Professional Documents
Culture Documents
Osnovi Ekonomije
Osnovi Ekonomije
Uvod
Retko kad se deava da su odluke crno bele - ili sve ili nita. Pojam graninih
(marginalnih: margina - granica) promena se koristi da bi se oznaila stalna
sitna prilagoavanja postojeeg plana delovanja. Racionalni akter donosi
odluke poredei marginalne koristi i marginalne trokove - ako su
marginalne koristi vee od marginalnih trokova, on donosi odluku da neto uradi.
U vezi sa tim - opadajua marginalna korisnost (na primer, prva aa vode
nam je veoma korisna, a svaka sledea sve manje). Primer sa aviokompanijom:
iako proseni troak jednog putnika predstavlja 500 dolara, marginalni troak
dodavanja jednog putnika u avion je hrana i pie koje e mu biti poslueno - ako
je putnik spreman da plati 300 dolara, kompanija treba da mu proda kartu - sve
dok je on spreman da plati vie nego to iznosi marginalni troak, aviokompanija
treba da se odlui na to.
Poto ljudi donose odluke poredei trokove i koristi, njihove odluke mogu da se
promene kada se promene i oni. Tako kreatori javne politike ne bi trebalo da
smetnu sa uma podsticaje, jer oni menjaju trokove i koristi - ako se povea
cena neega, onda e ljudi to manje i kupovati. Podsticaji mogu biti pozitivni
(nagrade) i negativni (kazne).
Pojedinci ili zemlje mogu doi u bolji poloaj ako trguju sa drugima.
Umesto da sve proizvode same, mogue je da kupe vei broj dobara i usluge po
nioj ceni. U osnovi toga su podela rada i specijalizacija - to poiva na
konceptu apsolutne i komparativne prednosti. Apsolutna prednost -
jednom proizvoau treba manje vremena ili manje inputa da proizvede neko
dobro. Komparativna prednost - nju ima proizvoa koji se odrie manje
drugih dobara da bi proizveo ono prvo dobro (manji mu je oportunitetni
troak). Iako neko moe imati apsolutnu prednost u proizvodnji svih dobara,
povoljnije je da trguje zato to moe da se specijalizuje za proizvodnju onog
dobra gde mu je oportunitetni troak manji, isto kao i onaj sa kim trguje, i
da tako uvea svoju proizvodnju.
Trini neuspeh - situacija u kojoj trite ne uspeva da, preputeno samo sebi,
izvri efikasnu alokaciju resursa. Postoje etiri potencijalna podbaaja
trita:
1. Nesavrena konkurencija - podrazumeva trinu strukturu u kojoj
proizvoa ili grupa proizvoaa (Ili kupac ili grupa kupaca) imaju
sposobnost da znaajno utiu na cene proizvoda (imaju trinu mo).
To se deava u sluaju monopola ili monopsona - u tom sluaju, cene
proizvoda su visoke jer nema konkurencije;
2. Eksternalije - za razliku od trinih transakcija koje su dobrovoljne,
eksternalije (prelivanja) podrazumevaju nedobrovoljnu razmenu koristi
i trokova - drugim reima, to su efekti prelivanja uinka procesa
proizvodnje na osobe koje direktno ne kupuju, prodaju ili
upotrebljavaju dobro o kome se radi. Postoje negativne i pozitivne
eksternalije - negativne su, na primer, zagaenje. Drava moe da
regulie negativne eksternalije zakonima koji kanjavaju zagaivae,
visokim porezima, ili smanjenjem poreza u zamenu za smanjenje zagaenja
(filteri, itd);
3. Javna dobra - to su pozitivne eksternalije koje proizvode dobrobit za
drutvo u celini, ali za njihovu proizvodnju nije zainteresovan privatni
sektor, jer ne moe da naplati to svim korisnicima - javna dobra se
finansiraju porezima ili zaduivanjem;
4. Nepravednost u raspodeli - trite je sistem koji ne funkcionie po
principu pravinosti, ve se dobra i usluge usmeravaju ka onima koji imaju
bogatstvo - drava moe poveati pravednost: progresivnim
oporezivanjem kako bi se smanjila nejednakost u dohotku, transfernim
plaanjima ili stvaranjem ''sigurnosne'' mree i subvencionisanjem potronje
egzistencijalno ugroenih delova stanovnitva (bonovi, itd).
Inflacija - opti porast nivoa cena u ekonomiji. Uzrok visoke ili trajne inflacije je
porast koliine novca - kada drava emituje velike koliine novca, njegova
vrednost opada.
Trina privreda
23. novembar 2013
14:19
Uvod
Ako je BDP trina vrednost svih finalnih dobara i usluga proizvedenih u jednoj
zemlji u odreenom vremenskom periodu, onda:
1. BDP je trina vrednost - mnoge razliite vrste proizvode sa sabiraju u
jedinstvenu meru vrednosti - to se ini pomou trinih cena, koje
predstavljaju odraz vrednosti tih proizvoda;
2. Svih - obuhvataju se svi proizvodi proizvedeni u ekonomiji i prodati
na legalnim tritima - dva vana izuzetka: ono to se proizvede i potroi
kod kue, van trita, ne ulazi u BDP - i vrednost usluga stanovanja -
odnosno, ak i kada se stan ne izdaje za kiriju, vri se procena zakupnine i
pretpostavlja se kao da vlasnik sam sebi plaa zakupninu, tako njegovi izdaci
i dohoci ulaze u BDP;
3. Finalnih - rauna se samo vrednost finalnih dobara, jer su
meuproizvodi uraunati u cenu finalnih dobara - osim u jednom
sluaju, kada se meuproizvodi dodaju na zalihe proizvoda preduzea -
on se smatra finalnim u tom trenutku, a kasnije, kada se koriste ili
prodaju, to se oduzima i BDP je manji;
4. Dobara i usluga - i materijalna dobra i nematerijalne usluge;
5. Proizvedenih - rauna se samo ono to se proizvodi u tekuem
periodu, a ne one transakcije koje obuhvataju dobra proizvedena u prolosti
(npr, polovni automobil);
6. U jednoj zemlji - proizvodi se ukljuuju u BDP ako su proizvedeni u toj
zemlji, bez obzira na nacionalnost proizvoaa (strana ili domaa firma
i to);
7. U odreenom vremenskom periodu - uglavnom se uzima godina ili
kvartal - kada se iznosi za kvartal, onda se to radi ''po godinjoj
stopi'': iznos dohodaka i izdataka u tom kvartalu pomnoen sa etiri. Osim
toga, postoji i sezonska korekcija - u odreenom periodu godine,
proizvodnja je vea (npr. Nova godina), pa se onda taj sezonski ciklus
izdvaja.
Komponentne BDP-a
BDP deflator
Osim IPC, postoji jo nekoliko drugih indeksa cena - najvaniji od njih je indeks
cena proizvoaa, koji pokazuje cenu korpe dobara i usluga koju kupuju
preduzea, a ne potroai. S obzirom da oni kasnije prenose svoje trokove na
potroae, smatra da se ovim indeksom moe da se predvidi promena IPC.
U vezi sa IPC, postoje tri problema:
1. Pristrasnost supstitucije - kada se cene menjaju u odnosu na prethodnu
godinu, ne menjaju se sve proporcionalno - neke rastu vie, neke manje. Na
to potroai reaguju tako to manje kupuju ona dobra ije su cene
vie porasle, a vie onih dobara ije su cene malo porasle ili ostale
iste. Ako je korpa dobara fiksna, kao to jeste, onda se previa mogunost
supstitucije dobara od strane potroaa, pa se precenjuje poveanje
trokova ivota;
2. Pojava novih proizvoda - kada se pojavi novo dobro, potroai imaju
vei izbor - kada imaju vei izbor, svaki dolar im je vredniji, odnosno
potrebno je manje dolara da bi se odrao isti ivotni standard - poto je
korpa dobara fiksna, ova promena u kupovnoj moi se ne belei;
3. Neizmerena promena kvaliteta - ako se kvalitet nekog dobra pogora,
vrednost jednog dolara opada, ak iako cene ostanu iste - i obrnuto, ako
kvalitet poraste, raste i vrednost dolara - te promene kvaliteta ostaju
problem, jer je kvalitet teko merljiv;
U odnosu na BDP deflator, postoje neke razlike, iako nam oba instrumenta
govore isto (promene u nivou cena):
1. BDP deflator izraava promene u cenama dobara i usluga proizvedenih
u zemlji, dok IPC izraava te promene za dobra i usluge koje potroai
kupuju - dakle, ako poraste cena neega to se proizvodi u zemlji ali ga ne
kupuje tipini potroa (npr, vojni avion), to se iskazuje u BDP
deflatoru ali ne u IPC-u - isto tako, uvozna dobra ulaze u IPC, ali ne i u
BDP deflator;
2. Grupe dobara koje ulaze u IPC i BDP deflator se razlikuju - IPC uzima u
obzir fiksnu korpu dobara, a BDP sve to se proizvodi u tom vremenskom
periodu;
Kruni tok ekonomske aktivnosti
Teorija vrednosti
25. novembar 2013
2:35
Uvod
Dejvid Rikardo - iako je pristalica toga da rad stvara vrednost, izdvojio je dva
odstupanja:
1. Podela na reproduktivna i nereproduktivna dobra - u sluaju prvih, rad
odreuje vrednost, a u sluaju drugih (umetnika dela i slino), nju
odreuje retkost;
2. Faktor vreme - po Rikardu, veu vrednost imaju dobra koja se due
proizvode, odnosno dobra za iju proizvodnju je upotrebljen fiksni
kapital, koji predstavlja akumulirani ljudski rad - ako imamo dvojicu
kapitalista, i obojica zaposle po sto radnika - jedan proizvede neko ito za 6
meseci, a drugi proizvede mainu, pa onda sa tom mainom i 100 radnika
proizvede tekstil za godinu dana - odnos vrednosti nije 2 prema 1, ve neto
vie od 2 prema 1. Zato - zato to kapitalista koji proizvodi mainu,
odlae trenutnu potronju mogueg profita od njene prodaje za dalje (a
trenutna potronja je vrednija od budue - izvor kamate), tako da na
kraju, prodavi tekstil, dobija profit koji nije samo profit od prodaje
tekstila, ve sadri i onaj odloeni profit - zato je odnos, recimo, 2,2:1.
Karl Marks - vrednost robe stvara apstraktni ljudski rad (u smislu upotrebe
fizioloke snage oveka, kao njen utroak), dok konkretni stvara njenu
upotrebnu vrednost. I Marks razlikuje prost i sloen rad, ali sloeni rad
shvata kao multiplikaciju prostog.
Veliina vrednosti robe - odreuje se drutveno potrebnim radnim
vremenom - to je ono radno vreme koje je potrebno da bi se uz postojee
normalne uslove proizvodnje, prosenu vetinu, kvalifikovanost i intenzitet
rada proizvela neka roba (koliina rada za neku robu je drutveno uslovljena).
Ako se ti drutveni uslovi promene, promenie se i drutveno potrebno radno
vreme.
Ona nastoji da vrednost robe objasni kao korisnost koju ona ima za
potroaa, na osnovu njegove subjektivne procene, ali je osim toga vana i
retkost robe. Svoje polazite ima kod Hermana Gosena, nemakog
ekonomiste iz prve polovine XIX veka, koji je poznat po Gosenovim zakonima.
Dakle, dok radna teorija stvaranje vrednosti smeta u proizvodnju, subjektivna
teorija je smeta u potronju.
Njen razvoj poinje sa radovima Marala, Mengera i Valrasa, koji su u drugoj
polovini veka poeli nezavisno da razvijaju i utemeljuju osnovne principe
subjektivne teorije, na osnovu marginalne korisnosti i produktivnosti. Razvilo se
vie kola - Austrijska (Menger, fon Vizer, Bem-Baverk), Lozanska (Valras,
Pareto) i Kembrika (Maral), a razlikuju se po metodima analize.
Teorija se zasniva na utilitarizmu koji je razvio Deremi Bentam - on nije
verovao u prirodnu usklaenost interesa (poput Smita i drugih), ve je smatrao
da ono to je dobro za pojedinca ne mora da bude dobro i za drutvo. Meutim,
vaniji je njegov utilitaristiki raun - ako je korist za drutvo vea od trokova,
treba uraditi to o emu se odluuje. Za Bentama, sve to radimo u ivotu ima
jedan cilj - da se uvea zadovoljstvo (blagostanje), a da se umanji ili
izbegne bol (teta).
Oblik vrednosti - nain izraavanja vrednosti robe: prost oblik (vrednost jedne
kroz vrednost druge - trampa), potpuni oblik (izraava se veim brojem drugih
roba), opti (neka roba je opti ekvivalent vrednosti za ostale robe), novani
oblik (novac je ekvivalent vrednosti za sve ostale robe, ima ''monopol'' u
izraavaju vrednosti drugih roba).
Status i oblici
Oblici preduzea
Drutva lica
Prvi i najjednostavniji oblik preduzea predstavljaju sopstvena preduzea u
kojima postoji jedan vlasnik (preduzetnik) koji donosi sve poslovne odluke. Ona
su najei oblik organizovanja preduzea. Funkcije upravljanja i prisvajanja
su sjedinjene u jednom licu.
Prednosti:
1. Jednostavnost forme;
2. Puna vlasnika i imovinska kontrola;
3. Lakoa osnivanja;
Mane:
1. Teko se dolazi do novog kapitala - zajam je osnovni oblik
investiranja, a poto zajmodavci nemaju nikakvu kontrolu nad njegovom
upotrebom, trae visoke garancije;
2. Neograniena odgovornost za dugove - vlasnik odgovara za dugove
celom svojom imovinom, tako da je rizik veliki (prepisivanje lanovima
porodice - paulijanske tube);
3. Odsustvo kontinuiteta - penzija ili smrt ukidaju preduzee;
Ortakluk
Mane:
1. Teko donoenje odluka;
2. Neograniena solidarna odgovornost za dugove - poveani
pojedinani rizik: svaki ortak svojom imovinom u celini odgovara za dugove
preduzea;
3. Ograniene razmere usled nunog poverenja;
4. Relativno odsustvo kontinuiteta - smru lanova ortakluk moe da
prestane da postoji;
Komanditna drutva
Ono nastaje ugovorom izmeu najmanje dva pravna ili fizika lica - najmanje
jedno lice odgovara neogranieno (komplementar), a najmanje jedno
odgovara ogranieno do visine svog uloga (komanditor). To nastaje usled
specifinog obostranog interesa - komplementar dolazi do dodatnog
kapitala, ali upravlja drutvom, a komanditor je zainteresovan za profit i
manji nivo rizika, ali ne i za upravljanje drutvom. Ono predstavlja prelaznu
formu od drutva lica na drutva kapitala.
Drutva kapitala
DOO
Akcionarska drutva
Mane:
1. Trostruko oporezivanje - poreza na dobit, pa porez na dividende, pa
porez na prihod;
2. Problem odnosa principala i agenata - direktori ne moraju uvek da
rade u interesu principala - vei trokovi nadgledanja i kontrole vlasnika;
Postoje tri vrste akcija (hartije od vrednosti koje se mogu izdavati na ime i na
donosioca);
1. Obine (redovne) - daju vlasnicima pravo na upravljanje drutvom,
prisvajanje dividendi i pravo na deo likvidacione mase;
2. Preferencijane (povlaene) - pravo prvenstvene naplate dividendi ili
pravo prvenstvene naplate iz likvidacione mase, ali se obino uskrauje
pravo upravljanja i iznose do 49% kapitala drutva;
3. Kumulativne preferencijalne - fiksna dividenda sa pravom prve
isplate;
Javno preduzee
Bilans stanja
Aktiva
Osnovna sredstva (deo realnog kapitala koji se ne potroi odmah)
Zemlja i zgrade
Maine i oprema
Ulaganja u povezana preduzea
Nematerijalna ulaganja
Obrtna sredstva (troe se u proizvodnom procesu i to se mora nadoknaditi iz cene
prodatih roba)
Ukupne zalihe
Potraivanja prema kupcima
Tekue investicije
Kratkoroni depoziti
Gotov novac
Vanposlovna aktiva
Pasiva
Neto imovina
Obine akcije
Povlaene akcije
Rezerve - ovde se prikazuje kada neto imovina premai zbir nominalnih
vrednosti akcija, to utie na rast trine vrednosti akcija (tad se prodaje i -
kapitalna dobit)
Nerasporeena dobit (moe da se koristi za investicije)
Pozajmljeni kapital
Zajmovi od jedne do 5 godina
Zajmovi preko 5 godina
Tekue obaveze
Krediti do 1 godine
Dugovanja dobavljaima
Ostala dugovanja
Bilans uspeha
To je finansijski izvetaj koji pokazuje sve finansijske tokove prihoda i
rashoda preduzea u toku jedne godine. Sa leve strane se prikazuju prihodi, a
sa desne rashodi. Dobit = prihodi - rashodi.
Prihodi
Rashodi
Poslovni rashodi
Materijalni trokovi (obrtna sredstva)
Amortizacija (osnovna sredstva) - tekui troak upotrebe osnovnih
sredstava, a njihovom upotrebom se skrauje rok trajanja i njihova vrednost
se smanjuje - postoje dve mogunosti: 1. amortizacija se tretira kao deo
bruto dobiti, raspodeljuje se vlasnicima, i kada se u potpunosti amortizuje,
oni donose odluku da li da se nastavi sa radom ili ne - ako se nastavi, onda
oni opet ulau svoj kapital; 2. amortizacija se ne isplauje vlasnicima, nego
ih dri preduzee i vodi kao rast u rezervama, to se investira u kamatonosne
papire (ime se imovina ne smanjuje), a kada vrednost osnovnih sredstava
padne na nulu, onda se prodaju ovi papiri i preduzee dobija novac da kupi
nova sredstva;
Plate i nadnice
Porezi i doprinosi
Zalihe
Rashodi finansiranja
Plaene kamate - na pozajmljeni novac za kupovinu novih maina ili
postrojenja
Pokloni i donacije
Kupovina licenci i patenata
Vanredni rashodi
Dobit
Danas novac predstavljaju novani znaci (isprave o dugu drave ili banaka), a
oni su pravnim sredstvima proglaeni za zakonsko sredstvo plaanja u
jednoj zemlji, tako da svako mora da ih primi, a sa njim izvrava svoje
obaveze. To je novac sa prinudnim teajem - na novanicama je istaknuta
vrednost, ali same nemaju unutranju vrednost poput robnog novca.
Takoe se nazivaju dekretni (fiat) novac - jer se uvode i vae dekretom drave i
njenim garantovanjem.
Funkcije novca
Novani agregati
Primarni novac - gotovi novac koji emituje centralna banka + depoziti kod
centralne banke = monetarna osnova.
Monetarni sistem
Novac nije neutralan - on moe da utie na cene, ali i cene mogu da utiu na
njega. Kada se promeni koliina novca, menjaju se i relativne cene roba (odnosi
razmene izmeu roba) - ime se, na kraju, vri i uticaj na obim proizvodnje,
tranju i zaposlenost.
Bankarski sistem
Ako jedna banka dobije depozit u iznosu od sto dolara, a kao obavezne rezerve
zadri 10% koje je propisala centralna banka, onda ona 90 dolara moe da da
nekome kao kredit - tako se ponuda novca uveala: 100 dolara depozita + 90
dolara kredita = 190 dolara u opticaju (jer ponuda novca zavisi od gotovog novca
i svih depozita).
Novani multiplikator
Ako banka A dobije depozit od 100 dolara, pa da kredit drugoj banci u iznosu od
90 (jer mora da zadri 10% kao obavezne rezerve), ta druga banka, osim to
knjii to kao depozit, odvaja 9 dolara kao rezerve, a ostalih 81 moe da dalje daje
kao kredit - ako ona to da treoj banci, ona tih 81 knjii kao depozit, zadrava 8.1
kao obavezne rezerve, i 72.9 moe dalje da daje - time se uveava koliina
novca, banke kreiraju novac. Novani multiplikator - koliina novca koji
bankarski sistem stvara od jedne novane jedinice. Multiplikator je
reciproan obaveznim rezervama - ako su one 10%, onda je on 1/0,1
odnosno = 10. Ako su one 20, onda je m = 1/0,2 = 5 Ponuda novca se rauna
uz pomo multiplikatora: M = m x MB (monetarna baza odnosno primarni
novac).
Na veliinu multiplikatora utiu etiri stvari:
1. Udeo rezervi - to su vee obavezne rezerve, to je manje depozita, tj. to
je manji multiplikator, i to se manje kreira novac;
2. Odnos gotovine koju ele da dre privredni subjekti - to je vie
gotovog novca u posedu stanovnitva, to je manji multiplikator, i obrnuto -
to je vie depozita i poverenja u banke, to je vei multiplikator - generalno,
proces multiplikacije novca traje samo dok se vodi preko depozita: im doe
do povlaenja u gotovom novcu, multiplikacija se prekida;
3. Banka moe da ne da kredit, ve da zadri to kao viak rezervi;
4. Siva ekonomija;
5. Ako je tranja za kreditima mala - onda je i multiplikator manji;
Potranja za novcem
Ponuda i tranja
20. decembar 2013
22:32
Trite i konkurencija
Tranja
Ponuda
Ravnotea
Elastinost
21. decembar 2013
2:11
Uvod
Elastinost tranje
Prema zakonu tranje, pad cene poveava traenu koliinu nekog dobra. Ako
traena koliina nekog dobra znatno reaguje na promenu cene, onda se
kae da je tranja elastina - ako vrlo malo reaguje, onda se kae da je
neelastina. To je cenovna elastinost. Ona izraava procentualnu
promenu traene koliine pod uticajem neke procentualne promene
cene.
Determinante cenovne elastinosti tranje:
1. Raspoloivost bliskih supstituta - ako postoje bliski supstituti, i ako
su raspoloivi, onda je elastinost vea (traena koliina vie reaguje na
promenu cene) jer je izbor vei;
2. Neophodna i luksuzna dobra - neophodna dobra uglavnom imaju
neelastinu tranju, dok je tranja za luksuznim dobrima elastina -
traena koliina vode se nee mnogo smanjiti ako cena mnogo poraste;
3. Definicija trita - usko definisana trita imaju elastiniju tranju
od ire definisanih, jer je lako nai supstitute za usko definisana dobra
(primer, sladoled od vanile - ima mnogo supstituta - hrana - nema mnogo
supstituta i zato tranja za ''hranom'' nije elastina);
4. Vremenski horizont - to je dui rok, to je tranja elastinija, iako na
kratak rok moe biti neelastina;
Elastinost ponude
Kao i kod tranje, ponuda je elastina ako je vea od 1. Ako je manja, onda je
neelastina, a ako je jednaka 1, onda je jedinino elastina. Tako i ovde dobijamo
pet krivih:
1. Savreno neelastina ponuda - kriva je vertikalna, elastinost je
jednaka 0;
2. Neelastina ponuda - kriva je horizontalnija, elastinost je manja od
1;
3. Jedinino elastina ponuda - pod uglom od 45 stepeni, elastinost =
1;
4. Elastina - prilino je ravna, elastinost je vea od 1;
5. Savreno elastina - kriva je horizontalna, a elastinost je jednaka
beskonanosti;
Budetsko ogranienje
Preferencije
Budetsko ogranienje je samo prvi deo analize, jer izbor ne zavisi samo od
toga, ve i od preferencija. Ako potroau ponudimo dve ili vie razliitih
korpi, on bira onu koja najvie odgovara njegovom ukusu, a ako obe
odgovaraju njegovom ukusu, onda je on indiferentan izmeu te dve
korpe.
Kriva indiferencije pokazuje potroake korpe sa kojima je neki potroa
podjednako zadovoljan. Take na krivi indiferencije predstavljaju razliite
kombinacije s kojima je potroa podjednako zadovoljan - ako se smanji
koliina jednog dobra, mora se poveati koliina drugog da bi potroa i
dalje bio zadovoljan.
Nagib u svakoj taki krive indiferencije predstavlja marginalnu stopu
supstitucije, tj. stopu po kojoj je potroa spreman da jedno dobro zameni
drugim, ili drugim reima stopu po kojoj se smanjenje koliine jednog dobra
nadoknauje poveanjem koliine drugog. Poto krive indiferencije nisu prave
linije, MSS nije ista u svakoj taki - MSS zavisi od koliine dobara koju
potroa ve ima (ako ima mnogo pica, a malo pepsija, spreman je da se
odrekne vee koliine pica za malo pepsija).
Dok su sve take na jednoj krivi pojednako zadovoljavajue, potroa
preferira neke krive indiferencije u odnosu na neke druge - odnosno, poto
preferira veu potronju, preferira vie krive u odnosu na one nie. Na
osnovu skupa krivih indiferencije moemo da rangiramo sve preferencije
potroaa, odnosno sve kombinacije koje mu se nude.
Krive indiferencije imaju etiri svojstva koja odraavaju preferencije:
1. Vie krive indiferencije preferiraju se u odnosu na nie - odnosno,
preferira se vea koliina neega u odnosu na manju;
2. Krive indiferencije su opadajue - ako se smanji koliina jednog dobra,
mora da se povea koliina drugog da bi bio zadovoljan;
3. Krive indiferencije se ne seku - ako bi se sekle, dolo bi do situacije da dve
take podjednako zadovoljavaju potroaa, iako u jednoj postoji vea koliina
oba dobra;
4. Krive indiferencije su konveksne (ispupene ka unutra) - to odraava da
se ljudi lake odriu dobra kog imaju u izobilju, nego onog kog imaju malo,
krive su konveksne, i to odraava razlike u MSS;
Kada je dva dobra meusobno lako zameniti, onda su krive manje konveksne,
a kada ih je teko zameniti, onda su veoma konveksne. Dva ekstremna
primera krivih indiferencije:
1. Savreni supstituti - MSS je konstantna i krive su prave linije;
2. Savreni komplementi - kriva indiferencije je pravougaona;
Optimizacija
Promene dohotka
Kako potronja reaguje na promenu dohotka? Ako se dohodak povea,
budetsko ogranienje se pomera udesno, a ako se relativna cena dobara
nije promenila, nagib ostaje isti. To omoguava potroau da odabere bolju
kombinaciju dobara, tj. da se nae na vioj krivi indiferencije jer se
budetsko ogranienje proirilo.
Ako potroa pri poveanju dohotka bira da troi vie oba dobra, onda su ta
dobra normalna dobra - ako se pri poveanju dohotka, smanji koliina jednog
dobra, onda je to dobro inferiorno dobro. Grafiki, kod normalnih dobara,
kriva se nalazi na taki gde ima vie i jednog i drugog (iznad prvobitnog
optimuma) - kod inferiornih, kriva dodiruje BO na taki gde je poveana
koliina jednog, a smanjena koliina drugog (negde ispod prvobitnog
optimuma, ako se poveava koliina dobra na horizontalnoj osi).
Promene cena
Trokovi proizvodnje
21. decembar 2013
18:38
ta su trokovi?
Proizvodnja i trokovi
Trokovne krive
Kriva prosenog ukupnog troka na dugi rok ima oblik mnogo ravnijeg
slova U od ATC krive na kratki rok, jer je preduzee fleksibilnije na dugi rok.
Sve kratkorone krive lee na ili iznad dugorone krive ATC. Ako neka
firma eli da povea proizvodnju, na kratki rok nema drugog izbora osim da
zaposli vie radnika, to vodi rastu ATC na kratki rok, ali na dui rok moe
da proiri svoje kapacitete i ATC se vraa na stari nivo. Kako se preduzee
pomera du krive na dugi rok, tako ono prilagoava veliinu fabrike obimu
proizvodnje.
Prihod
Da bi neko preduzee maksimiziralo svoj profit, ono bira koliinu koja profit
ini to je mogue veim. Ili, odluka o maksimizirajuoj koliini moe da se
donese uporeivanjem marginalnih trokova i marginalnog prihoda - sve
dok je marginalni prihod vei od marginalnog troka, poveanje autputa
vodi i poveanju profita. Ako je marginalni prihod vei od marginalnih
trokova, onda treba poveati proizvodnju, a ako je manji, onda je treba
smanjiti - a ako su jednaki, onda ne treba nita menjati. To je nivo
autputa koji maksimizira profit, i to je opte pravilo maksimizacija profita -
marginalni troak i marginalni prihod su jednaki za autput koji
maksimizira profit.
Pri porastu cene, preduzee poveava proizvodnju, jer je marginalni
prihod sada vei od marginalnog troka i ima prostora za maksimizaciju
profita - nova koliina je ona pri kojoj su marginalni prihod i marginalni trokovi
jednaki, tj. MT su jednaki novoj ceni. Poto kriva MT odreuje koliinu
autputa, ona predstavlja krivu ponude konkurentnog preduzea.
Kratkorona ponuda: po bilo kojoj zadatoj ceni, svako preduzee nudi onu
koliinu proizvoda pri kojoj je marginalni troak jednak ceni tog dobra. Ve je
reeno da kriva MT iznad krive AVC predstavlja ponudu preduzea na
kratak rok. Zato kratkorona kriva ponude odslikava individualne krive
marginalnih trokova preduzea koje su na tritu.
Jedan osnovni zakljuak: poto preduzea na dugi rok mogu lake da uu ili
izau sa trita, kriva dugorone ponude je elastinija od krive
kratkorone ponude (tj. promena ponuene koliine vie reaguje na promenu
cene), to uostalom proizilazi i iz njenog oblika (horizontala - savrena
elastinost ponude).
Monopol
Oligopol
Oligopol je jedan model nesavrene konkurencije (dok monopol ne spada u
nesavrenu konkurenciju jer nema nikakve konkurencije), dok je monopolistika
konkurencija drugi.
Na oligopolskom tritu postoji samo nekoliko prodavaca koji prodaju slian
ili identian proizvod - s obzirom da ih je tako malo, postupci svakog mogu
da utiu na profit drugog, pa su zato oligopolska preduzea meusobno
zavisna. Drugim reima, postoji tenzija izmeu saradnje i sopstvenih
interesa. Oligopolisti su u najboljem poloaju kada sarauju i ponaaju se
kao monopolista - nude malu koliinu autputa (koja je ispod koliine na
konkurentnom tritu i prema tome drutveno neefikasna) i naplauju
cenu koja je vea od marginalnog troka. Ipak, s obzirom da se oni pre svega
brinu o sopstvenom profitu, postoje odreeni faktori koji spreavaju
monopolski ishod.
Monopolistika konkurencija
Vrste akcija:
1. Obine - standardna forma, nosi sva tri prava;
2. Preferencijalne - unapred odreena dividenda, nema prava na
upravljanje - samim tim njen vlasnik snosni manji rizik;
3. Kumulativne - unapred odreena dividenda, ali sa pravom prve isplate;
Renta
Renta je iznos koji zakupac plaa vlasniku zemlje (ili bilo koje druge fiksne
imovine) , i u tom smislu predstavlja kapitalizaciju ulaganja u tu imovinu.
Razlikujemo tri vrste rente:
1. Apsolutna renta - cena ogranienog, retkog resursa (mada je svaka
zemlja retka);
2. Diferencijalna renta I - posledica ekstraprofita koji donose korienje
parcele na bazi vee plodnosti i vee blizine tritu, prisvaja je vlasnik
zemlje - uopte, ono po emu se neka imovina razlikuje od druge (stan
u centru, zemlja pored puta, itd);
3. Diferencijalna renta II - nastaje usled dodatnog ulaganja u imovinu,
a u sluaju zemlje, to se odnosi na intenzifikaciju poljoprivredne
proizvodnje (navodnjavanje i tome slino), a u sluaju imovine poput
stanova, moe biti ulaganje u opremanje stana - taj ekstraprofit nije
unapred poznat, a vlasnik ga moe prisvojiti samo u novom ugovoru, ukoliko
su ulaganja obavljena za vreme trajanja starog;
Trite radne snage ne funkcionie na isti nain kao i druga robna trita -
tu su u pitanju odnosi razmene koji su pod brojnim institucionalnim
uticajima koji tritu rada daju poseban karakter. Radna snaga je subjektivan
faktor proizvodnje, koja prua svoje usluge u obliku rada za odreeni
vremenski period. U strogom smislu rei, tu nema kupovine i prodaje, ve se
radi o iznajmljivanju rada na odreeni vremenski period. Trite rada moe
biti segmentirano - u tom sluaju, ono je podeljeno na posebne delove izmeu
kojih postoje teke prepreke slobodnoj selidbi radne snage - pokretljivost
rada je mala.
U prvom sluaju, rad se tretira kao i svaka druga roba - njegovu cenu
odreuju ponuda i tranja, pa tako, ako nadnica pada, raste i tranja za
njom, tj. zaposlenost, kao i obrnuto - to je vea nadnica, to je manja tranja za
radom. Pri nioj nadnici, poslodavcima se isplati da dodatno zapoljavaju, a
kada je visoka, onda nee da proiruju proizvodnju. U idealnom stanju trine
ravnotee, ponuda i tranja za radnom snagom bi bile izjednaene i ne bi bilo
nezaposlenosti. Meutim, poto stvari nisu idealne, uvek postoji neka stopa
nezaposlenosti - nezaposlenost definiemo kao razliku izmeu ponude rada
i tranje za radom - to je viak ponude. Ipak, to se u stvarnosti ne dogaa -
plate su rigidne nadole (ne mogu tek tako da se sputaju) jer su zaposleni
navikli na neki postignuti standard ivota i suprostavljaju se padu plata.
Drugo, rast stanovnitva i migracije poveavaju ponudu radne snage
nezavisno od cene rada.
U drugom sluaju, minimalna plata treba da slui kao najnia cena rada
ispod koje trine plate ne mogu da padnu. Minimalne plate se odreuju optim
ili posebnim kolektivnim ugovorima, koji predviaju nain kako se ona
odreuje: vezuje se za trokove ivota etvorolane radnike porodice koji
se prate preko potroake korpe. U sluaju promene cene roba, promenila bi
se i minimalna plata. Meutim, postoje dva sluaja, od kojih jedan moe da
ima ozbiljne ekonomske posledice.
U sluaju preniskih minimalnih plata, kada su one ispod njihove trine cene,
fiksiranje takve minimalne plate ne utie na formiranje trinih cena niti na
zaposlenost radnika - nema ekonomskih efekata na tritu rada.
U sluaju previsokih minimalnih plata, jasno je da su trokovi ivota vii od
trino odreenih plata. Poto minimalac mora da se isplauje, to
poveava trokove preduzea, i reakcija na to moe da bude dvostruka: 1.
ono moe da zadri postojei obim zaposlenosti i da posluje sa gubicima, to
e pokrivati iz profita, to u trinim uslovima nije odrivo a ni verovatno; 2.
otpustie odreen broj radnika kako bi se ti poveani trokovi uskladili sa
trinom cenom roba.
Drugi sluaj je veoma realan, te su sindikati zato uvek suoeni sa tom
dilemom kada se bore za vee minimalne plate - njeno poveanje moe dovesti
do smanjenja zaposlenosti - da li je to vredno?
Na tritu radne snage se, kao to je ve reeno, prodaja i kupovina radne snage
reguliu, izmeu ostalog, i kolektivnim ugovorima. Kolektivni ugovor je opti
pravni okvir kojim se ureuju sva pitanja u vezi sa radnim odnosima. Njim
se ureuju uslovi i nain zapoljavanja i otputanja, radno vreme i odmor,
plata i ostali dodaci, obaveze i prava u trajku, zatita na radu i slino. Njih
zakljuuju poslodavci i sindikati, a postoje tri vrste kolektivnih ugovora:
1. Opti - ureuje prava i obaveze svih radnika na teritoriji jedne zemlje, a
zakljuuju ga reprezentativno udruenje poslodavaca i reprezentativni
sindikat;
2. Posebni - odnosi se na poslodavce i radnike samo u odreenoj delatnosti i
zakljuuju ga reprezentativni predstavnici obe strane u toj delatnosti;
3. Kod poslodavca - zakljuuju ga poslodavaca i reprezentativni sindikat u
njegovom preduzeu;
Finansijska trita
Trite novca
Trite kapitala
Dok je investitorima na tritu novca cilj da odre realnu vrednost svojih
sredstava, ekajui da se ukae prilika za investicije, investitori na tritu
kapitala investiraju dugorono u cilju maksimiziranja profita. Zbog veeg
rizika, kamatne stope su vee od onih na tritu novca. Najkrupniji
investitori na tritu kapitala su domainstva koja svoj novac poveravaju
velikim institucionalnim investitorima (fondovima), a na strani tranje su
dravni, regionalni i lokalni organi vlasti, dravne agencije i velike
korporacije.
Berze - na njima se trguje akcijama, a institucija koja kod nas garantuje za
transakcije je Centralni registar, depo i kliring HoV - vodi razliite evidencije i
obavlja poslove kliringa (vri prenos vlasnitva nad HoV istovremeno sa
plaanjem). Najpoznatije i najvee berze su Njujorka berza (NYSE),
Londonska (LSE), Franfurtska (FWB), Tokijska (TSE), itd. One mogu biti u
privatnom (onda su samoregulativne, a monitoring obavljaju dravni organi),
javnom i kvazijavnom vlasnitvu (ekonomske vlasti drave imaju veinski
udeo u vlasnitvu to im daje mo da kontroliu operacije i aktivnosti na
berzi). Performanse berze se mere statistikim instrumentom koji se zove
berzanski indeks, i on meri proseno dnevno kretanje akcija koje se kotiraju
na berzi - najpoznatiji su Dow Jones (meri prosek akcija 30 najpoznatijih
industrijskih preduzea), Standard&Poor's 500 (400 industrijskih, 40
finansijskih, 40 javnih i 20 transportnih kompanija). Na Londskoj je to FTSE 100,
Frankfurtsoj DAX, a na Tokijskoj TSPI. Osim na berzama, akcijama je mogue
trgovati i na vanberzanskom ili OTC (over the counter - preko altera)
tritu, gde ono nije fiziko mesto trgovine, ve se trgovina odvija
elektronski. Najvee i najpoznatije takvo trite je NASDAQ, a indeks koji prate
njegovo kretanje je NASDAQ Composite Index.
Ovde je potrebno napraviti razliku izmeu obveznica i akcija: obveznice su
duniki instrumenti i njima se uglavnom trguje na tritu novca, kao to
smo videli - akcije su vlasniki instrument, uveavaju i stabilizuju kapital
(preko leverage-a, odnosno debt-to-equtiy odnosa). Najznaajniji instrumenti
na tritu kapitala su:
1. Vlasnike HoV (akcije - stocks, shares) - to je dokument o ulaganju na
osnovu kog akcionar polae pravo na vlasnitvo (deo aktive
preduzea) i na deo neto dohotka preduzea (prihod po odbitku trokova
i poreza) - iz toga proizilaze tri prava: na upravljanje, dividendu i
steajnu masu - vlasnicima akcija se periodino isplauju novana
sredstva u vidu dividendi, a oni njihovim posedovanjem stiu trajni ulog u
aktivi preduzea - emitovanjem akcija, preduzee dolazi do sredstava
neophodnih za finansiranje svojih poslovnih aktivnosti, pri emu su
akcije dugoroni finansijski instrumenti jer nemaju rok dospea;
postoje dve vrste: obine i preferencijalne - u sluaju obinih, vlasnik
ima pravo na upravljanje firmom, ali se oni isplauju tek posle isplate svojih
dugovanja (isto i u sluaju bankrota - prvo se isplauju kreditori, a tek onda
akcionari imaju pravo na steajnu masu), to znai da akcionari snose rizik
poslovanja, jer se moe desiti na nema dovoljno sredstava da se oni isplate
posle isplate potraivanja - osim toga, preduzea nisu zakonski
obavezna da isplauju dividende, to je za preduzee velika prednost,
jer u sluaju tekih okolnosti moe da obustavi isplate akcionarima -
u sluaju preferencijalnih (koje su hibrid izmeu akcija i obveznica), vlasnik
ima fiksnu dividendu i pravo prve isplate (samo u odnosu na vlasnike obinih
akcija), i ne nose pravo glasa u upravljanju preduzeem;
2. Hipotekarni krediti (mortgages) - odobravaju se domainstvima ili
preduzeima radi kupovine kue, stana ili neke druge vrste
nepokretnosti, pri emu je ta imovina zalog, a najaktivniji zajmodavci
su komercijalne banke i finansijske kompanije;
3. Korporativne obveznice (corporate bonds) - obveznice definiemo kao
finansijski instrument kojim se emitent obavezuje da e donosiocu
obveznice izvriti isplate na nain odreen u obveznici - dunike Hov i
krediti su osnovni instrumenti kreditnog trita, ali su obveznice prenosive
i mogu se prodati pre roka dospea - finansiranje putem obveznica je
generalno jeftiniji nain prikupljanja novanih sredstava za
preduzea u odnosu na akcijski kapital, jer se plaanje kamata na
obveznice tretira kao troak, pa se oduzima od ukupnog prihoda pre
oporezivanja, ali je i rizian jer nosi opasnost od dolaska u situaciju
previsokog finansijskog leverida (odnos duga prema vlasnikom
kapitalu - visok je kada je taj odnos preko 30%), to je signal da emitent
nee moi da isplati svoje dugove - ove obveznice emituju preduzea sa
razliitim kreditnim rejtingom: poto veina investitora ne poseduje
dovoljno znanja i strunosti da se uspeno nosi sa rizicima poslovanja,
oni unajmljuju usluge priznatih brokersko-dilerskih kua koje
kvalitativno rangiraju dunike HoV, pri emu su tri najpoznatije
Moody's, S&P Corporation i Fitch - informacije na osnovu kojih se vri to
rangiranje su poslovni izvetaji, poverljive informacije, perspektive razvoja,
itd, a taj rejting je vremenski promenljiva kategorija;
4. Potroaki i komercijalni bankarski krediti - odobravaju se
preduzeima za finansiranje u realni kapital i potroaima za
kupovinu trajnih potroakih dobara;
5. Srednjorone i dugorone dravne obveznice - njima se finansira
nacionalni dug, srednjorone dospevaju od 1 do 10 godina, dugorone od
10 do 30 godina - ne postoji rizik neizvrenja obaveza od strane drave,
ali to ne znai da nema rizika, jer poveanje kamatnih stopa moe da
prouzrokuje gubitke, pa su zato kamate na ove obveznice vie u odnosu na
dravne kratkorone (jer na due staze je mogue da doe do promene
kamatnih stopa);
6. Agencijske obveznice - HoV emitovane od strane agencija koje
sponzorie drava: ona ne garantuje eksplicitno za njih, mada ne bi
dopustila da te agencije propadnu - zbog veeg rizika i manje likvidnosti,
imaju vee kamatne stope od dravnih obveznica, a agencije ih emituju da
bi dole do novca za projekte koji su od nacionalnog znaaja;
7. Obveznice lokalnih dravnih organa (municipal bonds) - njihovom
prodajom se finansiraju projekti od javnog interesa (kole, putevi,
komunalije, itd) - kod ovih obveznica, kamate su izuzete od poreza, to
smanjuje trokove pozajmljivanja, i poto nisu bez rizika, kamatne
stope su opet vee od dravnih obveznica;
Finansijski posrednici
Drava u ekonomiji
18. januar 2014
22:43
Ideja o slobodnom tritu, bez bilo kakve dravne intervencije, bila je dominantna
u ekonomskoj teoriji, a i praksi, sve do Velike depresije, kada se pokazalo da
takav sistem ne moe sam po sebi da obezbedi stabilan privredni razvoj. Nakon
tih iskustava, pokazalo se da makroekonomska stabilnost zavisi od
agregatne tranje, odnosno od stanja ukupne potronje u drutvu.
Privatna potronja nije bila dovoljna da obezbedi puno korienje postojeih
proizvodnih kapaciteta, pa se javna potronja drave pokazala kao korektiv
trine potronje. U isto vreme, ideja o iroj zatiti socijalno ugroenog
stanovnitva na razliite naine dobija na popularnosti, i time se, uz neke
politike procese, formira drava blagostanja. Drava blagostanja je, osim
klasinih funkcija drave (zatite svojine i ugovora, poreske politike i javnih
slubi, regulisanja novca u opticaju i regulisanja carinske politike) preuzela i
sledee funkcije:
1. Privrednog subjekta koji kupuje i prodaje robe i usluge;
2. Zatitnika socijalno ugroenih slojeva;
3. Makroekonomskog regulatora;
4. Alokatora oskudnih resursa;
Dravni budet
Prihodi
Rashodi
Rashodi administracije
Rashodi vojske
Socijalni transferi
Zdravstvo i obrazovanje
Dravne subvencije i investicije
U pogledu poreske politike, vana je Leferova kriva (iz ekonomike ponude), koja
pokazuje da e sa poveanjem poreske stope rasti poreski prihodi (stopa je
na horizontali, prihodi na vertikali), ali samo do odreene take, posle koje
prihodi padaju usled prevelike stope.
Negativne eksternalije
Pozitivne eksternalije
Nije uvek neophodno da drava reava problem eksternalija, jer ljudi mogu i
sami da ree te probleme. Ponekad se to radi posredstvom etikih kodeksa
ili drutvenih sankcija (ne bacamo ubre na ulicu). Ponekad se to radi preko
dobrotvornih udruenja. Invidualna reenja se oslanjaju na line interese.
U kojoj je meri privatno trite u stanju da rei problem eksternalija ponekad
pokuava da se objasni preko Kouzove teoreme - prema njoj, ako su dve
strane u stanju da bez trokova pregovaraju o alokaciji resursa, onda e
trite uvek reiti problem eksternalija i efikasno alocirati resurse.
Mogu je dogovor prema kome bi trokovi bili kompenzovani, mada je bitna
prvobitna raspodela prava (ije je pravo ''starije'' odreuje i to ko e platiti).
Meutim, jedan od osnovnih problema sa Kouzovom teoremom su
transakcioni trokovi - ona funkcionie kada je dogovor lako postii, ali
trokovi pregovaranja mogu biti veliki, naroito kada je strana mnogo.
Kada neko dobro nema cenu, onda privatna trita ne mogu da obezbede
odgovarajuu koliinu tog dobra, ali drava moe svojim merama da
koriguje taj neuspeh trita i povea ukupnu ekonomsku dobrobit. Kada
razmiljamo o vrsti dobara o ekonomiji, korisno je da se razmilja u kontekstu dve
osobine: iskljuivosti i rivaliteta. Iskljuivost je svojstvo dobra po kojem
upotreba od strane jedne osobe spreava drugu osobu da ga koristi, a
rivalitet znai da kada ga jedan koristi, smanjuje korienje od strane
drugog. Tako je mogue razlikovati etiri vrste dobara:
1. Privatna dobra - i jedno i drugo;
2. Prirodni monopoli - iskljuivi, ali rivalni;
3. Javna dobra - ni jedno ni drugo;
4. Zajedniki resursi - nisu iskljuivi, ali su rivalni;
Javna dobra
Prvo, moemo da imamo problem besplatne vonje - neko nije platio za neto,
a ipak moe da ima koristi od njega, i zato trita esto nee da ulaze u javna
dobra jer ne mogu svima da naplate. Neka od javnih dobara su: dravna
odbrana, fundamentalna istraivanja (u smislu opteg znanja, ne konkretnog
znanja), borba protiv siromatva, ali i itav niz manjih fenomena. Kada
drava odluuje da li i koliko neega treba da obezbedi, mora da izvri cost-
benefit analizu, to nije nimalo jednostavno.
Zajedniki resursi
Zajedniki resursi, kao i javna dobra, nisu iskljuivi, ali imaju svojstvo
rivaliteta, to izaziva novi problem, jer treba da se vodi rauna u kojoj se
meri koristi. To je najbolje sumirano u onome to se zove tragedija
zajednikog poseda (na primer, panjak koji svi koriste sve vie i vie dok se
potpuno ne uniti i cela aktivnost odumire). To moe da se rei smanjenjem
korienja putem uvoenja propisa ili poreza ili pretvaranjem u privatno
dobro. Neki od vanih zajednikih resursa su: ist vazduh i voda (pri emu
njihova degradacija predstavlja savremenu verziju tragedije zajednikog
poseda), javni putevi, divlje ivotinje i tome slino.
Uvod
Pri tom treba biti svestan da ekonomska politika moe da ima efekta samo
ako je itav sistem dobro postavljen, jer ako nije, moe biti
kontraproduktivna, uprkos ciljevima. Za to je vana i struktura drutvenog
proizvoda. U teorijskim osnovima razliitih modaliteta ekonomske politike se
nalaze skoro sve ekonomske kole u istoriji - od merkantilizma pa do
ekonomije ponude. Jedna od velikih taki sporenja je i to da li treba uticati
pre na tranju, nego na ponudu i obrnuto. Osnovni cilj svake ekonomske
politike je dugorona stabilnost i privredni rast, to se ostvaruje uticajem na
efektivnu tranju i ponudu, i to preko:
1. Politike javnih rashoda i dravnog budeta;
2. Privatne tranje;
3. Stimulisanja ponude;
Ekonomska politika
Monetarno-kreditna politika
Fiskalna politika
Politika dohotka
Politika cena
Platno-bilansna politika
Carina
Industrijska politika
Poljoprivredna politika
Ekoloka politika
Antiinflacioni programi
Ovaj model koristi neutralne mere za obaranje inflacije, nisu direktni metodi,
jer se polazi od toga da je inflacija monetarni fenomen.
Heterodoksni pristup, pored kreditno-monetarne politike i fiskalne politike,
koristi se i:
1. Aktivnom politikom dohodaka - regulie visinu dohodaka, odreuje
maksimalni rast ili granicu;
2. Kontrolom cena - plafoniranjem cena i tome slino;
3. Nominalnim sidrima - neka nominalna varijabla se fiksira za neto
drugo, a ono slui kao reper - tu imamo nominalni kurs (devizni kurs se
fiksira za neku drugu valutu - dolar, evro - kako bi se odrala stabilnost), a
mogu da se fiksiraju i nivo cena i nivo zarada;