom tumaenju partizani uporno nastoje - sa pomijeanim uspjehom - pri-
guiti osvetnike impulse meu svojim lanovima, srpskim seljacima, u nadi
da e time osvojiti lojalnost nesrba. Njihova propaganda poziva na lojalnost
Bosni i Hercegovini, vie nego Jugoslaviji, te su vremenom osvojili podrku i
sljedbenike iz svih grupa. etnici, koji nisu bili suoeni sa takvom dilemom,
tolerirali su ekstremizam svojih srpskih lanova, te je odmazda nad nesrbima
kljuni element njihove propagande. etnici su vremenom propali zato to je,
za razliku od partizana, njihov pokret bio transparentno velikosrpski, i djelo-
vao pod komandom lidera iz Srbije te nikad nisu uspjeli imati stvarno domae
bh vodstvo. Hoare promatra i mnoge regionalne i lokalne ratne povijesti kako
bi izvukao zakljuke o odnosima partizana i etnika sa lokalnim stanovni-
tvom, otkrivi (izmeu ostalog) na desetine situacija gdje Srbi tite Bonjake i
Hrvate, Bonjaci - Srbe, a Hrvati tite Srbe od zloina vlastitih sunarodnika.
Razumijevanje Jugoslavije u ratno vrijeme prevalilo je dug put od prvih
saopenja za tampu jugoslavenske Vlade u izbjeglitvu, a engleski itaoci su
pozdravili objektivniji nauni tretman ratne politike, diplomacije i vojnih de-
avanja. ovjek ipak mora zaaliti zbog gotovo potpunog odsustva socijalne
historije u tim radovima. Mi jo uvijek znamo vrlo malo o svakodnevnom
ivotu tokom Drugog svjetskog rata i imamo malo spoznaja o tome kako
je socijalna struktura mogla utjecati na sposobnost suprotstavljenih orua-
nih formacija da mobiliziraju sljedbenike te osvoje podrku javnosti. Jednako
tako, stravina sudbina Jevreja u Drugom svjetskom ratu je nestala iz gotovo
svih - izuzev sporadinog spominjanja u novijim prikazima. Mnogi pojedinci
koji pripadaju brojnim grupama bili su rtve u Drugom svjetskom ratu, ali se
nijedna nije kao Jevreji suoila sa gotovo potpunim istrebljenjem. Unato tim
nedostacima, ova djela na engleskom jeziku uveliko su poveala ope razumi-
jevanje rata, a u posljednje dvije decenije se oslobodila i velikog dijela strasti
koja je poticala politike debate u neposrednoj poslijeratnoj eri.

SUMMARY
Bosnia and Herzegovina at the Vortex:
Changing Portrayals Of World War II In English, 1945-2005
In the past six decades, English-language accounts of the Second World

War in Bosnia and Herzegovina have evolved, starting with the perspective
of Allied strategic military interests and moving toward an understanding of
the conflict as a struggle among regional actors. In the late wartime years,
English readers saw the Second World War largely through the portal of Alli-
ed military observers who visited Tito or Mihailovi. Early postwar scholarly
accounts of the war echoed English readers obsession with the gargantuan
military struggle and the reasons for Allied victory. Since then, English-lan-
guage histories have increasingly drawn upon the voluminous documentary
record and emphasized the role of the national question in the course and
outcome of the war. Some authors have adopted a regional approach and fo-
cused principally on the war in Bosnia and Herzegovina. The quality of recent
histories is excellent, but there is a lamentable absence of social history in the-
se works, and horrible fate of the Jews in the Second World War has all but
disappeared from more recent accounts.

Husnija Kamberovi
Najnoviji pogledi na Drugi svjetski rat

u Bosni i Hercegovini
Za razliku od doba neposredno nakon 1945, danas se u historiografiji u

Bosni i Hercegovini jako malo panje posveuje vremenu Drugog svjetskog
rata. Ranije su radovi o Drugom svjetskom ratu, uglavnom, ispunjavali strani-
ce naih asopisa, a sada u naim strunim asopisima jednostavno kao da to
doba ne postoji. Niko ne moe sporiti injenicu da su pogledi na to razdoblje
nae povijesti dugo vremena bili optereeni aktualnim politikim stanjem.
Preovladavale su teme koje su iskljuivo afirmirale partizanski pokret, i svaki
iole drukiji pogled bio je kritiziran kako iz kruga historiara tako od ire
drutvene javnosti. Moglo bi se rei kako su historiari u Bosni i Hercegovini
dugo vremena bili u nepovoljnom poloaju kada se radilo o objektivnom obra-
ivanju dogaaja iz vremena Drugog svjetskog rata. Pokazala je to i studija
dr. Rasima Hurema o krizi NOP-a, koja se pojavila 1972 godine. Reakcije su
bile estoke: na poticaj iz politikih krugova organizirani su okrugli stolovi,
debatiralo se o sadraju i osuivale poruke te knjige.
Ovu Huremovu knjigu objavila je sarajevska Svjetlost poetkom 1973 (a
na knjizi kao godina izdanja stoji 1972). Kritiari Huremove knjige su posebno
insistirali na ovome da se knjiga pojavila poetkom 1973, a ne 1972. kako bi
skratili vrijeme koje je prolo od pojave knjige do napada na nju. U junu 1975.
u Institutu za istoriju je organizirana diskusiju o stavovima sadranim u toj

Dr. Rasim Hurem: Kriza Narodnooslobodilakog pokreta u Bosni i Hercegovini krajem 1941. i
poetkom 1942. godine. Sarajevo : Svjetlost, 1972.

Husnija Kamberovi
knjizi. Iz objavljene diskusije nije posve jasno ko je organizirao tu diskusiju,

ali je u to doba direktor Instituta bio dr. Nikola Babi, a Redakcijom Priloga,
u kojima je diskusija objavljena, rukovodio je dr. Devad Juzbai. Redakcija
je, meutim, samo napomenula da je u Institutu organizirana diskusija o na-
vedenoj knjizi, te da je ona odluila da tu diskusiju objavi. Iako to ne navodi
izriito, ali je oito Redakcija odluila ne ulaziti ni u kakve ocjene karaktera
i znanstvenoga dometa diskusija, preputajui time samim sudionicima da i u
pisanoj formi stave na raspolaganje javnosti svoje usmene diskusije. Time je,
oigledno, Redakcija i asopis Prilozi samo posluila kao medij za prezenta-
ciju stavova razliitih od stavova koje je zastupao dr. Rasim Hurem u svojoj
knjizi.
Zato je vano spomenuti ovu Huremovu knjigu i reakcije koje su uslije-
dile u kontekstu pogleda na Drugi svjetski rat u Bosni i Hercegovini? Zato to
je estina kritika kojoj su bili podvrgnuti ne samo stavovi izneseni u toj knjizi,
nego i sam autor, uveliko odredila naa budua istraivanja toga razdoblja: i
dalje se krenulo u afirmaciju NOP-a, svi ostali su bili loi momci, dopute-
no je jo jedino pisati o rtvama, ali opet nikako ne spominjati rtve koje su
poinili partizani (jer oni nisu inili nikada nita loe). Sada ne elim ulaziti
u analizu Huremove knjige, nego je samo spominjem kako bih istaknuo moju
prvu tezu koja glasi: Bavljenje historijom Drugog svjetskog rata u naoj bo-
sanskohercegovakoj historiografiji dugo je bilo optereeno dnevnopolitikim
kontekstom.
Drutveni i politiki kontekst u kojem se vodila diskusija

Knjiga se pojavila poetkom 1973 godine. Jedno vrijeme nije bilo javnih
napada, barem ne u strunim asopisima niti na naunim skupovima, a ogo-
varanja za kahvom je uvijek bilo, posebno meu nama historiarima. Takva
ogovaranja sigurno nisu izostala kada je u pitanju i ta knjiga, ali ozbiljnijih
naunih primjedbi, koje bi bile objavljene u strunim asopisama, nije bilo.
Moda je i injenica da je knjiga prije toga odbranjena kao doktorska diserta-
cija 12. maja 1970. na Filozofskom fakultetu u Sarajevu pred Komisijom koju

Diskusija je organizirana u junu 1975. u Institutu za istoriju, a objavljena je asopisu Pri-
lozi, god. XI-XII, broj 11-12, Sarajevo 1975-1976, str. 341-411. U ovom radu dalje u ovu
diskusija navoditi samo kao: Diskusija.

NAJNOVIJI POGLEDI NA DRUGI SVJETSKI RAT U BOSNI I HERCEGOVINI
su inili prof. dr. Hamdija Kapidi, prof. dr. Ferdo Hauptmann i prof. dr.
Milorad Ekmei bila ta prepreka koja je ukazivala da se radi i profesionalno
ipak dobro uraenom poslu. Osim toga, knjiga je nakon pojavljivanja dobila i
nagradu Svjetlosti, pa je sve to davalo odreeni nauni znaaj knjizi.
Jo je neto vano za kontekst u kojem se knjiga najprije pojavila, pa zatim
se o njoj poelo otro debatirati. Naime, to je doba raznih politikih obrauna
i u BiH. Poetkom 1971. poeo je politiki obraun sa Paagom Mandi-
em, izmeu ostaloga i zbog njegovih vienja situacije u istonoj Bosni krajem
1941. i 1942, i uloge koju su u stvaranju partizansko-etnikih tabova krajem
1941. imali Rodoljub olakovi i Svetozar Vukmanovi Tempo. olakovi je
pokrenuo partijski sistem u obraunu sa Paagom, posebno nakon to je 1973.
Paaga stavio ozbiljne primjedbe na olakovievo predstavljanje dogaaja u
istonoj Bosni 1941. i 1942. u scenariju jedne TV serije o ratnim dogaajima,
koju je trebao snimati Dunav-film. U tom trenutku se pojavila Huremova
knjiga, koja govori o krizi NOP-a u istonoj Bosni 1941-1942. U razgovoru
kojega je 16. aprila 1973, vodio u Institutu za istoriju sa historiarem dr. Nu-
sretom ehiem, koji je odmah napravio zabiljeku o tome, Paaga je opet
govorio o olakovievoj ulozi u dogaajima 1941. u istonoj Bosni, usput
kritizirajui i Huremovu knjigu. U ehievoj biljeci stajalo je kako je Paaga
svoje primjedbe na Huremovu knjigu spreman () iznijeti u diskusiji na na-
unom dijelu kolektiva Instituta.
Meutim, na proirenoj sjednici Sekretarijata CK SKBiH 26. juna 1973.
dolo je do sueljavanja stavova Paage Mandia, s jedne strane, i glavnine
tadanjeg partijskog rukovodstva, s druge strane (posebno Mandi Rodo-
ljub olakovi) u vezi sa dogaajima iz 1941. i poetka 1942. u istonoj Bosni.
U ovoj raspravi Paaga e biti propisno slomljen. Mandiev pokuaj da se o
stanju u istonoj Bosni 1941-1942. progovori otvorenije i iskrenije bio je osu-
en na neuspjeh. Drugi su se pokazali puno jaim.
U to vrijeme je organizirano nekoliko veih rasprava o Drugom svjet-
skom ratu. Najvei skup, posveen AVNOJ-u i NOB-u u Bosni i Hercegovini
1942-1943. godine, organizirao je Institut za istoriju 22. i 23. novembra 1973,

air Filandra, Bonjaka politika u XX stoljeu. Sarajevo : Sejtarija, 1998, str. 240-251.

Fotokopija zabiljeke u posjedu autora ovoga teksta.

Usporedi i rad dr. Tomislava Ieka u ovom Zborniku.

Husnija Kamberovi
dakle, barem godinu dana od pojavljivanja ove knjige i vie od tri godine
nakon njene javne odbrane kao doktorske disertacije. Organizacijom ovoga
skupa Institut je pokazao da u svojoj sredini ima dovoljno znanstvenoga kadra
za rasprave o najvanijim pitanjima nae historije. Na tom skupu je Huremovu
knjigu prvo napao dr. Pero Moraa, a potom i dr. Zdravko Antoni, te dr.
Petar Kaavenda, dr. Venceslav Glii, mr. Muharem Kreso, mr. Ranko Kon-
ar i konano Avdo Humo.
Poslije ovoga napada Pere Morae poelo se u Institutu raspravljati o Hu-
removoj knjizi. Jedan historiar koji je sudjelovao u tim napadima pisao je:
Sjeam se da smo u to vrijeme (tj. nakon ovoga skupa 22. i 23. novembra, op.
H. K.) imali u Institutu veoma napetu situaciju, bilo je miljenja da se zakae
sastanak na kome bi se raspravljalo i o referatu (kojega je Hurem podnio na
tom skupu, i koji je u dobroj mjeri sadravao stavove iznesene i u ovoj knjizi,
op. H. K.) i o knjizi i o samom Huremu. Meutim, to se nije tada desilo,
nego tek nakon to je Rodoljub olakovi na skupu Semberija u 1941 godini
(Bijeljina 27. i 28. juni 1974) otro napao Huremovu knjigu.
Na ovom skupu u Bijeljini 27. i 28. juna 1974. Rodoljub olakovi je,
nakon to je optuio Hurema kako se poduhvatio posla za koji nije dorastao
izrazio nadu da e se neko od istoriara marksista, ili Institut za istoriju u
Sarajevu, detaljno pozabaviti njegovom knjigom. Bio je to trei poziv (prvi
poziv je nakon pojave knjige, ali tada je to bilo samo ogovaranje uz kahve)
za odstrjel Huremovih stavova i organizirana je diskusija u Institutu u junu
1975. godine.
Kritiziralo se sve: kako se ta tema uope pojavila kao projekat u Institutu,
ko ju je prihvatio kao doktorsku disertaciju, ko ju je recenzirao, a ko inio iri
koji je knjizi dodijelio nagradu Svjetlosti.
Ve tada je jako kritiziran i Huremov stav kako historiografija treba pre-
vazii razinu iz koje se na NOR gledalo iskljuivo kao na epopeju. Jedan je

Dr. Pero Moraa je u partijskim krugovima slovio kao neupitni arbitar za dogaaje u ra-
zdoblju Drugog svjetskog rata.

AVNOJ i narodnooslobodilaka borba u Bosni i Hercegovini (1942-1943). Materijali sa naunog
skupa odranog u Sarajevu 22. i 23. novembra 1973. godine. Beograd : Rad, 1974. Organi-
zator skupa bio je Institut za istoriju u Sarajevu, glavni urednik zbornika bio je dr. Nikola
Babi, a lanovi Redakcije Nevenka Baji, Drago Borovanin i dr. Rasim Hurem.

Diskusija, str. 344.

historiar u polemici napisao da je ponosan ako je Hurem mislio na njega kada

je to napisao, jer on na NOR doista eli gledati kao na epopeju.
Glavna optuba iznesena od historiara u vezi s ovom knjigom sadrana
je u tome kako se uope ne moe govoriti o krizi NOP-a. Drugovi, ak i oni
koji su se na poetku svojih diskusija ogradili da nisu dovoljno struni da ra-
spravljaju o ovoj knjizi, u toj su diskusiji otro napali sve ono to Hurem tvrdi.
Hvalili su Partiju, njezine napore u organizaciji i voenju NOB-a, sugerirali
kako je Hurem, nastojei prevazii dotadanje klieirane rasprave o NOP-u,
prenebregao neke optepoznate i utvrene vrijednosti NOP-a, koje je trebao
svakako () afirmisati.
itava diskusija svela se na kraju na to kako se u historiografiji treba na-
staviti sa afirmacijom NOP-a, a ne sa nepristrasnim prouavanjem toga ra-
zdoblja nae povijesti. Iz objavljene strune diskusije vidi se da je jedan kri-
tiar napisao kako u ocjeni Huremove knjige treba imati u vidu to da se ona
pojavila u jednoj drutveno-politikoj klimi, u kojoj se javila pored ostalog
tendencija da se odreene vrijednosti NOP-a, a posebno uloga KPJ u njemu,
devalviraju. Poruka je jasna: Nema devalviranja NOP-a! Tadanji direktor
Instituta, koji e ubrzo ui i u CK, dr. Nikola Babi ovako je to poentirao:
Sve ovo na to smo ukazali u ovoj diskusiji i ta je reeno u ranijim kritikama
knjige druga Hurema, pokazuje da su njegova nastojanja da d jednu vanse-
rijsku studiju, kako ta nastojanja naziva drug arac, i da govori samo u ime
iste nauke, rezultirala krupnim metodolokim grekama i ozbiljnim nau-
nim promaajima. Braniti sve to u ime iste nauke, znailo bi nau kritiku
okvalifikovati kao pragmatiki zahtjev dnevne politike. Meutim, veliki broj
kritikih primjedbi, koje su ovdje iznesene, otklanjaju takvu pomisao i kod
laika, i kod vrsnog strunjaka, pa i kod malicioznih naklapala. Uostalom, zar
je mogue pisati o najsuptilnijim politikim pitanjima, kakvo je i ovo, a otklanjati
politiku angaovanost i proglaavati se nekakvim naunim istuncem. Nakon
ovakvih stavova nije vie bilo mjesta za naune istunce!
Taj stav je bio prisutan u historiografiji itavo naredno razdoblje. Sve do
osamdesetih godina u naoj se historiografiji o Drugom svjetskom ratu pisalo
sa pozicije pobjednika. Jednom je neko zapisao kako historiju piu pobjedni-
ci, ali nam tek pobijeeni omoguavaju da prolost doista razumijemo. Zbog

Diskusija, str. 395

Husnija Kamberovi
toga smo mi imali prilino dobro istraenu povijest Drugog svjetskog rata sa
aspekta pobjednika, vojne operacije su do u detalje analizirane (dodue, pone-
kada su te operacije bile pomalo dotjerivane u udbenicima, ali i to je bilo
razumljivo u tom vremenu), pisalo se o rtvama, ali je nedostajalo uvoenje
socijalne komponente u zbivanja i nedostajala su istraivanja svakodnevnoga
ivota.10 Jo je poraznije da se i u tim djelima donosi veoma malo, gotovo ni-
ta, znaajnog za bolje razumijevanje rata. Najee su se ponavljale prie bez
novih dokaza, a i u historiografiji su takva djela prolazila bez ozbiljnije kritike.
Jedini je, moda, izuzetak loa knjiga Radomira Bulatovia o konclogoru Ja-
senovac, koja se u izdanju sarajevske Svjetlosti pojavila 1990 godine, o kojoj
je napisan kritiki prikaz,11 ali kako je taj kritiki prikaz objavljen u prilino
nepovoljnom vremenu 1994. godine, on nije imao znaajnijega efekta.
Posljedice diskusije o knjizi dr. Rasima Hurema

za razvoj historiografije o Drugom svjetskom ratu
Moja druga teza glasi: Otrina napada na Huremovu knjigu i politiki
kontekst koji je te napade potaknuo zapravo su cementirali svako drukije
gledanje na Drugi svjetski rat, od gledanja kakvo je o tome imao jedan dio
ratnih pobjednika. Poslije ovih napada (uglavnom na partijskim sastancima,
zato i to ne istaknuti), nije vie bilo hrabrosti za kvalitetnije iskorake u mode-
lima istraivanja rata i u izboru ratnih tema. Nakon otrih kritika Huremove
knjige 1975. godine nije bilo lahko nai nekoga ko bi se usudio slobodnije i
nauno nepristrasno pristupati problemima Drugog svjetskog rata. Bilo je ne-
koliko mladih historiara koji su kao radne zadatke dobivali da obrauju teme
iz toga perioda, ali su svi oni itajui diskusije Huremovih partijskih drugova
10
Na jednom naunom skupu posveenom historiografskoj literaturi o BiH u Drugom svjet-
skom ratu pobrojano je blizu 400 naslova objavljenih u posljednjih dvadesetak godina, ali
je katastrofalno to da je jako malo tu djela nastalih u naoj historiografiji. Na primjer, naa
se historiografija posljednjih dvadestak godina od tema o Drugom svjetskom ratu ponajvie
bavila pitanjem stradanja stanovnitva, ali je i tu od ukupno 50 nabrojanih naslova u tom
pregledu svega 14 nastalo u Bosni i Hercegovini. Rasim Hurem i Seka Brkljaa, Historio-
grafska literatura o Bosni i Hercegovini u Drugom svjetskom ratu objavljena nakon 1980. u
zemlji i inostranstvu. Prilozi, 29, Sarajevo: Institut za istoriju, 2000, str. 141-161.
11
Prikaz Senije Milii objavljen u: Prilozi, XXV, 27(1991), Sarajevo: Institut za istoriju,
1994, str. 230-234.

o njegovim stavovima, mogli znati kako treba pisati. Zbog toga smo mi imali
teme o muslimanskom graanskom drutvu u Drugom svjetskom ratu, kao
i temu o srpskim i hrvatskim graanskim strukturama u ratu; nijedna tema
nije nikada zavrena, i svi su od toga odustali, ali smo zato dobili Parergon
Dervia Suia i slina djela. Krajem 80-ih pojavila se i knjiga o 13. SS diviziji
(i ona je izazvala odreene kritike reakcije kako u dnevnim listovima tako
i u strunim asopisima), ali smo tek iza ovoga rata dobili knjigu akademika
Envera Redia o Bosni i Hercegovini u Drugom svjetskom ratu, koja je, za-
pravo, dosad jedina cjelovita historija rata 1941-1945. u Bosni i Hercegovini.
Rat koji smo nedavno proivjeli pokazao je koliko je vano i koliko smo
izgubili zbog proputanja da meu istraivake teme o Drugom svjetskom
ratu uvrstimo i teme iz povijesti svakodnevnice. No, moda i brojna sjea-
nja, koja su osobito nastajala osamdesetih godina, omoguavaju da se i sada
vratimo na tu temu. Ogroman je broj publiciranih sjeanja iz rata (spomeni-
mo samo sjeanja Avde Hume, Ugljee Danilovia, Ahmeda Dube, efketa
Maglajlia, Osmana Karabegovia, Rodoljuba olakovia, Adil-bega Zulfi-
karpaia i drugih). Ono to je zanimljivo je da mnogi, koji su poslije 1945.
otili u opoziciju ak i u emigraciju - poput Adil-bega Zulfikarpaia, u svo-
jim sjeanjima na Drugi svjetski rat stalno potcrtavaju antifaistiki karakter
rata koji se vodio u Bosni i Hercegovini.
Dakako da su promjene do kojih je dolo na politikoj pozornici u Bosni
i Hercegovini 80-ih godina znatno utjecale na promijenjena gledanja na Dru-
gi svjeski rat u Bosni i Hercegovini: odjedanput su se ovim razdobljem nae
povijesti poeli baviti oni koji su dotada imali druge znanstvene preokupacije
(ili uope nisu bili u znanosti), a mnogi koji su dotada uglavnom svoju naunu
reputaciju vezali za Drugi svjetski rat poinju da se bave nekim drugim
temama. Kao da nisu imali hrabrosti suprotstavljati se revizionistikim poku-
ajima u historiografiji o ovome razdoblju, pa su izlaz jednostavno nalazili u
usmjeravanju ka drugim temama. Tako je, na primjer, Institut za istoriju, koji
je svojedobno zapoeo djelatnost kao Institut za istoriju radnikog pokreta,
a najvei dio projekata vezao za Drugi svjetski rat i NOB, sada odjedanput
ostao bez historiara koji se bave tim razdobljem. Od tada pa sve dosad stanje
je ostalo takvo. Trenutno od ukupno 24 historiara u naem Institutu samo je-
dan ima projekat iz Drugog svjetskog rata. Slina je situacija i drugdje u Bosni
i Hercegovini, a i tamo gdje postoje historiari koji obrauju teme iz Drugog

Husnija Kamberovi
svjetskog rata rade nacionalne teme, pod velikim uplivom savremenih poli-
tikih kretanja i slino.
Stanje nae historiografije o Drugom svjetskom ratu moda je najbolje
okarakterizirala mr. Seka Brkljaa na jednom skupu kada je ukazala na taj
zaokret:
Ima dosta osnova za miljenje da su politike ideje i politika zbivanja
uticala na predmetnu orijentaciju, idejne i tematske odrednice historiografije
o Bosni i Hercegovini 1941-1945. godine. Nedvojbeno je da je druga polo-
vina osamdesetih u jugoslavenskoj historiografiji o Drugom svjetskom ratu,
naravno i u Bosni i Hercegovini, mea koji oznaava prekretnicu, odnosno
omoguava periodizaciju historije historiografije o periodu 1941-1945. kod
nas. Do tada je analiziran i populariziran taj period, prije svega kao herojska
epopeja koja je generalno promiljajui glorifikovala ulogu KPJ i J. B. Tita, s
jedne strane, te esto nekritiki uveliavala znaaj odreenih dogaaja, broj
boraca i rtava, monolitnost pokreta, jasnou i konzistentost narodnooslobo-
dilake i antifaistike platforme, s druge strane. Reklo bi se da je promje-
na politike klime krajem osamdesetih stvorila jednu od pretpostavki, po-
red otvaranja arhiva kojima je prestala zabrana, objavljene ogromne koliine
grae, brojnih historiografskih ve objavljenih djela itd, da se bez ideoloke
pristrasnosti, partijske discipliniranosti i sl. propita, nauno kritiki osmisli
bez straha i ponovo revalorizira ovaj period. Ali, dok tadanja nauka jo nije
stigla da revidira i izmijeni stavove njegovane u javnom mnjenju socijalistike
Jugoslavije puhnuli su neki novi politiki vjetrovi i mnogi historiari su doka-
zali da je historiar ipak samo dijete svoga vremena i pragmatino su punim
jedrima krenuli naprijed. Njima su se pridruili i oni koji su se nazivali histo-
riarima, naprosto se utrkujui u novom pristupu, tj. devalviranjem antifai-
zma i njegovih rezultata te, pseudo naunim pristupom, uzdizanjem njegove
suprotnosti. Negacija antifaistikog karaktera rata i njegovo pretvaranje u
eminentno graanski rat borbe za vlast, negacija i minoriziranje antifaisti-
kih vijea i negacija avnojevskih granica, negiranje Bosne i Hercegovine kao
vjetake tvorevine, odnosno Muslimana kao vjetaki, partijski promovirane
nacije itd, samo su neke od karakteristika u poduem spisku sistematizacije
novoga pravca, koji je itekako uticao na politiku i vojnu pripremu i bio u
direktnoj korelaciji sa dogaanjima 1992-1995. godine u Bosni i Hercegovini.
O tome svjedoe i mnogobrojna objavljena djela, knjige, lanci i silni feljtoni

u poduim nastavcima.12
Nekoliko knjiga koje su se kod nas pojavile u posljednjih 10-15 godina
najbolji su pokazatelj kako je historijska nauka sklona pokleknuti pred jakim
politikim okruenjem. I mada mi u Bosni i Hercegovini, zapravo, na prvi
pogled nismo napravili tako veliku reviziju Drugog svjetskog rata, kao to su
to uradili nai susjedi u Hrvatskoj i Srbiji, mi smo dopustili da nas zatekne
neto to je ak moda stranije od revizionistikoga pravca: mi smo dopustili
da nam to razdoblje jednostvano klizi iz ruku. Kada smo mi profesionalni hi-
storiari ispustili to razdoblje spremno su uskoili drugi, manje kvalificirani,
koji su radikalizirali ocjene o Drugom svjetskom ratu i plasirali ih u javnost.
Dok je, na primjer, Adnan Jahi napisao knjigu o muslimanskim vojnim for-
macijama u tuzlanskom kraju, koja je u osnovi ak dobra knjiga, ali je tu parti-
zanski ulazak u Tuzli okarakteriziran kao Pad Tuzle (pa dopustimo da je to
za neke i bilo tako), pojavila se itava masa drugih ljudi koji su se latili pisanja
o Drugom svjetskom ratu, koji su pisali duge novinske feljtone u kojima su
o Drugom ratu pisali kao da se on vodi sada. Kada se itaju neki feljtoni o
Drugom svjetskom ratu, koji su objavljivani tokom rata 1992-1995, stjee se
dojam kao da se ita historija rata koji se tek vodi.13
Posebno se jako nametao problem rtava. I to ne samo rtava iz Drugog
svjetskog rata, nego sve vie i sve ee pitanje rtava 1945. i nakon toga. Kako
su Hrvati poeli stvarati mit Bleiburga (na ve raniji srpski mit Jasenovca),
kod Bonjaka su se poele pojavljivati tendencije povezivanja ta dva mita i
ukljuivanje bonjakih rtvava, emu je znatno doprinosila i injenica da se
o stvarnim rtvama Bonjaka kako u logoru Jasenovac tako i o bonjakim
rtvama 1945. dotad nije u znanosti dovoljno raspravljalo: Bonjacima su pu-
12
Seka Brkljaa, Historiografska literatura o Bosni i Hercegovini u Drugom svjetskom ratu
objavljena u posljednjih dvadesetak godina. Nauni skup Historiografija u Bosni i Hercegovini
od 1990. do 2003. godine. Sarajevo: Friedrich Naumann Stiftung, 2003, str. 49-85.
13
Kao primjer moe posluiti serija feljtona objavljivana u listu Ljiljan, u kojima je radikalno
mijenjana slika Drugog svjetskog rata. U tom su listu objavljivani tekstovi u kojima se, oito
pod velikim utjecajem okolnosti u kojima su se Bonjaci nali za vrijeme rata 1992-1995.
kada su se suoili sa novom vrstom faizma i opasnou istrebljenja, snano afirmirala an-
tifaistika orijentacija Bonjaka u Drugom svjetskom ratu i isticala miroljubiva orijentacija
jednog naroda, njegovo principijelno odbacivanje nasilja, diktature, diskriminacije, geno-
cida, prozelitizma i terora, a zalaganje za uspostavljanje principa zajednikog ivljenja. U
nekim drugim listovima sadrane su sline tendencije, samo sa drugim predznacima.

Husnija Kamberovi
nili masovne grobnice, Ustae su i Bonjake spaljivale u Jasenovcu samo

su neki od naslova. Posebno je zanimljivo gledanje na rtve 1945. godine.
Kao kljuni dokazi navode se sjeanja emigranata koji se prisjeaju masovnih
pogubljenja Bonjaka 1945, pronalaze se masovne grobnice po rijekama Sani
i Uni (sve su to rtve Bonjaka koje su komunisti 1945. likvidirali bez suda
i zakona i slino). Navode se podaci kako je 1945. izmeu 30.000 i 60.000
Bonjaka platilo glavom to na licu mjesta, to u marevima i logorima
kroz novu Jugoslaviju. I bez neophodnih istraivanja, koja moraju uslijediti
u vremenu koje je pred nama, broj umorenih Bonjaka je toliki da pojam Ble-
iburga predstavlja vjerovatno i najvee stratite bonjakog naroda u njegovoj
historiji. To su one nae amide, daide, tetke, djedovi, kojima su se nai rodi-
telji cijeloga ivota nadali da e se javiti nekada, odnekud iz June Amerike i
Australije () Skoro da nejma bonjake familije, koja nije ivotarila s nadom
o pojavljivanju najbliih.14
Zapravo, ini mi se da bismo mi upravo sada trebali imati nekoliko histo-
riara koji e se baviti ba ovih temama. Ima dovoljno objavljenih izvora, pa
gotovo da bi se na temelju tih poznatih izvora, ali samo uz novu i slobodniju
interpretaciju, moglo puno toga novoga i vanoga napraviti.
Ali, mi danas nemamo temeljitu studiju o sveobuhvatnim kretanjima u
Bosni i Hercegovini u toku Drugog svjetskog rata. Tek e sa pojavom knjige
Envera Redia 1996. naa historiografija dobiti prvu historiju Bosne i Her-
cegovine u vrijeme Drugog svjetskog rata. Kasnije je ta Redieva knjiga u
neto kraoj verziji prevedena na engleski jezik, i ini mi se da bi sada bilo ko-
risno, upravo zbog koncepta knjige na bosanskom jeziku, koji je nuno vodio
estim ponavljanjima gradiva, ovu Redievu knjigu sa engleskoga prevesti na
bosanski jezik i uvesti je kao redovni udbenik za studente historije na naim
fakultetima.
No, prije Redieve knjige o Drugom svjetskom ratu u bosanskoherce-
govakoj historiografiji je bilo pokuaja da se razdoblje Drugog svjetskog rata
temeljitije istrai i to u sklopu jednog irokog projekta na razini tadanje Ju-
goslavije: radi se o projektu Jugoslaveni u faistikim zatvorima, zarobljenikim
i koncentracionim logorima i pokretu otpora evropskih zemalja u vrijeme Drugog
svjetskog rata. Projekat se fokusirao na rtve, ali tim historiara koji je obra-
14
Ljiljan, 24. maja 1995, str. 25.

ivao rtve u Bosni i Hercegovini nije publicirao rezultate svojih istraivanja

(najee objanjenje sudionika toga projekta je kako su rukopisi bili zavreni,
ali nisu publicirani jer su uniteni u nedavnom ratu).
I tako, dok mi ne zavravamo zapoete naune projekte, a zavreni pro-
jekti nailaze na politike osude, nae sjeanje na Drugi svjetski rat i znaaj koji
je on imao za nau povijest, dijeli sudbinu svakog drugog sjeanja: postepeno
blijedi, i mi u ta sjeanja unosimo vlastita iskustva koja vrlo esto nemaju ni-
kakve veze s onim to se doista dogodilo.
SUMMARY
The latest perspectives of the Second World War
In Bosnia and Herzegovina
This work examines the criticism surrounding Rasim Hurems 1973 study
on the NOP (National Liberation Movement) in eastern Bosnia. Kamberovi
argues that as a direct consequence to the controversy surrounding Hurems
study, the Bosnian historiography on the Second World War has grown static.
He notes that criticisms of Hurems work, which need to be understood in the
broader political context of Bosnia and Herzegovina in the 1970s, essentially
disavowed any scholarship on the Second World War that did not fit with the
general narrative of the wartime victors. Afterwards, scholars lost the courage
to introduce new works that provide different perspectives of the war or to
address different wartime themes.

Sran Miloevi
O jedNoj desnoj reviziji pogleda

na antifaistiku borbu u Srbiji
Rad je posveen analizi tekstova koje su pisale pristalice klerikalne de-

snice u Srbiji, u nastojanju da prikau antifaistiku borbu Srba kao tetnu,
beskorisnu za srpski narod i da nekritiki rehabilituju pojedince koji su se
u Drugom svetskom ratu nali na strani faistikog okupatora. Nastojanje
autora ovog rada bilo je usmereno u pravcu kontekstualizacije reene pojave
u savremena preoblikovanja vrednosnih sistema u srpskom drutvu koja su,
nesumnjivo, u funkciji traganja za novim (starim) identitetom. Ukazano je
na fundamentalno revizionistike tendencije, koje svoje utemeljenje imaju u
ideolokim obrascima koje su utvrdili pre svih Dimitrije Ljoti i Vladika Ni-
kolaj Velimirovi.
Jedna od najveih kontroverzi novije srpske istorije svakako je tumaenje

i promiljanje dogaaja tokom i nakon Drugog svetskog rata. Velika je tema
novije srpske istoriografije da prepozna i objasni zaokret u tumaenjima reene
teme. Profesor Todor Kulji je u obimnoj studiji istraio i ukazao na neke
pojavne oblike ovog zaokreta i ponudio detaljan teorijski okvir izuavanja.
Zadatak moga rada je da predstavi jednu od najekstremnijih desnih revizija
istorije u Srbiji, reviziju iji je nosilac jedna odista marginalna grupa srbijanske
javnosti, ali grupa koja svojim stavovima i nainom miljenja vrlo ilustrativno
svedoi o snazi talasa konfuzije u postkomunistikoj Srbiji. Zbog temeljne

T. Kulji, Prevladavanje prolosti-uzroci i pravci promene slike istorije krajem XX veka, Beo-
grad 2002.

Sran Miloevi
revizije istorije koju je ova grupa ponudila kao alternativu i putokaz za bolju
budunost Srbije, a radi uvida u celinu njihovog koncepta, redovi koji slede
mestimino e se udaljavati od neposredne teme, ali samo kada sam smatrao
da je to neophodno za razumevanje sutine samog koncepta. Smatrao sam da
je izuzetno vano predoiti to je mogue vie izvornih tekstova, pa je rad vie
nego to je to uobiajeno ispunjen opirnijim napomenama.
Temelji ove revizije, ije dosadanje domete tumaimo na ezdesetu
godinjicu od sloma faizma, nalaze se u zaokretu udesno koji se u delu is-
toriografije dogodio krajem osamdesetih i poetkom devedesetih godina, na
evropskom nivou. Tekoe u prepoznavanju i valorizaciji revizionistikih ten-

Kao primer reene temeljnosti u reviziji pogleda na prolost neka posvedoi sledei neto
dui ali ilustrativan odlomak iz jednog teksta, koji promovie jednu sasvim osobenu filozofiju
srpske nacionalne istorije, koja inteligentski sublimira vievekovno iskustvo Srba, filozofiju
koja nije liena proizvoljnosti koja se sa stanovita kritike istoriografije ne moe okarakterisati
drugaije do kao diletantska: Tanu uzrono-posledinu vezu izmeu elja i prohteva srpske
nacije i sudbine koja ju je potom zadesila samo Bog zna. Meutim, ini se da tu i ovek
poneto ovla moe da zakljui i da naui.
Poetkom tog davnog trinaestog veka otvori cela Srbija svoje srce i svaku poru svoga tela da
rastera mrak unutar sebe hristonosnim reima najveeg meu nama svih vremena-Svetog
Save. I kao to Gospod Isus Hristos ree: Traite prvo Carstvo Nebesko, a sve ostalo dodae
vam se. (Mt, VI, 33) Otac na nebeski dade nam svega u izobilju. U spomen na ta vremena
ostade nam ono, prosto parafrazirano: Dok je vaba jeo prstima, mi viljukom boc... Po
svemu sudei, Srbi se u tom izobilju ne snaoe ba najbolje.
U vreme cara Duana kao da je izbledela prethodea svetost i svetlost celog naroda, a zav-
ladalo materijalno besnilo, osiona raspojasanost i greh u svakom obliku. Duanov zakonik
je pokuaj da se zaustave duhovni i moralni pad. O separatizmu tadanjeg plemstva zna se
iz mnogo izvora, a o prirodi osvajakih pohoda govori jedna (neproverena) informacija: u
grkim manastirima postoje freske na kojima srpski vojnici ubijaju grke monahe! Tano
ili ne, nedugo zatim zadugo izgubismo dravu (zbog Duanovih osvajanja i ubijanja grkih
monaha? S. M.) (I mnotvo drugih privilegija) i (p)ostadosmo osobeni po estim smenama
vladajuih dinastija i promenljivom zdravlju srpskih ambicija.
Onaj deli nae svesti koji gleda ka Bogu bivao je kad vei, kad manji, a duhovnost koje
nema bez Svetog Duha trpljae udarce sa raznih strana. Bog nas je ekao, a mi smo bludeli:
iz turske memle pravo na prosveeni i racionalistiki zapad, sve dok nam se obezglavljena
mladost nije dokopala poturenog komunizma (? S. M.). U poluvekovnu propast ponovo
propadosmo. (Sve podvukao S. M.) Cf. S. Poljakovi, I dalje, dalje od pravoslavne mona-
rhije, Dveri srpske 11-12 (2001), http://www.dverisrpske.com/brojevi/11_12.htm/idaljeda-
lje.htm, 17. 12. 2004.

O tome vidi u T. Kulji, n.d.

O jedNoj desnoj reviziji pogleda na antifaistiku borbu u Srbiji
dencija umnogome lee u injenici da njihovi nosioci najee ne iznose jasne

neistine, ali je interpretacija vrlo problematina i neretko sugerisana proiz-
voljnom selekcijom injenica.
Razmiljanje nad poveu Drugog svetskog rata na prostoru nekadanje
Jugoslavije neodvojivo je od promiljanja njene komunistike prolosti. Os-
taje kao nesporna injenica da je glavni nosilac otpora okupacionoj sili bila
KPJ sa svojim partizanskim odredima. Zajedno sa preispitivanjem uloge ko-
munista u novijoj istoriji Srbije, dramatino je dovedena u pitanje i smisa-
onost, opravdanost otpora okupatoru koji su komunisti vodili. Naime, odri-
canje od komunizma dovelo je do brutalnih uproavanja u tumaenju uloge
srpskih i jugoslovenskih komunista i celine njihove delatnosti, ime je i
narodnooslobodilaka borba, koju su komunisti Jugoslavije vodili, kompro-
mitovana zbog odbacivanja ideologije koja je sa tom borbom identifikovana.
Drugim reima, grubim istorijskim revizionizmom, koji je i sam ideoloki
obojen, pre svega nacionalistikim i, neminovno, klerikalnim koloritom, ve-
liki deo srbijanske javnosti se u poslednjoj deceniji minulog stolea, u veini
nesvesno, a delom i sasvim svesno odrekao jednog od najveih istorijskih kapi-
tala srpskog naroda, a to je antifaizam, uz koji je srpski narod, prema pisanju
istoriara u Srbiji, veinski pristao.
Stanje duhova daleko je od jednostavnih tumaenja. Naime, nije niti
od svih, niti ak veinski, osporeno antifaistiko naslee, utoliko to se, na
primer, i aktuelna glorifikacija etnikog pokreta Dragoljuba Mihailovia, kao naj-
masovnija revizionistika tendencija, zasniva pre svega na njegovoj antifaistikoj
borbi, ali i na antikomunistikom delovanju. Stoga je Mihailovi velikom delu
srbijanske javnosti dvostruko prihvatljiv - kao antifaista i antikomunista.
Meutim, istorijska je istina da kada se govori o Mihailovievom antifaizmu,
prenaglaava se jedna dimenzija delovanja njegovog pokreta, a zanemaruje
jedna druga, veoma vana injenica, istorijski jo markantnija, a to je da je
Mihaloviev pokret zavrio u kolaboraciji, a da ne pominjemo ekskluzivni na-
cionalni program i etnike zloine nad civilnim stanovnitvom, najpre nesrps-
kim, a potom i nad Srbima-komunistima, zloine za koje proseni konzument
ravnogorske istorije teko da je i uo ili ih jednostavno zanemaruje i porie.

Cf. B. Petranovi, Istorija Jugoslavije 1918-1988. Beograd, 1988; Isti, Srbija u Drugom svets-
kom ratu, Beograd, 1992; Lj. Dimi, Srbi i Jugoslavija, Beograd, 1995; Slino vienje profe-
sor Dimi dao u svom tekstu u: Grupa autora, Srbija 1804-2004, Beograd 2005.

Sran Miloevi
Nema sumnje da je deo novonastalih pristalica etnikog pokreta sklon da

se u celosti saglasi i da nedvosmisleno podri celokupnu njegovu aktivnost,
nalazei opravdanja i za zloine nad civilima nesrpske nacionalnosti, ali i nad
Srbima komunistima. Uopte, cela pria o ravnogorskom pokretu, koja dolazi
sa politike desnice i transponuje se i u nauku, izrazito je vieslojna, to je
injenica koju treba uvaavati prilikom tumaenja njene aktuelne eksploataci-
je.
Tema ovog rada je jedna jo ekstremnija i svakako malobrojnija revizio-
nistika struja, okupljena oko ideologijske koncepcije koju personifikuje
Dimitrije Ljoti. Premda je i sam bio veoma klerikalan i bigotan, Ljoti je
na izvestan nain, u ideolokoj matrici ove struje, dopunjen konzervativnim
klerikalizmom i nacionalnom idejom vladike Nikolaja Velimirovia. Ova
revizionistika struja je izabrana za analizu kao najekstremnija, duboko kleri-
kalna revizionistika tendencija u analizi prolosti, naroito Drugog svetsk-
og rata, to se oituje u nedvosmislenom osporavanju smisaonosti antifaistike
borbe. Grupa je zanimljiva jer je strukturisana sasvim u skladu sa ve uoenim
varijetetom omladinskog desnog ekstremizma: ine je akademski ekstremni
desni krugovi stvaralake, studentske i ostale inteligencije. U svojoj volu-
minoznoj studiji o prevladavanju prolosti, profesor Todor Kulji je, ini se,
zaobiao ovu grupaciju, koja je, rekao bih, najkonzervativnija desnica u Srbiji
danas, koja ak i ne prikriva svoje izrazito antiliberalno, antiparlamentarno,
antidemokratsko opredeljenje i izmie kako odreenju da nova ekstremna
desnica...brani liberalni kapitalizam, tako i Grifinovoj kovanici etnokratski
liberalizam, koju profesor Kulji smatra za osnovanu i, uz odreene ograde,
primenjivu i na balkanske, pa i srbijansku, desnicu.

Vidi T. Kulji, n. d., 135.

U pisanju pojedinih pristalica ove grupe jasno se osporava i demokratija, u konanoj ins-
tanci, na eshatolokoj ravni: demokratija je samo prelazno reenje dok ovek ne rei da li
e da kae Bogu da ili ne. U sluaju kada kae ne, dese se komunisti, faisti, socijalisti,
radikali, liberali, rojalisti, reformisti, feministi, secesionisti, i razne druge demokrate. U
sluaju da kae da, kao to su Srbi uradili u trinaestom veku (podvukao S. M.) ovek sam
sebe smireno liava prava izbora u budunosti jer zna da e mu Onaj koji se bezmerno brine
o njemu uvek izabrati najbolje i najprimerenije. Tako se raa pravoslavna monarhija, a narod
se moli za one koji su na vlasti. S. Poljakovi, n. d. Vidi i napomene 12 i 13.

T. Kulji, n. d., 406 i dalje. Napominjem da se stie utisak da koncepcija Kuljieve studije

Napomenuo bih da veina tekstova koji su analizirani ne potie iz pera

istoriara (iji su radovi, prevashodno, analizirani u studiji profesora T. Kuljia),
ali time se znaaj tih tekstova ne umanjuje. Naprotiv, oni svedoe o jednoj po-
javi koja zabrinjava: o temama koje su nesumnjivo istorijske i istoriarske i, u
irem smislu, zahtevaju odreenu strunost progovorili su najpre neistoriari
i nestrunjaci, to je viestruko zabrinjavajue i nije naroito pohvalno ni za
jedne ni za druge.
injenica da se nestruna javnost (za ije delovanje se interesujem u ovom
radu) bavi temama koje prevazilaze njihove objektivne saznajne mogunosti
namee joj veliki deo odgovornosti za iskrivljavanja i pojednostavljenja uvek
sloene stvarnosti, kao i odgovornost za optereivanje javnog miljenja stereo-
tipima koji su nesumnjivu potrebu preispitivanja novije prolosti pretvorili u
mrani lov na vetice. Veliki broj nosilaca revizionistikih koncepcija i sami
su postali nezaobilazan materijal istoriografskih, sociolokih i antropolokih
analiza.
Nain na koji odgovoran istoriar poima svoju profesionalnu dunost tre-
balo bi da bude i svojina misleih ljudi meu neistoriarima makar na nivou
naela. A odgovoran istoriar zna neto to nikome ne bi trebalo da je teko
shvatljivo, a to je da pristup istraivanju, u velikoj meri, odreuje rezultat
istraivanja. Ako se, na primer jugoslovenskoj dravi i viedecenijskoj domi-
naciji komunistike ideologije pristupi, pod neposrednim utiskom njihovog
sloma, kao incidentima istorije, a ne kao fazama istorijskog procesa, onda je
zakljuak neizbeno defektan. Ta metodoloka greka istoriara postaje, u
krajnjoj konsekvenci, etika greka.
zaista i ne otvara prostor za analizu stavova grupacije koja je analizirana u radu koji je pred
itaocem i koji, nadam se, delimino dopunjuje neke stavove iz pomenute studije. Pre svega
stav o usvajanju elemenata liberalizma za grupaciju koju sam analizirao ne vai.

Promeni pogleda na istoriju koja se dogodila poetkom devedesetih godina su manje
doprineli novi dostupni izvori ili osloboenje od ideolokog pritiska. Javnoj preradi pro-
losti vie su pruili ljubitelji istorije nego profesionalni istoriari odgovarajui na potrebu
mnogih za novim identitetom. T. Kulji, n. d., 55. Istorijom su poeli da se bave nacionalno
osveeni intelektualci, lekari, mainski inenjeri, penzionisani policajci, pretvorivi re-
konstrukciju prolosti u igralite bujne mate, naalost ostvarujui ne mali uticaj na obli-
kovanje novog identiteta.

L. Perovi, Srpski liberali sedamdesetih godina XX veka (predgovor za knjigu M. Nikezi,
Srpska krhka vertikala, Beograd 2003.)

Sran Miloevi
Da argumenti kojima se ovo osporavanje opravdanosti antifaizma potkre-

pljuje nisu samo funkcija ogorenosti jednim totalitarnim reimom i ideologi-
jom koja se istorijski potroila, jasno svedoi i okolnost da se kao alternativa
komunizmu nudi pregrt opskurnih ideolokih matrica, koje su vrlo esto
na granici faizma, a redovno nacionalistike i iskljuive, ime se obesmiljava
njihovo shvatanje kao nekakve stvarne alternative totalitarizmu, budui da su u
biti i same totalitarne. tavie, svesno ili ne, nosioci ekstremne desne revizije
svakako doprinose pojavi izrazito faistikih tendencija u drutvu, sve i kada
sami ne sudeluju u njihovom grubljem ispoljavanju, koje se oslikava u povre-
menim izlivima ekstremnog nacionalizma, anticiganizma, antisemitizma kao
i u pojedinim zabrinjavajuim simbolikim porukama na javnim mestima
(kukasti krstovi, na primer). Nije razumljivo da se u jednoj zemlji i u jednom
narodu koji je toliko stradao od faizma makar i mestimino na grafitima ili
drugde pojavljuju kukasti krstovi i druga faistika obeleja.
Time se pokree i pitanje istorijske potroenosti naroda koji nije u stanju
da na rubu epoha, skrenut od glavnih svetskih tokova, na poetku jednog
novog doba u svojoj istoriji, iskristalie jednu modernu i kreativnu alterna-
tivu, ne gledajui u prolost u potrazi za konkretnim reenjima, ija primena
danas vodi samo jalovom istoricizmu. Poznavanje prolosti nezaobilazan je
orijentir, ali i velika odgovornost, koja na prostorima sa dramatinim istori-
jskim diskontinuitetima podrazumeva dinamian odnos prema nasleu. Ta
odgovornost najpre lei na ljudima od struke, istoriarima, ali su oni esto u
nemogunosti da se suprotstave talasu uproavanja i zloupotreba, ako ve i
sami nisu proizvoai reenih drutvenih devijacija.
Srbijanska javnost, u veini ne shvatajui da je i komunizam na istori-
jsku scenu stupio kao alternativa jednom drutvu koje se istorijski potpuno
iscrpilo, plaa danak opijenosti istorijskom pobedom nad komunizmom, danak
ija se vrednost, na ravni potrage za identitetom, kree u opsegu od isfrustri-
ranog starograanskog sentimentalizma do medievalne fascinacije. Drugim
reima, ponuen je irok raspon ideja za mogui novi poetak srpske istorije:
ideje da je srpska istorija zastala negde na sredini minulog stolea, ili moda
na njegovom poetku ili moebiti negde dublje, u srednjovekovnoj prolosti,
odakle treba nastaviti dalje. Sve ove ideje jednako su destruktivne i pogubne
za srpski narod, dugorono posmatrano, kao i vojni porazi i ljudske rtve. Taj
sukob sa istorijskim procesima (Latinka Perovi) u korenu je mnogih nevolja

O jedoj desnoj reviziji pogleda na antifaistiku borbu u Srbiji
srpskog naroda danas. To je sukob koji troi drutvo do nivoa potpune nemoi
da iznae pravce kojima treba da se kree, a opasniji je utoliko to je jedan od
retkih istorijskih kontinuiteta ovog prostora, menjajui samo povremeno in-
tenzitet. Potroenost srbijanske elite i marginalizovanost moderne alternative
srednjovekovnim autizmom, starograanskim sentimentalizmom i dominantnom
letargijom neki su od inilaca tog procesa propadanja.
Neki od vidova sukoba sa prolou jesu nastojanje da se revidira ne samo
pogled na prolost, ve sama prolost; nastojanje da se sukob epoha i koncep-
cija koje se tragino nisu razumevale rei u korist jedne od njih ili pak nekog
istorijskog pluskvamperfekta, ije se idejne matrice transponuju u sadanjost;
reenost da se istorijskim redukcionizmom10 doe do eljenih obrazaca vlas-
tite povesti, koja se tako iskrivljena i pervertovana potom velia kao slavna i
viteka, nasuprot mraku koji je potom usledio (komunizam). A ta slavnija i
veliajnija prolost dala je jasnu alternativu komunistikoj viremiji, crvenoj
kugi, alternativu personifikovanu u liku i delu pojedinaca poput Dimitrija
Ljotia, Milana Nedia, Dragoljuba Mihailovia, na svoj nain i naroito vla-
dike Velimirovia, koji su svi zajedno putokaz koji treba da ukae Srbiji na put
u svetliju budunost svetosavskog XIII veka!11
Novokonzervativci sa starim perjanicama i antikvarnim idejama nisu je-
dan, homogen pokret. Meu njima postoje i odreene razlike, a najekstrem-
niji se nalaze na pozicijama snanog desnog ekskluzivizma. Svojstven im je
svojevrsni idejni eklekticizam, koji se zasniva na ideolokim temeljima rane
10
O stepenu redukcionizma jasno svedoi sledea konstatacija, komina koliko i neistinita
i neinteligentna: No, ono to nas zanima je jedna reenica, u kojoj on (vladika Velimirovi,
prim. S. M.) moli starca Nikanora da pomene tri velika srpska muenika: Dimitrija, Drau
i Milana. U toj jednoj reenici je sve ono to treba da znamo o odnosu prema novijoj srpskoj
prolosti i Drugom svetskom ratu. (Podvukao S. M.)
11
Na ovom mestu istakao bih jedno znaajno razmiljanje Jirgena Koke o identitetu.
Zdravim drutvima nije svojstveno da svoj identitet moraju zasnivati naporno, u neku ruku
sekundarno i ideoloki, preko vebanja u vraanju istoriji... Simpatija i ganutost mogu pratiti
bavljenje sopstvenom istorijom, jo ee tuga i saaljenje, prezir i mrnja. Ali ako elimo
istoriju kao prosveivanje, ne smemo se zaustaviti na tome...Ni najiskrenija dirnutost, ni
najupeatljiviji spomenik, ni najusrdnije tugovanje ne mogu zameniti poimanje, objanjenje
i svrstavanje istorijskog fenomena. A ovo je neophodno ako istorija treba da nas orijentie i
uini sposobnim za budunost. J. Koka, O istorijskoj nauci, Beograd, 1994, 44-45.

Sran Miloevi
faistike literature12 ili pak srpskih mislilaca sline provenijencije (Dimitrije

Ljoti). Neosporni autoritet ove grupe je i vladika Velimirovi.
Za istraivanje zanimljivi, a za svakog odgovornog pojedinca zabrinjavajui
tekstovi koji izlaze iz pera mladih ljudi, saradnika u asopisima i na tribinama,
u celosti su sazdani od socijalne demagogije, politike dogmatike, intelektu-
alne proizvoljnosti i diletantizma,13 anahronih ideja i autistinih koncepata.
Neretko i meusobno protivureni, trebalo bi da posvedoe o nekakvoj at-
mosferi sukoba miljenja, ali se taj sukob odvija u okvirima jedne unapred
uokvirene ortodoksije koja ne doputa sumnju u istinitost stavova, naroito
12
O nivou konzervativizma i desnog ekskluzivizma neka posvedoi sledei tekst. Re je o
svojevrsnom samoidentifikovanju, utvrivanju pozicija jednog od desniarskih pokreta,
koji se meusobno smatraju za bratske: Konzervativna revolucija nije ni faizam ni nacio-
nalsocijalizam u dananjem shvatanju tih pojmova. Tanije jesmo sledbenici ovih ideja do
one take kada te ideje postaju Sistem i gube prvobitni smisao. Nemamo razloga da krijemo
simpatije prema ranom italijanskom faizmu, koji je olien u D`Anunciju, Papiniju, Evoli,
entileu, kao ni prema istom, avangardnom nacionalsocijalizmu, iju su filozofsku prob-
lematiku i ariozofski misticizam razvijali konzervativni revolucionari poput Jingera, Karla
mita, Meler van der Bruka, Hajdegera, Hermana Virta i brae traser. Svi ovi autori su
marginalizovani, proganjani i ubijani od strane Musolinija i Hitlera, ali su ideje ovih diside-
nata preivele pragmatine, kriminalne i samoubilake reime faizma i nacizma. (www.
endkampf.net, 17. 12. 2004.)
13
Razmiljanje nad pojedinim problemima, ako pretenduje da bude objektivno i uverljivo,
moralo bi da sadri barem minimum intelektualnog potenja i odgovornosti. U pisanju o
komunizmu kao konceptu, kod pojedinih autora, to ne nalazimo ni u tragovima, a leksika
prevazilazi najljuu kritiku komunizma koja je bila izricana u Jugoslaviji pre II svetskog rata:
... zamislite vie od 200 000 Srba... zamislite ih na jednom mestu. Milina da vas obuzme.
Doe vam da uskliknete, pa da, kako kae na veliki pesnik Njego zaigrate sa njima kolo
oko crkve. Ali ne!
Ja vam, brao moja i sestre moje, ovom prilikom, na alost, ne mogu priati o milini, o puno-
ti ivota, o kolu oko crkve, jer onih vie od 200 000 Srba u koje je sliven itav Univerzum
vie nema. Stradali su od jedne opake bolesti. Stradali su od crvene kuge. A ta crvena
kuga ne ubija na isti nain. Njeni su metodi unitenja razliiti. Ona je svoju vetinu ubijanja
dovela do nesluenih razmera. Ona ubija duhovno i fiziki. Duhovno ubija laju, jer la joj je
drugo ime, a fiziki ubija ereenjem, pucanjem rtvi u potiljak, seenjem na parad, vae-
njem oiju... Ona stavlja ruke i noge rtava svojih u kljualu vodu. Ona testerie ive ljude,
ona kolje, ona ubija maljem, ona baca ive ljude u jame. Ona melje. Ona je samlela vie od
200 00 Srba za i posle Drugog svetskog rata, a njeno ime je komunizam. B. Nei, Komu-
nizam, Dveri srpske 11-12 (2001), http://www.dverisrpske.com/sabor/antikomunizam.htm,
17. 12. 2004.

kada se ti stavovi izgrauju na temelju autoriteta misli jednog od najveih

Srba novije srpske istorije, vladike Nikolaja Velimirovia oko kog se pletu
kontroverze koje autor ovog teksta ovom prilikom nema nameru da razreava.
Prema pisanju samih autora analiziranih tekstova, jasno proizilazi, a i eks-
plicitno se kazuje da je vladika Nikolaj Velimirovi njihov glavni ideoloki
putokaz. Ovu injenicu istie i Proglas upuen sa Prvog sabora pravoslavno-
nacionalne omladine srpske na Beogradskom univerzitetu posle leta Gospod-
njeg 1944: ...Najvii uzori Srpskog zaveta su nam pored Svetog Save, Svetog
Simeona Mirotoivog i Svetog Kneza Lazara, Sveti Nikolaj iki i Sveti Jus-
tin elijski.14
Ovaj sabor odran je na Filolokom fakultetu u Beogradu 6. decembra
2001. godine. U donedavno nezamislivoj nacionalnoj atmosferi na Beograd-
skom univerzitetu, uz srpske nacionalne pesme i govore kakvi se nisu mogli
uti od 1944. (podvukao S. M.), svi prisutni ogrejali su svoja srca za nova
omladinska nacionalna pregnua.15
Dakle, u vreme kada je Beogradom jo vladala okupaciona vlast (1944),
okupljala se srpska nacionalna omladina, iji je duhovni voa Dimitrije
Ljoti, razume se, sa znanjem okupacionih vlasti, iji je Ljoti bio istaknuti
saradnik, kako bi pevala nacionalne pesme i nacionalno govorila, a kao
pozitivan pomak u odnosu na komunistiki period naglaava se da se posle
skoro ezdeset godina (2001) ponovo okupljaju takve grupe.
Nekolike ocene uloge pojedinih voa nekoliko razliitih nacionalnih
pokreta Srba tokom Drugog svetskog rata zasluuju naroitu panju. Naime,
odreene koncepcijske razlike postojale su izmeu Dragoljuba Mihailovia,
Milana Nedia i Dimitrija Ljotia. U pisanju pojedinih autora sa desnice, ini
se da je najgore proao, ako izuzmemo komuniste, Dragoljub Mihailovi, po-
glavito zbog svoje antifaistike borbe, koju je poveo, ve u maju 1941. godine.
Dakle, Mihailovi je takoe neprihvatljiv, jer je vodio borbu protiv faista, a
bio je, pride, i blizak levici, t. j. zaraen leviarskim idejama i kao takav nije
14
Zavetne dveri, Pozicija nacionalne omladine, Proglas prvog sabora pravoslavno nacio-
nalne omladine srpske na Beogradskom Univerzitetu posle leta Gospodnjeg 1944, (6. 12.
2001.), cf. http//www. dverisrpske.com/sabor/proglas.htm, 17. 12. 2004.
15
Cf. http://www.dverisrpske.com/sabor/sabor.htm, 17. 12. 2004.

Sran Miloevi
pravio razliku izmeu Rusije i Sovjetije.16

Glorifikacija Ljotia i Nedia ima svoje utemeljenje, prema shvatanju nji-
hovih pristalica, u jednoj nacionalnoj misiji, naime spaavanju srpskog naroda
od istrebljenja, kojem je bio izloen. U tom kontekstu, ak je i D. Mihailovi,
kao to sam ve napomenuo, ocenjen veoma nepovoljno. Meutim, ovaj
kriterijum relativizovao bi opravdanost svakog pokuaja otpora nadmonijem
neprijatelju, pa bi se i Prvi i Drugi srpski ustanak, a svakako i Prvi svetski rat
mogli po tom osnovu kritikovati, budui da su doneli velike rtve. Zato je na
primer, vojvoda Mii div-junak, a Broz protuva?
Dakle, novokonzervativci odlaze u svojim istorioidnim konstruktima
16
Interesantan je pristup koji se u odnosu na pokret Dragoljuba Mihailovia sugerie u
sledeem tekstu: Uzroci nae propasti lee toliko duboko da zadiru u metafiziko. Ali
zadrimo se na istorijsko-politikim uzrocima i zakljuku da su nai porazi posledica nae
idejne slabosti, nacionalno verske neutemeljenosti i politike infantilnosti. Ova idejna sla-
bost se ogleda, izmeu ostalog, i u miljenju mnogih Srba da je izvor nae propasti komuni-
stika revolucija u graanskom ratu 41-45. Upravo je ta politika nepismenost i omoguila
komunistiku revoluciju, kao to e i danas omoguiti nesmetano instaliranje neoliberalne,
demokratske svesti u srbske umove.
Jedna od posledica te politike infantilnosti je vezivanje za jednu pojavu u naoj istoriji
koja se zove Ravnogorski pokret. Moda e nekom biti dovoljno da vidi da je perjanica i
nastavlja autentine ravnogorske ideje jedna gnjida u liku Vuka Drakovia, pa da zakljui
o katastrofalnom uticaju ove ideje. Ali ipak, da se ukratko podsetimo ko i ta su bili ravno-
gorci:
Jednu od najveih zasluga za uspeh komunistike revolucije u Jugoslaviji za vreme II sv. rata
ima ravnogorski pokret Drae Mihailovia. Za razliku od etnika div junaka Pavla uri-
ia, popa ujia ili Koste Peanca, ija je borba imala izrazit antikomunistiki karakter,
Draa nastavlja pogubnu politiku 27. marta, kada su sinhronizovano komunisti i oficiri
anglofili gurnuli srbski narod u katastrofu. Draa ne samo da tolerie jaanje komunistikih
bandi ve i zajedno sa njima izvrava sumanute akcije koje skupo kotaju narod.
Loi vojnici i jo gori ljudi ravnogorci su se pokazali uspeni samo u mukim ubistvima u
mraku, kada su kao crne trojke ubijali po Drainom nareenju (uveno Z zaklati, koje
je itano preko radio Londona). Interesantno je da su ubijani samo Srbi antikomunisti i
Draini lini protivnici, nije stradao, na primer, ni jedan komunistiki glaveina. Dodue,
Stanislav Krakov tvrdi da ovo nije bila Draina ideja, ali time se Draa nipodatava i kao
linost i kao oficir, i dokazuje se da se u njegovom okruenju radilo ta se htelo.
Moda i gore od ovog Z je demonska hladnoa sa kojom su ravnogorci i Draa posmatrali
kolonu etnika Pavla uriia i crnogorskog naroda kako je kao zveri kidaju ustae, partiza-
ni, bolest i glad. Samo zbog line sujete Draa nije mrdnuo prstom da im pomogne. Moda
je tako naredio London? Ili Tito? (http://www.endkampf.net/ 17. 12. 2004.)

tako daleko da odista i ne preutkuju antifaistiku borbu komunista i, u

poetku, Mihailovievih etnika, nego je ak nedvosmisleno kritikuju, i to
ezdeset godina nakon sloma faizma u svetu, kada je jasno da je veliki deo
srpskog naroda podravao antifaistiki otpor i stekao time veliki ugled i
zasluge za svetski mir. To je, nesumnjivo, alostan primer nipodatavanja i
omalovaavanja rtava, koje su pale za slobodu itavog oveanstva, to je
odavno manir drutva u Srbiji, imajui u vidu injenicu da bilans ratova koje je
Srbija vodila u XX veku, to tragino knjigovodstvo smrti (B. Prpa), nikada
nije do kraja sveden, to bi podrazumevalo da rtve dobiju svoje ime i prezime,
a ne da budu instrument politikantskih obrauna.
Razume se, sticajem istorijskih okolnosti, u Nedievoj Srbiji bila je
izraena i jaka kolaboracija, u razliitim oblicima, ali je Srbija, jedna od retkih
zemalja u Evropi koja odbacuje svoj najjai antifaistiki pokret, a nekritiki
rehabilituje kolaboracioniste i to u trenutku kada se antifaizam unosi kao
jedna od fundamentalnih vrednosti u preambulu ustava Evropske unije. Srbija
je jedna od onih zemalja sa nejasno izgraenim ili uopte neizgraenim iden-
titetom, u kojoj se danas veliaju kolaboracionisti, pre svega, dakle, zbog njiho-
vog antikomunistikog opredeljenja, a neposredno osuuju borci protiv faizma.
Na taj nain se otvara prostor za tumaenja da su komunisti bili ak gori
neprijatelji Srbije, nego faistiki okupator, a saradnici okupacionih snaga,
indiskriminativno, najvee patriote. Pri tome se nedvosmisleno zanemaruje
okolnost da je veoma teko predvideti kakvu bi budunost imala Srbija da ko-
jim sluajem nije iznedrila antifaistiku opciju. Oni koji tu okolnost ipak ne
zanemaruju, dali su i jasan odgovor. Naime, nema sumnje da je Srbija pala u
komunistiko ropstvo i ta je teza nesporna. ta je bila alternativa tome? Sa
ironinom intonacijom autor jednog od analiziranih tekstova zakljuuje: da su
na Jalti mape drugaije nacrtane i mi pripali saveznikom bloku, ravnogorci bi
nas poveli u svetlu liberalno-demokratsku budunost, odnosno imali bi DOS
na vlasti jo od 1945. a posle Draine smrti, osma sednica bi se odrala u selu
Ba sa glavnim junacima Dragiom Vasiem (kao Stamboliem) i socijalistom
ivkom Topaloviem (kao Slobom).17 Jo jedan lament nad sudbinom onih
koji su sa okupatorom saraivali rezignirano zakljuuje da bi Nedi, (a sa njim
nesumnjivo i Ljoti S. M.) bio streljan svejedno da li pobedu u graanskom
17
Isto.

Sran Miloevi
ratu odneli komunisti ili etnici. Da li je previe proizvoljno zakljuivanje da

je jedino reenje za obojicu bila pobeda faizma? Sve da to i nije namera autora
koji rezonuju na prikazani nain, takav zakljuak neminovno proizilazi.
Meutim, sve razlike u korpusu nacionalnih snaga prevaziene su po dva
sutinska osnova, koja su ih povezivala: antikomunizam i srpski nacionalizam.
Drugim reima, svi oni ine jedinstven front nacionalnih snaga u Drugom
svetskom ratu, pa stoga zasluuju naroito potovanje i razumevanje, na ta
pomiriteljski poziva vladika Velimirovi. Otuda jasno proizilazi da najvei ne-
prijatelj Srbstva nije faistiko-nacistiki okupator, ve komunistiki crveni
virus, crvena kuga. Dakle, podeljeni delimino po pitanju svog stava prema
okupacionoj vlasti, Mihailovi, Nedi i Ljoti su bili izraziti antikomunisti i
srpski nacionalisti, pa je to glavni klju za razumevanje njihove delatnosti i
proslavljanje lika i dela. Pomiriteljska metafizika izgleda veoma neubedljivo:
Mladi ljudi, koji ulaze u borbu za rodinu, ne smeju biti ljotievci, nedievci,
i drainovci svaajui se oko toga ko je vie uinio za srbski narod u doba pred
komunistiko ropstvo, dok smo robovali pod Nemcima i njihovim slugama. Vladika
Nikolaj svu trojicu naziva srbskim muenicima i nalae molitvu za pokoj njihovih
dua. Zaista, oni su to, svako na svoj nain, i bili: Nedi je kleao pred Hit-
lerom molei ga da ukine odredbu sto za jednog i znao je da e, bez obzira
na to da li e pobediti Tito ili Draa, biti streljan time je postao svesna
rtva za dobro svoje Otadbine. Ljoti je u tome, kako je znao i umeo, pomagao
Nediu, organizujui dobrovoljce za borbu protiv komunista; Draa je, pak, bio
simbol srbske nepokornosti, otpora nemakom okupatoru i nade da e Srbstvo opet
biti slobodno... Svako od njih je radio ta je mogao i kako je mogao, a sad se
za njihove due treba moliti Bogu to je zavet svetog Nikolaja ikog.18 (sve
podvukao S. M.)
ak i kada bi postojala jasna istorijska verifikacija ovakvog stava o de-
lovanju pomenutih linosti, zasnovana na istraivanjima, koja su preko potreb-
na nauci danas (jer ih jednostavno nema), okolnost da se sa toliko gorljivosti
(ne mislim samo na ovaj konkretni tekst) brane i rezolutno usvajaju, pre svega
Ljotieve ideoloke pozicije, ne dakle samo politika pragma kao pretpostavljeni
18
V. Dimitrijevi, Naa prolost i naa budunost, Dveri srpske 11/12 (2001), http://www.
dverisrpske. com/brojevi/11_12.htm/ljubeznioce.htm.

imperativ trenutka, ostala bi neshvatljiva bez ozbiljnije antropoloke studije.19

Sklon sam oceni da pokuaji da se istorija zameni mitom nisu puke loe in-
telektualne ale, 20 niti naivni konzervativizam, naroito kada se dovedu u
vezu sa nanosima antisemitizma i rasnih koncepcija kao i rezolutnog odbijanja
liberalnih, i uopte modernih ideja.
Da svakako nije re samo o benignom tradicionalizmu i konzervativnim
shvatanjima, jasno svedoi i Proglas prvog sabora pravoslavno-nacionalne
omladine srpske, koji je odran 6. 12. 2001. godine. U Proglasu se, izme-
u ostalog, objavljuje da Nae nacionalne, antikomunistike i monarhistike
snage ne delimo na osnovu dogaaja iz Drugog svetskog rata i dodaje se, da
pristalice ove opcije ispovedaju beskompromisni antikomunizam i prepo-
znaju komunistiku vetinu pretvaranja u nove ideoloko-stranake maske. 21
Nema ni pomena o faizmu kao makar jo jednom od zala koje je unitavalo
srpski narod, niti makar i jedne afirmativne ocene antifaizma, ve se fai-
stika opcija legitimizuje i ukljuuje u korpus nacionalnih snaga iz Drugog
svetskog rata, koje su se suprotstavile komunistikoj poasti.
Zanimljiva je i koncepcija Srbije koja se eli stvoriti pomou idejnih for-
mula koje su ponuene od strane ove grupacije, jer svedoi o jednom dubin-
skom zahvatu u pravcu totalne revizije miljenja drutva na osnovama misti-
cizma, u izvesnom smislu katarzikog. Na primer, koncept sukoba sa drugim
narodima na neki nain je odbaen, 22 stidljivom osudom nasilne politike, ali
postojei duhovni okvir srpskog drutva ipak nije dovoljan. Zato je kao cilj
ponuen metafiziki koncept nazvan Visoka Srbija, koja e svojom duhov-
19
Re je, ipak, o jednom vrednosnom opredeljenju koje je retrogradno, duboko antimoderno,
to je najneutralniji klju za tumaenje pomenutih strujanja u celosti.
20
E. Hobsbaum, O istoriji, Beograd, 2003, 18.
21
Proglas prvog sabora pravoslavno-nacionalne omladine srpske na Beogradskom Univer-
zitetu posle l.(eta) G.(ospodnjeg) 1944. (http://www.dverisrpske.com/sabor/proglas.htm, 17.
12. 2004)
22
Cf: S. Poljakovi, n. d: Slobodana Miloevia ustoliili (smo) skoro jednoglasno. Nis-
mo ga doveli sa nekog stranog instituta za odgoj loih vladara, niti nam ga je izmislila
neka mrana svetska organizacija za maltretiranje Srba. Iznedrili smo ga samiiz preseka
tadanjeg nacionalnog bia. eleli smo tuu krv kao to danas elimo njegovu. Smejali smo
se Srbima u Bosni, koji su, krajnje naivno, pozivali na obnovu multinacionalne zajednice
znajui da e njihova krv da potee prva. (podvukao S. M.)

Sran Miloevi
nom visinom biti kadra da ujedini sve Srbe. 23

Logikim formalizmom, lako se konstruiu poeljne interpretacije, koje
e komunizam oznaiti kao glavnog protivnika svega to je srpsko. U kljuu
militantnog i brutalnog etnonacionalizma, tumaenja su nepodnoljivo upro-
ena: antifaistika borba komunista dovela ih je na vlast koju su oni upo-
trebili za razaranje srpstva. Otuda nita to se vezuje za komuniste ne treba
prihvatiti, ve, naprotiv, svaki segment njihovog delovanja treba diskreditovati
i kompromitovati kao zavereniki i antisrpski. Delovanje komunista bilo je,
dakle prema shvatanjima autora ije sam radove analizirao, izrazito antisrp-
sko, gotovo do te mere da je, reklo bi se, itav partizanski pokret bio pre svega
zavera protiv srpstva. Drugim reima, partizani su se borili protiv Nemaca
kako bi to vie Srba bilo ubijeno u odmazdama. Nepovoljna pozicija Srbije u
socijalistikoj Jugoslaviji, navodno, najbolje pokazuje antisrpstvo komunista,
a glavni projektant takve pozicije Srbije bio je Josip Broz.24
Zakljuak
Pojava nasilja nad prolou ve je odavno uoena u istoriografiji. Nagla-
eno je i ve postalo locus communis da je "svaka organizovana prerada istorije
pokuaj pravdanja neeg savremenog. Neretko se umesto razrade reenja za
savremene probleme odgovor trai u prolosti (idealizacija ili demonizacija
ranijih stanja i likova)."25 Po ko zna koji put u istoriji pokazalo se da "prolost
23
Isto. Vidi i napomenu br. 16.
24
Kada bi teza o izrazitom antisrpskom karakteru partizanske borbe bila odriva, argumen-
ti koji se navode njoj u prilog od strane pripadnika grupacije ije radove analiziram u ovom
eseju kompromitovali bi tu tezu ve i zbog same retorike koja se koristi, a da ne govorim o
idejama koje se prenose: Manje -vie, danas je svakome poznato da je Josip Broz bio nekakva
belosvetska protuva, poslana ko zna otkud i da za ko zna iji raun satera Srbiju u miju rupu i da
je u ime bratstva i jedinstva teritorijalno, etniki i duhovno raspara najpre avnojevskim
granicama i stvaranjem autonomnih pokrajina, a zatim donoenjem ustava iz 1974. godine,
koji je svim antisrpskim snagama omoguio da nagrizaju Srbiju kao crvi tarabu, da se radilitaju
po njoj kao svoji na svome, dok je istovremeno sve estite srpske domaine, intelektualce i svetenike
najurio preko granice, strpao u svoje kazamate ili jednostavno pobio... S. Puonji, I posle Tita
-Tito, Dveri srpske 11-12 (2001), http://www.dverisrpske.com/brojevi/11_12.htm/iposleti-
tatito.htm, 17. 12. 2004. (sve podvukao S. M.)
25
T. Kulji, n. d., 49.

daje slavniju pozadinu sadanjosti koja nema ta da slavi"26 kako je primetio

E. Hobsbaum, pri emu bih se usudio da dodam da je naroito privlana
mogunost da se kontinuitet uspostavlja sa to daljom prolou, koja je ve
svojom udaljenou primamljivija, a govorei o fascinaciji srednjovekovljem
ak i duhom vremena nekako "osvetana" i naroito poeljna sadrina restau-
racijskih stremljenja klerikalne desnice. to je dalja, prolost je fascinantnija, a
njena delatna snaga istorijski utemeljenija, jer se "dokazala" dugim trajanjem.
Sa druge strane, nesumnjivo je tano da se nasuprot razumnom promiljanju
tradicije dogodilo da se upravo ona "prolost, koju je socijalizam izbrisao, re-
vanistiki vraa u obliku demonizovanja socijalizma"27 i svega to je socijali-
zam oliavao.
Preispitivanje i novo itanje prolosti, razgrtanje ideolokih naslaga, uva-
avanje novih izvora, koji nisu, usled razliitih okolnosti, bili dostupni, me-
todoloki drugaije, savremenije, pametnije miljenje prole stvarnosti, sve su
to legitimni vidovi dinaminog odnosa prema nasleu i prolosti. Promene
u istoriografiji esto su odraz takvog sazrevanja istorijske nauke, zbacivanja
stega ideolokih matrica, usavravanja metoda i naunika-pojedinca koji se
prolou bavi, sazrevanja drutva kroz emancipaciju od mitskih konstrukcija
i legendarnih predstava. Takve promene su neophodne i neminovno proiruju
saznajne horizonte, spreavajui redukcionizam, pojednostavljenja, pa i ogo-
ljene falsifikate, doprinosei jasnijem uvidu u uvek sloenu prirodu istorijskih
pojava i procesa. Diskretne meuzavisnosti, naizgled paradoksalni sloaj do-
gaaja i pojava, ogromno prostranstvo nepoznatog pa i nesaznatljivog samo
su neke od okolnosti koje nam sugeriu uzdrljivost i miljenje prolosti kao
slojevite i sloene prole stvarnosti, koja je neminovno dinamina, sa brojnim
unutranjim protivrenostima.
Nita od toga se ne prepoznaje u tekstovima koje sam piui ovaj rad ana-
lizirao. Naprotiv, prepoznao sam grubo svaanje sa prolou, nepodnoljiv
diletantizam, nedopustivo redukovanje prolosti, revizionizam lien objekti-
vnosti i brutalnu ideoloku propagandu. Ignoriui istinu, koja je uvek celina
odreenja (Hegel), a ne proizvoljna selekcija sudova, sve i kada su oni tani,
desni revizionisti ni na koji nain ne doprinose artikulisanju idejnih stremlje-
26
E. Hobsbaum, n. d., 16.
27
T. Kulji, n. d. , 55.

Sran Miloevi
nja u Srbiji u pravcu njenog napretka i boljitka (to su usvojili kao svoj cilj)
ve ine upravo suprotno, sukobljavajui se sa prolou, ali i sa budunou
naroda, drave i drutva.
Aktuelnu "tradicionalizaciju" drutva u Srbiji karakterie neobian spoj
temeljne amnezije za noviju prolost i hipermnezije srednjovekovne stvar-
nosti. Njeni nosioci nisu samo pristalice grupe ije sam radove analizirao.
Oivljavanje srednjeg veka pa ak i "izmiljanje tradicije" deo su snanog pro-
cesa "regresivne evolucije" koja se nedvosmisleno suprotstavlja neophodnoj
modernizaciji. Parametre modernosti ne postavljaju belosvetski zaverenici ve
istorijski tokovi, a neminovnost uea u njima je pitanje opstanka!28 Modernost
i antimodernost su objektivne istorijske i legitimne istoriografske kategorije i ne
poivaju, dakle, na vrednosnoj opredeljenosti istoriara, kako bi neko mogao
da prigovori. Modernizacija je autentian istorijski proces i otpor tom procesu
plaa se zaostalou ili propau.
Period nakon Drugog svetskog rata je znaio i ubrzanu modernizaciju
drutva, (to je injenica koja ne sme da se zanemaruje niti prenaglaava). ini
se da je umnogome razlono saglasiti se sa ocenom da je "za obine graane
zaostalijih zemalja (...) to verovatno bio najbolji period u njihovoj istoriji".29 Sa
druge strane, izvan sumnje je, ak i na osnovu injenica koje su poznate i bez
naunih studija o tom periodu, naelna ocena da dravni socijalizam nije bio
drutveni okvir koji je omoguavao sutinsku slobodu pojedinca i da su razlozi
kraha tog projekta umnogome unutranje, "sistemske greke". Taj sistem pru-
a dovoljno jakih argumenata za vrlo osnovanu kritiku tako da nisu potrebni
intelektualni konstrukti i matovite bravure kako bi se demistifikovao njegov
neuspeh. Odraz zrelosti pojedinca, nauke i drutva je da se ta kritika vri sine
ira et studio, kako bi se izbeglo neuko kritizerstvo. Meutim sutinski problem
je u tome to se dogodilo da je period dravnog socijalizma svoj negativni,
"komunistiki" ig preneo i na tekovine modernizacije i mnoge druge pojave
koje su se u popularnoj svesti sa komunizmom identifikovale, ukljuivi tu, na
28
Cf. L. Perovi, Retrospektiva neuspelih modernizacija u Srbiji-mogue pouke za budu-
nost, u: Promene vrednosti i tranzicija u Srbiji: pogled u budunost, Institut drutvenih nauka,
Beograd, (2003) 25: ... nuno je shvatiti da modernizacija nije potreba da bi se liilo na
druge ve da bi se meu drugima ravnopravno ivelo.
29
E. Hobsbaum, n. d. , 15.

specifian nain i antifaizam. Otuda, nezaobilazna je ocena da slom drav-

nog socijalizma nije doneo promene koje bi vodile napretku drutva u Srbiji,
ve se u mnogim sferama dogodio involutivni proces. Opominjue zvui i, u
balkanskim prilikama, sasvim umesno se postavlja jedno naelno pitanje: "Da
li potiskivanjem, brisanjem, nekritikim postupcima prema (...) 'jueranjoj
stvarnosti' moemo oekivati da nam, ve sutra, 'istorija' ponovo eksplodira u
lice?" (Lj. Dimi)30
SUMMARY
One aspect of the right-wing revisionist
approach to the anti-fascist struggle in serbia
In this work, Miloevi analyzes the writings of Serbias clerical right, a

group that sought to portray the Serbian anti-fascist struggle as harmful and
useless to the Serbian nation. He shows how these writers uncritically reha-
bilitated individuals who collaborated with the fascist occupation during the
Second World War. This revisionist approach uses the ideology of Dimitrije
Ljoti and Vladika Nikolaj Velimirovi as its foundation. Miloevi contex-
tualizes this revisionist approach in contemporary Serbian society and argues
that it is no doubt a part of Serbias pursuit for a new tradition-based national
identity.
30
Lj. Dimi; D. Stojanovi; M. Jovanovi, Srbija 1804-2004, Beograd, 2005, 13.

Marjan Dimitrijevski
HISTORIJSKE REFLEKSIJE ANTIFAISTIKOG RATA

U MAKEDONIJI U MAKEDONSKOJ HISTORIOGRAFIJI
1991-2005. GODINE
Kao i historiografije susjednih balkanskih zemalja i makedonska savreme-

na historiografija, osobito onaj dio koji se bavi istraivanjem perioda Narodno-
oslobodilakog i antifaistikog rata, u posljednjih petnaest godina pretrpjela je
kvantitativne, i nadasve kvalitativne promjene, prije svega zahvaljujui utjecaju
drutvenih, politikih, ekonomskih, etnikih i drugih promjena koje su se de-
avale u savremenom makedonskom drutvu i koje su nale direktan odraz i
primjenu u historijskim radovima ove vrste. Dokaz tome je i promjena imena
same borake organizacije u Makedoniji, koja je od Organizacije boraca NOR-
a prerasla u Organizaciju boraca iz Narodnooslobodilakog i antifaistikog
rata u Makedoniji (NOARM). Samim tim se promijenio i datum obiljeavanja
Dana boraca, koji je od ranijeg jugoslavenskog 4. jula promijenjen u 11. okto-
bra, koji se danas u Makedoniji obiljeava kao Dan ustanka ali i Dan boraca.
Odmah na poetku u ukazati da su se u okviru makedonske historio-
grafije koja se bavi razdobljem Narodnooslobodilakog i antifaistikog rata
u Makedoniji, iskristalizirala dva osnovna pravca i to: pravac koji zastupaju
preivjeli uesnici Narodnooslobodilakog i antifaitikog rata, koji u sutini
predstavlja produetak ranijih historiografskih stavova iji su autori sami ovi
uesnici. U ovim radovima nema veeg i znaajnijeg pomjeranja i odstupanja u
bilo kom pravcu.
Novost kod ovih radova je u tome da jedan dio njih ulazi u meusobnu
polemiku koja se, uglavnom, svodi na ocjenu i ulogu odreenih linosti tog

perioda, ili pak ocjenu i prevrednovanje odreenog dogaaja koji, pri emu
jedni autori uveavaju, a drugi umanjuju doprinos pojedinih linosti ili znaaj
odreenih dogaaja, to, uglavnom, ovisi od toga da li su ti autori bili svjedoci
ili uesnici tih zbivanja. Ove radove najee tampaju opinske borake orga-
nizacije, ili, pak, sami autori u sopstvenoj reiji, putem sponzora i odabranih
recenzenata. Ovi radovi, uglavnom, zadravaju ve vienu fizionomiju ovakve
vrste radova jo iz vremena Titove Jugoslavije.
Drugu grupu historiografskih radova u makedonskoj historiografiji pro-
dukuju nauni radnici koji se bave periodom NOAR-a u Makedoniji. Karak-
teristika ovih radova je u tome to se vei dio njih ne bavi lokalnim temama,
nego se usmjeravaju ka meunarodnoj dimenziji NOAR-a u Makedoniji, a
bazirani su uglavnom na faktografskim materijalima i dokumentima domaih i
najee stranih arhiva. Obiljeje ovih radova je izbjegavanje ideolokih ocjena
i naglaavanje meunarodne dimenzije NOAR-a u Makedoniji i osobito po-
tenciranja antifaistikog karaktera NOR-a u Makedoniji i doprinos Federalne
Makedonije u svjetskoj konanoj pobjedi nad faizmom.
Jedan od novijih naunih simpozija posveen rukovodeem vojnom tijelu
NOR-a u Makedoniji, a to je Glavni tab NOV i POM-a i njegovom ko-
mandantu Mihailu Apostolskom, odran je tokom 1996. godine. Na alost,
niti sam nauni skup, a niti objavljeni zbornik radova sa ovoga skupa godinu
dana kasnije, nije dao odgovor niti validnu novu ocjenu i prevrednovanje ove
materije. Jednostavno, sve je ostalo po starom. Jedan pokuaj ka sublimiranju i
ocjenjivanju rezultata pedesetogodinjeg institucionalnog naunoistraivakog
rada na polju nacionalne historije je bio nauni skup organiziran povodom pe-

Karakteristini polemini radovi su naprimjer: Vano Nikolovski: NOV bez dogmi 1941-
1942. Kritiki osvrt na doseganata istoriografija. NIP Globus, Skopje, 1997.; Riste Bunteski-
Bunte: Polemiki. Drutvo za nauka i umetnost, Prilep, 2003.; Tihomir areski: I tagi i svetli-
ni. Globus, Skopje, 1996.; Aleksandar Spasovski-Aleksandar Dimitrovski: Pane Nedelkov-
ski-Poloki. DARM, Skopje, 1998.; Vite Isjanovski: Generalot Tihomir Miloevski-Tio. NIP
Nova literatura, Skopje, 2001. i drugi.

Takva ja, naprimjer, monografija: Prof. dr. Marjan Dimitrijevski: Makedonija vo antifai-
stikata vojna 1944-1945. Menora, Skopje, 1995.

Glavniot tab na Narodnoosloboditelnata vojska i partizaskite odredi na Makedonija (1941-
1945). Po povod 90-godini od raganjeto na Mihailo Apostolski. Prilozi od nauniot sobir odran
vo Skopje na 19. i 20. dekemvri 1996 godina. MANU, INI, Skopje, 1997.

HISTORIJSKE REFLEKSIJE ANTIFAISTIKOG RATA U MAKEDONIJI U MAKEDONSKOJ HISTORIOGRAFIJI...
deset godina postojanja i rada Instituta za nacionalnu istoriju u Skoplju (1948-

1998. godine). Sa ovoga skupa je proizaao nauni zbornik radova u kome su
zastupljeni domai ali i strani nauni radnici.
Jedan od najnovijih pokazatelja stanja ocjene i prevrednovanja cjelokupne
makedonske historiografije o NOAR-u u Makedoniji, je objavljivanje najno-
vije, zasad petotomne, historije makedonskog naroda u izdanju Instituta za
nacionalnu istoriju u Skoplju. Peti tom se odnosi na period NOAR-a u Make-
doniji 1941-1945. godine. U ovom tomu autori su veoma malo koristili novije
historiografske radove, posebno objavljene magistarske i doktorske disertacije,
ali i druge radove proizale iz ve zavrenih naunih projekata o temama po-
sveenim NOAR-u u Makedoniji. Zbog toga on ima puno nedoreenosti i
greaka, pa mnogi naunici izbjegavaju njegovo citiranje.
Takoe je znaajan i najnoviji poduhvat institucionalne savremene make-
donske histriografije na polju pisanja enciklopedije i leksikografskih radova.
Tako je tokom 2000. godine u izdanju Instituta za nacionalnu istoriju u Sko-
plju objavljen historiski rjenik, koji je izazvao dosta unu diskusiju u krugo-
vima kritike historiografije.
Najnovija nauna dostignua na polju istraivanja NOAR-a uglavnom se

Almanah: 50 godini Institut za nacionalna istorija 1948-1998. godina. Institut za nacionalna
istorija, Skopje, 1998.

Makedonskata istoriska nauka-dostignuvanja i problemi. Prilozi od nauniot sobir odran vo
Skopje na 17-19 novembri 1998. godina. Po povod 50-godininata od rabotata na Institutot za
nacionalna istorija. Institut za nacionalna istorija, Skopje, 2000.

Istorija na makedonskiot narod, tom 5. Makedonija vo Vtorata svetska vojna, Narodnooslobo-
ditelnata i antifaistika vojna vo Makedonija (1941-1945). Redaktor dr. Novica Veljanovski.
Institut za nacionalna istorija, Skopje, 2003. Urednici i pisci su uglavnom dva autora: Prof.
dr. Novica Veljanovski (pravnik po vokaciji sa zavrenim Pravnim fakultetom u Skopju) i
prof. dr. Vano Stojev (vojnik po vokaciji sa zavrenom Vojnom akademijom u Beogradu).

Primjera radi spomenuo bih neke: Marjan Dimitrijevski: Makedonija vo antifaistikata
vojna 1944-1945. godina. Menora, Skopje, 1995. Marjan Dimitrijevski: Makedonskata vojska
1944-1945. Pregled na Glavniot tab, brigadi, divizii, korpusi i 5. jugoslovenska armija. INI,
Skopje, 1999. i drugi.

Makedoski istoriski renik (MIR). Institut za nacionalna istorija, Skopje, 2000; Iako je ovaj
historijski rjenik timsko djelo uglavnom naunih radnika iz Instituta za nacionalnu istori-
ju, ipak su glavnu rije imali urednici pojedinih hronolokih perioda. Tako je za NOAR-a,
urednik bio dr. Mile Mihajlov, koji je po svom nahoenju ureivao pa i korigirao odreene
podatke, ali u saglasnosti sa tadanjim direktorom Instituta dr. Novicom Veljanovskim.

prezentiraju u dva nauna asopisa: Glasnik, kojega izdaje Institut za naci-

onalnu istoriju, i Istorija, iji je izdava Savez drutva istoriara Republike
Makedonije, sa sjeditem na Filozofskom fakultetu - Katedra za historiju. U
ovom posljednjem asopisu pored naunih radova susreu se i radovi posveeni
problemima nastave historije.
Na organiziranim naunim skupovima uglavnom se diskutira o temama i
linostima koji su do raspada SFR Jugoslavije ostale nedovoljno prouene, ili se
o njima nerado govorilo i pisalo. Moe se zakljuiti da se makedonska savre-
mena historiografija u pogledu Drugog svjetskog rata ja uvijek nalazi u proce-
su traenja mjesta i ocjene odreenim dogaajima i linostima. Ovdje se moe
uoiti da najnovija saznanja o Drugom svjetskom ratu, poinju graditi jedan
novi pravac, osobito u pitanju uloge KPJ, odnosno KPM u ratu, ne negirajui
pri tom njezine zasluge i mjesto u organiziranju oruane borbe makedonskog
naroda.10
Odreenu potekou predstavlja optereenost naunih radova terminima i
izrazima, koji sada dobivaju novu konotaciju i naputaju bivu opeprihvaenu
terminologiju o Drugom svjetskom ratu.11 Karakteristini su termini: naro-

Ovom prilikom bih spomenuo neke od ovih naunih simpozijuma: Makedonija vo Vtorata
svetska vojna 1941 godina, odran 17. i 18.12. 1991. godine na Institutu za nacionalnu istori-
ju (Materijali sa ovoga skupa jo uvijek nisu objavljeni); ASNOM 50 godini makedonska dra-
va 1944 1994, odran 17-18. 11. 1994, u MANU i INI; Evropa i makedonskato vpraanje,
odran 29-30. 9. i 1. 10. 1994. u okviru manifestacije Gocevi denovi u Delevu; ento-o-
vek, revolucioner, dravnik, odran 26. 11. 1991. u Prilepu, u organizacij INI i DNU Prilep;
Petre Piruze-Majski, vreme, ivot, delo, odran 18-19. 11. 1993. u Ohridu u organizaciji INI
i Sobranja opine Ohrid; Blagoj Jankov-Mueto, odran 1996. u Strumici; Glavniot tab na
NOV i POM, odran u MANU 1996. i drugi. U pripremi je nauni simpozij posveen Me-
todiju atorovu arlu, koji se treba odrati tokom 2005. g.
10
Pokuaj nove ocjene uloge KPM u toku NORA je posmrtno objavljeni rad dr. Velimira Bre-
zovskog Komunistika Partija na Makedonija 1941-1944. INI, Skopje, 2003. Ipak, moramo
konstatirati da zbog starosti rukopisa koji je nastao krajem sedamdesetih i poetkom osam-
desetih godina prolog stoljea, kao i zbog oskudnog redakcijskog komentara, ovaj rad nije
u potpunosti postigao svoj cilj, odnosno nije u cijelosti osvijetlio ulogu i znaaj KPM i toku
NOAR-a u Makedoniji.
11
Upotreba pojedinih izraza i termina koji nisu jasno definirani niti vremenski locirani
kada govorimo o vremenskom rasponu 1941-1945. godine i sada je jo uvjek neujednaena.
Tako susreemo izraze: Socijalistika revolucija u NOAR Makedonije, Ustanak, Narod-
nooslobodilaki rat, Narodnooslobodilaki pokret, Napredni pokret, Napredni omladinac,

dnooslobodilaki rat, koji je sad zamijenjen sa narodnooslobodilaki i antifaistiki

rat, zatim se naputa termin socijalistika revolucija u toku NOAR-a, a sve vie
se susree termin Narodni front. U ovom kontekstu ima niz drugih primjera
koji ukazuju na evoluciju makedonske historiografije u pogledu terminolokog
korigiranja.
Jo uvijek se u makedonskoj historiografiji objavljuju zbornici dokumenata,
posveeni Makedoniji u Drugom svjetskom ratu.12
Gledano generalno, makedonska historiografija o Drugom svjetskom ratu
i NOAR-a u Makedoniji, u hronolokom jednoipodecenijskom periodu od
raspada SFR Jugoslavije do danas (1991-2005. godine), je pretrpjela znaajan
prevrat, kako u pogledu izuavanja novih naunih tema i podruja i prava-
ca istraivanja, tako i u praktinoj primjeni rezultata ovih najnovijih naunih
istraivanja u naunim projektima i objavljenim naunim radovima. U ovom
smjeru osobito kritiku transformaciju je doivjela obrada najnovije makedon-
ske historije u nacionalnim okvirima ali i u opem smislu.
U ovom kontekstu sa aljenjem moemo konstatirati da nakon est decenija
od NOAR-a u Makedoniji i jedne i po decenije osamostaljenja Republike Ma-
kedonije, jo uvijek jedan dobar dio radova mistificira neke segmente NOAR-a
u Makedoniji, kao i njezin narodnooslobodilaki karakter, negira neke linosti
i njihove rezultate. To, najee, susreemo u radovima pristrasnih i politiki
optereenih autora, koji ne pripadaju naunom krugu, i onih koji tvrde da ma-
kedonska drava stvorena u toku NOAR-a Makedonije do 8. septembra 1991.
godine nije bila drava makedonskog naroda, ve drava komunista, drava
Kominterne, srbo-komunista i drugo.
U ovom pravcu mnoga od ovih dela poinju da promoviraju i odreene
poluistine i nedoreenosti sa unaprijed osmiljenim ciljem. U njima se odbacu-
ju mnoge vrijednosti NOAR-a u Makedoniji, a paralelno sa tim oni otvaraju
proces rehabilitacije i preispitivanje nedovoljno obraenih tema i dilema. Po-
nekada se ak omalovaavaju ili negiraju 24.000 rtava makedonskog naroda
tokom Drugog svjetskog rata.
Revolucionar i drugi.
12
Takvi zbornici dokumenata su: Tretiot Rajh i Makedonija 1941-1945. (dokumenti). INI,
Izbor, redakcija, vovedni napomeni i komentar, prof. dr Marjan Dimitrijevski. Tom 1, kniga
1. INI, Skopje,1996; Dokumenti za voenata organizacija vo Makedonija 1941-1943. Pokrainski
i Glaven tab na Makedonija 1941-1943. Tom 1, kniga 1. Menora, Skopje, 2001. i drugi.

Njima se pridruuju i nenauni i najee politizirani i nacionalno zaslije-

pljeni pisci, ali i politiari koji katkad svesno od okupatora i njihovih kvislinga
prave oslobodioce i nove heroje, podiu im, najee nelegalno i bez dozvole
drave, nove historijske spomenike. Ovde je rije o mijeanju dnevne politike
u historiografiju, ili trenutne procjene pojedinih autora u zavisnosti kojoj naci-
onalnosti pripadaju.
U svakom sluaju, svjedoci smo tekog falsificiranja i omalovaavanja
NOAR-a Makedonije, koji u svakom sluaju pomau razvijanju razdora i na-
cionalne netrpeljivosti, to u svojim djelima konstatira i sam nekadanji pred-
sjednik boraca NOAR-a Makedonije i nekadanji politiki komesar G NOV
i POM-a Borko Temelkovski: (...) Ima tendencija revanizma i pretenzija da
se sudi i presudi celokupnom NOAR-u Makedonije kao i dravi stvorenoj u
toku ovag rata.
U kontekstu ovoga, mi danas stalno sluamo i itamo primjedbe odree-
nih autora i politiara da se Republika Makedonija definitivno oslobodila svoje
prolosti i da ovu prolost treba zaboraviti zajedno sa generacijama poloenih
ivota na oltaru te historije. Ali se odmah postavlja aktualno pitanje: Znai li
da mi treba da zaista zaboravimo svoju prolost?. Takoe se postavlja pitanje:
Da li to neko svjesno hoe da nama sazda novu sliku za svjetliju budunost
baziranu bez svoje prolosti. Je li to mogue? Ako je to tako, onda bi to zna-
ilo da mi treba da zaboravimo i sve generacije koje su radile u prolosti. Ali,
ova prolost nije niti tua niti se moe zaboraviti, to je naa vlastita prolost na
kojoj poiva i naa budunost i budunost mladih generacija koje dolaze.
Takoe se postavlja pitanje, da li se oni koji to preporuuju i oni koji to
prihvaaju, stide svoje prolosti, svojih predaka i njihovih djela, kada nama
sugeriraju da ih zaboravimo i da o njima ne piemo nova nauna djela? Pa, da
li se oni mogu zaboraviti, da li se uope mogu zaboraviti nai djedovi i oevi,
kada je jasno da sa naim postojanjem i oni postoje u nama samima. Konano,
jesmo li mi ljudi kratkog pamenja i ljudi koji brzo zaboravljaju? Odgovor na
ova postavljena pitanja moe dati samo obimna i po tematici raznovrsna pro-
dukcija makedonske savremene historiografije posveene NOAR-u u Make-
doniji. Ta historiografija pokazuje da je velika uloga NOAR-a u Makedoniji u
institucionaliziranju nove makedonske drave kao lanice velike antifaistike
koalicije. U tom kontekstu treba valorizirati ulogu i mjesto odreenih linosti
i pojedinih dogaaja toga doba.

A linosti iz ove bliske prolosti, koje zasluuju da o njima budu napisani

pojedini monografski radovi, ima puno, ali je jo uvek mali broj naunih radni-
ka koji se bave ovim problemom.13 To je vjerovatno zato to je u naunom stva-
ralatvu jedan od najteih zadataka pisanje o pojedim linostima, a osobito o
onima koji su imali odluujuu ulogu ili funkciju u kreiranju odreenih pojava
i procesa. Ovaj anr historiografije je specifian, trai veliko historijsko znanje
i temeljno poznavanje vremena i prolosti same linosti.
Za sve ovo od strane naunog radnika se trai mnogo takta, objektivnosti,
odmjerenosti i objektivne historijske procjene o liku i djelu same linosti. Od
ovog autorskog konglomerata i mozaika pristupa, ovisi kako e ta linost ui u
nacionalnu historiju. Ovaj sud je najtei ali i najznaajniji. Ne smijemo zabo-
raviti da kroz mjesto, ulogu i ocjenu historijske linosti odreujemo i mjesto
same nacionalne historije. Ba zato u posljednjih petnaest godina, makedonska
savremena historiografija, putem najnovijih monografskih radova, napravila je
korak ka naunom potvrivanju ve postojeih ocjena i analiza o pojedinim
linostima, ali isto tako ona je uradila korak i ka prevrednovanju nekih dosa-
danjih saznanja, osobito u odnosu na mjesto i ulogu kada se radi o zacrtanoj
dravotvornoj politici nove makedonske poslijeratne drave.14
To su, uglavnom, neke osnovne karakteristike i osnovne vrijednosti novih
monografskih radova ove vrste najnovije makedonske historiografije.
Ipak, moramo konstatirati da je, uzeto u cjelini, makedonska historiogra-
13
Jo uvijek se u makedonskoj savremenoj historiografiji piu djela posveena manje pozna-
tim, a veoma vanim linostima iz perioda antifaistikog rata. Tako je, na primjer, najnovije
djelo posveeno treem po redoslijedu, predsjedniku Sobranja Makedonije Dimitru Nesto-
rovu (Stoje Kovaeski i Marjan Dimitrijevski: Dr Dimitar Nestorov, ivot i delo. Centar za
kultura Braa Miladinovci, Struga, 2004.).
14
Najoitiji primjer za ocjenu i prevrednovanje linosti u najnovijoj makedonskoj historiogra-
fiji je ocjena uloge Metodije Andonova-enta, prvog predsjednika Prezidijuma ASNOM-a
i prvog predsjednika Sobranja Makedonije. O njemu je makedonska historiografija odrala
tri simpozija i objavila vie zbornika radova i pojedinih naunih radova, meu kojima i
Zbornik dokumenata posveen Metodiji Andovu-entu (redakcija prof. dr. Marjan Dimitrijev-
ski, prof. dr. Zoran Todorovski i Risto Buntevski), u izdanju Dravnog Arhiva Republike
Makedonije tokom 2003. godine. To isto vai i za ocjenu uloge Lazara Kolievskog, prvog
predsjednika prve vlade Makedonije aprila mjeseca 1945. godine. O njemu je Dragan Klja-
ki napisao monografiju pod naslovom Vremeto na Kolievski, Matica Makedonska, Skopje,
1994.

fija krajem 20. i poetkom 21. stoljea, jako obogaena novim radovima koji,
uglavnom, nauno i realno prezentiraju NOAR u Makedoniji i njegovo mjesto
u velikoj antifaistikoj koaliciji toga doba. U kontekstu toga, drei se pozna-
tih i ve primijenjenih naunih principa u savremenoj evropskoj i balkanskoj
historiografiji, makedonska historiografija sa primjenom naune metodologije
i zdravog kritikog duha, objektivno i nepristrasno koristei fakte koji se nikad
ne smatraju konanim i apsolutnim, i pored svih potekoa, trasira novi pravac
ka afirmaciji i njegovanju rezultata NOAR-a u Makedonije.
Zato se moe rei da je makedonska historiografija, i pored znatnih po-
tekoa, nala svoj metod djelovanja i pravac pisanja koji vodi ka razvijanju
osjeaja za nacionalni identitet i nacionalnu svijest, ovjekova prava, demokra-
ciju, slobodu, jednakost, miroljubivost, toleranciju, meunarodnu saradnju i
preuzimanje ope odgovornosti za stvaranje boljih i prijatnijih uslova ivljenja
svih graana Makedonije.
SUMMARY
Historical reflections on the war against Fascism in Macedonia:
Macedonian Historiography 1991-2005
In the past decade, Macedonian historiography has been enriched by new

studies that offer scholarly and thoughtful interpretations of the Macedonian
struggle against fascism (NOAR) and its role in the larger coalition against
fascism. This scholarship adheres to the principles and methodologies used in
contemporary European and Balkan history, adopting a healthy and critical
spirit to objectively and impartially examine the subject. Dimitrijevski traces
how this scholarship is leading in new directions for the general understan-
ding of the Macedonian anti-fascist movement. In doing so, he notes that this
historiography is critical to the development of Macedonias national identity,
national consciousness, and inter-community relations as well as for issues
of human rights, democracy, freedom, equality, peace, and tolerance in the
region.

Tea Sindbaek
Masakri i genocid poinjeni u Drugom

svjetskom ratu i ponovno otkrivanje rtava
(Razvoji unutar historiografije socijalistike
Jugoslavije iz meunarodne perspektive)
Tokom osamdesetih godina, u jugoslavenskoj historiografiji zapaen je

iznenadan porast interesovanja za masakre i genocid u Drugom svjetskom
ratu, pa je potrebno razmotriti pitanje kako su ovi dogaaji bili ranije pred-
stavljani, te prema kojim je historijskim dogaajima porast interesovanja bio
usmjeren. Ali, u isto vrijeme, namee se pitanje zato je interes nastao ba u
to vrijeme.
Objanjenje za ovakav razvoj mogli bismo potraiti u internim jugosla-
venskim deavanjima, ali se ini, kako u i naglasiti u ovome radu, da se slian
interes za zvjerstva u Drugom svjetskom ratu, holokaust i genocid, takoer
javlja u isto vrijeme i u drugim zemljama. Prema tome, dokazat u da takoer
neto moemo nauiti poreenjem jugoslavenskog stanja sa ostalima.
Cilj ovog rada je usporediti nain na koji su interni jugoslavenski masakri
i genocid poinjeni u Drugom svjetskom ratu predstavljeni u jugoslavenskoj
historiografiji socijalistikog doba sa trendovima historiografije genocida u
drugim zemljama, te posebno jevrejskog holokausta. Prvo u ponuditi kratak
pregled jugoslavenske historiografije pomenutih masakara, a potom u uspo-
rediti njene glavne razvoje sa stavovima prikazanim u amerikim, evropskim i
izraelskim studijama o holokaustu i zvjerstvima u Drugom svjetskom ratu.

Tea Sindbaek
Jugoslavenska historiografija o masakrima i genocidu
1: Partizani i neprijatelji
U prvim desetljeima nakon Drugog svjetskog rata, jugoslavenska hi-
storiografija nije bila mnogo zaokupljena patnjama rtava, masakrima i ge-
nocidom. Umjesto na patnju nenaoruanih civila, jugoslavenska javnost je
podsjeana na herojske rtve jugoslavenskih naroda u ratu za osloboenje, a
u sreditu panje su bila partizanska strateka dostignua i vodstvo komuni-
stike partije.
U veini radova o jugoslavenskom ratnom iskustvu, stradanja civila su
bila povrno spomenuta, a rijetko detaljno, i to kao dio opeg i dobro pozna-
tog okvira partizanskog ratovanja. Kratki opisi masakara i svirepog nasilja
su uglavnom imali za cilj naglasiti okrutni i neljudski karakter neprijatelja.
Kako su masakri i stradanja civila bili predstavljani, pokazao je Tito u svojem
referatu na 5. kongresu Komunistike partije Jugoslavije 1948. godine. Na 75
stranica posveenih Drugom svjetskom ratu, masakri su redovno spominjani,
ali samo dva puta je opis bio vei od jedne reenice. U oba se sluaja ini da je
glavna namjera bila istaknuti zvjerstvo neprijatelja. Isti je model koristio Vla-
dimir Dedijer u svojoj biografiji Tita iz 1953. Interesantno je da niti jedan od
ova dva teksta ne posveuje mnogo prostora logoru u Jasenovcu, studiji kojoj
se Dedijer kasnije duboko posvetio.
Naravno, prilian nedostatak interesovanja za masakre i rtve ne znai da
nita nije bilo objavljivano. Nekoliko je opisa izalo, posebno u formi memo-

Vidi, na primjer: Reperaciona Komisija pri Vladi Federativne Narodne Republike Jugoslavije:
Ljudske i materijalne rtve Jugoslavije u ratnom naporu 1941-1945. Beograd, 1945, s. 5-6. Za
primjer velianja komunistikog vodstva, vidi: Zbornik dokumenata i podataka o narodno-
oslobodilakom ratu jugoslovenskih naroda. Tom V, Knjiga 1. Borbe u Hrvatskoj 1941. god.
Beograd, 1952, s. IX.

Tito, J. B.: Izvjetaj na V kongresu KPJ. u: Tito, J. B.: Izgradnja nove Jugoslavije III. Za-
greb, 1951, s. 187-88, 211.

Dedijer, V.: Josip Broz Tito. Prilozi za biografiju. 2. izd., Beograd, 1953, s. 289. Samo u
fusnoti u posljednjem poglavlju, koje se bavi poslijeratnom rekonstrukcijom Jugoslavije, De-
dijer spominje Jasenovac, tvrdei da je vie od 200. 000 ljudi tamo ubijeno tijekom Drugog
svjetskog rata, broj koji je bitno manji nego je to kasnije sugerirao. (s. 545)

Masakri i genocid poinjeni u Drugom svjetskom ratu i ponovno otkrivanje rtava
ara, ali u usporedbi sa djelima objavljenim kasnije, posebno u osamdesetim

godinama, to nije bilo mnogo.
2: Novi pogledi na rat, 1965-1980.

U desetljeima nakon rata, slika Narodnooslobodilakog rata, uistinu
glavnog izvora politike legitimnosti komunistikog vodstva, bila je ljubo-
morno uvana. Meutim, u ezdesetim godinama zvanina historiografija
Drugog svjetskog rata, iako je bila jo uvijek polje partijskog interesovanja,
voena je neto slobodnije, a odreena neslaganja oko tumaenja rata su po-
stala vidljiva. Meu predmetima rasprave bile su uloge hrvatskih graanskih
politiara, te hrvatskih komunista i partizana u ratu. Prema Franji Tumanu,
on i drugi su bili umijeani u diskusiju oko Jasenovca i broja rtava, ali iza
zatvorenih vrata. Meutim, nisam nala druge izvore koji ovo potvruju.
Poetkom sedamdesetih godina, zvanina historiografija je poela preis-
pitivati ranija istraivanja ratnog perioda. Na okruglom stolu, koji je organi-
zirao asopis Gledita 1972. godine, istaknuto je da su ova istraivanja gotovo
iskljuivo govorila o vojnim aspektima ratnog perioda, dok je pitanje rtava
bilo meu brojnim zanemarenim podruijima ratne historije.
U sedamdesetim godinama, historijsko istraivanje se u veoj mjeri okre-
nulo ka drugim aspektima rata nego ka stratekim razvojima Narodnooslo-
bodilake borbe, a objavljena su i detaljnija istraivanja o ustakom pokretu i
razvitku tzv. Nezavisne Drave Hrvatske (NDH). U jednotomnoj Historiji

Masakri u selima su opisivani u, na primjer: Dedijer, V.: Dnevnik, prvi deo (od 6. aprila
do 27. novembra). Beograd, 1945, posebno s. 230-249; Vujasinovi, T.: Ozrenski partizanski
odred. Sarajevo, 1950, s. 75, 81; opisivanje ustakih logora, na primjer: olakovi, D.: Ja-
senovac 21. 8. 1941/31.3.1942. Sarajevo, 1948, posebno s. 35-110; Nikoli, N.: Jasenovaki
logor. Zagreb, 1948.

Vidi, na primjer: Tuman, F.: Narodnooslobodilaki rat. Enciklopedija Jugoslavije, vol. 4,
Zagreb, 1960, s. 273-278; Terzi, V.: Jugoslavija u aprilskom ratu. Titograd, 1963. Vidi i
Bosni, S.: The political career and writings of Franjo Tudjman. South Slav Journal, vol. 14,
no. 1-2, 1991, p. 31, vidi fusnote 18 i 19, s. 39.

Tuman, F.: Bespua povijesne zbiljnosti. Zagreb, 1990, s. 56-57.

Gledita, br. 1, 1972, s. 32, 34, 35, 40-41, 63-64; NIN, 13/2 1972, s. 40.

Na primjer Jeli-Buti, F.: Ustae i Nezavisna Drava Hrvatska 1941-45. Zagreb, 1978
(1977); Krizman, B.: Ante Paveli i ustae. Zagreb, 1977.

Tea Sindbaek
Jugoslavije, koju su objavili 1972. godine Vladimir Dedijer i ostali, vie panje
je posveeno zloinima i zvjerstvima nad civilima nego u veini prethodnih
ratnih biljeki. Dedijer ak spominje partizanski teror protiv crnogorskih sela,
koja su simpatizirala etnike. Pored toga razliita miljenja su bila prilino
izraena oko pitanja Jasenovca, naroito o procijenjenom broju rtava u ovom
logoru (prema Enciklopediji Jugoslavije i Vojnoj enciklopediji oko 600.000
ljudi je ubijeno u Jasenovcu).10
3: Genocid i rtve, 1980-1990.

U osamdesetim godinama, pristup historiji genocida i masakara se mo-
rao bitno mijenjati, naroito u Republici Srbiji. Wolfgang Hoepken je izrazio
miljenje da su se prvo pisci, a ne historiari, pozabavili ratom i njegovim
tajnim priama.11 Ustvari, jedan od prvih koji je ponovno govorio o ovim
temama, bio je Vladimir Dedijer u svojoj obimnoj knjizi Novi prilozi za bio-
grafiju Josipa Broza Tita iz 1981. godine. Prvenstveno usmjerena ka otkriva-
nju skandala i dotadanje skrivene strane Titove osobe, Dedijerova publikacija
je ponovno predstavila teme o teroru NDH protiv Srba, ulozi katolike crkve
i broju mrtvih u Jasenovcu. Citirajui Antuna Miletia, Dedijer navodi da je
vie od milion ljudi bilo u Jasenovcu, i da je izmeu 480.000 i 800.000 ljudi
tamo ubijeno.12 Oigledno, broj rtava Jasenovca raste u Dedijerovim pred-
stavljanjima.
Godine 1984. Dedijer je izabran za predsjednika Odbora Srpske akade-
mije nauka i umetnosti (SANU), iji je zadatak bio skupljati grau o genocidu
protiv srpskog naroda i drugih naroda Jugoslavije. Prema Dedijeru, ovaj je
rad posebno potreban, jer je jugoslavenska drava pod utjecajem monih ljudi

Dedijer, V. et al.: History of Yugoslavia. New York, 1974, s. 580-641.
10
Ljubo Boban i Fikreta Jeli-Buti izbjegavaju potvrditi broj. Posebno Jeli-Buti ukazuje
na nesigurnost oko broja rtava citirajui razliite pretpostavke. Vidi: Boban, L.: Ustae.
Enciklopedija Jugoslavije, vol. 8, Zagreb, 1971, s. 438-444; Jeli-Buti, F.: Ustae i Nezavisna
Drava Hrvatska, s. 187.
11
Hoepken, W.: War, Memory and Education in a Fragmented Society: The Case of Yugo-
slavia. East European Politics and Societies, vol. 13, nr. 1, 1999, s. 205.
12
Dedijer, V.: Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita. vol. 2, Rijeka, 1981, 489, 531-
557.

i zbog nacionalnih razloga, gotovo vie od 40 godina potpuno negirala ova

pitanja, ukljuujui i potrebu da se utvrdi istina o broju rtava.13 Odbor je pla-
nirao 21 publikaciju razliitih primjera genocida izvrenih uglavnom u Jugo-
slaviji. est radova je objavljeno na kraju desetljea, sainjavajui 10 obimnih
tomova, od kojih samo jedan nije imao Srbe kao glavnu grupu rtava.
Tokom osamdesetih godina, jugoslavenski historiari, u prvom redu u
Srbiji, su se sa mnogo veim oduevljenjem nego prije, ukljuili u pomno is-
pitivanje historije rtava, koncentracionih logora, masakara i genocida poi-
njenih u Drugom svjetskom ratu u Jugoslaviji.14 Ova djelovanja su bila osna-
ena izruenjem i suenjem ustakom komandantu Andriji Artukoviu 1986.
godine, to je dovelo zloine iz Drugog svjetskog rata na naslovne stranice
jugoslavenskih medija, a takoer se odrazilo i u knjigama.15 U drugoj polovini
osamdesetih godina, djela iz historije genocida su takoer mnogo citirana u
novinarstvu.
Ukupni broj rtava a osobito u Jasenovcu je bio predmet spora. Nove
demografske kalkulacije su ukazale da je utvreni broj rtava od 1,7 milijun
previsok, te da je taniji broj oko jedan milijun.16 Na kraju osamdesetih godi-
na, neki su hrvatski historiari posumnjali u vjerodostojnost srpske historije
genocida, te se ukazivalo na razvoj Jasenovakog mita.17
13
Dedijer, V. & A. Mileti: Proterivanje Srba sa ognjita: 1941-1944: Svedoanstva. Belgrade
1989, s. 8. Bilo je pokuaja da se utvrdi taan broj rtava, ali su oni zavrili neuspjeno. Vidi,
na primjer, erjavi, V.: Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga. Globus, Zagreb,
1992, 33-38; Predgovor, Jasenovac. rtve rata prema podacima statistikog zavoda Jugoslavije.
Bonjaki Institut, Zrich-Sarajevo, 1998.
14
Posebno s obzirom na Jasenovac ovo je dokumentirano u knjizi Jovana Mirkovia: Objavl-
jeni izvori i literature o jasenovakim logorima. Banja Luka, 2000.
15
Stanojevi, Branimir: Ustaki ministar smrti: Anatomija zloina Andrije Artukovia. Nova
Knjiga, Beograd, 1986; Bulaji, Milan: Ustaki zloini genocida i suenje Andriji Artukoviu.
Rad, Beograd, 1988.
16
Koovi, B.: rtve Drugog svetskog rata u Jugoslaviji. London, 1985; erjavi, V.: Gubici
stanovnitva Jugoslavije u drugom svetskom ratu. Zagreb, 1989.
17
Na primjer: Tuman, F.: Bespua povijesne zbiljnosti; Boban, L: Kontroverze iz povijesti
Jugoslavije 2. kolska knjiga, Zagreb, 1989, s. 324-325. Vidi i: Gross, M.: Wie denkt man
kroatische Geschichte? sterreichische Osthefte, vol. 35, no. 1, 1993, s. 93-95; Boban, L.:
Jasenovac and the manipulation of History. East European Politics and Societies, vol. 4, no.
3, 1990.

Tea Sindbaek
Istovremeno se poveavao interes hrvatske publike za masakr u Blei-

burgu, seriju masovnih ubistava koje su poinili komunistiki partizani nad
hrvatskim neprijateljskim vojnicima i izbjeglicama na kraju rata.18 Tako je
za neke hrvatske historiare vlastito nacionalno rtvovanje, jednako kao i za
neke srpske historiare, postalo glavna tema.
Postoji nekoliko razloga za ovo zakanjelo interesovanje za rtve i geno-
cid. Oigledno je da su jedan od njih politike direktive i ogranienja pisanja
historije u socijalistikoj Jugoslaviji, te potreba da se vodi rauna o osjetljivoj
nacionalnoj ravnotei jugoslavenskog dravnog aparata. Drugi uzrok bi se
mogao pronai u promijenjenoj politikoj klimi nakon Titove smrti u maju
1980. godine. Takoe mislim da je vano napomenuti da je historijsko in-
teresovanje za masakre u Drugom svjetskom ratu djelimino bilo obiljeeno
ruenjem politikog tabua kao i stvaranjem narodnih mitova. Prema tome,
politike dimenzije su bile u potpunosti umijeane.
Dok su ovi razlozi zasigurno utjecali na jugoslavensku historiografiju, ta-
koer se ini da se i na meunarodnom planu u historiografiji Drugog svjet-
skog rata nastojalo izostaviti pominjanje rtava nekoliko desetljea, da bi se
ponovo o njima govorilo osamdesetih godina.
Drugi svjetski rat i rtve u drugim historiografijama
1: Kada je sjeanje na rtve postalo aktualno?

Prouavanje historije i zajedniko sjeanje na Drugi svjetski rat, a poseb-
no jevrejski holokaust, koji je po mnogima prototip genocida, pokazalo je da
ni historijsko ni javno interesovanje za masakre i rtve nije bilo izraeno u
18
Na primjer: Gri, Marko (ed.): Bleiburg. Otvoreni dossier, drugo, proireno izdanje. Start,
Zagreb 1990; anko, elimir & oli, Nikola (eds.): Jazovka. Vjesnik, Zagreb, 1990. Vidi
takoer Hayden, Robert M.: Recounting the dead. In R. S. Watson (ed.): Memory, History
and Opposition under State Socialism. Santa Fe, 1994; Denich, Bette: Dismembering Yugo-
slavia: nationalist ideologies and the symbolic revival of genocide. American Ethnologist, vol.
21, nr. 2, 1994; Jasna Dragovi-Soso: Saviours of the Nation. Serbias Intellectual Opposition
and the Revival of Nationalism. Hurst, London, 2002, 110-114.

prvim desetljeima nakon rata.19 Openito, tehniki i politiki aspekti rata,

kao i nacionalna patnja drava pod nacistikom okupacijom su bili mnogo
vie u centru panje.
U Izraelu, gdje bi se moglo oekivati da su sjeanja na rat i njegove rtve
uistinu vani, holokaust je bio dugo odsutan iz historije i drugih naunih di-
sciplina sve do poetka ezdesetih godina. Nakon suenja Eichmannu u Jeru-
salemu 1961. godine nauni i javni interes se razvio, a od sedamdesetih godina
holokaust je prisutan i u politikom diskursu. 20 U sjeverozapadnoj Evropi i
Sjedinjenim Amerikim Dravama, holokaust je bio van interesovanja ak
i due. Peter Novick je pokazao da se u Sjedinjenim Dravama holokaust
jedva smatrao posebnom tragedijom sve do kraja ezdesetih godina, a javni
interes je primjetno porastao u sedamdesetim.21 Historiografije zemalja soci-
jalistikog bloka Istone Evrope su pratile put komunistikog antifaizma,
uzimajui kao svoje vane teme herojske borbe partizana, narodne armije, kao
i Crvenu armiju. Nacistika politika genocida i njegovih rtava gotovo da nije
bila uvrtena u ove historije.22
Tako je 1981. godine, historiarka Lucy S. Dawidowicz, izuavajui ho-
lokaust, pronala razlog za strah da e historija 6 miliona ubijenih Jevreja
nestati sa lica zemlje isto kao to su oni sami i njihova civilizacija nestali.23
19
Vidi, na primjer, David S. Wyman: Introduction. In David S. Wyman (ed.): The World
Reacts to the Holocaust. The John Hopkins University Press, Baltimore, 1996, xix-xxiii.
20
Orna Kenan: Between Memory and History. The Evolution of Israeli historiography of the
Holocaust 1941-1961. New York, 2003; Dalia Ofer: Israel. In David S. Wyman (ed.): The
World Reacts to the Holocaust, 873-880, 885-889.
21
Peter Novick: The Holocaust and Collective Memory. The American Experience. Bloomsbury,
London, 2000.
22
Klas-Gran Karlsson: The Holocaust and Russian Historical Culture. In Klas-Gran
Karlsson & Ulf Zander: Echoes of the Holocaust. Nordic Academic Press, Lund, 2003; Pr
Frohnert: The Presence of the Holocaust. Vergangenheitsbewltigung in West Germany, East
Germany and Austria. In Klas-Gran Karlsson & Ulf Zander: Echoes of the Holocaust; Livia
Rothkirchen: Czechoslovakia. In David S. Wyman (ed.): The World Reacts to the Holocaust;
Thomas Sniegon: Their Genocide, or Ours? The Holocaust as a Litmus Test of Czech and
Slovak Identities. In Klas-Gran Karlsson & Ulf Zander: Echoes of the Holocaust. Nordic
Academic Press, Lund, 2003.
23
Lucy S. Dawidowicz: The Holocaust and the Historians. Harvard University Press, Cam-
bridge Massachusetts, 1981, s. 1.

Tea Sindbaek
Oigledno je da se to nije desilo. Naprotiv, kao to su utvrdila dva ved-

ska znanstvenika, izgleda da se holokaust postepeno pomjerio u sami centar
evropske historijske kulture.24 S obzirom na istraivanja o holokaustu, poka-
zalo se da je od 1985. do 1995. godine objavljena ista koliina materijala kao i
tijekom cijelog perioda od 1945. do 1985. godine.25 to se tie ostalih naunih
disciplina, studije o holokaustu i genocidu su dobile na snazi od sedamdese-
tih i procvjetale poetkom osamdesetih godina. 26 U posljednjim desetljeima,
istraivaki i memorijalni centri posveeni rtvama holokausta i inae genoci-
du su otvoreni irom svijeta. Nije teko zakljuiti da je od kraja sedamdesetih
godina takoer nastao nevien historijski, javni i openito akademski interes
za zvjerstva, genocid i rtve u mnogim mjestima izvan Jugoslavije.
2: Razlozi zakanjelog interesa

Neka objanjenja ovog zakanjelog interesa za rtve se esto iznose. Kae
se da je postojala potreba da proe neko vrijeme prije nego bi se o takvim
traumatskim iskustvima uope moglo govoriti.27 ak bi se moglo rei da je
uasna patnja civila kao neposredna posljedica rata bila toliko oevidna, da
nije postojala posebna potreba da se istrauju jezivi detalji. Ali generaciju ili
dvije kasnije, kako je manje onih koji su imali direktna iskustva i sjeanja na
zloine, razvit e se potreba da se analizira, razumije i upamti. Takoer je
istaknuto da se u sluajevima traumatizirajueg zlostavljanja, alost prenosi
na sljedee generacije. Prva generacija, djeca rtava, tee da ispolje nesvjesni
sram starijih, dok su kasnije generacije esto spremne da se suoe s historijom
24
Karlsson, Klas-Gran: The Holocaust as a Problem of Historical Culture. Theoretical
and Analytical Challenges, In Klas-Gran Karlsson & Ulf Zander: Echoes of the Holocaust,
s. 15.
25
Jrgensen, Torben: Udforskningen af folkemordet p de europiske jder. Den Jyske Hi-
storiker, No. 90, 2000, s. 60.
26
Fein, Helen: Genocide: A Trend Report Current Sociology, vol. 38, s. 5; Anders B. Han-
sen: Folkemord gennem 50 r en definitorisk tilgang, Den Jyske Historiker, No. 90, 2000.
Ovaj razvoj moe se vidjeti i po godinama publikacija i po ukupnom broju knjiga u Izraelu.
W. Charny (ed.): Genocide. A Critical Bibliographic Review. London, Mansell Publ., 1988.
27
Na primjer Charles S. Maier: A Surfeit of Memory, History and Memory, 1993, vol. 5, s.
140 ; Orna Kenan: Between Memory and History, s. xv.

zlostavljanja.28
Pitanje srama bi moglo biti od krucijalne vanosti. Ako se osvrnemo na
sluaj Zapadne Njemake i Izraela, neka vrsta selekcije kao da je okarakteri-
sala historijski postupak i zajedniko prisjeanje ratnog iskustva.
U javnom mnijenju mlade drave Izraela, holokaust je u velikoj mjeri
zasjenjen drugim pitanjima i uestalim problemima. Poto nenaoruanost i
patnja nisu u skladu sa jevrejskom cionistikom ideologijom, izraelsko zajed-
niko sjeanje je bilo vie usmjereno ka herojskim stranama nedavne historije,
poput rata za nezavisnost ili ustanka u Varavskom getu. Kad je 1951. godine
proglaen oficijelni dan sjeanja na rtve holokausta, istovremeno je posveen
ustanku u Varavskom getu, a datum je strateki smjeten u jevrejski kalendar
tako da signalizira i heroizam i alost.29 Prema Daliji Ofer, bilo je potpuno
oigledno ega su se Izraleci trebali sjeati u vezi sa ratnom historijom. Go-
vornici na komemoracijama o holokaustu spajali su sram onih koji idu kao
ovce na klanje sa odvanou onih koji su odabrali da umru u borbi.30 Time
je u prvim desetljeima nakon rata, patnja Jevreja tijekom krajnjeg rjeenja
bila okruena sramom.
U Zapadnoj Njemakoj, usprkos njemakoj odgovornosti i krivici, rat
se pamtio po zlostavljanju. Patnja njemakih ratnih zarobljenika i Nijemaca
istjeranih iz Istone Evrope, naglaavala se kako u historiji tako i u politici. 31
Meutim, silovanja njemakih ena od strane saveznika i posebno sovjetskih
vojnika nisu bila ukljuena u zvanina ratna sjeanja. Prema Atini Grossman,
prie o silovanjima su bile doista prisutne u linim memoarima i drugim pisa-
28
Volkan, Vamik D.: The Need to Have Enemies and Allies. From Clinical Practice to Interna-
tional Relationships. Jason Aronson, Northvale, New Jersey, 1994, s. 176. Vidi i Denitch, B.:
Dismembering Yugoslavia.
29
Tossavainen, M.: Calendar, Context and Commemoration. Establishing an Israeli Hol-
ocaust Remembrance Day, In: Karlsson, K. & U. Zander (eds.): Echoes of the Holocaust;
Young, D.: The Texture of Memory. Holocaust Memorials and Meaning. Yale Univ. Press, New
Haven, 1993, s. 213, 263-281.
30
Dalia Ofer: Israel. In David S. Wyman (ed.): The World Reacts to the Holocaust, s. 865.
31
Robert G. Moeller: War Stories: The Search for a Usable Past in the Federal Republic
of Germany. The American Historical Review, vol. 101, 4, 1996; Omer Bartev: Germanys
Unforgettable War: The Twisted Road to Moscow and Back. Diplomatic History, vol. 25, 3,
2001.

Tea Sindbaek
nim djelima nakon rata, ali nisu bila ukljuena u zvanine ratne historije sve
do kraja osamdesetih godina. Grossmanova pretpostavlja da su te prie moda
bile presramotno breme, posebno za muki dio njemakog stanovnitva.32
Izgleda da su odreene vrste zlostavljanja bile suvie bolne ili sramotne da
bi se prihvatile desetine godina nakon rata. Mada su vremenski raspon i iz-
mjena generacija vjerovatno bili potrebni prije nego bi se moglo baviti takvim
pitanjima, takoer je mogue da se pozicija rtava tumai manje kao sramna i
poniavajua, a vie kao ona koja u sebi sadri odreenu moralnu vrijednost.
Prema Peteru Novicku, veliki interes za pitanje holokausta, koji je u Americi
prisutan otprilike posljednjih 25 godina, popraen je promjenom stava prema
rtvama od same granice prezira i izbjegavanja ka srdanom prihvatanju.33
Zakljuna razmatranja
Oigledna je zajednika tendencija historiografije o Drugom svjetskom
ratu, u Jugoslaviji i nekim drugim zemaljama, da su posebni tipovi rtava
izostavljeni iz pisanja historije za nekoliko desetljea. Naroito iskustva nena-
oruanih i ponienih rtava kao da su bila previe sramotna i bolna da bi bila
obraivana dugo vremena poslije rata. Meutim, od 1970-tih godina, i pose-
bno u 1980-tim, masakri i rtve imaju centralno mjesto u historiografiji Ju-
goslavije kao i u drugim zemljama. Dok je ovo vjerovatno djelimino rezultat
potrebnog vremenskog razmaka, ini se da prati i promjenu internacionalnog
diskursa, koji pripisuje moralno i simbolino potovanje rtava.
Jugoslavenska historiografija je svakako imala i svoje vlastite osobine. To
su bili ideoloki imperativi, neki od njih slini onima iz drugih socijalistikih
zemalja, kao i pitanja posebno osjetljiva za jugoslavensku dravu, na primjer
potreba za isticanjem autohtone revolucije nezavisne od SSSR-a, historija an-
tagonizma i nasilja izmeu razliitih grupa u Jugoslaviji, kao i promjenu poli-
tike klime. Ipak postoje upadljive podudarnosti u razvojima historiografije o
Drugom svjetskom ratu u Jugoslaviji i drugim zemljama. Zbog toga vjerujem
32
Atina Grossman: A Question of Silence: The Rape of German Women by Occupational
Soldiers. In: Moeller, R. (ed.): West Germany under Construction. Michigan, 2000, s. 39,
50-51.
33
Peter Novick: The Holocaust and Collective Memory, 8. Vidi i: Charles S. Maier: A Surfeit
of Memory, History and Memory 1993, vol. 5, s. 147.

da je jugoslavenska historiografija bila pod utjecajem ovih zajednikih ten-

dencija.34
U jugoslavenskom sluaju, herojska djela partizana su ostala pozitivni
centar historije Drugog svjetskog rata u sedamdesetim godinama. Meutim,
kada su napokon patnje rtava i genocid uli u historijski program rada u
osamdesetim godinama, ova pitanja su stvorila naroito snaan predmet javne
rasprave i jugoslavenske historije. Ponovno vrednovanje ovog historijskog pe-
rioda navelo je na razmiljanje o osnovi politikog sistema, kao i na injenicu
da bi ponovno oivljavanje ovih jezivih historijskih iskustava neminovno utje-
calo na odnose meu jugoslavenskim narodima.
SUMMARY
Second World War massacres and genocide
and the rediscovery of victims
- Developments within socialist Yugoslav historiography
in an international perspective
It seems to be a common tendency of the historiography of the Second

World War in Yugoslavia and several other countries that certain types of
victimisation were left out of history writing for several decades. Particularly
experiences of defenceless and humiliated victims were apparently too shame-
ful and painful to be conceived for a long period after the war. From the 1970s
and particularly in the 1980s, however, massacres and victims became central
in historiography and popular history in Yugoslavia and elsewhere. While
this is probably partly the result of a necessary distance in time, it seems also
to accompany a change in international discourse, which ascribes moral and
symbolic esteem to the role of victims.
Yugoslav historiography naturally had its particular characteristics. There
34
Jedan primjer internacionalne povezanosti moe biti rad Vladimira Dedijera u diskusiji
Ujedinjenih naroda oko genocida u 1940-tim godinama, i njegovo sudjelovanje u radu Rus-
selova tribunala u 1960-tim godinama.

Tea Sindbaek
were ideological imperatives, some of which would have been similar to those
of other socialist countries, while others were indeed special for Yugoslavia:
The need to emphasise an autochthonous revolution independent of the Soviet
Union, a history of brutal violence and strong antagonisms between different
groups within Yugoslavia, the changing political climates, not least follow-
ing Titos death. Nevertheless the similarities in the developments of Second
World War historiography in Yugoslavia and elsewhere are striking. Therefore
I believe that Yugoslav historiography has participated in and been influenced
by these common tendencies.
In the Yugoslav case the heroic deeds of the partisans remained the posi-
tive focus of World War II history into the 1970s. When finally genocide and
victims suffering entered the historians agenda in the 1980s, however, these
issues formed a particularly powerful theme within history and public debate.
This was partly because re-evaluation of this historic period also meant re-
thinking of the background of the political system, and partly because reviv-
ing these gruesome historic experiences would inevitably influence national
relations among the Yugoslav peoples.

Max Bergholz
Meu rodoljubima, kupusom, svinjama i varvarima:

Spomenici i grobovi NOR-a 1947-1965. godine
Ovaj rad ima dva cilja: prvi, da analizira kako je jugoslavenski komuni-
stiki reim, uz pomo SBNOR-a/SUBNOR-a, izgraivao i irio zvaninu
verziju sjeanja na Drugi svjetski rat u Jugoslaviji koristei spomenike i gro-
bove palim borcima i rtvama faistikog terora; drugi, da pokae kako su
graani Jugoslavije, tokom perioda od 1947. do 1965. godine, reagirali na ova
mjesta seanja.
Uprkos fokusiranju na istraivanje drutvenog sjeanja o Drugom svjet-

skom ratu tokom proteklih petnaestih godina, samo se mali broj naunika
ozbiljno bavio ovom temom u sluaju Titove Jugoslavije. Oni koji su poku-
avali dali su ovakvu interpretaciju: Titov reim pruao je jugoslavenskom
drutvu nepromjenljivu sliku rata 1941-1945. godine, gdje je rat opisan kao
zajednika borba jugoslavenskih naroda protiv stranih i domaih faista.

Istraivanje za ovaj lanak djelimino je finansirano stipendijom IREX-a (International
Research & Exchanges Board), sredstvima dobijenim od National Endowment for the Humani-
ties i U.S. State Department preko Title VIII program i IREX Scholar Support Fund; i sti-
pendijom od American Councils for International Education (ACTR/ACCELS), sredstvima iz
Title VIII East-Central Europe Research Scholar Program, koji je finansijski prodran od U.S.
State Department, Program for Research and Training on Eastern Europe and the Independent
States of the Former Soviet Union. Nijedna od ovih organizacija nije odgovorna za stavove koji
su ovdje predstavljeni.

Wolfgang Hopken, War, Memory, and Education in a Fragmented Society: The Case of
Yugoslavia, East European Politics and Society, Volume 13, No. 1, Winter 1999, 297.

Max Bergholz
Mala grupa intelektualaca, dalje kae ova interpretacija, konano je napala

ovaj komunistiki kavez sjeanja na rat tokom 80-ih i 90-ih godina. Na
kraju, komunistiko zvanino sjeanje propalo je zbog napora onih koji su se
trudili da re-definiraju ratne masakre u Jugoslaviji tokom Drugog svjetskog
rata kao ope nacionalistiko nasilje bavei se simbolistikim oivljenjem ge-
nocida. Dakle, postojea literatura prua jednostavni binarni model: prvo,
komunistiki reim gradi rigidno sjeanje na rat za, kako se ini, nemono
drutvo; drugo, intelektualci su nekako mogli da diskreditiraju ono to je re-
im rekao drutvu o ratu.
Ovdje nije prisutno razmatranje o tome kako su obini ljudi reagirali na
zvanino sjeanje na rat u Jugoslaviji. Ovo je upadljiv propust naroito zbog
toga to su u oba modela prisutne dalekosene tvrdnje o ponaanju drutva
- ugueno drutvo ili drutvo koje kao da slijedi stope grupe intelektualaca.
U ovom radu u pokuati da predstavim analizu ponaanja ovog drutva
pokazujui neke od naina - i naroito neke od podrivakih naina - na koji su
ljudi reagirali na zvanino sjeanje na rat tokom 50-ih i 60-ih godina, u peri-
odu u kojem je takvo sjeanje bio izgraeno. Analizirau razliite oblike javne
reakcije na spomenike i grobove koji su bili podignuti palim borcima i rtva-
ma faistikog terora. Analizirajui arhivsku grau, tampu i naroito pisma
koja su bila objavljivana u novinama, uvidio sam da su neki ljudi reagirali na
spomenike i grobove u Jugoslaviji na nekoliko naina kojima su, namjerno i
nenamjerno, dovodili u pitanje zvanino sjeanje na rat: od skrnavljenja spo-
menika do prianja ala o njima, od putanja svinja meu grobove do gajenja
kupusa pored njih.
Moja diskusija ima dva cilja: prvo, elim pokazati da je miljenje o tome
da je jedino reim stvarao sjeanje na rat u Jugoslaviji pogreno i da nas navodi
da zaboravimo na javnu recepciju i osporavanje. Ova dva faktora zasluuju
panju ako elimo da razumijemo odnos izmeu javnosti i zvaninog sjeanja

Ovdje mislim na radove Bette Denich, Dismembering Yugoslavia: Nationalist Ideologies
and the Symbolic Revival of Genocide, American Ethnologist, Vol 21. No. 2 (May, 1994),
367-390 i Roberta Haydena, Recounting the Dead: The Re-definition of Wartime Mas-
sacres in Late and Post-Communist Yugoslavia, u Rubie Watson, ed., Memory, History, and
Opposition Under State Socialism (Santa Fe, 1994). Dio knjige o Drugom svjetskom ratu Jasne
Dragi Soso, Saviors of the Nation: Serbias intellectual opposition and the revival of nationalism
(Montreal, 2002), bazira se na istraivanju ova dva antropologa i, u sutini, ponavlja njihove
glavne argumente, iako ona koristi radove jo nekoliko intelektualaca.

Meu rodoljubima, kupusom, svinjama i varvarima
na rat. Moj drugi cilj je metodoloki. elim da uvedem empirijski prilaz ana-
liziranju javne recepcije i osporavanja zvaninog sjeanja na rat, to je oblast
koju ignorira veina studija o sjeanju na rat.
Poet u sa kratkim uvodom aktivnosti Saveza boraca narodnooslobo-
dilakog rata (poznat kao SBNOR) koja je bila organizacija u kojoj su radili
glavni aktivisti sjeanja u Titovoj Jugoslaviji. Potom u analizirati ono to
su, po mom miljenju, podrivake javne reakcije na SBNOR-ove djelatnosti
u vezi sa izgraivanjem sjeanja na rat preko spomenika i grobova. Ovo e,
nadam se, pokazati da su, iako se dosta boraca snano trudilo da uoblii i for-
mira specifino sjeanje na rat, obini ljudi bili oni koji su konano prihvatili,
modificirali ili, ponekad, odbijali ovo zvanino sjeanje na rat.
uvari narodnooslobodilakog rata

Osnovan 1947. godine, sa oko milion lanova, Savez boraca narodnoo-
slobodilaog rata bio je od poetka drutveno-politika organizacija koja je
bila stvorena da bude glavni kreator, agitator i uvar zvaninog sjeanja na rat
jugoslavenskog komunistikog reima. Tito, koji je bio prvi i zatim doivotni

Ovdje mislim na pionirske knjige Georga Mossea, Fallen Soldiers. Reshaping the Memory of
the World Wars (Oxford, 1990) i Heria Roussoa, The Vichy Syndrome (Cambridge, 1993). Iako
su me ove knjige inspirirale, vano je da naglasim da su to najbolji primjeri studija sjeanja
na rat koje ipak ne sadre analizu javne recepcije i osporavanje zvaninog sjeanja na rat.
Meutim, u knjizi Yaela Zerubavela, Recovered Roots. Collective Memory and the Making of
Israeli National Tradition (Chicago, 1995), nalazi se odlina analiza javne recepcije i ospo-
ravanja zvaninog sjeanja. Za kritiku literature o kolektivnom sjeanju koja govori o nedo-
voljnom obraanju panje na javnu recepciju drutvenog sjeanja, vidjeti lanak Wulfa Kan-
steinera, Finding Meaning in Memory: A Methodological Critique of Collective Memory
Studies, History and Theory 41 (May, 2002), 179-197.

Ova organizacija preimenovana je 1961. godine u SUBNOR (Savez udruenja boraca
narodnooslobodilakog rata). Preuzeo sam frazu aktivisti sjeanja od Jaya Wintera (koji
ju je preuzeo od Carola Glucka). Vidjeti njegov lanak, Remembrance and Redemption: A
Social Interpretation of War Memorials, Harvard Design Magazine, Fall, 1999, 1.

Statistiki podaci za novembar 1948. godine pokazuju broj lanova SBNOR-a u svakoj
republici: Srbija, 261.000; Slovenija, 198.000; Hrvatska, 400.000; Bosna i Hercegovina,
100.000; Makedonija, 50.000; Crna Gora, 28.000. Vidjeti u novinama Crvena zvezda: list
Saveza boraca narodnooslobodilakog rata (u daljem tekstu Crvena zvezda), novembra, 1948,
9.

Max Bergholz
predsjednik ove organizacije, rekao je borcima na njenom osnivakom kon-

gresu: Niste lanovi obine organizacije, nego jedne borbene organizacije, pa
ete sav svoj entuzijazam, pokazan u ratu, ispoljiti i u vrijeme izgradnje
Va zadatak je da budete svuda u prvim redovima i da svuda gajite nae
tradicije, da uvate velike tekovine Narodnooslobodilake borbe.
Ivan Gonjak, uesnik na istom kongresu, izloio je detaljnije ovaj zada-

tak: Savez e aktivno raditi na tome da se sauvaju i osvjee uspomene na he-
rojsku borbu naih naroda, na heroje narodnooslobodilakog rata, da bi se na
njima inspirisala i uila naa budua pokoljenja. Takoe, naglasio je potrebu
da borci vode jugoslavensko drutvo u irenju kulta slave, ljubavi i zahvalno-
sti prema onima koji su svojom rijeenou, svojom neustraivou i ljubavlju
za slobodu dali ivote za bratsku zajednicu naih naroda () u borbi protiv
inostranih osvajaa i domaih izdajnika.
Dakle, lanovi SBNOR-a trebalo bi da budu u prvim redovima u borbi

za izgradnju specifinog sjeanja na rat u kojem su bili pobjednici. U ovom
zadatku trebalo bi da slave svoje akcije tokom rata i naroito rtvovanja svojih
palih drugova. Trebalo bi, takoe, da naglaavaju vanost zajednike borbe
jugoslavenskih graana razliitog nacionalnog porijekla. Najzad, trebalo bi da
uvaju, tite i ire svijetle uspomene na herojske podvige i rtve iz oslobodi-
lakog rata, koje bi, na neki nain, sluile kao vaan dio vaspitanja mladosti
Jugoslavije.10
Kao i drugi aktivisti sjeanja u Evropi tokom decenija poslije Drugog
svjetskog rata, borci su u Jugoslaviji koristili razliite vrste uvanja sjeanja i
irenja sjeanja na rat.11 Ovo je obuhvatilo, da spomenem samo mali broj me-

Arhiv Srbije i Crne Gore (bivi Arhiv Jugoslavije [u daljem tekstu ASCG]), 297 (Savez
boraca NOR-a Jugoslavije), I-1, Osnivaki kongres Saveza boraca narodnooslobodilakog rata,
29. i 30. oktobra 1947. godine, 7, 10.

Isto, navod iz govora Ivana Gonjaka, 27-28.

Isto, 27-28.
10
Isto, 33.
11
Za analizu uloge veterana u izgraivanju sjeanja na Veliki otadbinski rat u Sovjetskom
savezu, vidjeti knjigu Amira Weinera, Making Sense of War. The Second World War and the

toda, stvaranje muzeja, pisanje hronika, prireivanje proslava, davanje ime-

na ulicama (ponekad i gradovima). Meutim, njihov neposredniji i najvaniji
zadatak u vezi sa stvaranjem sjeanja na rat bilo je podizanje spomenika i
ureivanje grobova njihovim palim drugovima i drugima koje su smatrali r-
tvama faistikog terora. Ova mjesta sjeanja trebalo bi da budu oznaena
grobovima i spomenicima.12
SBNOR-ova Komisija za obiljeavanje i ureivanje historijskih mjesta
osnovana je 1952. godine sa zadatkom da ureuje grobove i podie spome-
nike.13 Glavni razlog za njihovo podizanje bio je da se ostvari transformacija
junakih podviga mrtvih u mono sredstvo vaspitanja drutva u stvaranju
socijalizma.14 Po rijeima Ugljee Danilovia, jednog borca iz Bosne i Her-
cegovine, izgraivanje takvih mjesta nije samo dunost naa, to je najekle-
tantniji dokaz nae Revolucije. To su svjedoanstva Revolucije.15 Dakle, ljudi
ne bi trebalo samo da sahranjuju i oplakaju mrtve; naprotiv, trebali bi da ih
vide, i naroito da vide njhove spomenike i grobove, kao to je govorio Alek-
sandar Rankovi, jer su oni kao ona iva spona koja verno tumai prolost,
obavetava i vaspitava savremene i budue graditelje i uvare nae socijalistike
domovine. Oni govore o herojstvu, samopregoru i uslovima u kojima se raala
naa socijalistika Jugoslavija.16
Podizanje spomenika i ureivanje grobova u Jugoslaviji bila je jedna od
najsnanijih tendencija izgraivanja sjeanja na rat u Evropi poslije Drugog
svjetskog rata. Do 1961. godine, borci su, u saradnji sa drugim drutveno-
politikim organizacijama, podigli 14.402 spomenika i groblja, znai skoro tri
Fate of the Bolshevik Revolution (Princeton, 2001).

12
Fraza mjesta sjeanja (sites of memory) preuzeta je iz vane knjige Jaya Wintera, Sites of
Memory, Sites of Mourning. The Great War in European Cultural History (Cambridge, 1995).
13
Detaljne informacije o aktivnostima Komisije za obiljeavanje i ureivanje historijskih
mjesta mogu se pronai u ASCG-297-I-81.
14
ASCG-297-I-107, Savetovanje sekretara kulturno-prosvetnih sekcija SBNOR-a pri zemaljs-
kim odborima i glavnom odboru, 19. 2. 1949, 4.
15
ASCG-297-I-25, Republiki odbor SBNOR-a Bosne i Hercegovine, 1961, 42.
16
Istoriski znaaj savetovanja u Stolicama, Crvena zvezda, 18. oktobra 1955. Navod iz
Rankovievog govora prilikom sveanog otkrivanja spomenika partizanskom kuriru i ot-
varanja Spomen-muzeja u Stolicama 1955. godine.

Max Bergholz
spomenika ili groblja svakog dana tokom esnaest godina. Ovdje nisu uklju-
eni samo grobovi i spomenici, nego i mjesta masovnih zvjerstava i poznatih
bitaka, kao i spomen ploe, esme, biste i parkovi. Najvei broj nalazio se u
Sloveniji, a onda u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori i Ma-
kedoniji.17
Ovakav ogroman zadatak izgraivanja sjeanja jasno pokazuje revnost
boraca koji nastoje da njihova sadanjost bude u skladu sa ovom specifinom
verzijom prolosti. U ovom sluaju, njihove aktivnosti predstavljaju klasian
primjer stvaranja tradicije, da koristim frazu Erica Hobsbawma i Terencea
Rangera.18 Meutim, bez obzira na razmjeru njihovih zadataka u izgraivanju
sjeanja, treba postaviti vano pitanje: kako su jugoslavenski graani reagirali
na ove hiljade grobova i spomenike NOR-a? Da li su prihvatili i usvojili novu
tradiciju koja je slavila pale borce i rtve faistikog terora i da li su ih ove
materijalne opomene podsticale u izgraivanju socijalizma?
Ovakva vrsta pitanja poznata su kao neka od najteih za historiara dru-
tvenog sjeanja. Ipak, historijska graa o onima koji grade sjeanje je, ugla-
vnom, obimna; veoma je teko, meutim, pronai materijale o takozvanim
potroaima sjeanja. Ali, kao to je govorio Rogers Brubaker, analitiari
moraju da se bave pitanjem javne recepcije zato to postoji tendencija meu
naunicima da pretjeruju u pridavanju vanosti sjeanju kao ideolokom in-
strumentu i u svojim pretpostavkama o nivou usvajanja drutvenog sjeanja
onih koji nisu aktivni uesnici u procesu izgraivanja i irenja.19
17
Po republikama: Slovenija, 4.035; Bosna i Hercegovina, 3.574; Hrvatska, 2.940; Srbija,
2.866; Crna Gora, 712 i Makedonija, 275. Vidjeti ASCG-297-I-20, 52, Izvetaj Centralnog
odbora o radu Saveza boraca NOR, 1961.
18
Vidjeti knjigu Erica Hobsbawma i Terencea Rangera, The Invention of Tradition (Cam-
bridge, 1992).
19
Rogers Brubaker i Margit Feischmidt, 1848 in 1998: The Politics of Commemoration in
Hungary, Romania, and Slovakia, Comparative Studies in Society and History 44[4] (Octo-
ber, 2002): 700-744.

Nije samo dovoljno spomenik podii. Njega treba i odravati.20

Otkrivanje grobova i spomenika palim borcima i rtvama faistikog te-
rora bio je uvijek javni dogaaj. SBNOR je obino bio organizator rituala, i
jedan vaan dio bila je povorka graana koji su nosili cvijee i vijence. Broj
ljudi koji je bio prisutan esto je bio veoma veliki, ponekad je bilo i vie hiljada
ljudi. Borci, lokalni funkcioneri i djeca (iz organizacije Saveza pionira) naje-
e bi se nali na elu kolone. Uglavnom, posebno mjesto tokom ceremonije
bilo je posveeno rodbini mrtvih, naroito djeci i majci pokojnika.21 Sveanost
se obino sastojala od serije govora lokalnih politikih linosti, sa poasnim
mjestom za govor prvoborca iz tog kraja. Pioniri bi onda pjevali pjesme i reci-
tovali poeziju. Najzad, vijenci i cvijee bili bi poloeni na ili pored spomenika
ili groba. Na njima su obino bila uklesana imena poginulih i poruke koje
su naglaavale da su oni koji su umrli bili zasluni za stvaranje socijalistike
Jugoslavije. Slijedei primjer bio je tipian: Za ovu zemlju vaa se mladost
borila. Iz vae krvi sloboda stvorila.22
Poslije otkrivanja, prilino veliki broj ljudi, pogotovo aci, esto su posje-
ivali mnoga od ovih mjesta.23 Vani praznici, kao Dan ustanka (koji je bio
razliit u svakoj republici) ili Dan borca, bili su trenuci kad je posebna panja
bila posveena grobovima i spomenicima.24 Za vrijeme ovih komemoracija,
20
Odsustvo oseanja dunosti, Crvena zvezda, 7. aprila 1959.
21
Vidjeti na primjer, dokument Otkrivanje spomenika palim borcima narodnooslobodilakog
rata u Arhivu Srbije (u daljem tekstu AS) -115 (Savez boraca NOR-a Srbije), 44 od 31.
oktobra 1948. godine. Vidjeti takoer lanak Groblja pod Kozarom, Crvena zvezda, 31.
maj 1955.
22
Vidjeti lanak Spomen piramida otkrivena palim borcima u selu Srdoi, Crvena zvezda
18. januar 1955. Ovakvi primjeri mogu se pronai u skoro svakom broju Crvene zvezde koja
je bila list SBNOR-a Jugoslavije.
23
lanak Stalna poseta spomeniku koji opisuje veliki broj posjetilaca spomenika blizu
Banja Luke je simbol ovakvog ponaanja. Vidjeti novine etvrti jul: list Savez udruenja
boraca Narodnooslobodilakog rata Jugoslavije (u daljem tekstu etvrti jul), od 15. septembra
1964. Vidjeti takoe lanak Na izvorima istorije, u Crvenoj zvezdi 8. oktobra 1957. koji
opisuje pionirski pohod bratstva i jedinstva u kome su djeca putovala na mjesta gdje su
izgraeni spomenici i sa kojima su esto bili borci koji su im priali ratne prie dok su hodali
zajedno po selima.
24
Dan ustanka razlikovao se po republikama: za Srbiju, 7. jul; za Bosnu i Hercegovinu, 27.

Max Bergholz
lanovi Saveza boraca, tokom svoje aktivnosti u Zagrebu 1954. godine, obi-
li su sve grobove, okitili ih cvijeem i vijencima, osvjeili uspomene na pale
drugove i odali im potu minutom utanja.25 ak i tokom obinih dana,
mnogi pojedinci obavljali su svoju dunost uvanja ovih mjesta sjeanja. U
selu Vojka, na primjer, sedamdesetogodinjak Sava Jovanovi bio je vien kako
svakodnevno zaliva cvee, okopava park od korova, brie prainu sa spomeni-
ka na kome se nalaze imena palih boraca i rtava faistikog terora.26
U sutini, u Titovoj Jugoslaviji mnogo ljudi aktivno je uestvovalo u ne-
prekidnom stvaranju sjeanja na rat koje je SBNOR stvorio radei na izgra-
ivanju grobova i spomenika. Oni su svoje potovanje pokazivali na mnogo
razliitih naina, preko uestvovanja u otkrivanjima spomenika, godinjim
komemoracijama, kolskim ekskurzijama i aktivnim uvanjem takvih mjesta.
Spomenici, ko vodi brigu o vama?27

Umesto rua korov28
Scene u kojima aci mariraju u kolonama, borci nose cvijee, mukarci
i ene briu prainu i plijeve korov sa spomenika bile su sveprisutne tokom
prvih decenija poslije rata. Meutim, ove scene nisu bile jedina realnost. Ve
do ranih 50-ih godina, tampa poinje da pie o tome na nain koji je SBNOR
kasnije zvao nemaran odnos prema spomenicima NOR-a.29 Nasuprot slike
brige i njegovanja koja je bila predstavljena u prethodnom dijelu ovog eseja,
polako je postajalo poznato da neka groblja, spomenici i njihova okolina,
posle njihova otkrivanja, nisu vie nijednom ureivana pa je njihov izgled sada
jul; za Hrvatsku, 27. srpanj (jul); za Crnu Goru, 13. jul; i za Makedoniju, 11. oktobar; za
Sloveniju 22. juli.
25
Primerno odravanje grobova, Crvena zvezda, 18. maj 1954; vidjeti takoe u istim no-
vinama od 17. jula 1956. lanak Briga za spomen-objekte, koji opisuje panju koju su borci
posvetili grobovima i spomenicima u Tuzli.
26
etiri godine stara se o spomeniku, etvrti jul, 17. avgust 1965.
27
Spomenici, ko vodi brigu o vama?, etvrti jul , 2. februar 1965.
28
Umesto rua - korov, Crvena zvezda, 7. februar 1961.
29
Vidjeti SBNOR-ov dokument za unutranju upotrebu (1958. godine) istog naslova u
ASCG-297-I-81.

veoma zaputen i ruan. Konkretno, mnoga mjesta su obrasla korovom i

natrpana drugim smeem.30
Uglavnom, autori pisama, naroito oni koji su pisali borakim listovima,
bili su oni koji su obavijestili SBNOR o ovakoj situaciji na terenu. 31 Mihajlo
Popovi, na primjer, napisao je da dok u mnogim srezovima nie cvee i
spomenici na grobovima u Draginicu raste korov (neke se grobnice i ne
poznaju vie poto su po nalogu nekog preorani i od tih grobova upotrebljena
zemlja za pravljenje cigle).32 Drugi koji su ili na takva mjesta u drugim se-
lima poslali su sline izvjetaje. Milivoje Vukovi napisao je da je lino iao
na groblje za pale borce: Zabolelo me je kada sam video koliko su zarasli u
korov i travu.33 Zaputenost je bila tako upeatljiva da ak i pojedini prvo-
borci koji su dobro poznavali teren, danas teko mogu da nau grobove svojih
palih drugova.34
Ovakva situacija navela je neke autore da ale zbog takvog stanja i ra-
zmiljaju o tome ta bi takvo stanje grobova znailo za omladinu Jugoslavije.
Jovan tula pisao je o grobovima obraslim korovom i travom koji su se nalazili
30
Vie panje obratimo kulturnom ureenju spomenika, Crvena zvezda, 15. oktobar 1951.
Za vie primjera ovakve kritike zbog zaputenosti korova oko grobova i spomenika, vidjeti u
istim novinama: Dokle e grobovi palih boraca biti problem, 27. jul. 1953; Kroz krajinu,
18. avgust 1953; Vie briga o grobovima palih boraca, 12. oktobar 1954; Dobra ideja, 21.
decembar 1954; Zaputeno partizansko groblje, 15. april 1958.
31
Ovo ukljuuje Crvenu Zvezdu (objavljivana od 1949. do 1962. godine) i etvrti jul (objavlji-
van od 1962. do 1990. godine), novine savezne organizacije boraca u Jugoslaviji, kao i novine
republikih organizacija boraca (27. srpanj za Hrvatsku; 27. juli za Bosnu i Hercegovinu; 7.
juli za Srbiju; Borec za Sloveniju; i 13. jul za Crnu Goru; i 11. oktombri za Makedoniju)
32
Na groblju streljanih - korov, Crvena zvezda, 21. jun 1955. godine.
33
Zaboravljeni grobovi, Crvena zvezda, 9. avgust 1955; za sline primere, vidi u istim
novinama: Rav primer, 30. avgust 1955; Na grob Danila okia, 15. novembar 1955;
Zato je zaputeno groblja na partizanskim vodama?, 15. oktobar 1957; Zato ni do da-
nas nisu obeleeni grobovi sahranjenih na ostrovakoj adi?, 22. oktobar 1957; Videti u
novinama etvrti jul Zaputeno groblje, 11. avgust 1964; isto, Umesto zaviajnog muzeja
- korov do korova, 22. septembar 1964; Zaputeni nadgrobni spomenici - krajputai, 19.
januar 1965; Malo panje za odravanje spomenika, 2. novembar 1965; Zaboravljeno
partizansko groblje, 28. decembar 1965.
34
Jedan predlog za obeleavanje istorijskih mesta na podruju Rijeke, Crvena zvezda, 27.
mart 1956.

Max Bergholz
odmah preko puta kole. Primijetio je da su djevojice i djeaci, nakon igranja

loptom u kolskom dvoritu, ili u svoje uionice da ue istoriju, i moda
znaju na izust grobove egipatskih faraona, a ne znaju da su preko puta njih
zaputeni i zarasli u korov, grobovi u kojima lee kosti boraca koji su pali za
sreu i miran ivot tih malia.35
Drugi su se brinuli o tome kako bi ovakvo stanje grobova pogodilo rodbi-
nu mrtvih. Tri lana iste porodice, Svetozar, Kosta i Milivoje Ivanevi pisali
su o stanju grobova u selu Slatini u Crnoj Gori. Oko grobova, primijetili su,
ograda je sruena i ivinjaci grobova razbacani su i porazbijani. Takoe, je-
dan seljak je pored grobova posadio kupus. injenica da se ovo partizansko
groblje preobratilo u seoski panjak prisilila ih je da pitaju: Da li se ikad
iko zapitao iz ovog kraja kako e se osjeati partizanka majka ili sestra kad
doe da posjeti ovo groblje? Moda bi reagovali na slian nain kao autori
ovog pisma, koji su napisali: Nas lino tee je zabolio izgled ovih grobova
nego pogibija naeg brata komesara.36
Stanje mnogih grobova i spomenika NOR-a nije se poboljalo tokom prve
polovine 60-ih godina. Naprotiv, autori pisama o njima i novinari okarakte-
risali su ih esto kao ruan prizor. Jezik ovih izvjetaja postao je takoe
ekspresivniji tokom vremena. U Arilju (u zapadnoj Srbiji), na primjer, ore
Pilevi napisao je da je izgledalo kao da je neka pobesnela reka pregazila za
sobom pusto. Korov na sve strane, spomenici izvaljeni i izlomljeni, a drvena
nadgrobna obeleja istrulila i polomljena, slova vetrovi i kie isprali.
Mesto cvea i rua, samo korov i trnje raste, a nadgrobni spomenik...
Ovde je nastala i druga pria o grobovima narodnih heroja i prvoboraca o
kojima se niko ne stara.
Kako je to mogue? Pitam se.37
35
Zato da tako brzo zaboravimo nae borce?, Crvena zvezda, 16. oktobar 1956.
36
Partizansko groblje - seoski panjak, Pobjeda: list Narodnooslobodilakog fronta Crne Gore
i Boke (u daljem tekstu Pobjeda), 10. maj 1958.
37
Umesto rua - korov, Crvena zvezda, 7. februar 1961; za sline primjere, vidjeti pismo
Gde su grobovi mojih palih drugova?, etvrti jul, 20. jul. 1965, u kojem autor pie: Izne-
nadio sam se kada sam video da nema grobova. Od njih su ostali samo tragovi Vidjeti
u istim novinama, Ko se brine o partizanskim grobljima, 24. avgust 1965; Spomenik u
bodljikavoj ici, 14. decembar 1965, u kojem autor pisma kae: Okolina spomenika je
sasvim zaputena, zarasla u korov, a spomenik je sa svih strana ograen dva metra visokom

Svinje, psi, guske, kokoke38

Nisu borci, rodbina mrtvih i aci jedini koji su posjeivali grobove i spo-
menike palih boraca i rtva faistikog terora. Stoka i druge ivotinje, kako su
saoptavali ljuti autori pisama, mogli bi se nai meu i oko ovih mjesta sjeanja
tokom 50-ih i 60-ih godina. U groblju za 140 palih boraca u selu Garenica,
na primjer, Stjepan Zoreti otkrio je stoku gdje pase, i zbog toga, primijetio
je da znakova o grobovima ima vrlo malo i polupani su i povaljani. Poto ovo
mjesto poseuju i roditelji, roaci ili prijatelji poginulih pitao se kako se oni
tek mogu osjeati na tom mestu? Za njega, ovo mjesto sjeanja preobratilo
se u mjesto zaboravljanja i upozorio je da je prerano da zaboravimo ovih 140
boraca koji su dali svoje ivote za slobodu.39
Prizor stoke koja pase meu grobovima i spomenicima bio je ponekad tra-
umatian onima koji su doli da posjete i oplakuju mrtve. Tokom proslave za
Dan ustanka naroda Bosne i Hercegovine u selu Trnovu 1955. godine, majka
je dola da vidi grob svoje kerke. Otila je u oku. Po njenim rijeima:
Bilo mi je strano kad sam videla u kakvom se stanju nalazi groblje.
Ograda poruena i stoka slobodno moe da prolazi kroz groblje.
Srce mi se steglo.40
Situacija je bila slina u drugim selima i gradovima u toj republici. U

Donjoj Trnavi, jedan autor pisma saoptio je da su ovi grobovi neograeni i
naputeni. Stoka preko njih svakodnevno prelazi nesmetano, izgleda, kao da
nikom ne bode oi.41 Na putu za Biha, policajac Branko Petri napisao je
da je ovca pasla meu spomenicima; pogotovo udan prizor, primijetio je on,
bodljikavom icom, kao da je neko hteo da onemogui svaki pristup spomeniku. Moraju li
mrtvi junaci biti i neznani?
38
Naslov ovog dijela je iz lanka koji se zove Nemaran odnos prema spomeniku palim
borcima, Novi Put: nedeljni list Jedinstvenog narodno-oslobodilakog fronta okruga moravskog
Jagodina (u daljem tekstu Novi put) 30. jul 1958.
39
Zaboravljeni grobovi, Crvena zvezda, 8. decembar 1953; za sline primjere, vidjeti u
istim novinama tekstove, Zanemarena obaveza, 12. april 1955; Zaputen grob narodnog
heroja Vase orevia u Brandinu, 7. jun 1955; Kada e i to rijeiti?, 5. jul 1955.
40
Zaboravljene humke, Crvena zvezda, 23. avgust 1955.
41
Nekad meu najboljima, a sada Crvena zvezda, 16. oktobar 1956.

Max Bergholz
1961. godine kada se slavila dvadesetogodinjica Narodne revolucije.42 U Mo-

staru, transformaciju groblja u mjesta za stoku podsticali su lokalni stanovnici.
Kao to je primijetio Zlatko elikovi 1956. godine, gonii stoke iz raznih
krajeva koriste ovo mesto za odmor. Za ogradu vezuju stoku koja tu provodi
po nekoliko sati, gazi travu, posle ega redovno ostaje razna prljavtina.43 Ova
praksa bila je ekstremnija u selu Bukovaa, nedaleko od Bosanskog Petrovca.
Podignut 1958. godine, seoski spomenik palim borcima bio je nekoliko mje-
seci redovno posjeen i ukraen cvijeem. A onda: posle su ograda a i sam
spomenik dobili drugu namenu. Postali su mesto za vezivanje konja. Najpre
su to radili pojedinci a kasnije i svi ostali masovno. Ograda oko spomenika
je postepeno ruinirana dok jednog dana nije sasvim pala, a onda i - nestala. I
to nije bilo dosta za Bukovane, nego su poeli da vezuju konje i za sam spo-
menik. Upravo zbog toga spomenik je ve toliko oteen kao da je star preko
100 godina.44
O ovakvim sluajevima pisali su i drugi iz razliitih krajeva Jugoslavije. U
Valjevu (Srbija), stoka koja je bila doveena na gradski pazar bila je vezivana za
ogradu malog groblja za narodne heroje.45 U selima Mioi i Bioi (u optini
Drni [Hrvatska]) stoka nesmetano prolazi i ulazi u groblje oteujui pritom
spomenike.46 U centru Rekovca (Srbija), polomljena ograda omoguila je da
svinje, psi, guske, i kokoke bezduno gaze i razrivaju svuda oko spome-
nika iz NOR-a.47 Najzad, situacija u Arilju (Srbija) prua ubjedljiv primjer.
Borci tog gradia proslavili su dvadestogodinjicu osloboenja (1964. godine)
otvarajui spomen park sa grobovima za 570 palih boraca i rtava faistikog
terora, kao i pet narodnih heroja. Ipak, godinu dana kasnije, bilo je saopteno
da nije sve u redu. Uprkos znaku koji je zabranio takvu aktivnost, borci su
primijetili da se u park, dug nekoliko stotina metera, puta stoka. Istiui
42
Zaboravljeno groblje, Borba: Organ Komunistike partije Jugoslavije, 18. jul 1961.
43
Protest metana Dabra, Crvena zvezda, 23. oktobar. 1956.
44
Vidjeti tekst Veu konje za spomenik, etvrti jul, 1. oktobar 1963.
45
Zaboravljeni grobovi, Napred: list Narodnog fronta okruga valjevskog, 29. septembar
1958.
46
Zaputena groblja, ibenski list: organ Narodnog fronta za grad i kotar ibenik, 24. rujan
(septembar) 1958.
47
Nemaran odnos prema spomeniku palim borcima, Novi Put, 30. jul 1958.

ovu poentu, u lanku je bila fotografija spomenika sa nekoliko velikih svinja

koje trae hranu ispred njega. Neki graani predloili su da se neto uini u
odbrani ovog mjesta od tih ivotinja. Meutim, kao to je autor lanka o ovom
predmetu ukazao, jo nisu preduzete i odgovarajue mere.48
Ba kao varvari 49
Iako su bili manje brojni nego primjeri koje sam naveo u prethodnim
dijelovima, sluajevi skrnavljenja spomenika i grobova, kao i pojava slinih
manifestacija sjeanja koje su u suprotnosti sa dravnom ideologijom nisu bile
nepoznate. Ve do 1949. godine, lanovi SBNOR-a Hrvatske bili su zabri-
nuti zbog injenice da su neki ljudi u provincijama gradili spomenike koji
nisu proeti duhom Narodnooslobodilake borbe.50 Ovi spomenici, tvrdili
su borci, bili su stereotipne figure ne razlikuju se od figura na gobovima
bilo na katolikim ili pravoslavnim grobljima. Ratni spomenici na kojima
su bila istaknuta vjerska obiljeja su bili podvrgnuti strogoj kritici tokom pr-
vih godina poslije rata. Na primjer, izvjetaj o spomen ploi palim borcima
u Samoboru naglasio je da je na njoj napravljen neki jevrejski znak. Ovo je
natjeralo jednog borca da komentarie: Takav spomenik ne moe da stoji. Mi
smo rekli da to moraju da prerade ili da rue. Zato? Takvi spomenici, tvrdili
su borci, u kojima nema ni pomena o Titu, nema pomena o socijalizmu ne
bi bili oni koji e revolucionisati na narod, koji e ih nadahnjivati na rad, na
stvaralatvo, izgradnju socijalizma.51
48
Vidjeti lanak, Zato smo takvi?, u etvrtom julu od 15. juna 1965. Ovaj lanak uka-
zao je na to da je, osim problema sa stokom, postojao problem i zbog toga to graani nisu
potovali znak kod ulaza u park koji je zabranjivao vonju automobilom i biciklom kroz
njega.
49
Naslov ovog dijela je iz lanka koji je bio objavljen u novinama Bratstvo: organ Jedinstvenog
narodnooslobodilakog fronta novopazarskog okruga, od 31. septembra 1958. Vidjeti lanak
Ba kao varvari.
50
ASCG-297-I-108, Stenografske beleke, SBNOR Hrvatska, 1949, 21.
51
Isto, 21. Vano je da se naglasi da je otpor boraca prema spomenicima koji su posveeni
stradanju pojedinih etniko-religioznih zajednica poeo da se mijenja poetkom 50-ih godi-
na, bar prema nekim grupama. Naprimjer, mala jevrejska zajednica u Jugoslaviji (oko 6.500)
podigla je 19 spomenika do 1952. godine Jevrejima koji su bili ubijeni tokom rata. Borci su
pisali o tome u pozitivnom smislu. Vidjeti lanak U spomen na postradale i pale Jevreje,

Max Bergholz
Meutim, ono to je borce najvie zabrinjavalo bila je injenica da su neki

ljudi javno potovali mrtve onih grupa koje su se borile protiv komunista to-
kom rata. Kao to je saoptio jedan borac iz Hrvatske, nekoliko drugova
su isticali da se nai grobovi preoravaju, dok se grobovi ustaa ukraavaju.52
Sluajevi u kojima su lokalni graani potovali one koji su se borili kao tako-
zvani narodni neprijatelji tokom rata nisu bili ogranieni samo na ureiva-
nje i ukraavanje ustakih grobova u Hrvatskoj. Naprimjer, tokom diskusija
o podizanju spomenika za partizane u selu blizu Kranja (Slovenija), bilo je
saopteno da: neki pojedinci pokuali su potruditi se da se na spomenik, po-
red imena palim borcima, ukleu imena onih koji su poginuli kao pripadnici
nemake vojske u koju su bili mobilisani za okupacije. Svakako neobian i
redak primer, ali, koji pokazuje koliko je potrebna neprestana budnost da se
ne izopae tekovine Narodne revolucije.53
U Crnoj Gori, borci su kritikovali razne drutveno-politike organizacije,
ukljuujui sopstvenu, zato to su bile nedovoljno budne u reakciji na poje-
dine neprijateljske elemente koji pokuavaju da zloupotrijebe nau socijalisti-
ku demokratinost.
Ono to je provociralo takvu reakciju bilo je javno prenoenje ostatka
izrazitih narodnih neprijatelja, izlaganje njihovih fotografija i okupljanje oko
toga makar i najblie robine, ne moe drugaije da se tumai nego kao odre-
eno nerazumijavanje nae socijalistike stvarnosti.
Narodni odbori optina trebalo bi vie nego do sada da primjenjuju u ivot
zakonske propise koji zabranjuju ovakve stvarno javne manifestacije.54
Javno pokazivanje potovanja onima koji su se borili kao narodni ne-
prijatelji proirilo se ak i do grobalja, koja su za borce bila sveta mjesta u
Crvena zvezda, 15. septembar 1952. Zato je jugoslavenska vlast dozvolila jevrejskim orga-
nizacijama da podiu jevrejske spomenike pitanje je koje jo uvijek eka pravo istraivanje.
Ivo Goldstein sugerirao je da je Titov stav prema jevrejskoj zajednici bio vaan faktor u
izgraivanju stava komunistike vlade prema jevrejskom ivotu poslije rata. Vidjeti njegov
lanak, Restoring Jewish Life in Communist Yugoslavia, 1945-1967, East European Jewish
Affairs, Vol. 34, No. 1, Summer 2004, 58-71.
52
ASCG-297-I-108, Stenografske beleke, SBNOR Hrvatska, 1949, 22.
53
Vidjeti lanak Zanimljiv problem oko podizanja spomenika u Sloveniji, Crvena zvezda,
10. februara 1953.
54
ASCG-297-I-27, Stenografske beleke, SBNOR Crna Gora, 1959, 16.

njihovim nastojanjima da izgrauju sjeanje na rat. Iz Ivangrada u Crnoj Gori,

jedno pismo stiglo je redakciji lista Pobjeda:
U samom centru groblja na Rijeci Marsenia nedavno je - pod vidom
porodine grobnice - podignut spomenik Aleksiji-Leku Marseniu, zlogla-
snom etnikom komandiru koji je stigao da zaplae i ucvijeli ne samo par-
tizanske porodice ve i mnogo druge rodoljube koji su izraavali i najmanje
simpatije za NOP.
Spomenik sa utisnutom slikom natpisom natkriljuje sedam-osam parti-
zanskih grobova ovoga sela i kao da im ovdje mrtvima govori: Evo me iznad
vaih uzglavnica, u onom istom odijelu, samo bez bombi i fieklija kao nekada
kada sam dolazio da vas batinam.
Mermerna uzglavnica etnikog komandira dominira iznad partizanskih
grobova i izgleda da i danas prijeti ovim palim omladincima, na ijem se
domaku nalazi spomenik onoga koji im je ivote na najbezobrazniji nain
oduzimao zajedno sa okupatorom.55
Mogu se pronai slini spomenici, koji su izazvali SBNOR-ove aktivnosti

u vezi sa izgraivanjem sjeanja, u drugim krajevima Jugoslavije. U selu Bre-
zni (Srbija), svetenik koji se zvao Tihomir Velikovi izazvao je ljutu reakciju
boraca koji su napisali otru kritiku o njegovom pokuaju, kako su to zva-
li, da koriguje nau istoriju s pravim srpskim kalendarom. Njegova glavna
provokacija bila je da je predloio verziju Drugog svjetskog rata koja nije
zavrena obaranjem nemake vojne maine. Da uini svoju poziciju potpuno
jasnu, napravio je spomen plou koja je mijenjala komunistiku hronologiju
rata (1941-1945. godine) u neto potpuno drugaije. Na njegovoj ploi, koju
su borci zvali primjer istorijske i jezikoslovne mudrolije, pisalo je slijedee:
Za slobodu i ujedinjenje srpskog naroda dadoe ivote svoje od 1941. do 1947.
godine.
Ovdje je akcenat stavljen na dvije godine poslije zvaninog zavretka rata,
kad su se srpski pobunjenici (i druge formacije koje nisu prihvatili novi re-
im) borili protiv komunista. SBNOR je, naravno, elio da izbrie istoriju
koja je protivrjeila miljenju da je narodnooslobodilaki rat rijeio nacional-
no pitanje u Jugoslaviji. Po rijeima jednog borca u vezi sa ploom: Niko od
55
Vidjeti lanak Drskost koja vrijea, Pobjeda (Titograd), 14. septembar 1958.

Max Bergholz
savremenika ne zna ni za kakvu borbu za slobodu i ujedinjenje posle 1945.

godine, jer je na narod dotada izvojevao i jedno i drugo.56
Postoje i drugi sluajevi u kojima su svetenici izazvali SBNOR-ove ak-
tiviste sjeanja 60-ih godina. Tokom godina poslije rata, jedan spomenik bio
je podignut blizu pravoslavne crkve u Kosjeriu (Srbija) za narodnog heroja
Gavru Jaria, ovjeka koji je navodno pao kao borac za slobodu, divili [su]
se ovjeku koji je svoj ivot uzidao u temelje nove socijalistike Jugoslavije.
Godinama kasnije, novi svetenik crkve, Ljubisav Rogi, postavljao je pitanje:
Zato se tu u dvoritu crkve na vidnom mestu nalazi spomenik sa petokra-
kom zvezdom? Onda je pozvao crkveni odbor na sjednicu da diskutuju ta
da radi sa spomenikom. Poslije toga, doneli su odluku da spomenik uklone,
tamo dalje. Boko Sretenovi i Petar Sofijani, dva borca koja su pisala o
ovom sluaju, protestovali su postavljajui sljedea pitanja:
Da li i crkveni organi mogu drati oveka koji otvoreno i nedvosmisleno
radi protiv onoga zato je palo milion i sedam stotina hiljada rtava u toku
revolucije?
Da li je stvarno mogue da se dogodi tako neto danas, kada narodi Jugo-
slavije slave dvadestogodinjicu narodne revolucije?57
Akcije koje su svetenici preduzeli bili su direktni napadi na zvanino
sjeanje koje su borci izgraivali i irili. Meutim, to nisu bile jedine provoka-
cije koje su navele borce i druge da piu pisma sramote i nevjerice. Ponaanje
nekih mladih ljudi prema spomenicima i grobovima NOR-a, iako nije bilo
otvoreno politizovano kao ovo kod nekih svetenih lica, podstaklo je borce da
piu pisma kritike, kao to je ovo pismo iz Rekovca u Srbiji:
56
Ovaj sluaj je iz lanaka Kurjak u jagnjeoj koi, aanski glas: organ Gradskog i Sreskog
odbora Narodnog fronta, 11. juli 1956. i Vuk dlaku menja, Crvena zvezda, 29. januar
1957. Treba spomenuti jo nekoliko detalja o ovom sluaju. Otac Velikovi bio je konano
osuen na dvadeset mjeseci zatvora zbog ove ploe. U meuvremenu, ozlojeeni graani su
zamolili da se otvori crkvena porta i vidi spomen ploa. Kad je to uinjeno i kad su ljudi vi-
deli ija su sve imena [nekih lokalnih etnika] uklesana na njoj, razbili su spomen plou. U
posljednjem preokretu ironije, konstatovano je da je spomen plou klesao Radivoje Vasovi
iz Gornjih Branetia koji je lan Saveza komunista i lan Saveza boraca. Njega, izgleda,
nita drugo nije ni interesovalo, nego da od popa zaradi koji dinar, ne vodei rauna ta
dletom kree.
57
Preuzeo sam ovaj navod iz lanka Zato je Kosjerski svetenik uklonio spomenik parti-
zana?, Vesti (Titovo Uice), 23. februara 1961.

Ovih dana, jedne veeri oko 21 as, neko mlae meovito drutvo po-
sedalo je na postolje spomenika. Sa tog mesta dopirao je na ulicu enski glas
- as sa pesmama, as s dobacivanjima. Ni jedno ni drugo nije bilo prigodno
ni u skladu sa ovim mestom. Bilo je runo i jedno i drugo. Na tu pojavu uo
se odgovor prolaznika sa ulice: Sramota! Bilo bi mnogo bolje kada bi vie
potovali to mesto
Ima neto to je pree od svega, a to je odavanje dune pote, dunog
pijeteta prema onima koji su dali svoje ivote da bi se mogle slobodno i pesme
pevati i igre igrati. Najpre ono prvo, pa onda drugo.58
Neke transformacije spomenika palim borcima i rtvama faistikog te-

rora od svetih mjesta do mjesta za tipino tinejdersko ponaanje pruale su
materijal za ale koje su dalje ljutile borce. Spomenik koji se nalazio u brdima
Fruke Gore (blizu Irikog venca) dobar je primjer. Posjetilac hotelu na ovom
mjestu saoptio je da se meu gostima i osobljem turistikog hotela Venac
moe uti kako spomenik nazivaju Julka. Za ovog posjetioca, prihvatljiv ra-
zlog da naziva spomenik Julka - ensko ime sa korenom u srpskoj rei za
mesec jul - bio je da on simbolizuje proslavu 7. jula, to je bio zvanian da-
tum za proslavu Dana ustanka naroda Srbije.
Meutim, postojao je meu lokalnim stanovnicima jo jedan razlog zato
se spomenik tako zvao. Taj razlog je bio daleko od bilo kakve asocijacije sa
NOR-om. Ovaj posjetilac je otkrio, na svoje opte zaprepaenje, da je ime
spomenika bilo ustvari osnova za ono to je zvao neumesne ale. Objasnio
je: Kada sam se zainteresovao za pojam Julka, a tada mi je reeno da se
to odnosi na ensku figuru koja se nadvila na celokupnim delom, i da je ovo
ime dobio i ceo spomenik. Takoe, bilo je poznato da je spomenik postao
izolovano mjesto koje je bilo zgodno za angaovanje u ljubavnim susretima.
Prema tome, ljudi bi se smijali kada bi se postavljalo slijedee pitanje: Hajde,
hoemo li do Julke? U ovom smislu, do Julke nije znaio da se penje na brdo
da vide spomenik palim borcima ili rtvama faistikog terora, nego da vide
mjesto koje je predstavljalo ensku figuru i, ono to je njima bilo najvanije, da
idu negdje da uivaju u intimnosti.
Neki lokalni stanovnici imali su i druge naine kojima su naruavali sve-
58
Nemaran odnos prema spomeniku palim borcima, Novi Put, 30. jul 1958.

Max Bergholz
tost ovog spomenika iz NOR-a. On je bio napravljen tako da su se posjetioci

mogli penjati na vrh spomenika. Ljudi su to esto inili, kao to je saopto ovaj
posjetilac, iz neke radoznalosti.
Ali ima i takvih koji penjanje na spomenik koriste za izvoenje raznih
egzibicija koje bih nazvao obinim kreveljenjem, neumesnim gestikuliranjem,
izvode se atrakcije kako bi neko imao povoda da se smeje, i tako dalje.
Dakle, spomenik je postao mjesto gdje su se ljudi skupljali ne da potuju

pale borce, nego da nasmijavaju i zabavljaju jedni druge.
ovjek koji je pisao o ovom sluaju, i o drugima koji su bili pomenuti
ranije, razoarao se zbog ponaanja naih graana. Za njega, transformacija
spomenika u ensku figuru, pozivanje do Julke i ponaanje onih koji su se
penjali radi zabave, bilo je alosno i vreajue. Na kraju, zakljuio je da je
ovakvo skrnavljenje patriotskih oseanja naih naroda vrlo tetno59
Ono to su djeca radila na spomenicima iz NOR-a izazivalo je ponekad
slinu frustracije meu borcima. Aleksandar Pupi, na primjer, saoptio je da
su djeca, kroz razbijen prozor, ula u ispranjen muzej u Titovom Velesu (Ma-
kedonija) posveen Koi Solevu-Racinu, makedonskom pjesniku i borcu.60 U
Sanskom Mostu (Bosna i Hercegovina), Vlado Blagojevi se zaprepastio
kad je vidio da su djeca tumbala po uasno prljavom patosu u zgradi koja
je bila obiljeena kao mjesto u kome je odrano Prvo zasjedanje Zemaljskog
antifaistikog vijea narodnog osloboenja Bosne i Hercegovine. Zgrada,
napisao je, nije liila na dragocjenu uspomenu nego na stjecite nestane dje-
ce.61 Iako su ovakvi sluajevi bili rezultat elje djece da nau mjesto da se
igraju, drugi sluajevi nisu bili tako naivni.
U okolini Nia (Srbija), na brdu koje se zove Bubanj, bio je spomenik
podignut da obiljei mjesto gdje su, prema jednom autoru pisma, Nijemci
strijeljali oko deset hiljada rodoljuba. Izmeu zvaninih proslava na ovom
59
Vidjeti pismo Neumesne ale na raun spomenika palim borcima NOR, Crvena zvezda,
11. septembar 1956; za drugi primjer ale koju su borci smatrali neumjesnom, iako nije u vezi
sa spomenicima, vidjeti u istim novinama lanak Neukusno, 29. septembar 1953.
60
Zaputen muzej u Titovom Velesu, etvrti jul, 28. jul 1964.
61
Zaputena spomen zgrada u Sanskom Mostu, Osloboenje: organ Narodno-oslobodilakog
fronta za Bosnu i Hercegovinu, 6. septembar 1958.

mjestu, roaci i prijatelji streljanih ili koji drugi graani upute se na Bubanj
da ga razgledaju i da na ovim stravinim ostacima faistikog varvarstva odaju
dunu potu palima. Autor ovog pisma i njegov prijatelj trudili su se da to
uine kad su naili na neoekivane tekoe.
Nismo odmakli ni nekoliko stotina metara od poslednjih kua kad za
nama poe da zvidi i da se dovikuje nekoliko polugolih mladih ljudi za-
klonjenih zelenim sadnicama. U poetku nismo ni obraali panju na njih,
ali, kako smo ili dalje ka spomen kupoli njihovo dozivanje postade glasnije i
bezobraznije a mene i drugaricu poee da izazivaju i vreaju. ak poee da
nam prete.
Samo zahvaljujui sluajno nailoj grupi ljudi koji na padinama Bubnja
obrauju svoje vinograde spasli smo se ovog najnovijeg bubanjskog varvarstva.
Ovi drugovi nam rekoe da nije redak sluaj da ove bandice napadaju poseti-
oce Bubnja, naroito mlade ene.
U ovom sluaju, grupa takozvanih besprizornika, prema izvjetaju ovog

oveka, ozbiljno ometa prilaz ovoj naoj svetinji, [kad] stane na put.62 Ovi
mladi ljudi nisu izazvali SBNOR-ovu mo da izgradi spomenike zvaninog
sjeanja; meutim, ta organizacija nije mogla da uini da njihovo ponaenje
bude u saglasnosti sa ovom svetinjom.
Drugi sluajevi pokazali su da je ak i sposobnost boraca da obezbijedi
zatitu spomenika bila dosta ogranina djelovanjem neprijateljskih drutvenih
elemenata. Crvena zvezda, list SBNOR-a Jugoslavije, objavio je 1953. godine
analizu o stanju spomenika iz NOR-a u kojoj je priznao da su ih neki ljudi
zloupotrijebili. Pa se tako dogodilo, saoptio je autor ovog lanka, da ga
[spomenik] neija nesrena ruka ak i oskrnavi.63 Na Kalemegdanu, napri-
mjer, najveem i najpoznatijem parku u glavnom gradu Jugoslavije, izbrisani
i zamrljani natpisi [na spomenicima] govore da se svi posetioci ne pridravaju
utvrenog reda koji je ovde ustaljen i neophodan, govorili su izvjetaji.64
Neki borci objavili su da se ne sme dozvoliti da se takve akcije nastavljaju
62
Vidjeti pismo Narodna svetinja nepristupana, Crvena zvezda, 16. avgust 1955.
63
Zaboravljeni grobovi, Crvena zvezda, 8. decembar 1953.
64
Neopravdana nemarnost, Crvena zvezda, 8. februar 1955.

Max Bergholz
bez odgovora.65 Meutim, karakter najradikalnijih sluajeva skrnavljenja, i

neke od javnih reakcija na njih, ukazivali su da uspjeno reagovanje nije bilo
ni jednostavno ni lako. Slijedei primjer pouan je u ovom pogledu. U Novom
Pazaru 1958. godine, pojavio se lanak sa slijedeim provokativnim naslovom:
Ba kao varvari: divan spomenik palim borcima podignut kod Makovice
pretvoren je u ruevinu.66 U godinama nakon rata, spomenik je bio posveen
spomenu palim junacima ovog sela. Spomenik je veoma lijep, pisao je Ne-
deljko Anii, i dalje objanjavao da je imao i spomen plou na kojoj su bila
urezana imena boraca poginulih u bitkama na ovom sektoru, isklesana bukti-
nja simbolino je prikazivala jedinstvo naih republika, a kao simbol svega nad
spomenikom je dominirala velika petokraka zvezda. Meutim, naalost,
nastavljao je: to sve pripada prolosti. Jer spomenika vie nema, tanije on jo
postoji, samo to je bedna ruevina nekadanjeg lepog i simbolinog objekta.
Spomen ploa na njemu isprobijana je namerno na pet mesta, imena ispisana
na njoj izbrisana su i vie se ne mogu proitati, buktinje vie nema, sruena je
i razbijena u komade, petokraka zvezda je izrazbijana i deformisana.
Varvari koji su ovo uradili ispisali su i svoja imena. I ona danas stoje veo-
ma vidna na nekadanjem spomeniku.
Kakva ironija!
Iako se autor ovog lanka uasnuo zbog ovog dogaaja, razjario se i jo

vie zbog injenice da su pored spomenika bezbroj puta prolazili, a i danas
prolaze i graani ovih mesta i rukovodioci vlasti i razni odgovorni funkcioneri
i patrole narodne milicije i niko nita da preduzme, niko ni da se pomakne sa
mesta, niko da kazni varvare. Na kraju, zapitao se: Zar emo i dalje ostati
ravnoduni?!
Borci SBNOR-a reagovali su ponekad na ove napade gradei ponovo sru-
ene spomenike. Meutim, oni s kojima su se borili u ovom ratu o tome
kako se sjeati rata nisu bili nespremni, i bili su eljni da izvre protivnapad. U
selu Vitomirica (na Kosovu), bila je podignuta spomen ploa u spomen deve-
tero boraca koji su poginuli u bici tokom rata. Ubrzo je, meutim, bila po-
65
Zaboravljeni grobovi, Crvena zvezda, 8. decembar 1953.
66
Moje razmatranje ovog sluaja bazira se na ovom lanku. Vidjeti lanak Ba kao varvari,
obavljen u Bratstvu, 31. septembar 1958.

ruena. Ubrzo nakon toga, borci su podigli jo jednu spomen plou na istom
mjestu. Jo jednom, bila je unitena od nepoznatog lica. I trei put, borci su,
da bi obiljeili ovo mjesto, izgradili spomen plou na kojoj su urezana sva
imena palih drugova i drugarica. Bilo je saopteno da je spomenik ovog puta
ugraen od vrstog materijala. Ipak, ovjek koji je ispriao ovu priu o nesre-
noj spomen ploi nije imao iluzija da je njena budunost osigurana. Veliko
Dabeti zavrio je svoj lanak slijedeim reenicama:
Spomenik treba da ostane pokolenjima kao svedok znaajnih istorijskih
zbivanja. Meutim, pitanje je koliko e ostati netaknut, i dokle e krivci za
skrnavljenje ostati nekanjeni?!67
O emu se radi? Da li je u pitanju nebriga ili neto drugo? 68

Tokom prve dvije decenije poslije rata, borci su postavljali ovakva pitanja
u vezi sa loim stanjem mnogih spomenika i grobova koji su bili podignuti.
Traei odgovor, neki su naglaavili injenicu da su donijeli loe odluke o
onim pojedincima koje su izabrali da podiu ove objekte sjeanja. Nekvalifi-
kovani vajari i majstori, tvrdili su neki borci, koji su koristili slabe ili neodgo-
varajue materijale, bili su krivi za oronulost mnogih spomenika i grobova iz
NOR-a.69 Drugi ljudi, borci i neki koji nisu bili lanovi SBNOR-a, kritikovali
su ponaanje boraca u vezi sa zatitom ovih objekata. Neki su komentarisali da
su borci brinuli o spomenicima i grobovima samo kampanjski, vodei brigu
o njima samo pre dravnih praznika ili proslava, a onda zaboravljali na njih.70
Neki borci priznali su da su postali primeri nebrige meu svojim drugovima
i da su ostavili spomenike i grobove da zarastu u korov i travu i da popadaju
zbog zuba vremena.71
67
Vidjeti lanak Trei put podiu spomenik, etvrti jul, 7. septembar 1965.
68
Odsustvo oseanja dunosti, Crvena zvezda, 7. april 1959.
69
Ovo je glavni razlog koji je naveden kao uzrok loeg stanja mnogih spomenika u lanku
Razgovori o spomeniku, etvrti jul, 24. 1963. Vidjeti u istim novinama, Najblaa re:
nebriga, 8. oktobar 1963; pogledati i lanak Nebriga u Crvenoj zvezdi 11. maj 1954. koji
ima slinu interpretaciju.
70
Nedovoljna briga o spomen-obelejima iz NOB, Narodne novine: list Narodnog fronta
nike oblasti, 19. marta 1960.
71
Odsustvo oseanja dunosti, Crvena zvezda, 7. aprila 1959.

Max Bergholz
Ipak, kao to je napisao Duan Mra u pismu borakom listu etvrti jul
1965. godine, da bi se odredilo ko je odgovoran za probleme u vezi sa spo-
menicima i grobovima, treba zahtijevati razmatranje vie stvari, a ne samo
aktivnosti SBNOR-a.72 Po njegovim rijeima: Podizanje i uvanje istorijskih
spomenika je obaveza ne samo borakih organizacija, ve itave zajednice. 73
Primjeri koji su bili predstavljeni u posljednja tri dijela ovog eseja pokazuju
da neki segmenti ire zajednice u Jugoslaviji nisu bili veoma zainteresovani
da izvre ovu obavezu. Doputanje da trava i korov okrue grobove, da svinje
trae hranu ispred spomenika, da se konji vezuju za njih, podizanje spomeni-
ka antikomunistikim snagama, prianje ala o spomenicima, provociranje i
uznemiravanje ljudi koji su pokuali da ih posjeuju i razbijanje spomen ploa
po nekoliko puta; sva ova ponaanja pokazuju da je postojao nesklad izmeu
aktivnosti u kojima su bili angaovani SBNOR-ovi aktivisti sjeanja i nivoa
prihvatanja tih aktivnosti od strane nekih dijelova stanovnitva.
Ne elim da kaem da je Jugoslavija bila zemlja u kojoj se veina sta-
novnitva aktivno i otvoreno protivila SBNOR-ovim zvaninim sjeanjima
na rat. Kao to sam pomenuo ranije, postojalo je potovanje SBNOR-ovih
aktivnosti i politika mobilizacija za podizanje i uvanje spomenika i grobova
NOR-a. Primjeri koji su bili predstavljeni u ovom radu o njihovoj zaputeno-
sti i o problemima sa stokom koja je traila hranu meu njima i oko njih ne
ukazuju na otvoren otpor.
Ova ponaanja, meutim, pokazuju da je postojao izvjestan stepen ra-
vnodunosti, ili moda nebrige, meu nekim dijelovima stanovnitva prema
SBNOR-vim zvaninim sjeanjima na rat. ini se da neki ljudi nisu bili ubi-
jeeni i da su ostali neaktivni, uprkos pokuajima boraca da ih mobiliu da
aktivno uestvuju u izgraivanju i podravanju herojskih sjeanja o ratu. Nji-
hovo ponaanje ne sugerie ni jaku podrku ni otvoren otpor protiv SBNOR-
vih aktivnosti u izgraivanju sjeanja na rat, nego ravnodunost. Gajili su svoj
kupus ba pored grobalja za pale borce; nisu se brinuli zbog korova koji je
porastao do visine nadgrobnih spomenika rtvama faistikog terora; suili su
svoje rublje u neposrednoj blizini spomenika, koji su bili SBNOR-ova sveta
72
Novine etvrti jul naslijedile su Crvenu zvezdu polovinom 1962. godine kao novine
savezne organizacije SUBNOR-a.
73
Zaboravljeno partizansko groblje, pismo napisano etvrtom julu, 28. decembra 1965.

mesta seanja; i nisu oklijevali da puste svoje svinje i stoku da pasu meu i oko
takvih objekata.74 Neki drugi, kao to su bila djeca, tinejderi i besprizorni-
ci, uznemiravali su one koji su htjeli da posjeuju spomenike; neki su priali
ale o njima koje su se rugale njihovoj svetosti; drugi su se penjali na njih ili
se igrali u njima. Sveukupno, mnogi od primjera koji su ovdje predstavljeni su-
geriu da SBNOR-ove aktivnosti u vezi sa izgraivanjem sjeanja na rat nisu
mnogo utjecale na svijest nekih segmenata jugoslavenskog drutva.
U isto vrijeme, gledita onih koji su pisali pisma i novinske lanke, koji su
korieni kao osnova u ovom istraivanju, pokazuju potpuno drugaiju pozici-
ju. Vatreno su saoptavali o onome to su vidjeli kao takozvani nemaran od-
nos prema spomenicima i grobovima NOR-a. Takoe, zahtijevali su uvijek
iznova da treba kriti korov oko spomenika; da treba ukloniti svinje sa groblja
i da treba dovesti na optueniku klupu one koji su oskrnavili takva mjesta.
Dijelovi njihovih pisama i lanaka pokazuju da su drugi segmenti jugosla-
venskog drutva, preteno borci i druge pristalice komunistikog reima, bili
veoma mobilisani oko podravanja i propagiranja SBNOR-ovih aktivnosti u
vezi sa izgraivanjem sjeanja na rat.
Suprotno tome, pojedinci koji su podigli spomenike za narodne neprija-
telje ili oni koji su ruili SBNOR-ova mjesta sjeanja pokazuju da su se borci
nalazili pred pravim otporom protiv njihovih aktivnosti u vezi sa izgraiva-
njem sjeanja na rat. Teko da su oni bili ravnoduni i ne manje ideoloki mo-
bilisani nego borci SBNOR-a. Ovi nezvanini aktivisti sjeanja pomogli su
da se odrava prikriveni sukob oko toga kako se treba sjeati rata koji je trajao
decenijima poslije zvaninog zavretka neprijateljstva. Stavljanje spomen plo-
e za one koji su dali svoje ivote za slobodu i ujedinjenje srpskog naroda od
1941-1947. godine; podizanje spomenika etnikom komandiru usred gro-
bova palim borcima; ukraavanje grobova ustaa dok se, u isto vrijeme, preo-
ravaju oni posveeni partizanima i, kao najdramatinije, ruenje spomenika,
ponekad po nekoliko puta; sve ove akcije pokazuju da su u Jugoslaviji postojale
veoma vidljive manifestacije svjesnih konfrontacija sa borcima o tome kako se
treba sjeati rata.
Takoe, vano je da naglasim da su se ovi sluajevi otpora pojavili dece-
nijima prije 80-ih i 90-ih godina, a na taj period naunici obino ukazuju kao
74
Za primjer u kojem su ljudi suli rublje blizu spomenika, vidjeti lanak Slaba briga o
spomeniku palim borcima, Vjesnik (Zagreb) 22. travanj 1961.

Max Bergholz
na poetak javne konfrontacije sa komunistikim reimskim zvaniim sjea-

njem na rat. Prema tome, mora se ponovo razmotriti i promijeniti postojea
paradigma u literaturi u pogledu razvoja i raspada zvaninog sjeanja na rat u
Jugoslaviji - koja u sutini tvrdi da je komunistiki reim izgraivao takvo sje-
anje za drutvo pod represijom i da se ovo sjeanje raspalo zbog pritiska inte-
lektualaca tokom posljednjih decenija postojanja Jugoslavije. Borci SBNOR-a
preduzeli su, zaista, zadatak izgraivanja specifinih formi zvaninog sjeanja
koje, nadali su se oni, institucionalizuju herojska sjeanja na rat. Meutim,
postojea literatura nije obratila dovoljno panje na drutvene reakcije na zva-
nino sjeanje o ratu u Jugoslaviji.
Analiza koja je bila predstavljena u ovom radu o reakciji dijelova stano-
vnitva na spomenike i grobove NOR-a - dvije od najprisutnijih manifestacija
zvaninog sjeanja na rat u Jugoslaviji - sugerisala je da ljudi nisu pod represi-
jom potpuno prihvatili zvaninu verziju sjeanja na rat, niti su bili jednostavno
pasivni i spremni da budu probueni od grupe intelektualaca. Obini ljudi
imali su svoje, esto veoma razliite naine, reagovanja na grobove i spomeni-
ke i iskazivali su svoje miljenje od trenutka kad su takva mjesta sjeanja bila
podignuta. I njihove reakcije, esto sasvim pozitivne, takoe su bile, namjerno
i nenamjerno, podrivake ili su ukazivale na ravnodunost. Borci su preuze-
li dominatnu ulogu u irenju sjeanja na rat uz pomo hiljada spomenika i
grobova palim borcima i rtvama faistikog terora. Meutim, nisu mogli da
kontroliu ponaanje stanovnitva prema takvim mjestima sjeanja.
Dobar odnos prema spomenicima i grobovima u Titovoj Jugoslaviji smje-
njivao se sa ravnodunou, zloupotrebama i drugim podrivakim ponaanji-
ma. Takva neoekivana javna ponaanja izazivali su samu sutinu SBNOR-
ovih aktivnosti u vezi sa izgraivanjem sjeanja na rat do ranih 50-ih godina.
Da li bi borci mogli da formiraju ljudsko srce i sistem vrijednosti koristei
spomenike i groblja koji su mijenjali izgled predjela? Piui 1960. godine o
loem odnosu prema mjestu koje je bilo posveeno sjeanju na rat, jedan borac
je pruio odgovor u formi pitanja: Zamiljeno je bilo da spomenik podsea
na velike dane najnovije prolosti i da vaspitava. Moe li on to sada, u stanju
u kakvom se nalazi? 75
75
Zaputen spomenik, Pobeda: Okruni odbor Jedinstvenog narodnooslobodilakog fronta
Kruevac, 21. oktobar 1960.

Summary
Among Patriots, Cabbage, Pigs, and Barbarians:
Monuments and Graves to the Peoples Liberation War, 1947-1965
This essay has two objectives: first, to better understand how Yugoslavias
communist regime went about constructing an officially-sanctioned memory
of the Second World War through the building of monuments and graves
for fallen soldiers (pali borci) and victims of fascist terror (rtve faistikog
terora); second, to analyze how Yugoslav citizens reacted to such sites of me-
mory from 1947 until 1965. I begin with a brief introduction to the activities
of the Association of Veterans of the Peoples Liberation War (Savez boraca
Narodnooslobodilakog rata [SBNOR, and then renamed SUBNOR in 1961]),
the organization that I consider as the main vehicle through which memory
activists in Titos Yugoslavia acted. I then move to an analysis of public re-
sponses to their memory-making activities vis vis graves and monuments
By analyzing archival documents, newspaper articles, and especially
letters written to newspapers, I argue that, while many people did respond
positively to these officially-sanctioned sites of memory, others reacted in a
myriad of directly and indirectly confrontational ways. Allowing weeds and
grass to engulf graves; permitting pigs to forage in front of monuments and
tying horses to them; building monuments to anti-communist forces; telling
jokes about monuments and harassing people trying to visit them; and smas-
hing plaques and monuments into pieces, sometimes on several occasions; all
of these behaviors suggest that a serious disjuncture existed between the pro-
jects which SBNORs memory activists were engaged in and some segments
of the populations degree of acceptance of them. I see this disjuncture as
exemplified in two types of directly and indirectly confrontational behaviors:
first, as indifference or perhaps disconnectedness to officially-sanctioned me-
mories; second, as conscious resistance to such forms of remembrance. At the
same time, it is important to note that the documents which serve as the cen-
tral empirical basis for this essay demonstrate that a sizable group of Yugoslav
citizens were also very much mobilized with the veterans of SBNOR in the
project of constructing, reproducing and protecting a set of heroic memories
about the Peoples Liberation War.

Max Bergholz
Taken together, the conclusions of this essay suggest the need to revise
the existing literature on the history of the memory of the Second World
War in Yugoslavia in several ways. It has been suggested by some scholars
(e.g., Hopken, 1999; Denich, 1994; and Hayden, 1994) that the communist
regimes official memory of the war was constructed for a repressed society,
and that this memory dissolved under the pressure of intellectuals during the
countrys final decade of existence. This essay, which pays close attention to
societal reactions to officially-sanctioned war memories in Yugoslavia, pre-
sents a different dynamic. That is, people were neither totally repressed by
a certain set of memories about the war, nor simply passive and ready to be
awakened by a group of intellectuals. Ordinary people reacted to graves and
monumentstwo of the most ubiquitous manifestations of official memory
in Yugoslaviain their own ways and on their on terms from the moment
that such sites of remembrance were constructed. And their reactions, while
often quite positive, were also indifferent and, at times, directly and indirectly
confrontational and subversive.
Omer Hamzi
Oni su 1945. Odstupili

(Kako 1945. doivljavaju oni iji su preci te godine
napustili Bosnu i Hercegovinu - na primjeru Graanice)
Uvod
Sintagma iz naslova ove teme odnosi se na povlaenje Bonjaka iz gra-
anikog kraja, u kolonama razbijene vojske NDH, kao i na njihovu sudbinu
u zavrnici Drugog svjetskog rata. Mogli smo je uti prikupljajui podatke o
poginulim i nestalim Bonjacima u okviru jednog ireg lokalnog istraivanja
koje je prole godine pokrenula Redakcija asopisa Graaniki glasnik, uz
pomo Arhiva Tuzlanskog kantona. Pored uvida u arhivsku grau i drugu
dokumentaciju (matine knjige, knjige umrlih i domovnice od 1941 1945,
gruntovne knjige, sudske presude, arhivski fondovi Zemaljske komisije za ispi-
tivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa 1945 1946 itd.), obavljeno je
i niz razgovora sa preivjelim, veliki broj intervjua i anketa. Uz ostale neo-
phodne podatke o poginulim ili nestalim, na pitanje o okolnostima i mjestu
stradanja, skoro 70% odgovora glasilo je odstupio 1945.. To je i bio razlog to
smo se posebno upustili u ire razjanjavanje pojmova odstupio, odstupiti
ili odstupanje u kontekstu ratnih stradanja stanovnitva i sudbine nestalih
na tom prostoru. U traganju za objanjenjem te sintagme, uoili smo neke
specifinosti u percepciji Drugog svjetskog rata i sjeanjima na 1945. godinu
u graanikom kraju.
Omer Hamzi
Poetne aktivnosti organa vlasti na evidentiranju rtava rata

Odmah po zavretku Drugog svjetskog rata bilo je pokuaja da se utvrdi
obim ljudskih stradanja i rtava u Bosni i Hercegovini. Prema odluci Predsje-
dnitva Narodne vlade (broj 456) od 13. 7. 1945. godine i izdatim uputstvi-
ma od strane Zemaljske komisije za ispitivanje zloina okupatora i njihovih
pomagaa, sreski narodni odbori i gradske komisije bile su dune da istrae i
ispitaju na svom podruju sve zloine okupatora i njihovih pomagaa. Meu-
tim, uvidom u prikupljene prijave iz pojedinih srezova, Komisija je ustanovila
da se radilo dosta povrno i da u pojedinim mjestima nije bila obavljena ni
jedna etvrtina posla. U jednom dopisu od 11. 12. 1945. (br. 2509/45), nalo-
ila je svim sreskim narodnim odborima i gradskim komisijama da taj posao
zavre u to kraem roku i proslijedila im sljedee uputstvo: Da bi se ovaj ne-
dostatak, odnosno propust bar za najtee zloine ispravio, potrebno je da svaki
sreski narodni odbor, odnosno gradska komisija za svoju teritoriju podruje
saini spiskove svih ubijenih, nestalih i u logor odvedenih lica. Ove spiskove
treba sastaviti po selima, odnosno kvartovima, jer to najbolje znadu komije,
odnosno seljani ko je sve ubijen, nestao i odveden u logor iz njihovog sela,
odnosno grada od strane okupatora i njihovih pomagaa Spiskovi treba da
obuhvataju sva lica: 1. koja su poubijana na bilo koji nain (vatrenim orujem,
hladnim orujem, bacanjem u vodu, jame itd), 2. koja su nestala i 3. ona lica
koja su odvedena u logore (npr. Gospi, Jasenovac, Gradiku i njemake logo-
re itd). Ovo se ne odnosi na ratne zarobljenike .
Iz dostupnih izvora evidentno je da je i nova vlast u srezu Graanica,
odmah po okonanju Drugog svjetskog rata, intenzivno radila na sprovo-
enju tih zadataka. Tako je Sreski odsjek za unutranje poslove Graanica
20. 12. 1945. godine dopisom (br. 671/45.) naredio svim mjesnim narodnim
odborima da dostave evidencije o ubijenim, odvedenim i nestalim graanima
na svom podruju. Nakon toga, mjesni narodni odbori su proveli opsena
istraivanja i provjeravanja i shodno spomenutoj naredbi dostavljali podatke

Zemaljska komisija za ispitivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa, Arhiv TK, Fond
Sreski narodni odbor Graanica br. 2509/45, 11. 12. 1945, Dopis: Zemaljska komisija za
ispitivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa svim sreskim narodnim odborima i grad-
skim komisijama.

Arhiv TK, SK Graanica, Kut. dok. 11.
ONI SU 1945. ODSTUPILI
Sreskom odsjeku za unutranje poslove Graanice.

Iako su direktive dolazile iz jednog centra (Zemaljske komisije), meto-
dologija prikupljanja podataka bila je razliita, razlikovali su se i obrasci, pa
i konkretni zahtjevi mjesnim odborima koji su bili duni da obave te popise.
Tako se za pojedina lica u rubrici od koga je ubijen samo konstatovalo od
Nijemaca, od ustaa, od etnika, vrlo rijetko od partizana ili kao partizan.
I sami spiskovi, koje su izraivali mjesni odbori, imali su razliite naslove.
Tako na primjer, Mjesni narodni odbor Graanica vioj instanci dostavlja
dva spiska. Prvi je Spisak lica koji su poginuli u borbi sa narodnooslobodi-
lakom vojskom, a drugi je Spisak lica koja su poubijana na bilo koji nain.
Na drugom mjestu nalazimo Spisak lica koja su poginula u borbama protiv
NOV (Mjesni odbor Lukavica 5. 2. 1946.). Mjesni narodni odbor u Sokolu
dostavlja spisak ubijenih i nestalih lica za vrijeme okupacije itd.
Tokom 1945. i 1946. godine, aktuelne vlasti su u vie navrata javno pozi-
vale sve civile i vojnike koji su pobjegli ispred partizanskih jedinica da se vrate
svojim kuama u roku od mjesec dana ili e im, u protivnom, imovina biti
konfiskovana. Ti se pozivi nisu odnosili na one koji su odstupili (do njih nisu
mogli ni doi), ve uglavnom na zelenokadrovske, ustake i etnike grupice
koje su se, jo dugo nakon rata, krile po umama, uznemiravale vlast, ometale
uspostavljanje novih organa, povremeno napadale predstavnike vlasti ili one
koji su joj davali posebnu podrku itd.
Podaci koji su dostavljani Zemaljskoj komisiji nisu bili potpuni, spisko-
vi su raeni po razliitoj metodologiji, esto prema proizvoljnim obrascima
u kojima su iz raznih razloga izostavljana mnoga imena. Do tog zakljuka
moe se doi usporedbom tih spiskova sa podacima prikupljenim na terenu u
okviru spomenutog projekta, kao i uvidom u matine knjige roenih i umrlih,
domovnice i gruntovne knjige. Manjkavost podataka koji su narodni odbori
dostavljali Zemaljskoj komisiji, posljedica je slabe obuenosti, ponegdje pri-
strasnosti, pa i nedovoljne pismenosti onih koji su skupljali podatke o rtvama
rata i ljudskim gubicima po pojedinim naim mjestima.
Uvidom u te dokumente, moe se zakljuiti da imena onih koji su se 1945.
godine povukli ispred partizanske vojske nisu nigdje evidentirana. Objekti-
vno, takva lica se nisu mogla ni popisivati jer se u 1945. i 1946. godini jo uvi-

ATK, F. Opina Graanica, dok. br.625/455 od 31.12.1945. god.
Omer Hamzi
jek nije znala njihova konana sudbina. Zemaljska komisija je davala uputstva
da se naredbe o popisu rtava ne odnose na ratne zarobljenike. Tako Mjesni
narodni odbor u Maleiima, na kraju svog dopisa sa spiskom poginulih u
borbi protiv NOVJ i partizanskih odreda, od 1. 2. 1946, pie: Ovom odboru
nije poznato da li je jo netko poginuo jer ima mnogo za koje se ne zna da li
su ivi ili mrtvi.
Zemaljska komisija, zasigurno, nije ni bila zaduena da prikuplja i evi-
dentira imena zarobljenih i nestalih vojnika i civila koji su se tokom zavrnih
operacija Jugoslavenske armije, u proljee 1945. godine, u kolonama razbijene
i poraene vojske povlaili na zapad. To joj nije ni bilo u opisu posla. Nije
poznato da li je kasnije bilo nekih slubenih pokuaja od strane vlasti da se
ustroje evidencije poginulih i nestalih civila i vojnika koji su se u trenucima
sloma nali na pogrenoj strani. injenica je da se mnogi od njih nikad
nisu vratili svojim kuama. U graanikom kraju za njih narod kae: oni su
odstupili 1945.
Upravo tu i poinje drugi, komplikovaniji, dio prie o antifaistikoj po-
bjedi, pobjednicima i poraenima. O emu se, zapravo, radi?
Posluit emo se primjerom Graanice koji moe biti dobra ilustracija za
itavu Bosnu i Hercegovinu.
Kako su doivjeli 1945. oni iji su preci odstupili

Sa prostora nekadanjeg kotara Graanica, koji je, pored dananjeg po-
druja opine Graanica, uglavnom naseljenog bonjakim stanovnitvom,
zahvatao i vee dijelove Ozrena i Trebave s preteno srpskim stanovnitvom,
poetkom aprila 1945. godine, pod snanim naletom jedinica NOVJ (ugla-
vnom srbijanskih novomobilisanih brigada i divizija), zajedno sa ostacima
njemakih okupacionih snaga, u neredu se povlaila (bjeala) grupacija od
vie hiljada vojnika koji su sluili u lokalnim ustako-domobranskim, zeleno-

Dopis Mjesnog narodnog odbora Maleii, br. 3 od 1. 2. 1946, Arhiv TK, Fond Opina
Graanica, nesreena graa.

Poznata je jedna anketa SUBNOR-a Jugoslavije iz 1972. godine u kojoj je uinjen pokuaj
da se ustroje spiskovi poginulih i preivjelih boraca NOP-a, rtava faistikog terora, spi-
skovi ratnih zarobljenika, bivi politiki zatvorenici, internirci i deportirci, te otjerani na
prisilni rad.
kadrovskim i etnikim jedinicama, sa njima su se povlaili i civili koji nisu

smjeli doekati oslobodioce.
Pod uticajem izuzetno jake ustake propagande (o partizanima kao bez-
bonicima, palikuama i osvetnicima, din-dumaninu za muslimane itd.),
naputali su svoje poloaje i svoj zaviaj, bjeei ispred snanijeg protivnika
(kojeg nisu smjeli ekati, niti mu se predati). Mislili su da se samo privremeno
povlae, nadali su se brzom povratku kui. Sa tim ubjeenjem i njihovi najbli-
i ukuani (roditelji, supruge i djeca) doekali su novu vlast, vjerujui da e se
njihovi vojnici vratiti kui im proe huka.
Mnogi se, naalost, nikad nisu vratili. Posljednji put su vieni krajem
aprila i poetkom maja u dugakim kolonama poraene vojske, negdje na re-
laciji od Siska do Maribora i Zidanog Mosta i, dalje, do Blajburga.
Zavrnica Drugog svjetskog rata u selima i gradovima iz kojih se povukao
(a kasnije i definitivno nestao) tako veliki broj uniformisanih i neuniformi-
sanih ljudi, nije se mogla gledati oima pobjednika, bez obzira to su svi ti
vojnici (a s njima i mnogi civili) bili na pogrenoj strani (dakle, u vojsci propale
faistike satelitske drave). Osloboenje od ustakog, dakle, faistikog rei-
ma u prvo vrijeme doivljavalo se kao privremeno stanje, a ponegdje i kao
okupacija. Dok se slavila pobjeda nad faizmom, u mnogim muslimanskim
kuama uzaludno se iekivao povratak onih za koje niko u poetku nije go-
vorio da su pobjegli, ve da su odstupili ispred pobjednika.
U prvo vrijeme narod je taj izraz prihvatao u pravom njegovom znaenju
vojnikom. Iako u rasulu, predstavnici razbijene vojske i gotovo unitenog
reima propagirali su samo kratkotrajno, u vojnikom smislu taktiko odstu-
panje s teritorije, a nikako bjeaniju glavom bez obzira. U strahu od nadola-
zee sile u danima sloma, psihiki je bilo lake podnijeti vojniko odstupanje,
nego realnost poraza i neizvjesnost promjene.
Neposredno nakon zavretka rata, u danima uspostavljanja nove vlasti i
obrauna sa ostacima starog reima kako na politiko-propagandnom pla-
nu, tako i sa oruanim grupama (zaostalim bandama, kako se govorilo) po
okolnim umama, prvi su na udaru bili oni koji su imali nekog svog blinjeg u
bjegstvu. Takve kue obino su oznaavane kao ustake, a sva odrasla eljad u
njima manje vie obiljeena kao neprijateljski element. U strahu od represije,
u tim danima niko nije ni spominjao odbjegle neprijatelje reima. Na pitanje
zvaninih predstavnika vlasti gdje su im sinovi ili roaci, upitani su kratko
Omer Hamzi
odgovarali da su odstupili. Kao da su ih tom rijeju eljeli dodatno zatititi,

da im se nita strano ne bi dogodilo u tuini. S druge strane, ta rije je pri-
krivala svu muku i patnju onih koji su se jo uvijek nadali njihovom povratku
i primala se kao mehlem na ranu.
Kako je vrijeme prolazilo, nade u njihov povratak bilo je sve manje, a
sumnje u najgore sve vie.
Nije se znalo jesu li ivi, jesu li u logorima, u zatvorima, na prinudnom
radu ili su pobijeni, zauvijek nestali. Uasna neizvjesnost koja se produila u
vjenost i dalje se oznaavala rijeju odstupio i ostavljala makar traak ka-
kve-takve nade da e se vratiti. O njima su se pronosile fantastine i nerealne
prie koje su samo podgrijavale nadu u njihov povratak. Prie su poticale iz
dva izvora: prvo, od predstavnika reima koji su na taj nain drali u pokorno-
sti osumnjiene i nepouzdane i, drugo, od optimista koji su bili ubijeeni da je
samo pitanje dana kada e se svi koji su odstupili vratiti kui. Nade u povratak
budili su i rijetki srenici koji su se vraali kuama.
Dosadanja istraivanja pokazala su da je na podruju opine Graanica
tokom Drugog svjetskog rata poginulo ili nestalo oko 800 lica, od ega je
najvie onih koji su nestali ili ubijeni u zadnjim danima rata. Prema nepotpu-
nim podacima, oko pripada, kategoriji odstupili. Ima naselja u kojima je
svaka trea ili svaka etvrta kua u tom periodu ostala bez jedne muke gla-
ve (Doborovci, Lukavica, Maleii, Piskavica, Soko, Stjepan Polje, Vranovii
itd). Stoga nije udo to je 1945. godina u narodnom sjeanju u tim mjestima
obiljeena kao godina velike narodne nesree i ljudske patnje dugog trajanja.
Za nju e i danas mnogi rei da je to godina u kojoj su nai odstupili. Tako
je poimaju ak i oni koji su svjesni znaaja antifaistike pobjede 1945.
Potvrdila su to usmena kazivanja o razliitim ratnim sudbinama, koje smo
mogli uti prilikom terenskih istraivanja. Jedno od takvih svjedoenja zabi-
ljeili smo u selu Piskavica kod Graanice:
Odstupanje jedinica iz Graanice i okoline poelo je oko 1. 4. 1945. godine.
Iz Zagreba su zajedno odstupali preko Slovenije. Najvie je izginulo u rejonu

Rije je o Programu prikupljanja i obrade podataka o stradanju Bonjaka s podruja opi-
ne Graanica tokom Drugog svjetskog rata, koji se realizuje u okviru Redakcije asopisa
Graaniki glasnik (Omer Hamzi, Program prikupljanja i obrade podataka o stradanju
Bonjaka s podruja opine Graanica tokom Drugog svjetskog rata. Graaniki glasnik br.
18., Graanica, 2005, 31).
izmeu Celja, Dravograda i Maribora jer su se te jedinice pokuavale probiti

prema Austriji.
Svi zarobljenici su privedeni u Maribor do 15. 5. 1945. godine. Tu su proveli
jednu no. Sutradan je nareeno da se izdvoje mukarci roeni od 1925. do 1928.
godine. Reeno im je da se upuuju na poljoprivredne radove.
Kao zarobljenik u Mariboru, kaziva je vidio da je bilo izvoenja ljudi, na
primjer, svaki etvrti iz kolone. Izdvajali su ih i odvodili podalje od kolone, malo
zatim ula se pucnjava. Nakon toga nikad ih niko nije vie vidio. To su radili ugla-
vnom oni koji su u partizane stupili neposredno pred zavretak rata, 2 3 mjeseca,
najvie oni koji su preli iz etnika, ali i ostali. Te zloine, izuzimajui rijetke slu-
ajeve, nisu inili partizani iz 1941. i 1942. godine.
Grupa od oko 3.000 ljudi (u kojoj je bio i kaziva) upuena je pjeice iz Mari-
bora, kroz Hrvatsku do Paneva. Tokom tog mara pomrlo je ili pobijeno oko polo-
vina ljudstva iz te grupe, samo u idu, oko 800. Najvie ih je stradalo pri prolasku
kroz srpska sela, koja su obavjetavana o nailasku kolone. Stanovnitvo je vikalo:
Eto idu ustae koljai, pri emu su bukvalno bili linovani, kamenovani i sl. Jako
veliki broj ljudi umro je od gladi i iscrpljenosti.
Kada su doli u Panevo, smjeteni su u logor, a potom zaposleni na poljopri-
vrednim imanjima. I tu je dosta ljudi poumiralo, to od gladi, to od bolesti (zaraza,
posebno uljivost). Nai ljudi su tu neto bolje proli jer su bili vini poljoprivrednim
radovima, pa bi kopajui ito, pobjegli od ostalih i lomili tek klasali kukuruz i kri-
om jeli.
Iz Paneva je kaziva puten kui i nije dalje imao nikakvih problema sa ko-
munistikim vlastima.
Iako se moglo uti mnogo ovakvih i slinih pria, ova je karakteristina

po tome to se njen kaziva, nakon 60 godina, prvi put u ivotu odluio da je
nekome ispria, ali samo uz uslov da se njegovo ime nigdje ni u kakvom kon-
tekstu ne navodi jer oprez je oprez. itavog ivota, dakle, ivio je u strahu
da e ga reim epati zato to je sluajno bio na suprotnoj strani. Uzroci i
posljedice takvog straha dobro su poznate. Mnogi su u tom strahu ivjeli do
svoje smrti.
I pojam odstupio vremenom je mijenjao svoje znaenje: od privremenog

Izjava u dokumentaciji Redakcije asopisa Graaniki glasnik.
Omer Hamzi
povlaenja s poloaja, odnosno iz rodnog kraja, do definitivnog nestanka i

odstupanja ak i iz sjeanja i pamenja. Vremenom je dobijao i odreene
nadopune, postajao je sve sloeniji i slojevitiji, doivljavao svoju zanimljivu
evoluciju. U narodnom pamenju on i danas pokriva nekoliko znaenja: od
isto vojnikog povlaenja, pa do politikog i psiholokog bjeanja od istine o
velikom porazu i nade u privremenost novonastalog stanja dok se ne vrate
oni koji su samo odstupili, a nisu poraeni, i pobijeni. Svako od tih znaenja
odraava specifinu i zgusnutu percepciju zavrnice Drugog svjetskog rata u
bonjakom narodu na irem prostoru Graanice, a vjerovatno i ire, na pro-
storu Bosne i Hercegovine.
Nesretna sudbina svih onih koji su odstupili i koji se nikada vie nisu
vratili svojoj kui, u nedostatku historijske istine, dugi niz godina je preui-
vana i bila prava tabu tema. O tome se moglo samo aputati u uskom porodi-
nom krugu, oko ognjita u kojima su bile zapretane nade u njihov povratak. O
sudbini tih ljudi nije se moglo nikad nita doznati. Do dananjeg dana.
Oni se nigdje ne vode ni kao nestali, ni kao poginuli, ni ivi, ni mrtvi,
osim onih koji su, na zahtjev nasljednika, slubeno proglaeni mrtvim.
Najnovija istraivanja ukupnih gubitaka bonjakog naroda u Drugom
svjetskom ratu na podruju opine Graanica pokazuju da ih je, naalost, bilo
mnogo vie u odnosu na dosadanja saznanja. Oni su odstupili. Mnoge mlade
supruge i djevojke su se osuile i pomrle, ekajui ih.
Uzaludnost ekanja kao realnost, proizvodila je gorinu i bol u srcima i
mistifikaciju svih tih dogaaja u glavama ekaa. Od njih se nije ni moglo
oekivati da dan odstupanja svojih najmilijih i njihov nestanak u danima su-
novrata faizma, u ijem su se vrtlogu nali, a da ih niko nizato nije ni pitao,
prihvate kao dan osloboenja svojih sela i gradova, a jo manje da obiljeavaju
i proslavljaju te datume.
Da se podsjetimo: prije 1992. godine, u mnogim opinama i gradovima,
Dan opine obino se vezivao za neki krupniji historijski dogaaj iz doba anti-
faistikog rata 1941 - 1945, najee za definitivno zauzimanje nekog mjesta,
odnosno grada od strane partizanskih jedinica (NOV). Takvih dogaaja naj-
vie je i bilo 1945. Proglaavani su danom osloboenja, a kasnije danom op-
ine ili grada. Tako smo se sve do najnovijeg rata (1992 1995) i sjeali 1945.
U sutini, to su bili datumi promjene vlasti na lokalnom nivou, a proglaavani
su danom osloboenja, roendanom opine iskljuivo po ideolokoj matrici i
bili su potpuno u funkciji aktuelne vlasti. Stoga nije ni udo to ni nakon vie
decenija njihovog obiljeavanja nisu mogli uhvatiti dublje korijene u narodu.
Bili su to uglavnom praznici vlasti koje narod nije mogao posvojiti jer nisu
ni imali nikakve veze sa njegovom tradicijom i identitetom. Kako neko napisa,
po pravilu, to se deava uvijek tamo gdje se kolebljivost identiteta proizvodi
pod uticajem ideolokih promjena i jednokratnih politikih reima.
Tek kasnije, mnogo kasnije u potpuno izmijenjenim politikim okolno-
stima i ambijentu, politika je te datume pokuavala proglasiti umjesto danom
osloboenja, danom okupacije. ekae opet niko i nizato nije pitao.
To, meutim, ne znai da ne treba obiljeavati znaajne dogaaje i lino-
sti iz doba antifaistikog rata 1941 1945. Naprotiv: faizam kao drutvena
pojava jo uvijek predstavlja opasnost s kojom se mora raunati na duge staze,
pogotovo na ovim prostorima.
SUMMARY
They who retreated in 1945
(How 1945 was experienced by individuals who fled Bosnia and Herzegovina
for example, the city of Graanica)
This work attempts to clarify the complex and loaded meanings behind
the phrase They who retreated in 1945, which is still used in the Graanica
area. First, Hamzi explains the concept of retreat. After establishing the
truth of the fates of the individuals who fall in this category, he works to
demystify them. He notes that while there is little need to rehabilitate these
people today, there is a historical need to understand them. Indeed, when we
analyze this category, the question of liberation and occupation in April and
May 1945 seems redundant. Hamzi analyzes the people and goals behind
the fabrication of this term and the purpose it served. He concludes that
it is imperative to clarify this debate because it continues to effect Bosnian
families today.
Ivo Goldstein
Bosanskohercegovaki Hrvati
za vrijeme Drugog svjetskog rata
(kao dio hrvatskog nacionalnog korpusa)
Bavljenje temom, kako je definirana u naslovu, postavlja pred sebe vrlo

specifian metodoloki problem. elio bih se baviti samo Hrvatima kato-
licima, a ne i Hrvatima muslimanima. esto onodobni izvori ne razlikuju
jedne od drugih, jer kada ustaka ideologija spominje Hrvate, smatra ih je-
dinstvenim nacionalnim korpusom, bez obzira na vjeru. No, takvih sluajeva
koje spominjem u ovom tekstu gotovo je zanemariv broj.
Iako to nije tema ovoga izlaganja, injenica jest da su Hrvati u Bosni i
Hercegovini u meuratnom razdoblju mnogo neposrednije osjeali represi-
vnost monarhistikog reima negoli je to bilo na podruju Hrvatske. U tra-
vnju 1923. u Sarajevu je dolo do tunjave jednog drutva Hrvata i jedne
grupe omladinaca koja se okupljala oko Orjune. U sukobu smrtno je ranjen
iz revolverskih hitaca Jure Soo, direktor Hrvatskih seljakih zadruga. U to
vrijeme u Hrvatskoj nije bilo politikih ubojstava takve vrste.
U cijelom meuratnom razdoblju Bosna i Hercegovina bila je politiki
zaputena i degradirana. Od 1929. godine, otkako reim provodi program
otvorene unitarizacije, administrativno teritorijalne podjele idu za razgra-
dnjom Bosne i Hercegovine kao entiteta i identiteta, dotadanje granice s Hr-

idovska svijest, 219, Sarajevo, 27. 4. 1923.

B. Janjatovi, Politiki teror u Hrvatskoj 1918-1935, Zagreb, 2002.

I. Lovrenovi, Unutarnja zemlja, Zagreb, 1996, 158.
Ivo Goldstein
vatskom i Srbijom se gube, a nekadanji bosanskohercegovaki teritorij postaje

polje koje je trebalo biti jezgra mijeanja triju plemena to su morali postati
jedan jedinstveni narod. Kako su i hrvatski i srpski nacionalni korpus ve bili
vrsto formirani, nasilan pokuaj mijenjanja nepovratnih drutvenih procesa
izazvao je samo jo vee napetosti. Podijeljena u vie administrativnih jedini-
ca, a od 1939. djelomino i u okviru Banovine Hrvatske, pod reimom i pod
birokracijom koja je po tradiciji i definiciji morala proizvoditi nasilje, nacio-
nalne suprotnosti su do travnja 1941. dovedene do usijanja.
Osim toga, na podruju Vrbaske i Drinske banovine, mnogo aktivnija ne-
goli u Banovini Hrvatskoj bila su sve do travnja 1941. razna etnika udrue-
nja. U Hrvatskoj i manjem dijelu Bosne i Hercegovine su ipak bila donekle tia
i slabije organizirana zbog postojanja Banovine Hrvatske. Stoga je osvetniki
naboj u ustakim redovima eruptirao mnogo jae upravo na tim podrujima
negoli u drugim dijelovima NDH, a potom je suprotstavljeni osvetniki naboj
uao u redove etnika ili onih koji e to postati, pa je Bosna i Hercegovina
postala poprite ak i mnogo otrijeg meuetnikog sukoba negoli Hrvatska,
a teritorij NDH u cjelini poprite neusporedivo snanijeg sukoba od drugih
dijelova tadanje Jugoslavije i negoli najvei dio okupirane Evrope.
Nakon proglasa Hrvatima-muslimanima od 10. travnja, Slavko Kvater-
nik se obratio i svim Hrvatima i Hrvaticama Herceg-Bosne. Tvrdi kako
im Paveli poruuje da nema hrvatske drave bez Ponosne Bosne. Bilo je
to svojevrsno komplimentiranje, ali se prava funkcija bosanskohercegovakih
Hrvata otkriva u ne pretjerano zamaskiranim reenicama u nastavku isto-
ga teksta. Naime, za razliku od proglasa seljatvu i Junakoj Dalmaciji,
u proglasima Brai Muslimanima i Hrvatima i Hrvaticama Herceg-Bo-
sne Kvaternik spominje i borbu i rat: Vi, brao vojnici, okrenite oruje na
nae neprijatelje Srbe, odnosno raduje se da e naskoro vidjeti svoje drage
Bonjake i Hercegovce sakupljene u pukovnijama (...) nai e bataljuni biti
praeni Blagoslovom s neba. Spominjanje oruja, srpskih neprijatelja ne
ostavlja nikakvu dvojbu da je upravo dragim Bonjacima i Hercegovcima u
Pavelievu genocidnom planu namijenjena svojevrsna uloga predzia kran-
stva, nacionalnog i vjerskog korpusa koji e svojim natprosjenim sudjelova-

Ustaa, dokumenti, 135.

AHMBiH, bez. sign.
Bosanskohercegovaki Hrvati za vrijeme Drugog svjetskog rata
njem u ustakim jedinicama pridonijeti stabilizaciji drave, drugim rijeima

u iskorjenjivanju srpskog elementa. U sljedeih nekoliko tjedana Paveli e
poslati u Bosnu i Hercegovinu svoje odabrane ljude, prijatelje iz emigracije.
Juru Francetia imenuje za ustakog povjerenika za Bosnu. Kako su Paveli i
njegovi najblii suradnici smatrali da e bosanskohercegovaki Srbi, pogotovo
oni u nekadanjim Vrbaskoj i Drinskoj banovini, biti najopasniji i da treba
osigurati istonu granicu, u Hercegovinu su poslani i Mijo Babi i Ivo He-
reni, obojica bivi liparski zatoenici. U samoj Bosni i Hercegovini imao je
takoer pouzdane ljude Banjoluanina Viktora Gutia, koji je u tridesetima
robijao zbog pristajanja uz ustatvo, postavlja za ustakog povjerenika za bivu
Vrbasku banovinu.
Za povjerenike Glavnog ustakog stana u Travniku je imenovan Niko-
la Jurii (1909-1942), u Tuzli Hakija Hadi (1883-1953), u Mostaru Pavao
Canki (1892-1945). U Sarajevu je za povjerenika Poglavnikova povjerenitva
za Bosnu i Hercegovinu imenovan Boidar Bralo (1907-1945), a za privreme-
nog povjerenika u istonoj Hercegovini Alija uljak.
Pavelievi pouzdanici vrlo su brzo preli na realizaciju plana: Guti je ve
24. travnja u banjolukom listu Hrvatska krajina objavio naredbu da se svi Srbi
i Crnogorci koji ive u Bosanskoj krajini, a roeni su u Srbiji i Crnoj Gori tre-
baju u roku od 5 dana iseliti. Bila je to tek prva faza: Guti za koji tjedan, ba
kao i Mijo Babi u Hercegovini, prometnuli su se u organizatore prvih usta-
kih zloina. Franceti je postao simbol ustakog terora (ali i slavljeni ustaki
vojskovoa). Njima je uz bok po zloinima stajao Ivo Hereni, a malo manje
zloglasan bio je Pavao Canki.
Karakteristino je pisanje Hrvatskog naroda: sredite je hrvatskog pitanja
bilo i ostalo pitanje Bosne i Hercegovine. Rjeenje hrvatskog pitanja ovisilo
je o pitanju Bosne i Hercegovine. Kako se ovaj tekst pojavljuje samo koji dan
nakon potpisivanja Rimskih ugovora, kojima je Italiji preputena Dalmacija,
Hrvatski narod trai da se baci povran pogled na zemljopisnu kartu, da se
vidi kako su Hrvatska, Slavonija i Dalmacija tek okrajci historijske Hrvatske,
ije je srce Bosna i Hercegovina, pa sugerira da moemo ivjeti kao i ljudsko

Tko je tko u NDH, 145.

Vidi, Tko je tko u NDH, 47, 64, 148, 177.

Hrvatska krajina 4, Banja Luka, 26. IV. 1941.
Ivo Goldstein
tijelo bez kojega uda, oigledno mislei na amputaciju primorskih krajeva,

Meimurja i Baranje, ali, tvrdi list, ne moemo bez Bosne i Hercegovine, jer
su Bosna i Hercegovina nae tijelo i nae srce.
Sa svoje strane, osobita privrenost bosanskohercegovakih Hrvata usta-
kom reimu oitovala se i u slavljenju Poglavnika, pa su hodoasnici 4. listo-
pada 1941. na blagdan sv. Franje ispjevali pjesmu Paveliu iz nae Dervente
pozdravlja Te i najmanje dijete.10
U proteklih nekoliko stoljea, na temelju konkretnih okolnosti, meu
bosanskohercegovakim Hrvatima stvorio se konzervativan i politiki pasi-
van mentalitet kao dominantna odrednica toga korpusa. Na njega se veoma
teko vee modernost s idejama demokracije i individualne emancipacije, i
koji veoma lako pada rtvom kolektivistiko-autoritarnih fantazama.11 Ivan
Lovrenovi lucidno uoava kako se Hrvatima u Bosni Nezavisna Drava
Hrvatska propagandno nudila kao konano ostvarenje vjekovnog sna.12 Na-
kon stoljea osmanske vlasti, nakon austrougarskog razdoblja koje je donijelo
tek djelominu modernizaciju i poboljanje,13 nakon gotovo etvrt stoljea ju-
goslavenskog monarhizma, veina bosanskohercegovakih Hrvata je u svojoj
politikoj ubogosti prihvatila Nezavisnu Dravu Hrvatsku skupa, uostalom,
sa svojim najveim autoritetom, Katolikom crkvom.14 Dugo su vremena, za-
pravo sve do kraja rata, bosanskohercegovaki Hrvati bili suoeni s injeni-
com da moraju biti lojalni dravi koja im se nametnula da ju smatraju svojom,
a s druge strane, moral im je nalagao da se konfrontiraju s onima koji u ime
te drave provode oigledne nepravde i ine zloine. Uhvaeni u tu ideolo-
ko-politiku zamku, u vremenima kada odgovori na kljuna egzistencijalna
pitanja nisu bili jednostavni, mnogi se nisu najbolje snali.
No, u hrvatskom nacionalnom korpusu u Bosni i Hercegovini bio je i

Hrvatski narod, 28. V. 1941; Jeli-Buti, Ustae i NDH, 100.
10
Svjedoenje Franje Petruia (1929) iz Gue Gore.
11
I. Lovrenovi, Bosanski Hrvati, esej o agoniji jedne evropsko-orijentalne mikrokulture. Za-
greb, 2002, 146.
12
Lovrenovi, Unutarnja zemlja, 159.
13
Sreko M. Daja, Bosnien-Herzegowina in der oesterreichisch-ungarischen Epoche (1878-
1918). Die Intelligentsia zwischen Tradition und Ideologie. Mnchen, 1994.
14
I. Lovrenovi, Unutarnja zemlja, 159.
prilian broj onih koji su prihvatili i komunistiku ideju. Tako su, primjerice,
u panjolski graanski rat otila 32 Livnjaka.
Bosanskohercegovaki Hrvati su se 1941. morali po napucima ustake
ideologije svrstati u jednoobraznu frontu svih Hrvata protiv svih neprijatelja.
Oni su po tim obrascima morali postati orue osvete koju je ustaka ideolo-
gija propagirala protiv Srba i idova. No, bilo je to po diktatu centra koji je
periferiji nametnuo model terora.15 Naime, ni u krugovima bosanskoher-
cegovakih Hrvata, a jo manje u krilu Katolike crkve u Bosni i Hercegovi-
ni, nisu se rodile ideje nacionalnog ekskluzivizma i mrnje, upravo suprotno.
Ante Paveli, roen u Bosni i Hercegovini, po svemu sudei, posve se srodio
s tim idejama za vrijeme studija u Zagrebu. Zagrebaki intelektualci, poput
Ive Pilara, Milana ufflaya ili Filipa Lukasa, stvarali su osnovu za Pavelievu
rasnu ideologiju i potom genocidnu politiku, piui u svojim kabinetima, a
ne u multikulturalnoj i multietnikoj Bosni i Hercegovini.16 I Paveli je sve
to uobliio i radikalizirao u Zagrebu, odnosno u emigraciji, umnogome bez
pravih informacija o stanju u Bosni i Hercegovini.
Dio bosanskohercegovakih Hrvata uhvatio se u stupicu da svojom do-
movinom pronese novu ideologiju koja je nivelirala sve regionalne osobitosti
te propagirala svehrvatstvo,17 a oni su postali svojevrsni antemurale, dakle,
predzie takvoga ekskluzivnog i radikalnog hrvatstva. Zbog takva odnosa
i ponaanja raun im je ispostavljen vrlo brzo, ve tijekom rata, a jo i vie na
njegovu samom kraju i po zavretku. Taj je raun bio tragino visok, a istovre-
meno i duboko nepravedan. Naime, osveta koja je uslijedila po svojem samom
imenu iskljuuje element pravednosti.
Meutim, ubrzo su nastupila razoaranja i simpatije su nestajale - ve-
liki progoni i zloini nad Srbima i idovima, ali i nad nevinim ljudima svake
druge pripadnosti, pa i nad Hrvatima samim, koje e Paveliev zloinaki
reim poiniti, mnogim Hrvatima e uznemiriti savjest i otvoriti oi.18 Ve je
u rujnu 1941. njemaki general u Zagrebu Edmund Glaise von Horstenau u
15
O emu govori Lovrenovi, Bosanski Hrvati, 164 i d.
16
O ufflayu i Lukasu, I. Goldstein, idovi u Zagrebu. Zagreb, 2004, na raznim mjestima;
Isti, Holokaust u Zagrebu. Zagreb, 2001, na raznim mjestima.
17
O svehrvatstvu kao pojmu - Lovrenovi, Bosanski Hrvati, 182 i d.
18
I. Lovrenovi, Unutarnja zemlja, 159.
Ivo Goldstein
izvjetaju komandantu oruanih snaga Jugoistoka tvrdio da protusrpsku poli-

tiku ustakih vlasti odbacuje veina hrvatskog naroda.19
Vjerojatno su Rimski ugovori o razgranienju izmeu Italije i NDH potpisani
18. svibnja 1941. godine, bili vee razoaranje i ok za Hrvate stanovnike
priobalnih podruja negoli za bosanskohercegovake Hrvate. No, potom su
ve u ljeto 1941. nastupile velike ekonomske nevolje u kojima su se, ini se, u
Bosni i Hercegovini nestaice osjeale mnogo vie nego u drugim dijelovima
NDH.
Zbog velikih tekoa u opskrbi osnovano je Dravno ravnateljstvo za pre-
hranu koje je trebalo brinuti za ishranu stanovnika i njihove stoke.20 Pogod,
povlaeno gospodarstvo d. d. preuzelo je distribuciju hrane preko svojih
kotarskih pripomonih zaklada u 41 kotaru u Bosni i Hercegovini. 21 U do-
kumentima se jasno stavlja do znanja da velik dio Bosne odnosno pasivnih
krajeva ovisi samo od uvoza hrane, odnosno da su vlastite hrane u dovoljnoj
mjeri ili dapae vikova imali (su) samo Bosansko Grahovo, Bosanski Petro-
vac, Sanski Most, Prnjavor, Bijeljina, Derventa i Doboj.22
No, distribuciju hrane oteavao je i manjak vagona za transport, kao i e-
tnike akcije (pri emu se mislilo na ustanak u kojem su se tek neto kasnije
razdvojili etnici od partizana op. I. G.).23 U Slavonskom Brodu 12. rujna
je ekalo na pretovar 132 vagona hrane, jer je promet na pruzi prema Sarajevu
ponovno bio prekinut, a stanje se ni sljedeih dana nije poboljavalo.24
Osim toga, nasilnika politika odrazila se i u nefunkcioniranju dravnog
aparata: 1. lipnja 1941. temeljem naredbe Predsjednitva od 21. svibnja ja-
vlja se o kadrovskim promjenama meu osobljem bive Vrbaske banovine, pri
emu se izvjetava o manjku inovnika, te o odluci stoernika i povjerenika
19
Zbornik NOR-a XII, knjiga 1, dokument br. 150, str. 391-394.
20
HDA, fond MUP NDH, br. 223, kut. 27, Predsjedniki ured, br. 30400, god. 1941.
21
22
HDA, fond MUP NDH, br. 223, kut. 27, Predsjedniki ured, br. 30135, 30738, god.
1941.
23
HDA, fond MUP NDH, br. 223, kut. 28, Predsjedniki ured, br. 30742, 30826, 30828,
30829, 31060, god. 1941.
24
HDA, fond MUP NDH, br. 223, kut. 28, Predsjedniki ured, br. 31727, 32138, 32479,
god. 1941.
Viktora Gutia da etiri Srbina otpusti bez mirovine, a dvojicu umirovi.25 Iz

Drinske banovine predlau da se neke Srbe umirovi, a s au primjeuju
da se svi katolici i muslimani, koji su u slubenikom listu naveli da su Ju-
goslaveni ili Srbi, osjeaju Hrvatima.26 Iz Dervente trae odstranjenje svih
iz slube osim sluitelja Svetozara Savia. Iz Mostara se trai otputanje 12
slubenika od ukupno njih 18 na popisu. Iz Bijeljine tvrde da sada, kada kro-
za nj prolazi velik dio Srba koji se preseljavaju, to u interesu slube ne mogu
nikako ostati na svojim mjestima slubenici grko-istone vjere, pa veliki u-
pan stoga predlae da se svi koji su stekli pravo na mirovinu smjesta umirove,
a ostali otpuste iz slube. Na njihova mjesta umoljavam da se odmah namjesti
inovnike Hrvate (...)27 Tako su ve poetkom srpnja iz Velike upe Krbava i
Psat odstranjeni svi slubenici grko-istone vjere. 28
Kadrovska pusto koja je zavladala ve u prvim mjesecima NDH a po-
gotovo se to odnosi na podruje Bosne i Hercegovine - umnogome je pri-
donosila posvemanjoj krizi u NDH. Gotovo svi strunjaci idovi i veina
strunjaka Srba bila je otputena, potom su ili bili deportirani ili su izbjegli
izvan domaaja vlasti.29
Podaci o tome brojni su i mnogo kazuju: u kotarskom predstojnitvu u
Brkom do poetka srpnja otputena su trinaestorica slubenika, a na njihova
mjesta dola su dva i to u vrijeme kada se ima svladati veliki posao oko vridbe.
Bilo je to doba kada je vlast nametala najstrou kontrolu ekonomskih tokova,
ime se viestruko poveavala potreba za administriranjem. Stoga nije udno
da branski kotarski predstojnik zakljuuje da se poslovi kod ovoga ureda ne
mogu na vrijeme svravati i pored najveeg napora usljed pomanjkanja oso-
blja.30 Potkraj srpnja iz Velike upe Luka i Sana javljaju da su kotarske obla-
sti ostale bez potrebnog osoblja, tako da se i najpreniji poslovi ne mogu pra-
25
26
27
HDA, fond MUP NDH, br. 223, kut. 23, Predsjedniki ured, br. 10312, god. 1941; HDA,
fond MUP NDH, br. 223, kut. 24, Predsjedniki ured, br. 10312, 12884, god. 1941.
28
29
HDA, fond Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opi spisi, kut. 441, 41, 198, 224, 249/1941;
vidi, detaljnije o idovima - Goldstein, Holokaust u Zagrebu, 145-152.
30
HDA, fond Velika upa Posavje, br. 254, kut. 1, VT 2/1941.
Ivo Goldstein
vodobno rjeavati.31 Iz Gradaca 26. kolovoza se javlja da su u kotaru izbili

veliki neredi, a da kotarski upravitelj Franjo Mihi nije nastupio na slubu
te se moli postavljanje novog upravitelja.32 Kotarska oblast u Travniku u ruj-
nu je ostala bez i jednog inovnika, pa moli imenovanje novih.33 Velika upa
Pliva i Rama iz Jajca tada ponovno trai da joj Ministarstvo dodijeli strune
osobe, neophodno potrebne referente, jer su prethodne molbe ostale nerije-
ene.34 Kotarski predstojnik iz Bugojna Branko Kutro u rujnu je otputovao
u Zagreb bez pitanja i obavjetenja velike upe i ostavio kotar bez zamjene,
tvrdi veliki upan Kadi.35 Nevolje su se nastavile u rujnu i listopadu, kada su
talijanske vlasti preuzele kontrolu nad dobrim dijelom teritorija, pa je MUP
morao 7. listopada odaslati okrunicu u deset velikih upa, izmeu ostalih, i
u Biha, Jajce, Mostar, Dubrovnik (velika upa Dubrava sa sjeditem u Du-
brovniku obuhvatila je velik dio istone Hercegovine). Tvrdi se da inovnici
i slubenici raznih oblasti (...) pod raznim izlikama ostavljaju svoja slubena
sjedita i dolaze ak do Zagreba, traei drugu udjelbu. Takav postupak nije
dozvoljen. Naglaava se da inovnici to ne smiju initi bez izriitog odobre-
nja, te zakljuuje da e se protiv prekritelja najstroe postupiti. 36 U Advo-
katskoj komori u Sarajevu od 138 odvjetnika bilo je 28 idova i 28 Srba, i
oni su svi bili iskljueni iz nje.37 Iako je u Bosni i Hercegovini harao endemski
sifilis, pa je upueno u razne dijelove zemlje oko osamdesetak idovskih lije-
nika, uglavnom iz Zagreba, a neki i iz drugih dijelova Hrvatske, ini se da je
ustaama neki puta bilo vanije da se poubijaju idovski lijenici, negoli da se
iskorijeni sifilis naime, oni su hladnokrvno ubili 25 idovskih lijenika koji
su prije rata ivjeli u Bosni i Hercegovini.38
Do kraja godine stanje se u raznim dijelovima NDH jo vie pogoralo:
31
32
33
34
35
36
37
HDA, fond Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opi spisi, kut. 442, 500/1941.
38
Goldstein, Holokaust u Zagrebu, 215-222.
poetkom studenoga je kotarski predstojnik iz Bijeljine javljao da ope prilike

u kotaru ni najmanje nisu povoljne. Sigurnost je umnogome popustila. 39 Iz
kotara Klju 23. prosinca javljaju da su dvije od pet opina njihova kotara u
rukama odmetnika, kao i pojedini zaseoci u preostale tri opine. Mnogo je
ubijenih. Tvrde i da je preko polovici iteljstva onemoguen pristup dra-
vnim institucijama.40
Dezorganizacija se osjeala na mnogim poljima: ve poetkom kolovoza
ukidaju se mjerniki uredi u Korenici i Bosanskom Grahovu te se poslovi
prebacuju na iste takve urede u Gospiu i Bihau, odnosno u Bosanskom
Petrovcu.41
Vlasti su pokuavale napraviti neto na nekim podrujima, primjerice, u
kolstvu osnivane su nepodpune kole (dakle, prva etiri razreda, za djecu
od 7-11 godina starosti) u mnogim mjestima,42 ili su nepodpune proirivane
u podpune (primjerice u Derventi).43 Otvorena je i uiteljska kola u Tuzli,
potom i uiteljska kola pod crkvenom upravom u Banjoj Luci i drugdje.44
S druge strane, potkraj kolovoza u krajevima u kojima su se ve dogodili
zloini, koji su potom bili zahvaeni masovnim iseljavanjima u Srbiju, depor-
tacijama i zloinima, nepodpune gimnazije su se zatvarale. Taj trend, koji
je bio gotovo isto toliko jak koliko i trend otvaranja novih kola, ako ne i jai,
posebno se osjetio u planinskim dijelovima Hrvatske i u Bosni i Hercegovini.
Tako je bilo u Korenici, Graacu i u Bosanskoj Gradiki.45 I podpune kole
su pretvarane u nepodpune, odnosno padale na nii rang, jer su gubile etiri
via razreda gimnazije takav je sluaj bio s gimnazijama u Bijeljini ili Prije-
39
40
HDA, fond BHOP, kut. 2/160, 39071.
41
Zbornik zakona i naredaba, 366-367; Narodne novine, 8. VIII. 1941.
42
Zbornik zakona i naredaba, 280, 479, 538; Narodne novine, 15. VII, 25. VIII. i 4. IX.
1941.
43
Zbornik zakona i naredaba, 280, 342, 466, 606; Narodne novine, 15. VII, 2. VIII, 22. VIII.
i 17. IX. 1941.
44
Zbornik zakona i naredaba, 341, 538, 605-606; Narodne novine, 2. VIII, 4. i 17. IX. 1941.
45
Zbornik zakona i naredaba, 465, 538, 869; Narodne novine, 20. VIII, 3. IX. i 6. IX. 1941.
Ivo Goldstein
doru.46 Ako su kole u Korenici i Graacu uglavnom trebala pohaati srpska

djeca, koje ujesen 1941. vie ili nije bilo ili drava nije za njihovo kolovanje
pokazivala interes, ukidanjem nekih ili svih razreda na podruju Bosne i Her-
cegovine zasigurno su na velikoj teti morala biti i hrvatska djeca, odnosno
djeca katolike i islamske vjeroispovijesti.
Ministar Budak je donio i zakonsku odredbu o pomonim pukim kola-
ma ije je osnivanje bilo predvieno ujesen 1941. u selima u kojima je bilo naj-
manje dvadesetero neukolane (dakle, djece koja ne pohaaju kolu op. I.
G.) djece, jer je kola predaleko.47 Od preko dvjestotinjak takvih pomonih
kola ini se da je preko polovica bila na podruju Bosne i Hercegovine.48 No,
s obzirom na injenicu da je i u ve postojeim kolama manjak uiteljskog
kadra bio kronian, pitanje je koliko su mogle zaivjeti ove pomone kole,
u jo zabitijim selima i u naelu vrlo siromanim krajevima.
Zahvaljujui svim tim elementima, situacija se ubrzano mijenjala ini se
da izvjetaj Domobranskog sbora o stanju u Sarajevu i Bosni u drugoj polovini
prosinca 1941. govori o tom otvaranju oiju: tvrdi se da nerjeavanjem teke
prehrambene krize Hrvati (i katolici i muslimani) gube vjeru u dravu (...) u
redovima svih njih osjea se stanje iekivanja (...) rije dokle dobiva sve to
vei znaaj, a neka ravnodunost prema svemu obuhvaa sve slojeve. I najva-
treniji i najoduevljeniji Hrvati iz prvih dana prevrata poinju sve vie hladni-
ti, a naroito ovdje u Bosni, gdje jo ima velik broj Hrvata tzv. utejevaca.49
Za neke crkvene dostojanstvenike zna se da su se usudili i slubenim
stavom reagirali protiv progona Srba, idova i drugih. Meu njima su, pri-
mjerice, mostarski biskup Alojzije Mii te franjevaki bosanski provincijal
fra Aneo Kai.50 Tih je dana i mjeseci i provincijal Bosne Srebrene fra Josip
Markui pisao svoj dnevnik koji je djelomino objavio 1955. godine. On je
okupaciju 1941. te prirodu ustake vlasti i drave doivljavao kao katastrofu.
46
Zbornik zakona i naredaba, 537; Narodne novine, 4. IX. 1941.
47
Zbornik zakona i naredaba, 417-418, 524-526; Zakoni IV, 233-236; Zakoni V, 194; Narodne
novine, 13. VIII. i 2. IX. 1941.
48
Zbornik zakona i naredaba, 636, 657-658, 720, 730-731, 743; Narodne novine, 20. i 25. IX,
2, 6. i 11. X. 1941.
49
HDA, fond MHB, 12.
50
Lovrenovi, Unutarnja zemlja, 159.
Potom je simpatizirao partizanski pokret kao oslobodilaki.51

Danas se vrlo teko moe rekonstruirati to su mislili mali ljudi, odno-
sno kojem broju njih su se otvorile oi i koliko je to bilo brzo. Ustaki logor-
nik iz Dervente u studenom 1941. javlja da ima Hrvata-dravnih slubenika
koji rade protiv hrvatskog naroda u Derventi, pa ih je potrebno premjestiti,
iz razloga to idu Srbima i idovima u prilog, a Hrvate nevine tuuju.52 No
iz ovog se izvjetaja ne vidi radi li se o katolicima ili o muslimanima ili i o
jednima i o drugima.
Poznato je da su skupine muslimanskih intelektualaca u vie bosanskih
gradova objavljivali rezolucije protiv progona Srba i idova.
Izvjestilac iz Prijedora 21. lipnja 1941. tvrdi da su komunisti s pravoslav-
cima i jugoslavenski orijentiranim Hrvatima poeli agitaciju sa svrhom za
otcijepljenje naih pokrajina od nae drave,53 to e rei, po svemu sudei,
za izdvajanje Bosne i Hercegovine iz NDH. To je u dokumentima u vrijeme
NDH prvi spomen da osim komunista, meu kojima je bilo i Hrvata, posto-
je i jugoslavenski orijentirani Hrvati. Moe se samo nagaati to to znai
biti jugoslavenski orijentiran - u politikom diskursu prvih mjeseci u NDH
znailo je to protiviti se ustakoj politici koja je tada vodila intenzivnu antisr-
psku kampanju, a poinjena su i prva ubojstva.
U letku taba narodnooslobodilakih (partizanskih) odreda Bosne i Her-
cegovine koji su ustae zaplijenile u proljee 1942. koji je potpisao Rodo-
ljub olakovi tvrdi se da je ubica i bandit Paveli zaveo vlast neodgovornog
drutvenog oloa ustaa te da je Paveli zaveo neto nesvjesnog i zaostalog
muslimanskog i hrvatskog ivlja. Sve to je poteno meu Muslimanima i
Hrvatima osuuje u svojoj dui zvjerski postupak Pavelievih bandita prema
Srbima. Upada u oi formulacija u svojoj dui, dakle, potiho, ali onda dolazi
sljedea, posve jasna reenica njihova osuda jo nije dobila glasan izraz, ali
taj dan nije daleko.54 U arhivi Praanskog odreda zaplijenjena je guslarska
pjesma koju je 1. studenoga 1941. godine spjevao Stevan Jugovi. U njoj se
tvrdi da je Paveli do jeseni dao nareenje, unititi Srbe i Jevreje, a kada se
51
I. Lovrenovi, Bosanski Hrvati, 188 i d.
52
53
AHMBiH, NDH, bez. sign.
54
HDA, fond UNS, br. 248, Ured I, Ured glavnog pobonika, 16658/1942.
Ivo Goldstein
sve to dogotovi, imae se tad zadatak novi. Sva e sila na to da se svrati, da se

unite poteni Hrvati, jer bi oni mogli zaeliti, i sa vlasti svih nas najuriti.55
Kada su ustae u sijenju 1942. ubile sedamdesetak staraca, ena i djece
u srpskom selu Drakseni, desetak kilometara juno od Jasenovca, Okruni
komitet za Kozaru je izdao proglas u kojem tvrdi da su potena musliman-
ska i hrvatska braa najotvorenije digla glas protiv ovih zlodjela. No, samo
se Muslimani Dubikog sreza ve u velikom broju nalaze u partizanskim
etama ovih krajeva. Za nekoliko dana borbi oni su postali proslavljeni junaci
partizani (...).56 O Hrvatima se ne kae nita.
Izgleda da su mnogi dravni slubenici shvaali da je Paveliev genocidni
plan teko provediv i zapravo neizvediv, ali su se morali pokoriti: kotarski
predstojnik iz Tenja javlja 11. srpnja 1941. da ne moe ispuniti planove koji
su mu dostavljeni iz Ravnateljstva za ponovu iz Zagreba, naime, da iseli 2.500
Srba iz svoga kotara, jer da kotar nema dovoljno orunitva, vojske uope
nema, a ustaa s orujem je svega petorica. U zakljuku vrlo logino naglaava
da im se zapone izseljavanje u veem opsegu, vrlo je vjerojatno da e se sr-
bski elemenat uzbuditi, a moda i reagirati na svakojaki nain, jer se rastavlja
sa zemljom i ostalom imovinom. Da bi se to sprijeilo (...) potrebno je da se
kotaru osigura dovoljan broj oruane sile.57
Titov se partizanski pokret, zahvaljujui prvenstveno njemu osobno,
obraao svim jugoslavenskim nacijama i svakoj na specifian nain obeavao
ukidanje predratnih nejednakosti. Nakon to je neslavno propao njegov ek-
speriment u Srbiji (Uika republika) s uspostavom preuranjeno osloboe-
nih teritorija i njihove frontalne i odsudne obrane, vjeto je preao u Bosnu i
Hercegovinu, gdje je ustaka vlast, vrei teke zloine, ve generirala snaan
otpor, izmeu ostaloga i krvavu etniku osvetu. Na tom prostoru, ukljuu-
jui i znatne dijelove Hrvatske, Tito je osigurao najsnaniju podrku svome
pokretu, nudei dravu lienu stranih osvajaa, ustakoga terora i velikosrpske
hegemonije. Vjeto je uravnoteivao opejugoslavenski karakter svoga pokre-
ta zajedno s naglaavanjem vanosti sudjelovanja i ispunjavanja ciljeva svake
nacije ponaosob.
55
56
Zbornik dokumenata o NOR-u, tom IV, knjiga 3, dokument 22, str. 63-66.
57
HDA, fond Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opi spisi, kut. 442, 738/1941.
U prvim mjesecima ustanka partizanski je pokret i u Hrvatskoj i u Bo-

sni i Hercegovini bio predominantno srpski. Prvi partizani po nacionalnosti
Hrvati bili su u obje drave gotovo iskljuivo komunisti. No, u Hrvatskoj se
antifaistiki oruani otpor postupno iri i na podruja naseljena iskljuivo
Hrvatima, najprije u obalnom pojasu i Gorskom kotaru, a 1942. ve i na sje-
veru, u podruju izmeu Dobre i Kupe, ak i u nekim mjestima oko Zagreba
(Hrvatsko zagorje, umberak, Moslavina, Kalnik).
injenica jest da je partizanski pokret bio relativno neuspjean u pridobi-
vanju bosanskohercegovakih Hrvata, pogotovo do jeseni 1943. godine. No,
ve poetkom druge polovice 1942. godine, kada su jake partizanske snage
prodrle prema zapadnoj Bosni, u izvjetajima se tvrdi da svakog dana sve
vie opada raspoloenje hrvatskog naroda prema NDH s obrazloenjem da
se narodu ne garantira osobna sigurnost i sigurnost imovine i istovremeno
napominje da komunizam, zahvaljujui kolosalnoj promibi, napreduje na
krilnom podruju Jajca, Kupresa, Donjeg Vakufa i Bugojna.58 Oruniko
krilo Jajce izvijestilo je 22. kolovoza da je pravoslavno stanovnitvo na njegovu
podruju (Bugojno, Kupres, Donji Vakuf, Jajce) potpuno izgubilo povjerenje
u nau vlast, jer su ustae iz Crne legije u selu Glavice zaklale 76 osoba
kada nije voena nikakva borba.59 Drukije se ponaaju partizani, tvrdi isto
zapovjednitvo, i navodi da su, poslije zauzea Mrkonji-Grada 1. rujna, par-
tizani razoruali oko 190 domobrana i 5 asnika i zatim ih oslobodili. Oni
tako postupaju prema domobranima da bi irili njihovu promibu na tetu
nae vlasti, to je oigledno imalo uinka.60
I kada u listopadu 1941. komandant Kalinovikog odreda pie komandiru
Praanske ete te mu objanjava to treba initi drite da ne prodru Hrvati
- dakle, ne ustae nego ba Hrvati.61 No, to je i posljednji put da sam u par-
tizanskim dokumentima za jedinice NDH naao da se neka od jedinica NDH
naziva hrvatskom. Kasnije se, iz razloga politike korektnosti, govorilo o
ustaama i domobranima.
58
E. Redi, Drugi svjetski rat u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1998, 160.
59
Zbornik dokumenata o NOR-u, tom IV, knjiga 6, dokument 140, 304; dokument 165,
488.
60
Zbornik dokumenata o NOR-u, tom IV, knjiga 7, dokument 173, str. 353.
61
Ivo Goldstein
Potkraj 1941. tab Praanskog odreda uope ne rauna na Hrvate, jer

proglas upuuje brai muslimanima. Dodue, tvrdi da od poetka nae bor-
be u naim redovima ima dosta Muslimana pa i Hrvata.62
U izvjetaju iz Sarajeva poetkom 1942. tvrdi se kako partizani nepre-
kidno tee da se to vie priblie muslimanima, predstavljajui se ovima, kao
jedini koji razumiju njihovo sadanje teko stanje.63 Hrvate se ne spominje.
Dodatan razlog zbog kojega su i Bonjaci, pa i Hrvati relativno sporo pri-
stupali partizanskom pokretu lei u snazi etnitva, a pogotovo s obzirom na
brojne zloine. Talijani su od jeseni/zime 1941. etnike u Hrvatskoj prilino
uspjeno disciplinirali kako ne bi izvodili akcije represalija veih razmjera. U
Bosni i Hercegovini su i Bonjaci i Hrvati bili mnogo izloeniji.64
Ustanak je u nekim krajevima i nekim razdobljima bio obiljeen stihijom,
a dijelom i eljom za osvetom. Ugroene hrvatske i muslimanske mase kre-
nule su ve u kolovozu i rujnu prema gradovima traei u njima spas i zatitu.
Vlasti u gradovima nale su se pred zahtjevima da tisuama izbjeglica osigu-
raju smjetaj, ishranu, a esto i odjeu i obuu. Zateeni brojem izbjeglica, lo-
kalne vlasti su inile to su mogle, ali je to svakako bilo nedovoljno. Najveim
su dijelom izbjeglice bile preputene same sebi. Ve je 15. rujna 1941. odrana
prva sjednica Odbora za pomo izbjeglicama na kojoj je izvijeteno da je u
Biha stiglo oko 7.000 izbjeglica iz ugroenih krajeva, od toga 400 djece bez
roditelja i oko 1.200 ena s djecom bez mueva. U Banjoj Luci ima oko 1.500,
u Kljuu oko 1.200, u Bosanskom Novom oko 5.000 izbjeglica. Izbjeglice su
stigle i u Prijedor, Trebinje, Bileu, Sarajevo i Ljubinje.65 ini se da bi brojka
za Bosanski Novi mogla biti malo prevelika, jer je grad 1948. imao tek 4.070
stanovnika,66 to znai da ih je 1941. moglo biti samo manje, a to pak znai
da bi izbjeglica u gradu bilo znatno vie od stanovnika, to je teko za vjero-
vati. Poseban su problem bile izbjeglice iz Sandaka, ali se smatralo da nema
62
63
HDA, MHB, 12.
64
Pogledati Bijelu knjigu, koja se velikim dijelom odnosi na Bosnu i Hercegovinu
65
66
Enciklopedija Jugoslavije, sv. I, Zagreb 1955, 704.
potrebe za njih u Sarajevu osnivati zaseban ured.67 Tada jo nema izbjeglica u

Hrvatskoj (tek je koncem 1941. u Kninu navodno bilo 3.000 Hrvata izbjeglih
pred etnicima).68
I prvi veliki etniki pokolj nad Hrvatima dogodio se u Bosni i Hercego-
vini: etniko-komunistiki zlotvori pod crvenom zastavom poubijali su sve
stanovnitvo u dva katolika sela u Bosni, u Vrtoama i Krnjeui. Ubijanja su
vrena na najkrvaviji nain, uz uas i stravu, koja se ne da opisati. Po tada-
njim izvjetajima, ubijeno je oko 130 osoba.69
Bonjacima i Hrvatima trebalo je dugo vremena da shvate kako e par-
tizani znatno bolje tititi njihova sela od etnikog nasilja. Bio je to jedan od
razloga zbog kojega su se Bonjaci sve vie hladili prema ustakoj ideologiji i
praksi. Razlozi tome su vrlo slojeviti, ovom su skupu barem naelno poznati,
a i sam sam pisao jedan aspekt toga fenomena. Udaljavanjem sve brojnijih
Bonjaka od ustake ideologije i prakse, Hrvati su postajali sve usamljeniji
u svojoj podrci ustaama, pa onda prema kraju rata i po njegovu zavretku
posve izloeni osvetnikom gnjevu koji je tada eruptirao.
U oujku 1943. njemaki general Rudolf Ltters procjenjivao je da Pave-
liev reim ima podrku samo 2% stanovnitva, uslijed ega mjere njemakih
oruanih snaga u pogledu smirivanja ne mogu dovesti do trajnog uspjeha.
Simpatije pravoslavnog stanovnitva su na strani ustanika. Hrvati i Bonjaci
odbijaju crvenu vladavinu, a s izvjesnim simpatijama prema ustanicima izra-
avaju svoje protutalijansko raspoloenje.70
Meutim, do jeseni 1943. u NOV-u na podruju Bosne i Hercegovine bili
su gotovo iskljuivo Srbi, a Hrvata i Bonjaka bilo je vrlo malo. Oni rijetki,
uglavnom predratni komunisti, nalazili su se na vodeim vojnim i politikim
pozicijama u KPJ. Situacija se poela znaajno mijenjati ujesen 1943. godine;
21. rujna osnovana je 16. muslimanska udarna brigada. Poetkom listopada
67
68
Bezina, Ljetopis samostana sv. Ante, 181.
69
Katoliki list 34/1941, 403; o tim zloinima, vidi, Z. Dizdar M. Sobolevski, Preuivani
etniki zloini u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, Zagreb, 1999, 116, 167-170 i drugdje;
opirno, Odmetnika zvjerstva i pustoenja u NDH u prvim mjesecima ivota Hrvatske Narodne
Drave, Zagreb 1942, 38-43.
70
Zbornik NOR-a, knjiga 12.
Ivo Goldstein
1943. partizani su oslobodili Tuzlu. Odmah po zauzeu grada formirana je

27. divizija NOVJ-a u ijem je sastavu osnovana i 18. istonobosanska hrvat-
ska brigada. Njoj su pristupili prvaci HSS-a iz Tuzle, a i prilian broj Hrva-
ta i Bonjaka. Time je partizanski pokret ojaao legitimitet, jer je integrirao
predstavnike sva tri naroda i poeo stjecati pravo da ih sva tri barem formalno
zastupa na razini Bosne i Hercegovine.71 To e biti osobito vano u slijedeih
mjesec-dva, kada se stvarao ZAVNOBiH.
Stoga je logino da Rodoljub olakovi pie svojoj partijskoj bazi u ruj-
nu 1941. kako listu kandidata za ZAVNOBiH treba stvarati tako da bude i
Muslimana, a svakako nastojati da meu njima bude koji ugledan Hrvat i
koja ena.72
Sam olakovi je na I. zasjedanju ZAVNOBiH-a u referatu smatrao da
treba poticati prilaenje Hrvata NOB-u, a da bi se to prilaenje ubrzalo
treba dotui ustatvo koje je imalo korijena meu Hrvatima Bosne i Her-
cegovine, izolujui one koji hoe da poistovjete ustatvo sa hrvatstvom. Jo je
iva, ak i u irim hrvatskim slojevima Bosne i Hercegovine kobna zabluda
da je takozvana NDH doista hrvatska drava. Kakva takva, ali ipak hrvatska.
Stoga te politiki zaostale mase smatraju da je NOB uperena protiv hrvatstva.73
Vodstvo ZAVNOBiH-a bilo je toga itekako svjesno, pa da bi na svoju stranu
pridobilo Hrvate, za potpredsjednika ZAVNOBiH-a izabran je bivi HSS-
ovac Aleksandar Preka.
Otada pristupanje bosanskohercegovakih Hrvata antifaistikom pokre-
tu ipak ide bre. U svom izvjetaju o stanju u Bosni u proljee 1944. koman-
dant 13. SS divizije general Karl Gustav Sauberzweig tvrdi da se pozitivni
elementi meu rimokatolicima distanciraju od ustaa, a da rimokatoliki se-
ljaki narod jednoduno stoji protiv ustakog dravnog vodstva.74 Meutim, i
tada je broj bosanskohercegovakih Hrvata u jedinicama NOV-a mnogo ma-
71
Redi, Drugi svjetski rat, 344-347.
72
ZAVNOBIH, Dokumenti 1943-1944, knj. I, Sarajevo, 1968, 24; vidi i opirno, I. Lui,
Komunistika partija Jugoslavije i Hrvati u Bosni i Hercegovini 1941-1945, u: Spomenica
Filipa Potrebice, Zagreb, 2004, 359-376.
73
ZAVNOBIH, Dokumenti 1943-1944, knj. I, 42-43; I. Lovrenovi, Bosna, kraj stoljea,
Zagreb, 1996, 132-133.
74
Redi, Drugi svjetski rat, 90.
nji negoli, primjerice, u Dalmaciji.

Stoga donekle pravo imaju neke ustake jedinice sastavljene od Bosanaca
i Hercegovaca koje su i potkraj 1944. kreui se srednjom Bosnom pjeva-
le: Drue Tito Ti Staljinu kai smrt faizmu u Bosni ne vai.75 Pa ipak,
injenica da im je Tito poznata linost, da su svjesni da smrt faizmu vai
u drugim dijelovima Jugoslavije i Evrope, ova pjesma izgleda kao prilino
neuvjerljivo bodrenje samih sebe. ak i 26. veljae 1945. godine oruniki
pukovnik Koloman Bili, izvjetavajui iz Sarajeva o oboj politikoj situ-
aciji, tvrdi da je raspoloenje naroda donekle pokolebano zbog stanja na
ratitu, partizanskog zauzea pojedinih mjesta, ali uzprkos svega ovoga,
Hrvati, sviestni svoje nacionalne dunosti, vrsto su zbili svoje redove radi
obrane svojih domova i uvanja svoje samostalnosti, vrsto uvjereni u pobjedu
svog velikog saveznika Njemakog Reicha, a 11. oujka da su usprkos svemu
Hrvati odani Poglavniku i NDH.76 ini se da je Biliev izvjetaj umnogome
lakiran.
Mobilizacija u oruane snage NDH ujesen 1944. godine u dijelovima
Bosne i Hercegovine i june Hrvatske bila je masovna i sveobuhvatna. Mobi-
lizirani su bili ak i esnaestogodinjaci (roeni 1928. godine i stariji). Bio je to
poetak kalvarije za mnoge bosanskohercegovake Hrvate, pa i Bonjake, a da
uistinu nita nisu bili krivi. Naime, velika veina ih je dovedena u Zagreb gdje
su dobili osnovnu vojniku obuku, a kada su je zavrili, pa bili spremni pri-
kljuiti se borbenim jedinicama, vie nije bilo transportnih mogunosti da se
ode podalje od Zagreba niti da se ukljue u borbe. Po naredbi su se 7. svibnja
poeli povlaiti prema Austriji te kao posve neiskusni oigledno u postotku
vie stradali u borbama koje su se usput vodile. Potom su, nakon to su se neke
ustake jedinice probile, bili potjerani na Krini put i u logore, gdje su bili
izloeni osvetnikom gnjevu. U tim su mjesecima osobito bili izloeni osveti
pripadnici Katolike crkve.
U literaturi, kako znanstvenoj tako i publicistici, pogotovo onoj koju na-
zivam revizionistikom, vrlo se rijetko, gotovo nikada, ne postavlja pitanje
uzroka onoga to danas nazivamo tragedija Bleiburga i Krinoga puta. I,
75
Svjedoenje Franje Petruia (1929) koji je to uo u okolici Gue Gore kod Travnika.
76
HDA, fond 1.1196, orunike pukovnije NDH, kut. 5, zapovjednitvo 5. orunike pu-
kovnije, j. s., br. 139, br. 164.
Ivo Goldstein
kako je to lijepo rekao Ivan Lovrenovi nitko nije postavio ono neumoljivo,
ono neizbjeno, ono logino pitanje pitanje uzroka! Kako i zato se dogodi-
lo? Tko je i ime doveo te ljude na polje kod Bleiburga, tko je doveo do toga
da se svi ti ljudi, taj cvijet i snaga naroda, nau u takvoj stranoj situaciji ...
k vragu, pa valjda je svemu tomu prethodila neka i nekakva politika, dra-
vna i nacionalna, i neki ljudi koji su je kreirali i vodili.77 Drugim rijeima,
revizionistika je historiografija svodila ovaj osvetniki gnjev uglavnom vrlo
povrno i shematski kao mrnju na hrvatstvo, a kada se govorilo o zloini-
ma prema ljudima iz crkve, kao mrnju na crkvu. Potpuno izostaje analiza
povijesno-politika pozadina endehake politike koja je sve ove ljude neke
manje, neke vie krive, neke potpuno nevine i naivne uinila taocima i do-
vela ih na Bleiburg.78
ini se da je oko Bleiburga i potom na marevima ubijeno izmeu 45-
55.000 bivih domobrana i ustaa, a ostali su odsluili logorske i zatvorske
kazne. Praktiki je nemogue ustanoviti koji je u tome bio udio bosanskoher-
cegovakih Hrvata. Velika veina civila putena je kuama nakon nekoliko
dana.79
Po danas najkompetentnijem i do sada neupitnom demografskom istra-
ivanju Vladimira erjavia iz 1989. godine, u ratu je stradalo oko 66.000
bosanskohercegovakih Hrvata, a jo ih je oko 6.000 emigriralo u razdoblju
od 1939. do 1948. godine.80 U odnosu na procijenjen broj Hrvata 1941. godi-
ne, radi se o 10,8% stanovnitva, doim su bosanskohercegovaki Srbi imali
13,8, a bosanskohercegovaki Bonjaci 8,9% stradalih. Bosanskohercegovaki
Hrvati stradali su nemjerljivo vie od svojih sunarodnjaka u Hrvatskoj (koji je
od ukupnog broja stradalo 4,3%).81
Ukupno je na teritoriju itave Jugoslavije stradalo vie od 80% idova,
7,3% Srba, 5,0% Hrvata te 8,1% Bonjaka. Bonjaci su ponajvie stradali kao
rtve etnikog terora, te kao vojnici u jedinicama NDH. Statistika pokazu-
je da su bosanskohercegovaki Bonjaci imali tijekom rata u postotku manje
77
I. Lovrenovi, Bosna, kraj stoljea, Zagreb, 1996, 132-133.
78
Lovrenovi, Bosanski Hrvati, 184.
79
V. Topalovi, Srednja Bosna hrvatske rtve 1941-1950/1991-1995, Zagreb, 2001.
80
V. erjavi, Gubici stanovnitva Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu, Zagreb, 1989, 54, 63.
81
erjavi, Gubici, 39, 63.
rtava negoli bosanskohercegovaki Srbi i Hrvati, ali su, statistiki gledano,

na razini Jugoslavije postali vee rtve od Hrvata i Srba, jer je i u Srbiji i u
Hrvatskoj rtava bilo manje.
Valja stoga pridodati da je Bosna i Hercegovina pretrpjela najvee rtve
i najvea razaranja u Drugom svjetskom ratu, od svih poslijeratnih jugosla-
venskih republika i dananjih drava. Stradalo je oko 328.000 ljudi, to znai
10,3% predratnog stanovnitva. Za usporedbu, u Crnoj Gori je stradalo 7,8%,
u Hrvatskoj 7,3%, a u Srbiji 4,2% stanovnitva. Ukupno je u Jugoslaviji stra-
dalo 5,9% stanovnitva.82 Takvi golemi gubici, pa i meu bosanskohercegova-
kim Hrvatima, rezultat su injenice da je bosanskohercegovaki prostor, vie
od drugih u nekadanjoj Jugoslaviji, ve od ljeta 1941. godine duboko zaglibio
u meuetniko nasilje i rat. Dobrim dijelom je za te rtve kriva ustaka ide-
ologija i praksa koja je bosanskohercegovakim Hrvatima namijenila ulogu
predzia.
SUMMARY
The Bosnian-Herzegovinian Croats
during the Second World War
(as a part of the Croatian Nation)
In this article, the author examines the changes that occurred within the
Bosnian and Herzegovinian Croatian community during the Second World
War that led individuals to sympathize with different warring factions. Alt-
hough the entire Croatian nation gradually joined the Partisan cause, this
process happened more quickly in the coastal regions of Istria and Dalmatia
and several smaller Croatian inland areas. For a number of reasons the Bo-
snian and Herzegovinian Croats lagged behind their Croatian counterparts in
joining the Partisan movement. Except for individuals who had been Com-
munists in the pre-war period, Bosnian and Herzegovinian Croats did not
side with the Partisans until the autumn of 1943. After that point, the num-
ber of Croats in the Partisans steadily increased until the end of the war.
82
erjavi, Gubici, 70.
Emily Greble Bali
Posljednji mjeseci ratnog perioda:

Sarajevska Iskustva
Akademski krugovi koji prouavaju Bosnu u Drugom svjetskom ratu ug-

lavnom se fokusiraju na dvije teme: okupacija sila osovine i rat izmeu etnika,
partizana, i ustaa. Meutim, oni tipino previaju da mnogi dijelovi Bosne,
koja je bila sastavni dio pro-njemake Nezavisne Drave Hrvatske (NDH),
nisu bili karakterizirani iskljuivo borbom, otporom i anarhijom, ve su mno-
gi od tih dijelova imali funkcionalnu lokalnu vlast sa aktivnim drutvenim i
kulturnim ustanovama. Sarajevo, glavni grad Bosne, je najbolji primjer. Od
izbijanja rata u aprilu 1941, do povlaenja njemake vojske i ustake vlade pod

Istraivanje za ovaj lanak je finansirano stipendijom Fulbright-Hays i instituta IREX
(International Research Exchange Board) pomou sredstava koje su omuguili Nacionalna
udruga za socijalne znanosti (National End for the Humanities), amerika vlada (US De-
partment of State, Title VIII program) i IREX fond za istraivanja (IREX Scholar Support
fund). Niti jedna od ovih organizacija nije odgovorna za stavove i istraivanje koji e biti
ovdje izneseni. Ovaj lanak je nastao 2005. godine tokom mog istraivanja za doktorsku
disertaciju o temi Sarajevo u Drugom svjetskom ratu, koja se bavi drutvenom, kulturnom
i politikom povijeu Sarajeva. Mnoge od ovih tema se fokusiraju iskljuivo na socioloku
povijest Sarajeva. Moja namjera nije da umanjim znaaj politikih i vojnih tema (koje su
dominirale povijeu bive Jugoslavije), ve jednostavno da iznesem dodatni element koji
e pridonijeti naem razumijevanju povijesti ove regije. Htjela bih izraziti svoju najdublju
zahvalnost direktorima, arhivistima i bibliotekarima Historijskog arhiva Sarajevo, Arhi-
va Bosne i Hercegovine i Historijskog muzeja u Sarajevu. Svi oni su bili veoma srdani i
spremni pomoi mi tokom protekle godine. Takoer se zahvaljujem Husniji Kamberoviu
mom mentoru u Sarajevu, te Aleksandru Gaiu, Ivi Baliu i Edinu Hajdarpaiu koji su mi
pomogli u prevoenju ovoga lanka na bosanski jezik.
Emily Greble Bali
partizanskim napadima u aprilu 1945, ivot u Sarajevu se nastavljao usprkos

rasulu u ostalim dijelovima regije. Graani i drutvene voe spremno su prila-
godili kole, kazalita, kafane, pijace, novine, klubove i muzeje tekim ratnim
uslovima. Sarajevo je bilo najvaniji grad u unutranjosti Nezavisne Drave
Hrvatske. Sluio je kao vitalni vojni i administrativni centar, a takoer i kao
kulturno sredite Bosne i srce muslimanske Hrvatske. Pored toga, bio je
jedno od zadnjih njemakih i hrvatskih vojno-politikih uporita u regiji
osloboeno je tek 6. aprila 1945, tano etiri godine nakon njemake invazije
na Jugoslaviju.
Kada povjesniari, koji se bave Evropom, govore o 1945. godini i kraju
Drugog svjetskog rata, uglavnom se fokusiraju na dogaaje u maju te godine:
pad Treeg Reicha i raanje nove, jasno podijeljene, Evrope. I zaista, 1945.
je bitna upravo zato to predstavlja poetak novog doba. Meutim, u cilju
istraivanja kako su graani Sarajeva reagirali na dolazei pad faizma i kako
su se pripremali za novo doba, ovaj lanak kao polaznu taku uzima malo ra-
niji period, zimu 1944-1945. godine. U ovim posljednjim mjesecima rata, dok
su veliki dijelovi Nezavisne Drave Hrvatske padali u ruke partizana, i dok se
gubila komunikacija izmeu Sarajeva i Zagreba, javna podrka ustakoj vladi
je dramatino opadala i graani Sarajeva su bili primorani razmiljati o svojoj
politikoj budunosti.
Mnogi faktori, meu kojima su bili nesposobnost vlasti Nezavisne Drave
Hrvatske da nadzire lokalne vlasti ili rasporedi sredstva, zatim vojne posljedice
njemake okupacije i izbjeglika kriza zbog rata, postupno su do januara 1945.
doveli vlast u Sarajevu na rub kolapsa i uinili je potpuno neefektivnom. Da bi
se popunila ova praznina u rukovoenju, razna drutva su preuzela mnoge ja-
vne slube. Drutva su imala vlastite financijske i materijalne izvore: lanarine,
donacije, i strateko preuzimanje imovine i poslova tokom rata. Voena od
malih elitistikih grupa, usko povezanih s lokalnim politiarima i vjerskim
voama, drutva su imala utjecaj na hiljade graana kroz vjerske, kulturne i
politike krugove. Takoer su odravala redovne sastanke, gdje se raspravl-
jalo o potrebama graana. Formirale su se komisije koje su preuzele poslove
raznih javnih slubi: obrazovanje, djeiji domovi, itd.
U Sarajevu je djelovalo na desetine drutava koja su odravala ivot gra-
da tokom posljednjih mjeseci rata. Nije ni udo da su tokom 1945. bosanska
drutva imala sline ideologije kao vladajui reim i da su bila meu rijetkim
Posljednji mjeseci ratnog perioda: Sarajevska Iskustva
organizacijama koje su preivjele faistiku istku 1941, politiko i kulturno

rivalstvo izmeu katolika i muslimana, te njemaki i ustaki prijelaz na totalni
rat u 1944. godini. Svojim djelovanjem, dovela su do savrenstva neke oblike
politikog konzervativizma (npr. antidemokraciju i antikomunizam), tradicio-
nalizma (npr. ene u privatnim sferama), te nacionalizma (bilo hrvatskog bilo
muslimanskog) i vjerskih vrijednosti (svetost braka, razdvajanje mukaraca
od ena u javnosti, ene pod zarom i feredom, itd). Meu ovim drutvima,
tri najvea su bila: muslimansko dobrotvorno drutvo Merhamet, hrvats-
ko kulturno drutvo Napredak i hrvatsko muslimansko kulturno drutvo
Narodna uzdanica.
U nedostatku jake dravne ili lokalne vlasti, drutva su organizirala
kole, predavanja i ispite, dijelila hranu, gradila i odravala izbjeglike logore
i djeije domove. tovie, bila su glavna veza izmeu graana i vlade Sarajeva.
Drutva su koristila takvu poziciju da oblikuju lokalnu politiku, upravljaju ja-
vnim miljenjem i uvaju drutvene obiaje i tradicionalne vrijednosti. Prema
tome, drutva su bila neodvojiv dio ivota Sarajeva kako se rat pribliavao
kraju i kako je zapoelo ustrojavanje nove komunistike vlade.
***
Tokom zime 1944 - 1945, politiko i drutveno stanje u Sarajevu je bilo

jako zategnuto. Vlada i drutvene voe u Sarajevu, kako muslimani tako i
katolici, morali su odrati ravnoteu izmeu zahtjeva Zagreba, njemake
vojske, ustaa i domobrana, s jedne strane, i potreba gradskog stanovnitva
s druge. Naroito su se pritisci od strane njemake vojske, koja je do tada
davala odrijeene ruke sarajevskoj gradskoj upravi za rjeavanje domaih po-
slova, pojaavali tokom povlaenja. Hiljade njemakih vojnika, ogorenih
zbog poraza, svakodnevno su prolazili kroz Sarajevo. Oznaivi Sarajevo kao
administrativnu i vojnu bazu, to je opravdavalo konfiskaciju tvornica, kola,
pa ak i privatnih kua, Nijemci nisu bili toplo primljeni od strane lokalnog

Postoji nekoliko izvrsnih bosanskih studija o Narodnoj uzdanici i Merhametu. Vidi
Ibrahim Kemura, Znaaj i uloga Narodne uzdanice u drutvenom ivotu Bonjaka, Bonjaki
institut i Institut za istoriju: Sarajevo, 2002; Uzeir Bavi, Merhamet (1913-2003), Musli-
mansko dobrotvorno drutvo, Merhamet Sarajevo: Sarajevo, 2003.
Emily Greble Bali
stanovnitva. Usprkos medijskoj propagandi, niko nije vie vjerovao da je

njemaki veliki brat tu da titi i uva graane Nezavisne Drave Hrvatske.
Osim toga, dolo je do eskalacije svaa meu lokalnim ustaama to je jo
vie doprinijelo opoj panici. Pored manjka hrane, zdravstvene krize, estih
bombardiranja i uzbuna, graani su se suoavali sa ustakom policijom, koja je
provodila kampanju hapenja i smaknua tokom zavrnih mjeseci rata.
Lokalna vlada je jedva mogla izai na kraj sa osnovnim potrebama grada
u pogledu sigurnosti. Dva najvanija tijela vlade, Gradsko poglavarstvo i Ve-
lika upa Vrhbosna, su davali prioritet najhitnijim potrebama sigurnosti, od
graenja sklonita do popravke pruge i vodovoda. ak i takvi osnovni zadaci
su bili teko izvodljivi zbog nedostaka novca i radne snage. U zimu 1944
- 45, veina mukaraca ukljuujui Srbe su mobilizirani u domobrane.
To je prouzrokovalo osjetan nedostatak ljudstva u gradskoj administraciji i
kolama. I zaista, tokom 1945. jedini potpuno funkcionalan odsjek Grad-
skog poglavarstva je bio Ured za opu narodnu mobilizaciju koji je sluio
da okupi ljudstvo za totalni rat. Gradsko poglavarstvo se 17. januara 1945.
poalilo da je, uslijed mobilizacije i smanjenja budeta, ostalo samo sa aicom
nekvalificiranih slubenika. tovie, nema vie ni jednog slubenika ni sa
srednjom, a pogotovo sa visokokolskom naobrazbom.10 Okruni sud Sara-
jeva se suoavao sa slinim problemima. U martu 1945, nijedan od njegovih

Vidi, naprimjer, Arhiv Bosne i Hercegovine (ABH), Javni ured rada Sarajevo, kutija 12,
dokument 141; ABH, Hrvatsko kulturno drutvo Napredak, kutija 155, dokument 1083;
ABH, Velika upa Vrhbosna, godina 1945, kutija 2, dokument 1504. Takoer, vidi Histo-
rijski arhiv Sarajevo (IAS), Gradsko poglavarstvo, kutija 1260.

ABH, Velika upa Vrhbosna, godina 1945, kutija 1, dokument 370.

Sarajevo u Revoluciji, Sarajevo: Istorijski arhiv Sarajevo, 1979, knj. 4, p. 57; Sarajevski Novi
List, 3. IV. 1945, str. 3-4; ABH, Narodno pozorite Sarajevo, kutija 5, dokument 537.

IAS, Kotarsko nadzornitvo narodne zatite u Sarajevu, kutija 2 i 3; IAS, Gradsko pogla-
varstvo, kutija 1246 i kutija 1251.

IAS, Kotarsko nadzornitvo narodne zatite u Sarajevu, kutija 2.

ABH, Velika upa Vrhbosna, godina 1945, kutija 2, dokument 1965 i kutija 4, dokument
3113.

Isto, kutija 2, dokument 1965.
10
Isto.
preostalih slubenika nije imao zavrenu ni srednju kolu.11

Nije bilo od pomoi ni to tu su se Gradsko poglavarstvo i Velika upa
otro sukobljavali zbog finansija. Bilo je uobiajeno da gradonaelnik alje
albe Ministarstvu unutarnjih poslova u Zagreb, tvrdei npr. da Veliki upan
potie napore da se prikupe putarine ili trai da se neophodni javni slubenici
otpuste iz vojske.12 Poetkom marta, Velika upa je obavijestila Ministarstvo
dravne riznice u Zagrebu da Gradsko poglavarstvo nije u mogunosti usvojiti
budet za 1945. zbog iznimnih prilika, naroito zbog injenice da je ef fi-
nancijskog odsjeka Gradskog poglavarstva bio na vojnoj dunosti.13 injenica
da je ovo pismo dolo iz Velike upe, a ne od Gradskog poglavarstva, baca
svjetlo na krizu u lokalnoj upravi.
Sukob u lokalnoj vlasti i neadekvatan sudski sistem bili su recept za
neuspjeh, naroito u uvjetima rata. Jasno je da javne slube nisu mogle biti pri-
oritet. Sreom po graane, drutva su se posvetila radu s nekoliko preostalih
birokrata, da bi pronali rjeenja za ove gorue drutvene probleme. Ovakva
situacija je dovela do razvijanja formalnog odnosa izmeu vlasti i drutava.
Politiari su traili savjete i financijsku pomo od drutava za dnevne potrebe
grada, i tako sebi osiguravali veu slobodu da se fokusiraju na sigurnosne
potrebe.
Nabava i raspodjela hrane je bila posebno veliki problem, kako se rat
pribliavao kraju. Izmeu nedostatka hrane, inflacije i rastueg crnog trita,
ni civili ni vojnici nisu mogli kupiti osnovne stvari, poput krompira ili povra.14
Gradski slubenici su odbijali raditi iskljuivo za plau, zahtijevajui da dob-
iju i hranu pored novca.15 Ustae su odgovorile na krizu, tako to su hapsile
trgovce koji su dizali cijene i tako to su pozivali graane da prijave susjede
koji su imali ili prodavali krijumarenu hranu.16 Takoer, davali su drutvima
bonove za hranu, koje su drutva zatim dijelila siromanima. Ipak, bez hrane,
11
12
13
14
IAS, Gradsko poglavarstvo, kutija 1260.
15
ABH, Javni ured rada Sarajevo, kutija 12, dokument 215.
16
Sarajevski Novi List, 25.I.1945, str. 3.
Emily Greble Bali
na trnicama su bonovi esto bili bezvrijedni.17

U povjerljivom izvjeu od 17. februara 1945, ustaka vlast u Sarajevu je
priznala da nije u stanju osigurati hranu za graane, a posebno za rastuu
izbjegliku populaciju. Izvjetaj nije nudio nikakve preporuke za rjeavanje
ovog problema.18 Dva dana nakon ovog izvjetaja, voe nekoliko drutava,
ukljuujui Merhamet, Napredak i Narodnu uzdanicu, sastali su se s
hrvatskim Crvenim kriem da razmotre pitanje prehrane puanstva grada
Sarajeva, danas prva i najprea briga svih nas.19 Sudionici su poslali pismo
lokalnim ustaama, dajui preporuke za poboljanje nabave namirnica. Od
posebne vanosti bilo je da se razvije sistem gdje bi postojali posebni itarski
vlakovi, koji bi iskljuivo i izravno prevozili ivene namirnice (...) do Sarajeva
(), kao to je ve postojalo u Zagrebu. Neka drutva su takoer organizirala
poseban transport hrane putem Crvenog kria, budui da su vladini vlakovi
bili rezervirani za vojsku. 20
Unato nesigurnoj politikoj situaciji, Ustae su obraale panju na ono to
su im drutva preporuila u pogledu prehrane rastueg i sve nezadovoljnijeg
puanstva Sarajeva, jer im je trebala pomo drutava. Do 1945. godine vie od
50.000 izbjeglica se smjestilo u Sarajevo.21 Vlast je organizirala transporte do
Sarajeva i obnovila izbjeglike logore, kao Alipain most, ali na drutvima
je bilo da osiguraju sredstva za logore sa onim to im je trebalo poevi od
medicinske njege i hrane, pa do obrazovanja i moralne podrke.
Drutva su esto bila nezadovoljna vladinim oekivanjima. Merhamet
je iskazivao najvie nezadovoljstva, tvrdei da gradsko politiko rukovodstvo
krtari dok graani trpe.22 Krajem 1944. godine Merhamet je bio okiran
saznanjem da grad od njih oekuje da premjeste sve izbjeglice iz Alipainog
17
ABH, Hrvatsko kulturno drutvo Napredak, kutija 155, dokument 1.
18
Historijski muzej Bosne i Hercegovine (bivi Muzej revolucije), Ustaka nadzorna sluba,
dokument 3958.
19
20
Isto, dokument 37.
21
Sarajevski Novi List, 30.I.1945, str. 5.
22
IAS, Merhamet, kutija 9, 1944. godina.
mosta (sa svim barakama), pred nadolazeom linijom fronta. 23 Nakon serije
frustrirajuih i nesvrsishodnih sastanaka s politikim voama o izbjeglikoj
krizi, Merhamet je konano rijeio ovaj problem u januaru 1945.24 Reorga-
nizirao je svoje volontere u brojne pododbore i razvio sistem za koordinaciju i
praenje hiljada izbjeglikih molbi za hranu, sklonita i odjeu.25 Iako su znali
to treba raditi, voe Merhameta su bili ogoreni na grad koji se oslanjao
iskljuivo na njih i osjeali su se pretrpani obavezama. Rukovodstvo Mer-
hameta je 9. februara 1945. napisalo ogoreno pismo gradonaelniku, tvrdei
da aktivno uestvujui ve dugi niz godina u rjeavanju mnogih problema
nae drutvene problematike, ovo je drutvo, stjecajem okolnosti, preuzelo na
sebe mnoge javne funkcije, koje su prvobitno spadale u nadlenost dravnih
ili samoupravnih oblasti. Poput mnogih drugih, i Merhametovi najbolji
slubenici su bili mobilizirani i Merhamet je zahtijevao da mu se dodijeli
osposobljeno struno osoblje. 26
Svi ovi problemi su dodatno zakomplicirani ozbiljnom napetou izmeu
muslimana i katolika. Kako su se ratni uvjeti pogoravali, politike, drutvene
i kulturne tenzije su sve vie produbljivale jaz izmeu ove dvije strane, jer su
muslimani osjeali kao da hrvatska vlada ignorira njihove napore.27 Na godi-
njem sastanku u augustu 1944, mnogi lanovi Merhameta su se alili da se
gradska vlada i Crveni kri mnogo bolje odnose prema dalmatinskim izbjegli-
cama (katolicima) nego prema muslimanskim izbjeglicama, tako to im mno-
go bre nalaze posao i smjetaj. 28 I zaista, spisi hrvatskog Crvenog kria po-
kazuju da je ova organizacija preferirala katolike nad muslimanima. 29 tovie,
postoje brojni pokazatelji u dokumentima gdje se vidi da vlada nije pokazivala
obzir prema nekim muslimanskim vjerskim obiajima, poput sluaja kad je
23
Isto.
24
Isto, kutija 6, dokument 485. Vidi isto Sarajevski Novi List, 30.I.1945, str. 5.
25
IAS, Merhamet, kutija 6, dokument 284.
26
Isto, dokument 259.
27
Vidi Kemura, str. 229-230.
28
IAS, Merhamet, kutija 9, 1944. godina.
29
ABH, Drutva Crvenog kria, kutija 25, dokument 8.
Emily Greble Bali
1945. grad naruio svinjsko meso za djeije domove.30 Kad je Crveni kri
iscrpio zalihe, poput mlijeka u prahu, u decembru 1944, ili kada je odluio da
ne moe vie osiguravati smjetaj za djecu izbjeglice, nehumanitarna drutva,
poput Napretka, su se osjetila obaveznima da pomognu svoje vlastite vjerske
grupe.31 Kao i Merhamet i Napredak je postao veoma nezadovoljan lokal-
nom vladom i poeo je direktno kontaktirati visoke dunosnike u Zagrebu,
radi nabavke novca, hrane i kreveta za izbjeglice katolike.32
Kako su se drutva sve vie i vie pokazivala sposobnijima za obavljanje
javne slube, grad je konano sve prepustio njima. Ovo je naroito bio sluaj
sa sustavom pukih kola u Sarajevu. Uslijed mobiliziranja nastavnog osoblja i
krize u budetu, svih 14 pukih kola je bilo zatvoreno, zakljuno s januarom
1945.33 Da stvari budu gore, Nijemci su zaplijenili veinu kolskih zgrada
koje lokalna vlast i vojska nisu ni pokuavali nadomjestiti. 34 Kako bi pop-
unili ovu prazninu, Narodna uzdanica i Napredak, dva vodea kulturna
drutva u Sarajevu, smjesta su osnovali privremene kole. Tokom rata, obje
organizacije su davale stipendije za uenike, ali sa zatvaranjem pukih kola,
drutva su svoje snage usmjerila na odravanje sustava obrazovanja.35 Nar-
odna uzdanica je razvila potpun srednjokolski program sa, izmeu ostalog,
teajevima njemakog i hrvatskog jezika, latinskog, matematike, prirodnih
i drutvenih nauka za 463 muslimanska uenika.36 Uitelji posveeni svom
poslu su se dobrovoljno javljali da rade i izvan svog radnog vremena. 37 Kada je
grad zaplijenio njene zgrade i prekinuo finansijsku pomo za njen obrazovni
program, Narodna uzdanica je potraila pomo od Ulema Medlisa za
30
31
IAS, Drutvo Hrvatskih katolikih ena u Sarajevu, kutija 1. ABH, Hrvatsko kulturno
drutvo Napredak, kutija 154, dokument 1425.
32
33
ABH, Velika upa Vrhbosna, 1945. godina, kutija 4; IAS, Narodna uzdanica, kutija 49,
1928f.; Sarajevski Novi List, 5. II. 1945, st. 3.
34
ABH, Velika upa Vrhbosna, 1945. godina, kutija 2, dokument 1504.
35
Vidi Kemura, str. 205-226.
36
IAS, Narodna uzdanica, kutija 49, 1928f.
37
Isto.
uionice i novac.38 Predavanja su se nastavila do kraja marta 1945.39 Slino

tome, i Napredak je organizirao predavanja i radio sa uenicima srednjih
kola tokom zime 1944 - 1945. godine. U februaru 1945, s ponosom su ob-
javili da je vie od stotinu njihovih uenika zavrilo semestar i poloilo ispit.40
Da bi popunili prazninu u tehniki obrazovanom ljudstvu, drutvo Hurijet
je otvorilo malu strunu kolu koja je proizvela oko stotinu zanatskih radnika
u februaru 1945. To je bila prva generacija kvalificiranih radnika nakon dvije
godine praznine.41
Kako su drutva sve vie i vie preuzimala obaveze drave, tako su
zahtijevala sve veu i veu autonomiju. Mada su, izvana gledano, drutva
podravala hrvatsku dravu, njihove su se voe otro suprotstavljale svakom
pokuaju vojske ili vlade da ugrozi njihov rad i rad zajednice. U oktobru 1944.
Napredak se alio Zagrebu da njemaka vojska ne potuje obrazovni sistem,
da je veliki nedostatak udbenika u gradu i da drava ne daje prioritet obra-
zovanju.42 Zahtijevalo se od gradskih vlasti da osigura grijanje u uionicama, i
da se uenicima daju besplatne tramvajske karte, kako bi mogli lake dolaziti
u kolu.43
Za sarajevske drutvene prvake kako muslimane tako i katolike ob-
razovanje je predstavljalo mnogo vie od pukog odravanja kole za vrijeme
rata. Oni su vjerovali da je njihova dunost obrazovati budue voe nacije.44
Jedan od moda najeih sukoba se dogodio kada je lokalna vojna vlast, po
direktivi vlade, mobilizirala sarajevske katolike iz viih razreda srednje kole u
januaru 1945, te su poslani da slue u Zagreb. Po dolasku u Zagreb, momci su
otkrili da su bili upisani kao dobrovoljci, tako da su napustili vojsku i vratili
38
IAS, Narodna uzdanica, zapisnik, 13.I.1945
39
Sarajevski Novi List, 5. II. 1945, str. 3. i Sarajevski Novi List, 15. III. 1945, str. 3.
40
ABH, Hrvatsko kulturni drutvo Napredak, kutija 155, dokument 138.
41
Sarajevski Novi List, 7. II. 1945, str. 5.
42
43
ABH, Hrvatsko kulturno drutvo Napredak, kutija 155, dokumenti 70 i 71.
44
Drutvo Hurijet je teilo ne samo da naprosto obrazuje nove generacije trgovaca i
zanatlija, ve i da ih podstie da njeguju prave vrijednosti. Vidi Sarajevski Novi List, 3. III.
1945, str. 3.
Emily Greble Bali
se u Sarajevo dovriti kolu. Kada su lokalne ustae saznale za ovo, pokupili

su te momke i neke od njih uhapsili, a svim ostalima naredili da se vrate u
Zagreb. Rukovodstvo Napretka je bilo ljuto. Ne samo da su bili pogoeni
ponaanjem lojalnih katolika, ve ih je naroito uznemirilo to to drava i
vojska ne shvaaju vanost adolescenata za budunost drave. Napredak je u
ime aka iznosio argumente da narod i drava ne mogu opstati ako nema ob-
razovane i odane omladine.45 Iznenaujue je bilo to zbog ovog Napredak
nije pretrpio nikakve posljedice. tovie, u martu 1945, Ministarstvo narodne
prosvjete je proglasilo Napredak glavnim obrazovnim tijelom u Sarajevu, i
zatim poelo da se obraa direktno Napretku, umjesto vlastima u Sarajevu
kao posredniku.46
Briga za obrazovanje i odgoj mladih se, izmeu ostalog, ogledala i u radu
drutava sa siroadima (djeiji problem jest problem nae budunosti).47
Djeiji domovi su imali posebne vjerske muslimanske i katolike uitelje.48 U
strahu od neadvekvatnog moralnog i vjerskog odgoja siroadi u pretrpanim
javnim domovima, drutva su mnogo panje obraala na individualne
sluajeve. U procesu zbrinjavanja djece, neka drutva su teila da smjetaju
siroad u privatne kue. Tokom 1945. godine, Merhamet je pozivao musli-
manske vjerske voe i porodice da nau dom za siroad muslimane. 49 U mar-
tu se Merhamet poalio Ulema Medlisu da muslimani zanemaruju svoje
vjerske obaveze ako ne ele prihvatiti djecu, to osobito vrijedi za Sarajevo,
koje je i do danas pokazalo najmanje razumijevanje za stradalniku djecu.50
Politike voe su podarile drutvima traenu autonomiju, a zauzvrat su
drutva preuzela obavezu da se bore sa socijalnim problemima. Ponekad je
ovo dovodilo do problema jer su neki lanovi zloupotrebljavali svoje ovlasti.
Bilo je sluajeva kada su slubenici Merhameta ocijenili da je odreena po-
45
46
Isto, dokument 287.
47
IAS, Merhamet, kutija 6, zapisnik 14. I. 1944.
48
ABH, Velika upa Vrhbosna, 1945. godina, kutija 2, 1928f.; IAS, Merhamet, kutija 6,
dokumenti 92, 740 i zapisnik 7. IV. 1944.
49
50
Isto.
rodica neprikladna (djetetova i usvojiteljska), te bi dijete uzeli iz te porodice.51

Deavalo se da roditelji tvrde da im je dijete uzeto na silu i da se obrate polici-
ji.52 I pored ovakvih nepravilnosti, drava se nije mijeala u Merhametovu
misiju da zbrinu muslimansku djecu.53
Borba ovih drutava da odre tradicionalne i vjerske vrijednosti obu-
hvaala je takoer i rad sa mladim enama. Bilo je poznato da se male grupe
ena - muslimanke, katolikinje i pravoslavke tajno okupljaju i djeluju u
antifaistikim krugovima. 54 Drutvene voe su priznavale da masovno an-
tiratno raspoloenje dovodi do otpora i pro-liberalnih stavova koji su u su-
protnosti sa vjerskim i nacionalnim vrijednostima za koje se drutva bore.
Neke djevojke su zavrale u zatvoru zbog krae drveta. Druge su bile uhvaene
kako razmjenjuju seksualne usluge za hranu i ogrijev.55 Muslimanska drutva
su takoer bila zabrinuta izvjetajima o enama izbjeglicama koje su sklapale
ilegalne (nereligiozne) brakove.56 Tokom 1945, enski odjeli Merhameta i
Hurijeta su pokuavali da se bore protiv ovakvog pada religiozne vrijednosti
tako to su ohrabrivali mlade ene da se angairaju u humanitarne svrhe.57
Nadali su se da bi, pronaavi alternativu za politike aktivnosti, mogli te
mlade ene usmjeriti prema tradicionalnoj ulozi ene u drutvu.
***
Zadnjih mjeseci rata, vlasti u Sarajevu su odravali privid normalnog

funkcioniranja administracije u skladu s potrebama graana.58 Ovo je bilo
omogueno upravo zahvaljujui drutvima koja su u nedostatku dravnog
51
Isto, dokument 266.
52
Isto, kutija 9, 1944f.
53
Isto, kutija 6, zapisnik 10.III.1945
54
ABH, Zbirka NORa, kutija 1, dokumenti 32 i 62.
55
56
57
IAS, Hurijet, kutija 1, zapisnik enskog odbora, 22. I. 1945. Za kratki pregled Mer-
hametovog aktivnog enskog drutva vidi Bavi, str. 123.
58
Sarajevski Novi List, 23. I. 1945, str. 3; Sarajevski Novi List, 26. III. 1945, str. 3.
Emily Greble Bali
rukovoenja odravala javne slube. Ne moe se ni pretpostaviti kako bi se

odnos izmeu drave i drutava dalje razvijao da se rat nastavio. U svakom
sluaju, jasno je da su u februaru i martu 1945. drutva razvila toliku mo,
da su mogla preispitati dravnu politiku, ukljuujui i politiku prema vojsci,
i da su imala dovoljan autoritet kako bi bila ukljuena u sva vana gradska
dogaanja.59 Politike voe su shvaale da su im potrebna drutva da smire
graanstvo, i odravaju javnu podrku ustaama i dravi.
Ali, ta su drutva dobijala od rukovoenja znaajnijim dijelom grad-
skih poslova? Iako je njihov prioritet bio da potpomau svoje drutvene za-
jednice, takoer su htjela pojaati svoj utjecaj, jer su protivnike ideologije
i politiki pokreti poput komunizma i velikosrpstva ugroavali njihove
tradicionalistike drutvene obiaje. Monopol koji su drutva imala na javne
i kulturne slube im je omoguavao da utjeu na graane onako kako je to
drutvima odgovaralo. Za mnoge voe drutava, puno jednostavnije je bilo
da se fokusiraju na odravanje drutvenog morala, nego da se okreu ratu i
politici, jednostavno stoga to nisu ni znali kakav politiki entitet e izroniti
iz pepela NDH.
Nezavisna Drava Hrvatska, kao ni njemaka vojna vlast, nisu imali neku
naroitu podrku u gradu. Mnogi graani su bili siti rata i reima. ak su i
ustae, ideoloka jezgra drave i vojske, poeli gubiti iluzije kako su prolazili
mjeseci bez plaa i hrane za njihove porodice. 60 Ovo ne znai da je veina
graana bila na strani partizana, niti na strani jugoslavenske ideje, ve su jed-
nostavno bili umorni od rata i oite ravnodunosti drave prema njihovim
potrebama.
Drutva su bila dobro upoznata sa ovim osjeanjima. Nisu se fokusirala na
radikalnu desnicu ili ustaki nacionalizam, ve na lokalnu kulturu i potrebe
svojih pripadnika. U mnogim su stvarima stajali na strani graana, umjesto
ustaa ili Nijemaca, to ih je inilo vrijednim povjerenja u oima graana.
U itavoj zbrci partizanskih napada na grad, ustakog terora i njemakog
povlaenja, nastavljala su odravati predavanja, rukovoditi transportima
hrane, obezbjeivati medicinsku njegu za izbjeglike logore.61
59
Sarajevski Novi List, 16. III. 1945, str. 1.
60
IAS, Gradsko poglvarstvo, kutija 1260.
61
Vidi, naprimjer, ABH, Hrvatsko kulturno drutvo Napredak, kutija 155, dokumenti
Kada su partizani oslobodili Sarajevo u aprilu 1945, nisu bili odmah toplo
doekani od strane graana. Kao jedno od posljednjih njemakih i ustakih
uporita, grad je privlaio mnoge antipartizanske grupe koje su se nastavl-
jale boriti protiv novog reima mjesecima, ponegdje ak i godinama.62 Novo
komunistiko vodstvo je uoilo koliko su graani zbunjeni i nepovjerljivi pre-
ma novom reimu, naroito u usporedbi s ostalim dijelovima Bosne i Herce-
govine. Prvog dana dolaska na vlast, sarajevski Okruni komitet je izvijestio:
Autoritet nae vlasti nije na visini na cijelom terenu (), a veza s narodom je
bila slaba i to djelomino. Naroito su sarajevski Srbi i Hrvati, ali i Muslimani,
bili sumnjiavi prema novoj vlasti i vie su bili okrenuti politici HSS-a, zeml-
joradnika i JMO, koji nisu jo uli u na pokret. Izvjetaj navodi: Pokuavaju
obnoviti zemljoradniku stranku u koju bi se uvukli svi nezadovoljni. Ona e
biti glavno mjesto sadanje reakcije. Narod hoe uti stare poznanike i Srbe
iz Sarajeva. Tu sad treba parirati, i nek uje i ove nae, a ne samo reakcionare
() ivot u centru grada nas ne smije izolirati od naroda po selima. Nastojat
emo se politiki uzdignuti i kao takvi biti vieni kod masa.63
Kako bi odrali red i mir, partizani su dozvolili mnogim drutvima
(dodue, s novim rukovodstvom) nastaviti svoj rad.64 Dok su partizani pro-
ganjali faistike grupe i ustake simpatizere, Merhamet i Napredak,
koji su lako mogli biti oznaeni kao suradnici okupatora, nastavili su svoje
drutveno djelovanje. Na ovaj nain drutva su sluila kao stabilizator izmeu
nove Vlade i graana Sarajeva, kao to je bilo tokom rata izmeu vlasti NDH
i graana. Stavljajui akcent na javne slube, umjesto na politiku, drutva su
pomogla prilagoavanju graana ivotu u novoj dravi.
Zaista, u zimu i proljee 1945. drutva su posluila kao neophodan prijelaz
od faizma na komunizam i od umirue NDH na novoroenu Jugoslaviju.
268, 286, 288; IAS, Narodna uzdanica, zapisnik, 10. III. 1945; Sarajevski Novi List, 20.
III. 1945, br. 1181, str. 3.
62
Sarajevo u socijalistikoj Jugoslaviji, Sarajevo: Istorijski arhiv Sarajevo, 1988. knj. 1, str.
114.
63
ABH, Zbirka NORa, kutija 1, dokument 74.
64
Vidi, naprimjer, IAS, Merhamet, kutija 6, zapisnik 27. IV. 1945. i 22. 6. 1945; IAS,
Merhamet, kutija 9, Izvjetaj o radu Sekcije na zbrinjavanju djece; ABH, Hrvatsko kul-
turno drutvo Napredak, kutija 155, dokument 294 i kutija 172, dokument 102.
Emily Greble Bali
SUMMARY
THE LAST MONTHS OF WARTIME: SARAJEVOS PREPARATIONS
In this article, Emily Bali examines social conditions in Sarajevo during

the final months of World War II. By January 1945, a constellation of factors
including the Croatian states inability to monitor local governments or distri-
bute resources; the German occupation; and the refugee crisis created by the
Yugoslav civil war, had rendered Sarajevos local government nearly bankrupt
and totally ineffective. To fill this leadership void, private clubs and societies
(drutva) took over important social services. The drutva had their own fi-
nancial and material resources from membership dues, private donations, and
the strategic takeover of property and businesses during the war. Run by small
groups of community elites with close ties to local politicians and religious
leaders, the drutva had access to thousands of Sarajevans through religious,
cultural, and political circles. They organized schools, lectures, and exams, di-
stributed food, and built and maintained refugee camps and childrens homes.
Moreover, they were the principal liaison between Sarajevos citizens and the
government, a position they used to shape local policy, mold public attitudes,
and preserve social mores and conservative values as the war drew to a close.
When the Communist Partisans arrived in Sarajevo, they allowed many of
the drutva (albeit with new leadership) to continue their work in the city in
order to maintain order. Thus, the drutva served as an important bridge from
fascism to Communism and from the dying Independent State of Croatia to
the emerging Yugoslavia.
Vera Katz
Komunizam i represija:
Sud narodne asti u Bosni i Hercegovini
U ovom se radu otvara pitanje uloge i ciljeva Suda narodne asti u Bosni i
Hercegovini u 1945. godini. Na osnovi zakonskih propisa, novinskih lanaka i
arhivske grae pokuao se objasniti odnos izmeu komunizma i represije u vreme-
nu neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Pojedinani sluajevi osuenih prema
odredbama ovoga Suda su u izvjesnom smislu sjeanje na mnoge od njih, 60 godina
poslije.
Jedna od intrigantnijih tema u historiografskim i publicistikim djelima

jeste pokuaj stavljanja znaka jednakosti izmeu komunizma i represije. Me-
utim, sjeanja na 1945. godinu su razliita, u ovisnosti od ideolokih i poli-
tikih opredjeljenja, iza ega slijede osporavanja ili potvrivanja spomenutog
miljenja. Pojedinane prie i sjeanja suvremenika toga povijesnoga razdoblja
bila su poticaj da ovo istraivanje u poetku krene u pravcu otvaranja pitanja,
na osnovi pravne regulative, novinskih napisa i nekoliko ilustrativnih presu-
da Suda narodne asti. U vrlo oskudnoj bosanskohercegovakoj historiogra-
fiji o socijalistikom periodu to bi bio zanimljiv prilog povijesti svakodnevice
tijekom izuzetno turbulentnog vremena. Bilo bi korisno istraivaki dotai
dramatiku ljudi koji, s jedne strane, nisu prihvatili postulate komunistikog
reima, ili je sa druge, novouspostavljena vlast posumnjala u njihovu lojalnost,
za ije dokazivanje nije bilo vremena.
Bosanskohercegovaka prolost, na prijelazu iz rata prema miru, i u godi-
nama koje su slijedile, dijelila je vrlo sline, a esto identine procese sa svim
Vera Katz
ostalim jugoslavenskim federalnim jedinicama, jer je iz malobrojnog politbi-

rovskog jezgra Komunistike partije Jugoslavije dekretiran ideoloki, politi-
ki, privredni, dravni, ekonomski, odnosno ukupan koncept socijalistikog
modela vlasti. U tom prvom poratnom periodu u javnosti su dominirale dvije
konstante: s jedne strane, sustavno je afirmiran napredak u formi euforinog
velianja postignutih rezultata u svim sferama ivota, a s druge, bilo je evi-
dentno kontinuirano podsjeanje javnosti na postojanje lica i grupa koji su
taj nezaustavljivi napredak svjesno koili. Iskazano terminologijom toga
vremena, javnosti su priopavani uspjesi koje je ostvarivala narodna obnova i
izgradnja, narodna prosvjeta, narodna privreda, narodna vlast, narodni sudo-
vi, narodna demokratija, narodna milicija itd., za ta su bile zaslune narodne
mase, tj. savez radnika i seljaka i potene (narodne) inteligencije. Meutim,
prema miljenju nositelja narodne vlasti ti uspjesi bili bi i puno vei da ih
nisu ometali narodni neprijatelji, koji su kao protivnici nove vlasti koili
ukupni napredak, a da bi se dodatno pojasnilo tko su oni, imenovani su pe-
kulantima, ratnim profiterima, saboterima, pijunima, neradnicima, ostaci-
ma graanskih snaga, maekovcima, grolovcima, radikalima, klerikalcima,
nenarodnim elementima, poraenim snagama, neprijateljskim elementima
(...) i slinima. U neposrednom poratnom razdoblju bili su aktualni narodni
neprijatelji, sintagma preuzeta iz Staljinove nomenklature zduno koritena i
u jugoslavenskoj praksi, koji su kasnije preimenovani u dravne neprijatelje,
te su tijekom socijalistikog perioda bili raslanjeni kronolokim redosljedom
kao ibeovci, ilasovci, rankovievci, ezdesetosmai, proljeari, liberali, na-
cionalisti, tehnobirokrati, skrnavljai imena i lika Josipa Broza Tita, itd. Iz
iroke lepeze narodnih i dravnih neprijatelja, u ovom istraivanju pozor-
nost e biti samo na narodnim neprijateljima koji su procesuirani na Sudu
narodne asti, neposredno poslije rata.
Sustavno razvijanje sudstva, sa planom njegove primjene u daljnjem ra-
zdoblju poslije osloboenja, zapoelo je u proljee 1944. godine inicijalnim
prijedlogom Poverenitva za sudstvo Nacionalnog komiteta osloboenja Ju-
goslavije (NKOJ), koje je 19. 5. 1944. godine sainilo Prijedlog za formiranje
narodnih sudova sa najznaajnijim naelnim postavkama koja su trebala sli-
jediti zemaljska antifaistika vijea buduih jugoslavenskih dravno-politi-
Komunizam i represija: Sud narodne asti u Bosni i Hercegovini
kih sastavnica, pa tako i Bosna i Hercegovina (ZAVNOBiH). U to vrijeme

NKOJ je ocijenio: (...) Danas su se narodnooslobodilaki odbori afirmira-
li kao narodna vlast kroz itavu nau zemlju (uprkos nestabilnosti njihovog
funkcionisanja u pojedinim mjestima, pa i krajevima, zbog okupatorove akti-
vnosti). Oni su se razvili do izvjesnog stupnja. Taj razvoj narodnih civilnih
organa vlasti trai da se i u vrenju sudske vlasti ide korak dalje. Vrenje
sudske ( jurisdikcione ) vlasti treba odvajati od izvrne vlasti (ueg izvrnog
tijela NOO-a). To su razliite funkcije, razliita je i odgovornost njihovih
nosilaca, pa ih valja odvajati. Odvajanje sudske vlasti od politike moe nam
samo koristiti, jer jaa ugled i jedne i druge. Slijedei spomenuti Prijedlog,
ve u svibnju iste godine, donesena je Uredba o vojnim sudovima , u kojoj je
bilo propisano ustrojstvo, nadlenosti, kategorizacija krivinih djela, kazne,
zatitne mjere, postupci i izvrenje presuda. Osim ratnim zloincima, vojnim
licima i ratnim zarobljenicima za krivina djela, vojni sudovi sudili su i za
djela narodnih neprijatelja. Za razliku od ratnih zloinaca koji su kvalifici-
rani kao (...) pokretai, organizatori, naredbodavci te pomagai i neposredni
izvritelji masovnih ubijanja, muenja, prisilnog iseljavanja, odvoenja u lo-
gore i na prisilni rad stanovnitva, zatim palea, unitavanja i pljake naro-
dne imovine i dravne imovine, svi pojedini posednici imanja i preduzea u
Jugoslaviji, okupatorskim i drugim zemljama koji su neoveno eksploatirali
radnu snagu na prisilni rad odvedenih ljudi, funkcioneri teroristikog aparata
i teroristikih naoruanih formacija okupatora i domai u slubi okupatora,
oni koji su vrili mobilizaciju naeg naroda za neprijateljsku vojsku, narodni
neprijatelji su odvojeni u poseban lanak i njima su smatrani: (...) svi aktivni
ustae, etnici i pripadnici ostalih oruanih formacija u slubi neprijatelja i
njihovi organizatori i pomagai; svi oni koji su u slubi neprijatelja ma u kom
vidu kao pijuni, dostavljai, kuriri, agitatori i slino; koji su nateravali na-
rod da okupatorima preda oruje; svi oni koji su izdali narodnu borbu i bili
u dosluhu sa okupatorom; svi oni koji se odmetnu od narodne vlasti i rade

Slobodan Neovi, Stvaranje nove Jugoslavije 1941-1945. godine, Beograd-Ljubljana, 1981,
409-411.

Isto, 409.

Isto, 412 - 420.

Isto, 414 - 415.
Vera Katz
protiv nje; svi oni koji razaraju narodnu vojsku, ili su na drugi nain pomagali
i pomau okupatoru; svi oni koji izvre teke sluajeve ubistva i pljake i sli-
no. Na ovaj nain definirani ratni zloinci i narodni neprijatelji preneseni
su s vrlo malim izmjenama i u ostale zakone ove vrste. U daljnjoj izgradnji
sudske regulative, poetkom 1945. godine donesen je Privremeni krivini za-
kon za Federalnu Bosnu i Hercegovinu u kojem je nejasno propisano da: Kri-
vino djelo je svaka protivpravna radnja ili proputanje, koje je predvieno
u ovom zakonu, kao i svaka druga slina radnja ili proputanje. Poseban
odjeljak u njemu ine Krivina djela protiv dravnih vlasti i poretka u dravi
koji je bio vrlo pogodan za suenje licima koji su novu socijalistiku vlast
smatrali tuom i privremenom, a sredinji paragraf bio je sljedei: Zloin
je, svako djelovanje, kojim se svjesno i umiljeno rui ugled dravnih vlasti i
iri neprijateljska propaganda a sve u cilju, da se oslabe narodne vlasti i po-
redak stvoren Narodno-oslobodilakom borbom, u koliko ova djela nemaju
obiljeja zloina, koji spadaju u nadlenost vojnih sudova. Ovim kratkim
izvodima iz najvanijih zakonskih propisa, naglaen je pokuaj uspostavljanja
hijerarhije krivaca na kraju Drugog svjetskog rata. Meutim, nije bila iznijan-
sirana teina pojedinih kvalifikacija za odreena djela. Na prvom mjestu bili
su ratni zloinci, zatim su dolazili narodni neprijatelji, najdifuznija kategorija
potencijalnih osuenika, u koje su ubrajani i oni koji su bili osueni za radnje
protiv nacionalne asti. Prema opoj karakteristici tadanjeg zakonodavstva u
vremenu osnivanja, organiziranja, kadrovskog popunjavanja tih sudova nisu
jasno bile raslanjene nadlenosti, ali ni ujednaeno i definirano izricanje ka-
zni. Radilo se na principu postupak imade biti brz i bez suvinih opirnosti,
ali potpun. Koliko je takav rad mogao biti pravian u vremenu neposredno
nakon ratnih stradanja i revolucionarnog, pobjednikog zanosa u izgradnji
novih institucija vlasti ostaje veliko pitanje.
Ostavljajui po strani ratne zloince sa hipotekom tekih krivinih djela,
kojima se sudilo na vojnim i civilnim sudovima po krivinom postupku, uz

Isto, 415.

ZAVNOBiH dokumenti 1945,II, Sarajevo, 1968,349 - 371.

Isto, 349.

Isto, 360.

Slobodan Neovi, Stvaranje nove Jugoslavije, 416.
postojanje i esto izricanje i izvrenje smrtne kazne, ovdje e se pozornost

okrenuti prema licima kvalificiranim za djela protiv narodne asti, osudama
koje su ostavile dubok trag u ljudima i njihovim obiteljima, kao sjeanje na
esto neopravdanu komunistiku represiju, na metode ponienja, razvlae-
nja, nesigurnosti, straha, zadiranja u privatnost i diskvalificiranja pred javno-
u. Ova vrsta represije davala je negativne konotacije ukupnom socijalisti-
kom poretku kroz sjeanja i kasnija prepriavanja. Tako se dijelom stvaralo
i negativno miljenje o poretku, koje se nije moglo javno iskazati, jer proces
uutkivanja javnog mnijenja je bilo konstanta, a sloboda izraavanja vlastitih
stavova zabranjena. Tinjanje javno neiskazane ogorenosti takvim represiv-
nim mjerama uinilo je da novu vlast nisu mogli prihvatiti, ali je nisu smjeli
ni javno odbaciti. Ta raspoluenost politikog morala bila je evidentna ve
krajem rata.
Nagovjetaji osnivanja specijalnih sudova, kojima pripadaju i sudovi na-
cionalne asti, bili su spomenuti ve u prvoj polovici 1944. godine u Nacrtu
deklaracije o osnovnim pravima nacija i graana Demokratske Federativne Jugo-
slavije 10 , gdje se u odjeljku 13. predvialo da Izdajicama naroda i otadbine
i pijunima sudie specijalni sud za kanjavanje izdajica naroda i otadbine, a
okupatorskim zloincima i dravljanima Jugoslavije koji su pomagali okupa-
tore u vrenju zloina nad stanovnitvom Jugoslavije, sudie posebni sudovi
za kanjavanje zloina okupatora i njihovih pomagaa. Do obrazovanja ovih
specijalnih sudova ove zloine sude vojni sudovi.11
Optueni pred Sudom narodne asti bili su takoer svrstani u narodne
neprijatelje, tretirani su za lake prijestupe, mada im izreene kazne nisu bile
nimalo blage, a prema dodatnoj optubi mogli su biti naknadno prebaeni i na
vie vojne i civilne sudske instance. Inicijativa za osnivanje Suda narodne asti
u Bosni i Hercegovini pokrenuta je na sjednici Predsjednitva ZAVNOBiH-
a 30. 12. 1944. godine, to je u zapisniku bilo zabiljeeno na sljedei nain:
Drug uro Pucar obrazlae potrebu stvaranja specijalnog suda koji bi, upo-
redo sa vojnim sudovima sudio lica koja su se ogrijeila o interese narodno-
oslobodilake borbe. Dr. Grguri zastupa miljenje da se trenutno ne osjea
praktina potreba za stvaranjem specijalnog suda, jer vojni sudovi uglavnom
10
Isto, 305 314.
11
Isto, 311.
Vera Katz
sude svim ratnim zloincima i narodnim neprijateljima. Po pitanju stvaranja

specijalnog suda, po primjeru suda nacionalne asti u Srbiji, donesen je za-
kljuak da Odjeljenje za pravosue izradi projekat odluke o formiranju takvog
suda sa potrebnim obrazloenjem. Ovaj projekat Odjeljenje za pravosue po-
dnijee u roku od 15 dana.12 Nakon konzultacija sa Poverenitvom za sud-
stvo NKOJ-a,13 zatim sa srbijanskim14 i hrvatskim15 odjeljenjima za pravosue,
Predsjednitvo ZAVNOBiH-a donijelo je 6. aprila 1945. godine Odluku o
sudu za suenje zloina i prestupa protiv narodne asti Srba, Muslimana i Hrvata
Federalne Bosne i Hercegovine i o njegovom ustrojstvu i postupku.16 Osnivanje i
rad ovih sudova bilo je u tijesnoj vezi sa osloboenjem, jer je prvo poeo raditi
sud protiv srpske nacionalne asti u Beogradu, neposredno nakon njegovog
osloboenja, zatim je donesena odluka o bosanskohercegovakom sudu 6. 4.
1945. u Sarajevu, a zakon o njemu 26. 5. 1945. godine. Ovi sudovi djelovali
su relativno kratko, u Bosni i Hercegovini se kao takav ukida ve u kolovozu
1945. godine,17 a njegove najvanije nadlenosti prenose se u paragrafe novih
zakona. Da su ovi sudovi imali revolucionarni karakter govori sljedee obra-
zloenje: Nastali su u vremenu kada su nai narodi prelazili iz oruane borbe
12
ZAVNOBiH dokumenti 1943-1944, knj. I, Sarajevo, 1968, Zapisnik sjednice Predsje-
dnitva ZAVNOBiH-a od 30. 12. 1944., 905.
13
ZAVNOBiH dokumenti 1945, knj. II, Sarajevo, 1968, Odjeljenje za pravosue ZAVNO-
BiH-a obavjetava Povjerenitvo za sudstvo NKOJ da bi bilo potrebno da se formira Sud
narodne asti Federalne Bosne i Hercegovine ije bi kompetencije bile sline Sudu srpske
nacionalne asti, s tim to bi ovaj sud obuhvatio iri pojam narodne asti zbog heterogenog
sastava stanovnitva u Federalnoj Bosni i Hercegovini, 91.
14
ZAVNOBiH dokumenti 1945, knj. II, Odjeljenje za pravosue ZAVNOBiH-a trai od
Predsjednitva Velike narodnooslobodilake skuptine Srbije projekte zakonskih odluka u
kojima su poblie odreene krivice koje e suditi Sud za suenje zloina i prestupa protiv
srpske nacionalne asti, 90.
15
ZAVNOBiH dokumenti 1945, knj. II, Odjeljenje za pravosue ZAVNOBiH-a obavje-
tava Odjel za pravosue ZAVNOH-a o odluci Skuptine Srbije o formiranju Suda za sue-
nje zloina i prestupa protiv srpske nacionalne asti, 92.
16
ZAVNOBiH dokumenti 1945, knj. II, Odluka o Sudu za suenje zloina i prestupa pro-
tiv narodne asti Srba, Muslimana i Hrvata Federalne Bosne i Hercegovine i o njegovom
ustrojstvu i postupku, 266-271.
17
Osloboenje, Sarajevo, god. III, br. 81, 12. 8. 1945, Kako je dolo do ukidanja suda narodne
asti, 5.
na mirnu izgradnju svoje zemlje i kada su se trebali oistiti od onoga to se

kroz iskustvo pokazalo izdajniko i nenarodno. (...) ovi zakonski akti su u
vremenu u kome su doneeni ostvarivali bitne interese naih naroda.18
Odluka o obrazovanju suda za suenje zloina i prestupa protiv narodne a-
sti Srba, muslimana i Hrvata Federalne Bosne i Hercegovine objavljena je i u
dnevnom listu Osloboenje, s ciljem upoznavanja najire javnosti s njenim
sadrajem.19 U uvodnom dijelu, ve ustaljenom retorikom se objanjava da U
vrijeme kada su Bosna i Hercegovina bile pod faistikom okupacijom, kada
su narodi Bosne i Hercegovine - Srbi, muslimani i Hrvati prolazili najtee
godine svoje istorije i kada su najbolji sinovi i keri Bosne i Hercegovine sa
orujem u ruci i svim sredstvima vodili nepotednu borbu protiv okupatora i
njihovih pomagaa branei slobodu i bratstvo svih naroda Bosne i Hercego-
vine i ast svog narodnog imena, bilo ih je koji su iz kukaviluka doprinosili
neprijatelju svoje usluge te tako slabili otpornu snagu naih naroda i tetili
narodno-oslobodilakoj borbi. (...) Oslobaajui svoju zemlju i imajui pred
oima krvlju izvojevane tekovine i novi ivot i budunost federalne Bosne i
Hercegovine, nai narodi ne mogu ostaviti bez kazne zloine i prestupe protiv
naeg bratstva i narodne asti, jer je kanjavanje tih sramnih djela preduslov
uvrenja naeg moralno-politikog jedinstva.20 Da bi spomenuta Odluka
imala legitimitet, Predsjednitvo ZAVNOBiH-a se poziva na l. 1. i 2. Odlu-
ke o konstituisanju ZAVNOBiH-a u Vrhovno zakonodavno i izvrno naro-
dno predstavniko tijelo i najvii organ dravne vlasti Bosne i Hercegovine od
1. 7. 1944. godine.21
Odlukom se propisuje: lan 1. - Zloinima i prestupima protiv narodne
asti Srba, Muslimana i Hrvata federalne Bosne i Hercegovine, u smislu ove
Odluke, smatraju se sva ona djela kojim se teti ili moe tetiti ugledu i naro-
dnoj asti Srba, Muslimana i Hrvata federalne Bosne i Hercegovine i njihovoj
borbenoj otpornoj snazi, u koliko ta djela ne spadaju u veleizdaju i pomaganje
okupatoru u vrenju ratnih zloina. lan 2. - Zloinom odnosno prestupom
protiv narodne asti Srba, Muslimana i Hrvata federalne Bosne i Hercegovine
18
Isto, 5.
19
Osloboenje, god. III, br. 29, 9. 4. 1945, Obrazovanje Suda narodne asti, 3.
20
Isto.
21
Isto.
Vera Katz
smatra se: 1) Svaka radnja izvrena u svoje ime ili u ime kakvog bilo udru-
enja kao i svaka saradnja sa okupatorom i njegovim pomagaima na kojem
bilo polju duevne ili tjelesne djelatnosti ( politika, propagandna, kulturna,
humana, sportska, privredna, pravna, administrativna i slina saradnja), ako
ona, izlazei iz uobiajenog i redovnog poslovnog kruga poinitelja ili njego-
vog zvaninog djelokruga, ima za cilj podupiranje i pomaganje okupatora i
njegovih pomagaa u njihovom djelovanju za postizanje njihovih politikih,
vojnih ili kulturnih nastojanja, ili ouvanja i odravanja ovakvih ve postignu-
tih uspjeha, a ta radnja ili saradnja teti ili moe tetiti ugledu i narodnoj asti
Srba, Muslimana i Hrvata federalne Bosne i Hercegovine i njihovoj borbenoj
otpornoj snazi. 2) Svako prisno prijateljevanje i odravanje uskih odnosa sa
okupatorom ili njegovim pomagaima. 3) Krivice po poloaju odgovornih lica
iz dravne uprave, koje se sastoje u proputanju ulaganja dunih napora da ne
doe do sramnog poraza i kapitulacije Jugoslavije u godini 1941. (...) lan 4. -
Za djela iz l. 1 i 2 ove Odluke izvrena od lica drugih narodnosti, nastanjenih
na podruju Bosne i Hercegovine, sude vojni sudovi.22 Iz opirno citiranih
paragrafa vidljivo je da se u objavljenim arhivskim dokumentima Muslimani
piu velikim, a u Osloboenju malim slovom. Nelogino je za jednu vlast
koja se predstavljala iskljuivim uvarem ravnopravnosti tri naroda u Bosni i
Hercegovini, da jedan od tih naroda pie malim slovom i to u jedinom javnom
dnevnom glasilu. S jedne strane, tretirani su punopravnim narodom kada im
se sudilo, a kada im se trebala priznati nacionalna posebnost smatrani su
etnikom grupom ili vjerskom zajednicom, neopredijeljenim, odnosno onima
od kojih se u budunosti oekivalo da se opredijele kao Srbi ili Hrvati. Ta-
koer, diskriminirajui odnos bio je i prema drugim narodnostima, kojima
su za iste ili sline optube sudili vojni sudovi, to je imalo posebnu teinu - i
optunice i kazne. To to su neki ak i bili roeni na jugoslavenskim prosto-
rima ili pak tu proveli cijeli radni vijek nije utjecalo na njihov status. Prema
miljenju nove vlasti, nacionalno pitanje bilo je rijeeno proglaenjem brat-
stva-jedinstva, mada se samo na primjeru ovoga teksta zakona mogu analizi-
rati poetne pukotine u toj ideolokoj teoriji koja je mogla funkcionirati samo
jakom propagandom i uz snanu potporu sigurnosno-policijskog aparata.
22
ZAVNOBiH dokumenti 1945, knj. II, Odluka o sudu za suenje zloina i prestupa pro-
tiv narodne asti Srba, Muslimana i Hrvata federalne Bosne i Hercegovine i o njegovom
ustrojstvu i postupku, 266-267.
Kvalifikacijom neprijateljskog djela zloinom odnosno prestupom ukazuje

na nedifiniranost pojmova, ostavljenih za razliite mogunosti manipulacije
ili nesnalaenja u odreivanju izreenih kazni. Vrlo tanka crta u odluivanju
visine kazne ili daljnjeg procesuiranja dijelila je zloin od prijestupa.
U Odluci su navedene brojne radnje, zloini i prijestupi koji su bili u na-
dlenosti Suda narodne asti, a obujam mogunosti suenja svim sumnjivim
osobama bio je preirok, za ta kao ilustracija moe posluiti sljedei ulomak:
Krivice po poloaju odgovornih lica iz dravne uprave, koje se sastoje u pro-
putanju ulaganja dunih napora da ne doe do sramnog poraza i kapitulacije
Jugoslavije u godini 1941.23 Prema tome, nova vlast mogla je pronai sva-
kom privedenom licu krivicu, pa ak i onim apolitinim, a postupkom sue-
nja reprezentirati iroku osnovicu narodnog sudstva, ija su sudska vijea
imala najmanje jedno struno lice i to sekretara suda kao administratora: (...)
Svako vijee ima sekretara, koga iz redova pravnika postavlja Predsjednitvo
Zemaljskog antifaistikog vijea narodnog osloboenja Bosne i Hercegovi-
ne. Sekretar vijea vodi zapisnik sudskih rasprava, pomae pri izradi sudskih
odluka i obavlja administrativne poslove, sve pod nadzorom predsjednika vi-
jea, a u samom vijeu ima samo savjetodavni glas.24 Predsjednika i sekreta-
ra suda kao i ostale sudije imenuje Predsjednitvo Zemaljskog antifaistikog
vijea narodnog osloboenja Bosne i Hercegovine. Poslovima suda rukovodi
predsjednik suda koga u radu pomae sekretar suda. Predsjednik i sekretar
potpisuju sve odluke, ukoliko nisu u pitanju presude. Sjedite suda je u Sa-
rajevu. Sud vri sudsku vlast u vijeu od petorice sudija. Sudska vijea mogu
suditi i izvan Sarajeva, po pravilu u sjeditima okrunih narodno-oslobodi-
lakih odbora, u unaprijed po sudu odreenim sudskim danima. lan suda
sa teritorije okruga odnosno oblasti ulazi u vijee, koje sudi u tom okrugu ili
oblasti.25
Za sva nabrojana, i iz njih izvedena krivina, zloinaka ili prijestupna
djela bilo je predvieno sljedee kanjavanje: (...) a) gubitkom narodne asti,
23
ZAVNOBiH dokumenti 1945, knj. II, Odluka o sudu za suenje zloina i prestupa
protiv narodne asti Srba, Muslimana i Hrvata federalne Bosne i Hercegovine i o njegovom
ustrojstvu i postupku, 267.
24
Isto, 268.
25
Isto.
Vera Katz
kao redovnom kaznom, b) lakim ili tekim prisilnim radom, c) konfiskacijom

imovine u korist drave. Gubitak narodne asti moe biti privremen i doi-
votan; a kazna prisilnog rada moe biti najvia do 10 godina. Kazna gubitka
narodne asti sastoji se u iskljuenju iz javnog ivota, liavanja prava vrenja
javnih funkcija, gubitku graanskih prava i svih onih povlastica, koje uivaju
graani federalne Bosne i Hercegovine26, pa kao takvi bili su otputeni iz
dravne slube, a umirovljenici ostajali i bez prava na penzijske prinadle-
nosti. Osim gubitka birakog prava, to je bilo bitno za onemoguavanje
opozicije reimu na izborima, vrlo znaajna mjera bila je konfiskacija imovine,
koju je narodna vlast zvala sporadinom mjerom, ali, ona je bila redovita,
a njena sporadinost ogledala se samo u smislu da li je optueni imao ili ne
imovinu interesantnu za upis u dravnu svojinu. Meutim, iz rjeenja o kon-
fiskaciji imovine prema presudama ovoga suda moe se uoiti da je za nosite-
lje nove vlasti bilo vrlo korisno oduzeti ljudima kue, okunice, namjetaj,
posteljinu (...) pa ak i posljednju posudu za vodu i alicu za mlijeko. Razvla-
ivanje narodnih neprijatelja stvaralo je materijalnu osnovicu nositeljima
nove vlasti koji sebe nisu u tom procesu okarakterizirali ratnim profiterima,
jer su vlastite pozicije opravdavali sloganom eksproprijacija eksproprijatora
esto upotrebljavanim u socijalistikom miljeu mijenjanja sutinskih vlasni-
kih odnosa. Konfiskacija imovine, potpuna ili djelomina, izricae se uvijek
ako je u pitanju krivino djelo protiv narodne asti Srba, Muslimana i Hrvata
federalne Bosne i Hercegovine, kojim je se ilo na lino bogaenje ili kad je
se tee vrijeala narodna ast Srba, Muslimana i Hrvata federalne Bosne i
Hercegovine i njihova borbena otporna snaga. Prilikom konfiskovanja imo-
vine okrivljenika vodie se rauna o njegovoj nezbrinutoj uoj porodici, ali
samo u okviru one visine vrijednosti imovine, koju je okrivljeni imao prije
poinjenog djela.27 Pria o nezbrinutoj porodici okrivljenika bila je posebna
drama osiromaenih ljudi na kraju rata. Pravo koritenja imovine izuzete od
konfiskacije imala su maloljetna djeca do punoljetstva i supruga pod uvjetom
da se ne udaje ponovo. Veliki broj sudskih predmeta je procesuirano, a da se
ne bi propustili neki sluajevi, u Odluci je bilo predvieno da Krivice iz ove
26
Isto, 267.
27
Isto, 267
Odluke ne zastarjevaju.28
Na stranice dnevnog lista Osloboenje, organa Izvrnog odbora Na-
rodnog fronta Bosne i Hercegovine, prenesena su izvjea sa suenja vojnih i
civilnih sudova poznatijim osobama koje je trebalo javno diskvalificirati, ak
su opisana i reagiranja okupljene publike, neprimjerena jednom sudskom pro-
cesu, ali jesu revolucionarnom obraunu sa svima onima koji nisu bili uz vlast.
Da su sudbine mnogih ljudi bile tragine, bilo je uvjereno i najvie partijsko
rukovodstvo, koje je na svojim sjednicama ukazivalo na tetnost brutalnog
odnosa nekih niih organa vlasti prema narodu, pa su upuivali upozorenja
da se prekine sa neopravdanim progonima, ubojstvima, terorom, sektatvom
i slinim. Meutim, ti isti partijski organi uporedo su slali direktive da se sve
odluke moraju bespogovorno provoditi i da se mora biti osobito budan pre-
ma narodnim neprijateljima. itanjem dokumenata partijske provenijencije
moe se zakljuiti da oni nisu mogli izai iz svoga ideolokog okvira i revolu-
cionarne strasti koja ih je upuivala da se svaki otpor poretku kojeg su stvorili
mora skriti, ma od koga dolazio. Modeliranje javnog mnijenja na ovaj nain
osiguravalo je irinu informacija o narodnim neprijateljima, jer Sud pokree
postupak na prijavu Zemaljske komisije za utvrivanje zloina okupatora i
njihovih pomagaa, organa Odjeljenja zatite naroda za Bosnu i Hercegovinu,
vojnih sudova, redovnih narodnih sudova, po vlastitoj inicijativi ili po prijavi
privatnih lica29, to je ujedno stvorilo situaciju ope sumnjiavosti, nepovje-
renja i straha meu ljudima.
Predsjednitvo Zemaljskog antifaistikog vijea narodnog osloboenja
Bosne i Hercegovine postavlja narodnog tuioca pri sudu iz reda pravnika kao
i njegova zamjenika. Narodni tuilac rasporeuje svoje zamjenike kod pojedi-
nih vijea i saobraava njihov rad. Narodni tuilac odnosno njegov zamjenik
vodi istragu prikupljanjem cjelokupnog dokaznog materijala kako optube
tako i odbrane, presluava okrivljenog, svjedoke, vjetake i sl. (...) Po zavrenoj
istrazi po podnijetoj optunici sud e odrediti raspravu, na koju e pozvati sva
potrebna lica. Svi lanovi suda i zapisniar moraju biti prisutni za sve vrije-
me rasprave. Rasprava poinje itanjem optunice, koju ita narodni tuilac
odnosno njegov zamjenik. On na glavnoj raspravi zastupa optubu. Raspra-
28
Isto, 268.
29
Isto, 269.
Vera Katz
vom rukovodi pretsjednik vijea. Rasprava je usmena, a samo bitne okolnosti i

izjave unijee se u zapisnik o raspravi, koji e po zakljuenju rasprave potpisati
pretsjednik i sekretar vijea. Rasprava je javna, ako sud drugaije ne odlui.
(...) Optueni ima pravo na branitelja. Ako ga sam ne uzme, moe mu ga i
sud postaviti u naroito potrebnim sluajevima. Branitelj moe biti svako lice,
koje nije iskljueno po svojim moralnim osobinama.30 Meutim, izbor bra-
nitelja bio je izuzetno suen s obzirom na istovremeno preispitivanje njihove
podobnosti u advokatskim komorama.
Prema tome, presude su izricane U ime naroda, a narodne tuitelje,
narodne sudije i narodna sudska vijea postavljala je Partija. Po zavrenoj
raspravi sud e po slobodnom uvjerenju briljivo ocijeniti sav dokazni mate-
rijal i okolnosti i kaznu odmjeriti prema teini djela i njegovim posljedicama,
prema stepenu krivine odgovornosti i opasnosti krivca, uzimajui u obzir sve
oteavajue i olakavajue okolnosti. Ako se je okrivljeni po izvrenju djela
trudio, da aktivnim ueem doprinese ostvarenju ciljeva narodno-oslobodi-
lake borbe, sud e pri izricanju kazne ovo uzeti kao naroito olakavaju-
u okolnost, a u osobitim sluajevima osloboditi ga svake kazne.31 Putem
dvadesetsedam lanaka razraeni su svi potrebni elementi ustrojstva suda i
sudskog postupka. U odnosu na Odluku o obrazovanju suda za suenje zloina
i prestupa protiv narodne asti Srba, Muslimana i Hrvata Federalne Bosne i Her-
cegovine od 6.4. 1945. godine, Zakon o sudu za suenje zloina i prestupa protiv
narodne asti Srba, Muslimana i Hrvata Federalne Bosne i Hercegovine i o njego-
vom ustrojstvu i postupku od 26. 5. 1945. godine donio je neke izmjene.32 Za
razliku od lanaka u Odluci, Zakon je pravno i stilski dotjeraniji, izostavljene
su nepotrebne rijei, a l. 5. je bio izmijenjen, i glasio je da krivice iz ovoga
Zakona zastarjevaju nakon 20 godina. Uporeivanjem njihovih tekstova moe
se zakljuiti da su kvalifikacije djela ostale iste, kao i vrste kazni. S obzirom
na daljnju izgradnju institucija vlasti, Zakonom je propisano da predsjednika,
sudije i sekretara suda imenuje i smjenjuje Narodna skuptina Bosne i Her-
cegovine, odnosno njeno Predsjednitvo. Zatim, u odnosu na Odluku, koja je
pravno ukinuta usvajanjem ovog Zakona, jasnije je definirano ustrojstvo suda
30
Isto, 269-270.
31
Isto, 270.
32
Osloboenje, god. III, 1. 6. 1945, br. 57, Zakon o zatiti narodne asti, 2.
i sudski postupak. Osim objavljivanja teksta Zakona u dnevnim novinama,

uskoro je najira javnost bila upoznata i sa komentarom i tumaenjem ovoga
zakona. Nakon uvodnog dijela, u kojem se na ve zadati nain prezentacije
veliaju tekovine narodnooslobodilake borbe, nova vlast vlastite namjere
i ciljeve obrauna sa narodnim neprijateljima prebacuje na narod sljedeim
objanjenjem: Oslobodivi svoju zemlju i imajui pred oima krvlju izvoje-
vane tekovine i novi ivot i budunost federalne Bosne i Hercegovine nai
narodi nemogu ostaviti bez kazne zloine i prestupe protiv naeg bratstva i
narodne asti, jer je kanjavanje tih sramnih djela preduslov uvrenja naeg
moralnog i politikog jedinstva.33 Spomenuti novinski lanak donosi vrlo bi-
tne detalje kojih u tekstu Zakona nema, kao npr. da: (...) Sud ima etiri vijea
ija su sjedita zasada u Sarajevu, Mostaru, Banjoj Luci i Tuzli. Presuda je
izvrna, t.j. protiv nje nema pravnog lijeka.34 Zanimljiva je, takoer i sljedea
informacija (...) Odlukom Pretsjednitva Narodne skuptine od 5 maja 1945
imenovani su pretsjednik suda i sudije Suda Narodne asti, a odlukom od 18
maja ove godine imenovani su sekretari suda te sekretari vijea,35 a Zakon je
bio usvojen tek 26. 5. 1945. godine. Ubrzanim postupkom stvoreni su predu-
vjeti za funkcioniranje ovog specijalnog suda.
(...) Juer je Sud narodne asti otpoeo sa radom. Sjedite suda nalazi se
u Sudskoj palai. U Sali za voenje pretresa zasjedalo je vijee za okrug sara-
jevski, kome je pretsjedavao Grujo Novakovi, a kao lanovi bili su: pukovnik
Milo iljegovi, Ibro engi, Niko Tolo i Tomo Meo. Zapisnik je vodio
sekretar vijea Dr. Makanec. Javni tuilac za okrug sarajevski ukrija Berbi
(...) tuio je (...)36 Iz obrazloenja presuda bilo bi zanimljivo prezentirati izvo-
de iz nekoliko najeih, koje su donesene po slobodnom uvjerenjusudskog
vijea:
1.) Optueni (...) trgovac iz Sarajeva, proglaen je krivim: to se je 1 maja
1941 g. u Sarajevu primio povjerenitva manufakturne radnje Jevreja Monia
33
Osloboenje, god. III, br. 63, 11. 6. 1945, Obrazovanje Suda narodne asti federalne Bosne
i Hercegovine, 5.
34
Isto.
35
Isto.
36
Osloboenje, god. III, br. 66, 16. 6. 1945, Prvo suenje pred Sudom narodne asti, 4. (Au-
torica je namjerno izostavila imena optuenih).
Vera Katz
D. Saloma koji je progonjen i kasnije odveden po ustaama, a iju je radnju u

maju 1942 god. prenio u svoje vlasnitvo sklapanjem kupoprodajnog ugovora
sa Napretkovom zadrugom. Dakle uestvovao u posrednom razgrabljivanju
imovine lica progonjenih pod okupatorom odnosno njegovim pomagaima
ustaama i time vrijeao ugled i Narodnu ast Muslimana federalne Bosne i
Hercegovine i slabio njihovu otpornu snagu. Time je poinio krivino djelo
protiv Narodne asti zloinom iz lana 1 i 2 i 4 Zakona o sudu Narodne asti
pa je radi toga osuen: na gubitak Narodne asti u trajanju od 6 godina, na
kaznu tekog prisilnog rada od 4 godine i na konfiskaciju imovine, time, da
izvrne vlasti vode rauna o njegovoj nezbrinutoj uoj porodici, ali samo u
okviru one visine vrijednosti, koju je okrivljeni posjedovao prije poinjenog
djela; 2.) Opt. (...) bivi namjetenik Ministarstva skrbi iz Sarajeva, progla-
en je krivim to je za vrijeme okupacije kao knjievnik i pjesnik u sarajev-
skom Novom listu, objavio lanak pod naslovom ! Tragom slavne povijesti
Bosna i Hercegovina vjeno hrvatska, u kome je dokazivao pripadnost ovih
krajeva Hrvatskoj i veliao ustaki pokret kao oslobodilaki za narode Bosne
i Hercegovine. Nadalje je u istom listu uvrstio svoju pjesmu Emina Dafero-
va, zatim u istom listu uvrstio svoju pjesmu pod naslovom Tebi, u kojoj je
veliao Pavelia kao vou i spasitelja Hrvatske, uz koga da su svi Hrvati, zatim
objavio lanak takoer u istom listu Dok je srca bit e Kroacije, koji lanak
odie ustatvom i provokatorskim duhom. Osim toga, to je prilikom treeg
broja usmenih novina od 8 jan. 1944 u Sarajevu, govorio o temi: Hrvatska
straa na Drini, isto tako u svrhu ustake propagande, i najposlije saraivao u
poznatom ustakom listu Osvit, u kome je meu ostalim objavio i svoju no-
velu Vrijeme rua. Dakle, propagandno, kulturno i umjetniki saraivao sa
okupatorom i njihovim pomagaima ustaama i time vrijeao ugled i narodnu
ast Muslimana Bosne i Hercegovine i slabio njihovu otpornu snagu, te vrio
propagandu u korist okupatora i njihovih pomagaa irenjem nacionalne vjer-
ske i rasne mrnje, ime je poinio krivina djela protiv Narodne asti Musli-
mana federalne Bosne i Hercegovine zloinima iz l. 1 i 2 Zakona o sudu Na-
rodne asti, pa je radi toga osuen na gubitak Narodne asti u trajanju od 15
godina i na kaznu tekog prisilnog rada u trajanju od 8 godina. ; 3.) Opt. (...)
bivi inspektor eljeznike direkcije u Sarajevu, proglaen je krivim: to je na
poloaju inspektora direkcije dravnih eljeznica u Sarajevu od 1941 godine
pa do osloboenja nastojao da se to vie zadovolje potrebe njemake i ustake
vojske na dravnim eljeznicama radei kroz itavo vrijeme predano na tom,

da je za svoje zasluge koje je time uinio neprijatelju dobio odlikovanje, i to
red za zasluge III stepena. Dakle saraivao administrativno sa okupatorom i
njegovim pomagaima ustaama i ta je saradnja dopunjavala i pomagala poli-
tika nastojanja i akcije okupatora i njihovih pomagaa, te time vrijeala ugled
i narodnu ast federalne B. i H. i slabila njihovu otpornu snagu, a osim toga
sluio u inovnikom aparatu na mjestu naroito vanom za okupatora, ime
je poinio krivina djela protiv narodne asti prestupima oznaenim u l. 2 i
6 zakona o sudu Narodne asti, pa je radi toga osuen na kaznu gubitka Na-
rodne asti u trajanju od 3 god. i na kaznu lakog prisilnog rada u trajanju od 1
godine.; 4.) Nasuprot rome, (...) trgovac iz Sarajeva, osloboen je od optube,
da je za vrijeme okupacije bio u poslovnim i prijateljskim odnosima sa pred-
stavnicima njemake vojske, preko kojih je dobivao i kojima je monopolno
prodavao raznu robu, te da je kroz isto vrijeme pomagao etnike sa ijim se
pretstavnikom Neom Stokiem bio u stalnim poslovima i prijateljskim ve-
zama dok je od etnikog voe Mane Levnajia primao etnike letke i dalje
ih proturao, poto nije, bilo nikakvih dokaza da je navedeni (...) poinio djela
za koja je optuen.37 Sudilo se i u sljedeim sluajevima: Javni tuilac za
okrug sarajevski tuio je napokon (...) rodom iz Zenice, to je za itavo vrijeme
okupacije odravala prisne i intimne veze sa njemakim oficirima naroito sa
njemakim kapetanom Engihardtom, s kojim je odlazila esto na jahanje i
izlete u okolinu Zenice. Ovim je dakle odravala prisne i prijateljske odnose
sa pripadnicima okupatorske vojske i time vrijeala ugled i narodnu ast Hr-
vata Federalne Bosne i Hercegovine. U svom iskazu pred sudom optuena je
priznala da su za svo vrijeme okupacije njemaki oficiri stanovali kod njene
tetke kod koje je i ona boravila, te se je tom prilikom upoznavala i zabavljala.
Optuena se nalazi u estom mjesecu trudnoe. Nakon zavrenog pretresa sud
je donio presudu kojom se optuena (...) osuuje na gubitak Narodne asti u
trajanju od jedne godine i na kaznu lakog prisilnog rada u trajanju od tri mje-
seca.38 Samo nekoliko izvoda iz razliitih presuda moe ilustrirati, izmeu
ostalog, djela za koja se sudilo, ali i neujednaenost izreenih kazni s obzirom
na prezentirane optunice sastavljene prema ablonu kojim su se pisala obra-
37
Osloboenje, Sarajevo, god. III, br.74, 29. 6. 1945, Suenje pred Sudom narodne asti, 3.
38
Osloboenje, god. III, br. 66, 16. 6. 1945, Prvo suenje pred Sudom narodne asti, 4.
Vera Katz
zloenja presuda.
Uvjerljivost izreenih kvalifikacija protiv osuenih, stvara prvi dojam
da su kazne primjerene uinjenim djelima. Meutim, s obzirom na teinu i
otrinu izreenih kazni i uvjerenost sudskih vijea u njihovu ispravnost pre-
ma odredbama Suda narodne asti, neoekivano brzo su doneseni ukazi o
pojedinanom pomilovanju odreenih lica, 39 prema Zakonu o davanju amne-
stije i pomilovanja za krivina djela koja se sude po zakonima Federalne Bosne i
Hercegovine.40 Za nepunu godinu dana, u proljee 1946. godine, Predsjedni-
tvo Narodne skuptine Republike Bosne i Hercegovine daje pomilovanje i
oprata izreene kazne gubitka narodne asti i prisilnog rada, u potpunosti
ili djelomino. Ali, od 75 pomilovanih kanjenika samo su dvojici preinaili
kaznu konfiskacije, i to jednom vratili kuu za stanovanje, a drugom polovicu
imovine. Nakon tri mjeseca pomilovano je u razliitom stupnju oprosta jo
23 kanjenika, ali u ovom sluaju nikome nije vraena konfiscirana imovi-
na.41 Moda je najbolji primjer za ilustraciju rada Suda narodne asti suenje
upravnim i nadzornim odborima Napretkovih zadruga i zadruge Narodne
uzdanice,42 s obzirom na kvalifikacije djela i izreene visoke presude, od kojih
je veina smanjena za nepunu godinu dana. Svi lanovi uprave Napretkovih
zadruga i zadruge Narodne uzdanice radili su u cilju svestranog pomaga-
nja okupatora i ustaa, stavljajui se u slubu borbe protiv osnovnih ivotnih
interesa naih naroda. Sud narodne asti razmotrio je izdajniki rad ove grupe
ljudi i izrekao im zaslunu kaznu:
upnik Alaupovi osuen je na 12 godina gubitka narodne asti, 8 godi-
na tekog prisilnog rada i konfiskaciju imovine;
39
Slubeni list NR BiH, Sarajevo, god. II, br.13, 13. 3. 1946, Ukaz o pomilovanju lica osue-
nih presudama za suenje zloina i prestupa protiv narodne asti Srba, Muslimana i Hrvata
u Bosni i Hercegovini, 1.
40
Slubeni list NR BiH, Sarajevo, god. III, br. 13, 19. 3. 1947, Zakon o potvrdi, izmjenama
i dopunama Zakona o davanju amnestije i pomilovanja za krivina djela koja se sude po
zakonima federalne Bosne i Hercegovine, 134.
41
Slubeni list NR BiH, Srajevo, god. II, br. 26, 26. 6. 1946, Ukaz o pojedinanoj amnestiji
i pomilovanju lica osuenih presudama Suda za suenje zloina i prestupa protiv narodne
asti Srba, Muslimana i Hrvata u Bosni i Hercegovini, 1.
42
Osloboenje, god. III, br. 80, 5. 8. 1945, Izdajniki rad odbora Napretkovih zadruga i
zadruge Narodne uzdanice, 5.
Dr. Ivan Subai osuen je na 12 godina gubitka narodne asti i 8 godina

tekog prisilnog rada;
Stjepan Ili na 8 godina gubitka narodne asti i 5 godina tekog prisilnog
rada;
Franjo Ragu na 9 godina gubitka narodne asti i 6 godina tekog prisil-
nog rada;
ime Rupi, penzioner, na 6 godina gubitka narodne asti i 4 godine
Franjo Frani, trgovac, na 5 godina gubitka narodne asti i 3 godine te-
kog prisilnog rada;
Josip Brai, ravnatelj Napretkove zadruge u Sarajevu na 1 godinu gu-
bitka narodne asti i konfiskaciju polovine kue iji je suvlasnik;
Seid Husedinovi, bivi direktor Tvornice ilima na 6 godina gubitka
narodne asti, 4 godine tekog prisilnog rada i konfiskaciju imovine;
Asim Muharemovi, bankovni inovnik na 3 godine gubitka narodne a-
sti i 1 godinu lakog prisilnog rada;
Albert Radoevi, trgovac, na 5 godina gubitka narodne asti, 2 godine
tekog prisilnog rada i konfiskaciju radnje;
Marko Babi, inovnik Direkcije uma, na 6 godina gubitka narodne
asti i 4 godine tekog prisilnog rada;
Dr. Dragutin elik, upnik, na 5 godina gubitka narodne asti i 3 godine
Jozo Soo, penzioner, na 2 godine gubitka narodne asti i 6 mjeseci te-
kog prisilnog rada;
Filip Premui, glavni ravnatelj saveza Napretkovih zadruga na 8 godi-
na gubitka narodne asti, 5 godina tekog prisilnog rada i konfiskaciju imo-
vine;
In. Zvonimir Dojanski, na 3 godine gubitka narodne asti i 3 godine
In. Sulejman Denili, lan upravnog odbora Narodne uzdanice, na
9 godina gubitka narodne asti, 5 godina tekog prisilnog rada i konfiskaciju
imovine;
Nezir Kreo, trgovac, na dvije godine gubitka narodne asti;
Edhem ejvanija na 3 godine gubitka narodne asti;
Avdo Salihbegovi, advokat, na 1 godinu gubitka narodne asti;
Vera Katz
Edhem Galijatovi, inovnik zadruge Narodne uzdanice, na 1 godinu

gubitka narodne asti;
Dr. Zdravko utej na jednu godinu gubitka narodne asti;
Husein Behmen, Hugo Cvijernija i Edhem Lojo proglaeni su krivim,
ali ih je sud oslobodio svake kazne, jer je dokazano da su aktivno pomagali
Narodnooslobodilaki pokret;
Mijo Luki, Ibrahim Hadiomeragi i Asim Hadibegi osloboeni su
optube, jer je utvreno da nisu prisustvovali nijednoj od inkriminisanih
sjednica.
Sud je pored toga proglasio konfiskaciju cjelokupne imovine Saveza Na-

pretkovih zadruga i svih njegovih zadruga lanica, kao i zadruge Naro-
dne uzdanice, jer je i utvreno da su osueni funkcioneri radili kao organi
zadrunih ustanova. Na taj nain imovina ovih zadruga dola je u narodne
ruke i ona e da poslui istinskim narodnim i zadrunim interesima.Tako je
dobio svoj pravedni epilog izdajniki rad upravnih i nadzornih odbora Saveza
Napretkovih zadruga i zadruga Narodne uzdanice. Narodna pravda stigla
je one, koji su se, trgujui krvlju naih naroda, bili stavili u slubu najveih
neprijatelji nae zemlje.43 Opirno izvjee o djelovanju narodnih neprijate-
lja objavljeno je u Osloboenju 5. 8. 1945. godine, da bi se ve do 13. 3. 1946.
godine pripremilo objavljivanje pomilovanja za veinu njih:44
Don Alaupoviu Anti pok. Mate iz Sarajeva ostatak neizdrane kazne
tekog prisilnog rada, a kazna gubitka narodne asti snizuje se na 8 (osam)
godina, izreene presudom Suda narodne asti Vijee u Sarajevu.
Don Iliu Stjepanu pok. Ante iz Sarajeva ostatak neizdrane kazne
tekog prisilnog rada, a kazna gubitka narodne asti snizuje se na 4 (etiri)
godine, izreene presudom Suda narodne asti Vijee u Sarajevu.
Dr. Franji Raguu pok. Ante iz Sarajeva ostatak neizdrane kazne te-
kog prisilnog rada izreene presudom Suda narodne asti Vijee u Sarajevu.
Rupiu imi pok. Pavla iz Sarajeva ostatak neizdrane kazne tekog
43
Isto.
44
Slubeni list NR BiH, Sarajevo, god. II, br. 11, 13. 3. 1946, Ukaz o pojedinanoj amnestiji
i pomilovanju lica osuenih presudama Suda za suenje zloina i prestupa protiv narodne
asti Srba, Muslimana i Hrvata u Bosni i Hercegovini, 173-175.
prisilnog rada, a kazna gubitka narodne asti snizuje se na 3 (tri) godine, izre-
ene presudom Suda narodne asti Vijee u Sarajevu.
Braiu Josipu pok. Lovre iz Sarajeva ostatak kazne gubitka narodne
asti izreene presudom Suda narodne asti Vijee u Sarajevu.
Ing. Husedinovi Seidu um. Saliha iz Banja Luke snizuje se na 3 (tri)
godine kazna gubitka narodne asti i na 2 (dvije) godine kazna tekog prisil-
nog rada izreene presudom Suda narodne asti Vijee u Sarajevo.
Muharemoviu Asimu Huseinovu iz Bijeljine ostatak kazne gubitka
narodne asti izreene presudom Suda narodne asti Vijee u Sarajevo.
Don Dr. eliku Dragutinu pok. Ive iz Sarajeva - ostatak neizdrane ka-
zne tekog prisilnog rada, a kazna gubitka narodne asti snizuje se na 3 (tri)
godine, izreene presudom Suda narodne asti Vijee u Sarajevu.
Ing. Dojanskom Zvonimiru pok. Josipa iz Tuzle ostatak kazne gubitka
narodne asti izreene presudom Suda narodne asti Vijee u Sarajevu.
Galijatovi Edhemu um. Ahmeta iz Trebinja ostatak gubitka narodne
asti izreene presudom Suda narodne asti Vijee u Sarajevu.45
Kod osuenih lica u sluaju Napretkovih zadruga i zadruga Narodne

uzdanice uslijedilo je relativno brzo pomilovanje i oprost kazni veini, a za-
nimljivo je nekoliko karakteristinih postupaka vlasti. Svi katoliki sveenici
iz ovog procesa osloboeni su prisilnog rada i smanjene su im, ali ne i ukinute,
kazne gubitka narodne asti. Time se pokazala irokogrudost narodne vla-
sti prema njima, ali ih je i dalje ostavila izvan graanskih prava i mogunosti
javnog djelovanja. Za razliku od njih, dr. Ivan Subai, advokat, nije pomilo-
van, mada su kvalifikacije za poinjena djela bile sasvim sline, o emu govori
sljedei ulomak:
Glavne uloge u upravi Saveza Napretkovih zadruga i zadruge Naro-
dne uzdanice igrali su nekadanji saradnici Vlatka Maeka, koji su, dosljedni
svome voi, sa propau stare Jugoslavije samo prevrnuli kabanicu i nastavili
svoj stari posao varanja i eksploatiranja naroda. Glavnu rije vodili su upnik
dr. Ante Alaupovi i advokat dr. Ivan Subai, poznate linosti iz naeg pre-
dratnog bolesnog politikog ivota. Njihov izdajniki rad manifestovao se kroz
cijelo vrijeme rata. Obojica su javno slavili poglavnika i odravali najprijatelj-
45
Isto, 174.
Vera Katz
skije veze sa njemakim konzulom u Sarajevu, Gerdesom. upnik Alaupovi,

dosljedan misiji svojih kolega, ustakih kolega u fratarskim mantijama, go-
dine 1941 uzima ustake krvnike Pavelia, Budaka, Kvaternika i Artukovia
stubovima drave, koji hrvatski narod mudrim i energinim koracima vode
boljim i sretnijim danima i podvlai da svoje osnivanje i nastanak NDH ima
da zahvali Bogu, Anti Paveliu i njegovim vitekim, hrabrim i neustraivim
ustaama. Tako je govorio ovaj boji sluga u dane kada su ustaki jamari
klali na hiljade i hiljade nevine djece, ena i staraca u dane kada su se jauk i
kletva golorukog naroda uli do neba. On je takav ostao za cijelo vrijeme rata.
U martu 1945 on prisustvuje sveanoj veeri koju je u gradskom podrumu
priredio zloglasni krvnik Luburi sa svojim drutvom. Njegov uticaj u upravi
Saveza Napretkovih zadruga bio je jak i najvei dio izdajnikog rada Saveza
odvijao se po sugestijama upnika Alaupovia. Potpuno slinu ulogu igrao je i
advokat Subai. Kao predsjednik Saveza Napretkovih zadruga on rukovodi
privrednim poslovanjem Saveza i daje inicijativu za pljakanje narodne imo-
vine. Godine 1943 o godinjici osnivanja NDH, on dri govor u kome kae
da e svi mladii s orujem u ruci znati odbraniti i ouvati, a stariji svojim
umom doprinijeti izgradnji i ureenju NDH. Njih dvojicu slijedio je itav
niz izdajnika, meu kojima se istie ljekar dr. Franjo Ragu i dva upnika
Stjepan Ili i dr. Dragutin elik. Godine 1941 on je poglavniku predao ke-
sicu dukata, kao dar za izgradnju NDH. Za cijelo vrijeme, kao lan upravnog
odbora Saveza Napretkovih zadruga uestvovao je u konfiskaciji srpske i
jevrejske imovine. Ovaj pop volio je ee puta da bude u drutvu njemakih
oficira i ustakih funkcionera i da s njima pijani do u sitne sate. Svi lanovi
uprave Napretkovih zadruga i zadruge Narodne uzdanice radili su u cilju
svestranog pomaganja okupatora i ustaa, stavljajui se u slubu borbe protiv
osnovnih ivotnih interesa naih naroda. (...)46
Za razliku od advokata Subaia, lijenik Ragu je osloboen tekog pri-

silnog rada, ali mu je ostala kazna gubitka narodne asti u trajanju od devet
godina. Njegovo pomilovanje moe se dovesti u vezu sa nedostatkom lijenika
u preduzeima u poslijeratnoj obnovi, a naroito u rudnicima. Za razliku od
ovog lijenika ing. Dojanskom je ukinuta kazna gubitka narodne asti, ali ne
46
Osloboenje, god. III, br. 80, 5. 8. 1945, 5.
i prisilni rad, jer je on, vjerojatno, bio potreban u nekom od strunih timova
u Tuzli. Na popisima pomilovanih iz ovog sudskog procesa nije bilo onih
ija su zanimanja trgovaka. Oni su svojim zanimanjem i znatnom privatnom
imovinom predstavljali izvjesnu opasnost za novi poredak, pa osim to nisu
pomilovani, temeljito su kaznom konfiskacije razbatinjeni. Najizrazitiji pri-
mjer je ing. Denilia, ija imovina je postupkom konfiskacije bila dobrodola
za upis u dravnu svojinu posredstvom uprave narodnih dobara.47 Kategorija
penzionera, sitnih inovnika bila je marginalna u ovom sluaju. Uporeujui
teke kvalifikacije djela prema kojima su osueni u ovom sudskom procesu, i
za nepunu godinu dana pomilovanje istih, jasno se vidi ukupna namjera ovih
sudova.
Za istraivanje ove teme postoje odreena historijska vrela iz kojih se
mogu saznati podaci o pravnoj regulativi, zatim o stvaranju javnog mnijenja
putem novina i o pojedinanim sluajevima procesuiranih osoba preko arhiv-
ske grae. Na osnovi dosadanjeg uvida u temu, ovaj sud imao je nekoliko vrlo
vanih obiljeja. U prvom redu, uinkovito je djelovao nakon osloboenja sa
izrazitom politikom dimenzijom u diskreditaciji graanskih slojeva i katoli-
kog klera pred javnou, dokazujui da su oni i ast svoga naroda stavljali u
slubu nacistike i faistike ideologije. Presude gubitka narodne asti znaile
su gubitak graanskih prava, izmeu ostalog i birakog prava, ime se eli-
minirao dio politikih protivnika pred izbore. Izricanje kazni prisilnog rada
znailo je fiziku izolaciju tih osoba iz sredine u kojoj su dotada ivjeli, jer su
ovaj dio kazne, naroito ako su bili osueni na teki prisilni rad, izdravali u
rudnicima, umskim radilitima i na drugim izuzetno napornim poslovima,
a ako nisu bili u zatvoru bili su pod prismotrom. Zatim, presude konfisciranja
imovine znaile su ekonomsko razvlaenje, jer se imovina nije vraala i kada
je dobiveno pomilovanje, opratanje ili vraanje graanskih prava, odnosno
jednom oduzeta imovina prelazila je u dravni sektor privrede. To je bio samo
jedan od naina u procesu stvaranja dravne svojine. Svim tim mjerama elimi-
nirani su narodni neprijatelji, a tako moralno i materijalno osiromaeni graa-
ni nisu mogli postati ni potencijalna oporba. Sud narodne asti je, uostalom,
prezentirao iroku platformu narodnog sudstva, odnosno laici u sudstvu su
uradili cjelokupan posao ienja drutva od nepoeljnih stvarnih i navod-
47
ABiH, fond: Zemaljska uprava narodnih dobara (ZUND) 1945-1946, Odluke o konfiskaciji
imovine, kut. 13a, A-E, br. 8349.
Vera Katz
nih neprijateljskih elemenata. U ovoj pravnoj formi, Sud je vremenski djelo-

vao vrlo kratko, oko dva i pol mjeseca, ali je za novu vlast uradio ogroman
posao. Daljnjim razvojem pravosua zatita dravnog poretka na drugaiji je
nain inkorporirana u nove zakone.
Rat je ostajao u pozadini novih dogaaja. Nova vlast je donijela, izmeu
ostalog, i represiju koja je ovdje imenovana komunistikom, zbog ideolokog
obrasca primjene, koje se jo neki ljudi sjeaju, a njihovi nasljednici prepria-
vaju, povezujui je sa 1945. godinom, mada su puno ljepa sjeanja na ur-
nale koji su se prikazivali u kinima pred poetak filmske predstave, brino
odabrane za narod od strane zaduene partijske komisije. Filmski urnali, sa
idealiziranom i mnogo ljepom predstavom o stvarnosti, su takoer tema koja
eka svog istraivaa. Svakako, i tema o sudu narodne asti je tek otvorena.
Summary
Communism and Repression: the honorable Peoples Court
On the day of Sarajevos liberation, the new government established a

court to prosecute crimes and offenses committed against Serbs, Muslims, and
Croats in the Federation of Bosnia and Herzegovina. On May 26, 1945, a law
was passed on the courts organizational structure and proceedings. The court
functioned until the middle of August 1945, at which point the President of the
Peoples Assembly of Bosnia and Herzegovina closed it. Although the court
was short-lived, its revolutionary character had a significant effect on society
by removing real and alleged enemies of the people. As a political ploy, the
court publicly targeted certain bourgeoisie groups and Catholic clergy. The
sentences it handed down reflected its political mission. It punished political
rivals by removing their civil rights, thus eliminating competition at elections.
It used sentences of forced labor to isolate and remove individuals from the
community and strategically confiscated property and disinherited people to
increase the states assets. This theme is just now being addressed, sixty years
after the courts existence.
Mustafa Memi
NEKA PODSJEANJA NA 1945. GODINU

U MULTINACIONALNIM SREDINAMA
Partizanska pobjeda 1945. godine na prostorima bive Jugoslavije nije u

svim sredinama prihvaena sa jednakom dozom oduevljenja. U krajevima u
kojima je uspjeno djelovala NOV-a Jugoslavije i gdje je uticaj antifaistikog
pokreta bio vei - oduevljenje je bilo veliko. Meutim, treba konstatirati da
je utjecaj etnikog pokreta Drae Mihailovia u Srbiji, kao i utjecaj Pavla
uriia i Baja Staniia u Crnoj Gori, bio prisutan, ali i strah od NOV-e.
Ovde treba posebno istai da je i dio muslimanskog stanovnitva u San-
daku, posebno albansko stanovnitvo na Kosovu, ivjelo u strahu da se ne
ponove stradanja iz Balkanskog rata, i stradanja nakon 1919. godine. Tada je
stradanje bonjakog i albanskog stanovnitva bilo takvog obima i intenzite-
ta, da je u njihovu svijest ugraen strah da se neto slino ne ponovi i nakon
1945. godine. Meutim, putem obraanja antifaistikog pokreta, Bonjaci su
bili u mogunosti uvjeriti se da nakon pobjede nad faizmom nema povratka
starih vremena. uli su i oni za platformu NOB-e i odluke Drugog zasjedanja
AVNOJ-a, Prvog i Drugog zasjedanja ZAVNO Crne Gore i Boke. Posebno
su bili obavijeteni o donesenim odlukama Zemaljskog antifaistikog vijea
Sandaka i njegovoj Platformi. Saznali su i za Rezoluciju oblasne Konferen-
cije NOP-a za Kosovo koja je bila odrana u Bujanu, na graninom prostoru
prema Albaniji.
Od posebnog znaaja bilo je veoma zapaeno uee Bonjaka i Albanaca
u partizanskim jedinicama. Prvi put u svojoj historiji Bonjaci i Albanci zaje-
dniki su se borili u partizanskim odredima i brigadama pod komandom vr-
hovnog taba NOV i POJ. Svjesni su bili da tokom NOB-e partizani Bonjaci
Mustafa Memi
i Albanci nisu ubijani kao u vrijeme Prvog hercegovakog ustanka.

Pa ipak, nisu mogli da se oslobode strahova iz ranijih vremena, iako su
se partizani prema njima sasvim drugaije ponaali. Doivljavali su i oni sa
uasom obraun etnika Drae Mihailovia sa partizanskim pokretom. U
njihovoj svijesti neizbrisivo su ostali dogaaji iz februara i marta 1942. godine,
kada su etnici nemilosrdno progonili i trpali u zloglasne zatvore, na prijekim
vojnim sudovima osuivali i strijeljali, te internirali u faistike logore veliki
broj asnih i hrabrih patriota. Na osnovu konkretnih ponaanja i etnika i
partizana Bonjaci i Albanci su formirali svoja osjeanja prema njima. Bo-
njaci i Albanci su sa odobravanjem prihvatali stavove antifaista u svojim
redovima i ugroenim partizanima srpske i crnogorske nacionalnosti pruali
pomo. To se jasno iskazalo na prostorima Limske doline gdje su partizani,
koji su uspijevali ostati u ivotu i koji se okupatoru nisu predavali, pruali
utoite na terenima gdje je muslimansko stanovnitvo bilo u veini. Tada
su i desetkovani partizanski odredi sa teritorije koja je bila pod etnikom
kontrolom prelazili u krajeve nastanjene muslimanskim stanovnitvom, gdje
etnicima nije bio dozvoljen pristup. Primjera radi, od 180 boraca Andrijeva-
kog partizanskog bataljona ostalo je samo 27 koji nisu fiziki likvidirani ili
internirani. Oko 80% onih koji su preivjeli uspjeli su se prebaciti na teritorije
gdje je muslimansko stanovnitvo bilo u veini. Zajedno sa partizanskom ge-
rilom u ovim krajevima uspjeli su da izgrade zemunice i uz pomo tamonjih
antifaistikih snaga redovno su se snabdijevali, kako od dobrovoljnih priloga
organizovanih antifaista, tako i legalizacijom snabdijevanja putem tamonjih
pijaca.
Putem antifaistikog pokreta na ovim prostorima jo od juna 1942. godi-
ne uspostavljali su se i uspjeno funcionirali partizanski kanali, najprije preko
Rugovske klisure i roajskog kraja, a kada su se na ovim prostorima formirale
i kosovske partizanske jedinice, kojima nije bilo mjesta na prostorima Kosova,
ovi su kanali funcionirali i prema akovici, Prizrenu i Debru preko Peko-
pije u sjevernoj Albaniji. Bile su ovo prve veze Vrhovnog taba NOV i POJ
sa vrhovnim tabom na Kosovu i u Makedoniji. Tokom 1943. godine na ove
prostore stigao je i Skadarski partizanski bataljon. Tako se i dogodilo da su se
partizani, u uslovima kada na prostorima istone Hercegovine i itave Crne
Gore nisu bili u mogunosti nai bilo kakvo sklonite, na Plavsko-Gusinj-
skim prostorima grupisali u 4 partizanska bataljona razliitih nacionalnosti:
NEKA PODSJEANJA NA 1945. GODINU U MULTINACIONALNIM SREDINAMA
Muslimanski partizanski bataljon Plava i Gusinja, dio Andrijevakog parti-

zanskog bataljona i partizanski odred Bajram-Curi sa Kosova. Tada je na ove
terene doao i Skadarski partizanski bataljon Prljat Redepi.
U januaru 1943. godine pod komandom etnika vojvode Pavla uriia
i Drae Mihailovia izvren je poznati pokolj Muslimana u Bihoru. Mjesec
dana kasnije slino se dogodilo u pljevaljskom, pribojskom i ajnikom srezu
u kojem je najvie stradalo stanovnitvo Bukovice. U septembru 1943. godi-
ne zbog napada etnikog korpusa pod komandom Velika Bojovia, koji je
pokuao da prodre u Plavsko-Gusinjski kraj i da se obrauna sa tamonjim
stanovnitvom i partizanskim odredima, prvi put u svojoj historiji nali su se
udrueni u odbrani andrijevaki partizani sa plavsko-gusinjskim Muslimani-
ma i tamonjim partizanskim odredom. Oni su zajedno uspjeli da se rame uz
rame suprotstave etnicima Drae Mihailovia i da sprijee provoenje u ivot
ciljeva etnikog pokreta koji su definirani jo decembra 1941. godine i bili
usmjereni ka unitavanju muslimanskog i albanskog stanovnitva. Zapaeno
je da je zajednika borba partizanskih odreda i muslimanskog stanovnitva
doprinijela prevazilaenju ranijih shvatanja o sukobima. Pa ipak, tokom dru-
ge polovine 1944. godine faistiki kvislinzi su uspjeli da djelomino ponovo
ugrade nepovjerenje prema Crnogorcima. Na to je djelovala okolnost to su se
dotadanji pripadnici etnikih odreda predavali partizanima i veim dijelom
pristupali u partizanske brigade. To je naroito dolo do izraaja poslije spora-
zuma Tito-Subai i naredbe Vrhovnog komandanta Josipa Broza da se etni-
ci koji nisu ubijali i okrvavili svoje ruke mogu pristupiti u NOV-u Jugoslavije.
Ta je naredba sa strahovanjem i nepovjerenjem primljena meu dijelovima
bonjakog i albanskog naroda, koji su strahovali da e ti bivi etnici u parti-
zanskim uniformama ipak na neki nain nastaviti teror prema onima koje su
smatrali zakletim nesrpskim elementom. Otuda i ponovna pojava strahovanja
od novih meunacionalnih i meuvjerskih progona i zavlaenja u same sebe,
te oslanjanja prvenstveno na domae partizane.
Osloboenje pojedinih krajeva je u prvi mah razliito doekano. Dok su
jedni sa oduevljenjem doivljavali i doekivali partizanske jedinice, pripre-
majui im doeke i svrstavajui se u njihove redove, dotle su drugi sa odre-
enom dozom nepovjerenja privremeno naputali svoje domove i sklanjali se,
makar privremeno i od partizanske vojske. Tek kada su se uvjeravali da je ta
borba stvarno zasnovana na ravnopravnosti pripadnika svih naroda, ponovo
Mustafa Memi
su se vraali u svoje domove, prihvatali partizansku vojsku i stupali u nju.

Prorijeene partizanske brigade popunjavane su novim borcima iz svih naro-
da i krajeva. Te nove partizanske jedinice su se pridruile u maru za konano
unitenje faistikih snaga i osloboenje zemlje u cjelini.
Formirana je nova vlast u kojoj su bili okupljeni pripadnici svih naroda
i narodnosti. Sve vie je dolazila do izraaja Platforma koja je proklamovana
tokom NOB-e.
Pa ipak, ponovo su dole do izraaja neke pojave koje su bile u suprotnosti
sa proklamovanim principima usvojenim na Drugom zasjedanju AVNOJ-a i
pokrajinskim skuptinama. Najtee je prihvaeno ukidanje Zemaljskog anti-
faistikog vijea Sandaka i rasparavanje proklamovane autonomije u ovim
krajevima. Dole su do izraaja neke egoistike pojave u susjednim krajevima,
koje su izraavale tenju da se ponovo vri koncentaracija vlasti prema vein-
skim strukturama susjednih pokrajina. To je pravdano navodnom razdroblje-
nou pojedinih naroda koji su ivjeli u mjeovitim etnikim krajevima. To
to se tada dogodilo sa narodima u Sandaku, prvenstveno sa Bonjacima u
njemu, bilo je protivno Proklamaciji NOB-e. Posebno je bilo pitanje nacio-
nalnih prava naroda na Kosovu. Preutane su odluke Bujanske konferencije,
a prava nauna kritika preutana je. Kao djelimini uesnik tih dogaaja, ali
i kao historiar, stojim na stanovitu da pravi nauni odgovori na te probleme
nisu prezentirani. Pokazalo se da ono to ivi u duhu jednog naroda ne moe
se prelamati preko koljena. Potpunija i objektivnija analiza ovih dogaaja naj-
vjerovatnije bi pokazala da i tadanja opredjeljenja nisu bila rezultat opredje-
ljenja kadrova jednog naroda, ve je na odreen nain postojala podrka i
saglasnost najodgovornijih kadrova koji su tada rukovodili zemljom.
Ukidanjem ZAVNOS-a otpoeo je proces iseljavanja Bonjaka iz tih kra-
jeva prema Istanbulu. Istovremeno je permanentno tekao proces njihovog ise-
ljavanja na prostore BiH, prvenstveno u Sarajevo. To je naroito dolazilo do
izraaja u susjednim krajevima prema Bosni. Bitno je izmijenjena struktura
stanovnitva u pljevaljskom kraju, djelimino Prijepolju i Priboju. Iseljavanje
u Tursku bilo je naroito izraeno tokom sedme decenije proteklog stoljea.
Ono je nastavljeno i poslije usvajanja Ustava iz 1974. godine. Iseljavanje iz
Sandaka poprimilo je tendencije permanentne pojave. Posljedice toga bile su
da je u nacionalnoj strukturi znaajno smanjeno uee Bonjaka u Sandaku
dok je ono istovremeno poveano u Bosni, prvenstveno u Sarajevu.
Ova se pojava znaajnim dijelom objanjava i nepovoljnim poloajem

Sandaka u ekonomskom pogledu. Ta je karakteristika vaila i od ranije, pa
su Sandak i Sjeverna Crna Gora ekonomski bili nerazvijeniji i zaostajali u
odnosu na druge krajeve. Nova narodnooslobodilaka vlast uoila je tu poja-
vu i politikom razvoja ekonomski manje razvijenih krajeva pokuala podstai
njihov bri razvoj u odnosu na druge krajeve. Ovo ispravno i humano opredje-
ljenje, koje je nastupilo nakon stvaranja nove vlasti, nije cjelovito i dosljedno
sprovoeno, jer se u socijalistikim republikama i pokrajinama javila tenja
nejednakog ekonomskog razvoja u njima. Posljedice takve politike neravno-
mjernog razvoja i rasporeda sredstava Fonda za razvoj manje razvijenih kra-
jeva iskazale su se u izrazito brem razvoju Primorske i Centralne oblasti u
Crnoj Gori, te Pritine na prostoru Kosova. Time su ekonomske razlike jo
vie pogorane. U cjelini je Fond za razvoj manje razvijenih krajeva izazvao
protivrjenosti izmeu vie i manje razvijenih republika odnosno pokrajina.
U cjelini, politika breg razvoja manje razvijenih republika i pokrajina, kojim
se teilo smanjenju razlika u dostignutom stepenu drutveno-ekonomskog ra-
zvoja, s jedne strane je dovodilo do surpotnosti izmeu vie i manje razvijenih
republika i pokrajina, a istovremeno do poveanja razlika izmeu razvijenih i
manje razvijenih regiona u zaostalim republikama i pokrajinama.
Neadekvatno opredjeljenje u odnosu na zemljoradnike zadruge, dovodilo
je i do pojava prinude i osiromaenja sela, koje je inae znaajno stradalo tokom
1941. i 1945. godine. Pokazalo se da je politika u odnosu na kolektivizaciju
sela, koja nije bila odraz stvarnih potreba i dostignutog drutveno-ekonom-
skog razvoja, vrlo negativno djelovala u odnosu na selo i njegov razvoj. Takva
politika je brzo naputena, ali su posljedice uticale na tee prevazilaenje nje-
gove zaostalosti. Na lokalnom nivou bile su prisutne i pojave nepotovanja
ljudskih prava i prava svojine. Sve to, uz nizak nivo drutveno-ekonomskog
razvoja, dovodilo je do toga da proklamovane slobode sa kojima je otpoeo ra-
zvoj 1945. godine nisu davale adekvatne rezultate. Raspoloenje velikog broja
naroda i vjera u proklamovane slobode i prava postepeno se gasilo. Shvatilo
se, neto kasnije, da je nuno prihvatiti liberalniji odnos prema otvaranju mo-
gunosti da se povea stopa zaposlenosti putem privremenog rada van granica
zemlje. Ta prvobitna privremenost izgubila je prvobitni karakter, jer se uslo-
vi za povratak privremeno iseljenih nisu obezbjeivali, pa je ta privremenost
velikim dijelom poprimala karakter stalnosti. Dolo je do odlaska znaajnog
Mustafa Memi
dijela stanovnitva, prvenstveno mlae dobi i veih radnih sposobnosti. U

svemu tome veoma negativno se odrazilo pogoravanje politikih i ekonom-
skih odnosa sa SSSR-om i blokom istonih zemalja. Uz to, formiran je i Goli
otok, kojim su onemoguene aktivnosti znaajnog broja kadrova formiranih
u NOB-i. Dolo je, u cjelini, do ograniavanja proklamovanih ljudskih slobo-
da, to je trajalo 20-ak godina. Sve ove pojave oteavale su intenzitet drutve-
no-ekonomskog razvoja i ostvarivanje proklamovanih sloboda tokom NOB-e.
Javili su se i pokuaji reafirmacije faizma, koji je kroz NOB-u poraen. To
se naroito izraava u tenjama da se ublai poraz faizma i da se protivno
istorijskim injenicama pokua devalvirati NOB-a.
U posljednje vrijeme tenje da se pojedini nosioci pokreta Drae Mihailo-
via tretiraju u drukijem svjetlu u odnosu na ono to su stvarno bili, posebno
nastojanja da se etniki pokret prikae, makar djelimino, oslobodilakim,
historijski su neprihvatljive. Direktivama Drae Mihailovia iz septembra i
decembra 1941. godine o istrebljenju nesrpskog stanovnitva, prvenstveno
Bonjaka, etniki pokret je i de iure i de facto otpoeo sa procesom etnikog
ienja, sa ciljem stvaranja Velike Srbije, to je kasnije nastavljeno tokom rata
od 1991. do 1995. godine. Pogrena orijentacija i opredjeljenje tokom Drugog
svjetskog rata nanijeli su veliku ljagu srpskom narodu i ona se ne moe ski-
nuti neistinama i falsifikatima. Samo dosljedno opredjeljenje koje bi stvarno
imalo za cilj da se vrati duh povjerenja meu narodima i dosljedna borba pro-
tiv nosilaca i ideja te politike moe pomoi da se vrati duh povjerenja meu
narodima.
SUMMARY
A FEW REMARKS ON EVENTS IN MULTINATIONAL CENTERS IN 1945.
In this work, the author discusses various reactions to the Partisan victo-
ryin 1945 in the territory of Sandak. He focuses especially on the fears of-
Bosniaks and Albanians that stemmed from their experiences in the Balkan
Wars. The author argues that the fears that existed in this multi-nationalregion
were aggravated by Chetnik presence in certain regions, as well as bythe fact
that towards the end of the war, several Chetnik units joined the Partisans.
The atmosphere of distrust was further exacerbated by thePartisan decision
to dismiss Sandaks Anti-fascist Council. Bosniaks beganto emigrate from
the region and settle in Turkey, a process that peaked inthe 1960s. Thus, the
author claims that as a direct result of Chetnik participation in the Partisans,
there is a significantly smaller number of Bosniaks in Sandak today.
Muharem Kreso
PLATFORMA NARODNOOSLOBODILAKOG POKRETA

OD 1941. DO 1945. GODINE CILJEVI I REALIZACIJA
I
Platforma Narodnooslobodilakog pokreta Jugoslavije u Drugom svjets-
kom ratu je uveliko proizala iz predratne i preodokupacijske orijentacije njen-
og pokretaa Komunistike partije Jugoslavije, a bitno je sadrana i u njenom
inicijalnom nazivu Platforma Narodnog fronta slobode. Kao takva uveliko
je rezultat radikalnog zaokreta meunarodnog revolucionarnog pokreta, for-
muliranog na Sedmom kongresu Kominterne od 25. jula do 21. avgusta 1935.
godine u Moskvi. Sutinu te orijentacije predstavlja koncentracija Pokreta na
borbu protiv naraslog faizma kao najreakcionarnije diktature, oslonjene na
nacionalnu i socijalnu demagogiju u borbi za dominaciju svijetom. Do tog
vremena i pobjede faizma u Njemakoj, i Kominterna i njena sekcija KPJ, na-
cionalno pitanje su - jo iz vremena socijaldemokratije - smatrale buroaskim
pitanjem, to znai pitanjem koje rjeava buroazija, a ne proleterijat.
Sutinu nove Platforme inila je konstatacija da je centar reakcije pomje-
ren u faistike drave, te da je faizam neprijatelj ne samo radnike klase,
nego i svih demokratskih slojeva. Kompleksno razmatrano nacionalno pi-

Za KPJ, iji suosniva je bila i Socijaldemokratska stranka Bosne i Hercegovine, to je bio
drugi, radikalni zaokret. Poetno strategijsko opredjeljenje za revolucionarnu klasnu borbu
nije bilo praeno konkretnim revolucionarnim programom, pa je osnovu platforme, u est
pokrajina organizovane partije, inila unitarna demokratska drava ravnopravnih graana
republikanskog oblika. Od Vukovarskog kongresa (1920) bila je to platforma Kominterne,
ukljuujui i ruenje jugoslovenske drave od Drezdenskog kongresa (1928).
Muharem Kreso
tanje, rezultiralo je izmjenom odnosa prema jedinstvenoj dravi i kao bitna

pretpostavka stvarne ravnopravnosti zahtijevan slobodni razvitak nesrpskih
naroda.
Novine Platforme ticale su se irokog okupljanja progresivnih i de-
mokratskih snaga za borbu protiv faizma, i profaistikog kursa vladajuih
krugova u zemlji kao glavnog neprijatelja i naroda i demokratije. Na toj os-
novi ostvaren je povratak Rukovodstva u zemlju i promijenjen odnos prema
postojeoj dravi Jugoslaviji. Umjesto 9 banovina trebalo je izabrati 7 narod-
nih skuptina odnosno sabora (Hrvatske, Slovenije, Makedonije, Crne Gore,
Srbije, Bosne i Hercegovine i Vojvodine). Ni Sandak ni Kosovo jo nisu bili
sagledani kao problem te vrste.
Rezolucijom CK KPJ poznatoj kao Proglas narodima Jugoslavije iz janu-
ara 1937, s osloncem na Titovo pismo za Srbiju, Platforma je usmjerena na
slobodnu zajednicu svih naroda Jugoslavije u sadanjim granicama, ureenu
na federativnoj osnovi. Podran je izbor narodnih skuptina, kako bi se
uinio kraj reimu velikosrpske prevlasti, a narodima i nacionalnim manjina-
ma osigurala ravnopravnost i odluivanje o dravnom ureenju. Platforma je
dakle demokratska federativna republika i ako se zahtjev za republikom jo ne
istie iz taktikih razloga.
Nakon smrti kralja Aleksandra u zemlji je prevladalo shvatanje istroeno-
sti koncepta unitarne drave i jedinstva troplemenog jugoslavenskog naroda.
Po dolasku na elo KPJ Tito je shvatio sutinu odricanja dravnog vrha od
unitarne drave. Jasno je vidio da velikosrpska vrhuka pa i dio Udruene
opozicije, dajui pravo Slovencima i Hrvatima, sve ostale narode i provincije
smatra srpskim. Shvatajui da nema demokratije bez nacionalne slobode niti
nacionalne slobode bez demokratije oba faktora je vrsto ujedinio 2. novembra
1936. u tezama platforme projektovanog Narodnog fronta slobode.
Srpske graanske snage na to su odgovorile dvojako:
- Januara 1937. godine profesor istorije drave i prava Slobodan Jovanovi
odgovorio je formiranjem Srpskog kulturnog kluba, koji je u sprezi sa Vladom,
Krunom i Generaltabom, nastupio u odbranu pozicija steenih u unitarnoj
dravi, ali joj je zamjerio neomeivanje srpskih teritorija, to je praktino
znailo vraanje otvorenoj srpskoj ekspanzionistikoj politici.

Isto, str. 134-158. Rodoljub olakovi, Pravi odgovor na pitanje ija je Bosna i Herce-
govina, u: AVNOJ i NOB u Bosni i Hercegovini. Sarajevo : Institut za istoriju, 1974, str. 12.
PLATFORMA NARODNOOSLOBODILAKOG POKRETA OD 1941. DO 1945. GODINE CILJEVI I REALIZACIJA
- Juna iste godine Demokratska stranka Ljube Davidovia se Rezolucijom

Glavnog odbora zaloila za sloeni oblik jugoslavenske drave, a Svetozar
Pribievi jo 1936. za federativno ureenje zemlje. Na toj osnovi u oktobru
iste godine formiran je Blok narodnog sporazuma.
Za prve je to relativiziralo oslonac na spoljne faktore (Italija, Njemaka
ili Velika Britanija) i dovela ih u poziciju estokog protivnika Narodnooslo-
bodilakog pokreta i kroz to moda najznaajnijeg saradnika okupatora, a
druge pribliilo antifaistikim snagama u zemlji i doprinijelo kristaliziranju
platforme Narodnog fronta.
Nakon Titovog preuzimanja rukovoenja Komunistikom partijom
1937, te dolaska u zemlju 1938, s obzirom na sve uoljiviju ratnu opasnost
(Anlus Austrije, Minhenski sporazum, okupacija ehoslovake), Platforma
je dograivana novim elementima.
U prvih devetnaest mjeseci Drugog svjetskog rata, ukljuenu u jugoistoni
privredni privjesak (Ergnzugsraum), Jugoslaviju je Trei rajh dva puta zatitio
od agresije faistike Italije, ali i uporno stezao obru oko nje radi integracije
u novi, Evropski poredak. To je konano i ostvareno (u raskonom dvorcu
Belvedere princa Eugena Savojskog u Beu) 25. marta 1941. godine potpisiv-
anjem protokola o pristupanju Kraljevine Jugoslavije Trojnom paktu.
Martovski pu i faistika agresija na Kraljevinu Jugoslaviju, koja je ve
bila pristupila Trojnom paktu, nisu nita promijenili u izloenoj platformi,
ali su duboko promijenili odnos snaga u zemlji, na koje se ta platforma tre-
bala osloniti. Do tada se ona oslanjala uglavnom na obespravljeno nesrp-
sko stanovnitvo, ali su Hitlerov naglaeni, vjerolomstvom pravdani, anti-
srpski stav, zavedeni okupacioni reim i oslonac na ekstremne separatiste u
unitavanju Jugoslavije i kao ideje (als Staatsgebild), ukazivali da bi za novi
element Platforme osloboenje zemlje od okupacije, znaajan oslonac tre-
balo traiti u najugroenijem, srpskom narodu.
Oslanjajui se na moralni kapital steen 27. martovskim dravnim uda-
rom i imid jedinog predstavnika zemlje, Simovieva vlada je skrtenih ruku
u emigraciji ekala razvoj dogaaja. Iako nije imala vojske, povremenim pro-
glasima davala je do znanja da nastavlja rat. U zemlji ak nije ostavila ni orga-

Sainjavali su ga Seljaka demokratska koalicija (Hrvatska seljaka stranka i Samostalna
demokratska stranka) iz Hrvatske i srbijanske opozicione stranke (Zemljoradnika, De-
mokratska i Radikalna).
Muharem Kreso
nizovanu obavjetajnu slubu. Potencijalni britanski kandidat za vou geril-

skog (etnikog) pokreta, predratni predsjednik Narodne odbrane, vojvoda
Ilija Trifunovi Biranin, zateen u Crnoj Gori nije se ni javljao.
Jaanje unutranje kohezije Partije i Pokreta vreno je prije svega obno-
vom rukovodstava i organizacija, te dosljednom reorganizacijom pokrajinskih
organizacija u smislu zauzetih stavova za pretvaranje drave u zajednicu is-
tinski ravnopravnih naroda i nacionalnih manjina. Zapoeto je osnivanjem
komunistikih partija Slovenije (na Kongresu 17. i 18. aprila 1937.) i Hrvatske
(na Kongresu 1/2. avgusta 1937.), te obnovom rukovodstava drugih pokra-
jinskih organizacija i njihovo prilagoavanje zauzetim stavovima u naciona-
lnom pitanju. Sve to je bilo omogueno formiranjem u zemlji Privremenog
rukovodstva Partije, koje je marta 1939. konstituirano kao Centralni komitet
KPJ.
Uprkos hendikepu zbog izbijanja u javnost Staljinistikih deformacija u
SSSR-u (prije svega istke u 1937. i 1938. godini u kojima su stradali i mnogi
kadrovi KPJ) i sukobu na knjievnoj ljevici, a onda i odstupanju Kominterne
od antifaistikog kursa i sklapanja Pakta o nenapadanju (23. avgusta 1939.)
izmeu Treeg rajha i SSSR-a, savladane su brojne tekoe, pa je petodnevna
Peta zemaljska konferencija (sa 105 delegata iz 7 pokrajinskih organizacija),
u Zagrebu imala znaaj Kongresa. Okosnica Politike platforme Konferen-
cije: - irok program demokratizacije; - istinska ravnopravnost svih naroda
i nacionalnih manjina; - odluna odbrana nezavisnosti domovine shvaena
kao sudbonosno pitanje egzistencije, postala je osnovni orjentir u predstojeim
burnim dogaajima i osnova Platforme Narodnooslobodilakog pokreta Ju-
goslavije.
II
Problem se moe jasnije sagledati samo preko objanjenja politike i ak-
tivnosti Srpskog kulturnog kluba, koji je formalno istupao nezvanino. Osno-
van 15. januara 1937. godine pod parolom Srbi na okup sa ciljem spaavanja

U tom okviru, Pokrajinska organizacija za Bosnu i Hercegovinu obnovljena je na etvrtoj
pokrajinskoj konferenciji KPJ u Mostaru poetkom avgusta 1938. godine. Sredinom 1937.
godine formiran je Oblasni komitet KPJ za Kosovo i Metohiju i posebnom odlukom Pete
konferencije neposredno vezan za CK KPJ. Formiranje pokrajinske organizacije KPJ za
Makedoniju zavreno je 8. septembra 1940. godine.
Srbije i srpstva po uzoru na Robespjerov Jakobinski klub. To najjasnije

izraava njegovu cjelokupnu djelatnost, sastav i stepen uticaja na dravnu poli-
tiku.
Ocjenjujui jugoslavenstvo kao promaaj kralja Aleksandra i to jo
1918. nije udario granice Srbije, Klub se zaloio za preureenje drave,
kao najveeg ovjekova dobra. Programirana je reorganizacija postojeih
banovina u hrvatsku i slovenaku nacionalnu autonomiju uz istovremeno
obezbjeenje srpskog nacionalnog poseda. Svojom veliinom (2/3 povrine
Drave) ovaj posed (Banovina Srpske zemlje) e osigurati hegemoniju srp-
stva u Jugoslaviji, kao zajednikoj dravi.
Stavove Srpskog kulturnog kluba Slobodan Jovanovi je, u svojstvu pod-
predsjenika, pa predsjednika Vlade (od 1941. do 1943. godine, a i dalje je os-
tao kljuna linost u emigraciji), u cjelini prenio na izbjegliku vladu a lanovi
rukovodstva Kluba ivko Topalovi, Dragia Vasi, Nikola Stojanovi, Dra-
goslav Stranjakovi, Mladen ujovi i Stevan Moljevi na njenu vojsku u
Otadbini, odnosno etniki Ravnogorski pokret Drae Mihailovia. Sa
tim stavovima, ideologijom i platformom e se NOP u periodu borbe za
meunarodno priznanje Demokratske Federativne Jugoslavije suoavati i
konano biti prisiljen na, od meunarodne zajednice uslovljene, kompromise i
ustupke na objedinjavanje Kraljevskog i Narodnooslobodilakog pokreta.
Platforma NOP-a, pri tome e biti znaajno okrnjena.
Slobodan Jovanovi je, na primjer, priznao da je nagodbom Cvetkovi
Maek 26. avgusta 1939. godine izvreno etniko omeavanje. Hrvatima

U Klubu su raspravljana najvanija pitanja dravne zapravo srpske nacionalne politike
za raun vlade i Generaltaba (predsjednik Slobodan Jovanovi, sekretar Vaso ubrilovi,
Nikola Stojanovi i Dragia Vasi, podpredsjednici, Stevan Moljevi, Mladen ujovi,
ivko Topalovi, Dragan Stranjakovi i dr. lanovi ueg rukovodstva. Imao je iru mreu
odbora po veim mjestima te vie glasila (Srpski glas, Srpska rije, Srbadija).

Apsolutno je nemogue da se cjelokupno rukovodstvo Srpskog kulturnog kluba nae
sluajno u politikom rukovodstvu Ravnogorskog pokreta, koji se smatra legitimnim nasljed-
nikom poraene vojske. To to je Ilija Trifunovi predsjednik Narodne odbrane i britanski
kandidat za vou gerilske organizacije, naao u Herceg Novom (van dogaaja) uslovilo je
da izbjeglika vlada za tu funkciju prihvati manje kompetentnog D. Mihailovia. Branko
Petranovi, Istorija Jugoslavije 1918.-1988, druga knjiga, Nolit, Beograd 1989, str. 52-66.

ire o nagodbi vidi: Ljubo Boban, Sporazum Cvetkovi-Maek, Beograd 1965.
Muharem Kreso
i Slovencima priznato je da su narodi, ali su samo Srbi bili nacija. Dvije

banovine su bile svedene na etniki iste slovenake i hrvatske prostore. Na
rijeima im je priznavana znaajna nacionalna autonomija, ali se ostalo na
jedinstvenoj dravi u kojoj banovina Srpske zemlje, ima supremaciju. To
je jo od Naertanija uslov srpske supremacije na Balkanu, kao krajnjem cilju
u obnovi Duanovog carstva. Banovini Srpske zemlje pripale bi dvije treine
teritorije i ukupnog stanovnitva gotovo sve nacionalne i vjerske manjine,
nepriznati narodi - Muslimani, Crnogorci i Makedonci, te veliki broj Hr-
vata.
Jednom od prvih akcija Srpskog kulturnog kluba smatra se izvrenje na-
loga Vlade i Generaltaba o pripremi prijedloga za rjeenje albanske manjine
u Jugoslaviji, u vezi sa predstojeim zakljuenjem Pakta o prijateljstvu izmeu
Jugoslavije i Italije, kojim se pokualo, izmeu ostalog i tajnim klauzulama,
stvoriti modus vivendi izmeu decenijama suprotstavljenih osvajakih inte-
resa na podruju naseljenim Albancima.
Sekretar tek osnovanog Srpskog kulturnog kluba, prof. dr. Vaso ubrilovi,
izmeu ostalog koristei i studije ora Krstia i Antonija Uroevia pod
istovjetnim nazivima: Kolonizacija u junoj Srbiji, izdate u Sarajevu 1928. i
Skoplju 1929. godine, ve 7. marta 1937. godine podnio je referat Iseljavanje
Arnauta, iji zakljuak je bio imperativ raseljavanje Arnauta u masi.10 Posli-
je dvije decenije primjene raznih drugih mjera, na osnovu tog referata, vlade
Jugoslavije i Turske su 11. jula 1938. godine zakljuile Konvenciju o regulisanju
iseljavanja muslimanskog stanovnitva sa podruja june Srbije. Po toj Konvenciji

Da bi to dokazao Vaso ubrilovi je napisao Politiku prolost Hrvata. Knjigu je izdala
Politika, Beograd 1939.

Londonskim paktom iz 1913. godine pristupanje Italije Antanti plaeno je obeanjem
punog suvereniteta nad Valonom i ekonomskim zaleem, te mandatom da u ime Drutva
naroda administrira slobodnom Albanskom dravom. To gledite velike sile su potvrdile i
Memorandumom od 9. decembra 1919. Srbija je, meutim, pretendovala na sjevernu Al-
baniju do Crnog i Velikog Drima, odnosno do: rijeke Maa i izvornog dijela Crnog Drima,
ali ni do 1926. kriza i oruani sukobi nisu rijeeni.
10
Elaborat se nalazi u Vojnoistorijskom institutu u Beogradu, Fond Vojske Kraljevine Ju-
goslavije br. 2, kutija 69, fascikla 4. Objavljen je vie puta, izmeu ostalog u knjizi Ham-
dije arkinovia, Bonjaci od Naertanija do Memoranduma, Muslimansko nacionalno vijee
Sandaka, Podgorica 1997, str. 213-229.
za 6 godina trebalo je iseliti 40.000 porodica (sa 200.000 Turaka, Albanaca i

Muslimana) iz 18 srezova Vardarske, Zetske i Moravske banovine.11
Najaktivniji u objavljivanju intencija Kluba bili su svakako njegov pred-
sjednik i sekretar. Klub je u ostalom bio i osnovan nakon izlaska iz tampe
Jovanovievih knjiga: Iz istorije politikih doktrina (Beograd 1935.) i Poratna
drava (Beograd 1936.). U toku pripreme nagodbe sa Maekom Jovanovi je
objavio knjigu: Jugoslavenska misao u prolosti i budunosti (Beograd 1939), a
ubrilovi Politika prolost Hrvata (Beograd 1939.). U okvir kampanje sarad-
nika Kluba je spadalo i ponovno objavljivanje Garaaninovog Naertanija.
Objavio ga je sa komentarom Dragan Stranjakovi,12 dok je knjiica Nikole
Stojanovia (1880 - 1965) pod karakteristinim naslovom: Do istraga nae ili
vae kao i Garaaninovo Naertanije objavljivano vie puta.
Kada je, meutim, kucnuo as da se na poziv Antifaistike koalicije or-
ganizira pokret otpora u okupiranim zemljama, izbjeglika vlada Kraljevine
Jugoslavije, iji je podpredsjednik, a potom i predsjednik bio Slobodan
Jovanovi, bila je protiv. Kalkulisala je da bi to u datim okolnostima iskljuilo
njene anse da se u osloboenoj zemlji vrati na vlast i obnovi velikosrpsku
hegemoniju. Zaslijepljena zabludama o komunistima, potcjenjujui njihovu
snagu i naroito smatrajui platformu NOP-a neprihvatljivom, izbjeglika
vlada se ogluila na prve vijesti o ustanku u zemlji i njegovim uspjesima, te ga
osudila kao uzurpaciju vlasti i uzaludno prolijevanje krvi, nastojei da se za
vrijeme okupacije sauva status quo. Tek kada se sa Ravne gore javio anonimni
pukovnik Draa Mihailovi, a naroito kad je po njenom zahtjevu prekinuo
zapoete pregovore sa V NOPOJ, ona je poela svojatati uspjehe NOP-a i
pripisivati ih svojoj Jugoslovenskoj vojsci u Otadbini u to je preimenovala
Draine etnike. im je preuzeo predsjednitvo Vlade Slobodan Jovanovi je
Drau imenovao za svog ministra vojske i mornarice, brzometno ga unapri-
jedio u sve generalske inove, a onda 10. juna 1942, imenujui ga za naelnika
taba vrhovne komande, ovu prenio u zemlju i da bi se osigurao od nepoznatog
11
A. Avdi, Jugoslovensko-turski pregovori o iseljavanju muslimanskog stanovnitva u peri-
odu izmeu dva rata, Novopazarski zbornik, br. 15, Novi Pazar 1991, str. 119 - 120. Hamdija
arkinovi, navedeno djelo, str. 203 - 229.
12
Dragoslav Stranjakovi, Kako je postalo Garaaninovo Naertanije, u: Spomenik SANU
br. XCI, Beograd 1939. Philip J. Cohen, Srpski tajni rat. Propaganda i manipulacija histori-
jom. Ljiljan, Sarajevo 1996, str. 28. i 179, fusnota 5.
Muharem Kreso
pukovnika, za njegovog zamjenika postavio svog podpredsjednika Srpskog

kulturnog kluba, knjievnika Dragiu Vasia.13
U toku borbe za meunarodno priznanje Demokratske Federativne Ju-
goslavije, rukovodei ljudi Kluba bili su vrlo angairani da se to priznanje
uslovi izmjenom Platforme NOP-a. Jovanovi i Topalovi su to radili oku-
pljanjem reakcionarne emigracije, a ubrilovi, kao Srbo-hrvat i slo-
venofil, bez stranakog opredjeljenja u okviru JNOF-a Srbije. Time je
Narodnooslobodilakom pokretu, pored borbe protiv okupatora i njihovih
kolaboracionista, ukljuujui i etnike (odnosno JVUO), nametnut znaajan
element konfrontacije sa Vladom u inostranstvu, a preko toga i zainteresira-
nim velikim silama Antifaistike koalicije.
III
Antifaistika koalicija bila je tek u stvaranju i zbog suprotnosti drutvenih
poredaka, osim u pogledu poraza faizma, ni u emu drugom nije mogla biti
jedinstvena, pa su podjele interesnih sfera velikih sila i razliitih nacionalnih
interesa i u njoj bile aktuelne. Bez obzira na nedemokratski valikosrpski reim
u njoj, Narodnooslobodilaki pokret se opredijelio za odbranu zemlje, od
faistike okupacije. Na Majskom savjetovanju, meutim, ostalo se po inerciji
pri najznaajnijem elementu svog Partijskog programa socijalnoj revoluciji.
Izazov jedinstva svih patriotskih i demokratskih snaga kao bitne pret-
postavke za uspjeh u borbi protiv faizma, nakon napada Treeg rajha na Sov-
jetski Savez, uslovio je dva bitna koraka u konsolidaciji Antifaistike koalici-
je. Prvi, Kominterna (i SSSR) promijenili su ocjenu karaktera rata,14 proglasili
ga odbrambenim i konstatovali da se u sadanjoj etapi radi o osloboenju od
faistikog podjarmljivanja, a ne socijalistikoj revoluciji.15 Drugi, 14. avgusta
1941. eril i Ruzvelt su potpisali Atlantsku povelju, u kojoj je istaknuto pra-
13
Draa Mihailovi je dakle bio samo jedan od izvrilaca, a politiku Kraljevskog pokreta
s kojim se Narodnooslobodilaki pokret, pod pritiskom velikih sila na kraju rata morao
objediniti, vodili su drugi. Ivan ubai je bio samo sluajni posrednik i to zbog injenice
da je bio ameriki ovjek.
14
Na toj liniji bila je i Odluka o rasputanju Kominterne 15. maja 1943. godine.
15
Istorija Saveza komunista Jugoslavije, Beograd 1985, str. 196 - 197.
vo svih naroda na samoopredjeljenje i slobodan razvitak.16

Platforma ustanka u zemlji morala se tome prilagoditi, ali su ocjene o krizi
sistema i uzrocima aprilske katastrofe ostale, kao i naelan stav da je otvaranje
perspektive demokratskog preobraaja uslov da iroki narodni slojevi pou u
borbu protiv okupatora. Sada se naglaava antifaistiki i oslobodilaki kara-
kter te borbe. Odnos prema drugim politikim snagama vie se ne vee s nji-
hovim koncepcijama drutvenog ureenja, nego sa njihovim odnosom prema
okupatoru i spremnosti da se ukljue u oruanu borbu protiv njega. Umjesto
zahtjeva za prihvatanje rukovodstva KPJ, sada se izjanjava za saradnju na
ravnopravnoj osnovi u toj borbi. To je naglaeno ve u Uputstvu pod nazivom
Zadatak narodnooslobodilakih partizanskih odreda objavljenom 10. avgusta
1941. godine u prvom broju Biltena Glavnog taba NOPOJ, izriitom kon-
statacijom da partizanski odredi nisu borbena formacija bilo koje politike
partije ili grupe i da njihova politika linija mora biti: narodnooslobodilaki
antifaistiki front svih naroda Jugoslavije bez razlike na politika i vjerska
uvjerenja.17
Promjene u svijetu, koje su se prije svega oitovale u stvaranju svjetske
Antifaistike koalicije, nisu bitnije uticale na stavove graanskih politikih
stranaka u zemlji, pa ni onih (formalno) prozapadne orijentacije. Nesigurne
u pobjedu Antifaistike koalicije i nevoljne da u to uloe svoju i onako neve-
liku snagu i ugled, radije su ekale ishod hrvanja svjetskih divova. I dalje su
smatrale da nema uslova za oruanu oslobodilaku borbu, i ekale za to
povoljne uslove. Ocjena da pri tom ne mogu sauvati u Kraljevini ostvarenu
velikosrpsku hegemoniju bila je odluujua.
Prve slobodne teritorije postavile su i problem vlasti na njima. Nije se
moglo osloniti na organe vlasti Kraljevine Jugoslavije u zemlji. Vlada je pob-
jegla van zemlje, a aktom o kapitulaciji Kraljevske vojske, banovinske i sreske
vlasti u zemlji, zajedno sa njihovim ustanovama, samoupravnim optinama,
te andarmerijom i policijom stavljeni su na raspolaganje okupatora i ponaali
se kao njihovi kolaboracionistiki izvrni organi. Zato je na Savjetovanju u
Stolicama (26. septembara 1941.) za organe ustanike vlasti na osloboenim
16
Juraj Andrai, Atlantska povelja, u: Vojna enciklopedija, Beograd 1970, sveska 1, str. 289.
17
J. B. Tito, Zadaci narodnooslobodilakih partizanskih odreda, u: Bilten Glavnog taba
NOPOJ, br. 1, od 10. avgusta 1941. godine.
Muharem Kreso
teritorijama prihvaen naziv narodnooslobodilaki odbori. Iako su dugo vre-

mena smatrani privremenim, iz toga se u toku oslobodilakog rata razvio
sistem narodne vlasti, ukljuujui zemaljska vijea po pojedinim republikama
i Antifaistiko vijee narodnog osloboenja Jugoslavije, konstituisano 26.
novembra 1942. godine u Bihau.18
IV
Sutina Platforme se uskoro svela na dva osnovna problema: - osloboenje
od faistike okupacije zemlje, i rjeenje nacionalnog pitanja u njoj. Za prvo
su koncentrisane ukupne snage Narodnooslobodilakog pokreta, a perspe-
ktiva rjeavanja drugog je ostala stalni uslov angaovanja svih naroda u borbi
za to osloboenje. Sutinu Platforme najbolje je neposredno po konstituisanju
AVNOJ-a, izrazio Tito: Narodnooslobodilaka borba bi bila samo fraza, pa ak i
prevara kad ona ne bi, osim opejugoslavenskog smisla, imala i nacionalni smisao za
svaki narod posebice, kad ne bi, osim osloboenja Jugoslavije, znaila u isto vrijeme
i osloboenje Hrvata, Slovenaca, Srba, Makedonaca, Arnauta, Muslimana itd .19
U pripremama za Drugo zasjedanje AVNOJ-a razmatrana je i mogunost
formiranja Balkanske ili Junoslavenske federacije, ali to nije uvrteno u Plat-
formu.20
Konstituisanjem Antifaistikog vijea narodnog osloboenja Jugoslavije,
kao najvieg predstavnikog politikog organa Narodnooslobodilake borbe,
ovo tijelo je preuzelo da rukovodi radom i razvojem narodnooslobodilakih od-
bora, ali iz spoljnopolitikih razloga nije proglaeno najviim organom vlasti.
Zbog protivljenja vlade SSSR-a njegov izvrni organ nije proglaen Vladom, ali
je tako bio organizovan i to je stvarno bio.21 Rezolucijom osnivake skuptine
18
Atif Purivatra, AVNOJ i nacionalna afirmacija Muslimana, u: AVNOJ i savremenost, Sa-
rajevo, 1984, str. 141 - 166.
19
Josip Broz Tito, Nacionalno pitanje u svjetlosti Narodnooslobodilake borbe. u: Proleter,
br. 20. decembar 1942. godine.
20
B. Petranovi, Istorija Jugoslavije 1918-1988, druga knjiga, str. 280 - 281.
21
Jo od 1941. godine NOP je bio organizovan po zemljama, odnosno pokrajinama, po emi
postavljenoj u Narodnofrontovskoj platformi i na federativnom principu ureenja drave.
Prvi je bio formiran GNOO za Srbiju novembra 1941. u Uicu; za Crnu Goru i Boku 8.
februara 1942. u manastiru Ostrogu; za Vojvodinu novembra 1942. Glavni tabovi NOPO
u Bihau odrane 26/27. novembra 1942. godine objavljeno je da je konstitui-

sano Antifaistiko vijee narodnog osloboenja Jugoslavije AVNOJ, kao
najvie predstavniko tijelo, kao izraz ostvarenog jedinstva u borbi za konano
osloboenje i punu slobodu i ravnopravnost, dok se u Proglasu govori i o slo-
bodnim nacionalnim jedinicama u jugoslavenskoj dravnoj zajednici meu
kojima je izriito pomenuta i Bosna i Hercegovina, a takoe i Srbi, Hrvati
i Muslimani, kojima je potrebna iskrena i bratska saradnja da bi ona mogla
napredovati. Odmah poslije zasjedanja AVNOJ-a u Bihau CK KPJ je dao
inicijativu da se obrazuju nacionalna (zemaljska) antifaistika vijea, ije je
ostvarenje poelo ve u martu 1943. godine formiranjem Inicijativnog odbora
za saziv Zemaljskog antifaistikog vijea narodnog osloboenja Hrvatske.22
U tri mjeseca, koliko su trajale pripreme zasjedanja, vie puta ga je pokre-
tao Josip Broz Tito. Bilo je inicijativa i sa terena, na primjer, ona iz Pokrajin-
skog komiteta za Bosnu i Hercegovinu iz avgusta 1943. godine. U vrhu NOP-
a egzistirao je i drugi stav, iji su nosioci bili Moa Pijade, Milovan ilas i
Sreten ujovi, koji se temeljio iskljuivo na nacionalnom principu: koliko
naroda toliko federalnih jedinica.23 To je znailo nepriznavanje treeg po
broju naroda u zemlji - Muslimana. O broju federalnih jedinica i kriterijima,
u okviru priprema Zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu raspravljao je i CK KPJ bar
dva puta. U prvom projektu Odluke bilo je predvieno pet federalnih jedinica
(umjesto devet, kako je ukazivala praksa NOB). Sa pozivom na zahtjev Pete
zemaljske konferencije iz 1940. godine, i obrazloenjem da je vienacionalna,
za Bosnu i Hercegovinu se predviao status autonomne pokrajine. Kad se nije
moglo opredijeliti hoe li kao takva pripasti Srbiji ili Hrvatskoj izali su sa
formirani su u 1941. Formirano ih je sedam: Srbija, Hrvatska, Crna Gora i Boka, Sandak,
Bosna i Hercegovina, Slovenija, Vojvodina.
22
ZAVNOH je konstituisan 13. juna 1943. u Otocu, a ostala vijea u oktobru (Slovenija) i
novembru (Crne Gore, Sandaka i Bosne i Hercegovine), dok je ASNOM obrazovan u avgustu
1944, a SNOOS u aprilu 1945. godine.
23
Nasuprot zvaninoj praksi NOB u Bosni i Hercegovini i Sandaku predlagai teksta
Odluke tvrdili su: u Jugoslaviji ivi pet formiranih nacija i svaka od njih treba da u svojoj
federalnoj jedinici vidi ostvarenje svoje nacionalne slobode. Po tome ni za ostale naciona-
lno mjeovite pokrajine nije bilo mjesta meu federalnim jedinicama. Rodoljub olakovi,
Pravi odgovor na pitanje ija je Bosna i Hercegovina?, u: AVNOJ i NOB u BiH, Institut za
istoriju u Sarajevu, Sarajevo, 1974, str. 11 - 20.
Muharem Kreso
prijedlogom da bude neposredno vezana za savezne ustanove. Edvard Kardelj,

pa onda naravno i Tito se sloio sa argumentima PK za Bosnu i Hercegovinu
o vjekovnoj historijskoj cjelini i da e kao samostalna probleme lake rjeavati
u interesu svih.
Sa obrazloenjem da su narodi Jugoslavije, u potpunom skladu s Atlans-
kom poveljom, stekli pravo da sami odluuju o svojoj sudbini, na Drugom za-
sjedanju u Jajcu 29. i 30. novembra 1943. godine AVNOJ je proglaen najviim
zakonodavnim i izvrnim tijelom u zemlji. Bilo je, meutim, naisto da Na-
cionalni komitet osloboenja Jugoslavije, zbog spoljnopolitikih razloga, ima
karakter privremene vlade.24
V
Premda su i do tada Narodnooslobodilaki pokret, narodna vlast i oruane
snage, organizovane po emi Narodnofrontovske platforme, novi naciona-
lni odnosi i ravnopravnost naroda ozakonjeni su Odlukom o federativnom
ureenju. Uz to, u Odluci je doslovno reeno: nacionalnim manjinama u Ju-
goslaviji obezbijedit e se sva nacionalna prava. Meutim, nacionalne man-
jine u Deklaraciji AVNOJ-a nisu pomenute.
Ipak je, izriitim nepominjanjem pojedinih naroda (Bonjaci-Muslimani
koji su bili bitan faktor u dva ve konstituisana zemaljska antifaistika vijea
i dvije zemlje), i drugih vienacionalnih teritorija (Vojvodina, Sandak,
Kosovo), uveliko organizovanih na principima platforme NOP-a 25 (namjerno
ili nenamjerno) ostavljen prostor za eventualna kasnija pogaanja. AVNOJ
se tom prilikom izriito ogluio o problem vienacionalnih zajednica iako se
znalo da je Zemaljsko antifaistiko vijee Sandaka ve bilo konstituisano,
ali je ne svojom krivicom izostalo sa Zasjedanja u Jajcu.
U svakom sluaju, neuzimanje u obzir jasne i kategorike Rezolucije ZA-
VNOBiH-a od 25. novembra 1943. i ZAVNO Sandaka od 20. novembra
24
Sve tri velike sile Antifaistike koalicije priznavale su i odravale diplomatske i druge
odnose sa izbjeglikom vladom Kraljevine Jugoslavije u Londonu i ako je njena vojska u
Otadbini, na elu sa ministrom Draom Mihailoviem otvoreno saraivala sa okupato-
rom.
25
Hamdija Pozderac, Nacionalno pitanje i stvaranje jugoslavenske zajednice, u: AVNOJ i
savremenost, Institut za istoriju u Sarajevu, Sarajevo, 1974, str. 13-33; A. Purivatra, AVNOJ i
nacionalna afirmacija Muslimana, u istom zborniku radova, str. 141-144.
1943. dovelo je u pitanje vjerodostojnost Platforme NOP-a. Pominjanje Mus-

limana u proglasu AVNOJ-a to nikako nije moglo izmijeniti. Neastan postu-
pak, kojim je onemogueno prisustvo Sandake delegacije na Zasjedanju, to
takoe potvruje.26
Bitna karakteristika svih jedinica Narodnofrontovske platforme (Plat-
forme NOP-a) bila je neposredna veza rukovodeih organa jedinice (pokra-
jine, odnosno zemlje) za centralna rukovodstva Partije CK KPJ, oruanih
snaga V NOV i POJ, politikog predstavnitva odnosno vlasti - AVNOJ.
Svoenjem kriterija da bi neto postalo jedinica iskljuivo na nacionalni, itavu
deceniju izgraivana i godinama uspjeno praktikovana platforma Narodnog
fronta, odnosno NOP-a uveliko je devalvirana. Napravljeni izuzetak pri tome
za Bosnu i Hercegovinu nije znaio mnogo.
Deklaracija o osnovnim pravima nacija i graana DFJ, koju je Predsjednitvo
AVNOJ-a pripremalo februara i marta 1944. na Koevskom rogu u Sloveniji
(autor Moa Pijade) izriito je pomenula Vojvodinu i Sandak, ali ne i Kosovo.
Predviajui da Pokrajinsko antifaistiko vijee narodnog osloboenja Vo-
jvodine imenuje pokrajinsku narodnu vladu a ZAVNO Sandaka Oblasni
narodnooslobodilaki odbor uz nepominjanje Kosova, Nacrt deklaracije je
doveo u pitanje, u Nacrtu naznaeno pravo ove tri vienacionalne jedinice da
kasnije odrede svoj odnos i poloaj u Federaciji.27
injenica da je samit Antifaistike koalicije u Teheranu, odran uporedo
sa Drugim zasjedanjem AVNOJ-a u Jajcu, priznao NOV i POJ kao ratujuu
stranu i vojnog saveznika i zakljuio da kao takvi budu maksimalno pomog-
nuti, da je AVNOJ osporio izbjegliku vladu i do odluke o poslijeratnom
26
Mustafa Memi, Zemaljsko antifaistiko vijee Sandaka u funkciji afirmacije Sandaka
i bonjakog nacionalnog bia, u: Drutveno-politiki kontinuitet Sandaka, Sarajevo, 1996,
str. 189-233.
27
Deklaracija je pripremana za proljee predvieno Tree zasjedanje AVNOJ-a, a trebalo je da
je potpiu NKOJ, Predsjednitvo AVNOJ-a, predsjednitva svih zemaljskih antifaistikih
vijea, a onda i svi vijenici AVNOJ-a, kao svoju ugovornu obavezu, po ugledu na Deklara-
ciju Kongresa sovjeta iz 1922. godine. Tokovi NOB su to onemoguili, pa su ovaj nadustavni
akt odvojeno, u slinim varijantama usvojila antifaistika vijea, odnosno skuptine, pri
konstituisanju u najvia zakonodavna i izvrna tijela federalnih jedinica. Vidi Muharem
Kreso, Vrijeme i uslovi nastajanja Deklaracije o pravima graana Bosne i Hercegovine, u:
ZAVNOBiH Deklaracija o pravima graana Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2000. i 2001, str.
51-60; B. Petranovi, Istorija Jugoslavije 1918-1988, druga knjiga, str. 463.
Muharem Kreso
dravnom ureenju zabranio dolazak kralja u zemlju, uslovila je vrlo sloenu i

dugotrajnu borbu za meunarodno priznanje u Jajcu praktino proklamovane
Demokratske Federativne Jugoslavije.
Pokuavajui da sauva britanske interese u Jugoslaviji, Vinston eril
je vie od godine dana, rtvujui Drau Mihailovia, utroio na spasavanje
Monarhije i objedinjavanje Kraljevskog i Narodnooslobodilakog pokre-
ta.28 Po povratku iz Teherana u Kairu je savjetovao Kralju da otpusti Drau
Mihailovia i preporuio kompromis (sa kojim se bio sloio i SSSR) izmeu
Kraljevske vlade i NKOJ-a. Nacionalni komitet osloboenja Jugoslavije od
poetka je osjeao pritisak Velike Britanije i nadajui se da e mu se, posebno
uz podrku SSSR-a, oduprijeti u februaru 1944. godine donio je odluku da
vodi i neposredne pregovore sa izbjeglikom vladom o njenon prihvatanju za
partnera u vlasti DFJ i buduem ureenju Jugoslavije, ali iskljuivo sa pozicija
Drugog zasjedanja AVNOJ-a.29 Meutim, to je samo po sebi moralo dovesti
u pitanju neke njegove odluke i u junu dovelo do poetnog sporazuma Tito-
ubai, a neuspjelim puevima Lorkovia i Lukaevia i pokuaja da se
preuzimanjem i otvorenih kolaboracionista ojaa baza izbjeglike vlade, pa je
8. avgusta 1944. ubaieva vlada osudila sve saradnike okupatora, a dvade-
set dana kasnije Kralj oduzeo komandu Drai Mihailoviu, priznao NOVJ i
njenog komandanta marala Tita.30 Za to vrijeme, do 2. avgusta 1944, na os-
novu odluka AVNOJ-a u Jajcu, bile su konstituisane etiri federalne jedinice
DFJ.
Poetak nove, zavrne etape hrvanja oko primjene Platforme Narod-
nooslobodilakog pokreta, po kojoj je sada, objedinjavanjem Kraljevskog
i Narodnooslobodilakog pokreta, trebalo definitivno konstituisati De-
mokratsku Federativnu Jugoslaviju te dovriti konstituisanje njenih sastavnih
jedinica, koincidirala je sa jo jednim samitom Antifaistike koalicije. Bila
28
Zakljuujui da je to za Monarhiju jedina ansa Vinston eril je u tom cilju u V NOV
i POJ uputio posebnu misiju na elu sa svojim sinom Randolfom i poetkom januara 1944.
naredio da se povuku sve vojne misije koje su bile kod Drae Mihailovia. Posljednji se
povukao brigadir C. D. Armstrong sa svojim tabom 31. maja 1944. godine.
29
Hronologija oslobodilake borbe naroda Jugoslavije 1941. do 1945, Vojnoistorijski institut,
Beograd, 1964, str. 671.
30
Milo Mini, etnici i njihova uloga u vreme Narodnoosloodilakog rata 1941-1945, Beograd
1982.; Pero Moraa, etnici 1941-1945, u: Vojna enciklopedija, sveska 2, Beograd 1971, str. 261-265.
je to Moskovska konferencija (9. do 18. oktobra 1944.) na kojoj su eril

i Staljin, po naelu fifti-fifti podijelili interese u Jugoslaviji, nakon to je
umjesto ranije oekivanog engleskog iskrcavanja dolo do ulaska Crvene
armije u Jugoslaviju i zajednike operacije za osloboenje Beograda, koja je
uskoro rezultirala konanim osloboenjem istone polovine zemlje.
Sutradan po zavretku Moskovske konferencije u Beloj Crkvi i Vrcu
poeli su trinaestodnevni pregovori NKOJ-a i Vlade ubaia o sastavu Jedin-
stvene vlade DFJ. Ugovor potpisan 2. novembra 1944. u Beogradu31 ne prua
potpunu sliku o toku pregovora, ali je sigurno da su pregovarai o sastavu
Jedinstvene vlade pod saveznikim pritiskom, u zajedniku kompromisnu
platformu objedinjenog Pokreta, a to znai i u konkretan Vladin program
nastojali to vie unijeti elemenata dotadanjih svojih platformi. Ve na samim
pregovorima pokazalo se da dogovor o podjeli interesa ne znai mnogo, ako
je jedna strana prisutna i vojnom silom i ako obje strane u znaajnom smislu
preferiraju uticaj i interes prisutne strane. To potvruje i formiranje Sveslov-
enskog komiteta za Jugoslaviju 14. januara 1945, kao i niz drugih manifestaci-
ja i postupaka.32 U Vladu je ulo 28 ministara, Kraljevska vlast je zamijen-
jena namjesnikom, a Vlada je uinjena odgovornom AVNOJ-u, objedinjene
oruane snage (ojaane sa 250.000 novomobilisanih iz Srbije i naoruanih
ruskim naoruanjem) trebalo je reoganizovati u Jugoslavensku armiju i cen-
tralizovati ih ukidanjem glavnih tabova federalnih jedinica. Poetkom no-
vembra 1944. Staljin i Molotov uputili su savjet maralu Titu da d amnestiju
etnicima, nato im je (12. novembra 1944.) morao debelo obrazlagati da se
amnestija treba odnositi jednako na sve kolaboracioniste, a onda i prepustiti da
to uini Predsjednitvo AVNOJ-a.33
31
Objavljen u Slubenom listu DFJ br. 11 iz 1945. godine.
32
Neposredno pred poetak pregovora V NOV i POJ, 17. oktobra 1944. godine, morao je
na pravcu nastupanja glavnine 3. ukrajinskog fronta, u Banatu, Bakoj i Baranji uvesti vojnu
upravu (ukinutu 27. januara 1945.), kako bi u tim oblastima zbog nepostojanja efikasne
mree NOO - preuzela izvrnu i sudsku vlast. Velikoruska politika, a naroito negativna
politika prema manjinama Sovjetskog saveza, vie je odgovarala izbjeglikoj vladi i velikos-
rpskim krugovima u ime ijih interesa je nastupala. Premda to nije bilo predvieno dogovo-
rom od 28. septembra, iz Bake i Banata evakuirano je u SSSR 51.000 pripadnika njemake
nacionalne manjine.
33
B. Petranovi, Istorija Jugoslavije 1918-1988, druga knjiga, str. 385. Predsjednitvo je
Muharem Kreso
VI
Jo se mastilo na potpisima Sporazuma nije bilo ni osuilo u javnost je iz-
bio znaajan elemenat razgovora, kojim ilustruje injenicu da se dogovorilo jo
o poneem i da se to direktno odnosi na realizaciju Platforme NOP-a. Mala
notica u Politici registrovala je da je 3. novembra 1944. prof. Vaso ubrilovi,
na Kolarcu odrao predavanje Manjinski problem u novoj Jugoslaviji. Sadraj
predavanja otkrio je tek 1996. mladi istoriar Goran Ili i Elaborat objavio u
beogradskom Nedeljnom telegrafu.34
Devetnaest dana kasnije Predsjednitvo AVNOJ-a, na jednoj od prvih
sjednica u osloboenom Beogradu, 21. novembra 1944. godine donijelo je
Odluku o prelazu u dravnu svojinu neprijateljske imovine, o dravnoj upravi
nad imovinom neprisutnih lica i o sekvestru nad imovinom koju su okupator-
ske vlasti prisilno otuile.35
Takom 2, lana 1. Odluke konfiskovana je imovina pripadnika njemake
nacionalne manjine.
Frapantna je slinost sadraja ubrilovievog elaborata Manjinski problem
u novoj Jugoslaviji sa porukama iz Moljevievog traktata Homogena Srbija, od
30. juna 1941, te njegovog elaborata Iseljavanje Arnauta od 7. marta 1937, pa i
posljedica Odluke Predsjednitva AVNOJ-a od 21. novembra 1944. Posebno
je to bilo u suprotnosti i sa Odlukom AVNOJ-a o federativnom ureenju od
29. novembra 1943. godine kojom je izriito naznaeno da e se nacionalnim
manjinama obezbijediti sva nacionalna prava, dakle bez izuzetka. 36 Ovim je
meutim, napravljen izuzetak i to kardinalan, to je tako davno usvojenu i go-
dinama sprovoenu Platformu NOP-a veoma teko kompromitovalo. Slinost
elaborata ove vrste nedvosmisleno ih povezuje sa Srpskim kulturnim klubom i
njegovom aktivnosti od 1937. do 1941, pod neposrednim rukovoenjem pred-
sjednika, Slobodana Jovanovia, ukazuju da su dio istog Projekta. Istovremeno
Amnestiju usvojilo na sjednici 21. novembra 1944. Slobodan Neovi, Zakonodavni rad
Predsednitva AVNOJ-a i Predsednitva Privremene narodne skuptine DFJ, Beograd, 1951.
34
Elaborat se nalazi u Arhivu Srbije, Fond Prezidijuma Narodne skuptine Narodne repub-
like Srbije, pod oznakom AS-G 16-F1.
35
Objavljena u Slubenom listu DFJ br. 2/1945.
36
Koa Joni, Narodnosti Jugoslavije od odluka AVNOJ-a do Ustava, u: AVNOJ i savre-
menost, str. 173-206.
to ukazuje i da su bar najistaknutiji lanovi SKK ostali na tim pozicijama i u

toku itavog rata, bez obzira na kojim funkcijama su se nalazili. 37
Kako je dolo do toga, koji su uticaji primarni i koliko je neposredna veza
Elaborata i Odluke, bez daljnjeg istraivanja za sada nije mogue preciznije
rei. Koliki je uticaj opte klime u redovima pobjednika u kojoj je u Beogradu
14. januara 1945. godine formiran Sveslovenski komitet za Jugoslaviju? Koliki
je uticaj predhodnog psiholokog raspoloenja za iseljavanje, posebno koliki
je uticaj starijeg brata u koga predlaga polae veliko uzdanje i koji tu
metodu rjeavanja manjinskih problema primjenjuje jo od prije rata?
Bez obzira da li je kolektivno kanjavanje (konfiskacija imovine) bilo
predmet pregovora, Akt Predsjednitva AVNOJ-a je bio izvran, a izvravanje
Sporazuma, odbijanjem Kralja da ga prihvati, odloeno je za puna tri mjese-
ca. Naime, kralj je vlast na namjesnike prenio tek ukazom od 29. januara
1945. Za to vrijeme je bilo zakoeno, Platformom i relevantnim odlukama
saveznika i odlukama federalnih instanci, predvieno konstituisanje preostale
tri vienacionalne jedinice. Kaemo samo jedinice, jer je njihov federalni
status ve ranije bio doveden u pitanje.
Velike sile Antifaistike koalicije jo jednom su sa Konferencije u Jalti
(4. do 11. februara 1945.) odluno poruile da se Sporazum konano provede.
Viestranaki sistem vlasti na kome su insistirali zapadni saveznici, bio je os-
tvaren u Sloveniji jo 1941, ve je funkcionisao u Hrvatskoj i Bosni i Herce-
govini, pa je novembra mjeseca 1944. po konstituisanju Velike antifaistike
skuptine narodnog osloboenja Srbije (4. do 11. novembra 1944.), konstitui-
san i Jedinstveni NO front Srbije u koji su se do marta 1945. ukljuile Narodna
seljaka stranka, Jugoslovenska republikanska stranka, Savez zemljoradnika i
neke grupe i frakcije.38 Uoi donoenja Deklaracije JNOF-a Srbije one su izra-
37
Slobodan Jovanovi je u emigraciji otiao u svojstvu podpredsjednika Simovieve puistike
vlade, ivko Topalovi, bio je u ratu predsjednik etnikog Centralnog nacionalnog komiteta
Kraljevine Jugoslavije, Stevan Moljevi, predsjednik Izvrnog odbora tog komiteta i Mladen
ujovi, specijalni Drain opunomoenik za Dalmaciju i zapadnu Bosnu, u ljeto 1944. nali
su se u inostranstvu na vanim funkcijama pod okriljem Izbjeglike vlade. Elaborat od 3.
novembra 1944, ukazuje da je na tim pozicijama ostao i sekretar Kluba Vaso ubrilovi, koji
je kao nestranaki slovenofil po osloboenju Beograda stupio u JNOF Srbije.
38
Demokratska stranka (Milan Grol) ostala je van JNOF-a, a burni razvoj JNOF-a Srbije
nije mogao pratiti uticaj KPJ.
Muharem Kreso
zile rezerve prema rjeenju nacionalnog pitanja (bili su protiv priznanja Make-
donaca i Crnogoraca, pa i protiv do tada konstituisanog ZAVNO Sandaka,
GNOO Vojvodine i GNOO Kosova i Metohije).
U pripremama za Drugo zasjedanje AVNOJ-a trebalo je dovriti kon-
stituisanje njihovih rukovodeih organa po sve tri linije: - partije, vojske i
najviih politikih predstavnitava, koja su od osnivanja AVNOJ-a u Bihau
imala i ulogu vrhovnih organa vlasti u datim zemljama odnosno pokrajinama.
Do 25. novembra 1943. sve je bilo obavljeno u Sloveniji, Hrvatskoj, Crnoj
Gori, Sandaku i Bosni i Hercegovini.
Prvobitni prijedlog Odluke o federativnom ureenju, polazio je iskljuivo
od nacionalnog kriterija, i uz to iskljuio trei narod po broju, ignoriui
injenicu da predstavlja bitan faktor u dvije ve zacrtane pokrajine (Bosna i
Hercegovina i Sandak), ignoriui injenicu da je kao narod priznat na Petoj
konferenciji KPJ 1940; da su u 1941. godini za te pokrajine formirani Glavni
tabovi narodnooslobodilakih odreda; kao i da je shodno odluci Osnivake
skuptine AVNOJ-a u Bihau bio zakazan izbor najviih politiko-
predstavnikih tijela tih pokrajina, odnosno zemaljskih antifaistikih vijea.
Narodnoslobodilaki pokret, odnosno Nacionalni komitet osloboenja
Jugoslavije i lino Josip Broz Tito, ve godinu dana su bili pod snanim pri-
tiskom i ucjenom priznavanja tekovina etverogodinje narodnooslobodilake
borbe zbog nepriznavanja izbjeglike vlade, koja je putem svoje Vojske u
otadbini (etnika) saraivala sa okupatorom i izvrila brojne zloine.
Sad poslije Moskovske konferencije i fifti-fifti dogovora erila i Stalji-
na, a onda sovjetske vojne prevage na Balkanu, nije bilo samo u pitanju prih-
vatanje izbjeglike vlade kao partnera u Jedinstvenoj vladi DFJ, nego i ozbilj-
no krenje jasno formulisane Platforme NOP-a u pogledu preureenja zemlje
u zajednicu istinski ravnopravnih naroda i narodnosti. Sprijeen je povratak
na predratnu velikosrpsku hegemoniju, odbranjeno je na Drugom zasjedanju
u Jajcu utvreno federalno ureenje zemlje, ali je izostalo 1941. godine struk-
turom rukovoenja i komandovanja oruanim ustankom, zacrtano formiranje
svih 9 federalnih jedinica.
U toj, posljednjoj godini rata pod pritiskom velikih sila Antifaistike
koalicije Narodnooslobodilaki pokret Jugoslavije se morao odrei jedne od
najznaajnijih tekovina formulisanim u odlukama Drugog zasjedanja AVNOJ-
a, priznati izvjestan legitimitet izbjeglikoj vladi Jugoslavije39 i sa njom, bar u

poetku, podijeliti vlast, to se 1944-1945. izmeu ostalog ogledalo u stvaranju
Jedinstvene vlade DFJ, ime su u NOP i organe nove drave infiltrirani ve-
likosrpski stavovi i interesi koje je ta vlada zastupala. To je dovelo do znaajnog
nacionalnog debalansa u strukturama vlasti pa i u Narodnooslobodilakoj vo-
jsci Jugoslavije, koja je 1. marta preimenovana u Jugoslavensku armiju.
Ova injenica je pred kraj 1944. i u 1945. godini uslovila niz poteza ne-
spojivih sa osnovnim ciljevima Platforme NOP-a, kao to su: - uvoenje vojne
uprave u Vojvodini i na Kosovu; - ukidanje federalnog statusa Sandaka i
njegovog Zemaljskog antifaistikog vijea narodnog osloboenja, te njegovu
podjelu izmeu Srbije i Crne Gore; - protjerivanje blizu pola miliona Nijema-
ca i na njihovo mjesto u Vojvodinu, naseljavanje uglavnom Srba; - neki srpski
politiari su tada predlagali i ukidanje Federacije, a Makedonija se jedva odu-
prla prikljuenju Srbiji zbog zahtjeva jedinstva Moravsko-Vardarske doline;
- Muslimanima je osporena nacionalna posebnost, a pobjedom na novembar-
skim izborima naputen je i viepartijski sistem.
Sa nasrtajima staljinizma na nezavisnost zemlje, takva praksa i nevolje
stihijski su vodili stvaranju ultracentralistike drave, koja je pogodovala ve-
likosrpskom shvatanju i ije posljedice su morale dovesti do njenog ponovnog
raspada. Dvodecenijskom praksom stvorena konstelacija odnosa se teko pre-
vazilazila, ali su promjene u obrnutom smjeru, iako dosta spore i nedovoljne,
bile evidentne. Rukovodstvo je to shvatilo tek ezdesetih godina. Trodnevni
samit SKJ (12.-14. novembar 1962.) je konstatovao: ako se hoe Jugoslavija
spasiti od propasti mora se stvoriti savez suverenih drava ili konfederacija,
a ako to ne moe moramo dii ruke od nje.40 Na vojnom planu pristupilo se
definisanju koncepcije - ONO, to je zavreno 1968. godine.
Meu prve mjere u tom pravcu je bilo unoenje u republike ustave 1963.
godine odredbe da je dotina republika drava; - godinu dana poslije po-
menutog samita uklonjen je Aleksandar Rankovi, kao nosilac velikosrpskih
tendencija i pokuaja (u dosluhu sa SSSR) dravnog udara; - 1967. godine
39
Rezolucija AVNOJ-a donesena u Bihau 27. novembra 1942. godine, Dokumenti o
spoljnoj politici SFRJ, u: Jugoslovenski pregled, Beograd 1988, knj. I, dok. 152, str. 239-244.
40
Dr. Duan Bilandi, Titov pokuaj spaavanja Jugoslavije, u: Rat u BiH uzroci, po-
sljedice, perspektive (zbornik radova znanstvenog skupa odranog u Zagrebu 27.-28. travnja,
1993.), Franjevaka teologija Sarajevo, Samobor, 1994, str. 57-59.
Muharem Kreso
obnovljeno je Vijee naroda u Saveznoj skuptini; - 1968. godine Kosovo i Vo-

jvodina podignuti su na rang konstitutivnih elemenata Federacije, a Muslim-
anima je priznata nacionalnost; - 1971. godine radnikim amandmanima na
Ustav SFRJ izvrena je temeljita reforma Federacije u smislu decentralizacije;
- a 1974. godine donesen je, po mnogima, konfederativni savezni Ustav. Pre-
ma ocjeni amerikog ambasadora Cimermana, njime je postignuto to da je
Tito iza sebe Jugoslaviju ostavio tako decentralizovanu, da ni jedna naciona-
lna grupa u njoj nije mogla ostvariti supremaciju.
Summary
The Platform of the National Liberation Movement, 1941-1945:
Goals and Realization
This work examines the National Liberation Struggle in Yugoslavia,

which Kreso argues can be reduced to two basic problems: the libration from
fascist occupation and resolution of the national question within the occupied
territory. For the first, scholars concentrate on the total forces of the National
Liberation Movement; for the second, they examine the participation of all of
the nationalities in the Movement (which was seen as the necessary condition
to solve the national question). Kreso seeks to connect these two problems by
analyzing the relationship between efforts to realize the foundational goals
of the Movement and efforts to resolve the national question. He describes
these issues as they relate to the decision for a federal organization in
which the national minorities were guaranteed rights, and the Declaration
of AVNOJ, in which the national minorities were generally ignored. He
also addresses later documents of the Movement, such as the Declaration of
the foundational rights of nations and citizens in 1944, in which Vojvodina
and Sandak were mentioned but Kosovo was not. Kreso describes the
opposition that existed within the Movement, which created obstacles to the
establishment of a foundational platform. He especially emphasizes the acts
of a few representatives within the Movement who compromised the original
platform (such as a lecture by Vaso Cubrilovic on the problems of national
minorities).
Tomislav Iek
SLUAJ PAAGE MANDIA

PARADIGMA TEINE TRAGANJA ZA POVIJESNOM ISTINOM
Istina kao spoznajna kategorija je, izuzimajui onu koja je produkt egzak-
tnih ljudskih aktivnosti, relativan pojam. Ljudi u svakodnevnom ivotu se
susreu sa svim njenim oblicima radosnim ili bolnim spoznajama. S njom se
susreu, a esto im dolazi i nepozvana.
Historiari po svom habitusu, bavei se iskljuivo prolou, u principu
tragaju za istinom. Eo ipso ona sadri neumoljivo povijesno iskustvo. Ono
angaira, motivira, obvezuje, ui, hrabri. Ponekad demotivira, obeshrabruje,
opominje I historijska istina i povijesno iskustvo kao njen svojevrsni derivat
imaju historijsku konotativnost. Nerijetko se, kada je rije o zbivanjima sve-
kolike provenijencije (drutveno-ekonomskim, i inim, a naroito politikim)
esto uje prosudba o viku historije. Naroito je to uoljivo na ex-jugoslaven-
skim prostorima, posebno bosanskohercegovakim.
U 2005. godini se obiljeava 60. obljetnica od zavretka Drugog svjet-
skog rata, odnosno pobjede antifaizma. Ovakvi veliki datumi su povod za
afirmiranje historijskih istina tj. onog to se stvarno dogodilo. Traganju za i-
njenicama iz prolih vremena nema kraja. One su osnova za valoriziranje, ali i
revaloriziranje dogaajne historije. Poznati suvremeni istraiva, historiograf
i teoretiar moderne povijesti Robert Stradling u svojoj esto citiranoj knjizi
Kako predavati povijest Europe XX stoljea, posebno poglavljima VII Kontro-
verzna i osjetljiva pitanja, odnosno XX Viestruki uglovi gledanja, prua sjaj-
ne primjere za prevazilaenje brojnih zamki, tekoa i prepreka koje stoje na
putu svima koji se bave prolou, bez obzira da li istrauju, tumae ili piu o
Tomislav Iek
njoj. Bilo koji od spomenutih tretmana prolosti podrazumijeva interpretacije

neeg to se desilo. Nerijetki su sluajevi reinterpretacija i revalorizacija uvje-
tovanih novootkrivenim injenicama.
Uzreica historija se ponavlja stara je koliko i svijest o vremenu prolom,
iz jednostavnog razloga to su nenauene lekcije iz daleke ili blie prolosti
potvrivale da je to i logino bez obzira da li se radilo o pojedincima ili naro-
dima. udno zvui, ali je istinito, da se mnoge povijesne istine nisu prepozna-
vale ni onda kada su proizlazile iz nediskutabilno utvrenih injenica koje su
svojim fakticitetom same govorile, neprijeporno potvrivale da se neto zbi-
lo i emu, gotovo, da nije bila potrebna (re)interpretacija. Za elaboriranje teme
znaajno je ponoviti ovjetalu istinu koja se odnosi na sve pojedince i narode:
onima koji nisu bili u stanju da ue i naue iz historije ona im se ponavlja.
Nimalo udna veza izmeu onog to se dogodilo i ponovilo na prostorima
Bosne i Hercegovine 1941-1942. i pola stoljea kasnije 1992, uvjerava me u
utemeljenost gore spomenutih teza i ocjena o ponavljanju historije, tj. nu-
nosti i potrebi reinterpretacija ve dogoenog, a ne i nauenog.
Sluaj Paage Mandia, jednog od vrlo istaknutih rukovodilaca KPJ u
BiH, organizatora ustanka u istonoj Bosni, ministra u prvoj vladi BiH, na-
rodnog heroja, Bonjaka i na kraju dodao bih najznaajniji kvalifikativ koji, bi
bio supstanca njegove linosti, borba za istinu je paradigmatian. To je, mo-
gue, i jedan od primjera u ta se sve moe izroditi neuvaavanje historijskih
injenica, historijskih iskustava i, na kraju, povijesne istine. Njegova borba za
istinu (1940, 1941-1942, 1948, 1950, 1971, 1974.) poprimala je u dogaanjima
dugog trajanja dvostruku dimenziju: osobnu i univerzalnu. Poanta te borbe, u
kojoj se prelama kompleksna linost komuniste, revolucionara, borca za inte-
rese svoga (bonjakog) naroda, ali i internacionaliste, bila je u tome to Man-
di nije izgubio ivotnu bitku sa svojim ideolokim i politikim protivnicima,
nego svojim suborcima, najbliim suradnicima, na kraju svojom Partijom
koja ga je kaznila u ime partijske istine.
Elaboriranje ove teme bilo je motivirano eljom da se, na primjeru sraza
analize ponaanja, konkretnih poteza najodgovornijih rukovodilaca ideoloki,
organizaciono i programski koherentne KPJ (Svetozara Vukmanovia Tem-
pa, Rodoljuba olakovia Roka i Todora Vujasinovia Toe) i postratnih
vizura jednog njenog istinskog (predratnog, ratnog i poratnog) lana i ruko-
vodioca (Paage Mandia hadi Murata), oko opravdanosti i uinkovitosti
SLUAJ PAAGE MANDIA PARADIGMA TEINE TRAGANJA ZA POVIJESNOM ISTINOM
provedenih aktivnosti na politikom i vojnom polju u jednom izuzetno sloe-

nom i turbulentnom periodu narodnooslobodilake borbe (kraj 1941 poe-
tak 1942) na jednom dijelu jugoslavenskog ratita (istonoj Bosni), markiraju
stvarne dimenzije reperkusija po bonjaki narod s kraja XX stoljea.
O tom periodu nae novije historije, narodnooslobodilakoj borbi, ratu
i revoluciji odrani su brojni politiki i znanstveni skupovi, napisane tisue
stranica. Ponajvie ih je objavljeno u zemlji po oprobanoj matrici da hi-
storiju piu pobjednici. No, prilian je broj natpisa potekao iz pera onih koji
su se borili protiv jugoslavenskih partizana. Naroito nakon silaska komuni-
sta sa vlasti i revivala snaga poraenih 1945, pojavio se poprilian broj djela
koja su revalorizirala dotadanju historiografsku produkciju i reafirmirala one
snage koje su pripadale nacifaistikom frontu. Oito je da je na drutveno-
politikoj sceni redizajniranje povijesti na temelju novih injenica i povijesnih
istina. Oito je da e za znanstveno razrjeavanje (ne)postojeih enigmi
trebati jo podosta i vremena i napora. Pristupi novoj arhivskoj grai moda i
bace novo svjetlo, ali razlike u ocjenama dogaajne historije, ini se, vie su
predmet dijametralnih polazita onih koji se bave prolou, bilo najstarijom,
bilo novijom ili najnovijom. Za seriozne povjesniare, istraivae ili predavae
razumljiv i shvatljiv je sraz prononsiranih dojueranjih zagovornika (pro)fai-
stikih ideologija ili protagonista prakse koja je bila produkt njene primjene, s
jedne, i njihovih nepomirljivih protivnika, komunistiki i antifaistiki opre-
dijeljenih ideologa i boraca, s druge strane. Za prve, npr. brigadni, divizijski i
armijski eneral Draa Mihailovi jedan je od prvih istaknutih gerilaca meu
antifaistikim saveznicima (od SAD je nedavno dobio i priznanje). Tito, pak,
od tih istih saveznika priznat za respektabilnog partnera je postao diktator,
neprijatelj i srpskog pa i hrvatskog naroda. Brojani pokazatelji stradanja na
poznatim stratitima potpuno su dijametralni i to u desecima i stotinama ti-
sua. Za jedne je Jasenovac bio logor u kome su stradali samo Srbi i to se
numeriki dokazuje brojkama do 700.000 ak milion. Za druge cifre ubije-
nih, masakriranih ne prelaze broj od 40.000. Ostali stradali (Jevreji, Bonjaci,
komunisti, partizani, Hrvati, Romi itd.) se jednostavno previaju. Slino je sa
rtvama Blajburga koji je rezerviran samo za hrvatske rtve (koje su daleko
najbrojnije). Sa nabrajanjem ovakvih ekstremnih sluajeva istine o strada-
njima moglo bi se ii u nedogled. Oni su sami po sebi eklatantni primjeri
revidiranja historijskih dogaanja. Prevaga antipodnih ideoloko-politikih
Tomislav Iek
motiva pri prosuivanju injenica rezultirala je totalnom nemogunou usu-

glaavanja oko toga to se i kako neto dogodilo.
Sluaj Paage Mandia iz svega to se nalo u njegovoj pozadini (a veoma
dobro je elaborirano u knjizi dr aira Filandre, Bonjaka politika u XX stolje-
u. Sarajevo, 1998, str. 240-251), je za mene osobno bio intrigantan i intere-
santan, te po historijsku istinu o dogaajima u kojima su akteri pripadali istom
ideoloko politikom krugu i znakovit da sam, jednostavno elio na njemu
demonstrirati teinu puta koga treba proi istraiva u pokuajima njenog do-
sezanja. Meu onima koji se profesionalno bave prolou nerijetko se susre-
e razmiljanje o nunosti vremenske distance u odnosu prema istraivanim
dogaajima. Ovaj primjer dobrano demantira zagovornike te teorije i ukazuje
da je daleko opasnije na putu otkrivanja istine dogaaje kontekstualizirati u
sadanje vrijeme optereeno, ponajee, dnevnom politikom, interesima po-
jedinaca, grupa, partija Bez obzira da li se radi o protivnicima, neprijatelji-
ma ili istomiljenicima, pripadnicima jedne partije, pokreta
Paaga Mandi se, to je prevalentno znaenje za redove to slijede, susta-
vno kao revolucionar bavio pitanjem refleksija aktivnosti Partije kojoj je pripa-
dao svim svojim biem prema i meu Muslimanima, ergo Bonjacima u vrlo
dugom vremenskom periodu od 1940. g. (V Zemaljske konferencije) do 1948.
g. (V Kongresa KPJ), a ne tek od 70-tih ili 80-tih godina. Budui da je od
poetka ustanka bio involviran u sve njegove tokove, da se in vivo sueljavao
sa nizom negativnih efekata poteza koje su vukli najodgovorniji rukovodioci
partije i u Bosni i Hercegovini i istonoj Bosni, a koji su, to direktno, to
indirektno, pogaali muslimanske mase meu kojima je kao hadi Murat
djelovao, nagonski voen eljom za istinom i definitivnim slaganjem kocki-
ca mozaika tih zbivanja, on je uporno i viekratno pokuavao otkloniti neke
tamne mrlje bosanske povijesti ratnog perioda. No, njegovo ivotno iskustvo
nije korespondiralo sa saznanjima o tom periodu koje se moglo sresti u nekri-
tinim sjeanjima ili rezultatima historiografije u povoju. Na tom svom putu
Mandi nije mogao, a ne sueliti se sa dojueranjim suborcima i po rangu
utjecajnijim rukovodiocima ustanka, a tada elnicima KPJ u usponu.
Ve se na V Kongresu KPJ 1948. godine dosta kritiki ocjenjivalo da je
komunistiko rukovodstvo ustanka na njegovom poetku prema etnicima
ispoljavao oportunistiki stav. Ova ocjena je za razumijevanje pozadine i ute-
meljenosti Mandievih elja i kritika vrlo bitna ako se zna da je la Fidel
Kastro (veoma dugo) viesatno izlaganje generalnog sekretara CK KPJ Tita

predstavljalo svojevrstan historijat radnikog pokreta jugoslavenskih zemalja,
da je dugi niz godina koriteno u svim prilikama kao osnovno propagandno i
historiografsko tivo, jer se doimalo kao tekstualizirani meritum cjelokupne
djelatnosti KPJ do tada.
Iz ovih konstatacija za praenje daljeg slijeda sve eeg, a sve rjeeg kon-
cilijantnog konfrontiranja stavova i vienja P. Mandia i odreenih znaaj-
nih pojedinaca vis vis onoga to se deavalo na podruju istone Bosne na
poetku ustanka, prevano je konstatirati da je prvo, jo te 1948. g. uoen i
priznat sa najvieg partijskog mjesta pogrean odnos Partije prema etnicima i
drugo, da su te ocjene o kolebanjima korespondirale sa njegovim viekratno i
u duem vremenskom periodu ponavljanim ocjenama stvarnog stanja na tere-
nu. Naime, odnos Partije prema formiranju etniko-partizanskih odreda sa
etnikim komandantima na elu u zajednikim tabovima faktiki je meu
muslimanskim stanovnitvom na terenu izazivao objektivno teke negativne
posljedice. Ono je fiziki en maasse stradalo upravo od tih odreda, to je ima-
lo za posljedicu njegovo praktino udaljavanje od Partije. Slino je bilo i sa
hrvatskim, pa Partija, na kraju krajeva nije uspjela toleriranjem etnitva u
partizanskim redovima da proiri bazu ustanka ime su bila otvarana vrata
krizi ustanka.
Paaga Mandi je na poetku (1941.) mogao samo da uoava brojne ne-
gativne konzekvence takve politike, a kasnije od 1948. godine pa dalje da
(mada post festum) pokua doi do konane povijesne istine.
Da moebitna otrica kritike P. Mandia nije bila usmjerena a priori
prema drugovima suborcima nego da je bila principijelne naravi ilustrira
njegov angaman naspram stavova jednog profesionalnog znanstvenika po-
vjesniara dr. Rasima Hurema. No, on nije imao sree da ni sa jednim (po-
litikim) ni sa drugim (historiografskim) vienjima nae put do prepozna-
vanja pravih uzroka i korijena prevanog pitanja krize ustanka. Politiari su
tvrdili: a) ako je i bilo greaka one su se javljale kao rezultat odluka partijskih
foruma, a ne pojedinaca (dobar alibi?!) i b) da je do razlaza etnika i partizana
dolo zato to su partizani shvatili da etnici, ipak vode zloinaku politiku.
Paaga Mandi je smatrao da su etnici prekinuli zajedniku aktivnost sa
partizanima jer ona in ultima linea nije vie odgovarala etnicima.
to se tie teze povjesniara dr. Rasima Hurema da je kriza ustanka po-
Tomislav Iek
sljedica lijevog skretanja CK, Mandi je odbacio tu tezu jer ona ne kore-
spondira sa deavanjem na terenu, pravei time suptilnu distinkciju izmeu
programsko-taktikih stajalita i opredjeljenja jednog veoma znaajnog foru-
ma i ivota.
Uporni traga za povijesnom istinom Mandi je 1948. popustio pred
partijskim dogmatiarima ija je personifikacija bio sekretar CK KP BiH
uro Pucar Stari. Pristao je da se u tom, po njega, po historijsku istinu, za
koju se primarno zalagao, ipak, povoljnom trenutku, ne raiavaju ocjene
onovremenih zagovornika tada (1948.) priznatog pogrenog odnosa prema
etnicima (1941-1942.).
Ali, Mandi nije definitivno odustajao od svojih nakana. Dvije godine
kasnije (1950.) kritizirao je stavove Todora Vujasinovia Toe, visokog pre-
dratnog, ratnog i poslijeratnog funkcionera KPJ, lana KPJ za BiH od 1937,
lana Operativnog taba za istonu Bosnu, komandanta Ozrenskog partizan-
skog odreda. Poseban predmet Mandieve kritike bila je Vujasinovieva knji-
ga o tom odredu. Mandi se otvoreno konfrontirao sa jo jednom od linosti
najueg rukovodstva KPJ Svetozarom Vukmanoviem Tempom, koji se
kao opunomoenik i delegat CK KPJ u BiH, radei na pripremama orua-
ne borbe sa vidnim omalovaavanjem odnosio prema partijskoj organizaciji
u Bosni. Iskra sukoba na liniji Tempo Murat zapalila se kada je Izvrni
komitet CK SK BiH odbio tampanje Tempove knjige sa obrazloenjem da
se to to je njen autor tvrdio ne moe objaviti dok se dogaaji ne istrae znan-
stveno. Ali, quod licet Iovi, non licet bovi ili to je dozvoljeno Jupiteru, (vrhovnom
boanstvu starorimske mitologije, Zeusu kod Grka, Perunu kod Slavena), nije
volu. Ako Tempo (alias Jupiter) nije mogao tiskati knjigu u Tuzli, mogao je u
Beogradu. Njenom autoru se zamjeralo da je, kao spomenuti opunomoenik
CK KPJ u BiH odluke (npr. one izuzetno vane po tok NOB-e iz Stolica
rujan 1941.) provodio u Bosni na svoju ruku ignorirajui i dezavuirajui, na
izvjestan nain, njene vodee partijske ljude.
Pisanje edicije o ustanku u istonoj Bosni bilo je za Paagu Mandia
novi povod za rasprave sa Rodoljubom olakoviem Rokom o njegovoj
ulozi suradnje partizana sa etnicima. Do dijaloke rasprave nije dolo jer
prozvani revolucionar nije ispoljavao spremnost za jedan takav razgovor.
Zato je Mandiev pokuaj propao? Zato se olakovi ogluio o Man-
dieve inicijative? Moguih razloga bilo je vie. Ne treba prenebregnuti i-
njenicu da je olakovi pripadao generaciji tzv. starokomunista koji su bili

naglaeno ortodoksni komunisti, tvrdi nepripravni na dijalog, oprezni, ne-
skloni se suoiti sa (i dokazivim po injenicama) promaajima zbog osjea-
nja hijerarhijske moi itd. itd. Slino je reagirao i Cvijetin Mijatovi Majo,
takoer jedan od korifeja pokreta u vrijeme krize ustanka u istonoj Bosni,
jedan od njegovih organizatora. Krucijalno je pitanje u tim Mandievim
inicijativama za tumaenje moguih promaaja poteza koji su diktirali spo-
menuti rukovodioci (Too, Tempo i Roko), kakve su bile stvarne posljedice
stvaranja etniko-partizanskih ili partizansko-etnikih tabova. U analizi
tih odluka postoji skala razloga zato su oni uope obrazovani. Jedan od gla-
vnih je proirenje baze ustanka privlaenjem srpske ustanike mase, jer je ta
masa, prema olakovievom miljenju, bila antibosanski i antihrvatski a ne
revolucionarno raspoloena. ta se zbiva na terenu? Postoje dvije vrste odreda.
Oni partizansko-etniki odredi (sa partizanskim komandantima) dre linije
fronta, a etniko-partizanski odredi (sa etnikim komandantima) pljakaju
i pale muslimanska sela, ubijaju muslimanski narod. Vienje stanja na zvorni-
kom frontu bilo je kod Mandia i olakovia potpuno razliito! Mandi
uoava da muslimanski narod bjei i od etnika i od partizana jer nota bene
partizani djeluju zajedno sa etnicima. olakovi forsira jedinstvo ustanikih
masa. Mandi iznosi injenice: tamo gdje su etnici gospodarili u etniko-
partizanskim tabovima (kao u Miliima npr.) odredi su se borili protiv mu-
slimana i pravili zloine na Romaniji, posebno epi (kakva koincidencija sa
dogaanjima u periodu agresije 1992-1995.!?). Mandi je, na temelju analize
dogaanja u istonoj Bosni, zakljuivao da su se partizani izolirali od veine
naroda i tvrdio je da je u pomenutom tabu postojao plan pokolja muslimana
u istonoj Bosni, te da se gro problema javljao upravo tamo gdje se glavni tab
najvie i kretao. Udostojivi se odgovoriti na zaista teke Mandieve ocjene,
pa i optube, olakovi je priznao da se radilo o naim partizanskim gre-
kama zato to se sporazum sklapao bez ikakvog konsultovanja sa najviim
partijskim forumom Pokrajinskim komitetom. Mandi je u svojim kritika-
ma poinjenih greaka samo konstatirao neke, i te kako, relevantne injenice
da su npr. i Vukmanovi i olakovi upute veoma vanog savjetovanja u Stoli-
cama od 27. IX 1941. tumaili na svoju ruku. Istina, s jedne strane je postojala
i potreba i dogovor (u Drinjai 1. XI 1941.) o etniko-partizanskoj suradnji,
ali je Mandi to smatrao neizvodljivim i neuinkovitim, jer je situacija u BiH
Tomislav Iek
bila, po njegovom miljenju, bitno drugaija, specijalno u istonoj Bosni. To

se odnosilo na nacionalni sastav pomenutih krajeva. Dok je Srbija bila tako-
rei, mononacionalna (takav je bio i sastav ustanika), u Bosni i Hercegovini
su ustaniku masu inili i Bonjaci i Srbi. Mandi je svoje rezerve i kritike o
etniko-partizanskoj suradnji gledao naglaeno iz perspektive katastrofalnih
posljedica po Bonjake koji su bili iskljuivi ciljni objekat djelovanja odred
u kojima je etnika sastavnica bila dominirajua. U naglaenoj i loginoj elji
da se osnovica ustanka to je mogue vie iri njeni zagovornici su, oito, pre-
viali da je etnitvo u cjelini svoje ciljeve i aktivnost temeljilo na realizaciji
ideje o velikoj Srbiji, etnikom ienju BiH od Bonjaka i Hrvata i otvorenoj
nepomirljivosti prema komunistima. Ko je rukovodio partizanskim ustankom
morao je da vodi rauna o planovima Stevana Moljevia (Homogena Srbija)
i Instrukcijama Drae Mihailovia od 20. XI 1941. godine o etnikom i-
enju Bosne i Hercegovine od Bonjaka i Hrvata. Na kraju se, opet i ponovo
postavlja pitanje u emu je problem kada je, ipak, prevladavala ocjena da su
greke oko sporazuma sa etnicima stvarno uinjene. Mandieve ocjene da je
to sve bilo (kao to je i bilo) u reiji nekoliko najodgovornijih rukovodilaca tj.
pojedinaca a ne partijskih foruma, da su stradalnici tih (ne)namjernih greaka
bili Bonjaci proizvele tezu da je Paaga Mandi istupao sa nacionalistikih
pozicija, da je potezanje pitanja osporavanja nacionalnog identiteta Bonjaka
jo 1940. zazvualo za njegove kritiare skandalozno.
Svoenje Mandievih analiza kritika, zakljuaka i zahtjeva oko oevi-
dno uinjenih greaka u istonoj Bosni 1941-42. na tvrdnju da je on htio
ustvari optuiti srpske rukovodioce (ergo Tempa, Tou, Roka i Maju) da su
bili ravnoduni prema stradanju Bonjaka i Hrvata imalo je za epilog da je
Mandi proglaen nacionalistom, a time je njegov osnovni dugogodinji po-
riv: utvrditi istinu o poinjenim grekama i posljedicama po sudbinu Bonjaka
bio u potpunosti obezvrijeen. Teze su kompletno zamijenjene. Osobnu istinu
prekrila je kolektivno partijska. Lekcija nije nauena. Historija iz 1942. g. se
ponovila 1992. Neki su moda partijski disciplinarno, moda dobronamjerno
u vrijeme razbuktavanja polemike branili pravo na razliitost u miljenju, ali je
prevladalo miljenje da se ocjene pojedinaca o revoluciji kolikogod bile uteme-
ljene na injenicama, objektivnoj istini izvan okvira Partije ne mogu davati.
Historija dogaanja u istonoj Bosni iz 1942. ponovila se takoe 1992. godine.
Sudbina Bonjaka istone Bosne takoer, ali sada na cijeloj teritoriji Bosne i
Hercegovine. Egzekutori su bili isti zagovornici etnike ideologije i po-

kreta. rtve iste ponajvie Bonjaci. Naalost, oni koji su mogli, u srazu sa
argumentima Paage Mandia, da doive katarzu u pogledu greaka na koje
je ukazivao i vrhovni komandant NOV-e i generalni sekretar KPJ, koje su i
sami djelomino priznali (Rodoljub olakovi), nisu se oslobodili od partijske
istine. Kako je tek teko oekivati osvjetenje, samospoznaju onih koji su de
facto bili na strani faizma, a danas se ele predstaviti kao njegovi protivnici
tj. antifaisti?!
Put do historijske istine, koja se ugrauje u povijesno iskustvo, nije ni za
koga ni lak ni jednostavan.
SUMMARY
The case of Paag Mandi: the paradigm of the difficulties in
the pursuit for historical truth
Tomislav Iek examines the role of Paaga Mandi, one of the most in-
fluential leaders of the NOB (National Liberation Struggle) in eastern Bosnia
and an important leader in postwar relations, to address the complex relation-
ship between what really happened in Bosnia in 1941 and the beginning of
1942 and subsequent interpretations of what happened. The Communist Part
of Yugoslavia attempted to spread a base in eastern Bosnia that included
Chetniks, which eventually led to a crisis within the movement that directly
affected the fate of Muslims (Bonjaks). This was one of many negative conse-
quences of Paag Mandis policies. After introducing the historical facts and
interpretations, Iek then turns to the recent war to show how unresolved ide-
ological conflicts and political disagreements from the Second World War had
a tragic revival in the aggression on Bosnia and Herzegovina in the 1992-1995
war, in which the same anti-Bosnian elements appeared as the parties danced
the Dance Macabre. Linking events from 1941-1942 to 1992-1995, Iek uses
Mandi as an example of an individual who fought for his nation only to be
criticized by his Party colleagues. It also illustrates the validity of the famous
expression, that those ignorant of history are destined to repeat it.
Sonja Dujmovi
Dan pobjede prema sarajevskom ratnom

Osloboenju 1995. godine - ta nam kazuje
jedna proslava?
Govor o prolosti je uvijek govor o sadanjosti. On uvijek odraava sa-

vremenost i ma koliko istoriar nastojao biti objektivan, ne ulazei u filozof-
sko razmatranje mogunosti postizanja ove kategorije, njegova prisutnost i
djelatnost je neraskidivo vezana za momenat dananjice, u njenoj politikoj,
drutvenoj, kulturnoj i socijalnoj ravni.
U tom smislu, govor o jednoj proslavi, u ovom sluaju Danu pobjede nad
faizmom, neodvojiv je od vremena u kome nastaje a to je sarajevska ratna
1995. godina, proljetni mjesec maj, za Sarajlije bolje upamen kao mjecec u
kojem su nanovo svom estinom nastavljeni ratni sukobi, nakon etveromje-
senog primirja, te je ovaj mjesec doivljen kao povratak dugotrajne bolesti.
Ratno Sarajevo doekalo je 50.-godinjicu pobjede nad faizmom u vojnoj blo-
kadi, u borbi za vlastiti opstanak, suoeno sa svakodnevnim prisustvom smrti,
gladi, gotovo trajno optereene svijesti i kao takvo ranjivo, veoma pogodno i
podlono idejnom i ideolokom konvertitstvu.
Ovdje emo spomenuti i glavnog posrednika u govoru o jednoj proslavi
to je dnevni list Osloboenje ili kako je u impresumu navedeno bosansko-
hercegovaki nezavisni dnevnik, list godine u svijetu 1992, koji je iza sebe
imao 52. godine izlaenja. Prvi broj Osloboenja tampan je 30. avgusta 1943.
godine u Donjoj Trnovi. Godine 1963. ukazom predsjednika Tita odlikovan
je Ordenom bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem, a 1976. godine dodijeljena
mu je Nagrada ZAVNOBIH-a. Odlukom Novinarske konferencije Slobodne
Sonja Dujmovi
Dalmacije Osloboenje je 1989. godine proglaeno za najbolji dnevni list u ta-

danjoj Jugoslaviji. U ratnoj 1992. godini Osloboenje je u Velikoj Britaniji
proglaeno za list godine u svijetu, a u Skandinaviji je dobilo Nagradu slobo-
de vodeih dnevnika, te mu je dodijeljena nagrada Oskar Romero katolike
fondacije The Rothko Chapel Hjuston, Teksas za izuzetnu odanost istini i
slobodi. Dobiva Nagradu za dostignua u novinarstvu agencije Inter Press Ser-
vice za odravanje u ivotu tradicije nezavisnosti, objektivnosti i hrabrosti u
izvjetavanju pod najteim uslovima, zatim Nagradu fondacije Alfons Komin
u Barseloni za zajedniki rad novinara razliitih nacionalnosti u slubi slobo-
de i mira, pa nagradu kluba evropskih rektora za borbu protiv ksenofobije,
kao i Nagradu za ljudska prava Saharov. Dakle, novina sa izuzetno visokom
reputacijom.
U ovom izlaganju ponuen je jedan obrazac u kome je predoena para-
lela u proslavama religioznog i svjetovnog karaktera, izdvojeni su zajedniki
elementi koji se koriste prilikom javnog obiljeavanja proslava oba tipa i pri
tome je koritena jedna dnevna novina. Od elemenata naglasak je stavljen na
pripreme za proslavu i na rije, odnosno govor, kao najvaniji element u cere-
monijama. Istovjetnost smisla proslave u oba sluaja, dakle u proslavi religi-
oznog i sekularnog karaktera, je u predoavanju poruka, bolje rei sistemskoj
emisiji poruka upuenih javnom mnijenju/puku odreenog centra moi po-
vodom proslave, a u kojoj se ogleda strategija sistemskog uobliavanja svijesti
javnog mnijenja.
U cilju sagledavanju drutvene zbilje ova vrsta analize primjenjiva je i na
primjeru bilo koga drugog praznika.
Smisao proslave za bilo koju zajednicu je u sjeanju, odnosno periodi-
nom podsjeanju na odreene dogaaje u prolosti zajednice, ija vanost za
drutveno pamenje, istorijsko sjeanje je u direktnoj proporciji sa homoge-
nizovanjem drutvene grupe. Na primjer, Kranstvo naglaava u tradiciji
jevrejskog nasljea veliko znaenje sjeanja., a isto se povodom vjerskih
praznika, moe rei i za islam. Izraz sakramentalno, jedan od centralnih
pojmova katolike dogmatike, nita drugo ne znai nego realizaciju, reprezen-
taciju jednog historijskog dogaanja za ljude koji danas ive. Tako na slian

O fenomenu proslavljanja istorije vie vidjeti u: Mihael Miterauer, Milenijumi i druge
jubilarne godine. Zato proslavljamo istoriju? Beograd: Udruenje za drutvenu istoriju,
2003.
Dan pobjede prema sarajevskom ratnom Osloboenju 1995. godine...
nain svaka religiozna zajednica slavi svoje posebne dane, dakle realnost
nekog istorijskog dogaaja. Euharistija u kranskoj crkvi nije nita drugo
nego slavljenje memorije, sjeanja na istorijski dogaaj ime spasenje postaje
prezentno, i ono je za one koji uestvuju u tom slavlju i efikasno. Katolika
tradicija je taj odnos nazvala reprezentacijom - istorijski dogaaj postaje opet
recentan, on se ponovo deava u nae vrijeme, u realnosti koja prevazilazi nor-
malno sjeanje i koja se zbog toga zove sakramentalnom. Kad krani (na pri-
mjer) slave sjeanje na svoje spasenje Isusom, onda to spasenje za njih i postaje
realnim. Kada muslimani slave Bajrame, oni nanovo potvruju svoju veza-
nost za Boga. Dakle, prisustvo bilo kome religioznom obredu postaje stvarno
i djelotvorno u smislu spasenja za one koji su aktivni sudionici proslave. Taj
in je kolektivan i ojaava snagu zajednice.
Prisustvovanje sekularnoj proslavi, njeno prihvatanje i aktivno uestvo-
vanje u njoj asocira na prisustvo religioznom obredu. Pristajanje uz proslavu
nekoga praznika, uesnike tog praznika ini nanovo sudionicima onog pro-
log dogaaja zbog ega se on pominje i proslavlja. Taj spoj prolog i sadanjeg
ogleda se u samoj proslavi.
U ovom sluaju pristajanje drutvene zajednice da proslavlja Dan pobje-
de je pokazatelj da se sami lanovi te zajednice deklariu kao antifaisti. Da
postoji (javno) suprotan stav, navedeni praznik se ne bi ni slavio. Dakle, kako
je Sarajevo, kako su antifaisti Sarajeva proslavili ovaj dan i kako je to ratno
Osloboenje propratilo predmet je razmatranja ovog rada. Bolje rei, kako se
proslavom uvrivao patriotizam, stvarala svijest o zajednitvu u sukobu sa
neprijateljem i promovisala nova drutvena ideologija, stvarala nova svijest
javnosti, mogue je pratiti putem sadraja jednog dnevnog lista.
Za svaku proslavu, pa i ovu, potrebne su izvjesne pripreme. Glasnik/
mediji prenosi volju centra moi/vlade javnom mnijenju/puku prve poruke i
daje nagovjeaj kako e proslava izgledati. Tako e Osloboenje, u brojevima
koji prethode Danu pobjede, autorskim prilozima svojih novinara pripremiti
ozraje obiljeavanja evropske, a i svjetske proslave.
U tekstu od 13. 4. 1995. godine pod naslovom Oprotaj od faizma ili
sa podnaslovom Pedeseta godinjica sloma faizma izaziva nove istorijske remini-
2
Navodi su preuzeti iz predavanja profesora Thomasa Bremera, odranog na tribini Centra
za prouavanje historije Meunarodnog foruma Bosna, pod naslovom Sjeanje, istina i pomi-
renje pogled iz rimokatolike perspektive.
Sonja Dujmovi
scencije na temu uzajamnosti crvenog i crnog potcrtava se bipolarnost savreme-

nih uesnika u proslavi. Naglaava se podijeljenost unutar evropske i svjetske
savremene politike orijentacije i djelovanja proisteklog iz ovakve situacije,
kao i tekoe sa kojima se pojedine drave suoavaju, po pisanju Osloboenja,
u odravanju svog antifaistikog rejtinga. Naravno, najblie susjedstvo je ne-
izbjeno prilikom analize, pa tako Miloevi bi htio da se na Dan pobjede
okiti ordenom antifaistike borbe, ali ne zna kako da u tom sluaju objasni
svijetu faistike zloine koje su Srbi u ovom ratu poinili u Bosni, dok je
odnos Franje Tumana prema faizmu licemjeran, a njegov antifaizam ce-
remonijalan.
Zatim se analizira stanje u Evropi. Sjeanje na drugi svjetski rat u kome
je poginulo 55 miliona ljudi proslaviti e putujui cirkus vodeih svjetskih
politiara, sa komemorativnim predstavama u Londonu, Parizu, Berlinu i
Moskvi. Jubilarni dan pobjede posluio je kao povod za stare i nove poli-
tike frustracije koje izbijaju na povrinu kao ilavi korov. U nastavku autor
naglaava: U artikulaciji velike teme zvane drugi svjetski rat ima svega po-
malo, ali gotovo nimalo onog to ponavljanje te klaonice, iako u neuporedivo
manjim razmjerama, ini oiglednim. A to je rat u Bosni. Nijedan zapad-
ni politiar nije naao za shodno da kae kako je faizam, ovog puta srpski
ponovo pred vratima Evrope. Lake je pred tom injenicom zatvarati oi i
propovijedati opti mir, nego uiniti neto efikasno kako bi ubijanja u Bosni
prestala. Osim toga, da ravnodunost i cinizam budu potpuni, u proslavi
pobjede nad faizmom uestvovae i oni koji su podsticali obnovu faizma na
prostoru bive Jugoslavije
Sljedeeg dana, 5. maja slijedit e i upozorenje nedjelotvornoj Evropi.
GospodoVjerujte, mi poodavno znamo za vau kratkovidost. Moda ete
je i vi tada postati svjesni. A pedesetogodinjica, bit e i u znaku mlaeg po-
bjednika nad faizmom iz devedesetih.
Dan uoi praznika slino se navodi: Pedeset godina nakon to je ocijenila
da stavlja taku na istoriju faizma a stavila je tri take Evropa pedantno
ponavlja greke to su ih inili djedovi dananjih politiara. Bosanci i Her-
cegovci e manifestacije obiljeavanja pedesetogodinjice pobjede nad onim
3
Prolost pod novim zastavama, Osloboenje, LII; br. 16844, Sarajevo, 4. maj 1995, str. 2.
4
Sjeanja na Bosnu, Osloboenje, LII; br. 16845, Sarajevo, 5. maj 1994., str. 2.
faizmom doekati sa pomuenim emocijama: sa pijetetom prema rtvama,

potovanjem prema pobjednicima, rezignacijom prema nasljednicima tih po-
bjednika, pa i sa dozom prezira.
A na sveanoj akademiji odranoj u ANUBiH-u, na sam dan praznika,
izrei e jedan akademik sljedee: Na pedeset godina od pobjede nad fai-
zmom nali smo se na planetarno iznevjerenoj stvarnosti, pod derutivnom
vlau Ujedinjenih nacija, predvoenom egipatskim diplomatom Butrosom,
utopljeni u sterilnoj Evropskoj uniji Mejdora, Miterana i Kola, pritisnuti pra-
voslavnim Galijem, matukom Borisa Jeljcina, u meunarodnom novom po-
retku, lienom noseih stubova, koji nedostatke ivotne sposobnosti pokuava
nadoknaditi bljetavom reklamom neuvjerljivih projekata (ali) Moemo
biti zadovoljni to na sunanom sistemu nae planete antifaistika Bosna sija
svojom zvijezdom, plamenom zajednitva, upaljenim prije hiljadu godina.
Dvadeset prvo stoljee izrazie joj zato svoju zahvalnost.
Dakle, osnovnom porukom itateljstvu upuenom ovim tekstovima eli
se naglasiti usamljenost Bosne i Hercegovine u borbi protiv faizma, njena
preputenost vlastititoj sudbini i s tim u vezi namee se posredni zakljuak o
posebnosti i dosljednosti Bosne i Hercegovine u njenom antifaizmu, koji je
neupitan, jedinstven u svojoj rtvi i koji traje do dananjih (tadanjih) dana.
Posredna poruka, koja potcrtava prvu je nedosljednost Evrope u njenom
antifaistikom opredjeljenju, to bosanskohercegovaki antifaizam ini je-
dinstvenim u Evropi, a moda i u svijetu. Vojna blokada neposrednog ne-
prijatelja ojaana je blokadom nerazumijevanja ostalog, nazovi demokratskog
svijeta. Ali se pokazuje kao znaajan integrativni faktor za samu zajednicu.
Ali, svima po zasluzi vijest o tome kako je Evropa proslavila pedeseto-
godinjicu Dana pobjede u Parizu nala se u Osloboenju od 9. maja tek na 5.
strani, pod bezlinim nazivom Skup 80 dravnika i sa turim informacijama
o prisustvu vodeih evropskih politikih lidera, ali sa naznakom da je dr-
avnike okruivalo izuzetno jako obezbjeenje. Toj proslavi ispred Bosne i
Hercegovine prisustvovao je ministar vanjskih poslova dr. Irfan Ljubijanki.
Te godine odrane proslave u Berlinu i Moskvi nisu propraene ni tekstom,
ni komentarom.
5
ivjeti sa faizmom, Osloboenje, LII; br. 16848, Sarajevo, 8. maj 1995. str. 1.
6
Bosna sija svojom zvijezdom, Osloboenje, LII; br. 16850, Sarajevo, 10. maj 1995, str. 6.
Sonja Dujmovi
Smisao rijei, tekstova majskih Osloboenja podrava i izbor objavljenih

karikatura, koje vie nego slikovito potcrtavaju stav prema Evropi i lanicama
ove zajednice. Na sam Dan pobjede objavljena je karikatura na kojoj je haljina
Gospoe Evrope tokom proslave uflekana krvlju koja pre iz borbama za-
paljenog Sarajeva. Analiza i drugih karikatura vodila bi istom zakljuku.
U tom antifaistikom opredjeljenju jedna stvar izaziva zabunu, a ostala je
zabiljeena na stranicama Osloboenja. To je mjesto i uloga Josipa Broza Tita.
Ova 1995. godina bila je ujedno i 15-godinjica njegove smrti.
U tekstu Na vagi istorije kae se da borba protiv faizma, za slobodu,
dravu i samostalnost su podudarne take ondanje epopeje Titovih partizana
i ove dananje bosanskohercegovakih patriota., (pa) Samim tim Bosna i
Hercegovina je zauvijek prihvatila jedan od velikih rezultata borbe Titovih
partizana. Tako injenica da je Bosna i Hercegovina, koja se tih dana kan-
diduje za prijem u pokret nesvrstanih, batinik antifaizma, sama po sebi
govori koliko i kako batinimo i to djelo Josipa Broza. A Miloevi i njegova
politika tamo bezmalo i nemaju pristupa ili ih ne uvaavaju. Tako da je Tito
zasluan za ono to moemo da batinimo: antifaizam, samostalnost, bor-
bu za ravnopravnost, nesvrstanost. Dok ovih dana predsjednik Izetbegovi
bude na jednoj od sveanih tribina povodom Dana pobjede nad faizmom
tog istog dana ulicama koje u naoj zemlji nose Titovo ime, borci i onog i
ovog rata e poi da poloe cvijee na neko od spomen-obiljeja antifaizmu.
Meutim, tekst Broz i Miloevi naglasie izvjestan spor. to se Bosne i Her-
cegovine tie, izgleda da je odnos prema tvorcu avnojevske Jugoslavije, u kojoj
je Bosna i Hercegovina postala ravnopravna federalna jedinica sa svim svo-
jim specifinostima, ukljuujui i nacionalni sastav stanovnitva, uglavnom
sveden na osobno miljenje i stav. Slubeni stav zvaninih vlasti prema Titu
predstavlja za iru javnost veliku zagonetku. Ni jedan dravni organ u BiH
nije, ili javnosti nije poznato, zvanino revidirao ranije ocjene o Josipu Brozu
i njegovoj ulozi, niti su ponitene zakonske odredbe o obiljeavanju njegovog
imena i djela. U praksi je, meutim, stanje vrlo arolikoUglavnom, o Titu
se u Bosni i Hercegovini slubeno uti, njegovo ime se preutkuje, datumi iz
njegove biografije se ne obiljeavaju, ali se zvanino njegovo ime i ne blati.
Moglo bi se rei da se kod zvaninih vlasti nalazi na nekoj vrsti ekanja, ali
7
Na vagi istorije, Osloboenje, LII; br. 16844, Sarajevo, 4. maj 1995. str. 2.
nije na cijeni. Kod nekog obinog svijeta, Tito stoji drukije, pa u rubrici
sa osmrtnicama 4. maja nalazimo tri in memoriama za ovjeka vizionara
i linost koja je ostavila trag u svjetskoj istoriji Josipa Broza Tita. Zabiljeen
je i osjeaj gorine zbog neodravanja dravnog obiljeavanja njegove smrti i
ponienja hinjenom ignorancijom i zaboravom olienog u ugaenoj vjenoj
vatri u Sarajevu ba toga dana
Zapostavljanjem jednog od glavnih inilaca antifaizma, tj. selektivnim
izborom objekta sjeanja, otkriva se i postojei kriterij za infomacije potrebne
za promovisanje odreene drutvene svijesti i ova intencija nove vlasti nas
uvodi na put ideoloke revizije prolosti i uvoenja novog, drugaijeg sistema
ideolokih vrijednosti.
Na sam Dan pobjede, sa glavne mise, ali i bez organizovanih tribina,
saoptenjem za javnost, predsjednik predsjednitva RBiH Alija Izetbegovi
dati e obrazloenje. Obraajui se dragim graanima, rei e: Pobjedom
prije 50 godina nije nastao mnogo bolji svijet. Na prostranim oblastima Pla-
nete nastavila su da egzistiraju ili su uspostavljena drutva neslobode, odgo-
vorna za stradanje miliona ljudi, a tzv. Slobodni svijet nastavio je da ivi sa
svojim interesima, licemjerjem i ravnodunou. U Sovjetskom Savezu imali
smo staljinizam i Gulag, a u Jugoslaviji jednostranaki sistem sa Golim oto-
kom i mnogim drugim otocima Nema, dakle, razloga da idealiziramo
prolost i sijemo iluzije.
Stoga, na dananji protest protiv faizma ne znai nau volju da se vrati-
mo u drutvo neslobode. Neki nai slavljenici to zaboravljaju. Nakon svega to
je izdrao, na narod ima pravo i na mir i na slobodu.
Dragi graani Bosne i Hercegovine, naalost, zlo u istoriji nikada nee
biti potpuno pobijeeno. Pred ovjekom stoji stalna borba protiv zla, koja e
trajati dok on postoji kao ljudsko bie. Vjerujemo da je u tome smisao naih
ivota i smisao ljudske istorije. estitajui vam Dan pobjede nad faizmom
prije davnih pedeset godina, ja vam elim novu pobjedu nad zlom ovih dana,
ma kako se to zlo zvalo10
U borbi dobra i zla, ovih iracionalnih kategorija, malo ta moe ljudskoj
8
Broz i Miloevi, Osloboenje, LII; br. 16845, Sarajevo, 5. maj 1995, str. 2.
9
Smrt faizmu, Osloboenje, LII; br. 16847, Sarajevo, 7. maj, 1995. nedelja, str. 2
10
Pravo na mir i slobodu, Osloboenje, LII; br. 16849, 9. maj 1995, str. 1.
Sonja Dujmovi
zajednici pomoi. (U smislu pomoi drutvu istorija je na nekoliko mjesta u

ovom dnevnom listu spomenuta u negativnom kontekstu.) Stoga je u pomo
pozvana ona sila koja je tu jedino mjerodavna. To je vjera.
Te godine na isti dan, dakle 9. maja proslavljao se veliki muslimanski
praznik Kurban-bajram. Predsjednik Izetbegovi u svojoj estitki vjernicima
na ovaj praznik, koji je prilika da se sjetimo naih ehida i naih muenika i
da, po mogunosti, posjetimo njihova mezarja i njihove porodice, nije imao
dilema oko motiva i cilja borbe. Ne moemo danas biti radosni, ali ne treba
da budemo ni tuni. Mi se borimo za opstanak i slobodu. To je borba u kojoj
moemo biti ili ehidi ili gazije. Gubitnici ne moemo biti..11
Mogui zakljuak, ali i otvoren za razmatranje, je sljedei: kao graani-
ma definisanje zla nam izmie, dok je vjernicima taj put potpuno jasan. Vjer-
nici su ti koji e odbraniti dravu. To je izgleda jasno i onom ko se o odbrani
brine. Dakle, ne/oekivano, u povodu Dana pobjede prijema nije bilo, ali ne/
oekivano u povodu obiljeavanja Kurban-bajrama u Sarajevu je komandant
Generaltaba Armije RBiH priredio sveani prijem, kojem su, uz elne ljude
Generaltaba, prisustvovali reisu-l-ulema, lanovi Predsjednitva, predstavni-
ci Vlade, ministarstva odbrane, MUP-a, Zdruenog taba, stranaka, vjerskih
zajednica te brojni javni radnici grada Sarajeva. Domain se obratio prisutnim
gostima prigodnim rijeima i uz estitke izrazio elju i odlunost pripadnika
Armije RBiH da naredne blagdane doekamo u miru, spremni da se borimo
za svaki pedalj Republike BiH.12
Analizom tekstova sa stranica Osloboenja mogu se obuhvatiti i one rubri-
ke koje nemaju direktan politiki sadraj.
Na posljednjoj stranici devetomajskog Osloboenja nalazi se televizijski
program, koji toga dana nije ponudio nijednu emisiju dokumentarnog tipa, a
koja bi se odnosila na Dan pobjede. U popodnevnim satima, u 16:45 prikazan
je prenos Treeg tradicionalnog bajramskog turnira u malom nogometu. Nakon
toga, u 18:00 sati slijedila je kontakt emisija Kultura religija, a nakon dnevnika
i bajramske poruke reisu-l-uleme Sarajlije su mogle da vide program iz kulture
Sa pjesnicima pred 34. Sarajevske dane poezije, koji je u nekadanjim mirnodop-
skim vremenima, kao i ostali programi iz kulture, zauzimao potpuno margi-
11
U miru, s najdraim, Osloboenje, LII; br. 16850, 10. maj 1995. str. 1.
12
Prijem u Generaltabu, Osloboenje, LII; br. 16851, 11. maj 1995. str. 4.
nalan termin. Program se tog dana privodio kraju dokumentarnim filmom O,

vjernici, o ljudi i snimkom hutbe sa Arefata.13
Osloboenje donosi vijesti i o tome da je proslavljanje Dana pobjede nad fa-
izmom u Sarajevu bilo ozbiljnije shvaeno u nekim drugim forumima i insti-
tucijama, ali u tom momentu sa mnogo manjim uticajem na javno mnijenje.
Povodom ovog jubileja bilo je govora na okruglom stolu Bosna i Hercego-
vina u borbi protiv faizma, koji su organizovala nacionalna kulturnih drutava
KDB Preporod, Centar za bonjake studije, Hrvatsko kulturno drutvo
Napredak, Srpsko kulturno prosvjetno drutvo Prosvjeta i Jevrejsko kul-
turno drutvo La benevolencija14
U Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine je odrana Svea-
na akademija u povodu 50. obljetnice pobjede nad faizmom.
Vijee kongresa bosanskomuslimanskih intelektualaca izdalo je saoptenje za
javnost u kojem, izmeu ostalog, nalazimo: alosna historija drugog svjet-
skog rata sada se ponavlja u BiH koja je izloena najgoroj agresiji i zloinima
to ih je svijet zabiljeio u proteklim milenijumima15
Kako dolikuje proslavama bilo je poezije, pa su na Sveanoj akademiji
sudjelovali i glumci Vladimir Jokanovi i Zoran Bei, koji su itali poeziju u
kojoj je izraena antifaistika nota.
Cvijea je takoe bilo. Delegacija SO Centar poloila je vijenac ispred
vjene vatre.16
Muzika je isto tako popratna pojava svih proslava, pa se mogla uti na
Sveanoj akademiji u ANUBiH-u, u vidu programa Sarajevskog gudakog
kvarteta.
Analiza jezika u tekstovima Osloboenja, to nije tema ovog priloga, ali
je zanimljivo napomenuti, pokazala bi prisutnost arhainih, gotovo apoka-
liptinih iskaza i biblijski prijeteih poruka. Ovo su samo neki od naslova:
No kolektivnog pomora, Misterije i histerije, Posljednji genocid nad
nama, Lomljenje kime istoriji, Monstrum nije mrtav, a izrazi kao to su
monstrum, nakaza, nakazna kopija, povampirena zvijer, adaha faizma i sl.,
13
TV program, Osloboenje, LII; br. 16849, 9. maj 1995.
14
Monstrum nije mrtav, Osloboenje, LII; br. 16847, 7. maj 1995. str. 3.
15
Bujanje neofaizma, Osloboenje, LII; br. 16849, 9. maj 1995. str. 4.
16
Sarajevo e pobijediti opet, Osloboenje, LII; br. 16849, 9. maj 1995.
Sonja Dujmovi
ukazuje na nastojanja da se manipulie emotivnom, osjetljivom i najranjivijom

ljudskom stranom. To je pokazatelj da se i u ovo moderno doba jezik koristi
za instrumentalizaciju religiozne prolosti, u slubi politike ideologije i to sa
njenom mitskom sutinom.
***
Analiza proslave Dana pobjede jedan je prilog moguem prouavanju

proslavljanja prolosti, razotkrivanja naina mistinog povezivanja sadanjosti
sa prolou, manipulisanja istorijom u interesu aktuelnog politikog i ideolo-
kog usmjeravanja javnosti, te ukazivanja na model kojim vladajue strukture
afirmiu novi poetak za novo drutvo i novu vlast, naravno, sa novim vizi-
jama i perspektivama. Integrativna funkcija proslave vri se demonizacijom
prolog sistema, relativizacijom njegovog uspjeha, homogenizacijom zajednice
naspram recentnih neprijatelja svih profila, uspostavljanjem novog identiteta
zajednice, te pruanjem elemenata novog sistema vijednosti, u ovom sluaju
na tradicionalnim osnovama, preferirajui desekularizaciju drutva u kojem
bi se eljeno jedinstvo ostvarilo. Ideoloka revizija svijesti jednog zbunjenog
drutva u egzistencijalno gotovo bezizlaznoj situaciji pokazala se prihvatlji-
vom i zbog dezorjentisanosti u potrazi za vlastitim identitetom.
U ovoj reviziji univerzalistiki princip graanina dolazi u ozbiljnu krizu,
u kojoj privrenost zajednikom dbru postaje vrlo sumnjiva i upitna katego-
rija. Utapanje u homogenizovanu, izolovanu i uslovno sigurnu zajednicu teko
prua mogunost alternativi, ali je srea da je zrelost jedne zajednice na stalnoj
provjeri.
Moda je zato izjava: Bog e pomoi narodu koji radi i koji se bori za slo-
bodu, kako se kae u novogodinjoj poruci Predsjednika predsjednitva Bo-
sne i Hercegovine za novu 1995. godinu, u kojoj je proslavljena 50-godinjica
pobjede nad faizmom, naalost i za one najvjernije postala prava utopija.
SUMMARY
The Day of the Liberation Through The wartime Newspaper
in Sarajevo, Osloboenje, 1995 what does one celebration
reveal to us?
This article analyzes the history of the Victory Day (V-Day)

commemorative celebrations and compares it to the 1995 Liberation of
Sarajevo. By tracing how the narrative of V-Day evolved over the past half
century, Dujmovi describes how the government used this celebration to
mystically connect the past to the present, to manipulate history in the interest
of contemporary political ideologies, and to symbolize the beginning of a new
society and government. She notes that the purpose of such a celebration
was to demonize the previous system and diminish its successes, to establish
and strengthen notions of a homogenous community defined in opposition
to its enemies, and to lay the foundations for a de-secular value system which
can unify society. The celebration reveals, however, that a universal principle
of citizenship is in a serious crisis; that community loyalty exists but that
individuals are wary of it. Although the community is maturing, it is difficult
for individuals to find alternatives to homogenous and isolated identities.
Mina Kujovi
STANJE ARHIVSKE GRAE

O DRUGOM SVJETSKOM RATU U BOSNI I HERCEGOVINI
Ne znam ta e biti zabiljeeno, ali e u kukama

slova ostati neto od onoga to je bivalo u meni, pa
se vie nee gubiti u kovitlacima magle, kao da nije
bilo.
(M. Selimovi, Dervi i smrt)
Arhivska graa koja se prikuplja, sreuje, obrauje i daje na koritenje u

arhivima /arhivskim ustanovama, dragocjeno je i nezamjenljivo svjedoanstvo
nae prolosti. Arhivska teorija definirala je pojam arhivske grae, pod kojim
se podrazumijeva sav izvorni i reproducirani (pisani, crtani, fotografirani, fo-
nografirani, filmovani ili na druge naine zabiljeeni) dokumentacioni ma-
terijal znaajan za historiju i druge naune oblasti, za kulturu uope i ostale
drutvene potrebe, a koji je nastao u radu dravnih organa, organizacija i za-
jednica, udruenja graana, graansko-pravnih lica i pojedinaca.
Arhivska graa koju uvaju bosanskohercegovaki arhivi nije obimna jer
su esta ratna razaranja, upadi raznih osvajaa, bune i ustanci, imali, izmeu
ostalih nevolja, i posljedicu stradanja i nestajanja kulturnih dobara (poari,
odnoenje, loe rukovanje), a esto i trajnih gubitaka dragocjenih dokumena-
ta. Pisana graa o Bosni i Hercegovini za neke periode (srednji vijek, osman-
ski period, Drugi svjetski rat) ili je trajno nestala ili je zavrila u arhivima
drugih drava (Turska, Hrvatska, Austrija itd.), dok ono to je ostalo i to se
uva u naim arhivima predstavlja samo mali dio svjedoanstva o naoj burnoj
Mina Kujovi
i tegobnoj prolosti.
Arhivska graa koja je nastala u Bosni i Hercegovini tokom Drugog
svjetskog rata i prvim poratnim godinama odnosi se na izuzetno znaajan
period nae prolosti. Naalost, ona je po koliini veoma skromna ali za nas
dragocjena. Sastoji se iz dokumenata koji su u toku Drugog svjetskog rata iz-
davale i primale komande vojnih jedinica, narodni odbori, komiteti Komuni-
stike partije Jugoslavije (KPJ), odbori narodnooslobodilakog fronta, a zatim
i dokumenta neprijateljske provenijencije, koji su pronaeni na osloboenoj
teritoriji, zaplijenjeni u borbi ili zateeni po osloboenju u raznim ustanovama
okupatorske vlasti.
U cjelini, arhivska graa o Drugom svjetskom ratu sadri osjetne prazni-
ne, jer su fondovi necjeloviti, esto samo fragmentarni. Arhivski uposlenici
nastojali su praznine u arhivskim fondovima popuniti rekonstrukcijom po-
jedinih zbivanja u ratnom periodu (prikupljanje memoarske grae) ili kopi-
ranjem grae o Bosni i Hercegovini u drugim arhivima, a najvie u Arhivu
Vojno-istorijskog instituta u Beogradu. Graa koja se odnosi na period Dru-
gog svjetskog rata i prve poratne godine prikupljana je u svim naim arhivima
i uva se u razliitim arhivskim fondovima i zbirkama koji su, uglavnom,
necjeloviti.
Prema evidenciji o arhivskim fondovima i zbirkama objavljenim u Vodiu
o arhivskim fondovima i zbirkama u arhivima Bosne i Hercegovine nalazi se
1804 razliito sreenih i obraenih arhivskih fondova i zbirki, a na Drugi
svjetski rat odnosi se samo manji dio. Ova graa, kako originalna tako i ko-

Arhivski fond je organska cjelina arhivske grae koja je nastala radom jednog pravnog
subjekta, porodice ili pojedinca.

Zbirka je skup arhivalija koje su nastale radom razliitih stvaralaca. Za arhive su karakte-
ristine zbirke: razglednica, fotografija, geografskih karata, peata i sl., te zbirke pojedinih
istaknutih osoba i familija ili kopirane grae o pojedinim temama odnosno odreenim pe-
riodima.

Cjelovitost fonda je termin koji podrazumijeva kontinuitet u arhivskoj grai (spisi i pripa-
dajue knjige - osnovne evidencije) stvaraoca, od poetka do prestanka rada.

Arhivski fondovi i zbirke u SFRJ, SR Bosna i Hercegovina. Savez drutava arhivskih radnika
Jugoslavije, Beograd, 1981.

Podaci o broju fondova ne odgovaraju sadanjem stanju, ali je ovaj Vodi, za sada, jedini
cjelovit pregled za cijelu Bosnu i Hercegovinu.
STANJE ARHIVSKE GRAE O DRUGOM SVJETSKOM RATU U BOSNI I HERCEGOVINI
pirana, imala je posebno mjesto u svim arhivima i arhivskim zbirkama i mu-

zejima. Njenom sreivanju i strunoj obradi poklanjana je velika panja, pa
je sreivana uz najvee potivanje arhivskih standarda. S obzirom na tadanji
drutveni sistem, kao i injenicu da je sauvanost pisane grae nedostatna,
arhivisti koji su radili na njenom sreivanju dobili su direktive svojih pretpo-
stavljenih da je dragocjen svaki papiri, to znai da iz sauvanih fondova nije
vreno izluivanje bezvrijedne registraturske grae.
Arhivisti su uloili dosta truda da iz fragmentarnih skupina zapisa i ra-
zliitih arhivalija formiraju fondovske cjeline kako bi se sreene i obraene
mogle koristiti, jer je kancelarijsko poslovanje u uvjetima ratovanja i poratnom
periodu bilo veoma skromno, pa nisu bili rijetki i nedatirani dokumenti, a
signature, odnosno registraturski brojevi, esto su bili pravi luksuz za ratna
dokumenta, naroito ona partizanske provenijencije.
Najvei problem za grau koja se odnosi na ratni period predstavlja njena
razbijenost na vie arhivskih ustanova. Najvie grae partizanske provenijen-
cije nalazi se u Arhivu Bosne i Hercegovine i Arhivskoj zbirci Historijskog
muzeja u Sarajevu, dok se ona nastala radom neprijateljskih organa vlasti na-
lazi u Arhivu Vojnoistorijskog instituta u Beogradu i Dravnom arhivu Hr-
vatske u Zagrebu.
Mi emo u ovom radu dati pregled arhivskih fondova i zbirki u arhivima
u Bosni i Hercegovini ija se graa odnosi na period Drugog svjetskog rata
i prve poratne godine u: Arhivu Bosne i Hercegovine, Kantonalnom arhivu
Sarajevo, Arhivu Republike Srpske u Banja Luci, Kantonalnom arhivu u Tu-
zli, Arhivu Hercegovako-neretvanskog kantona u Mostaru, Kantonalnom
arhivu u Travniku i Arhivskom odjeljenju Historijskog muzeja u Sarajevu.

Tokom rata 1992-1995. godine postojea mrea arhivskih ustanova (arhiva) u Bosni i Her-
cegovini je naruena. Neki arhivi su preimenovani, neki nestali, a nakon 1995. osnovani su i
novi. U Bosni i Hercegovini osim pomenutih postoje jo arhivi u Sarajevu (Arhiv Federacije
BiH), Bihau (za Unsko-Sanski kanton), u irokom Brijegu, Goradu i Distriktu Brko.
Svi su ovi arhivi, osim Arhiva u Bihau, osnovani nakon 1995. godine pa ne posjeduju grau
koja se odnosi na period Drugog svjetskog rata. Sudovi, kole, pota, eljeznica i zdravstvo
nisu obuhvaeni ovim pregledom, jer bi to iziskivalo dosta prostora. Ove institucije obavljale
su svoje redovne djelatnosti prilagoene ratnim uvjetima.
Mina Kujovi
1. Arhiv Bosne i Hercegovine /ABiH/

Arhiv Bosne i Hercegovine najstarija je arhivska ustanova u Bosni i Her-
cegovini. Osnovan je kao Dravni arhiv Bosne i Hercegovine Uredbom Vlade
NRBiH 12. 12. 1947. sa zadatkom da sakuplja, sreuje, uva i po propisa-
nim uslovima omoguuje prouavanje arhivskog materijala koji se odnosi na
dravni ivot i razvitak, kao i privrednu, politiku i kulturnu istoriju naro-
da. Tokom kontinuiranog djelovanja Arhiv je prikupio, te sredio i obradio,
preko 500 vrijednih arhivskih fondova i zbirki, od kojih se na period Drugog
svjetskog rata odnosi samo dvadesetak. Svi ovi fondovi su sreeni, djelimino
obraeni i dostupni za istraivanje, a mnogi su ve i koriteni. Svi fondovi i
zbirke iz ratnog perioda su vrijedni i za nau historiju veoma znaajni.
Prije svega tu je fond Zemaljsko Antifaistiko vijee narodnog osloboe-
nja Bosne i Hercegovine /ZAVNOBIH/, 1943 - 1945. Ovaj fond je jedan od
najvanijih izvora za historiju Bosne i Hercegovine u toku Drugog svjetskog
rata. Naalost, nije cjelovit, a u Arhivu BiH uva se samo dio grae dok se
drugi dio uva u Arhivskom odjeljenju Historijskog muzeja u Sarajevu.
Fond obuhvata dokumenta nastala u toku tri zasjedanja ZAVNOBiH-a:
1. zasjedanje odrano je 25/26. novembra 1943. godine u Mrkonji-Gra-
du,
2. zasjedanje odrano je od 30. juna do 2. jula 1944. godine u Sanskom
Mostu i
3. zasjedanje odrano je od 26. do 28. aprila 1945. godine u Sarajevu. Na
zasjedanju u Sarajevu ZAVNOBiH je promijenio naziv u Narodnu skuptinu
NR BiH.
Dio arhivskog fonda ZAVNOBiH-a koji se uva u Arhivu Bosne i Her-
cegovine sadri 9 kutija spisa, a knjiga nema. Dobro je ouvan, sreen regi-
straturno - tematski i pristupaan je za koritenje. Obraen je u vidu analiti-
kog inventara. U fondu se nalaze sljedee tematske cjeline:

Uredba Vlade NR BiH o Dravnom arhivu NR BiH, Sl. List NR BiH, broj 55/47.

U Arhivu se vodi uredna evidencija o korisnicima i koritenju fondova pa bi mogao da se
uradi prilog o temama koje su uraene na temelju koritenih fondova tzv. ratnog perioda.

Podaci koje smo koristili za pregled fondova i zbirki preuzeti su iz Vodi Arhiva Bosne i
Hercegovine, Sarajevo, 1987.
- Materijali Prvog, Drugog i Treeg zasjedanja ZAVNOBiH-a 1943-

1945, kut. 1
- Predsjednitvo ZAVNOBiH-a 1944-1945, kut. 2
- Odjeljenje za pravosue 1944-1945, kut. 1
- Odjeljenje za ekonomsku obnovu 1944-1945, kut. 1
- Odjeljenje za ume i rude 1944-1945, kut. 1
- Odjeljenje za poljoprivredu i stoarstvo 1944-1945, kut. 2
- Povjerenitvo za graevinske radove 1944-1945, kut. 1
Drugi znaajan fond je Zemaljska komisija za Bosnu i Hercegovinu za

utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa /ZKUZ/ 1944-1947. Ovaj
fond spada meu najznaajnije arhivske fondove u Bosni i Hercegovini koji
se odnose na ratni i poratni period. Odluka o formiranju ZKUZ donesena
je na Drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a u Sanskom Mostu 1944. godine,
a stupila je na snagu ve 1. jula 1944, iako je Pravilnik o radu Komisije do-
nesen tek 1946. godine. Organizacijski i finansijski, Komisija je bila vezna za
Prezidijum Vlade NRBiH, a njen osnovni zadatak bio je da pribavi podatke i
utvrdi odgovornost svih lica koji su bili odgovorni za zloine uinjene u Bosni
i Hercegovini tokom Drugog svjetskog rata.
Komisija je ukinuta 1. novembra 1947. i cjelokupnu dokumentaciju preda-
la je tek formiranom Dravnom arhivu /Arhivu BiH/. Arhivski fond ZKUZ
dobro je ouvan, sreen registratursko-tematski, a sadri 27 knjiga-osnovnih
evidencija i 366 kutija spisa koji su rasporeeni u sljedee tematske cjeline:10
- Zapisnici o sasluanju, spisa kut. 240
- Zapisnici o sasluanju izbjeglica, spisa kut. 3
- Zapisnici o sasluanju zloinaca, spisa kut. 2
- Odluke, spisa kut. 30
- Presude, spisa kut. 12
- Referati, spisa kut. 7
- Spiskovi rtava, spisa kut. 15
- Spiskovi zloinaca, spisa kut. 5
- Plakati, spisa kut. 5
- Opi spisi 1945-1947. kut. 47
10
Glavni problem za istraivae ovog fonda je taj to je papir na kojem su pisana rjeenja i
odluke slabog kvaliteta pa je tekst esto teko itljiv.
Mina Kujovi
Ovaj fond dostupan je za koritenje. Obraen je u vidu sumarno-analiti-

kog inventara a za tematsku cjelinu Presude uraen je i imenski registar.
Istraivanje u fondu nastalom radom Zemaljske komisije za Bosnu i Her-
cegovinu za utvrivanje ratnih zloina okupatora i njihovih pomagaa trebalo
bi dopuniti i u Zbirci fotografija, koja se takoer nalazi u Arhivu Bosne i
Hercegovine, u kojoj se nalaze fotografije zloina poinjenih u toku Drugog
svjetskog rata. Zbirka fotografija sadri devetstotina devedeset jednu (991)
fotografiju o zloinima i propagandnom materijalu, a nastala je poklonima i
otkupom od privatnih lica, organizacija i ustanova. Podijeljena je u slijedee
cjeline:
- etniki zloini 1941-1945, fot. 137
- Ustaki zloini 1941-1945, fot. 412
- Zloini njemakog okupatora 1941-1945, fot. 144
- Zloini talijanskog okupatora 1941-1945, fot. 32
- Zloini maarskog okupatora 1941-1945, fot. 4
- Zloini nepoznatog poinitelja 1941-1945, fot. 81
- Ustaki propagandni materijal 1941-1945, fot. 50
- Njemaki propagandni materijal 1941-1945, fot. 16
- Talijanski propagandni materijal 1941-1945, fot. 115
Fond Republiki odbor Saveza udruenja boraca Narodnooslobodilakog

rata Bosne i Hercegovine /SUBNOR/ (1948.- ) sadri znaajnu grau o Dru-
gom svjetskom ratu. Republiki odbor SUBNOR-a osnovan je 1948. godine
kao Zemaljski odbor SUBNOR-a. Na prvom kongresu SUBNOR-a odra-
nom u Sarajevu 30. maja 1948. zacrtani su osnovni zadaci: raditi na izvrava-
nju svih ekonomskih i politikih zadataka u borbi za socijalistiku izgradnju
zemlje, na uvanju i njegovanju tradicija NOB-e, na pomaganju i rjeavanju
problema svojih lanova, djece i porodica palih boraca. SUBNOR je radio u
komisijama (za ratne vojne invalide, rezervne oficire i podoficire, za bive po-
litike zatvorenike i deportirce, za bive ratne zarobljenike, za organizaciona
pitanja) i savjetima (za njegovanje revolucionarnih tradicija, za boraku zati-
tu). Sve je objedinjavao Upravni odbor fonda za boraku zatitu.
Arhivska graa nastala djelovanjem SUBNOR-a preuzeta ja u Arhiv Bo-
sne i Hercegovine za period od 1950. do 1973. godine. Fond sadri: knj. 59,
kut. 115, fasc. 235; djelimino je sreen i djelimino pristupaan. Kao infor-
mativno sredstvo slui primopredajni zapisnik.

Posebno vaan dio grae u Arhivu Bosne i Hercegovine, a dio je fonda
SUBNOR-a, je tzv. Anketa iz 1961 godine. Naime, po uputstvu Republi-
kog odbora SUBNOR-a BiH, opinski odbori SUBNOR-a su 1961. godine
izvrili poimenini popis sljedeih kategorija uesnika i pripadnika NOR-a:
poginulih boraca, preivjelih boraca NOR-a, poginulih rtava faistikog te-
rora, lica odvoenih na prisilni rad, interniraca, bivih politikih zatvorenika,
deportiraca i ratnih vojnih zarobljenika bive jugoslavenske vojske od 1941.
do 1945. godine.
Fond Zamaljska uprava narodnih dobara Bosne i Hercegovine /ZUND/
1945-1946. takoer, sadri dio arhivske grae vane za izuavanje dogaaja
u Drugom svjetskom ratu. U skladu sa odlukama Dravne uprave narodnih
dobara FNRJ, u Sarajevu je aprila 1945. osnovana Zemaljska uprava naro-
dnih dobara. Pod upravu ove ustanove stavljena su nepokretna dobra, po-
kretna dobra i prava, kao zemljini posjedi, kue, namjetaj, ume, rudarska
prava, preduzea, vrijednosne hartije, dragocjenosti, udjeli, akcije, drutva,
udruenja svih vrsta, fondovi, prava uivanja, sve vrste platenih sredstava,
potraivanja, uestvovanja u radnjama i preduzeima, autorska prava, prava
industrijske svojine i druga prava okupatora i njihovih saradnika, stranih i
domaih dravljana. Njenim djelovanjem nastala je dokumentacija koja je cje-
lovita, sreena i obraena. Sadri 10 knjiga i 29 kutija spisa. Uprava je ukinuta
1946. godine.
Fond Zamaljska komisija za ratnu tetu Bosne i Hercegovine /ZKR/
1945 1946. sadri podatke o cjelokupnoj ratnoj teti na teritoriji Bosne i
Hercegovine, koje je prikupila Zemaljska komisija za ratnu tetu, osnovana
1945. godine. Komisija je prikupljene podatke provjeravala i do kraja napra-
vila procjenu tete, nakon ega je faktiki prestala postojati, mada je zvanino
ukinuta 1950. godine.
Fond ZKR dobro je ouvan, potpun, registraturski sreen i obraen u
vidu analitikog inventara. Sadri 8 knjiga osnovnih evidencija i 27 kutija
spisa. Najvei dio grae (24 kutije) odnosi se na prijavu ratne tete.
Fond Poglavnikovo povjerenitvo Sarajevo /PPS/ 1941. (24. IV 7. VIII)
sadri vane obavijesti o smjeni vlasti i prvim danima funkcioniranja vlasti
Nezavisne Drave Hrvatske. Naime, nakon proglaenja Nezavisne Drave
Hrvatske, 10. aprila 1941. godine, na teritoriji novoosnovane drave formi-
Mina Kujovi
rana su privremena poglavnikova povjerenitva. PPS u Sarajevu poelo je sa

radom 24. aprila 1941. preuzimanjem poslova od Kraljevske banske uprave
Drinske banovine, a radilo je do 7. augusta. Arhivski fond nastao dvomjese-
nim radom PPS sadri 8 knjiga protokola za 8 odjela i 30 kutija opih spisa,
rasporeenih u 7 odjela (Opi, Upravni, Seljako gospodarstvo, Bogotovlje
i nastavu, Tehniki, Socijalnu skrb i narodno zdravlje, Obrt, industriju i tr-
govinu) i jednog Ureda za namjetanje pri Ustakom povjerenstvu. Dobro je
ouvan, registraturski sreen i ima uraen vodi.
Fond Velika upa Vrhbosna /VV/ 1941-1945. jedan je od znaajnijih
fondova o ovom razdoblju. Nastao je djelovanjem Velike upe Vrhbosna, koja
je formirana u junu 1941. godine. Obuhvatala je 7 kotara (ajnie, Foa, Ro-
gatica, Sarajevo, Srebrenica, Viegrad i Vlasenica) i 4 kotarske ispostave (Pra-
a, Gorade, Kalinovik i Trnovo).
Arhivski fond Velika upa Vrhbosna sreen je, ali nije obraen, pa su
osnovne evidencije (djelovodni protokoli i registri), osim vodia, jedino infor-
mativno pomagalo za njegovo koritenje. Fond sadri 105 kutija sa ukupno
13862 predmeta odnosno 72960 listova. U fondu Velika upa Vrhbosna nema
povjerljive grae (nalazi se u Arhivu Vojnoistorijskog instituta u Beogradu)
nego samo opa. Velika upa Vrhbosna pokrivala je relativno malu teritoriju
pa u fondu nema odjeljenja nego je sva prepiska voena kroz centralni djelo-
vodni protokol.
Arhivska graa fonda Velika upa Vrhbosna dobro je ouvana, ali je teta
to nema povjerljive serije spisa, jer bi sigurno bila interesantnija istraiva-
ima. Iako bez povjerljivih spisa, ovaj fond znaajan je izvor za upoznavanje
svakodnevnog ivljenja u ovom dijelu Bosne i Hercegovine u vrijeme Drugog
svjetskog rata.
U Arhivu Bosne i Hercegovine ima jo nekoliko manjih fondova ija se
graa odnosi na period Drugog svjetskog rata, a koji su nastali radom organa
koji su rjeavali vlasniku problematiku (preuzimanje imovine Jevreja i Srba),
te zbrinjavanje izbjeglica i rjeavanje agrarnih odnosa. Meu tim fondovima
osobito su znaajni:
- Osobni ured glavnog ustakog stana u Bosni i Hercegovini; 1941. spisa
fasc. 14;
- Ured opunomoenika Ministarstva seljakog gospodarstva i prehrane
glavnog ravnateljstva za prehranu Sarajevo, 1943-1945. spisa kut. 12;
- Ured za namjetenje pri ustakom povjerenitvu Sarajevo , 1941. spisa

fasc. 9;
- Rizniko upraviteljstvo - Odjeljenje za katastar i dravnu imovinu Sa-
rajevo, 1941-1945, knj. 6, spisa fasc. 19;
- Javni ured rada - Sarajevo, 1941-1945. spisa fasc. 45;
- Dravno ravnateljstvo za gospodarsku ponovu - Podrunica Sarajevo,
1941. spisa kut. 8;
- Ravnateljstvo dravnih rudarskih preduzea - Sarajevo, 1941-1944,
knj.61, spisa fasc. 126;
- Povjerenstvo za radnje - Sarajevo, 1941, spisa kut. 4;
- Zapovjednitvo tehnike organizacije rada - Sarajevo, 1942-1945, knj.
5, spisa kut. 10;
- Savez Napretkovih zadruga - Sarajevo, 1942. spisa kut. 25;
- Odbor za potpore za kotareve Foa, ajnie, Gorade - Sarajevo, 1943-
1945, spisa kut. 32;
- Reijski odbor za gradnju javnih sklonita - Sarajevo, 1944-1945. spisa
fasc. 7
- Ured za kolonizaciju Banja Luka, 1941- 1945. knj. 6, spisa kut. 68;
- Ured za kolonizaciju Sarajevo, 1941-1945, knj. 9, spisa kut. 80;
- Ured za kolonizaciju Tuzla, 1941-1945, spisa kut. 106.
Navedeni fondovi samo su djelimino sreeni, jo nisu obraeni, ali se
mogu koristiti u naune svrhe.
2. Arhiv Centralnog Komiteta Saveza Komunista

Bosne i Hercegovine (ACKSKBiH)
Arhiv CKSK BiH tokom djelovanja sakupio je znaajnu grau o KP BiH
i znatno manje o Drugom svjetskom ratu. Nakon ukidanja Arhiva CKSK
BiH 1990. godine SDP-Republiki odbor svu prikupljenu i djelimino sree-
nu i obraenu grau predao je Arhivu Bosne i Hercegovine. Prema primopre-
dajnom zapisniku Arhiva Bosne i Hercegovine i Socijaldemokratske partije
/SDP/11 predato je: knjiga - osnovnih evidencija (djelovodni protokoli, registri
i druge knjige) 325, spisa - kut. 6643, fasc. 1285 i 33 registratora, te 15 albu-
ma fotografija. Preuzeta graa registraturski je sreena, djelimino obraena i
11
ABiH, 044-378/91 0d 01. 10. 1991.
Mina Kujovi
pristupana.12 Na ratni period (1941-1945), prema popisu, odnosi se samo 12

kutija spisa bez knjiga.
Republiki odbor SDP predao je Arhivu Bosne i Hercegovine i zbirke
linih fondova i zaostavtine istaknutih revolucionara: ure Pucara Starog,
Avde Hume, Miloa Zekia, Rate Dugonjia, Ugljee Danilovia i Rodoljuba
olakovia. Zbirke su sreene, obraene i pristupane.
3. Historijski muzej Bosne i Hercegovine

Historijski muzej Bosne i Hercegovine /HMBiH/ osnovan je 28. februa-
ra 1945. godine kao Muzej revolucije Bosne i Hercegovine. Osnovni zadatak
Muzeja bio je da sakuplja muzejsku i arhivsku grau ratne provenijencije. Mu-
zej je sakupio i obradio bogate zbirke raznovrsne grae, muzejske i arhivske.
Arhiv Historijskog muzeja BiH u svojoj zbirci, izmeu ostalih arhivalija,
uva i grau nastalu u toku Drugog svjetskog rata, razliite provenijencije. Sva
graa hronoloki je sreena, a tematski se dijeli na:
- grau Narodnooslobodilake borbe /NOB-e/ koju ine dokumenti
(6.900), broure NOB-e (1450), partizanski listovi i tampa (1102) te parti-
zanski leci i plakati (394 kom.);
- grau NDH (oko 2.662 dokumenta), grau ustake nadzorne slube
(UNS-a) -4.453 dokumenta, ustaki leci (173);
- etniku grau ini 354 dokumenta.
Za ovu grau izraen je analitiki inventar pa je dostupna za nauna
istraivanja.13
12
Arhiv Bosne i Hercegovine ne raspolae kadrovima i odgovarajuom opremom, to po-
drazumijeva prijevoz grae do itaonice Arhiva pa je za sada ova graa nedostupna za istra-
ivanje.
13
Podatke priredila kustosica u Historijskom muzeju BiH Amra usto. Za sada nemamo
pouzdanu informaciju u kakvom stanju je dokumentacija-arhivska graa koju su prikupljali
i briljivo uvali mnogobrojni memorijalni muzeji osnivani sa zadatkom da njeguju ratnu
tradiciju. U Historijskom muzeju BiH, naalost, ne znaju ta je sa graom muzeja koji su
djelovali u: Jajcu, Bihau, Jablanici, Drvaru, Foi, Tjentitu i drugim mjestima.
4. Kantonalni arhiv Sarajevo

Kantonalni arhiv Sarajevo /KAS/14 osnovan je Odlukom NO grada Sara-
jeva 3. maja 1948. godine kao Arhiv grada Sarajeva sa zadatkom da prikuplja,
sreuje i obrauje arhivsku grau koja se odnosi na grad Sarajevo te omogu-
uje njeno koritenje.
KAS u jednom periodu djelovao je kao Istorijski arhiv pa Historijski arhiv
Sarajevo. Naziv i nadlenost ove znaajne ustanove mijenjao se, ali je rad na
prikupljanju arhivske grae, naroito memoarske, koja se odnosi na Sarajevo
u toku Drugog svjetskog rata bila njena stalna aktivnost.
Iz ratnog perioda (1941-1945) u ovom Arhivu malo je sauvane grae:
- Gradsko poglavarstvo (1878-1945), graa nepotpuna, djelimino sreen
i obraen, knj. 744, spisa kut. 3156 (U Vodiu nije izdvojeno koliko se grae
odnosi na ratni period i u kakvom je stanju. U napomeni je navedeno da je
fond djelimino pristupaan);
- Dravno ravnateljstvo za gospodarstvenu ponovu - Podrunica Sarajevo
(1941-1945) graa nepotpuna, sreena i pristupana. Fond sadri 12 kutija
grae;
- Rizniko upraviteljstvo u Sarajevu - Ured za upravu idovskim nekre-
tninama (1941 - 1942); Ured je izvravao zakonske odredbe o podravljenju
imovine idova i idovskih preduzea u korist NDH. Fond je djelimino sa-
uvan (sadri 19 kutija grae) sreen, obraen i dostupan za koritenje.
- Rizniko upraviteljstvo u Sarajevu - Ured za podravljeni imetak (1942-
1945). Ured je vodio evidenciju i upravljao nekretninama onih koji su je morali
napustiti ili su odvedeni u koncentracione logore. Graa je nepotpuna (108
kutija) sreena i pristupana.
Meu zbirkama posebno je znaajna Zbirka memoarske grae davalaca

izjava za ediciju Sarajevo u NOB-i i socijalistikoj revoluciji.
5. Arhiv Republike Srpske u Banjoj Luci

Arhiv Republike Srpske u Banjoj Luci sa pet odjeljenja (Doboj, Foa,
Trebinje, Zvornik i Istono Sarajevo) osnovan je kao Arhiv Bosanske krajine
14
Podaci preuzeti iz Vodi kroz fondove i zbirke Historijskog arhiva Sarajevo, Sarajevo, 2003.
Mina Kujovi
rjeenjem Narodnog odbora grada Banja Luka 20. aprila 1953. Tokom pro-
teklog perioda Arhiv je sakupio izuzetno vrijednu i znaajnu grau koja se
odnosi na Banja Luku i na 23 opine u Bosanskoj krajini.
Popis arhivskih fondova koji se odnose na period 1941-1945. preuzet je
bez izmjena i dopuna sa web stranice ARS.
a. Narodnooslobodilaki organi
- Oblasni narodnooslobodilaki odbor za Bosansku krajinu (1943-1945);
1943/1945.: kut. 7; SAI.15
- Okruni narodnooslobodilaki odbor Banjaluka (1944-1945); 1944-
1945.: knj. 1; kut. 7; SAI.
- Okruni narodnooslobodilaki odbor za Centralnu Bosnu (1943-1945);
1944-1945.: knj. 1; kut. 3.
- Okruni narodnooslobodilaki odbor Drvar (1943-1945); (1944-1945):
kut. 3; SI. 16
- Okruni narodnooslobodilaki odbor Kozara (1943-1945); (1944-1945):
knj. 1; kut. 7; SAI.
- Okruni narodnooslobodilaki odbor Podgrme (1943-1945); 1944-
1945.: kut. 9; SAI.
- Okruni narodnooslobodilaki odbor Prnjavor (1943-1945); 1944-
1945.: kut. 1.
- Okruni narodnooslobodilaki odbor Bosna-Tesli (1944-1945); 1944-
1945.: kut. 3.
- Sreski narodnooslobodilaki odbor Bosanski Novi (-); (1945-1946): knj.
3; fasc. 1.
- Sreski narodnooslobodilaki odbor Bosanska Gradika (1944-1945);
1944-1945.: knj. 1; kut. 1.
- Sreski narodnooslobodilaki odbor Jajce (1944-1945); 1944-1945.: kut.
5.
- Sreski narodnooslobodilaki odbor Mrkonji Grad (1944-1945); 1944-
1945.: kut. 5.
- Sreski narodnooslobodilaki odbor Sanski Most (1943-1945); 1944-
1945.: knj. 1; kut. 10; SAI.
15
SAI sumarnoanalitiki inventar
16
SI sumarni inventar
- Gradski narodnooslobodilaki odbor Bosanski Novi (1945); 1945.: fasc.

1.
- Gradski narodnooslobodilaki odbor Jajce (-); 1944.: kut. 1.
- Gradski narodnooslobodilaki odbor Prijedor (1944-1945); 1945.: kut.
1.
- Gradski narodnooslobodilaki odbor Sanski Most (1945); 1945.: kut.
2.
- Optinski narodnooslobodilaki odbor Kozarac (1944-1945); 1944-
1945.: kut. 1.
- Optinski narodnooslobodilaki odbor Luci Palanka (-); 1942-1945.:
kut. 2.
- Optinski narodnooslobodilaki odbor Mali Radi (-); 1943-1945.: kut.
1.
- Optinski narodnooslobodilaki odbor Majki Japra (1942-1945); 1942-
1945.: kut. 3.
- Optinski narodnooslobodilaki odbor Sanski Most (1944-1945); 1944-
1945.: knj. 2; fasc. 1.
- Optinski narodnooslobodilaki odbor Voenica (-); 1943-1945.: kut.
1.
- Okruna komisija za ispitivanje ratnih zloina okupatora i njihovih po-
magaa Banjaluka (1945-1946); 1945-1946.: knj. 1; kut. 1.
magaa Kozara (1944-1945); 1944-1945.: knj. 2; kut. 1.
magaa Podgrme (1944-1945); 1944-1945.: knj. 3; kut. 1.
magaa Prnjavor (1944-1945); 1944-1945.: knj. 1; kut. 1.
magaa Tesli (1944-1945); 1944-1945.: knj. 1; kut. 1.
- Sreska komisija za ispitivanje ratnih zloina okupatora i njihovih poma-
gaa Prijedor (1944-1945); 1944-1945.: kut. 1.
- Sreska komisija za ispitivanje ratnih zloina okupatora Piskavica (1945);
1945.: spisa 50.
- Sreska komisija za ispitivanje ratnih zloina okupatora Palanite (1944)
1944.: spisa 90.
Mina Kujovi
- Sreska komisija za ispitivanje ratnih zloina okupatora Stari Majdan

(1945); 1945.: spisa 85.
b. Okupacijski i kvislinki organi

- Velika upa Sana i Luka Banjaluka (1941-1945); 1941-1945.: knj. 16;
kut. 62.
- Ustaki stoer i povjerenitvo Vrbaske banovine Banjaluka (1941-1942);
1941-1942.: knj. 9; kut. 46.
- upsko redarstveno ravnateljstvo Banjaluka (1941-1945); 1941-1945.:
kut. 1.
- upski povjerenik Ministarstva skrbi Banjaluka (?-1945); 1945.: kut. 1.
- Rizniko upraviteljstvo Banjaluka (1941-1945); 1941-1945.: knj. 112;
kut. 303.
- Ravnateljstvo za ponovu Banjaluka (1941-1945); 1941-1942.: kut. 1.
- Porezni ured Banjaluka (1941-1945); 1944-1945.: kut. 4.
- Ured za kolonizaciju Banjaluka (1941-1945); 1941-1945.: kut. 1.
- Zapovjednitvo tehnike organizacije rada Banjaluka (1942-1945);
1942-1945.: kut. 22.
- Gradsko poglavarstvo Banjaluka (1941-1945); 1941/1945.: knj. 7; kut.
22.
- Gradski obskrbni ured Banjaluka (1942-1945); 1942-1945.: kut. 1.
- Gradsko kolsko nadzornitvo Banjaluka (1941-1945); 1941-1943.: kut.
4.
- Tehniki odjeljak pri Kotarskoj oblasti Banjaluka (1941-1945); 1941-
1945.: knj. 11; kut. 37.
- Reijski odbor za rekonstrukciju ceste Laktai-Windhorst-Adolfstol
(1942-1945); 1942-1945.; kut.--
6. Arhiv Tuzlanskog kantona

Arhiv Tuzlanskog kantona /ATK/ osnovan je Rjeenjem Gradskog na-
rodnog odbora Tuzla 1. februara 1954. godine kao Arhiv grada Tuzla. To-
kom proteklih godina Arhiv je mijenjao naziv, ali i teritorijalnu nadlenost.
Nadlenost Arhiva bila je uslovljena estim promjenama u administrativnom
ustrojstvu Bosne i Hercegovine. Danas Arhiv pokriva podruje Tuzlanskog
kantona prostor koji obuhvata 13 opina.

Arhiv Tuzlanskog kantona u proteklih pedeset godina djelovanja prikupio
je solidan arhivski fond koji se veim dijelom odnosi na prostor sjeveroistone
Bosne. Prema zvaninim podacima17 Arhiv u svojim depoima uva 175 ar-
hivskih fondova i 29 zbirki, koji se velikim dijelom odnose na period nakon
1945. godine.
Arhivska graa i fotodokumentacija iz perioda Drugog svjetskog rata
(1941-1945) svrstana je u nekoliko fondova i zbirki, meu kojima je Zbirka
o NOB-u u sjeveroistonoj Bosni, a koja obuhvata grau iz svih institucija
NOP-a (vojne jedinice, politike organizacije) i neprijateljskih organizacija.
Podaci o ratnom i poratnom periodu u Tuzli i opinama u sjeveroistonoj
Bosni mogu se pronai u sljedeim fondovima:
- Okruni narodni odbor Tuzla (1944-1947). Okruni narodni odbor Tu-
zla obuhvatao je teritoriju 12 srezova. U njegovoj nadlenosti bili su: nadzor
nad sprovoenjem politike Savezne i Republike vlade. Arhivska graa nasta-
la djelovanjem Okrunog narodnog odbora Tuzla dobro je sauvana, ali nije
potpuna. Fond se sastoji od 81 kutije spisa (12.363 dokumenta) i 32 knjige
-osnovne evidencije i analitiki je obraen.
- Okruna uprava narodnih dobara Tuzla (OUNDT) osnovana je sa za-
datkom da se brine o imovini koja je temeljem zakonskih odredbi nove vla-
sti postala dravna svojina. Okruna uprava narodnih dobara Tuzla u svom
radu bila je potinjena Zemaljskoj upravi narodnih dobara u Sarajevu. O radu
i odlukama Okrune uprave narodnih dobara Tuzla sauvana je skromna i
oteena dokumentacija koja sadri 13 kutija grae za koju je uraen sumar-
no-analitiki popis.
- Zbirka Radniki pokret i narodnooslobodilaka borba u sjeveroistonoj
Bosni (1920-1945) sadri grau razdvojenu u 19 ukorienih svezaka koja se
sastoji od prikupljenih originala, prepisa i kseroks kopija dokumenata iz dru-
gih arhiva, muzeja i instituta. Prikupljena graa (107 kutija odnosno 8.368
dokumenta) razvrstana je u sljedee serije: radniki pokret, KPJ, omladin-
ski pokret, masovne drutvene organizacije, narodnooslobodilake odbore,
sudove NDH,18 ustaku nadzornu slubu (UNS), zatvore i logore, Gradsko
17
Pedeset godina Arhiva u Tuzli 1954 2004. Tuzla, 2004.
18
Na temelju Zakonske odredbe Ministarstva pravosua NDH o izricanju sudova i sudaca
Mina Kujovi
poglavarstvo, sjeanja, pisma, proglase, ustaku i etniku tampu, njemake

jedinice i sl. Za ovu znaajnu Zbirku uraen je analitiki inventar.
7. Arhiv Hercegovako-Neretvanskog kantona Mostar (AHNKM)

Arhiv Hercegovako-Neretvanskog kantona osnovan je Rjeenjem Naro-
dnog odbora Mostara 24. jula 1954. godine kao Arhiv grada Mostara, ali je
od samog osnivanja obavljao arhivsku slubu na podruju Hercegovine. Da-
nas ovaj Arhiv pokriva teritoriju grada Mostara i nekoliko okolnih opina.19
Najvei dio fonda Arhiva Hercegovako-Neretvanskog kantona, vie od
dvije treine, sadri grau nastalu poslije 1945. godine, dok se na perid 1941-
1945. odnosi veoma malo arhivskih fondova:
- Oblasni narodnooslobodilaki odbor za Hercegovinu (1941-1944). Fond
sadri 2 kutije grae.
- Opinsko poglavarstvo Trebinje, 1 kutija grae iz 1944. godine.
- Ravnateljstvo dravnih uma Mostar, 1941-1945. kn. 3 i spisa kut.
5.
- Tehniki odjeljak Mostar, 1941-1945, spisa kut. 13.
Osim fondova, u ovom arhivu postoji i nekoliko znaajnih arhivskih zbir-

ki:
- Partizanska dokumenta 1941-1945. spisa kut. 25 uraen hronoloki
katalog.
- Dokumenta o poginulim i nastradalim u toku Drugog svjetskog rata na
podruju opine Mostar, 1941-1945, fasc. 1.
- etnika dokumenta (fotokopije), 1941-1945, kut. 17, uraen hronoloki
katalog.
- Ustaka dokumenta (fotokopije), 1941-1945. kut. 16, uraen hronoloki
katalog.
o upotrebi istog hrvatskog jezika kod sudova, sreski, okruni i apelacioni sud dobijaju
nazive kotarski sud, sudbeni stol i banski sud. Po ovoj zakonskoj odredbi, svi suci i stranke,
usmeno i pismeno, morali su upotrebljavati isti hrvatski jezik.
19
Podaci preuzeti iz Arhivski fondovi i zbirke u SFRJ SR Bosne i Hercegovina. Savez druta-
va arhivskih radnika Jugoslavije, Beograd, 1981. str.79-93
8. Kantonalni arhiv Travnik /KAT/

Kantonalni arhiv Travnik osnovan je 1954. godine Rjeenjem Gradskog
narodnog odbora Travnik kao Dravni arhiv Travnik, a 1970. konstituiran je
kao meuopinski arhiv pa je promijenio naziv u Arhiv Srednje Bosne. Sada-
nja teritorijalna nadlenost Kantonalnog arhiva Travnik razlikuje se od one
koju je imao Arhiv Srednje Bosne.
Od 298 fondova samo tri fonda vremenski se odnose na period 1941-
1945.:
- Opinsko poglavarstvo - Zavidovii (1941-1945), spisa fas. 5, knj 1.
- Kotarska oblast - Zenica (1941-1945) , knj. 2 i
- Sresko Narodnooslobodilaki odbor Kupres, knj 1.
***
O Drugom svjetskom ratu i njegovim posljedicama, napisana je u Bosni

i Hercegovini brojna literatura, pa su stoga u radu dati samo podaci o stanju
arhivske grae, odnosno arhivskim fondovima i zbirkama u arhivima u Bosni
i Hercegovini koji su nastali tokom Drugog svjetskog rata ili se njihova graa
odnosi na taj period.
U Bosni i Hercegovini tokom Drugog svjetskog rata nastala je brojna pi-
sana dokumentacija razliite provenijencije koja, naalost, nije cjelovita i nije
sva u naim arhivima. Veliki dio ratne arhivske grae (uglavnom vojne ra-
tne provenijencije) nalazi se u arhivima u Beogradu i Zagrebu.
U arhivima u Bosni i Hercegovini i Historijskom muzeju u Sarajevu na-
lazi se dosta arhivskih fondova i zbirki iz perioda 1941-1945, ali malo ih je
cjelovitih.
Naalost, ni nakon 60 godina od zavretka Drugog svjetskog rata svi
fondovi koji su nastali u ratnom perioda nisu obraeni, a najvaniji fond ZA-
VNOBiH-a nalazi se jednim dijelom u Arhivu Bosne i Hercegovine a drugim
u Historijskom muzeju Sarajevo.
Arhivska graa koju uvaju arhivi u Bosni i Hercegovini, a koja se svo-
jim sadrajem odnosi na period Drugog svjetskog rata i prve poratne godi-
ne, znaajnim dijelom arhivistiki je sreena i dostupna za istraivanje, ali je
u izvjesnim fondovima jo uvijek neobraena, to znatno usporava i oteava
istraivanje ovog vanog perioda nae prolosti.
Mina Kujovi
SUMMARY
An Overview of Bosnia-Herzegovinas Archival Collections on
the Second World War
This work provides an overview of archival materials on the Second World War
in Bosnia and Herzegovina. Kujovi notes that although many documents were pro-
duced in Bosnia during the war, not all of them are located in the country. A large
portion of the material (especially that dealing with the military sphere) can be fo-
und in archives in Belgrade and Zagreb. Unfortunately, sixty years since the end of
the war, most of the wartime collections remain uncatalogued, and the largest col-
lection ZAVNOHBiH is divided between two archives in Sarajevo the State
Archives of Bosnia-Herzegovina and the archives of the Historical Museum. These
issues make it difficult for scholars to adequately research this important period.
Azem Koar
O NEKIM ASPEKTIMA OBRAZOVNO-ODGOJNE

POLITIKE NARODNOOSLOBODILAKOG POKRETA
NA PODRUJU BOSNE I HERCEGOVINE (1941-1945)
Rad se bavi karakterom obrazovno-odgojne (po dokumentima prosvje-

tne) politike Narodnooslobodilakog pokreta (NOP-a), kao jedne od bitnih
promjena koje su u duhu karaktera antifaistikog oslobodilakog pokreta na-
stajale i na podruju Bosne i Hercegovine. Te promjene su izgraivane i do-
graivane od pokretanja ustanka pa do konanog osloboenja zemlje, a nisu
se zavrile i iscrpile zavretkom rata ve su se i kasnije snano manifestovale u
jugoslovenskom i bosanskohercegovakom drutvu. Meutim, sa obzirom na
svu sloenost naune elaboracije tog pitanja, za ta je potreban studiozan (mo-
nografski) pristup, u ovom radu se govori samo o segmentu koji se prelamao
preko ciljeva nastave historije, tj. nastavnih planova i programa historije, koju
je i nastajui sistem vlasti nastojao da upotrijebi za ostvarenje svojih politikih
i ideolokih ciljeva, kako u toku rata tako i u vrijeme etrdesetpetogodinje
socijalistike izgradnje.
1. Uvodne napomene
Drugi svjetski rat je zatekao siromanu kolsku tradiciju u Bosni i Her-
cegovini, to zorno ilustruju podaci o broju i mrei osnovnih i srednjih kola,
o obuhvatnosti djece osnovnim obrazovanjem, o broju i procentu nepismenog
stanovnitva koji je dostizao procenat i do 75%, dok je u isto vrijeme u Kra-
Azem Koar
ljevini Jugoslaviji iznosio 45,2%, a u Finskoj svega 0,9%, u vedskoj 0,1% itd.
Okupacija je donijela nove tekoe. Nezavisna Drava Hrvatska (dalje NDH)
je u svom kolskom sistemu posebnu panju posvetila pretvaranju kolstva u
vano sredstvo svoje propagande dajui mu zadatak da posebnu panju posveti
dravnom odgoju hrvatske mladei, da se u novom pokoljenju to vie razvija
dravna svijest, tj. shvaanje biti i vrijednosti svoje vlastite drave, te duno-
sti naroda i pojedinaca prema dravi. Ovo se imalo ostvariti sprovoenjem
tzv. duboke kulturne revolucije, to je sadravalo ideoloku preorijentaciju
svih kulturnih institucija (ukljuujui i prosvjetne) na planu stvaranja nove
hrvatske narodne svijesti i osjeanja. Ta druga revolucija trebalo je da bude
glavni pokreta unutarnje obnove iji bi rezultat bio stvaranje i preobliko-
vanje novih ljudi koji bi neposredno radili na stvaranju novih pokoljenja,
temeljei sve to na negiranju vrijednosti kolstva u Kraljevini Jugoslaviji, koje
je sluilo za odnaroivanje nae mladei i za irenje protuhrvatskog duha.
Iz obilja dokumenata koji potvruju prednje konstatacije izdvajamo obra-
zloenje odobrenja prijedloga Ragiba apljia, upana upe Usora i Soli, o
osnivanju Uiteljske kole (Preparandije) u Tuzli 1941. godine od strane Mi-
nistarstva nastave NDH u kojem se, izmeu ostalog, navodi da je to uraeno
to itava istona Bosna nema ni jedne uiteljske kole, jer Beogradska vlada
nije dopustila otvaranje uiteljske kole u Tuzli za istoni dio sjeverne Bosne
(misli se na predratno vrijeme primjedba autora) nego je taj hrvatski musli-
manski kraj upuivala na kolovanje u uiteljsku kolu u apcu. Na primjeru

kolstvo u FNR Jugoslaviji od kolske 1945-1946. do 1950-51. godine, Beograd, 1952, 15-16.
U BiH je svega 6,28% stanovnitva (179.000) bilo obuhvaeno optim obrazovanjem (u K.
Jugoslaviji 10,65%). U 1.043 osnovne kole na podruju BiH neposredno pred rat nastavu
je pohaalo 150.783 uenika (od za kolu doraslih 547.900 uenika), zaposlen je bio svega
2.321 uitelj, tj. jedan uitelj na 65 uenika (Mitar Papi, kolstvo u Bosni i Hercegovini
1941-1945, Sarajevo, 1981, 4-11; Enver Lihi, Ka potpunoj pismenosti, u: Kultura u SR BiH
1945-1975, Sarajevo, 1976, 107.

M. Starevi, Ustaka drava i kulturno-prosvjetna djelatnost, Prosvjetni ivot, 1-2, Za-
greb, 1942, 5; Zakoni NDH, Zagreb, 1941, knj. II, 270-277, knj. IV, 133-136.

S. Vitkovi, Druga revolucija, Hrvatska smotra, br. 12, Zagreb, 1941, 623-624; Fikreta
Jeli-Buti, Ustae i Nezavisna drava Hrvatska 1941-1945, Zagreb, 1977, 212-213; M. Pa-
pi, n. dj., 65-70.

Hrvatski dravni arhiv (dalje: HDA) Zagreb, Ministarstvo nastave NDH, kut. III, doku-
O NEKIM ASPEKTIMA OBRAZOVNO-ODGOJNEPOLITIKE NARODNOOSLOBODILAKOG POKRETA...
ove kole, o ijem je radu sauvana arhivska graa, moe se pratiti i obrazo-
vno-odgojna politika NDH uopte, a u vezi sa tim i zadaci nastave historije.
Naime, ova kola je radila na osnovu Zakona o uiteljskim kolama od 27. 09.
1929. godine, a u skladu sa Privremenim nastavnim planom i programom od
12. 09. 1930. godine, koji je ostao na snazi za sve vrijeme postojanja NDH.
Istina, nastavni plan je pretrpio izvjesne izmjene, dok je nastavni program
znaajno izmijenjen, posebno iz hrvatskog jezika i knjievnosti, pedagogije,
povijesti i zemljopisa. Ova nacionalna grupa predmeta trebala je da bude ta
glavna poluga u stvaranju nove hrvatske narodne svijesti i osjeanja. Jednu
od najvanijih zadaa u tome imala je nastava historije, a to je izmeu ostalog
dolo do izraaja u dva osnovna pokazatelja:
1. U fondu sati za svaku godinu (2 sata nedeljno);
2. U strukturi nastavnih sadraja (dominantno faistika i ustaka poli-
tika stajalita).
Bez namjere za irom elaboracijom dva naznaena kolska sistema (sta-
ro-jugoslavenskog i NDH-azijskog), koji su sprovoeni na prostoru Bosne i
Hercegovine (prvi do 1941. godine a drugi od tada), evidentno je da su oba
ova sistema posebno kada je nastava historije u pitanju, pridavala veliki znaaj
karakteru obrazovno-odgojnih sadraja koje su nastojali da to vie stave u
funkciju svojih politikih i ideolokih ciljeva.
2. Uobliavanje obrazovno-odgojne politike NOP-a

Djelujui na realizaciji revolucionarnog programa KPJ i Platforme NOP-
a, rukovodstvo NOP-a je od poetka ustanka ulagalo velike napore da to
potpunije zadovolji probuena interesovanja narodnih slojeva za pismenou
i znanjem uopte. Narodno prosvjeivanje shvaeno je kao jedan od uslova
uspjenog razvoja NOR-a i revolucije, zbog ega je ono i postalo veoma vaan
sektor politike aktivnosti svih institucija NOP-a. U ostvarivanju tog zadatka
postojala su dva pravca djelovanja: masovno opismenjavanje stanovnitva, te
obnavljanje i razvoj sistema redovnog obrazovanja.
ment od 5. 07. 1941.

Isto; Grupa autora, Uiteljska kola u Banjaluci 1925-1971, Banjaluka, 1991, 147-149.

Azem Koar, Osnovno kolstvo u toku Drugog svjetskog rata (1941-1945), u: Osnovno
kolstvo u Tuzli (istorijski pregled), Tuzla, 1988, 168.
Azem Koar
Sve do novembra 1942. nisu postojali uslovi za masovniji i organizovaniji

kulturno-prosvjetni rad na osloboenom podruju, a nije ni bilo utvrenih
planova i programa za to. Zato se poelo individualno, potom u omladinskim
i skojevskim aktivima i, posebno, u partizanskim odredima, koji su postali
i neka vrsta kole sa osnovnim zadatkom da se likvidira nepismenost meu
borcima NOP-a.
Potom se prelo na organizovane oblike masovnog opismenjavanja pu-
tem analfabetskih teajeva. Oni su organizovani u partizanskim jedinicima
i na slobodnoj teritoriji. Zatim su organizovani raznovrsni sadraji kultur-
no-prosvjetnog rada: odravana su predavanja za narod, konferencije, usme-
ne novine, otvarani domovi kulture, formirani pjevaki horovi, diletantske
i muzike sekcije, otvarane itaonice i biblioteke. Vremenom su ove poslove
preuzeli narodnooslobodilaki odbori, pri kojima su formirani posebni odsjeci
za prosvjetnu djelatnost, zatim antifaistike organizacije ena, omladine i
pionira.
esto mijenjanje osloboene teritorije u prvim godinama rata (1941-1942)
onemoguavalo je otvaranje narodnih osnovnih kola, osim u nekim krajevi-
ma, tako da je organizovan kulturno-prosvjetni rad zapoeo tek na podruju
Bosanske krajine, gdje je osloboenjem Bihaa u borbama od 2. do 4. no-
vembra 1942. stvorena relativno velika i postojanija slobodna teritorija, koja

Antifaistiki front ena (AF), kao masovna politika organizacija ena, osnovan je na
Prvoj konferenciji ena u Bosanskom Petrovcu 6. 12. 1942. godine, Ujedinjeni savez anti-
faistike omladine Jugoslavije (USAOJ), osnovan je na Osnivakom kongresu u Bihau od
27-29. 12. 1942. godine. Na ovom kongresu USAOJ-a formiran je i Savez pionira (Enci-
klopedijski leksikon mozaik znanja, Istorija, Beograd, 1970, 33, 694; Mate Zaninovi, Dje-
latnost ZAVNOBiH-a u oblasti prosvjete, Nauni skup Istorijske perspektive Republike
Bosne i Hercegovine, Prilozi, br. 4, Institut za istoriju radnikog pokreta, Sarajevo, 1968,
391.

Hamdija emerli, Kulturno-prosvjetna djelatnost narodnooslobodilakih odbora, Go-
dinjak istoriskog drutva Bosne i Hercegovine, Godina VII, Sarajevo, 1955, 103-118.

Osloboena teritorija sa centrom u Bihau (nazvana Bihakom Republikom) obuhvata-
la je osloboena podruja Bosanske krajine, Cazinske krajine, Banije, Like, Korduna, Po-
kuplja, Gorskog kotara i dijela srednje Dalmacije, tako da je po duini (od Imotskog do
okoline Zagreba) iznosila izmeu 80-100 km, a po irini (od Kozare do Rijeke) oko 250
km (Eref Vraali, Bihaka republika temelj dravnosti budue Jugoslavije i njen znaaj
za ujedinjene narode, u: AVNOJ i narodonooslobodilaka borba u Bosni i Hercegovini (1942-
je oko tri mjeseca bila centar NOP-a (do 29. 01. 1943. kontinuirano) i gdje su
nastali mnogi organi vlasti: od mjesnih i optinskih NOO do AVNOJ-a.10
Novo razdoblje u razvoju kulturno-prosvjetne djelatnosti nastalo je poslije
Prvog zasjedanja AVNOJ-a, koje je odrano u Bihau krajem novembra 1942.
godine. Prosvjetni odsjek Izvrnog odbora AVNOJ-a preuzeo je brigu o or-
ganizovanju prosvjete na osloboenom podruju. Prosvjetni odsjek je odmah
pristupio donoenju dokumenata kojima se ureuju oblici, sadraji, ciljevi i
zadaci budue mree obrazovno-odgojnih ustanova na osloboenoj teritoriji.
Tada su usvojeni ovi propisi: Statut Narodnog univerziteta, Uputstvo za rad
u osnovnim kolama, Poziv i uputstva NOO-ima za otvaranje osnovnih kola,
Pozivi i uputstva NOO-ima za otvaranje analfabetskih teajeva, Nastavni plan i
program za Narodni univerzitet, Materijal za nastavu (skripta) za Narodni uni-
verzitet, Raspis po optem planu prosvjetnog rada s pozivom na mobilizaciju svih
raspoloivih snaga za likvidaciju nepismenosti, i Upitnik upuen NOO-ima za
prikupljanje podataka o prosvjetnim prilikama na osloboenom podruju.11 Pred-
vieno je osnivanje tri osnovna tipa kole: narodna osnovna kola, teaj za
nepismene i Narodni univerzitet. Ovdje e s obzirom na namjeru ovog rada
samo u neophodnoj mjeri biti rijei o osnovnim obrazovno-odgojnim zadaci-
ma svake od ova tri tipa kole, da bi se znatno vie panje posvetilo programi-
ma iz historije prvom iz 1942. (koji je donio Prosvjetni odsjek IO AVNOJ-a)
i drugom iz 1944. godine (koji je donio ZAVNOBiH).
Program rada osnovne kole, koja je postala dravna institucija, predviao
je da ona ostane kao i prije rata, uz nune izmjene u nastavi istorije i geogra-
fije. kola se ... svim svojim biem imala prilagoditi narodnooslobodilakoj
borbi. Njen zadatak je ... da u ueniku razvije svijest o zadacima i ciljevima
dananje narodnooslobodilake borbe. Za vjerske kole je reeno: U mje-
1943). Materijali sa naunog skupa odranog u Sarajevu 22. i 23. novembra 1973. godine,
Beograd, 1974, 426; Enver Redi, Bosna i Hercegovina u Drugom svjetskom ratu, Sarajevo,
1998, 417-420.
10
Oslobodilaki rat naroda Jugoslavije 1941-1945, Prva knjiga (Od sloma stare Jugoslavije do
Drugog zasjedanja AVNOJ-a), Beograd, 1957, 281-283. Drago Borovanin, Izgradnja bo-
sanskohercegovake dravnosti u uslovima NOR-a, Sarajevo, 1979, 146-156.
11
Duan Nedeljkovi, Prosvjetna reforma oslobodilakog rata i revolucije u Bihau 1942-
43, u: Bihaka republika. 4. XI 1942-29. I 1943, Prva knjiga, Zbornik lanaka, Beograd,
1965, 482-483.
Azem Koar
stima gdje postoje vjerske kole, klosteri i mektebi, treba ih ostaviti da rade i
dalje, kontroliui njihov stav prema narodnooslobodilakoj borbi, a ne mije-
ati se u pitanje vjere i nastave. Vjerska nastava mora biti u duhu uzajamne
vjerske trpeljivosti tako da vjera ne smije da dijeli ovjeka od ovjeka.
Analfabteski teajevi su bili zamiljeni kao kola u malom u kojoj se, po-
red uenja pismenosti i raunice, stiu znanja iz narodne istorije, drutvenih
nauka i osnovnih elemenata ekonomije. U osnovnu narodnu kolu su se upi-
sivala lica od 6 do 14 godina starosti, a u analfabetske teajeve od 14 do 40
godina.
Zadatak Narodnog univerziteta bio je da prua ira opta i struna znanja
novim kolovanim kadrovima.12
Pomenuti dokumenti Prosvjetnog odsjeka IO AVNOJ-a predstavljaju hi-
storijski znaajan putokaz za reformu kolstva u duhu ideologije snaga NOP-
a. Sa njima kola ulazi u nov period svoga razvoja. Znaajnu prekretnicu u
daljem radu predstavljalo je formiranje Oblasnog NOO za Bosansku krajinu,
te vie drugih okrunih odbora, pri kojima su formirani posebni odsjeci za
kulturno-prosvjetni rad.
Prosvjetno odjeljenje Oblasnog NOO za Bosansku krajinu uradilo je u
martu 1944. plan i program, koji je postao osnova za dalje nastavne planove i
programe koje je donio ZAVNOBiH krajem 1944. godine.
Ovim planom predvieni su slijedei nastavni predmeti: maternji jezik,
raun sa geometrijom, prirodne nauke sa zemljopisom i istorijom, pjevanje,
djeije igre, crtanje i pisanje. Isti je primjenjivan u Bosanskoj krajini do kraja
1944. godine, tj. do izrade prvog nastavnog plana i programa od strane ZA-
VNOBiH-a.
Poslije Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a i Drugog zasjedanja AVNOJ-a
bitno je intenzivirana kulturno-prosvjetna aktivnost. Formiranje prve orga-
nizovane narodne vlasti u novoj dravi omoguilo je znaajnu stabilnost i,
umjesto ranijih privremenih mjera i improvizacija, orijentaciju za trajno rjea-
vanje kljunih pitanja kolstva: donoenje nastavnog plana i programa, izradu
prvih udbenika i prirunika, obrazovanje kvalifikovanih nastavnika i sl. Na
Drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a kao osnovni zadaci u oblasti prosvjete
utvreni su: Likvidirati nepismenost odraslih i dati djeci osnovno kolova-
12
Isto, 482-486.
nje.13 Takva orijentacija postala je znaajan mobilizator u svakodnevnoj akciji

snaga NOP-a.
Poetkom septembra 1944. Prosvjetno odjeljenje ZAVNOBiH-a predlo-
ilo je a Predsjednitvo sredinom oktobra donijelo novu organizaciju prosvje-
tne slube. Tu je razraena organizacija i nadlenost prosvjetnih organa od
mjesnog NOO do Prosvjetnog odsjeka ZAVNOBiH-a. Tako je Odjeljenje za
narodnu prosvjetu ZAVNOBiH-a podijeljeno na etiri odsjeka: za osnovnu
nastavu i analfabetske teajeve, za srednje kole, za narodno prosvjeivanje i
za nauku i umjetnost a svaki od njih na nekoliko sekcija. Razraena je orga-
nizacija i nadlenost prosvjetnih organa izmeu oblasnih, okrunih, sreskih i
gradskih NOO. Predvieno je da osnovna kola i dalje radi po programu od
tri stupnja, s tim da se prvenstveno upisuju prerasla djeca. Uiteljski teajevi
i dalje su ostali kolske ustanove sve dotle dok se ne rijei pitanje uiteljskog
kadra. Postavljanje uitelja je stavljeno u zadatak oblasnim NOO, a briga o
snabdijevanju sreskim NOO preko optinskih NOO. Predvieno je reaktivi-
ranje penzionisanih i otputenih uitelja ukoliko su sposobni za rad, te orga-
nizovanje komisije za izradu udbenika, programa i metodskih uputstava.14
Organizacija analfabetskih teajeva stavljena je u nadlenost NOO, uz
obavezu da se organizuju i po gradovima, fabrikama, preduzeima i vojnim
jedinicama. Kurseve za rukovodioce analfabetskih teajeva trebalo je otvarati
svuda gdje je to bilo mogue. Predvieno je da vjeronauka bude fakultati-
van predmet, a donoenje odluke o ukidanju konfesionalnih (privatnih) kola
odloeno je do konstituisanja Nacionalnog komiteta osloboenja Jugoslavije
(NKOJ-a), jer se smatralo da to pitanje mora biti jedinstveno rijeeno u cijeloj
zemlji.15
U ljeto i jesen 1944. godine naglo je proirena mrea osnovnih kola i
analfabetskih teajeva. Prosvjetna djelatnost je sa podruja Bosanske kraji-
ne zahvatila i druge osloboene krajeve BiH. Meutim, stalne i otre borbe
koje su voene onemoguavale su razmah kulturno-prosvjetnog rada, poseb-
no stvaranje osnovnih kola. Osloboena teritorija se stalno mijenjala tako da
je rad NOO orijentisan prevashodno na staranje o vojsci. Ipak, u jesen 1944.
13
M. Zaninovi, n. l., 398.
14
ZAVNOBiH, Dokumenti 1943-1944, Knj. I, Sarajevo, 1968, dok. br. 89, 456-464.
15
M. Zaninovi, n. l., 394; D. Nedeljkovi, n. l., 490-491.
Azem Koar
godine intenziviran je prosvjetni rad na osloboenoj teritoriji koja je postajala

sve vea. Upravo je tada dolo do donoenja jedinstvenog nastavnog plana i
programa, usvojenog od strane predsjednitva ZAVNOBiH-a, a na prijedlog
Odjeljenja za narodnu prosvjetu ZAVNOBiH-a.16
Da se sada vratimo obrazovno-odgojnim sadrajima nastave historije iz
prvog nastavnog plana i programa za osnovnu kolu donijetog decembra 1942.
od strane Prosvjetnog odbora IO AVNOJ-a.
Nastavni plan i program za osnovnu kolu ostao je isti kao i prije 6. apri-
la 1941. godine, osim, kako to u Uputstvu nastavnicima za rad u osnovnim
kolama stoji ogranienja za nastavu istorije i zemljopisa. Meutim, kada
se suptilnije proue naznaene izmjene one se ne odnose samo na ova dva
predmeta, ve i na nastavu vjeronauke koja je imala biti dobro kontrolisana,
te na nastavu maternjeg jezika u III i IV razredu gdje se, kako je naznaeno,
program mijenja utoliko da se itaju, prouavaju i pismeno obrauju odabrana
tiva i lanci izvan itanke. Izbor lanaka za sve razrede vriti u duhu i smjer-
nicama narodnooslobodilake borbe.17 Historija se prema ovom nastavnom
planu i programu, izuavala u III (1 as) i u IV razredu (2 asa sedmino), a
sa ciljem upoznavanja uenika s razvojem naih naroda u prolosti i sadanjo-
sti (podvukao autor) i vaspitavanje u Narodno-oslobodilakom-nacionalnom
duhu.
Ta obrazovno-odgojna dimenzija u duhu ciljeva NOP-a naglaena je i u
IV razredu, posebno kroz dvije posljednje nastavne cjeline:
16. Propast Jugoslavije (izdaja, razorni rad pete kolone, bjegstvo vlade),
i
17. Narodnooslobodilaka borba protiv faizma-imperijalizma.
O ciljevima nastave historije se dalje kae:
- Istorijsko gradivo mora se izuavati na podlozi stroge nacionalne rav-
nopravnosti, slobode i bratstva svih naroda Jugoslavije ... ;
- ... da u ueniku razvije svijest o zadacima i ciljevima dananje Narodno-
oslobodilake borbe, da nai narodi idu u borbi napred, da nema povratka na
staro ... ;
16
M. Zaninovi, n. dj., 403.
17
Bihaka republika (4. XI 1942. 29. I 1943), Druga knjiga, Zbornik dokumenata, Sarajevo
1965, dok. br. 131, 263-265.
- ... da istakne sile pokretnice kroz istorijski razvitak naih naroda u borbi
za nacionalnu slobodu, a napose za narodno osloboenje ispod okova faizma
imperijalizma ... ;
- ... da Narodnooslobodilaka borba kroz nastavu istorije dobije karakte-
ristinu osobenost i vrijednost ... ;
- odbaciti (iz istorije) svo ono gradivo to odie duhom velikosrpskih i
svih hegemonistikih tenji za prevlast nad ostalim narodima... Smjer kole
je oslobodilako-antifaistiki. Vaspitanje u njoj ima za naelo prosvetnu slo-
bodu.18
Evidentno je, dakle, da je politika NOP-a osnovna determinanta zbog
koje se, izmeu ostalog, i otvaraju kole, tj. vie zbog sadanjosti nego zbog
poznavanja prolosti.
Znatno kompleksniji, konkrentniji i opirniji je nastavni program iz hi-
storije donijet u okviru Nastavnog plana i programa i metodskih uputstava
za narodne osnovne kole, koji je usvojio ZAVNOBiH u jesen 1944, a na
prijedlog Odjeljenja za narodnu prosvjetu ZAVNOBiH-a na ijem je elu bio
prof. Anto Babi.
Nastavni plan nije izmijenjen. Istorija se izuavala u drugom i treem (za-
vrnom) stupnju, a nije izmijenjen ni fond nastavnih sati. Znaajno je, meu-
tim, izmijenjen (prije svega proiren) nastavni program. ak oko 50% sadraja
u oba stupnja (drugom i treem) se odnosilo na narodnooslobodilaku borbu.
To neminovno vodi mnogim ponavljanjima gradiva (iz drugog u treem stup-
nju) to je i sa didaktikog i sa metodolokog stajalita teko opravdati, pa iako
se radi o znanjima koja se stiu sistemom koncentrinih krugova.
Osim toga u obrazovno-odgojnu emu uli su, s obzirom da se rat bliio
kraju, i novi ciljevi nastave historije, a meu njima:
- da odgaja uenike u duhu uvanja tekovina narodnooslobodilake bor-
be;
- da bude osnova za izgradnju nove dravne zajednice, itd. Dakle, ciljevi
nastave historije se vie ne zavravaju ni na sadanjosti ve su usmjereni i ka
budunosti.19
Ono to bi se sa aspekta historijskog realiteta moglo zamjeriti ovom pro-
18
Isto.
19
ZAVNOBiH, Dokumenti 1943-1944, Knjiga I, Sarajevo, 1968, dok. br. 168, 712-742.
Azem Koar
gramu je sljedee:
- prenaglaenost uloge NOB-a i NOP-a kako po obimu tako i po sadrini.
Po obimu zbog toga to historija koja se stvara zauzima oko 50% sadraja, a
po sadrini to se savremena historija izuava kroz naglaen ideoloki pristup:
naglaena uloga linosti: ne samo Josipa Broza Tita, ve i Edvarda Kardelja,
Moe Pijade i drugih partijskih i vojnih rukovodilaca, to vodi stvaranju kulta
linosti;
- prilino povran pristup izuavanju srednjovjekovne i novovjekovne
prolosti BiH (u odnosu na druge junoslavenske zemlje), pa se npr. Kulinu
banu i Kralju Tvrtku pridaje znaaj koliko i Lazaru Hrebeljanoviu i Marku
Kraljeviu i slino.
3. Poslijeratna partijska ideologizacija nastave i nauke

Ideoloka stajalita KPJ/SKJ prema obrazovno-odgojnom procesu, dola
su do punog izraaja i u budunosti kako je to u naznaenom programu
reeno, tj. za cijelo vrijeme postojanja Socijalistike Federativne Republike
Jugoslavije i Bosne i Hercegovine kao njene federalne jedinice. To se mani-
festovalo kroz favorizovanje sadraja iz historije radnikog pokreta i NOP-a
kako u nastavnim sadrajima iz historije i drugih sadraja obrazovno-odgojne
prirode kola svih nivoa, tako i posebno u oblasti historiografskih istraiva-
nja.
Ideologija i politika su, posebno u prvim poratnim godinama, diktirale
nivo i sadraj obrazovno-odgojnog procesa. Pragmatinost historiografije je,
posebno do sukoba sa SSSR-om, bila okrenuta historijskom iskustvu rukovo-
dee politike strukture (rukovodstva KPJ), koja je bila pokreta i realizator
NOR-a i socijalistike revolucije, nasloljena na neminovnost klasne borbe kao
pokretake drutvene snage u pretvaranju klasnog u besklasno drutvo. Zada-
tak historije je bio da afirmativno objasni ulogu tih snaga kao vladajuih stru-
ktura (Partije, linosti i sl.) u tim procesima, ime je politika i vojna historija
postala prioritetna. Pri tome je elita profesionalnih revolucionara usmjeravala
i kontrolisala sve segmente obrazovno-odgojne i naune politike. 20
Vremenom se stanje postepeno mijenjalo. Od pobjednike euforije kojom
20
Azem Koar, Neki aspekti politike indokrinacije historije i arhivistike; Zbornik radova,
Filozofskog fakulteta, Tuzla, br. 5, Tuzla, 2004, 17.
su obilovali, nastavni planovi i programi iz nastave historije postajali su sve re-

striktivniji; znatno manje prema tek minuloj revolucionarnoj prolosti, mnogo
vie u marginalizovanju znaaja nastave historije uopte, a ponajvie u sma-
njenju fonda nastavnih sati iz historije. Ove osobenosti oitovale su se u sva-
koj obrazovno-odgojnoj reformi. Na reformu izvrenu poetkom osamdesetih
godina 20. stoljea, kojom je fond sati iz historije u osnovnoj koli smanjen
za 30% (sa 350 na 245), a u srednjim kolama i do 60% (u gimnaziji 60%, u
uiteljskoj koli 50% itd), otro su reagovali historiari sa prostora Jugoslavije
na Osmom kongresu odranom u Aranelovcu 1983. godine, donijevi po-
sebnu Rezoluciju da se Ograuju od onoga to moe nastupiti kao posljedica
stanja u kojem se istorija nala i kao nastavni predmet i kao nauka.21 Stajalita
o tekom stanju u historijskoj nauci Bosne i Hercegovine postajala su sve pri-
sutnija i izraenija meu historiarima. Isticana su i na strunim i naunim
skupovima. Takve ocjene su se ule i na Savjetovanju o istoriografiji Bosne i
Hercegovine (1945-1982), odranom u Sarajevu 1982. godine, izmeu osta-
lih i od akademika Nedima Filipovia, podpredsjednika Akademije nauka
i umjetnosti BiH, 22 te akademika Branislava ureva, 23 akademika Envera
21
Galib ljivo, Aktuelna pitanja istorijske nauke u Bosni i Hercegovini; Opredjeljenja, br.
15, Sarajevo, 1984, 58-62. Galib ljivo je u ovo vrijeme bio direktor Instituta za istoriju u
Banjoj Luci i predsjednik Drutva istoriara Jugoslavije.
22
Akademik Nedim Filipovi je u svom pozdravnom govoru na Savjetovanju izmeu osta-
log istakao: ... Cilj ovog savjetovanja nije samo formalna kritika analiza postignutog u
historiografiji u Bosni i Hercegovini nego je njegovo osnovno teite da se na osnovu posti-
gnutog zakorai prema novim, smjelijim rjeenjima nekih ukupnih problema historije Bosne
i Hercegovine koji su otkako su pokrenuti u nekim sluajevima prije jednog stoljea ostali u
stacionarnom poloaju i nisu pomaknuti na jednu kvalitativnu razinu rjeenja ... . (Savjeto-
vanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine (1945-1982), Sarajevo, 1983, 8-9.
23
Akademik Branislav urev je u diskusiji govorei o potekoama u obradi projekta
Istorija naroda i narodnosti Jugoslavije izmeu ostalog istakao: ... Predsjedavajui je (u
pravilu je to bila osoba politiki veoma podobna primjedba autora) rekao otprilike ovako:
To djelo treba da zadovolji javnost svih naroda i narodnosti u naoj zemlji. Taj iskaz me je
neprijatno zbunio ... . urev je govorio i o ojaalim nacionalistikim stremljenjima u
naoj istoriografiji a putem jaanja nacionalizma u ruhu marksizma. Govorei o ulozi
historijske nauke u tome on istie: Kad je rije o odnosima meu narodima, istorijska nauka
mora, prije svega, biti kritina i objektivna. I najgore istorijske pukotine meu narodima
objektivnim naunim objanjenjem slivaju se u uzajamno razumijevanje ... . Ocjenjujui
stanje i zadatke historijske nauke, on konstatuje: Danas ima mnogo istorijskih djela, navo-
Azem Koar
Redia 24 i dr.
Sva ta stajalita o neminovnosti promjene postojeeg stanja oblikovana
su u okviru projekta Izvedbeni projekat drutvenog cilja XIII, istraivanje u
oblasti istorije.25 Ona su ostala nominalno opredjeljujua i obavezujua za apli-
kaciju historijske istine: kako kroz nauna istraivanja tako i kroz programske
sadraje nastave historije od osnovne kole do univerziteta. Meutim, i pored
nekih pozitivnih pomaka u praksi se uglavnom odravalo prethodno stanje, a
to znai da je uticaj politike na historiografiju ostao i dalje prisutan.26
dno raenih sa marksistikih pozicija, koja u pogledu objektivnosti stoje na pozitivistikim

pozicijama ... . Problemi bosanskohercegovake istorije zaista su vrlo teki. Mnogo tota od
kljunog znaaja nije jo obraeno, pa ak ni estito naznaeno ... . Ali, svijest da je istorija
nauka i da mora postupati kao nauka znai mnogo. Ko istorijsku nauku svraa s tog puta
ne ini uslugu naem drutvu. (Savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine (1945-1982),
Sarajevo, 1983, 125-126).
24
Akademik Enver Redi je u diskusiji govorio o nizu problema koji optereuju istorijsku
nauku, a o odnosu politike i nauke je izmeu ostalog istakao: Poznato je da je istorijska
nauka u svim drutvenim epohama najvie trpjela kada je bila ideologizirana i politizirana.
to je vie u istoriografiji ideolokog momenta i politike pragmatike, to je u njoj manje
nauke. Stoji ocjena da istoriografija nae socijalistike epohe nije liena raznih ideolokih
pritisaka i optereenja. to ih se prije oslobodi, ire e se otvoriti usponu i napretku. (Savje-
tovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine (1945-1982), Sarajevo, 1983, 155). Gotovo 20
godina kasnije akademik Redi je o ovom istom pitanju izmeu ostalog napisao: Politika
je uvijek znala da nae i upotrijebi istoriare, kao to je meu istoriarima uvijek bilo autora
koji su svoje znanje stavljali u temelje date politike. To politike sisteme nije moglo uiniti
postojanim, a istoriografiji je nanosilo neprocjenjive tete. (Enver Redi, Istoriografija o
muslimanskoj naciji, Prilozi Instituta za istoriju, br. 29, Sarajevo, 2000, 243).
25
U analizi rezultata bosanskohercegovake historiografije u ovom projektu se izmeu osta-
log kae: Do sada osnovna orijentacija u izuavanju istorije Bosne i Hercegovine 1941-1945.
godine bila je na izuavanju ustanka i narodnooslobodilakog rata. Pod tim se podrazumi-
jeva i narodnooslobodilaki pokret, svi oblici njegovog organizovanja i djelovanja, svi vidovi
narodnooslobodilake borbe, kao i elementi socijalistike revolucije. Tim su se bavili i autori
koji nisu istoriari po pozivu primjenjujui, sa vie ili manje uspjeha, pravila istorijske me-
todologije. Osim toga, ima dosta radova koji sadre elemente nauke i elemente publicistike.
Zato se moe rei da jedan dio onoga to znamo o zbivanjima u toku rata 1941-1945. godine
nije rezultat naune verifikacije tih zbivanja. (Izvedbeni projekat drutvenog cilja XIII istra-
ivanje u oblasti istorije, Sarajevo 1986, 315).
26
U nastojanju da kontroliu i usmjeravaju odgojno-obrazovnu i naunu politiku, pa i hi-
storiografiju, politike vladajue strukture su pristupile osnivanju niza fakulteta politikih
Zakljuak
Obrazovno-odgojna politika Narodnooslobodilakog pokreta Bosne
i Hercegovine (kao dijela opte jugoslavenskog pokreta koji je pokrenula i
vodila KPJ) u periodu od 1941. do 1945. godine zasnivala se na platformi
Narodnooslobodilakog pokreta o ravnopravnosti, bratstvu i jedinstvu njenih
naroda, a na sekularno ateistikoj osnovi. To je u odnosu na prijeratnu monar-
histiko-jugoslavensku, a naroito na odgojno-obrazovnu politiku Nezavisne
Drave Hrvatske koja je istovremeno provoena na neosloboenim prostori-
ma Bosne i Hercegovine, bio radikalan i kvalitetno nov zaokret. Meutim,
u ratnoj pobjednikoj euforiji ona je previe pridavala znaaj ulozi i ciljevima
Narodnooslobodilakog pokreta, te ulozi Partije i linosti, a dosta povrno
se odnosila prema drugim sadrajima iz blie i dalje prolosti Bosne i Herce-
govine. Ove i druge njene osobenosti, dobrim dijelom crpljene i iz iskustava
SSSR-a, ponajvie su dole do izraaja u nastavi historije.
Ni poslijeratna (socijalistika) obrazovno-odgojna politika nije se uspjela
potpuno osloboditi iz rata naslijeenih manjkavosti sve do poetka osamde-
setih godina 20-tog stoljea, kada su kao rezultat postepenog oslobaanja bo-
sanskohercegovake historiografije od okova politike i ideologije, oblikovani
novi nastavni planovi i programi historije.
SUMMARY
SOME ASPECTS OF THE NATIONAL-LIBERATION MOVEMENTS EDUCATIONAL

AND PEDAGOGICAL POLICY ON THE TERRITORY
OF BOSNIA AND HERZEGOVINA (1941-1945)
The educative and pedagogical politics of National-Liberation Movement

in Bosnia and Herzegovina (as a part of Yugoslovenian Movement initiated
nauka, koji su se veim dijelom bavili politikom historijom, a na nain da su kroz dru-
ge programe: nastavu marksizma, optenarodne odbrane i drutvene samozatite i druge
prepakovali sopstvena historiografska ideoloka stajalita, iznalazei tako nove oblike za
ideologizaciju nauke i drutva, to je svakako tema za sebe.
Azem Koar
and run by the Communist Party of Yugoslavia) in a period 1941-1945, was

based on the idea of National-Liberation Movement, that included: equality,
brotherhood and unity of its peoples, established on a secular atheistic basis.
When compared to the pre-war monarchically Yugoslavian politics, particulary
the educative and pedagogical politics of the Independent country of Croatia
that was simultaneously implemanted in the unliberated teritory of Bosnia
and Herzegovina, it was a radical new turning point. However because of
the war-winnibg euphoria it attached too much importance to the role and
aims of National-Liberation Movement, as well as to the tole of the Party
and personality. Its attitude towards orther issuses from far and near past of
Bosnia and Herzegovina was very superficial. These and other characteristics,
mostly obtained from the experience of the Soviet Union, bacame prominent in
history lessons. Not even the after-war (socialistic) educative and pedagogical
politics managed to get rid of the inherited deficiencies from the ear until
the beginning of 1980s. Then the new curricula of history issues were formed
as a result of a gradual process of releasing Bosnian historiography from the
shackles of politics and ideology.
(Translated by author)
AUTORI PRILOGA
Muhamed Filipovi, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine,

Bistrik 7, 71000 Sarajevo
Robert J. Donia, University of Michigan, Suite 4668, 1080 S. University
Ann Arbor MI 48109-1106.
Husnija Kamberovi, Institut za istoriju, Sarajevo, Alipaina 9, Bosna i
Hercegovina. E-mail: husnijak@bih.net.ba
Sran Miloevi, Nemanjina 42, 11000 Beograd, Srbija.
E-mail: tukidid_smil@yahoo.com
Marjan Dimitrijevski, Institut za nacionalnu istoriju, Grigor Prlicev 3, p.f.
591, Skopje, Makedonija. E-mail: manali@freemail.com.mk
Tea Sindbaek, Department of History, University of Aarhus Ndr. Ringade,
8000 Aarhus C, Denmark. E-mail: histts@hum.au.dk
Max Bergholz, University of Toronto, Teaching Assistant of History,
E-mail: max.bergholz@utoronto.ca
Omer Hamzi, Muse azima atia 18, Graanica.
E-mail: monos@bih.net.ba
Ivo Goldstein, Filozofski fakultet, Odjeljenje za povijest, Ul. Ivana Luia
3, Zagreb. E-mail: ivo.goldstein@zg.t-com.hr
Emily Greble Bali, Stanford University, Stanford, California. 747 Dolores
Street Stanford, CA 94305 USA, E-mail: ebalic@stanford.edu
Vera Katz, Institut za istoriju, Alipaina 9, 71000 Sarajevo.
E-mail: vera@lsinter.net
Mustafa Memi, Demala Bijedia 38/II, 71000 Sarajevo
Muharem Kreso, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i
meunarodnog prava, Gajev trg 3, 71000 Sarajevo
Tomislav Iek, Institut za istoriju, Alipaina 9, 71000 Sarajevo.
E-mail: nauka@bih.net.ba
Sonja Dujmovi, Institut za istoriju, Alipaina 9, 71000 Sarajevo.
E-mail: makaso@lsinter.net
Mina Kujovi, Arhiv Bosne i Hercegovine, Reisa Demaludina auevia,
6, Sarajevo
Azem Koar, Filozofski fakultet, ul. M. Fizovia br. 6, Tuzla, Bosna i
Hercegovina
POSEBNA IZDANJA
KNJIGA 3
60 GODINA OD ZAVRETKA DRUGOG SVJETSKOG RATA

KAKO SE SJEATI 1945. GODINE
(Zbornik radova)
Izdava:
Institut za istoriju, Sarajevo
Alipaina 9, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
www.iis.unsa.ba
Za izdavaa:
Prijevodi rezimea na engleski:

Emily Greble Bali
Dizajn i tehniko ureenje:

Tarik Jesenkovi
tampa:
DES Sarajevo
Za tampariju:
Demal Bai
Sarajevo, 2006.
ISBN 9958964279

60 Godina PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

60 Godina PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

60 GODINA OD ZAVRETKA DRUGOG

SVJETSKOG RATA KAKO SE SJEATI

Glavni i odgovorni urednik:

CIP Katalogizacija u publikaciji

930.23:94 (497.6) 1941/1945 (063) (082)

INSTITUT ZA ISTORIJU U SARAJEVU

PREDGOVOR (Husnija Kamberovi)................................................................ 7

Muhamed Filipovi: ZLOUPOTREBA REZULTATA ANTIFAISTIKE

60 GODINA OD ZAVRETKA DRUGOG SVJETSKOG RATA KAKO SE SJEATI 1945. GODINE 

AUTORI PRILOGA....................................................................................... 249

 60 GODINA OD ZAVRETKA DRUGOG SVJETSKOG RATA KAKO SE SJEATI 1945. GODINE

Ovaj Zbornik radova je rezultat konferencije koju je Institut za istoriju u Sa-

60 GODINA OD ZAVRETKA DRUGOG SVJETSKOG RATA KAKO SE SJEATI 1945. GODINE 

Zloupotreba rezultata antifaistike borbe

U povodu proslave ezdeset godina od dana pobjede nad faizmom, po-

60 GODINA OD ZAVRETKA DRUGOG SVJETSKOG RATA KAKO SE SJEATI 1945. GODINE 

izjednaavanja faista i antifaisitikih boraca, nego i legalizacije i etabliranja

10 60 GODINA OD ZAVRETKA DRUGOG SVJETSKOG RATA KAKO SE SJEATI 1945. GODINE

su to njegove osobine i korijeni koji mu omoguuju da preivi i da se ponovno

60 GODINA OD ZAVRETKA DRUGOG SVJETSKOG RATA KAKO SE SJEATI 1945. GODINE 11

faizma bio sluaj sa Jevrejima, Romima i Slavenima, trebali su ne samo da

12 60 GODINA OD ZAVRETKA DRUGOG SVJETSKOG RATA KAKO SE SJEATI 1945. GODINE

od bolesti faizma, rasizma i nacionalizma. Dakle, ono to kao potencijal

60 GODINA OD ZAVRETKA DRUGOG SVJETSKOG RATA KAKO SE SJEATI 1945. GODINE 13

ono to ini osnovu njihovog ivota, a to je zemlja, teritorija, nain upravlja-

14 60 GODINA OD ZAVRETKA DRUGOG SVJETSKOG RATA KAKO SE SJEATI 1945. GODINE

60 GODINA OD ZAVRETKA DRUGOG SVJETSKOG RATA KAKO SE SJEATI 1945. GODINE 15

Bosna i Hercegovina u vrtlogu

Engleski itaoci mogu razumjeti fenomen Drugog svjetskog rata u Ju-

60 GODINA OD ZAVRETKA DRUGOG SVJETSKOG RATA KAKO SE SJEATI 1945. GODINE 17

Mihailovi je bio potpuno neaktivan.

18 60 GODINA OD ZAVRETKA DRUGOG SVJETSKOG RATA KAKO SE SJEATI 1945. GODINE

60 GODINA OD ZAVRETKA DRUGOG SVJETSKOG RATA KAKO SE SJEATI 1945. GODINE 19

u Amerikoj ambasadi u Beogradu 1960-ih godina, koristi tampane srpsko-

20 60 GODINA OD ZAVRETKA DRUGOG SVJETSKOG RATA KAKO SE SJEATI 1945. GODINE

60 GODINA OD ZAVRETKA DRUGOG SVJETSKOG RATA KAKO SE SJEATI 1945. GODINE 21

Hoare, s druge strane, fokusira se na Srbe i kompleksno sporenje izmeu

22 60 GODINA OD ZAVRETKA DRUGOG SVJETSKOG RATA KAKO SE SJEATI 1945. GODINE

In the past six decades, English-language accounts of the Second World

60 GODINA OD ZAVRETKA DRUGOG SVJETSKOG RATA KAKO SE SJEATI 1945. GODINE 23

Najnoviji pogledi na Drugi svjetski rat

Za razliku od doba neposredno nakon 1945, danas se u historiografiji u

60 GODINA OD ZAVRETKA DRUGOG SVJETSKOG RATA KAKO SE SJEATI 1945. GODINE 25

knjizi. Iz objavljene diskusije nije posve jasno ko je organizirao tu diskusiju,

Drutveni i politiki kontekst u kojem se vodila diskusija

26 60 GODINA OD ZAVRETKA DRUGOG SVJETSKOG RATA KAKO SE SJEATI 1945. GODINE

60 GODINA OD ZAVRETKA DRUGOG SVJETSKOG RATA KAKO SE SJEATI 1945. GODINE 27

28 60 GODINA OD ZAVRETKA DRUGOG SVJETSKOG RATA KAKO SE SJEATI 1945. GODINE

historiar u polemici napisao da je ponosan ako je Hurem mislio na njega kada

60 GODINA OD ZAVRETKA DRUGOG SVJETSKOG RATA KAKO SE SJEATI 1945. GODINE 29

Posljedice diskusije o knjizi dr. Rasima Hurema

30 60 GODINA OD ZAVRETKA DRUGOG SVJETSKOG RATA KAKO SE SJEATI 1945. GODINE

60 GODINA OD ZAVRETKA DRUGOG SVJETSKOG RATA KAKO SE SJEATI 1945. GODINE 31

32 60 GODINA OD ZAVRETKA DRUGOG SVJETSKOG RATA KAKO SE SJEATI 1945. GODINE

60 GODINA OD ZAVRETKA DRUGOG SVJETSKOG RATA KAKO SE SJEATI 1945. GODINE 33

nili masovne grobnice, Ustae su i Bonjake spaljivale u Jasenovcu samo

34 60 GODINA OD ZAVRETKA DRUGOG SVJETSKOG RATA KAKO SE SJEATI 1945. GODINE

ivao rtve u Bosni i Hercegovini nije publicirao rezultate svojih istraivanja

60 GODINA OD ZAVRETKA DRUGOG SVJETSKOG RATA KAKO SE SJEATI 1945. GODINE 35

O jedNoj desnoj reviziji pogleda

Rad je posveen analizi tekstova koje su pisale pristalice klerikalne de-

Jedna od najveih kontroverzi novije srpske istorije svakako je tumaenje

60 GODINA OD ZAVRETKA DRUGOG SVJETSKOG RATA KAKO SE SJEATI 1945. GODINE 37

60 GODINA OD ZAVRETKA DRUGOG SVJETSKOG RATA KAKO SE SJEATI 1945. GODINE

60 GODINA OD ZAVRETKA DRUGOG SVJETSKOG RATA KAKO SE SJEATI 1945. GODINE

60 GODINA OD ZAVRETKA DRUGOG SVJETSKOG RATA KAKO SE SJEATI 1945. GODINE

60 GODINA OD ZAVRETKA DRUGOG SVJETSKOG RATA KAKO SE SJEATI 1945. GODINE