M.M.

Nacionalna
arheologija ranog
srednjeg vijeka
-Skripta-

2015
1
NACIONALNA ARHEOLOGIJA RANOG SREDNJEG VIJEKA

1. RAZVOJ RANOSREDNJOVJEKOVNE
ARHEOLOGIJE

Razvoj srednjovjekovne arheologije 2. polovica 19. stoljea.

Hrvatski narodni preporod buenje nacionalne svijesti. Interes za
arheoloke ostatke Ivan Kukuljevi Sakcinski 1854. posjeuje
Dalmaciju i pie o arheolokim ostacima (Salona, Dioklecijanova
palaa).

Mu Gornji (1871.) prvi otkriveni natpis o nekom vladaru (Branimir). Fra Petar Klari
sluajno otkrio kopajui temelje nove sakristije.
Jedan od najranijih natpisa u Europi 888.
godina.

U 19. stoljeu Dalmacija je pod Austro

Ugarskom, a glavni grad je Zadar. U poetku su
sveenici predvodili arheoloka istraivanja i kopalo se samo ono to spominju povijesni izvori.
Hrvati su pokuavali pronai 5 crkava na Kosovu polju kod Knina o kojima
pie pop Dukljanin.

Kapitul kod Knina u vlasnitvu fratara. Prvo istraivanje 1885. nadzor

nad radovima jer dobio fra Lujo Marun (slika). Da bi mogao istraivati,
on osniva ''Naroit odbor za iskopine hrvatskih starina''. Pronaena je
ploa ambona s imenima Svetoslava i Drislava.

2
Biskupija Crkvine bitan lokalitet na kojem Marun vri terenska istraivanja.

Marun je uglavnom istraivao natpise. Po selima bi imenovao povjerenike koji bi bili zadueni
za skupljanje artefakata od ostalih seljaka. Najpoznatiji je bio Vladimir Ardali. 1887. godine
osnovao je ''Kninsko starinarsko drutvo'' u poetku istrauju u okolici Knina, a nakon dvije
godine dobivaju dozvolu istraivanje po cijeloj Dalmaciji i mijenjaju ime u ''Hrvatsko
starinarsko drutvo''. Godine 1888. tiskan je prvi sustavni rad o arheologiji u Hrvatskoj
''Hrvatski spomenici u Kninskoj okolici''. Godine 1893. u Kninu je osnovan ''Prvi muzej
hrvatskih starina''. Godine 1894. Marun je kupio kninsku tvravu1 (jer je
postojala ansa da postane vojni objekt) i kasnije je tamo preseljen muzej.
Don Frane Buli (slika) i Lujo Marun u poetku surauju, kasnije su se
posvaali. Godine 1894. Buli je osnovao novo drutvo Biha (po
lokalitetu kraj Trogira) drutvo istrauje lokalitete izmeu Katela i
Trogira (splitsko podruje). Godine 1895. izlazi asopis ''Starohrvatska
prosvjeta'' koji se bavio i ranim srednjim vijekom. Prvi urednik je bio Franjo Radi.

Godine 1912. muzej se sli u tzv. ''kuu fontana'' u Kninu. Od 1918. do 1920. Knin je pod
talijanskom okupacijom, zgrada muzeja je oteena. Viktor Hoffiller predsjednik drutva
nakon Maruna, 1925. obnova, 1930-ih graa se opet seli u kninsku
tvravu. Godine 1939. umro je Lujo Marun, pokopan je na kninskom
groblju, a nasljeuje ga Stjepan Gunjaa (slika) kolovani arheolog,
vodio je reviziju Marunovih istraivanja. Nakon rata postaje urednik
Starohrvatske prosvjete. Radio je na zatiti i obnovi grada Zadra i bio
prvi ravnatelj arheolokog muzeja.

Kninski muzej dobiva naziv ''Hrvatski dravni muzej'', 1947. se seli na

kliku tvravu i mijenja naziv u ''Muzej hrvatskih starina''. Godine 1948. se seli u Metroviev
muzej u Split, zatim 1953. mu se pridruuje dio zbirke drutva Biha, 1955. mijenja ime u
''Muzej hrvatskih arheolokih spomenika'', a 1968. sabor donosi odluku da se sagradi nova
zgrada za taj muzej (otvorila se 1977. godine).

1
Najvea srednjovjekovna tvrava u Hrvatskoj.

3
Lujo Marun istrauje unutranjost srednje Dalmacije (Knin, Sinj..)

Don Luka Jeli je istraivao sjevernu Dalmaciju Nin (crkva sv. Kria) i Biograd na moru
(katedrala nema je vie).

Crkvine kod opota (Benkovac) istraivao 1928. godine. ''Branimir dux Croatorum'' spolija
u kasnosrednjovjekovnoj crkvi, originalno mjesto nepoznato.

Gospin otok, Solin 1930. sarkofag kraljice Jelene.

Ljubo Karaman povjesniar umjetnosti. 1930. istrauje groblje Majdan kod Solina. 1937.
istrauje Mravince kod Solina. Prva znanstvena istraivanja, uvodi znanstvene principe, uvodi
pojam groblja na redove.

Stjepan Gunjaa godine 1937. poinje samostalna istraivanja, revidirao veinu lokaliteta
koje istraivao Marun razdoblje nakon rata.

Mihovilac blizu Zadra, esterolisna crkva posveena sv. Mihovilu i groblje.

Miolaa esterolisna crkva posveena sv. Mihovilu.

Sv. Spas, Cetina 1947. 1954. Druga polovica 9. stoljea (doba Branimira). Groblje oko
crkve najvea istraena srednjovjekovna nekropola kod nas (1162 groba), kontinuitet do
danas, ima najstariji zvonik, trolisno svetite, westwerk (prema Anti Ugleiu nema!)

Crkva sv. Marije Biskupija

Bribir od 1959.

Begovaa, Biljane Donje 60-ih godina, najvea nekropola u sjevernoj Dalmaciji (604 groba).

Mate Sui Materiza kod Nina, 1948. istraivao. Prva sustavno istraivana nekropola sa
poganskim osobinama pokapanja. Pokopi oko humka sa glavama okrenutim prema svetitu, u
sredini kenotaf? Slaveni nisu koristili prapovijesne humke niti su ih gradili.

Janko Beloevi Nin drijac 1967. godine, najvea istraena nekropola s poganskim
osobinama.

Maklinovo brdo istraivanje poeo Sui, a dovrio Beloevi. Nekropola s poganskim

osobinama. Prvi put uoeni slavenski pokopi s incineracijom dokaz slavenske prisutnosti u

4
7. stoljeu. Nisu vjerovali dok nije istraen lokalitet Dubravice kod Skradina gdje se takoer
javljaju takvi pokopi.

Sv. Kri Nin nekropola u 3 sloja sa slavenskom adaptacijom antike arhitekture, 300
grobova.

Nikola Jaki istraivao Lepure podno Asserije. 6. Branimirov natpis, otkrivena

ranokranska crkva sa ranosrednjovjekovnim adaptacijama

Radomir Juri - Velim, Stankovci jedna od najvanijih ranosrednjovjekovnih nekropola.

LITERATURA:

Hrvatska arheologija u XX. stoljeu, Zagreb, 2009.

Zbornik o fra Luji Marunu, ibenik Zadar Zagreb, 2009.

5
2. PODRIJETLO HRVATA

Izvori:

Misija opata Martina 641. godine

Godine 642. Slaveni napadaju Sipont (nasuprot Dubrovnika u junoj Italiji) doavi ''preko
mora'' (Pavao akon). Papa alje Martina da prikupi relikvije i donese ih u Rim (danas su u sv.
Ivanu Lateranskom). Pavao akon autor ''Povijest Langobarda''.

Konstantin VII. Porfirogenet ''De Administrando Imperio'' (krae DAI) (sredina 10. st.)

Na osnovu ove knjige nastala veina teza.

29. glava: Dioklecijan naselio Dalmaciju obiteljima iz Rima, utemelji Split i sagradio palau.
Dalmacija se protezala do Dunava kojeg su Rimljani jednom preli i sreli nenaoruane Slavene
i Avare pa su ih zarobili. Otada Rimljani svaki Uskrs alju pograninu strau iz Salone do
Dunava. Ubrzo su Slaveni i Avari osvojili Salonu (614. godine). Borba Bazilija I. sa Saracenima
oko Dubrovnika i Barija. Opis Dubrovnika, Splita, Trogira, Kotora i Zadra.

30. glava: umetnuta, anonimni pisac. Iz Salone se svake godine slalo 1000 pograninih
konjanika do Dunava na strau prema Avarima. Avari se preruili u Rimljane i osvojili Salonu.
U to vrijeme Hrvati su ivjeli s one strane Bavarske gdje su Bijeli Hrvati. Avare pobjeuju
Hrvati. Legenda i 5 brae i 2 sestre pod vlau Franaka jo u Bijeloj Hrvatskoj. Na kraju
spominje da su se oslobodili od Franaka i pokrstili se.

31. glava: spominje Heraklija Hrvati doli u vrijeme Heraklija vremenski moemo datirati
Bijelu Hrvatsku (juna Poljska). Nije samo Konstantin autor, jo je netko nadodavao dijelove
(30. glava) npr. Priao Tugi i Bugi. Konstantin Porfirogenet ivio je u Carigradu.

Ljetopis popa Dukljanina (12. stoljee)

Poinje doseljenjem Gota u Prevalitanu u vrijeme Dioklecijana. Izjednaava Slavene i Gote.

Legenda o smrti kralja Zvonimira.

Toma Arhiakon (13. stoljee)

''Historia Salonitana'' Hrvati autohtoni u Dalmaciji gdje su se izmijeali sa 7 plemena koji su

doli iz Poljske. On je bio sveenik splitske nadbiskupije.

Bugarska teorija 635. godine protiv Avara se buni Kuver Hrvati njegovi podanici?

6
Iranska teorija arheoloki nalazi Tanajske ploe (Horvatos).
Iran i Afganistan podrijetlo Hrvata. Prostor sa kojeg dolaze
prahrvati. Kavkaz kontaktna zona Perzije i ostatka Europe. Rijeka
Don kontakt s Perzijom. Tko prvi dolazi? Teza o dvostrukoj seobi:
1. Slaveni, 2. Hrvati. Arheoloki ih je nemogue razlikovati.

Lujo Margeti

Slaveni doli poetkom 7. stoljea, a Hrvati u 9. stoljeu. Lujo

Margeti ''Konstantin Porfirogenet i vrijeme dolaska Hrvata''. M. Sui u istom asopisu
objavio osvrt na njegov lanak. On stavlja doseljenje Hrvata u kontekst franake politike. Nada
Klari i ostali povjesniari umjetnosti prihvatili teoriju. Avarsko - slavenski savez trajao do 8.
stoljea. Povezuje toponime s Avarima (Obri) npr. Grad Obrovac. I danas ima znanstvenika
koji tvrde da su se Hrvati doselili 200 godina nakon Slavena u sklopu franake politike.

Mate Sui ''Osvrt na L. Margetia: Konstantin Porfirogenet i vrijeme dolaska Hrvata''

Hrvati su se doselili krajem 8. stoljea (a ne u 7. stoljeu). Na temelju 30. poglavlja DAI

zakljuuje da su Hrvati jo u svojoj staroj domovini Bijeloj Hrvatskoj bili pod franakom vlau
pa se njihova najstarija prolost ve od seobe povezuje s Francima. Hrvati nisu mogli poetkom
7. stoljea proi kroz zemlju Avara jer je ona bila presnana. Hrvati pod avarskim
gospodarstvom preuzimaju od njih krajem 8. stoljea vlast na dijelu zapadnog Balkana uoi
obrauna protiv Franaka. Za vrijeme rata Hrvati su uz Franke, pljakaju Avare ali im Franci
uzimaju plijen dolazi do rata, Hrvati potpadaju pod franaku vlast. Hrvati se krste pod
Francima poetkom 9. stoljea. Toponimi kao Obrovac nisu mogli nastati u kratkom vremenu
ako su Avari doli 614. (argument za 8. stoljee).

Margetiu je temeljno polazite bilo 30. poglavlje DAI. Povezivanje cara Heraklija s dolaskom
i pokrtavanjem Hrvata (on ih je zvao da dou otjerati Avare) bizantska propaganda ali to ne
znai da ne treba datirati dolazak Hrvata u vrijeme Heraklija. Borba s Avarima, borba s
Francima, dolazak pod franaku vlast historijski potvreno. Margeti Dalmacija je dola
pod Bizantsku vlast razgraniavanjem izmeu Karla Velikog i Bizanta (ali ne prije). Bizant nije
moga afirmirati svoju vlast u Dalmaciji jer nije imao snaga za to ali se svejedno nije odrekao
svog prava nad njom sve do Karla Velikog kada zadrava samo one civitates u Primorju
(romanske gradove). Pokrtavanje se dogodilo kada su Hrvati doli pod snanu kransku
dravu a to je franaka drava. Da je Bizant imao istu takvu mo, pokrtavanje bi se dogodilo
i ranije. Hrvati su bili ''dobrodoli'' barbari na tlo Bizantskog carstva koji e oslabiti monije i

7
opasnije barbare. Toponim ''Ober'', Obrovac ''obrov'' je slavenska rije za opkop ili mjesto
okrueno utvrdom. Margeti trai dokaze u arheologiji nekoliko sporadinih nalaza koji nita
ne govore. Pojava avarskih nalaza u grobovima sa hrvatskih lokaliteta (Biskupija, Smrdelji..)
ne prelazi okvire kulturnih utjecaja ali ne dokazuje da je avarsko slavenska simbioza trajala
do kraja 8. stoljea.

injenice:

Poetkom 7. stoljea Slaveni dolaze u Dalmaciju, a prije toga su s Avarima osvojili Panoniju
(bili u savezu). Slaveni dolaze na prostor kasnoantikog stanovnitva. Krajem 8. stoljea se
javljaju karolinki artefakti. 788. Karolinzi osvajaju Istru. Povijesni izvori koji spominju Hrvate
Trpimirova darovnica. Nakon Konstantina, do 17. stoljea nema spomena Hrvatske. Prekid
incineracije s dolaskom kranstva ali neki Slaveni e to zadrati do 12. stoljea.

Arheologija:

Dolazak nove etnike skupine grobovi s incineracijom (Slaveni).

Vinkovci Duga ulica 99 najvaniji lokalitet. C14 kraj 7. poetak 8. stoljea. Incineracija,
urne potvrdilo nalaze s Maklinovog brda.

Kai Maklinovo brdo otkrio Beloevi, nekoliko urni, 2 su rekonstruirane, neke su raene
rukom, neke na kolu. Incineracija se vjerojatno koristila samo par generacija (jer ih je jako malo
pronaeno).

Velim Velitak urna s kostima

Nin drijac velik broj urni, inhumacija, poganski nain s prilozima (keramika)

Kada poinje inhumacija? Vjerojatno u 8. stoljeu.

Groblja s poganskim osobinama pokapanja nema ih oko Zadra, Splita i Dubrovnika tj. oko
veih gradova (ni na otocima). Problem loa istraenost (Lika, otoci..)

Naselja:

Bojna u Slovakoj Slavensko naselje (to nedostaje u Hrvatskoj)

Nin sv. Kri Banovac. Mozaik i ostaci rimske arhitekture tj. domus koji je bio isprekidan
slavenskom arhitekturom slavenska adaptacija.

Lokaliteti koje moemo datirati u 6. stoljee i pripadaju Slavenima:

8
Brezje (Slovenija) nekoliko desetaka slavenskih kua, najranija keramika (kraj 6. st.)
rupiasta keramika (junije je nema).

Golubi kod Knina sluajni nalaz zlata, 24 karatno, neki smatraju da pripada starim Hrvatima,
a neki da pripada autohtonom stanovnitvu. Ne zna se kad se tono datira.

LITERATURA:

Fabijani T. ''Problem doseljenja Slaven/Hrvata na istoni Jadran i ire zaobalje u svijetlu

arheolokih nalaza''

Goldstein I. ''Hrvatski rani srednji vijek''

Etnogeneza Hrvata (N. Budak), Zagreb, 1995.

Margeti L. ''Konstantin Porfirogenet i vrijeme dolaska Hrvata''

Sui M. ''Osvrt na L. Margeti''

ii F. ''Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara'', Zagreb, 1925.

9
2.1. IRANSKA TEORIJA O PODRIJETLU HRVATA

Povijesni izvori: Konstantin Porfirogenet

Pop Dukljanin
Toma Arhiakon
Formiranje teorije: Konstantin Jireek - prvi pretpostavio iransko podrijetlo hrvatskog imena.
Ljudmil Hauptmann iranski ''Harvathi'' nakon provala Huna 375. godine napustili
pradomovinu izmeu Crnog Mora i Kavkaza. Josip Smodlaka Hrvati su iransko pleme koje
je pokorilo Slavene.

Lingvistika: Tanajske ploe (2./3. stoljee) smatralo se da su to nadgrobne ploe ali su ipak
javni natpisi. Pisane su grkim jezikom, spominje se ''Horvatos'', kasnije je dokazano da je to
iransko a ne slavensko ime. Natpis kralja Darija spominje se ''Harauvati'' ime rijeke jer
je zemlja prozvana po rijeci, a ne po narodu.

Simbolika broja 5 i strane svijeta: geografske pojmove Bijela i Crvena Hrvatska koje
spominje Konstantin Porfirogenet i pop Dukljanin znanstvenici su povezali sa oznaavanjem
strana svijeta razliitim bojama. Neki to povezuju s legendom o 5 brae i 2 sestre koji su doveli
Hrvate iz Bijele Hrvatske.

Arheologija: Zdenko Vinski i Ksenija Vinski Gasparini zastupaju utjecaj pontskih tradicija.
Jelenski rog sa ukrasom stabla ivota (iranski motiv) najvjerojatnije je iz 19. stoljea. Boleslav
Hrabri nadgrobni spomenik, slavenski, gotski i poljski vladar.

2.2. GOTSKA TEORIJA

Robert Tafra u 5. stoljeu nema dokaza o upadu niti jednog stanovnitva na podruje
Dalmacije do gotsko slavenskog.

Povijesni izvori: Konstantin Porfirogenet navodi da su Slaveni (Avari) osvojili Salonu i zauzeli
Dalmaciju (u to doba Avara nema pa je mogue da govori o Gotima). Izvorni Hrvati su zapravo
bili Ostrogoti koji su se poslavenili. Zavreci imena hrvatskih vladara su germanski (npr. mir,
-mer, -mar). Na hrvatsku i gotsku simbiozu upuuje i religija arijanstvo.

10
2.3. AUTOHTONA TEORIJA

Pop Dukljanin Hrvati se nisu doselili na podruje dananje Hrvatske, nego su Goti utjecali na
postanak etniciteta Hrvat. Teorija se javlja u 14. stoljeu kontinuitet od eljeznog doba.

D. Mandi veliki broj starosjedioca u utvrdama i planinama je mogao preivjeti razne seobe
i osvajanja. Autohtonost se oituje i u ostacima materijalne kulture (pastirska frula, lika kapa,
upotreba peke)

ime Batovi kontinuitet u nainu pokapanja od kasne antike (isprueni poloaj na leima
obloen kamenjem ili ploama).

Slaveni su jo od eljeznog doba nastanjivali Balkan a obi Slaveni sa sjevera su potomci ovih s
juga. Starosjedioci su se tijekom seoba skrivali te tako izbjegli kontakte s doseljenicima.

11
3. SPALJIVANJE POKOJNIKA U RANOM SREDNJEM
VIJEKU

U ranom srednjem vijeku koriste ga samo Slaveni. Kratko se koristilo, malo ostataka kostiju, 2
do 3 kg pepela odrasla osoba. 789. godine Karlo Veliki zabranjuje incineraciju blasfemija.

eka incineracija kod Slavena prestaje na prijelazu iz 9. u 10. stoljee

Moravska prijelaz iz 8. na 9. stoljee.

Jugozapadna Slovaka najstarija incineracijska groblja su iz 5. stoljea i traju do 8. stoljea.

Iskljuivo incineracija traje do kraja 7. a biritualna traju jo u 8. stoljeu.

Maarska ni Avari ni Maari se ne spaljuju, Slaveni da.

Srata Monteoru (Rumunjska) 7. stoljee, najvea incineracijska nekropola, istraivao Ion

Nestor. Smatrana slavenskom, danas autohtono stanovnitvo. Na podrujima izvan dosega
utjecaja avarske drave incineracija se zadrala i do 10. stoljea.

Poljska 90 lokaliteta sa Slavenskom incineracijom; 6. do 12. st. najkasnije pokrteni.

Lubor Niederle smatra da su obiaj zadrali dugo zahvaljujui konfiguraciji terena i zabitosti
predjela. Jedini tada dostupni arheoloki nalaz koji bi mogao ukazivati na incineraciju kod
junih Slavena bio je iz rnomelja u Sloveniji.

Ljubo Karaman Smrdelji kod Skradina nema vrstih arheolokih dokaza koji bi odgovorili
jesu li juni Slaveni spaljivali svoje pokojnike. Drutveni razvoj Hrvatske je tekao bre jer su
se naselili na podruja razvijene antike civilizacije. Mjestimini ostaci garei i pepela mogu
ukazivati na ostatke kultnih obreda a ne nuno na incineraciju.

Povijesni izvori o Slavenima i spaljivanju: opsada Carigrada govori o spaljivanju iz

higijenskih razloga. Sveti Bonifacije ene Veneta se ubiju i oboje se spale. Arapski pisci
isti primjer ali ene ne poine samoubojstvo ve ih ubiju.

SIGURNI LOKALITETI S INCINERACIJOM

Kai Maklinovo brdo (Vinograd Stojana Dre): istraivao Janko Beloevi (uoio mrlje).
Sakupljeno malo kostiju, pepela i keramike. Dvije urne spojene potpuno, 14 grafiki trbuasti
oblik, smea boja, razvraeni obod, dio ukraen (valovnice). Grobovi s inhumacijom ne zna

12
se koliko su udaljene incineracijska i inhumacijska nekropola (20 do 50 metara). Neki smatraju
da je biritualna nekropola, a neki da se incineracija javlja prije inhumacije. Urne se datiraju u
drugu polovicu 7. i poetak 8. stoljea.

Dubravice kod Skradina: istraivao Zlatko Gunjaa 50 inhumiranih grobova na redove i 6

urni (u urnama nema priloga). Gunjaa smatra da nije biritualno groblje, urne unitene
inhumacijom. Jedna urna poloena na vatrite (proiavanje). Inhumacija 8./9. stoljee,
incineracija 7./8. stoljee.

Sveti Lovro u Donjem Polju (kod ibenika): preko 200 grobova, od 9. 15. stoljea. Ispod
tih grobova su pronaene 2 urne (runo raene) s kraja 7. poetka 8. stoljea. Mukarac i ena
sa fetusom, fetus nije spaljen.

OSTALI LOKALITETI

Velim Velitak 150 grobova, 20-ak paljevinskih (prema R. Juriu). Nije sigurno jer nije
pronaena keramika, mogue da su samo ostaci vatrita. Juri cijelo groblje datira od kraja 7.
do poetka 9. stoljea.

Glavice kod Sinja inhumirani pokojnici i nekoliko spaljenih oko njih, nema kostiju ni
keramike. Jedna etvrtina groblja je kamena konstrukcija s pepelom, a jedna konstrukcija je od
oblutaka s pepelom Maja Petrinec tvrdi da je incineracija.

Smrdelji Debeljak (kod Skradina) doba Luje Maruna (Starinarski dnevnik). Nekoliko hrpica
pepela i kostiju, avarska pojasna garnitura (plijen?) kraj 8. i poetak 9. stoljea.

Burnum Marunovi starinarski dnevnici sluajno pronaena urna s pepelom pokrivena

kamenom, sa strane je bila drvena vjedrica (3 obrua), pronaena je i narukvica.

Orli kod Knina inhumacija i incineracija, ukraena i neukraena keramika. U veoj ukraenoj
posudi ostaci spaljene osobe (Marunovi starinarski dnevnici).

minj preko 200 grobova iz 9. i 10. stoljea, karbonizirani ealj, posude moda jedan
paljevinski grob.

Vinkovci Duga ulica 99 10 incineracijskih grobova, 9 u urnama i 1 bez urne.

Zagajci Belie 32 slavenska incineracijska pokopa (22 bez urne poloeni direktno u
zemljanu raku). Istraivao Kreimir Filipec, kraj 7. poetak 8. stoljea.

13
Lobor istraivao Kreimir Filipec. Rov sa temeljima drvene karolinke crkve (jedinstveno!)
u jednoj od rupa za kolce pronaena urna poloena naopako koja je tu bila prije crkve (uz
pokojnika spaljeni ostaci svinje i goveda).

Hodbina arovice (kod Mostara) potencijalni lokalitet, nije istraivan ali je Radimsky
ukazao na njega. Prilikom prekopavanje njive pronaeno je 100-tinjak urni od kojih danas
imamo samo jednu (bez priloga, ulomak sa valovnicom). arovice toponim koji bi se mogao
povezati sa incineracijom.

LITERATURA:

Sekelj Ivanan T., Tkalec T. ''Slavensko paljevinsko groblje na poloaju Duga ulica 99 u
Vinkovcima''

KAI MAKLINOVO BRDO

Istraivao Stjepan Gunjaa 1955., kasnije Mate Sui i Janko Beloevi. Ukupno je istraeno 55
grobova. Groblje na redove s ritusom inhumacije i paljevinski pokopi u urnama. Najstariji trag
Slavena, tj. prvi dokaz o arnom spaljivanju Slavena/Hrvata prema Beloeviu (nisu mu
vjerovali sve do otkria Dubravice kraj Skradina). Jelovina smatra da se iznad urni nalazio
humak. Miloevi biritualno groblje, starosjedioci inhumirani a Slaveni spaljeni (ali Slaveni
uskoro prihvaaju inhumaciju pod njihovim utjecajem).

VINKOVCI DUGA ULICA 99

Pronaeno 10 grobova, 9 pokopa s urnom i jedna bez (poloeni u rake). Pojedine urne
poklopljene ulomkom rimske opeke, 3 muka, 4 enska i 3 djeja pokopa. Datira se od kraja 7.
do polovine 8. stoljea.

Grob 4 (grob djeteta) urna, keramika posuda izraena na sporo rotirajuem kolu, ukraena
redovima eljastih valovnica, dijelovi noeva, drvena vjedrica (obrui i ruka), eljezne
strelice.

Grob 6 (grob ene) isto urna, rimski bronani novi. Autorice urnama najbolje analogije
pronalaze u Slovakoj i Moravskoj. Ovalne ili krune rake, malobrojnost priloga (osim groba
4), prilozi nisu bili spaljeni na lomai sa pokojnikom.

14
4. POGANSKI HORIZONT

Pokopi s poganskim osobinama nestaju nakon sredine 9. stoljea. Glavna karakteristika je

stavljanje keramikih posuda u grobove. U kasnom srednjem vijeku se opet javlja keramika u
grobovima ali to je povezano s doseljenjem Vlaha. U Dalmaciji nema istraenog naselja (samo
grobovi ranog srednjeg vijeka.

Podjela grobova:

Lujo Marun: I. groblja iz hrvatske neznaboake dobi

II. groblja iz doba hrvatske samovladavine

Ljubo Karaman: uveo termin ''groblja na redove'', utemeljitelj znanstvenog istraivanja

grobova. Dijeli grobove na:

I. groblja neznaboakog perioda (8. i 9. stoljee)

II. groblja nakon pokrtenja

Duan Jelovina: prvo djelo o ranosrednjovjekovnim grobljima (1972.) Dijeli grobove na:

I. kosturna groblja bez crkava (kraj 7. i polovica 8. stoljea)

II. kosturna groblja uz crkve (9. 12. stoljee)

III. Kasnosrednjovjekovna groblja (13. 15. stoljee)

U podjelu ne uvrtava paljevinska groblja.

Janko Beloevi: I. groblja spaljenih pokojnika u urnama (7. stoljee)

II. kosturna groblja na redove s poganskim osobinama (kraj 7. stoljea)

III. groblja s franakim materijalom (8. i 9. stoljee)

Nikola Jaki: I. predromanika faza (9. 11. stoljee)

II. romanika faza (12. 13. stoljee)

III. gotika faza (14. 15. stoljee)

Zlatko Gunjaa: dijeli ih u 10 kategorija

15
Maja Petrinec: I. paljevinska groblja

II. groblja na redove s poganskim nainom pokapanja

III. groblja na redove s poganskim i kranskim nainom pokapanja

IV. groblja na redove s iskljuivo kranskim nainom pokapanja

V. groblja uz crkve s fazom pokapanja od 9. do 11. stoljea

Vremenski okvir: kraj pokapanja s poganskim osobinama sredina 9. stoljea Trpimirovo

doba. Poetak nije sigurno, moda kraj 7. i poetak 8. stoljea.

Groblja:

Maja Petrinec 41 lokalitet u Dalmaciji i Hercegovini, najvei broj u sjevernoj Dalmaciji (18),
36 lokaliteta s pojedinanim nalazima (Golubi, Trilj..), 18 grobova s poganskom i kranskom
komponentom. Kontinuitet iz seobe Mihajlovi i Kai Glavurak.

Tipovi grobova (najei): grob u obinoj zemljanoj raci

grob s djelominom upotrebom kamena

Ostali tipovi: grob s djelominom kamenom arhitekturom (nema podnice i poklopca)

grob u obliku kamene krinje

pokopi u drvenom lijesu

sarkofazi rijetko (Biskupija i Galovac iz rimskog doba)

Svi ovi tipovi grobova se koriste istovremeno, uglavnom pojedinani pokopi (na leima,
isprueni, orijentacija Istok Zapad). U horizontu s kranskim osobinama je suprotno
prekriene ruke na prsima.

NALAZI U GROBOVIMA

Nakit:

Naunice: obine kariice (najee) srebrne ili zlatne,

neukraene (jako rijetko s urezima). Vie inaica s obzirom na

16
krajeve: s petljom i kvaicom; sa ''S'' zavretkom. Koriste se u duem vremenskom periodu
(kasna antika srednji vijek).

Zvjezdolike naunice raskone, zlatne (24 karatne).

Granulacija i filigran (+ lebdei filigran). Teorije:
kasnoantike ili ranobizantske, starohrvatski nakit 7. i 8.
stoljee.

Naunice sa zvonolikim ili jagodastim ukrasom

Naunice grozdolikog tipa srebrne ili zlatne, granulacija ili

lijevanje, filigran. Do sredine 9. stoljea, kasnoantiki ili
ranobizantski utjecaj. Na traci na glavi ili upletene u kosu, este
u Slovakoj i ekoj do 10. stoljea.

Lunulasto zvjezdolike naunice 4 u Hrvatskoj, neuspjeli

odljev u okolici Knina, vjerojatno se nisu proizvodile u
Hrvatskoj jer ih nema puno. Srednje i donje Podunavlje
lijevana imitacija zvjezdolikih
naunica. Bizantski utjecaj, vjerojatno
proizvedene na Pontu, u Panoniji
slabije izrade.

Prstenje:

Od raskovanog lima s proirenjem

S raskovanim proirenjem i lijevanom alkom

S krunom (rijetki)

Ogrlice: Kao vratni ukras u grobovima nalazimo ogrlice i torkvese. Najee od zrnaca staklene
paste (ili metalni privjesci) kasnoantika
tradicija.

Torkvesi vrsti, uvijanje debele ice

(rijetki kod nas, 3 primjerka: Kai
Maklinovo brdo, sv. Asel u Ninu, Nin
drijac grob 322).

17
Puceta: primjer iz Trilja, srednjoeuropski nakit slavenski element.

Privjesci: drijac prikazuje 3 lika (sv. Trojstvo?);

nainjen lijevanjem, bitan za Karolinge, oni ga ire.

Kai kultura Komani Kruje (zapadna Makedonija i

sjeverna Albanija) Komanski privjesak, 10-ak na
naoj obali (Velim Velitak)

Praporci: unutra je kameni ili neto

slino, najee u djejim grobovima.

Karolinki materijal:

Maevi: signatura Ulbrecht (Ulfbreht M. Petrinec), uvoz iz Franake.

Koplje s krilcima

Ostruge

Ostalo:

Kresivo u obliku lire

ilo s uicom

Britve

Noevi (najei) 8 15 cm, muki i enski grobovi, uglavnom jednorezni noevi.

Srpovi (rijetki) polukruna otrica sa sjeivom s unutranje strane i dugaki trn za nasad
drvene drke.

Sjekire franciske, ima jo tipova.

Pojasne kope, preice i okovi su rijetki.

Kotani recipijenti (7 u Hrvatskoj) uglavnom od jelenjih rogova,

vjeali su se na pojas, esti na avarskom podruju, ukraeni ili
neukraeni ivotinje sa maskama rogatih ivotinja oko drva ivota
avarski motiv. Posude za sol?

18
Kotani iglenici takoer iz avarskog carskog kulta (ukraeni urezanim mreastim motivom ili
cik cak linijama), spremnici za igle.

eljevi identini kao u kasnoj antici.

Keramika:

Ne javlja se ni prije ni kasnije, uglavnom po jedna u grobu (moe i 2

ili 3). Raena na sporo rotirajuem kolu (otisak osovine na dnu),
rijetko s drkama (Nin drijac). Pee se na otvorenoj vatri
posljedica su mrlje, najee boje crvena, smea, siva. Trbuaste,
lagano izvijen vrat, neukraene ili ukraene na gornjoj treini posude:
valovnice, linije, nekad se javljaju razliiti znakovi (moda oznake
proizvoaa).

Ostali recipijenti:

Drvene vjedrice (rijetke) sauvaju se samo obrui. Uglavnom u

grobovima ratnikog ili konjanikog karaktera za napajanje konja.
Kasnije pronaene i u enskim grobovima vjerovanje u zagrobni ivot i
polaganje hrane u njoj.

Staklo boca i 2 pehara iz Nin drijac i pehar iz Vaana. Boca

analogije u Bagdadu, proizvedeno na Bliskom Istoku ili u Italiji.

Metalno posue Biskupija, grob 1 bronana posuda u obliku tave,

jedini takav nalaz na naem podruju i u slavenskom svijetu uope.
Sline tave su koptskog podrijetla
koje se nalaze u langobardskim
grobovima iz 6. i 7. stoljea u Italiji.

19
Za ispit:

Nalazi u grobovima (detaljno)

Tipologija grobova

Razlike grobova i nalaza po horizontima

Franaki utjecaj na materijalnu kulturu

Koje lokalitete je istraivao Janko Beloevi?

LITERATURA:

Beloevi, J. ''Grobni materijal od 8. do 9. stoljea''

Petrinec, M. ''Groblja od 8. do 11. stoljea na podruju ranosrednjovjekovne hrvatske drave''

disertacija

HUMAK MATERIZA KOD KNINA

Istraivao Mate Sui kraj 8. i poetak 9. stoljea. 29 pokopa uz periferiju humka od kojih je
25 ranosrednjovjekovnih. Pokojnici na leima s rukama ispruenih uz tijelo, orijentacija Istok
Zapad. 2 naina ukopa: obina zemljana raka; pokojnici ograeni nepravilnim
kamenjem.

Nalazi: 3 noa, kopa, kresiva, bronani prsten, zrnca staklene paste i keramika, 2 bojna noa.
Ova slavenska keramika istovremena je s onom iz Kai Maklinovo brdo. Pronaena u 13
grobova, sve neukraene osim jedne (x). Na temelju usporedbe s Kai M. brdo, ovaj lokalitet
se datira na kraj 8. i poetak 9. stoljea. Pojava paljenja vatre u 3 groba (oslobaanje od zlih
duhova).

MATAKOVA GLAVICA KRNEZA

Iznad kasnoantikog sloja (novac Konstantina Velikog) nalaze se ranosrednjovjekovni

povrinski ukopi na to ukazuju oblici grobne arhitekture i nalazi keramike. Grobovi ograeni
suhozidom od kamenja ili kamenih ploa. Pronaeno vatrite kao i u Materizi.

20
JOKINA GLAVICA KRNEZA

Datacija: 8. i poetak 9. stoljea. 22 ukopa 4 arna prapovijesna i 18 ranosrednjovjekovnih.

Pokopi u zemljanoj raci, drvenom lijesu i s kamenom arhitekturom. Pokojnici na leima s
rukama uz tijelo. Prema Karli Gusar pronaena 2 sloja ranosrednjovjekovnih grobova. Grobovi
donjeg sloja se datiraju u 8. i prvu polovicu 9. stoljea, a gornje je tee datirati zbog slabe
ouvanosti nalaza (9. 11. stoljee?).

Nalazi: kariice, jednojagodne naunice, prstenje i ogrlica od staklenih perli. Prilozi: noevi,
ila, kresiva u obliku lire i keramika (tipina slavenska keramika ranog srednjeg vijeka). 9
keramikih posuda je pronaeno po povrini humka.

DUEVIA GLAVICA KRNEZA

Datacija: 8. stoljee. 11 pokopa 2 prapovijesna i 9 ranosrednjovjekovnih. Vrsta grobova

djelomina upotreba kamena.

Nalazi: keramika, no, pojasna garnitura i 2 privjeska:

1. privjesak donji kruni dio i gornji u obliku slova ''T'' s 2 kraka koji podsjea na 2 ivotinje
okrenute leima. Jedini takav u Hrvatskoj (slini u Maarskoj, Slovakoj i Albaniji), pripada
kulturi Komani Kruje i datira se u 7. i 8. stoljee.

2. privjesak polukruan s 3 aplicirana kruga na dnu. Nekoliko takvih u Hrvatskoj Kai,

Velim, Ston. Izvan Hrvatske na lokalitetima Komani Kruje kulture (Albanija, Makedonija,
Crna Gora). Datira se od kraja 6. do poetka 9. stoljea.

Tumul se datira od kraja 7. do poetka 9. stoljea.

NIN DRIJAC

Zdenko Brusi 1967. godine pronaao na povrini ostatke

grobova.

Sustavno istraivanje pod vodstvom Janka Beloevia od

1969. do 1977. Ukupno istraeno 337 starohrvatskih grobova
(20-ak grobova iz 10. i 11. stoljea). Najvee groblje s
poganskim osobinama pokapanja u Hrvatskoj. Groblje na

21
redove s ritusom inhumacije, dijeli se na zapadni i istoni dio, u zapadnom dijelu grobovi su
grupirani oko jednog veeg groba (grob 322) moda su u nekakvom srodstvu. Pokojnici na
leima s rukama uz tijelo i orijentacijom Istok Zapad. Uglavnom su pojedinani pokopi ali
ima i dvojnih i trojnih, tipovi grobova:

u obinoj zemljanoj raci

s djelominom upotrebom kamena

s kamenom arhitekturom

u drvenom lijesu

Prilozi keramika, drvene vjedrice. Vjedrice su este na avarskim grobovima u 8. i 9. stoljeu.

Pogrebni obiaji: posipanje grobne rake ulomcima posuda, 30 puevih kuica u grobu mukarca
i djeteta. Grob 62 u ustima pokojnice novac
franakog cara Lotara (sredina 9. stoljea).
Ritualni in ubijanja djece i udovica.

Oruje: spatha, bojni noevi, koplje, vrci

strijela i konjanika oprema.

Predmeti dnevne uporabe: noevi, ila, kresiva, kremenje, srp, eljevi.

Grob 322 pokop hrvatske dostojanstvenike obitelji:

pokop mukarca, ene i djeteta u drvenom lijesu (avli).
Kostur mukarca i ene jedan iznad drugoga, a dijete s lijeve
strane. Karolinki dvosjekli ma tipa H neukraena
jabuica trokutastog oblika, lijeb za
otjecanje krvi. eljezno koplje s
tuljcem za nasad, par eljeznih
ostruga karolinkog tipa s garniturom
za zakopavanje, 3 eljezna noa,
bronana kopa, okov remena od
bronanog lima, eljezno kresivo i 3
kremena, 2 bronana praporca,
rimski novi. Srebrni torkves ispod vrata djeteta i ogrlica od staklene paste, 2 zemljana lonca.

22
Staklena bova loptastog oblika s izduenim koninim vratom koji je ukraen s 3 valovnice,
staklena aa. S lijeve strane grobne rake se nalaze 2 vea i 2 manja kamena.

Grob 324 pokop djeteta. 2 eljezna noa, prsteni, kariice, perlice

od ogrlice. Najvaniji nalaz bronani pozlaeni krii (aplika)
izraen lijevanjem, na krajevima i spojevima krakova ima rupice za
privrivanje a na krakovima i u sredini je ukraen plastino
izvedenim ljudskim maskama.

Grob 161 konjaniki grob. Noevi, strelice, eljezne ostruge

karolinkog tipa, paroak jelenjeg roga (stablo ivota).

Grob 180 paroak jelenjeg roga (lovac + jelen, ahovnica).

23
5. KRANSKI HORIZONT

Pokrtavanje Hrvata moemo pratiti po:

Nalazima iz grobova (ili njihov izostanak)

Liturgijskim predmetima
Arhitekturi (gradnja ili obnova crkava)
Epigrafskim spomenicima (imena sveenika)

Pokrtavanje je dugotrajan i sloen proces i ima 2 faze:

I. prihvaanje vjerskih formi i vjerovanja

II. istinsko prihvaanje i shvaanje vjere

Pismo pape Grgura I: Augustin pita papu kako se ponaati sa poganskim stanovnitvom?
Papa mu odgovara da treba izbaciti stare idole i postaviti krieve, a slavlja koja su imali ti
pogani ostaviti. Elita se prva pokrtava i iri to dalje.

Povijesni izvori: Konstantin Porfirogenet i Toma Arhiakon

Poetkom 9. stoljea poinje gradnja potpuno novih crkvenih objekata u dalmatinskom zaleu.
Sredinom 9. stoljea dolazi do osnivanja Ninske biskupije jako bitno sredite. Franci su imali
veliku ulogu u pokrtavanju krajem 8. i poetkom 9. stoljea. Ne zna se tono kad je nastala
Ninska biskupija prvi poznati biskup je Teodozije iz vremena Branimira ali znamo da je
osnovana i prije. Ima jurisdikciju nad cijelom ranom hrvatskom dravom.

ARHEOLOKA GRAA

Kai Maklinovo brdo: prsten s motivom kria kraj 8. stoljea, kri je kranski simbol,
ali dali ga je osoba nosila jer je bila kranka?

Sveta Marija u Biskupiji: sitni krii na garnituri ostruga.

Nin drijac: aplika u obliku kria, privjesak s prikazom sv. Trojstva u grobu s poganskim
nainom pokapanja.

Stara Vrlika: kadionica druga polovica 8. stoljea, siguran dokaz pokrtavanja, ukraena
rovaenjem i nieliranjem, vjerojatno iz sjeverne Italije.

Tasilov kale iz Austrije (778.) povezuje se sa kadionicom iz Stare Vrlike zbog istog naina
ukraavanja.

24
Ninski relikvijari (riznica upne crkve u Ninu) siguran dokaz pokrtavanja:

I. relikvijar rimske trijade od drva, pokriven pozlaenim srebrnim limom, u obliku

torbice (bore), esti su u 8. i poetkom 9. stoljea. Vjerojatno iz sjeverne Italije.
II. relikvijar nepoznatog sveca ukraen rozetama ali bez prikaza na njima, 7. 9.
stoljee, isto iz sjeverne Italije.

Pojasni jeziac iz Gornjih Vrbljana (zapadna Bosna) pozlaena bakrena legura, druga
polovica 8. stoljea. Iza je potpis kovaa + ''sss'' (sanctus sanctus sanctus dominus sabaoth).

Pojasna garnitura iz Mogorjela zapadna Bosna, na njoj nema neto kransko ali je nain
ukraavanja identian jezicu. Bitno jer, junije od toga, od Neretve nema franakog utjecaja.

Epigrafski nalazi:

Arhitrav oltarne pregrade iz Nina na kojoj se spominje opat Teodebert i Branimir Teodebert
je zavjetnik ili graditelj, naziva se opatom pa se pretpostavlja da je tu bio samostan.

Sv. Marta Bijai: natpis s imenom Gumperta

(Ego Gumpertus Diacon), naredio da se tu neto
sagradi. Ime je germanskog podrijetla pa se stavlja u
langobardski krug. Bio je prvo akon pa prezbiter napredovao.

Vieslavova krstionica trebala bi biti najraniji dokaz

pokrtavanja, jasniji i od kadionice i od relikvijara jer spominje
vladara, a sigurno je samo njeno datiranje, ne i porijeklo.

LITERATURA:

Beloevi, J. ''Poeci kranstva kod Hrvata u svijetlu arheoloke grae'', Zadar, 1987.

25
NALAZI U GROBOVIMA

Naunice:

Kariice najbrojnije, od bronanih, srebrnih ili bakrene ice, rijetko zlatne, javljaju se tijekom
cijelog srednjeg vijeka.

Grozdolike naunice kontinuitet od kasne antike, od sredine 9. stoljea se vie ne pojavljuju,

u ovom horizontu su bronane (ne zlatne).

Naunice s laniem nisu toliko este, bronane, imaju 3 ili 5 petlji kroz koje su povjeani
lanii. Rasprostranjene od Bugarske do Njemake, u Europi od 6. do 11. stoljea. Nae
naunice ovog tipa sredina ili druga polovica 9. stoljea, nalaze se u najranijim grobljima sa
kranskim nainom pokapanja.

Naunice s nasuprotnim srcolikim ukrasima na 10-ak lokaliteta u

Dalmaciji (nema ih van Dalmacije i Istre minjski tip). Od srebra s 2
nasuprotna srca, raene po uzoru na bizantske srcolike naunice. Sredina i
druga polovica 9. stoljea.

Naunice s ukrasom u obliku spiralnog stoca uvoz iz panonskog kulturnog kruga, bjelobrdska
kultura, sredina i druga polovica 9. stoljea.

Naunice sa staklenim zrnima Karantansko ketlaki kulturni krug, kraj 9. do poetka 11.
stoljea.

Sljepooniarke s jednom jagodom na cijelom teritoriju Hrvatske i u BiH (uz hrvatsku

granicu). Najee su u paru, a moe ih biti do 4 u grobu, bronane,
mogu biti i zlatne. Jednostavne, ukraene ili neukraene.
Kasnoantiki ili bizantski utjecaj, od sredine 9. do 11. stoljea.

Sljepooniarke s dvije jagode jako rijetke, u Hrvatskoj samo par sluajnih

nalaza (Biskupija pozlaeno srebro, Golubi, Orli).

Sljepooniarke s okomito postavljenom jagodom javljaju se

iskljuivo u Hrvatskoj, uzor za nastanak su naunice sa zvonolikim privjeskom iz
poganskog horizonta. Od sredine 9. do sredine 11. stojea.

26
Sljepooniarke s etiri jagode raene od srebra, pozlaenog srebra ili bronce, jako este kao
i jednojagodne. Ljubo Karaman i Zdenko Vinski uzor u grozdolikim
naunicama. Duan Jelovina ''puki nakit'' i datira ih od 9. 11. stoljea. Nikola
Jaki od 12. do 13. stoljea. Maja Petrinec od 9. do 11. stoljea na temelju
datacije na okolnim podrujima (nalaze se u cijeloj jugoistonoj Europi).

Sljepooniarke s jagodama i ukrasom u obliku lunule jako su rijetke, 9. 10.

stoljee.

Sljepooniarke s tri jagode datiraju se u kraj 10. i 11.

stoljee.

Sljepooniarke s jagodama i karikom povijenom u petlje

Kariice od uvijene ili pletene ice

Kariice s koljencima

Naunice bjelobrdske kulture lijevane (ne sve), panonski

kulturni krug. Nastale po uzoru na bizantske ali se lijevaju.
Vie vrsta lunulasto grozdolike, naunice s grozdolikim
ukrasom i 2 ili 4 koljenice, kariice sa zavretkom u obliku
''S'' petlje i druge.

Prstenje:

Mnotvo inaica, prstenje od

raskovanog lima s ovalnim ili
rombinim proirenjem, prstenje s
kupolastom krunom.

27
Ogrlice:

Pronaeno samo 200-tinjak, dijele se na one sa staklenim zrncima i sa metalnim privjescima.

Ostalo:

Dvodijelni privjesci bjelobrdske kulture, puceta, praporci, eljezni

noevi, igle..

Kotani recipijenti cilindrinog ili valjkastog oblika. Gorica, Knin

Spas, Smrdelji, Solin. Geometrijski motivi.

Maevi 2 primjerka poslijekarolinkih maeva: Crkvine u Koljanima tip X (elipsoidna

jabuica), Biskupija tip alfa (pronaena jabuica u obliku zrna lee).

Ostruge uglavnom eljezne, 11. stoljee.

U ovom razdoblju prestaju groblja na redove te se poinju pokapati uz crkve. Nema vie
keramike i novia u grobovima, grobovi sa poploanim dnom i poklopnicom. Sarkofaga u
Hrvatskoj ima ali su i dalje rijetki sarkofag kraljice Jelene.

Crkve slobodnih oblika (tako ih nazivaju stari autori) ponekad su ih povezivali s perzijskim
kulturnim krugom. Nalaz pletera nije nastao kod nas ve u Italiji, a u 8. stoljeu se iri kod
nas. Troapsidalnost se proirila preko Akvileje i Istre a kupola je karakteristika bizantskih
kulturnih krugova. Kod nas se crkve razvijaju u prvoj polovici 9. stoljea, datiranje na temelju
kamene plastike.

Bribir i okolica

Bribir se spominje u DAI kao jedna od 11 upanija na koje je bila podijeljena tadanja Hrvatska.
Kao upanija je spomenut i u poveljama hrvatskih kraljeva iz 11. stoljea. Obitelj ubi stoluje
u Bribiru od poetka 13. stoljea do osmanlijskog zauzimanja utvrde 1523. godine. Vidjevi
vanost lokaliteta, fra Lujo Marun kupuje zemljite u Bribiru tj. na Glavici i vodi prvo
istraivanje. Novija istraivanja vodili su: Stjepan Gunjaa, Josip Koroec, Mate Sui i ime
Batovi.

28
Arhitektura i skulptura:

Antiki bedemi iz 1. stoljea prije Krista, a koriste

se i tijekom srednjeg vijeka.

Kue srednjovjekovno stanovnitvo je koristilo

modificirane antike objekte. Pronaene su 4 crkve
(samo se jedna moe datirati u srednji vijek) i
franjevaki samostan.

Crkva sv. Ivana veim dijelom se nalazi pod

dananjom crkvom. Stjepan Gunjaa pretpostavlja da
je posveena sv. Ivanu. Polikonhna crkva centralnog
tipa, vide se 3 apside ali se smatra da je bila 6 ili 8 lisna.
Namjetaj u crkvi se datira u 12. stoljee.

Jednobrodna crkva s apsidom zbog loe ouvanosti

ju je teko datirati, u njoj pronaen grob s
kasnosrednjovjekovnom ostrugom po tome ju Stjepan Gunjaa datira u kasni srednji vijek.

Pronaeni fragmenti oltarnih pregrada, pluteja i pilastara ukraeni geometrijskim motivima

(romb, krunice, rozete). Ulomci arhitrava polje razdijeljeno u 2 pojasa: jedan je ukraen
troprutom pletenicom s natpisom rit - druga polovica 9. i poetak 10. stoljea.
Arhitektonski ulomak sa lunete portala prikaz drva ivota i 2 zvijeri, prva polovica 11.
stoljea.

Nekropole:

Sveukupno ima 7 nekropola, a 5 ih je srednjovjekovnih.

Nekropola Vratnice 23 ranosrednjovjekovna groba, pokojnici na leima s rukama uz tijelo,

veliki broj djece (visok mortalitet novoroenadi). Nalazi: obine kariice, kariice sa ''S''
zavretkom, naunice sa 3 koljenca, jednojagodne naunice, prstenje, eljezne ostruge
postkarolinko razdoblje do prve polovice 11.stoljea, usporedba s onima iz Mua Donjeg (kraj
9. i polovica 10. stoljea). Neki ovu nekropolu datiraju od 8. 10. stoljea, a neki u kraj 10. i
11. stoljee.

Nekropola Novi Put 13 grobova od nepravilnog vapnenca, nakon prestanka koritenja ove,
pokapanje se nastavlja na nekropoli Vratnice.

29
Nekropola Groblje ispod crkve sv. Ivana koja je ispod dananje crkve. Poinje se pokapati
kada nekropola Vratnice gubi na vanosti od 10. do 14. stoljea. Istraeno 59 grobova (nije
do kraja istraeno). Nalazi: naunice s granuliranim koljencima, jednojagodna naunica glatke
povrine iz 9. stoljea (smatra se da je u grobu zavrila nakon to ju je koristilo vie generacija).

Nekropola Tjeme od 14. do 16. stoljea.

Nekropola Dol od druge polovice 13. stoljea do turske okupacije. Na ovoj nekropoli se nalazi
crkva sv. Marije.

Pokretni nalazi:

Keramika (na Glavici) karakteristina za kraj 6. i poetak 7. stoljea, jednostavna, gruba,

ukrasi valovnica i uboda.

Srpovi, noevi, kare.

Solin u ranom srednjem vijeku

Solin povijesni izvori: DAI (Konstantin Porfirogenet spominje kako su Salonu osvojili
Slaveni koji se zovu Avari. Toma Arhiakon stanovnici Salone naputaju grad pred
Slavenima i bjee na otoke i u Dioklecijanovu palau.

Sv. Juraj na Putalju (iznad Katel Suurca):

istraivali Frane Buli, Ljubo Karaman i Toni Buri.
Crkva lei na temeljima starokranske crkve
(unitena u 6./7. stoljeu za vrijeme avarsko
slavenskih provala). Ranosrednjovjekovnu crkvu dao
je podii knez Mislav u 9. stoljeu, crkva se spominje
u Trpimirovoj darovnici 852. godine (poklonio ovu
crkvu splitskom nadbiskupu).

Muncimirova isprava ninski biskup traio crkvu nazad, no Muncimir presudio u korist
splitskog nadbiskupa.

Zvonimirova darovnica 1076. potvrdio vlasnitvo sv. Jurja splitskom nadbiskupu Lovri.

Pravokutna apsida Ljubo Karaman spominje mozaik hrvatskih vladara. Ulomci oltarne
ograde, plutej oltarne ograde s prikazom pauna, ulomci pilastra.

30
Poetkom 9. stoljea nastaje groblje 8 grobova, obine zemljane rake (tipino za poganski
horizont), pokojnici isprueni na leima. Prijelazna faza izmeu poganskog horizonta i
starohrvatske kulture, pokapanje je prekinuto gradnjom crkve jer se prvi grobovi nakon toga
datiraju u 12. stoljee.

Crkva na Gradini (sv. Marija ili Mihovil):

istraivali drutvo Biha. Centralnog tipa u
obliku nepravilnog kvadrata sa troapsidalnim
svetitem. Sastoji se od 2 dijela:

I. dio prvobitna crkva pravokutnog tlocrta s

3 apside i 12 stupova (8 nosi kupolu, 4 su sa
strane za bavasti svod) pokazuje bizantski
utjecaj, tj. odlike Justinijanovog doba.

II. dio nadodani narteks koji je sluio kao prostor za pokapanje.

Nastala u 6. stoljeu i obnovljena u drugoj polovici 6. stoljea.

Gospin Otok: danas se tu nalazi crkva sv. Marije, a prilikom kopanja temelja za zvonik naeni
su ostaci ranosrednjovjekovne crkve sv. Stjepana. Istraivali drutvo Biha pod vodstvom Frane
Bulia, pronali sarkofag kraljice Jelene. Trobrodna
bazilika s apsidom (izvana pravokutna, iznutra
polukrunog oblika). Na zapadnoj strani atrij u kojem
je pronaen sarkofag, s unutarnje strane zidovi ojaani
kontraforima, dva para pilona podupiru kupolu
utjecaj Bizanta. Ispred atrija se nalazi prostor ralanjen
u 2 dijela jedan dio se interpretira kao westwerk ili
zvonik. Lezene izvana ne korespondiraju s
kontraforima iznutra karakteristika predromanike.
Jelena je iz loze Trpimirovia pa se smatralo da je tu
mauzolej Trpimirovia. Osim sarkofaga, ulomci kamene arhitekture (10. i 11. stoljee). 90
dijelova sarkofaga sastavljen je natpis (majka kralja Stjepana), ena Mihajla, pokopana 976.
Sv. Marija iz 17. stoljea uz zid pronaeni starohrvatski grobovi (naunice).

31
uplja crkva (sv. Petar i Mojsije): Istraivali Lovre Kati i
Ejnar Dyggve (kasnije MHAS). Trobrodna troapsidalna
bazilika (srednja apsida je pravokutna), lezene na unutarnjoj i
vanjskoj strani, na zapadu narteks sa zvonikom, a na jugu
stubite. Pronaeni ulomci
koji potvruju postojanje 3
oltara (po jedan u svakoj
apsidi, a u sredini ciborij). Ulomak oltarne pregrade koji
spominje sv. Petra i Mojsija time je identificirana kao crkva
sv. Petra u kojoj je okrunjen kralj Zvonimir 1075. godine,
opat Gebizon (poslao ga papa Grgur). Darovnica kneza
Stjepana (1078.) spominje samostan sv. Mojsija.
Kolomanova isprava (1103.) splitskoj Crkvi se daju prava
nad solinskim posjedima (spominje se ova crkva).

Samostanski kompleks u Riinicama: u 19. stoljeu pronaen dio zabata oltarne pregrade s
natpisom ''Pro duce Trepime(ro)'' sredina 9. stoljea, naveo Bulia na istraivanje, kasnije i
Dyggve. Jednobrodna crkva s apsidom, zabat s
natpisom svjedoi o djelovanju kneza na ovim
prostorima te je poveznica ove graevine sa
crkvom i samostanom spomenutim u Trpimirovoj
darovnici (zabrinut za spas svoje due, dao
sagraditi samostan). Crkva se datira u 9. stoljee.
Sa zapadne i june strane crkve su se nalazile prostorije, smatra se da ovaj samostan predstavlja
prvi benediktinski samostan u Hrvatskoj. U junoj prostoriji zidani grobovi pogrebna kapela?
Pronaeno i 10 starohrvatskih grobova ograenih ploama.

Nekropola Majdan: istraivali drutvo Biha. 26 starohrvatskih grobova poredanih u pravilne

redove, groblje u 2 sloja s bogatim prilozima, uz groblje naeni ostaci liturgijskog namjetaja.
Datira se od 9. do 11. stoljea.

Nekropola Glaviine Mravinci: istraivali drutvo Biha. 130 starohrvatskih grobova na

redove s nepravilnom kamenom arhitekturom i poklopnicom. Pokojnici na leima s rukama uz
tijelo. Datira se od 9. do 10. stoljea.

32
Bijai sv. Marta: na granici katelanskog i trogirskog polja. Istraivali: Frane Buli, Duan
Jelovina i Dasen Vrsalovi. Trobrodna bazilika nastala na temelju ranokranske komponente
(oratorij i krstionica proiren u crkvu). Spomenuta u ispravi kneza Muncimira, a Bijai se
spominju u Trpimirovoj darovnici kao mjesto
izrade te isprave (Muncimir je Trpimirov
nasljednik). Titular crkve je franakog porijekla
to i nalazi s imenima franakih sveenika su
dokaz djelovanja franakih misionara.
Krstionica je ostala u funkciji i dobila
predromaniki ciborij. Na proelju je dozidan
zvonik, a polukruna apsida je zamijenjena pravokutnom iz 12. stoljea tada je dobila titular
sv. Ivana Krstitelja (kasnije opet Marta).

Crkveni namjetaj 6 nadvratnika s natpisima, spominju se crkvene osobe: akon Gumpert

provodio izgradnju i obnovu crkava, kasnije se spominje kao prezbiter Gumpert (napredovao),
germansko ime (franaki misionari vrili kristijanizaciju) i sveenik Gracijan. Ciborij s
natpisima poetak 9. stoljea.

Pretpostavlja se postojanje vladarskih dvora ali tokom istraivanja nisu otkriveni ostaci. Teorija
je da je u Bijaima sredite vladarskog posjeda, dok je rezidencija na nekom drugom prostoru.
Crkva se datira u 9. stoljee, a prema A. Ugleiu u 11. stoljee.

Crkva sv. Martina: uz sjeverno proelje Dioklecijanove palae, na ulazu u crkvu je natpis koji
spominje sveenika Dominika. Oltarne pregrada (11. stoljee) je jedina in situ sauvana u
Hrvatskoj s natpisom: posveta Bogorodici, sv. Grguru, papi i Martinu.

Biskupija kod Knina: istrauje Lujo Marun, kasnije Stjepan Gunjaa (revizija).

Lopuka glavica jednobrodna s troapsidalnim

svetitem (2 oble, 1 pravokutna),dokaz o postojanju
oltara u svakoj apsidi. 3 dijela: narteks (prema
nekim westwerk), brod i svetite. Datira se u drugu
polovicu 9. stoljea (vrijeme Trpimira), ima oble
kontrafore.

33
 Sv. Cecilija (Stupovi2) legenda o smrti kralja
Zvonimira koji je ubijen ispred crkve sv. Cecilije
(Stjepan Gunjaa misli da je to to). Trobrodna i
troapsidalna bazilika (krini piloni), neki
smatraju da je na zapadu bio westwerk, a na
proelju zvonik. Jedna od naih najveih
ranosrednjovjekovnih crkava. Jurkovi 9.
stoljee (vrijeme Branimira). Na jugu mala
prostorija s apsidom (kasnija nadogradnja).

Crkva na Bukorovia podvornici: jednobrodna s apsidom i oblim kontraforima. Oko crkve

groblje, 9. 11. stoljee.

Crkva ispod pravoslavne crkve sv. Trojice: nije istraivana (crkvene vlasti ne dozvoljavaju),
smatra se da je osmerolisna.

Crkvina (sv. Marija): istraivali: Lujo Marun (1886. 1908.), Stjepan Gunjaa (1950.),
MHAS (2000.). Crkva sv. Luke (16./17. stoljee). Bazilika,
trobrodna (4 pilona), postojanje apside (Marun, Buli i Miloevi
da, Gunjaa ne), ipak ne postoji. Mramorno postolje za plutej,
9. 13. stoljee.

Mauzolej 2 pravokutne prostorije (nastavljaju se na brodove),

otvori za prolaz sarkofaga. Gunjaa smatra da je izmeu njih
zvonik, no ipak nije nego su to grobnice a iznad njih moda
westwerk.

Samostan uz sjeverni zid bazilike, odgovara duinom.

Samostan ili biskupski dvor, u sredini etvrtasto otvoreno dvorite. Stepenite imao gornji kat
i komunikaciju sa ''westwerkom''. A. Miloevi ova graevina se spominje u darovnici kralja
Zvonimira kao kraljevski dvorac u kojem je obavljeno potpisivanje te darovnice splitskim
opaticama tijekom ponovnog posveenja crkve sv. Marije.

2
Misli se na mjesto Stupovi, ne na dio crkve.

34
Grobovi sveukupno 124 groba. Starokranska nekropola iznad koje je tijekom 8 .stoljea
nastalo ranosrednjovjekovno groblje na redove da bi se u 9. stoljeu izgradio mauzolej na
sredinjem prostoru groblja, pokapanje se nastavilo do 14.
stoljea.

Kamena plastika estostrani ciborij nad krstionicom (nije

sauvana), etverostrani ciborij nad oltarom 11. stoljee,
pronaen i model (lokalna radionica). Ulomak tranzene s glavom
Bogorodice, donji dio raspela s Kristovim nogama. Vjerojatno se
na ovom lokalitetu nalazila kraljevska biskupija i dvor u kojem su
boravili hrvatski kraljevi od 9. do 11. stoljea.

Sv. Spas: istraivao Stjepan Gunjaa (Marun nije dobio doputenje). Izraena za vrijeme
Branimira kraj 9. stoljea (znamo da je iz Branimirovog vremena po valovnicama/kukama na
natpisu karakteristika Branimirovog
vremena, pasji skok). Crkvu dao sagraditi upan
Gastika natpis na kojem se spominju on i
njegova ena ili majka. Jednobrodna graevina
s trolisnim svetitem, obli kontrafori izvana,
najstariji sauvani zvonik. Westwerk izmeu
zvonika i crkve. Najbolje sauvana karolinka
crkva u Hrvatskoj, oko nje preko 1000 grobova i
oko 700 nadgrobnih stela, uglavnom iz kasnog
srednjeg vijeka. Sline su joj crkva na Lopukoj
glavici, sv. Cecilija i Biogradska katedrala.

Uzdolje kod Knina: pronaen zabat oltarne pregrade s imenom kneza

Muncimira. Na natpisu se Muncimir naziva ''princeps'' (prvak, vladar)
vea titula od ''dux''. Papa Ivan VIII ve Branimira naziva
princepsom. Mogue da se tu nalazila crkva sv. Ivana, jednobrodna s
polukrunom apsidom. Moda vladarski posjed.

avi (kod ibenika): Lujo Marun jedini lokalitet kojeg je istraio do

kraja (inae je traio samo natpise). Jednobrodna ranokranska crkva

35
koja u 9. stoljeu dobiva oltarnu pregradu i zvonik (vrijeme kneza Trpimira). Trobrodna s
apsidom, narteksom i zvonikom. U bazilici i oko nje pronaeni grobovi.

Sv. Kri Nin: crkva u obliku jednokrakog grkog

kria, kupola elipsoidnog oblika, s vanjske strane
ukraena slijepim arkadama. Nadvratnik spominje se
upan Godeaj. Nastala u 9. stoljeu, a preureena u 11.
za vrijeme Godeaja. Nekropola oko crkve. Biskupija
nastala za vrijeme Nikole I.

Sv. Ambroz Nin: uz gornja vrata bio je samostan sv. Ambroza na mjestu na kojem danas
stoje ostaci srednjovjekovne crkve. Na elu njega bio je opat Teodebert koji je dao izgraditi
oltarnu pregradu iz doba kneza Branimira.

Sv. Mihovil: crkva se dizala nad antikim hramom, sruena 1912. Pronaeni ostaci arhitrava
oltarne pregrade s predromanikim ornamentom. Jeli ih je sloio i rekonstruirao natpis dao
ih je ugraditi u sv. Kri ali je tamo gotovo uniten zbog soli, natpis govori da je u doba Branimira
Teodebert dao neto sagraditi.

Sv. Anselmo (Asel): na mjestu dananje upe se nalazila katedrala sv. Asela od koje danas nije
sauvano skoro nita. Franaki misionari donose iz Milana relikvije sv. Ambroza te on postaje
zatitnik samostana u Ninu. enski
benediktinski samostan osnovan je
kraj sv. Marije te posveen sv. Marti.

Relikvijar sv. Ambroza, Marte i

Anselma iz s. Anselma, prva
polovica 9. stoljea. Sastoji se od
drvenog okvira
koji je sa svih
strana obloen
pozlaenim
srebrnim limom. Glavni prikaz podijeljen je u 2 zone: Gornja prikaz Krista
Pantokratora, donja sv. Ambroz, Anselmo i Marta koji stoje unutar arkada.

36
Relikvijar iz Nina od drva, obloen srebrnim limom i
pozlaenim floralnim ukrasima (rozete), krov na dvije vode,
ne zna se kome pripada, 7. 9. stoljee.

Relikvijar sv. Jakova, Krevana i Aroncija na stranjoj

strani 3 medaljona s likovima, pie koji je koji, datira se u
11. stoljee.

Kapitul kod Knina: istraivao Lujo Marun. U ranom srednjem vijeku tu je sagraen samostan
sv. Bartolomeja, a na istom poloaju u 13, stoljeu romanika katedrala. Samostan je osnovan
sredinom 9. stoljea (Vrijeme Trpimira). Ostaci predromanike skulpture svjedoe o postojanju
predromanike bazilike. Pronaene ploe vjerojatno dio ambona, spominju se Svetoslav i
Drislav (slika na poetku).

Kai Manastirine (kod Zadra): istraivao Stjepan Gunjaa. Crkva je vjerojatno bila oratorij
u sklopu samostana. esterokonhnog tlocrta sa naknadno dodanim pravokutnim prostorom
(moda za zvonik). Najstariji sloj crkve pripada poganskom sklopu u blizini vile rustike koja u
5. stoljeu slui kranskom kultu. Vjerojatno posveena sv. Mihovilu (fragment natpisa),
datira se u 9. stoljee. Starohrvatsko groblje kod crkve istraivao Duan Jelovina. Uzor takvim
crkvama se trai u Zadru ili Splitu u Zadru sv. Donat ili krstionica u katedrali (kod sv.
Stoije).

Viekonhne crkve dijele se na centralne i longitudinalne. Centralne imaju kruni ili

pravokutni centralni prostor i konhe. esterokonhne uglavnom na splitskom i zadarskom
podruju (sv. Trojica, Kai Manastirine, Mijoljaa), Peterokonhne (Stomorica, Zadar),
Osmerokonhne (u Olju i Bribiru).

Mijoljaa Brnaze kod Sinja: istraivao Stjepan Gunjaa. Podignuta na temeljima

ranokranske memorije. esterokonhna graevina, nad sredinjim prostorom se nalazila
kupola, ulomci natpisa upuuju da je posveena sv. Mihovilu. Na zapadu joj je pridodan
kvadratni narteks. Do crkve se formiralo srednjovjekovno
groblje (13. stoljee), datira se u 9./10. ili u prvu polovicu 9.
stoljea.

Sv. Trojica: najbolje sauvana centralna esterokonhna

crkva koja se datira u 8. ili 9. stoljee.

37
Sv. Marija Stomorica: istraivao Ivo Petricioli. Datira se od 9. do
10. stoljea. Peterokonhna sa zvonikom na zapadu. U starijoj literaturi
se navodi kao sv. Ursula.

Sv. Krevan na Kolovarama: nije sauvana (maketa Zadra iz 16.

stoljea), peterokonhna, izmeu 9. i 10. stoljea.

Sv. Petar u Olju: spominje ju Konstantin Porfirogenet u 10. stoljeu.

Osmerokonhna s pravokutnim produetkom na zapadu Marasovi smatra da bi taj produetak
mogao biti westwerk. Crkva je nastala u 9 .stoljeu, a zapadni dio je nadodan u 11. stoljeu.

Viekonhne crkve u splitskoj regiji:

1. Sv. Trojica (drugi po starosti, kraj 8. i poetak 9. stoljea)

2. Sv. Mihovil u Brnazama
3. Sv. Marija u Trogiru najstarija, poetak 8. stoljea

Viekonhne crkve u zadarskoj regiji:

1. Sv. Marija u Zadru (Stomorica)

2. Sv. Krevan na Kolovarama
3. Sv. Mihovil u Pridrazi
4. Kai Manastirine
5. Sv Juraj u kabrnji
6. Crkva u Kakmi
7. Sv. Marija u Bribiru
8. Sv. Petar u Olju

Uzor esterokonhnih crkava: Marasovi Dioklecijanov mauzolej, Vei zadarska krstionica.

Katedrala u Biogradu: trobrodna bazilika s tri apside i zvonikom na proelju. Istraivao Luka
Jeli i izdvaja tri faze: - do sredine 9. stoljea (troapsidalna bazilika s oblim kontraforima izvana
i troje vrata na proelju. Kasnije juna bona laa dobiva krstionicu u obliku latinskog kria.
Od 7./8. do 11./12. stoljea (nastala u vrijeme Branimira?).

Sv. Donat u Zadru: izvorno je posveena sv. Trojstvu, prvi put se spominje u DAI (u 29. glavi
u kojoj opisuje Dalmaciju uz zadarsku katedralu sv. Anastazije u sklopu episkopalnog

38
 kompleksa). Nalazi se na prostoru rimskog foruma. Dananji
titular se prvi put spominje u 15. stoljeu. Njome se najvie bavili
Ivo Petricioli i Pavua Vei. Graevina centralnog tipa, kruna
osnova s 3 apside na istoku i nepravilni narteks na zapadu. Sredite
crkve je krunog
tlocrta, omeeno
se 6 masivnih pilona i 2 stupa koji tvore krug.
Podijeljena je na 2 kata povezana stubitem
(na gornjem katu galerija). Za gradnju je
koriteno mnogo antikih spolija. Izgradnja od
6. do 9. stoljea (razliita miljenja i o
utjecajima Bizanta ili Karolinga vjerojatno
oba). Donat ivio u vrijeme Karla Velikog.
Njegova freska u zadarskoj katedrali spominje se kao nadbiskup to nije tono jer je prvi
nadbiskup imenovan u 12. stoljeu. Nabavio kosti sv. Anastazije (dao napisati natpis na
relikvijar).

39
6. FRANCI I KAROLINKI MATERIJAL

Za vrijeme seobe naroda na sjeveru. Germanski narod kojeg Rimljani nazivaju narodom bez
povijesti. Prvi put se spominju u Historia Augusta u 3. stoljeu u dijelu o caru Aurelijanu gdje
se spominju napadi Franaka na prostor Rimskog Carstva. Fredegarova kronika (7. stoljee)
govori o njihovom podrijetlu, kae kako su iz Troje. Nakon toga izvori su iz doba Karolinga i
Merovinga prema novijim postavkama o njima se ne govori kao o jednoj skupini, ve je to
socijalno politiki termin kojim su Rimljani i Gali zvali germanske skupine sa slinim jezikom
i obiajima.

Povijest:

Godine 357. prvi put doli na prostor Rimskog Carstva uz dozvolu cara (naselili se u istoni dio
carstva). Sudjelovali u bitci na Katalonskim poljima. Godine 481. na prijestolje dolazi Klodvig
iz Akvitanije izbacuje zapadne Gote te mu istono rimsko carstvo daje titulu konzula.
Prebacuje prijestolje iz Belgije u Pariz, prihvaa kranstvo u nicejskom obliku (pravovjerje).
Godine 511. Klodvig umire razdijelio Carstvo meu sinovima, u to vrijeme dolazi i do razvoja
feudalizma. U 6. stoljeu jaa utjecaj Majordoma (dravni slubenici u Franakoj dravi).
Lotar i osvajanje Burgundije, 561. umire Lotar. Godine 732. bitka kod Poitirersa (Poatje)
zaustavljeni Arapi koji su prodrli preko Pirineja. Godine 751. na franako prijestolje dolazi
Pipin Mali rodonaelnik dinastije Karolinga. Iste godine Langobardi osvajaju Ravenski
egzarhat, papa zove Franke da ih se rijee. Godine 788. Franci zauzimaju Istru. Od 768. do 814.
godine vlada Karlo Veliki na Boi 800. godine inauguracija. Aachenski mir 812. godine,
bizantski car Mihajlo i Karlo Veliki. Karlo se odrie Venecije i osvajakih namjera u Italiji, a
Mihajlo dalmatinsko hrvatske kneevine (zadrao je dalmatinske gradove i otoke). Granica
franakog i bizantskog carstva je rijeka Neretva (nije sigurno), bizantsko car priznao Karla
vladarem Zapadnog Rimskog Carstva. Nakon Karlove smrti drava se dijeli Verdunski
sporazum 843: Zapadna Franaka (Karlo elavi), istona franaka (Ludovik), sredinja
Franaka (Lotar). Hrvatska je u vazalnim odnosima prema Francima do 70-ih godina 9.
stoljea.

Materijal:

Oruje i konjska oprema te liturgijski materijal.

Maevi: kod nas u literaturi se zovu Karolinki maevi, a vani se nazivaju Vikinki maevi
(ista stvar). Spatha dugi dvosjekli ma, ima vee znaenje nego samo kao ma (predmet pri

40
inicijaciji, Vikinzi im davali imena..), kod Slavena su jako rijetki. Dolaze u 8. stoljeu iz
franakog kulturnog kruga. U Hrvatskoj i BiH 24 otkrivena.

Jan Petersen (1919.) tipologija maeva: 26 glavnih tipova od A do AE + 20 posebnih tipova

oznaenih brojevima. Tipologija na temelju krinica i oblikovanja jabuice. Kod nas je prvi dao
osvrt Zdenko Vinski osvrt na maeve naih krajeva.

Tip K: nastaje krajem 8. stoljea, a koristi se do kraja 9. stoljea, jabuica je podijeljena u 5 ili
7 renjeva (rijetko 6), 13 ih je pronaeno kod
nas. U literaturi pie da su slubeno oruje
franake vojske ali to ne moemo znati.
Maevi tipa K u Hrvatskoj: Biskupija
Crkvina, Cirkovljan Diven, Kninsko polje
Gugine kue, Koljane Gornje Vukovia
most, Mogorjelo, Podgradina Reetarica, Podsused kraj
Zagreba, Prozor Gornja Luka, Stolac airi, Zadvarje
Poletnica. Natpis +ULFBERHT+ (Prozor i Biskupija).
Vjerojatno radionica ali zbog krieva postoji pretpostavka
da se radi o nekom biskupu (pokrovitelju), 44 u Europi.
Damasciranje spajanje elika razliite vrstoe, ta tehnika
nije poznata u Europi ali postoji u Iranu i Indiji te je u
Europu mogla doi pomou Vikinga. Postoje 2 inaice tog tipa: I. kada je ''T'' nakon kria
(+ULFBERHT+T) kvalitetniji tip maa, ima dovoljan udio ugljika (elastian). II. ''T'' prije
kria manje kvalitetan.

Ma iz Zadvarja na gornjoj strani krinice stoji natpis ''AERTUS'' germansko ime,

vjerojatno nije pokopan originalni vlasnik maa jer je obiaj prilaganja maa u grob kod
Franaka ieznuo.

Tip H: kraj 8. i cijelo 9. stoljee. Kod ovoga maa jabuica je glatka. 4 komada u Hrvatskoj:
Nin drijac (u Zadru u muzeju), Gradac
kod Drnia, Kreevo kod Omia, Rudii
kod Glamoa. Najee pronaeni kao
sluajni nalazi. Blutrine ljeb za
otjecanje krvi to je zapravo metalurki
proces za ojaavanje otrice.

41
Posebni tip 1 druga polovica 8. stoljea. Krinica je zadebljana i jako kratka, 2 komada u
Hrvatskoj (Morpolaa i Orli kod Knina). Kod nas ovi maevi dolaze kao poklon, plijen ili
moda vercem. Karlo Veliki zabranio izvoz takvog oruja, no mogue je da smo mi, tj. lokalni
vjerodostojnici dobili ove maeve na poklon (Hrvati etniki entitet u vazalnim odnosima s
Francima).

Koplja s krilcima: ima ih puno manje ali su karakteristina za to razdoblje. Primjerak iz Dugog
Sela jako dobro sauvano. U Hrvatskoj ih je naeno 11, od toga 7 u sjevernoj Hrvatskoj. Kraj
8. i 9. stoljee.

Strijele: u obliku lastina repa i listolike (ove dvije kategorije su se mogle razviti i kod Slavena).

Noevi i bojni noevi

Ostruge: gotovo uvijek pronaene u parovima. Zavreci krakova su u obliku uice ili u obliku
ploice sa zakovicama prevladavaju od ranog 9. stoljea. U horizontu s poganskim osobinama
se pojavljuju krajem 8. stoljea. Gornji Vrbljani (uvezene) najstarije ostruge kod nas, lagane
bronane ostruge. Biskupija Crkvina: grob 7 eljezne ostruge sa garniturom ukraene
tauiranim srebrnim spiralnim viticama i maltekim krievima (import). Grob kneevia
luksuzne, bronane obloene srebrom sa cizeliranim pozlaenim ukrasom. U zidanoj grobnici
ispod junog broda crkve, u grobnicama pokopana djeca (prije gradnje bazilike). Ostruge s
pticolikim jezicima Biskupija, grob 1, kraj 8. stoljea.

Morpolaa (kod Bribira) pronaen karolinki ma (tip 1) i luksuzne ostruge. eljezne ostruge
lokalni proizvod po uzoru na franake.

Liturgijski predmeti: kadionica iz Stare Vrlike, relikvijar iz Nina. Mogorjelo pojasna

garnitura sa ivotinjskim stilom ili viticama, neto slino iz Gornjih Vrbljana vitice i sanctus
x3 (Avarsko).

Za ispit: franaki utjecaj na materijalnu kulturu.

LITERATURA:

MHAS: ''Hrvati i Karolinzi'', Split, 2000.

42
7. OSTALO

Krstionica kneza Vieslava:

Prenesena iz Venecije u 20. stoljeu u Zagreb, a iz Zagreba u Split. esterostrani krsni zdenac.
Uz brid svake strane reljefno je isklesan po
jedan stupi sa stiliziranim kapitelom, a na
prednjoj strani se nalazio reljef kria. Iz
natpisa doznajemo kako je prezbiter Ivan
dao postaviti na ast sv. Ivanu Krstitelju u
vrijeme kneza Vieslava, Datira se oko 9.
stoljea. Ne zna se jeli naen u Ninu (smatra
se da je bila kod sv. Asela) niti tko je Vieslav
(nije potvren u povijesnim izvorima), moda
Visan, voa Bijelih Hrvata.

Branimirovi natpisi:

Mu Gornji: prvi otkriveni natpis o nekom

hrvatskom vladaru (1871.), fra Petar Klari sluajno
otkrio, datira se u 888. godinu. Dao sagraditi crkvu
u ast djevice Marije. Splitska klesarska radionica.

opot kod Benkovca: natpis na arhitravu i zabatu

''Branimir dux Croatorum'' spolija u
kasnosrednjovjekovnoj crkvi, originalno mjesto
nepoznato.

Nin sv. Mihovil: natpis kneza Branimira, Nin je biskupsko sredite.

Cividale (na granici sa Slovenijom): edadski evanelistar? Branimir hodoastio i potpisao se

sa svojom enom Maruom (prva poznata ena). ''Brannimero comiti. Mariosa cometissa''.

Lepuri podno Asserije: esti Branimirov natpis, istraivao Nikola Jaki, otkrivena
ranokranska crkva sa ranosrednjovjekovnom adaptacijama.

drapanj kod Bribira: na ulomku zabata spominju se uz kneza Branimira i upan Pritina i
njegova ena kao donatori crkve.

43
Otres kod Bribira: pet ulomaka s njegovima natpisima arhitravi i zabati u privatnim crkvama.

Galovac Crkvina:

Istono od Zadra. Mnotvo ulomaka starokranske i predromanike kamene plastike, vei dio
pronaen u kasnoantikom bunaru. Starokranska crkva koja je tijekom 8. stoljea dobila novi
namjetaj, 2 zabata oltarne pregrade: I. natpis
koji se ne moe proitati (8. stoljee), II.
ukraen plastinim kukama i kimationom s
latinskim kriem, poetak 9. stoljea. Dva
ciborija: estostrani iznad oltara i etverostrani
iznad krstionice poetak 9. stoljea. Lokalitet
se sastoji od ranokranske crkve,
kasnoantikog bunara, graevine s apsidom
(poganska), crkvena graevina iz post turskog vremena i groblja.

Ranokranska crkva: jednobrodna s poligonalnom apsidom izvana (kruna iznutra) i

narteksom. Pastoforije na sjeveru i jugu, krstionica koja je unitena srednjovjekovnim
pokopima, grobnice sa sarkofazima ispred proelja?

Nekropola: preko 500 grobova od kasne antike do 16. stoljea. Ranosrednjovjekovni grobna
arhitektura o neobraenog kamena, jako malo nalaza, uglavnom nakit (bronane kariice,
jednojagodne naunice) 9. 11- stoljee. Nekoliko tisua keramikih ulomaka (slavenska
naseobinska keramika). Fragmenti staklenih posudica koje su sluile kao recipijent visee
svjetiljke.

Nekropola Strane Gorica:

Vinodol zalee Crikvenice. Istraivale Radmila Mateji i eljka Cetini. 186 grobova od 8.
do 11. stoljea. Groblje na redove, vie vrsta grobova s djelominom upotrebom kamena,
obina zemljana raka i kamena krinja. 2 horizonta pokapanja: I. stariji s poganskim nainom
pokapanja, sredina 8. do poetka 9. stoljea, polaganje keramikih posuda u grob, noevi,
britve, kresiva. II. mlai s kranskim nainom pokapanja, sredina 9. do 11. stoljea, pokopi
s nakitom, utjecaji karolinkog kulturnog kruga, karantansko ketlaka kultura, mediteransko
bizantski utjecaji, bjelobrdski utjecaji, a dominantni su utjecaji dalmatinsko hrvatske
kulture.

44
minj:

Istraivali Branko Marui i Radmila Mateji. 200 grobova, 9. 10. stoljee. Veina grobova
tip s obloenim ploama. Nakit: kariice, naunice (sve vrste). Prisutni utjecaji drugih
kulturnih grupa: karantansko ketlaki, bjelobrdski i mediteransko bizantski utjecaji.
Grozdolike naunice u tehnici lijevanja, grob 177 pokop majke s djetetom, prsten s natpisom
PAX (utjecaj kranstva), naunice s nasuprotnim srcolikim ukrasima, grob 15 ostaci
karboniziranog elja i ulomci keramike Marui pretpostavlja da je paljevinski pokop.

45
8. HRVATSKI KRALJEVI

Prva epizoda: Ljudevit i Borna, Vladislav, Mislav

U prvoj epizodi obrazovno igrane serije Hrvatski kraljevi prikazani su poeci hrvatske drave.
Poetak je 9. stoljea, kada se panonski knez Ljudevit pobunio protiv Franakoga
Carstva. Francima se pridruio dalmatinski knez Borna, koji se s Ljudevitom sukobio na rijeci
Kupi. S tom bitkom zapoinje prva epizoda. Prikazan je rat izmeu Ljudevita i Borne, te kako
je hrvatska kneevina zapoela svoje prve godine ivota. Bornu je naslijedio neak Vladislav.
Prikazan je i hrvatski knez Mislav i njegova flota presretaa, koja je radila velike
probleme Mleanima. U ovoj epizodi, kao i u svim ostalima, prati se ivot sedmorice
simpatinih hrvatskih seljaka iz 11. stoljea, kroz ije dogodovtine je prikazan svakodnevni
ivot Srednjega vijeka. U ovoj epizodi, kova Zula je teko ozlijedio lice u bitki, a ivot mu je
spasio njegov brati Tvrdan, seoski travar. Isto tako, jedan od sedmorice, Radovan, u Splitu je
doivio neugodnost - lokalna graanka na glavu mu je izlila sadraj none posude, jer tada
uglavnom nije bilo zahoda, pa su se sadraji nonih posuda jednostavno izlijevali na ulicu.

Druga epizoda: Trpimir, Domagoj

Druga epizoda zapoinje prvim vrhuncem hrvatske drave vremenom velikoga vladara,
kneza Trpimira. Prikazana je njegova bitka s Bizantom, u kojoj je pobijedio vojsku monoga
Carstva, te njegove druge pobjede, poput one protiv Bugara. Trpimir je prikazan i kao veliki
mecena Crkve i kulture uope, a o njemu je pisao i tadanji filozof i disident Gottschalk, koji
je neko vrijeme proveo na Trpimirovu dvoru. Trpimir je prvi vladar koji se naziva "dux
Croatorum" - knez Hrvata. Nadalje, prikazan je knez Domagoj, kojega su Mleani nazvali
"najgorim knezom Slavena". Ovaj svojeglavi i agresivni hrvatski knez ratovao je na sve strane,
pa je tako sudjelovao i u opsadi talijanskoga Barija, koji su tada u rukama drali Arapi to je
prikazano spektakularnim scenama opsade. Osim toga, jedan od sedam seljaka, Ljutia, u ovoj
epizodi pao je u duniko ropstvo Petra Crnog, a njegovi prijatelji su ga spasili od ropskoga
rada.

Trea epizoda: Zdeslav, Branimir, Muncimir

Trea epizoda zapoinje ubojstvom kneza Zdeslava, Trpimirova sina, koji je vladao samo
nekoliko mjeseci. Kneevsku stolicu zadobiva Branimir, jedan od najvanijih vladara ovoga
doba. Prikazan je prvi kulturni procvat Hrvatske - Branimir je ostavio ak pet kamenih natpisa
sa svojim imenom, to je iznimno velik broj, kojim se gotovo nijedan europski vladar toga doba

46
ne moe podiiti. U Branimirovo vrijeme u Hrvatskoj se grade mnoge crkve, neke od njih i vrlo
monumentalnih dimenzija. Osim toga Branimir vodi uspjenu vanjsku politiku - Ivan VIII. alje
mu pismo u kojemu blagoslivlja kneza i njegov narod, to je jedan od najvanijih dokumenata
u hrvatskoj povijesti. U istoj epizodi prikazan je i knez Muncimir, koji je takoer vodio vrlo
energinu vanjsku politiku, pa se tako upleo ak i u previranja u susjednoj Srbiji, te je na svoj
dvor primio prognane srpske prvake. Sedmorica seljaka u ovoj su epizodi kuali grah, relativno
novu namirnicu koja je u Europu prodrla tek u 10. stoljeu te je, ini se, utjecala ak i na
arhitekturu tog vremena. Kroz dogodovtine sedmorice prikazano je i srednjovjekovno
alkoholiziranje, ali i sklonost nasilju, koje je bilo uobiajen dio tadanje politike i narodne
kulture - seljaci su se dvaput meusobno potukli.

etvrta epizoda: Tomislav, Trpimir II., Kreimir I., Miroslav, Mihajlo Kreimir II.

U ovoj epizodi prikazana je moda najvea dananja nacionalna ikona iz onoga doba kralj
Tomislav. Prikazana je njegova bitka protiv Bugara, u kojoj ih je do nogu potukao, te njegova
uspjena politika prema bizantskim dalmatinskim gradovima. Kralj Tomislav je, ini se,
bio prvi hrvatski vladar koji je na neki nain upravljao dalmatinskim gradovima. Prikazani
su splitski crkveni sabori 925. i 928. godine, na kojima je, osim Tomislava, sudjelovao i ninski
biskup Grgur, ali i zahumski knez Mihajlo Vievi. Tomislava je naslijedio sin Trpimir II., a
Trpimira sin Kreimir I. koji je imao dva sina. Nakon njegove smrti, uslijedio je graanski
rat oko prijestolja sredinom 10. stoljea, koji je zavrio zbacivanjem i pogubljenjem
kralja Miroslava te dolaskom na vlast njegova brata Mihajla Kreimira II., kojemu je u vojnoj
kampanji pomogao prvi imenom poznati hrvatski ban Pribina. Sedmorka je u ovoj epizodi
hodoastila u sjevernotalijanski grad Cividale, a kroz njihovu priu reene su vane i zanimljive
stvari o srednjovjekovnim hodoaima.

Peta epizoda: Drislav, Svetoslav, Gojslav, Kreimir III., Stjepan I., Petar Kreimir IV.

U ovoj epizodi prikazano je doba Stjepana Drislava, prvoga hrvatskog vladara koji je nosio
naslov kralja Hrvatske i Dalmacije. Nakon duge i stabilne Drislavove vladavine, trojica
njegovih sinova, Svetoslav, Kreimir i Gojslav, sukobili su se oko prijestolja. Svetoslava su
braa zbacila s prijestolja i vladali su kao su kraljevi do Gojslavove smrti. Tada je Kreimir
III. postao jedini kralj. Njega je naslijedio sin, Stjepan I. U ovoj epizodi takoer je prikazan i
jedan od najveih hrvatskih vladara, Petar Kreimir IV., njegova mona flota te procvat
umjetnosti i kulture u njegovo vrijeme. U ovoj epizodi, prikazane su nove dogodovtine
sedmorice hrvatskih seljaka. Oni su od seoskog upnika iz zalea Kozjaka, kojega su smetala

47
praznovjerja njegovih upljana, dobili nalog da posijeku sveto drvo starih Slavena. Radili su
kao najamni radnici na obnovi krovita solinske bazilike, a u slobodno vrijeme ribarili, to je
za njih, stanovnike zalea, bilo novo iskustvo.

esta epizoda: Zvonimir, Stjepan II., Petar Snai, ugarsko pokoravanje Hrvatske.

Epizoda poinje velianstvenim prizorom krunidbe kralja Zvonimira u solinskoj bazilici

Svetih Petra i Mojsija. Ovaj je kralj jedan od najveih vladara u hrvatskoj povijesti. Sklopio je
ugovor s papom Grgurom VII., koji mu je poslao krunu i ezlo. Oenio se ugarskom
princezom Jelenom Lijepom i vodio je vrlo aktivnu vanjsku politiku. Gledatelji su saznali
koliko ima povijesne istine, a koliko mitologije u prii o ubojstvu kralja Zvonimira. Prikazane
su i posljednje godine narodne dinastije (boleljivi Stjepan II.), kako Ugari pokoravaju
Hrvatsku te pogibiju kralja Petra Snaia u legendarnoj bitki na Gvozdu. U ovoj se epizodi
oenio jedan od sedam seljaka - itimir. Kroz priu o njegovu vjenanju reeno je mnogo toga
o poloaju ene u Srednjemu vijeku, te o srednjovjekovnoj seksualnosti.

Sedma epizoda: podrijetlo, pradomovina, doseljenje i pokrtenje Hrvata.

Na poetku 7. stoljea, tonije 626. godine, Bizantsko Carstvo nalo se na rubu propasti.
Raznolika vojska predvoena avarskim kaganom Bajanom opsjedala je Konstantinopol. Iako
nisu uspjeli osvojiti dobro utvren grad na Bosporu, uspjeli su na dulje vrijeme prekinuti sve
doticaje dotadanjih istonih provincija sa sredinjom vlasti. Upravo u takvim okolnostima
poinje proces formiranja jedne drugaije drutvene zajednice na prostoru bivih rimskih
provincija Panonije i Dalmacije. Romanski starosjedioci povukli su se u utvrene gradove na
obali, a to se dogaalo u golemom podruju od dalmatinskog zalea do rijeke Drave moe se
samo nagaati. Tko su bili i kako i kada su Hrvati doli gotovo je nemogue utvrditi. Postoje
razne teorije, ali nijedna nema pouzdane i nepobitne dokaze. Avari nisu imali potrebu ni elju,
a Bizant mo ujediniti slabo povezana slavenska plemena. Takva tenje iz sredita moi
pojavljuju se tek pod franakim utjecajem u 9. stoljeu i poslije. Pokrtavanje je takoer bilo
dugotrajan proces. Dolazilo je u valovima i to uz potporu sredinje dravne vlasti. Iz toga se
izvlai zakljuak da su Hrvati, tj. hrvatski knezovi, znak kria prihvatili od Franaka. S druge
strane, Rim i papinstvo nikada nisu odustali od elje za duhovnom vlau nad dalmatinskim
gradovima. Stoga su, im se ludilo nomadskih navala stialo, obnovili svoju vlast u mnogim
dalmatinskim mjestima, posebno Splitu iji je nadbiskup Ivan Ravenjanin vjerojatno
najvaniji duhovno-politiki subjekt u tristo godina bezvlaa na prelasku iz staroga u srednji
vijek.

48
 -mitar

49