LM17

LINGUA MONTENEGRINA
asopis za jezikoslovna, knjievna i kulturna pitanja
LINGUA MONTENEGRINA
the magazine of linguistic, literary and cultural issues
God. IX, sv. 1, br. 17
Izdava
FAKULTET ZA CRNOGORSKI JEZIK I KNJIEVNOST
Redakcija
Josip Sili (Zagreb)
Vuki Pulevi (Podgorica)
Milorad Nikevi (Osijek)
Amira Turbi-Hadagi (Tuzla)
Aleksandra Nikevi-Batrievi (Podgorica)
Przemysaw Brom (Katowice)
Milica Luki (Osijek)
Jakov Sablji (Osijek)
Vanda Babi (Zadar)
Ljudmila Vasiljeva (Lavov)
edomir Drakovi (Cetinje)
Aleksandar Radoman (Podgorica)
Goran Drini (Podgorica)
Glavni i odgovorni urednik

Adnan irgi
Sekretar Redakcije
Novica Vujovi
Cetinje, 2016.
LINGUA MONTENEGRINA, god. IX/1, br. 17, Cetinje, 2016.
Fakultet za crnogorski jezik i knjievnost
UDK 81-13
Izvorni nauni rad
Milenko A. PEROVI (Novi Sad)
Filozofski fakultet Novi Sad
perovic.a.milenko@gmail.com
HUMBOLTOVO ZASNIVANJE FILOZOFIJE JEZIKA

(I dio)
Vrijeme poznog prosvjetiteljstva, pokreta Sturm und Drang

i filozofije njemakog idealizma donijelo je potrebu filozofskog
promiljanja biti i porijekla jezika. Jezik je postao vaan filo-
zofski problem kod Vilhelma fon Humbolta. On je pokazao da
pitanje o jeziku zahtijeva istraivanje njegove antropoloke biti.
Ono je nadalje otvorilo niz pitanja koja ine Humboltovu filozo-
fiju jezika: odnos jezika i miljenja, shvatanje jezika kao siste-
ma, organa, organizma i djelatnosti, odnos jezika i nacionalnog
duha, problem jezikog vienja svijeta, odreenje unutra-
nje forme jezika. Predoena pitanja u ovom radu se raspravljaju
u posebnim tematskim odjeljcima.
Kljune rijei: Vilhelm fon Humbolt, jezik, filozofijajezika,
komparativnalingvistika, unutranja forma jezika
Vilhelm fon Humbolt (17671835) pripadao je vremenu u kome su

jo bili mogui polihistori. Bavio se filozofijom istorije i kulture, estetikom
i lingvistikom, filozofijom pedagogije i pedagokim reformama, klasinom
filologijom i naukom o knjievnosti, filozofijom prava i diplomatijom. S bra-
tom Aleksandrom fon Humboltom utemeljio je Berlinski univerzitet (1810)
na ideji iroke humanistike kulture, a ne uskosti utilitaristikog i specijali-
stikog obrazovanja. Kao znalac brojnih jezika, usmjerio se na promiljanje
biti jezika i njegov poloaj u povijesti, kulturi i ivotu uopte te je zasnovao
filozofiju jezika i komparativnu lingvistiku. Najznaajnijim se u njegovom
opusu smatraju radovi o jeziku. Izvrio je veliki uticaj na lingvistiku 19. i
20. vijeka. Njegova je misao predmet mnogih sporova, oprenih tumaenja i
nerazumijevanja. Iako je oko njegovog djela stvorena cijela mitologija, nije
mnogo prevoen na strane jezike. Brojna su pretumaenja njegovog uenja,
posebno u lingvistikoj koli neohumboltovaca.
Humboltova se filozofija jezika i lingvistika moraju posmatrati iz
cjeline njegovog miljenja iji je stoer ideja humaniteta. Odreuje je kao
3
Milenko A. PEROVI
tenju za ukidanjem predrasuda i jednostranih pogleda kojipodiu neprija-

teljske granice meu ljudima. Humanitet je tenja za razumijevanjem cijelog
ovjeanstva kao cjeline, bez razlike na religije, nacije i boju koe. Jedini mu
je cilj slobodni razvitak svih unutranjih snaga i neogranieno irenja sfera
ljudskog postojanja. Humanistiki ideal gradi na stavu o svestranom i har-
moninom razvoju linosti i cijelog ljudskog roda. Civilizacija je oovje-
enje naroda u njihovim unutranjim institucijama, obiajima i unutranjem
duhovnom skladu koji se na njih odnosi. Kultura tome oplemenjenom stanju
dodaje nauku i umjetnost. Obrazovanje je formacija misli koja hranei se
znanjem i poimanjem svih intelektualnih i moralnih tenji dostupnih ovje-
ku "harmoniki preobraava shvatanje i karakter posebne linosti ili cijelog
naroda.1Humboltov pojam povijestisrodan je Kantovom.Svjetska povijest je
rezultat djelatnosti duhovnih snaga.One su izvan granica spoznaje, jer ih nije
mogue spoznati s uzrone take gledita. Duhovne snage ispoljavaju se u
tvorakim sposobnostima i naporima posebnih individua, podsticane prirod-
nom nunou ili potrebama. Povijesni ivot je rezultanta slobode i nunosti
ivota individua i zajednica.Humbolt je naziva duhovnom kulturom i odre-
uje kao sklop religijsko-moralnih predstava koje vode usavravanju linosti
ovjeka i poboljavanju drutvenog ivota.Duhovna kultura obuhvata razliite
strane duhovnog ivota. Humbolt je pedagoku paradigmu izgradio na ideji
obrazovanja ovjeka (Bildung) po uzoru na praksu sokratskog dijaloga koji
je prakticiran na filolokom seminaru F.A.Volfa.2 Duhovna kultura je sistem
znanja i svjetonazornih ideja koje postoje u konkretnom kulturno-povijesnom
jedinstvu ili ovjeanstvu u cjelini. U vrijeme kad i lajermaher, Humbolt
je razvio svoju individualistiku koncepciju.U individualnosti je tajna svake
egzistencije.Drava ne smije posezati u pravo individualnosti, nego se mora
starati o spoljanjoj i unutranjoj bezbjednosti.Najvii cilj i granica dravne
djelatnosti je obezbjeivanje univerzalnog razvitka ljudskih individua.
1
Wilhelm von Humboldt,ber die Verschiedenheit menschlichen Sprachbaues und ihren
Einluss auf die geistige Entwickelung des Menschengeschlechts (O razliitosti gradnje
ljudskih jezika i njenom uticaju na duhovni razvitak ovjeanstva; Predgovor trotomnom
djelu O jeziku kavi na ostrvu Javi, 183035), Kniglichen Akademie der Wissenschaften,
Berlin 1836, 7.
2
Friedrich August Wolf (17591824) njemaki je filolog-klasik, istraiva antike, profesor
u Haleu. Knjigom Prolegomena ad Homerum (1795) otvorio je uveno homersko pitanje
koje e u naredna dva vijeka opedati intelektualne duhove.
4
Humboltovo zasnivanje filozofije jezika
1. Humboltovo filozofsko stanovite

Filozofija njemakog idealizma suoila se s novovjekovnom metafizi-
kom, antipovijesnom i mehanicistikom slikom svijeta. Humbolt se suoio
sa shvatanjemjezika koje je bilo nuni dio te slike. Vodei misaoni podsticaj
dobio je od Herdera, u prvom redu od njegovog shvatanja prirode i porijekla
jezika te promiljanja povezanosti jezika, miljenja i duha naroda, kao i
od tipoloke klasifikacije jezika brae legel. Na Humbolta su uticali i Kant,
Gete, Hegel, iler i eling.Preplitanje filozofskog i znanstveno-lingvistikog
naina miljenja kod Humbolta dijelom je produktivno, dijelom stvara nesa-
vladive misaone tekoe, a dijelom uzrokuje nesporazume i krive interpretaci-
je.On jednako promjenjuje filozofsku dijalektiku i pozitivno-naunu metodu.
Renesansa dijalektike u filozofiji njemakog idealizma svakako je djelovala i
na njegovu spremnost da otkriva i podnosi opreke i aporije u miljenim stva-
rima i u samom miljenju. Humbolt je rano shvatio da ako se jezik hoe
promiljati kao iva, energeika djelatnost ljudskog duha nije prihvatljivo u
jeziku niti u filozofsko-znanstvenom istraivanju biti jezika izbjegavati uvide
koji pokazuju razlike, suprotnosti i opreke. Fihte i Hegel su uz sve meu-
sobne razlike jezik promiljali na dijalektiko-spekulativni nain. Dijalek-
tikim poimanjem jezika, Humbolt je u izvjesnom smislu njihov prethodnik.
On spontano primjenjuje platoniku dijalektiku (dihairesis i sinagoge) da bi
ralanjivao i sintetizirao ivo tkivo jezika.Otkrivanja dihotomija i aporija u
jeziku ipak kod njega nije praeno sloenijim misaonim strategijama traganja
za njegovim jedinstvenom osnovom.Svijet o dihotomijama i aporijama pouz-
dan je znak filozofskog stupanja u sredite jezika kao djelatnog procesa. Posti-
zanje te svijesti laki je dio filozofskog i znanstvenog posla od spekulativnog
obrta u miljenju kojim se trai jedinstveni odnos jezike djelatnosti. Hegel taj
osnov oznaava onim to je u spekulativnom smislu tree (das Dritte), naime,
tree u odnosu na ono dvoje koje se sueljavaju u dihotomiji, odnosno opre-
ci. Humbolt nije spekulativni mislilac, pa pomirenje otkrivenih dihotomija i
aporija dijelom obavija maglom vlastitog agnostikog stava, a dijelom trai u
duhovnoj snazi, duhovnoj djelatnosti etc.3
Humboltovi interpretatori mahom nijesu imali spekulativnu kulturu
miljenja, nego imje i njegova dijalektika bilaneshvatljiva.Njegove su filozof-
sko-lingvistike stavove o dijalekticitetu jezika sudili rezonirajuom mjerom.
Humbolt je utemeljio filozofiju jezika ne samo filozofskim nainom pitanja o
3
Hegel je u Fenomenologiji duha i u Enciklopediji filozofijskih znanosti pokazao kako je
mogue, tavie nuno (!), jezik misliti spekulativno, jer jezik je u svojoj biti spekula-
tivan! Vidi o tome: Milenko A. Perovi, Medium duha ili kuabitka. Hegelov spekulativni
pojam jezika, asopis Arhe, br. 24/2015, Novi Sad, str. 936.
5
Milenko A. PEROVI
biti jezika nego i time to je kao ovjek dijalektike kulture miljenja ra-
zumio da se bit jezika kao duhovne djelatnosti mora moi pokazati kao pro-
ces, promjena, kretanje, rad, subjektivnost, prelaenje u drugost i svrhovitost.
Same po sebi, te odredbe nuno vode otkrivanju i miljenju opreka u jeziku.
Te su opreke: djelatnost-predmetnost, ivotnost-stvarstvenost, individua-ko-
lektiv (narod, ovjeanstvo), sloboda-nunost, govor-jezik, jezik-miljenje,
zakonomjernost-stihija, kontinuitet-diskrecija, objektivnost-subjektivnost i
nepokretnost-pokretnost.
Osnovni su principi Humboltove filozofsko-lingvistike koncepcije:
1. sinteza naturalistikog i djelatnog pristupa (jezik kao organizamduha i dje-
latnost duha); 2. dijalektiki suodnos oprenih naela (antinomija); 3. sistem-
sko-integralni pogled na jezik; 4. prioritet dinamikog, procesno-genetikog
nad strukturno-statikim pristupom jeziku; 5. shvatanje jezika kao organizma
koji sebe raa; 6. prioritet vanvremenskog (panhronikog ili ahronikog) po-
gleda na jezik nad istorijskom analizom promjena jezika u vremenu; 7. prio-
ritet izuavanja ivog govora nad opisom jezikog organizma; h. dijalekticitet
odnosa raznolikosti postojeih jezika prema jeziku kao zajednikom nasljeu
ovjeanstva; 8. pokuaj da se na idealnom planu jezik predstavi kao stupanj
prema savrenom obrazovanju jezika kao takvog; 9. odbijanje izolovanog opi-
sivanja jezika izvan povezanosti s drugim oblicima ljudske djelatnosti; 10.
posredovanje filozofskog i znanstvenog rasmatranja jezika.
Htjenje spajanja komparativne lingvistike s filozofskim razumijevanjem
jezika Humbolt je opredmetio u metodi koju je nazvao filozofskim zasniva-
njem komparacije jezika.4U duhu Kantove reformu filozofije, u sredite
razumijevanja jezika stavio je ideju slobodne ljudske djelatnosti.5 Tematske
podsticaje za filozofiju jezika nije mogao dobiti od Kanta, jer se on nije bavio
pitanjem o jeziku. S Kantom on dijeli kritiku nastrojenost prema naivnom
realizmu. Na njoj Kant temelji teorijsku filozofiju, a Humbolt filozofiju jezika.
Zajedniko mu je s Kantom i uvjerenje da polazite filozofskog i znanstvenog
miljenja ne moe biti empirijska datost, nego aprioritet konstituirajuih uslo-
va na onovu kojih pojave postaju objekti spoznaje. Rudolf Hajm jedanod
prvih Humboltovih biografa tvrdi da je Humbolt na svoj nain preuzeo Kan-
tovo uenje o transcendentalnoj shemi. Kao to postoji shematinost misli
4
Briefe von Wilhelm von Humboldt, In: Abhandlungen der Deutschen Akademie der Wis-
senschaften zu Berlin, Philosophisch-historische Klasse 1948, Nr. 3; Brief an Wollf (20.
12.1799).
5
O uticaju Kanta na Humbolta pisali su Rudolf Hajm, V. tajnberg, A. Pot i danas G.Hiper.
Kasirer kae: U Humboltovom istraivanju nalazimo optu karakteristiku Kantove filozo-
fije koja se, bez obzira na obilje radova napisanih o Kantu, u odreenom smislu i danas
smatra uzornom (Ernst Cassirer, Die Kantischen Elemente in Wilhelm von Humboldts
Sprachphilosophie, in: Festschrift fr Paul Hensel. Greiz i. V. 1923).
6
da bi bilo mogue suenje, tj.podvoenjeopaanja pod kategorije misli, isto

tako postoji i shematinost jezika; tavie, sam jezik i njegov prvi element
rije obrazuju se samo zahvaljujui njoj.6
Ernst Kasirer u djelu Kantijanski elementi u filozofiji jezika V. fon Hum-
bolta zastupa miljenje da se Humboltova filozofija jezika moe plodotvor-
no primijeniti na rjeenje problema kritike filozofije. Dualizam teorijskog i
praktikog znanja stvara osnovnu tekou Kantove kritike filozofije. Kasirer
zakljuuje da postoji sfera duha koja ne potpada pod zakone fizike (tj. pod
matematiko shvatanje nunosti) ni pod zakone teleologije praksisa (tj. etike
norme i vrijednosti). Ta sfera prvobitne duhovne energije ima vlastite prin-
cipe kojima se prevladava antiteza slobode i nunosti. I u njoj je na djelu lanac
empirijskih uzroka i posljedica, ali je ona ujedno i ovaploenje univerzalnosti
i slobode. Ta sfera je jezik u njegovoj duhovnoj samobitnosti. Sa stanovita te-
orijskog i praktikom uma, jezik je periferna pojava. Zato u arhitektonici Kan-
tovog uenja nije bilo mjesta za filozofiju jezika. Uoili su to Haman i Herder
kao prvi veliki Kantovi kritiari. Oni su shvatili da jezik ima visoku vrijednost
kao posrednik, tj. organon koji je ujedno instrumentum uma i kritike uma. Po
Herderu, kritika ljudskog uma nije mogua bez kritike ljudskog jezika.7
Herderov spor s Kantom oko jezika filozofsko ishodite je Humbolto-
ve teorije jezika. Humbolt nastoji spojiti subjektivistiku paradigmu Kanto-
ve kritike filozofije s Herderovim shvatanjem biti jezika: Subjektivna dje-
latnost u miljenju stvara objekt. Nijedan vid predstave ne obrazuje se samo
kao isto opaanje ve datoga predmeta. Djelatnost ulnih organa treba da
stupi u sintetiku vezu s unutranjim procesom djelatnosti duha. Tim po-
vezivanjem nastaje predstava koja postaje objektom; ona se onda uzima kao
ono to je naspram subjektivne djelatnosti duha; kada je opaena kao to na-
spramno, ona se opet vraa u sferu subjekta. Kod Kanta taj refleksivni pro-
ces predstavljanja i poimanja protie gluvonijemo, beslovesno. Podstaknut
Herderom, Humbolt zakljuuje da refleksivni spoznajni proces moe nastati
i trajati samo posredstvom jezika! Herder je shvatio da je jezik nezaobilazni
inilac u preoblikovanju subjektivnog u objektivno i obrnuto. Uz pomo jezi-
ka kae Humbolt unutranja duhovna djelatnost izlazi u spoljanji svijet,
ovaplouje se u govoru, a govor se vraa u uho govornika. Zahvaljujui jezi-
ku, predstava se objektivira, a da se ne odvaja od subjekta. Bez uloge jezika
u procesu objektivacije predstava i vraanja onoga predstavljenog u subjekt
ne bi bilo mogue obrazovanje pojmova. Ne bi bilo mogue ni miljenje, ak
ni kad se taj proces utei odvija. Gustav pet smatra da je u ovomHumbol-
6
Rudolf Haym, Wilhelm v. Humboldt, Lebensbild und Charakteristik, Verlag Gaertner,
Berlin 1856.
7
. . ,, , , 1963.
7
Milenko A. PEROVI
tovom generalnom filozofskom pogledu na djelu obnova helenske koncepcije

jedinstva slovesno-logikog miljenja. tavie, ona je implicite zahtijevala
radikalnu reformu logike.8 Teodor Bodamer je vrijednost Humboltove fi-
lozofije jezika vidio u pozvanosti da zavri Hegelov filozofski sistem. Nije
time mislio da ona bude dopuna Hegelovoj sistematici filozofskih disciplina,
nego da se statuira kao centralni problem filozofije duha koji u jeziku ostvaru-
je sve druge konkretne probleme filozofije.9 Filozof B. Libruks smatra da je
Humbolt ostao u predvorju dijalektike10, jer misli dijalektiki, ali ne u Hege-
lovom smislu. Jezik on promilja u cjelovitosti njegove mnogostranosti i u po-
vezanosti koju nije uvijek lako dokuiti. Sposobnost sintetikog miljenja je u
temelju njegove ideje komparativne lingvistike. Jezik ne shvata kao izolovani
objekt lingvistike, tj. gramatike analize: Komparativna lingvistika treba da
izuava jezik i ciljeve ovjeka koji se njime postiu, uopte rod ljudski u svom
postupnom razvitku i posebne narode; to su njena etiri predmeta koji stoje
uuzajamnoj povezanosti.11
Najznaajnija Humboltova filozofsko-lingvistika djela su: O upored-
nom izuavanju jezika primijenjenom na razliite epohe njegovog razvitka
(ber das vergleichende Sprachstudium in Beziehung auf die verschiedenen
Epochen der Sprachentwicklung, 1820), O razliitosti gradnje ljudskih jezi-
ka i njenom uticaju na duhovni razvitak ovjeanstva (Predgovor trotomnom
djelu O jeziku kavi na ostrvu Javi, ber die Verschiedenheit menschlichen
Sprachbaues und ihren Einluss auf die geistige Entwickelung des Menschen-
geschlechts, 183035), O uticaju razliitog karaktera jezika na literaturu i
duhovni razvitak (ber den Einfluss des verschiedenen Charakters der Spra-
chen auf Literatur und Geistesbildung, nedovreni rad, 1821) i O nastajanju
gramatikih formi i njihovom uticaju na razvitak ideja (ber das Entstehen
der grammatischen Formenundihren Einfluss auf die Ideenentwicklung, Refe-
rat podnijet Berlinskoj akademiji nauka, 17. 01. 1822).12
8
. , . , ,
1927, . 30.
9
Theodor Bodammer, Hegels Deutung der Sprache, Interpretationen zu Hegels uerungen
ber die Sprache, Felix Meiner Verlag, Hamburg, 1969.
10
runo Liebrucks, Sprache und Bewusstsein, II, Sprache, Wilhelm von Humboldt, Frankfurt
a. M., 1965.
11
W. von Humboldt, ber die Verschiedenheit menschlichen Sprachbaues... Isto, 2.
12
Vrijedi pomenuti i druge Humboltove radove o jeziku: ber Denken und Sprechen
(1795/96), Latium und Hellas (1806), Einleitung in das gesammte Sprachstudium (1810/11),
ber Sprachverwandtschaft (181214), ber den Nationalcharakter der Sprachen (1822),
ber den Zusammenhang der Schriftmit der Sprache (1823/24), ber den Dualis (1827),
Von dem grammatischen Baue der Sprachen (182729). Meu brojnim izdanjima Hum-
boltovih djela valja navesti: Gesammelte Werke, Hrsg. von Carl Brandes. Bd. 17. Berlin
18411852; GesammelteSchriften, Hrsg. von der Koniglich Preussischen Akademie der
8
2. Jezik i ovjek
Put prema filozofiji jezika i komparativnoj lingvistici Humbolta je vo-

dio preko ideje komparativne antropologije (1795). Njen zadatak on je vidio
u otvaranju pitanja o jeziku iz perspektive filozofskog pitanja o ovjeku. Zada-
tak nije tematski razvio, nego je u izvjesnom smislu obrnuo njegov strategijski
smjer nastojanjem da preko jezika dokui bit ovjeka i duha. Promjenom toga
smjera on je zasnovao ideju lingvistikog komparativizma u kojoj ispitivanje
dubinskih izvora jezika vodi razumijevanju ljudske duhovne egzistencije. Jezik
je djelo ljudskog uma, dakle, neposredno je utemeljen u ovjeku. Meutim,
jezik nije mogue objasniti svjesnim stvaranjem ljudskog uma.13 Paradok-
sija ovoga Humboltovog stava korjeni se u predrazumijevanju antropoloke
biti jezika. Njegov se stav jednako odnosi na ono apriorno i ono aposteriorno
u jeziku, tj. na transcendentalni i povijesni karakter jezika. Rjeenje problema
njihovog odnosa ne moe se dobiti Kantovim dijalektikim, nego Hegelo-
vim spekulativnim nainom miljenja. On moe pokazati jedinstvo, razliku i
suprotnost transcendentalnog i povijesnog karaktera jezika. Meutim, Hum-
boltov nain miljenja ne izlazi iz granica negativne dijalektike, to mu
uskrauje misaono iskustvo spekulativnog stava. Kod njega ideja izvornog
jedinstva jezika poput himere stalno lebdi nad eksplikacijom njegovim ima-
nentnih razlika, suprotnosti i opreka,zbog ega one gube ivi djelatni uzajam-
ni odnos. Konkretno, Kantov apriorizam usmjerava ga prema ne-istorijskoj,
ak anti-istorijskoj poziciji nepovijesnog miljenja. S druge strane, on je sljed-
benik istorizma kao prvog modernog oblika povijesnog miljenja.14 Hegel je
problem miljenja odnosa nepovijesnog i povijesnog rijeio fundamentalnom
filozofskom strategijom odnosa logike i temporalne sukcesije (an sich, fr
sich, fr uns). Humbolt za nju nije bio spreman, nego se opredijelio za Kantov
model odnosa questioiuris i questio facti. To ga je dovelo u situaciju da odnos
apriorizma i istorizma u jeziku ne moe rijeiti na ontolokoj (umskoj) razini,
nego ga sputa na znanstvenu (razumsku) razinu.
Jeziku pririe izvorni apriorni antropoloki karakter. Istodobno
naglaava njegov povijesni, dinamiki, genetiki i organski karakter. Jezik je
Wissenschaften. Abt. 14 (Bd. 117). Hrsg. von Albert Leitzmann, Bruno Gebhardt, Wil-
helm Richter. Berlin 19031936. i Werke in fnf Banden, Hrsg. von A. Flitner und K-Giel.
Darmstadt 1960.
13
W. von Humboldt, ber das vergleichende Sprachstudium in Beziehung auf die verschie-
denen Epochen der Sprachentwicklung (O uporednom izuavanju jezika primijenjenom na
razliite epohe njegovog razvitka), 1820), Abhandlungen der Kniglichen Akademie der
Wissenschaften zu Berlin aus den Jahren 18201821, Berlin 1922, s. 239260; 13, s. 248.
14
O pitanju odnosa istorizma i istoricizma, tj. povijesnog miljenja vidi: Milenko A. Perovi,
Mitologija vs. filozofija povijesti, Arhe, 14/2010, Novi Sad, str. 127.
9
Milenko A. PEROVI
apriorno usaen u ljudskom umu kao intelektualni instinkt uma.15 Jezik je

organ unutranjeg bitka, ak sami bitak ovjeka16: ovjek je ovjek samo
zahvaljujui jeziku; a da bi se stvorio jezik, on ve treba da bude ovjek.17
Jezik se ne razvija postepeno, nego nastaje odjednom:18 Bezuslovno, jezik
nastaje iz ovjeka i, naravno, malo pomalo, ali tako da organizam jezika ne
lei kao mrtvi teret u dubini due, nego se javlja kao zakon koji uslovlja-
va misaonu funkciju ovjeka te zato prva rije ve odreuje i pretpostavlja
postojanje svega jezika.19 Stvaranje jezika ne moe se izvoditi iz pojmova
niti pretpostavlja postojanje kolosalne misaone pripreme koja bi bila dokaz
postojanja sada iezlih kultura.20 Sloenost strukture jezika navodi na pret-
postavku da je ona rezultat postepenog uslonjavanja prostih struktura u hodu
vremena. Meutim, u duhu svoga apriorizma Humbolt tvrdi da jezik nastaje
iz prvobitnog stanja prirode. On je tvorevina prirode, a priroda je ljudski
um.21 Izvorna konzistentnost jezika i uniformnost njegove sloene gradnje
mogui su samo kao djelo te prirode: Ma kako bila prirodna pretpostavka
o postepenom oblikovanju jezika, oni su mogli nastati samo odjednom.22
Genijalitet stvaranja jezika nije ponajprije u uspostavljanju hijerarhije
beskonanog mnotva uzajamno povezanih odnosa, koliko u nedostinoj du-
bini najprostijih misaonih akata koji su potrebni za poimanje i reproduciranje
ak i pojedinanih jezikih elemenata. Da bi ovjek mogao razumjeti makar
jednu jedinu rije (...) cijeli jezik u potpunosti i u svim svojim uzajamnim
vezama ve treba da bude ukljuen u nju.23 Jezik kao produkt instinkta uma
moe dostii razne stupnjeve savrenstva. To znai, svaka misao moe se
izraziti na svakom jeziku,24 ne samo zbog srodnosti jezika, nego zbog gip-
kosti pojmova i njihovih znakova. Raznolikost jezika je povezana s proce-
som nastajanja ljudskog roda i nezamjenljivim sredstvom formiranja svijeta
predstava.25 Jezik se ne razvija postepeno uslonjavanjem i usavravanjem,
nego se pojavljuje odjednom kao cjeloviti i sloeni sistem usaen u ovjeku.
On postoji kao nesvjesna forma i kao intelektualna aktivnost koja se ispoljava
u aktima preokretanja svijeta u misli.
15
Isto.
16
W. von Humboldt, ber die Verschiedenheit menschlichen Sprachbaues..., Isto, 2.
17
Isto.
18
Isto.
19
Isto.
20
Isto.
21
Isto.
22
Isto.
23
Isto.
24
Isto.
25
W. von Humboldt, ber das vergleichende Sprachstudium..., Isto, 15, s. 251.
10
Strategijom prevoenja stava o apriornoj ontolokoj i antropolokoj

biti jezika u indikativne znanstvene iskaze neposredovanim prevoenjem
filozofskog u znanstveni stav Humbolt je usmjerio panju na pitanje o du-
hovnoj biti jezika, ne obezbjeujui potrebno posredovanje. Na drugoj strani,
otvorio je tekou u proklamovanoj genetikoj koncepciji jezika da iz stava
antropolokog apriorizma razvije pitanje o povijesnom karakteru jezika. Kao
ovjek svoga vremena, Humbolt nije mogao izbjei da vlastitu koncepciju je-
zika stavi u odnos s istoristikim progresizmom prosvjetiteljstva, ali ni s povi-
jesnim miljenjem svojih njemakih filozofskih savremenika. Pitanje o povi-
jesnosti i komparaciji jezika navodi ga na pitanje o povijesnosti ovjeanstva.
Humbolt pokuava proi izmeu scileteleologizma i Haribde principa kauzal-
nosti. Svjetska povijest ponekad pokazuje uzlove koje nije mogue razveza-
ti, ali nesumnjivo sugerira misao o kretanju naprijed, o progresu.26 Sadraj
joj je tenja za ostvarenjem humanistikog ideala ovjeanstva i stvaranjem
viih oblika kulture. Meutim, nijesu predvidljivi putevi pojavljivanja ljuds-
ke duhovne sile u njenoj raznovrsnosti. Pojava izvanrednih individualnosti
ne moe se objasniti samo istorijskim kontinuitetom. Humbolt odbija postu-
laciju sistema povijesnih ciljeva i beskonanog usavravanja: Ispunjavajui
predodreenja prirode, sve ivo prolazi svoj put do potonjeg daha. Svaki
stvor prolazi isti put postojanja voen ivotnim principom (Lebensprinzip).
No, e god da se pojavio ovjek, ostao je ovjekom. Oovjeenje ovjeka
moe se razumjeti kao uzlazni proces stalnoga usavravanja: U kulturnom
i moralnom razvitku ovjeanstva skrivena je nesumnjiva planomjernost.
Postoji ona i u drugim oblastima duha, ali je manje vidljiva. S jezikom je stvar
kompleksnija: Koliko je neobjanjiv njegov izvor, toliko je nepredvidivo nje-
govo djelovanje; i najvea dostignua ove ne moraju nuno biti potonja po
vremenu nastajanja.27
Humbolt odbija jednostranost tumaenja jezika kao ogledala po-
vijesti. Jezici su objektivacija osnovnih sila koje tvore svjetsku povijest
ovjeanstva. U dijalektikom uzajamnom odnosu inilaca jezika i povi-
jesti krije se perspektiva mogue integracije istorije i lingvistike na novim
naelima. Izbjegavi teleologizam u razmatranju povijesti i jezika, Humbolt
nije uspio izmai tekoama istorizma. Objanjenje povijesnog procesa svih
duhovnih oblika kao i jezika ne treba traiti u ranije odreenom cilju
ljudske povijesti, nego u njihovom prauzroku koji smatramo nedokuivim.
Povijesnost jezika on objanjava pogledom unazad, a ne i pogledom naprijed:
Sve to ivi u duhovnom i materijalnom svijetu, moe se smatrati produktom
26
27
Isto.
11
Milenko A. PEROVI
jedne sile koja lei u osnovi svega i koja se razvija po zakonima koji su nam
nepoznati.28
Humbolt na mala vrata vraa teleologizamidejomgenetikog razmatra-
nja jezika. Jezik je rad duha usmjeren prema odreenom cilju.29U manjoj ili
veoj mjeri on moe biti dostignut. Ozbiljenje toga cilja zavisi od niza inila-
ca: od moi djelovanja duhovnog principa na jezik, predodreenosti za jezi-
ko stvaranje (jasnoa predstava i pojmova, mo oznaavanja, jezika imagina-
cija, harmonija i ritam zvukova, gipkost govornih organa, otrina i suptilnost
sluha), tradicije, povijesnih okolnosti etc. Jeziku ne uspijeva uvijek ostvariti
ak ni tendenciju koja je u njemu sasvim jasno naznaena.30 Humbolt tvrdi
da svaki jezik, s jedne strane, od svoga nastanka ima sve to mu je potrebn
te, s druge strane, jezik podlijee genezi, usavravanju etc. Prvi stav slijedi
iz uvida u prvi stupanj u hijerarhiji jezike organizacije, jer i tzv.grubi i
barbarski dijalekti imaju sve potrebno za potpunu upotrebu, jer se javljaju kao
forme, kao to su ih dostigle najrazvijenije i najznatnije forme, u kojima se
tokom vremena mogao iskristalisati cijeli karakter jezika, pogodan da vie ili
manje potpuno izrazi svaku misao.31S druge strane, usavravanje jezika ne
moe se povezivati s poetnom etapom njegovog nastajanja: Usavravanje
pretpostavlja takvo stanje koje narod postie samo tokom dugih godina svoga
razvitka, u procesu u kome trpi ukrteni uticaj drugih naroda. Takvo ukrtanje
dijalekata je jedan od najvanijih momenata u nastajanju jezika.32
Na tragu Herdera, Humbolt pitanje o temporalnom i povijesnom karak-
teru jezika pokuava rjeavati u isto vrijeme s ozbirom na inilac vremena i ne-
zavisno od njega. Tako mijea shvatanja o apriornoj i aposteriornoj egzistenciji
jezika. Dijelom apstrahira od spoljanjih empirijskih inilaca nastajanja jezika,
dijelom se bazira na njegovoj unutranjoj genezi. Po ovoj drugoj strani, jezik je
jedinstveni dar ovjeka, njegova bitna antropoloka odlika. Genetikom (isto-
ristikom) koncepcijom jezika Humbolt je morao odgovoriti na pitanje o razvo-
ju jezika. Ideja razvoja ini jednu od vodeih ideja njegovog vremena, posebno
njemakog idealizma i Hegela. Ta ideja izraena je i u naslovu njegovog vode-
eg lingvistikog djela33. Humbolt kae: Duhovni razvitak, ak i s krajnjom
usredsreenou i zatvorenou karaktera, mogu je samo zahvaljujui jeziku,
a jezik pretpostavlja obraanje biu koje je odvojeno od nas i koje nas poima.34
28
Isto.
29
W. von Humboldt, ber die Verschiedenheit menschlichen Sprachbaues..,Isto, 5.
30
Isto.
31
W. von Humboldt, ber das vergleichende Sprachstudium.., Isto, 3, s. 240.
32
Isto, 6., s. 242.
33
ber die Verschiedenheit des menschlichen Sprachbaues.., Isto, 5.
34
Isto, 9.
12
Slino Hegelu, Humbolt ideju povijesti temelji na stavu o samorazvi-

janju duha.35 To znai da je jezik vrsto isprepletan s duhovnim razvitkom
ovjeanstva i prati ga na svakom stupnju njegovog lokalnog progresa ili re-
gresa, odraavajui u sebi svaki stadij kulture.36 No, svojevrsnim aprioristi-
kim redukcionizmom Humbolt pretpostavlja neko nulto povijesno stanje u
kome nema kulture ni duhovnog razvitka, nego postoji samo jezik. Taj stav
baca posebno svijetlo na ontoloko porijeklo jezika: Jezik nastaje iz takvih
dubina ljudske prirode da u njemu nikada ne treba vidjeti namjernu tvorevi-
nu, stvaranje naroda. U njemu, oita nam je iako neobjaljiva po svojoj biti
samodjelatnost (Selbstthtigkeit), i na tom planu on uopte nije proizvod
niije djelatnosti, nego neproizvoljna emanacija duha. Nije tvorevina naroda,
nego dar koji ih je dopao, njihova unutranja sudbina. Oni se njime koriste, ne
znajui kako su ga izgradili. I svi jezici, oito, uvijek se razvijaju istodobno
s procvatom naroda njihovih nosilaca, satkani od njihove duhovne samo-
bitnosti, koja na jezike namee neka ogranienja. Kada kaemo da je jezik
samodjelatan, samostvoren, boanski slobodan, a jezici skovani i zavisni od
naroda kojima pripadaju, to nije prazna igra rijei. Naime, svi posebni jezici
ogranieni su odreenim okvirima,37 a opet su jedinstvene tvorevine inte-
lektualne tvorake snage.
3. Jezik kao organizam, organ, sistem i djelatnost
U razvijenom ili rudimentarnom obliku kod Humbolta se mogu nai

sva odreenja jezika koja e dominirati u potonjoj lingvistici i filozofiji jezika
ili koja e biti predmet kritikih konfrontacija. On odreuje jezik kao organi-
zam, organ, sistem i djelatnost.
U svojim ranim lingvistikim djelima postavlja pojam jezika kao orga-
nizma. Podsticaj mu dolazi iz klasicizma i romantizma koji su pomou pojma
organizma pokuavali razumjeti strukturu ljudskih, posebno umjetnikih dje-
la. Humanistike znanosti i lingvistika 19. vijeka primile su ideju organizma
od prirodnih znanosti. Privlanost te ideje dolazila je od samorazumljivosti
shvatanja da je organizam strukturirana cjelina, a njeni dijelovi imaju funkcije
koje su podreene svrsi postojanja cjeline. Djelovi organizma su uzajamno
fukcionalno povezani i svaki je nuan za funkcionisanje svih ostalih. U skladu
35
Isto, 1: Diese in dem Laufe der Jahrtausende und in dem Umfange des Erdkreises, dem
Grade und der Art nach, verschiedenartige Offenbarwerdung der menschlichen Geisteskraft
ist das hchste Ziel aller geistigen Bewegung, die letzte Idee, welche die Weltgeschichte
klar aus sich hervorgehen zu lassen streben mu.
36
W. von Humboldt, ber die Verschiedenheit menschlichen Sprachbaues.., Isto, 3.
37
Isto,9, 10.
13
Milenko A. PEROVI
s velikom filozofskom rehabilitacijom pojma svrhe koja je zapoeta s Kan-

tom i do kraja provedena kod Hegela unutranje ustrojsto organizma shvata-
no je kao svrhovito, dakle finalistiki ili teleonomiki, posebno s obzirom na
razumijevanje ivih bia i dinamikih fenomena.
Po Humboltu, cjelina ovjeka dovrava se u jeziku. Cjelina ne nastaje
spajanjem samostalnih djelova, nego oni pretpostavljaju postojanje cjeline.
Ona nije zbir, nego je organizam. Jezik se veli Humbolt pred nama ra-
skriva kao unutranji cjeloviti organizam.38On dijeli prirodu organskog, jer
svako u njemu postoji samo po drugome i sve po jednome, kao snaga koja
proima cjelinu.39 Jezik je mediastinum40 u kome sezbliavajunajrazliitije
individualnosti. S karakterom on stoji u najtjenjoj i najivljoj povezanosti.41
Organizam jezika nastaje iz ljudske potrebe za govorom. U njegovom formi-
ranju sudjeluje cijeli narod: Razgraniavanje razliitih osobenosti jezika vodi
razgraniavanju istraivanja podruja jezika i podruja jezikih sposobnosti
ovjeka.42 Podstaknut Humboltovim stavovima, Beker je napisao optu gra-
matiku pod nazivom Organizam jezika.43 Meutim, pokuaj Augusta lajhera
da lingvistiku utemelji na organicistikoj paradigmi naiao je na ozbiljni kri-
tiki otpor.44 Najvanije su implikacije shvatanja jezika kao organizma: (1)
Jezik je samostalna graevina koja je nezavisna od ovjeka; (2) Kako iva
bia jezikom slijede vlastite puteve, tako postoje kao subjekti; (3) Jezik pod-
lijee evoluciji; (4) Lingvistika primjerena svom predmetu, tj. jeziku kao or-
ganizmu, mora biti prirodna znanost. Iako je u vodeim tokovima savremene
filozofije jezika odreenje jezika kao organizma generalno naputeno, ono jo
ima zastupnika.
Rije organizam je nauni neologizam nastao u novom vijeku, dok rije
organ (gr. organon) dolazi iz starogrkog jezika i oznaava orue. Primije-
38
Isto, 2.
39
W. von Humboldt, ber das vergleichende Sprachstudium.., Isto, 4: theilt darin die
Natur alles Organischen, da Jedes in ihr nur durch das Andre, und alles durch die eine, das
Ganze durchdringende Kraft besteht.
40
Mediastinum(sredogrue) je proctor izmeulijevogidesnogplunogkrila; ove u prijenos-
nom smislu znai ivotno sredite s nizom vitalnih organa.
41
W. von Humboldt, ber die Verschiedenheit menschlichen Sprachbaues..., Isto, 6.
42
W. von Humboldt, ber das vergleichende Sprachstudium.., Isto, 10, s. 244.
43
Karl Ferdinand Becker, Organismus der Sprache, Verlag Kettembeil, Frankfurt a.M. 1841.
44
August Schleicher, Die Darwinsche Theorie und die Sprachwissenschaft, Verlag H. Bh-
lau, Weimar, H. Bhlau 1873: Die Sprachen sind Naturorganismen, die, ohne vom Willen
des Menschen bestimmbar zu sein, entstanden, nach bestimmten Gesetzen wuchsen und
sich entwickelten und wiederum altern und absterben; auch ihnen ist jene Reihe von Er-
scheinungen eigen, die man unter dem Namen Leben zu verstehen pflegt. Die Glottik, die
Wissenschaft der Sprache, ist demnach eine Naturwissenschaft; ihre Methode ist im ganzen
und allgemeinen dieselbe wie die der brigen Naturwissenschaften (s. 6).
14
njena kao odredba jezika, rije organ povezuje dva razliita smisla, iako su
Grci oba izraavali istim terminom. Jednom oznaava ivo tijelo, razliito od
drugih tijela, odreeno svojom funkcijom i oblikom. Razlika izmeu organiz-
ma i organa kao odredbe jezika u tome je to se jezik shvata kao dio ovjeka,
a ne samostalan od njega. U drugom smislu oznaava pojam jezika kao orua
(Werkzeug). Jezik kao orue ne smatra se dijelom ovjeka, nego onim to je
on nainio.45 Takvo instrumentalistiko poimanje jezika u bitnom je danas
naputeno.46 Humbolt ne samo da nije dijelio to poimanje nego mu se nepo-
sredno suprotsavljao. ta kod njega znai odredba jezika kao organa? Jedan
od najnavoenijih stavova njegove filozofije jezika glasi: Jezik je organ koji
oblikuje misao.47Ne kae Humbolt da jezik stvara misli, nego da ih obli-
kuje.48 tavie, jezik je organ unutranjeg bitka, ak sami bitak, ukoliko on
korak po korak stie unutranju jasnou i spoljanje ovaploenje.49Konkret-
nije: Rije koja je jedina sposobna da pojam uini samostalnom jedinicom u
svijetu misli, daje mu mnogo od sebe, a ideja koja stie odreenost zahvalju-
jui rijei, uvodi istodobno u izvjesne granice.50 Ne deava se to apstraktno,
u jeziku uopte, nego u realnim, konkretnom jezicima: Miljenje ne zavisi
naprosto od jezika uopte, nego do izvjesnog stepena ono je uslovljeno takoe
od svakog odreenog jezika.51
Humbolt je anticipirao stanovite o jeziku kao sistemu koje je danas
iroko prihvaeno. Jezik je cjelina u kojoj svaki njen element, pa i onaj najma-
nji, ne nastaje bez postojanja jedinstvenog principa forme koja proima sve
njene dijelove. Dijelovi jezika ne ulaze u pojam forme jezika kao izolirane
injenice, nego samo ako se u njima skriva jedinstveni nain obrazovanja je-
zika. Jezik ima sistemski karakter. Osnovni zadatak lingvistike je izuavanje
45
Jezik u smislu langue je nainjen od ovjeka, ali u smislu langage je dio njega.
Antropoloki je znaajno da ovjek postavlja isto tako jezik kao svoje orue izmeu sebe
i svijeta da bi svijetom manipulirao i ovladavao. Misao da jezik posreduje izmeu ovjeka
i svijeta javlja se kod Humbolta. Ideja o jeziku kao meu svijetu izmeu ovjeka i svijeta
ima veliki znaaj kod neohumboltovca Leona Vajsbergera (Weisgerber).
46
Po instrumentalnoj koncepciji jezika, koju je Platon razradio u Kratilu, jezik je sredstvo,
instrument, orue komunikacije. Jezikom ovjek komunicira sa zajednicom, utie na druge
ili manipulira. Radikalne kritike ove koncepcije uinile su da se izraz jezik kao orue
moe prihvatati samo kao metafora, a ne kao bitno obiljeje jezika.
47
W. von Humboldt, ber die Verschiedenheit menschlichen Sprachbaues..., Isto, 14: Die
Sprache ist das bildende Organ des Gedanken.
48
ibid: Die intellektuelle Ttigkeit... ist aber auch in sich an die Notwendigkeit geknpft,
eine Verbindung mit dem Sprachlaute einzugehen; das Denken kann sonst nicht zur Deut-
lichkeit gelangen, die Vorstellung nicht zum Begriff werden.
49
50
Isto, 14.
51
Isto, 14.
15
Milenko A. PEROVI
svakoga poznatoga jezika u njegovim unutranjim vezama i odnosima. Svoje-

vrsnost prirode cjeline pokazuje se uvijek odnosom njenih dijelova. Humbolt
zakljuuje da u jeziku nema niega odijeljenog, nego je svaki njegov samo-
stalni element samo dio cjeline. Jezik u svojim mnogoobraznim primjenama
moe se pojmiti samo kad se razmotre njegovi odnosi. U odnosima pojmova
koji ine jezik, pokazuje se cijeli njegov genij.
Nastanku jezika kao sistema ne prethode kolosalni misaoni napo-
ri njegovih tvoraca, jer jezik nije mogue objasniti kao svjesno stvaranje
ljudskog uma. Jezik je neposredno uspostavljen u ovjeku i javlja se kao
instinkt uma (Vernunftinstinct) ili intelektualni instinkt (intellectueller In-
stinct). Samo iz prvobitnog prirodnog stanja moe nastati jezik, koji je djelo
prirode, ali prirode ljudskog uma.52 Intelektualitet jezika sastoji se u funda-
mentalnom aktu preokretanja svijeta u misli (in dem Acte der Verwandlung
der Welt in Gedanken).53 Jezik nuno nastaje u ovjeku, ali ne lei u obliku
mrtve mase u tami due, nego kao zakon uslovljava funkcije misaone moi
ovjeka.54 On ima neku granicu organizacijske dovrenosti, poslije ijeg
dostizanja ne trpi vie nikakve izmjene ni njegova organska izgradnja niti nje-
gova struktura.55U sistemskim izvornim granicama odvija se usavravanje
jezika: Ako je jezik ve stekao svoju strukturu, onda najvanije gramatike
forme vie ne trpe nikakve promjene. Dakle, jezik ne moe nastati drugaije
nego odjednom ili, tanije reeno, jeziku u svakom momentu njegovog posto-
janja treba da je svojstveno sve to ga ini jedinstvenom cjelinom.56 Kao ne-
posredno pokazivanje organske biti u njenom ulnom i duhovnom znaenju,
jezik je cjelina povezanih jezikih pojava koja sve proima: Bit jezika ne-
prekidno se ponavlja i koncentriki pojavljuje u njemu samom; ve u prostoj
reenici, zasnovanoj na gramatikoj formi, vidi se njego puno jedinstvo; i kao
to sjedinjavanje najprostijih pojmova podstie na djelovanje cijelu ukupnost
kategorija miljenja, e je ono pozitivno negativno, dio cjelina, jedinstve-
no mnotveno, posljedica uzrok, sluajno nuno, relativno apsolutno,
izmjereno u prostoru odreeno u vremenu, e jedan oeaj nalazi sebi odjek
u drugom, tako postie jasnou i odreenost izraza najprostije sjedinjavanje
misli, u izobilju rijei pojavljuje se kao predstavljen jezik kao cjelina.57
Humboltova misao o jeziku kao organskoj cjelini, tj.organizmu opred-
metila se u lingvistikim koncepcijama koje jezik shvataju kao sistem. To
52
Isto.
53
Isto, 6.
54
Isto.
55
W. von Humboldt, ber das vergleichende Sprachstudium.., Isto, 2,s. 240.
56
Isto, 4, s. 241.
57
Isto.
16
se odreenje najprije javlja kod A.F. Pota,58a onda i kod Gabelenca59 koji se
smatra prethodnikom De Sosira. Gabelenc kae: Svaki jezik je sistem iji se
ukupni dijelovi organski uzajamno povezuju i uzajamno djeluju. Sumnja se
da bi ijedan njegov dio smio nedostajati ili biti drugaiji, a da se cjelina ne bi
promijenila.60Taj opis jezikog sistema vrlo je slian Humboltovom opisu je-
zikog organizma.Zajednika im je ideja meuzavisnosti svih djelova jezika.
Valja imati na umu da se u lingvistici u 20. vijekasistemom naziva ono to se u
19. vijeku zvalo organizmom. Pojam sistema dodue ne implicira animistiku
ideju da jezik vodi vlastiti ivot.Sistem nije nuno finalistiki orijentiran kao
to je to organizam, nego je u pravovaljanosti (Regelmigkeit) i hijerarhij-
skoj strukturiranosti (hierarchischen Strukturiertheit). Strukturalna lingvistika
temelji se na toj pretpostavci. De Sosir je postavio njenu noseu ideju: Jezik
je sistem iji su uslovi utvreni i e vrijednost jednoga vodi istodobnom prisu-
stvu drugih.61 De Sosir je postavio dihotomiju langue vs. parole. Langueje
pojedinani jezik kao istorijski ogranieni i socijalno raspoloivi semiotiki
sistem.Paroleje govor, tj.ukupnost iskaza koji se nalaze u govornim tvorevi-
nama i razumijevanju govora, a koji aktualiziraju jedinstva langue. De Sosir
je tom razlikom dao zadatak lingvistici da istraujelangue, a neparole, dakle
sistem, a ne njegovu aktalizaciju.62Intencija lingvistike da se izbori za svoj
osebujni predmet nalazei ga u jeziku kao sistemu donijela je i opasnost
ruenja mostova prema suednim naukama.Ako se jezik shvata prvenstveno
kao sistem, onda se u stranu gura cjelina djelatnosti koja ga aktualizira.Dr-
ei da opisani sistem ima psihiki realitet, lingvisti su zakljuivali da to
moe biti presudni inilac da se jezik produktivno ispituje psiholokim meto-
dama. Pokuaji ostvarivanja te ideje zavravali su u slijepoj ulici. Oto Bolnov
kritiki zakljuuje: Govor o sistemima, strukturama i relacijama umjesto o
sposobnostima, procesima i operacijama objanjava se bez sumnje velikim
58
August Fridrih Pot (18021865), njemaki lingvist, profesor u Haleu, jedan od utemeljitelja
opte lingvistike.
59
Hans Georg Conon von der Gabelentz (18401893) jedan je od najznaajnijih lingvista 19.
vijeka.
60
G. v.d. Gabelentz, Die Sprachwissenschaft. Ihre Aufgaben, Methoden und bisherigen Er-
gebnisse, Weigel Nachf, Leipzig, 1901: Jede Sprache ist ein System, dessen smtliche Tei-
le organisch zusammenhngen und zusammenwirken. Man ahnt, keiner dieser Teile drfte
fehlen oder anders sein, ohne da das Ganze verndert wrde (s. 481).
61
F. de Saussure, La lange est un systme dont tous les termes sont solidaires et o la valeur
de l'un ne rsulte que de la prsence simultane des autres. Najpregnantniju i najee
citiranu formulacija ideje jezika kao sistemadao je Antoan Meje (Antoine Meillet) u djelu
Uvod u uporedno izuavanje indoevropskih jezika (Introduction l'tude comparative des
langues indo-europennes, 1903): Svaki jezik je sistem u kome je sve uklopljeno (s.407).
62
F. de Saussure, Isto, I, 3.
17
Milenko A. PEROVI
dijelom putem forme u kojoj lingvisti predstavljaju svoj objekt.63Pokazuje se

da Humboltovo shvatanje jezika kao djelatnosti moe biti ozbiljna opozicija
strukturalistikom shvatanju jezika.
Dijalektiki karakter stava o formi jezika vodio je Humbolta u koncepciju
razumijevanja jezika kao djelatnosti. Jezik u sebi odrava antitetiku postojanosti
i prolaznosti. Govorje ivo, ali i prolazno manifestiranje jezika. Pismo je nain
fiksiranja (mumificiranja) jezika, njegova odbrana od prolaznosti govornog
trenutka. Odnos govora i pisma pokazuje kako antitetika prolaznosti i postojano-
sti u jeziku postie unutranje pomirenje, ali istodobno se i odrava kao antiteti-
ka. Ko omoguava da ta antitetika uopte nastaje, da se odrava, ali i da dovodi
do unutranjeg pomirenja u jeziku? Niko drugi do ljudska duhovna snaga koja
tvori jezik: Otkrivanje ljudskih duhovnih snaga, koje se u razliitom stepenu i
na razne naine izvrava tokom hiljada godina na prostoru zemnoga ara, najvii
je cilj kretanja duha, konana ideja koja treba jasno da proistekne iz svjetsko-po-
vijesnog procesa.64 Razlika meu jezicima dolazi od djelatnosti ljudskih du-
hovnih snaga (rzeugungmenschlicherGeisteskraft): Jezik i duhovne snage ne
razvijaju se odvojeno ni sukcesivno, nego ine nerazdijeljenu zbilju intelektual-
nih sposobnosti. Narod stvara svoj jezik kao orue ljudske djelatnosti, dajui mu
da se slobodno razvija iz svojih dubina; zajedno s tim trai i stie neto realno,
neto novo i vie; dostiui to na putevima poetskog tvoratva i filozofskih anti-
cipacija, on sa svoje strane postie obrnuto djelovanje i na svoj jezik.65
Kada bi se jezik shvatio samo kao proizvod djelatnosti, neobjanjiva bi
bila njegova unutranja ivotvorna antitetika: Jezik ne treba razmatrati kao
mrtvi proizvod (Erzeugtes), nego kao stvaralaki proces (Erzeugung).66Hum-
bolt kae: Jezik nije produkt djelatnosti (ergon), nego je djelatnost (ener-
geia). Njegovo istinsko odreenje zato moe biti samo genetiko.67 On je
63
Otto Friedrich Bollnow, Wilhelm von Humboldts Sprachphilosophie, Zeitschrift fr Deut-
sche Bildung, 14. Jg. 1938, Heft 3, s. 102112, Die Rede von Systemen, Strukturen und
Relationen statt von Fhigkeiten, Prozessen und Operationen erklrt sich zweifellos zum
groen Teil durch die Form, in der den Linguisten ihr Objekt vorliegt (Vidi odjeljak:
Sprache als System).
64
W. von Humboldt, ber die Verschiedenheit menschlichen Sprachbaues.., Isto, 2.
65
Isto, 10.
66
Isto, 10: Man mu die Sprache nicht sowohl als ein todtes Erzeugtes, sondern weit mehr
als eine Erzeugung ansehen!
67
Isto, 12: Die Sprache, in ihrem wirklichen Wesen aufgefat, ist etwas bestndig und in
jedem Augenblicke Vorbergehendes. ... Sie selbst ist kein Werk (Ergon), sondern eine T-
tigkeit (Energeia). Ihre wahre Definition kann daher nur eine genetische sein. Sie ist nm-
lich die sich ewig wiederholende Arbeit des Geistes, den artikulierten Laut zum Ausdruck
des Gedankens fhig zu machen. Unmittelbar und streng genommen, ist dies die Definition
des jedesmaligen Sprechens; aber im wahren und wesentlichen Sinne kann man auch nur
gleichsam die Totalitt dieses Sprechens als die Sprache ansehen.
18
djelatnost duha koja se stalno obnavlja, usmjerena na to da artikulirani zvuk

uini pogodnim za izraavanje misli.68Kako shvatiti odnos energeje i forme?
Zajedniki im je akt sinteze zvuka i smisla: Jezik je stalno obnavljajui rad
duha usmjeren na to da stvori artikulirani zvuk za izraavanje misli.69 Formu
jezika koja nikako nije samo takozvana gramatika forma ovako odre-
uje: Postojano i jedinstveno u toj djelatnosti duha, koje uzdie artikulirani
zvuk do izraavanja misli, uzeto u svoj cjelovitosti veza i sistematinosti, ini
formu jezika.70
Genetika definicija primijenjena na energeju i formu odbija
odreenje jezika kao ergona. Humbolt implicite poruuje strukturalistikoj
lingvistici: jezik nije statika sistemska struktura, nego proces dinamike
djelatnosti! Jezik se filozofsko-lingvistiki mora razmatrati in actu! Njime
se odmah pokazuje da forma jezika nije plod naune apstrakcije. Ona ima
realni bitak, ne u jeziku uopte nego u posebnim jezicima. Sinteza u
ovom ili onom jeziku nije apstraktno-logiki akt niti psihiki proces koji tee
u individualnoj svijesti, nego akt koji ima socijalni karakter. Djelovanje je-
zika kao energeje mjeri se obimom forme konkretnog jezika. Energeia nije
samo govorni, nego uopte stvaralaki proces (Erzeugung) jezika.71 Mrt-
vi produkt (todtes Erzeugtes) i produkt djelatnosti (Ergon) su pojmovi
istog poretka. Oni izraavaju statiku taku gledanja na jezik kao na objekt
analitikog ralanjujueg miljenja.72 Takvo je miljenje Humbolt u ranim
spisima nazvao mrtvom anatomskom operacijom. Njoj on suprotstavlja
fizioloki pristup koji zahtijeva razmatranje jezika u njegovoj cjelovitosti
i ivim vezama.73 Umjesto analitikog i statikog metoda, Humbolt postu-
lira dinamiku koncepciju razmatranja jezika kao stvaranja (Erzeugung),
djelatnosti (Tatigkeit), energeje (Energeia). Njegova ideja o energeikom ka-
68
Isto; Pojam energeia prvi put se susree u glavi Forma jezika (8 Uvod).
69
Isto.
70
Isto.
71
Isto.
72
Isto, 9: Jezik naprosto nije pasivan, ne samo da upija utiske nego iz sve beskonane
raznovrsnosti moguih intelektualnih tenji bira jednu odreenu, preraujui u kretanju
svoje unutranje djelatnosti svaki spoljanji uticaj. Jezik ne treba tretirati i idui s duhov-
nom samobitnou kao neto spoljanje i odvojeno od nje; i zato, iako se na prvi pogled
ini drugaije, jezik se u biti ne moe nauiti, nego se on moe samo probuditi u dui... Na
taj nain, iako su tvorevine nacija... jezici, ipak, ostaju tvorevinama individua, jer ih moe
stvoriti svaki posebni ovjek, i to samo onda kad svaki rauna s razumijevanjem svih, a svi
opravdavaju njegova oekivanja.
73
Isto, 9: Izmeu ustrojstva jezika i uspjeha u drugim oblicima intelektualne djelatnosti
postoji neosporna povezanost. Ona se krije prije svega... u ivotvornim tendencijama koje
snaga stvaranja jezika putem akta preokretanja svijeta u misli koja se ispoljava u jeziku
harmoniki rasprostire po svim djelovima svoje oblasti.
19
Milenko A. PEROVI
rakteru jezika stoji nasuprot svim potonjim idejama dehumanizacije jezika,

scijentistikog antropologizma, etnolingvistikih teorija etc.74
Citirana literatura:
Abhandlungen der Deutschen Akademie der Wissenschaften zu Berlin,

Philosophisch-historische Klasse 1948, Nr. 3; Brief an Wollf , 20. 12. 1799.
Antoan Meje (Antoine Meillet), Uvod u uporedno izuavanje indoe-
vropskih jezika (Introduction l'tude comparative des langues indo-eu-
ropennes, 1903).
August Schleicher, Die Darwinsche Theorie und die Sprachwissenschaft,
Verlag H. Bhlau, Weimar, H. Bhlau 1873.
. . ,, , ,1963.
runo Liebrucks, Sprache und Bewusstsein, II, Sprache, Wilhelm von
Humboldt, Frankfurt a. M., 1965.
Ernst Cassirer, Die Kantischen Elemente in Wilhelm von Humboldts
Sprachphilosophie, in: Festschrift fr Paul Hensel. Greiz i. V. 1923.
. , . -
, , 1927.
G. v.d. Gabelentz, Die Sprachwissenschaft. Ihre Aufgaben, Methoden und
bisherigen Ergebnisse, Weigel Nachf, Leipzig, 1901.
Karl Ferdinand Becker, Organismus der Sprache, Verlag Kettembeil,
Frankfurt a.M. 1841.
Milenko A. Perovi, Medium duha ili kuabitka. Hegelov spekulativni po-
jam jezika, asopis Arhe, br. 24/2015, Novi Sad, str. 936.
Milenko A. Perovi, Mitologija vs. filozofija povijesti, Arhe, 14/2010, Novi
Sad, str. 127.
Otto Friedrich Bollnow, Wilhelm von Humboldts Sprachphilosophie, Zeit-
schrift fr Deutsche Bildung, 14. Jg. 1938.
Rudolf Haym, Wilhelm v. Humboldt,Lebensbild und Charakteristik, Verlag
Gaertner, Berlin 1856.
Theodor Bodammer, Hegels Deutung der Sprache, Interpretationen zu He-
gels uerungen ber die Sprache, Felix Meiner Verlag, Hamburg, 1969.
74
U posthumboltovskoj literaturi diskusije su u bile usmjerene na to da se pojam djelatno-
sti u psiholingvistikom smislu shvata kao govorni proces. Pojam djelatnosti uglavnom
nije tumaen s obzirom na pojam energeia, nego je i ona shvatana kao govorna djelat-
nost. Tako je izgubilo humboltovsko presudno znaenje pojma duha za odreenje oba poj-
ma. Taj e se gubitak itekako pokazati u raspravama u kojima se pokuava promiljati
odnos jezika kao sistema i kao djelatnosti (Coseriu, Jespersen etc.). Vidi: .
.,. , 1982., kaoi .. . .,
, ", 6. , 1981).
20
Wilhelm von Humboldt, ber die Verschiedenheit menschlichen Spra-

chbaues und ihren Einluss auf die geistige Entwickelung des Menschenges-
chlechts (O razliitosti gradnje ljudskih jezika i njenom uticaju na duhovni
razvitak ovjeanstva; Predgovor trotomnom djelu O jeziku kavi na ostrvu
Javi, 183035), Kniglichen Akademie der Wissenschaften, Berlin 1836.
Wilhelm von Humboldt, Gesammelte Werke, Hrsg. von Carl Brandes. Bd.
17. Berlin 18411852.
Wilhelm von Humboldt, GesammelteSchriften, Hrsg. von der Konig-
lich Preussischen Akademie der Wissenschaften. Abt. 14 (Bd. 117).
Hrsg. von Albert Leitzmann, Bruno Gebhardt, Wilhelm Richter. Berlin
19031936.
Wilhelm von Humboldt, Werke in fnf Banden, Hrsg. von A. Flitner und
K-Giel. Darmstadt 1960.
W. von Humboldt, ber das vergleichende Sprachstudium in Beziehung
auf die verschiedenen Epochen der Sprachentwicklung (O uporednom
izuavanju jezika primijenjenom na razliite epohe njegovog razvitka),
1820), Abhandlungen der Kniglichen Akademie der Wissenschaften zu
Berlin aus den Jahren 18201821, Berlin 1922.
Milenko A. PEROVI
HUMBOLDTS FOUNDATION OF PHILOSOPHY OF LANGUAGE

(Part I)
The time of the late Enlightenment, Sturm und Drang movement and
philosophy of German idealism brought the need for philosophical reflection
on essence and origin of language. Language became an important philosop-
hical issue for Wilhelm von Humboldt. He showed that the language issue
required a research of its anthropological essence. Furthermore, it opened a
number of questions that make Humboldts philosophy of language: the rela-
tionship between language and thinking, understanding language as a system,
organ, organism and activity, the relationship of language and Volksgeist,
problem of language and world view, determining the inner form of lan-
guage. The author of the present paper discusses the above issues in separate
thematic sections.
Key words: Wilhelm von Humboldt, language, philosophy of language,

comparative linguistics, inner form of language
21
UDK 930.2:003.349.2
Izvorni nauni rad
Dubravko JAKI (Tuzla)
Univerzitet u Tuzli
dubravko.jakic@hotmail.com
JEZIKE OSOBITOSTI KTITORSKOG NATPISA

ZETSKOG EPISKOPA NEOFITA
U pogledu ktitorskog natpisa zetskog episkopa Neofita ovim

radom predoit e se meusobno proimanje staroslavenskog i
narodnog, crkvenoslavenske varijante irilinih natpisa bo-
sansko-humske, zetsko-humske, iriline grafije i bosanine di-
plomatske i epigrafske u poetku svog razvoja. U fonolokom
pogledu razmotrit e se osobine vokalizacije u ranoj fazi razvo-
ja narodnog jezika na humskom tlu bosanskog i crnogorskog
tipa, ponaanje poluglasa u konsonantskim grupama i njihovo
mogue izjednaavanje te pojava protetskih vokala na poet-
ku staroslavenskog leksema koji je intermedij pisarskih kola
u srednjovjekovnoj tradiciji udaljavanja od irilskog kanonskog
pravopisa i pribliavanju narodnim normama iskaza u funkciji
crkvenoslavenskog bogosluja. U tom pravcu razvoja jezinih
formulacija, koje se knjiki utvruju i razrauju od staroslave-
nizama, posluit e nam ortografske title, oblici interpunkcije
u humskome tekstu izjavnog tipa u razini dvolinijskog sustava
biljeenja, naini pisanja brojeva u takvom grafijskom sustavu,
grafema za pojedine iriline znakove, a prvenstveno skraiva-
nje morfolokih oblika rijei pri emu e se uobliiti paralela
kontinuiranog povijesnog razvoja jezinog ustrojstva postojeih
razina i oblasti prouavanja fonolokih redakcijskih obiljeja
nekad ujednaenog prostora s proizvoljnostima u pisanju i go-
voru, odlikama narodnih crta unutar bogosluja, klasinog staro-
slavenskog teksta, i slubenih kodifikacija prvenstveno u planu
ortografije, preko gramatikih nastavaka u fazi oblikovanja na-
rodnih leksema, do sintaksikih pozicija i rasporeda grae rijei.
Natpis je klesan na ploi od ukastog pjeara s puknutom sre-
dinom. Ploa se nalazila nad ulazom sv. Petra u selu Bogdaii-
ma u Boki Kotorskoj.
Kljune rijei: redakcija staroslavenskog jezika, starosla-
venski jezik, narodni jezik, kodifikacija, ortografija, title, dvo-
linijski sustav
23
Dubravko JAKI
UVOD

Ktitorski natpis zetskog episkopa Neofita je na ploi od ukastog pje-
ara koja je u sredini puknuta. Nalazila se nad ulazom crkve sv. Petra u selu
Bogdaiima u Boki Kotorskoj. Natpis je uzidan u novo proelje kad je sre-
dinom XIX vijeka crkva produena. Crkva je obnovljena 1925. godine. Ploa
s natpisom ugraena je desno od zapadnog portala na visini od 2,55 m od ze-
mlje. Natpisno polje dugo je 1,14 m, iroko 0,20 m, visina slova ujednaena:
3 cm. Slova zavravaju trouglasto. Dubina ureza je 2 mm.1
1. Tranliteracija
irilina transliteracija ktitorskog natpisa zetskog episkopa Neofita

irilina transliteracija zabiljeena je ovako:2
1) + v[ ime w(t)ca i s([)na i s(ve)tago d(u)ha i s(ve)t[#e b(ogorodi)

ce. i s(ve)t[#h[ i vr[hovnih[
2) ap(osto)l[.8 m(i)l(os)ti0 b(o)iwv[. 9p(isko)p[ zetski# newfit[.
s[zdah[
3) hram[ si#. v[ wblast[ s(ve)t(a)go m(i)haila. v[ d([)i b(o)go([)
stivago
4) i b(o)gom[ dr[avnago. i s(ve)torodnago. g(ospodi)na kral8
st7fana u-
5) roa s([^#)na pr[vov7nannago kra(l)8 st7fana. vnuka s(ve)t(a)go
6) (s)imewna nemane. v[ l(7)to : : (o) : indiktiwn[ . v# +
Latinina transliteracija ktitorskog natpisa zetskog episkopa Neofita

Latinina transliteracija postojeeg irilinog natpisa po vlastitom ita-
nju glasi ovako:
1) + V[ ime (t)ca i s(y)na i s(ve)tago d(u)ha i s(ve)tye b(ogorodi)ce . i

s(ve)tyh[ i vr[hovnih[
2) ap(osto)l[ . ja m(i)l(os)tiju b(o)iv[ . jep(isko)p[ zetski nefit[ . s[z-
dah[
3) hram[ si . v[ blast[ s(ve)t(a)go m(i)haila . v[ d([)ni b(o)go([)stivago
4) i b(o)gom[ dr[avnago . i s(ve)torodnago . g(ospodi)na kralja stfana u-
1
Tomovi, 1974: 44.
2
Isto.
24
Jezike osobitosti ktitorskog natpisa zetskog episkopa Neofita
5) roa s(y)na pr[vovnannago kra(l)ja stfana . vnuka s(ve)t(a)go

6) (s)imena nemane . v[ l()to : . ps [=1269] . indiktin[ . v [=12] +
2. Slobodan prijevod na savremeni bosanski/hrvatski/srpski jezik
U ime Oca i Sina i svetoga Duha i svete Bogorodice i svetih i vrhov-

nih apostola. Ja, milou Boijom, zetski episkop Neofit sazidah ovaj hram u
oblast svetog Mihajla u bogoastive, Bogom dravne i svetorodne dane gos-
podina kralja Stefana Uroa, sina Prvovjenanog kralja Stefana, unuka svetog
Simeuna Nemanje. U ljeto 1269, indikcije 12.
3. Ortografija

Natpis poinje i zavrava oznakom kria. Na izvornom natpisu postoji
oznaka za veliko irilino slovo B koja je oznaena podebljanou, ne ra-
zlikom u visini slova to u paleografijskom smislu postoji u tekstu izvora
takoer podebljano je slovo e u ime i h u d(u)ha. Taka se nalazi u sredini
dvolinijskog sistema pisanja,3 osim ispred zavnog v gdje se nalazi na donjoj
crti dvolinijskog sistema, i samo u jednom sluaju odvaja reenicu od ostalog
dijela teksta: : s[zdah[ hram[ si :. U ostalim primjerima taka u sredini retka4
predstavlja sintagmatski predah u itanju:
1) + V[ ime (t)ca i s(y)na i s(ve)tago d(u)ha i s(ve)tye b(ogorodi)ce : i

s(ve)tyh[ i vr[hovnih[
2) ap(osto)l[ : ja m(i)l(os)tiju b(o)iv[ : jep(isko)p[ zetski nefit[ : s[zdah[
3) hram[ si : v[ blast[ s(ve)t(a)go m(i)haila : v[ d([)ni b(o)go([)sti-
vago
4) i b(o)gom[ dr[avnago : i s(ve)torodnago : g(ospodi)na kralja stfana u-
5) roa s(y)na pr[vovnannago kra(l)ja stfana : vnuka s(ve)t(a)go
6) (s)imena nemane : v[ l()to : : ps : indiktin[ . v +
Ispred slova u brojnoj vrijednosti u zavrnom dijelu teksta nalazi se
dvotaka. Slova u brojnoj vrijednosti oznaena su titlom te semantiki razdvo-
jena takom ispred (slovo ) i takom iza (digram v):
3
U paleografiji postoji termin dvolinijskog sistema zamiljenih dviju paralelnih linija kojima
se odreuje visina i oblik slova u izvornom natpisu spomenika.
4
Taka se obino pisala na sredini izmeu dviju linija. (Nikoli: 35)
25
Dubravko JAKI
Skraenice u tekstu su kontraktirani leksemi,5 isputena sredina rijei:
1. o(t)ca
2. s(y)na
3. s(ve)tago
4. d(u)ha
5. s(ve)tye
6. b(ogorodi)ce
7. s(ve)tyh[
8. ap(osto)l[
9. m(i)l(os)tiju
10. b(o)iv[
11. jep(isko)p[
12. s(ve)t(a)go
13. m(i)haila
14. d([)ni
15. b(o)go([)stivago
16. b(o)gom[
17. s(ve)torodnago
18. g(ospodi)na
19. s(y)na
20. kralja
21. s(ve)t(a)go
22. (s)imena
23. l()to

Tekst je nastao po uzoru na staroslavenski grafijski sistem pisanja:
scriptura continua.6
Leksem uro rastavljen je na u-roa u etvrtome i petom retku po zako-
nu otvorenog sloga gdje se posljednji slog rijei ili kraj retka morao zavravati
samoglasnikom ili jednim od poluglasnika. Bitno je naglasiti da u izvornom
tekstu nema znaka za grafijsko rastavljanje rijei na kraju retka niti za nastav-
ljanje iste na poetku novog retka.7

5
Leksemi obiljeeni nadrednim znacima (titlom) u kojima su se u procesu pisanja isputala
slova iz sredine rijei, pa takvi leksemi su kotraktirani a takva pojava kraenja staroslaven-
skih oblika leksema naziva se kontrakcija. (Damjanovi, 2004: 85)
6
Rijei se nisu odvajale jedna od druge: cio se red pie izjedna. (Nikoli: 34)
7
U vrlo kasnim hrvatskim glagoljinim tekstovima stavljat e se znak = ako se rije nastav-
ljala u narednom retku. (Damjanovi, 2004: 85)
26
Leksemi pr[vovnannago, s(ve)torodnago, dr[avnago, vr[hovnih[

nemaju poluglasnika izmeu postojeih suglasnika nn, dn, vn, vn niti je to
oznaeno znakom apostrofa u izvorniku, grkim spiritom, i u irilinoj tran-
sliteraciji kojim se biljee isputeni samoglasnici, osobito poluglasnici.8
U vrijednosti glasa jat, zamjenica ja, i u gramatikim morfemima vri-
jednosti ja, kralja, dolazi ligatura . Umjesto dananjeg glasa o u primjerima
kao to je oca stoji ot[ - w.
Pismo je staroslavenska irilica, i to ustavnog tipa.9
4. Fonoloke osobitosti
Prijedlog u
Za razliku od bosanskih natpisa s kraja 10. stoljea natpis episkopa
Neofita biljei nevokalizirano v[, prijedlog u:v[ ime, v[ oblast, v[ dni, te u
poetnoj suglasnikoj skupini imenice vnuka.10
Vokal y(y)
Samoglasnik jeri(y) nije zamijenjen s i i slui kao primjer za potiva-
nje staroslavenske i narodne ortografske norme: stye, styh[, te pretpostavljeno
s(y)na (x2). Za ovaj glas postoji specifian grafem u tekstu.11
8
V.: Damjanovi, 2004: 85; Nikoli: 32.
9
Naziv ustav za odreeni tip irilskog pisma mogao je nastati tek onda kada se pored njega
pojavio i drugi tip pisma nazvani brzopis. Valjalo je dakle oznaiti posebnim nazivom
onaj tradicionalni i jedini tip pisma kojim su se i dalje pisale osobito bogoslubene knjige.
Bogosluenje se vrilo po tipiku ili ustavu (to znai: zakon, odredba, propis), kojim se grki
naziv prevodio na staroslavenski jezik. Prema tome i ustavno pismo ili pismo po ustavu je
ono koje propisuje crkveni ustav za pisanje bogoslubenih ili crkvenih knjiga. Od izraza
pisanje po ustavu dobiven je izraz pisanje ustavom i time je stari naziv ustav dobio novo,
ire znaenje. (ori, 1971: 84)
10
stsl. v[nuk > stbos.unuk > bos.unuk. Glas u u staroslavenskim spomenicima pisao se na dva
naina: u i @. (ori, 1990: 87) U bosanskim epigrafskim natpisima, Humaka ploa,
s kraja X stoljea primjeujemo vokaliziran prijedlog u u invokaciji: U ime oca i sina i
svetoga duha.
11
Paralelno sa ujednaavanjem oba poluglasnika i obinim pisanjem samo znaka [, treba
istai da se umesto u srpskoj recenziji crkvenih spomenika pisalo samo i. Osem toga, i u
glasovnom pogledu izvreno je uproivanje izgovora u i. Pre ove epohe razvitka srp-
skohrvatskog jezika se izgovaralo drugae nego i a za ovo ima dokaza. Kod stranih hro-
niara u reima srpskohrvatskim se obino beleilo sa u, naprimer Nemislo (Nemslo).
Prelaz u i izvren je postepeno: prvo iza zadnjonepanih suglasnika k, g, h, naprimer:
paki (iz: pak), v[ v7ki (iz:v[ v7ki). Tako je i u najstarijem irilskom crkvenom spomeniku
sa osobinama naeg narodnog jezika, u Miroslavljevom jevanelju. U ostalim sluajevima,
pak, u srpskoj redakciji crkvenoslovenskog jezika, pisalo se a ne y. To i u drugim slu-
ajevima od XIII veka zamenjuje se u pisanju sve ee sa i, a to je znak da se i u primerima
bilo i sl. nije izgovorao stari glas ve i. U XV veku znak se uspostavlja u prepisima
27
Dubravko JAKI
Trea palatalizacija
Pod treom, progresivnom, palatizacijom podrazumijevamo promjenu
glasova k, g, h u c, z/z, s u sluaju da se nau iza samoglasnika i, [, , u natpisu
oca: N jd. ot]k], G jd. ot]ka> ot]ca> o(t)ca.12
Do XII stoljea talas jezinih promjena kulminirat e prodorom narod-
nog govora u predloke staroslavenskih tekstova: diplomatskih, bogoslube-
nih, epigrafskih. Staroslavenski jezik, ponajprije knjievni jezik Slavena, po-
staje kodificirana pisarska norma s postojeim fonolokim i morfofonolokim
izmjenama koje se ogledaju u pisarskim grafijskim rjeenjima. Fonoloke i
fonetske promjene u govoru osvjedoit e se i u glagoljinom i irilinom
grafijskom sistemu, te meusoban utjecaj ovih grafija postavit e pravila ra-
zlikovanja staroslavenskog teksta pojedinog kraja, odreenog naroda, svrhu u
kojoj je pisan i emu je namijenjen. Najvanija fonoloka izmjena jeste izjed-
naavanje, potom gubljenje poluglasnika u slabom, i vokalizacija u jakom
poloaju tako da od XII stoljea uslijedit e tendencija nepisanja grafema bez
odgovarajue glasovne vrijednosti izuzev pisarskog osobitog htijenja po uzo-
ru na bogoslubene tekstove i vlastitu pisarsku naobrazbu. 13
Resavske kole; ali to nema veze sa govornim jezikom: to je samo jedan znak vraanja
tradiciji, starijem nainu pisanja. Ovo je dolo otuda to je Konstantin Filozof, pisac XV
veka, poeo 'ispravljati' knjige i nain pisanja doterivati prema onome kako je to injeno u
bugarskoj prepisivakoj koli arhiepiskopa Jeftimija. (Pavlovi: 15) Pored Pavlovievih
izlaganja teze pedesetih godina prolog stoljea o smjeni y/i i biljeenju tog glasa u podru-
ju jedne od postojeih staroslavenskih recenzija i redakcija, specifian grafem za vokal y
() je grafijska pojava u epigrafici i poveljama srednjeg vijeka, a njegova zamjena s i dogo-
dila se u junoslavenskom sistemu dananjih standardnojezinih oblika. Pod redakcijom
se u slavenskoj filologiji podrazumijeva prilagoavanje staroslavenskoga jezika i njegovih
kategorija ivome govoru pieva kraja.(...) Za razliku od recenzija, koje predstavljaju svje-
sno nastojanje da se neki tekst (ili odreeni tekstovi) poprave ili bilo kako prema neemu
izmijene, redakcije su obino nehotini refleksi, kao sluajne omake ili sline pojave preko
kojih se ivo govorno tlo samo od sebe, spontano probijalo pod utjecajem govora pisca.Do
toga je dolazilo uprkos njegovu nastojanju da ostane vjeran jeziku originala koji je prepisi-
vao. (V.: Vojislav P. Nikevi, Crnogorska redakcija staroslovjenskoga knjievnog jezika
i Miroslavljevo jevanelje, Lingua Montenegrina, broj 1, 53, 2008, Cetinje)
12
Treu palatalaziciju razlikujemo po redoslijedu elemenata. Prvu i drugu palatalizaciju ka-
rakterizira regresivni karakter: prednjojezini samoglasnici nalaze se iza stranjojezinih
suglasnika. U treoj palatalizaciji samoglasnici se nalaze ispred suglasnika pa je rije o
progresivnom karakteru glasovne promjene. (Damjanovi, 2005: 72)
13
Npr.: stsl. d]n] > d[n[ > stbos.dan[ > bos. dan. Tvrdo jor se izjednaava u korist mekog
jer i zamjenjuje postojeim [. U jakom poloaju, pod akcentom i ispred sloga s drugim
poluglasnikom, jer ([) se vokalizira u a pri emu ovaj intenzitet i period razvoja fonolo-
kog sistema jezika odgovara starobosanskom, starohrvatskom, starosrpskom, starocrnogor-
skom, a daljnja faza gubljenja poluglasnika u slabom poloaju, na kraju rijei kao zavrnog
vokala, bosanskom, hrvatskom, srpskom, crnogorskom knjievnom jeziku.Zakon otvore-
nog sloga grafijski se vie ne moe uoiti gubitkom ovih poluvokala/poluglasnika, a ostaje
28
Poluglasi jer([) i jor(])

U natpisu zastupljeno je ujednaavanje tvrdog poluglasnika ] u korist
mekog [ te u cijelom tekstu nailazimo samo na meko [ u razliitim poloajima:
na kraju rijei: v[, s(ve)tyh[, vr[hovnih[, ap(osto)l[, b(o)iv[, jepiskop[ ,
neofit[, hram[, oblast[, bogom[, indiktin[;
na kraju sloga: s[dah[, dr[avnago, pr[vovnnago.
Uproivanje upotrebe jerova rezultat je utjecaja narodnog govornog
jezika na staroslavensku grafiju u kojoj jo od XII stoljea nije bilo razlike
u pisanju izmeu tvrdog jora ], poluglasnika zadnjeg reda, i mekog jer [,
poluglasnika prednjeg reda. U paleografskim obiljejima upotreba tankog jer
javila se prvo u staroj Zeti. Poluglasnici su izjednaeni na itavom podruju
naeg jezika, samo u izgovoru postojala je razlika izmeu samoglasnika po-
stali od tvrdog i mekog poluglasnika. I prije XII stoljea i meki i tvrdi polugla-
snik se izgovorao kao e u Zeti, a poslije je uslijedila i zamjena samoglasnikom
e. U pravopisu to je rezultiralo upotrebom samo jednog jera, a preovladalo je
tanko jer pod makedonskim utjecajem. ori navodi da se iz Zete ortograf-
ska pojava upotrebe tankog jera proirila i na ostala podruja srpske rilice.
(ori,1990: 71)
Glas jat(7)
Jat (7) je na svom etimolokom mjestu za ije vrijednosti izgovora pret-
postavljamo da je e: stfana(2x), l()to, pr[vovnannago. Staroslavensko jat
po izgovoru bilo je najblie samoglasniku a, dok u junoslavenskim jezicima
samoglasniku e. Izgovarao se s prejotacijom ukoliko se naao na poetku ri-
jei, odn. ja: sti = jasti, sli = jasli. U jeziku se jat poeo dvojako izgovarati:
kao ja i j+jat: dubleti jasle i jesti. Staroslavenska grafija ovakve pozicije sloga
ili poetak rijei biljeila je jatom i jotovanim grafemom: sti i jasti. Poslije se
izgovor ovog glasa u istonim junoslavenskim jezicima pribliio u cijelosti
fonemu e.14
vaiti u granicama fonema gdje prouzrokuje glasovne promjene kao to je nepostojee a.

Povelja Kulina bana zadrava poluglasnike kao uzor na postojee kanonske tekstove, ali
bez fonemske vrijednosti. Tako u jednom starobosanskom grafijskom sistemu jerovi dolaze
kao ostatak staroslavenskog, tanije crkvenoslavenskog pismenog naslijea, pri emu sta-
roslavenski izraz supostoji s leksemima novijih morfolokih varijanti nastali pod utjecajem
morfofonolokih promjena u narodnom jeziku. Pojavu ovog tipa sustavnog postojanja dvaju
oblika grafemskih inaica u pisanju jednog administrativnog dokumenta, jednog jezinog
sadraja, moemo okarakterizirati za grafijsko, leksiko supostojanje. (V.: Damjanovi,
2005: 52)
14
ori, 1990: 70.
29
Dubravko JAKI
Prejotirani vokali ja () i je()

Jotovana slova (prejotirani vokali) nalazila su se u svim irilinim spo-
menicima iz XI vijeka, s tim da njihova upotreba nije dosljedna. Tamo gdje se
pisao jat u vrijednosti ja ili je govorimo o glagoljinom prepisku ili predloku
koji ima vezu s glagoljinom tradicijom jer u glagoljici nisu postojali grafemi
za ligaturno ja( ) i je(). Ukoliko su umjesto jata u vrijednosti ja i je dolazile
ligature, esto u obliku i proteze postojeim vokalima e, i a (Damjanovi,
64), rije je o irilskoj tradiciji pisanja ili varijanti spomenika koji je prepisan
iz irilinog teksta. (ori, 1990: 70)15
Budui da se pojedini samoglasnici, u ovom sluaju e, nisu mogli nai
na poetku rijei, poetnog sloga, dolazila je proteza ligaturno je () zabilje-
eno u leksemu jepiskop[.
Ligatura ja primjetna je na kraju sloga kral- iza vokalnog l u primjeru
kralja(2x). Natpisi bosanskohercegovakih prostora jedninu imenice kralj bi-
ljee krala/kralu.16 Zamjenica za prvo lice jednine ja, nominativ, napisana je
ligaturom ja.
Ligatura jo dolazi na kraju rijei iza vokala i u nastavku instrumentala
jednine -iju: m(i)l(os)tiju.

Prva palatalizacija
Primjer prve palatalizacije pronai emo u pridjevu b(o)iov[ u sluaju
kad se suglasnik g nae ispred samoglasnika i: stsl. b(o)giv[ > b(o)iv[.17
5. Morfoloke osobitosti
Imenice mukog roda

U genitivu jednine imenica mukog roda preovladava gramatiki na-
stavak -a, a postojee ope imenice ubrajamo u staroslavensku deklinaciju
o-tipa: d(u)ha, g(ospodin)a, s(y)na, vnuka, kralja. Od postojeih imenica istog
deklinacionog tipa mukog spola izdvajaju se vlastite imenice: mihaila, stefa-
na, simeuna.
15
tavie ima rukopisa u kojima uopte nema slova . To znai da se u njima uvalo pravo-
pisno jedinstvo sa glagoljskim rukopisima. Naporedo sa slovom nainjeno je u irilici i
jotovano slovo koje nije nikada imalo svoj pandan u glagoljici. Time je nastala jo vea
razlika u pravopisu meu dvema slavenskim azbukama.
16
Koerinska ploa: slui banu stipanu i kralu tv(rt)ku. (imi, 2009)
17
Pod prvom palatalizacijom podrazumijevamo promjenu stranjojezinih suglasnika k, g, h
pred prednjojezinim samoglasnicima ( i, e, [, , ) u , , , tj. k>, g>, h>. (Damjanovi,
2005: 71)
30
Imenica ap(osto)l[ ope vrste mukog roda ispisana je u genitivu mno-

ine i svojim gramatikim nastavkom -[ i rodom uvrtavamo je u staroslaven-
sku deklinaciju o-tipa mukog roda.18
Imenica o(t)ca mukog je roda u jednini i svojim palatalnim suglasni-
kom c u zavrnom slogu ispred [ svrstava se u imenicu staroslavenske -jo
deklinacije mukog roda: N jd.:ot[c[ ; G jd.: o(t)ca.19 Takoer, vlastita ime-
nica uroa u genitivu je jednine gramatikog nastavka -a, a u zavrnom slogu
sadri palatalni suglasnik te je svrstavamo u imenicu -jo deklinacije mukog
spola.
Od imenica o-deklinacije mukog roda zastupljeni su i nominativni
oblici: opa imenica s prejotiranom vokalom u poetnom slogu kao protezom
i zavrnim gramatikim nastavkom za ovaj deklinacioni tip -[ - jepiskop[;
opa imenica indiktion[, te vlastita imenica mukog spola Neofit[.
U akuzativu jednine gramatikog nastavka -[ o-deklinacije mukog
roda prisutna je imenica hram[.
Imenica b(o)gom[ mukog je roda u instrumentalu jednine s grama-
tikim nastavkom -om[ za instrumental imenica o-deklinacije mukog roda.
Akuzativ mnoine primjeujemo u imenici d[ni na osnovu gramatikog
nastavka -i pri emu uviamo i-deklinacioni tip imenica mukog roda.20
Vlastita imenica mukog spola u genitivu jednine, singularia tantum,
jeste Nemane koja se deklinira po a-deklinaciji enskoga roda budui da u no-
minativu jednine zavrava na -a. Genitivnim nastavkom -e, umjesto starosla-
venskog -y, imenica upuuje na morfoloke izmjene staroslavenskog deklina-
cionog sistema pod utjecajem narodnog jezika, pa uviamo genitivni nastavak
-e umjesto staroslavenskog -y: rije je o glasovnom, ako promatramo glasov-
nu okolinu imenice, te morfolokom krianju pri emu gramatiki nastavak
-e (sufiks) iz narodnog jezika dolazi na tvorbenu osnovu imenice Neman-a.21

18
Imenice mukog roda koje u nominativu jednine imaju doetni -]/[ (ovisno jesu li se izjen-
daili poluglasi ili sistem pisanja slijedi korist mekog jera) dekliniraju se po o-deklinaciji
mukoga roda:bog], grad], glad], drug]. (Damjanovi, Slovo iskona: 124)
19
Imenice mukog roda koje u nominativu jednine imaju doetno -[, a ispred njega palatalni
suglasnik dekliniraju se po -jo deklinaciji mukog roda:vra[, no[, kon[. (Damjanovi,
2004: 125)
20
Imenice mukog roda koje ispred nominativnog doetka -[ imaju tvrdi suglasnik mijenjaju
se po i-deklinaciji mukoga roda: gvozd[, gost[, nog]t[.
21
Na istom jezinom sadraju preklapaju se jezini izrazi iz razliitih sustava:odn. narodnom
leksikom morfemu dodavao se staroslavenski gramatiki morfem i obrnuto. Npr.: kom-
parativi pridjeva mlad -i > mladi. (Damjanovi, 2005: 52). U sluaju imenice Nemana
u pitanju je obrnut proces tvorbe:staroslavenskoj osnovi dodaju se nastavci iz narodnog
jezika: Neman -e.
31
Dubravko JAKI
Imenice srednjeg roda

Imenica srednjeg roda koja se zavrava na -o u nominativu i akuzativu
je l()to i predstavlja o-deklinacioni tip srednjeg roda.22
U akuzativu jednine srednjeg roda imenica konsonantske -en- promjene
dolazi imenica ime.
Imenice enskog roda

Imenica b(ogorodi)ce je u genitivu jednine, enskog je roda, ope vrste,
gramatikog narodnog genitivnog nastavka -e umjesto staroslavenskog - po
kojem je i svrstavamo u ja-deklinaciju enskog roda imenica.Osim genitivnog
nastavka imenica bogorodica u nominativu jednine ima nastavak -a, a sve
imenice enskog roda koje se zavravaju na -ica i -[nica u staroslavenskome
jeziku svrstane su u ovaj deklinacioni tip.23
Imenica enskog roda m(i)l(os)tiju u instrumentalu je jednine i gramati-
kog nastavka -iju umjesto staroslavenskog -[j.Iako postoji krianje staroslaven-
skog i narodnog jezinog sustava u tvorbi imenice, imenicu po staroslavenskoj
deklinacijskoj logici svrstavamo u i-deklinacioni tip enskog roda imenica.24
Imenica enskog roda oblast[ takoer je i-deklinacije gramatikog na-
stavka -[ za akuzativ jednine.

Zamjenice
Zamjenica za prvo lice nominativa jednine ja posebne deklinacije za
ovu vrstu zamjenica predstavljena je ligaturno razliito od povijesnojezi-
nih natpisa s grafijskim jatom(7) u poloaju postojee zamjenice.25
Zamjenica si (si#) pokazna je zamjenica ovaj zamjenike deklinacije
meke varijante akuzativa jednine mukog roda.26
22
Imenice srednjeg roda na -o:selo, igo, bogat[stvo, msto i dr. (Damjanovi, 2004: 124)
23
Po ja-deklinaciji enskog roda mijenjaju se imenice enskog roda na -a kad ispred toga
doetka imaju palatalni suglasnik:dua, mra, prit[a, nda.Pridodaju se imenice enskog
roda na -i(bogyni, rabyni), i mukog spola (junoa, prd[tea). Po ovoj deklinaciji idu i
imenice na -ica i -[nica:csarica, dvica, it[nica, riz[nica. (Damjanovi, 2004: 126).
24
Sve imenice enskog roda na -[ u nominativu jednine mijenjaju se po i-deklinaciji enskog
roda: kost[, r[, krpost[, junost[. Iznimka je samo imenica kr[v[ koja pripada -]v- dekli-
naciji. (Damjanovi: 126)
Imenica bogorodica ve je bosanskog, crnogorskog i srpskog knjievnog narodnog ob-
lika svojim staroslavenskim oblikom bogorodica, a imenica milost (milost[) u natpisu je
kriani oblik staroslavenske osnove milost- i genitivnog nastavka -iju - stsl. milost[ > stbos.
milost[: I jd. milostiju > bos.milost: I jd.milostju: milosu>milou.
25
Povaljski natpis (Tomovi; 1974): irilina transliteracija drugi red: 7 [s]]zdah] s]7
v(ra)ta [b(o)]-
Latinina transliteracija drugi red: ja [s]]zdah] s] v(ra)ta [b(o)]-
26
Damjanovi: 98: Po mekoj varijanti sklanjale su se zamjenice:s[ - sja(si), se, moi - mo -
32
Pridjevi
U natpisu zetskog episkopa Neofita nalaze se pridjevi odreenog vida
sloene pridjevske deklinacije27 tvrde deklinacijske varijante:
s(ve)tago [d(u)ha] u genitivu jednine mukog roda;

s(ve)tye [b(ogorodi)ce] u genitivu jednine enskog roda;
s(ve)t(a)go [(s)imena] u genitivu jednine mukog roda (singularia tantum);
s(ve)tyh[ [ap(osto)l[] u genitivu mnoine mukog roda;
vr[hovnih[ [ap(osto)l[] u genitivu mnoine mukog roda;
zetski [jep(isko)p[] u nominativu mnoine mukog roda;
svetago [m(i)haila] u genitivu jednine mukog roda(singularia tantum);
b(o)go([)stivago [d([)ni] u akuzativu mnoine mukog roda;
dr[avnago [d([)ni] u akuzativu mnoine mukog roda;
s(ve)torodnago [d([)ni] u akuzativu mnoine mukog roda;
pr[vovnannago28 (kralja) u genitivu jednine mukog roda.29
moe, tvoi - tvo - tvoe, svoi - svo - svoe, na[ - naa - nae, va[ - vaa - vae, ii - ija - ije...
Nikoli; 120: Pokazna zamjenica s[ ovaj slina je u svojoj promeni mekoj varijanti
zamenike deklinacije, ali se od nje razlikuje u pojedinim oblicima koji se grade od osnove
*s[jo... Ovaj oblik pokazne zamjenice s[ u nominativu i akuzativu jednine mukog roda
ispisan je s i i iicom: si.Negdje u N jd. m. r. pored s[ susreemo sii (Supr.), si (Supr.), s[i
(Mis.) i sei (Euh.).
27
Nikoli: 127: U odreenom vidu pridjevi se mijenjaju po sloenoj pridjevskoj deklinaciji.
Sloena pridjevska deklinacija spoj je imenike i zamjenike deklinacije:srastanje imeni-
kih oblika pridjeva i odgovarajuih oblika anaforske zamjenice *j[, *ja, *je.Prvobitno je
veza izmeu imenikog oblika i anaforske zamjenice bila ralanjiva: nom. jed. .r. nova +
ja; s.r. novo + je.Uslijed glasovnih i morfolokih promjena stvoren je i trei tip deklinacije.
28
Pridjevi dr[avnago, s(ve)torodnago, pr[vovnannago, kao i vr[hovnih[ ne biljee po-
luglase izmeu suglasnika: v i n, d i n, n i n, te v i n. Iako su po praslavenskom zakonu
otvorenog sloga, i staroslavenskoj grafiji, u jakom poloaju, nisu napisani svjedoimo
staronarodnim leksemama i redakcijskim izmjenama. Osim promjene fonolokog stanja
glasovne okoline leksema na morfolokom planu uoljive su inovacije u prednosti kra-
ih nastavaka nad duim oblicima nastavaka u kontraktiranim leksemama: s(ve)tye < stsl.
svtyj (ne pie se ligatura nego glas e), s(ve)tyh[< stsl. svtyih[ (saimanje nastavka u
jedno y s vrijednou i u morfemu -yih[), potom i vr[hovnih[< vr[hovnyih[ (saimanje u
i). (V.: Nikoli: 128)
29
U svim oblicima pridjeva koji su svrstani ispred imenice na koju se odnose postoji kon-
gruencija u sintagmi koju ine: slaganje u kagorijama roda, broja i padea.U tekstu pridjevi
u ulozi atributa nalaze se iza imenice na koju se odnose.Oblici pridjeva s nastavkom -ago
narodnog su oblika nastalog procesom ujednaavanja nastavaka:stsl. svt[ > stbos/sthrv/
stsrp/stcrn. svet[: G jd. sveta + jego = svetajego >svetago > bos/hrv/srp/crn. svetoga.U sta-
rocrnogorskome, kao i u ostalim navedenim povijesnim razdobljima dananjih standardnih
jezinih oblika, dolo je do razvitka nazalnog vokala u fonoloko e:pt>pet; svt[>svet[.
Krai oblici genitivnih (i akuzativnih) nastavaka sloene promjene -ago preovladavaju u
narodnom izrazu umjesto -ajego da bi poslije bili zamijenjeni zamjenikim nastavcima
iz govornog jezika (v.: Brozovi: 26): umjesto svetajego, dr[avnajego, svetorodnajego
33
Dubravko JAKI
Pridjev neodreenog vida enskog roda imenike a-deklinacije b(o)

iv[ nema staroslavenski nastavak za instrumental -oj kao ni imenica na
koju se odnosi -iju umjesto -[j; ve nastavak -ov[:
b(o)iv[ [m(i)l(os)tiju] u instrumentalu jednine enskog roda.

Brojevi
Natpis zetskog episkopa Neofita demonstrira jedan od naina pisanja
brojeva u grafijskim sustavima staroslavenskog i starobosanskog jezika: slov-
nim grafemima upotrebljavanim za oznaavanje brojne vrijednosti.30 Brojevi
u natpisu episkopa Neofita ispisani su brojnim vrijednostima u obliku slova
pod titlom:, , ; v#. To su glavni brojevi po prirodi: godina 1269 (, , ) ;
indikcija 12 (v#).
Glagoli
Primjeujemo oblik sigmatskog aorista u 1.l.jd. s[zdah[.31
Nepromjenjive vrste rijei
Od nepromjenjivih vrsta rijei najei je veznik i te prvotni prijedlog32
v[ s akuzativnim imenicama:v[ oblast, v[ l()to, v[ d([)ni.
6. Sintaksike osobitosti
Natpis episkopa Neofita poinje invokacijom:

+ V[ ime (t)ca i s(y)na i s(ve)tago d(u)ha i s(ve)tye b(ogorodi)ce. i s(ve)tyh[
i vr[hovnih[ ap(osto)l[.
U sastavu ove invokacije zastupljeni su:
pisano je svetago, dr[avnago, svetorodnago, a dolaze oblici svetog/svetoga, dravnog/

dravnoga, svetorodnog/svetorodnoga s naveskom ili bez. Savremeni jezik biljei genitivni
nastavk -og/-oga u pridjevima odreenog vida koji se javlja neto kasnije u kontinuiranoj
povijesti jezika.
30
Titla kao nadredni znak slui za obiljeavanje skraeno napisanih rijei i za upotrebu slova
u vrijednosti broja. (Nikoli: 32)
31
Damjanovi: 132: Aorisna osnova je dobivena tako to se na infinitivnu osnovu dodavao
morfem s. Glagolima kojima se infinitivna osnova zavrava na samoglasniki morfem do-
davala se sigma i nastavci: ], o, o, ov, ta, te, om[, te, : npr. glagola-h-].
32
Staroslavenski prijedlozi u velikom broju stigli su iz praindoevropskoga, a manji broj iz
praslavenskoga. Prvobitno su to bili morfemi s adverbijalnim znaenjem u oznaavanju
prostornih odnosa. Kasnije su se izdiferencirala znaenja. Takve prijedloge koje pripada-
ju praindoevropskome i praslavenskome naslijeu zovemo prvotnim. Prijedlog v[ dolazi
esto s akuzativom: i pride v[ hramin; potom s lokativom:blagoslovena ty v[ enah[.
(Damjanovi: 152)
34
dalji objekt u akuzativu s prijedlogom - v[ ime;

posesivni genitivi: oca, s(y)na, d(u)ha, b(ogorodi)ce, ap(osto)l[;
kongruentni atributi:s(ve)tago, s(ve)tye, s(ve)tyh[, vr[hovnih[.
Pravi subjekti u natpisu su: ja, Nefit[. Subjekatski skup ine idui
leksemi: ja m(i)l(os)tiju b(o)iv[ jep(isko)p[ zetski nefit[. U ovom subje-
katskom skupu prisutan je instrumental sredstva: m(i)l(os)tiju b(o)iv[.
Prosti glagolski predikat s[zdah[ otvara mjesto pravom objektu u akuzativu
bez prijedloga:hram[. Objekatski skup ine dvije lekseme: imenica i kongru-
entna pokazna zamjenica ovaj: hram[ si. Prilonu oznaku mjesta ine idui
leksemi:v[ blast[ s(ve)t(a)go m(i)haila. Tvorena je od prijedlono-padenog
izraza v[ blast[ i od supstantivne imenike sintagme iduih sintaksema: kon-
gruentnog atributa s(ve)tago i imenice m(i)haila.
Prilonu oznaku vremena ine idui leksemi: v[ d([)ni b(o)go([)stiva-
go i b(o)gom[ dr[avnago. i s(ve)torodnago g(ospodi)na kralja stfana uroa.
Tvori je sloena slobodna sintagma sainjena od tri kongruentne i tri
nekongruentne imenske sintagme:
a) kongruentne imenske:v[ d([)ni b(o)go([)stivago; v[ d([)ni b(o)gom[
dr[avnago; v[ d([)ni svetorodnago;
b) nekongruentne imenske:v[ d([)ni g(ospodi)na; v[ d([)ni kralja; v[ d([)
ni stefana uroa.
U ovoj sloenoj sintagmi33 nalaze se dvije apozicije u genitivu jednine
ispred imenske rijei na koju se odnose: gospodina (st[fana) i kralja (st[fana).
Dalje slijede dva apozicijska skupa prvi se odnosi na sintagmu kralja
st[fana, a drugi na st[fana uroa:
1. s(y)na pr[vovnannago;
2. vnuka s(ve)t(a)go (s)imena nemane.
U apozicijskim skupovima glavne apozicije su s(y)na i vnuka proirene
kongruentnim atributima pr[vovnannago i s(ve)tago; i vlastitim imenima
stfana, (s)imena, nemane; potom nailazimo i na gramatiki sporednu apozi-
ciju opu imenicu kralja koja se odnosi na imenicu stfana.
Kraj natpisa sadri datum pisan prijedlono-padenim izrazom u ljeto i
godinom nastanka (1269), potom brojem istone indikcije34 (12): v[ l()to: .
(o) . . indiktin[ . BI.
Natpis je pisan u prosto-proirenoj reenici s invokacijom na poetku
i datumom na kraju teksta.Sastoji se od subjekta (ja) Nefit[; prostog gla-
33
Jahi, 2000: 343: Sloene sintagme obrazuju se na osnovi prostih sintagmi i predstavljaju
razliite kombinacije prostih sintagmi ili sintaksema i prostih sintagmi. irenje sintagmi
omogueno je kategorijalnim svojstvima sintaksema.
34
Indktn] m. gr., period vremena od 532 godine posle kojega krugovi sunca i meseca
otpoinju zajedno, a Uskrs pada u isti meseni dan kao i pre 532 godine. (Petkovi, 1935: 93)
35
Dubravko JAKI
golskog predikata s[zdah[; izravnog objekta hram[; prilone oznake mjesta

v[ blast[ m(i)haila; i prilone oznake vremena v[ d([)ni stfana sa svim
moguim navedenim proircima ovih reeninih lanova.
Red rijei u natpisu zetskog episkopa Neofita svjedoi sintaksiku po-
stpoziciju:35 zamjenice i pridjevi u sintaksikoj funkciji kongruentnog atributa
dolaze iza imenice od koje preuzimaju morfoloka i sintaksika obiljeja.
Sintaksike postpozicije su:
1. m(i)l(os)tiju b(o)iv[
2. jep(isko)p[ zetski
3. hram[ si
4. v[ d([)ni b(o)go([)stivago
5. [v[ d([)ni] i b(o)gom[ dr[avnago
6. [v[ d([)ni] s(ve)torodnago
7. Leksik
Najzastupljeniji je slavenski leksik i veinom je naslijeen iz grkog jezika.

Leksik u natpisu zetskog episkopa Neofita svrstamo morfoloki u datim
oblicima:
imenice: (t)ca, s(y)na, d(u)ha, b(ogorodi)ce, ap(osto)l[, hram[,

blast[, d([)ni, b(o)gom[, g(ospodi)na, kralja, milostiju, indiktin[;
pridjevi: b(o)iv[, zetski, s(ve)tago, vr[hovnih[, b(o)go([)stivago,
dr[avnago, s(ve)torodnago;
glagoli: s[zdah[.
Antroponimiju36 natpisa sainjavaju idua imena/vlastite imenice:stfa-
na, stfana uroa, (s)imena nemane, nefit[, m(i)haila. Pridjev zetski izve-
den je od toponima37 Zeta i predstavlja primjer toponimskog naziva.
Za pojedine lekseme priloeni su i isjeci objanjenja natuknica iz
Rjenika38:
35
Damjanovi: 181: U sva tri sluaja zamjenica je u postpoziciji i navedeni primjer dobro
pokazuje ponaanje posvojnih i pokaznih zamjenica koje posve rijetko dolaze u antepozici-
ji. U primjeru 'tomu gospodu slava i hvala' pokazna je zamjenica ispred imenice, oito stoga
to je naglasak na samoj zamjenici. Tako se ponaaju i posvojni pridjevi (selo iosifovo, v]
im gospod[ne), dok kvalitativni pridjevi samo neto ee dolaze poslije nego prije imeni-
ce (dragaago i mdraago iosifa, pamt[ svtuumu
36
lingv. dio lingvistike koji se bavi prouavanjem antroponima/vlastitih imena. (Ani i Gold-
stein; 2007:32)
37
lingv.vlastito ime naselja (grada, sela) i zemljopisnog objekta (mora, rijeke, planine itd.);
topik. (Ani i Goldstein, 584)
38
Skok, 1971.
36
1. otac tac, gen. ca m (Vuk) = otac, gen. Sca (K), pl. oi, oevi i
oevi, sveslav. i praslav. deminutivna izvedenica na - od korijena ot-
(koji se ouvao u strus. pridjevu na - oev), pater. Pridjevi
na -ev oev pored oev (Vuk, 16. v.), rairen na - oevan, koji nije
uao u jezik, poimenien na -i oevi = oi (Srbija) sin koji je naravi
oine, na -ina oevina (Vuk) batina, proiren na -j oevlji (Istra), na
-in in (13. v., Vuk, Ljubia)
2. apostol gen. -ola m (Vuk, 13. v.) apostol (Vuk), pridjevi apo-
tolov, apostolski, apostoliki (prema lat. > tal. apostolico), apstrakti
postolstvo, postolje n, prema lat. > tal. -at apostolat, gen. -ata; (sa s
> s iz mad. prema Daniiu, to ne treba da stoji, upor. tacun prema
staun, v. oblike apusto prema apusto) aposto, gen. -ola = apostol (K)
s istim izvedenicama = (-o/ > -) apstul (15. v.) = apstul m (Lastri)
= (sa o > u u penultimi) apusto, gen. -ola (15. v., Vuk) = apustol (15.
v.) (Upor. u prvotisku glagoljskog brevijara iz g. 1491. oktaba Petra i
Pavla apustolu pored apostolu), apstolsk, pustohtvo = (sa s > s)
apusto (Radnic) = apustl (Glavini) = apustul (lostenac). Crkveni
termin od gr. > lat. apatalus poslanik, prijevoj od a-
ljem; lat. > tal. pridjev apostolico.
3. hram gen. hrama m (Vuk), sveslav. i praslav. *, bez paralela

u baltikoj grupij 1 kao crkveni izraz: templm, odatle po zakonu
sinegdohe 2 crkvena slava, svetac, svetkovina (kod pravoslavaca), 3
domus (Istra), dvor (Zakon vinodolski) = kran (Maruli) = kram (Du-
brovnik, Marin Dri) = kram (Kosmet, arijski govor) = hram, gen.
hrama (Vodice) 1 odijeljen dio u kui gdje se uvaju razliite sprave i
sue za hranu, 2 crkva. Odatle deminutivna -: hrmac, gen. hrm-
ca (Krk, Istra) pastirska koliba = krama drvarska koliba (Bosna).
Augmentativ na -ina: kramia f (Istra) dom, kua. U Istri postoji jo
deminutiv sa tal. deminutivnim sufiksom -uccio < lat. -ceus: hramu.
Takoer toponim: Ram na Dunavu i Hramina u otokoj Dalmaciji. Ru-
munji posudie hram kao crkveni termni.Slog hra- nastao je po zakonu
likvidne metateze: rus. horom, horomina. Ie. korijen nije utvren. Ako
se uzme s Brcknerom da je h = ie. sk, onda je osnova *skormu, to
je prijevoj od njem. *skerma > Schirm. Prema Bruckneru ide etimo-
logijski u isti red kao hrana Schutz, ator, krmiti. Mlade-
nov i ovo izvodi od sker- reem. Pretpostavlja se jo ie. *sormos od
ser- (lat. sero, odatle internacionalna rije inserat oglas). Matzenauer
uporeuje sa sanskr. sarma, awesta farema maison, demeure, Ma-
37
Dubravko JAKI
chek sa sanskr. karmydm festes Gebude,Burg, Wohnhaus. Prema

ovim uporeenjima bilo bi prvobitno znaenje kua od prua, zatita
od neprijatelja.
4. gospod gen. -oda m (Vuk, akcenat iz vokativa), deklinacija o, pri-

pada sakralnom jeziku 1 bog, 2 (1395, Istra) feudalni gospodar .
Slov. gospod (u narjeju gospd*) nije sakralna rije, nego gospodin m
1 monsieur,2 feudalni gospodar = gospodin (Kosmet) vladika =
gospodin (Cres) upnik. U stcslav. gospodo, gen. -di m, kao gostb po
deklinaciji i, odatle sakralni vokativ gospodi. U znaenju vancrkvenom
dobio je ve u stcslav. sufiks -in koji oznauje individuum (tip Srbin,
kasapin).Gospodin kao naslov krati se u brzom govoru isputanjem d
(upor. meu < meu, ne mozi < nemoj, preo < preko), u zapadnom go-
voru gspon (17. v.) = gospn (K) 1 monsieur, 2 (kajkavski, tabu)
vrag. Sveslavenska i praslavenska rije. PI. se pravi kolektivnim -a:
gospoda, vokativ gospodo, prema ovom akcentu gospoda (K), rus.
gospoda. U stcslav. znailo je kao u poljskom i ekom
hospoda 1 Herr und Herrin, 2 Herberge, Wirtshaus. Upor. za takav
semantiki razvitak camerata. Mocija se ve u praslavenskom izraava
u . r. sufiksom - (upor. goo) : gospoda (Vuk, akcenat iz vokatva
prema dubrovakom gospoa = rus. gospoa).
5. dan gen. dana m (Vuk, 12. v., Kosmet /gen. dana pored danai po
deklincji -o, sa > a generaliziranim u svim padeima da se izbjegne
homonmija s padeima od dno, v.), gen. dne (ouvan kao arhaizam u
naznaci datuma, odatle pl. dnevi), gen. dnva (analogija prema pl. dne-
vi s prijelazom u deklinciju o) = dien, gen. dnvo, dat. dnvu (Bed-
nja, hrv.-kajk.) 1 dies = arb. dite, 2 u terminologiji svetkovina kao
drugi element svetkovina: Ivanj dan, Petrov dan, badnji dan, Vellg-dan
(Kosmet) uskrs, urev, Mltrov, psov dan itd. odatle dobar dan =
blagdan (sloenica), 3 u nazivu dana trgovanja: pazrn dan (Bosna,
Kosmet), 4 u nazivu dijelova sedmice prvi dan (rnovo, Dalmacija)
ponedjeljak (upor. furl, prindi > prmus dies), 5osvit (K, Vodice)...
6. bog Prema ovim podacima bog, gen. bga (lokativ sing. p bozi,
K) sveslavenska je imenica iz praslav. doba za koju nema paralela u
baltikoj grupi, ali ima u arijskoj (v. dalje).Znaila je najprije: 1 sre-
a = 2 zemaljsko dobro > roba (upor. crnogorski odgovor: dobra ti
srea kao odgovor na pozdrav pomoz bog; zatim e. kolektiv zbo
roba *szboue od *sbog = sanskr. subhagu sretan i slovenski
38
izriaj zlega boga viva ide mu rdjavo, ali ovaj se moe i drugaije
tumaiti, v. dalje zao bog). Prvobitni pridjev *bog postao je ve u pra-
slavensko doba radna imenica u znaenju boanstvo koje razdljeluje
sreu i zemaljska dobra po svom nahoenju. Ovaj semantiki razvitak
je paralelan u arijskim jezicima: sanskr. bhagas 1 djelitelj, gospodar,
2 bogatstvo odgovara posvema sveslav. bogt, to znai da je ve
slavenska rije imala oba znaenja, apstraktno i radno. Tome tano od-
govara u Avesti baya- gospodin > bog, i nperz. samo bog. Upor. i
, ime frigijskog Zeusa kojega apoziciju Trombetti isprav-
no uporeuje s iranskim baya bog. Ova je paralela tako uvjerljiva
da su neki lingvisti (Jakobson) pomiljali da je bog posuenica iz iran-
skoga koja je Slavenima dola preko skitskoga. Ali za to nema dokaza
(Meillet). Paralelizam slavenskoiranski ide i u tom pravcu da se prema
izrazima iz slavenske mitologije beibog, crn(o)bog, dadbbogb > Da-
bog, Dabog,Zao bog (upor. Vukov izriaj teko do zla boga,namuiti se
do zla boga, emu odgovara slovenskiizriaj zlega boga viva ide mu
ravo) moe zakljuiti da je ve u praslavenskoj mitologiji postojao
iranski dualizam: dobar i zao bog.
7. sin m (12. v., Vuk), danas po deklinaciji o prema otac, upor. ki,
gen. keri prema mati, nekada po deklinaciji u (stcslav. synb, gen. sg.
synu, dat. sg. synovi, nom. pl. synove, odatle dvije osnove za izvoenje
u dananjem jeziku sin- i sinov-'), ie., baltoslav., sveslav. i praslav. synb
filius. Pridjevi: od osnove sin- na -ov sinov (Vuk, Kosmet), poime-
nien sinov m bratov ili sestrin sin (tako i cslav., starije listine,, Do-
mentijan, 13. i 14. v.), kasnije samo na - > - sinovac, gen. -ovca =
sinovac (Istra, 13. v.; tako i u stcslav. i u ostalim slavinama, osim u bu-
garskom jeziku)fratruelis, bratan, bratanac, bratanic, neak,pridjev
sinvev, deminutivi sinovie, gen. -eta n (Vuk) prema f sinoveva =
na -ica sinovica f sinoveva ki, na -i sinovi (Ljubia) l sinov-
ev sin, 2 prezime = sinovii isto; na -a, -ica, -ika, -ka sinvica
(Vuk) = sinovica, s pridjevom sinoviin (Hrvatska) = sinovca (Bella)
= sinovika (Stuli) = sinvka (takoer slov. i rus.) = sinovkinja (Novi
Vinodol). Pridjevi od osnove sinov- na - > -an sinovan (stcslav., da-
nas ne postoji), na -j sinovalj, f -vlja (~ kruh), sin sinovalj (Barakovi),
odreeno sinvlj (15. v., takoer stcslav., slov.), na - + -j sinovnji
(Bella), proiren na -ev sinovljev (K), na -en sinovljen (Korizmenjak),
na -ski sinvski (tako slov., e. i polj.) = sinvski (Kosmet). Deminutivi
se tvore samo od osnove sin- na - > - sinec (Istra), na -ii sinic (1679,
jedina potvrda), na -tk > -k sinak, gen. sinka (lS.v., Vuk, u drugim
39
Dubravko JAKI
slavinama), vok. sko, s pridjevom sinkov (Zoranie, Divkovi); sinak

je hipokolistik koji govori mati za ker ili ensko eljade koje nije u
srodstvu; na -io sini (17. v.) = sini (Istra), na -ek sinek, gen.
-eka(hrv.-kajk., Zagreb).
8. indikcija indikat, gen. -kta (14. v.) = indikt (18. v.) = jendikat,
gen. -kta (14. v.), latinizam prema indicium', talijanizmi indicija f (14.
v.) < indizio, indicijon m (18. v.) = indicijom (15. v.) < tal. indizione',
latinizmi indikcja f = indikcijon m = indikcijona f = indikcijun = in-
dikcijone, grecizmi indiktijon m = jendiktijon (13. i 14. v.) <
uz l hronologiki period od 15 godina u dokumentima, 2
saziv koncila. Od lat. apstraktuma indictio, gen. -ms > tal. indizione.
ZAKLJUAK
U ktitorskom natpisu zetskog episkopa Neofita prepoznaje se jednoje-

rovni sistem: fonemi poluglasnika [ su ortografskog tipa nefonemskog sastava
i slue za pravilno pisanje leksema po zakonu otvorenog sloga. Razliito od
bosanskih natpisa osnovne promjene u vokalskom sistemu nisu izvrene, a
desile su se na ostalim podrujima srednjojunoslavenskog dijasistema: pri-
jedlog v[ nije vokalizirao u u, a jeri(y) se nije zamijenio u pismu s i kao to je
to ve izvreno u ostalim junoslavenskim podrujima. Tekst natpisa pretpo-
stavlja denazalizaciju >e u pridjevu svet/sveti/svete, potom j>ju u imenici
m(i)l(os)tiju. Oblik slova u zapisan je istonim tipom dvoslova u, razliito od
uestalog @ bosanske zastupljenosti.
Od najznaajnijih pokazatelja slijeenja irilike istone kodifikacijske
varijante jeste sluenje ligaturama u sluaju proteze, jep(iskop)[ i u gramati-
kim nastavcima: kralja, m(i)l(os)tiju. Bosanski natpisi biljee zavrne morfe-
me bez prejotacije: krala. Poseban primjer izdvajamo upotrebu prejotiranog
vokala za oznaavanje zamjenice prvog lica ja umjesto bosanskog jata na
tom poloaju. Nema erva u pisanju vrijednosti glasova i kao ni pozicija
za te glasove.
Grafemi dzelo() upotrebljavaju se u slovnoj vrijednosti i grafemska su
obiljeja humskog tla openito skupa s oznakom za erv39. Pored dzela prisut-
na je i iica u zamjeni jednog i gramatikog nastavka pokazne zamjenice ovaj
si kao i u ostalim primjerima tranliteracije. Glas jat je u vrijednosti glasa e.
Pismo je ustavnog tipa humske stilizacije.
39
V.: Vojislav P. Nikevi, Crnogorska redakcija staroslovjenskoga knjievnog jezika i Mi-
roslavljevo jevanelje, Lingua Montenegrina, broj 1, 56, 2008, Cetinje.
40
U fonolokim osobitostima utvrujemo sluaj izjednaavanja polugla-

snika s prisustvom tankog jer ([) obiljeenim posebnom verzijom grafema y
[# u pismu i upotrebu prejotiranih vokala, a jat je etimoloki i po fonemskom
sastavu taan i nijednom smijenjen s e kao to imamo priliku vidjeti to u spo-
menicima istone varijante slavenskih jezika.
Fonoloku bliskost s bosanskim poveljama XII stoljea nai emo u
glasu ot[ (w): primjeri ca, b(o)iv[, blast[ i dr.40 Pojava isputanja po-
luglasnika bez apostrofskog obiljeavanja izmeu dva suglasnika specifina
je u tome to su to poeci biljeenja rijei narodnog jezika; poeci oblikovanja
narodnih oblika leksema u staroslavenskom tekstu: pr[vovnannago.
Inovacije emo zatei i na planu morfologije:
a) izmijenjeni padeni nastavci imenica kriani oblici imenica starosla-
venske tvorbene osnove s novojezinim gramatikim morfemima za
odgovarajui pade: Nemane umjesto Nemany; milostiju, oblik blii
milou, umjesto milost[j;
b) prednost kraih pridjevskih nastavaka u akuzativu i u genitivu naspram
duih u pridjeva sloene pridjevske deklinacije:svetago, blie svetog/
svetoga, umjesto svetajego, svetorodnago umjesto svetorodnajego,
dr[avnago umjesto dr[avnajego i dr.
c) drukiji instrumentalni nastavak u pridjeva neodreenog vida imeni-
ke deklinacije: b(o)iv[ umjesto b(o)ioj, kao ostatak i usvajanje u
narodni jezik instrumentalnog nastavka imenice b(o)gom[ kasnije
bogom.
Pomenuti sufiksi/nastavci susreu se i u starobosanskom jezinom i
grafijskom sustavu: -ov[, -ago, -om[.41
Natpis uva oblike staroslavenskog sigmatskog aorista u 1.l.jd.:
s[zdah[.
Sintaksiki, natpis zetskog episkopa Neofita je ispisan prosto-proire-
nom reenicom i bogat je sintagmama s postpozicijskim poloajem zavisnih
lanova.
Utvreno je supostojanje leksema iz razliitih grafijskih sistema, te kri-
anje staroslavenizama gramatikim nastavcima iz narodnog jezika: morfo-
loko korijen + nastavak: b(o)-i-v[; tvorbeno - tvorbena osnova + sufiks:
Neman-e.
40
Povelja Kulina bana prema peterburkom izvornom primjerku: ca, smdeset[, ivana i dr.
Takoer: ban[ (trans. ja ban[).
41
Povelja Kulina bana: povelov[; natpis sudije Gradie: velik(a)go.
41
Dubravko JAKI
Izvor
TOMOVI, Gordana 1974. Morfologija irilikih natpisa na Balkanu,

Beograd: Istorijski institut.
Literatura
ANI, Vladimir i GOLDSTEIN, Ivo 2007. Rjenik stranih rijei, Zagreb:

Novi Liber; Jutarnji list.
BROZOVI, Dalibor & Ivi, Pavle 1988. Jezik srpskohrvatski/hrvatsko-
srpski, hrvatski ili srpski, Zagreb: Jugoslovenski leksikografski zavod
Miroslav Krlea.
BARI, Eugenija & LONARI, Mijo & MALI, Dragica & PAVEI,
Slavko & PETI, Mirko & ZEEVI, Vesna & ZNINKA, Marija 1997.
Hrvatska gramatika, II, promijenjeno izdanje, Zagreb: kolska knjiga.
DAMJANOVI, Stjepan 2004. Slovo iskona: staroslavenska/starohrvat-
ska itanka, Zagreb: Matica hrvatska.
DAMJANOVI, Stjepan 2005. Staroslavenski jezik, Zagreb: kolska
knjiga.
DAMJANOVI, Stjepan 2004. Mali staroslavensko-hrvatski rjenik, Za-
greb: Matica hrvatska.
ORI, Petar 1990. Istorija srpske irilice:paleografsko-filoloki prilo-
zi, Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva
GABRI-BAGARI Darija 2004. Primjeri bosanskohercegovake pi-
smenosti i knjievnosti od 11. do 19. stoljea: izbor, transkripcija, pred-
govor i rjenik, Zagreb-Sarajevo: HKD Napredak.
HAMM, Josip 1974. Staroslavenska gramatika, Zagreb: kolska knjiga.
JAHI, Devad & HALILOVI, Senahid & PALI, Ismail, 2000. Gra-
matika bosanskoga jezika, Zenica:Dom tampe.
KUNA, Herta 1974. Hrestomatija starije bosanske knjievnosti I, Saraje-
vo: Svjetlost.
Lingua Montenegrina (god. 1, br. 1): asopis za jezikoslovna, knjievna i
kulturna pitanja/ urednik Adnan irgi 2008. Cetinje: Institut za crnogor-
ski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi.
MOGU, Milan 1971. Fonoloki razvoj hrvatskoga jezika, Zagreb: Ma-
tica hrvatska.
MLADENOVI, Aleksandar 2008. Istorija srpskog jezika: odabrani ra-
dovi, Beograd: igoja tampa.
MNNESLAND, Svein 2005. Jezik u Bosni i Hercegovini, Sarajevo: In-
stitut za orijentalne jezike.
42
MATASOVI, Ranko 2008. Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga

jezika, Zagreb: Matica hrvatska.
MIHALJEVI, Milan 2002. Slavenska poredbena gramatika 1, Zagreb:
kolska knjiga.
NIKOLI, Svetozar 2005. Staroslavenski jezik:pravopis, glasovi, oblici,
primeri sa renikom, Verzal: Beograd;Banja Luka.
NIKEVI, Vojislav 1991. Gramatika crnogorskoga jezika, Podgorica:
Dukljanska akademija nauka i umjetnosti.
PETKOVI, Sava 1935. Renik crkvenoslovenskoga jezika, Sremski
Karlovci: Srpska manastirska tamparija u Sremskim Karlovcima.
PAVLOVI, Milivoje 1956. Primeri istoriskog razvitka srpskohrvatskog
jezika, Beograd: Nauna knjiga.
SKOK, Petar 1971. Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika,
Zagreb:JAZU.
IMI, Marinka 2009. Jezik srednjovjekovnih kamenih natpisa iz Herce-
govine, Sarajevo: Matica hrvatska.
VUKOVI, Jovan 1974. Istorija srpskohrvatskog jezika: 1. dio.Uvod i
fonetika, Beograd:Nauna knjiga.
VEGO, Marko 1962. Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercego-
vine I, Sarajevo: Izdanje zemaljskog muzeja.
Dubravko JAKI
LINGUISTIC FEATURES OF KTETORS INSCRIPTIONS

OF BISHOP NEOFIT OF ZETA
Addressing the issue of Ktetors Inscriptions of Bishop Neofit of Zeta,

this paper will present the Old Slavonic and folk interweaving, Church Slavo-
nic variants of Cyrillic inscriptions - Bosnia-Hum, Zeta-Hum, Cyrillic graphy
and bosanic diplomatic and epigraphic graphy at the beginning of its deve-
lopment. In phonological terms, characteristics of vocalization in the early
development stage of national language at the Hum soil of Bosnian and Mon-
tenegrin type, will be considered, as well as the behavior of semi-vowels in
consonant groups and their possible equalization, and the appearance of pro-
sthetic vowel at the beginning of the Old Slavic lexemes.
Key words: Old Slavonic language redaction, Old Slavonic language,

national language, codification, orthography, titles, two-line system
43
UDK 811.163.42354
Izvorni nauni rad
Milica LUKI (Osijek)
Filozofski fakultet Sveuilita J. J. Strossmayera u Osijeku
mlukic@ffos.hr
Vera BLAEVI-KREZI (Osijek)

vblazevic1@ffos.hr
GLAGOLJANJE GRAFITA1*
(Ili o fatikoj i metajezinoj funkciji u glagoljskim grafitima)
U radu se pristupa analizi sadraja hrvatskoglagoljskih grafi-

ta s obzirom na fatiku i metajezinu funkciju. Signali istaknutih
jezinih funkcija promatraju se kao sastavnice (osebujnosti) raz-
govornoga stila i knjievnoumjetnikoga stila. Najavljena su i
otvorena neka nova istraivaka pitanja ponajprije o moguim
uzronicimavanjskenepouzdanosti jezino-pismovnoga materi-
jala grafita (pogreke, retardacija slova, isputanje slova, elipti-
nost iskaza i dr.). Rad funkcionira i kao svojevrstan esejistiki
hommage akademiku Branku Fuiu i njegovim Glagoljskim
natpisima iz 1982. godine.
Kljune rijei: natpisi, grafiti, glagoljica, Branko Fui, je-
zine funkcije i funkcionalni stilovi
0. Frake uvodniarske

U ivoj komunikaciji kroz stoljea srednjovjekovni glagoljski grafiti,
ali i oni iskazani drugim slavenskim pismima irilicom i latinicom, prona-
laze svoje sugovornike kao iskazi vizualne kulture bilo da su tekstualni, tj.
zapisi, ili pikturalni. U oima modernog ovjeka, napose istraivaa, njihov
esto posve banalan sadraj i primitivan oblik postaju liturgija, istraivako
vrelo: prvorazredni povijesni izvor za takozvanu malu povijest, povijest ljud-
ske svakodnevice, jednako tako i za knjievno-jezinu povijest, povijest um-
*
Prema naslovu istoimenog predavanja koje je Branko Fui (19201999), u hrvatskoj filo-
logiji poznat kao najbolji poznavatelj hrvatske glagoljske epigrafike, odrao u ime Povije-
snog drutva otoka Krka 1973. na osnivakoj skuptini Rokog bijenala akavskog sabora
(Galovi 2006: 32).
45
Milica LUKI & Vera BLAEVI-KREZI
jetnosti... Nekada najee anoniman in na rubu zakona, poviu pritrujen

postaje umjetniki snana poruka koja vie ne ovisi o sadraju, jer je prekodi-
rana vremenom od pismovnoga postala (s)likovni izraz i iskaz.
Sakristan svih istarskih crkava, kako je u ali jednom nazvan, i jedan
od napoznatijih hrvatskih glagoljskih paleografa Branko Fui za grafite kae:
To su rkarije, ugrebene otrim iljkom na zidu, pogotovo na obojenu zidu
gdje se uparane crte bolje istiu, gdje one svojom bjelinom odskau od tamni-
je pozadine. To su, po domau reeno, karaboi, to su imena luda koja se
nalaze svuda, to su crtei i zapisi grafomana, kojih ima uvijek i svuda i koje
zid ili bilo koja podloga neodoljivo izaziva da na njoj ostave trag, svoje ime,
neku svoju poruku. Grafiti su, a to drugo, i ona urezana srca na kori stabala,
i politike parole: ivio ovaj, dolje onaj, smrt onomu kojemu se mre zidovi?
A zidovi su se mrili oduvijek. (1997: 157) Ljepota koju je Branko Fui bio
kadar vidjeti u tim rkarijama po istarskim i kvarnerskim crkvicama bila
je izvorom temeljnih studija o glagoljskim grafitima u hrvatskoj filologiji,
studija koje svojim interdisciplinarnim pristupom hrane i druge znanstvene
discipline, poput povijesti umjetnosti. Zahvatio je Fui i u slavonske glago-
ljine i iriline grafite od Rudinske opeke benediktinskoga samostana Sv.
Mihovila do zapisa na zidovima crkvica Sv. Martina u Loviu i Sv. Dimitrija
u Brodskom Drenovcu te Sv. Martina u Martinu kod Naica. Njime proitana
reenica sa zida Sv. Dimitrija /S/e pisa ed(a)n lov//k potaknula je nova
istraivanja koja su svoj okvir zadobila u radovima Milice Luki (1998), Ma-
tea agara i Milana Pauna (2004), a bosanicom slavonskoga tipa ispisano
svjedoanstvo nekoga fratra u hodoasnikom pohodu naikome Sv. Martinu
koje je proitao kao pisa ia fra bla ba ... iniciralo je studiju o slavonskoj
irilinoj batini M. Luki i Vere Blaevi Krezi (2014). Ono to je najva-
nije, Fuieva su istraivanja potvrdila premo hrvatskoglagoljske pismovne
kulture nad slavenskom u cjelini ve samo kada je o tim usputnim glagoljskim
zapisima rije, a kamoli kada se u obzir uzmu i glagoljini epigrafi. Tu veliku
glagoljsku kulturnu priu, posvjedouje Fui oksimoronski posve emotiv-
no i znanstveno vjerodostojno, sagradile su i poruke na brzinu i uglavnom u
tajnosti sroene, autori kojih su u razliitim prilikama najboljeg sugovornika
vidjeli u kakvu crkvenom zidu.
46
Glagoljanje grafita
1. O pristupu

Glagoljski grafiti jedinstveni su spomenici hrvatske srednjovjekovne (i
novovjekovne) pismenosti. Proizvedeni u trenucima krajnje neoptereenosti,
jezinom i pismovnom izvedbom mogli su posvjedoiti o ivim mijenama
idioma nekoga mjesta ili irega podruja. Grafiti, dobro nam je poznato po-
najprije zahvaljujui ve spomenutom Branku Fuiu, uzgredni su, ali vrijed-
ni spomenici primarno hrvatske knjievno-jezine povijesti, a sekundarno i
kvalitete ivota, naobraenosti, osebujnosti i dinamike meuljudskih odnosa
srednjovjekovnoga ovjeka.
Jezik i pismo posredovani glagoljskim grafitima dugo su bili tek usput-
na postaja paleografskih i jezikoslovnih analiza upravo zbog injenice da je
rije o neobremenjenu jeziku i pismu, proizvodima klesarskoga majstora u ko-
jega je opismenjenost vie iznimka nego pravilo (ili kakvoga dijaka, akna). U
skladu je s tim zakljueno najprije kako je rije o spomenicima u kojih je naru-
enamorfologija slova te je teko suditi o evolucijskim etapama pisma prema
linijskom formiranju, slovnom koordiniranju, uvrivanju grafemikih veza
s govorenim dionicama jezika itd. (Fui 1982, agar 2007). Takoer, dugo se
izbjegavalo uscijecanje u raspored i karakter jezinih dionica hrvatskoglagolj-
skih grafita (Mihaljevi, Sudec 2011: 407423), sve dok obuhvatnija analiza
na svim jezinim razinama glasovnoj, morfolokoj, sintaktikoj i leksikoj
nije pokazala koliko taj korpus moe biti zanimljiv i pouzdan izvor informa-
cija za povijest hrvatskoga jezika.
I brina je roditeljska ljubav, uz pustolovnu prirodu, akademika Branka
Fuia upozoravala: Natpisi su za paleografiju sekundarna materija, njih u
pravilu ne klee autor teksta. On pie predloak, a nepismen ili polupismen
klesar ga klee. Postupa s njime kao sa slikom. Zato su glagoljski epigrafski
spomenici lijepi, ali slabo itki (1982: 7). Znanstvenom je trezvenou i ma-
rom Fui deducirao, zahvaljujui uvidu u stotine konkretnih spomenika, i
druge otegotne okolnosti realizacije tih pismovnih spomenika, a te su: tvrdoa
materijala, pisarske pogreke, deformacija slova, rasap duktusa iz mekopisna
zapisa na kamenom materijalu itd.2

2
Knjiga Glagoljski natpisi akademika Branka Fuia iz 1982. godine okuplja glagoljsku gra-
u izvan knjiga, grau koja je uklesana u kamen, urezana u kovinu ili drvo (epigrafi, natpisi),
odnosnu grau koja je uparana u zid (grafiti). U uem smislu natpisi imaju spomeniki zna-
aj, vezani su uz predmet na kojemu se nalaze, a grafiti su naknadno urezani ili uparani te s
predmetom na kojemu se nalaze nisu u izravnoj vezi. U odnosu na poinitelja, grafit (o)daje
vie informacija jer grafiter je pismena osoba koja silom pritie povrinu za pisanje (zid),
ostavljajui podatke o duktusu u oblikovanju slova i drugome (usp. Tandari 1985: 172).
47
Zahvaljujui prekretnim studijama i novouspostavljenoj metodologiji

izuavanja procesa pisanja (ne pisma) kao uskojezine kategorije, i to disci-
plinama grafetike i grafematike (agar 2007), te nadahnutom novom tumae-
nju (onome koje poiva na uvaavanju modernistikih i postmodernistikih
jezinofilozofskih naela) glagoljskih grafita kao jezinostilskih kategorija3,
mogue je izuavanju glagoljskih grafitnih poruka pristupiti s dozom optimiz-
ma i znanstvenoga entuzijazma koji se nadahnjuje istaknutim stasalim per-
spektivama.
Rije je o metodologiji koja uspostavlja nov odnos prema semanti-
kom planu poruka fiksiranih glagoljskim grafitima, a u odnosu na kanonsku
distinkciju jezinih funkcija Romana Jakobsona: referencijalne (denotativna,
kognitivna odnosi se na predmet poruke), emotivne (eksperesivna oznaa-
va govornikov subjektivan stav prema poruci), konativne (apelativna usmje-
rena je na primatelja poruke), fatike (usmjerena na kontakt, kanal, vana je za
odravanje komunikacije), metajezine (usmjerenost poruke na kod, medij),
poetske (estetska usmjerenost poruke na samu sebe). Jakobson je svojom
teorijom postulirao kontrast izmeu poetske funkcije jezika i njegove komu-
nikacijske funkcije. Posljedak je navedenoga dihotomijskog odnosa u sprezi s
problemom referencije i to na sljedei nain: dok je u sluaju jezinih sustava
okrenutih komunikaciji jezik usmjeren na izvanjezini kontekst te uspostav-
lja referencijalan odnos prema stvarnosti i istini, u sluaju poezije jezik se
okree samom sebi pa se, u odreenome smislu, moe tvrditi da uspostavlja
autoreferencijalan odnos. Jakobson je to stanje ovako definirao: Usmjerenost
(Einstellung) na PORUKU kao takvu, usredotoenost na poruku radi nje
same, predstavlja POETSKU funkciju jezika (1978: 23). Na tom je tragu i teza
Andree Zlatar koja, govorei o odnosu knjievnoga teksta i njegove referen-
cijalne uinkovitosti, naglaava: U obinom itanju ne dolazi do postavljanja
pitanja kako je mogue da nam jedan tekst znai, iako ne oznaava neku izva-
njezinu zbilju. Nemogunost uspostavljanja referencije knjievnog teksta ne
namee nam se kao problem jer pri itanju uope ne pokreemo proceduru
verifikacije; nama nije vano da li je pria istinita ili lana, u onom smislu u
kojem istinitost ili lanost znai referenciju ili nereferenciju u realnom svi-
jetu (Zlatar 1989: 14). Za fikciju je, dakle, pitanje referencijalne verifikacije
irelevantno jer fikcionalni iskazi operiraju kao pseudoiskazi koji, za razliku od
opisnih i izjavnih iskaza, ne tee biti istinitima. Na slian bismo nain mogli
3
Izlaganje Hrvatskoglagoljski grafiti Sanje Zubi na simpoziju Glagoljska tradicija u po-
vijesti slavenske pismenosti (2127. listopada 2013) u organizaciji Staroslavenskoga in-
stituta iz Zagreba, Instituta za slavistiku Ruske akademije znanosti iz Moskve te Odsjeka
za kroatistiku i Odsjeka za istonoslavenske jezike i knjievnosti Filozofskoga fakulteta
Sveuilita u Zagrebu.
48
Glagoljanje grafita
odrediti odnos izmeu fikcije i fakcije (ukoliko pod fakcijom podrazumijeva-

mo odreene tipove iskaza koji imaju referencijalan odnos prema stvarnosti,
tj. opisuju injenina stanja kao to su npr. opisi raznih povijesnih dogaaja)
jer i na ovoj razini moemo pretpostaviti kontrast izmeu jezika koji ne refe-
rira, ne upuuje na neku izvanjezinu stvarnost, i jezika koji to ini.
Sanja Zubi sadraju glagoljskih grafita pristupa s obzirom na refe-
rencijalnu i apelativnu jezinu funkciju i uspostavlja recepcijsku razinu istra-
ivanja razlikujui tipove grafita (poiljatelj > primatelj, poiljatelj >slikarski
majstor, poiljatelj > lik s freske, poiljatelj > Bog/sveci), a s obzirom na sadr-
ajnu razinu razlikuje ove tipove grafita: identifikacijski, datacijski, komenta-
torski i reakcijski, notacijski, biblijski (parafraza), edukacijski (abecedariji).
Potaknute uspostavljenom metodologijom, smatramo kako je mogue
proiriti razredbeni sustav (tipova grafita) s obzirom na fatiku funkciju (svodi
se na odnos izmeu poruke i kanala: zadatak koji jezik ispunjava s obzirom na
ovu funkciju jest da jednim dijelom njime oblikovanih iskaza omogui kon-
takt izmeu poiljatelja i primatelja poruke, interakciju u svrhu komunikacije
koja se najprije oituje zapoinjanjem, odravanjem i zavravanjem komuni-
kacijskoga procesa) i metajezinu funkciju (usmjerenost na kod poruke to
su signali koji, sudimo, mogu biti u vezi s fatikom funkcijom i eljom da
se pospjei komunikacija). Shvaanje uposlenosti signala metajezine funk-
cije temelji se na pristupu Marije-Ane Driggl (2007, usp. Falievac 2008:
358360) koja novim generikim i kulturnoantroplokim pristupom i meto-
dologijom (koja se uvelike iscrpljuje markiranjem signala metajezine funk-
cije)korak po korak rekonstruira moguu izvedbenu situaciju i performativan
kontekst nekih srednjovjekovnih narativnih djela, i to na temelju raznovrsnih
tekstualnih signala. Pojam paratekstualnosti bio je poticaj Mariji-Ani Drrigl
za istraivanjem modusa egzistencije srednjovjekovnog teksta, za rubne zone
teksta koje svojevrsnom autoreferencijalnou postavljaju okvir za razumije-
vanje teksta i njegovu interpretaciju.
Istraujemo upravo zastupljenost signala dviju istaknutih funkcija jer
nas osobito zanima mogunost tumaenja glagoljskih grafita kao hibridnih
anrova koji nose vie karakteristika razgovornoga funkcionalnog stila (daka-
ko srednjovjekovne, matine, sredine skriptora: akana i vjernika) nego knji-
evnoumjetnikoga.
Marina Katni-Bakari (1999) istie kako je poznato da razgovorni
stil obuvaa one (uglavnom usmene) iskaze koji su obiljeeni neposrednou
i spontanou, a s obzirom na otvorenost dijalokim formama nerijetko slue
kao podloga dramskom podstilu knjievnoumjetnikoga stila (jasno nam je
da i grafiti s obzirom na signale apelativne funkcije, prema istraivanju Sa-
nje Zubi, svjedoe o otvorenosti dijalokim pismovnim formama: usp. ko-
49
mentatorske/reakcijske grafite). U temeljima su razgovornoga stila vrijednosti

antropocentrizma, konkretnosti, slikovitosti (ponekad proirene metaforino-
u). Nadalje, odlikuje senepripremljenou i spontanou jer se realizirau ne-
formalnim situacijama, a zahtijeva brzo reagiranje (brzo pisanje kao jo jedan,
dosada nedovoljno istaknut, uzronik retardacije glagoljinih slova u grafiti-
ma i natpisima, uz nepismenost, tvrdou materijala i druge uzronike koje je
identificirao Fui), smjenu govornika/pisara koji izmjenjuju replike, ponekad
i prekidaju iskaze te upadaju u rije/pismo jedni drugima i sl. Karakteristika
je toga stila i naglo mijenjanje tema (zapoeta tema prekida se novom da bi se
nastavila neka trea itd.). Zbog spontanosti i nepripremljenosti este su pauze,
zvuci oklijevanja (hm, mm, a...), potapalice (ovaj, onaj, razumije/razumije-
te...), ponavljanje dijela iskaza, te druge "greke" u performanciji. Osim toga,
vaan element razgovornoga stila svakako je realizacija fatike funkcije koja
se prepoznajena nekoliko naina. Prije svega, fatika je funkcija zastuplje-
na umetnutim neleksikim elementima u utnju (e, da..; i tako..., jah...). Bez
obzira na formu, oni nemaju leksiko znaenje, veznaenje uspostavljanja i
produavanja kontakta. Drugi aspekt moe se vidjeti u komunikaciji bliskih
ljudi, u obitelji, kada postoje situacije koje prizivaju ponavljanje istih ili sli-
nih verbalnih obrazaca(npr. prepriavanje istih dogaaja), specifine fraze i
privatne ale. Treba imati na umu da fatika funkcija nije nimalo jednostav-
na: poznavanje/nepoznavanje njezinih nepisanih pravila bitno odreuje status
pojedinca u nekoj zajednici. Istovremeno, i ustaljene formule pozdravljanja,
oslovljavanja i predstavljanja mogu se promatrati kao zasebni govorni akti.
Fatiku funkciju imaju i specifina sredstva u svakodnevnoj komunikaciji
koja se mogu tumaiti kao okvirna (uj, sluaj, vidi, razumije, zna...). Uko-
liko se promotri brojnost takvih sredstava u svakodnevnoj komunikaciji, nije
neobian zakljuak da ljudi jedni drugima malo kau, te da se prilikom susreta
uglavnom dogovaraju kako da uope govore (Katni-Bakari 1999: 34).
Nadalje, razgovornom je stilu prirodan nepotpun stil izgovora/pisma
redukcija (ne biljee se i ne izgovaraju neki glasovi/slova koji bi bili neop-
hodni u "potpunom" stilu). Na leksikostilistikom planu svojstvena mu je
upotreba emocionalno-ekspresivnoga leksika, uzprisutnost rijei subjektiv-
ne ocjene (hipokoristici, pejorativi i sl.). U kolokvijalnoj upotrebi biljee
se i vulgarizmi i argonizmi. U morfostilistici razgovornoga stila istie se
frekventnost glagola ovaj je stil suprotstavljen znanstvenom i administra-
tivnom stilu kao imenskim stilovima. U imenskim sintagmama brie se no-
sea imenica, a pridjev, tj. atribut openito, supstantivizira se: Osim toga,
razgovorni stil karakterizira prisutnost uzvika, partikula, anaforikih i ka-
taforikihelemenata. S tim u vezi, na sintaktostilistikom planu dominiraju
nepotpune, eliptine reenice, reenice u kojima izostaje sronost i sl. Kolo-
50
Glagoljanje grafita
kvijalni dijalog takoer je neeksplicitan, a kontekst omoguava jasnou i

preciznost znaenja.
U razradi teme koja slijedi istaknute e se karakteristike razgovornoga
stila, posredovane jezinim signalima fatike i metajezine funkcije, poku-
ati identificirati u odabranim glagoljskim grafitima (i natpisima) istarskoga
podrujaradi aktualizacije naela prigodnosti te isticanja vanosti jezinoga
materijala glagoljskih grafita za povijest hrvatskoga jezika i lijepe rijei njime
posredovane, a sve uposlenjem i promoviranjem novih pristupa glagoljskom
knjievnojezinom ostvaraju.
Najvei doprinos oekuje se u odreivanju imbenika vanjske nepo-
uzdanosti jezino-pismovnoga materijala grafita (pogreke, retardacija slova,
isputanje slova, eliptinost iskaza) koji su uzrokovani osebujnostima stila
analiziranih iskaza (razgovorni stil) i jezinim funkcijama kojima su te vrijed-
nosti posredovane (fatika, metajezina).
2. O glagoljskim zapisima
Glagoljski grafitizapisi su uparani/urezani na freskama ili u buci sred-

njovjekovnih crkava. Razlikuju se od natpisa uklesanih na kamen ili od za-
pisa na stranicama rukopisnih kodeksa ili tiskanih knjiga. Djela su razliitih
putnika, pismenih ljudi, popova, akana i notara koji su pisanom porukom
zasvjedoili da su bili u nekoj crkvi ili da se neto znamenito dogodilo u svi-
jetu ili njihovoj sredini. esto se mijeaju zapisi na latinskom jeziku (hic fuit)
i na hrvatskom glagoljicom (to pisa). Najvie je glagoljskih grafita u Istri
uparano na freskama u crkvi Majke Boje na krilinah u Bermu (oko 130), o
emu svjedoi i poznata Fuieva monografija o Vincentu iz Kastva (1992),
a zatim u Draguu, Svetvinentu, Graiu, Pazinu. Najvaniji su oni grafiti
koji pokazuju razvitak glagoljskoga pisma: Humski grafit,Roki abecedariji
sl. Iz sadraja grafita doznaje se o nesreama, ratovima, poarima, kugama
i gladi u Istri, stoga su oni vrijedni izvori za prouavanje srednjovjekovne
svakodnevice. Definirajui (glagoljske) grafite, Branko je Fui u predgovoru
svoje knjige Frake (1998, 2000) iste nazvao, kao i nju samu, frakama(fra-
ke glagoljake sitne ugrebotine koje su uzvici, komentari prizora s fresaka,
opisivanje ili jednostavno biljeenje prisustva mjesta i dogaaja), potaknut
glagoljskim grafitom sa zida crkve u Pazinu, gdje se potpisao jedan ovjek iz
Lindara:
Ja Jivan Fraii pridoh u Pazin i se zapisah
A drugi jedan Lindarac, cakavac, podrugljivo je dopisao u nastavku,
poigravi se prezimenom Fraii:
... da sam jedna bestija i jedna fraska.
51
Izraz fraka, prema Fuievu tumaenju, preuzet je iz mletakoga di-

jalekta u kojem figurativno ukazuje na nesmotrenu, nerazboritu, nevrijednu i
prevrtljivu osobu.
Navedeni izraz glagoljai su esto upotrebljavali, i to uvijek s negativ-
nim prizvukom i u posprdnom tonu. Frake su i trice, kuine, zafrkavanja,
bezvrijedne stvari, brbljanja, ludorije.
U senjskom Korizmenjaku stoji kakva treba biti ispovijed: Spovid ima
biti priproa, a ne s frakami ali s trbami, a fra imun Klimantovi 1505.
godine opisujui veliku glad i njezine uzroke, a ne drei sebe dostojnim kro-
niarom, kae: Te frake zapisah...
Od nekoliko stotina zapisa po oslikanim istarskim crkvama Fuia je
najvie impresionirao onaj najjednostavniji takoer iz Pazina na kojem je
nesigurnom rukom netko zapisao prva tri slova glagoljske azbuke: az, buki,
vede. On simbolizira ovjekovu primarnu potrebu za izraavanjem sricanjem.
Knjiga Glagoljski natpisi kao 57. svezak Akademijinih Djela rezultat
je etrdesetgodinjih Fuievih istraivakih nastojanja u okviru hrvatskogla-
goljske batine, osobito u polju epigrafike. Da je rije o paleoslavistikom
biseru, zna se ve prema tome to je u trenutku zavravanja knjige Fui po-
svjedoio kako je ve 13 do 14% tada poznatih i opisanih grafita nestalo, a
ak 58% otkrio je nakon Drugoga svjetskog rata sm autor (usp. Damjanovi
2014: 235). S druge strane, katalog spomenika zajedno s indeksima osobnih
imena, prezimena, nadimaka, titula, epiteta, asti i zanimanja te toponima,
ktetika, etnika i dr. Fuievo izdanje i danas ine autoritetnim izvorom za
jezinu, paleografsku, knjievnu, kulturoloku, povijesnu (osobito ve ista-
knutu povijest svakodnevice) znanstvenu analizu te poligonom za primjenu
novih teorijskih modela i metodolokih pristupa u lingvistici i ire. I posljed-
nja knjiga akademika Stjepana Damjanovia Novi filoloki prinosi posveuje
Fuievim Natpisima cijelo jedno poglavlje. Koliko je poticajnim to tivo i
danas, svjedoe nepatvorenim ganuem obojene reenice akademika Damja-
novia: itajui ih svaki itatelj odlazi u svoju etnju i svaki obavlja svoju
berbu, svaki gradi svoju sliku hrvatskoga glagoljatva i njegova mjesta u po-
vijesti hrvatske kulture (2014: 237).
U skladu s istaknutim pole smo u vlastitu filoloku etnju tragajui za
glagoljskim zapisima koji nose signale fatike i metajezine funkcije.
52
Glagoljanje grafita
3.1 Fatika funkcija primjeri

Dobro je poznata injenica da sakralni stil uz druge jezine funkcije
posjeduje i fatiku (poznavanje ustaljenih formula kaonaina izraavanja pri-
padnosti jednoj vjerskoj zajednici) te magijsku funkciju. Zbog naglaavanja
vanosti te magijske funkcije mnoge religije uvaju poseban jezik za sakralnu
komunikaciju, jezik koji nije i jezik kojim se ta religijska zajednica koristi u
ostalim podrujima komunikacije. Takav jeprimjer uporabe latinskoga jezika
u katolika (ali i hrvatskoga crkvenoslavenskoga jezika u hrvatskome srednjo-
vjekovlju i novovjekovlju), crkvenoslavenskoga jezika u pravoslavaca i grko-
katolika ili posebne inaice arapskoga jezika koji se razlikuje od govornoga
arapskog jezika (u islamu).
TO PISA N, V IME BOJE LT GODNH4

BOE, BOE MOJ (Hrastovlje, grafit 20)
TO PISA AKAN' ST(I)PAN KADA IDE NEGA SESTRA NA RKU

B(OG)' MU POMOZI AMEN (XV. st., Barban, Crkva Sv. Antuna opata)
Ovoj skupini primjera pripadaju i izravni prijevodi molitava poput latinske

sentencije Si cor non orat, invanum lingua laborat:
AKO SRCE NE MOLI; ZAMAN JEZIK FLAFOLI5

(XVI. st., Barban, Sv. Jakov, grafit)
Zanimljivi su i egzorcistiki zapisi poput ovoga:
ZLAMENIE
SVETOGA
KRIA OD
NEPRITEL
NAIH IZ
BAVI NAS
BOE NA
.H.K.A
4
Obratiti panju na isputanje slova: moglo bi biti motivirano brzinom pisanja pisara kojoj je
uzrok zabranjena radnja, a takva se radnja mora pouriti, nautrb pisma i jezika. Okrnjen,
pokraen, eliptian izraz kao karakteristika neoptereenosti razgovornoga stila.
5
Onomatopeja, dijalektna ivost odlike razgovornoga stila. Molitvena osnova dio fatike
funkcije.
53
Latinski: Crux vera salus mea (Boljun, upna crkva Sv. Jurja).
O ISUSE KRUH
ANJ(E)LSKI O
DNAMI OD NA
S VSAKI GREH TEKI
(XVI. st., Sv. Marija na krilinama)
S obzirom na ustaljene izraze, fraze, konektore koji ukazuju nacitate i

parafraze Biblije istaknuti su primjeri potvrda intertekstualnosti i intermedi-
jalnosti. To znai, meu ostalima, da imaju dijaloki potencijal (podravanje
komunikacijskoga procesa i njegove uspjenosti, ak i u transkodovnoj komu-
nikaciji: vizualni medij freske/slike s biblijskim motivima i pismovni medij
grafita; vidi: Fui 1992):
LANI OETE VI S BOGOM KUNTRETAT

(Grafit komentira procesije krii na prosne dane koje su se u starini obavljale
kroz cijeli tjedan uoi Spasova, XVI. st., Sv. Marija na krilinama)
PRIDOE SEMO DVA KRIA V NEDELU KRINU V SOBOTU
Dijaloku formu potvruju grafiti dopisivanja:
.F.M (?) (156?) TO PISA KI VOLI PRI MIZI SIDE VINO PITI NEGO
KOPATI I KI VOLI VINO NEGO KROP KI TO PISA BOG MU POMOZI
I SVETA MARIJA AMEN. VSAKI RECI KI TO TAL BUDE BOG MU
POMOZI I CETERA.
Dopisano:
VRAGU NA RAME
(Hrastovlje, Crkva Sv. Trojstva, XVI. st.)
.F.I.G. KADA BEH

TU AKAN TUDAR
Dopisano (pogrdno: OSAL LOTAR)
(Prijevod: 1524, kada bjeh tu ja akan Tudar. Dopisano: osal, lotar)
.F.I.B
TO PISA FRA BRNE
BAII
Dopisano: POTOVANI (OE)
54
Glagoljanje grafita
MINISTRE NEGA
UDRITE TIH
TRISTA KR
TI MOLIMO VA
U MILOST
(Glavotok, samostanska Crkva Sv. Marije, 1522)

ala mladoga klerika franjevca treoredca koji je na zapis fra Brne Baj-
ia nastavio svoju molbu, upuenu provincijalu, da dosudi Brni tristo udara-
ca za kaznu.
Nadalje, i podrugljiv izraz prema kojemu oblikuje naziv fraka pri-
mjer je dopisivanja:
Ja Jivan Fraii pridoh u Pazin i se zapisah

Dopisano u nastavku da sam jedna bestija i jedna fraska.
Usklici, odobrenja, umetnuti neleksiki elementi u utnju (e, da..; i tako...,

jah...) takoer potvruju fatiku funkciju:
TO GOVORE MRTVI IVOMUA ME

GLEDA ALE A SE
UDI ALE NE ZNA DA SAM BIL
I S' VERA
KAKO SI TI DANAS A TI OE BIT
ZUTRA (K)AKO SAM S' DANAS
FKZ TO PISA AKAN MARKO
(Lovran, upna crkva Sv. Jurja, XVI. st. 1549.)
Ponavljanje istih verbalnih obrazaca (prepriavanje istih dogaaja, svi-

ma ve dobro poznato), specifine fraze i privatne osobe i ale (organski
idiom, primjeri razumljivi samo iz konteksta, npr. mikrotoponimi mikroregi-
ja, poznati su uskom krugu ljudi koji ive u blizini imenovanoga mikroobjekta
ili su na neki nain vezani uza nj). Nalazimo ih zapisane u katastarskim doku-
mentima, ali i u neslubenoj komunikaciji (Frani 2009: 226234). Funkcio-
niraju kaosredstva razgovornoga stila i kaosignali fatike funkcije.
OVO E SLIPICIJA Z TRABE

(XVI. st., Crkva Sv. Marije na krilinama)
55
Fui svjedoi da je Slipicija (slijepac, varalica) nadimak blizu Berma,

a osobu glagolja, prema fizikoj slinosti, usporeuje s bradatim pismoznan-
cem na zidnoj slici (1982: 91).
3.2 Metajezina funkcija primjeri
Primjeri koji potvruju usmjerenost na kod (podrava se i fatika funk-

cija, u smislu odravanja komunikacije, a tematizira se i ovladavanje pismom):
TOPIS(A...)
TO P(ISA...)
TI PI(SA...)
SIE PISA AKAN...
SIE PISA AKAN...
TO PISA LOVRE
(XVI. st., Sv. Marija na krilinama)
TO GOVORE MRTVI IVOMU...

(Lovran, upna crkva Sv. Jurja, XVI. st.)
SIE PISA AKAN

EROLIM TRANPI
(XVII. st., Sv. Marija na krilinama)
TO PISA TOM(A) AKAN / ISTRIAN (Z PA)VLINII,

SE PISA TO(MA),
TO PISA IVAN,
TO PISA ./1494,
TO PISA AKAN
IVAN PAKA KADA SE
UIH PISAT
(XVI. st., Sveta Marija na krilinama)
Elementi prekodiranja (pretpostavljeni govorni in):

VSAKI RECI KI TO TAL BUDE BOG MU POMOZI I CETERA
(Hrastovlje, XVI. st.)
FME KADA POP JURAI

BADOVINI REK(OH) MOJU
56
Glagoljanje grafita
MLADU MISU
(1566, Crkva Sv. Marije na krilinama)
SE GOTOVO
(Hum, Crkva Sv. Jeronima na groblju, komentira se slika skidanja s kria)
Tu pripadaju i abecedariji:
ABV
TO PISA IVE ANAC'
(XIV-XV.st., Hum, Crkva Sv. Jeronima na groblju)
Roki glagoljski abecedarij (Crkva Sv. Antuna opata, 1200. godina)
Provjeravanje znaenja pojedinih reenica i znaenja slike:

TO E KUGA...
U SMRTI
KADA ...
SIE PISA
(XVI. st., Crkva Sv. Marije na krilinama Uz glavu psalmistikog lu-
de-bezbonika, gledatelji su ga interpretirali kao personifikaciju kuge)
Primjeri citata i ukazivanja na citatnost:

IDI SOTONO KAKO PISANO JE
(Crkva Sv. Marije na krilinama, Kristove rijei iz evanelja, XVI. st.)
OTIDI SOTONO KO PI(SANO EST)

(Crkva Sv. Marije na krilinama, XVI. st.)
V ONO VRME REE ISUS

UENIKOM SVOIM
(XV. st., Barban, Crkva Sv. Antuna opata)
I druge se osobitosti glagoljskih zapisa dadu podvesti pod odabrani pri-

stup primjerice fonoloke redukcije (sluajna isputanja slova zbog brzine
pisanja), glagolske anafore, ekspresivan leksik (subjektivne ocjene, pejorativi,
vulgarizmi): Vrae ne(a)stivi.... Deri slipe nori, pijani osal, usrali se(Be-
ram, Crkva Sv. Marije na krilinama, XV. st.) i dr. Gordana upkovi (2013:
123141) prouavala je i kategorizirala tipove uvredljivih iskaza s glagoljskih
grafita kojima su u XVI. st. parane freske u beramskoj crkvi Svete Marije
na krilinah. Autorica razlikuje pogrdnice (uvrede upuene idovima, uvrede
57
upuene susjedima i predstavnicima vlasti te aljive uvrede kojima komunici-

raju akni meusobno) i interaktivne ikonografske ekspresive (freska pretpo-
stavlja reakciju gledatelja/sluatelja, a reakcija je, osim verbalnoga dopisiva-
nja, i likovno porunjivanje paranjem lica oslikanih).
Znakovima razgovornoga stila mogu se drati i eliptine reenice: npr.
od du veselje (Komentar rajskoga blaenstva due, prikazanoga malim ak-
tovima nakon odvaganih dobrih djela, Crkva Sv. Marije na krilinama, XVI.
st.). U perspektivi zanimljivi mogu biti i grafetiki pokazatelji metajezine,
fatike i drugih funkcija zagrade (za pojanjenje znaenja, prekidanje konti-
nuiteta teksta), tokice, prekinuti slijedovi, novi redovi (kod elipse) osobito
kod novijih grafita.
4. Completorium
Zaodjenuti u novije metodoloke postupke (razina jezinostilske ra-

slojenosti starohrvatskoga jezika), posluivi kao jezini materijal u kojemu
se trae i potvruju znakovi aktivnih jezinih funkcija (fatika, metajezina),
glagoljski grafiti danas pouzdano svjedoe o svjetonazorskom kontekstu hr-
vatskih glagoljaa, a posredno potvruju i ovo Branko Fui nezaboravni je
hrvatski medievist, dobri duh hrvatskoglagoljske starine koji nije propustio
za svakufraku objasniti TKO pie, TO pie i ZATO pie (kako u srednjo-
vjekovnoj tako i u novovjekovnoj glagoljskoj pismovnoj povijesti). Odajui
priznanje, pokuali smo otvoriti i neka nova istraivaka pitanja ponajprije o
moguim uzronicima vanjske nepouzdanosti jezino-pismovnoga materijala
grafita (pogreke, retardacija slova, isputanje slova, eliptinost iskaza). Vanj-
ska nepouzdanost grafita kao pismovno-jezinoga materijala u tom sluaju ne
bi bila tek potvrda neosvijetenostii/ili neznanja srednjovjekovnih grafitera.
Naprotiv, svjedoila bi o osebujnostima biranoga stila analiziranih iskaza (raz-
govorni stil, knjievnoumjetniki stil) koje se mogu potvrditi preko signala
aktivnih jezinih funkcija (kojima su te vrijednosti posredovane; fatika, me-
tajezina). Moe se zakljuiti da te radnje (uinjene i najavljene), novi pristupi
i osvjeene etnje Glagoljskim natpisimazasigurno nisu Sizifov posao, ali su
daleko od deistike prirode Fuieva rada koji spaja jezik, pismo, umjetnost
i vjeru u priu istinitiju izaudniju od ishodita samoga srednjovjekovne
fakcije.
Marko Gri o Fuiu je slino zakljuio (2009: 76): On u naoko mr-
tvim tragovima zaboravljene pismenosti uvijek uspijeva prodrijeti do drutve-
ne potrebe koja ju je proizvela: u njega ne samo da ti pisani dokumenti daju
dostojanstvo ivotu toga podneblja, nego nanovo otkriven ivot toga podne-
blja daje i dostojanstvo njima. ivot i kultura meusobno se osvjetljavaju.
58
Glagoljanje grafita
Prilog 1. Primjer glagoljskoga grafita

(http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1054)
Humski grafit, 12. st. grafit uparan u romanikobizantske zidne slike u

crkvi Sv. Jeronima u Humu koji govori o gregorijanskim (celebriranim) mi-
sama; nakon svake odsluene mise pop glagolja je tijekom trideset dana ilj-
kom uparao u zid po jedan rova te glagoljicom zapisao da je za duu pokoj-
noga kovaa Martina odsluio gregorijanski niz misa i povrh toga jo jednu:
Kovaa Martina je sve 30; je vzeta ino oe jedna (usp. Nazor 2002-3: 131).
59
Literatura
upkovi, Gordana. 2013. Tipovi uvredljivih iskaza s beramskih glagolj-

skih grafita. Fluminensia 25 (2): 123141.
Damjanovi, Stjepan. 2012. Slovo iskona. Zagreb: Matica hrvatska.
Damjanovi, Stjepan. 2014. Novi filoloki prinosi. Zagreb: Matica hrvatska.
Drrigl, Marija-Ana. 2007. ti razumno i lipo. Ogledi o hrvatskoglagolj-
skoj srednjovjekovnoj knjievnosti. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada.
Falievac, Dunja. 2008. Marija-Ana Drrigl,ti razumno i lipo. Ogledi o
hrvatskoglagoljskoj srednjovjekovnoj knjievnosti. Zagreb 2007. Slovo
(50): 258260.
Frani, Anela. 2009. Onomastika svjedoenja o hrvatskome jeziku. U
Povijest hrvatskoga jezika. Knj. 1, Srednji vijek. Ante Biani, Stjepan Da-
mjanovi (ur.). Zagreb: CROATICA, 211259.
Fui, Branko. 1973. Glagoljanje grafita. Dometi 78: 126.
Fui, Branko. 1982. Glagoljski natpisi Djela JAZU, knjiga 57. Zagreb:
JAZU.
Fui, Branko. 1992. Vincent iz Kastva. Pazin: Kranska sadanjost, Istar-
sko knjievno drutvo Juraj Dobrila.
Fui, Branko. 1997. Terra incognita. Zagreb: Kranska sadanjost.
Fui, Branko. 2000. Frake. Zagreb: Kranska sadanjost.
Galovi, Tomislav. 2006. Krki zbornik 50. jubilarni svezak. Pregled rada
Povijesnog drutva otoka Krka i bibliografija Krkog zbornika. Krk: Povi-
jesno drutvo otoka Krka Liber d.o.o. Rijeka.
Gri, Marko. 2009. Branko Fui: In tempore senectutis. U Slova na dar
Branku Fuiu. Josip Bratuli (ur.). Zagreb: Ex libris.
Jakobson, Roman. 1978. Ogledi iz poetike. Beograd: Prosveta.
Luki, Milica, Blaevi Krezi, Vera. 2014. Tragom hrvatske iriline ba-
tine u Slavoniji. Filologija (63): 151171.
Mihaljevi, Milan, Sudec, Sandra. 2011. Jezik hrvatskoglagoljskih nat-
pisa i grafita. UAz grini diak Branko pridivkom Fui. Tomislav Galo-
vi (ur.). Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Institut za
povijest umjetnosti Katoliki bogoslovni fakultet Sveuilita u Zagrebu
Staroslavenski institut Sveuilina knjinica Rijeka Opina Malin-
skaDubanica, Malinska Rijeka Zagreb, 407422.
Nazor, Anica. 2004. In memoriam Branko Fui (8. rujna 1920 31.
sijenja 1999). Slovo (52/53): 127136.
Tandari, Josip Leonard. 1985. Branko Fui. Glagoljski natpisi. Djela
JAZU, knj. 57, Zagreb 1982, str. VI-XII+1-420. Slovo (35): 172178.
60
Glagoljanje grafita
Zlatar, Andrea. 1989. Istinito, lano, izmiljeno. Zagreb: Hrvatsko filozof-

sko drutvo.
agar, Mateo. 2007. Grafolingvistika srednjovjekovnih tekstova. Zagreb:
Matica hrvatska.
Mreni izvori
Marina Katni-Bakari, Lingvistika stilistika,

http://rss.archives.ceu.hu/archive/00001017/01/18.pdf (posjet: 1. prosinca
2015)
Mirev, Andrej, Genoloke kunje,
http://www.matica.hr/kolo/309/Genolo%C5%A1ke%20ku%C5%A1nje/
(posjet: 1. prosinca 2015)
Istarska enciklopedija
http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1054 (posjet: 18. 4. 2016)
Milica LUKI & Vera BLAEVI KREZI
GLAGOLJANJE GRAFITA
(Or on Phatic and Metalanguage Function in Glagolitic Graffiti)
The authors of this paper analyze the content of Croatian Glagolitic

graffiti in respect of their phatic and metalinguistic function. The signals of
prominent language functions are observed as components (distinctive featu-
res) of the conversational style and literary-artistic style. Furthermore, some
new research questions are opened and announced especially about the po-
ssible causes of external uncertainty of graffiti linguistic material (errors, re-
tardation of letters, skipping letters, ellipticity of statements, etc.). The paper
is also a kind of essayistic homage to academician Branko Fui and his Gla-
goljski natpisi from 1982.
Key words: graffiti, Glagolitic script, Branko Fui, language functi-

ons and functional styles
61
UDK 811.163.4342
Izvorni nauni rad
Silvija URAK (Osijek)
scurak@ffos.hr
IMA LI NEZAMIJENJENOGA JATA U DANANJIM

GOVORIMA NAIKOGA KRAJA?
U radu se na temelju istraivanja i literature opisuje moemo

li u dananjim govorima naikoga kraja jo uti izgovor neza-
mijenjenoga jata. Najprije se daje pregled dosadanjih proua-
vanja govora s nezamijenjenim jatom naike okolice, a potom
se iznose rezultati istraivanja govora naike okolice. Istrai-
vanjem su obuhvaena ova sela: Podgora, aptinovci, Boki,
Ferianci i Stara Joava. Prvi je cjeloviti prikaz govora dvaju
sela naikoga kraja dao Stjepan Ivi objelodanivi 1907. go-
dine rad o govoru Bokia i aptinovaca, a Stjepan je Sekere
1982. opisao nezamijenjeni jat u navedenim selima u naikoj
okolici. Dva su razloga zato su izabrana ba navedena sela.
Prvi je razlog to ih Sekere navodi kao najstarija sela naikoga
kraja u kojima se javlja nezamijenjeni jat, a i u govorima je tih
sela, prema Sekereu, ouvano staro stanje u naglasnom sustavu
i morfologiji. (V. Sekere, 1966) Drugi je razlog to nakon Ivi-
eva opisa govora aptinovaca i Bokia (Ivi, 1907) nemamo
cjelovitog suvremenog opisa govora tih dvaju sela. U dosada-
njoj se znanstvenoj dijalektolokoj literaturi slavonski dijalekt
prema odrazu jata dijeli na: 1. ikavski, 2. ikavsko-jekavski, 3.
ekavski, 4. ikavsko-ekavske i 5. govori s nezamijenjenim jatom.
Niti jedan govor slavonskoga dijalekta nije ijekavski. U literatu-
ri se govori naikoga kraja obino nalaze u skupini s ekavskim
govorima slavonskoga dijalekta.
Kljune rijei: dijalektologija, slavonski dijalekt, odraz jata,

nezamijenjeni jat.
63
Silvija URAK
1. Uvod
Znamo da se u znanstvenoj dijalektolokoj literaturi slavonski dijalekt

prema odrazu jata dijeli na ikavske, ikavsko-jekavske, ekavske, ikavsko-ekav-
ske i govore s tzv. nezamijenjenim jatom.
Ikavski govori rasprostiru se u zapadnoj i istonoj slavonskoj Posavini,
od Velike do Antina, jugoistono od Vinkovaca, Batini i Podolju u Baranji.
U tim govorima kratki i dugi jat daju i: mlko, dte, zpovid, tsto, dca, sdit.
Ikavsko-jekavski se govori u sredinjoj slavonskoj Posavini (od Ba-
novaca i Bebrine na zapadu preko govora u okolici Slavonskoga Broda, oko
Vrpolja i akova te oko upanje). U tim govorima dugi jat daje i, kratki je:
dte djteta, lp, pjsma.
Ekavski govori slavonskoga dijalekta prostiru se u slavonskoj Podra-
vini (podruje zapadno od Osijeka, od Petrijevaca i Broanaca do iznad Viro-
vitice). Ti se govori javljaju i juno i zapadno od Vinkovaca. U tim se govori-
ma svaki jat zamjenjuje s e: dte dteta, lp, psma. (prema: Berbi-Kolar,
Koleni 2014)
Ikavsko-ekavski govori rasprostiru se u hrvatskom dijelu Baranje, u
baranjskom Podunavlju (Dra, Duboevica, Topolje, Gaji, Lu, Branjin Vrh,
umarina, Kaad, Torjanci). Odraz jata je po pravilu da dugi jat daje i, kratki
e: dte dteta, lp, psma.
Govori su s nezamijenjenim jatom u slavonskom dijalektu, prema
dosadanjoj literaturi, zabiljeeni u dijelu Gradita (Finka, ojat 1975) i u
nekoliko sela naike okolice (Sekere 1982). Jat se u tim govorima izgovara
kao zatvoreno e (), no u izgovoru se uje i prizvuk glasa i: brg, mat, srda,
dit, crip. U znanstvenoj se literaturi govori s nezamijenjenim jatom obi-
no nalaze u skupini s podravskim ekavskim govorima slavonskoga dijalekta
(Koleni 1997).
Istraivanjem je obuhvaeno nekoliko sela naike okolice: Podgora,
aptinovci, Boki, Ferianci, Stara Joava. Dva su razloga zato su izabrana
ba navedena sela. Prvi je razlog to ih Sekere navodi kao najstarija sela
naikoga kraja u kojima se javlja nezamijenjeni jat (Sekere 1966). Drugi
je razlog to nakon Ivieva opisa govora aptinovaca i Bokia (Ivi 1907)
nemamo cjelovitog suvremenog opisa govora tih dvaju sela.
2. Dosadanja istraivanja
Prvi je cjeloviti prikaz govora dvaju sela naikoga kraja dao Stjepan
Ivi objelodanivi 1907. godine rad o govoru Bokia i aptinovaca. U po-
glavlju je o glasovima naveo da se glas jat odrazio u aptinovakom govoru
64
Ima li nezamijenjenoga jata u dananjim govorima naikoga kraja?
kao e koje je jednako sa svakijem drugijem e, a nije onako otvoreno kao

gdjeto u istonom (ekavskom) govoru, na pr. sno, vra (ili vra), lepta,
gsenica (t. j. gsjenica) it. d. (Ivi 1907:8). Ivi u aptinovcima tada nije
zabiljeio izgovor nezamijenjenoga jata, iako naglaava da je izgovor glasa e
zatvoreniji nego u ostalim ekavskim govorima.
Osim Stjepana Ivia, govore je naikoga kraja opisao i Stjepan Se-
kere. Na temelju dugogodinjega istraivanja govora u okolici Naica 1966.
godine objavljuje Govor naikog kraja1 koji do tada nije bio temeljito obra-
en, a koliko znamo niti poslije Stjepana Sekerea. U radu je obradio govor
starijega stanovnitva tridesetak sela u naikoj okolici. Prema odrazu jata
govor u okolici Naica Sekere dijeli na ekavski i jekavski. Prema njegovim
su podatcima ekavska sela ova: Boki, aptinovci, Stara Joava, Ferianci,
Donja Motiina, Podgora i Krinci. U navedenim se selima i u dugim i u
kratkim slogovima jat odrazio kao e: sek, dca, bat, lp, promnit, iznti.
Ve se prema podjeli govora u naikoj okolici na ekavske i jekavske uoava
da Sekere nije izrijekom rekao da se u tim govorima radi o nezamijenjenom
jatu, iako zapaa neobian izgovor jata: U najstarijim selima naikoga kraja
(Podgora, Ferianci, Stara Joava, Boki, aptinovci) opazio sam kod naj-
starijeg svijeta naroiti izgovor starog jata. Taj se glas u tim selima izgovara
kao e, ali se u tom e malo osjea prizvuk glasa i. To je zapravo neka kombina-
cija glasa e i glasa i, ali se ipak ne moe rei da bi to bio dvoglas ei. (Sekere
1966:235). Upravo ga je neobian izgovor jata u tim govorima potaknuo na
detaljnije prouavanje te pojave u govorima u naikoj okolici. Jedan je od
razloga vjerojatno bio i taj to su Finka i ojat 1973. otkrili nezamijenjeni jat u
govoru Gradita. Sve su to razlozi za objavljivanje rada Govori s nezamijenje-
nim jatom u naikom kraju 1982. godine.2 U tom je radu opisao izgovor jata
u est sela naike okolice: U est starih naselja naikoga kraja (Podgora,
Donja Motiina, Ferianci, Stara Joava, Boki i aptinovci) kod starijeg
svijeta samoglasnik izgovara se kao malo zatvoreno e. U izgovoru jata uje
se malo prizvuk glasa i, tako da kod povrnijeg sluanja neemo ni zamijetiti
razliku izmeu i e. U vezi s takvim izgovorom toga glasa dolo je kod mla-
eg svijeta do zamjene jata glasom e (Sekere 1982:498). Grau je za svoj
rad prikupljao 1976. godine.
Sekere naglaava da se u svim navedenim selima dugi naglaeni jat iz-
govara kao : bl, lp, sng, dok se nenaglaeni dugi jat izgovara kao e: pnt,
kren, znt. Takoer istie da se u svim selima u pojedinim rijeima umjesto
1
Sekere, Stjepan. 1966. Govor naikog kraja, Hrvatski dijalektoloki zbornik, knjiga 2,
Zagreb, 209301
2
Sekere, Stjepan. 1982. Govori s nezamijenjenim jatom u naikom kraju, Hrvatski dijalek-
toloki zbornik, knjiga 6, Zagreb, 497501
65
Silvija URAK
dugog naglaenog jata moe uti glas e, to je pokazatelj naputanja izgovora

glasa : lp, mnjat, rka. Najvie je takvih rijei u Feriancima i Staroj Joavi
jer je u tim mjestima najjai utjecaj novotokavskih govora.
U Feriancima i Staroj Joavi se i kratki naglaeni jat izgovara kao e,
iako se prije izgovarao kao , ali se takav izgovor izgubio pod jakim utjeca-
jem govora susjednih sela i govora doseljenika u samim selima: blilo, lpi,
bat. Za razliku od takvoga govora, u Podgorau, Donjoj Motiini, Bokiu i
aptinovcima kratki se naglaeni jat izgovara kao : lpi, zagorti, vverica,
iako se i u govoru navedenih sela kratki naglaeni jat ponekad izgovara kao e
to je u vezi s tedencijom za naputanjem toga glasa. Budui da je taj proces
u toku, ne moe se tono ustanoviti do koje je mjere napredovao kod pojedinih
osoba. (Sekere 1982:500)
Sasvim je razumljiva, stoga, i injenica da se nenaglaeni kratki jat u
svim selima izgovara kao e: sterat, ndelja, pse, mdved, prmena.
Na kraju rada Sekere zakljuuje da e vjerojatno vremenom potpuno
nestati govora s nezamijenjenim jatom u navedenim selima: Dananja seoska
omladina provodi u kolama osam do deset godina, tako da poslije zavret-
ka kolovanja uglavnom usvoji ijekavski govor. Pod jakim utjecajem kola,
knjiga, tampe, radija i televizije taj proces e se nastavljati i dalje, tako da
e za pola stoljea u tim selima posve nestati govora s nezamijenjenim jatom
(odnosno ekavskoga govora). (Sekere 1982:501) Upravo je ta njegova opa-
ska bila poticaj na istraivanje govora navedenih sela jer iako jo nije prolo
pedeset godina od Sekereevog posljednjeg istraivanja, pretpostavka je da su
se dogodile znatne promjene u govoru navedenih sela, osobito u odnosu na
izgovor jata.3
Cilj je, dakle, istraivanja bio uoiti postoji li u dananjim govorima na-
vedenih sela nezamijenjeni jat, odnosno kako se danas u tim selima izgovara
jat.
3
Pri snimanju su govora izabrani ovi govornici: Podgora: Ana imi, 1926. godite, pis-
mena; Marija Tomaevi, 1927. godite, pismena; Katica Lovokovi, 1947. godite, pis-
mena; aptinovci i Boki: Marija Filipovi, 1938. godite, pismena; Mirko Pritianac,
1938. godite, pismen; Rua Lukaevi, 1944. godite, pismena; Marica Korotaj, 1950.
godite, pismena; Ferianci i Stara Joava: Stjepan Vidakovi, 1919. godite, pismen; Jela
Fanta, 1919. godite, pismena; Boica Tomi, 1922. godite, pismena; Marica Jutria, 1932.
godite, pismena.
66
Karta 1: Naika okolica sa zaokruenim mjestima prouavanih govora
3. Rezultati istraivanja dananjih

govora naike okolice
Najprije se krenulo od podgorakoga govora jer je Podgora smjeten

najblie ostalim podravskim govorima slavonskoga dijalekta, a i Sekere ga
u svom opisu navodi kao najstarije naselje. (Sekere 1982) Istraivanje je po-
kazalo poetnu pretpostavku, a i Sekereevo predvianje da e se vremenom
potpuno izgubiti nezamijenjeni izgovor jata, odnosno , a da e i u naglaenim
slogovima prevladati ekavski izgovor glasa . To potvruju i ovi primjeri:
izgovor u naglaenim slogovima: lto, pvaju, vek, vnat se, cle,
zaprti, lp.
izgovor u nenaglaenim slogovima: pse, zpeva, zvet, spoved,
prpovetka.
67
Silvija URAK
Samo se kod jedne sugovornice, Ane imi, uo izgovor zatvorenoga e

(), i to u vrlo malo oblika: (po) kijrima, rkli. U oba je sluaja nezamijenjeni
jat naglaen. Vjerojatno se jo u izoliranim sluajevima moe uti izgovor u
naglaenim slogovima, iako je takav izgovor jata u nestajanju.
Zanimljivo je da se navedeno pravilo odnosi uglavnom na govor starijih
ljudi, dok je kod srednje generacije primijeen velik utjecaj novotokavskih
govora. U njihovom se govoru mijea ekavski izgovor jata s (i)jekavskim, na
primjer: vijek, pjvali, zamijsila4, djca, odsije, srda, pondeljak, dvje.
Tako se i imenica ndjelja javlja u dvojakom obliku, a razliit je i naglasak:
ndelja i nedlja. Sekere je u svojim radovima naveo samo oblik nedlja.
(Sekere 1966, 1982) Isto je i s prijedlogom/prilogom pslije koji se javlja u
ak tri oblika: psle, ptle, ptli.
U govoru se Podgoraa mogu uti i ikavizmi, ali takvi su sluajevi rijet-
ki: vik, vlila, tla (htjela), pondiljak, prd (zdnje), provila, smli, skira.
Zakljuke o izgovoru jata u dananjim govorima Bokia i aptino-
vaca donose se zajedno jer ih i Stjepan Ivi opisuje kao aptinovako
narjeje (Ivi 1907). Ve je navedeno da je Stjepan Ivi uoio u ap-
tinovakom govoru zatvoreniji izgovor jata, no ne spominje da se radi o
nezamijenjenom jatu. (Ivi 1907:8) Stjepan Sekere govor Bokia i ap-
tinovaca svrstava u govore s nezamijenjenim jatom, kao i govor Podgoraa,
pa za govore tih dvaju mjesta navodi ista pravila o nezamijenjenom jatu.
(Sekere 1982:498)
U istraivanju je uoeno da se izgovor nezamijenjenoga jata u govoru
Bokia i aptinovaca potpuno izgubio. Uglavnom je u govoru ekavski iz-
govor jata, i u kratkim i u dugim slogovima: spoved, ndjelja, pvalo cli,
bljiti. Osobito je to izraeno kod starijih ljudi. Ponekad se u govoru e jo
uvijek izgovara malo zatvorenije u naglaenim slogovima, ali ne onako kako
je to opisao Stjepan Sekere (Sekere 1982).
Osim ekavskoga odraza jata rijetko se mogu uti ikavizmi: provila,
smla, dci, dli. Ivi takoer navodi najee ikavizme u govoru: pripst se,
prid, di, trpit, divjka. (Ivi, 1907:114)
Ponekad se u govoru pojavljuje i jekavski odraz jata, osobito kod mla-
ih ljudi, to je pod utjecajem standardnoga jezika: zvijzda, djca, bijle.
Od svih prouavanih govora najvei je utjecaj suvremenoga knjievno-
ga jezika u Feriancima i Staroj Joavi, vjerojatno zbog samoga prometnoga
poloaja sel. Nezamijenjeni je jat potpuno nestao iz govora, ali je i ekavski
izgovor jata rjei, primjerice: lpo, prtila, sek, cli. Kazivai obino mije-
4
Kod dvoglasnika se biljei dugouzlazni naglasak samo na glasu e jer se iz tehnikih razloga
nije mogao staviti taj naglasak iznad cijelog dvoglasnika (ije).
68
aju ekavski i jekavski izgovor, pa tako kod istog sugovornika moemo uti
primjerice: cve, sve, mnjo, vjek, cijv, djce.
Osim ekavskoga i jekavskoga odraza jata u govoru se Ferianaca i Stare
Joave pojavljuju i neki tipini ikavizmi, primjerice: skira, ndilja, vdit, vit.
4. Zakljuak
Odraz je jata u prouavanim govorima uglavnom ekavski, kao i u osta-

lim podravskim govorima slavonskoga dijalekta. Istraivanje je pokazalo da
se u svim govorima dogodilo ono to je i Sekere predvidio, a to je da e
se vremenom potpuno izgubiti izgovor nezamijenjenoga jata, odnosno , u
naglaenim i nenaglaenim slogovima. (V. Sekere 1982:501) Izgovor je
zabiljeen samo u dva primjera: (po) kijrima, rkli u podgorakom govoru. U
nekim je mjestima ak i ekavski govor u postupnom nestajanju, a zamjenjuje
ga (i)jekavski izgovor, primjerice: cijpa, pjvam u Feriancima i Staroj Joa-
vi, to je vjerojatno nastalo pod utjecajem bolje prometne povezanosti s veim
gradovima, neposredna blizina Orahovice u kojoj prevladava novotokavski
dijalekt, kolovanje, sredstva javne komunikacije. aptinovaki je govor ta-
koer podlegao utjecaju suvremenoga hrvatskoga knjievnoga jezika. Naime,
sugovornice su se gotovo u svakoj reenici ispravljale prisjeajui se izgovora
pojedinih rijei u njihovoj mladosti. Tako imamo primjere: ljpo/lpo, ljto/
lto. U svim se govorima pojavljuju i tipini slavonski ikavizmi: vdit, vit,
starit. Naalost, tonski zapisi Stjepana Sekerea nisu pronaeni pa je nemo-
gue provjeriti kako se tono nezamijenjeni jat izgovarao u navedenim selima.
SUMMARY: The paper is based on our own research and literature which
describes in today's speeches of Naice area we can still hear the pronunciati-
on non-replaced jat. First, a review of previous studies of speech with non-re-
placed jat in Naice area, and then presents the results of own research speech
Naice surroundings. The survey included the following villages: Podgora,
aptinovci, Boki, Ferianci and Stara Joava. The first complete review of
the speech of two villages in Naice area was given in 1907. by Stjepan Ivi
who published the paper on speeches of the villages Boki and aptinovci
and Stjepan Sekere in 1982. described non-replaced jat in these villages in
Naice area. There are two reasons why I chose the aforementioned villages
for my research. The first reason is that Sekere considers these villages to be
the oldest villages in Naice area with non-replaced jat. In addition, according
to Sekere, speeches of these villages have preserved the old system of accents
and morphology. (V. Sekere 1966) Another reason is that after Ivi's des-
cription of speeches in aptinovci and Boki (Ivi 1907) we do not have any
69
Silvija URAK
complete and contemporary description of speeches of these two villages. So

far the scientific dialectological literature of Slavonian dialect by reflection jat
divided into: 1. ikavian , 2. ikavianjekavic, 3. ekavian, 4. jekavic and 5. speaks
with non-replaced jat . No single speech Slavonic dialect is not ijekavic. The
literature says Naice area commonly found in the group with ekavian speec-
hes Slavonic dialect.
Key words: Dialectology, Slavonian dialect, reflection jat, non-repla-
ced jat
Literatura:
Berbi Kolar, Emina i Koleni, Ljiljana. 2014. Sianske rii, Osijek

Finka, Boidar i ojat, Antun. 1973. O slavonskom dijalektu ekavskog iz-
govora u okolici Vinkovaca, Rasprave Instituta za jezik 2, Zagreb, 119.
Finka, Boidar i ojat, Antun. 1975. Hrvatski ekavski govori jugozapadno
od Vinkovaca, Radovi centra za znanstveni rad Vinkovci, Vinkovci, 5130.
Ivi, Stjepan. 1907. aptinovako narjeje, Rad JAZU 168, Zagreb, 113162.
Koleni, Ljiljana. 1996. Prouavanje slavonskoga dijalekta danas, Rijeki
filoloki dani zbornik radova, I, Rijeka, 201209.
Lisac, Josip. 1999. Izoglose refleksa jata u hrvatskim organskim idiomima,
Hrvatski dijalektoloki zbornik 11, Zagreb, 2128.
Sekere, Stjepan. 1966. Govor naikog kraja, Hrvatski dijalektoloki
zbornik 2, Zagreb, 209301.
Sekere, Stjepan. 1982. Govori s nezamijenjenim jatom u naikom kraju,
Hrvatski dijalektoloki zbornik, 6, Zagreb, 497501.
Sekere, Stjepan. 1989. Areali ikavskog, ekavskog i ijekavskog govora u
slavonskom dijalektu, Hrvatski dijalektoloki zbornik 8, Zagreb, 135144.
70
Silvija URAK
IS THERE NON-SUBSTITUTED YAT IN TODAYS SPEECH

PATTERNS OF NAICE REGION?
Based on research and literature, the author of the present paper exami-
nes whether todays speech patterns of the Naice region still use the pronun-
ciation of non-substituted yat. Firstly, the current studies of speech patterns
with non-substituted yat in the Naice surroundings are summarised, which is
then followed by the results of analysis of Naice surroundings speech pattern.
The survey covered these villages: Podgora, aptinovci, Boki, Ferianci
and Stara Joava, with two reasons for selecting them. The first reason is that
Sekere, who described the non-substituted yat in these villages in 1982, li-
sted them as the oldest villages in Naice region in which non-substituted yat
occurs, whereas the second reason is that after Ivis description of speech
patterns of aptinovci and Boki (Ivi, 1907), there were no complete des-
criptions of the contemporary speech of the two villages.
Key words: dialectology, Slavonic dialect, yat reflection, non-substi-

tuted yat
71
UDK 821.163.09:398
Izvorni nauni rad
Aleksandar OGURI (Podgorica)
Fakultet za crnogorski jezik i knjievnost Cetinje
aleksandar.coguric@fcjk.me
ENIDBA SMAILAGI MEHA SPJEV

KAO DIO EPSKOGA NASLJEA
Spjev Avda Meedovia enidba Smailagi Meha posma-

traemo kao reprezentativno epsko ikulturno nasljee orijental-
no-islamske kulture u Crnoj Gori. To je kulturni kapital koji ra-
zliite kulturne elemente harmonino prilagoava sopstvenome
kulturnome identitetu i senzibilitetu. Epska pjesma se moe uze-
ti kao paradigma oblikovanja kulturnih sadraja i primjer kako
mehanizmi kulture uvaju njezin kontinuitet dok traje kulturni
ili politiki sistem koji je formira i pod kojim se razvija. Tuma-
ei pomenuti spjev zapazili smo da drutvena zajednica izgra-
uje kulturni sistem unosei kulturne artefakte koje prepozna
kao najvrednije i odgovarajue svojim potrebama. Meedovi
je, slijedei svoje pjesniko iskustvo, drutveni, istorijski i kul-
turni kontinuitet, dao veliki doprinos epskoj usmenosti orijental-
no-islamske kulture crnogorskoga prostora.
Ove emo istai jedan, u Meedovievu dobu, formiran
kulturni proizvod pjevanje uz Ramazan. To je primjer kako
izmijenjene drutvene i politike okolnosti kreiraju i oblikuju
nove kulturne sadraje pod pritiskom izmijenjenoga konteksta
drutvenih prilika, to govori o stalnosti procesa njihova stvara-
nja. Pojedinac ili zajednica, koliko go bili za ili protiv kulturnih
novina, nemaju snagu da ih zaustave ili uspore.
Kljune rijei: epska pjesma, kulturni sadraj, Avdo Mee-
dovi, enidbaSmailagiMeha, orijentalno-islamska kultura,
pjevanje uz Ramazan.
Drutvena zajednica izgrauje svoj kulturni sistem sabirajui slinosti i

razliitosti s drugim kulturama. Svaka kultura skuplja, stvara i prenosi kultur-
ne artefakte koje prepozna kao najvrednije i odgovarajue svojim potrebama.
Naslijeeni artefakt oblikuje se i dopunjava zadravajui svoju prvobitnost.
Kulturni rezultat svake kulturne produkcije jeste materijalno ili nematerijalno
stvaralatvo, na osnovu kojega ocjenjujemo karakter i domete kulturnoga po-
73
Aleksandar OGURI
lja kojemu pripada. Primjer kulturnoga proizvoda, kojiu svome nastajanjusli-

jedi drutveni, istorijski, materijalni i duhovni kontinuitet, jeste spjev enidba
Smailagi Meha. Umjetnik-stvaralac je u spjevu homogenizovao kulturne ra-
zliitosti i vieslojnost ne odstupajui od epske tradicije.
Orijentalno-islamska epika sandakih prostora Crne Gore i Srbi-
je znaajno se bila zadrala do sredine XX vijeka. Epsko stvaralatvo ori-
jentalno-islamske kulture na prostoru Crne Gore koje jenastalo u vremenu
Osmanskoga carstva, zaokrueno je pjesnikim opusom Avda Meedovia.
Meedovi je, slijedei svoje pjesniko iskustvo, drutveni, istorijski i kul-
turni kontinuitet, dao veliki doprinos epskoj usmenosti orijentalno-islamske
kulture u Crnoj Gori. Ne bi bilo dobro epsku usmenost pomenute kulture ve-
zivati iskljuivo za Avda Meedovia, bilo je i drugih znaajnih stvaralaca.
Meedovi je u prvome planu jer je njegova poezija prela granice u kojima je
nastala.
Meedoviev spjev kao odraz orijentalno-islamskoga

epskoga nasljea u Crnoj Gori
Orijentalno-islamska kultura u Crnoj Gori, u svome stvaralakome na-

ponu proizvela je kulturne sadraje neprolazne vrijednosti. Jedan od njezinih
produkata jeste epsko nasljee i u zenitu njegovu spjev Avda Meedovia
enidba Smailagi Meha.1 Meedovieva pjesnika pojava i istraivaki za-
hvati harvardskih profesora povodom nje promovisali su i iznijeli pred kultur-
nu, knjievnu i laiku javnost bogatu epsku zaostavtinu stvorenu u prostoru
orijentalno-islamske kulture. Svi produkti te kulture koji su opsluivali o-
vjekovu svakodnevicu nali su mjesto u epskoj pjesmi, zahvaljujui emu je
zajednica prepoznala i usvojila kao svoj proizvod.
Usmena epika orijentalno-islamske kulture u Crnoj Gori, iako zaka-
njelo, pokazala je da, mitologija stvaralatva, veruje da umetniki genije, ori-
ginalan talenat, ili moan intelekt moe da iskoi izvan granica sopstvenog
vremena i prostora kako bi izneo pred svet novo delo.2 Taj umjetniki genije
jeste Avdo Meedovi, stvaralac, ija pojava potvruje da u jednoj kulturi,
mogunosti za veliki i originalan duh nikad nisu ograniene, ba kao to je
istina da veliki talenat ima veoma zdravo potovanje prema onome to su ura-
dili drugi pre njega i to to polje ve sadri.3 Meedovi se kao kulturno stva-
ralako bie oslonio na kulturno nasljee i suprotstavio drutvenim i istorij-
1
Vieti Novak Kilibarda, enidba Smailagi Meha, kasni ali pravi epos, u knjizi Usmena
knjievnost Crne Gore, CID, Podgorica, 2009, str. 349353.
2
Edvard Said, Orijentalizam, igoja, Beograd, 2008, str. 271.
3
Edvard Said, Ibid. , str. 271.
74
enidba Smailagi Meha spjev kao dio epskoga nasljea
skim nedaama s kojima se borio. O Meedovievoj pjesnikoj pojavi Novak

Kilibarda je rekao: Avdo Meedovi () je ideoloki poravnat sa socijalnom
konfesijom kojoj graanski pripada. Kreativno vlada itavijem instrumentari-
jem tematike, stilske i poetoloke tehnike bonjake, odnosno muslimanske,
junake usmene poezije koju je upoznao kad i maternji jezik kojim govori.4
Svojom pjesnikom pojavom potvrdio je validnost usmene epike koja se ne
moe dovesti u pitanje injenicom da dugo nije bila poznata i priznata, jer je
postojala u obliku u kome je u datome vremenu preuzeta i iznesena na pijede-
stal kulturnoga nasljea orijentalno-islamske kulture u Crnoj Gori.
Meedovi je nastojao da nekadanji epski koncept orijentalno-islam-
ske kulture predstavi u spjevu onako kako ga je pamtio. Meutim, nije us-
pio da linu, drutvenu i kulturnu dramu svoga vremena potpuno ostavi po
strani spjeva, ali nije ni preerao s njezinom prisutnou. Vjetim pjesnikim
rjeenjem najprije je kroz glavnoga junaka, Smailagi Meha, opjevao slavnu
prolost. Nakon toga na scenu je izveo Tala od Oraca dajui mu u drugome
dijelu spjeva ulogu glavnoga junaka i ostavio kroz njegov lik svoju refleksiju
o vremenu poslije propasti Carstva.
Pojedinac i kolektiv uvali su kulturni kontinuitet orijentalno-islamske
kulture u Crnoj Gori do politikoga sloma Osmanskoga carstva. Do toga mo-
menta, taj je prostor bio stabilan i otporan na spoljne kulturne uticaje, koje je
superiornou svojom ugraivala u svoj sistem ili ih odbacivala, uvajui tako
homogenost. Onaj koncept orijentalno-islamske kulture koji je ustanovljen u
vremenu Osmanskoga carstva nastavio je da traje i nakon nestanka Carstva,
iako modifikovan i razaran pod naletomistorijskih i politikih deavanja pr-
vih decenija XX vijeka. Pjesnik je bio sudionik toga istorijskoga procesa i
njegovih posljedica na drutveni i politiki ivot zajednice kojoj je pripadao.
U tako dramatinome vremenu Meedovi zaokruuje epsku usmenost ori-
jentalno-islamske kulture i sticajem viih okolnosti predaje je javnosti na uvid
i korienje. On je od onih stvaralaca koje je vrijeme predodredilo za veliki
kulturni poduhvat. U Meedovievu stvaralatvu nalazimo dva razliita kul-
turna koncepta: jedan koji je predmet pjesnikoga nadahnua i drugi u kojemu
pjesnik ivi i stvara. Pjesnik je svjedok rastakanja staroga kulturnoga poretka,
njegova vrijednosnoga sistema i deavanja novoga. On razgraniava nekada-
nji svijet, koji opjevava od onoga u kojemu ivi i stvara, ne krijui unutranju
dramu koja izbija kroz mnoge momente stvaralakoga impulsa. Snagom svo-
ga pjesnikoga talenta imao je potencijala da odgovori tome poslu.
Usmena epika je primjer na kojemu vidimo da mehanizmi kulture uva-
ju njezin kontinuitet dok traje sistem, kulturni ili politiki, koji je formira i pod
4
Novak Kilibarda, Usmena knjievnost Crne Gore, CID, Podgorica, 2009, str. 351.
75
Aleksandar OGURI
kojim se razvija. Meedovievu epiku, kao i cjelokupnu epiku crnogorskoga

orijentalno-islamskoga kruga, moemo posmatrati kao svojevrstan kulturni
fenomen, jer je nastajala, trajala i razmjenjivana unutar zajednice koja ju je
stvarala. Pjesnik-pjeva i publika ravnopravni su segmenti kulturnoga polja i
meu njima vlada interaktivan odnos. Razmjena epskoga sadraja kao kultur-
noga proizvoda stalna je unutar kolektiva. Veza izmeu tvorca i konzumenta
dio je procesa koji uobliava i produkuje epski materijal. Govorei o procesi-
ma razmjene kulturnoga sadraja Piter Berk istie: Proces prenoenja kulture
na novu generaciju neminovno je proces rekonstrukcije () Tim procesom
delimino upravlja potreba da se stare ideje prilagode novim okolnostima,
delom to ine tenzije izmeu tradicionalnih formi i novih poruka, delom ono
to se naziva unutranji sukob tradicije.5 Posmatrajui ulogu pojedinca-stva-
raoca u kulturnim tokovima, tj. razmjeni kulturnih sadraja, zakljuujemo da
on ne preusmjerava tokove, ve ih u manjoj ili veoj mjeri kreira. To znai
da Meedovi slijedi ustanovljenu epsku matricu ili barem tako misli, ali je
bogati osobenou svoga stvaralakoga impulsa.
Epskapjesma ila je svojim knjievnoistorijskim tokom, koji je u kul-
turnome prostoru dinamian zato to je njezin sadraj pod stalnim naletom
novina koje, manje ili vie, razaraju prethodno epsko tkivo. Moemo rei da
se epska pjesma kao ustanovljeni kulturni kapital nalazi u stalnome procesu
kulturnoga oploavanja. U prilog navedenoj tvrdnji stoji jedan Meedoviev
pjesniki postupak, kienje pjesme, koji moemo oznaiti kao nain oploa-
vanja kulturnoga kapitala. Situacija je takva: stvaralac u ranije formiran epski
sadraj unosi svoj sadraj koji nastaje u procesu tvorbe. Takav proces mogu
je zato to kulturni sistem nije zatvoren i uvijek, ostaje jedan otvor: igra sli-
nosti izlae se opasnosti da kroz njega pobjegne sama od sebe ili da ostane u
tami ako neka nova figura slinosti ne bi dovrila krug.6 Kroz taj otvor pje-
snik snagom svoga stvaralakoga bia, kroz spontano pjesniko iskazivanje,
dodaje kulturnome proizvodu, epskoj pjesmi, sadraje ne razarajui njezinu
tradicionalnu ematsku strukturu.
Prouavanje Meedovieva stvaralatva potvruje da proces usmeno-
ga stvaranja, iji korijeni seu u prolost do vremena starogrke usmenosti,
dopire do XX vijeka, i hipotetiki moemo ustvrditi da tu prestaje. Radosav
Medenica podvlai da je Crna Goraostala epski snano aktivna najdue od
svih slinih zona dinarskog patrijarhaliteta, ak i u prvim decenijama ovoga
stolea (XX vijek prim. A. . ), kad je u ostalim krajevima nae jugoslo-
venske zajednice epska pesma, pod uticajem pismenosti i kole, postala opte
5
Piter Berk, Osnovi kulturne istorije, CLIO, Beograd, 2010, str. 127.
6
Miel Fuko, Rijei i stvari, Nolit, Beograd, 1971, str. 93.
76
kulturno dobro i rasplinula u jedva osetne talase nekadanje epske nastroje-

nosti i tradicije.7Bavei se Meedovievim djelom otvaramo nove vidike u
sagledavanju usmenosti orijentalno-islamske kulture i izuavajui pojedine
njezine segmente otkrivamo kulturoloke i umjetnike slojeve koje je ova kul-
tura nataloila u svome trajanju. Meedovievo djelo moemo posmatrati kao
proizvod, zakasnele epske atmosfere8 i pristupiti mu kao epskome kanonu
ustanovljenome na zakonitostima epskoga i kulturnoga stvaralakog toka.
Meedoviev odnos prema epskome nasljeu
Avdo Meedovi od onih je pjesnika-pjevaa koji su izrastali iz boga-

toga epskoga nasljea i line privrenosti epskoj pjesmi i ije je stvaralatvo9
proizalo iz usmene epike kojoj je bio posveen cijelim svojim biem. Rastao
je i stasavao uz nju, volio dobre i istinite pjesme i pjevae, koji su, po njegovu
vienju, slijedili taj put. Smatrao je da dobra pjesma i dobar pjeva dogaaje i
junake prikazuju istinito, nalazei uporite za takav pristup u Kuranu, e stoji
da je istina najvia vrijednost i obaveza svakoga pojedinca, a la grijeh. Nije
se osvrtao na poetika naela i proklamovane pjesnike slobode. On ne pjeva
o onometo se moglo dogoditi, i to je mogue po zakonima vjerovatnosti
i nunosti,10 ve slijedi svoj put istinitoga opjevavanja dogaaja i linosti.
Neistinite pjesme nije elio pjevati, to je smatrao nepotovanjem publike.
Pjesniko preuveliavanje nazivao je kienjem pjesme i tu nalazio prostor za
svoje pjesnike uzlete, ostvarujui originalne epske sadraje. Govorio je da bi
potpuno novu pjesmu mogao ispjevati jedino ako bi gledao neki dogaaj, koji
bipredstavljao sebi u svoj njegovoj ivosti.11 Grau za pjesme preuzimao je
iz bogatoga epskog nasljea, ali i iz bogatoga linoga ratnikoga iskustva.
Meedovi je poznavao mnoge tvorce usmene epike, od najboljih uio,
sluao njihove pjesme, samo dobre i istinite pamtio i na osnovu njih stvarao
svoje. Po njegovu vienju, zavrenu pjesmu ili kako bi govorio okienu, nije
pjevao, niti sluao, jer je nije mogao doraivati po svome. To govori da takav
odnos ima samo istinski stvaralac. Moemo pretpostaviti da je od najboljih,
po njegovu vienju, uio nain tvorbe, a od dobre poetske osnove gradio ne-
7
Radosav Medenica, Naanarodnaepika i njenitvorci, Obod, Cetinje, 1975, str. 14.
8
Radosav Medenica, Ibid. , str. 14.
9
Knjievni opus Avda Meedovia jeste odraz orijentalno-islamske usmenosti u Crnoj Gori.
Djelo su zapisali i sabrali Milman Peri, Nikola Vujnovi, Albert Bejts Lord i Ilja Goleniev
Kutuzov 1935. Godine, kao i Albert B. Lord 1950. i 1951. godine. Jedan dio stihova je
zapisan, a drugi snimljen na gramofonskim trakama. Sve se to uva na univerzitetu Harvard
u zbirci Milmana Perija.
10
Aristotel, O pjesnikoj umjetnosti, Dereta, Beograd, 2002, str. 71.
11
Aristotel, Ibid. , str. 84.
77
Aleksandar OGURI
dostina epska ostvarenja. U vremenima kad se stvarala ili dovravala epska

usmenost, pjesnik-pjeva je mogao poticati iz bilo koje drutvene grupe, uslov
je bio dobro vladanje pjesnikim formulama, nainom tvorbe i temama, kao
i izravnjenje, u socijalnoj i obrazovnoj ravni, s drutvenom sredinom iji je
svakodnevni govorni iskaz knjievno oneobiavao i pretvarao u knjievni,
koji je prihvatan od zajednice i trajao u njoj u mjeri koliko ga je ona prihva-
tala svojim sadrajem. Odnosom prema fenomenu epskoga, pjesnika pojava
Avda Meedovia nije odstupala od opisanoga.
Pojava Avda Meedovia jeste potvrda da se kulturne vrijednosti ne
mogurealizovati bez pojedinca, bez stvaralake linosti,12 kao i danije kul-
tura samo ono to sa sobom dobijamo po nasleu, po poreklu, po prirodi,
po krvi, ve je kultura i ono to smo u stanju da uinimo od dispozicija koje
nasleujemo.13Ne samo Meedovieva, nego i pojave drugih epskih stvara-
laca, utvrdile su stanovite da pojedinacstvara djela, kolektiv u mjeri koliko
stvoreni sadraj prihvati kao svoj i konzumira kao takvoga. Pjesnik-stvaralac
ne doputa svome talentu da se zaustavi u prostoru, ve na naslijeenim inje-
nicama stvara novi sadraj. Moe se iz pjesnikovih kazivanja o usmenoj epici
uoiti da je stvaralako umijee smatrao darom, nikako nauenom vjetinom.
Meedoviev nain stvaranja epske pjesme
Epska poezija kulturni je sadraj koji se moe uzeti kao paradigma obli-
kovanja bilo kojega drugog kulturnog sadraja. Epski sadraj oblikuje pjesnik
kojidogaaj uzima iz predanja, tj. iz ve uoblienoga epskoga oblika i uzdie
ga na nivo poezije. Polazei od toga, on u sadraj unosi neka svoja shvatanja
ivota, koja su u saglasju s kolektivnom svijeu ili svijeu istaknutih poje-
dinaca, kao i onih kojima je epska pjesma namijenjena, sluaoci koji primaju
u sebe utisak njegovih stihova.14 Meedoviev odnos prema stvaralakome
procesu i pjesnikoj istini saglasan je sa shvatanjem da je poezijaprikazivanje
i izraz ivota.15 Koliko go Meedovi vjerovao da istinito opjevava dogaa-
je i linosti, usput ih kitei, njegova pjesma produkt je pjesnike fantazije koja
je sutina duevnih procesa u kojima se obrazuje pesniki svet. Temelj tih
duevnih procesa su uvek doivljaji i njima stvorena osnova razumevanja. i-
votni odnosi ovladavaju pesnikom fantazijom i u njoj dolaze do izraaja, kao
to su ve uticali na obrazovanje opaanja kod pesnika. () Pesniki svet je tu
pre nego to se pesniku iz nekog dogaaja rodi koncepcija dela, i pre nego to
12
Ratko Boovi, Leksikon kulturologije, Agencija Mati, Beograd, 2006, str. 31.
13
Milan Damnjanovi, Istorija kulture, Gradina, Ni, 1977, str. 137.
14
Vilhelm Diltaj, Doivljaj i pesniko delo, Orpheus, Novi Sad, 2004, str. 231.
15
Aristotel, O pjesnikoj umjetnosti, Dereta, Beograd, 2002, str. 231.
78
napie ma i jedan njegov redak. Proces u kome posredstvom tih duevnih pro-
cesa nastaje poetski svet i obrazuje se pojedinana pesnika dela, prima svoj
zakon iz odnosa prema ivotnoj stvarnosti, koji se sasvim razlikuje od odno-
sa iskustvenih elemenata prema povezanosti saznanja.16 Pjesnika fantazija
izlazi iz stvaraoeva iskustva i mogunosti opaanja injenica iz iskustvenoga
svijeta. Iz nje pjesnik jezikim sredstvima gradi jedan novi stvarnosni svijet u
formi pjesnikoga djela. Meedovi ne razmilja o tim procesima i ne usmje-
rava ih, oni se, u njegovu sluaju, neometano zbivaju. On smatra prirodnim
da u pjesniko djelo unese sopstvena ivotna iskustva, doivljaje, iskustva
drugih, dogaaje u kojima je uestvovao ili sluao o njima. Najvrednijim isku-
stvom je smatrao ako je pjeva imao priliku biti uesnikom nekoga dogaaja.
Nije sluajno kad pjesnik u razgovorima s harvardskim istraivaima istie da
bi potpuno novu pjesmu mogao ispjevati samo ako bi posmatrao dogaaj koji
bi bio predmet pjesnike obrade. Taj susret pjesnika i stvarnosnoga svijeta od
kojega stvara pjesmu, Meedovi je smatrao najvrednijim iskustvom.
Najdominantnija odlika Meedovieva pjesnikoga postupka jeste du-
enje pjesama koje on naziva kienjem, ne dodavanjem. To je osoben pje-
sniki postupak koji zavreuje da o njemu kaemo neto vie. Kienjem se
pjesma iri. Meedovi pod tim podrazumijeva detaljisanje u opisu spolja-
njosti junaka ili eksterijera i enterijera kue. Da bi objasnio taj postupak Mil-
manu Periju i Nikoli Vujnoviu, plastino opisuje kako bi okitio, opremio,
obukao profesora Perija. Taj pjesniki postupak vie je odlika Meedovieva
stila nego to je preuzet iz tradicije, iako joj nije stran. Koliko go da ga je
preuzeo iz tradicije, on mu je dao prepoznatljiv lini peat. To zakljuujemo
iz njegova opisa samoga procesa, ali je uoljivo i na osnovu uporedne analize
takvih mjesta u drugim pjesmama. Momenat kienja on smatra procesom koji
se sam od sebe deava i nije autorski imperativ, sredstvo jeste. To vidimo kad
po narudbi iri pjesmu. Kienje nije smatrao odstupanjem od epske ili istorij-
ske istine i ogreenjem o istinitost kao pjesniko naelo. Isticao je da istinite
moraju biti injenice dogaaji, uesnici, prostor i vrijeme. Tvrdio je da bi u
svakoj pjesmi mogao oznaiti dio koji je dodao. Drugi nain irenja pjesme,
razvijanje dijaloga, nije smatrao kienjem, ve ga je nazivao sohbetom; pravio
je jasnu distinkciju izmeu sohbeta i kienja.
On nije razmiljao o sebi kao tvorcu pjesme aedu, ve vie kao do-
brome prenosiocu rapsodu. Siguran je da njegova kienja nemaju premca i
kae da je njegov Meho Smailagi duplo17 boljiod onoga iz pjesmarice upravo
zbog toga to ga je okitio po svome. Meedovi je u razgovorima u Bijelome
16
Vilhelm Diltaj, Doivljaj i pesniko delo, Orpheus, Novi Sad, 2004, str. 147.
17
Rije duplo oznaava obim koji je mnogo vei od postojeega.
79
Aleksandar OGURI
Polju uporno tvrdio da je postojala zbirka pjesama iz koje je sluao pjesmu o

Smailagi Mehu. Milman Peri tu tvrdnju nije smatrao tanom.
Meedovi ima nekoliko dugih pjesama. Isticao je da pjeva nema pra-
vo kratiti pjesmu, ali dobar pjeva ima pravo duiti pjesmu, po narudbi je kra-
tio i duio pjesme. Kraenje ili duenje pjesme smatrao je potrebom, nikako
pjesnikim hirom. Govorio je da sastavljanje dvije pjesme u jednu ini samo
lo pjeva i da od njega nema pesmaa,18 jer svaka pjesma ima put.19 O tome
kako je Meedovi tvorio epsku pjesmu najbolje svjedoi rukopis Pitanja u
Bijelom Polju.20 To je zabiljeka razgovora s pjesnikom o pitanjima usmene
epike. Kroz razgovor s pjesnikom istraivairasvjetljavaju mnoge probleme
procesa epskoga stvaranja i uobliavanja pjesme. Razgovori s Meedovi-
emnude materijal za tumaenja tvoreva intelektualnoga, emocionalnoga i
misaonoga sklopa. Pitanja fenomenoloki zalaze u prostore knjievnoga stva-
ranja otvarajui put k najdubljim saznanjima o fenomenu epskoga. Meedo-
vieva kazivanja o pjesmama i pjevaima predstavljaju grau neprocjenljive
vrijednosti, jer nude saznanja opjesnikovu vienju epske prie, doivljaju ulo-
ge pjesnika-pjevaa, istorijatu i nastanku pjesama, i to je najvanije, o pjesni-
kovu odnosu prema gotovoj grai i nainu na koji je umjetniki oneobiava.
Kroz razgovore s Avdom Meedoviemistraivai su pokuali ui u samu bit
tvorbe epskoga pjesnika-pjevaa koji u prvoj polovini XX vijeka, daleko od
Homera vie od 2500 godina, stvara djela najveega opsega.
Meedovieva tehnika uenja pjesme i guslarsko umijee
U dobrim i mirnim vremenima u kuu Meedovieva oca dolazili su

begovi, age, trgovci i drugi uglednici da im pjeva, jer niko bolje i ljepe od
njega nije umio pjevati. Mladi Meedovi nije prisustvovao tim situacijama,
jer djeaci nijesu mogli biti u drutvu starijih, a ukuanima u svakodnevnim
situacijama otac nije htio pjevati. Iz tih razloga oca je sluao tek u ranoj mla-
dosti, a do osamnaeste godine pred ocem i roacima nije smio pjevati. Po
kazivanju Avda Meedovia, jednom prilikom, njegovdalji roak zamolio je
staroga Meedovia da doputi sinu da otpjeva pjesmu. Sasluavi ga, oev
komentar bio je da e ga u pjevanju nadmaiti. Moemo rei da je iskusni
18
Zlatan olakovi, Epika Avda Meedovia, Almanah, Podgorica, 2007, str. 413.
19
Zlatan olakovi, Ibid. , str. 413.
20
Rukopis, koji je nastao na osnovu snimaka uraenih 31. jula i 1. avgusta 1935. godine, prvi
je put objavljen u knjizi Epika Avda Meedovia. Sastoji se od tri biljenice ispisanoga
teksta (prva 38, druga 8 i trea 44 strane). Sadre razgovore s pjesnicima-pjevaima
o pjesmama, epskome repertoaru i tvorbenoj tehnici. Razgovore je vodio Nikola Vujnovi
i iste kasnije transkribovao u Dubrovniku, avgusta 1937. godine.
80
poznavalac epske usmenosti prepoznao pjesniki dar svoga sina, to e se

posvjedoiti mnogo godina kasnije. Novak Kilibarda, portretiui lik epskoga
pjesnika, kao da je mislio na Avda Meedovia. Njegove rijei: tipini usme-
ni pjesnik ili pripadnik drutvene koncesije kojoj je dorastao do epskog nivoa,
ili je za pjesmu stvoren zato to se nekom svojom mogunou razlikuje od
prosjenog svijeta kome socijalno pripada,21 saimaju sve to bi se moglo
pripisati Meedoviu.
Meedovi je u razgovoru s Milmanom Perijem i Nikolom Vujnoviem
kazivao da je gusle, dobre guslare i stare pjesme zavolio dok je sluio u Bijelo-
me Polju kao petnaestogodinjak. Guslare i njihove pjesme sluao je u hanovi-
ma, kasnije kafanama, e su se okupljali pazarnim danom. Tu je, po vie dana
ne odlazei kui, sluao Avdagu ahovia, Osmanagu Kuevia, Barjaktara
Talevia i Sada Hadovia. Opinjenost pjesmama uz gusle ilustruje njegov
iskaz da je iao je i po konak hoda da bi sluao dobroga guslara. Na primjer,
odlazio je kod Mustaj-bega orovia u Razinu s petnaest godina, da bi uvee
sluao guslare. Ostajao bi vie dana, a boravak bi domainima nadoknaivao
pomaui im preko dana oko kunih poslova. Od svih pjesnika-pjevaa najbo-
ljim je smatrao or Husa. Kao zreo pjesnik-pjeva s izgraenim repertoarom
alio je to kao zreliji nije imao prilike sluati takvoga pjesnika-pjevaa. Imao
je samo desetak godina kada ga je sluao, pa nije razumijevao mnoge stvari, jer
mu je panju s pjesme odvlaila eija radoznalost. Kao oformljen epski tvorac
shvatao je koliku bi korist imao da ga je sluao, jer nijednu interpretaciju or
Husova sadraja nije smatrao dovoljno dobrom, ni u jednome pjesniku-pjeva-
u nije vidio dostojnoga sljedbenika velikoga, a po njegovu miljenju, i najbo-
ljega stvaraoca. Meedovi je sluao or Husa tri ili etiri puta u kui Sijaria
i smatrao je da or Husa nikad ne bi mogao dostii. Takav Meedoviev odnos
moe biti i preeran, jer su velike pjesme ispjevane po or Husovu obrascu.
Meedovieva posveenost pjesmi bila je stalna. I u vojnikim danima,
a sedam godina je bio uratu daleko od zaviaja, pjevao je vojsci na frontu.
Njegovu su pjesmu voljeli i vojnici koji nijesu poznavali jezik na kojemu je
pjevao. Koliko im je pjesma bila bliska potvruje pjesnikovo kazivanje da
su ga rado sluali i zvali Abdulah. Smatrao je da je pjesmu najlake primiti
od petnaeste do etrdeset pete godine dok je pjeva u punoj snazi, nije to
nemogue i u poznim godinama, ali je znatno tee. U mladosti istinski pje-
snik-pjeva misli samo na pjesmu, a kasnije ga mnoge brige odvraaju od nje,
a pjesma trai potpunu posveenost, sluanje i ponavljanje dok se ne zapamti.
Kulturne vrijednosti stvaraju se iz potrebe da sesadraji kau u to ljepoj
21
81
Aleksandar OGURI
i neobinijoj formi, kako bi lake bili zapameni i sauvani od zaborava.22

Neki stvaraoci vjerno prenose stvorene kulturne sadraje, dok drugi, kakav je
Avdo Meedovi, zateeni sadraj preoblikuju po svome vienju i doivljaju,
ugraujui u njega svoju stvaralaku kreativnost i pjesniku individualnost.
Hipotetiki moemo ustvrditi da se granica oko etrdeset pet godina poklapa
s momentom u Meedovievu ivotu od kojega se sve preokrenulo usred kru-
pnih dogaaja naglo je prezrio i ostario, dolo je vrijeme u kojemu je esto
pjevao iz moranja, vrijeme u kojemu je na linome i drutvenome planu u
njegovu ivotu sve bilo drugaije.
Meedovievo stvaralako umijee, njegovu originalnost i neponovlji-
vost tvorbe, Milman Perii Nikola Vujnovi23 pokazali su jednim eksperimen-
tom. Doveli suiz Pljevalja pjesnika-pjevaa Mumina Ramadanovia Vlahov-
ljaka, koji je pjesme uio od dvojice pjevaa: svoga oca i nadaleko glasovitoga
pjevaa, or Husa. Mumin u prisustvu Meedovievu kazuje or Husovu
pjesmu od 2010 stihova pod naslovom enidba ahinpaia Meha. Izvodi je
u tradicionalnome duhu, pazei da se ne ogrijei o njezinu istinitost, trudei se
da je prenese onako kako je or Huso kazivao. Perijev eksperiment se nastav-
lja Meedovievim izvoenjem iste, po onome to je uo. Nastaje verzijaBe-
iragi Meho u duini 6313 stihova.24 Mumin je ljut i bijesan na Meedovia
zato to nije potovao or Husov sadraj, ve je pjevao po svome. to za-
kljuujemo? Odnos dvojice pjesnika-pjevaa prema epskoj tradiciji razliit je:
Mumin je vrsto na terenu tradicije prenijeti onako kako je uo, Meedovi
izlazi iz stega tradicionalnoga i ulazi u iroki epski prostor nove tvorbe.
Meedovi je pjesmu uio samo od jednoga pjevaa, dobroga ili boljega
od sebe, nikada od slabijega. Na primjer, on kae da je pjesma Kasuma Rebro-
nje loa, jer je lo pjeva, pa iako je sluao od or Husa. Meedovi jepamtio
sve o pjesmama i pjevaima, kad je i e koga od njih sreo, odakle su porijeklom,
koju su mu pjesmu saoptili, kako su pjevali i kakvi su pjevai bili, koje pjesme
su pjevali, za koga i kojim povodom, ko je od njih ivio od pjevanja a ko nije,
kakav su odnos imali prema kienju pjesme, kakve su naravi i imovnoga stanja
bili, govorio je i o njihovim porodicama, o tome ko je prvi zapoeo pjevanje uz
Ramazan. Na taj nain opisao je pedeset etiri pjesme.25 Nabrojaemo ih radi
22
Husein Bai, Umjetniki dometi usmene epike Bonjaka iz Crne Gore i Srbije, Alma-
nah, br. 3132, Podgorica, 2005, str. 82.
23
Nikola Vujnovi bio je asistent Milmanu Periju dok je istraivao usmenu epiku prostora
Balkana.
24
Ovaj primjer Albert B. Lord pominje u svojoj knjizi Pjeva pria, jer je bio svjedokom toga
kazivanja. Lord je imao priliku da i 1951. godine, od staroga i iznemogloga Meedovia,
ponovo zabiljei istu pjesmu koje se pjesnik i dalje dobro eao.
25
Husein Meedovi otac Avdov Osman-beg Delibegovi i Pavievi Luka, Paa Atlagi
eni sina iz Bia, Beg Mustajbeg u robiju u Janoku, Pjesma o Hrnii Omeru, kad je
82
uvida u obimnost Meedovieva pjevanja. Rijetke suone za koje od prve nije

bio siguran od koga ih je uo.26 Neke su mu itali iz pjesmarice,27 ali nijednu
nije imao sauvanu. Od pjevaa najvie je cijenio: Sada Hadovia dobro
kitio pjesme, Avdagu ahovia bio najbolji pjeva, Latifa Zekovia dobro
kitio pjesmu i prvi uveo pjevanje uz Ramazan. Pjesme Kasuma Rebronje, iako
su bile or Husove, kako je ve reeno, nije cijenio.
izbavljo oca i amidu iz Maltije, Luka od Kotora, kad je ukro ogata Orlanovia Muja,
Mujo i Halil kad su ufatili Kostre Harambau, Kara-Omeraga u zindanu u Leneru, Sul-
tan Sulejman izbavljo eri iz Kandije, Robovanje carske sultanije u Koltuku, enidba
Lalia Ahmeta iz Udbine Ajkunom Babahmetovia, udaranje Muja Hrnjice na katune
imun kapetana u Piutsko, Zajim Alibegova enidba u Budimu, Novo buljubatvo Bojii
Alije; Kasum Rebronja Kad je sultan Selim uzimo Bagdat;Sado Hadovi Kosovska
bitka, Sjajni Sulejman, kad je prosijo evojku u kralja u Timoku, Zarobljenje Glamokoga
Rama u Francesku, Hrnjica Halil i sedam barjaktara begovije kad su ili u Be da iz-
bave Kozlia Mejruu, enidba Vlahini Alije Zlatom Alajbega iz Klise, Avdaga ahovi
Ograi serdar kad je podizo Bosnu na Dikli serdara;Hamid Nii Ferizovi Kad je
sultan Ahmetovu er zastavijo Crni Arapine te ga je Marko posjeko, Sultan Bajazit kak
je isko onu er Jug Bogdana, Bojii Alija prosi Begzadu begovu; Osman Orle Kalji
Osmanbega estokrilovia er zastavio bijo Savo deneral, Mejdan Jankovi Stojana i
Mujina Halila na Zeevu; Hasan Nii Ferizovi Pogibija bega Likoga, Dolazak vezira
u Travnik, Serdar Mujo osvetio bega Likoga, Kralj iz Aara ite glavu erzelezovu u cara,
Robovanje Alagi Alije i Begzadi Rizvana u Zadru, Kad je Bosni Mehmed izbavljo Fa-
timu onu iz Arama;Mihailo Boovi Bolovanje cara Duana u Prizrenu; Latif Zekovi
Robija Tala Orakoga u Ozimu, Kad je Pinjo iz Bea napado na sultana Osjek da otme,
Vrljikog ajana Fatima zarobljena u Braun te izbavljo Babahmetovi, Mujin Halilil i irko
od irita; Nezir Neko Kalji Robija Mujove Ajkune u Obiliu kad je izbavijo Halil;
Reo Alihodi Naki Husein zaruijo curu u Janoku; Rade uri enidba Maksima
Crnojevia, Marko Kraljevi i Musa Kesedija;Milonja Boovi Kralj Vukain i vojvoda
Momilo, enidba Zmaj ognjenog Vuka iz Budima eri budimskoga kralja; Islam Ra-
doglavac enidba Mujova Halila iz Budima; Barjaktar Talevi Robovanje erzeleza
sa trines krajinika u Lengeru.
Pjesme iz pjesmarice: Zadarci kad su ukrali bega Likoga ispred kule sa sofe, Boj na
Temivaru, Hajdar Alajbeg vodi svatove u Stambol, erzelez Alija i Vuk Jajanin, erzelez
Alija i Sibinjanin Janko, Bolovanje erzelez Alije, Boj na Osijeku.
26
To su: Robija Fatime Rama Glamokoga u Sinje, Kad je Filip Madarin ugrabijo Begzadu,
Mujo Hrnjica okree vojsku na Timok i dobija Timok.
27
Prenoenje pjesama kroz pjesmaricu nije bila rijetkost. Meedovi je pominjao veliku pjes-
maricu, a Peri je tvrdio da takva nije postojala. Meedovi je bio spreman i da se zakune da
je pjesmarica iz koje je sluao enidbu Smailagi Meha imala sto etrdeset tampanih lista i
da je u njoj bila samo jedna pjesma. Uz tu pjesmu uvijek je pominjao pjesmaricu i tvrdio da
je postojala jedna za omladinu muslimansku koju je izdao neki Gajret iz Sarajeva, te da su
prikupljane pjesme za pjevanje uz Ramazan i bajramske dane. Kae da je njegovih trideset
est pjesama bilo u toj pjesmarici. Kotala je stotinu dinara, nije je kupio. Obeavalisu mu
je neki mladii, no nijesu skupili pare. Kae da je pjesmu Bojna Osjeku sluao iz vapske
pjesmarice koja je bila tampana latinicom i da mu je pjesmu itao jedan austrijski andar.
U jednoj bjelopoljskoj radnji bilo je puno pjesmarica.
83
Aleksandar OGURI
Kvalitet pjesme i pjevanja procjenjivali su sami pjevai i drugi mukar-

ci, dobri poznavaoci epske pjesme. Sluaoci su otvoreno saoptavali to mi-
sle o pjesmi. Sud autoritativnoga pojedinca i kolektiva bio je vaan svakome
pjesniku-pjevau. Povodom starine epskih pjesama Meedovi je smatrao da
su pjesme nastajale u staro vrijeme kad su ljudi dobijali ratove i da su njihovi
tvorci bili uesnici dogaaja, a kad su se ustalile, otile su na gusle i prele
u istorijsku istinu. Jednom stvorene pjesme prenosile su se kroz generacije,
njihovi tvorci su umirali, a nastavljai ih uvali onakvim kakvim su ih sluali i
pamtili, iako takva tvrdnja kod velikih pjsnika ne odgovara stvarnome stanju.
Sam Meedovi nije vjerno prenosio epsko nasljee, znaajno ga je oblikovao
po svome.
Meedovievim opusom dominiraju duge pjesme, ali nema ih previ-
e. Za Perija tvori pjesmu enidba Smailagi Mehaduei je do granice mo-
guega. Periju je to dragocjen momenat, jer pokazuje da jedan ovjek moe
ispjevati pjesmu duine Odiseje. Duge pjesme Meedovi nije mogao izvesti
pred publikom odjednom u komadu, osim u nastavcima, to je i inio u ra-
mazanskim noima. U kazivanju Albertu Lordu, petnaestak godina kasnije,
ista e biti kraa za nepune etiri hiljade stihova. U tome trenutku moemo
samo hipotetiki ustvrditi da je, moda, ova potonja bila ona verzija koju je
Meedovi kazivao u potrebnim prilikama, a da je prva ispjevana samo za
profesora.
Milman Peri nije imao namjerudasabira i zapisuje usmenu epiku, ve
daotkrijenain tvorbe i kazivanja pjesme, daproui odnos pjevaa prema tek-
stu i posebno odnos pjevaa i epske tradicije. Njegova otkria olakala su
pristup Homeru i doprinijela razumijevanju sutine procesa nastajanja i uobli-
avanja usmene poezije. Peri, a kasnije i Albert B. Lord, iznijeli su pred nau-
nu, knjievnu i italaku javnost sve bogatstvo orijentalno-islamske usmene
epike. Perijevo istraivanje potvrdilo je dausmeni pjesnici mogu proizvesti
djelo znaajne suptilnosti i sofisticiranosti (...) da je pjesnik Homerova genija
mogao proizvesti pjesme poput njegovih u usmenom okruju.28 Perijevi mo-
tivi izuavanja bonjake epike ne umanjuju ni u jednome segmentu poetske
domete Meedovieve epike.
28
84
Meedovievo pjevanje uz Ramazan
Dva dominantna prostora u kojima se stvarala i oblikovala usmena

epska pjesma u vrijeme Osmanskoga carstva bila su bogatake begovske,
aginske i trgovake kue i hanovi. U prvome prostoru epska pjesma je bila
namijenjena probranoj publici koja je pratila s interesovanjem i istananim
oeajem u ocjeni njezine vrijednosti. Meedovi je posebno volio i cijenio tu
publiku, jer je ona znala da potuje pjesnika-pjevaa i njegovu pjevanu rije.
U begovskim i trgovakim kuama publika je bila paljiva, pratila pjesmu,
uivljavajui se u njezino bilo, to je podsticajno djelovalo na pjesnika-pje-
vaa. Drugi prostor u kojemu je nastajala i bila dijelom deavanja u njemu
bili su hanovi. Tu je publika bila raznolika, nestalna, u stalnome pokretu, ra-
zliitoga interesovanja za pjesmu. Kroz njih je strujala publika, smjenjivala
se, vremenski razliito bila prisutna, pjesma joj je bila uzgredni sadraj koji
je pratila, s manjom ili viom panjom. Mnogi trenuci i nijesu bili pogodni za
pjesmu, te je nerijetko i prekidano njezino izvoenje. Taj prostor ispunjavaju
poetioci koji nijesu tu zbog pjesme, ve saekuju i prate karavane, sklapaju
trgovake poslove, prave pauzu od dugoga puta. Hanovi, a kasnije kafane, bili
su otvoreni prostori u kojima je nastajala pjesma. Rije je o nestalnoj publici,
razliitoga interesovanja, panje i posveenosti pjesmi. U takvim okolnostima
pjesniku je bilo teko da stvara. esto je prekidao svoje izlaganje, pa ak i
neplanirano zavravao pjevanje. O tome odnosu pjesnika-pjevaa i publike
govori Albert Lord29 koji kae: Peva mora da se nametne sluaocima koji
dolaze i odlaze, pozdravljaju novodoave i oprataju se od onih koji rano idu;
pridolica koji donosi naroite novosti ili glasine moe da omete pevanje na
neko vreme, moda ak i da potpuno prekine.30 Iz datoga vidimo da pjesma
ne zavisi samo od pjevaa, ve i od publike koja daje ili oduzima impuls
pjevau. Samo sadejstvo pjevaeva i sluaoeva uzbuenja daju pjesmu koja
postaje izbrueni kulturni entitet.
U vremenima poslije Osmanskoga Carstva pojavljuje se novi prostor
u kojemu epska pjesma nalazi svoje mjesto. To su kafane. Razlikuju se zna-
ajno od hanova: u hanovima je pjesma bila usputni sadraj koji se odvijao, u
kafanama je ona epicentar deavanja mislimo, prvjenstveno, na ramazanske
noi. To je bila nova kulturna pojava Meedovieva doba, koju je on nazivao
pjevanje uz Ramazan. Tu pojavu i svoje pjesniko iskustvo u njoj, on nije vo-
lio i cijenio. Potovao je publiku, ali je alio za onom nekadanjom agama,
begovima i bogatim trgovcima. To pjevanje je bilo kulturni produkt novoga
29
Albert Bejts Lord bio je harvardski profesor koji je nastavio istraivanja Milmana Perija i
zabiljeio oko 500 novih pjesama koje je pripojio Perijevim pjesmama.
30
Albert Bejts Lord, Peva pria (1)Teorija, IDEA, Beograd, 1990, str. 40.
85
Aleksandar OGURI
doba i, najee, iz nude. Vrijednost te novine bila je u injenici da je ta poja-

va iznijela dobru i najbolju pjesmu pred najiri slualaki auditorijum i omo-
guila pjesmi pribliavanje masi, jer je ranije izvoena u znatno zatvorenije-
mu prostoru i s ogranienim brojem slualaca. Izlaskom iz toga prostora, ona
se primakla iremu auditorijumu, nije vie bila iskljuivo privilegija bogataa
i uglednika kao u vremenu Osmanskoga Carstva i dobila je jednu omasovljenu
publiku. Kafanska publika u ramazanskim noima bila je posveena pjesmi,
jer se zbog nje okupljala, potovala je dobroga pjesnika-pjevaa i dobru pje-
smu. Kafana u kojoj se pjevalo uz Ramazan predstavljala je stabilniji i pjevau
naklonjeniji prostor. Publika je dolazila s namjerom da, izmeu ostaloga, slua
pjesmu, znala je koji pjeva pjeva i kakav repertoar da oekuje. Ramazanska
no pogodovala je nastanku duih pjesama iz vie razloga: publika je ciljano
dolazila, imala izgraen odnos prema pjesniku-pjevau koji pjeva, potovala
njegov repertoar, manje ili vie ga od ranije poznavala. Duina ramazanske
noi je prekraivana uz pjesmu. Ramazansko pjevanje pjesniku-pjevau po-
magalo je i da ovlada repertoarom.
Pjevanje uz Ramazan jeste primjer kako izmijenjene drutvene i politi-
ke okolnosti kreiraju novi kulturni koncept i oblikuju nove kulturne sadraje.
Vidimo da su materijalne prilike uslovile novi kulturni fenomen pjevanje u
kafani i novoga konzumenta novu publiku. Kroz Meedoviev odnos prema
kulturnim novinama pratimo proces nestajanja i nastajanja kulturnih sadraja.
Nekadanji konzumenti kulturnoga sadraja age, begovi, bogati trgovci
zamijenjeni su novom, omasovljenom publikom koja uestvuje u novostvo-
renoj kulturnoj procesiji. Kulturni konzument staroga kulturnoga modela pri-
hvata novi to mora, a ispod ostaje al za vremenom koje je istorijski minulo,
u kojemu je sebe smatrao ostvarenim pojedincem, na linome i kolektivnome
planu. Opisane okolnosti dragocjen su materijal, jer usmena epika zahtijeva
od svoga pjevaa bol poraza ili al za nestalom slavom. Sitost i rahatluk mogu
da stvore epsku pjesmu, ali bez unutranjeg sjaja koji emituje tragika.31 Me-
edoviu su ivotne prilike pokazale raspon izmeu slave i poraza i irinu
line i porodine nematine. Pet godina, uz Ramazan, pjevao je u istoj kafani,
za platu, koja je bila hiljadu i dvjesta dinara, najee svih trideset dana, istim
intenzitetom i bio je malo vredniji u pjevanju nego inae. Rijetko je zbog
umora uzimao no pauze. Tada bi malo poeeli, pa otili svako svojoj kui,
e ih je ekalo jelo i pie.
Ramazanska no imala je jasno strukturiran tok. Nakon klanjanja u da-
miji dolazili bi u kafanu. Kad bi odmakla no i bilo poslueno pie, Meedo-
vi bi zauzimao svoje stalno mjesto i poinjao pjesmu. Sam je birao repertoar i
31
86
redosljed izvoenja. Publika je s posebnom panjom sluala pjesmu i pjevanje

koje je trajalo s pauzama po devet sati. Prvih dana je pjevao krae pjesme po
dvije za no, zatim bi prelazio na due jednu za no i na kraju bi pjevao duge
pjesme (enidba Smailagi Meha, Pavievi Luka). Dugu pjesmu je trebalo
bez pauze pjevati deset sati, zato ih je razdvajao u dvije noi. Publika je eljno
iekivala nastavak, koji je slijedio od mjesta na kojemu je prve noi stao.
Preteno su bili uvijek isti sluaoci, samo pazarnim danom novi.
Pauze u pjevanju ispunjavali su razgovori, odnosno sohbeti, na razliite
teme. U pauzama su ga aavali kavom, ajem, duvanom. Vlasnik kafane je
prema njemu bio izuzetno paljiv davao mu je jelo, pie, uvao od nazeba.
Ramazansko pjevanje Meedoviu je ostalo u dragoj uspomeni, iako ga je ne-
volja tome dovela. To je bio izlazak njegova repertoara pred iri auditorijum.
O ulozi primaoca kulturnoga proizvoda, umjetnikoga djela, Roman Ingarden
kae: Umetniko delo zahteva prisustvo jednog novog faktora to egzistira
izvan njega, i to posmatraa, koji (...)konkretizuje delo. To pre svega znai
da posmatra uz pomo svoje stvaralake delatnosti u poimanju dela, nastoji
da ga, pre svega, kako se to esto kae, proita (...). inei to, on dopunjava,
dovrava njegovu shematsku strukturu () delimino odstranjuje praznine u
njegovom odreenju i istovremeno aktualizuje one momente koje su u samom
delu samo potencijalni.32 Meedovieva slualaka publika s najviom je
panjom primala i pratila pjesmu, a on se trudio da pjesmom sluaocu priredi
uzbuenje, da ga zavede magijom epskoga svijeta. Publika je to prepoznavala
i potovala, pa je on bio najsluaniji ramazanski pjesnik. Koliko je njegova
pjesma paljivo sluana govori podatak da su sluaoci nepogreivo pamtili
dokle je u pjesmi stigao, pa ak i kad je rije o pjesmi koja se nastavlja od pret-
hodne noi. Auri koja se stvarala oko pjesnika doprinosilo je to to je on bio
umjetnik-improvizator, koji je improvizaciju doivljavao kao svoju osvojenu
umjetniku slobodu.
Pjevanje uz Ramazan jeste novi kulturni proizvod u orijentalno-islam-
skoj kulturi. Nastao je pod pritiskom izmijenjenoga konteksta drutvenih prili-
ka, to govori o stalnosti procesa stvaranja novih kulturnih sadraja. Pojedinac
ili zajednica, koliko go bili za ili protiv kulturnih novina, nemaju snagu da
ih zaustave ili uspore. Meedovieva pojava potvruje da pojedinac-stvaralac
jeste dio ireg kulturolokog tkanja koje je podlono stalnim promenama,33
bez obzira na to to kulturna novina nije voljna tekovina. Pojedinac, u naemu
sluaju Meedovi, prihvata je i uestvuje u njoj svojim razlozima.
32
Roman Ingarden, Doivljaj, umetniko delo i vrednost, Nolit, Beograd, 1975, str. 188.
33
Porter Abot, Uvod u teoriju proze, Slubeni glasnik, Beograd, 2009, str. 169.
87
Aleksandar OGURI
Knjievno i kulturoloko znaenje spjeva enidba Smailagi Meha
Spjev enidba Smailagi Meha,34 kao umjetniko djelo orijental-

no-islamske kulture, sadri u sebi raznovrsne kulturne supstance, objedinjuju-
i ih u jedinstven kulturni materijal. Spjev je potvrda da je umjetnost tvorevi-
na, sposobna da se kao artistika vrednost i kao artefakt udaljava od prirode
kao datosti da bi postala bliska samoj sebi i individualnoj viziji umetnika.35
Zahvaljujui tome, spjev je kao umjetniko djelo izrastao u samostalan kul-
turni proizvod koji potujefundamentalni kodeks jedne kulture onaj koji
upravlja njenim jezikom, njenim perceptivnim shemama, njenom razmjenom,
vrijednostima, hijerarhijom njene prakse.36 U procesu nastajanja epskoga
djela dolazi do homogenizacije razliitih kulturnih supstanci u kulturni proi-
zvod koji poeduje samostalnost i prepoznatljivost. Slijedei taj put, spjev je
upio u sebe raznolik ivotni, duhovni, religijski, istorijski, politiki i praktini
sadraj.
Spjev enidba Smailagi Meha kruna je Meedovieva stvaralakoga
umijea. On je saoptio da je pjesmu prvi put uo 1927. ili 1928, a moda i
1929. godine iz pjesmarice, te da je ranije nije pjevao. Pjevao ju je samo uz
Ramazan; koliko je bila dugaka i tekauvijao se od nje,37u drugim prilika-
ma rijetko, samo na veliko insistiranje. Spjev je iroka epska slika dogaaja
i junaka od Bosne do Budima koja u sebi saima raznoliko epsko i kulturno
nasljee. Osnovnu epsku nit bojevi, junaci, ast, slava, bogatstvo, enidba
bogati razliitim elementima orijentalno-islamskoga duhovnoga nasljea.
Duhovni prostor u spjevu see dokle i granice Carstva, njime dominira islam
i njegovi produkti. Fiziki prostor je znaajno ogranieniji: to su Bosna i Bu-
dim, kroz priu Bagdad i Carigrad. Prostor Bosne je ire obuhvaen, s akcen-
tom na Krajinu i Kanidu. Svi prostori su detaljno opisani i podjednako, po
vanosti, zastupljeni. Pjesnik umjeno pozicionira linosti u dogaajima po
ulozi i znaenju, to upuuje na zakljuak da besprijekorno poznaje prirodni
tok dogaaja na osnovu neposrednoga iskustva.
34
Vezano za naslov treba dodati da u indeksu Perijeve zbirke stojienidba Smailagina sina,
a kod Enesa Kujundia enidba Smailagia Mehe. Koristei sva tri izvora, prireiva
potonjega izdanja uporeivao jeikorigovao odreena rjeenja nastojei da ne odstupi od ob-
lika koji je smatrao utemeljenim. Jasno su u napomenama date izmjene uinjene u odnosu
na Kujundiev tekst, koji je po svome vienju spjev podijelio na dvanaestpjevanja. Taj
postupak, kako smatra olakovi, treba uzeti s rezervom, jer pjevaeva zaustavljanja pri-
likom tvorbe nijesu na mjestima e se zavrava jedna kompoziciona cjelina, ve su pauze
pravljene radi odmora. Isto je tvrdio i Meedovi u razgovorima.
35
Ratko Boovi, Leksikon kulturologije, Agencija Mati, Beograd, 2006, str. 47.
36
Miel Fuko, Rijei i stvari, Nolit, Beograd, 1971, str. 64.
37
88
Spjev ima razgranatu tematsku strukturu: okupljanje prvaka na londi,

povratak s londe, pripreme i odlazak u Budim, konaci na putu u Budim, oslo-
baanje Fatime iz koija, dolazak i deavanja u Budimu pred Fatiminim dvo-
rom, odlazak k veziru susretMeha i vezira, Mehov odlazak kod kadije, po-
vratak u Fatimin dvor i zvanina proevina, povratak u Kanidu, priprema za
estitanje i slanje poziva svim prvacima da dou u svatove, odlazak Huseinov
da zove Tala u svatove, okupljanje i doek vojske-svatova, Talev dolazak na
okup vojske, pokret vojske, dolazak svatova u Budim i svadbovanje, odlazak
paa kod vezira i zaustavljanje svatova na tri dana, pokret svatova, Taleva ljut-
nja na pae, Taleva priprema strategije za bitku kraj Klime, poziv i obraanje
fidahlijama, bitka dvije vojske, Taleva molitva, bojno polje, okupljanje vojske
oko barjaka, Mehov dolazak sa zarobljenim Petrom Deneralom, kanjavanje
vezira i Petra Denerala, povratak u Kanidu i svadbovanje.
Radnja spjeva smjetena je u XVII vijek. Pjesnik nastupa s duhovnih
pozicija, da odgovore na sve ivotne dileme i probleme treba traiti u prostoru
religije, a pripadnost religiji se ogleda u odanosti Bogu, istini i pravdi. Mee-
doviev odnos prema istini u pjesmi podrazumijeva da se umetnik ne mea
u dogaaj kao njegov neposredni uesnik ve on zauzima sutinsku poziciju
izvan dogaaja kao neko ko estetski opaa, ko je nezainteresovan, ali razume
vrednosni smisao onoga to se zbiva, i to ne tako to ga doivljava ve tako
to ga sadoivljava.38 Slijedei tu nit pjesnik sliku dogaaja, zasnovanu na
ve stvorenoj formuli, upotpunjuje svojim dopunama ukrasima i slikama kiti
pjesmu, ne remetei epski idejni obrazac, na ijim osnovama razrauje tema-
tiku pjesme. Spjev enidba Smailagi Meha moemo posmatrati kao veliku
priu, zato to je preao lokalne okvire i razrijeio jedno od velikih pitanja
istorije knjievnosti, tzv. homersko pitanje.
Epska pjesma i kulturna granica
Moemo postaviti pitanja: to odlikuje kulturni prostor u kojemu je

nastajala epska pjesma orijentalno-islamske kulture? Na kojim je zakonito-
stima formiran taj prostora? Kako je integrisao razliite kulturne sadraje u
jedinstven sadraj?
Epska pjesma orijentalno-islamske kulture nastajala je u njezinu sredi-
tu, ali pod snanim uticajem kulturne granice. Taj kulturni proizvod nije bio
osobenost pomenutekulture, ali je formirajui se u njoj to postao. Znaajni
slojevi epske pjesme doli su iz njoj suedne patrijarhalno-plemenske kul-
ture. S kulturolokoga aspekta deavanja oko kulturne granice su izuzetno
38
Mihail Bahtin, Rani spisi, Slubeni glasnik, Beograd, 2010, str. 65.
89
Aleksandar OGURI
zanimljiva, a epska pjesma jeste primjer zahvalan za razmatranje situacije na

kulturnoj granici. Orijentalno-islamska kultura u Crnoj Gori jeste vieslojan
kulturni prostor, to je rezultat njegove otvorenosti i nemogunosti da se her-
metizuje. U prostor opjevan u spjevu neometano su ulazilimnogi strani kultur-
ni produkti, koje on, u najveemu dijelu, uspjeno prilagoavao sopstvenim
kulturnim potrebama. Epska pjesma pokazuje da se ne moe granicom zatiti
jedan kulturni prostor, mada ideja o kulturnoj granici je privlana. Moglo bi
se, ak, rei da je previe privlana, jer mami one koji je koriste da, ne pri-
metivi, skliznu sa doslovne na metaforiku upotrebu termina, ne razlikujui
geografske granice od granica izmeu drutvenih klasa. (...) Spolja gledano,
granice se esto ine objektivnim i ak pomislimo da bismo ih mogli staviti na
mapu.39 Ne moemo porei postojanje kulturne granice, ali ne kao zatitne
linije od spolja, nego vie kao liniju koja oznaava prostor ukrtanja suednih
kulturnih elemenata.
U predstavljenome kontekstu granicu moemo posmatrati kao zonu su-
sreta razliitih kultura iji sadraji u tome prostoru ne mogu biti imuni jedan
na drugoga. Jedan od proizvoda koji je nastajao na kulturnoj granici u orijen-
talno-islamskoj kulturi u Crnoj Gori bila je tzv. krajika epska pjesma. Atmos-
fera na granici, kulturnoj i politikoj, darivala je junaku pjesmu bogatom
tematikom. Zbivanja oko granice bila su stalna i dinamina sukobi, prebjezi,
upadi, pljenidba imovine. Na granici su se sudarali kulturni sadraji koji su
oblikovani na razliitim stranama iza kulturnih granica uzimajui poneto od
njih i na svoj nain oblikujui zajedniki sadraj. Postojanje kulturne granice
nije iskljueno ak ni unutar jedne kulture, na primjer, granicu mogu praviti
jezik ili religija ili obiaj. Od izuzetnoga znaaja za kulturologa jeste deava-
nje na granici. I u tome kontekstu posmatramo epsku pjesmu koja je mnoge
granine kulturne sadraje unijela u svoje tkivo. Mjesto u pjesmi je naao
sohbet ili razgovor kao osobena kulturna tekovina orijentalno-islamske kultu-
re i primjer sadraja karakteristinoga za kulturnu granicu. Kroz sohbet struje
razliitosti, doivljene kao prirodna pojava zato to pojedinac slobodno iznosi
produkte svoga duhovnoga, kulturnoga, religijskoga, nacionalnoga identiteta.
U sohbetu se sudaraju identitetske posebnosti i razliiti sistemi vrijednosti.
Sohbet stvara takvu predstavu da uesnici u njemu ne zapaaju deavanja na
granici. Pratei Mehov i Vukainov razgovor uoavamo da dva, u meusob-
nome saglasju, kulturna modela, komuniciraju jedan s drugim. Kulturoloka
vrijednost razgovora jeste u tome to je razgovor osobina visoke kulture, ()
odbiti razgovor sa drugim kulturama znai odbiti mogunost da se obogati i
39
90
vlastita kultura, da se duhovno raste.40 Orijentalno-islamska kultura u Crnoj

Gori imala je bogatu kulturnu razmjenu s okruenjem. Proizvodi nastajali na
kulturnoj granici nadilazili su posebnosti poetnoga sadraja i postajali uni-
verzalnim kulturnim vrijednostima. Sohbet je, u onome smislu kakvog mu
pripisuje pjesnik, univerzalna kulturna vrijednost.
O izgraenoj predstavi pojedinca o granici govori i ovaj primjer. To je
prizor u kojemu Klima nosi apke i kalpake (10567). Posmatrai s razliitih
strana granice prate i kvalifikuju pojavu iz svoje perspektive. Takav odnos
situira kulturnu granicu, iako ona fiziki ne postoji ista voda nosi i jedne
i druge. U doivljaju kulturnoga konzumenta granica postoji, ali je nema u
realnome svijetu. Zapaamo da jedinstveni prizor pojedinac gleda iz svoga
kulturnoga ugla, kao usmjereni posmatra svoga kulturnoga proizvoda.
Koncept otvorenoga kulturnoga prostora
Zborei o kulturnoj granici naglasili smo da je nijesmo posmatrali kao

liniju koja zatvara jedan prostor, ve mnogo vie kao mjesto stvoreno za kul-
turna strujanja i ukrtanja razliitosti. Postojanje drugaijih kulturnih modela
unutar istoga kulturnoga obrasca ne proizvodi unutranje kulturne granice.
Takav jedan proces mogu je zato to je prostor orijentalno-islamske kultu-
re u Crnoj Gori poivao na konceptu otvorenoga prostora. U prilog reeno-
me naveemo jedan primjer: Smailagin odnos prema kneevima Marijanu i
Malii preputa im svu organizaciju oko doeka i ispraaja svatova. Takvo
postupanje ukazuje da je ova kultura imala kondiciju da nae mjesto svakoj
razliitosti. Kako se to konkretizuje govori ovaj postupak: vino im posluuje
iz aa, a sebi iz fildana. Meutim, kulturni modeli se esto izmijeaju, te
zato imamo e Vukain Mehu slui pie iz aa, a Vujadin iz fildana. To, s
kulturolokoga aspekta, kazuje da ne postoji istovjetnost kulturnoga koncepta
ak i u istome korpusu. U kulturni prostor, na primjer, ulaze i elementi istoga
religijskoga porijekla, ali razliite teritorije to nije retkost da granica bude
regija sa svojom sopstvenom hibridnom kulturom.41 To uoavamo iz Mehova
razgovora s Fatimom kod koija, e se sudaraju dva kulturna modela, istoga
religijskoga i drutveno-politikoga sistema. Proces integracije pojedinca u
drugaiji kulturni prostor nije lak i brz. Potvrdu tome nalazimo u ovome pri-
mjeru: staroga Smailagu zanima kako je mladi Meho doivio Budim, tj. kako
reaguje na drugaije kulturno polje, pa ga pita:
40
uro unji, Religija I, igoja, Beograd, 2009, str. 395.
41
91
Aleksandar OGURI
Ti nijesi prije silazijo

Jesi li se emu zaudijo? (54175419)
Citirani stihovi ukazuju na postojanje razliitosti koje ne naruavaju
jedinstvenost kulturnoga prostora, niti drugaije italake doivljaje. To je
primjer da i unutar orijentalno-islamske kulture postoje razliiti, ali ne i su-
protstavljeni kulturni modeli. Ti modeli meusobno korespondiraju tvorei
jedinstven kulturni koncept. Kulturni sadraji struje kroz razliite kulturne
prostore, a ono to privlai ljude iz jedne kulture drugoj esto je ideja ili
praksa analogna njihovoj sopstvenoj, te istovremeno tako poznata i tako stra-
na.42 Da bi se proimali kulturni sadraji potrebno je da postoje slinosti u
nekim takama dviju kultura, proces je mnogo jai i bri ako kulture lie jedna
drugoj.
Postoji nepisana zakonitost da svaki kulturni sistem koji realizuje neku
radnju, njome ostvaruje neku zajedniku vrednost za sve one koji su usmereni
na nju. Ono to mu je potrebno, a niko ga ne moe ostvariti, pojedinac dobija
radnjom celine zajedniki stvorene obuhvatne vrednosti, u kojoj on moe
uestvovati.43 Zakonitosti meukulturne komunikacije uoava i razumije
pojedinac koji se nagledao razliitosti, prepoznao i shvatio bilo drugaijih
prostora. Iskusni Smailaga razumije posebnosti i sadejstva razliitih kultur-
nih modela, te nain njihova proimanja u jedinstven kulturni koncept. Od
takvoga gledanja pojava nije daleko ni pjesnik Meedovi, pa u spjevu prati
procese i produkte meukulturnoga proimanja. To moe biti tako jer je rije o
pjesniku koji je imao prilike nagledati se toliko razliitih mikro svjetova koje
je objedinio u jedno u svome spjevu.
Meedovieva poezija pod lupom homerologa XX vijeka
Bavljenje poezijom Avda Meedovia namee poreenje s Homerom,

jer je Meedovieva poezija po nainu nastanka, umjetnikoj vrijednosti i od-
nosu prema tradiciji bliska Homerovoj. O nainu oblikovanja usmenoga na-
sljea, Milo uri je rekao:Sav materijal koji je stoleima stvaran i razvijan,
a opevan i preraivan u ranijem epskom pesnitvu, Homer je humanizovao i
spojio ga sa stvarnou svoga vremena.44 Proces, slian opisanome, deavao
se i kad je u pitanju epika orijentalno-islamske kulture koju je Meedovi sna-
gom pjesnikoga talenta i odnosom prema usmenosti zaokruio i iznio pred
42
Piter Berk, Ibid. , str. 53.
43
Vilhelm Diltaj, Izgradnja istorijskog sveta u duhovnim naukama, BIGZ, Beograd, 1980, str.
231.
44
Milo uri, Istorija helenske knjievnosti, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beo-
grad, 1982, str. 37.
92
auditorijum. Iz toga slijedi da je podudarnost deavanja s epskim nasljeem

Homerova i Meedovieva vremena oigledna.
Slijedei pravac homerologa ranijih vjekova,45 homerolozi XX vijeka
su istraujui tzv. homersko pitanje, stigli i do Balkana. Svoja su istraiva-
nja, izmeu ostaloga, vezali dijelom i za orijentalno-islamsku epiku. To je i
rezultiralo i susretom s poezijom Avda Meedovia, to je dalo, posmatrano
s aspekta homerologije, izuzetne rezultate. I ne samo s pomenutoga aspekta,
nego i s aspekta otkrivanja jednoga itavoga epskoga korpusa, koji je ouvan
dospio do XX vijeka. Rezultat se ogledao, ne samo u novim saznanjima i ot-
kriima, nego i u otvaranju novih naunih hipoteza. Takav pristup ini ivim
i nauno aktuelnim Homerove spjevove, djela koja su utemeljila knjievnost
evropskoga kruga. Pitanjima Meedovieve poezije bavili su se, izmeu osta-
lih, Milman Peri, Albert Bejts Lord, Robert Fouler46, Georg Danek47, Zlatan
olakovi48. U naemu radu emo iznijeti miljenja Milmana Perija, Roberta
Foulera, Georga Daneka i Zlatana olakovia.
Milman Peri
Hardvarski profesor Milman Peri tridesetih godina XX vijeka stigao

je na Balkan s namjerom da prouava usmenu epiku. Istraivaki put ga je
doveo i u Crnu Goru, u Bijelo Polje, e je imao priliku da od vie usmenih
pjesnika-pjevaa zabiljei opsene epske tvorevine, kao i njihova razmiljanja
o njima. Najznaajniji dio njegova rada jeste susret s Avdom Meedoviem,
pjesnikom-pjevaem iz bjelopoljskoga sela Obrova, od kojega je zabiljeio
oko 80 hiljada stihova. itav posao radio je s ciljem da ue u sutinu tvor-
be kompozicije epskoga djela. Graa koju je prikupio za vrijeme boravka na
Balkanu takve je prirode da je postala nezaobilazna prilikom prouavanja Ho-
merova djela, onoga meaa evropske knjievnosti od kojega je ona krenula
45
Rasprava o Ilijadi, napisana je 1644. godine, aobjavljena 1715. godine autora Fransoa He-
delina; Esej o porijeklu Homerova genija (1769. godina) Roberta Goda; Homer, tvrdim,
nikada nije postojao i pria o trojanskom ratu Ignjata urevia(poetak osamnaestoga
vijeka);Fridrih A. Volf, Prolegomenaad Homerum (Uvod u Homera) 1795. godine.
46
Robert Fauler profesor je grkoga jezika i knjievnosti na univerzitetu Bristol. Poznati je
homerolog i poznavalac starogrkoga lirskoga pjesnitva.
47
Georg Danek profesor je klasine filologije na Bekome univerzitetu. Istaknuti je
homerolog. Prevodio je bonjaku usmenu epiku na njemaki jezik, izmeu ostalih pjesama
i spjev enidba Vlahinji Alije.
48
Zlatan olakovi (19552008), kao Fulbrajtov stipendista, saraivao je s Albertom Lor-
dom na Harvardu e je transkribovao oko 80 hiljada stihova iz Perijeve harvardske zbirke
bonjake usmene epike. Objavio je ove knjige: Tri orla tragikog svijeta, Mrtva glava
jezik progovara i Epika Avda Meedovia.
93
Aleksandar OGURI
sasvim drugim putem. Potpun odgovor na pitanje u kojoj mjeri je Perijevo

istraivanje doprinijelo razrjeenju ovih pitanja, dae vrijeme koje dolazi, ali
jedno je sigurno prikupljena graa nezaobilazna je u daljim prouavanjima.
Robert Fauler
Homerolog Robert Fauler u raduHomersko pitanje ukazuje na poveza-

nost Avda Meedovia i Homera. On smatra da su Perijeva istraivanja po-
kazala da usmeni pjesnici-pjevai mogu proizvesti vrlo duge pjesme, koje je
teko recitovati u cjelini, ak i kad bi bile fiksirane; da je Meedovievo djelo
nezaobilazna graa u razumijevanju i prouavanju Homera; da homerolozii u
junoslovenskoj epici mogu tragati za idejom kompozicije-u-izvedbi.49 Fau-
ler, dijelom i na osnovu Meedovieve epike, pretpostavlja da je neko poput
Homera mogao ispjevati Ilijadu i Odiseju; da nijesu zapisane u vrijeme svo-
ga nastanka; da su i nakon fiksiranja bile, u usmenome izvoenju, podlone
izmjenama usljed pilagoavanja potrebama publike, mjesta i povoda kaziva-
nja; da zabiljeeni tekst ne zamjenjuje pjevanu verziju, jer pri ponovnome
izvoenju pjesnik-pjeva ne primjeuje novine koje unosi, ve pjesmu i dalje
doivljava kao istu.
Fauler smatra da tradicionalni pjeva nije primjeivao izmjene i dopune
kojima je pjesma bila podlona, kao i da ne postoji sigurnost da e zapisanu
pjesmu kao takvu pjeva nauiti i dalje prenositi. Faulerova tumaenja uka-
zuju da Meedovievo djelo ima neprocjenljiv znaaj u razumijevanju i prou-
avanju Homera, te da olakovi uspijeva na primjeru kompozicione tehnike
uspijeva dokazati da se Meedovi odvaja od drugih pjevaa. Fauler Perijeva
istraivanja povodom Meedovieva djela vidi kaodopunu nauci o Homeru,
dajui im mjesto koje nijedan homerolog nee moi zaobii.
Fauler pravi razliku izmeu tradicionalnoga i posttradicionalnoga pje-
snika-pjevaa. Smatra da tradicionalni pjevaostaje dosljedan svome stilu i
da u novo izvoenje pjesme unosi odreene varijacije, koje ne predstavljaju
odstupanje od osnovnoga sadraja. Pjeva kad uje pjesmu ui jei bez tekoa
dalje prenosi, jer mu je nain oblikovanja sadraja poznat. Drugaiji odnos
prema grai koju preuzima iz tradicije ima post-tradicionalni pjesnik-pjeva.
On je nestalan u stilu, nainu izvedbe, odnosu prema primljenome sadraju,
kao iprema onome koji je sam prethodno stvorio. U svoju tvorbu unosi neo-
logizme, elemente drugih pjesama, novela, legendi, elemente iz drugih religi-
ja.50 Takav odnos ga ini pjesnikom-stvaraocem, a ne onim koji reprodukuje
Zlatanolakovi, EpikaAvdaMeedovia, Almanah, Podgorica, 2007, str. 19.

49
Zlatanolakovi, Ibid. ,str. 21.

50
94
ve stvoreni sadraj. Poto u Meedovievu spjevu ima elemenata koje Fauler

pripisuje posttradicionalnome pjesniku zakljuiemo da olakovi ima pravo
kad Meedovia smatra posttradicionalnim pjesnikom-pjevaem.
Fauler ne dijeli s olakoviem poglede po pitanju odnosa tradicionalno
i posttradicionalno, bez obzira na to to se pjesma svaki put izvodi na drugaiji
nain,51 iakosmatra da olakovi dokazujeda se Meedovi kompozicionom
tehnikom odvaja od drugih pjevaa. Fauler kao pretpostavku saoptava da
njegov odnos prema tradiciji moe posluiti homerolozima kao dokaz da je
slian odnos imao i Homer. Fauler veli da tradicionalni pjeva, kakvim smatra
Meedovia, neznatno mijenja pjesmu u stilu ili sadraju. Rezultat toga mogu
biti samo varijante pjesme i nita dalje od toga, jerpjeva koji ih uje, ui ih i
bez tekoa dalje prenosi. Fauler usmeno pjesnitvo vidi samo u prostoru tra-
dicije, iako postoje primjeri izvoenja pjesama na nain koji olakovi naziva
posttradicionalnim. Fauler potuje olakovievu teoriju o postojanju dva pola
usmenoga pjesnitva tradicionalni i posttradicionalni, ali je vrlo obazriv u
prihvatanju iste. Nesporno je da postoje oni pjevai koji prenose pjesmu ona-
ko kako je uju i oni koji imaju isto takav pristup, ali u konanome tvore djelo
koje znaajno nosi peat njihova autorskoga ja. Meedovi je jedna od takvih
pjesnikih pojava, ali ne i jedina.
Fauler pretpostavlja da su Homerova djela fiksirana u izvedbi, ukoliko
je on posttradicionalni pjesnik, te da su postojala djela i prije i poslije njih.
olakovievu tvrdnju da je i prije Homera bilo zapisanih djela Fauler smatra
izuzetno hrabrom, bez obzira na olakovieve uvjerljive dokaze. Korisno je
istai da snimljena verzija pjesme ne mora biti garant ouvanja njezina in-
tegralnoga oblika. Fauler opovrgava tvrdnju nekih prouavalaca da spjevovi
poput Homerovih zbog duine nijesu mogli biti zapisani u vremenu nastanka,
i za primjer uzima HesiodovuTeogoniju i starogrku liriku. Da fiksiran tekst
nije zatien, navodi primjer Herodota koji je svoje tekstove fiksirao, ali ih je
u svojemu usmenome izvoenju mijenjao prilagoavajui ih potrebama publi-
ke, mjesta i povoda kazivanja. Po analogiji, isto je mogao initi i Homer, mada
nema potvrda da je on, dvjesta pedeset godina ranije, razmiljao kao Herodot.
Robert Fauler vjeruje u mogunost uspostavljanja prvobitnoga teksta
Homerovih djela i nadilaenje svega do sada otkrivenoga. Onima koji krenu
tim putem preporuuje moderne edicije poput M. L. Vestov Ilijada i H. Van
Thiel Odiseja. Savjetuje daHomera ne treba itati kao Vergilija ili ekspira. Da
bi razumio dato razmiljanje, itaocu-istraivau dajeUpute za dalje itanje
Homerai predlae petnaestak autorahomerologa52 druge polovine XX vijeka.
Zlatanolakovi, Ibid. ,str. 23.
51
Danison, Ruterford, Milman Peri, Albert Lord, Kirk, Adam Peri, Janko, Lloyd-Jones, Gre-
52
gori Nagya, Don Miles Folej, Dowden, Burges, Graziosi, Powel, Wright, Jones.
95
Aleksandar OGURI
Georg Danek
Georg Danek ukazuje na znaaj i doprinos Meedovieva djela kao

nezaobilaznoga tiva prilikom prouavanja Homera. Istie posebnost njegova
kazivanja stihova i kae da Meedoviu pripada posebno mjesto u bonjakoj
epici. Kao osobitu vrijednost naglaava njegov izvanredan pripovjedaki dar
i upuuje da, pri istraivanju usmene poezije, njemu treba pristupati s poseb-
nom panjom. Smatra da je ep Vlahinji Alija kruna usmenoga stvaralatva
orijentalno-islamske kulture u Crnoj Gori i da je nepravedno u enci enidbe
Smailagi Meha, jer je u njemu dostigao vrhove stvaralakoga umijea istiu-
i odlinu strukturu, dobru radnju, kompleksnost i harmoninost. Smatra da
Meedovia treba prouavati prvjenstveno u korpusu bonjake usmenosti, pa
nakon toga istraivati veze s Homerom.
Danek zapaa da Meedovi jeste u okvirima tradicije, ali da istu trans-
cedentuje, tj. da prelazi granice tradicionalnoga iskustva, to bi mogli tumaiti
kao primicanje olakovievoj tezi o njegovoj posttradicionalnosti. Danek kao
osnovno sredstvo Meedovieva pjesnikoga postupka istie tzv. ekfraze, opi-
se ili kako ih pjesnik naziva kienje pjesme. Primjenom toga postupka, Me-
edovi se udaljava od rapsoda, pokazuje pjesniko umijee i primie aedu.
Danek kae da ekfraze nijesu proste deskripcije, ve opisi junaka na osnovu
kojih oni kasnije bivaju propoznavani u karakteristinim situacijama. Na pri-
mjer, Fatima na prvome neoekivanome susretu prepoznaje Meha na osnovu
ranije stvorene slike iz pria o njemu. Meedovieve ekfraze toliko su uvjer-
ljive da su potpuno u saglasju sa stvarnim likom. One su potvrda da je rije o
zaokruenoj stvaralakoj linosti.
Zlatan olakovi
Zlatan olakovi, kao istaknuti prouavalac i prireiva djela Avda

Meedovia, pokrenuo je pitanja: Da li Meedovi pripada tradicionalnoj ili
posttradicionalnoj epici? i Koliko Meedovievo djelo doprinosi rasvjetljava-
nju homerskoga pitanja? Dajui odgovore, autor kae da se ne moe zaobii
poredba dva pjesnika, pozicionirajui na taj nain Meedovia u kontekst da
prouavanje Homera podrazumijeva i bavljenje njegovim djelom.
olakovi je na Univerzitetu Harvard tokom posljednje decenije XX i
prve decenije XXI vijeka dao znaajan doprinos objavljujui iz zaostavtine
Milmana Perija Meedovieva djela, radove povodom njih i znaajnu doku-
mentarnu grau poput Meedovievih kazivanja. Nita manje za istraivae
nijesu vani ni podaci o materijalima Perijeve zbirke, kao i bibliografski poda-
ci kako o Meedovievu djelu, tako i o homerskome pitanju. Moemo istai da
96
je homerologija XXI vijeka nastavila zapoeto u XX vijeku, to je za nauno

istraivanje od izuzetne vanosti. olakovi kae da postoje savremeni home-
rolozi koji Homera dobro poznaju, ali bonjaku usmenu epiku slabo (Gregori
Nagi, Riard Janko), oni koji je poznaju dobro, ali Homera slabo (Albert Bates
Lord), oni koji podjednako dobro poznaju i Homera i bonjaku epiku (Georg
Danek), i oni koji povrno poznaju i jedno i drugo (Don Majls Foll).
U tekstuPost-tradicionalna epika Avda Meedovia olakovi poredi
Meedovia s Homerom i zakljuuje da oba pjesnika pripadaju posttradicio-
nalnoj epici, koja se na idejnome i tvorbenome planu razlikuje od tradicional-
ne. To objanjava ovako:posttradicionalni pjesnici razvijaju kazivanje i recep-
ciju u ubrzanoj izvedbi, olako s muzikoga izvoenja prelaze na recitovanje
sadraja, u procesu stvaranja grade muzikalan jezik, tekstbogate i ukraavaju
neologizmima, opisima, govorom i poreenjima. Sdrugestrane, tradicional-
nipjevai ne slie pjesnicima-umjetnicima, poeduju vjetinu re-kreiranja, ne
improvizuju, znaju mnogo pjesama i istorijsku prolost, kroz pjesmu oivlja-
vaju istinite dogaaje, pjesmu nastoje da prenesu na nainkako su je nauili,
pjevaju uz instrument kojim odlino vladaju.53
olakovi tvrdi da su Perijevi i Lordovi stavovi o Homerovoj tradicio-
nalnosti netani, da usmenost i tradicionalnost ne treba poistovjeivati, iako
tradicionalnost jeste u neposrednoj vezi s usmenou. Stoji na stanovitu da
su oba pjesnika poznavala usmenu epiku i njene tvorce, da su proizali iz nje i
stvorili opsene pjesme koje se nijesu mogle nauiti u tradiciji sluanjem, ve
samo uenjem napamet iz zapisa. Dijeli s Perijem gledanje da je Meedovi
stvarao slino Homeru.
U istome tekstu saoptava dva stava:Avdo Meedovi bonjaki Ho-
mer? i Homer starogrki Avdo Meedovi?Autor kaeda se dva pjesnika
mogu porediti samo u prostoru posttradicionalnosti, te da je lake dokazati
Meedovievu nego Homerovu posttradicionalnost. Razrjeavajui prvo pro-
blemsko pitanje, autor polazi od Perijeve ocjene vrijednosti i doprinosa Me-
edovieva djela potrebama homerologije, bez dvoumljenja smatrajui da je
njegova umjetnost snagom izraza poput Homerove.
Odgovarajui na drugo problemsko pitanje (Homer starogrki Avdo
Meedovi?), autor se bavi tehnikom Meedovieve tvorbe istraujui njezi-
ne dodire s Homerovom. Zakljuuje da Meedovi ne potuje utvreni nain
tvorbe, ve u pjesmu unosi nove sadraje, preerano je dui gradei svoju
poetsku istinu. Tvrdnju da tradicionalni pjevai sluanjem ne bi mogli nau-
iti Homerove epove potpomae primjerom iz dijaloga Avda Meedovia i
Nikole Vujnovia u kojemuMeedovi, na Vujnovievu opasku da bi mogao
53
Vieti Zlatan olakovi, Epika Avda Meedovia, Almanah, Podgorica, 2007, str. 49 i 50.
97
Aleksandar OGURI
nauiti njegovu pjesmu, kae:Nikada ti moju pjesmu nee ispjevati kao ja,
ni da je ui sav svoj ivot.54 Kao potporu tome daje iiskaz pjevaa Air-bega
orovia da Meedovieve pjesme nije umio ponoviti onako kako ih je on
sastavio, kao i svjedoanstvo da nije bilo pjevaa koji bi umio ponoviti or
Husove pjesme, mada je Kasum Rebronja vjerovao da to ini. S druge strane,
pjesme tradicionalnih pjevaa (homerida) nije trebalo zapisivati, jer su ih oni
sluanjem uili i re-kreirali, trudei se da ih to vjernije prenesu.
Meedovieva poezija je pokazala da je Homer mogao stvoriti Ilijadu i
Odiseju, to daje za pravo olakoviu da iznese pretpostavku da je oba djela
ispjevao isti pjesnik, da je prvo djelo diktirao, a drugo sam pisao. Muslimanski
pjesnici u tvorbi su slini Homeru, jer probijaju okvire tradicionalne tvorbe,
to poreenje dva epska prostora ini valjanim i utemeljenim, te da proua-
vanje Meedovieva stvaralatva neizostavno namee poreenje s Homerom,
kao i injenicu da prouavaoci Homera, s kojega go aspekta mu prilazili,
nee moi zaobii epiku Avda Meedovia.
olakovievo pozicioniranje Meedovieve poezije u posttradiciju, in-
spirativno je saznanje o usmenoj epici, nakon ega se potvruje da je ona pro-
izvod tvorbe nadahnutoga pojedinca, a ne kolektiva, i da doprinosi prevazila-
enju stereotipa o kolektivu kao tvorcu sveukupne usmenosti. italac razumije
da daroviti pojedinac stvara i oblikuje kolektivna zapaanja, iskustva i sazna-
nja. Meedovieva pojava je dokaz o postojanju toga genijalnoga pojedinca
stvaraoca i kreatora. italac formira doivljaj da Meedovi, iako zakanjelo,
pripada homerskome svijetu i nije ni nova ni usamljena pojava, jer je XIX
vijek u crnogorskoj usmenoj epici ve bio dao same knjievne vrhove u djeli-
ma Starca Milije, Teana Podrugovia i drugih. Nakon nastanka, umetniko
delo doivljava razliite epohe svoga uspeha, stie mnoge, i smislene estetske
konkretizacije. Pored ovih, nastupaju periodi slabljenja njegovog uticaja, pa
ak i periodi u kojima konkretizacija uopte nema. Umetniko delo prestaje za
itaoca da bude itljivo ili nailazi na posmatrae koji sasvim drugaije emocio-
nalno reaguju i koji su neosetljivi prema izvesnim njegovim vrednostima, ili se
ak ponaaju neprijateljski prema njima.55 Putevi umjetnikoga stvaralatva,
usmenoga ili pisanoga, odreeni su spletom razliitih umjetnikih i drutvenih
okolnosti. Slina situacija pratila je i Meedovievo pjesnitvo.
Takvome zanimanju homerologaobrovski pjesnik moe zahvaliti, prvo
potrebama homerologije da pomou bonjake usmene epike osvijetli staro-
grkoga pjesnika Homera, a nakon toga potrebama da se bonjaka usmena
epika protumai i iznese pred sveukupnu javnost. Iznosei stavove homerolo-
54
Zlatan olakovi, Ibid. ,str. 389.
55
Roman Ingarden, Doivljaj i umetniko delo, Nolit, Beograd, 1975, str. 191.
98
ga i prouavaoca Meedovieva djela, isto smo situirali u knjievnonauni i

knjievnoistorijski kontekst.
Literatura
Abot, Porter. H. (2009). Uvod u teoriju proze. Beograd: Slubeni glasnik.

Aristotel. (2002). O pesnikoj umetnosti. Beograd: Dereta.
Bahtin, Mihail. (2010). Rani spisi. Beograd: Slubeni glasnik.
Bai, Husein. (2005). Avdo Meedovi pjeva pria. Almanah,
br. 3132, str. 255266.
Benjamin, Valter. (1974). Eseji. Beograd: Nolit.
Berk, Piter. (2010). Osnovi kulturne istorije. Beograd: CLIO.
Boovi, Ratko. (2006). Leksikon kulturilogije. Beograd: Agencija Mati.
olakovi, Zlatan. (2007). Epika Avda Meedovia (The epics of Avdo Me-
edovi)1 i 2. Podgorica: Almanah.
olakovi, Zlatan i olakovi-Rojc, Marina. (2004). Mrtva glava jezik
progovara. Podgorica: Almanah.
Damnjanovi, Milan. (1977). Istorija kulture. Ni: Gradina.
Diltaj, Vilhelm. (1980). Izgradnja istorijskog sveta u duhovnim naukama.
Beograd: BIGZ.
Diltaj, Vilhelm. (2004). Doivljaj i pesnitvo. Novi Sad: Orpheus.
uri, Vojislav. (1989). Antologija narodnih junakih pesama. Beograd:
Srpska knjievna zadruga.
uri, Milo. (1982). Istorija helenske knjievnosti. Beograd: Zavod za
udbenike i nastavna sredstva.
Ejhenbaum, Boris. (1972). Knjievnost. Beograd: Nolit
Fuko, Miel. (1971). Rijei i stvari. Beograd: Nolit.
Ingarden, Roman. (1975). Doivljaj, umetniko delo i vrednost. Beograd:
Nolit.
Karadi, Stefanovi Vuk IIV. (1969). Srpske narodne pjesme. Beograd:
Prosveta.
Kilibarda, Novak. (1982). O usmenoj knjievnosti. Titigrad:NIO Pobjeda.
Kilibarda, Novak. (2009). Usmena knjievnost Crne Gore. Podgorica: CID.
Kilibarda, Novak. (2012). Usmena knjievnost (Istorija crnogorske knji-
evnosti knjiga 1). Podgorica: Institut za crnogorski jezik i knjievnost.
Kilibarda, Novak. (2012). Studije i ogledi o crnogorskoj usmenoj knjiev-
nosti. Podgorica: Institut za crnogorski jezik i knjievnost.
Kuba, Li i Koking, Don. (2003). Metodologija izrade naunog teksta.
Podgorica: CID.
Lener, D. Frenk i Boli, Don. (2006). Kulturasveta. Beograd: CLIO.
Lord, Albert Bejts. (1990). Peva pria (1) Teorija. Beograd: IDEA.
99
Aleksandar OGURI
Lord, Albert Bejts. (1990). Peva pria (2) Primena. Beograd: IDEA.
Medenica, Radosav. (1975). Naa narodna epika i njeni tvorci. Cetinje:
Obod.
Meletinski, Mojsijevi Eleazar. (1975). Poetika mita. Beograd: Nolit.
Said, Edvard. (2008). Orijentalizam. Beograd: igoja.
Sironi, Milivoj. (1987). Homer i grka herojska epopeja (Homer Odiseja
pogovor). Zagreb: Matica hrvatska.
unji, uro. (2009). Religija I. Beograd: igoja.
unji, uro. (2009). ReligijaII. Beograd: igoja.
unji, uro. (2009). Metodologija. Beograd: igoja.
Zamarovski, Vojteh. (1987). OHomeru i Homerskome pitanju (Homer
Odiseja pogovor). Zagreb: Matica hrvatska.
Aleksandar OGURI
THE WEDDING OF SMAILAGI MEHO

A POEM AS PART OF EPIC HERITAGE
The author of this paper interprets Avdo Meedovis poem The Wed-
ding of Smailagi Meho as a representative epic and cultural heritage of Orien-
tal-Islamic culture in Montenegro. The epic poem can be taken as a paradigm
of creating cultural content and an example of how the mechanisms of culture
keep its continuity during the existence of cultural or political system that
forms it. Interpreting the poem, the author notes that community builds a cul-
tural system by bringing cultural artifacts recognized as the most valuable and
relevant to its needs. Following his poetic experience, social, historical and
cultural continuity, Meedovi greatly contributed to epic oral Oriental-Isla-
mic culture in Montenegro.

Key words: epic poem, cultural content, Avdo Meedovi, The Wedding
of Smailagi Meho, Oriental Islamic culture
100
UDK 821.163.4(091)
Izvorni nauni rad
Aleksandar RADOMAN (Podgorica)
aleksandar.radoman@fcjk.me
LUKRECIJA ILI TROJO

I KOTORSKA SVAKODNEVICA RANOGA NOVOVJEKOVLJA
U ovome radu autor analizira pojedine probleme vezane za

ranonovovjekovnu komediju Lukrecija ili Trojo. Nastala po sve-
mu sudei u drugoj polovini XVII stoljea, nepoznatoga autora i
imena koje duguje potonjim istoriarima knjievnosti, Lukrecija
pripada onoj dramskoj formi to je iznikla iz temelja renesansne
eruditne i komedije dell'arte, u zemlji nastanka nazvanoj kome-
dija ridiculosa. S jasnim oznakama bokekih govora i s tekstu-
alnim elementima koji upuuju da je zaista napisana, a sasvim
vjerovatno i igrana, na Crnogorskome primorju, ili jo preciznije
u Kotoru, Lukrecija je dragocjen tekstualni trag teatarske i dram-
ske batine zatomljene utnjom arhivskih izvora.
Kljune rijei: Lukrecija ili Trojo, komedija, anr, Kotor,
rano novovjekovlje
1. Uvod

Istorija teatra u Crnoj Gori tokom ranoga novovjekovlja jo nije u do-
voljnoj mjeri istraena. Istina, o crkvenoj drami pisano je dosta i taj se se-
gment pozorinoga ivota, posebno na osnovu ispitivanja Radoslava Rotko-
via, danas moe uspjeno rekonstruisati.1 No za rekonstrukciju svjetovnoga,
pukoga teatra, dostupni izvori ne daju dovoljno materijala. Rije je, zapravo,
o fragmentarnim navodima koji tek posredno svjedoe postojanje pozorino-
ga ivota, u prvome redu povezanoga s vitekim igrama i pukim karneval-
skim sveanostima.
Humanistiko-renesansni talas zapljusnuo je crnogorsku obalu ve
od kraja XV vijeka. Svega pedesetak godina od Gutenbergova pronalaska
tamparske prese zaslugom ura Crnojevia, potonjega srednjovjekovnog
1
Radoslav Rotkovi, Oblici i dometi bokokotroskih prikazanja, Crnogorsko narodno
pozorite, Podgorica, 2000.
101
Aleksandar RADOMAN
zetskog gospodara, na Cetinju se 1493. godine tampaju prve knjige. Duh

renesansne arhitekture prepoznatljiv je i na cetinjskome Dvoru i Manastiru,
koje je sagradio urev otac Ivan Crnojevi. No ti nagovjetaji zapadnoe-
vropskih uticaja i na zalee bivaju u zametku prekinuti padom Crne Gore pod
osmansku vlast 1496. godine. Drugaiji ambijent vlada u primorskome dijelu
zemlje, koji je pod mletakom vlau, e je intenzitet veza sa zapadnom oba-
lom Jadrana neuporedivo vei. U XVI vijeku Kotor postaje snano privredno
i kulturno sredite. Ve od ranije u njemu djeluje gramatikalna kola, apoteka,
cvjetaju brojni zanati, trgovina i pomorstvo, a eca iz bogatijih plemikih po-
rodica otiskuju se u Italiju i one okonavaju studije na prestinim univerzite-
tima onoga doba. U takvim okolnostima raa se i knjievnost u duhu renesan-
sne poetike. Ve krajem XV vijeka kotorski pjesnik Bernard Pima oglaen je u
Rimu kao poeta laureato, a u XVI vijeku u Kotoru djeluje nekoliko znaajnih
pjesnika Ljudevit Paskovi, ore Bizanti, Ivan Bona Boliris... Za razliku
od renesansne knjievnosti Dubrovnika, kotorski pjesnici ne piu na narodno-
me jeziku, ve na latinskome i talijanskome, neki od njih ipak u poslanicama
prijateljima slavei dalmatinsku muzu i ilirske glasove.
Svjedoanstvo o sveanostima karnevalskoga tipa u epohi ranoga no-
vovjekovlja nalazimo u knjizi bokekoga benediktinca Timoteja Cizile Bove
d'oro jo 1624. godine. U drugoj knjizi toga djela, posveenoga slavnoj kotor-
skoj plemikoj familiji Bolica, opisane su viteke igre koje su se u vrijeme
karnevala odravale na Benovu ispred Kotora.2 Iz jednoga dokumenta gene-
ralnoga providura iz 1691. godine u kojem se povodom crkvenoga jubileja
zabranjuje maskiranje graanstva to se drugih godina obiava u ovo do-
ba3, jasno je da su kotorske karnevalske sveanosti bile praene defilova-
njem maski, makar o tome ne bilo drugih arhivskih dokaza. Neto pozniji je
opis karnevalskih sveanosti u Perastu iz pera glasovitoga pomorca i pisca
Marka Martinovia, nastao 1715. godine. Iz toga prilino preciznoga nacrta
karnevala uoljivo je da je rije o dobro pripremljenoj manifestaciji sa sloe-
nim scenarijem i velikim brojem lica i radnji. Sredinji dio karnevala inile
su brojne ale te likovi (Pantalone, Doktor, Pajac...) i radnja karakteristini
za talijansku komediju dell'arte. Scenski nastup upotpunjuju igranje kola i
pjevanje po mjesnome obiaju uz itav niz muzikih instrumenata, a vrhunac
predstavlja spaljivanje karnevalske lutke.4 Nedovoljno komentarisano, a jo
starije svjedoanstvo o pozorinom ivotu u Kotoru sredinom XVI vijeka,
2
Proza baroka, priredili Gracija Brajkovi i Milo Miloevi, NIO Pobjeda, Titograd, 1978,
str. 100101.
3
Proza baroka, str. 229.
4
Analisti, hroniari, biografi, priredio Milo Miloevi, Knjievnost Crne Gore od XII do
XIX vijeka, Obod, Cetinje, 1996, str. 283286.
102
Lukrecija ili Trojo i kotorska svakodnevica ranoga novovjekovlja
nalazimo u Drievoj komediji Tripe de Utole, koja je ne samo prvo dram-

sko djelo izvanjca sa temom iz crnogorskog prostora5, ve i vaan tekstualni
trag koji svjedoi o teatarskim aktivnostima u Kotoru i prisustvu gostujue
dubrovake pozorine trupe. Imajui u vidu Driev dokumentovani manir
uklapanja izvanknjievnih injenica u tekst, njegovo pisanje o prisustvu du-
brovake pozorine trupe Gardzarija u Kotoru svakako bi valjalo razumjeti
kao vjerodostojnu potvrdu specifine kulturne i teatarske razmjene izmeu
dva grada u ranome novovjekovlju. U tome svijetlu, u literaturi pominjani uti-
caj talijanskoga pozorinog ivota i mogunost da je kotorska omladina osni-
vala plemike i puke predstavljake grupe koje su davale svjetovne priredbe
karnevalskoga tipa sasvim su vjerovatna pretpostavka.6 Te su druine mogle
nastajati u okviru bratovtina u razvijenim gradskim sredinama toga vremena
Kotoru, Perastu, Dobroti i Budvi, bilo da je rije o cehovskim bratovtina-
ma, poput Bratovtine kotorskih pomoraca (Bratovtine Sv. Nikole mornara),
ije je postojanje dokumentovano sredinom XV vijeka, a vezuje se jo za IX
vijek, ili Bratovtine krojaa, kojoj statut potie iz 1528, bilo religiozno-hu-
manitarne bratovtine, kao Bratovtina Sv. Krsta, ustanovljene 1298. godine,
ili Bratovtina Svetoga Duha iz sredine XIV vijeka. U suednome Dubrov-
niku, po rijeima Antona Kolendia, bratovtine su i tokom XVII vijeka na
svojim godinjim skuptinama izabirale ili utvrivale druine, tj. pojedinano
izabrane lanove ili lanove njihovih porodica, ija je dunost bila da se bri-
nu o organizovanju i pripremanju te izvoenju raznih pozorinih predstava
i priredbi.7 Zanimljiva je i pretpostavka koju je piui o prvim izvedbama
Drievih komada Arkulin i Tripe de Utole formulisao Milovan Tatarin da
je lik Kotoranina iz te dvije komedije mogao u Drievo vrijeme igrati upravo
glumac Kotoranin.8
Ne treba, takoe, smetnuti s uma da su pored uticaja zapadnoevropske
kulture izmeu ostaloga i posredstvom velikoga broja Kotorana koji studiraju
na talijanskim univerzitetima, osobito u Padovi, te suednih sredina iz kojih
su u Kotor stizale putujue pozorine druine, na razvoj pozorinoga ivota
mogli uticaji i podsticaji iznutra. U prvome redu djelatnost Kotorske grama-
tikalne kole. Osnovana jo krajem XIII vijeka, ta e ustanova tokom XV i
XVI stoljea djelovati kao puna srednja kola, gramatikalno-humanistikoga
5
Ratko urovi, Pozorite graa za enciklopedijske lanke o Crnoj Gori i Crnogorcima
(I), Stvaranje, br. 7, Titograd, 1980, str. 924.
6
Ratko urovi, isto, str. 923.
7
Anton Kolendi, Dramaturgija i reija XVII vijeka, Dani Hvarskoga kazalita. Graa i
rasprave o hrvatskoj knjievnosti i kazalitu, vol. 4, no. 1, Knjievni krug, Split, 1977, str. 43.
8
V. Milovan Tatarin, udan ti je animao ovjek. Rasprave o Marinu Driu, HAZU & Zavod
za povijesne znanosti u Dubrovniku, Zagreb Dubrovnik, 2011, str. 73.
103
Aleksandar RADOMAN
usmjerenja (via gimnazija) i u njoj e se, pored ostalih predmeta, izuavati

poetika i retorika.9 Hipoteza da se u u Kotorskoj gramatikalnoj koli mogao
izuavati Plautov komediografski opus, kao to je bio sluaj u Dubrovniku
to svjedoi Dri u predgovoru Skupa kad veli da Plauta i eci na sku-
li legaju nudi nove mogunosti rekonstrukcije pretpostavki svjetovnoga
teatarskog ivota u renesansnome Kotoru, pogotovo kad se ima u vidu uti-
caj koji je Plautovo djelo imalo na konstituisanje komediografije suednoga
Dubrovnika.
Na osnovu pomenutih svjedoanstava i po analogiji s drugim, razvije-
nijim kulturnim sredinama toga doba, kakvim pripada i Dubrovnik, pozorini
ivot Kotora moe se vezati za pokladne sveanosti i otvorenu scenu gradskih
trgova, ambijenta u kojem se odvijao kako sam ivot grada tako i dramska
zbilja pokladnih komedija, bilo da je rije o komediji dell'arte, slobodnijoj
dramskoj formi oslonjenoj na tipine uloge/maske i improvizacije predstav-
ljaa, bez vrstoga dramskog teksta, bilo o kakvoj drugoj komediografskoj
formi popularnoj u eri renesanse i baroka, poput komedije erudite ili kome-
dije ridiculose. Pored pokladnih sveanosti i otvorene scene gradskih trgova,
komedije su se u ranonovovjekovnome Kotoru mogle izvoditi i u ambijentu
salona plemikih palata10, u vrijeme poklada ili pirnih svetkovina kotorske
vlastele. to crnogorska teatrologija tome vidu svjetovnoga teatra nije pokla-
njala gotovo nikakve panje moda i ne treba da udi, s obzirom na nedovolj-
nu prouenost arhivskih izvora ili jo prije njihovu utnju o tome dijelu kotor-
skoga kulturnog ivota. Kad se tome doda i tradicionalna orijentacija domae
humanistike ka dogaajnoj i politikoj istoriji, biva jasnije zato taj segment
nae kulturne istorije u nauci dosad nije ozbiljnije ni razmatran.
No ako se na osnovu postojeih svjedoanstava moe nesumnjivo go-
voriti o postojanju svjetovnih teatarskih formi u Boki u epohi od XV do XVIII
stoljea, problem postojanja svjetovne drame na narodnome jeziku u strunoj
literaturi jo uvijek nije dovoljno osvijetljen. Tek u novije vrijeme radovima
Antona Kolendia i Radoslava Rotkovia ponuena je argumentacija koja ide
u prilog tezi da je teatarski ivot u Boki tokom ranonovovjekovne epohe pra-
tila i dramska produkcija domaih autora. Najprije je Anton Kolendi u pred-
govoru vlastite prerade komedije Lukrecija izvorni dramski tekst te komedije
9
Risto Kovijani, Kotorski medaljoni, Knjievne novine & Udruenje Veljko Vlahovi,
Beograd, 1980, str. 73. Opirnije o Kotorskoj gramatikalnoj koli u: Risto Kovijani & Ivo
Stjepevi, Kulturni ivot staroga Kotora, Istoriski institut NR Crne Gore, Cetinje, 1957,
str. 589.
10
Anton Miloevi, Kazalite (pozorite) u Kotoru, Glasnik Narodnog univerziteta, br.
14, Kotor, 1940, str. 45; Jago Jovanovi, Razvitak pozorine umjetnosti u Crnoj Gori,
Stvaranje, godina IX, br. 78, Cetinje, 1954, str. 417; Niko Lukovi, Blaena Ozana Ko-
torka, Biskupski ordinarijat u Kotoru, Kotor, 1965, str. 22.
104
pripisao nepoznatome Kotoraninu11, a potom je Radoslav Rotkovi, nadove-

zujui se na Kolendieve uvide, u bokeku svjetovnu dramsku batinu uklju-
io Peratanina ura Bana i njegovu komediju Ilija Kulja (1751).12 Doda li se
tome podatak da je Ban preveo Metastazijeva Temistokla, i to otprilike u isto
vrijeme kad jedan drugi Peratanin, Ivan Antun Nenadi, prevodi Metastazi-
jeva Isaka i pie pobonu tragediju Bogoljubno prikazanje muke Gospodina
naeg Jezukrsta, slika dramskoga stvaralatva tokom XVII i XVIII vijeka u
Boki Kotorskoj pokazae se znatno bogatijom nego to se mislilo. Pa ak i
da je Ilija Kulja tek prerada Molijerova Graanina plemia, kako se tvrdi
u dijelu kritike literature, njegova pojava u Perastu sredinom XVIII vijeka
dokaz je postojanja ivoga interesovanja za dramsko stvaralatvo i upuuje na
mogunost da je dramskih tekstova na narodnome jeziku, originalnih ili pre-
vedenih svejedno, u toj sredini moglo biti znatno vie no to danas slutimo.
2. Knjievna istorija o Lukreciji
Komediju Lukrecija prvi je pomenuo knjievni istoriar Franjo Fancev.

Uvrstivi je u korpus dubrovakih komedija i tragikomedija nastalih u po-
sljednjoj etvrtini XVII vijeka, on za Lukreciju veli da se nalazi u prijepisima
iz kraja 18. ili poetka 19. stoljea.13 Fancev je po svemu sudei decenijama
radio na pripremi prvoga izdanja te komedije pritom ne navodei preciznije
podatke o porijeklu prijepis do kojih je doao, no svoj rad nije okonao pa e
posao prireivanja Lukrecije preuzeti i uspjeno finalizovati Miroslav Panti
vie od 30 godina nakon to je o njezinu postojanju informisana nauna jav-
nost. Slijedei Fancevljev trag i prouivi njegovu ostavtinu, Panti je locirao
i opisao dva prijepisa komedije.
Prvi, stariji rukopis pripada uvenoj Reetarovoj zbirci Raguziana i da-
nas se nalazi u Pragu. Taj je rukopis upravo prijepis koji je Fancev prvobitno
pomenuo, nastao krajem XVIII ili na poetku XIX vijeka, a, kako primjeuje
Panti, po pravopisu i pojedinim jezikim oblicima, njegov pisar je najvjero-
vatnije odnekud iz Boke Kotorske.14 Drugi prijepis s nepoznatoga predloka
nainio je dubrovaki svetenik Stijepo Tomaevi u Grudi 1866. godine. U
11
Dr Anton Kolendi, Lino o Lukreciji, u knjizi: Nepoznati Kotoranin, Lukrecija iliti
dero, Crnogorsko narodno pozorite, Podgorica, 2000, str. 519.
12
Radoslav Rotkovi, Crnogorska knjievnost od poetaka pismenosti do 1852, Istorija
crnogorske knjievnosti, tom II, Institut za crnogorski jezik i knjievnost, Podgorica, 2012,
str. 281.
13
Franjo Fancev, Dva dubrovaka komediografa iz kraja 18. stoljea, Prilozi za knjievnost,
jezik, istoriju i folklor, VIII, Beograd, 1928, str. 160.
14
Miroslav Panti, 'Lukrecija ili Trojo' dubrovaka komedija iz XVII veka, Zbornik Mat-
ice srpske za knjievnost i jezik, knj. 19, sv. 2, Matica srpska, Novi Sad, 1971, str. 188.
105
Aleksandar RADOMAN
odnosu na stariji prijepis koji je djelimino oteen a nedostaje mu i naslov i

kraj, u Tomaevievu prijepisu tekst komedije doveden je do kraja, a poeduje
i naslov Trojo komedija. Naalost, Tomaevievu prijepisu gubi se svaki trag
i danas je poznat samo na osnovu Fancevljevih biljeaka uneenih u tekst ko-
medije koji je pripremao za tampu.
Prireujui kritiko izdanje teksta Miroslav Panti je za osnovu uzeo
jedini dotad poznati sauvani rukopis, onaj iz Reetarove zbirke, ali je pojedi-
ne uoljive pogreke ili nedostajue djelove ispravljao i dopunjao na osnovu
Fancevljevih biljeki iz Tomaevieva rukopisa, uredno u fusnotama bilje-
ei sve razlike izmeu dva prijepisa. Pantiev prireivaki postupak omo-
guio je uvid u precizne razlike izmeu ta dva prijepisa a njih je na tekstu
skromnoga obima ak 878. Istina, rije je u prvome redu o sitnijim leksikim
razlikama koje ne utiu na strukturu teksta, ve odaju, sva je prilika, prijepise
nastale u razliitim sredinama. Tako se u starijemu tekstu redovno srijeu
oblici bez fonema h u inicijalnom poloaju ou, et, odmo, od i sl. namjesto
oblika s ouvanim h iz Tomaevieva prijepisa hou, hotjet, hodmo, hod...
Kad se ima u vidu opaska Vuka Karadia da je glas h u Dubrovniku dobro
ouvan u svim pozicijama u rijei, a da je u suednoj Boki njegovo prisustvo
neujednaeno15, Pantieva ocjena da je Reetarov prijepis djelo bokekoga
prepisivaa dobija i jeziku potvrdu. No tih je potvrda i mimo toga primjera
zaista mnogo. Tako, na primjer, u Reetarovu rukopisu redovno nailazimo na
mijeanje akuzativa i lokativa, koje je u predgovoru Srpskih narodnih poslo-
vica u Boki zabiljeio jo Vuk Karadi16, a za koje Pero Budmani opisujui
dubrovaki govor veli: Dubrovani se posve dobro uvaju one crnogorske
pogreke, po kojoj se s predlozima na, o, u upotrebljava akuzativ i lokal, a
s predlozima meu, nad, pod, pred akuzativ i instrumental bez obzira, jeli
micae ili stae. ako ko takovu pogreku uje od Dubrovanina, neka slo-
bodno promisli, da ovomu mati nije Dubrovkia.17 Razliito su biljeeni i
imperativ jednine (uda' naspram udaj, poglada' naspram pogledaj, destre-
ga' naspram destrigaj i sl.), ali i brojni drugi oblici (viu naspram vidim, i
naspram ki, putah naspram puta, sve naspram svej, ko naspram tko, nie
naspram nigdje, nevjesta naspram vjerenica, zapovijeda naspram zapovidi,
pred naspram prid, bie naspram biti e, da su 100 djetia naspram da je
15
Srpske narodne poslovice, priredio Miroslav Panti, Sabrana dela Vuka Karadia, knj. IX,
Prosveta, Beograd, 1965, str. 21 i 2627. Da se u navedenim primjerima h ne izgovara ni
u Perastu svjedoi istraivanje Toma Brajkovia. V. Tomo Brajkovi, Peraki dijalekat,
Programm des Gymnasiumus von Cattaro 1892/93, Zagreb, 1893, str. 6.
16
Isto, str. 34.
17
Pero Budmani, Dubrovaki dijalekat, kako se sada govori, Rad JAZU, knj. LXV, Zagreb,
1883, str. 179.
106
100 djetia, libertad naspram libertat18 i dr.). ak i povrna jezika analiza

bi lako dokazala da je najstariji poznati prijepis Lukrecije ili nastao u Boki ili
bio nainjen od nekoga bokekog pisara. Danas kad se Tomaeviev prijepis
zagubio a ne raspolaemo ni rukopisom s kojega je prepisan, teko je utvrditi
da li su razlike izmeu dva rukopisa posljedica Tomaevievih intervencija,
a sudei po Pantievoj ocjeni njegova skrupuloznog prepisivakoga rada to
ne bi bio sluaj, ili je komedija naprosto opstajala u razliitim jezikim va-
rijantama, pri emu bi na osnovu dostupnih rukopisa bokeka varijanta bila
starija, a dubrovaka mlaa.
No bez obzira na to to je stariji rukopis komedije nesumnjivo bokeki,
raniji istoriari knjievnosti (Fancev, Kombol, Panti) redovno su Lukreciju
oznaavali dubrovakom komedijom i smjetali je u kontekst dubrovake ko-
mediografije XVII stoljea. Nedugo nakon to je Panti objavio tekst komedije
u Zborniku Matice srpske za knjievnost i jezik 1971. godine, Narodno kazali-
te Ivan Zajc iz Rijeke 1974. godine na scenu je postavilo djelo nepoznatog
kotorskog pisca pod nazivom Lukrecija iliti dero, u preradbi Antona Kolen-
dia. Ta prekrojena verzija komedije bie igrana u sezoni 1979/1980. na sceni
Crnogorskoga narodnog pozorita, a potom i vie puta postavljana na raznim
scenama u regionu (Pozorite na Terazijama (Beograd) sezona 1994/1995,
Hrvatska drama HNK Ivan Pl. Zajc (Rijeka) 2007, Gradsko pozorite (Pod-
gorica) 2011/2012). Tako je zahvaljujui Kolendievoj savremenoj adaptaciji
komada Lukrecija zaivjela na pozornici kao djelo nepoznatoga Kotoranina.
To je vjerovatno opredijelilo i sastavljae zbornika Hrvatska drama do Narod-
nog preporoda Slobodana Prosperova Novaka i Josipa Lisca da uz Lukreciju
kao mjesto nastanka oprezno upiu Dubrovnik i Kotor.19 Anton Kolendi
e pak 2000. godine u predgovoru izdanja svoje prerade Lukrecije detaljnije
obrazloiti zato je autora izvornoga komada oznaio kao Kotoranina.20 Po-
lemiui s autorima koji su Lukreciju smatrali dubrovakom komedijom, po
njegovu miljenju ponajvie se rukovodei injenicom da je Dubrovnik naj-
vaniji knjievni i kulturni centar junoslovenske renesanse, Anton Kolendi
iznosi nepoznat i za ovu problematiku izuzetno vrijedan podatak da je njegov
otac Petar Kolendi, jedan od najznaajnijih prouavalaca junoslovenske ra-
18
Romanski govor u Kotoru razlikovao se, po Skoku, ak i od romanskog govora u sus-
ednom Dubrovniku, i po tome to je, npr., ozvuavao labijale i dentale koji su se u Du-
brovniku muklo izgovarali. (Sran Musi, Romanizmi u severo-zapadnoj Boki Kotorskoj,
Filoloki fakultet, Beograd, 1972, str. 36)
19
Slobodan Prosperov Novak i Josip Lisac, Hrvatska drama do Narodnog preporoda, II dio,
Logos, Split, 1984, str. 135.
20
Dr Anton Kolendi, Lino o Lukreciji, u: Lukrecija iliti dero. Komedija neznana pisca,
sauvana u starim hartijama u gradu Kotoru, Crnogorsko narodno pozorite, Podgorica,
2000, str. 519.
107
Aleksandar RADOMAN
nonovovjekovne knjievnosti, u Kotoru pronaao i prepisao dotad nepoznati

rukopis Lukrecije. Polazei od toga prijepisa Petra Kolendia Anton Kolendi
je uradio savremenu adaptaciju teksta. Taj Kolendiev prijepis, koji se koliko
je poznato nalazi u vlasnitvu porodice Kolendi,21 nikad nije publikovan, a
njegovo bi objavljivanje van svake sumnje otklonilo brojne dileme vezane za
sam spis. Na osnovu opisa Antona Kolendia izgleda da je kotorski rukopis
koji je koristio njegov otac, smatrajui ga najstarijom verzijom Lukrecije, bio
jeziki blizak Reetarevu prijepisu (s tom razlikom to su mu nedostajale ko-
rice i prvi list). Jezik toga prijepisa bi stoga iao u prilog kotorskome porijeklu
izvornoga teksta komedije.
Tragajui za novim dokazima o kotorskome porijeklu komada, nasu-
prot dubrovakim toponimima koji se u njemu javljaju (Placa, Kolorinj), An-
ton Kolendi iznio je i dva nova argumenta, nejednake vrijednosti. Prvi od
njih skree panju na lik Antonia Mleia koji se javlja u komediji (u Toma-
evievu prijepisu preimenovan je u Antuna) kao imuan i ugledan ovjek.
Kolendi primjeuje da je takav lik u Dubrovniku XVII vijeka zapravo teko
zamisliv: Dubrovake vlasti i dobro organizovana 'bratstva' zanatlija i trgo-
vaca su, ve od poetka XV stoljea, vrlo sistematski onemoguavale prodor
talijanskih, a u prvom redu mletakih trgovaca i 'bankira' na bogato i unosno
dubrovako trite. Ova smiljena politika onemoguavanja prodora nepoelj-
ne konkurencije Venecije, rezultirala je injenicom, da u kasnijim vjekovima
u gradu vie nije bilo 'Mleia', ni trgovaca ni 'bogatuna', nasuprot Kotoru i
drugim gradovima Dalmacije.22 Dodajmo tome Kolendievu zapaanju u pri-
log i izraz koji za Mleane u Kotoru u Drievoj komediji Tripe de Utole u
izrazito pejorativnom znaenju upotrebljava mladi Dubrovanin krepadure.
Za razliku od Dubrovnika koji se jo 1358. oslobodio mletake vlasti i potom
stoljeima opstajao kao samostalna republika, Kotor je od 1420. pa sve do nje-
zina nestanka 1797. dio Mletake Republike. Drugi Kolendiev argument u
prilog kotorskome porijeklu komada manje je ubjedljiv. On, naime, uoava da
lika/maske Skapina koji se javlja u Lukreciji, a koji vodi porijeklo iz talijanske
komedije dell'arte, nema ni u jednoj dubrovakoj komediji toga vremena. To
to Skapina nema u dubrovakim komedijama toga doba Lukreciju svakako
ne ini ekskluzivno kotorskim komadom, no ranije izneeni jeziki argumenti
kojima je potvreno da dva od tri poznata rukopisa potiu iz Boke, odnosno
Kotora, te da je jedan od likova u komadu Mlei nastanjen i potovan u sredi-
ni u kojoj se radnja odvija, to je u Dubrovniku toga vremena malo vjerovatna
21
Mogue je, takoe, da se rukopis nalazi u legatu Petra Kolendia koji se uva u Narodnoj
biblioteci Srbije.
22
Isto, str. 9.
108
mogunost23, ubjedljiva su svjedoanstva da je komedija Lukrecija nastala, a

vrlo vjerovatno i izvoena u Kotoru, po svemu sudei krajem XVII vijeka.
3. anr, stil, autorstvo
Za korpus dubrovakih komedija s kraja XVII stoljea kojima je Lukre-

cija po svojim anrovskim i stilskim karakteristikama s pravom pribrajana,
u hrvatskoj knjievnoj istoriografiji skovan je termin smjenice, obrazlo-
en time da su sami autori komedija koristili tu anrovsku oznaku.24 Rije je
zapravo o domaoj verziji onoga tipa poznorenesansne komedije koji je u
zemlji postanka, Italiji, nazivan komedija ridiculosa. to bi, u najkraem, bile
osobine komedije ridiculose i kakav je njen odnos prema komediji dell'arte
s jedne i komediji eruditi s druge strane? Po miljenju Slobodana Prosperova
Novaka, koji je u hrvatsku knjievnu istoriogafiju i uveo termin smjenice,
rije je o kompromisnome pozorinom projektu: Nale su se ridiculose iliti
smjenice na pola puta. Bile su one s jedne strane posljednji iskaz starog eru-
ditnog teatra, svih onih napisanih i propisanih komedija koje su svoj apogej
doivjele u renesansi, dok su s druge strane hrvatske smjenice bile reakcija
na iskustva modernije i novije komedije dell'arte i na njezinu nenapisanost.25
Talijanska komedija rediculosa tip je pukoga teatra popularnoga tokom XVII
stoljea, koji je, za razliku od komedije dell'arte to se oslanjala na improvi-
zaciju glumaca temeljenoj samo na nacrtu ili scenariju, raspolagao napisanim
tekstom i bio izvoen od diletanata. Tematsko-motivske slinosti s komedi-
jom erudite nesumnjive su, no za razliku od komedije erudite koja vrhuni
Drievim kompleksnim dramaturkim prosedeom, komediografsko nasljee
druge polovine XVII vijeka karakterie izvjesna simplifikacija kondenzacija
radnje svedene na 3 ina, nii stilski registar, bliskost svakodnevnom ivotu i
znatno vie lakrdijakih elemenata.26 Od komedije dell'arte ridiculose su preu-
23
U stvari, broj je pripadnika drugih etnikih skupina na prostoru Dubrovake Republike,
izuzevi idove, zanemariv. Pravoslavni i muslimani nisu smjeli boraviti u Gradu, pa ni
prenoiti. Druge etnike skupine, katolike, koje se spominju u raznim izvorima a to
su najee Talijani, Dalmatinci, Kotorani, Hrvati iz Bosne bile su vrlo malobrojne.
(Dunja Falievac, Dubrovnik otvoreni i zatvoreni Grad, u: ovjek, prostor, vrijeme.
Knjievnoantropoloke studije iz hrvatske knjievnosti, Disput, Zagreb, 2006, str. 185).
24
O smijenicama vii opirnije u: Zlata undali & Ivana Pepi, O smjenicama & smjenice,
Filozofski fakultet Sveuilita Josipa Jurja Strossmayera, Osijek, 2011, str. 9195.
25
Slobodan Prosperov Novak, Povijest hrvatske knjievnosti. Od Gundulieva poroda od
tmine do Kaievog Razgovora ugodnog naroda slovinskoga iz 1756, III knjiga, Anti-
barbarus, Zagreb, 1999, str. 564.
26
Up. Franjo velec, Nasljee u dubrovakim komedijama XVII stoljea, Dani Hvarskoga
kazalita. Graa i rasprave o hrvatskoj knjievnosti i kazalitu, vol. 4, no.1, Knjievni krug,
Split, 1977, str. 7.
109
Aleksandar RADOMAN
zele tipine maske (sluge, starci, smijeni ljubavnici, zavodnik i zavodnica...),

tri ina i model izgradnje humora na karakteristinim doetkama, lazijama.
Pozivajui se na miljenje Petra Kolendia, Anton Kolendi za Lukre-
ciju veli da je pirna/svadbena komedija ranobaroknoga stila. Sama fabula ko-
mada zaista se izgrauje oko pitanja za koga e se udati er bogatuna Troja,
Lukrecija, no stilski registar komedije (niski stil oituje se, izmeu ostaloga, i
u upotrebi animalne metafore beco futuo, karakteristine i za neke Drieve
komedije) ili lik Danove majke Elene koja ne preza ni od ega, ukljuujui
i vradbine, da sprijei njegov brak s Lukrecijom, ine nam se neprikladnim
za jednu pirnu komediju, a opta atmosfera u prvome redu motiv maija i
situacija u kojoj eti Skapin stie naklonost zamaijane Lukrecije upuuju
na to da je komedija mogla biti prikazana ba povodom pokladnih sveanosti
te da je namijenjena irokome puku a ne uskome krugu vlasteoske ili graan-
ske elite. Na to asocira i svretak teksta u kojem se Doktur oprata od publike
oznaivi kraj komedije uz rijei Imate znat da je komedija dospjela; i budui
dospjela, nije je ve; i kad je ve nije, nema se esa ni govorit; a kad nema esa
govorit, muat emo; a kad izmuemo, poiemo a; a kad poemo a, rijet
emo: dobra no svijem! Uostalom, i dramsko vrijeme odvija se u vrijeme
poklada, to potvruje Danova replika iz tree ene prvoga ata (Budui se
do sada dogovarao s mojom materom za vjerit me ovijeh poklada, i ona nastoji
da me vjeri za er Dampovu, ja suponjam da si za tu svrhu izio iz kue za
po tratat.). Valja tome dodati da i neka specifina scenografska rjeenja na-
vjeuju da je komedija igrana na otvorenome prostoru gradskoga trga.27 Ako
je to zaista bio Kotor onda pomiljamo na trg pred kolegijalnom Crkvom Sv.
Marije e se inae okupljao puk, ili pak Trg od oruja, e su se pred glavnim
gradskim vratima okupljali svi, i patricijat i graani i puani. Trei vei trg u
Kotoru, onaj ispred Katedrale Sv. Tripuna, iskljuujemo kao mogunost jer je
on tradicionalno vaio kako stjecite patricijata.28 Izvoena u vrijeme pokla-
da, u onih nekoliko neelja januara, februara i marta izmeu Bogojavljenja i
poetka korizme, ova je komedija zapravo mogla biti samo jedan od vidova
obredno-predstavljakih formi narodne smjehovne kulture, kojom se ukidala i
izvrtala svakodnevica, njena slubena pravila i uzusi, i otvarao prostor za upliv
drugaijih modela ljudskih odnosa i svjetonazora, makar ambijentalno ogra-
nienih javnim prostorom gradskih trgova i vremenski oroenih 6. januarom
i poetkom uskrnjega posta.29 Osnovno karnevalsko jezgro te kulture, kako
27
V. o tome: Miroslav Panti, isto, str. 190.
28
V. Milo Miloevi, Boka Kotorska, Bar i Ulcinj od XV do XVIII vijeka, CID, Podgorica,
2008, str. 308.
29
Nasuprot slubenom prazniku, karneval je slavio reklo bi se privremeno osloboenje
od vladajue istine i postojeeg poretka, privremeno ukidanje svih hijerarhijskih odnosa,
110
veli Bahtin, nije isto umetnika pozorino-predstavljaka forma i uopte ne

pripada oblasti umetnosti. To jezgro se nalazi na granici umetnosti i samog
ivota. U sutini, to je sam ivot, ali uoblien na poseban nain igrovnom
slikom.30 U Kotoru je proslava patrona grada Sv. Tripuna padala 3. februara,
dakle u vrijeme poklada, i odlikovala se i formalnim elementima ukidanja
oficijelnoga poretka, budui da je po ceremonijalu utvrenom jo 1417. go-
dine, proslava oznaavala trodnevno preuzimanje vlasti od strane Bratovtine
Sv. Nikole mornara, potom oslobaanje jednoga osuenika te veliku narodnu
svetkovinu tokom koje se vino dijelilo narodu. Tokom svetkovine gradska su
se vrata otvarala i za stanovnitvo kotorskoga zalea, ime su se brisale soci-
jalne, staleke i ine razlike, posve u duhu karnevalskih sveanosti. Povremeni
pokuaji mletakih vlasti da ukinu obiaje vezane za proslavu Sv. Tripuna
nijesu dali rezultata, pa se obiaj nakon kratkotrajnih prekida nastavljao upra-
njavati tokom XVI i XVII stoljea.31
S Kolendiem se ne bismo mogli saglasiti ni kad je rije o stilskome
odreenju komada. Ukoliko barok sagledavamo kao epohu, kako su, bar kad
je rije o crnogorskoj ranonovovjekovnoj knjievnosti, knjievni istoriari i
inili, onda bi se s obzirom na pretpostavljeno vrijeme nastanka o Lukreci-
ji zaista moglo govoriti kao o baroknoj komediji. No ukoliko pod pojmom
baroka podrazumijevamo stil, a Kolendi upravo i podvlai pojam stila, na
komad sigurno ne bismo mogli oznaiti baroknim. Naprotiv, s obzirom na
jasne veze s renesansnom komedijom eruditom na tematsko-motivskome pla-
nu te komedijom dell'arte u odabiru likova/maski ali i u postupku kreiranja
kominih situacija e kljunu ulogu igraju lazije a svakako i u optoj, karne-
valskoj atmosferi komada, Lukrecija je u stilskoj ravni nesumnjivo na tragu
duha renesanse, makar joj zbog vremena nastanka morali naenuti i preciznije
odreenje poznorenesansna pokladna komedija.
Ako je vrijeme nastanka komada u kritikoj literaturi s pravom, iako
bez neposrednih indikacija u tekstu, redovno bilo smjetano u drugu polovinu
XVII vijeka, po analogiji s desetak tekstova slinoga tipolokoga, anrovsko-
ga i stilskoga usmjerenja, pitanje autora komedije ostalo je otvoreno. Postoje i
pokuaji da se autor prepozna u konkretnoj linosti i izvede iz zone anonimno-
sti, kao onaj Slobodana Prosperova Novaka kad je autorstvo cijeloga korpusa
privilegija, normi i zabrana. To je bio istinski praznik vremena, praznik nastajanja, smenji-
vanja i obnavljanja. On je bio protiv svakog ovekoveenja, zavretka i kraja. Bio je okrenut
budunosti koja se ne zavrava. (Mihail Bahtin, Stvaralatvo Fransoa Rablea i narodna
kultura srednjega veka i renesanse, Nolit, Beograd, 1978, str. 1617)
30
Mihail Bahtin, Stvaralatvo Fransoa Rablea i narodna kultura srednjega veka i renesanse,
Nolit, Beograd, 1978, str. 13.
31
Milo Miloevi, Pomorski trgovci, ratnici i mecene, Equilibrium & CID, Beograd & Pod-
gorica, 2003, str. 236239.
111
Aleksandar RADOMAN
komedija o kojima je rije pripisao korulanskome pjesniku i dramatiaru Pe-

tru Kanaveliu.32 Dodue, uinio je to izuzetno oprezno, vie kao nagovjetaj,
najprije naslovom poglavlja fiksirajui tu hipotezu (Komediograf i njegove
smjenice), a potom je u samom tekstu relativizirajui: Sauvano je desetak
komedija iz Kanavelieva vremena i vrlo je teko pretpostaviti da ih je on
ba sve napisao, ali je sigurno da im je bio u blizini dok su nastajale.33 Ve
sljedeom tvrdnjom da su sve te komedije napisane u Dubrovniku, Novak
indirektno opovrgava autorstvo korulanskoga pjesnika. Uostalom, za takvu
hipotezu ipak nije dovoljno uvjerljiv argument podatak da je Kanaveli bio
savremenik nastanka komedija, ve bi ona zahtijevala iru uporednu jezi-
ko-stilsku analizu Kanavelievih poznatih dramskih djela i korpusa komedija
o kojemu je rije. I povran uvid u poetike, stilske i anrovske osobine Kana-
velieva dramskoga opusa ini se da ne ide u prilog tezi o njegovu autorstvu
spornih komedija. Ostaje, dakle, da autora Lukrecije i dalje prepoznajemo kao
nepoznatoga Kotoranina, sve dok neki novi arhivski izvori ili jeziko-stilske
analize ne ponude argumente za drugaije tumaenje.
4. Likovi Lukrecije i kotorska svakodnevica ranoga novovjekovlja
Renesansnu komediju eruditu karakterisao je mali broj likova. Ti su

likovi u razliitim komedijama, razumije se, uzimali razliita imena i bili ra-
zliitoga porijekla, no rije je tek o nekoliko karaktera-tipova koji se beskraj-
no ponavljaju. Naslanjajui se na tu tradiciju, komedija dell'arte pravi hrabar
iskorak: bezono je dala na znanje da su njezini likovi uvijek isti. Ta joj je
hrabrost proizala iz vrlo jednostavne injenice: bila je djelo glumaca a ne
pisaca.34
Kao to je ve reeno, meu likovima Lukrecije nailazimo na tipine
likove/maske komedije dell'arte. Zapravo bi se moglo primijetiti da su naj-
izrazitiji komini efekti ovoga komada upravo vezani za likove posuene iz
komedije dell'arte. To su u prvome redu sluge Skapin i dero. Par tzv. zanija
(lakrdijaa) u ovoj su komediji podijelili tipine uloge svojih talijanskih uzo-
ra. Prvi od njih i imenom je u kotorsku sredinu stigao iz komedije dell'arte.
Poznat iz talijanske tradicije i kao Brighele Skapin je makar u namjeri tip
lukavoga sluge, pokretaa radnje. Koristei srdbu i vradbine gospoe Ele-
ne, koja pokuava sprijeiti vjeridbu svoga sina Dona i evojice Lukreci-
32
Tu su hipotezu s vie ili manje sigurnosti zastupali brojni istraivai, poput Milana Reetara,
Petra Kolendia, Zlate Bojovi...
33
Slobodan Prosperov Novak, Povijest hrvatske knjievnosti. Raspeta domovina, svezak I,
Marjan tisak, Split, 2004, str. 178.
34
Silvio D'Amico, Povijest dramskog teatra, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1972, str. 138.
112
je, Skapin postaje predmet udnje mlade Lukrecije, dosegnuvi time status
kakav nijedan sluga u komediografiji Dalmacije i Dubrovnika nije ni izbliza
uivao. Istina, taj status skupo je plaen, uvredama i batinama te konanim
razrjeenjem koji e Skapinu donijeti razoarenje i povratak na mjeru stvari
propisanu strogim stalekim i socijalnim uzusima. Istim onim uzusima koji ga
kao slugu Mleia ipak izdiu za stepenik vie u odnosu na druge etie, zbog
ega ga oslovljavaju sa signor Skapin. Drugi zani u Lukreciji kao i brojna
njegova braa u eruditnoj komediji prethodne epohe, ime je dobio sljedstveno
onoj latinskoj: Nomen est omen. Rije je o deru, srodniku talijanskoga
Arlekina (Arlekinom ga u komediji i naziva njegov suparnik Skapin), liku/
maski za koju D'Amiko veli da je: blesast, djetinje putenosti koja se esto
sva svodi na prodrvljivost, prost u govoru, lijenina, izrugivan i batinan.35
Ve u prvoj eni prvoga ata u razgovoru izmeu gospodara Troja i etia de-
ra posredstvom komedije konverzacije, zasnovane na duhovitim derovim
doetkama, oituje se puni komini potencijal naega komada: Govorei, po
navici, zapleteno i okolino, s gosparom, dero mu otkriva kako se svake
veeri, dok ovoga nije kod kue, neko prikrada 'na funjestru od medzana' i
tu se potajno udvara Lukreciji, i kako tada on, kao verni sluga kome je stalo
do gospodareve asti dolazi na ideju da nepoznatome uzvrati nekom neprijat-
nou i tako ga udalji od kue. Jednom je to noni sud ('pitar'), koji pomilja
da tome nametljivcu nametne na glavu, potom je to veliki kotao ('kauo'),
pun vrele vode, kojom hoe da ga popari a najposle je to avan ('mortar'), 'u
em se loj tue', koji uzima da ga odozgo poklopi, ali svaki put, i tek to se
Trojo oduevi odlunou i dovitljivou svoga 'djetia', ovaj iznese poneki
besmisleni razlog to nikad nije realizovao ni tu, ni drugu, ni poslednju svoju
zamisao i to, u samoj stvari, nije preduzeo ba nita.36 derova interpretacija
ljuvenijeh razgovora moda u vremenu nastanka komedije vie i nije mogla
zvuati kao parodija petrarkistikoga postupka, postavi ve u fazi eruditne
komedije svojevrsni retoriki komini rekvizit, no ni danas ne gubi od svoje
komike efektnosti: Uzgovori jedan glasak, ko da mladi ovni bleji: Duo...
srce... veselje... A kad e doi dan... ura... i as... da se naemo blie... (Koji
je beko futtuto uinio ove inferate ovako debele da se ne mogu prilomiti?!)
I oe li do vrijeme da ti dam ruku ko dragoj vjerenici?! () Odgovarala
bi: 'to hoe, duo, srce, jetro, pluo?' i ostalo. I ostale derove burle i
furbarije, zahvaljujui kojima se komedija rasplie ka srenome svretku,
a tako i njegova karakteristina opednutost jelom i trbuhom, najefektniji su
smjehovni elementi komedije. derov hranidbeni diskurs zapravo je dio i-
35
Isto, str. 140.
36
Miroslav Panti, isto, str. 192.
113
Aleksandar RADOMAN
rega bestijalno-grotesknoga37 u osnovi karnevalskoga prikaza ljudske prirode,

a tome se kontekstu pribraja i veoma bogat ivotinjski imaginarij komedi-
je. U eni devetoj drugoga ata u derovoj viziji smisla ivota hrana zauzima
centralno mjesto: Tot se oe nazbilj ubit? Nu, vrae, gruba je smrt, takva
smrt! Reci mi, dragi, nije li smrt najposljednja poraza. Zato trude i ue to-
liko lijenici oko sirupa i mediina, nego za ne dat umrijet? Zato se ini
kruh, lozanje, makaruli i pastici, nego za ivjet? No kad mu gospar Dano
obea da e ga darovati prije nego izvri samoubistvo, dero naputa svoje
humanistike nazore i priklanja se ivotnome relativizmu: E kad me oe
darovat, lijepo, ja u ti rijet da e dobro uinit umrijet. Er, veramente, to je
bolje ivjet na ovomu svijetu? Najbolje je umrijet, za ne patit tuge i nevolje.
I to si najbolje namislio, er svakako ima umrijeti, danas ti, utra oni, drugi
dan oni, a do sto godita opeta ja, i niko nee skampat. U duhu karnevalske
gastronomije, dijalog s gosparom Danom dero prekrauje rijeima: Via,
hod'mo put komarde, hod'mo brzo, er pukoh od gladi. I derov antagonist
Skapin glad pretpostavlja emocijama i prirodnim reakcijama kad u eni treoj
treega ata uzvikuje: Kuku, ajme, ne mogu laan plakat! Parafrazirajui sud
Lade ale-Feldman o Drievu Pometu mogli bismo rei da je derov jedini
gospodar i jedini referent jezika nae komedije doslovna, fizioloka rupa,
prodrvljivi bahtinovsko-karnevalski trbuh, koji je vjeito prazan (...), vjeito
spreman progutati svijet i njegova sukobljena kulturna znaenja.38 No mo-
tiv je hrane, kako povodom Naljekovievih komada primjeuje Leo Rafolt,
u tekstu indikator i odreenih socijalnih i politikih konotacija: Taj motiv
istodobno pridonosi iitavanju politikih aluzija u tkivu drame ili, drugim
rijeima, raspoznavanju subjekata i objekata socijalne i politike (nad)moi.
Jednostavnije reeno, onaj tko posjeduje hranu (...) posjeduje i mo.39
Druga tipina maska talijanske artistike komedije prisutna i u Lukreci-
ji jeste Doktur, tip glupava mudrijaa.40 Razmeui se uenou i govorei
nekom udnom mjeavinom mletakoga i nakoga, Doktur u Lukreciji, bez
ikakve funkcije u fabuli komedije, tipizirani je lik nabijeenoga uenjaka koji
nije u stanju pravilno proitati ni najobiniji spisak prije. Naprotiv, njegovo
krivo itanje produkuje nove spojeve rijei i time nove komine efekte. Budu-
i da je rije o maski koja tradicionalno predstavlja nosioca vlasti ili ovjeka
37
O naznaenome fenomenu vii opirnije u: Leo Rafolt, Drieve koncepcije tijela i tjele-
snosti i istraivanje seksualnih alteriteta u ranom novovjekovlju, u: Drugo lice drugosti:
knjievnoantropoloke studije, Disput, Zagreb, 2009, str. 69102.
38
Lada ale Feldman, Pomet Greenblattov Jago?, u: U kanonu: studije o svojnitvu, Dis-
put, Zagreb, 2008, str. 80.
39
Leo Rafolt, Ludiko i politiko u 'komedijama' Nikole Naljekovia, Drugo lice drugosti:
knjievnoantropoloke studije, Disput, Zagreb, 2009, str. 50.
40
Silvio D'Amico, isto, str. 139.
114
od nauke, u kontekstu smjehovne puke kulture ranoga novovjekovlja, ne tre-

ba previeti ni mogue subverzivnu funkciju ove maske, makar u onoj mjeri
koju to diktira izokrenuti svijet karnevalskih svetkovina.41
Tom se krugu tipinih maski koje su nosioci komike u Lukreciji pri-
druuju likovi ljubavnika, Dana i Lukrecije, njihovih roditelja, gospoda-
ra Troja i Antonija Mleia te njegove supruge Elene. Iako koncipirana po
shemi komediografske produkcije toga doba s ljubavnom intrigom u sreditu
radnje, Lukrecija je u poneemu i sasvim osoben komediografski proizvod.
Naime, galeriji krtaca, pohlepnih, pohotnih, beskrupuloznih, krutih staraca
kakvi defiluju komedijama XVII vijeka42, i oko kojih se najee izgrauje
ljubavna intriga, svakako ne pripadaju likovi gospodara Troja i Antonija Mle-
ia. Upleteni u komini teatar samo u dodiru sa svojim lakrdijakim etiima
a u ljubavnu intrigu samo kao porodini autoriteti, oba lika koncipirana su
po modelu dostojanstvenih, imunih i uglednih graana koji dre do rijei
i udovoljavaju potrebama svoje ece. Lik Antonija Mleia, pritom, kao to
je ve reeno, ini se da ide na ruku pretpostavkama o kotorskome porijeklu
komedije, jer onakav kakvim je prikazan teko da je mogu u onovremenome
Dubrovniku.43
Likovi ljubavnika u eni su intriga na koje svjesno ne mogu uticati a
iji su nosioci etii, pa Lukreciju s jedne strane upoznajemo kao razboritu
evojku, prispjelu za udaju i posveenu ljubavi prema Danu, a s druge kao
rtvu opake vradbine koja je baca u naruje Skapinu. Dano, sin mletakoga
bogatuna koji za razliku od svojega oca govori istim slovinskim jezikom,
prikazan je kao plemenit i doetljiv mladi. Zahvaljujui njegovoj upornosti
doznaju se uzroci Lukrecijine nagle promjene raspoloenja, a isto tako spretno
nalazi nain makar s efektom koji trenutno priziva tragini rasplet privo-
ljeti majku da se mane upornoga nastojanja da sprijei njegov brak s Lukreci-
jom, ime komedija i dobija srean rasplet.
Za shemu komediografskoga nasljea XVI i XVII vijeka posve je
osoben lik Danove majke Elene. Prikazana sasvim mimo konvencija toga
vremena, Elena je tvrdoglava, beskrupulozna, posesivna ena, opednuta mr-
njom prema Lukreciji i ne bira sredstva da sprijei njenu udaju za Dana. Bez
pandana je u kontekstu dubrovako-dalmatinske komediografske tradicije i to
41
O razliitim tumaenjima pozicije autoriteta koja se nazire u pozadini karnevala vii: Mi-
chael D. Bristol, Carnival and Theater. Plebian Cultureand the Structure of Authority in
Renaissance England, Routledge Revivals, New York, 1985, str. 853.
42
Vii o tome: Franjo velec, Dubrovaka komedija XVII stoljea, Dani Hvarskoga
kazalita. Graa i rasprave o hrvatskoj knjievnosti i kazalitu, vol.1, no.1, akavski sabor,
Split, 1975, str. 101105.
43
O surevnjivosti izmeu Mletake Republike i Dubrovnika tokom XVII vijeka vii opirnije
u: Radovan Samardi, Veliki vek Dubrovnika, Prosveta, Beograd, 1962.
115
Aleksandar RADOMAN
to ona kao pripadnica imunoga graanskoga sloja posee za vjetiarenjem,

to je aktivnost koja se u drugim komedijama iste vrste redovno pripisuje e-
nama koje dolaze iz ruralnih sredina (u dubrovakome sluaju iz Konavala).
No suoena s (glumljenom) smru sina, Elena se odrie svojih stregarija
i prihvata ljubavni rasplet, to je puristiki orijentisane knjievne istoriare
naeralo da lik oznae nemotivisanim a i cijelu strukturu komedije slabo kom-
ponovanom.44 No kao da se na komediograf drao uputa Vladimira Propa da
komediju valja zavriti u trenutku kada negativni junak postaje pozitivan,45
pa Lukrecija okonava upravo transformacijom Elene iz ene ije bi strasti
mogle postati pogubni porok (a to bi po Propu ve bila materija tragedije) u
pokajnicu koja bi se odrekla svega zarad sinovljeve sree. Da motiv vjeti-
arenja u kotorskoj sredini krajem XVII i poetkom XVIII stoljea sigurno
nije mogao biti doivljen kao iznevjeravanje realistike motivacije, ponajbo-
lje nam dokumentuju svjedoanstva izreena pred mletakim providurom u
Kotoru 1708. godine u kojima se Rinjanka Bojana Sredanova, nabijeena da
je vjetica, i sama tako deklarie, opisujui slikovito detalje rituala zanata koji
upranjava.46 Neto manje od osam decenija kasnije, 1784. godine, u Dobroti
e preminuti upnik Crkve Sv. Stasija, pjesnik i dramski pisac Ivan Antun Ne-
nadi od posljedica sranoga udara to ga je zadesio tokom propovijedi o vje-
ticama u Gornjoj Lastvi, ime e se vjetice na jo jedan, svakako neobian
nain upisati u povijest crnogorske dramske knjievnosti, ali i u svijet bokeke
svakodnevice ranoga novovjekovlja. Na osnovu istraivanja antropologa Kita
Tomasa dalo bi se zakljuiti da je vjerovanje u vjetije moi imalo i specifi-
nu drutvenu ulogu uvara uvrijeenih moralnih normi.47
Likovi ove komedije, s jedne strane, dio su literarnih konvencija iji su
okanjeli odjeci, kao dio jedne ire obredno-predstavljake narodne smjehov-
ne kulture, o pokladijeh zaigrali na improvizovanim pozornicama kotor-
skih trgova, a s druge, obrazina kotorske svakodnevice ranoga novovjekovlja.
Posmatrajui zgode proraunatih, eprtljavih ili prodrvljivih etia, oholih
majki, imunih staraca, svojeglavih i upornih mladia, namuranih evojaka,
kvaziuenih Doktora i sl. kao ljudi gorih od stvarno postojeih, zapravo lju-
di s preuvelianim osobinama, Kotorani ranoga novovjekovlja prepoznavali
su i saivljavali se sa svijetom koji ih okruuje, sa svim njegovim vrlinama i
manama. Tako su se u bar tih nekoliko neelja poklada mogli preputiti ivo-
44
Miroslav Panti, isto, str. 193.
45
Vladimir Prop, Problemi komike i smeha, NIRO Dnevnik & Knjievna zajednica Novog
Sada, Novi Sad, 1984, str. 126.
46
Vii o tome: Petar erovi, Nekoliko arhivskih podataka o vjeticama, Prilozi za
knjievnost, jezik, istoriju i folklor, knj. 24, sv. 34, Beograd, 1958, str. 247258.
47
Piter Berk, Osnovi kulturne istorije, Clio, Beograd, 2010, str. 47.
116
tu i igri drugaije ustrojenim, izvan koordinata zadatih autoritetom vlasti ili

crkvenih pravila. Na Lukreciju bi se mogla primjeniti i novija itanja hrvatske
renesansne komedije iz ugla analize dvaju pomonih strategija u dekodiranju
izvanknjievne aluzivnosti teksta, ludike i politike. Pritom bi izvorite lu-
dike komponente bilo u svakodnevici iz koje autor crpi sadraje za dramsko
preoblikovanje, dok bi se politika komponenta prepoznavala upravo u Bahti-
novoj koncepciji karnevalskoga iji je cilj subverzija poretka.48
5. Zakljuak
Nastala po svemu sudei u drugoj polovini XVII stoljea, nepoznato-

ga autora i imena koje duguje potonjim istoriarima knjievnosti, Lukrecija
pripada onoj dramskoj formi to je iznikla iz temelja renesansne eruditne i
komedije dell'arte, u zemlji nastanka nazvanoj komedija ridiculosa. S jasnim
oznakama bokekih govora i s tekstualnim elementima koji upuuju da je za-
ista napisana, a sasvim vjerovatno i igrana, na Crnogorskome primorju, ili jo
preciznije u Kotoru, Lukrecija je dragocjen tekstualni trag teatarske i dramske
batine zatomljene utnjom arhivskih izvora i nemarnim odnosom generacija
Crnogoraca prema vlastitoj kulturnoj tradiciji.
Bibliografija
Bahtin, Mihail: Stvaralatvo Fransoa Rablea i narodna kultura srednjega

veka i renesanse, Nolit, Beograd, 1978.
Berk, Piter: Osnovi kulturne istorije, Clio, Beograd, 2010.
Brajkovi, Gracija & Miloevi, Milo (prir.): Proza baroka, NIO Pobjeda,
Titograd, 1978.
Brajkovi, Tomo: Peraki dijalekat, Programm des Gymnasiumus von
Cattaro 1892/93, Zagreb, 1893.
Bristol, Michael D.: Carnival and Theater. Plebian Cultureand the Stru-
cture of Authority in Renaissance England, Routledge Revivals, New
York, 1985.
Budmani, Pero: Dubrovaki dijalekat, kako se sada govori, Rad JAZU,
knj. LXV, Zagreb, 1883.
ale Feldman, Lada: Pomet Greenblattov Jago?, u: U kanonu: studije o
dvojnitvu, Disput, Zagreb, 2008.
48
Vii o tome: Leo Rafolt, Ludiko i politiko u 'komedijama' Nikole Naljekovia, Drugo
lice drugosti: knjievnoantropoloke studije, Disput, Zagreb, 2009, str. 3355.
117
Aleksandar RADOMAN
D'Amico, Silvio: Povijest dramskog teatra, Nakladni zavod MH, Zagreb,

1972.
urovi, Ratko: Pozorite graa za enciklopedijske lanke o Crnoj Gori
i Crnogorcima (I), Stvaranje, br. 7, Titograd, 1980.
Falievac, Dunja: Dubrovnik otvoreni i zatvoreni Grad, u: ovjek, pro-
stor, vrijeme. Knjievnoantropoloke studije iz hrvatske knjievnosti, Dis-
put, Zagreb, 2006
Fancev, Franjo: Dva dubrovaka komediografa iz kraja 18. stoljea, Pri-
lozi za knjievnost, jezik, istoriju i folklor, VIII, Beograd, 1928.
Jovanovi, Jago: Razvitak pozorine umjetnosti u Crnoj Gori, Stvara-
nje, godina IX, br. 78, Cetinje, 1954.
Karadi, Vuk: Srpske narodne poslovice, priredio Miroslav Panti, Sabra-
na dela Vuka Karadia, knj. IX, Prosveta, Beograd, 1965.
Kolendi, Anton: Dramaturgija i reija XVII vijeka, Dani Hvarskoga
kazalita. Graa i rasprave o hrvatskoj knjievnosti i kazalitu, vol. 4, no.
1, Knjievni krug, Split, 1977.
Kovijani, Risto & Stjepevi, Ivo: Kulturni ivot staroga Kotora, Istoriski
institut NR Crne Gore, Cetinje, 1957.
Kovijani, Risto: Kotorski medaljoni, Knjievne novine & Udruenje
Veljko Vlahovi, Beograd, 1980.
Lukovi, Niko: Blaena Ozana Kotorka, Biskupski ordinarijat u Kotoru,
Kotor, 1965.
Miloevi, Anton: Kazalite (pozorite) u Kotoru, Glasnik Narodnog
univerziteta, br. 14, Kotor, 1940.
Miloevi, Milo (prir.): Analisti, hroniari, biografi, Knjievnost Crne
Gore od XII do XIX vijeka, Obod, Cetinje, 1996.
Miloevi, Milo: Boka Kotorska, Bar i Ulcinj od XV do XVIII vijeka, CID,
Podgorica, 2008.
Miloevi, Milo: Pomorski trgovci, ratnici i mecene, Equilibrium & CID,
Beograd & Podgorica, 2003.
Musi, Sran: Romanizmi u severo-zapadnoj Boki Kotorskoj, Filoloki fa-
kultet, Beograd, 1972.
Nepoznati Kotoranin: Lukrecija iliti dero, prepisao i prekrojio te za da-
nanjicu pripremio dr Kolendi, Anton: Crnogorsko narodno pozorite,
Podgorica, 2000.
Novak, Slobodan Prosperov & Lisac, Josip: Hrvatska drama do Narodnog
preporoda, II dio, Logos, Split, 1984.
Novak, Slobodan Prosperov: Povijest hrvatske knjievnosti. Od Gunduli-
eva poroda od tmine do Kaievog Razgovora ugodnog naroda slo-
vinskoga iz 1756, III knjiga, Antibarbarus, Zagreb, 1999.
118
Novak, Slobodan Prosperov: Povijest hrvatske knjievnosti. Raspeta do-

movina, svezak I, Marjan tisak, Split, 2004.
Panti, Miroslav: 'Lukrecija ili Trojo' dubrovaka komedija iz XVII
veka, Zbornik Matice srpske za knjievnost i jezik, knj. 19, sv. 2, Matica
srpska, Novi Sad, 1971.
Prop, Vladimir: Problemi komike i smeha, NIRO Dnevnik & Knjievna
zajednica Novog Sada, Novi Sad, 1984.
Rafolt, Leo: Drieve koncepcije tijela i tjelesnosti i istraivanje seksual-
nih alteriteta u ranom novovjekovlju, Drugo lice drugosti: knjievnoan-
tropoloke studije, Disput, Zagreb, 2009.
Rafolt, Leo: Ludiko i politiko u 'komedijama' Nikole Naljekovia,
Drugo lice drugosti: knjievnoantropoloke studije, Disput, Zagreb, 2009.
Rotkovi, Radoslav: Crnogorska knjievnost od poetaka pismenosti do
1852, Istorija crnogorske knjievnosti, tom II, Institut za crnogorski jezik i
knjievnost, Podgorica, 2012.
Rotkovi, Radoslav: Oblici i dometi bokokotroskih prikazanja, Crnogor-
sko narodno pozorite, Podgorica, 2000.
Samardi, Radovan: Veliki vek Dubrovnika, Prosveta, Beograd, 1962.
erovi, Petar: Nekoliko arhivskih podataka o vjeticama, Prilozi za
knjievnost, jezik, istoriju i folklor, knj. 24, sv. 34, Beograd, 1958.
undali, Zlata & Pepi, Ivana: O smjenicama & smjenice, Filozofski
fakultet Sveuilita Josipa Jurja Strossmayera, Osijek, 2011.
velec, Franjo: Dubrovaka komedija XVII stoljea, Dani Hvarskoga
kazalita. Graa i rasprave o hrvatskoj knjievnosti i kazalitu, vol.1, no.1,
akavski sabor, Split, 1975.
velec, Franjo: Nasljee u dubrovakim komedijama XVII stoljea,
Dani Hvarskoga kazalita. Graa i rasprave o hrvatskoj knjievnosti i ka-
zalitu, vol. 4, no.1, Knjievni krug, Split, 1977.
Tatarin, Milovan: udan ti je animao ovjek. Rasprave o Marinu Driu,
HAZU & Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku, Zagreb Dubrov-
nik, 2011.
119
Aleksandar RADOMAN
Aleksandar RADOMAN
LUKRECIJA ILI TROJO

AND KOTORS EARLY MODERN PERIOD
In this paper, the author analyzes some of the problems associated with
early modern comedy Lukrecija ili Trojo. Written in all likelihood in the se-
cond half of the seventeenth century, by an unknown author and title (the latter
was awarded subsequently by historians of literature), Lukrecija belongs to
the dramatic form that grew out of the foundations of the Renaissance erudite
and comedy dell'arte, referred to as comedy ridiculosa in the country of ori-
gin. With clear features of Boka speech patterns and textual elements that indi-
cate that it was indeed written, and quite probably played on the Montenegrin
coast, or more precisely in Kotor, Lukrecija is a valuable trace of theatrical
and dramatic heritage suppressed by the silence of archival sources and often
careless attitude of generations towards their own cultural tradition.
Key words: Lukrecija ili Trojo, comedy, genre, Kotor, early modern
period
120
UDK 821.163.4.09-31
Izvorni nauni rad
Ethem MANDI (Podgorica)
ethem.mandic@fcjk.me
PRIANJE I PRIPOVIJEDANJE KAO OPSESIJA U DJELIMA

HUSEINA BAIA I ZUVDIJE HODIA
(Legenda i anegdota kao osnova za graenje narativnog svijeta)
Autor se u ovome radu bavi problemima pripovijedanja u

junoslovenskoj i svjetskoj knjievnosti, prije svega na pri-
mjerima proze Huseina Baia i Zuvdije Hodia. U njemu se
daje izvorno tumaenje porijekla pripovijedanja u crnogorskoj
i bonjakoj knjievnosti kao istonjakog modela kazivanja te
se analiziraju problemi intertekstualnosti i recepcije. Osim toga,
autor rada nudi tipologiju likova pripovjedaa baziranu na isku-
stvu junoslovenske knjievnosti i djela koja su predmet rada.
Autor koristi formalistiki pristup kao i pristup baziran na ame-
rikoj teoriji proze Vejna Buta.
Kljune rijei: pripovijedanje, Husein Bai, Zuvdija Hodi,
Vejn But, intertekstualnost, teorija recepcije, likovi pripovjeda-
i, roman
Ostala je pria, jaa i trajnija od tvrdih zdanja i silnih ordija od kojih je

zemlja pitala kao vojnike trube. (Zuvdija Hodi, Davidova zvijezda)
A u sebi je mislio: ja sam pomalo na mog amidu, pokojnog Fra-Rafu, koji

je svakog mogao da slua i podnese, i u ali uvek govorio: Ja bih bez hljeba
jo i nekako mogao, ali bez razgovora, beli, ne mogu.ovek je priao.
(Ivo Andri, Prokleta avlija)
U ovome radu1 baviemo se jednom veoma bitnom, moda i najvani-

jom, funkcijom u knjievnosti i umjetnosti fatikom funkcijom. Knjievnost
i umjetnost prema Umbertu Eku ne moraju da postoje ni zbog ega drugog
1
Ime za ovo poglavlje preuzeto je iz studije o Ljubiinu djelu Dr Nova Vukovia Pripovije-
danje kao opsesija, u kojoj autor iznosi sredinju ideju i naega rada definiui priu kao
optu slabost (slualaca) i optu opsesiju (prialaca), sve to bazirajui na novelistikome
spajanju koje je prisutno u zborniku orijentalnih bajki Hiljadu i jedna no.
121
Ethem MANDI
osim za uivanje i konzumiranje, stoga ne moraju imati nikakvu drugu poseb-

nu svrhu. Naravno, ta prividna redukcija umjetnosti kao zabavne umjetnosti
samo je dio kompleksne prirode umjetnikoga djela. Ona svjedoi o iskonskoj
ovjekovoj potrebi da pria i da u prianju uiva. Tu potrebu ili zadovoljstvo u
smislu sandakomuslimanskih (crnogorskih i bonjakih) pisaca nazvali smo
opsesija, a djela Baia i Hodia evociraju prie o neobinim ljudima, doga-
ajima, pojavama zaviajnoga svijeta, esto sa eljom da se priom zabavi i
razgovori (Durakovi 1995: 22).
Predmet ovoga rada je fenomen prianja i elje za kazivanjem u roma-
nima Baia i Hodia, ali i u pripovjedakoj knjievnosti uopte kao jedne
osobine istonjakog modela kazivanja, odnosno jedne osobine koja je u vezi
s porijeklom romana kakvim ga vidi Pjer Danijel-Ije, a to je na Istoku2 i u
potrebi ovjeka za prianjem pria, koje je Ije izloio kao Traktat o porijeklu
romana u predogovoru romanu Zaida (1670) autorice Madam de Lafajet.
S obzirom na to da se nae bie formira s jezikom i u jeziku, ovjek na-
lazi ulno uivanje priajui ili sluajui (itajui) prie drugih. U toj ljudskoj
potrebi nalazi se nastanak umjetnosti i knjievnosti: potreba da se neto kae,
da se putem umjetnosti misao artikulie i uoblii. Prie 1001 noi najljepi
su spomenik toj ovjekovoj potrebi da pria i da slua.3 Likovi najboljih ju-
noslovenskih pripovjedaa Andria, Selimovia, kao i crnogorsko-bonjakih
Zuvdije Hodia, Huseina Baia, iji e knjievni rad nerijetko, posebno
u pojedinim aspektima, u ovoj ili onoj mjeri korespondirati sa radom nekih
od vodeih autora ovog vremena Dizdara, Selimovia, Suia, Kulenovia,
odnosno Sijaria, Ibriimovia te Sidrana (Kodri 2012: 179), optereeni su
priom i eljom da je kau ili uju.
U djelima Baia i Hodia akt pripovijedanja pretvara se u svoje-
vrsni ritual poistovjeivanja rijei i stvari, predoena zbilja, svijet granice i
graniarskoga ivota, Gusinje i Plav i sudbine ljudi (likova) preobraavaju se
u imaginarni svijet legendi. Djela dvojice autora oivljavaju magijski smisao
govora, magijski smisao knjievnosti, u kojima se mijeaju stvarno i snovid-
2
Up.: Ije na kraju daje neke vrlo zanimljive sudove o porijeklu romana koji pronalazi u
ljudskoj potrebi za priom: Ova sklonost priama koja je zajednika svim ljudima ne do-
lazi ni razumski, ni podraavanjem, ni kao obiaj: ona je ljudima prirodna, pojanjavajui
nakon toga kakvo zadovoljstvo roman prua itaocu i kakva je korist od takvoga dejstva.
Pritom smatra da dva sasvim oprena puta, neznanje i uenost, vode istom cilju-fikcijama,
priama i romanima. Otuda i najvarvarskiji narodi, kao i oni najcivilizovaniji vole romane-
skne kreacije. (Marjana uki, U potrazi za romanom, ICJK, Podgorica, 2011, str. 229)
3
Up.: Uivanje koje pria donosi, iznenaenje koje nudi, uopte njena unutranja tajna, sve
to predstavlja iskuenje kom ivi stvor ne moe da se odupre, bez obzira na svoju fiziku,
duhovnu i moralnu konstituciji. Dakle, pria je opta slabost (i vrlina) i opta opsesija. (Dr
Novo Vukovi: Pripovijedanje kao opsesija, str. 10)
122
Prianje i pripovijedanje kao opsesija...
no, a stvarnost i pamenje premjetaju se u estetsko (kao u okvirnoj prii

Davidove zvijezde), a prianje i pripovijedanje javlja se kao iracionalni poriv,
koji je u ovim djelima zasnovan na predanjima, legendama, mitovima. Njihov
se Sandak u preplitanju i stapanju folklorno-regionalne prepoznatljivosti i
simbolotvornog univerzaliziranja prie kao opeg iskustva preobraava (ista-
kao E. M.) (Durakovi 1995: 23) pretvara u Makondo junoslovenske knji-
evnosti.
Gusinje je u djelima Zuvdije Hodia prostor koji nastaje u predjelima
mate, prostor u kojemu se odvija drama smjenjivanja povijesti i drama ovje-
ka koji pokuava sauvati sebe i druge od zla i unitenja, te Gusinje time pre-
vazilazi geografsko-asocijativna ogranienja koja knjievnosti namee svaki
precizno identifikovani prostor, i postaje mjesto poznato po literaturi u kojoj
se ispituje ovjek i njegova sudbina, kao to je Makondo u djelu Sto godina
samoe.
U romanu Gusinjska godina Zuvdije Hodia, u opisu Gusinja i njego-
vih mjetana, od svih aspekata kao najkarakteristinija crta izdvaja se upravo
ova: Razgovaraju ivo, priaju o svemu, ali lijepo i slikovito, kao da ive
samo za priu (istakao E. M.) (Hodi 2009: 22). Ovaj opis vezan je za ono
to Vejn But naziva kvalitativnim tipom interesovanja, na ijim je temeljima
(sugestibilne snage prianja i ljudske potrebe za priom koja nosi mitsku
punou svijeta i postaje stvarnija i od same zbilje ivota (Durakovi 1995:
23)) uveliko i graena forma uvenih Pria 1001 noi. Osim toga, ovo e se
poglavlje baviti fenomenima, i graeno je na injenici, koju je istakao Umber-
to Eko, da u prii uvijek postoji itatelj, i taj je itatelj temeljni sastojak ne
samo procesa pripovijedanja nego i same pripovijesti (Eco 2005: 10).
U petoj glavi knjige Retorika proze Vejn But izlae vrste literarnoga
interesovanja i odstojanja i naziva ih tehnikom manipulacijom u romanu. On
daje tri vrste interesovanja, od kojih smo jedno pomenuli:
1) Intelektualno ili spoznajno mi imamo, ili se moe initi da imamo,
jaku intelektualnu radoznalnost u odnosu na injenice, istinito tumaenje,
prave razloge, pravo poreklo, prave pobude, ili istinu o samom ivotu;
2) Kvalitativno mi imamo, ili se moe uiniti da imamo, jaku elju
da vidimo da se ma koja struktura ili forma dovri, ili da iskusimo dalji razvoj
kvaliteta ma koje vrste. Ovu vrstu mogli bismo nazvati estetikom, kad to ne
bi nagovetavalo da knjievni oblik koji koristi ovo interesovanje nuno ima
veu umetniku vrednost od onog zasnovanog na drugim interesovanjima;
3) Praktino mi imamo, ili se moe uiniti da imamo, jaku elju da
uspeju, ili propadnu, oni koje volimo odnosno mrzimo, kojima se divimo i
kojih se gnuamo (But 1976: 141).

123
Ethem MANDI
Iako je jasno da se nijedno veliko knjievno djelo ne zasniva samo na

jednome interesovanju, pa ni djela autora koji su predmetom ovoga rada, u
ovome poglavlju istai emo kvalitativno interesovanje kao posebnu vrijed-
nost, odnosno ono to je, kako smo spomenuli u Uvodu, differentia specifica
romana ovih pisaca unutar junoslovenskoga konteksta, a ujedno je i osobi-
na istonjakoga modela pripovijedanja, modela sklonosti laima, i crta je
razvoja muslimanske duhovnosti u njihovu pripovijedanju, pa su i likovi u
romanima dvojice autora esto skloni laima (to je dobar motivacijski postu-
pak koji daje pripovjedau mo da zna ono to je teko saznati, slian primjer
moemo nai i u Andrievoj Prokletoj avliji u liku npr. Zaima i Haima). Tako
npr. u Gusinjskoj godini itamo: Cijelo je Gusinje priom pokrio. Ubjeuje
svakoga. Sebe je, bogme, davno ubijedio (Hodi 2009: 95). Ovu vrstu inte-
resovanja, iako s rezervom, Vejn But naziva i estetikom i predstavlja osnovu
fabulativnosti romana i, kao i fabula, odgovara na pitanje: ta se dalje zbi-
lo?, ali je i u direktnoj vezi s onim to moemo nazvati ljepotom kazivanja
jer upuuje na estetike vrijednosti knjievnosti kao umjetnosti, koje se pr-
venstveno zasnivaju na stilu, odnosno nainu pripovijedanja prie.
Ovo interesovanje vezano je i za mozaiku kompoziciju Hodievih ro-
mana, jer prie (legende i anegdote)4 proizilaze jedna iz druge (kao uzrok i
posljedica)5 kao elja pripovjedaa da zavri priu koju je poeo, pa se na taj
nain i mijenjaju pripovjedake perspektive unutar romana, to jest jedan lik
pria to je priao neki drugi lik (pa i on sam moe bit lik u svojoj prii kao i
eherezada u Priama 1001 noi s kojim ova djela uspostavljaju metatekstu-
alne veze)6, pri emu dolazi i do izmjene dijegetikih nivoa. Npr: To je naa
omiljena pria ree Muhatar-aga, vraamo se na nju kao Deljo Telal na
svoje. On po nekoliko puta isto pria, a ako ga prekine i kae da si to ve od
njega uo, uvrijedie ga, iteti mu uivanje koje ne bi nizato promijenio.
(Hodi 2009: 56) To je uivanje u Hodievim romanima Hasnija Muratagi
u svojoj studiji posveenoj njegovoj prozi i poeziji nazvala ljepotom kazivanja.
Kvalitativni tip interesovanja je strukturna osobina ovih romana, jer
struktura umetnikog teksta uglavnom je data samim unutranjim tokom zbi-
4
Up.: Stvaralaku iskru pisac je pronaao u pepelu narodnog kazivanja, legendama i pria-
ma, ali je dubina simbolikih znaenja, dubina ljudske istine o svetu i ivotu, mnogo vie
naglaena. (Muratagi 1991: 8)
5
Up.: Kad vidimo da je uzroni lanac zapoet mi zahtevamo i to zahtevamo na nain na
koji je samo posredno povezan sa pukom radoznalou da vidimo ishod. (But 1976: 142)
6
Up.: Ali, im je David izvadio knjigu i prevrnuo list, Draga je, kao da je neto kljocnulo,
otvorio oi i upiljio u koricu. Slovo po slovo, u sebi poeo je da ita naslov: Hiljadu i jedan
dan... Ponovio je to, pa je pogledom preao i po imenu pisca. Proitao ga je lako, kao da je
oekivao da ga tu ugleda. Zuvdija Hodi! Nije izdrao, obratio se saputniku. (Hodi
2000: 96)
124
vanja ili pak ritmom kojim se smenjuju razliiti motive sadraji (Muratagi
1991: 6). Vana je osobina ove vrste interesovanja kvalitativnoga i sm nain
kako se pria, dakle sama ljepota kazivanja. Kod Hodia, ali i Baia, ovo ka-
zivanje je obiljeeno, prema rijeima Muratagi, elementima koji se nazivaju
stilemi, koji stoje u tijesnoj vezi s unutranjim svijetom knjievnoga djela, i
slue za pojaavanje estetskog doivljaja kod italaca ili slualaca, i takoe
slue da se utvrde vrhunci radnje.
Porijeklo romana, kao to smo ve spomenuli, koje Pjer-Danijel Ije vidi
u sklonosti laima Arapa, ili ljudi s Istoka, ili kako kae Z. Hodi u Davi-
dovoj zvijezdi, Arapi priaju, Grci zapisuju.7 Ova hipoteza moe zazvuati
rogobatno, no koja je to vrsta sklonosti, i kako je nastala, najbolje je opisao
Safvet-beg Baagi u eseju Omer Chajjam, to emo ove prenijeti ne bi li
ilustrovali i bolje opisali tu sklonost prianju koju poeduju ljudi s Istoka, iz
koje se razvila veina proznih anrova (iz narodne, to jest usmene knjiev-
nosti), dok se sklonost koja se na Zapadu, kroz zapisivanje, kroz pisanu
kulturu razvila u roman, ili kako to navodi Enver Kazaz da Biti upozorava na
dragocjenost Bahtinova zakljuka da je roman, za razliku od ostalih proznih
anrova , nastao i razvio se u kontekstu pisane kulture:
Mi emo pustiti iz vida ostala djela Chajjamova i pozabaviti se samo
rubaijama. O njihovu postanku i sudbini imade vie miljenja od Christensena
i dr., ali duhu onoga vremena ni jedno ne odgovara. Ljudi sa Zapada, ako ni-
jesu dugo boravili na Istoku i kretali se u raznim drutvima, ne razumiju nain
ivota i uivanja istonih pjesnika i uenjaka, koji su bili odani epikurejstvu.
Po predaji i prii evo vam kratke slike toga ivota i uivanja:
Zamislite momenat: sunce plamti u rumenilu i zadnje zrake ustavlja na
terasi, po kojim se stere baa, gdje cvatu rue i jasmini, pjevaju ptice pjevice
i ubore bistri edrvani. Na toj terasi sjedi pjesnik s nekoliko prijatelja, pred
njima je vr malvazije, nekolika suda biranih akonija za mezeta. Saki stoji
podvi ruke i pazi na svaki mig pojedinog gosta, da smjesta izvruje zapovi-
jedi. U takvom drutvu obino se nareuje glave ili ruke, da se razgovor ne
prekida.
Kad svagdanjim radom izmuenim gostima i domainu vino ulije ener-
gije i dade poleta, obino se jezik razvee uenim i neukim ljudima. Neuki
pjevanjem narodnih pjesama daju oduka svome veselju, a ueni otvaraju
razgovor o aktuelnim i znanstvenim pitanjima. Zamislite Chajjama u takvom
drutvu, pa e vam odmah sinuti pred oima: kako su nastale rubaije. Branio
7
Up.: Sanjin Kodri: Istok i Zapad Srce i um (Procesi evropeizacije u novijoj bonjakoj
knjievnosti i kulturalno poetiki sinkretizmi i liminalno-hibridni oblici kao specifinost
njezinog kulturalnog identiteta), Sarajevski filoloki dani, Zbornik radova, Bosansko filo-
loko drutvi, Sarajevo, 2014., str. 27
125
Ethem MANDI
je ivom rijei svoje nazore, dok je mogao da ne prekorai granice erijata, a

kada je doao u kripac, dozvao je muzu u pomo i jednom rubaijom rekao to
ne bi smio rei u nevezanom govoru. (Baagi 1996: 25)
Bilo je neophodno prenijeti itav odlomak ne bi li se dala precizna slika
porijekla inspiracije za kazivanje prie. Kao to moemo primijetiti iz ovo-
ga opisa, specifina forma nastala je kao spoj puke pjesme, melodioznosti,
nevezanog govora, i intelektualne vrste saznanja koja je jedino mogla biti
izreena u nesvakidanjem govoru, govoru koji odstupa od standarda, pa je taj
govor morao uzeti neku pjesniku formu da bi kazao to ne smije rei.
Tako je i kod pisaca o kojima je rije, koji uzimaju narodnu leksiku8, di-
jalektizme, turcizme, uzimaju narodnu priu (anegdotu i legendu), ali je daju
kroz specifinu formu romana, formu uenih ljudi, ili kako je naziva Luka,
formu zrele muevnosti, koja je dominantna forma XX i XXI stoljea u kojem
stvaraju. Husein Bai i Zuvdija Hodi su se po ugledu na svoje prethodnike
Njegoa, enou, Mulabdia i njihove sljedbenike, u komponovanju pria prije
svega obraali narativnim oblicima folklorne, usmene knjievnosti, a s druge
strane Bai i Hodi obraali su se tzv. istonoj prii i anegdoti.
Glavne osobine ovoga fenomena, koji se javlja u djelima dvojice auto-
ra, a jeste, kao to smo vieli, nasljee istonjake duhovnosti, jesu bajoslov-
nost i matovitost, koja je u samoj osnovi neoromantiarske poetike koja je i
u evropskim knjievnostima u to vrijeme dominantan stil epohe (Durakovi
1995: 6), i jeste crta u kojoj se oituje specifini pjesniki senzibilitet to e se
u dinamikim procesima proimanja s raznolikou junoslavenskih tradicija
i evropskih knjievnih obzora uvijek zadravati i obnavljati kao svojevrstan
vid 'estetsko-idejne reverzije' (Durakovi 1995: 6).
Pria i elja za prianjem je transcendentirajua disciplina, pria
transcendentira knjievne forme i anrove, ona je u njima, ali i izvan njih,
pria je dio romana, ali je i izvan njega, kao to Horhe Luis Borhes smatra, u
eseju Kazivanje prie, da se roman u XX stoljeu kao forma raspada, ali da
postoji neto u vezi sa priom to e stalno trajati, i da se ljudi nikad nee
umoriti od kazivanja i sluanja pria. Osim toga on smatra da e se epika vra-
titi i da e pjesnik ponovo postati tvorac, priae priu i pevae je (Borhes
2012: 58), kao to su radili Homer, Vergilije, ili Omer Chajjam. Luka je u
pravu kad tvrdi da postoji neto saoptivo, i umetnost je samo sredstvo tog
izraza (Luka 1979: 55)
8
Posebno se to odnosi na leksiku kojom je strukturiran njegov jezik. Veto pronalazi rei
rasprene u narodnom govoru, ali je istovremeno i virtuoz u njihovom utkivanju u savre-
men izraz. Izvan standardne leksike upotrebljava dijalektizme i turcizme. Strana leksika
ima stilistiku vrednost jer evocira jedno prolo vreme, kolorizira jednu sredinu koja je
do danas ouvala ostatke orijenta. (Hasnija Muratagi-Tuna: Lepota kazivanja, str. 88)
126
Ve opisani problem opsesije za prianjem pokazaemo i kroz kon-

kretne primjere iz djela dvojice autora, izlaui ovaj knjievno-pripovjedaki
fenomen kroz etiri njegove manifestacije u djelima. Naravno, treba napo-
menuti da su ove manifestacije uslovne, kao i sve vrste podjela (tipologija,
klasifikacija) u knjievnosti.
1) Likovi (pripovjedai) u djelima junoslovenskih pripovjedaa e-
sto su obiljeeni karakternom osobinom priljivosti, ili nesvladivom eljom
za priom i izmiljanjem. U Andrievoj Prokletoj avliji to su, pored glavne
pripovjedake svijesti Fra-Petra Zaim i Haim. Zaim je manijak i neizleivi
falsifikator, pa te likove u ovome uslovnom smislu moemo zvati neizljeivi
falsifikatori. U romanima Baia i Hodia neizljeivi falsifikatori su likovi
poput Davida ahana, Muhtar-age, Tonka M., Ibrahima ioca, Zulfikara, Ara-
pa, Kajmakama, Strahinje Dragaa, Tomaa Vuevia i drugih. Prototip ovoga
lika u knjievnosti svakako je eherezada u Priama hiljadu i jedne noi,
djela koje je prototekst romana Hodia i Baia.
Ti neizljeivi falsifikatori autorima slue kao motivacija za prianje pri-
e, a i za opravdanje kao pripovjedaevo znanje. Takav jedan lik je i Haim u
Prokletoj avliji koja u junoslovenskoj knjievnosti predstavlja uzor pripovi-
jedanja i savrenstva kompozicije, za kojeg autor kae: U svojoj strasti da
sve kae i objasni, da sve greke i sva zlodela ljudska otkrije i da zle izoblii
a dobrima oda priznanje, on je iao mnogo dalje od onoga to obian, zdrav
ovek moe da vidi i sazna. Prizore koji su se odigrali izmeu dvoje ljudi, bez
svedoka, on je znao da ispria do neverovatnih pojedinosti i sitnica. I nije
samo opisivao ljude o kojima pria nego je ulazio u njihove pomisli i elje, i to
esto i u one kojih ni sami nisu bili svesni, a koje je on otkrivao. On je govo-
rio iz njih (istakao E. M.). (Andri 2003: 52) Centralna pripovjedaka svijest
kroz Haima daje priu o amilu i Dem-sultanu, u kojoj Haim postaje fokali-
zator (falsifikator), subjekt fokalizacije; vlasnik take gledita, fokalna taka
koja upravlja fokalizacijom (Prins 2011: 56), koji opet bivajui neizljeivi
falsifikator uspijeva prenijeti nam misli i priu objekta fokalizacije, amil
efendije, koji je egzistent ili dogaaj predoen iz perspektive fokalizatora
(Prins 2011: 56). Ovaj primjer predstavlja, kao to smo napomenuli, uzor ili
par excellence primjer elje sa pripovijedanjem i kazivanjem prie i kompozi-
cionim savrenstvom u junoslovenskoj, ali i svjetskoj knjievnosti, uzor koji
su slijedili mnogi autori, pa i oni o kojima je ove rije.
U djelima Baia i Hodia nalazimo itavu galeriju takvih likova, koji
imaju nesavladivu elju za pripovijedanjem, kao to je to Haim u Prokletoj
avliji. U Davidovoj zvijezdi, pored Davida, koji je glavni pripovjeda (narator,
ali i narater u svojoj prii), to je svakako Zuvdija Hodi, izvjesni autor knjige
Hiljadu i jedan dan, koju David ita u vozu prema Ulcinju, koji se javlja u
127
Ethem MANDI
prianju Strahinje Dragaa, za kojega Strahinja kae: Sve je povezao, mozak

mu je upijao svaku sitnicu, sve je razmrsio i sredio. Dok je bio dijete, znao
je da izmilja i tue doivljaje pria kao svoje. (A sad svoje pria kao tue!)
Nijesu ga mogli uvjeriti da je drukije (...) Kao da je svuda bio s nama i sve
vidio, svima nam zavirio u duu! Kako je to mogue? (Hodi 2000: 100)
Osim toga, to predstavlja svojevrsnu mistifikaciju borhesovskoga tipa,
u kojoj autor sebe podmee u prianju drugih ljudi, vidimo da je ovim postup-
kom motivisano znanje koje je pripovjeda imao o dogaajima, kao da im je
zavirio u duu, postupak kojim je Andri opisao i motivisao Haima: Haim je
sve znao, i video ono to se nije moglo videti. (Andri 2003: 103)
Ovaj postupak je esto, osim znanja pripovjedaa, i osobina kvalitativ-
nosti pripovijedanja, to jest nain da se pria nastavi samo radi prie i prianja.
Na primjer, u Gusinjskoj godini lik po imenu Delal-beg, odmetnik, koji
je zapravo dijegetiki nivo u prii lika po imenu Arap (koji u ovome romanu
jedan od pripovjedaa), u bijegu preruen u skadarskoga trgovca razgovara o
drugima i o sebi, pa predstavlja sjajan primjer neizljeivog falsifikatora: Trae
ga po peinama i gorama, nalau oganj da ga ieraju, a on u hanu, preruen
u skadarskog trgovca, naruio kahvu, zapoenuo priu, hvali svoje mjetane.
Mudri su to ljudi, veli, ravnih na dunjaluku nema. () Okupio oko sebe doko-
ne i znatieljne, pa se razvezao, eljan razgovora. ( Hodi 2009: 100).
Odlian primjer nalazimo i u Tuem gnijezdu, kako se pria esto pre-
nosila putem karavana koji su putovali iz mjesta u mjesto, u kojem je putovao
Ibrahim ioc iz Plava za Stambol: Znae sve kako je to bilo, kao da su bili
sa nama, pridae i pogladiti kao to umiju, ivjee od toga dok drugi karavan
ne donese svoju smijenu priu o sebi. (Bai 2000: 48).
Moda najljepi primjer ovoga fenomena prianja, koji je uvrten i u
Antologiju bonjake pripovijetke XX vijeka, koji navodi i Enes Durakovi,
fenomena koji oslikava imanentnu poetiku ljudske potrebe za govorom ko-
jim se kao u simbolici Hiljadu i jedne noi, odgaa svijest o neminovnoj
prolaznosti ivota nalazimo i u prii Hasan, sin Huseinov: Na ovome svijetu
je najvanije da imamo jedan drugom neto da ispriamo. Kad bi mrtvi mogli
da se kajemo to ivi nismo uinili, to bi bilo to nismo priali... Hasan bi mi
rekao da odem na groblje i vidim koliko se tamo uti ! Zato nek se ne gubi
vrijeme dok je ovjek ovamo... Nije vano da li je pria istina da poui, ili
izmiljeno da zabavi, nego da se priajui i sluajui dva puta ivi. (Dura-
kovi 1995: 23)
Autori ovih djela elju za priom likova vide u njihovu porijeklu s pro-
stora Gusinja i Plava, e su ljudi skloni prii i izmiljanju, kao to su to ljudi
sa Istoka, to jest Arapi. To se svakako moe posmatrati kao ostatak orijenta,
nasljee koje su na ovaj kulturno-povijesni prostor donijeli ljudi s Istoka, koje
128
ih prati kao biljeg, to im je glavna osobina, osim njihove divlje prirode,

zbog blizine granice, o emu e biti rijei u narednome poglavlju: Ono je
kao smrt, svima udari biljeg. Zato, bogme i veina njegovih itelja ima neto
zajedniko, samo njihovo, gusinjsko.
Na kraju, ta nesavladiva e za priom neizljeivih falsifikatora (pripo-
vjedaa i pisaca), bez obzira na posljedice koje ona ima po samog pripovje-
daa9, ima za svoj cilj, kako je rekao i Andri u govoru na dodjeli Nobelove
nagrade, da slui ovjeku i ovjenosti, a najbolje je opisao kroz lik Haima u
Prokletoj avliji: A pri tom ne mislimo da ta ljudska, toliko ljudska i tako esta
mana ima i svoje dobre strane. Jer, ta bismo mi znali o tuim duama i misli-
ma, o drugim ljudima, pa prema tome i o sebi, o drugim sredinama, predelima
koje nismo nikad videli niti emo imati prilike da ih vidimo, da nema takvih
ljudi koji imaju potrebu da usmeno ili pismeno kazuju ono to su videli i uli,
i to su s tim u vezi doiveli ili mislili? (Andri 2003: 53).
Tako je i roman Davidova zvijezda, pa i Gusinjska godina i Tue gni-
jezdo, sva u slubi ovenosti, a autor kao da je pisao svoj roman po Andri-
evom receptu (Beanovi 2009: 184)10, itava skala narativnih postupaka
koje ovi autori upotrebljavaju i njihova strukturalna povezanost i to treba da
shvatimo jeste: da je nesavladljiva elja za saoptavanjem, opta vera da se
stvarno eljeno saoptilo u odnosno u sebi primilo, tu i tamo mutno uasava-
nje da su sva izraajna sredstva neprikladna i duboka enja da se premosti
time nastala provalija ili da se ona zaboravi (Luka 1979:40).
Andrievski recept jeste zapravo vjera u samu mo prianja, u njenu
mo, kao u pripovijeci Aska i vuk, da moe da pobijedi ak i smrt (koja za
prototekst ima Prie hiljadu i jedne noi), da se premosti provalija izmeu
ovjeka i smrti. Kako zakljuuje Beanovi, prianje se modeluje kao su-
tina i smisao egzistencije, jedina odbrana od smrti i prolaznosti, tako da se
gubi granica izmeu centralnog i fonskih narativnih nizova, a glavni junak
postaje pria i njena mistina magijska mo (Beanovi 2009:172). Tako
je i kompozicija ovih romana, kao to se d zakljuiti, u neposrednoj vezi s
fenomenom pripovijedanja knjievnosti, a i forma romana postaje izraajno
sredstvo doivljaja.
Maginu mo prie koja moe za trenutak da pobijedi i smrt, ili da je
odloi kao to je u pripovijeci Aska i vuk donio Andri, prikazao je i Zuvdija
Hodi u pripovijeci Igra, u kojoj je igra muzike (to jest prianja i umjetnosti
9
Up.: Ali bi im oprez nenadno popustio i one bi se otvorile pred kim ne bi htjele, elja za
priom preplavila bi i strah od posljedica. (Zuvdija Hodi: Davidova zvijezda, str. 155)
10
Up.: Sudbinski se vezati za svoje ljude, za zemlju svoju i njenu muku! Iz nje i korijena
vui snagu za sebe i svoje djelo. I biti ovjek. Bez toga je sve uzaludno i pusto. ovjek, eto
to. ovjek! (Zuvdija Hodi: Gusinjska godina, str. 109)
129
Ethem MANDI
prenoenja utisaka i emocije) vrhunska igra umjetnosti koja daje oveku mo-
gunost uslovne pobede nad nepobedivim (npr., nad smru), ili veoma monim
protivnikom. To odreuje i njeno magijsko znaenje (Lotman 1976: 101), pa se
svira u pripovijeci i glavni junak susreu u magijskoj zarobljenosti onoga koji
svira i onoga koji slua (onoga koji pie i onoga koji ita), koji znaju to se zbiva
u dui onoga drugog jer putem umjetnosti dijele specifinu poruku, neto to je
iza prie i muzike kao misterija neisprianoga, to se krije u specifinome ustroj-
stvu rijei ili tonova: Dirnut igrom, svira je povlaio gudalo sve bre, kao da je
znao to se zbiva u dui ovjeka koji se popeo na sto, okreui se strasno, zane-
sen igrom kakvu on ne bjee vidio nigdje. Srenom i tunom u isti mah, uinilo
mu se da je to ta igra, trenutak za koji vrijedi ivjeti. I njegova muzika je imala
neto od te igre ustreptala i poletjela; nosila ga je, i on je znao da vie nikad nee
moi da odsvira kao te noi (Hodi 2003: 121), a umjetnost se manifestuje kao
neponovljiv dogaaj trenutka povezanosti onoga koji stvara i njezina recipijenta.
2) Receptivnost prie, odnosno komunikacijska priroda izraza i pria-
nja, vaan je element fenomena prianja i pripovijedanja. Izraz u knjievnosti
uvijek je okrenut ka itaocu, i knjievnost i pripovijedanje se u tome smislu
uvijek posmatraju kao dijalog izmeu autora i itaoca. Roman Jakobson razvio
je u svom sistemu jezike komunikacije est inilaca koji u njemu uestvuju:
poiljalac, poruka, primalac, kontekst, kod i kontakt. Pa je knjievnost, to
jest knjievno djelo, postalo kod, aktuelan dogaaj poput svakog drugog, ge-
sta bez utranjice, u ijem aktiviranju podjednako uestvuju i pisac i italac.
Ali i knjievno djelo postaje dio irega konteksta, koje uvijek komunicira s
drugim djelima, na koje se naslanja, bilo u sinhronijskoj, bilo u dijahronijskoj
ravni, ili kako to kae Kundera, svako je djelo odgovor na prethodna djela,
svako djelo sadri cijelo prethodno iskustvo romana. (Kundera 2002: 23)
U djelima pisaca Baia i Hodia moemo nai jo jednu funkciju li-
kova (naratera). Tanije nalazimo likove ija je funkcija u romanu da sluaju
(a samim tim i prenose) priu onoga koji pria, pa se oni mogu, prema anu
Ruseu, podijeliti na spoljanje, ali i unutranje naratere.
Husein Bai i Zuvdija Hodi aktiviraju funkciju unutranjega nara-
tera11 ne bi li se postigao efekat sugestivnosti prie, ali i da bi prialac, kao i
narodni pjeva, mogao napraviti standardne pripreme12 koje imaju funkciju
11
im je primalac predstavljen kao lik u pripovijesti, u naraciju su ukljuena oba pola komu-
nikacije. Uoavam, da ovaj sistem namee veliki broj tekstova. (an Ruse: Intimni italac,
ICJK, Podgorica, 2012, str. 32)
12
Up.: Poeo bi lagano, svijajui cigaru, oblizujui je usnama, duboko uvlaei dim. (Zuv-
dija Hodi: Davidova zvijezda), ili Razgovor bi poeo sam od sebe. A to su i najbolji ra-
zgovori. Najpre neto kao pozdrav, retke neodreene rei koje se trae i u dodiru i ispituju.
(Ivo Andri: Prokleta avlija, Vijesti, Podgorica, 2003, str. 45)
130
uvoda, ili pripreme za priu koju treba nekome ispriati. Prototip ovoga lika,
koji je istovremeno i primalac u tekstu je Sultan iz Hiljadu i jedne noi.
U romanima dvojice autora glavni likovi esto uzimaju poziciju i unu-
tranjeg naratera, kao npr. David kad slua prie Strahinje Dragaa. Rufina je u
Gusinjskoj godini kao unutranji narater stalan, jer sve prie od Muhtar-agine,
preko Kajmakamove, Arapove i drugih saznajemo preko nje. Ona slua ili ita
prie drugih, i najbolji je primjer unutranjega naratera, a njen lik je konstru-
iran (karakteriziran) tako da je njena radoznalost motiv za sluanje, odnosno
za prianje prie: A tih pria Rufina se nasluala vie za tri dana no za cijelog
dotadanjeg ivota. Ona kroz njih vidi ariju, i ivot u njoj i sve. Ne moe a
da se ne divi kako ih ljudi jednostavno i divno kazuju. I njoj se ini da se sve to
moralo zbiti, ba tako, i da je ona svjedok, da je sve vidjela i doivjela. Zaklela
bi se. (Hodi 2004: 4)
Savren primjer lika naratera u junoslovenskoj knjievnosti svakako je
Fra-Petar iz Proklete avlije, koji, osim uloge glavne pripovjedake svijesti, pred-
stavlja dio dijegeze i pria priu, ali se istovremeno ponaa i kao slualac, odno-
sno primilac pria raznih zatvorenika, koje nam predoava kao narator. Slian
postupak pojedinanoga primaoca, kao to smo ve napomenuli, iskorien je
i u Davidovoj zvijezdi, kao uostalom i u zborniku pria Hiljadu i jedna no.
U Gusinjskoj godini javlja se grupni primalac: na sastanku kod Muh-
tar-age imamo vie uesnika u razgovoru koji priaju, ali i sluaju i prie dru-
gih. Takav postupak ostvaren je na primjer u Bokaovu Dekameronu, u kojem
je svaki uesnik redom i narator i slualac, pa su prianja likova, odnosno
naratora data u pojedinanim poglavljima u formi novela.13 Ni u Gusinjskoj
godini, ni u Davidovoj zvijezdi nijesu data prekidanja od strane drugih likova,
ali i ne moemo vieti reakcije slualaca koji sluaju priu. Na novelistikoj
osnovi, to jest ulanavanjem novela (pria) oko jednog dogaaja, prostora ili
lika, nastali su i romani Zuvdije Hodia. Osim ovog pomenutog primjera Bo-
kaovih novela na razvoj novelistike uticale su i prie koje su u XVIII stoljeu
u Evropu dole s Orijenta preko arapskih zbirki kakve su Prie 1001 noi,
koje su Francuzi nazvali conte oriental.14
Zanimljivo je da likovi narateri (unutranji narateri), kao Rufina u Gu-
sinjskoj godini, esto predstavljaju neku vrstu sredinje take izmeu impli-
citnoga autora i implicitnoga itaoca, jer su njene reakcije na priu uvijek
onakve kakve bi bile mogue reakcije implicitnoga itaoca, koji je u stvari
13
Up.: To su imaginarne prie ograniene duine, koje imaju za cilj da zabave i koje prika-
zuju neki dogaaj koji pobuuje interes promjenom sudbine vodeih linosti ili njihovim
karakternim ponaanjem: dogaaj koji se tie stvarnih ljudi u stvarnom okruenju. (Zden-
ko Lei, Teorija knjievnosti, Slubeni glasnik, Beograd, 2010, str. 381)
14
Up. Zdenko Lei, Teorija knjievnosti, Slubeni glasnik, Beograd, 2010., str. 382
131
Ethem MANDI
publika pretpostavljena tekstom, ili drugo ja stvarnog itaoca,15 oblikova-

noga u skladu s vrijednostima i kulturnim normama implicitnoga autora. Tako
je Rufina, iako data kao narater, kao pripovjedaeva publika i kao takva je
upisana u tekst, ipak u djelu opisana kao savreni italac (slualac) s odlinim
zapaanjem i maksimalnim interesovanjem za priu. Rufina odmah zapaa,
ona ita i izgovara rijei kao da oslukuje i mjeri unutranje, samo njoj znane
zvukove, ona nosi veliku strast i ljubav za poznavanje kulture i obiaja,
navika drukijeg ivota, sve joj je blisko i prepoznaje, i pred njome se doga-
aji (kao prema implicitnim itaocima) odvijaju kao da se otvara novi svijet,
pun i velik. Osim toga i kao implicitni autor djela, koji nam prikazuje taj
svijet, ona je naslutila da sve ega ima u svijetu i velikim gradovima, ivi i
traje i u ovoj zabiti, za koju se i jedva ulo. I da tu ima neto vie, gusinjsko,
to nigdje nije srela (Hodi 2009: 21). Svakako, ovaj citat upuuje da u ro-
manu koji itamo ima svega to ima i svuge, to jest da deavanja u Gusinju o
kojima itamo ima svuge, to jest da su univerzalni, a opet daje nam iluziju o
stvarnosti (istinitosti) ispripovijedanih dogaaja. Ujedno je i primjer ugodne
i bezazlene zbrke koji navodi, kako bi rekao Umberto Eko, da fikciju itamo
kao da je ivot, ali i ivot kao da je fikcija (Eco 2005: 145), i predstavlja neku
vrstu tekstualnog (to jest unutarnjeg) signala fikcionalne naravi teksta (Eco
2005: 145), kao to je formula bilo jednom u bajkama.
Na primjer, Husein Bai trai od itaoca da vjeruje u uzaludnost pri-
anja i pretvaranja ivota u priu, trai od itaoca na samome poetku da
vjeruje da je ta pria u stvari sam ivot, ili da je ivotna. Na samome poetku,
na prolokoj granici on stvara neki model itatelja, ili implicitnoga itaoca,
koji predstavlja neku vrstu idealnog itatelja kojega tekst ne samo da pred-
via kao suradnika nego ga tovie nastoji stvoriti (Eco 2005: 19).16 Bai
u Tuem gnijezdu pokuava stvoriti saradnika koji je sumnjiav u odnosu na
svrhu prianja, ali vjeruje u njegovu istinitost, dok Zuvdija Hodi pokuava
stvoriti implicitnoga itaoca, odnosno model itaoca koji vjeruje da u njego-
voj knjizi (zapravo u Gusinju) postoji sve to postoji i u stvarnome svijetu, te
je samim time njegova pria univerzalna i sveprisutna.

15
Up.: Model itatelja u prii ne odgovara empirijskom itatelju. Empirijski itatelj ste vi,
ja, svatko onaj ko tko ita kakav tekst. Empirijski itatelji mogu itati na razne naine i ne
postoji zakon koji bi im pripisivao kako valja itati jer im tekst esto slui kao spremnik za
njihove vlastite strasti, kojima se izvor moe nalaziti izvan teksta ili koje tekst moe sluajno
razjariti. (Umberto Eco: est etnji pripovjednim umama, Algoritam, Zagreb, 2005, str 18)
16
Up.: U irokom rasponu djela posveenih teoriji pripovijedanja, estetici recepcije i itatel-
ju usmjerenoj kritici, postoje razliiti likovi poznati kao idealni itatelji, implicitni itatelji,
virtualni itatelji, metaitatelji, i tako dalje a svakome od njih odgovara idealni ili impli-
citni ili virtualni autor. (Eco 2005: 27)
132
Osim navedenih funkcija, receptivnost knjievnoga djela (komunika-

tivnost djela) moe se razloiti na dva intertekstualna fenomena u knjievnosti
na koje moemo naii kod Hodia i Baia, ali i kod drugih raznih autora i
pisaca u razliitim oblicima, fenomeni koji su naizgled razliiti, ali su po svo-
joj sutini isti i pripadaju trenutku primanja, razumevanja znakova, to jest
dekodiranju umjetniko-knjievnog djela, koje kao svaka izraajna forma is-
postavlja se sada kao neto orijentisano na sugestivnost. Svako saoptavanje
moe u nama izazvati izvestan doivljaj; isto kvalitativne, subjektivno-ne-
uporedive vrste (istakao E. M.) (Luka 1979: 40), to znai da se italac
uvijek projicira u pripovjedaevu taku gledita, a sm se izraz doivljava kao
tenja za djelovanjem na drugoga. Ti fenomeni su, vidimo i prema Lukau i
prema Butu, uvijek kvalitativne vrste. U djelima postmodernih pisaca ta dva
fenomena predstavljaju mjesto sudaranja raznih tekstova kulture, koji se de-
kodiraju unutar iskustva italaca koji u sebi sadre kulturno znanje potrebno
za njihovo razumijevanje.
Naime, jedan je fenomen onaj koji je Bahtin formulisao kao teoriju in-
tertekstualne polivalencije, to zapravo znai da se svako knjievno-umjetni-
ko djelo, svaki tekst i diskurs, i svaka rije uopte naslanja i nastaje u odnosu,
prema, paralelno i nasuprot nekoj drugoj rijei i djelu; ne postoji tekst koji je
nezavisan od kulture (u geocentrinom smislu te rijei) u kojoj je nastao i ne-
zavisan od drugih tekstova, jer glasovi drugih nastanjuju njegov diskurs koji
najednom postaje polivalentan, ili kao to kae Borhes povodom Kafke, a o
drugome fenomenu o kojem e ove biti rijei: Najpre sam gledao na tog pis-
ca kao na jedinstvenu pojavu poput feniksa iz besednikih hvalospeva; posle
dugog druenja sa njim, uinilo mi se da poznajem njegov glas, ili bar njegov
nain, u tekstovima iz razliitih knjievnosti iz razliitih epoha. Naveu ovde
njih nekoliko hronolokim redom: Slede Zenon, Han Ju, Kjerkegor, Brauning,
Bloa, i Lord Danseni.
Cvetan Todorov u Poetici napominje da smo vanost ove osobine je-
zika, taj uas uticaja, poeli upoznavati upravo kroz rad ruskih formalista,
jer su Bahtin i klovski prvi pisali o tome da pisac napreduje u jednom svetu
prepunom tuih rei i da pisac nalazi samo rei u kojima obitavaju glasovi
drugih, to svakako predstavlja jednu vrstu interpretativne strategije, i ne tre-
ba je posmatrati, kako tvrdi Kodri, kao in anahronog esencijaliziranja ili
radikalno imanentnog formaliziranja postupka knjievne historije (Kodri
2012: 42), ve bi je trebalo posmatrati kao pokuaj razrjeenja one aporetike
situacije u koju je naroita vrsta i poststrukturalistikog redukcionizma dovela
ne samo historiju knjievnosti kao takvu ve i cjelinu knjievnoznanstvenih
studija (Kodri 2012: 42)

133
Ethem MANDI
Taj uas uticaja je ono to su postmodernistiki pisci i sandakomu-

slimanski (crnogorski i bonjaki) pisci uinili svojim postupkom najvie ko-
ristei se citatnou i dokumentarnou, kao i raznim oblicima paraliterar-
ne grae (hronike, fotografije, ispovijesti, dnevnici, memoari) kao sredstvom
umjetnikoga oblikovanja fabule (pravljenja siea), i najee razotkrivajui
sam postupak ogoljavajui ga, a taj nain tkanja predstavlja traganje za pro-
cesima kulturalnog zapamivanja i zaboravljanja, odnosno za onim to su
sloeni putevi i naini tradiranja kulturalnog smisla. Ve smo istakli odnos
koji ova djela uspostavljaju s istonim kulturnim modelima na nivou fabule,
ali i romana kao anra (odnosno kompozicije romana), pa i na nivou meta-
tekstualnih odnosa ovi romani uspostavljaju orijentalne i knjievne kulturne
modele, a komunikacija je najaktivnija sa zbornikom pria Hiljadu i jedna
no i spevom Mahabharata, iji su stihovi, koji implicitno sadre kljuni
lajtmotiv zvezdu, uzeti kao moto romana (Beanovi 2009: 178).
Otud i promjena pripovjedake pozicije u odnosu na pripovijedani dis-
kurs (ili pripovijedano vrijeme), koja vie nije sveznajua u maniru reali-
stikih pisaca; ona naputa boanski point of view17, koji ulazi u svijest i
misli svojih junaka, nego je pripovjeda primoran da se ponaa kao arhivar,
kao zapisniar, koji samo prenosi psiholoke reakcije svojih linosti onako
kako o njima svedoe drugi, onako kako su ih sagledali drugi, pa je to u
postmodernistikom romanu rezultiralo i odustajanjem od linearne prie, a
narativni tok to jest vrijeme, u tim romanima, kao Davidovoj zvijezdi, Gusinj-
skoj godini, ali i Tuem gnijezdu ne tee progresivno, ve po izlomljenom
ciklinom obrascu kruei od narativne sadanjosti do razliitih slojeva nara-
tivne prolosti, pri emu obe vremenske dimenzije dobijaju naglaen mitski
predznak (Beanovi 2009: 179).
Ovaj postupak bio je neminovan onda kad su postmodernistiki pisci
shvatili sav uas uticaja koji opsijeda njihovo djelo kao nekakav udan demon
uporeivanja, samim tim je i pripovijetka, novela, roman, knjievnost uopte,
postala jedna enciklopedija ideja, katalog autora, nesaglediva Vavilonska bi-
blioteka nesvjesnih uticaja. Taj postupak je u romanu rezultirao dezintegraci-
jom romana, koja se zasniva na pojavi eseizacije i intelektualizacije romana,
odnosno onog to se naziva ukrtanjem diskursa (Kazaz 2004: 72). U Kun-
derinoj tipologiji ta vrsta romana nazvana je Zov misli Musil i Broch uveli
su na pozornicu romana suverenu i blistavu inteligenciju. Ne zato da pretvore
17
Up.: Na taj nain razbija se iluzija neposrednosti i otvoreno ukazuje na posredovanost
epskog toka i dominaciju dijegezisa, ime se ugroavaju naela personalne pripovjedake
situacije i dramsko-mimetike paradigme, tipine za modernistike narativne strukture.
(Tatjana Beanovi: Narativni mozaik Davidove zvijezde Naratoloki i poetiki ogledi,
str. 169)
134
roman u filozofiju, nego da na temelju prie pokrenu sva sredstva, racionalna

i iracionalna, narativna i meditacijska, koja mogu rasvijetliti ovjekov bitak,
da od romana naprave vrhunsku intelektualnu sintezu. Je li njihov pothvat kraj
povijesti romana, ili je pak poziv na dugo putovanje? (Kundera 2002: 21)
Ti nesvjesni uticaji, o kojima govori i Rolan Bart, ubica autora kao
bitne instance u knjievnome djelu, ono su zbog ega je postalo neumjesno
govoriti o izvornome autorstvu i individualnome stvaralatvu, i otud lana
bibliografija kod npr. Rablea, Borhesa, Kia, Babelja, ali i kod Baia i Hodi-
a, koja ukazuje ne toliko na izvore, koliko na nemogunost uspostavljanja
izvora, odatle ono u sutini parodijsko uvoenje u sopstveni opus poglavlja
iz tuih dela. U tome je svjetlu apsolutno opravdana tvrdnja koju je iznio
Enes Durakovi u Predgovoru Antologiji bonjake pripovijetke XX vijeka da
sedamdesete godine su u bonjakoj prozi donijele ponovnu aktualizaciju
historijske tematike i vraanje korijenima nacionalne kulturne batine, ali i
osvojenje irih duhovnih obzora i ono svojevrsno otkrie Duha Bibilioteke
literarnog univerzuma osloboeno kulturno-povijesnih zatoenja bia. (Du-
rakovi 1995: 26)
Tekstovi se spajaju po slinosti stila i tema, po afinitetu, po slinosti go-
vora, teksta, a ne po epohama ili nacionalnim pripadnostima. Boanski point
of view realistikoga romana naslijedio je boanski duh knjievnosti.
Istorija knjievnosti postala je istorija nekoliko metafora, jer je spisak
djela postao nesaglediv, ime je kolektivna svijest razorena i ona se sad nalazi
u pisanim spomenicima nae civilizacije. Knjievni tekst postaje mjesto pam-
enja i eanja, koji nam otkriva neki do tada nepoznat djeli postajanja18, a
mitsko i magijsko pripovijedanje koje dominira u romanima u vezi je s arhe-
tipskim i kolektivnim nesvjesnim. Knjievna djela autora kao to su Hodi i
Bai predstavljaju oblike pamenja knjievnosti ili pamenja u knjievnosti.
Bart u svom eseju Smrt autora govori o tome da u etnografskim drutvi-
ma odgovornost za pripovijedanje nikad ne preuzima neka osoba, nego neki po-
srednik, aman ili prepriavalac ijoj se izvedbi tj. vladanju narativnim kodom
moda dive, ali nikad ne njegovu geniju. Kako to veli Bart autor je moderna
pojava, koju je pozitivizam, taj saetak i vrhunac kapitalistike ideologije do
kraja spojio s djelom da se u jednome trenutku knjievne istorije oni nisu razli-
kovali jedan od drugog. Autor je bio emanacija svoga djela i vice versa.
Pojavom pozitivizma ukinuti su svi vani simboliki procesi u djelu,
ukinuta je irina knjievnih uticaja jednih na druge koji u jednome djelu prave
ono to Tomas Man naziva udnom pomijeanou sfera. Autor je postao
18
Up.: Nita to je rekao car, objavili sveti ljudi, izmislili mudraci, ne moe biti ni puteljak
kroz pustinju prolog, ni zraka u buduem, gdje, moda, samo nova pria ima nekog zalud-
nog smisla i opravdanja. (Bai 2000: 8)
135
Ethem MANDI
prosta suma uticaja pisaca koji su pisali prije njega, a njegovo djelo refleksi-
ja ili njegova ludila, poroka, gluvoe, nestrpljenja ili nekih drugih njegovih
psiho-fizikih osobina. Na taj nain knjiga uvijek nastaje poslije autora i ona
je njegova prolost, njegov ivot u malom, a pisanje prestaje biti multidi-
menzionalni prostor na kojem se raznovrsnost pisanja, od kojih nijedno nije
izvorno, mijea i sukobljava, a tekst prestaje biti tkivo citata izvedenih iz
neizmjernog broja sredita kulture.
Drugi fenomen, koji na neki nain obuhvata prethodni fenomen o
kome je bilo rijei, jeste ideja o knjievnosti kao homogenog i reverzibilnog
prostora u kojem nemaju znaaja individualna svojsta i hronoloki redosljedi.
Ideja s kojom se moemo sresti u Davidovoj zvijezdi19, Gusinjskoj godini20 i
Tuem gnijezdu21 u Borhesovim tekstovima, izmeu ostalih Kolridov cvijet,
Tlen, Ukbar, Orbis Tertius, Pjer Menar, pisac Don Kihota, ideja koju je enet
obraivao u tekstu Knjievna utopija govorei povodom Borhesa i o tome
kako je cjelokupna knjievnost anonimno ostvarenje u kojem je svaki autor
samo sluajno ovaploenje jednog vanvremenog i bezlinog Duha, ili ve
pomenutog Duha Biblioteke.
S toga je aspekta tek neumjesno govoriti o nekom izvornom individual-
nom autorstvu. Ova ideja, kao to emo vieti, daje malo drugaiju perspek-
tivu i pogled na uticaje u knjievnosti i razbija iluziju linearnog evolutivnog
razvoja knjievnih pojava koji je uvrijeen u knjievnoj kritici i istoriji.
Prvi fenomen, ti susreti i paralelizmi u knjievnosti na kojima se temelji
poetika Horhea Luisa Borhesa, logina je posljedica te dublje ideje o knji-
evnosti, kao homogenog i reverzibilnog prostora u kojem nemaju znaaja
individualna svojsta i hronoloki redosljedi.
Prema tom ekumenskom oeanju knjievnosti sva djela jesu i moraju
biti povezana, ne samo direktno citatima, parodijama, erudicijom, nego jedno
19
Up.: Na njenom poetku zapisao je: Kad pogleda u ogledalo ta vidi? Svoje lice! ali je
tu reenicu i precrtao. (...) Znao je da e mu se, za kratko, podsmijehivati, ali nije mario.
Na njihovo iznenaenje, nagraen je i ubrzo otputovao, kako je rekao, da ponovi, san.
(Zuvdija Hodi: Davidova zvijezda, str. 25)
20
Up.: Moj je narod najvei pjesnik klicao je Arif Hikmet. I ja to esto ponavaljam. itao
sam u Stambolu priu o grkom junaku to im bos takne zemlju dobije veliku snagu.
Tek sam ovdje razumio. Sudbinski se vezat za svoje ljude, za zemlju svoju i muku njenu. Iz
nje i korijena svoga naroda vui snagu za sebe i svoje djelo. (Zuvdija Hodi: Gusinjska
godina, str. 109)
21
UP.: Mislio sam da je pjesma trenutak, slika koja kresne pred oima i nestane. Prevario
sam se: rijeka je ponornica; dere, nosi i zasipa nau golu duu. Nema joj kraja ni poetka.
Ne moe iz nas, ali ni sa nama dugo. Ostavlja nas prazne, odnosi svoje nereene stvari na
drugi svijet, odakle se vie nikad nee vratiti. Tako je to oduvijek, samo se nama ini novom
i naom, vezujemo o vrat krhku besmrtnost, nada da se nama nee desiti to se dogodilo
drugima. (Husein Bai: Tue gnijezdo, str. 95)
136
djelo u najirem smislu, i bez vidljivih konotacija, moe biti odjek nekog dru-
gog djela, zato to su sva djela jedno djelo, jedna Sveta knjiga, a svi pisci su
jedan pisac, jedan autor koji je nevremenski i bezimen, jedan Boanski duh
koji tu knjigu pie. U Davidovoj zvijezdi, taj Boanski duh moe se rei dat je
u pripovjedakoj instanci nazvanoj Rama Beria, koji je dervi, i kao mitsko
bie, koje ivi u svijesti autora (pisca), i inile su da mu pripisujemo sve to
smo uli o drugim derviima i njihovima moima, a mitsko mjesto kolektiv-
nog eanja u romanu e ivi taj mitski pripovjeda, koji progovara iz dubine
kolektivne svijesti je u romanu Davidova zvijezda mjesto zvano Kodra-Alijina.
U takvoj knjievnosti ukidaju se granice korica, autora, stilova i stilskih
formacija, anrova, razdoblja i epoha. Nastaje sveopta poetika ideja, poetika
teksta. Dati jednom djelu autora znai nametnuti tom tekstu granicu, opskr-
biti ga konanim oznaenim, zatvoriti to pisanje (Bart 1986: 179), kako veli
Bart.
To panteistiko poimanje knjievnosti dozvoljava ideju po kojoj se svi-
jet i Univerzum izjednauju sa svijetom knjiga. Malarmeova misao da sve
postoji da bi se napisalo postaje jo ambicioznija formula sve je Spis.
To je ideja Vavilonske biblioteke, ideja Don Kihotove biblioteke, bibli-
oteke koja ne samo da ocrtava sav svijet oko sebe, ve ga i obuhvata, biblio-
teke u kojoj se, po rijeima Umberta Eka, nalaze nevjerovatne prie koje se
deavaju u moguim svjetovima, u kojima italac gubi oeaj granica izmeu
realnosti i fikcije, izmeu fikcije i istorije (kao u djelima Baia i Hodia),
kao to ga je izgubio i Don Kihot i iz svoje biblioteke poao da ivi svoj knji-
evni ivot, da bi ga u drugome dijelu romana sm i itao. Dakle, ovjek je u
takvome svijetu samo rukopisna stranica. Tako je Don Kihot ubijeen, bolje
rei svjestan, da je ovjek dio te boanske knjige, zato on ivi svoj ivot da
bi mogao itati. To da junak drugog dijela Don Kihota moe da bude italac
prvog, a Hamlet gledalac Hamleta, a David ahan lik u sopstvenoj prii, to
nas dovodi do vrtoglavoga zakljuka da se moe desiti da smo mi, njihovi
itaoci ili gledaoci, ne znajui to izmiljena lica, i da u trenutku dok itamo
Hamleta ili Don Kihota, neko ba nas ita, ili nas pie, ili nas brie. (Borhes
2008: 43)
Ideja reverzibilnog knjievnog prostora je ustvari i ideja reverzibilnog
itanja, tehnike itanja koju je uveo Pjer Menar: tehnike svjesnog anahroniz-
ma i pogrenih nadlenosti. Tom tehnikom pogrenih nadlenosti dozvoljeno
nam je da recimo Grobnicu za Borisa Davidovia pripiemo Borhesu, a Bor-
hesovu Sveoptu istoriju beaa Danilu Kiu, ili da na primjer pretpostavi-
mo da Ilijada i Odiseja nijesu djelo istog pisca, ili jo smjelije da povjerujemo
u Unamunovu pretpostavku da je pisac Don Kihota sm Don Kihot preruen
u navodnoga pisca Sid Hameta Benengelija izdiktirao Servantesu, i u tom
137
Ethem MANDI
sluaju vidljivi autor je samo sekretar, moda ista izmiljotina, isto kao to
se Zuvdija Hodi u Davidovoj zvijezdi javlja kao pisac knjige Hiljadu i jedan
dan, ali i svoju priu podmee liku Davidu ahanu kao svojevrsnome altere-
gu, oslobaajui svoj rukopis tereta autorstva.22
Tehnika svjesnih anahronizma otkriva da je pomalo ograniavajue
posmatrati Lorda Dansenija, Kjerkegora kao pretee ili anticipacije Franca
Kafke. Ova tehnika, tako bliska Borhesu, otkriva nam da svaki pisac stvara
svoje prethodnike u onoj mjeri u kojoj oni njega stvaraju.
Kafka je taka susreta tih pisaca i njihova veza u ovome nizu Zenon,
Han Ju, Kjerkegor, Brauning, Bloa i Lord Danseni. Taj niz postoji zato to posto-
ji Kafka. Zato se erar enet pita: Zato svi Kafkini prethodnici podsjeaju na
Kafku a da izmeu sebe nisu slini? Jer je jedina taka u kojoj se oni sustiu to
budue delo koje e retrospektivno dati njihovom susretu odreen red i smisao;
isto kao to su Husein Bai i Zuvdija Hodi, ali i autori koji pripadaju gene-
raciji koja je reafirmisala anr istorijskoga romana, taka u kojoj se susrijeu
njihovi prethodnici od Njegoa, Mulabdia, Baagia, enoe, neznanoga auto-
ra zbornika pria Hiljadu i jedna no, Andria, Selimovia, i generacija pisaca
ratne knjievnosti (Tvrtka Kulenovia, Irfana Horozovia, Alme Lazarevske)23,
kojoj su dvojica autora prethodili i predstavljaju vezu izmeu folklorno-roman-
tiarskoga i postmodernoga poetikog sistema, a njihovi romani, odnosno anr
istorijskoga romana, predstavljaju fiksiranje knjievnih pojava, stvaranje privid-
ne linearnosti razvoja uprkos njenoj izlomljenosti, to jest izlomljenoj linearnosti,
i djela su koja e njihovu susretu retrospektivno dati odreeni red i smisao, a ide-
ja intertekstualnosti postaje upravo pokuaj da se nae izlaz iz strukturalisti-
ke tekstualne autarhije ka vantekstovnom okruenju s kojim tekst od nastanka
permanentno odrava i stvara nove odnose (Kodri 2012: 47).
To je pisanje uticaja i unaprijed i unazad, mijenjanje naeg shvatanja
prolosti i budunosti i linearne evolucije knjievnih pojava. Realizam nije
samo opozicija romantizmu, nego je i romantizam opozicija realizmu, a Ser-
vantes i Kafka su nai savremenici.
22
Up.: U pomnijoj analizi Ibriimovievog knjievnog svijeta lahko bi se, makar ovlano,
uz silinu domae knjievno-jezine izvornosti, iscrtala i ona prozrana mapa njegovih
duhovnih saobraenja u irokom rasponu i bogatom spektru iskustva to su ih donosili
Kamijev Stranac, Sartrova Munina, ili, kasnije, Borhesove Matarije ili Markesovih
Sto godina samoe. Ali i pred imenima i pred pojmovima to se u knjievno-kritikim in-
terpretacijama nerijetko javljaju iz kompleksa inferiornosti kulture malih naroda, nadmena
kritiarska zluradost koja u svemu trai epigonsko ostaje nemoa u susretu sa sugestiv-
nou Ibriimovieve umjetnosti pripovijedanja. (Enes Durakovi: Antologija bonjake
pripovijetke XX vijeka, Alef, Sarajevo, 1995., str. 26)
23
p.: Enver Kazaz: Bonjaki roman XX vijeka (Psiholoki novohistorijski roman), Naklada
Zoro, Zagreb Sarajevo, 2004.
138
To stanovite razbija konvenciju da je jedno djelo determinisano od

strane svog autora i autor nema nikakva prava nad njim, jer djelo pie njega u
onoj mjeri u kojoj autor pie djelo. Djelo je svojim nastankom svaije i pripa-
da bezgraninom prostoru lektire. Djelo je ogledalo u kojem se prepoznaju
itaoeve crte.
Upravo je itanje ona radnje koja doprinosi raanju knjige, a italac
je mjesto e tekst sa svojim znaenjima nalazi svoje arite. italac je kutija
moderni kenotaf, u kojoj su zapisani svi citati. Jedinstvo teksta, po Rolanu
Bartu, ne lei u njegovu porijeklu (autoru) nego u njegovu odreditu (itaocu).
U djelu postoji ono to mu mi kao itaoci dodajemo ili oduzimamo, a
ne ono to mu je autor navodno htio dati. Svaka knjiga se iznova raa pri
svakom itanju i istorija knjievnosti je bar u jednakoj meri istorija naina i
razloga itanja, i istorija naina pisanja ili predmeta pisanja, a idealno tuma-
enje jednog djela je njegovo ponovno itanje. Djelo se pie svaki put kada se
nanovo ita jedna knjievnost se razlikuje od druge ne po tekstu nego po
nainu na koji se ita. Pjer Menar je zato pokuao da iznova izmisli svojim
sopstvenim sredstvima, i bez anahronizama misli, dva dela Don Kihota, i za-
poeo je da ostvaruje svoju nameru sa udesnom tanou, slino kao i to
David ahan, kazuje priu koju je ve preivio u snu sve mu je bilo poznato
kao da lista proitanu knjigu (Hodi 2000: 24).
Rolan Bart je ovaj fenomen jasno precizirao definicijom itaoca kao
nekoga ko sadri na jednom mjestu sve tragove od kojih se pisanje sastoji.
Tako za Isera italac postie da tekst otkrije potencijalnu viestrukost svo-
jih sveza. Te su sveze proizvod rada itateljevog uma na sirovom materijalu
teksta, ali one nisu sam tekst jer se on samo sastoji od reenica, iskaza, po-
dataka, itd. Onaj koji ita, to jest slua, onaj je koji pie i nakon romantizma
u kojem je pisac-autor od krvi i mesa doivio apoteozu dolo je vrijeme kada
su pisci poput Borhesa i Valerija prezreli figuru autora i slavili djelo koje ne
eli da pripada nikome posebno, i svoja djela pripisivali drugima. Da bi se
pisanju dala budunost, kako Bart maestralno zakljuuje, moramo odbiti mit
autorstva: roenje itaoca mora se dogoditi uz cijenu smrti autora.
3) I konano trei element fenomena prianja i pripovijedanja predstav-
lja atmosferinost, odnosno prostor u kojem se razgovor odvija, koji utie na
raspoloenja i naratora i naratera.
Uesnici u razgovoru, dakle i naratori i narateri, svi moraju biti u
zajednikome prostoru, koji je u nekim djelima samo prostorna odrednica bez
veih simbolikih konotacija, a u nekim djelima ima simboliki karakter u od-
nosu na samo prianje. U priama je vee, odnosno no obino vrijeme kad se
naracije odvijaju, kao u Priama hiljadu i jedne noi, ali to je esto sluaj u
nekim trivijalnim anrovima knjievnosti i filmske umjetnosti. Prostor i vrije-
139
Ethem MANDI
me za priu imaju simboliki i magijski karakter, a no kao vrijeme u kojem se

odigravaju dogaaji kao prototip ima eherezadine prie i govori o svemoi
none mudrosti postavljene u inverznu poziciju u odnosu na danju pragmu
(Durakovi 1996: 405). Vremenski odnos izmeu sekvenci prianja takoe
je vaan element u samoj percepciji prie kod italaca: u Davidovoj zvijezdi
teko je odrediti vrijeme pripovijedanja, jer glavna pripovjedaka svijest nije
vremenski ni prostorno jasno odreena, ve se nalazi u mitskom, fantastikom
prostoru i vremenu (hronotopu) na granicama romana, ono je svakako izmeu
poetka putovanja pripovjedaa za Bagdad i zajednikoga odlaska iz Bagdada
dvojice pripovjedaa, Davida ahana i Zuvdije Hodia, ali i tree narativne
instance zvane Rama Beria.24
Prianja koja se odvijaju u realnome hronotopu, to jest dogaaji u pri-
povijedanom vremenu dominantno su dati retrospektivnom takom gledita
pa je centralni dio romana, odnosno prostor u kojemu se odvijaju prie, smje-
ten u vozu Beograd Bar na putu za Ulcinj, u kojemu se srijeu David ahan
i Strahinja Draga: Sami u kupeu za nepuae, zavaljeni u udobna sjedita
presvuena anilijom, samo su se s poetka prepustili svojim mislima i ut-
nji. (Hodi 2000: 94).
Realno vrijeme pripovijedanja mogue je takoe odrediti kao veoma
kratko, koliko traje samo putovanje od nekoliko sati. No u tome vremenu
radnja tee najee retrospektivno pri emu se zahvata vie razliitih vre-
menskih slojeva, sa razliitih pripovedakih pozicija (Beanovi 2009: 171),
ali i gradova i prostora (najee Gusinje, zatim Istanbul, Ulcinj, prostor grani-
ce kao simboliko mjesto sudara civilizacija). Na ovim prostorima se odigra-
va pria o porodinoj tragediji i Kalmijevoj smrti, te prie o drugim ljudima
sudbinski povezane s Kalmijevom, koje pokuavaju da razotkriju mehaniz-
me politike tiranije i nasilja vlasti nad nedunim pojedincem (Kazaz 2004:
335). Na ovaj postupak izmjene pripovjedakih situacija i stavljanja centralne
prie u mitske i fantastike okvire s kojom ona uspostavlja semantike veze pa
Kalmijeva smrt predstavlja parabolu o ljudskoj nesrei i istorijskom zlu koje
guta pojedince i pojedinane sudbine, gradei ciklinu strukturu, Hodi se,
kao to smo ve napomenuli u prvom poglavlju, nadovezuje, ali i sintetizira
bogatu tradiciju epskog pripovjedanja i istonjakog modela prianja (ista-
kao E. M.) prevodei ih u postmoderni narativni model tekstualnog tkanja
romana (Kazaz 2006: 336).
Gusinjska godina, za razliku od romana Davidova zvijezda i Tue gni-
jezdo, prostorno je homogena pa se itav mogui svijet smjeta u Gusinje.
24
Up.: Boravak glavnog junaka u Bagdadu vrlo kratko traje, ali budi seanja i aktivira ra-
zliite slojeve narativne prolosti, pri emu se uspostavljaju naglaene hronotopske parale-
le, izmeu dva udaljena prostora Bagdada i Gusinja. (Beanovi 2009: 171)
140
Ovaj je roman u tome smislu romaneskni par Travnikoj hronici, koja uzima
jedan odsjeak istorije i ispituje ga u sinhronoj ravni, ali i jedan prostor, kori-
stei se dokumentarnou koju pretvara u priu. Uz to, kao i Na drini uprija,
koristi legende i anegdote, koje dekonstruira, a Gusinje kao i Travnik i Vi-
egrad aktiviraju topos susreta civilizacija i kultura, i topos granice i mjesta
na granici.
Roman Gusinjska godina aktivira hroniarski tip pripovijedanja na gra-
nicama knjige (koji je samo okvir za simboliki utemeljenu priu), a Tonko M.
ita i priea se dogaaja provedenih u Gusinju i smrti njegove erke Rufine,
koji kao vrijeme pripovijedanja mogu trajati veoma kratko, koliko moe tra-
jati eanje, kao to je to primjera radi u Prokletoj avliji, u kojoj se vrijeme o
kojem se pripovijeda razvija kao eanje od svega nekoliko trenutaka: Tako
izgleda mladiu pored prozora, kog su za trenutak zanela seanja na priu i
osenila misao o smrti. Ali samo za trenutak (Andri 2003: 126).
Hodiev roman mogao bi se zvati Gusinjska hronika, kada to ne bi
ukinulo priu o doivljajnom aspektu povijesti, u kojem vrijeme jedne gu-
sinjske godine postaje simbolom svevremenosti, pa i naziv Gusinjska godina
pored zvunog sloja nosi i visok nivo simbolinosti. Stoga je autorov izbor
naziva veoma sretan, kao to je to i Davidova zvijezda, koja uspostavlja simo-
blike veze s priom o abetaju Cviju, ali i veoma sloeni starozavjetni sim-
bol zvijezdu biblijskog junaka Davida, koji unosi niz arhetipskih obrazaca u
semantiki sistem romana (Beanovi 2009: 170)
Centralni dogaaj je okupljanje u kui Muhtar-age, prostor u kojemu
se odvija najvei dio smjenjivanja pripovjedakih situacija i centralna pria
o dogaajima nakon Berlinskoga kongresa, koja je njihova omiljena pria
na koju se vraaju, kako kae Muhtar-aga kao Deljo Telal na svoje. On po
nekoliko puta isto pria, a ako ga prekine i kae da si to ve od njega uo
uvrijedie ga, iteti mu uivanje koje ne bi nizato promijenio (Hodi
2009: 56). Prostor u kojemu se dogaa prianje okupljenih gostiju oko jedno-
ga dogaaja kao u Mopasanovoj Krpaici stolica: Sve je odisalo ozbiljnou
i otmenou, ali i prisnou, prirodnou, domaim dahom i toplinom. Kao da
se to odraavalo na prijatan i ugodan razgovor izmeu njih (Hodi 2009:
50). Realno vrijeme pripovijedanja sekundarne prie, dakle, traje koliko moe
trajati jedna no, pri emu dolazi do prevlasti doivljajnog nad dogaajnim
aspektom prie.
Drugi dio prie koji je vremenski veoma udaljen od sekundarne prie,
ali svakako blii vremenskoj poziciji Tonka M., odnosno glavne pripovje-
dake svijesti koja se nalazi na granicama knjige, odvija se proljea 1914.,
nakon ratnog vihora i Balkanskoga rata kad se Tonko M. ponovo obreo u
Gusinju, nakon ega saznaje o smrti Muhtar-aginoj i drugih ljudi, o korjeni-
141
Ethem MANDI
tim promjenama to ga je doivjelo pogranino mjesto smjenom dominantnih

politikih i religijskih sistema, pa se cjelokupna sekundarna pripovijest (pri-
povijedano vrijeme)25 unutar granica romana dogaa u rasponu od dvadeset
godina, izmeu 1896. i 1914., e staju dva velika rata i dva mira, a unutar
njega razmnoeno i kao zaraza raireno hiljade malih, pogubnih, upornih i
nepriznatih ratova.
U romanu Tue gnijezdo pria je data kroz pripovijedanje u prvome
licu, pa je pripovjeda Ibrahim ioc istovremeno i lik u pripovjednim situaci-
jama i dogaajima, ili prema tanclovoj podjeli roman je itav dat u Ich-for-
mi. Prostor u kome poinje pripovijedanje glavnoga lika, u kojem su vrijeme
pripovijedanja i pripovijedano vrijeme izjednaeni, jeste Carski arhiv, simbo-
liki prostor zarobljenitva ironijskoga junaka (junaka negativnog iskustva),
pa su i njegove misli i pripovijedanje veoma zgusnuti, puni retorikih pitanja
i izazivaju u itaocu oeaj frustracije i zarobljenosti, a to je karakteristika
ironijskoga modusa kazivanja prie.
Prostor u kojemu se odigravaju dogaaji romana opisan je ovako: U
stvari, bili smo na istom bunjitu, pred otvorenom jamom u koju su sva-
kodnevno padale hiljade spisa i pisama koje su dolazile na dvor, kao da neko
tamo u bijelom svijetu nema drugog posla do li da pie i alje ta pisma, koje ni
Durmi ne moe vie oivjeti, ve ih slae kao lie, kao paperje i kao mrtve
due, u taj ogromni grob to se zove Carski arhiv (Bai 2000: 10).
Opisani prostor u romanu predstavlja mikrosvijet onog velikog Osman-
skog Carstva, ije se sve rijeke u njega slivaju, pa se glavni lik i njegovo pri-
anje daju retrospektivno, kao rijeka odvijaju se unazad, idu nizvodno prema
Zapadu, prema svome porijeklu. Roman Tue gnijezdo je pria o odlasku u
tuinu i naputanju kao neminovnosti sudbine koje naziva metaforom tue
gnijezdo, koja istovremeno na simbolikom planu teksta, pokriva i kolektiv-
nu sudbinu i potragu za identitetom, ali i traginu poziciju bonjakog naroda,
koji trpi povijest bez mogunosti njenog stvaranja (Kazaz 2004: 151), ali je
i pria o povratku. Tako da se reminscencije na Plav deavaju u doivljajnoj
sferi pripovjedakoga Ja, dok se ono nalazi u Carigradu, koji se modeluje kao
metafora dehenemskog kotla: Carigrad je svaiji grad, i niiji. Bez due i
srca, hrani se ljudi koje raa. I ivi. No mu donese ono to uzme dan. Gubi i
dobija, a ne poznaje mu se nita. Mlai je od ljudi, stariji od gradova (Bai
2000: 85).
Zato prostor u kojem se odvija odisejevski povratak junaka iz rata (na-
kon odsluivanja njegove bedelske dunosti) aktivira biblijske arhetipove,
25
Up.: Pripovedano (narrated) skup situacija i dogaaja isprianih u pripovesti; pria
(Prins 2003: 154)
142
starozavjetnu priu o Nojevoj barci, koja vraa Ibrahima ioca iz groba,

jame u koju je bio zarobljen. Prevozi ga izvjesni Nuh ili Noje, rodom iz
Mostara; prevozi ga barkom, koju junak naziva koveg, pa se tu i zavrava
smru i scenama krvi: Ispratih pogledom njegove krvave kundre iza ko-
jih ostajae crvene stope na podu (Bai 2000: 264).26
U svom djelu Umjetnost romana u poglavlju Cervantesovo podcije-
njeno naslijee Milan Kundera dao je etiri zova unutar Povijesti evropskog
romana, etiri njegova glavna duhovna oblika, i to:
Zov igre. Tristram endi i ak Fatalist ine se danas najveim djelima
osamnaestoga stoljea, romanima zamiljenim poput velianstvene igre. To su
dva vrhunca lakoe koja nijesu dosegnuta ni prije, ni poslije. Poslije je roman
bio sputan imperativom vjerodostojnosti, realistikim dekorom, hronolokom
strogou. Napustio je mogunosti sadrane u navedena dva remek-djela koja
su mogla zasnovati evoluciju romana drukiju od ove koju poznajemo.
Zov sna. Uspavanu matu devetnaestog stoljea iznenada je probudio
Franc Kafka, koji je uspio ostvariti ono to su nadrealisti nakon njega zago-
varali, a da to zapravo nijesu postigli: spoj sna i zbilje. Roman je mjesto na
kojem se mata moe razbuktati kao u snu, te se roman moe osloboditi impe-
rativa vjerodostojnosti.
Zov misli. Muzil i Broh uveli su na pozornicu romana suverenu i bli-
stavu inteligenciju. Ne zato da pretvore roman u filozofiju nego da na temelju
prie pokrenu sva sredstva, racionalna i iracionalna, narativna i meditacijska,
koja mogu rasvijetliti ovjekov bitak od romana da naprave vrhunsku inte-
lektualnu sintezu.
Zov vremena. Razdoblje zavrnih paradoksa potie romanopisca da
vie ne ograniava pitanje vremena na prustovski problem linog eanja,
nego da ga proiri na zagonetku kolektivnog vremena, vremena Evrope koja
se osvre ne bi li promotrila vlastitu prolost, izradila bilans, obuhvatila svoju
povijest, poput starca koji jednim pogledom obuhvata cijeli ivot. Otuda elja
da se prekorae vremenske granice pojedinanoga ivota u koje je do tada
roman bio saeran, i da se u njegov prostor propusti vie povijesnih razdoblja
(Aragon i Fuentes su to ve pokuali).
Romani Huseina Baia i Zuvdije Hodia zasnivaju evoluciju romana
kakvu je Milan Kundera mogao zamisliti i pripadaju zovu romana kao veli-
anstvenoj igri, i to specifinom zovu igre, zovu pripovijedanja. U njima se
odvija velianstvena igra pripovijedanja, igra literature kojoj je sinonim pria
i elja za prianjem, pa moemo rei da se evolucija romana kao igre nastavila
26
Up.: Vidjeli smo da za nama, u pijesku, ne ostaju etiri ve dvije stope! (Zuvdija Hodi:
Davidova zvijezda, str. 272)
143
Ethem MANDI
u okviru povijesti evropskoga romana, ali unutar junoslovenskoga literarnog

konteksta u kojem su dominantni poetiko-stvaralaki uticaj ostvarile one li-
terarne strukture koje je Kundera moda previdio, a koje dolaze s Istoka i iji
je najznaajni predstavnik zbornik Prie hiljadu i jedne noi.
Moemo rei da se ta linija evolucije evropskoga romana prenijela s
evropskoga Zapada na evropski Istok, ali i na latinoameriki kontinent, dakle
izvan onog vidokruga zapadnoevropske, i srednjoevropske kulture i prostora na
kojima je roman kao anr dao svoja najvea i reprezentativna ostvarenja. Unu-
tar latinoamerikog kulturnopovijesnog prostora roman koji je nastavio tu lini-
ju evolucije romana u vidu igre svakako je roman kolice od Hulija Kortasara.
Sm naslov romana kolice sugerie da je roman igra. Pojam igre kolica je
u ovome romanu vieznaan. Roman bi se mogao svrstati, prema Kunderinoj
podjeli romana na etiri posebna zova unutar moguih formi i spoznajnih obli-
ka romana, u Zov igre, u kojem bi on bio potomak romana Tristrama endija i
aka Fatalista. Upravo, roman kolice preuzima naela konstrukcije, odnosno
organizacije fabule zapoeta sa ova dva romana i nastavlja evoluciju evrop-
skoga romana koju je mogao zamisliti Milan Kundera, naputajui imperativ
vjerodostojnosti i hronoloku strogost u korist novoga otkrivanja staroga duha
improvizacije na kojoj je roman kao forma i izrastao. U ovome objanjenju na-
stavka zaustavljene evolucije romana zapoete u XVIII vijeku romanima ija
je forma, prema Kunderi, velianstvena igra, krije se objanjenje zato je danas
Kortasar moda manje interpretiran i itan od drugih latinoamerikih pisaca
koji su pripadali pokretu latinoamerikoga buma, kao to su Gabrijel Garsija
Markes, Mario Vargas Ljosa, Horhe Luis Borhes i drugi. Hulio Kortasar poku-
ao je vratiti u roman velianstvenu igru koja ga je u toku dva vijeka bila napu-
stila, kao to su to uostalom uradili i neki pisci junoslovenske knjievnosti.
Zakljuak
Pripovjedaki modus prisutan u djelima Huseina Baia i Zuvdije

Hodia ove je opisan kao differentia specifica sandakih autora unutar
crnogorske i bonjake knjievnosti. Njegova specifinost je upravo poka-
zani pripovjedaki modus ija se razlikovnost otkriva u njihovu senzibilitetu
i emocionalnosti pripovjedake duhovnosti u kojima se zrcali osobena, indi-
vidualna i prepoznatljiva sandaka emocionalnost, psihologija i mentalitet
ovjeka i njegova podneblja, u kojima se spaja duhovna prolost i sadanjost,
a rezultat toga spajanja je specifian Duh romana, u kojemu je igra pripovije-
danja (umjetnosti) dominantno oeanje literature i ivota, to jest pria koja se
ponavlja i traje kao nepresuni izvor. Taj nepresuni izvor pria za pisce crno-
gorsko-sandakobonjake provenijencije je prostor zaviaja koji je prostor
144
magije, kao kod latinoamerikih pisaca, dok su se u pripovjedakome maniru

prikljuili tradiciji junoslovenskih i svjetskih pisaca. Time je bonjaka i cr-
nogorska literatura uspjela preskoiti onaj vremenski jaz i uklopiti se i savre-
menu misao i postupak.
Postmodernizam joj je dao mogunost da ranija iskustva ukomponuje
u jednu drugaiju formu, od tradicije zadravajui magiju prianja i pripovi-
jedanja, to jest sutinu prie, a od modernih pripovjedakih strujanja uzima
narativne strategije i postupke zadravajui onu specifinu ambijentalno-te-
matsku izvornost koja je crta razvoja muslimanske duhovnosti u njihovim
djelima.
Izvori i literatura:
Andri, Ivo, Prokleta avlija, Vijesti, Podgorica, 2003.

Andri, Ivo, Travnika hronika, Svjetlost Sarajevo, Mladost Zagreb,
Sarajevo, 1977.
Bai, Husein, Tue gnijezdo, Almanah, Podgorica, 2000.
Beanovi, Tatjana, Naratoloki i poetiki ogledi, CID, Podgorica, 2009.
But, Vejn, Retorika proze, Nolit, Beograd, 1976.
Dr Vukovi, Novo, Pripovijedanje kao opsesija, Obod, Cetinje, 1980.
Durakovi, Esad, Antologija bonjake pripovijetke XX vijeka, Alef,
Sarajevo, 1995.
uki, Marjana, U potrazi za romanom, ICJK, Podgorica, 2011.
Eko, Umberto, Ispovesti mladog romanopisca, Slubeni glasnik, Beograd,
2013.
Eko, Umberto, Kako se pie diplomski rad, Narodna knjiga, Alfa, Beograd,
2000.
Eco, Umberto, est etnji pripovjednim umama, Algoritam, Zagreb, 2006.
Hodi, Zuvdija, Gusinjska godina, Almanah, Podgorica, 2009.
Hodi, Zuvdija, Davidova zvijezda, Sarajevo-Publishing, Sarajevo, 2000.
Hodi, Zuvdija, To je to, Cekum, Podgorica, 2013.
Hodi, Zuvdija, Neko zove, Almanah, Podgorica, 2003.
Isakovi, Alija, Antologija bonjakog eseja XX vijeka, Alef, Sarajevo, 1996.
Kazaz, Enver, Bonjaki roman XX vijeka, Naklada Zoro, Zagreb-Sarajevo,
2004.
Ki, Danilo, ivot, literatura, Prosveta, Beograd, 2007.
Ki, Danilo, as anatomije, Prosveta, Beograd, 2005.
Ki, Danilo, Grobnica za Borisa Davidovia, Dani, Sarajevo, 2004.
Kodri, Sanjin, Knjievnost sjeanja: Kulturalno pamenje i reprezentacija
prolosti u novijoj bonjakoj knjievnosti, Slavistiki komitet, Sarajevo, 2012.
145
Ethem MANDI
Kundera, Milan, Iznevjerene oporuke, Meandar, Zagreb, 2007.

Kundera, Milan, Umjetnost romana, Meandar, Zagreb, 2002.
Lei, Zdenko, Teorija knjievnosti, Slubeni glasnik, Beograd, 2010.
Luka, er, Estetike ideje, BIGZ, Beograd, 1979.
Lukacs, Georg, Teorija romana, Veselin Maslea-Svjetlost, Sarajevo, 1990.
Luis Borhes, Horhe, Umee stiha, Slubeni glasnik, Beograd, 2012.
Luis Borhes, Horhe, Nova istraivanja, Paidea, Beograd,2008.
Muratagi, Hasnija-Tuna, Lepota kazivanja, Obod, Cetinje, 1991.
Pele, Gajo, Tumaenje romana, Artesor naklada, Zagreb, 1999.
Prins, Derald, Naratoloki renik, Slubeni glasnik, Beograd, 2011.
Radulovi, Dragan, Parabole o zlu, Monitor, Podgorica, 2003.
Ruse, an, Intimni italac, ICJK, Podgorica, 2012.
Sablji, Jakov, Hrvatski i crnogorski roman, ICJK, Podgorica, 2010.
Servantes, Migel, Don Kihot, Vijesti, Podgorica, 2004.
Solar, Milivoj, Moderna teorija romana, Nolit, Beograd, 1970.
Solar, Milivoj, Povijest svjetske knjievnosti, ICJK, Podgorica, 2012.
Tinjanovi, Jurij, Pitanja knjievne povijesti, Matica hrvatska, Zagreb, 1998.
Tomaevski, Boris, Teorija knjievnosti, Matica hrvatska, Zagreb, 1998.
Todorov, Cvetan, Poetika, Filip Vinji, Beograd, 1986.
mega, Viktor, Povijesna poetika romana, Matica hrvatska, Zagreb, 2004.
Ethem MANDI
NARRATION AND STORYTELLING AS OBSESSION IN THE

WORKS OF HUSEIN BAI AND ZUVDIJA HODI
(Legend and Anecdotes as a Basis for Construction of the Narrative World)
The author of this paper deals with the problems of narration in So-
uth Slavic and world literature, primarily on the examples of prose of Husein
Bai and Zuvdija Hodi. The author gives the original interpretation of the
origin of storytelling in Montenegrin and Bosniak literature as an eastern mo-
del of narration, analyzing the problems of intertextuality and reception. In
addition, the paper provides a typology of characters as narrators based on the
experience of South Slavic literature and the analyzed works. The author uses
a formalistic approach and the approach based on the theory of Wayne Booth.
Key words: narration, Husein Bai, Zuvdija Hodi, Wayne Booth,

intertextuality, reception theory, novel
146
UDK 821.163.4.09-31
Pregledni rad
Sofija KALEZI-URIKOVI (Podgorica)
pgstudio@t-com.me
SVJEDOANSTVA O POBUNI
(Romani Borislava Jovanovia)

U radu Svjedoanstva o pobuni autorka Sofija Kalezi-u-
rikovi itateljskoj publici kritiki i analitiki pribliava ro-
mane crnogorskog knjievnika Borislava Jovanovia. Borislav
Jovanovi (1941, Danilovgrad) je veoma raznovrstan i plodan
stvaralac, iji bogati kreativni razvojni luk predstavljaju romani
i zbirke poezije, knjievna kritika i publicistika, kao i knjige za
djecu. Tokom 1990-ih i kasnije on je, kao knjievni kolumni-
sta u kulturnoj rubrici Pobjede i Crnogorskog knjievnog lista,
afirmisao plejadu mlaih crnogorskih pisaca. Smatra se najzna-
ajnijim tumaem savremenih tokova crnogorske literarature, a
njegova zbirka eseja Crnogorski knjievni urbanitet, predstavlja
najvie citirani knjievno-kritiki pogled na crnogorsku moder-
nu knjievnost.
Jovanovi se bavi i temama iz crnogorske kulturne istori-
je. Njegovi radovi o toj problematici su objedinjeni u knjigama
Libroskopija, 2002. i Crnogorski knjievni urbanitet, 2005. go-
dine. Kao pjesnik, Jovanovi je dobitnik Ratkovieve nagrade,
najveeg crnogorskog priznanja iz oblasti poezije za zbirku pje-
sama Kenotaf (2006). Objavio je zbirke poezije: Starac i zvijez-
de (1979), Staze (1983), Amputacije (2001), Okivanje Thanato-
sa (2005) i Vidimo se u poeziji (2015). Ostvarenja iz njegovog
bogatog knjievnokritikog opusa nose nazive: Libroskopija:
Prikazi iz savremene crnogorske knjievnosti i istoriografije
(2002), Crnogorski knjievni urbanitet: Nacionalna literatura
na prelazu Milenija (2005), Svemoderna Montenegrina Od
tradicionalizma do postmodernizma (2005), Nova crnogorska
knjievnost (zbornik) i Biblion: Crnogorska poezija devedesetih
(2006). Objavio je izbor iz poezije Radovana Zogovia povodom
stogodinjice roenja ovog pjesnika Spornik (2009).
Kljune rijei: crnogorska knjievnost, Borislav Jovanovi,
roman, istorija, tradicija
147
Sofija KALEZI-URIKOVI
Borislav Jovanovi (1941, Danilovgrad) veoma je raznovrstan i plo-

dan stvaralac, iji bogati kreativni razvojni luk predstavljaju romani i zbirke
poezije, knjievna kritika i publicistika, kao i knjige za djecu. Tokom 90-ih i
kasnije on je, kao knjievni kolumnista u kulturnoj rubriciPobjedeiCrno-
gorskog knjievnog lista, afirmisao plejadu mlaih crnogorskih pisaca. Smatra
senajznaajnijim tumaem savremenih tokova crnogorske literarature,anje-
gova zbirka eseja Crnogorski knjievni urbanitet, predstavlja najvie citirani
knjievno-kritiki pogled na crnogorsku modernuknjievnost.
Jovanovi se bavi i temama iz crnogorske kulturne istorije. Njegovi
radovi o toj problematici su objedinjeni u knjigamaLibroskopija, 2002. iCr-
nogorski knjievni urbanitet, 2005. godine. Kao pjesnik, Jovanovi je dobit-
nikRatkovieve nagrade, najveeg crnogorskog priznanja iz oblasti poezije
za zbirku pjesamaKenotaf (2006). Objavio je zbirke poezije: Starac i zvijez-
de(1979), Staze(1983), Amputacije(2001), Okivanje Thanatosa (2005)i Vi-
dimo se u poeziji (2015). Ostvarenja iz njegovog bogatog knjievnokritikog
opusa nose nazive: Libroskopija: Prikazi iz savremene crnogorske knjievnosti
i istoriografije(2002), Crnogorski knjievni urbanitet: Nacionalna literatura
na prelazu Milenija(2005), Svemoderna Montenegrina Od tradicionalizma
do postmodernizma (2005), Nova crnogorska knjievnost (zbornik) i Biblion:
Crnogorska poezija devedesetih(2006). Objavio je izbor iz poezije Radovana
Zogovia povodom stogodinjice roenja ovog pjesnika Spornik (2009).
Autor je i nekoliko zbirki pjesama za djecu: Rjenik djetinjstva, Kad
vam kaem, Tata ti si fantastian, Dva sunca, Prie sa sedmog sprata i Ja,
trotinet i internet, za koju je dobio nagradu za najkvalitetniju knjigu u Crnoj
Gori 2014. godine. Jovanovi jedobitnik nagrade Boko Puonji za najbolju
reportau, Sedmi januar SO Mojkovac, novinske nagrade za ivotno djelo
Crnogorac i nagrade Crnogorskog drutva za ukupan doprinos crnogorskoj
knjievnosti za najmlae.
Iz naslova Jovanovievih romana: Mala Moskva, Bijeli gavran, Pla-
tonov pla, Homerov arhipelag i najnovijeg romansijerskog djela Laureta,
mogu se naslutiti autorova osnovna inspirativna vrela i stvaralaki podsticaji.
Tematsko-motivski spektar Jovanovievih romana veoma je razuen i kree
se od okrenutosti starini i promiljanja doba starostavnih, do traganja za naci-
onalnim identitetom.Ve iz samog navoenja elementarnih bio-bibliografskih
podataka vezanih za linost i djela Borislava Jovanovia, nije teko zakljuiti
da je ovaj knjievnik sudbinu crnogorske knjievnosti uzeo u svoje ruke, upu-
stivi se u poduhvat jednog revolucionisanja s vie aspekata kao hroniar,
tuma, pjesnik i romanopisac.
U uvodnom segmentu svog djela Crnogorski knjievni urbanitet, Jova-
novi citira misao T. S. Eliota: Sposobnost svake knjievnosti da se obnavlja,
148
Svjedoanstva o pobuni
da stremi novoj stvaralakoj aktivnosti, da otkriva nove spojeve rijei, zavisi

od dvije stvari. Prvo, od spremnosti da primi ili asimiluje uticaje sa strane. I
drugo, od spremnosti da se vraa i napaja sa sopstvenih izvora. Kada je rije
o drugom, svaka knjievnost mora imati sopstvene izvore, duboko ukorijenje-
ne u njenu istoriju Tomas Eliot. Moje traganje za literaturom je traganje za
estetskim. I to je primarno polazite mog pogleda na ono to je u crnogorskoj
knjievnosti nastajalo u posljednjoj deceniji prolog i prvim godinama ovog
vijeka (Jovanovi 2005: 13).
Prvi Jovanoviev roman Mala Moskva (Dignitas, Cetinje, 1998),
moe se tretirati kao zbirka pripovjedaka istovjetnog motivskog opusa ili kao
roman mozaikog karaktera, ime se pridruuje korpusu razuene literature u
okvirima domae knjievnosti posveene fenomenu Informbiroa i Rezolucije,
te golootokog iskustva u njegovom zaleu. Ostvarenja No prije i poslije
pisanja ove knjige ili glas Svetlane Alilujeve Staljin, Ikona na nebu, Konjski
ujed, Zvonar rogljike crkve, Posljednje Abramovo bjekstvo, Sluaj okete
kamenoresca, Crveno nebo, Pljuvaonica, uvar fotografija, Brijest, Neotvo-
reni dosije, Kraj, No prije i poslije pisanja ove knjige ili glas Tiodora Ristova
ine kompaktan problemski i znaenjski korpus Male Moskve. U njegovim
okvirima i motivskim dijapazonima autor u raznorodnim umjetnikim varije-
tetima pie o traumama i nesporazumima, dubokim neloginostima i izdajama
burnog poslijeratnog vremena, ali i rijetkim proplamsajima ovjenosti koja
je vrijedjela da bude zabiljeena i ouvana u formi ove neobine i ivopisnim
jezikom ispripovijedane storije.
Piev razgovor s pocijepanim i svojom rukom spaljenim rukopisom,
napisanim na istu temu deceniju ranije, krajem osamdesetih, Jovanovi je za-
mijenio odlomkom iz Memoara Svetlane Alilujeve Staljin, nadjenuvi prii
ime No prije i poslije pisanja ove knjige ili glas Svetlane Alilujeve Staljin. A
tokom moje mladosti, kazae glavna junakinja ove pripovijesti, on (Staljin)
je za mene bio apsolutni autoritet. Sve me je uilo i tjeralo da vjerujem u taj
autoritet iako je oko nas bilo toliko nesree. Mogla sam jedino da zakljuim
da je za to neko drugi kriv. Dvadeset sedam godina bila sam svjedok duhovne
propasti sopstvenog oca, gledajui iz dana u dan kako sve ljudsko u njemu ne-
staje i kako se postepeno pretvara u sumorni spomenik samome sebi. Ali moja
generacija je uena da misli da je taj spomenik otjelovljenje najljepih ideala
komunizma, njegova iva personifikacija. Malo po malo, postalo je jasno ne
samo da je moj otac bio tiranin i 'voa svih naroda i vremena', da je sproveo
krvavi teror koji je unitio milione nedunih ljudi, ve i da je cio sistem koji je
to omoguio u korijenu bio truo (Jovanovi 1998: 9).
Josif Visarionovi Dugavili Staljin (18781953) bio je prvi General-
ni sekretar Centralnog komiteta Komunistike partije Sovjetskog Saveza od
149
1922. do smrti 1953. Staljin je preuzeo vodeu ulogu u sovjetskoj politici

nakon smrti Vladimira Iljia Lenjina 1924. godine, postepeno marginalizujui
svoje politike protivnike sve dok nije postao neprikosnoveni lider Sovjetskog
Saveza. Cijelo zdanje koje je on napravio i na ijem elu se nalazio gotovo tri
decenije pogubne za ruski i ostale narode, na poslijetku se sruilo iz temelja,
a njegovi akteri nijesu uspjeli izbjei moralnu i ljudsku odgovornost za ivote
miliona nedunih ljudi.
Svetlana Alilujeva svog oca opisuje kao utljivu i kontradiktornu li-
nost, na koju ni njegova porodica nije imala nikakvog uticaja, a unuke ije su
slike krasile zidove njegove rezidencije nije ni viao. Svetlana dugo nije bila
u stanju da shvati kakav se pakao odigrava u njenoj zemlji, a svirepe trage-
dije nijesu potedjele ni njenu porodicu. Staljinova tajna policija uhapsila je
njegovog uraka, starog gruzijskog boljevika vandizea, njegovu enu Ma-
riju i sestru Mariku, a nakon toga i njegovog paenoga, poljskog komunistu
Stanislava Redensa. Oni umiru u zatvoru, a Svetlana kao trinaestogodinja
djevojica zakljuuje da je sve to rezultat neke strane zbrke i nesporazuma.
Staljinova svastika duevno je oboljela u zatvoru, dok je Jevgenija Ali-
lujev, udovica njegovog uraka izdrala, potpisujui sve optube, od pijuna-
e i trovanja mua do izdaje zemlje i kontakta sa strancima. Provela je est
godina u samici, da bi tek 1954. optube protiv nje bile povuene. Svetlanina
majka ne mogavi sve to da izdri, izvrava samoubistvo u trideset i prvoj go-
dini, ophrvana dubokim oajem i nemogunou da bilo ta promijeni. Nakon
ovih dogaaja, Svetlana ide u katoliki manastir u vajcarskoj, gdje se pred
kraj ivota zamonauje, elei da iskupi grijehe svog oca.
Maja 1962. godine krstila sam se u pravoslavnoj crkvi. Moje krtenje
je bilo vaan simbolini dogaaj u mom ivotu. Meni nijesu bile vane hri-
anske dogme, ve vjeni ivot, vjeno dobro, sveta tajna krtenja koja se
sastoji u odbijanju zla i lai. Vjerovala sam u zapovijest 'ne ubij'. Vjerovala
sam u istinu bez nasilja i krvoprolia. Vjerovala sam da svevinji um, a ne tati
ovjek upravlja svijetom. Vjerovala sam da je Duh istine snaniji od svih ma-
terijalnih vrijednosti. I kad je sve ovo moje srce primilo, djelii marksizma i
lenjinizma koje sam uila od djetinjstva nestali su kao dim (Jovanovi 1998:
12). Reklo bi se da je predmetna inovantnost ovog ostvarenja u ijim se okvi-
rima tretira Staljinov odnos prema sopstvenoj uoj i iroj porodici, s obzirom
da se u dosadanjoj literaturi o ovoj traginoj temi neuporedivo vie pisalo sa
aspekta njegove torture prema ruskom narodu bila dostojna grae romana
neorealistike profilacije.
U drugim pripovijetkama Male Moskve autor pie o selu Rogljici i nje-
govim stanovnicima, to neodoljivo podsjea na sliku Rusije u malom i na
sve ono protiv ega se politika poslijeratne Jugoslavije nastojala boriti, bez
150
svijesti da zapravo oponaa upravo staljinistiki reim vladavine. Zbog njenih

itelja koji tee komunistikoj ideologiji i slijepo je slijede, ova oblast Crne
Gore dobija epitet Moskve u malom. Na alost, i u njoj vrlo brzo poinju da
se odigravaju paradoksalnosti i zastranjivanja specifina za veliku Moskvu.
Tako jedan njen mjetanin po tajnom partijskom zadatku jo tridesetih godina
XX vijeka odlazi u Sovjetski Savez, gdje radi na izgradnji hidrocentrale iro-
nino nazvane Novo vremja. On tamo predano usavrava istoriju komuni-
stike boljevike partije, kao to je nekada znao Oena, zbog ega svako pi-
smo potpisuje sa Va i Staljinov Arsenije. Stanovnici Rogljice, mjestu koje
samim nazivom asocira da se nalazi na rogu svijeta zbunjeno i uplaeno
gledaju u usplamtjelo nebo, dok im se ini da ih odatle posmatra i smjeka im
se Staljinov lik.
I brojne druge umjetnike slike u Maloj Moskvi hiperbolizovane su ili
su prikazane kroz fantazmagorijske ili ironino intonirane predstave, kao kada
junak Erak Eterovi iz pripovijetke Neotvoreni dosije s nepoznatom enom
na podu svoje kancelarije vodi ljubav, uvjeren da ga sa slike posmatra Veli-
ki Voa: No je bila ljetnja, puna nekih lijenih i pospanih zrikavaca. Oi, i
bluza iskoila iz tijesne i svilenkasto zavrnute haljine, govorili su sve. Njene
obline poele su dvostruko da se uveavaju. Svijet je mirisao na poludjelo
ensko tijelo. Ona je poela da skida njega, on je poeo da skida nju. Slatki
bol je ispunjavao njihova tijela. Grlili su se spolja i iznutra. Zaboravljali su na
ivot i na smrt. Dva gola tijela bili su kao jedno zakovano za pod kancelarije.
Razdvajali su se i spajali, nastajali i nestajali. Snani i tvrdi kao kost, meki i
vlani kao nepoznato tkivo. Ona je osjeala njegovu mukost, on je mjerio
njenu enskost. Ulazili su jedno u drugo. Erak je zaboravio i na Sliku i na
tapacirana vrata. Na sve pijunske apate koji su ispunjavali kancelarije i kao
utvare razdirale mu duu. Njih dvoje su odlazili do neba. Svlaila se i oblaila
kosmika ljepota (Jovanovi 1998: 118). U zavrinici pripovijetke Erak ne
psuje samo Vou i njegov sistem vladavine, nego i svijest naroda koja je stvar-
nost pretvorila u veliku pijunku.
Poetski intonirani prizori u Jovanovievoj prozi intenzivno se i naglo
smjenjuju sa onim animalnim i obezlienim, kao u prii kada glavni junak
Branko Bunar shvata da mora da ide na robiju zato to je napisao pjesmu Cr-
veno nebo, u kojoj je zapravo asocirao na sliku prirode koja se budi i nestaje,
a ne na komunizam ili zato to je itao roman Braa Karamazovi, ne slutei
da su komije koje su kod njega dolazile zapravo dounici tajne policije
njenog krila sarkastino nazvanog Odjeljenje za zatitu naroda: Na banderi,
koja se nalazila desno od njega, nastavlja svoje kazivanje pisac, nalazio
se uhapenik koji je bio isljednik u enskom logoru. Tu ga je dovela ljubav
prema jednoj od osuenica. Zvala se Zorka. U zatvor je stigla zbog svojih
151
ljubavnih veza sa ljudima koji su kasnije hapeni. Njenu ljepotu nije moglo
da sakrije ni robijako odijelo, ni zatvorski ivot. Oima joj se vrzmala boja
priobalnog mora koja se nije mogla niim zarobiti. Ista radost dolazila je i od
njenog visokog ela i uvijek nabubrelih usana. Za njega je Zorka bila Boginja.
Isplivala iz mora posutog ljetnjom mjeseinim. Umotana u nevidljivi svileni
svlak svjetlosti. Meutim, prilikom smotre obnaenih tijela kanjenica, stra-
ari uviaju da Zorka jedina nema modrice i isljednika kanjavaju gledanjem
u sunce (Jovanovi 1998: 74).
Branko Bunar nije stigao da otpjeva pjesmu koja se morala pjevati po
povratku iz zatvora: Evo mene, idem iz daleka, izgraenog novoga ovjeka
jer ne mogavi da izdri robijake muke, iz kamenoloma uzima svoj veliki malj
i odlazi na oblinju hrid: Skinuo je drku i kroz gvozdeni otvor alatke provu-
kao icu veui je u omu i stavljajui sebi oko vrata. Onda je sa maljem, kojeg
je pridravao niz grudi, skoio u more. Padao je visoko podignutih ruku. Tamo
gdje je probio vodu, uskipjela je i boja soli. U logoru je ubrzo oglaen nestanak
jednog malja. Branka Bunara vie niko nije traio (Jovanovi 1998: 78).
Borislav Jovanovi u neorealistikom i modernistikom maniru odsli-
kava traumatino vrijeme sredine XX stoljea u Crnoj Gori, bogatei ga i
zainjavajui maginim umjetnikim predstavama kao u ostvarenju kada se
djevojka iz pripovijetke Konjski ujed kupa, dok je itelji Rogljice iz prikrajka
posmatraju: Krili smo se jedni od drugih, zaboravljali na ubitano sunce i
sve to je postojalo. Zamiljala sam kasnije kako se u njihovim oima, po
raspameenom aropeku bjelasa i poigrava moje tijelo. Kako su im nabrekle
zenice. Tom udu nije mogao da odoli ni slijepi starac, ikan... Vjerovao je da
e tako jednog dana i progledati (Jovanovi 1998: 24).
U tekstu Izmeu Male Moskve i crnogorskog Makonda Zuvdija Hodi
zakljuuje: A onda dolazi do preloma, razbijanja sna i iluzija, raskida i sku-
koba sa bratskom Rusijom, to do temelja potresa Rogljicu. Jedni pjevaju: 'Oj,
Rusijo, majko mila/ Vazda si nam mila bila/ Nema toga ko nas smije/ Odvojiti
od Rusije', a drugi: 'Oj, Staljine, stara bako/ Ne vara se Tito lako' i 'Ne vara se
Tito dika/ Ni partija od elika'. iri se strah, sumnje, javljaju se dounici, ud-
bai, podvale. Mala Rogljica postaje zaista mala Moskva, ona iz strahovlade
Staljina... Na kraju knjige, Tiodor Ristov na samrtnom asu saoptava piscu
(itaocu) svoje vienje ivota i ljudi, vremena, prolaznosti, ali i nekih vjeitih
istina, neizbjenosti i nepredvidljivosti (ili predvidljivosti) ljudskih sudbina i
dogaaja. Pisana po autorovoj zabiljeci 'osamdesetih godina do kraja 1989.',
dakle punu deceniju, knjiga Mala Moskva je vrijedno umjetniko djelo, origi-
nalno, koje se ita 'u dahu', mada je italac svakog trenutka svjestan da pred
sobom ima knjigu kojoj e se ponovo vraati, jer ona to zasluuje (Hodi
2000: 6).
152
Junak Radonja Jovanov jedan je od rijetkih u ovom selu koji je video

Moskvu i posjetio Lenjinov mauzolej, govorei da u njemu ne poiva tijelo
voe Boljevike partije, ve nekog anonimnog seljaka. ak ni kip Lenjinov
zapravo predstavlja kopiju njegovog dvojnika, koji je nakon to je kip naprav-
ljen ubijen. Stanovnicima Rogljice on govori da bi na vrh Spuke glavice
ili Gara trebalo postaviti spomenik Staljinu ili Lenjinu, toliko velik da im se
glava vidi i kad padne najvea magla, to je za njega znailo prikazati ih u
prirodnoj veliini!
U romanu Mala Moskva, posveenom naliju i deformitetima komuni-
stike ideologije, Borislav Jovanovi ispisuje jedne od umjetniki najvrjed-
nijih stranica savremene crnogorske knjievnosti, podsjeajui nas da ne za-
boravimo vlastite zablude, odanosti i strahove, odnosno da ih shvatimo kao
putokaz koji nas u terapeutskom pogledu i smislu moe vratiti korijenima nae
ljudske sutine. Tako posmatrano, lino i kolektivno iskustvo prestaje da bude
zbir naih pogrenih predstava i razoarenja i izrasta u konstruktivistiki prin-
cip koji nam pomae da obnovimo rasute komadie sopstvenog kolektivnog i
individualnog, svjesnog i nesvjesnog.
ivopisan i svje crnogorski jezik, arhaino profilisan, obojen kako pre-
finjenim spektrom stilsko-izraajnih sredstava, tako i pievom senzibilnou i
specifinom emocionalnou predstavljaju posebnu vrijednost ove knjige.
Drugo po redu narativno ostvarenje Borislava Jovanovia Bijeli gavran
(Roman o imaginarnoj biblioteciu nekoliko itanja ili Dnevnik ura Crno-
jevia), Centralna narodna biblioteka Crne Gore ure Crnojevi, Cetinje,
2011), predstavlja zreo i veoma slojevit roman, koncipiran iz vie pripovje-
dakih nukleusa i na vie semantikih nivoa. Ovo se djelo moe tumaiti i
kroz opsjednutost zaviajem, njegovom zadivljujuom ljepotom, slojevima
istorinosti i kulture, inei sveobuhvatnu sintezu istoriografskog, dokumen-
tarnog i intimnog autorskog peata. Pisac predstavlja traganje za slojevima
crnogorske duhovnosti od iskona do savremenosti, te preispitivanje istorijske
prolosti u ijem sreditu projektuje Dnevnik ura Crnojevia,Slovo i Knji-
gu kao istorijsku i metafiziku ideju-vodilju crnogorske duhovnosti identiteta
i jezika.
U pogledu spoljanje kompozicije roman se sastoji od dvanaest poglav-
lja objedinjenih kroz fikciju koja je drevna ljetopisnica, a knjigotvorstvo je
estetska inverzija svijeta, kako je u prolokoj pjesmi iskazano. Na taj nain
pisac sugerie najbitnije odrednice ovog djela: sudbinsku povezanost Crno-
goraca sa Knjigom i Zaviajem, odnosno sa vlastitom kulturom i istorijom.
Svi slojevi ovog proznog diskursa odnose se na pievo sjeanje i njegovu
vezanost za knjigu i zaviaj samo je takva sudbinska veza i mogla da stvori
ovu knjigu.
153
Motiv biblioteke je jedan od nadreenih u ovom romanu, oslanjajui

se na Borhesovsko i Kiovsko traganje za civilizacijskim korijenima. Kako
precizno primjeuje Pavle Goranovi u recenziji San o biblioteci, Vjerovatno
presudni momenat u razumijevanju romana Bijeli gavran jeste poimanje knji-
evnosti kao (duhovnog) zaviaja. Isto tako, jasno je da se zaviaj razumijeva
kao metafora, tavie kao 'dvojna metafora'. Ta neprestana potraga za samim
sobom odvija se pod okriljem dvojnika u razliitim razdobljima i u platu
nekog od junaka (ure i rasute njegove familije, rasutog potomstva), sebe,
blinjih... Ona je katkad izazvana nostalgija. Tek, usud Bijelog gavrana je
usud zaviaja. Posebno estetian i vrijedan sloj romana predstavlja pievo
sjeanje na djetinjstvo i crnogorski kamen, kolovanje, prvu ljubav, studentski
Beograd, te duhovno i intelektualno sazrijevanje (Goranovi 2011: 250).
Svako se poglavlje ovog djela moe posmatrati u mrei razliitih odno-
sa dinamino organizovane umjetnike strukture. Jovanovi suvereno vlada
modelovanjem materije odreujui odnose meu njihovim djelovima u inu
estetske artikulacije, uspostavljaui funkcionalne korelacije izmeu itaoca i
djela. Pieva eruditnost predstavlja tek polazite za sopstveno preispitivanje
i kritiko prevrednovanje istorije i mita, te arhetipskih slojeva. Upravo Jova-
noviev umjetniki postupak mogu se odnositi rijei Iva Andria: Razmiljao
sam o drevnim danima i seao se godina venosti.
U kontekstu spominjanja upotrebe istorijsko-antropoloke grae im-
presionira injenica koliko obimnu i kvalitetnu literaturu je autor koristio za
koncipiranje ovog romana; graa i citati su konsultovani iz ostvarenja, kao
to je zabiljeeno u Knjievnoj naznaciOktoih prvoglasnik,Hrisovulja Ivana
Crnojevia, Njegoeva biljenica, Testament ura Crnojevia dr Miloa Mi-
loevia, Pashalni ciklus ura Crnojevia Boka Mijanovia, Antropomor-
foloke osobine Petra II Petrovia Njegoa dr Boine M. Ivanovia, Prenos i
sahrana posmrtnih ostataka Nikole Prvog Petrovia Njegoa Svetislava Vu-
jovia, Zbornik povodom pola milenijuma crnogorskog tamparstva Matice
crnogorske, Mediteranski brevijar dr Predraga Matvejevia, kao i iz knjige
Mitoloki simboli (Jovanovi 2011: 259). Naravno, to je samo jedan dio li-
terature, a ono to predstavlja stvaralaki duh ovog pisca jeste nezaobilazni
fond svjetske i jugoslovenske knjievnosti ugraen u njegovo estetsko bie.
Literatura koju je pisac konsultovao u pripremi za nastajanje svog djela do-
voljno govori o Jovanovievoj stvaralakoj radionici i njegovoj spisateljskoj
odgovornosti.
Kau da je pisac najbolji i najkreativniji u onim elementima strukture
svog djela koji se odnose na zaviaj i zaviajnost, to je sluaj i sa Borislavom
Jovanoviem koji na jedinstven i neponovljiv nain snagom svoje ljubavi i
divljenja zaviaju oplemenjuje svaki kamen i travku svoje ue i ire postojbi-
154
ne. Andrievski snano je opisao vezanost crnogorskog ovjeka za kamen koji

je njegov istinski zaviaj, za njegovo klesanje, stvaranje ljepote i harmonije iz
kamena i sunca. Tesari crnogorski i njihove suvomee su ista poezija traga-
nja za ljepotom i sutinom ljudskog napora da se ostvare u vlastitom trajanju.
Svaki sloj romana Bijeli gavran poiva na jednom ili na vie materi-
jalnih podsticaja proisteklih iz spomenute literature, koji tek dobijaju svoje
ovaploenje u bogatoj i ivotodajnoj umjetnikoj transpoziciji spomenutog
autora. Sve bi to bila, kako ree Dobria Cesari mrtva slova na papiru da
nije talenta i mate, visokih uzleta duha i dubokog promiljanja svijeta i rijei,
njihovog dopunjavanja i sadejstva.
Jovanovi je uspio da istoriju 'ukroti', da je kao demonsku silu tran-
sponuje u estetsku ravan, u svijet romana koji predstavlja demitologizaciju i
destrukciju istorijskog, u pogovoru romanu naslovlenom Jedinstveno i neti-
pino djelo istie Marijan Milji. Po karakteru teksta reklo bi se da se radi o
poetizovanoj prozi, o tekstu u lirsko-metafizikom ruhu, o romanu u fragmen-
tima, svojevrsnom kulturno-istorijskom mozaiku, ikonostasu u hramu svoga
Ja, o djelu zasnovanom na osobenoj poetici u graenju ne samo osobenog
sklopa i strukture, nego i cjeline, iz ijih dubljih, tamnih slojeva isijava ono
neuhvatljivo estetsko s dva lica licem ljepote i licem istine. Umjetnike isti-
ne, prije svega (Milji 2011: 257).
Princip unutranje kohezije romana temelji se na jedinstvu raznolikosti.
Iza toga jedinstva, u nedefinisanom prostoru i na nevidljiv ali stvaran, nedvo-
smislen nain osjea se i doivljava autorski duh ili personalitet. Usljed jedin-
stva svih sastavnih elemenata djela teme, siea, deskripcija, motiva, junaka,
ideja i drugih organskih komponenti koje se nalaze u nerazluivoj sprezi i
meusobnoj uslovljenosti, itanje romana Bijeli gavran pobuuje specifian
estetski doivljaj.
Roman Borislava Jovanovia kao da je do sada bio skriven u nekoj taj-
noj riznici zajedno sa dnevnikom ura Crnojevia, kao da smo ga iznenada
otkrili i dali krila Bijelomgavranu da poleti u ruke italaca, preporuila je ro-
man za publikovanje svojoj izdavakoj kui Jelena urovi u Rijei izdavaa.
A sudbina italaca ovog romana je da kroz itanje postanu i njegovi junaci.
Ovaj roman je sam po sebi tajna i velika avantura za njegove itaoce i njegove
kritiare. Knjievno ostvarenje Bijeli gavran je i roman o sudbini knjige i nje-
noj moi. On je nadasve knjievni spomenik uru Crnojeviu, crnogorskoj
duhovnosti, njenim vertikalama, Cetinju i knjizi uopte. Kako ree sam autor:
...pisao sam literaturu sa istorijskom inspiracijom iopinjenou (urovi
2011: 11).
Integralno znaenje romana Bijeli gavran realizuje se u unutranjem,
duhovnom doivljaju uhvaenog itaoca koji na neopipljiv nain postaje su-
155
bjekat romanesknog svijeta. Zato njegovo znaenje ne moe biti jedno ili jedi-
no. Ono je uslovljeno i meusobno razliitim emotivnim i saznajnim uplivom
to ga je izazvalo u primaoevom biu, emanirajui se u bogatoj znaenjskoj
lepezi.
Platonov pla - ogled linog identiteta, (Otvoreni kulturni forum, Ce-
tinje, 2011), razmiljanje o sudbini savremenog ovjeka u vremenu bez ljud-
skosti kako ga je zamislio i doivio Borislav Jovanovi, ima za moto Ne-
emo biti arlatani i jasno kaimo kako nita na ovome svijetu nije mogue
razumjeti... ovjek e postati bolji ako ga prikaemo takvog kakav je. A. P.
ehov. I druga posveta: Moj radni sto je moje ostrvo bilo gdje, Ital Kalvin
(Jovanovi 2011: 6). U ovim posvetama prisutne su osnovne premise pie-
vog bavljenja razmiljanjima o istoriji ljudskog roda, njegove filozofske i hu-
mane sutine na jednoj strani, a na drugoj isticanje nune usamljenosti pisca
u naponu stvaralake koncentracije, pri emu njeguje librocentrino osjeanje
i poimanje svijeta jedinog mjesta kojem realno pripada.
U svom predgovoru Etiki i jeretiki romansirana biografija Borislava
Jovanovia, Esad Bajtal o fenomenu pievog stvaralatva precizno otkriva:
A za im i nad im plae Jovanoviev Platon? Plae za nama i nad nama.
Plae nad neljudskou jednog ogavno prljavog svijeta. Ovakvog kakav jeste
i kakvim ga sami nainismo (Bajtal 2011: 234). Pisac u svojoj romansijerskoj
zapitanosti trai odgovore na brojna pitanja koja donosi kraj XX i poetak
XXI vijeka nasilniki krojena istorija od strane osionih totalitarista, kod kojih
nema nimalo milosti i razumijevanja za ljudsku tragediju i patnju.
Radei kao novinar, pisac je imao bogat materijal i podsticaj za brojne
primjere ljudske animalnosti. Posebno ga pritom vrijea uskogrudost intelek-
tualaca i njihovo zaklanjanje od stvarnosti u kojoj nastoje da ive svoje male
ivote. Pieva savjest je uzdrmana, ne moe da nae odgovor na brojna pi-
tanja koja mu svakoga dana namee realnost u kojoj ivi, on se buni protiv
falsifikovanja istorije i zalae za osnovne etike i moralne postulate ivota
crnogorskog ovjeka ojstvo i junatvo.
Protagonisti ovog romana su otac i sin Veliki ita i Mladi Filozof.
Oni se u ovoj ubojitoj igri kreativnog duha i istinskog proimanja njihovih
ivota, sudbina i interesovanja predaju literaturi i umjetnosti kao jedinom
smislu ivota, koji ih titi od surovog stoljea i nedostojnih ljudskih igara koji
im zagoravaju ivot. Veliki ita zapaa to utrkivanje u mrnji i negiranje
onoga to predstavlja najveu vrijednost Crne Gore.
Jer Crna Gora nije za mene samo geografski, nacionalni, dravni, isto-
rijski i porodini pojam. Ona je neto dublje od toga, moja misao, moj duh i
moje tijelo, moja etika, moja poetika i metafizika - velika lektira, Vavilonska
i Lovenska biblioteka (Jovanovi 2011: 38). Pisac se prisjea trenutka kada
156
su se uli noni glasovi i lupanje, prijetnje njegovom sinu (Mladom Filozofu).

I jedan i drugi nalaze spas u pisanju i ako nijesu ni nasluivali da piu dnev-
nike jedan o drugom. Iste su im impresije, iste knjige i dogaaji, ali i jedan
i drugi uspijevaju da sauvaju ono to je specifino njihovo. Veliki ita se
sjea svoga oca i svetosti svega to je od njega nauio. Isto tako, sjea se Mla-
dog Filozofa koji je rastao uz njegove rijei kada mu je poklonio za petnaesti
roendan Odbranu Sokratovu.
I pored toga to su pojedini odjeljci obogaeni digresijama i rukavcima,
Platonov pla je roman mozaikog karaktera. Kao i u romanu Bijeli gavran,
autor umee niz ve objavljenih tekstova, eseja i dnevnikih zapisa, to ovu
proznu formu ini raznovrsnom, pa ona obiluje razliitim oblikovnim meto-
dama, od dijaloke, dramske, dokumentarne, pripovijedanja u obliku pisma,
prianja u obliku dnevnika, metode toka svijesti ili unutranjeg monologa, kao
i metode niza pripovjednih oblika u prvom licu u okviru treeg lica.
U svojoj studiji O romanu, Mihail Bahtin pie o osnovnim tipovima
kompoziciono-stilskih jedinstava na koja se obino razlae romaneskna cje-
lina: neposredno autorsko, knjievno-umjetniko pripovijedanje (u njegovim
najrazliitijim varijantama); stilizacija razliitih oblika usmenog pripovijeda-
nja u svakodnevici; stilizacija razliitih oblika poluknjievnog pripovijedanja
u svakodnevici (pisma, dnevnici); razliiti oblici knjievnog vanumjetnikog
autorskog govora (moralno-filozofska, nauna razmatranja, retorika dekla-
macija, etnografski opisi, protokolarna obavjetenja i slino) i, najzad, stil-
ski individualizovani govor junaka Ulazei u roman, nastavlja Bahtin, ta
raznorodna stilska jedinstva slau se u njemu u skladan umjetniki sistem i
potinjavaju se viem stilskom jedinstvu celine, koje se ne smije poistovjetiti
ni sa jednim njemu potinjenim jedinstvom (Bahtin 1989: 400).
U dijalogu izmeu oca, Velikog itaa i sina, Mladog Filozofa, pisac
smatra da se prava istina nalazi u knjievnosti. Kroz preplitanje ivotnih pria
oca i sina, pisac ukazuje i na potrebnu dozu hrabrosti koja omoguava traga-
nje za prostorima slobode i istine. Nalik Pekievom konceptu, u prikazu
Traganja za slobodom navodi Bogi Rakoevi, po kojem pisanje mora biti
uslovljeno stvarnou, ali i konceptualizmu iji je moto rad sa tuim govo-
rom, Jovanovi u ovoj fragmentarnoj, mozaikoj knjizi rea razliite sliice
iz sopstvene, kao i prolosti uopte. Od kvantne fizike do onih iz porodinog
albuma, od civilizacijskih uzleta do nevienog ljudskog posrnua devedesetih
godina prolog vijeka kada se, kako pisac kae, u Crnoj Gori 'vodi estoki
verbalni graanski rat' i kada njome 'mariraju sve ideologije koje je zapamtio
ovaj vijek'. To je vrijeme nalik seizmikim promjenama unutar autobiograf-
skog nukleusa gdje je pisac duboko svjestan svoje unutranje emigracije i toga
gdje se nalazi (Rakoevi 2011: 145).
157
Junak Veliki ita je kao svoj manifest odabrao pjesmu grkog pjesnika
koji je ivio u Aleksandriji u drugoj polovini XIX i prvom dijelu XX vijeka
Konstantina Kavafija. Stihovi pjesme Ono tomoe glase: Ako ba ne moe
od svog ivota/ da uini ono to hoe,/ pokuaj bar da postigne/ ono to
moe: ne uniavaj ga/ preestim druenjem sa svijetom,/ silnim izlascima i
razgovorima./ Ne uniavaj ga razbacivanjem,/ estim razvlaenjem i izlaga-
njem/ svakodnevnoj gluposti/ veza i susreta/ da ne postane dosadan/ kao da je
tu. Pri kraju romana Platonov plaBorislav Jovanovi zakljuuje: Ako bi
danas voskrsao Platon, ovaj svijet bi mu bio stran (Jovanovi 2011: 146).
Kako je unutranja kompozicija romana bazirana na dramskom zapletu,
junaci romana izrastaju iz primarnog dramskog konflikta. Oni se obrauna-
vaju sa psiholoskim, socijalnim, idejnim, moralnim i ostalim protivurjeno-
stima koje drutvo i vrijeme u sebi nose i u koje oni ne mogu da se uklope i
integriu. Uslijed spomenute nekompatibilnosti izmeu svijeta u junakovim
duama i spoljanjeg svijeta, i otac i sin nose peat traginog. Njihov se psi-
hiki ivot ne odvija iskljuivo pod uticajem svjesnih uzrono-posljedinih
logikih zakonitosti, ve se odigrava i na planu nesvjesnog, afektivnom nivou
na kojem se misli i osjeaji sklapaju u originalan umjetniki vitra.
Zahvaljujui bogatom znaenjskom spektru roman Platonov pla
moemo posmatrati istovremeno kao moderni i postmoderni roman, iji su
kompleksni i zahtjevni za tumaenje slojevi obogaeni grupisanjem anegdo-
ta, velikim brojem homonima i raskonoj lepezi stilogenih sredstava, meu
kojima preovlauju metafora i metonimija, to sve zajedno ini da ono odie
unutranjom ritminou i muzikalnou. Snaga pievog jezika i naina iz-
raavanja predstavlja osnovni parametar pri procjenjivanju pievog talenta.
Kreativno sazrijevanje Borislava Jovanovia se ogleda u uvjerljivo prikazanoj
slici konkretne ivotne stvarnosti, sistema razmiljanja i vrijednosti koje mo-
derno drutvo namee, naeg sistema selekcije i davanja prioriteta onome to
smatramo sutinski vanim.
Putem romana Homerov arhipelag (Centralna narodna biblioteka Crne
Gore ure Crnojevi, 2013) u jo jednoj varijanti Jovanovi kreira litera-
turu kao iskustvo itaoca kroz mogunost da se sagleda realnost ovjekovog
totaliteta. U ovom djelu pisac modeluje svojevrstan palimpsest, satkan od ra-
znovrsnih fragmenata, koji se motivski i problemski meusobno prepliu i na-
dovezuju. Postmoderni okvir njegove naracije podrazumijeva citate, navoe-
nje djela i autora koji su obiljeili istoriju svjetske knjievnosti, kao i vanije
civilizacijske odrednice ovjeanstva, u recenziji ovom ostvarenju istakao je
Bogi Rakoevi. On nastoji da bude tamo e je nastala i ostala ljepota svije-
ta, njegova neprestana zagonetnost, pa otuda u irokoj narativnoj lepezi varira
mnoge elemente opaajnog svijeta, kao i globalnog civilizacijskog naslijea.
158
Jovanovi i nizom filozofema ispituje neka ustaljena shvatanja i sviknute vri-

jednosti, a prije svega sopstvenu poziciju u otuenom i haotinom svijetu.
Jedan od prepoznatljivih zakljuaka nakon sopstvenog odmjeravanja s takvim
svijetom glasi: Kad se nema vie kud, kad je kraj svih krajeva, okrenimo se
sebi, a ini se kako knjigom provijava njena objedinjavajua poenta: Imati
rijei, krilate rijei, umjesto svega (Rakoevi 2013: 167).
Jovanovi nam doarava ta znai biti pisac u vrijeme epohalnih doga-
aja i promjena, u kontekstu dinamino koncipiranog teksta koji ukazuje na
misaonog pisca koji paljivo i suvereno raspolae snagom umjetnike rije-
i. Kroz Homerov arhipelag provijava duh helenskog doba i antike, u okviru
kojeg nam pisac predoava moralne obrasce i primjere ponaanja u ivotu,
podsjeajui nas na Platonovo djelo Drava, u kojem je ovaj filozof kazao da
je zadatak mitologije i filozofije da uvrste hvale vrijedna ljudska ponaanja i
da pokau ljudima kako treba ispravno ivjeti.
Ovaj polihistor i erudita, istakao je edomir Bogievi, suptilni zna-
lac tanane niti ljudskog bivstva od praizvora i pramaterije do etike i poetike,
kao supstancionalne strukture miljenja bia u ijem je sreditu ovjek i nje-
govo dostojanstvo, u Minervin hram spoznanja prinio je kapitalni dar svog
stvaralakog duha posveenog epistemologiji mita i logosa kao djelatnih obli-
ka ljudskog bivstva, to filozofsku ekspresiju reflektiraju preko fundamental-
nih toposa duhovne batine ovjeanstva - filozofski roman o ovjeku i mitu,
o knjizi i ivotu, o pisanju kao strasti ivljenja, o ljepoti etikog i nadahnu-
u poetikog, o umstvenim projekcijama ovjekovim kroz vrijeme i prostor
(Bogievi 2014: 16).
U nastavku teksta Bogievi zakljuuje da je crnogorska duhovnost do-
bila svoj Sofijin svet, svog Justejna Gordnera, autora uvenog romana o istoriji
filozofije, ali sa razlikom to je Jovanovi napisao filozofski roman o povije-
sti mita i logosa u funkciji prosvjetljenja ljudskog duha, etike utemeljenosti
miljenja i bia, te humanistike vizije ovjeka i njegove sudbine. Roman se
sastoji iz sedam poglavlja, to simboliki ini sedam Helijevih Rijeka i sedam
otoka u akvatorijumu izmeu Scile i Haribde, koji okruuje Arhipelag kao
fenomen bura, oluja i brodolomnika. U dramaturgiji duhovnog naslijea, pi-
sac nas vraa u prapoetke ljudske poetike, sa priama koje su nam darovale
muze, u prvom redu ker sjeanja Mnemosina.
Na palubi jedrenjaka Marija Magdalena odvija se veliki simpozijum mu-
drosti duha, filozofskih rasprava o ustrojstvu drutvenih formacija i poloaju
ovjeka, kroz koji defiluju antiki junaci, od Odiseja i Parisa do Sizifa i Dioge-
na. Istovremeno, iskrsavaju i likovi iz savremenijeg stvaralatva, poput Dantea,
Leonarda da Vinija i Herdera. Monoloki traktati potiu iz usta Plejada - se-
dam Atlantovih keri, ljubimica bogova i ljudi, koje su izvrle samoubistvo kad
159
su shvatile da njihov otac Atlas mora na leima da dri nebeski svod, nakon
ega ih je Zevs pretvorio u zvijezde. Pisac nam poruuje da bez mudrosti i du-
hovnosti nema vrline, a bez vrline nema nieg osim povratka u haos.
Pisac Jovanovi, nastavlja Bogievi svoja zapaanja o ovom neobi-
nom filozofskom romanu i stvaralakom postupku njegovog autora, iskazuje
snanu ekspresiju eruditskih potencijala svog stvaralakog duha, potvrujui
da veliki pisac moe biti samo onaj koji poznaje povijest svih vremena, jer
se kroz takvu sintezu putem velike filozofske strukture ljudskog miljenja na
putu od haosa do logosa svijet oblikuje po mjeri ovjenosti. Beoug ostva-
renja prethodnih narataja i njihovog svijeta mrtvih nadovezuje se u lancu
otkria ljudskog duha novih narataja, jer su sve pojave u svijetu djelovi op-
teg logosa, a mitologija kolijevka, djetinjstvo ovjeanstva i trajna odlika
ljudske kulture (an Batista Viko), a oblici filozofskog miljenja udrueni sa
mitologijom i poetikom praizvor najdragocjenijeg blaga ljudske kulture, zbog
ega su jezik, mit, filozofija, antropologija, pjesnitvo i knjievnost jedno isto
(Herder) i kao takvi neophodan uslov i pramaterija svake nauke, poezije i um-
jetnosti (eling) (Bogievi 2014: 16).
Pisac postavlja pitanje ima li ovjeka bez sizifovskog napora jer je po-
trebno sakupiti snagu poput Sizifa, ponijeti teret ivota i valjati ga uzbrdo,
da bi zakljuio: Treba saovjekovati, to je moja Plutarhova rije. Srdano
uestvovati, kako u srei, tako i nesrei svojih saljudi i biti ovjek meu lju-
dima. To je put eutimije. Ona od svakog dana napravi praznik (Jovanovi
2013: 134). Atorska kovanica saovjekovati, predstavlja novu etiku dimen-
ziju njegovog rjenika, prerastajui u sinonim za humanitet, meusobnu tole-
ranciju i razumijevanje. Ovako koncipirana poruka etira Jovanovia, ija je
filozofija primarno okrenuta duhovnim potrebama samog ovjeka, upozorava
ovjeansvo i njegove kormilare na potrebu stalnog preispitivanja, jer kako je
Njego napisao tajna ovjeku ovjekje najvia.
U ostvarenju Laureta koji u podnaslovu nosi naziv: Roman o piscu i
asnoj sestri, (Nacionalna biblioteka Crne Gore ura Crnojevi, Cetinje,
2015), autor prati traginu sudbinu glavne junakinje u vrtlogu zbivanja naj-
veeg zla dvadesetog vijeka Holokausta. Pisac je apostrofirano djelo kon-
cipirao iz sedam naizgled samostalnih, a sutinski veoma povezanih cjelina
koje objedinjuju Pisac kao glavni muki lik i Laureta, junakinja po kojoj je
naslovljen roman.
Glavni junak romana Pisac na samrtnoj uri preispituje posljednji in
svog ivota kao mogunost i izazov za novonastalu naraciju. Bavei se feno-
menom vlastite predsmrtne agonije, on razumijeva paradoks ljudske i vlastite
egzistencije: ovjek bi ivio tek kad umire. Tek tada se istinski dogaa sebi i
tek tada mu se ini da se zbiva ono to je bila samo neka daleka naznaka. Smrt
160
opisuje san, a san smrt. Trai se posljednja mogunost ometanja vremena kako
bi se odloilo njegovo crno zvono. ivot moe biti saet i u jednom blagorod-
nom pogledu (Jovanovi 2015: 9).
Taj blagorodni pogled Pisac prepoznaje u liku junakinje Laurete, koja
se pojavljuje u najdramatinijem trenutku njegovog ivota, dok prikopan za
aparate lei u bolnici. asna sestra je magian lik iz kojeg on crpi sopstve-
no iskustvo, umnoavajui ga simbolinim predstavama vezanim za spiralu
ivota i smrti i spiralu vasione. Ova knjiga sublimira univerzalnu premisu
ovjekovog boravka na zemlji jer svako ima svoju knjigu postanja.
U strukturnom pogledu ovo je veoma slojevit roman sa puno zahtjeva,
pitanja i isto toliko odgovora koji pokreu interaktivnost na liniji pisac-ita-
lac-djelo, to neodoljivo podsjea u trenucima najvee umjetnike uspjelosti
na roman Proljea Ivana Galeba Vladana Desnice, gdje se svaka slinost i
razliitost iscrpljuju detaljima borbe tame i svjetlosti, nade i beznaa, smisla i
besmisla ljudske egzistencije. Laureta, franjevaka sestra, u svojoj pedeseto-
godinjoj borbi za ljudski ivot onih koje njeguje, sa piscem ima neraskidivu
sponu ljubav prema literaturi i njenoj moi da od itaoca napravi velikog
kljuara njegovog rukopisa.
Nalazei izbor po srodnosti u geteovskom smislu, ona se pronalazi u
pievom djelu u kome otkriva smisao svoje literarne galaskije i bezrezervnog
pripadanja literaturi, dovodei svijet knjievnosti i umjetnikog stvaranja do
apsoluta svoga postojanja. Ona sopstvenu sudbinu u ovozemaljskom ivotu,
posmatra kao stradanje: Ako ne stradamo, nijesmo vidjeli nita (Jovanovi
2015: 56). Drugim rijeima, Bog se ne moe spoznati sem kroz patnju. Prva
njena dunost, kako ona shvata svoj poziv, treba da bude milost i blagoumlje.
Dopirui do same sutine humanih naela, Laureta povjerava piscu: Svi mi
imamo svoj oltar kojem prilaemo svoju rtvu. I svi smo mi dio pripovijedanja
svog ili tueg (Jovanovi 2015: 67).
Laureta je jedan od Pievih likova koji postoje u njegovoj imaginaciji
odavno, ali koju tek na samrti moe literarno da opredmeti kao blagog pratio-
ca koji ga svojom gorkom ivotnom priom provodi kroz njegovo nestajanje.
Autor Borislav Jovanovi sugerie Piscu da za umjetniko stvaranje i na sa-
mrtnoj uri postoji klju koji i kad stvaralac umre ostaje u njegovoj klonuloj
ruci. Ta nada jesu njegovi budui itaoci.
U recenziji romana Laureta pod nazivom Sopstveni kutakvenosti Dra-
gana Krenkovi-Brkovi uoava da su na protivurenosti sagraena dva lika
u romanu. Dok o asnoj sestri Laureti saznajemo obilje podataka vezanih za
njenu traginu sudbinu, o Piscu otkrivamo tek da je iz zetsko-brdskog zaviaja
i da udi da jo jednom skoi u zeleni vir Zete i ispije au snjeanice sa ne-
kog od katuna ispod Prekornice... Dominacija subjektivne svesti nad realnou
161
ogleda se u vie elemenata unutranje forme u pomerenom uglu pripove-

danja, u nainu izlaganja bez stroge racionalne strukture, kao i u korienju
dijaloga, monologa i unutranjeg monologa Pisca i asne sestre u svetovnom
ivotu poznate kao Morana Kraus i Morana Crnkovi (Krenkovi-Brkovi
2015: 129). Ovakav odabrani knjievni postupak iskljuuje strukturu hronolo-
kog iznoenja dogaaja, a uvodi strukturu subjektivnog psiholokog vremena.
Jovanovi odabira i proputa samo najdragocjeniji ivotni materijal
koji pretae u strukturu svog romana, da bi posredstvom empatije italac pod-
svjesno transponovao vlastita ivotna, emocionalna i misaona iskustva loci-
rajui se u kou junaka djela. Upoznajui nas sa akterima romana Laureta,
strahujui nad njihovom glavom i sudbinom, osjeajui prazninu pred njiho-
vom ivotnom promaenou Pisac i sam postaje aktivni elemenat u egzi-
stiranju romana. Ovim djelom u jo jednom vidu je demonstrirana stara misao
da literarana injenica predstavlja, uslovno reeno, popravljenu injenicu iz
ivota u kojoj je odbaeno sve to je sluajno i sporedno, a sa druge strane
sublimirano i koncentrisano sve to je karakteristino za ivot. Romaneskni
svijet Laureate manifestuje utisak punoe i zaokruenosti, a zadatak Pisca je
da itaocu predstavi smisao tog svijeta, prije svega njegove duboke paradok-
salnosti, neloginosti i protivurjenosti.
Pred kraj romanaPisac uoptava misao da ovjek uvijek tei neem vi-
em, ako nita drugo, vasiona e na vapaj i na apat prihvatiti kao dio nje.
Kao neodumiranje vrline (Jovanovi 2015: 89). Filozofski sloj romana, bolje
reeno metafiziki njegov nivo, veoma je pregnantan. U ovim se zavrnim
reenicama romana nalazi razrjeenje, odnosno odgovor da u svim ljudskim
burama i stradanjima ivota od Postanja do Holokausta, kroz Vrlinu je jedino
mogue postii proienje od Zla.
Borislav Jovanov, crnogorski knjievnik i knjievni kritiar u svom
novom romanu Laureta postavlja niz kljunih pitanja o svrsi i smislu um-
jetnosti, o temeljnim odrednicama ovjekove egzistencije u svijetu u kojem
dominiraju politiko zlo i sebinost, u recenziji romanu Dragan Radulovi
kritiki promilja osnovne problemske nukleuse ovog djela. Rije je o re-
fleksivnoj elegiji unutar koje se prepliu sudbine ljudi iji su ivoti obiljeeni
njihovom potrebom da prevladaju i nadiu nepovoljne okolnosti koje ih defi-
niu, dakle da na zadovoljavajui nain odgovore na pitanja: kako biti bolji od
postojeeg sebe, kako se moralno i duhovno uzdignuti pomou umjetnosti i
filozofije i to u svijetu koji niti za umjetnost, niti filozofiju nema ba dovoljno
sluha. Roman Borislava Jovanovia je lirska meditacija o prolaznosti, esto i
jezivo svjedoanstvo o uzaludnosti ovjekovih napora da u tvorevinama duha
pronae neophodnu utjehu, ali i jasna demonstracija da izvan duha nikakave
pouzdane utjehe ne postoji (Radulovi 2015: 137).
162
Uspjevi da vlastita razmatranja o literaturi i umjetnosti oformi na upe-

atljiv i osoben nain, Jovanovi je koncipirao djelo koje zavreuje panju
italaca ne samo crnogorskih, ve i nekadanjih jugoslovenskih prostora. Laj-
tmotiv ovog zanimljivog romana Mi smo u istoj klopci izmeu neba i zemlje,
prerasta u njegovu dominantnu ideju, koja se pokazuje kao jedna od nadree-
nih u njegovoj bogatoj znaenjskoj lepezi. Polazei od nihilizma savremenog
doba, autor zagovara pozitivne vrijednosti ovjeka i drutva, a spas od oaja
vidi u naglaavanju odgovornosti ovjeka za civilizovanje svijeta.
Literatura
Primarna:
Jovanovi, Borislav: Mala Moskva, Dignitas, Cetinje, 1998.

Jovanovi, Borislav: Bijeli gavran (Roman o Imaginarnoj Biblioteci u ne-
koloko itanja iliDnevnik ura Crnojevia), Centralna narodna biblio-
teka Crne Gore ure Crnojevi, Cetinje, 2011. Jovanovi, Borislav:
Platonov pla, Otvoreni kulturni forum, Cetinje, 2011.
Jovanovi, Borislav: Platonov pla, Otvoreni kulturni forum, Cetinje,
2011.
Jovanovi, Borislav: Homerov arhipelag, Centralna narodna biblioteka
Crne Gore ure Crnojevi, 2013.
Jovanovi, Borislav: Laureta (Roman o piscu i asnoj sestri), Nacionalna
biblioteka Crne Gore ure Crnojevi, Cetinje, 2015.
Sekundarna:
Bahtin. Mihail: O romanu (poglavlje: Iz predistorije romaneskne rei), No-

lit, Beograd, 1989, str. 400.
Hodi, Zuvdija: Izmeu Male Moskve i crnogorskog Makonda, Vijesti,
Art, 26. XII 2000, br. 6.
Jovanovi, Borislav: Crnogorski knjievni urbanitet (Nacionalna literatu-
ra na prelazu milenijaeseji, prikazi, lanci), Centralna narodna biblioteka
Crne Gore ure Crnojevi, Cetinje, 2005, str. 15.
Bajtal, Esad: Povijest o karakazanu na(r)cistike etno-histo(e)rije, pogo-
vor romanu Borislava Jovanovia Platonov pla, Otvoreni kulturni forum,
Cetinje, 2011, str. 234.
Simunovi, Vlatko: Iz riznice Crnojevia kroz san o biblioteci(Roman
Bijeli gavran Borislava Jovanovia predstavljen na Cetinju), Pobjeda, ru-
brika Kultura 12. IV 2011, str. 11.
163
Milji, Marjan-Mao: Imaginacija pretvorena u istoriju (Savremeni ro-

man 'Bijeli gavran' Borislava Jovanovia u izdanju CNB 'ure Crnoje-
vi'), Vijesti, Art, 22. V 2011, str. 10.
urovi, Jelena: Rije izdavaa, u romanu Borislava Jovanovia Bijeli
gavran (Roman o Imaginarnoj Biblioteci u nekoloko itanja iliDnevnik
ura Crnojevia), Centralna narodna biblioteka Crne Gore ure Cr-
nojevi, Cetinje, 2011, str. 6.
Goranovi, Pavle: San o biblioteci, pogovor romanu Borislava Jovanovia
Bijeli gavran, Centralna narodna biblioteka Crne Gore ure Crnojevi,
Cetinje, 2011, str. 247.
Milji, Marjan: Jedinstveno i netipino djelo (O romanu Borislava Jovano-
via 'Bijeli gavran' - izvod iz recenzije), Centralna narodna biblioteka Crne
Gore ure Crnojevi, Cetinje, 2011, str. 255.
Rakoevi, Bogi: Mitsko svetilite (Knjievni spomenik uru Crnojevi-
u, crnogorskojduhovnosti), Pobjeda, Agora, 7. V 2012, str. 13.
Simunovi, Vlatko: Smrt zaviaja i njegovo uskrsnue (Knjige koje (ne)
morate itati: 'Bijeligavran' Borislava Jovanovia, Pobjeda, rubrika Kul-
tura, 21. IV 2012, str. 6.
Rakoevi, Bogi: Traganja za slobodom (Borislav Jovanovi: 'Platonov
pla',Otvoreni kulturni forum, Cetinje, 2011), Narodna biblioteka Rado-
sav Ljumovi, Podgorica, 2013, str. 145.
Simunovi, Vlatko: Prava istorija je u knjievnosti (Roman Borislava Jo-
vanovia 'Platonovpla predstavljen u Podgorici), Pobjeda, 15. III 2013,
str. 11.
Rakoevi, Bogi: Hibridna knjiga (Borislav Jovanovi 'Platonov pla',
Otvoreni kulturniforum), Cetinje, Pobjeda, rubrika Kultura, 3. VI 2013,
str. 12.
Simunovi, Vlatko: Roman o djetinjstvu koje nas ponovo raa (Knjige koje
(ne)morate proitati: 'Platonov pla', Borislav Jovanovi), Pobjeda, rubri-
ka Kultura, 22. VI 2013, str. 9.
Bajtal, Esad: Svjedoanstvo o pobuni, Vijesti, Art, 19. I 2013, str. 14.
Bogievi, edomir: Filozofski roman o ovjeku i mitu (Borislav Jovanovi:
'Homerov arhipelag', Cetinje, 2013), rubrika Kultura, 18. I 2014, str. 16.
Krenkovi-Brkovi, Dragana: Sopstveni kutak venosti, pogovor romanu
Laureta (Roman o piscu i asnoj sestri), Nacionalna biblioteka Crne Gore
ure Crnojevi, Cetinje, 2015, str. 128.
Radulovi, Dragan: Recenzija na roman Borislava Jovanovia 'Laureta',
Nacionalna biblioteka Crne Gore ure Crnojevi, Cetinje, 2015, str. 128.
164
REBEL TESTIMONIES
(Borislav Jovanovis Novels)
In this paper, the author introduces the public to critical and analytical
aspects of approaches to novels of Montenegrin writer Borislav Jovanovi, a
very versatile and prolific author whose rich creative oeuvre includes novels
and collections of poetry, literary criticism and journalism, as well as books
for children. Jovanovi also dealt with themes from Montenegrin cultural
history and as a poet he was awarded Ratkovis award, the most important
Montenegrin recognition in the field of poetry.

Key words: Montenegrin literature, Borislav Jovanovi, novel, history,
tradition
165
UDK 821.163.42.09-31
Izvorni nauni rad
Zlata UNDALI (Osijek)
zsundalic@ffos.hr
SEKUNDARNI ANROVI U ODMETNIKU
U radu naslovljenom Sekundarni anrovi u 'Odmetniku'

sredinji je predmet istraivanja roman Ivana Antunovia Od-
metnik (1875). Nakon uvodne bio-bibliografijske kontekstuali-
cije pozornost je usmjerena na istraivanje Antunovieve epi-
stolarne skrivene poetike. Naime, Pavao Pavlii je napisao
da stari hrvatski pisci nisu pisali poetike traktate, ali da su zato
saeto u uvodnim posvetnim tekstovima svojih djela progova-
rali o svojim poetikim stavovima (P. Pavlii, Skrivena teori-
ja, 2006). Prozna poetika biskupa Antunovia nije skrivena u
posvetama njegovih djela nego u pismima upuenim razliitim
naslovnicima. Stoga se u radu istrauje (ne)korespondentnost
Antunovievih teorijskih stavova i konkretnog romanesknog
ostvarenja (Odmetnik). Nakon saetog prikaza knjievnopovi-
jesnih i knjievnoteroijskih itanja Odmetnika istrauju se se-
kundarni anrovi utkani u njegov romaneskni svijet. Naime, za
roman se kae da je hibridni knjievni anr, sinteza raznolikih
komponenata i govora, anr koji je sposoban za razliite formal-
ne i sadrajne preobrazbe (K. Nemec, Povijest hrvatskog roma-
na, 1995). Stoga je u radu pozornost usmjerena na detektiranje
kako nabonih sekundarnih anrova (katekizam, molitva, bla-
goslov) i njihove funkcionalne uklopljenosti u tekst tako i onih
drugih nenabonih (dnevnik). U zakljunom se dijelu govori i o
tome koliko se Antunoviev roman Odmetnik uklapa u poetke
hrvatskog romana u 19. stoljeu.
Kljune rijei: Ivan Antunovi, Odmetnik, Antunovieva po-
etika, roman
167
Zlata UNDALI
1. O Starom Rodoljubu
U jednom od novijih prikaza i izbora iz romanesknog stvaralatva hr-

vatskih pisaca u Vojvodini, Milovan Mikovi je obuhvatio razdoblje od 1875.
godine do naih dana, odnosno do 2008. godine kada je objavio tekst Ro-
man u knjievnosti Hrvata u Vojvodini (2008: 354). Izbor tekstova je odredio
trima kriterijima: povijesnim, zemljopisnim, knjievnopovijesnim, ali moglo
bi se govoriti i o etvrtom kriteriju: Ulomci iz romana, u ovom izboru, pisani
su perom pisaca koji u do sada tiskanim antologijama, zbornicima, leksiko-
nima i sl. mahom nisu bili ak ni spomenuti, a djelo onih koji se tek ovlano
navode nije osvijetljeno niti je valorizirano. (Mikovi, 2008: 4) Rije je o
knjievnosti koja nastaje na rubu hrvatskog jezinog i kulturnog prostora, iji
je identitet bio i jest izloen stalnim pritiscima i asimilaciji. Potvruje to i
prvi hrvatski romanopisac u Vojvodini Ivan Antunovi (Kunbaja, 19. 6. 1815
Kalaa, 13. 1. 1888), ije se ime u povijesti knjievnosti Bunjevaca obino
spominje odmah nakon fra GrguraPetalia (17551809), prema miljenju ne-
kih povjesniara prvog bunjevakog pjesnika (Tolj, 2002: 342), mada postoje
i drugaija miljenja1.
Biskup Antunovi je pokrenuo preporod podunavskih Hrvata izvan Hr-
vatske. Nepokolebljivo je i uporno silnu energiju ulagao u ouvanje narodnih
prava. Ustrajno je radio na buenju hrvatske nacionalne svijesti kod Bunje-
vaca i okaca koji su bili izloeni odhrvaivanju i asimilatorskoj politici. Po-
sao je bio teak. Bla Modroi 1876. godine pie: Bunjevci i okci ugarski
dugo su spavali. (citirano prema Evetovi, Krmpoti, 2002: 64) U funkciju
buenja i ouvanja nacionalnoga identiteta Antunovi nije stavljao samo dru-
tvenopolitiki i vjerski rad nego i novine2, i knjievni asopis, i samu knjiev-
nost. ak i onda kada je na poziv na pretplatu tjednika Bunjavako-okakih
novina (1869) dobio odgovor bakoga plemstva i graanstva Vi ste gospo-
dine zakasnili, mi smo se ve pomadarili. (citirano prema Mikovi, 2008:
10) nije se pokolebao i (...) tiska novine u kojima itatelju nudi sve to mu
moe koristiti od politike do zabave (...). (Mikovi, 2008: 10) Da se u funk-
ciju nacionalnopolitikih interesa treba staviti sve, pa i knjievnost, svjedoi
1
U hrvatske pisce ugarskog Podunavlja do kraja 18. stoljea Milovan Mikovi ubraja: Mi-
hovila Radnia (16361707), Lovru Brauljevia (16851737), Ivana Mirka (Emerika) Pa-
via (17161780), Luku ilia (r. po. 18. st. 1771), Adama Pataia (17161784), Adama
Adalberta Baria (17421813), Ivana Nepomuka Ambrozovia (17891869), i tek onda
navodi i Grgura Petalia (17551809). (Mikovi, 2003: 57)
2
U pismu nepoznatom Srbinu u Novom Sadu Antunovi je opisao kako je postao i novinar:
(...) u to vrime ja ni sam neznam kako me napane misao da valja i ba po novina naem
puku pomoi i tako ja postade novinarom ex necesse (...). (iz pisma nepoznatom Srbinu
u Novom Sadu, 25 veljae 1871. god.)
168
Sekundarni anrovi u Odmetniku
i Antunovieva korespondencija s Ilijom Okrugiem3. Tako kae da svoje pu-

topisne crtice po Italiji biljei primarno iz prosvjetiteljskih pobuda: Al prvo,
moja nakana je bila, samo to za na rod zabiljeiti (...). (iz pisma Iliji Okru-
gliu, 4 veljae 1871 god.) U svom preporoditeljskom poslu nije tedio ni
vlastito zdravlje ni novac. Tako se ali da su njegove ostarele sile nedostatne
za takav posao, a more ga i prokleti uljevi koji mu ne daju ni sjediti ni stajati
(iz pisma Iliji Okrugliu, 9 kolovoza 1875 god.), ali se da ga je posao oko no-
vina izcidio, posebice tiskar Maar s kojim se mora ophoditi ko s jajetom
jer nam nije prijatelj (iz pisma Iliji Okrugliu, 4 veljae 1871 god.). Napisao
je da je Slaven kadar zatajiti i oca, i mater, i jezik i sluiti drugome: Slavjan
uen, trgovac, zanatlija i bogat poljodjelac se izrodi i priliva u tudju krv, da
tudje tilo snai. (iz pisma Iliji Okrugliu, 19 studenoga 1871 god.) Iako su,
dakle, problemi bili posvuda, on ipak nije odustajao od svojega puka i bue-
nja njegove nacionalne svijesti: (...) no al zato sve do groba rad sam rodu
sluiti i togod bude sile i vrimena to u njemu rtvovat (...). (iz pisma Iliji
Okrugliu, 30 oujka 1875 god.) U svojim pismima je napisao da svom rodu
eli biti popom i uiteljem (iz pisma Iliji Okrugliu, 20 rujna 1875 god.) i
to iz vrlo jednostavnog razloga: Ovi Bunjeci su mi izrasli uz srce (...). (iz
pisma Iliji Okrugliu, 3 rujna 1879 god.) O svojoj ljubavi prema bunjevakom
rodu na drugom je mjestu ovaj Stari Rodoljub, kako se potpisivao, napisao:
(...) jerbo sam uviren da moe biti umnijih, razsvitljenijih Bunjevaca nego
to sam ja, al da ima koji bi vema ljubio svoj rod, to nedozvoljavam: tako
moe al ne vema ljubit no to ga ja ljubim. (iz pisma enu Duliu, Kalaa,
16 studenog 1878 god.) O njegovoj ljubavi prema hrvatskome rodu svjedoi
i njegov ivotopisac Ivan Evetovi: Prije svega stavimo pitanje, to je njega
ponukalo, da se pred svoju starost knjigi i tekoj zadai uredjivanja, izdavanja
novina posveti? Jedino neizkljuivo ljubav roda bunjevako-okakog i tenja
za njegovim blagostanjem. (I. Evetovi, 2002: 24) A Matija Evetovi dodaje:
Antunovi je svojim Novinama sprijeio maarizaciju Bunjevaca i okaca.
(Evetovi, Krmpoti, 2002: 68)
3
Sauvana Antunovieva korespondencija broji 59 pisama na hrvatskom i maarskom jezi-
ku; naslovnika je bilo dvadesetak i vie (dio pisama je uniten). Pisma se mogu razvrstati
u etiri skupine: u prvu skupinu spadaju pisma kojima potie zbliavanje i sjedinjenje svih
junih Slavena; u drugu skupinu spadaju pisma kojima potie buenje nacionalne svijesti;
u treu skupinu spadaju pisma kojima potie borbu za svetu vjeru i narodnu prosvjetu, a
u etvrtu skupinu spadaju pisma u kojima govori o pitanjima iz sveenikog, narodnog,
politikog i javnog ivota (Evetovi, Krmpoti, 2002: 169).
169
Zlata UNDALI
2. O skrivenoj poetici
U knjizi Skrivena teorija (2006) Pavao Pavlii je napisao da stari hr-

vatski pisci nisu pisali poetike traktate, a kada bi i zapisali neki svoj osvrt na
poetika pitanja, obino bi to inili saeto i u uvodnim posvetnim tekstovima
svojih djela (Pavlii, 2006: 5). Poetika biskupa Antunovia nije skrivena u
posvetama njegovih proznih djela nego u pismima upuenim razliitim na-
slovnicima.
Svome rodu posvetio je biskup Antunovi cijeloga sebe, sav svoj rad
za koji je bio kolovan, ali i onaj za koji nije bio kolovan: Dakle naumio
sam i ja da budem spisateljem, pa sam poo na to polje, neimavi ni jezika
ni smisli. (iz pisma Iliji Okrugliu, 15 sijenja 1876 god.) Knjievnim se
radom poeo baviti kao pedesetpetogodinjak (1870), kada je pokrenuo poli-
tiki list Bunjevake i okake Novine koje od godine 1873. do 1875. izlaze
kao Bunjevaka i okaka Vila. U drugom broju Vile (9 sijenja 1873) bio je
odreen i njezin cilj ouvanje i razvoj narodne samosvijesti, a ne sluenje
tuim interesima: Mi vie neemo da budemo zaklopci tudjega lonca, a niti
noice svaijega stolca... (citirano prema Evetovi, Krmpoti, 2002: 69) A
Bla Modroi dodaje da ugarski Bunjevci i okci vie nee biti kao do sada
orbine orbe orba, nego e se boriti za: narodnost, slobodu i jezik (citira-
no prema Evetovi, Krmpoti, 2002: 70, 71).Narodu je trebalo pokazati put
ka prosvjeti, a prosvjetom put ka slobodi. Godine 1875. urednitvo je bolesni
Stari Rodoljub predao Blau Modroiu koji je Vilu ureivao do 1876. godine
kada je zbog novanih potekoa morala biti ugaena, jer oni kojima je bila
namijenjena, ugarskim Bunjevcima i okcima, najmanje su je kupovali.
Jo za vrijeme izdavanja Novina i Vile tiskao je Antunovi Poune
iskrice (1872), putopisne crtice po Italiji. Antunovi je sam napisao da spisa-
teljskom poslu nije dorastao jer se za njega nije kolovao kada je bilo potreb-
no, a ipak pie jer se nada da e u njegovim priama njegov rod pronai neto
korisno. Iliji Okrugiu pie: Ako e te njeto koristnog za rod naji, veoma
u se radovati. To ne mislim da bi u ovoj to bilo, to bi pravilan spisateljskim
odgovaralo, ja ovime ni u jednoj struci nisam dorastao, jel se za spisatelja ni-
kad nisam kako bi bilo trebovalo u mladjihgodinahpripravljao, a sad nit vrie-
me, nit sile, nit one duevne nit one tvarne, za ovo se vie u meni nenalazi,
dakle: dat pira, dat poma, quinonhabetaliadona. (iz pisma Iliji Okrugliu, 9
kolovoza 1875 god.)
Prema sebi kao piscu pria i romana nije imao visoko miljenje. Bio
je svjestan brojnih svojih spisateljskih mana, kao na primjer: ne uspijeva do
kraja prie zadrati poetnu jasnou misli i ideja, nedostaje mu bogatstvo hr-
170
vatskog jezika jer se u njegovu drutvu previe uje maartina4 (iz pisma
Iliji Okrugliu, 18 rujna 1875 god.), a za svoj stil pisanja kae da je krnjav,
bljutav i mlitav (iz pisma Iliji Okrugliu, 15 sijenja 1876 god.). Svoj spisa-
teljski rad nazivao jenevinim vibanjem (...) koje ako nee nikom koristiti,
barem nee ni koditi (...).(iz pisma Iliji Okrugliu, 15 sijenja 1876 god.)
I pored toga pisanje mu je bilo najmiliji posao. U pismu Evetoviu pie: Ja
sam hvala dragom Bogu neto osnaio, al se moram uvati, te moj najmiliji
poso spisateljski nastaviti ne moem (...). (iz pisma Ivanu Evetoviu, Kalaa,
18 srpnja 1887 god.) Svojim je pisanjem elio pomoi drugima, ali i samome
sebi. Iliji Okrugiu pie: Ove zime moram jednu (knjigu op. Z. .) napisat
za nae popende, a naravno nae biskupije, te kad ju protiju, znam da e ih
biti, koji e mi i to magjarski okresat, a oni Niemcisakramentirat; al moram
pisat, jel nemoem mirovat. (iz pisma Iliji Okrugliu, 20 studenog 1879
god.) Antunovi zna da njegove knjige nee biti nagraivane, da ih Matica
nee odabrati i predloiti za vrijedne nagrade: Jel to iz mojih rukuh izlazi,
to sve tako izgleda, kao kudelja, to su ju na Urbariumu babe grebenale.
(iz pisma Iliji Okrugliu, 21 prosinca 1879 god.) Iako ni on, a ni drugi, nisu
imali visoko miljenje o njegovim djelima, ipak je kao iskusan pisac dijelio
savjete drugim piscima kada bi im presuila pjesnika inspiracija, pa tako i
Iliji Okrugiu s kojim se intenzivno dopisivao. Ponueni savjet razotkriva i
Antunovievu kreativnu spisateljsku radionicu: A to se tie drugog lieka ja
u Vam (Okrugiu op. Z. .) kazat onaj koga ja uporabljam kadgod hou da
to inim alnajskole prije no to zamem pisat i to uviek najprije kleknuvi
vrim pred propelom onu molitvu: Veni sancteSpiritus! Pak ti onda uzmem
Sv. Pismo i proitam jedno poglavlje prije podne, novoga poslje starog zakona
i to svaki put, zatim sjednem pisat prije podne, a poslije opet drugo to titi.
Ovo inim od mnogo godinah i uvjerio sam se, da ovo ne inim, ne bi umio ni
jednu knjigu napisat. Probate etquodrectasunttenete. Ipak, imade dnevih, kad
je ovjek sterilis kao Sara i Ana, e pa da ne dogje Bog u pomo, nigda se ne bi
plodilo ikakvo djelo. (iz pisma Iliji Okrugliu, 11 veljae 1880 god.)
Antunovi je svjestan sloenosti problema koji ga okruuju: nedostaju i
pisci i djela na narodnom jeziku, ali nedostaje i itateljstvo: (...) dakle s jedne
strane na svoja ramena uzeh teret sve obavljat (u svezi tiskanja novina op. Z.
.), s druge jo i publiku tijuu stvarat, to je podhvat, s kojim se hrvat trieba
ne mnogo smionosti, nego velike porcie ludosti (...). (iz pisma Nepoznatom
4
Kad poimam pisat, kau ljudi, onda su slova i rieirazgovetne, al to dalje idjem, to se sve
vemaspletjem; ba isto je kod mene u tilu, to dalje to nerazumijim postajem, naravno
zato jer ne posjedujem naeg lipog jezika bogatstvo, pa se neumim tako izrazit kako bi va-
ljalo, budu brzam, to i manje mislim o rieima, no to bi trebalo. (iz pisma Iliji Okrugliu,
18 rujna 1875 god.)
171
Zlata UNDALI
Srbinu u Novom Sadu, 25 veljae 1871 god.), to za Antunovia i nije neka

novost, jer sam priznaje da su za njega znali rei da je Antunovi poludio
(iz pisma Nepoznatom Srbinu u Novom Sadu, 25 veljae 1871 god.). Dok je
u matinoj hrvatskoj knjievnosti proces formiranja domae itateljske publi-
ke zapoela rana novelistika iz vremena Bachova apsolutizma (18511860),
tzv. hajduko-turska i pseudopovijesna novelistika (Nemec, 1995: 55), u knji-
evnosti podunavskih Hrvata Antunovi je gotovo sve odraivao sam. Bio
je svjestan da u tom poslu znaajnu ulogu ima upravoena: Ja sam u dubini
srca odavna uvjeren, da kao to na polju vjerskom donekle nema napretka,
dok se divne kreposti Vjera, Ufanje i Ljubav ne ugniezde u grudima krasnog
spola, da se narodnost nikad nee u rodu udomiti, dok se djevice i gospoje ne
zauzmu, dok te liepe due nebudunadahnjene dondle emo raditi, ali neemo
vidjeti ploda... (iz pisma Jelisavi Prasniki ro. Berti, Kalaa, 23 prosinca
1872 god.).
Ono to je Antunovi kritiki zapisao o samome sebi, ponovili su i knji-
evni povjesniari: Antunovi nije bio po zanatu knjievnik, ali kako je imao
veliko obilje iskustva i znanja, nije ih ostavio neiskoriene; htio je i to prije
smrti predati narodu. Da je bila knjievnost razvijena u Bunjevaca i u srednjoj
koliini, Antunovi se moda ne bi pojavio na knjievnom polju. Ali tako
osjeajui veliku knjievnu prazninu, on se je dao na pisanje knjiga u ezde-
setim godinama starakog ivota. (Tolj, 2002: 342) Ni suvremene prosudbe
njegova knjievnog rada nisu donijele znaajnije pomake u smislu pronala-
enja velike umjetnike vrijednosti: Zato ne treba u djelima Antunovievim
(bez obzira na sadraj) traiti znanost i znanstvenu obradbu; nema u njegovim
djelima sustavnosti, nema istoe jezika, niti mu je reenica uvijek jasna.
(Sekuli, 1994: 94)
3. O Odmetniku
Nakon pokretanja i izdavanja Bunjevakih i okakihNovina (1870) i

Bunjevake i okakeVile (1872),nakon objavljenih Pounih iskrica (1872),
putopisnih crtica po Italiji iz 1869. godine te Slavjana (1875) u kojemu opi-
suje blagdansku svakodnevicu svojih Bunjevaca, objavio je Antunovi i svoj
prvi romanOdmetnik (1875). Njegovo su tiskanje pratile financijske tekoe o
kojima pie Iliji Okrugiu: Sad imam jednu ovakve vrsti drugu knjigu, ova
mislim da ima vie koristnog u sebi, al s ovom moram da ekam, jelnovacah
nemam, da je tiskam zasad. (iz pisma Iliji Okrugiu, 9 kolovoza 1875 god.)
Odmetnik pripada prozi preporodne knjievnosti u ugarskom Podunavlju, za
koju struka kae da je inspirirana prolou, rodoljubljem i folklornim kul-
tom (Kiki, 1971: 13).
172
U antologijama proze podunavskih Hrvata odlomci iz Odmetnika su

nezaobilazni (Kiki, 1971: 108114; Mikovi, 2008: 5567). Knjievna ga
historiografija smjeta u drugo razdoblje, preporodno. Naime, u periodizaciji
knjievnosti podunavskih Hrvata govori se o nekoliko razdoblja: 1. razdoblje
od vremena do seoba u Podunavlje do poetka preporoda; 2. razdoblje od
1870. do 1918. godine; 3. razdoblje poslije Prvog svjetskog rata; 4. razdoblje
poslije Drugog svjetskog rata; 5. razdoblje od devetog desetljea 20. stoljea
(nakon raspada SFRJ) (Mikovi, 2003: 41).
Antunovievim Odmetnikom (1875) zapoinje razdoblje romana pre-
porodnog vremena, a prethodi mu ep Grgura Petalia Dostojna plemenite
Bacske starih uspomena... (1790): Roman zapoinje tamo gdje se zavrava
klasian ep. Doima se kao da je ep uvao i ustupio mjesto romanu. (Mikovi,
2003: 43) Do 2008. godine u regionalnoj je knjievnosti podunavskih Hrvata
napisano oko 70 romanesknih djela koja su, uglavnom, vezana uz urbana sre-
dita Bake i Srijema, jer roman je djelo grada (Mikovi, 2008: 13).
Prije Antunovieva Odmetnika u hrvatskoj je matinoj knjievnosti
objavljeno sedam romana (Mikovi, 2008: 14)5, ako im se ne pribroje i sred-
njovjekovni poetci: Rumanactrojski, Aleksandrida, Barlaam i Jozafat. Iste
godine kadaje objavljen Odmetnik, tiskana su i dva enoina romana (uvaj
se senjske ruke i Mladi gospodin). Hrvatske povijesti knjievnosti Antuno-
viev roman ipak ne spominju u kontekstu nastanka hrvatskog romana pa se
govori o hrvatsko-hrvatskom preuivanju (Mikovi, 2008: 14). Ovakvih
je primjera preuivanja bilo i u matinoj knjievnosti, pa Kreimir Nemec
spominje Ivana Krstitelja Tkalia (18401905) koji je napisao prvi hrvatski
povijesni roman Severila ili slika iz progonstva kranah u Sisku i napominje:
Tkaliev roman, koji ne spominje niti jedna povijest hrvatske knjievnosti,
iziao je u Zagrebu 1866. godine i punih pet godine prije enoina Zlatarova
zlata inaugurirao praksu nae povijesne fikcije s naglaenom didaktikom i
moralnom tendencijom. (Nemec, 1995:73) Ako je u matinoj knjievnosti
bio preuen Tkaliev roman koji se bavi progonom krana oko Siska u
vrijeme cara Dioklecijana (Nemec, 1995:73), treba li itatelj biti iznenaen
preuenim Antunovievim romanom nastalim izvan hrvatskih nacionalnih
granica?
5
Rije je, prema miljenju Mikovia, o sljedeim naslovima: Petar Zorani, Planine (1569);
Miroslav Kraljevi, Poeki ak (1863); Dragojla Jarnevi, Dva pira (1864); Ivan Krsti-
telj Tkali, Severila (1866); Bla Lorkovi, Ispovijest (1868); Mate Vodopi, Tuna Jele
(1871), August enoa, Zlatarovo zlato (1871).
U romane 19. stoljea u matinoj hrvatskoj knjievnosti Nemec navodi sljedee naslove:
Antun Nemi, Udes ljudski (1854), Janko viglin, Ljutovid, upan posavskih Hervatah
(1861), zatim Kraljevieva Poekog aka i ostale romane koje navodi i Mikovi (Nemec,
1995: 62)
173
Zlata UNDALI
Afirmacija romana u zapadnoeuropskom je kulturnom krugu povezana

s usponom graanstva, poveanjem slobodnog vremena, smanjenjem cijene
knjige, ali i s poveanjem ivotnog standarda koji ukljuuje i zabavu: Va-
na komponenta zabave, osobito u enskome dijelu populacije, postaje upravo
itanje romana. (...) itanje romana bilo je jedno vrijeme primarno enski
'posao'. (Nemec, 1995:50,51)
Hrvatska je u 19. stoljeu jo uvijek bila agrarna zemlja, graanstva je
bilo malo kao i razvijenih urbanih sredita, narodni je jezik guila germani-
zacija. Briljive majke, kae Adolf Veber Tkalevi, turaju svojim kerima u
ruke njemake romane (v. Nemec, 1995:52), a grof Janko Drakovi apelira
upravo na hrvatske ene, kao 'stupove drutva', da umjesto njemakoga pri-
hvate hrvatski jezik. (citirano prema Nemec, 1995: 53) Za Bachova apsolu-
tizma vidno stagnira knjievni i kulturni ivot: Pisanje se shvaa kao patri-
otska dunost, kao in volje i upornosti, a ne kao kreativan napor. (Nemec,
1995: 54) Tako shvaen in pisanja mogaobi se primijeniti i na Antunovia,
jer je o njegovu Odmetniku u literaturi napisano da pripada drugoj skupini nje-
govih djela koja su odreena kao pouna, vjerska i rodoljubna (Evetovi, Kr-
mpoti, 2002: 131)6, da vrijednost njegovu djelu pribavlja pounost7, domo-
ljubivi predgovor odnosno etiri stvari u romanu: odnaroivanje, istupanje iz
redovnika, neodgovorno ponaanje samostanskih poglavara, tetnost itanja
zlih knjiga (tj. francuskih enciklopedista) (Tolj, 2002: 343, 344), da se zbog
naglaenog moraliziranja njegovo djelo dovodi u svezu s racionalistikom
epohom (Tolj, 2002: 352), a zakljuuje se da iako je njegov literarni talent bio
osrednji, da si je ipak u svome vremenu pribavio status najpopularnijeg pisca,
poput Kaia i Relkovia (Tolj, 2002: 352).
O Odmetniku se danas govori kao o romanu iako u podnaslovu ima
drugaiju anrovsku odrednicu poviestnapripoviedka8. Pojmovi roman i
6
Djela Josipa Antunovia dijele se u etiri skupine: 1. bogoslovna i nabona djela (Bog s
ovikom, ovik s Bogom), 2. pouna, vjerska i rodoljubna djela (Poune iskrice, Slavjan,
Odmetnik, Naputak, Posljednji Gizdarev, BariaKitkovi, latinska i maarska djela, lanci
i dopisi), 3. povijesna djela (Razprava o podunavskih i potisanskihBunjevcih i okcih), 4.
djela zabavnog sadraja (crtice, pripovijesti, novele objavljene u novinama). (Evetovi,
Krmpoti, 2002: 132)
Ante Sekuli Antunovieva djela razvrstava na pet skupina: 1. objavljena djela, 2. ruko-
pisna djela, 3. napisi i lanci, 4. dopisi, 5. sauvana pisma (Sekuli, 1994: 9499).
7
Namjera mu je bila da ovom knjigom to blie doe do srca svoga naroda. Njemu je
htio da pokae, kakva sudbina eka svakoga ovjeka, koji se iznevjeri svetoj vjeri i svojoj
slavenskoj majci. U tome je potpuno uspio. Mnogi su naime odmetnici bunjevakog roda
uvidjeli svoju bludnju i vratili se u krilo svoje majke. (Evetovi, Krmpoti, 2002: 85)
8
U hrvatskoj knjievnosti, na primjer, i Tomievo djelo Za kralja-za dom, roman u dva sve-
ska ima anrovsko odreenje slino AntunovievuOdmetniku historika pripovijest iz
XVIII vijeka.
174
pripovijestu 19. se stoljeu rabe gotovo kao sinonimi, kae Kreimir Nemec
(Nemec, 1995: 10). Rije je o anru kojemu su inovacijske tenje uvijek bile
jae od bilo kakvih normi i principa. Zato se niti jedan realizirani romaneskni
tip nije uspio kanonizirati i nametnuti kao uzorak itave vrste. (Nemec, 1995:
9) Stoga se kao minimalna empirijska definicija romana uzima ona koja kae
da je roman velika pripovjedna prozna vrsta (Nemec, 1995: 9) u kojoj se kao
kohezijske sile javljaju tema, narativnost, pripovjeda, likovi, prostorne i vre-
menske odrednice: Roman, dakle, shvaamo kao sinkretian, hibridan anr,
kao sintezu raznolikih komponenata i govora, anr koji je sposoban za razli-
ite formalne i sadrajne preobrazbe. (...) Povijest romana ujedno je i povijest
slobode stvaranja i rasta autorske samosvijesti. Odatle i znaenje romana za
svaku nacionalnu knjievnost. Kao anr kroz koji se najjasnije oituje veza
izmeu literature i drutva, roman je i pouzdan pokazatelj ideolokih kreta-
nja, trinih zahtjeva, socijalnih interesa i nacionalne samosvijesti. (Nemec,
1995: 15, 16)
3.1. O temi
Za prve se hrvatske romane kae da su pripovijedali o privatnim sud-

binama, ljubavnim vezama i preprekama koje ometaju ostvarivanje ljubavne
sree dvoje mladih. (Nemec, 1995: 58), a u literaturi o Antunovievu Odmet-
niku kae se da je pria oslonjena na stvarni dogaaj i stvarnu osobu Ignjata
Martinovia (17551795)9 (Tolj, 2002: 344), pri emu su mogua i manja od-
stupanja10, kae se da je sadraj stvaran i jasan i da nikad nije podreen stilu11,
odnosno da je tema romana opis jedne rtve filozofsko-religioznih, socijalnih
i politikih zabluda francuskih enciklopedista i suvremene pokvarenosti za
vladavine Josipa II. (Tolj, 2002: 343), to se potkrepljuje detaljnim prepria-
vanjem sadraja (Evetovi, Krmpoti, 2002: 8386; Tolj, 2002: 343345).Od-
metnik, dakle, nastaje na tragu prvih hrvatskih romana jer se i u njemu pripo-
vijeda o privatnoj sudbini lika, ali nedostaje pria o (ne)sretnoj ljubavi dvoje
mladih i o preprekama koje se trebaju savladati. Odsutnost ljubavne prie ne
9
Prepriavanje sadraja Odmetnika Evetovi i Krmpoti zapoinju ovako: Godine 1794 za
vlade cara Franja uroti se drutvo uenih ljudi protiv kralja. Uitelji su im bili francuski
Jakobinci, koji su god. 1789 digli francusku revoluciju. Na elu ove druine bijae Ignjat
Josip Martinovi. (Evetovi, Krmpoti, 2002: 83) O istinitosti opisanog dogaaja Ivan
Tolj kae: Sav je motiv za ovu radnju uzet iz povijesti i pisan onako, kako je to povijest o
Martinoviu zabiljeila. (Tolj, 2002: 344)
10
Antunovi se u ovoj pripovijesti nije drao strogo povijesnikih injenica. (Evetovi,
Krmpoti, 2002: 85)
11
Antunovi ni u jednom djelu nije trpio, da ljepote i kienost u stilu i nagomilavanje u
izraavanjima bude na tetu samoga sadraja. (Evetovi, Krmpoti, 2002: 131)
175
Zlata UNDALI
znai, meutim, da autor nije i o njoj razmiljao. Upravo suprotno, na vie je

mjesta u romanu bila otvorena mogunost za njezino uvoenje i zaivljavanje,
ali niti jedna nije realizirana. Na primjer, Ignjatije odlazi u fratre i tim inom
izaziva (...) u nekojih grudih one tune uzdisaje, kada su uli, da se Marti-
novi u fratre obuko. (54) Nadalje, jo je vie uzrujao krv u nekojih (55)
kada je poloio redovnike zavjete. Dakle, tunim uzdisajima i uzrujanom
krvlju bio je otvoren prostor za ljubavnu priu, ali pripovjeda je nije razvi-
jao dalje od najave. Drugi se primjer vezuje uz Ignjatijakada mu se pruila
prilika postati njemakim propovjednikom u Budimu, to je on i prihvatio jer
je mjesto propovjednika donosilo ugled i to u franjevakoj crkvi kamo je sve
enstvo hrlilo (98). I na ovom je mjestu, dakle, mogla biti ukljuena ljubav-
na pria, ali nije. I trei je primjer slian: u Beu Martinovi postaje poznat po
svojim propovijedima,a izvan samostana uiva u suvremenim trendovima koji
dolaze iz Francuske, pa tako i u djelima enciklopedista. Svojim ponaanjem
zamijeen je i kod ljepega spola, pa je tako esto (...) s liepih usanah uo:
teta to ste fratar. (105) Pripovjeda i sam komentira da je malo neobino
(...) to Martinovia uviek nalazimo u krugu, dje enski spol miris svojega
drugovanja razastire. (211) Potvreno je to i Martinovievim boravkom na
dvoru gospoe Arky u Pounu i na dvoru barunice malzgruber u Lavovu
pripovjeda naglaava da Martinovi posebice uiva u drutvu gospoa, u
njihovim razgovorima, veseli im se i nestrpljivo ih iekuje. Prostor za ljubav-
nu priu ponovo je stvoren, ali najavljeno nema svoj nastavak i finalizaciju.
Odsutnost ljubavne prie konstatira i sam pripovjeda, argumentirajui njome
jedan od uzroka propasti glavnoga lika: Otud se vidi, da je rieenje zavjetah
po Martinovia tim opasnije bilo, to nije u svietu nikakve ljubavne sveze
naao, koja bi ga ograniavala. Ta potriebtina se neosjea jako u mladih go-
dinah donle, dok se misli i osjeaji neuzburkaju ma ikakvi mistrastmi. Al ako
se toga dubokoga morja vali suzbiju, pak jo k tomu i starije godine pritisnu,
onda je ivot ljudski slian galiji bez sidra, plivajuoj na burnome moru. Ta
galija navadnoil potone, il izlomljena prispije u luku. (180)
U matinoj hrvatskoj knjievnosti roman 19. stoljea karakterizira glav-
ni lik koji slui dragoj i domovini, a u Antunovievu romanu izostaje oboje:
draga se na vie mjesta u romanu javlja kao mogunost, a dom (roditeljski,
duhovni) i domovina su zbilja; fikcija (tj. draga) nije realizirana, zbilja je izgu-
bljena (tj. dom i domovina), a time i propast zagarantirana. Poznato je da hrvat-
ski roman 19. stoljea potvruje formulu ljubavne prie koja ima nacional-
ne i socijalne implikacije (Nemec, 1995:70). Antunovi navedenu formulu
zamjenjuje formulom roditeljske/majinske i sinovljevske ljubavi. Dok je u
formuli romana s ljubavnom priom bilo potrebno savladati socijalne, sta-
leke i vjerske prepreke do konane sree, dotle je u Antunovievoj formuli
176
romana s priom roditeljsko/majinsko-sinovljevske ljubavi do konane sree

bilo potrebno samo jedno ne prekriti etvrtu Boju zapovijed: Potuj oca i
majku da dugo ivi i dobro ti bude na zemlji. O ovoj zapovijedi Andrija Anii
kae: Bog je htio da, iza njega, potujemo roditelje kojima dugujemo ivot i
koji su nam predali spoznaju o Bogu. Pozvani smo astiti i potivati sve koje
je Bog, za nae dobro, zaodjenuo svojim autoritetom. (...) Obdravanje etvrte
zapovijedi donosi i nagradu (...). Potivanje te zapovijedi, zajedno s duhov-
nim plodovima, jami ovozemne plodove mira i blagostanja. Nasuprot tome,
prijestup te zapovijedi povlai za sobom teke nevolje zajednici i ljudima.
(Anii, 2009:60, 61) U Antunovievu se romanu Martinovi nije pridravao
zapovijedi zbog ega su tragine posljedice bile neizbjene. Naime, na samrti
se majka Bosiljka dugim monologom opratala od sina i molila ga da ostane
vjeran Bogu i svome narodu. Ona kae: Prvo: da zadri u svih okolnostih
svoga ivota vjeru onako postojano, kako nas ju sv. mati crkva ui. A drugo:
da se svojemu narodu, iz kojega si nikao, nikad u svietu neiznevjeri. (37)
Uenje Crkve Martinovi je zamijenio uenjem francuskih enciklopedista i
jakobinaca o jednakosti, bratstvu i slobodi, a bunjevaki je rod iznevjerio svo-
jim ponijemivanjem: I budu se Martinovi duhom pretvorio u Niemca, to
je pala na njega kocka, da u Lavovu predaje prirodoslovje. (177) Iznevjerivi
majku, Martinovi je iznevjerio Boga i svoje bunjevake korijene, izgubio je
dom i postao tuin u tuinstvu (179), odnosno inostrani gost (243). Ne-
obdravanje etvrte Boje zapovijedi nije mu donijelo nagradu, nego kaznu
smrt odsijecanjem glave. Stoga je klju za razumijevanje Antunovieva ro-
mana Odmetnik etvrta Boja zapovijed i njezino (ne)obdravanje(Potuj oca
i majku da dugo ivi i dobro ti bude na zemlji.).
Odmetnik je u strunoj literaturi anrovski odreen kao prvi roman
linosti12 bunjevakih Hrvata (Kiki, 1971:13) i smatra se najboljim umjet-
nikim djelom nae cjelokupne preporodne knjievnosti (Kiki, 1971:101).
Ipak, zbog estih i dugih katekizamskih partija u romanu kao i zbog svojevr-
sne katekizamske motivacije radnje (jer gotovo je cijeli roman oprimjerenje
neobdravanja etvrte Boje zapovijedi) u anrovskom bi se odreenju roma-
na moda moglo razmisliti i o nazivu katekizamski roman ili romanu lika u
funkciji katekizma.
12
Prema miljenju Matije Evetovia Odmetnik je romantiki roman linosti (citirano prema
Mikovi, 2003: 9).
177
Zlata UNDALI
3.2. O kompoziciji
U Odmetniku je kompozicija linearna jer se avanture glavnoga lika niu

kronoloki jedna na drugu. Vremenski okvir romana potvruje Antunovievu
reenicu iz obraanja itatelju: Evo ti, plemeniti rode! alostne istine iz osa-
mnaestog vieka! (3), jer je radnja smjetena na poetak 18. stoljea (radnja
zapoinje priom o djetinjstvuMartinovievih roditelja) i zavrava smaknu-
em urotnika krajem 18. stoljea (20. 5. 1795.). Navedeno vrijeme obuhvaa
prostore i ljude s kojima je isprepleten Martinoviev ivot. Obino je rije
o obiteljskim sredinama ili odreenim zajednicama koje mogu funkcionirati
kao dom (npr. budimski franjevaki samostan). Na prostoru od budimskog
Tabana, franjevakog samostana u Budimu, preko Pouna, Lavova, neimeno-
vanog podkarpatskog sela u Galiciji, pa sve do Bea Martinovi je upoznao
etrdesetak ljudi, to potvrujui sljedei podaci:
u budimski Taban smjestio je pripovjeda Martinovieve roditelje, Bosiljku
i Gabra, koji se poznaju odmalena, zatim se vjenaju, dobiju sina Ignjatija
Josipa (ima dva imena kako bi imao vie odvjetnika kod Boga), otac kroja se
prehladi i umre, a ubrzo i majka.
u franjevaki samostan u Budimu, iji je gvardijan Petar Katani, dolazi
nakon majine smrti siroe, osmogodinji Martinovi, napreduje u obrazo-
vanju, ali stjee i zavist subrae, posebice oca Stelcera (Stelzera);Martinovi
najprije dobiva a zatim mu i oduzimaju njemaku prodekaonicu, zbog ega
u konanici Martinovi trai razrjeenje od redovnikih zavjeta.
u Pounu Martinovi radi nakon razreenja kao uitelj i posjeuje dom Mi-
hajla Arkyja i njegove gospoje Arky jer im pouava sina i kerku. Akry ima
dvorac i imanje o kojemu malo brine, ide u lov, karta, pije, ne drui se previe
sa enom i djecom, ali ima udne prijatelje koji ga posjeuju i iskoritavaju. U
domu Arkyjevih upoznaje i: Blumela, Arkyjeva roaka bez novaca i prijatelja
u dokoliarenju; Kitelekyja koji sudjeluje u razgovorima s gospojom Arky,
traerskog poljodjelca Hafyja, idova kerleca.
u Lavovu, kamo biva premjeten, Martinovi pouava prirodoslovje na
sveuilitu, esto boravi na dvoru baruna Ivana malzgrubera, ravnatelja u
Galiciji i tamo upoznaje brojno drutvo: barunicu malzgruber (umjetnika
dua kao i Martinovi), Fesslera (profesor koji u Lavovu ne cijeni Martino-
via), Zirzevskyja (profesor pedagogije na Lavovskom sveuilitu), Birbin-
skyja (profesor prava), grofaHartinskyja(deklarirani vjernik), groficu udovicu
Ladislava Zirzinskog(prihvaa francuskeideje), kneza Krinskyja (prihvaa
francuski duh), kneginju Adelu (kerka Krinskyjeva koju Martinovi pou-
ava njemakom jeziku), grofa Tirdinskyja (lavovski kanonik), grofa Krie-
vanskyja(starackoji brani njeni spol).
178
u podnoju Karpata, na prijelazu Galicije u Ugarsku, Martinovi upozna-

je obitelj pobonog poljskog plemia Stanislava Pmiceslava, njegovu gos-
poju Pmiceslavicu i njihovu kerku Jelisavu. U njihovu domu upoznaje i
podjaprita Strnku, ravnatelja Bleiveisa, gospodina Ilinskyja (zaljubljen u
Jelisavu).
u podkarpatskom selu M. ivi i gospodin Ilinsky sa svojom majkom i eni se
Jelisavom Pmiceslav. Martinovi upoznaje njegovu majku koja gorljivo bra-
ni pravo na materinji jezik. Na njihovu dvoru upoznaje plovana Krmanskyja i
vlastelina Pruinskyja s kojima esto polemizira.
a u Beu se Martinovi priklanja jakobincima (Hebentreit, Billecki, Ried-
li, Josip Hajnoczy, Ivan Laczkovi/Laczkovics, Franjo Szentamriay, grof Jakov
igray/Sigray), a Richard Katzenmayerrazotkriva vlastima Martinovievu urotu.
Kretanje likova kroz vrijeme i prostor je pravolinijsko, bez retardacija i pa-
ralelnih radnji, epizode ne tee osamostaljivanju. Slinu situaciju potvruju i
hrvatski romani 19. stoljea.
3.3. O likovima
U hrvatskom se romanu 19. stoljea pojavljuju shematizirani, jedno-

dimenzionalni likovi ija imena odaju njihove karakterne osobine (Nemec,
1995:63). Stoga se, na primjer, o Kraljevievu Poekom aku (1863) kae:
Likovi su ploni, statini, zadanih osobina. To su goli aktanti koji samo is-
punjavaju odreenu funkciju u strukturi prie. Oni nose stalne atribute i ne
mijenjaju se tijekom fabularne progresije. Shema karakterizacije jest crno-bi-
jela; (...). (Nemec, 1995:68) Navedene odrednice jednim dijelom potvruje i
Antunoviev Odmetnik jednodimenzionalni likovi crno-bijelom karakteriza-
cijom ispunjavaju odreenu funkciju u prii. Mogunost karakterizacije lika
imenom Antunovi nije iskoristio jer su u njegovu romanu likovi odreeni
funkcijom koja im je dodijeljena u prii, a njihova vlastita imena nita ne
govore o njihovim karakternim osobinama (kao na primjer: Bosiljka, Gabro,
Stelzer, Mihajlo, Blumel, Kiteleky, Hafy, kerlec, Ivan malzgruber, Fes-
sler, Zirzevsky, Birbinsky, Hartinsky, Ladislav Zirzinsky, Krinsky, Adela,
Tirdinsky, Krievansky, Stanislav Pmiceslav, Jelisava, Strnka, Bleiveis, Ilin-
sky, Krmansky, Pruinsky, Hebentreit, Billecki, Riedli, Josip Hajnoczy, Ivan
Laczkovi/Laczkovics, Franjo Szentamriay, Jakov igray/Sigray, Richard
Katzenmayer, itd.).
Likovi su u romanu odreeni sljedeim funkcijama:
Majka. Funkciju majke ispunjava Bosiljka Martinovi, ali i gospoe
Arky, Pmiceslavic, Ilinsky. Majka je uvarica obiteljskog ivota na zemlji
(92). Njezin nestanak (smrt) ugroava obitelj i potomstvo, to sudbina Bo-
179
Zlata UNDALI
siljkina sina zorno potvruje. O njezinim se majinskim osjeajima neto

odreenije ne doznaje u romanu, jer je sve volja Boja. Na samrti dri sinu
dugi monolog (preko etiri stranice), naglaavajui da je najbitnije da ostane
postojan u vjeri i da se ne iznevjeri narodu iz kojega je potekao (bitni su Bog
i narod, odnosno Bunjevci). Ako prestane ljubiti svoj rod i ako zaboravi da je
Bunjevac, izgubit e samoga sebe (38).
I Poljakinja gospoja Ilinsky svom sinu govori isto ne smije zabora-
viti svoj poljski jezik, ne smije zaboraviti da je Poljak, jer e ga u suprotnom
prokleti da nikad neima ni sina ni keri. I ona, kao i Bosiljka, misli da majka
razvija u djetetu ljubav prema Bogu i prema domovini: Mati pod svojim sr-
cem mora nosit i odgajati sina i ker, to joj Bog dade; od nje crpi sin i ki svu
ljubav prama Bogu i ovjeku, prama vjeri i domovini. Ako mati nije dala sinu
i keri ljubav svojega narodnoga jezika, onda ona nije mila mati, ve drvena
mauha, koja uviek nosi na sebi znak tudjinstva prama rodu, u kom ivi. (247)
Suprunici. U romanu je obitelj opisana kao vana institucija, kao uga-
oni kamen drutva. Mu je glava obitelji, a supruga je zamiljena kao biblij-
ska supruga koja je: Snana je i dostojanstvena, mudra i pobona, kreposna
i ljupka. (Dodig, 2015:42) Funkciju kranskoga mua i ene utjelovljuju
Gabro i Bosiljka kao i poljski plemi Stanislav Pmiceslav i njegova supruga,
ali bez psiholoke produbljenosti. Pripovjeda kae: Gabro i Bosiljka rado
su sluili Bogu, sebi i iskrnjemu. (27) Njihovo dijete najprije izgovara rije
Bog i Isus, a tek onda otac i mama (85). Njihovim ivotima, njihovom
sreom i nesreom upravlja Svevinji. Nakon Gabrine smrti Bosiljka je ne-
sretna, ali opis njezine tuge nije proivljen i uvjerljiv, nego suh i deklarativan:
Ali valja znati: da nit ja biah svoja, niti Gabro bjee svoj, nit izkljuivo moj.
Stvoritelj nije izgubio pravo prama nama, tim manje, to se na ivot nesvr-
uje ovdje, ve prelazi u vjenost. Kadgod dakle treba da tamo putujemo, to
se nas netie, ko se ni nae na sviet doae nije nas ticalo. To sve zavisi od
milosti i mudrosti Boje. alost je srca moga neizreciva; jer sam u grob polo-
ila svoju radost s Gabrom svojim. Nu ja se podlaem volji Bojoj, jer znam,
da nam On dielimilosrdje u ivotu i na smrti. (31) Privatni je svijet lika tako
ili oznaen kao neizreciv ili je saet u jednu rije/sintagmu/reenicu (Kad je
Bosiljka prvu silu alosti prepatila... /31/) bez detaljnih opisa.
Supruga kao biblijska ena ne smije biti nerazumna: ena bez razuma,
ma koliko bila lijepa jest teret. (Dodig, 2015:42) Slino razmilja i Antunovi-
ev pripovjeda: A valjda je za kuu manje opasna stvar, ako muu, a ne eni,
manjka prava mjera razuma. ena je u kui ko para u stroju. Njen razum i naj-
sitnije stvarce donose u pokret. Doim naprotiv ena nerazumna pomrsi sve, te
ojalovi svaki i najplodniji muev trud. Neima na svietu nita alostnijega, nego
li je nerazumno ensko eljade, uz koje sve tako stoji ko razvezana metla. (20)
180
Funkciju suprunika vieg drutvenog sloja s modificiranim kran-

skim odrednicama utjelovljuju gospodin i gospoa Arkyte barun i barunica
malzgruber. Gospodin Arky umjesto da radi i moli, ondokoliari, prijateljuje
s problematinim osobama (npr. vraarom), a austrijski barun sve gleda kroz
novac, ne vjeruje u Boga, zbog ega pripovjeda za njega kae da nije razliko-
vao Isusa od Muhameda (187). Njemu je Bog bio njegov vlastiti trbuh (187).
Baba/babetina. Uz enski se rod vezuju zavist, mrnja, oholost, zlo.
Kada se navode pozitivni primjeri, vezuju se, uglavnom, uz mukarca pa se
govori o jednom muu, jedom trgovcu, jedom junaku, jedom dostojanstveniku
b/57/, ali ne i o jednoj eni). I spominjanje svetaca je ee u odnosu na sve-
tice (Salamon, Juda, Petar, Pavao, Franjo, David, Saul, Abraham, Izak, Ezav,
Seth, Jakov, Mojsije, Ilija, Nehemia, Jeremija, Lazar, Stjepan - Marta, Mag-
dalena, Djevica Marija, Felicita, Padencija). Za enu se, izmeu ostalog, kae
da je ona baba, babetina, i da je najblija paklu (220). Na primjer, kada su u
budimskome Tabanu bile oglaene zaruke Bosiljke i Gabre, svi su se veselili
jer slavenski svijet tada jo nije bio toliko pokvaren, jer: Za onda jo nebiae
babetinah, koje zavist i mrnju siju. Te kad se prospe glas o zaruci, onda ju
zlobnimi jezici obvuku kao pauk voe. (22) U romanu se govori i o jednoj
neimenovanoj babi, eni slinoj vraari, koja u kuu donosi zlo. Spominje se
u svezi s plemiem Arkyjem kojega posjeuje u njegovu domu. Razlozi posje-
tama nisu navedeni pa se i njezina pria ne razvija dalje od njezina inicijalna
spominjanja u kontekstu nelagode i zla. A za udovicu Ladislava Zirzinskog,
koja je ivjela neko vrijeme i u Francuskoj, pripovjeda kae da je zadojena
francuskim duhom i da joj je svojstvena znanstvena oholost koja je najblija
paklu (220).
Gospoja. Pripovjeda kritizira vladajue slojeve drutva koji uivaju u
hrani, odjei, dokoliarenju, u kulturi svakodnevice (novine, brzojavi) i koji
se pri tome ne pitaju za one siromane koji su im svojim radom sve to priskr-
bili. Takva je i gospoja: Kako rado izekiva gospoja u mekom krevetu lezea,
da joj kuharica il sobarica kavu zasladjenu unese, pak joj sve oisti, oprai, iz-
vjetri, dok ona neustane, a onda da ju elja i opravlja. No da li je ova kuharica
i sobarica bila, il da li je mogla otii u crkvu, da se Bogu pomoli, i kada god
rie Boju poslua, za to ju gospoja nikad nee zapitati. Al kako je u nedjelju
veernje doba provela, to joj sve do konca valja da u ponedjeljak pripovieda.
Pa ba ni gospoju negoni duh naboni da svoja uvstva otvara Svevinjemu
u kui Njegovoj ve veinom duh razkoan, da cjeluje one slike i vlasi, koje
joj se u molitveniku nalaze, koje, kad tamo vidi ovjek, mogo bi zapitati sa
svetim Pavlom: ta ima da ini Isus s Belialom? (128)
Gospoja moe biti i nemarna gospodarica kue i zbog nje mogu propa-
sti plemike kue. Ali postoje i drugaiji primjeri, kao to je Arkyjeva gospo-
181
Zlata UNDALI
ja. Ona jo nije bila okuena nevjernim Voltaireovim duhom, molila se dje-
vici Mariji kao posrednici kod Boga (161), brinula o sirotinji i sama odgajala
svoju djecu.
Duvna. Javlja se kao jo jedna funkcija enskih likova u romanu. U
enskim samostanima duvne (koludrice) rade i mole se za nas, a pripovjeda
ih tek usputno spominje u kontekstu opisa tekog redovnikog ivota.
Osim funkcija enskih likova (majka, supruga, baba/babetina, gospo-
ja, duvna) u romanu se javljuju i muki likovi koji utjelovljuju odreene funk-
cije (dijete/sin, sveenik, redovnik, uitelj, odvjetnik (fikal), idov, prijatelj,
dounik).
Dijete/sin. Dijete je bogatstvo i blagoslov, ali ga treba i dobro odgajati.
Stari Zavjet opominje dijete da potuje roditelje: Potuj oca svoga i majku
svoju, kako ti je Jahve,Bog tvoj, zapovjedio, da dugo ivi i dobro ti bude na
zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje. (Pnz 6, 16) Cijeli je roman opis ivota
sina, Ignjatija Martinovia, koji poetno potivanje oca i majke prometne u
nepotivanje, da bi prije smrti shvatio starozavjetnu opomenu i svoje skretanje
s pravoga puta ljubavi sina prema roditeljima, posebice prema majci. Kre-
njem poetne zabrane (ne smije zaboraviti svoju vjeru i svoj rod) stvoreni
su preduvjeti za izbjegavanje crno-bijele tehnike u izgradnji glavnoga lika;
krenjem zabrane Martinovieve su se dobre osobine i vrline prometnule u
svoju suprotnost.
Sveenik. Kada o djeci vie ne mogu brinuti roditelji, ulogu skrbnika
preuzima sveenik. Sveenikova je odgovornost velika i pred ljudima i pred
Bogom: Izadjemo li jednoizpod krila roditeljskog, tada nas u naruje prima
sveenik. (32)
Redovnik. Funkciju redovnika utjelovljuje glavni lik, odnosno njegova
subraa u budimskom samostanu. Nakon to je Ignjatije poloio redovnike
zavjete, pripovjeda naglaava da je morao biti predan radu i molitvi to je
povod uopenu opisu tekog redovnikog ivota.Osim to je funkcija redovni-
ka odreena radom i molitvom, u romanu se doznaje da joj nisu strane i neke
druge osobine, kao to je, na primjer, zavist.Tako se kae da je posebice otac
Stelzer ocrnjivao Martinovia kod poglavara i subrae zbog ega je ovaj zatra-
io razrjeenje od redovnikih zavjeta i mjesto uitelja. Kada su Martinoviu
oduzeli njemaku propovjedaonicu u Budimu, u njemu se rodila ideja o osveti
i mrnji. Svega toga ne bi bilo da je imao prijatelja s kojim bi podijelio svoje
ogorenje i povrijeenost (120) ili da je provincijal samostana imao vremena
porazgovarati s njime kao ovjek i prijatelj.
Uitelj. Znaajna funkcija u manjoj sredini pripada i uitelju, jer i on,
kao i sveenik, brine o njoj. Pripovjeda kae da su Bosiljku za vrijeme njezi-
ne bolesti posjeivali neimenovani prijatelji, susjedi, pa i uitelj (39).
182
Odvjetnik (fikal). Lik odvjetnika Ignjatije je podrobno opisao svojim

ispitivaima na bekoj bogosloviji prije polaganja redovnikih zavjeta. Opisao
je odvjetnika kojim je i sam mogao postati, ali nije jer je izabrao samostanski
ivot skromih franjevaca. udorednom redovniku suprotstavljen je fikal.
idov / id. idov je u Antunovievu romanu oblikovan kao osoba koja
se bavi trgovinom i koja misli samo o novcu i vlastitoj koristi, bez obzira na
to gdje se nalazio. Kada se na imanju potroi vie nego to se ima, moraju
se nai zajmovi, odnosno novac kako bi se normalno ivjelo, a o tome brine
idov (135); od idova pozajmljuju novac rastroni vojnici uz odreenu ka-
matu (137);id je i poljske seljake svakojakim zakupima materijalno oplijenio
(189) i on sjedi za vratom svakog poljskog seljaka kao pijavica (192), a na
imanju poljskog plemia Stanislava Pmiceslava vjeruje se u Boga, pomae se
sirotinja i (...) zato nije idov navalio na ta sela, te je sitnija i krupnija trgovi-
na bila u kranah. (228); idovi sipaju u rakiju kojekakvu mjeariju koja
zatupljuje pamet i ini ovjeka neudorednim (228) i, komentira pripovjeda,
kao da moraju sve kvariti, i vina ugarska i vina poljska (240).
Prijatelj. Kult prijateljstva bitna je sastavnica ranog hrvatskog romana.
U Antunovievu romanu prijateljstvo je u naznakama, koje nije do kraja rea-
lizirano: franjevaka bi subraa Martinoviu trebala biti i prijatelji, ali nisu jer
su mu zavidni; Martinoviu bi prijatelji trebali biti i njegovi jakobinci, politi-
ki istomiljenici, ali nisu jer ga zbog njegove astohlepnosti koriste za vlastite
ciljeve i ne pristupaju mu kao prijatelju.
Dounik. U osobnoj slubi kod Martinovia u Beu bio je Richard
Katzenmayer. Jednom prilikom se iz radoznalosti preobukao u gospodarevo
opatijsko odijelo i kako je iznenada naiao Martinovi sa svojim drutvom i
odrao tajni sastanak o prevratnikim idejama, Katzenmayer se sakrio ispod
kreveta i tako bio upoznat s gospodarevim tajnama koje je odmah prijavio
vlastima. Prikazan je kao prepreden, dodvoran pa za njega pripovjeda kae
da se (...) u pogibelji moe u njega pouzdati kao u vrbov klin. (272)
Desetak navedenih funkcija (majka, supruga, baba/babetina/vraara,
gospoja, duvna - dijete/sin, sveenik, redovnik, uitelj, odvjetnik /fikal/, i-
dov, prijatelj, dounik) primjenjivo je na etrdesetak imenovanih likova u ro-
manu te se i za Antunovieve likove moe rei da su statini, zadanih osobina,
goli aktanti, kako je to Nemec ustvrdio za Kraljevieva Poekog aka.
183
Zlata UNDALI
3.4. O pripovjedau
Hrvatski roman 19. stoljea karakterizira tzv. transcedentalni pripovje-

da koji intervenira direktno u fikciju djela i naruava svojim opaskama tek
stvorenu fikcionalnu iluziju i autonomiju, kae Nemec (Nemec, 1995: 63).
Koriste se rekviziti za poticanje radnje i stvaranje fabularne napetosti (nagli
i nemotivirani obrati, kraa i zamjena pisama, promjena identiteta, neprepo-
znavanje i preruavanje, spaavanje u posljednji trenutak, itd.). Navedeno je
jednim dijelom primjenjivo i na Antunovieva Odmetnika.
Sveznajui pripovjeda kroz opise Ignjatijeve perspektivne i dobre sa-
danjosti esto najavljuje njegov neslavan slom i propast. Tako na primjer
poglavari franjevakog reda odluuju pametnoga i vrijednoga Ignjatija poslati
na bogosloviju u Be kako bi savladao njemaki jezik, postao njemakim pro-
povjednikom u Budimu i tako proslavio njihove franjevce: Da su poglavice
mudro razmiljali, po ljudskoj uvidjavnosti, to su posljedice posvjedoile. Al
da su tim zasijali sjeme nesree, koja je Ignjatiju kasnije oborila, to e se ka-
snije razviti. (66) Martinoviu neslavan kraj nagovjeuju i snovi. Pripovje-
da kae da je sanjao (...) da je sjedio na priestolju, koj je smrtnimi glavami
narieen bio. Okolo toga priestola da su mu sluili ljudi grdna oblija, na po-
lak goli, a u blizoj daljini da su stajali vojnici s golim maem, da odbijaju od
priestolja i u dva reda savijaju silnu mnoinu puka, koj je tako udno izgledao,
da mu na licu ni radosti ni alosti nije opazio, ve je i mlado i staro eljno
gledalo na njegovu osobu. (2734) San je u Martinoviu izazvao nelagodu
koja je, kasnije se pokazalo, najavljivala smrt njegovih istomiljenika i njega
samoga.
Pripovjeda intervenira direktno i u tekst: Ovde e se moji ljubljeni
tioci spomenut one grozovite revolucije (onoga prevrata), koj je u Francezkoj
igrao alostnu ulogu smrti. (10), a na drugom mjestu kae: Podaj, domo-
rodni prijatelju! Svoju knjigu u ruke djetetu ... (35). Direktno apostrofira kao
itatelje i djecu (siroad) koja svoju nevinost i udorednost prodaju bogatim
i bludnim zavodnicima (41), a o sebi kao pripovjedau kae da moe praviti
selekciju u odnosu na priu, pa tako za stvari o kojima ne eli pripovijedati
donosi paralogike argumente: to je drugo inio Arky, nespada u na krug.
(145), ili kae: Meni je dosta da zabiljeim ovdje riedkost (...) (45). Pone-
kad istie da je neto i konkretno istraivao: Kad ove biskupije spomenicu
prevrem, nalazim dva slavna Hrvata: strica i sinovca Pataia, koji su ovu
biskupiju na novo stvarali, (...). (52)
Fikciju naruavaju i nemotivirane epizode. Tako na primjer pripovjeda
za Martinovia kae da nije imao politikih vjetina i da e se ona tek kasnije
razviti kod oca Mateka, franjevca u S... manastiru koji ne spada u Martinovie-
184
vo vrijeme jer je ivio kasnije, ali ipak zasluuje da se i o tom Bunjevcu neto
kae, to pripovjeda i ini (110). Politiko-nacionalna problematika zauzima
znaajno mjesto u romanu, zbog ega pripovjeda esto naglaava da govori iz
perspektive slavenskoga svijeta i slavenskih obiaja (223), da bi kasnije bio
odreenije i rekao da je rije o Bunjevcima, to potvruje i glavni lik.
Iako u obraanju itatelju Antunovi kae da mu donosi alosnu isti-
nu iz 18. stoljea, pripovjeda ipak u 1. poglavlju progovara iz perspektive
ovjeka 19. stoljea (spominje se 1848. godina i general Mor Percel iz istog
vremena) u kojemu je germanizacija vrlo izraena jer mi u svakoj velikoj
koli, u svakom uiteljitu (preparandiji) propisujemo kao redovni predmet
njemaki jezik, doim svoj rodjeni ostavljamo na volju. (8) Perspektivu pri-
povjedaa iz 19. stoljea zadrava pripovjeda i u nastavku prie jer kon-
trastivno govori o stanju u 18. stoljeu usporeujui ga sa stanjem dananjim,
tj. devetnaestostoljetnim ono to je bilo u 18. stoljeu bolje je u moralnom
pogledu, a ono to je danas, u 19. stoljeu loe je u svakom pogledu. Govorei
o Gabri, njegovu krojaku zanatu i odnosu prema materijalnom i duhovnom
kae se: Istina da se tada (u Gabrino vrijeme op. Z..) jo zanatlije nisu
Bogu toliko otudjivali, koliko danas; jer nisu prije podne radili, a popodne
krme i zabave traili (...). (28) I u razmatranju samoubojstva u kontekstu
novinarskog senzacionalizma pripovjeda progovara iz perspektive ovjeka
19. stoljea: Nae i velike i male novine ravnoduno biljee samoubijstva,
te kako se vidi: sakupljaju ih po svih krajinah, kotarih i selih ne za drugo ve
da zanimaju ljubopitnost svojih italacah. Ja se barem nespominjem, da si dje
naiao i na razmatranje tih alostnih pojavah. (181) Spominje i godinu 1849.
i Bachov apsolutizam i Bachovce, inovnike porijeklom Ugre, Hrvate i Sla-
vonce koji putem enidbe ulaze u njemake obitelji (184).
Temeljni je pripovjedni princip antiteza. Tako je u karakterizaciji poje-
dinih likova prisutna crno-bijela tehnika (Bosiljka nesretna zbog muevljeve
smrti sretna zbog sina; Bosiljka, Gabro neimenovane drugarice, neime-
novani propalice, pijandure, kartai; fra Martinovi otac Stelzer); u opisu
obitelji (skladna obitelj Bosiljke i Gabre neskladna obitelj Arkyja i njegove
ene); u opisu naroda (Nijemac Fessler ne podnosi ponijemenog Slavena
Martinovia); u opisu majke i sina (Bosiljka se moli Bogu sin Ignjatije se
moli jakobinskoj slobodi; carica Marija Terezija moli se Bogu sin Josip II.
je protiv Boga); u opisu prostora (Martinovieva siromana ali slobodna fra-
njevaka celica zatvorska elija); u opisu svjetonazora (miran redovniki
ivot s Bogom i molitvom neredovniki ivot bez Boga i molitve, ali i bez
mira u sebi), itd.
Rani hrvatski roman pribliava se realistikoj koncepciji pisanja jer
pokazuje interes za stvarni ivot, za konkretnu drutvenu sredinu i nacional-
185
Zlata UNDALI
no-politiku problematiku. Navedeno potvruje i Antunoviev pripovjeda

koji izmeu katekizamskih i religioznodidaktikih dionica progovara, a i kriti-
zira iz perspektive ovjeka 19. stoljea, ljude u svakodnevici, njihove obiaje
i navike.
Tako kae da su pokojnu Bosiljku nabono i kranski sahranili, a ne
onako kako se radi u gradovima kada se sakupljeno ljudstvo na ukopu smije,
klevee, razgovara i druge ogovara (40). Pripovjeda kritizira i nestrpljivost,
nervozu ovjeka 19. stoljea pa tako kae da se u Martinovievo vrijeme pota
prenosila konjima i kolima, a ne eljeznicom, parobrodima ili brzojavima kao
danas (127); nekada se na odgovor ekalo i pola godine, ali ljudi su bili strplji-
vi, a ne kao danas (u 19. stoljeu) kada svaki dan moraju znati to se deava u
Peti ili Beu (128).
Pripovjeda opisuje i otro kritizira gospojinu dokoliarsku svakodne-
vicu koja nije mogua bez sobarice i kuharice (128). Opisuje i gospodarevu
svakodnevicu, ali neto blae, pa tako o plemiu Arkyju kae da je u sgodo-
pisih zabiljeena njegova svakodnevna rutina: prije i poslije doruka pije ra-
kiju, pregledava talu, golubinjak, pseinjak, imao je i konje, ali ih nije jahao,
imao je i pse, ali nije iao u lov, imao je i golubove, ali nije u njima uivao.
Uivao je u njihovu izgledu i glasanju, a nije razmiljao, kae pripovjeda, da
je novcem koji je davao za svoju dokolicu, mogao pomoi brojne svoje siro-
mane podanike.
Pripovjeda opisuje i kritizira i izgled dvoraca ugarskog plemia Ar-
kya: jednokatnica, u ijem prizemlju ivi sluinad, a jedan je dio namijenjen
gospodaru kada gospoja nije kod kue; na katu su sobe za gospoju i njezina
supruga, za djecu i goste; u dvoritu je tala, sue za koije, zgrade za 200
psinah svake vrsti (134), golubinjaci. Posluga uglavnom gleda da ne radi,
gospodar se ne trudi imati vie od onoga to je naslijedio, ne eli imati puno
djece (samo sina i ker); suprunici ive odvojeno, a mu posjeuje enu s
djecom rijetko i kratko; troi se puno, a tomu je kriva gospoja koja nije kod
kue: A sve zato, to nije bilo gospoje, koja bi nadgledala i uredjivala. (135)
Pripovjeda opisuje i poljsku svakodnevicu. U njoj se potvruje ono to
je opisivao i kritizirao Relkovi u Satiru ovjek i ivotinja ive u istim pro-
storijama. Razlika je samo u tome to je opisanu situaciju Relkovi kritizirao,
a poljski je plemi prihvaa kao normalnu: No to jim odaje nisu uz potrebe
razdieljene, scienim: ovo nije naa krivnja. Ipak iz obzira naega podnebja i
ovo se moe opravdati. Kod nas je cia zima, a nije toliko drvah, da bi se vie
odajah grijati moglo. Dakle ve i sbog toga je koristno, ako se kuna ivina
udrui ovjeku, i zajmi mu svoju vruinu. (193)
Za Antunovieva bi se pripovjedaa moglo rei da se zna i smijati. Smi-
jeh je (...) odraz i pokazatelj stanja duha u jednoj sredini i u jednom vre-
186
menskom ili povijesnom periodu. (Anii, 2009:179) Govorei o smijehu i

humoru Andrija Anii kae da antropolozi kao bitne osobine ovjeka navode
da je on razumsko, voljno, slobodno bie, (...) a suvremeni antropolozi doda-
ju jo neto: OVJEK JE BIE KOJE SE SMIJE! (Ens risibile!) Smijeak na
licu ovjeka to je lina (osobna) karta ovjeka. Po smijeku moemo proci-
jeniti tko je kakav ovjek. Daj da vidim kako se smije pa u ti rei kakav si!
(Anii, 2009:179)
Antunovievi su likovi vrlo ozbiljni i na njih bi teko bila primjenji-
va tvrdnja da je ovjek bie smijeha, ali zato pripovjeda svojim opisima i
komentarima uspijava izvui smijeak na licima itatelja. Tako za trgovce i
raunije kae da se boje pokazati veselo lice jer se boje da e ih i to stojati
novcah (25). Na drugom mjestu za ondanje obitelji kae da se kvare zbog
loeg gospodarenja, ali i zbog obiaja da se od djece eni samo jedan sin, dok
ostali odlaze u vojnike, a kerke, ako se ne udaju, u koludrice. U iznimnim
situacijama mentalno ogranieni sinovi postaju sveenici: Ako se pak koj na-
ao grdan, il ba tikvom udaren, takva su namienili staliu sveenstva. (136)
Na drugom mjestu pripovjeda kae da su dokaznice, pisane potvrde o neijoj
sposobnosti, samo privid jer je stvarno stanje posve suprotno: N. p. Ponudja-
va nam se jedan izobraen ovjek za uitelja, ma na koju stolicu. Zagleda mu
u dokaznice, sjaju se ko ukalajisane tepsije. Izabrali su ga za uitelja, a poslje
pol godine su uvidili, da djaci od njegova nauka nita nisu prisvojili, budu
vjetinom predavanja nije razpolagao. (183)
Pripovjeda je ponekad ponesen ljepotom prirode, kao to su karpatske
klisurine (228230) i to je trenutak kada prestaje moraliziranje i katekizam-
sko tumaenje nauka Bojeg, to je trenutak kada pisanje nije samo patriotska
dunost, nego i kreativan in kojih u romanu, na alost, nema puno.
4. O sekundarnim anrovima
Ve je bilo reeno da se kao kao minimalna empirijska definicija roma-

na uzima ona koja kae da je roman velika pripovjedna prozna vrsta (Nemec,
1995: 9) koja u sebe ugrauje razliite komponente zbog ega se onda kae da
je roman i izrazito hibridni anr. Potvruje to i Antunoviev roman u kojemu se
moe detektirati uklopljenost nekoliko sekundarnih anrova (katekizam, moli-
tva, blagoslov, propovijed, biblijske sentencije, dnevnik, pismo, nadgrobnica).
Katekizam. Katekizamskom je tivu Antunovi dodijelio ogroman pro-
stor u romanu, tako da se u ponekim poglavljima glavni lik spominje tek jed-
nom ili dvjema reenica, dok je sve ostalo tumaenje vjerskih istina, otajstava
(156), krjeposti, smrtnih grijeha, zapovjedi, molitava, itd. (vidjeti posebice
poglavlje 8.). U konanici cijeli se roman moe razumjeti kroz prizmu etvrte
187
Zlata UNDALI
Boje zapovijedi, odnosno kroz njezino krenje, koje je, na primjer, u kateki-
zamskom dijelu Kanilieve Pobonosti molitvene iz 1893. godine objanjeno
ovako: to eka djecu, koja roditelja svojih ne tuju, ne ljube i ne sluaju?
Djecu, koja roditelja svojih ne tuju, ne ljube i ne sluaju, eka na ovome svi-
jetu prokletstvo Boje, ruglo i sramota, a na drugom vjena muka. (Kanili,
1893:607) Pria glavnoga lika u Antunovievu romanu navedeno u cijelosti
potvruje. Nadalje, pripovjeda kritizira siromahe duhom (32), odnosno
roditelje koji svoju djecu odijevaju u sukno i kadifu, plaaju im uitelje i od-
gojitelje, ali zaboravljaju nauk svetog Evanelja koji je sadran u katekizmu
i koji ovjeka ini mudrijim i osjeajnijim, i koji se k tomu badava dieli ba
ko zrak i voda (32). Pripovjeda objanjava i kojom su metodom pisani kate-
kizmi: Nauka evangjelska sadraje se u katekizmu, a ovaj sastoji iz pitanjah i
odgovorah. (32) Ipak, u romanu nema konkretnih potvrda navedene metode,
pa se veliki dio teksta doivljava kao parafraza katekizamskog tiva. Na pri-
mjer, nakon to je pripovjeda rekao da je Ignjatije stupio u franjevce i nakon
to je najavio iz svoje sveznajue perspektive da on u tom redu nee ostati i
proslaviti ga (Te da je u duhu te harnosti uztrajao /Ignjatije op. Z. ./, i red
bi se bio s njim proslavio, i rod prodiio i nebo uzradovalo. /46/), slijedi ak
pet stranica kranskoga nauka (4651) koji je u cjelini romana i nemotiviran
i retardirajui u odnosu na glavnu priu. Katekizam je svojevrsni vodi kroz
vjerski ivot pa se njime, na primjer, regulira i ivotna dob pri sklapanju braka
djevojka ne smije biti mlaa od 12 godina, a mladi ne smije biti mlai od
14 godina: Isto to stoji i za privolu u svezu branom, s tom razlikom, to se u
njem po starom pravu iziskuje u enskom spolu 12. a u mukom 14. godinja
doba, da se moe odluka slobodnom smatrati. (75)
Katekizam je protutea djelima koja su pisali enciklopedisti i koje pri-
povjeda naziva dumanskim knjigama, ostvarujui tako i na planu koritene
knjige crno-bijelu tehniku(89). Za vrijeme vladavine Marije Terezije tiskale
su se i itanke i katekizmi na hrvatskom jeziku (188), a nakon njezine smrti
situacija se pogorala, samostani se zatvaraju, a Martinovi sa svojim jako-
bincima iri dva jakobinska katekizma, prvime potkopava kransku vjeru, a
drugim kraljevsko prijestolje i plemike povlastice (256).
Unoenje katekizamskih dionica u tekst obino nije motivirano, a u ko-
nanici rezultira didakticizmom i moraliziranjem.
Molitva. Iz perspektive glavnoga lika Ignjatija Martinovia koji odrasta
u pobonoj obitelji a kasnije kod franjevaca, da bi se na kraju i sam zaredio,
oekivalo bi se u psiholokoj profilaciji njegova lika ee koritenje kon-
kretnih molitvenih tekstova. Tako se kao lik koji bi za Ignjatija trebao biti
imitabilan, navodi Isus kojega krasi i molitva i rad: Molitvom naime i radom,
evangjelje nam svjedoi, da je Isus neprestano molio i prodikovao, a prije uz
188
odgojitelja drvo tesao; kraj toga da je svedj ponizan i miran bio. Uite, veli,
od Mene; jerbo sam krotak i ponizan srcem. (71) Oekivanje je iznevjereno,
ne potvruje ga glavni lik, ali ni ostali likovi u romanu, bez obzira na to pripa-
dali oni svjetovnoj13 ili svetoj povijesti14. Svoju preobrazbu od redovnika do
svjetovnjaka Martinovi objanjava u dnevniku kroz prizmu molitve: Danas
sam jednu, sutra drugu molitvu zanemario, i lagano na to dospio, da mi je duh
samo ednio znanost i vrieme za gubitak smatrao, to bi ga u molitvi probavio.
Srce se moje okrenulo zemlji, i za sobom povuklo razum, pak sam ja u sve-
enikih haljinah vei svjetovnjak bio, no onaj, koj je nije nosio! (281) Onaj
tko se ne moli i ne radi, propada, kako pojedinac tako i cijele obitelji (138).
Molitva se u romanu katekizamski tumai, pa se kae da je molitva
razgovor ovjeka s Bogom (60), to je zapisano i u katekizmima toga vre-
mena (Kanili, 1893:634). Molitvom je ovjek u neposrednom kontaktu s
Bogom (281), a u Antunovievu romanu molitva se dijeli u dvije skupine, na
one kojima se molimo za sebe i na one kojima se molimo za druge (59). U tom
kontekstu pripovjeda spominje dnevnu pobonost koja broji vie molitvenih
ura (danas se govori o njih 8), koje mole redovnici, ovjekovi vjerni straari
i odvjetnici: A nai straari i odvjetnici redovnici idu u pono, u etiri, u
sedam, u devet satih, idu u tri sata pak ujedinjenim glasom vapiju k Bogu,
prosei nebeske blagoslove za sve nas. (60), a na drugom mjestu pripovjeda
opet moli itatelja da se moli za tek zareenog Martinovia, jer e se molei
za njega, moliti i za sebe (80).
ovjek se, dakle, openito moli Bogu da mu se miri i upokoji dua
milou (220).
Izrijekom se u romanu navodi samo naslov molitve Ote na, citi-
ra se budi volja Tvoja, kako na nebu tako i na zemlji (66), ali uopeno,
kaktekizamski i neprimijenjeno na odreeni lik u smislu njegove psiholoke
profilacije. Iz molitve Gospodnje citiran je dio i u prii o gospoji Pmicesla-
vici koja je pobona i svima dobra, ali pripovjeda napominje da i ona mora
misliti o svojim ukuanima i ne razdijeliti sve drugima: Nerazborito dakle
ine takvi ljudi, koji sastavljaju svietle objede, kada svojim uzkrauju i ono,
to se razumije u pronji: daj nam kruh na svakdanji! (232) Oenaa se sje-
tio i Martinovi boravei u tamnici, kada je pisao dnevnik i kada je sve molio
13
Osim obinih malih ljudi molitvu moli i carica Marija Terezija na grobu svoga mua neko-
liko dana prije svoje smrti, ali pripovjeda ne donosi tekst molitve (196).
14
Na primjer, sveta Mandalijena se moli Isusu za nas, ali ni ovdje ne donosi molitvoslovni
tekst: I tako ga (rimskog papu koji zastupa Isusa na zemlji op. Z..) svesredno pouzda-
no, srdano ljubimo, kao to je ljubila Mandalena Isusa, spremni u ostalom sve skupocienje
na Njega prosuti, kao to je Mandalena drago ulje na Njegove noge i zalila molitvom: da
nas riei grieha i da nam podieli milosti, od Isusa njemu povjerene. (210)
189
Zlata UNDALI
da ga ne osude: Nemojte me odsuditi vi bivi otci, vi biva brao, astni sinci

svetoga Franje! Ta ja nebih svoje slobode izgubio, da sam uvao onu slobodu,
koja je izreena ustma svetoga naega zaetnika, kad je otcu odvratio: dakle,
ote! ako se odrie mene, ja u tim veim pravom moliti: Ote na koji jesi
na nebesih. (280)
Likovi se u romanu mole, ali bez sadrajne potvrde. Evo nekoliko pri-
mjera: kao djevojka Bosiljka je voljela Gabru, ali je za to znao samo Bog ko-
jemu se molila: Al te tajne nikomu nije odkrila do jedinomu Bogu, komu se
molila, te svoju i Gabrinu sreu Njegovoj volji izruila. (22); Duhu Svetomu
se mole budui mladenci Gabro i Bosiljka kako bi im prosvijetlio pamet (25);
udovica Bosiljka upuuje molitve Bogu (43);ljudi openito mole Boga da im
ostavi u posjedu ono to im je drago (149), itd., ali niti jedna molitva nije i
sadrajno oprimjerena. Dok se jedni moli, drugi se molitve niti ne spomenu,
pa tako oni koji ive po mehanama i koji svoju djecu ne umivaju i ne eljaju,
svoju dronjavu djecu ne ue molitvi: Dom Boji nesjea se, kad su ga zadnji
put pohodili. (26)
Najee je rije o molitvama pronje koje bivaju usliane, nakon ega
se Svevinjem ili svecima i sveticama molitelji zahvaljuju. Uslianu molitvu
potvruju biblijski sveci i proroci (Abraham, Izak, Jakov, Mojsije, Ilija, Sa-
lomon /60/),ali i zemnici, kao to je gospoa Arky koja je molitvu pronje
upuuje Maloj Gospi s molbom da joj ozdravi kerka gospojica: Vrua elja
dobre matere bjee izpunjena. Kerka se pridigla i mati je revnom molbom za-
hvaljivala Maloj Gospi, to se njenoj malenoj smilovala. (161)Nadalje, i nei-
menovane zahvalne due vjeaju nakit na kip Djevice Marije jer im je usliala
molitvu pronje: One (zahvalne due op. Z. .) bo su osjeale, da su jim
pronje usliane bile. (203), a i Martinovi pred smaknue biljei u dnevnik
molitvu pronje upuene Djevici Mariji, a moli i svoju pokojnu majku da se
moli za njega da ga Bog ne napusti u stranom smrtnom trenutku (293).
Na molitvu, ali bez tekstualne potvrde, upuuju i molitvene geste: kla-
njanje, sklopljene ruke, krstiti sebe, uzdignut pogled, kleanje.
Klanjanje. Klanjanje Bogu i parafraziranu molitvu pronje potvruje
sljedei citat: Klanjajmo se neizmirnoj mudrosti Bojoj, i prosimo dar milo-
sti, da na putu ivota svoga neklonemo, ve vrsti odstanemo na stazi sedam
glavnih kriepostih. (91)
Sklopljene ruke. U vrijeme uspona Martinovieve slave ljudi su se sra-
mili u drutvu moliti prije i poslije jela jer to nije bilo u modi, a Martinovi to
u svom redu ini slobodno. On govori svom drutvu: Dosta e mi biti Vau
pozornost svratiti, na silu mode, koja bi Vas rumenilom stida posula, ako bi se
usudili u druini ruke sklopiti, te prije i poslije jela Bogu se pokloniti. (105)
Iza najavljene molitvene geste sklopljenih ruku ne slijedi i molitva.
190
Krstiti sebe. O jednoj babi koja posjeuje Arkyja kae se da pripada

vremenu vjetica: A tko ju je poznavao, taj se krstio, kada je opazio, misle u
sebi: teta, to nisi onda ivila, kad su vjetice palili, jer bi se i na tebi izpunilo,
to se desilo onim utonutim, da nisu spaljene kao vjetice, ve kao onakve, to
su za djavla hajduile i dvaput zavriedile, da jim se podpali lomaa. (142)
Kleanje, uzdignuti pogled. U prepirci s Kitelekyjem Martinovi go-
vori o potrebi moljenja, spominje obje molitvene geste, ali ne i sadraj moli-
tava koje bi ih pratile: Dakle rado idemo u crkvu, dje se stari grbe pred licem
Bojim; dje se otci i matere revno mole; dje maleni nevine ruice diu otcu
nebeskomu, jer smo uvjereni, da e na nje milostivo pogledat otac nebeski,
pak onda i nas usliat. (175) I prije svog smaknua Martinovie se kratko
moli Bogu, pogled die prema nebu, ali se ni ovdje ne donosi tekst molitve:
Kad je red na Martinovia doao, kleko je na koljena svoja, skruenu je izpo-
vied opetovao, na nebo pogledao, revno se u kratko pomolio i onda na stratite
stupio. (290) U romanu se posebice istiu i oni koji se Bogu ne mole, pa se
kae da je to izrodica Martinovi i bundije (260), ali i gospoje koje imaju
molitvenik iz kojih se rijetko mole jer u njih samo skrivaju vlasi i slike onih
koje vole i cjelivaju: Pa ba ni gospoju negoni duh naboni da svoja uvstva
otvara Svevinjemu u kui Njegovoj ve veinom duh razkoan, da cjeluje
one slike i vlasi, koje joj se u molitveniku nalaze, koje, kad tamo vidi ovjek,
mogo bi zapitati sa svetim Pavlom: ta ima da ini Isus s Belialom? (128)
Dakle, tekstualno je potvrena privatna molitva u Antunovievu roma-
nu rijetkost, kao i kratke, tzv. streljate molitve (A. Kanili) koje, ako se i po-
jave, imaju uopen karakter. Kao na primjer, kada ovjek brzopleto, u tekim
situacijama, prieljkuje smrt:(...) dje je, o Boe! smrt, da satare, to je u meni
ivo, da nadalje nemislim i neosjeam? (264).
Od nabonih se anrova u Antunovievu Odmetniku jo spominju, ali u
znatno manjoj mjeri, blagoslov i propovijed, i to bez sadrajne potvrde.
Budui mladenci, Bosiljka i Gabro, trae sveenikov blagoslov prije
vjenanja (24), a na dan vjenanja u crkvi trae od Boga i njegov stostruk
blagoslov (25), redovnici mole blagoslov Boji za nas (60), a sveenik Ignja-
tije dijeli puku blagoslov za vrijeme mise u Tabanu (81), itd.
Iz Antunovieve korespondencije moe se zakljuiti da nije bio zago-
vornik dugih i praznih propovijedi. U pismu Iliji Okrugiu stoji zapisano: Vi
bi se ba i razjarili, kad bi Vam smio rei, Da ja ne bi dao za Vae prodike ni
jednu poturu, (ne za Vae, jel sam tio da Vas uzveliaju, kao umjetna predika-
turaoa Vas pozivaju za urednika), ve onako im Allgemeinen, ja bi pobigao iz
crkve kada mi pone perorisat jedan frtalj sata, jedva bi to rekao, i to je samo
exordium, pak onda ti kae o em e govorit, pa ti krasno razdieli na dvie tri
ili pet strani svoju besjedu, plaim ga se kao drame ili ba i opere, koja ovoliko
191
Zlata UNDALI
ina broji; al eto ga jo s' epilogom, pa ga gledaj, sluaj, kako sve ono pokvari,
to je zidjao; jel ti nanovo sve opetuje i poasti te prikuvanim ili podgrijanim
jelom. No smijte se kako bi ja bjegao iz crkve. Neu da kaem, da ono nije sve
liepo i po Ciceronu i Demostenu umjetno, al vjerujte mi, nije krtjansko. Nai
sv. Otci nisu ovako uili, pa su vie i oni nauili te i znali, al njihovi uenici od
njih primili. (iz pisma Iliji Okrugliu, 16 studenoga 1876 god.)
U Antunovievu Odmetniku propovijedi se sluaju i one privlae vjer-
niki puk na mise. Tako udovica Bosiljka odgaja sina Nacu (Ignjatija) u duhu
ljubavi prema Bogu, vodi ga u crkvu na prodike (34), ali se ne doznaje o
emu se u propovijedima govori. Kasnije se zareenom Ignjatiji nudi mjesto
njemakog propovjednika u Budimu, to on i prihvaa: Al to je ve njeta
ponosna bilo, da on postane njemakim prodikatorom u franjevakoj crkvi,
kamo je sve enstvo hrlilo, to se odlikovanim smatralo. (98)
Navedene nabone anrove (katekizam, molitva, blagoslov, propovijed)
upotpunjuju i reenice biblijskog autoriteta jer pripovjeda esto svoje misli
potkrepljuje autoritetom Biblije. Na primjer, za povijest (povjestnicu) kae da
nikada nee znati cijelu istinu o dogaajima i da nee moi pravilno prosuditi
ih (...) jer i vrhu nje ostaje istinom, to je rekao Isus: nemoj sudit, da nebude-
te odsudjeni. (51) Na drugom se mjestu ita: (...) ako je Bog uz nas, tko da
bude proti nam? (71), zatim se kae da David pjeva (...) da e se sa svetimi
posvetiti, a sa zlimi nevaljan postati (144), a u Sv. Pismu pie i (...) da se je
bolje nezavjetovati, nego uinjene zavjete nevriti. (180), itd.
Antunovi je u svoj roman ukomponirao i anrove svjetovne proveni-
jencije, kao to su: dnevnik, pismo, narodne izreke, sentencije poznatih ljudi.
Dnevnik. U literaturi o Antunovievu romanu ve je napisano da je pi-
sac (...) piui svoj roman posegnuo za dnevnikom Josipa Ignjata Martino-
via to ga je vodio za jednogodinjeg zatoenitva, do smaknua, uvrstivi
njegovu dirljivu ispovijest u svoj rukopis u kojem prevladava didaktiki i mo-
ralizatorski, diskurs. (Mikovi, 2008: 14) Dnevnika je proza funkcionalno
uklopljena u roman jer: Tomu zahvaljujui djelomino je izbjegao zamke
crno-bijele karakterizacije lika koji je proao put od siroeta, briljantnog stu-
denta bogoslovije, omiljenog propovjednika, do osobe koja se kada ne doivi
oekivanu drutvenu promociju okrene protiv svih i odlui za urotu, to e
platiti glavom. (Mikovi, 2008: 1415)
Prva informacija o tome da je roman nastao na temelju Martinovie-
va dnevnika javlja se tek pred kraj romana, na 243. stranici kada se govori o
simpatijama izmeu Jelisave Pmiceslavi i kneza Ilinskog: Nu nismo nali
ubiljeeno u dnevniku Martinovievom samo ino, van kako su Pmiceslavovi
u njegovoj pratnji iste nedjelje posjetili obitelj Ilinsky-evu i taj dan tamo prove-
li. (243) A direktno upuivanje na koritenje dnevnika kao izvora informacija
192
nalazi se tek na 277. stranici, dakle 16 stranica prije kraja romana, kada se
Martinovi ve nalazi u tamnici i kada ga sjeanje vraa na majku i daje mu
snagu da ispovijedi svoje grijehe: I onda je, kako pie u svojem dnevniku,
iz koga crpismo sve ovo i drugo to sliedi, pred Bogom izpovjedio sve svoje
griehe. I kada je to uinio, onda veli, da mu je srcu odlanulo! Mirnije je poeo
gledat u svoju sudbinu i pisati svoj dnevnik. (277) Pripovjeda kae da zbog
znatielje itatelja donosi cijeli dnevnik: Evo ga prepisanoga od riei do riei:
... (278) U dnevniku se obraa pokojnoj majci Neprecienjena majko! (278)
i uvjeren je da je skrenuo s puta zato to mu je majka rano umrla i to ga nije
mogla pravilno odgajati svojom ljubalju, jer ljubav raa ljubav, kae on (280).
Pripovjeda citira dnevnik u 34. poglavlju koje zavrava reenicom:
Ovdje je prekinut beki dnevnik. (286) U zadnjem poglavlju se govori o
tome koliko je urotnika bilo uhapeno, koliko osueno, postavlja se pitanje
kako se u svemu tome osjeao Martinovi, ali se odgovara ovako: (...) o tom
nije nita u svom dnevniku zabiljeio. (287)
Ipak, na kraju se doznaje da je postojao beki Dnevnik, nastao za
vrijeme tamnovanja u bekoj tamnici, ali i budimski Dnevnik koji zapoinje
s 27. travnjem (na dan sv. Peregrina, to znai inostranac), dakle, danom
donoenja presude i koji nije uniten, jer ga sudac nije predao krvniku. Taj
budimski Dnevnik pripovjeda takoer citira na kraju romana (291293)
Pismo. U hrvatskoj je knjievnosti 19. stoljea epistolarnom tehnikom
napisao svoj roman Ispovijest Bla Lorkovi (18391892), a u roman je umet-
nuo i odlomke iz dnevnika Gostinskog i tako unio u tekst multiperspektivno
pripovijedanje i mnogostruke fokalizacije (Nemec, 1995:76). U Antunovie-
vu se romanu pored dnevnike proze javljaju i pisma koja se dosta blijedo
koriste i kao poticajni motivi.
Profesor Fessler nije podnosio Martinovia u Lavovu pa je o tome pisao
svom prijatelju u prusku lesku 1795. godine. U pismu pie da je Martinovi
bio teoretiar, da nije razumio politiku i prostor u kojem se nalazio (200).
Najavljena se netrpeljivost u romanu dalje ne razvija. Martinoviu piu pisma
njegovi istomiljenici (Josip Hajnoczy, Ivan Laczkovi/Laczkovics, Franjo
Szentamriay, grof Jakov igray/Sigray), izvjeuju ga o svojim prevratni-
kim aktivnostima (raspaavaju nove katekizme, organiziraju nova tajna dru-
tva, vrbuju nove lanove /270/). Nakon Martinovieva pogubljenja bila su na
stratitu spaljena i sva njegova pisma i spisi (290), s izuzetkom budimskog
Dnevnika (291).
Pripovjeda svoja razmiljanja i komentare potkrepljuje i sentencio-
znim iskazima, kao to su narodne poslovice, grobljanski natpisi ili misli po-
znatih ljudi. Tako on kritizira one koji ne razmiljaju o smrti i zakljuuje ga
narodnom poslovicom Nu togod tko radi, sve sebi. (40). Retoriku narodne
193
Zlata UNDALI
knjievnosti potvruju i stalni epiteti i deminutivi: biela njedra (22), arni

razgovor (23), sladka zadruga (brak, 31), toplo ljetace (24), u jarkosti suna-
ca (24), itd.
Pripovjeda i grobljanskim natpisom, poput glasa sa steaka, podsjea
ovjeka, koji nije kranski osjetljiv za smrt blinjiga i koji ne razmiljaju o
etirima posljednjim stvarima ovjeku (smrt, sud, pakao, raj), da ga na kraju
eka smrt. ovjek ne ele itati, kae pripovjeda, ono to je zapisano na
grobljanskim vratima na kojima pie:
Danas meni, sutra tebi, svako ga e uzet k sebi,
Smrt, nebroje ljudske ase brate, sestro, spominjaj se! (40)
Vanost svojim razmiljanjima pripovjeda pribavlja i reenicama koje
su izrekli poznati ljudi, odnosno autoriteti. Na jednom mjestu kae da je Tibe-
rije govorio (...) da se ugled iz daljine veim priinjava. (113) Tiberijevom
su reenicom, naime, prokomentirani Martinovievi odlasci na veere kod
plemenitaa. Pripovjeda misli da bi u oima plemia bio vei da nije iao na
te veere. U ovo razmiljanje pripovjeda uklapa i Kempisove rijei (...) da
koliko putah bih medjuljudmi, uviek se povratih manji. (113)
Misli nekih autoriteta pripovjeda donosi dvojezino, na latinskom i
hrvatskom: (...) to Horac ree: Si fractusillabaturorbisimpavidumferientru-
ines, t. j. ako uzdrman sviet na me padne, neustraen u udarati na njegove
ruevine. (267)
5. Zakljuno
Da je roman velika hibridna vrsta potvruje i Antunoviev Odmetnik

kroz ukljuene nabone (katekizam, molitva, blagoslov, propovijed) i nena-
bone anrove (dnevnik, pismo, narodna poslovica, nadgrobnica, misli autori-
teta) u vlastitu strukturu. Kvantitativno gledajui nabonim anrovima pripa-
da znatno vie prostora, iako je pronaeni dnevnik potaknuo pisanje romana.
Stoga bi se konstatacija Kreimira Nemeca izreena o Tkalievu romanu
Severila mogla primijeniti i na Odmetnika. Nemec kae da je to (...) roman
s tezom, prava apologija kranstva i vjere, sa snanim moralistikim impli-
kacijama (Nemec, 1995:75). To je roman u kojemu dominira persuazivna
funkcija jezika nad estetskom (Nemec, 1995:27).
U djeje bolesti hrvatskog ranog romana Nemec ubraja: duge mono-
loke tirade kojima likovi anticipiraju daljnji razvoj radnje, sentimentalizam
(puno suza, uzdaha, njenosti, deminutiva), zatim kult prijateljstva, rada, obi-
teljske ljubavi, moralna postojanost, nagraena vrlina i ednost a kanjeno
zlo, patetika, didakticizam, moraliziranje (Nemec, 1995:69). Od navedenih
djejih bolesti boluje i Antunoviev Odmetnik, ali navedenim bolestima
194
potvruje on i svoju suvremenost, odnosno potvruje u smanjenu mjerilu su-

vremene knjievne mode u matinoj knjievnosti.
Iako se romanu Odmetnik ne priznaje velika umjetnika vrijednost, ipak
u prostoru i vremenu u kojemu je nastao zauzima znaajno mjesto. Da hod po
stazi netlaeni, kako govori Zorani o svojim Planinama u posveti ninskom
kanoniku Mateju Matijeviu15, nije bio nimalo lak, potvruje i injenica da je
Antunovi svojim romanom postavljao temelje i smjernice razvoja romana bu-
njevakih Hrvata, ali za koje nije imao dovoljno snage dublje ih razraditi. Tako
suvremena knjievna historiografija kae da: Suvremeni ocjenitelj knjiev-
nog rada Ivana Antunovia nee moi utvrditi umjetniku vrijednost ni jedne
njegove knjige (...)., ipak dodaje i ovo: Ipak, Antunovi je stajao na poetku
razdoblja koje je raalo ljude vie eljne nego sposobne da obave goleme po-
slove. Iz Antunovievih elja rodio se narataj koji je mogao ii naprijed, jer
mu je preporoditelj i probuditelj zacrtao put i usmjerio ih boljitku i slobodi.
(Ante Sekuli, Preporoditeljska i povijesna batina Ivana Antunovia; hrcak.
srce.hr/file/143269; posjet 9. 6. 2015.) A preporoditelj i probuditelj Antunovi
svojim je romanom po stazi netlaenoj zacrtao nekoliko bitnih stvari:
1. Romanom Odmetnik Antunovi je pokazao da likovi ne trebaju biti
prikazani statino i jednodimenzionalno, da ih situacije trebaju mijenjati.
Tako prema junakovoj moi djelovanja, koja moe biti vea, manja ili jedna-
ka naoj, glavni lik Martinovi prolazi kroz nekoliko pripovjedakih modu-
sa (v. Frye, 1979): iz niskomimetskog modusa (djetinjstvo on je jedan od
nas) stupa u visokomimetski modus (vrijeme ponitenih redovnikih zavjeta
i prihvaanja jakobinaca i njihove ideologije on je voa jer je stupnjem
djelovanja nadmoan drugima, ali ne i svojoj prirodnoj okolici; njegov auto-
ritet, strasti i moi izraavanja su znatno vei od naih, ali njegovi postupci
podlijeu i drutvenoj kritici i prirodnome poretku), da bi na kraju potonuo u
ironijski modus (vrijeme raskrinkane urote protiv vlasti i crkve on je junak
koji je svojom moi i inteligencijom slabiji od nas i u njegovoj sudbini gleda-
mo prizor zarobljenosti i apsurda). Na alost, viedimenzionalnost u izgradnji
karaktera nije primijenjena i na ostalih etrdesetak sporednih likova s kojima
glavni lik komunicira.
2. Na aktancijalnoj razini Antunovi je u roman unio lik spletkara koji
zaplie radnju (dounik Richard Katzenmayer u osobnoj slubi kod Martino-
via u Beu ili nedovoljno razraen lik babe na dvoru gospodina Arkyja).
15
U posveti Zorani o svom pionirskom poslu pisanja romana kae: Nitor manje takov i
ta put moj po neuvibanu konjicu po stazi netlaeni proad, Hrvatom i Vaoj milosti, ki
znam da dobar, ki znam da dobar bainac i Hrvatin potovan jest, poklanjam ufaju se
da pod kreljuti kriposnimi Vaimi od svakoga zlorina jazika zaklonjen biti u. (Zorani,
1964:36)
195
Zlata UNDALI
3. Na tematskoj razini Antunovi je naznaio, ali ne i do kraja razradio

sredinju temu ranog hrvatskog romana ljubav prema domovini i ljubav
prema eni. Ljubavi prema domovini i prema vjeri pripovjeda je posvetio
brojne stranice, a ljubav prema eni naznaena je kao mogua nekoliko puta,
ali naznaka nije dobila i svoj nastavak.
4. Iako su Antunovievi likovi ozbiljni, pripovjeda je sklon svjeim i
veselijim pjesnikim slikama: nerazumno ensko eljade ne zna u kui nita
organizirati pa je oko nje sve ko razvezana metla (20); u kui je toliko prlja-
vo kanda je gazdarica ve odavno pod zemljom (26), a svemu pridonose i
retorika sredstva ruralnoga podrijetla, pa se tako kae da vlasteline i bogatae
nije krasila velika mudrost jer ponajvie su bile takve glave prazne, ba ko
klasi, to se k nebu diu. (116)
5. Iako u romanu nema puno opisa prirode, ipak kada im pripovjeda
posveti malo vie pozornosti oni djeluju svjee u odnosu na duge moralizator-
skodidaktike partije.
6. itatelju pripovjeda ponekad otkriva i svoju sposobnost uoavanja
zanimljivih detalja, kao to je onaj o molitveniku iz kojega se primarno ne
moli nego se u njega skrivaju slike i pramenovi kose dragih osoba.
Literatura
Anii, Andrija, 2009. Moliti i ljubiti. Teoloki eseji, Katoliki institut za

kulturu, povijest i duhovnost Ivan Antunovi Subotica, Subotica.
Dodig, Slavica, 2015. Leksikon biblijskih ena, Medicinska naklada,
Zagreb.
Evetovi, Ivan 2002. Biskup Ivan Antunovi, u:Evetovi, Matija Krm-
poti, Lazar Ivan, 2002. ivot i rad biskupa Ivana Antunovia narodnog
preporoditelja, proireno izdanje, Hrvatski znanstveni zavod - Croatica,
Peuh Budimpeta, str. 1927.
Evetovi, Matija Krmpoti, Lazar Ivan, 2002. ivot i rad biskupa Ivana
Antunovia narodnog preporoditelja, proireno izdanje, Hrvatski znan-
stveni zavod Croatica, Peuh Budimpeta.
Frye, Northrop, 1979. Anatomija kritike, Zagreb
Kanili, Antun, 1893. Pobonost molitvena na slavu Presvetoj Trojici,
jedinomu Bogu i na asta Blaenoj Djevici Mariji i svetima. S razliitim
naucima i s tumaenjem svetih obiaja crkvenih, izdanje priredio dr. F.
Ivekovi, Drutvo Svetojeronimsko, Tisak Dionike tiskare, Zagreb.
Kiki, Geza, 1971. Antologija proze bunjevakih Hrvata, Matica hrvatska,
Zagreb.
196
Mikovi, Milovan, 2003. Iznad ita nebo, Hrvatska itaonica-Dora Krupi-

eva, Subotica-Zagreb.
Mikovi, Milovan, 2008. Roman u knjievnosti Hrvata u Vojvodini, Knji-
evna revija, br. 34, god. 48, str. 354.
Nemec, Kreimir, 1995. Povijest hrvatskog romana od poetka do kraja
19. stoljea, Znanje, Zagreb.
Pavlii, Pavao, 2006. Skrivena teorija, Matica hrvatska, Zagreb.
Sekuli, Ante, 1994. Preporoditeljska i povijesna batina Ivana Antunovi-
a, u: Sekuli, Ante, 1994. Hrvatska preporodna knjievnost u ugarskom
Podunavlju do 1918., Prinosi za povijest knjievnosti u Hrvata. Autori i
djela, Knjiga III, Zagreb, str. 91111.
Tolj, Ivan, 2002. ivot i rad biskupa Ivana Antunovia, u: Evetovi, Ma-
tija Krmpoti, Lazar Ivan, 2002. ivot i rad biskupa Ivana Antunovia
narodnog preporoditelja, proireno izdanje, Hrvatski znanstveni zavod
Croatica, Peuh Budimpeta, str. 331355.
Mreni izvori
http://www.zkvh.org.rs/batina/znamenite-osobe/1450-o-biskupu-iva-
nu-antunoviu (leksikonsku odrednicu Antunovi Ivan napisao je Petar
Vukovi, a tekst je preuzet izLeksikona podunavskih Hrvata Bunjevaca
i okaca, I, A, drugo izdanje, Subotica, 2008., 3640 str.; posjet 16. 2.
2015.)
hrcak.srce.hr/file/143289 (Ante Sekuli, Bibliografija o Ivanu Antunoviu,
pdf; posjet 20. 2. 2015.)
hrcak.srce.hr/file/143269 (Ante Sekuli, Preporoditeljska i povijesna ba-
tina Ivana Antunovia; posjet 9. 6. 2015.)
http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=774 (Ante Sekuli, ANTUNOVI, Ivan,
preuzeto sa stranice Hrvatskog biografskog leksikona; posjet 16. 2. 2015.)
197
Zlata UNDALI
Zlata UNDALI
SECONDARY GENRES IN ODMETNIK
The central subject of the present paper is a novel by Ivan Antunovi

from 1875, Odmetnik (Outlaw). After the introductory bio-bibliographic con-
textualization, the author focuses on the analysis of Antunovis epistolary
hidden poetics. Namely, Pavao Pavlii wrote that the old Croatian writers
did not write poetic tracts, but revealed their poetic attitudes concisely in the
introductory texts to their works (P. Pavlii, Skrivena teorija (Hidden Theo-
ry), 2006). Prose poetics of Bishop Antunovi is not hidden in the homage of
his works but in the letters sent to the various addressees. Therefore, this paper
explores the (non)correspondence of Antunovis theoretical viewpoints and
his specific novel (Odmetnik). Following a summary of literary historical and
literary theoretical interpretations of the novel, the secondary genres woven
into his fictional world are explored. Finally, the author analyzes how Antuno-
vis novel fits into the beginnings of the Croatian novel in the 19th century.
Key words: Ivan Antunovi, Odmetnik, Antunovis poetics, novel
198
UDK 821.133.1.09-31
Pregledni rad
Marijana TERI (Niki)
marijana.teric@fcjk.me
GOSPOA BOVARI TO SAM JA

(Gistav Flober: Madam Bovari)
U ovome radu posebna panja posveena je pripovjedakim

tehnikama kojima Gistav Flober konstituie svoje najslavnije
djelo Madam Bovari. Ovim romanom Flober je primijenio
gotovo sve narativne strategije koje karakteriu njegovu roman-
sijersku umjetnost. Kroz lik glavne junakinje Eme Bovari, uka-
zali smo na brojne modulacije u pripovijedanju, koje izdvajaju
Flobera kao originalnoga autora, spremnoga na iznenaujue
obrte u kojima trijumfuje njegova umjetnost variranja razliitih
pripovjedakih postupaka. Na kraju zakljuujemo da Gospoa
Bovari nije samo latentno autorsko ja, ve je ona zapravo
ja svakoga pojedinca, raspetoga izmeu stvarnosti i iracional-
noga, u emu se ogleda floberovska vjetina romansijerskoga
zanata, koja pisca ini prepoznatljivim i autentinim knjievnim
stvaraocem.
Kljune rijei: bovarizam, limpassibilit (nepristrasnost), Ema
Bovari, sukob snova i stvarnosti, multiperspektivizam
Kad je ovek umean u ivot, on ga loe sagledava;

suvie pati zbog njega ili odve u njemu uiva.
Po mom miljenju, umetnik je neto udovino,
neto to je izvan prirode.
(Gistav Flober)
Iako je u toku svoga ivotnoga razdoblja ostao nedovoljno shvaen,

umjetniki talenat jednoga od najveih francuskih stvaralaca, Gistava Flobera,
za brojne autore svjetske knjievnosti ostao je neprevazien. Od izrazitoga
predstavnika epohe realizma, Flober se razvio u zaetnika prvoga modernog
romana evropske knjievnosti. Djelo koje e mu poslije prvobitnih nevolja
donijeti ogromnu slavu i obiljeiti njegovu stvaralaku djelatnost jeste uveni
roman Madam Bovari. Rije je o knjizi koja je zajedno s Bodlerovom zbir-
199
Marijana TERI
kom pjesama Cvijee zla, objavljenom 1857. godine, oznaila izuzetno zna-
ajan knjievni dogaaj u francuskoj knjievnosti. Madam Bovari je 1856.
godine fragmentarno poela izlaziti u francuskome magazinu La Revue de
Paris (Pariska revija), da bi ubrzo nakon toga izazvala osudu cjelokupne
javnosti, koja je Flobera optuila za nemoral i uvredu tadanjega francuskog
drutva zbog ega je i pokrenut sudski proces. Za razliku od Bodlera koji je
osuen, Flober je osloboen optubi zahvaljujui advokatu i prijatelju njego-
ve porodice, kome je posvetio prvo izdanje svoga romana, ija je popularnost,
nakon svega toga, dobila jo vee razmjere. Optuen zbog povrede naravi i
javnog morala, dva ljupka sinonima koji su dve glavne take optube. Ja sam
imao na teretu i treu povredu, verskog morala, kad sam iziao pred Osmi
sud sa Gospoom Bovari. Taj mi je proces napravio ogromnu reklamu, i njoj
pripisujem tri etvrtine svog uspeha,1 pie Flober Gi de Mopasanu. Pojedini
izvori navode da je knjiga, neto kasnije, 1864. godine zabranjivana u Italiji,
a 1954. u SAD-u.2 I pored toga, djelo je postalo nepremaeni uzorak onog
i onakvog romana kakav je realizam shvatio kao vrhunsko dostignue cje-
lokupne knjievnosti.3 Takoe se smatra da je lik gospoe Bovari jedan od
najintrigantnijih u svjetskoj knjievnosti, pa je njena uloga i te kako privlaila
filmsku produkciju, zbog ega se njen lik est puta naao na filmskome platnu.
O Floberovoj posveenosti knjievnome stvaranju svjedoi podatak da
je Floberov rad na svome proslavljenome romanu Madam Bovari trajao od
1851. do 1855. godine. U toku toga pripovjedakog procesa autor se borio
sa stilskim zanatom istiui esto da ni sam nije bio svjestan da e mu za pi-
sanje te odvratne buroaske prie, kako je sam determinisao, biti potrebno
pet godina mukotrpnoga rada.4 Postavi tako muenikom stila, Flober je u
izradi ovoga proznog tkiva pravio selekciju leksikoga materijala, briljivo
sklapajui reenice, trudei se da svaku rije postavi na pravo mjesto. Kakva
je pasja stvar ta proza! Nikad to nije gotovo; uvijek ostaje da se neto prera-
di. Ja ipak mislim da joj se moe dati vrstina stiha. Dobra prozna reenica
treba da bude kao kakav dobar stih: neizmjenjiva, isto tako ritmina, isto tako
zvuna. To je bar moja ambicija,5 zakljuuje Flober. Takoe je smatrao da se
na jednoj stranici nijedna rije ne smije ponoviti dva puta, izbjegavajui tako
da navede dvije imenice jednu iza druge. Takva posveenost svakoj jezikoj
1
Gistav Flober, Pisma, Nolit, Beograd, 1964, str. 241.
2
Vidi: Sandra Vei-Sukreki: Gospodin Bovary i muenik stila Gustav Flaubert, preuzeto sa:
http://citajknjigu.com/gospodin-bovary-i-mucenik-stila-gustav-flaubert/ 15. 07. 2015, 18:20 h
3
Milivoj Solar, Povijest svjetske knjievnosti, Institut za crnogorski jezik i knjievnost,
Podgorica, 2012, str. 242.
4
Vidi: Radivoje Konstantinovi, Gistav Flober, u: Francuska knjievnost 19. vijeka, str. 60.
5
200
Gospoa Bovari to sam ja
pojedinosti, uinila je Flobera izuzetnim majstorom stila. Njegova tvrdnja da

knjige koje najvie eli da pie jesu upravo one za koje ima najmanje sposob-
nosti, sugerie da je rije o autoru koji moe napraviti remek-djelo, ak iako
mu materija o kojoj pie ne ide od ruke. U svojoj knjizi Pisma otkriva da je
bez ljubavi pisao vrlo njene strane i plamene bez ikakvoga ara u ilama, a
sve to postigao je zahvaljujui sopstvenome zamiljanju, eanju i kombino-
vanju. Piui skraeni roman o gospodinu Gistavu Floberu odnosno roman
o piscu koji nam sam otkriva svoju duboku tajnu,6 Milan Predi naglaava da
nam Flober priznaje svoja muenja kao nijedan autor dosad te da bol stvara-
nja nikada nije bila toliko iskreno iznesena kao kod ovoga umjetnika. Tako u
pismu gici de antpi 1857. godine, Predi nalazi Floberova priznanja: Ah,
niko nije tako patio zbog knjievnosti kao ja! (...) Oh, ja sam poznao samrt-
ne muke stila!7 Dakle, ovakvo muenje isposnika knjievnosti8 ukazuje na
injenicu da je rije o izuzetno strogome autokritiaru, ija je optereenost
stilskim intervencijama dovodila i do fizike klonulosti, pa ak i ivane bo-
lesti to predstavlja rijetkost ili moda ak izuzetak u knjievnoumjetniko-
me procesu. Dok piem ovu knjigu, oseam se kao ovek koji svira klavir s
olovnim kuglama privezanim za zglobove na prstima,9 istie Flober. I pored
takvih duevnih bolova i iznemoglosti, on uspijeva da se uzdigne iznad broj-
nih knjievnih stvaralaca i dostigne slavu koja e ga uiniti neprevazienim
piscem.
Romanom Madam Bovari Flober je primijenio gotovo sve narativne
strategije koje karakteriu njegovu romansijersku umjetnost. ivopisni opisi s
mnotvom pojedinosti, navoenje detalja za svaki pokret, postupak ili misao,
zvuni prelivi, ekspresivnost reenike konstrukcije, samo su neki od sred-
stava kojima dostie estetsku uzvienost. Pojedinost je neto uasno, pie
Flober, naroito kada neko voli pojedinosti, kao ja. Zrna bisera sainjavaju
ogrlicu, ali konac ogrlicu sastavlja. Meutim, nizati bisere ne isputajui ni-
jedan, a drugom rukom stalno drati konac, u tome je vjetina,10 otkriva nam
autor.
Floberov nain profilisanja junaka determinisan je specifinim pojmom
bovarizam (termin il de Gotjea), koji oznaava ulazak u svijest ili podsvi-
jest svojih likova otkrivajui njihove unutranje porive, skrivene elje, pri-
guene oeaje bez autorskih intervencija i komentara, odnosno bilo kakve
subjektivne ocjene. Bovarizam se zapravo definie kao ovjekova osobina da
6
Misli se na izuavanje Floberovih pisama u istoimenojFloberovoj knjizi
7
Citirano prema: Gistav Flober, Pisma, Prosveta, 1955, str. 11.
8
Sintagma Milana Predia
9
Dulijans Barns, Floberov papagaj, Biblioner, Banja Luka, 2008, str. 28
10
201
Marijana TERI
vidi sebe drukijim nego to je (Flober), spoj nerealne ambicije, zapaljive

mate, autosugestije, tatosti, nedostatka mudrosti i stvarno traginog osea-
nja ivota:11
[...] ona vie nije krila svoj prezir prema svemu, prema svakome; i ona bi
ponekad stala da iznosi udnovata miljenja, kudei ono to su drugi hvalili i
odobravajui perverzne i nemoralne stvari, na to je njen mu samo beio oi.
Zar e taj bijedni ivot trajati vjeno? Zar se ona iz njega nikada nee
izvui? Ta ona nije nita gora od svih onih ena koje ive sretno! Ona je vi-
djela u Vobjesaru vojvotkinje koje su imale i deblji struk i prostije ponaanje.
I ona je proklinjala boju nepravdu; naslanjala je glavu na zid i plakala;
eznula je za onim burnim ivotom, za krabuljnim balovima, za obijesnim
zadovoljstvima s onim silnim uzbuenjima koja nije poznavala, ali koja ona
sigurno donose. 12
Snana emocionalnost, strast za novim i boljim ivotom, kortrover-
zni postupci junakinje, njena transformacija, moralni i psiholoki problemi,
neobuzdani porivi, zahtijevali su od autora este izmjene taaka gledita te
razliitost pripovjedakih pristupa njenome liku. Stoga se Floberovo pri-
povjedako umijee manifestuje kroz opalizaciju (opalescenciju), izuzetno
znaajnome pojmu u fenomenolokome ispitivanju djela.13 Kao to se kroz
dragi kamen (opal) prelivaju boje i svjetlucanja, u knjievnome djelu se pre-
livaju znaenja rijei, slika i predmeta. Opalizacija se, pri tome, ne javlja
samo na nivou rijei reenice, ve karakterie djelo u potpunosti. Budui da
roman predstavlja sintezu razliitih fenomena, motiva koji se meusobno
proimaju i ponavaljaju, uestalost pojedinih simbola, emocionalnih vari-
jacija sjedinjenih u liku Eme Bovari, autor je uspio da kroz sudbinu svoje
junakinje oivi svaku predmetnost teksta i tako ispolji svoj romansijerski
talenat. Ovaj tremin Ingarden je doveo u vezu s pojmom aspekt knjievnog
djela, utoliko to prikazani aspekti u djelu ostvaruju razliite mogunosti
da se njihova shema ispuni. Zato moemo govoriti o prisustvu fenomena
vieznanosti u tekstu (pad morala, bezmaterinski odnos, fenomen traginog
junaka....), koji utiu na formiranje linosti pojedinih junaka i zahtijevaju
aktivaciju itaoeve mate i znanja kako bi izostavljene aspekte dopunio.
To znai da pojedini postupci Eme Bovari navode itaoca na razmiljanje i
prolongiranje percepcije, jer se njihovi uzroci ponekad samo nagovjetavaju
11
Radivoje Konstantinovi, n. d., str. 62.
12
Gistav Flober, Madam Bovari, Svjetlost, Sarajevo, 1990, str. 6162.
13
Opalizacija (opalescencija) prelivanje znaenja ili vieznanost, neodreenost znaenja
knjievnog umjetnikog djela, poput svjetlucanja i prelivanja boja dragog kamena, naroito
opala (Opirnije vieti: Dragia ivkovi: Renik knjievnih termina, Romanov, Banja
Luka, 2001, str. 548).
202
ili nasluuju. Na isti nain, dopunjuju se opisi odreene sredine u kojoj juna-
kinja boravi.
Zadravajui objektivnost u strukturiranju djela, stvarajui razliite in-
dividualitete bez upliva narativne instance, Flober uspostavlja jo jedno od
bitnih naela svoje poetike limpassibilit (nepristrasnost, bezlinost, od-
sustvo pisca iz djela).14 Pridravajui se strukturalnih obiljeja ovoga pojma,
Flober je konstruisao jednu od najupeatljivijih scena u svjetskoj knjievnosti
i time jo jednom potvrdio svoj jedinstveni genij:
Soba, kad su uli, bila je puna neke tune sveanosti. Na stolu za enski
rad bilo je, prikrivenih jednim bijelim ubrusom, pet-est loptica pamuka u
srebrenoj plitici kraj jednog velikog raspela, izmeu dva svijenjaka koji su
gorjeli. Ema, s bradom na grudima, razgoraivala je oi, i njene jadne ruke
su se vukle po plahtama, s onim groznim i laganim pokretom samrtnika koji
kao da ve hoe da se pokrije mrtvakim pokrovom. (...) Sveenik ustade da
uzme raspelo; onda ona oprui vrat kao neko ko je edan i pritisnuvi usne na
tijelo Bogoovjeka svom svojom samrtnikom snagom poljubi ga najsilnijim
ljubavnim poljupcem koji je ikada dala. (...) upnik obrisa prste, baci u vatru
komati vate natopljene uljem i sjede do samrtnice da joj rekne da ona sad
treba da sjedini svoje muke s mukama Isusa Krista i da se prepusti milosti
bojoj.(...)
I zbilja, ona pogleda oko sebe, lagano kao neko ko se budi iz sna, zatim
jasnim glasom zatrai svoje ogledalo i osta nagnuta nad njim izvjesno vrije-
me, do trenutka kad joj krupne suze potekoe iz oiju. Onda ona s uzdahom
zabaci glavu i pade na jastuk.
Grudi joj odmah poee naglo dahtati. Sav joj jezik izie iz usta; njene
oi su, kolutajui se, blijedjele kao dvije loptaste svjetiljke koje se gase, tako
da bi ovjek pomislio da je ve mrtva da nije bilo onog stranog ubrzanog
dizanja i sputanja rebara, koja su se tresla od strahovitog disanja kao da se
dua upinje da se oslobodi tijela. (...) Ema se die kao kakav vjetaki oivlje-
ni le, raspletene kose, ukoena pogleda, zauena. (...) I Ema se stade smijati
uasnim, mahnitim, oajnim smijehom, mislei da vidi grozno lice onog bijed-
nika koje se dizalo u vjenoj tami kao neko strailo.
Jedan gr je opet obori na duek. Svi prioe. Ona nije vie postojala.15
Dakle, Ema je najokrutnije kanjena, zakljuuje Milivoj Solar. Opis
njezina umiranja spada u najjezovitije opise u svjetskoj knjievnosti, osobito
i zbog distancirane objektivnosti kojom se prati u detaljima. Moda valja na-
pomenuti da je upravo to spasilo Flaubertov roman od tada jo uvelikog mo-
14
Vidi: Dragia ivkovi, Renik knjievnih termina, Romanov, Banja Luka, 2001, str. 537.
15
Gistav Flober, Madam Bovari, Svjetlost, Sarajevo, 1990, str. 268/269.
203
Marijana TERI
ralistikog javnog mnijenja i suda: Flaubertov je branitelj odbranu zasnovao

upravo na tome da je nevjerna i lakomislena ena kanjena kako zasluuje.16
Zbog ovakve vrste okrutnosti, koja se pripisuje autorovome stvaralakome po-
stupku, pojedini kritiari svrstavaju Flobera u zaetnika naturalistike kole i
vide prethodnikom Emil Zole, najznaajnijega predstavnika naturalizma. Iako
je knjievna kritika roman ocijenila knjigom bez njenosti, ideala, poezije
i skoro bez due,17 Radivoje Konstantinovi istie da Flober, dovravajui
Madam Bovari, osea u ustima opori ukus arsenika koji je njegova junaki-
nja progutala.18 Da li je autor, privodei kraju sudbinu jedne ene, zaista po-
stao svjestan okrutnosti kazne koju joj je namijenio, pa je tako ukus arsenika
dospio i u njegova usta ili se takav oeaj moe shvatiti samo kao posljednji
autorov napor da svoju pripovjedaku tehniku konano dovede do finalnoga
oblika. Smru junakinje zaustavlja se Floberov mueniki postupak, ija se
teina manifestuje kroz gorki ukus arsenika. U tome smislu, veliina Flobero-
ve umjetnosti ogleda se prvenstveno u izboru narativne tehnike kojom je elio
konstruisati svoj literarni univerzum. Jer, istovremeno, stil i pripovedaka
forma povratno deluju na priu, ograniavajui ili irei njeno smisaono po-
lje, uspostavljajui odnose meu delovima, stvarajui perspektivu iz koje se
izuzetni i znaenjem ispunjeni aspekti prie ukazuju itaocu na iv i ubedljiv
nain. Jednom rei, pripovedaki stil i pripovedaka forma u nekom romanu
nisu samo izraajna sredstva, ve elementi presudni za sam proces uoblia-
vanja.19 To znai da je kategorija oblikovanja teksta od presudne vanosti za
razumijevanje i vrednovanje Floberova knjievnoga umijea, zbog ega je i
dobio zvanje neshvaenoga genija.
Uzimajui u obzir izuzetnu popularnost koju je Floberovo djelo dosti-
glo u knjievnosti, mnogi izuavaoci njegova pripovjedakoga tkanja ispitiva-
li su istinitost grae koju je autor umjetniki oblikovao u svome tekstu. Da li
je Floberovo djelo isjeak iz ivota ili samo fiktivna konstrukcija autorova,
bilo je jedno od sutinski tretiranih pitanja. U predgovoru Floberovih Pisa-
ma,20 Milan Predi istie da Ema ne bi nastala da autor nije oetio linu potre-
bu da izvue takvu jednu elegiju na sivoj osnovi palanake stvarnosti. Ema
nije Flober, navodi on, jer ona propada zato to nije nala izlaz za svoje
snove, a Flober je naao u zanatu pisca. A taj zanat je za njega bio dobrovoljno
16
Milivoj Solar, n. d., str. 244.
17
Citirano prema: Branko Milovanovi, Gospoa Bovari, predgovor knjizi Gistava Flobera
Madam Bovari, Svjetlost, Sarajevo, 1990, str. 8.
18
Radivoje Konstantinovi, n. d., str. 58.
19
Franc K. tancl, Tipine forme romana, Knjievna zajednica Novog Sada, 1987, str. 11.
20
Gistav Flober, Pisma, Prosveta, Beograd, 1955.
204
izabrano muenitvo, ono koje oslobaa.21 Da Ema nije Flober, potvruje i

sam autor koji u svojim Pismima konstatuje: Gospoa Bovari nema nieg
istinitog. To je potpuno izmiljena pria, ja nijesam u nju unio nita od svojih
osjeanja ni od svog ivota. Iluzija (ako neka ima) dolazi naprotiv od bezli-
nosti djela. Jedno od mojih naela je da ne treba sebe pisati. Umjetnik treba
da bude u svom djelu kao bog u svemiru, nevidljiv a svemoan i neka se svuda
osjea, ali neka se ne vidi.22
Meutim, da je opisana stvarnost u Madam Bovari nala svoje
uporite u pievoj sredini govori podatak da je djelo nastalo na osnovu jed-
noga novinskog lanka o samoubistvu mlade ene. Radivoje Konstantinovi
naglaava da graa Floberova romana potie iz stvarnosti, smatrajui da je
autor uzimao, kao modele za svoje knjievne likove, osobe koje je poznavao,
ali da je isto tako dodavao, izmiljao, kombinovao pojedinosti iz realnoga
ivota s fiktivnim elementima. Ipak, vjeruje da je Flober, poriui stvarno
postojanje svoje junakinje, zapravo samo istakao njenu istinitost: Moja jadna
Bovari pati i plae u dvadeset francuskih sela, sada, u ovom asu.23 Pored
toga, uvena Floberova reenica: Gospoa Bovari to sam ja, po milje-
nju Konstantinovia nije duhovit paradoks ve znai neto mnogo dublje:
Ema Bovari je jedan od pievih ja. Vie od toga: Ema Bovari je dio svih nas,
inkarnacija ovekove nesposobnosti da bude srean.24 Upravo ovakva kon-
statacija predstavlja vjerovatno najbolju kritiku procjenu Floberove tvrdnje.
Gospoa Bovari nije samo latentno autorsko ja, ve je ona zapravo ja
svakoga pojedinca, raspetoga izmeu stvarnosti i iracionalnoga. U tome se
ogleda floberovska vjetina romansijerskoga zanata, koja autora ini prepo-
znatljivim i autentinim knjievnim stvaraocem. Viktor mega ocjenjuje da
je Flaubertova poetika jedan od kljunih dogaaja oko sredine stoljea: iz
nje vode putovi prema Mallarmu i Valryju, ali isto tako prema distancira-
nom, prividno impersonalnom pripovijedanju, kakvo su decenijama poslije
Flauberta prakticirali Maupassant, Henry James, Heinrich Mann i mlai Tho-
mas Mann.25 Iz toga postaje jasno da Flober svoju kreativnu originalnost nije
ispoljio naglaavanjem svoga pripovjednog ina, polemisanjem s itaocem,
kritikim opservacijama o pozitivnosti ili negativnosti postupaka svojih li-
kova. injenica da se u sudbini jedne ene oituju sudbine svih nas, ukazuje
da umetnost nije stvorena da slika izuzetke, a, sem toga, pie Flober, ja
oseam neku nesavladivu odvratnost da stavim na hartiju neto od svog srca.
21
Milan Predi, Predgovor knjizi: Gistav Flober, Pisma, Prosveta, Beograd, 1955, str. 11.
22
Gistav Flober, nav. d, str. 41.
23
Citirano prema: Milan Predi, n.d., str. 10.
24
Radivoje Konstantinovi, n. d., str. 61/62.
25
Viktor mega, Povijesna poetika romana, Grafiki zavod Hrvatske, 1987, str. 195.
205
Marijana TERI
Nalazim, tavie, da romansijer nema prava da iznosi svoje miljenje ma o

emu bilo. Je li Gospod bog ma kada izrekao svoje miljenje? Eto zato imam
prilino stvari koje me gue, koje bih hteo da ispljunem, a progutam ih. Nato
ih kazati, zaista!26 konstantuje Flober. Ovakvim razmiljanjem i ovakvom
koncepcijom literarnoga teksta manifestuje se Floberova stvaralaka strogost,
koju je neophodno razumjeti u kontekstu njegova poimanja knjievnoumjet-
nikoga svijeta. Iz toga razloga, Adrijana Mareti vjeruje da bi u Flobero-
vom gotovo natoveanskom nastojanju da iz dela ukloni svaki trag svojih
oseanja i svog ivota, da se obezlii u toj meri da potomstvo poveruje da nije
ni postojao, teko bilo nai pandan u itavoj istoriji knjievnosti,27 i otkriva
da bestrasnost i bezlinost predstavljaju, po Floberu, glavne odlike vrhunske
umetnosti.
U tome pogledu, znaajno je tumaenje Fransoa Morijaka, koji u svome
ogledu Romanopisac i njegove linosti iznosi svoja kritika zapaanja o
Floberovome romansijerskome tkanju:
Iza najobjektivnijeg romana, ako je re o lepom delu, velikom, krije se
uvek drama koju je proiveo romanopisac, ona individualna borba sa nje-
govim demonima i sfingama. Ali je genijalan uspeh moda u tom to se nita
od te line drame ne odaje spolja. uvene rei Floberove G-a Bovari sam
ja shvatljive su, jedino treba dati sebi vremena i razmisliti, jer je na prvi
pogled pisac jednog takvog dela tako malo u njemu sam umean. Zato to je
Gospoa Bovari remek-delo, to znai delo saliveno u jedan komad i koje
se namee kao celina, kao svet koji je odvojen od onoga koji ga je stvorio.
Upravo ukoliko je nae delo nesavreno, utoliko se kroz pukotine odaje uzne-
mirena dua njegovog jadnog pisca.28
Upravo se u ovome dijelu Morijakova teksta nalazi klju za razumije-
vanje poetikih modela kojima se konstituie jedan literarni svijet, ije znae-
nje nije uslovljeno samo dogaajima utkanim u njenu osnovu, ve i formom
kojom su ti dogaaji odlikovani. Time se eli ukazati na vanost romaneskne
tehnike kojom se formira nova semanatika dimenzija teksta. Da je tehni-
ka jedino sredstvo kojim (pisac) otkriva, ispituje, razvija svoju temu, kojim
prenosi njeno znaenje i kojim je, najzad, vrednuje (Mark orer)29, posebno
naglava i Franc K. tancl koji kae da su svijest o znaaju tehnike nametnula
teoriji romana dva autora: Gistav Flober i Henri Dems, to svakako izazvalo
epohalni preokret u poetici romana.30
26
27
Adrijana Mareti, Figure pripovedanja, Narodna knjiga / Alfa, Beograd, 2003, str. 12.
28
Citirano prema: Gistav Flober, Pisma, Prosveta, Beograd, 1955, str. 10/11.
29
Citirano prema: Franc K. tancl, n. d., str. 11/12
30
Isto, str. 12.
206
Da Flober u svoj nain pripovijedanja uvodi epohalne inovacije31, uvjerava

nas i autor Floberovoga papagaja Dulijan Barns, koji pronalazi podatak,
koji je, kako kae, ostao do sada nezabiljeen u obimnim propratnim bilje-
kama uz roman, i koji Barns ponizno stavlja na raspolaganje profesionalnim
prouavaocima.32 Rije je o motivu preljube, za koju Nabokov kae da je to
najkonvencionalniji nain da se neko izdigne iznad konvencionalnosti,33
a koja u Floberovome romanu zauzima jedinstvenu poziciju kakvu do tada
nauka u knjievnosti nije poznavala. Barns objanjava da slavno zavoenje
glavne junakinje Eme, koje italac prepoznaje u epizodi s fijakerom, nije za-
miljeno onako kako je, vjerovatno, svaki italac nasluivao. Slika fijakera
koji juri ulicama bez cilja, konstituisana je s posebnom pripovjedakom pa-
njom, tako da, nesumnjivo, predstavlja jednu od najintrigantnijih scena koju
je Flober opisao:
Fijaker izie iz reetkaste ograde i uskoro stigavi na etalite, poe la-
ganim kasom izmeu velikih brijestova. (...) Sada su ona ila du rijeke, putem
kojim se vuku lae, nasutim suhim ljunkom, i to dugo, dugo prema Oaselu, s
one strane otoka. (...) Ali najednom ona jurnue naglo kroz Katrmar, Sotvil,
Grand-ose, kroz Ulicu Elbef i zaustavie se po trei put pred Botanikim
vrtom. (...) Ona se vratie; i onda, bez cilja i pravca stanu nasumice lutati.
Vidjela su se u Sen-Polu, u Leskiru, Mon-Garganu, u Rou-Maru i na trgu
Gajarboa...34
U namjeri da itaocima skrene panju na vanost koju fijaker ima u
ovome dijelu romana, Flober itavu jednu stranicu knjige posveuje ovim
neobinim kolima, ija je dinaminost toliko naglaena u tekstu. Imajui u
vidu da se kod Flobera nita ne deava sluajno i bez razloga, potpuno je
jasno da se autor povlai u pozadinu, zauzimajui tako ulogu pripovjedaa s
ogranienim fokusom percepcije: (...) novi ljubavnici se nalaze u fijakeru,
sa sputenim zavesama, ali itaocu nije dozvoljeno da tu bude sa njima; ako
su mu prethodne stranice zabranjivale pristup u junakinjinu duu, on je ipak
mogao da vidi neke kretnje i neke radnje, sluao je neke rei, ovde mu je ak i
to uskraeno, on vie nita ne vidi i samo moe da prati ta kola koja jure pred
njim; za vreme te ipak kljune epizode, on je srozan na najravnoduniju taku
gledita, na onu koja pripada varokim stanovnicima za koje je ta ena samo
31
Vidi: Jelena Kneevi, Ana Karenjina, Ema Bovari i Efi Brist lik preljubnice u
realistinom romanu, Size zero/mala Mjera II: enski lik u knjievnom tekstu, ICJK, Pod-
gorica, 2011, str. 121132.
32
Opirnije: Dulijans Barns, Floberov papagaj, Biblioner, Banja Luka, 2008, str. 94.
33
Citirano prema: Dulijans Barns, n. d., str. 94.
34
207
Marijana TERI
neka neznanka...35 Iz toga razloga, Flober opisuje Emin povratak kui na

sljedei nain:
Najednom, usred bijela dana, na otvorenom polju, u trenutku kad je
sunce najjae bacalo zrake na stare posrebrene fenjere, jedna gola ruka po-
moli se ispod malih utih platnenih zavjesa i baci komadie papira koji se
rasprie na vjetru i popadoe neto dalje kao bijeli leptirovi po livadi crvene
djeteline u punom cvatu.
Zatim, oko est sati, kola se zaustavie u jednoj uliici u etvrti Bo-
voazin i iz njih izie jedna ena koja je ila sa sputenim velom, ne okreui
glave.36
Da bi efekat ovako znaajne scene u kojoj se sve odigrava mimo oiju
italaca, bio snaniji, Flober ulazi u taku gledita nepoznatoga posmatraa,
koji vidi jednu enu sputenoga vela. Iako nam, s jedne strane, nije bilo teko
zakljuiti da ta nepoznata ena nije niko drugi do Ema Bovari, s druge osta-
jemo iznenaeni da je autor izabrao upravo fijaker kao mjesto u kojem dvoje
mladih ljubavnika ostaju zatvoreni u svojoj intimnosti, a koja traje dok fijaker
nasumino mijenja mjesta kretanja. Ono to je, zapravo, potpuno neoekivano
jeste konstatacija da se preljuba odigrala u veoma skuenome prostoru i sa
mnogo manje romantinoga, nego to smo to ranije mogli pretpostaviti. Sto-
ga, Dulijan Barns sugerie da bi svaka istorija preljube morala da navede
zavoenje Eme u koiji koja juri37 i zakljuuje da je to verovatno najuve-
niji in neverstva u itavoj knjievnosti devetnaestog veka.38 O popularnosti
Floberova fijakera svjedoi podatak da su se u Hamburgu, nekoliko godina po
objavljivanju romana Madam Bovari, fijakeri mogli iznajmiti za seksualne
namjene i bili su poznati pod imenom Bovari. Zanimljivo je pomenuti da je
sam Flober koristio zatvoreni fijaker kako bi izbjegao da ga Lujzi Kole pro-
nae i zavede.39 Dakle, Floberov Leon, koji je iskoristio zatvoreni fijaker za
zavoenje Eme Bovari, nastavie da ivi ne samo u literarnome svijetu djela
u kojem ga je stvorio autor, ve e se i u empirijskome svijetu nai jo mnogo
slinih Leona.
S obzirom na to da Floberova pisma otkrivaju pieva poetika naela
stvaranja umjetnikih djela, Adrijana Mareti s potpunim pravom konstatu-
je da ona predstavljaju svojevrsno uputstvo za itanje Floberove proze, jer
otkrivaju s kakvom vrstom panje treba pristupati njegovom stilu. U pismi-
35
an Ruse, Gospoa Bovari ili knjiga ni o em, u: Oblik i Znaenje, Izdavaka knjiara Z.
Stojanovia, 1995, str. 178/9.
36
37
Dulijan Barns, n. d., str. 94.
38
Isto.
39
Isto, 181.
208
ma Lujzi, Flober je esto vie zaokupljen pitanjima umetnike forme nego

konkretnim ivotnim i ljubavnim problemima koji oigledno mue njegovu
prijateljicu. Vanije mu je da objasni svoj spisateljske preokupacije, nego da
govori o ljubavi.40
Gistav Flober je svojim djelom Madam Bovari oznaio kraj romantiz-
ma u francuskoj knjievnosti, stvorio model za realistiki roman i postao za-
etnikom modernoga romanesknog teksta. I sve to postigao jednim knjievnim
ostvarenjem, skandaloznom knjigom, koja je obiljeila njegovo cjelokupno
ivotno stvaralatvo. Brojne modulacije u pripovijedanju izdvajaju Flobera
kao originalnoga autora, spremnoga na iznenaujue obrte u kojima trijumfuje
njegova umjetnost variranja razliitih pripovjedakih postupaka. Objektivnim
vienjem pripovjedaa, a subjektivnim doivljajem glavne junakinje, Flober
je izvrio preispitivanje usatljenih vidova miljenja i tako svoje djelo oslobo-
dio konvencionalnih paradigmi realistikoga prikazivanja stvarnosti. Iz toga
razloga, Flober kae: Ljudi misle da sam zaljubljen u realnost, a ja je mrzim;
jer sam iz mrnje prema realizmu napisao ovaj roman. Mrzim, meutim, na-
glaava on, isto toliko i lanu idealnost, kojom nas zaluuju u ovim vreme-
nima.41 Upravo iz toga proizilazi da, sukob knjievnih ideala sa stvarnou
koja donosi razoaranje, manifestovan kroz lik Eme Bovari, ujedno predstav-
lja sukob pojedinca sa sredinom, ali i sukob autora sa onim dijelom javnosti
koja ga je optuila za nemoral i opscenost. Na taj nain, Madam Bovari daje
univerzalnu sliku svijeta u kojem se nepresatno prepliu dobro i zlo, snovi i
stvarnost, racionalno i transcedentno, postojanje i smrt. U osnovi djela zainje
se ideja o traenju sree, ljubavi, ideala, spoznaje ivota, nesrene realnosti,
nemogunosti prihvatanja istine i bjeanje u iracionalno. Uvoenjem postupka
doivljenog govora i multiperspektivizmom, Flober je, na primjeru jedne ene,
opisao nesrenu sudbinu ovjeka koji ne nalazi izlaz iz ivota u zabludi ili ga
nalazi samo u smrti. Stoga moemo zakljuiti da je navedenim poetikim zako-
nitostima, istotom jezika, lirizacijom proze i stilskim majstorstvom u ovome
romanu, Flober dostigao vrhunac umjetnike forme.
Adrijana Mareti, n. d., str. 12.

40
Pjer Burdije, Pravila umetnosti, Svetovi, Novi Sad, 2003, str. 137.
41
209
Marijana TERI
Literatura
Primarna literatura:
Flober, Gistav: Madam Bovari, Svjetlost, Sarajevo 1990.

Flober, Gistav: Pisma, Prosveta, Beograd 1955.
Flober, Gistav: Pisma, Nolit, Beograd, 1964.
Sekundarna literatura:
Barns, Dulijan: Floberov papagaj, Biblioner, Banja Luka, 2008.

Burdije, Pjer: Pravila umetnosti, Svetovi, Novi Sad, 2003.
Konstantinovi, Radivoje: Francuska knjievnost 19. vijeka, bez godine i
mjesta izdanja;
Mareti, Adrijana: Figure pripovedanja, Narodna knjiga / Alfa, Beograd,
2003.
Ruse, an: Gospoa Bovari ili knjiga ni o em. U: Oblik i znaenje,
Izdavaka knjievnost Z. Stojanovia, 1995.
Solar, Milivoj: Povijest svjetske knjievnosti, Institut za crnogorski jezik i
knjievnost, Podgorica, 2012.
tancl K. Franc: Tipine forme romana, Knjievna zajednica Novog Sada,
1987.
ivkovi, Dragia: Renik knjievnih termina, Romanov, Banja Luka,
2001.
mega, Viktor: Povijesna poetika romana, Grafiki zavod Hrvatske,
1987.
Izbor iz kritika prevodioca Nika Miljania u knjizi: Gistav Flober: Madam
Bovari, Svjetlost, Sarajevo, 1990:
Moris, Nado: Veoma savremeni Flober;
Pule, or: Opaajue ja i opaeni predmet;
Tibode, Alber: Smisao i vanost Madam Bovari;
Volf, Melita: Floberovo otkrie.
http://citajknjigu.com/gospodin-bovary-i-mucenik-stila-gustav-flaubert/
15. 07. 2015, 18:20 h
210
Marijana TERI
MADAME BOVARY C'EST MOI

(Gustave Flaubert: Madame Bovary)
In this paper, attention is paid to the narrative techniques used by Gusta-

ve Flaubert in constituting his most famous work, Madame Bovary. In the
novel, Flaubert applied almost all narrative strategies that characterize his nove-
listic art. Through the character of the heroine Emma Bovary, the author points
to a number of modulations in the narrative, which distinguish Flaubert as the
original author, ready to surprising twists in which his art of varying different
storytelling methods triumphs. Finally, the conclusion of the paper is that Ma-
dame Bovary is not only latent authors self, but actually a self of every
individual, crucified between reality and the irrational, which reflects Flauberts
novelistic skills that make him a distinctive and authentic literary creator.

Key words: bovarysme, limpassibilit, Emma Bovary, conflict of dre-
ams and reality, multiperspectivism
211
UDK 821.111.09-3
Izvorni nauni rad
Aida DIHO-ATOR (Mostar)
Univerzitet Demal Bijedi Mostar
aida.dziho@unmo.ba
FRAGMENTACIJA KAO METAFIKTIVNA TEHNIKA

U ROMANU ZLATNA BILJENICA
Roman Zlatna biljenica, autorice Doris Lessing je komplek-

san postmoderni roman u kojem Lessingova eksperimentie sa
formom romana putem tehnika metafiktivnosti, intertekstualno-
sti i hibridnosti. U ovom radu izdvajamo tehniku metafiktivnosti,
za koju smatramo da je najdominantnija postmoderna tehnika u
datom romanu, a fokus stavljamo iskljuivo na fragmentarnost
u slubi metafkcije. Dakle, namjera rada je pokazati da pored
metafiktivnih tehnika kao to su razbijanje okvira, sumnja u je-
zik, pozicija autora i naratora u djelu, problematiziranje samog
ina pisanja, fragmentacija, takoer, moe posluiti autoru u
njegovom prikazivanju fikcionalne prirode djela. Pokazat emo
da Lessingova putem fragmentirane forme svog romana ukazuje
na njegovu fikcionalnu i umjetnu prirodu svrstavajui ga time
u jedan od najzanaajnijih i najranijih britanskih metafiktivnih
romana.
Kljune rijei: Zlatna biljenica, metafikcija, fragmentaci-
ja, Gennete, dijegetski nivoi, realizam, struktura, postmoder-
nizam

Razbijanje linearnog toka romana i njegove hronologije odlika je vei-
ne postmodernih romana, pa tako i Zlatne biljenice, a kako je svako prekida-
nje koje razbija realnost fiktivne jezgre romana, odnosno podsjea na njegovu
fiktivnost, metafikcija, u ovom radu, fragmentarnost e biti sagledana upravo
iz tog ugla, dakle kao metafiktivna tehnika. Fragmentarnost je oigledna ve
iz samog sadraja fragmenata sa zasebnim naslovima: Slobodne ene, zatim
etiri biljenice: crna, crvena, uta i plava. Odmah je jasno da Lessingova
odvaja fragmente po naslovima, prostorno i po bojama. Tu su takoer i oblici
fragmentiranja unutar biljenica, jer se razliiti dijelovi knjige odvajaju negdje
po datumima, negdje zvjezdicama, a negdje generikim podnaslovima kao to
je 'kratka pria' ili 'kratki roman' koje, ak to vie, nemaju neki red ili obrazac
213
Aida DIHO-ATOR
ponavljanja, nego se deavaju nasumino ili nedosljedno to doprinosi osjea-

ju raslojavanja i zbunjenosti kod itaoca koji su jedan od postmodernistikih
ciljeva ovakve specifine strukture romana.
Zlatna biljenica se moe smatrati pravim primjerom djela koje ve
putem svoje forme progovara o samom sebi kao o fikcionalnom artefaktu,
te istovremeno iri granice romaneskne forme, ali i priznaje njezina ograni-
enja. Magali Cornier Michael o tome pie: The novel, undeniebly, has a
form, insomuch as all writing has form; but form in TheGolden Notebook
remains elusive, as it continually undermines itself through its overt circula-
rity and metafictional structure. (Michael; 1996:96) U predgovoru Zlatnoj
biljenici, Lessingova istie da je njen glavni cilj bio oblikovati knjigu koja
e sama po sebi predstavljati komentar, izjavu bez rijei, odnosno onu koja e
progovarati kroz nain na koji je oblikovana. O vanosti strukture i njenom
pomnom planiranju Lessing govori u intervjuu sa Roy Newquistom: I got
angry over reviews of The Golden Notebook. They thought it was personal
and it was, in parts. But it was a very a very highly structured book, carefully
planned. The point of the book was the relation of its parts to each other.
(Lessing; 1994:55) Dakle, Lessingova smisao cijele knjige vidi, upravo, u
njenoj strukturi, u nainu na koji su njeni dijelovi meusobno povezani, ali,
moemo dodati, i u pristupu koje se fokusira na vezu izmeu forme, sadraja i
iskustva. U predgovoru Zlatnoj biljenici koji je napisala upravo zbog pogre-
nog shvatanja knjige, odnosno loih osvrta na knjigu, Lessingova naglaava
svoju namjeru da specifinom formom samog romana komentarie, odnosno
kritikuje konvencionalni roman i njegovu nemogunost da adekvatno prenese
kompleksnost ljudskog iskustva.
Another idea was that if the book were shaped in the right way it wo-
uld make its own comment about the conventional novel: the debate
about the novel has been going on since the novel was born, and is
not, as one would imagine from reading contemporary academics, so-
mething recent. To put the short novel Free Women as a summary ond
condensation of all that mass of material, was to say something about
the coventional novel, another way of describing the dissatisfaction of
a writer when something is finished: How little I have managed to say
of the truth, how little I have cought of all that complexity; how can this
small neat thing be true when what I experienced was so rough and
apparently formless and unshaped. (Lessing; 1989:13)
Roman u romanu Slobodne ene tako u jednu ruku predstavlja komen-
tar, a jednim dijelom i kritiku tradicionalnog romana, a s druge strane on je
skeleton neophodan za stvaranje novog, savremenog romana, romana koji e
moda uspjeti obuhvatiti sirovo ljudsko iskustvo.
214
Fragmentacija kao metafiktivna tehnika u romanu Zlatna biljenica
Ba kao to je nekoliko decenija ranije Virginia Woolf dovela u pi-

tanje mogunost konvencija realizma da predstave novonastalu drutvenu
i kulturalnu klimu dvadesetog stoljea te pribjegla tehnici toka svijesti kao
odgovarajuem knjievnom izrazu, tako i Lessingova smatra da je realizam
prestao biti odgovarajui nain prikazivanja fragmentirane prirode moderne
stvarnosti. Woolfova svojim pisanjem pokuava 'izlijeiti' stanje alijenacije,
fragmentacije, disolucije i sloma to proizlazi iz modernistikog aljenja nad
takvim stanjem drutva, i to na nain da ljudsko iskustvo i svijest predstavlja
kroz neku vrstu zajednike rijeke svijesti koja simbolizira jedinstvo. Dakle,
ona pisanjem pokuava popraviti fragmentiranu stvarnost. S druge strane, Le-
ssingova svojim pisanjem izraava postmodernistiki stav koji ne tei tota-
litetu, jedinstvu, niti cjelosti, jer postmodernisti ne ale nad fragmentiranom
prirodom modernog svijeta, nego ga oni prihvataju kao takvog. Lessingova
nastoji svojim pisanjem prenijeti upravo takav doivljaj stvarnosti, jer je u
fragmentiranom svijetu u kojem nastaje Zlatna biljenica nemogue napisa-
ti koherentan i tradicionalan realistiki roman. Dezintegrisan oblik naracije
se tada namee kao sasvim prirodan oblik jer on odgovara fragmentiranom
iskustvu protagonistkinje i fragmentiranom svijetu u kojem ona ivi. Annino
prihvatanje fragmentacije svog linog identiteta i drutva openito se ini kao
najbolji nain prevazilaenja njene krize. U knjizi Doris Lessing: Contempo-
rary Writers, Lorna Sage o tome pie:
Gradually, we realise, this filing system undermines its own purpose
each notebook spells out the same message, that putting yourself in or-
der is the problem, not the solution. Joining the party or finding a genial
Jungian analyst, or making up stories to live inside are all strategies for
denying the underlying incoherence of things. Or rather, their common
ground in violence and diversity. You represent the world best by letting
yourself fall apart, crack up, break down. (Sage; 1983: 564565)
Sage takoer istie da je Zlatna bilenica roman koji postaje cjelina
prihvatanjem dezintegracije. Tek kada Anna prihvati haotinost ivota i stvar-
nosti u kojoj ivi i prestane organizirati svoje iskustvo kroz razliite biljeni-
ce i pretoi ga u jednu biljenicu, njen kreativni nagon nadolazi i za razliku
od romana Sjenka treeg pisanog u utoj biljenici, roman Zlatnu biljenicu
zavrava. Bitan dojam koji nastaje je taj da je Anna ustvari samo sakupila
ratrkane dijelove svog iskustva stavljenog na papir, uredila ga i uokvirila ga
konvencijom utjelovljenom kroz Slobodne ene i objavila, te time ga moda
uinila bliim istini. Tu dolazimo do jo jedne postmodernistike dileme, a to
je pitanje predstavljanja istine.
Lessingova nastoji istraiti koliko je roman, odnosno fikcija uopte spo-
sobna da iskae istinu. Postmoderna misao, nasuprot modernistikoj, kritikuje
215
Aida DIHO-ATOR
i dekonstruira velike narative, te smatra da bilo kakav pokuaj da se stvori red

ili jedinstvo, rezultira jo veom fragmentacijom i disolucijom to Lessingova
pokazuje kroz Annin pokuaj unoenja reda putem biljenica u kojima odvaja
razliita svoja iskustva u nastojanju da nadvlada haos u emu, naravno, ne
uspijeva. To je, takoer, u skladu sa postmodernistikim principima. Hutcheo-
nova smatra da postmodernizam priznaje ljudsku potrebu za uspostavom reda,
ali u isto vrijeme on naglaava i da je red koji ovjek stvori samo, u stvari,
ljudski konstrukt, a ne prirodna zasebna jedinica.
Struktura romana ve na prvi pogled stoji u suprotnosti konvencijama
realistikog romana. Okvir romana ini novela koja prati ivot glavnog lika,
Anne Wulf i njene odnose sa sebi bliskim ljudima, prije svega sa prijateljicom
Molly. Novela je podijeljena u pet dijelova, nazvanih Slobodne ene (Free
Women). Ono to razbija hronologiju romana Slobodne ene su biljenice koje
pie Anna Wulf. Biljenice se javljaju u razliitim bojama i u sva etiri ponav-
ljanja idu istim redoslijedom: crna, crvena, uta i plava. Dakle, ovdje se javlja
dvojaka fragmentacija ili formalno odvajanje jedne cjeline u segmente, i to
po pitanju razliitog imenovanja biljenica i zbog injenice da su imenovane
po bojama to, takoer, predstavlja odreenu klasifikaciju ili specifino fra-
gmentiranje. Crna biljenica obuhvata Annina iskustva ivota u Africi, te raz-
miljanja o razliitim aspektima romana, nazvanog Granice rata (Frontiers
of War) u kojeg je pretoila ta iskustva. Tu Anna razmatra pitanja kao to su
stvarne osnove iz kojih roman nastaje, dakle pretakanje fakcije u fikciju, zatim
finansijska pitanja izdavanja romana i kritike komentare. Crvena biljenica
dokumentuje Annina iskustva sa britanskom komunistikom partijom i razli-
ite Annine politike aktivnosti unutar te stranke. uta biljenica je roman u
nastanku, odnosno jedino mjesto na kojem Anna pokuava napisati klasian
roman nazvan Sjenka treeg (The Shadow of the Third). Po svemu sudei, on
se ne razlikuje mnogo od Anninog prethodnog romana ni formom ni materija-
lom iz kojeg crpi inspiraciju, jer je stvarni predloak fikciji i dalje Annin vla-
stiti ivot. Indikativno je, kada govorimo o nunosti promjene forme, to da taj
roman nikada ne biva zavren. Plava biljenica 'nastoji' biti dnevnik u kojem
Anna pokuava objektivno i strogo injenino zapisivati svoj ivot, mjesto
gdje istrauje pojmove vezane za umjetnost i pisanje, te vezu tih koncepta sa
idejama istine i stvarnosti. Biljenice predstavljaju razliite aspekte Anninog
ivota, a ona ih odvaja ne bi li na taj nain prevazila autorsku blokadu. Sve
etiri biljenice, u manjoj mjeri crvena, na razliite naine istrauju roman i
pisanje romana, njegove konvencije i njegovu vezu sa stvarnou, dakle izra-
zito su metafiktivne.
Prema Gennetovim dijegetskim nivoima, a u odnosu na stvarni svijet u
romanu Zlatna biljenica imamo sljedee nivoe:
216
Stvarni svijet, svijet (implicirane) autorice Doris Lessing, autorice ro-

mana Zlatna biljenica
ekstra dijegetski nivo, odnosno svijet 'stvarne' ili 'vanjske' Anne Wulf,
autorice romana Zlatna biljenica
dijegetski nivo, svijet fikcionalne autorice Anne Wulf, glavnog lika
unutranjeg romana Slobodne ene i romana Zlatne biljenice u cjelosti
hipo-dijegetski nivo, svijet fikcionalne autorice Elle koji se nalazi unu-
tar Anninog fikcionalnog okvira,
hipo-dijegetski nivo kojeg predstavlja Ellin roman.
Prema ovoj podjeli, najvaniji izvor kompleksnosti romana jeste odnos
izmeu drugog i treeg nivoa, jer tokom itanja romana otkrivamo da je Anna
Wulf, lik romana Slobodne ene iji je ivot prian u treem licu, ustvari i
autor tog istog romana kao i romana Zlatna biljenica u cjelosti. Meutim, ta
Anna niti je Anna iz biljenica, niti Anna iz Slobodnih ena, jer oba ta lika pri-
padaju fikcionalnom svijetu istom ontolokom nivou, ali razliitim nivoima
naracije. Trea Anna koja se neminovno otkriva nakon to postaje jasno da
Anna iz biljenica pie i Slobodne ene i biljenice, a ne obratno, je, ustvari,
autorica Anna, nevidljiva svijest koja postoji u zasebnom prstenu, na vlastitom
ontolokom nivou koji se nalazi izmeu dijegetskog i ekstra dijegetskog nivoa,
odnosno izmeu fikcionalne Anne i stvarne autorice Doris Lessing. Molly Hite
o tome pie u svojoj knjizi Druga strana prie (The Other Side of the Story):
This Anna is neither the character in Free Women who is the au-
thor of the notebooks nor the character in the notebooks who is the
author of Free Women. Like the Third of the Yellow notebook, this
third Anna is a sort of Jungian shadow, representing the real preci-
sely inasmuch as she is not present within the fictional frame reference,
for she is not a character at all. (Hite; 2005:98)
Molly Hite, takoer, ne smatra da postoji dovoljno razloga da taj glas ili
'osobu' uopte nazivamo Annom:
But if the authorial Anna is not in the story, she is completely un-
knowable. There is no basis for calling her Anna or for supposing
that the experiences she recounts are in any sense her own. At this point
in the naturalization Anna becomes indistiguishable from Lessing,
and the fictional real becomes indistiguishable from reality. (Ibid.)
Efekat koji roman struktuiran na ovaj nain ima jeste veoma jasno raz-
bijanje fiktivnog obrua romana ili u ovom sluaju fiktivnih obrua romana,
jer ni u jednom momentu itaocu nije ostavljeno dovoljno vremena da se uivi
u fikcionalni svijet prihvatajui ga kao stvarni, nego je njemu, upravo suprot-
no, stalno pruen osjeaj prisutnosti obje domene, fiktivne i faktivne, fikcij-
skog stvarnog i stvarnog stvarnog.
217
Aida DIHO-ATOR
Okvirnom priom Slobodne ene, Lessing sebi daje prostora da unutar

ve uspostavljene forme govori o njenim granicama. Slobodne ene je dio
Zlatne biljenice koji je, u stvari, konvencionalni roman koji koristi glavnog
lika Annu Wulf kao medij razmiljanja o slabostima jezika i realistikog ro-
mana. Meutim, sam taj roman ako bi bio izdvojen iz konteksta, ne bi mogao
imati navedenu funkciju. On je dobiva samo kao dio uspostavljene nekonven-
cionalne strukture Zlatne biljenice. Pogotovo imajui u vidu Anninu duplu
poziciju autorice iz Slobodnih ena koja pie biljenice i autorice iz blje-
nica koja pie Slobodne ene. Dakle, Lessing koristi realistiku formu samo
jednim dijelom, dok preostali dio romana dijeli na etiri fragmenta:
I also split up the rest into four parts to express a split person. I felt that
the artist's sensibility is to be equated with the sensibility of the educa-
ted person, then it is logical to use different styles to express different
kinds of people (...) If I had used a coventional style... I would not have
been able to do this kind of playing with time, memory and the balan-
cing of people. (prema: Brewster, 1965:144145)
Jasno je da biljenice, same po sebi, izdvojene iz konteksta, ne bi mogle
initi roman, a s druge strane, jasno je i da roman Slobodne ene, izdvojen iz
konteksta ne bi bio ni po emu poseban bez prisustva biljenica. Govorei o
retorici narativa H. Porter Abbott istie vanost svih pojedinih elemenata za
tumaenje teksta kao cjeline:
Kada govorimo o retorici narativa, govorimo o njegovoj snazi. Re je o
svim elementima teksta koji proizvode snana ili nena oseanja i misli
koje doivljavamo tokom itanja. Neki od tih elemenata u njemu utiu
na nae tumaenje narativa, odnosno na proces pronalaenja znaenja.
Neosporno, sve u tekstu doprinosi utisku koji on na nas ostavlja i naoj
interpretaciji teksta, tako da svaki element ima neku retoriku funkciju.
Ako bismo promenili samo jedan deo teksta, efekat celine ne bi vie bio
isti. (Abbott, 2009:77)
Zlatna biljenica je upravo primjer teksta u kojem sinhronija dijelova
govori o snazi teksta kao cjeline gdje vanost pojedinih elemenata proizlazi iz
njihove povezanosti i uzrono-posljedino je povezana. Biljenice prekidaju
hronoloki slijed romana Slobodne ene, daju dublji uvid u dijelove Annine
linosti, ali i stvaraju iri prostor za razmatranje problematike pisanja romana.
Tek nakon itanja biljenica postaje jasno da Anna, lik iz romana Slobodne
ene, nije dio 'stvarnog' svijeta, odnosno ne pripada prvom nivou viesloj-
nog svijeta Zlatne biljenice, nego da je ona takoer fiktivan lik koji pripada
romanu 'stvarne' ili 'vanjske' Anne Wulf. Anna Wulf se, dakle, javlja na dva
ontoloka nivoa imamo prvu Annu iji je svijet satkan u treem licu sa njom
u centru zbivanja putem vanjskog, nepoznatog naratora i sve to unutar roma-
218
na Slobodne ene gdje je Anna fokalizator, ali ne i narator; te, imamo drugu
Annu ije se postojanje otkriva itanjem biljenica, za koju se ispostavlja da
je spomenuti 'nepoznati' narator, a i autor romana Slobodne ene. Dakle, Anna
Wulf s kraja romana, iako pronie iz ontolokog nivoa Anne Wulf s poetka
romana zauzima vii ontoloki nivo od nje. Tu, dakle, dolazi do probijanja di-
jegetskih nivoa to je metafiktivni postupak koji kao krajnji efekat ima ruenje
realistinog dojma fiktivnog svijeta. Tek u kontekstualnoj cjelini otkrivamo
kompleksnost romana Zlatna boljenica i njegovu metafiktivnu prirodu. Au-
torica naglaava ovim putem da tradicionalna forma romana ograniava pisca
i stvara blokadu u pisanju i tek ralanjivanjem romana, odnosno njegovim
fragmentiranjem mogue je iscjeljenje ili nastavak pisanja.
Fragmentiranje koje nastaje u romanu Zlatna biljenica kroz biljenice
stavlja naratora na veoma kompleksnu vremensku putanju, jer se iznova vraa
razliitim segmentima te tako i vremenima naracije to u konanici doprinosi
naruavanju temporalnog slijeda, jo jednoj odlici postmodernizma, ali i me-
tafiktivnoj tehnici. Bez obzira to se svi dijelovi knjige odnose na Annu, kako
Slobodne ene, tako i sve biljenice i roman u romanu Sjenka treeg, oni ne
teku hronoloki, nego imaju sasvim disruptivnu i nehronoloku putanju koja
dodatno zbunjuje itaoca, jer se mora snalaziti izmeu razliitih nepovezanih
dijelova i naglih tematskih i vremenskih skokova, od jednog lika do drugog,
pa time i od jednog psiholokog stanja do drugog, ali i od jednog stila do dru-
gog, to u svojoj konanici itaoca podsjea na tekstualnost datog djela i na
njegovu fiktivnu prirodu.
Literatura
Primarna:
Lessing, Doris, The Golden Notebook, Paladin Books, 1989.
Sekundarna:
Abbott, H. Porter, Uvod u teoriju proze, Slubeni glasnik, 2009.

Lessing, Doris, A Small Personal Voice, Flamingo, 1994.
Hite, Molly, The Other Side of the Story, Penguin, 2005.
Michael, Magali Cornier, Feminism and the Postmodern Impulse:
Post-world War II Fiction, State University of New York Press, 1996.
Sage, Lorna, Doris Lessing: Contemporary Writers, Routledge, 1983.
219
Aida DIHO-ATOR
Aida DIHO-ATOR
FRAGMENTATION AS A METAFICTIONAL
TECHNIQUE IN THE GOLDEN NOTEBOOK
The author of this paper reflects on the novel The Golden Notebook by
Doris Lessing, describing it as a complex postmodern novel in which Lessing
experiments with the form of the novel through techniques of metafiction, in-
tertextuality and hybridity. In this paper, the author focuses especially on the
metafiction technique, viewed as the most dominant post-modern technique in
the novel, highlighting exclusively fragmentation in the service of metaficti-
on. Thus, the intention is to show that in addition to metafictional techniques,
fragmentation can also serve the author in his presentation of fictional nature
of the work. The paper shows that Lessing uses fragmented forms of her no-
vel to point to his fictional and artificial nature, classifying it into one of the
earliest and most important British metafictional novels.

Key words: The Golden Notebook, metafiction, fragmentation, Genne-
te, narrative levels, realism, structure, postmodernism
220
UDK 821.111.09Vulf V.
Izvorni nauni rad
Maja ADIJA (Zagreb)
Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu
maja.adzija@gmail.com
PERCEPCIJA BUDUNOSTI I ELEMENTI UTOPIJE

U MISLIMA VIRGINIJE WOOLF
U radu se istrauju elementi budunosti, utopijskih razma-

tranja o napretku ovjeanstva, enskog pitanja i izgled kulture
u napretku u odabranim djelima Virginije Woolf. Utopijska se
misao razmatra kroz njezin filozofsko-knjievni pristup stvara-
latvu. Vjene teme pacifizma i humanizma Virginia Woolf je
provlaila kako kroz svoja fikcijska djela, tako i kroz eseje u
kojima je progovarala o tada aktualnim drutveno-politikim
prilikama, a itajui iz dananje perspektive i naeg iskustva
proivljenog 20. stoljea, mogu nam posluiti kao vrelo iz koje-
ga bismo mogli pronai odgovor na krize kulture kojima svjedo-
imo posljednjih godina. U radu emo obraditi izabrane elemen-
te u fikcijskim radovima: Ga Dalloway, Orlando, Svjetionik,
Valovi i izdvojit emo neke elemente i promiljanja u esejima:
Tri gvineje, Vlastita soba, Obina itateljica, Gospodin Bennet
i gospoa Brown.
Kljune rijei:Virginia Woolf, utopija, budunost, feminizam,
humanizam

Virginia Woolf nam nee pasti napamet kad govorimo o znanstvenoj
fantastici, predvianju budunosti ili ako govorimo o eshatologiji. Ako go-
vorimo o kojem njezinom sunarodnjaku, prije emo se sjetiti Herberta Ge-
orgea Wellsa nego nje. Ali, anticipirajui mnoge teme koje ni danas nismo u
potpunosti razrijeili, Virginiju Woolf moda ne bismo mogli smatrati znan-
stveno-fantastinom spisateljicom, ali je o budunosti itekako razmiljala. I
upravo emo se razmiljanjima Virginije Woolf o budunosti i razvoju drutva
pozabaviti u ovom radu. Jer zamiljaj budunosti nije samo opis dalekih i bu-
duih strojeva koji omoguuju putovanje kroz vrijeme. Budunost se nalazi
i u nama samima, u onim prostorima tiine koji su neujna mrana mjesta
ljudske psihologije, kako kae u eseju Moderna proza i u kojem se osvre na
materijalizam H. G. Weelsa, A. Benneta i J. Galsworthyja te je posve jasno da
221
Maja ADIJA
su njezina stremljenja i opisi knjievnosti i drutva ne samo u sadanjosti, ve

u dalekoj budunosti. Iako je u svome dnevniku 1915. napisala Budunost je
mrana, a to je ono najbolje to budunost i moe biti, barem tako mislim1,
nagovjetavajui uase Prvog svjetskog rata i moda svoj vlastiti tragini kraj,
njezina je pozicija u romanima i esejima, poglavito onima napisanima izme-
u dva rata zapravo utopijska. Zato utopijska? Ona samu sebe, a vezano za
sufraetski pokret, opisuje kao benevolentnog promatraa te e rei da kao
ena nema zemlje. I da je kao ena ni ne eli. enama je domovina cijeli svi-
jet. Nije li to vea utopija od Wellsovog putovanja u daleku budunost u kojoj
je englesko viktorijansko drutvo degradiralo do te mjere da se radikalno ras-
polovilo do dviju krajnosti u obliku udovita Morlocka, potomaka radnike
klase i blaziranih Eloia, potomaka visokog drutva? I u eseju Tri gvineje,
kojem emo se vratiti kasnije, njezina su uvjerenja izrazito pacifistika, a ta
pozicija onemoguuje radikalne i revolucionarne poteze te je i zbog toga u
borbi sufraetkinja ostala djelomino po strani. Umjesto rijeifeminist ona je
htjela upotrijebiti humanist i taj je stav vraa u okrilje utopije.2
Oglede o budunosti trait emo u esejima Vlastita soba, Gospodin
Bennet i gospoa Brown, Obinoj itateljici i Tri gvineje te u romanima Valo-
vi, Gospoi Dalloway, Svjetioniku i Orlandu. Djela su nastala, uz par iznimki,
20-ih godina u vrijeme takozvanih ludih dvadesetih (The Roaring Twenties)
kad je svijet bio u zamahu nakon dugog i iscrpljujueg rata i jo nesvjestan
nadolazee apokalipse. Iako su ene u tom razdoblju dobile pravo glasa, deka-
da je zavrila Velikom depresijom, ekonomskim slomom i razbijanju mnogih
iluzija. Promiljanja Virginije Woolf iz toga razdoblja moda e nam otkriti
koliko je mnogo toga anticipirala i koliko je ono nematerijalno i duhovno va-
nije od predskazivanja tehnoloki superiorne budunosti.
Njezina emo djela usporediti s nekim djelima H. G. Wellsa i to ne
samo zato da usporedimo kako se na budunost gleda iz mukog panopti-
kuma, ve i zbog sukoba izmeu spisatelja stare garde i Virginije Woolf, s
kojima je i sama Woolf nametnula raspravu, kao i ostalim autorima njegove
generacije.
Iako nam za ovaj rad biografizam nije pretjerano vaan, kratke crtice
iz ivota oba autora moramo spomenuti.Adeline Virginia Stephen rodila se
1
The future is dark, which is the best thing the future can be, I think, Virginia Woolf wrote
in her journal on January 18, 1915, when she was almost thirty-three years old and the First
World War was beginning to turn into catastrophic slaughter on an unprecedented scale
that would continue for years. (HTTP://WWW.NEWYORKER.COM/ONLINE/BLOGS/
BOOKS/2014/04/VIRGINIA-WOOLF-DARKNESS-EMBRACING-THE-INEXPLICA-
BLE.HTML April 24,2014 Woolf's darkness: Embracing the inexplicable, posted by Re-
becca Solint
2
Suffrage and Virginia Woolf: The Mass behind the Single Voice; Author: Sowon S. Park
222
Percepcija budunosti i elementi utopije u mislima Virginije Woolf
25. sijenja 1882. u Londonu. Otac Leslie Stephen (18321904) i majka Julia
(18461895) potjecali su iz uglednih obitelji, koje su pripadale takozvanoj in-
telektualnoj aristokraciji.Oboje su iza sebe imali brakove i djecu, a zajedno su
dobili Vanessu (18791961), Thobyja (18801906) i Virginiju (18821941).
Djeca su odrastala u Kensingtonu, Hyde Parke Gate na broju 22. Duge ljetne
praznike provodili su u kui Talland u St. Ivesu, u Cornwallu, a mjesto je po-
stalo vano u Virginijinoj mati. Veina je njezinih djela, radnjom smjetena
upravo tamo ili u London.Moda jedina slinost izmeu V. Woolf i H. G.
Wellsa, koji je svoj stvaralaki opus posvetio zamiljaju budunosti i razvoju
ljudskog drutva, lei upravo u tome da je i Wells radnju gotovo svih svojih
djela smjestio u Englesku, dakle nije mogao ni zamisliti da bi svijet drugaije
mogao izgledati da bi se razvoj odmaknuo od anglo-centrizma, iako je zami-
ljao stvaranje Svjetske drave koja bi bila rjeenje svih ljudskih problema,
dok je Virginia Woolf, kako smo ve napisali, bila izraziti pacifist i humanist.
No dubljoj analizi vratit emo se kasnije. Virginiji majka naglo umire
1895. i ona to teko podnosi. Doivljava svoj prvi ivani slom. Brigu o ku-
anstvu, najprije preuzima jedna od polusestara, a kasnije Virginijina sestra
Vanessa. U oevu je biblioteku mogla ulaziti odmalena i u ranoj je dobi od-
luila postati spisateljicom. Vanessa je odluila postati slikaricom, braa su
otila studirati na Camebridge i upravo je ondje Thoby upoznao Leonarda Wo-
olfa, Clivea Bella, Saxona Sydney Turnera, Lyottona Stracheya i Maynarda
Keynesa koji e tvoriti jezgru grupe Bloomsbury.Virginia e se u Bloomsbury
i preseliti nakon smrti oca, 1904. i drugog ivanog sloma. Godinu dana ka-
snije poet e objavljivati za Times Literary Supplement. Nakon smrti brata
Thobyja, Vanessa i Virginia e nastaviti tradiciju okupljanja etvrtkom uveer
koju je on zapoeo. Po Leonardovom otpustu iz vojske 1911, nakon dueg
uvjeravanja, Virginia je pristala stupiti u brak to se i dogodilo 10. kolovoza
1912. u matinom uredu u Pancrasu. Mladi je par odluio zaraivati pisanjem
i novinarstvom. Knjievno je stvaralatvo zapoela 1908. romanom The Voya-
ge Out. Suprunici Woolf 1917. godine kupili su tiskaru koja bi osim svoje
osnovne zadae, sluila i kao razbibriga Virginiji nakon mnogobrojnih slomo-
va. U to su vrijeme ivjeli u Richmondu (grofovija Surrey) a naziv Hoghart
Press potjee od njihove kue. Tijekom godina razvili su izdavaki posao i po-
eli zaraivati. Zaokret prema eksperimentalnom pisanju, nakon prvog, done-
kle konvencionalnog djela, vjerojatno se moe zahvaliti i injenici da je spisa-
teljica bila u mogunosti sama ta djela i objavljivati. Eksperimentalni romani
e zapoeti 1922. Jakobovom sobom. Dvije godine kasnije vraaju se u Lon-
don, u Tavistock Square 52, ona objavljuje 1925. Gospou Dalloway, 1927.
K svjetioniku, 1937. Valove. Prijateljstvo s Vitom Sackville West urodilo
je 1928. romanom s kljuem o Vitinom ivotu Orlando.Godinu dana kasnije
223
Maja ADIJA
nastaje esej Vlastita soba, utopijski osvrt na ene u knjievnosti. Ulogu ene
razmatrat e i u Obinoj itateljici, zbirci eseja nastalima od 1925 do 1935.
Osvrt na drutvene promjene i dogaaje koji e prethoditi Drugom svjetskom
ratu napisat e u eseju iz 1938. Tri gvineje. Na Wellsa se osvre u eseju Gos-
podin Bennett i gospoa Brown, napisanom 1924,a uz njega kao pisce stare
garde opisuje i Johna Galsworthyja i naslovljenog Arnolda Bennetta. Esej je
polemika i odgovor na tvrdnju Arnolda Bennetta da je za krizu romana krivo
to to pisci prethodnog razdoblja nisu uspjeli stvoriti uvjerljive karaktere to
je, po njemu, kljuno za uspjean roman. Ona se, dodue, s njime slagala da
karakter mora biti u sreditu svakog romana, ali je za krizu romana krivila
njegovu generaciju. Virginiju Woolf bi se s njezinim suvremenicima moglo
povezati sa eljom za dijalogom, ali se od njih razlikuje u detaljima i nainu
na koji taj dijalog postie.3 Michael H. Whithworth dobro uoava kad u eseju
Virginia Woolf, modernizam i modernost pie kako problem s knjievnou
nastaje onog trenutka kad poeli biti vie od puke zabave, tj. kako da opravda
svoje postojanje u svijetu instrumentalnih umova. A takvo je opravdanje bilo
neophodno u knjievnosti i umjetnosti realizma, u doba kad je kvantitativno
znanje bilo vanije od kvalitativnog. Najvea njezina primjedba djelima H.
G. Wellsa mogla se saeti u tome to je ona smatrala da je on na sebe preuzeo
zadau koju su trebali obaviti dravni uposlenici, to jest modernom svijetu
znaajniji su statistiari nego knjievnici. Najvea je kritika upuena materija-
listikim piscima da za njih ne postoji svijet nezavisan od materijalnog svijeta.
Odnosu materijalnog i nematerijalnog vratit emo se kasnije na odabranim
primjerima iz njezinih djela.
Filozofske ideje nisu glavni predmet njezinih djela, ali su bitan sasto-
jak.4 Iako nije tema, velik broj filozofskih pitanja postavlja, a neka se dotiu
drutva ili morala, to je znanje?, to podrazumijevamo pod stvarnou?5
Najvea razlika izmeu nje i spomenutih autora je u poimanju vanjskoga svi-
jeta. Povezanost filozofije i knjievnosti, u njezinom se sluaju moe nazvati
i fikcijskom epistemiologijom, a intrinzina epistemioloka i metafizika pi-
tanja, koja postavlja, izraena su kroz njezinu narativnu tehniku6 koja e joj
savreno posluiti za dublji uvid u stvarnost te pomoi da opie gubitak vjere
i konsenzusa drutva.7 Moda je odvie smjelo kazati da se Woolf svojimunu-
tarnjim monolozima i strujom svijesti pribliila etvrtoj dimenziji i zapravo
3
The Cambridge companion to Virginia Woolf, 2nd ed. Susan Sellers, Camebirdge Univer-
sityPress,2010.
4
Virginia Woolf and Our Knowledge of the External World, author: Jaakko Hintikka
5
Ibid. str. 6
6
Ibid. str. 6
7
Ibid. str. 7
224
otisnula na put kroz vrijeme vie nego to su to uinili pisci znanstvene fan-
tastike. Kasnije emo i analizirati njezin odnos spram prostora i vremena u
kojem ona prednost daje ovom potonjem, a to je zasigurno i utjecaj teorije
relativnosti. Koristei tehniku u svojim djelima da ne progovara niti kroz lik
niti kao sveznajui autor autoritet8 ona zapravo uvodi etvrtu dimenziju koja
objedinjuje sve navedeno.
Kroz svoje likove ona traga za tom neopipljivom stvarnou koja je
uronjena u materijalni svijet. Naglasak jest na unutranjem svijetu, na vla-
stitom iskustvu, osjeajima i mislima9, ali svijest koristi samo da bi naglasila
svakodnevicu. Materijalistike romane Bennetta, Wellsa i Galsworthya Woolf
ona ne smatra kvalitetnima ne zato to smatra da ne opisuju stvarnost, ve zato
to ne opisuju ono to je stvarno.10 Budui da je njezin pogled na stvarnost bio
drugaiji, tako je i pogled na budunost, to jest na razvoj dogaaja u stvarnosti
morao biti bitno drugaijim. Zbog te injenice njezina djela moemo povezati
s utopijama i distopijama.
Utopije su knjievne i/ili filozofske konstrukcije, koje se odnose na
osobita mjesta ili zajednice, u prostoru mate, i u pravilu slue kao primjeri
za razvitak drutva, a gotovo su uvijek drutvena satira i s tom su namjerom
mnoge od njih i napisane. Tek od 17. stoljea autori su poeli smjetavati uto-
pijske vizije, bile one pozitivne ili negativne, u budunost. Duboka filozofska
pitanja to e biti dalje?, to e biti sutra? zanimaju ljudski rod i moemo
ih pronai u prvim pisanim izvorima. Pojmovnu rije "utopija" napokon e u
kasnoj renesansi iskovati Thomas More (14781535), koji ju je rabio u naslo-
vu svoje knjige iz 1516. O najboljem ureenju drave i o novom otoku Utopiji
(De optimo reipublicae statu deque nova insula Utopia). More je povezao
svoju Utopiju s Platonovom Dravom i isto kao i Platon Atlantidu zamislio
je kao otok idealnog drutva. Utopijsko se miljenje povezuje sa zapadnom
kulturom i antikim i kranskim korijenima iji su pripadnici esto zamiljali
svoje oblike zlatnoga doba ili raja gdje e ljudi biti osloboeni patnje, boli,
nepravde, neimatine i uivati u beskonanoj srei i blagostanju. Jedna od op-
ih definicija glasi: Utopiju odvaja od puke fantazije osebujna logika veza
izmeu stvarnih pojava, uzroka, stanja, zakonitosti i njihove hipotetike nado-
gradnje. Tako utopijski projekt nije proizvoljna kombinacija iskustva i mate,
ve sustavno uopavanje danih elemenata ovjeje duhovne i drutvene zbilje
radi oblikovanja i postuliranja nove realnosti.11

8
Ibid. str. 10
9
Ibid. str. 12
10
Ibid. str. 12
11
Ana Maskalan Utopija i njezini doprinosi suvremenim razmatranjima roda (str. 2)
225
Maja ADIJA
Negativna utopija, to jest distopija odnosi se na zamiljeno drutvo koje

predstavlja antitezu utopije, represivno drutvo esto pod krinkom utopije.
Inae, samu rije distopija i takoer kakotopiju skovao je 1868. engleski fi-
lozof i politiki ekonomist John Stuart Mill (18061873), govorei u Donjem
domu britanskoga parlamenta o irskom pitanju koji je u istom tom parlamentu
u ime ena i postavio pitanje prava glasa. U knjievnosti, prava e se distopi-
ja, pojaviti nakon Drugog svjetskog rata, a povoda iz politikog i kulturnog
teksta koji ju je i proizveo bilo je pregrt, emu je i Virginia Woolf svjedoila.
Neki od povoda za distopijsku knjievnosti u 20. stoljeu bili su: totalitarna
drutva (nacistika Njemaka, staljinistiki Sovjetski savez), unitenje okolia
(utjecaj industrije), ubrzani razvoj tehnologije (utjecaj industrijske revoluci-
je), razorna unitenja nakon svjetskih ratova.
Utopije i distopije mogle su redovito posluiti kao naini za izraa-
vanje drutvene kritike, ili kao upozorenja na smjer razvitka drutva (koliko
je drutvo bilo daleko od utopije ili koliko se pribliavalo distopiji). Tako i
Woolf, kako bi mogla promovirati, svoje smjerne ideje o transrodnosti, koje
je iznijela u Orlandu, pie fikciju izvan vremena i prostora, to jest, smjeta je
u tijelo vremenskog putnika/putnice. Za utopije je vano uspostaviti horizont
nade, oekivanja, usmjeren ka budunosti u kojoj e biti rijeeni svi ovjekovi
problemi.
Za razliku od Wellsa, za kojeg je ameriki antropolog Samuel Gordon
Collins u svojoj knjizi All tomorrow's cultures zakljuio da je Wells svojim
vremenskim strojem tek projektirao viktorijansku sadanjost u budunost, V.
Woolf promilja o stvarnom napretku drutva.
H. G. Wells rodio se 1866. godine u Bromleyju, u grofoviji Kent u
Engleskoj (u irem predgrau Londona). Bilo je to ve gotovo tridesetak go-
dina nakon ustolienja britanske kraljice Viktorije (r. 1819, vl. 18371901),
i u iduim desetljeima britanski imperij bit e na vrhuncu moi, kako kod
kue tako i u brojnim prekomorskim krajevima.Wells pak, s druge strane, nije
pripadao krugu umjetnika koje obuzima oaj pred novim stoljeem i koji su
najavljivali krizu suvremenosti i ovjeanstva. Studirao je biologiju kod Tho-
masa Huxleyja. Jedno od zanimljivijih djela iz te kasnije faze je roman Obrisi
budunosti (The Shape of things to come, 1933), koji je 1936. posluio i kao
motiv za film, za koji je sam Wells napisao scenarij. U romanu se predvia do-
gaanja od 1933. do 2106. godine i tu prevladava Wellsova ideja o uspostavi
svjetske vlade kao rjeenje za probleme ovjeanstva.
Tvrdio je da su to zapisi diplomata dr. Philipa Ravena i njegovih vizija
budunosti; Wells je predvidio drugi svjetski rat sukobom kod Gdanjska izme-
u Poljske i Njemake; u njegovim predvianjima rat je trajao deset godina,
Francuska i Sovjetski Savez su samo djelomino sudjelovali, a Velika Britanija
226
je bila neutralna. Rat je zavrio potpunim iscrpljenjem i sve zemlje osjeaju

posljedice ekonomske krize; gotovo sve vlade su unitene, a kuga je odnijela
veliki dio ovjeanstva. Predvidio je potom vladavinu diktature koja promi-
e znanost, namee engleski kao jezik sporazumijevanja, iskorjenjuje religiju;
stvara preduvjete za stvaranje utopijskog drutva. Roman Vremenski stroj, naj-
prije se 1894. objavljivao u nastavcima da bi se godinu dana kasnije pojavio kao
knjiga. Djelo odraava Wellsova ljeviarska politika uvjerenja, njegov stav
prema ivotu i obilju. Na poetku, skupina prijatelja razgovara nakon veere;
domain, naznaen samo kaoVremenski putnik (Wells u knjizi ne navodi nje-
govo ime) objanjava pojam etvrte dimenzije, tj. vremena. Vremenski putnik
pokazuje prijateljima stroj za koji tvrdi da moe putovati u budunost i prolost
(Wells je vjerojatno bio upoznat s paradoksima putovanja kroz vrijeme te se
uvijek vraao samo do vremenske toke iz koje je i krenuo). Nakon to su se
gosti povukli, pripovjeda nam govori o tome kako je Vremenski putnik otiao
u daleku budunost, u 802.703. godinu. Tamo se zaustavlja i susree siuan
i njean narod, Eloi, koji su zasigurno daleki potomci engleske visoke klase.
Wells je 1905. napisao i fikcijsko djelo Moderna utopija (A Modern Utopia), u
kojem je, primjerice, zagovarao stvaranje svjetske drave, koja bi poivala na
kompromisima interesa; zalagao se za plaanje u zlatu, za ensku ravnoprav-
nost, pa i za ivotinjska prava (prestanak konzumiranja mesa). U Modernoj
utopiji Wells izraava elju za drutvom u kojem vladaju humani i dobro obra-
zovani ljudi, i ovdje, kao i na vie mjesta bio je veoma kritian prema privile-
gijama i nasljednom faktoru u kapitalistikom drutvu; u njegovoj utopiji ljudi
dobivaju mo zbog inteligencije i obrazovanja. Iz kratkog je pregleda odabranih
Wellsovih djela razvidno da je njegova utopija, upravo onakva kako ga Woolf
s pravom kritizira, materijalna i udaljena od stvarnosti, iako se ne moe rei da
neke njegove zamisli nisu vrijedne. Budui je cijelo 20. stoljee i posebice nje-
gov kraj obiljeen slabljenjem i nestankom dobrog dijela utopijskih teorijskih
i praktikih tvorevina te snanim anti-utopijskom kritikom12 moda je dobro
podsjetiti se nekih misli koje je Virginia Woolf zapisala na samom poetku tog
burnog stoljea te ako je utopija danas mogua iskljuivo kroz feministiku
misao i ekoloku filozofiju, vano je obnoviti taj horizont nade.
Ironino ili ne, Virginia Woolf razmiljajui o samome kraju vjeruje da
svi odlazimo u raj: Nema potrebe da budemo netko drugi. Svi idemo u raj, a
Vandyck je s nama...13 Koliko je svjesna prolaznosti i vremena biva jasno ve
na samom poetku romana Orlando: Ali, na alost, iako zbog njega sa zapa-
njujuom tonou ivotinje i biljke cvatu i venu, vrijeme nema tako jedno-
12
Ana Maskalan Utopija i njezini doprinosi suvremenim razmatranjima roda (str. 1)
13
V. Woolf: Vlastita soba, str. 14
227
Maja ADIJA
stavna utjecaja na ljudski um. Osim toga, ljudski um jednako udno utjee na
vrijeme. Jedan se sat moe, kada se jednom smjesti u tom udesnom elementu,
ljudskom umu, rastegnuti do pedeset ili sto puta svoje duine mjerene satom; s
druge strane, jedan se sat na vremeno-mjeru duha moe predstaviti kao tono
jedna sekunda. To iznimno nesuglasje izmeu vremena prema satu i vremena u
duhu manje je poznato nego to bi trebalo biti, i zavreuje potpunije istraiva-
nje. Ali ivotopisac, iji su interesi, kako smo ve rekli, vrlo ogranieni, mora
se zadovoljiti jednom jednostavnom konstatacijom: kad ovjek dosegne starost
od trideset godina, kao Orlando sad, vrijeme u kojem ovjek o neemu raz-
milja postaje neobino dugo; vrijeme dok neto radi pak neobino kratko.14
Budunost kao sigurno utoite spominje na jo nekoliko mjesta. Neka
se nitko ne udi to se Orlando trgnula, stavila ruku na srce i problijedila. Jer
postoji li stranije otkrie od toga da je sadanji trenutak? To to uope moe-
mo preivjeti taj ok zahvaljujemo samo tomu to nas prolost titi s jedne, a
budunost s druge strane.15Orlando nije samo armantan spisateljski kapric
i strastveno ljubavno pismo... meditacija o spolnosti, teorija biografije i povi-
jesti, borbe za socijalnu i estetiku emancipaciju od ideologije viktorijanske
patrijarhalne obitelji, i istodobno emancipacije od patrijarhalne knjievne tra-
dicije16 ve i ozbiljno promiljanje o smjeru razvoja u budunosti, problemu
vremena, kako metafiziki tako i doslovno.
O problemu percepcije vremena i odnosu subjektivnog i objektivnog
vremena pie: I zaista, ne moe se porei da ljudi koji najuspjenije vladaju
umjetnou ivljenja esto nepoznati ljudi, uzgred budi reeno nekako us-
pijevaju sinkronizirati ezdeset ili sedamdeset razliitih vremena, koja simul-
tano otkucavaju u svakom normalnom ljudskom sustavu, tako da kad otkuca
jedanaest, sva druga vremena otkucaju slono zajedno, tako da sadanjost nije
ni nasilan prekid tijeka, ni potpuno zaboravljena u prolosti. O njima s pravom
moemo rei da ive upravo onih ezdeset osam ili sedamdeset dvije godine
koje su im odmjerene na nadgrobnome spomeniku. A to se ostalih tie, zna-
mo da su neki mrtvi, iako hodaju meu nama; neki se jo nisu rodili, iako pro-
laze kroz ivotne oblike; drugi su stari stotine godina, iako samo kau trideset
i est. Prava duina neijeg, bez obzira na ono to kae Nacionalni biografski
leksikon, uvijek je sporna. Jer to nije jednostavan posao to tono biljeenje
vremena; nita ga bre ne poremeti od dodira s nekom od umjetnosti...17
Orlando e posluiti kao okvir i za promiljanje ideala apsolutne slobo-
de, apsolutnog i osobnog izbora. Tko ili to emo postati, mukarac ili ena, o
14
V. Woolf: Orlando, str. 76
15
Ibid. str. 213
16
Ibid. str. 262
17
Ibid. str. 235
228
tome emo sami odluiti. Odmak od autora koje kritizira oituje se ponajvie
u ovom djelu u kojem je usredotoena na vrijeme, za razliku od njih koji su
smjeteni u prostor. Sve se promjene odvijaju u vremenu i promjena se dogaa
u nama samima: Orlando je postao ena to se ne moe porei. Ali u svakom
drugom pogledu, Orlando je ostao tono onakav kakav je bio. Iako je promje-
na spola promijenila njihovu budunost, nije uinila nita to bi promijenilo
njihov identitet.18
Budui da je utopija uronjena duboko u kransku tradiciju i Virginia
Woolf se u ovom djelu poigrava, svjesno ili nesvjesno, motivima iz Novog
zavjeta. Kao i u Otkrivenju, i ovdje se pojavljuju trublje u trenutku kad Or-
lando usne i ono to e uslijediti, bit e nezamislivo, smak svijeta, Orlando
e promijeniti spol, nakon to je sedam dana bio u transu. Sedam je dana bilo
potrebno da se stvori ena, kao da je poetak svijeta. Usnulog Orlanda uva-
ju Naa Gospa Nevinost, Naa Gospa Djevianstvo i Naa Gospa ednost,
a prva meu njima kae. Ja sam uvar usnulog laneta; dragi su mi snijeg i
izlazei Mjesec; drago mi je srebrno more. Svojim haljama prekrivam pjegavo
kokoje jaje i arenu morsku koljku; prekrivam porok i siromatvo. Na sve
slabosti, tamne ili sumnjive stvari sputa se moj veo. Zato ne govorite, ne ra-
zotkrivajte. Milost, o milost!19 Je li usnulo lane, moda janje? Otkupitelj svih
naih grijeha? A koji e, kada spadne svaki veo i kada se prizna istina, postati
ena. Protegnuo se. Ustao. Stajao uspravno pred nama, potpuno gol, i dok su
trube odzvanjale: Istinu! Istinu! Istinu! Ne preostaje nam nita drugo nego da
priznamo bio je ena.20
U Orlandu, metaforinim i lirinim jezikom, u gotovo erotinom kli-
maksu, ujedinjuje prolost i sadanjost, drutvenu i osobnu povijest, prirodu i
knjievnost, elementarnost zemlje, zraka i vode, enskog i mukog u maginoj
viziji sjedinjenja, vizionarskoj slici budunosti21 Ta e slika budunosti na-
praviti reviziju ljubavi i odnosa muevne ene i enstvenog mukarca22, a
sve e zavriti u brzom letu: Avion je dojurio kroz oblake i stao nad njezinom
glavom. Lebdio je u zraku iznad nje. Njezini su biseri plamtjeli poput fosfo-
rescentnog svjetlosnog signala u mraku. I kad je Shelmerdine, sada elegantan
pomorski kapetan, io, svje i okretan, skoio dolje na zemlju, nad njegovom
je glavom poletjela jedna osamljena divlja ptica. To je guska! uzviknula je
Orlando, Divlja guska...

18
Ibid. str. 110
19
Ibid. str.107
20
Ibid. str. 109
21
Ibid. str. 262
22
Ibid, str. 262
229
Maja ADIJA
I zauo se dvanaesti otkucaj ponoi: dvanaesti otkucaj ponoi u etvr-

tak, jedanaestog listopada, tisuu devetsto dvadeset osme.23
ak i u intimistikom, duboko poetinom romanu Svjetionik njezine
su misli zaokupljene intimnom budunou ljudi, prvenstveno ena i potre-
bitosti branoga vezivanja. Na nekoliko mjesta u romanu provlai se pitanje
o (be)smislu udaje, npr.... jer bez obzira na to to ona osjea o vlastitoj na-
godbi sa ivotom, a doivjela je ono to se svakomu ne mora dogoditi (nije to
imenovala ni sebi samoj) bijae nagnana, odve brzo znala je, gotovo kao
da je to stanovit spasonosan izlaz i za nju samu, da kae: kako se ljudi moraju
vjenavati; kako ljudi moraju imati djecu.24 to je istina? to je ono to je
bitno? Iako nadomak odgovoru, ni u ovom romanu ne uspijeva odgonetnuti
zato se dvoje zdruuju... Polagano njoj doe u pamet, zato elimo da se
ljudi i ene vjenavaju? Kakva je vrijednost toga, kakvo znaenje stvari?25
Ironino, Woolf u usta svoje junakinje stavlja rijei Kako je lijepo udati
se za ovjeka koji ima konu navlaku za sat.26Moda je upravo ironija taj
odgovor na drutvene norme. Kako je nasluivala da nema vie velikih pria
i da se horizont nade suava postavlja oito pitanje, na koje ne oekuje odgo-
vor: to je smisao ivota? To bijae sve jednostavno pitanje; ono to nas
s godinama sve vie opsjeda. Veliko otkrivenje nije nastupilo. Velikog otkri-
venja moda uope nema. Mjesto njega postoje sitna, dnevna udesa, trenuci
osvijetljenosti, igice iznenadno upaljene u tmini;27 Ne boji se postaviti ni
perenijalno pitanje smisla A moda, na koncu konca, ne postoji ni Bog?28
Njezina je pozicija na rubu vremena:Svijet je cjelovit, a ja sam izvan njega,
zapomaem. O spasi me da me zauvijek ne otpue izvan vremenske petlje!29
Sve ove poetine, gdjegod teko uhvatljive misli slue tome da promilja o
veoma praktinim i pragmatinim temama, od velikog znaaja, a to je uvijek
poloaj ene u drutvu. Woolf eni daje vanu drutvenu i povijesnu ulo-
gu, smatrajui da e ena bitinositelj drutvenih promjena u budunosti, koje
mogu utjecati na povijesnirazvoj.30 Njezina okrenutost budunosti zorno je
prikazana i u eseju Gospodin Bennet i gospoa Brown u kojem ne pristaje na
stereotipni i ploni prikaz ene. Edvardijanci svojim djelima vjerno opisuju
23
Ibid. str. 256
24
V. Woolf: Svjetionik, str. 56
25
Ibid. str. 113
26
Ibid. str. 112
27
Ibid. str. 147
28
V. Woolf: Gospoa Dalloway, str. 106
29
V. Woolf: Valovi, str. 16
30
Naomi Black tvrdi da u eseju Tri gvineje Woolf ukazuje na ene kao nositelje drutvenih
promjena koje e dovesti do okonanja samog rata. Naomi Black, Virginia Woolf as Femi-
nist, Cornell University Press, Ithaca, New York, 2004, str. 17
230
materijalnu stvarnost a u potpunosti zapostavljaju duhovno emocionalnu

stranu ljudskog ivota te troe golemu sposobnost i pokazuju neizmjernu
marljivost pokuavajui da trivijalno i prolazno prikau kao da je istinito i
trajno.31 Iako se Wells doslovno bavi budunou, uronjen je u ono materi-
jalno i prolazno, koje pripada prolosti. Woolf je, s druge strane, u svim svo-
jim djelima okrenuta onom nematerijalnom, neopipljivom, tek nadolazeem.
Virginiji Woolf introspekcija je bila vanija od opipljive stvarnosti ono to je
tvorilo njezin svijet bile su knjige koje su stvarala bolje svjetove dragocje-
nije odkakve navodno opipljivije stvarnosti.32 Nije li upravo tim rijeima
nagovijestila dananje stanje duha? Zasienost konzumerizmom i materija-
lizmom te nunost za povratkom, duhovnom, i zato ne, emocionalnom, is-
hoditu? U kojem e smjeru otii ljudsko tijelo? Ve je i ona (moda inspiri-
rana djelom Mary Shelley, Frankenstein) pomislila na umjetne nadogradnje:
Budui da je ljudski ustroj takav srce, tijelo i mozak su pomijeani, a nisu
smjeteni u zasebne odjeljke, kao to e to za milijun godina zasigurno biti
dobra je veera silno vana za dobar razgovor.33 to e biti sa enama za
stotinu godina? Hoe li ene i dalje biti zatieni spol ili e postati samo
spol. tovie, za stotinu godina, mislila sam, stiui do svojega praga, ene
vie nee biti zatieni spol. Logino, sudjelovat e u svim djelatnostima i
svim poslovima koji su im nekada bili uskraivani. Dadilja e tovariti ugljen.
Trgovkinja e voziti lokomotivu. Sve pretpostavke utemeljene na injenica-
ma koje su ustanovljene dok su ene bile zatieni spol nestat e kao, na
primjer (ovdje ulicom proe eta vojnika), da ene, sveenici i vrtlari ive
dulje od drugih ljudi. Uklonite tu zatitu, izloite, izloite ih istim poslovi-
ma i djelatnostima, neka postanu vojnici, mornari, vozai lokomotive i luki
radnici, i nee li ene umirati toliko mlae, toliko bre od mukaraca da e
se govoriti Danas sam vidio enu onako kako se nekad govorilo Vidio
sam avion. Svata se moe dogoditi kad bivati enom prestane biti zatieno
zanimanje, pomislih otvarajui vrata.34 I naravno da je ispravno predvidjela
da e samo ekonomska neovisnost izboriti eni mjesto u knjievnosti: ...ovo
ne moe, ovo ne smije!... Dala je sve od sebe. S obzirom na to da je Mary
Carmichael nije bila genij, ve nepoznata djevojka koja pie svoj prvi roman
u unajmljenoj sobi, bez onih poeljnih stvari, vremena, novca i dokolice, nije
ak ni toliko loe, pomislih. Dajte joj jo sto godina, zakljuih itajui po-
sljednje poglavlje na zvjezdanom nebu ocrtavala su se gola ramena i nosovi
jer je netko gurnuo zavjese u dnevnoj sobi dajte joj jednu sobu i pet stotina
31
V. Woolf: Gospoa Dalloway, str. 203 (iz pogovora M. Bekera)
32
V. Woolf: Obina itateljica, str. 203 (iz pogovora L. ale Feldman)
33
V. Woolf: Vlastita soba, str. 14
34
Ibid. str 42
231
Maja ADIJA
godinje, dopustite joj da kae to misli i ispusti pola onoga to je sada uvr-
stila, i napisat e bolju knjigu. Postat e pjesnikinjom, rekoh odlaui ivotnu
pustolovinu, prvi roman Mary Carmichael, na kraj police, neka prieka jo
stotinu godina.35
A ta e se ena, kad joj financije to omogue, morati i obrazovati. Ka-
kvo e to biti Sveuilite? U eseju Tri gvineje, ono izgleda ovako:Siromaan
koled mora pouavati samo vjetinama koje se mogu pouavati na jeftin na-
in i koje mogu prakticirati siromani ljudi; umjetnostima kao to su medici-
na, matematika, glazba, slikanje i knjievnost. Morao bi pouavati vjetinama
ljudskog sporazumijevanja; umjetnosti razumijevanja ivota i umova drugih
ljudi te malim vjetinama govorenja, odijevanja, kuhanja koje su im srodne.
Cilj novog koleda, jeftinoga koleda ne bi smio biti razdvajanje i usmjerava-
nje na zasebne djelatnosti ve njihovo povezivanje.36 Ali kako osnovati kolu
kojoj ne bi bio imanentan natjecateljski duh, a koji e dovesti prije ili kasnije
do neizbjenog pitanja Kako sprijeiti rat? Ona predlae da se osnuje onda
takav koled; ovaj siromani koled; na kojem je uenje traeno zbog njega
samog; gdje je ukinuto hvastanje; i nema diploma; i nema predavanja i ne dre
se propovijedi niti ima starih pogubnih podlijeganja tatini i paradiranja koja
razvijaju natjecateljstvo i ljubomoru...37
Sama je Woolf razotkrila odnos moi bolje nego bilo tko drugi i pre-
tea je Foucaultovskoj, Bartheovskoj, Adornovoj misli o odnosima mase
i politikog ideala koji je gotovo uvijek politiki demagog, kako ispravno
primjeuje ale Feldman u pogovoru jer Woolf je diskusiju o mukom
narcizmu i feminiziranoj masi prebacila na odnos oinskog autoriteta i re-
presije nad kerima, ne zaustavljajui se na britkosti neosobnih konstatacija
i domiljatim ali besperspektivnim razoblienjima ideolokih konstrukata.38
Iako je teko povjerovati da, nakon svega to nas je povijest nauila, ideolo-
ki potroeni obrasci totalitarnih reima i danas uspjeno padaju na pogodno
tlo i zameu klice bezumlja i destrukcije, moemo zakljuiti da se malo toga
od vremena Virginije Woolf promijenilo, iako je ona kirurko preciznou
predvidjela mogui razvoj dogaaja. Nisu li upravo danas, u sveopoj elji za
aplikativnou znanosti i znanja, poeljnom, ali ubojitom kompetitivnou,
njezine rijei upuene enama u ono doba bile posve utopijske, uperene pro-
tiv obrazovanja za odlike i nagrade, natjecateljskog rada ili zgrtanja bogat-
stva i zasluga39, a danas posve prihvatljive. Na primjeru ovog eseja, koji je i
35
Ibid. str. 94
36
V. Woolf; Tri gvineje, str. 44
37
Ibid. str. 46
38
Ibid. str. 257
39
Ibid. str. 259
232
danas vie nego aktualan, moemo, ako elimo vidjeti, zakljuiti da je to put
u propast i razaranje ispravnih vrijednosti koje bi znanosti trebale njegovati.
Potrage za istinom.
Ovim kratkim radom s izabranim primjerima kojih je moglo biti i mno-
go vie zorno je vidljivo da su sva djela Virginije Woolf prepuna promiljanja
o smjeru ljudskoga napretka i postojanja. Upravo zbog toga njezina su djela
trajno aktualna, podlona novom itanju i novom tumaenju koje nam je po-
trebno da u vlastitoj svakodnevici pronaemo odgovor za vlastita egzisten-
cijalna pitanja. Nije izvjesno da emo te odgovore i pronai, ali kako je na
vie mjesta i sama Woolf zakljuila ustrajna potraga je i jedini cilj. Sama je
Virginia samo naizgled odustala od te potrage, zaronivi u bezdan ili je moda
pokuala odgovor pronai onkraj stvarnosti, s druge strane zrcala, u eteru.
Bibliografija
Black, N., Virginia Woolf as Feminist, Cornell University Press, Ithaca,

New York, 2004. Collins, S.G.,All Tomorrow's Cultures. Berghahn Books.
New York, 2008.
Hintikka, J.: Virginia Woolf and Our Knowledge of the External World,
source: The Journal of Aesthetics and Art of Criticism, vol. 38, No. 1 (Au-
tumn 1979) pp. 514. Published by: Wiley on behalf of The American So-
ciety for Aesthetics, stable url: Http: //www.jstor.org/stable/430039, acce-
sed: 11/07/2014; 05:39
Maskalan, A.,Utopija i njezini doprinosi suvremenim razmatranjima roda,
Filozofska istraivanja, Vol.29 No.3 Listopad 2009.
Park, Sowon S., Suffrage and Virginia Woolf: The Mass behind the Single
Voice, source: The Review of English Studies, New Series, vol. 56, No.223
(Feb., 2005) pp.119134, published by: Oxford University Press, stable url:
http://www.jstor.org/stable/3661192, accessed: 11/07/2014, 05:38
Wells, G.H. The Shape of Things to Come,Project Gutenberg of Australia
eBook1933.
Wells, G.H., Vremenski stroj, Stvarnost, Zagreb, 1969.
Wells, G.H., Moderna utopijahttp://www.gutenberg.org/cache/epub/6424/
pg6424.txt1905.
Whitworth, Michael H., Virginia Woolf (Authors in Context) Oxford
World's Classics, 2005.
Woolf, V. Gospodin Bennet i gospoa Brown, Centar za enske studije,
Zagreb, 2010.
233
Maja ADIJA
Woolf, V., Collected Essays, Vol. 3, London: Hogarth Press, 1966.

The Cambridge companion to Virginia Woolf, 2nd ed. Susan Sellers,
Camebirdge UniversityPress, 2010.
Woolf, V., Ga Dalloway, biblioteka. Moderni klasici, Sysprint, Zagreb,
1997.
Woolf, V., Obina itateljica, Centar za enske studije, Zagreb, 2005.
Woolf, V., Orlando, Vukovi&Runji, Zagreb, 2000.
Woolf, V., Svjetionik, biblioteka Jutarnjeg lista, XX. St., Globus media,
2004.
Woolf, V., Tri gvineje, Centar za enske studije, Zagreb, 2004.
Woolf, V., Valovi, Naklada Juri, Zagreb, 2007.
Woolf, V., Vlastita soba, Centar za enske studije, 2003.
Maja ADIJA
PERCEPTION OF FUTURE AND UTOPIA ELEMENTS

IN WORKS OF VIRGINIA WOOLF
The author of this paper explores the elements of the future, utopian
considerations of the progress of humanity, womens issues and culture in pro-
gress in the selected works of Virginia Woolf. The utopian thought is viewed
through her philosophical-literary approach to creation. Virginia Woolf addre-
ssed the eternal themes of pacifism and humanism in her fictional works, as
well as in her essays in which she discussed the then current socio-political si-
tuation. Reading from todays perspective and our experience of the 20th cen-
tury however, these can serve as a source in which we can find an answer to
the crisis of culture we are witnessing in recent years. In this paper, the author
deals with selected elements in the following fictional works: Mrs. Dalloway,
Orlando, Lighthouse, The Waves, as well as with the following essays: Three
Guineas, A Room of Ones Own, The Common Reader, Mr. Bennett and Mrs.
Brown.
Key words: Virginia Woolf, utopia, future, feminism, human
234
UDK 930.85(497.16)
Pregledni rad
Boban BATRIEVI (Cetinje)
boban.batricevic@fcjk.me
POLEMIKA RISTA DRAGIEVIA I MIHAILA LALIA O

UVANJU CRNOGORSKOGA KULTURNOG NASLJEA
U radu je predstavljena polemika izmeu Rista Dragievia

i Mihaila Lalia voena krajem 1967. i poetkom 1968. godine.
Interesantna je zbog samoga naina polemisanja (i Lali i Dra-
gievi bili su veoma vjeti polemiari), zatim zbog povoda i
teme uvanje i tretiranje kulturnoga nasljea Crne Gore, kao
i samih okolnosti koje su vladale u institucijama kulture nakon
rata.
Kljune rijei: Mihailo Lali, Risto Dragievi, polemika,
kulturna istorija, kulturno nasljee, kulturna batina, muzej,
muzeologija
ezdesete i sedamdesete godine XX vijeka u Crnoj Gori poznate su

kao doba velikih polemika u domaoj tampi povodom raznih naunih pi-
tanja, naroito iz oblasti istorije, kulture, temporalnosti, identiteta, jezika.1
Istorijski eho baranih vatri argumentima i gleditima oea se jo uvijek.
Treba li pomenuti znaaj rasprave izmeu Dimitrija Dima Vujovia i Pavla
Mijovia o razvoju crnogorske nacije koja e biti okida za stvaranje dru-
tvenih podjela aktuelnih i danas? Izmeu svih tih sudara nala se i veoma
zanimljiva polemika izmeu jednoga od prvih crnogorskih kolovanih isto-
riara Rista Dragievia2 i jednoga od najveih crnogorskih pisaca u njenoj
1
Posebno se izdvaja medijski rat oko podizanja Njegoeva mauzoleja i polemika nastala
nakon skupa crnogorskih intelektualaca o putevima crnogorske nacionalne kulture januara
1968. godine.
2
Risto Dragievi (Piperi, Podgorica, 1901 Cetinje, 1980), istoriar. Filozofski fakultet
u Beogradu zavrio je 1928. godine. Nakon toga je bio profesor srednjih kola na Cetinju
do 1937. godine, kada je poeo sa radom u Dravnom muzeju na Cetinju, gdje je radio
do penzionisanja 1965. godine. U Muzeju je obavljao razne dunosti od bibliotekara do
direktora. Savjesno je uvao povjerenu kulturnu batinu, po uzoru na svoje prethodnike
Duana Vuskana i Mirka Medenicu. Preduzimao je mnoge poslove u periodu okupacije
19411945. kako bi sauvao od otuivanja bogato kulturno-istorijsko nasljee svoje in-
stitucije. Prvi njegov znaajniji rad bila je rasprava o crnogorskim guvernadurima, koju je
235
Boban BATRIEVI
istoriji Mihaila Lalia,3 voena krajem 1967. i poetkom 1968. godine. Ne

toliko znaajna za razvoj nauke kao mnoge druge toga perioda, ali svakako
interesantna zbog samoga naina polemisanja (i Lali i Dragievi bili su ve-
oma vjeti polemiari) zatim povoda i teme uvanje i tretiranje kulturnoga
nasljea Crne Gore, kao i samih okolnosti koje su vladale u institucijama
kulture nakon rata. U nekim djelovima ona nam otkriva i pojedine karak-
napisao kao student. Bavio se preteno politikom i kulturnom istorijom Crne Gore, istori-
jom zdravstva, etnografijom i folkloristikom. Demistifikovao je tvrdnju koja se umalo nije
uzdigla na stepen naunog suda, da je Crna Gora sklopila tajni ugovor sa Austrijom 1908.
godine kojim je, navodno, obeala lojalno dranje prema austrijskoj politici na Balkanu.
Od mnotva Dragievievih radova, najvaniji su: Guvernaduri u Crnoj Gori 17171830
(1940), Arhivski podaci o licima Gorskog vijenca (1948), Tajni ugovor Crne Gore sa Aus-
trijom (1968), Sanitetska sluba u Crnoj Gori 18901916 (1972). Napisao je veliki broj
lanaka o Njegou. Izvor: Istorijski leksikon Crne Gore, knj. 3 (J), Vijesti, Podgorica,
2006, str. 570.
3
Mihailo Lali roen je 7. oktobra 1914. godine u Trepi, kod Andrijevice. Godine 1933. up-
isao je Pravni fakultet u Beogradu. Uestvovao u radu poluilegalnih i ilegalnih organizacija
revolucionarnog pokreta. lan SKOJ-a postao je 1935. godine, a avgusta 1936. primljen je
u KPJ. Uesnik je Narodnooslobodilake borbe od 1941. godine. Po osloboenju zemlje,
Lali radi u Agitpropu Pokrajinskog komiteta na oivljavanju kulturne djelatnosti (radio,
Tanjug, pozorite i dr.). Zajedno s Mirkom Banjeviem i Jankom onoviem pokree na
Cetinju asopis Stvaranje. Krajem 1946. prelazi na rad u Beograd kao urednik Borbe. Radio
je jedno vrijeme u Knjievnim novinama, ali se ponovo vraa u Borbu, e radi kao urednik
kulturne rubrike, a kasnije kao reporter. Godine 1955. naputa Borbu i pokuava da ivi od
knjievnog rada, a potom stupa u Izdavako preduzee Nolit, e ostaje na dunosti ured-
nika sve do penzionisanja 1965. godine. Godine 1948. Mihailo Lali objavljuje svoju prvu
knjigu zbirku pjesama Staze slobode. Iste godine pojavljuje se i njegova prva knjiga proze
zbirka pripovjedaka Izvidnica. Tokom 1949. i poetkom 1950. godine asopis Knjievnost
objavljuje u nastavcima njegov roman Svadba. Ovo Lalievo djelo, koje je istovremeno
prvi znaajniji roman o NOB-u u poslijeratnoj jugoslovenskoj literaturi, tampan je kao
posebna knjiga 1950. godine. Iste godine objavljuje i knjigu Izabrane pripovijetke. Novu
knjigu pripovjedaka Prvi snijeg, koja slika poetak revolucije u Crnoj Gori, objavljuje 1951.
godine. Sljedee godine pojavljuje se izbor putopisa i reportaa Usput zapisano. Za vrijeme
boravka na studijskom putovanju u Parizu (1953. i 1954. godine) Lali je napisao prvu ver-
ziju romana Zlo proljee. Zatim, slijede prve verzije Lalievih poznatih djela: Raskid (1955)
i Lelejska gora (1957). Nakon toga, Lali objavljuje svoj novi veliki roman Hajka (1960).
Svoju sliku rata i revolucije zaokruuje zbirkom pripovjedaka Posljednje brdo i romanom
Pramen tame (1970). Izbori Lalievih pripovjedaka objavljeni su vie puta pod razliitim
nazivima: Gosti, Pusta zemlja, Svitanje itd. Nova, proirena verzija Lelejske gore pojavila
se 1963, dok je nova verzija romana Raskid izala iz tampe 1969, zbirka pripovjedaka Prvi
snijeg (u proirenoj verziji) 1977, a u okviru Lalievih sabranih djela 1979. pojavile su se i
nove verzije njegovih romana Svadba i Zlo proljee. Posthumno mu je objavljeno vie djela,
a dobitnik je najveih i najprestinijih dravnih nagrada. Umro je u Beogradu, 30. decembra
1992. godine. Fakultet za crnogorski jezik i knjievnost, zajedno s Maticom crnogorskom
objavio je 2014. godine najveu do sada Lalievu bio-bibliografiju. Izvor: Nada Drakovi;
Petar Krivokapi; Dobrilo Aranitovi, Bio-bibliografija Mihaila Lalia, Fakultet za crnogor-
ski jezik i knjievnost i Matica crnogorska, Cetinje, 2014, str. 59.
236
Polemika Rista Dragievia i Mihaila Lalia...
teristine crte crnogorskoga mentaliteta lini odnos znao je prevladati u

donoenju vrijednosnog suda.
Izgleda da je sukob izmeu Lalia i Dragievia tinjao nekoliko dece-
nija. ivotne okolnosti pozicionirale su ih na suprotnim stranama Dragie-
vi je u kraljevini Karaorevia bio ugledan profesor, radnik muzeja i lan
ekipe okupljene oko Zapisa, dok u toku Drugoga svjetskoga rata nije uzimao
aktivnog uea. S druge strane Lali je u meuratnom periodu pripadao ta-
boru napredne, pobunjene omladine i komunista, a u toku rata bio je borac
NOP-a i zatoenik kolaboracionistikih i faistikih zatvora. Odmah nakon
rata i uvoenja jednopartijskog sistema, nove vlasti nijesu jednako gledale na
pripadnike komunistikoga pokreta i one koji nijesu uestvovali u revoluci-
ji.Predistoriju njihove polemike moemo datirati ve 1946. godine. Tada su
se kao lanovi, zajedno nali u komisiji za preureenje Dravnoga muzeja.4
Pored njih, tu su jo bili: pomonik ministra prosvjete Andrija Koprivica kao
predednik, naelnik Odjeljenja za narodno prosvjeivanje i kulturu Marko
Kai, direktor muzeja (i u toku okupacije) Mirko Medenica i umjetnici Milan
Boovi i Anton Lukateli. Prema Dragieviu, on i Medenica nijesu se slagali
s radom ostalih lanova komisije: Ni sam predsjednik, ni neki lanovi komi-
sije nijesu imali pravilan odnos prema dragocjenim muzejskim objektima, jer
ih nijesu posmatrali sa naune i muzeoloke take gledita,5 pa je Medenica
nekoliko puta instistirao da bude penzionisan to je i uinjeno samo mjesec
nakon formiranja komisije, maja 1946. Dragievi nije odmah u javnost iznio
uoene zamjerke, to je uradio tek deset godina kasnije u jubilarnom tekstu
Dravni muzej na Cetinju (18961956) objavljenom 1957. godine u Isto-
rijskim zapisima. Tu je optuio Mihaila Lalia za nesavjesno postupanje s
crnogorskom kulturnom batinom, jer je ovaj predloio da se dvorski kreve-
ti iz doba dinastije Petrovi prodaju, a portreti evropskih vladalaca sklone u
neki zavuen ugao pa koga interesuju neka ih prevre i gleda.6 Nataloenu
decenijsku srdbu Dragievi je sasuo i na ostale istiui da je Koprivica za
vrijeme razmjetaja muzejskih objekata dovodio razna lica iz varoi da mu
pomau u radu pritom ne konsultujui radnike muzeja; za slikare Lukatelija
i Boovia navodi da su nekoliko puta traili da im se ustupe portreti raznih
vladalaca kako bi ih premazali i na njima izradili svoje slike.7
4

Dragievi Risto, Dravni muzej na Cetinju (18961956), Istorijski zapisi, godina X,
kniga XII, sveska 12, Cetinje 1957, str. 90.
5
Isto.
6
Isto.
7
Isto. Imajui u vidu da su komisiju inila etiri pripadnika NOB-a i dva lana koja su u
meuratnome periodu bili u institucijama kraljevine Karaorevia, a u toku samoga rata
zapoljeni u muzeju, nije teko zakljuiti da je sukob imao i politiku pozadinu. U novim
okolnostima razliiti sistemi vrijednosti dva vremena doli su u kontakt pa su antagoniz-
237
Boban BATRIEVI
Lali nije odgovarao na ove Dragievieve navode, tavie, istakao je

kasnije da nije ni znao za pomenuti tekst.8 Njihova polemika razbuktae se de-
set godina kasnije, 1967. godine, kad e Dragievi povodom novoga jubileja
crnogorskih muzeja (40 godina od osnivanja) aktuelizovati napade na Mihaila
Lalia i ostale lanove negdanje komisije u nekim bosanskim, hrvatskim i
srpskim medijima. Lali, tada ve znaajna figura na jugoslovenskom knjiev-
nom polju i do toga trenutka dobitnik najviih dravnih priznanja,9 nije mogao
outati optube na svoj raun, jer su mu Dragievieve strijelezadirale u
ugled. Zato je u razgovoru s Ratkom Pekoviem, novinarom titogradske Po-
bjede voenim povodom objavljivanja knjige pripovijedaka Posljednje brdo,
na pitanje: Da li biste nam mogli objasniti kakvim su povodom pominjali
vae ime u diskusiji oko 'sluaja' cetinjskog muzeja i kakvo je miljenje o toj
'diskusiji'10, Lali dao svoju verziju dogaaja. Za njega je itava diskusija
niska i nedostojna, puna podmuklosti i sumnjivih podsticaja od strane Rista
Dragievia, koji je zbog toga to je njegov lanak iz 1957. godine ostao
neprimijeen (...) ovoga ljeta, preko nekih reportera eljnih senzacija tampe
nae, podgrijao i mene onako uzgred zakaio, da bi orba bila gua.11
On istie da nita od Ristovih napisa nije tano i da ovaj samo djelimino
iznosi istinu, preutkujui odreene okolnosti. U toj komisiji zastupao sam
mi s obje strane izlazili na povrinu. Novoj vlasti bilo je potrebno iskustvo dotadanjih
radnika muzeja i komunistiki, revolucionarni elan novih snaga, koje su trebale ubr-
zati socijalistiku izgradnju i narodnu prosvijeenost. Ipak, taj posao iao je teko.
Komunistike vlasti gledale su na dinastiku tradiciju Crne Gore kao na reakcionarno
i burujsko tlaenje siromanih klasa, pa su i muzejski predmeti toga doba predstavljali
otisak izrabljivanja. Portreti evropskih vladara za komuniste nijesu bili prihvatljivi jer
su po njihovom tumaenju istorije oni simbolizovali taj klasni svijet koji je revolucijom
trebalo sahraniti. Isti je sluaj i s artefaktima religijskog karaktera, te je zato komunistiki
ministar Niko Pavi naredio da se svi takvi predmeti uklone iz Dravnog i prenesu u
crkveni muzej. To je ono to Dragievi kao ovjek staroga vremena nije mogao, ili nije
elio da shvati. Zato su njegovi sudovi vie line nego nepristrasne prirode.
8
Nijesam proitao (...) lanak Rista Dragievia iz 1957. godine. Ima i veih autoriteta ije
sve lanke nijesam stigao i nikad neu stii da proitam, a ipak sam iv ostao i relativno
neoteen. Nijesam znao, i niko mi nije kazao da su Ristovi lanci obavezna lektira. In:
Mihailo Lali, Odgovor Mihaila Lalia na pismo Rista Dragievia, In: Pobjeda, 17. XII
1967, str. 9.
9
Do 1968. godine: Nagrada Vlade NR Crne Gore (1950) za zbirku poezije Staze slobode,
Nagrada Vlade FNRJ (1950) za zbirku pripovjedaka Izvidnica, Nagrada Saveza knjievnika
Jugoslavije (1954) za roman Zlo proljee, Nagrada Udruenja knjievnika Srbije (1955) za
roman Raskid, Nolitova nagrada (1963) za roman Lelejska gora, Njegoeva nagrada (1963)
za roman Lelejska gora, Oktobarska nagrada grada Beograda (1966) za roman Hajka,
Nagrada AVNOJ-a (1967) za knjievni rad.
10
Mihailo Lali, Istina je dublja od fakata, zato je mudrija i tea, In: Pobjeda, 29. XI 1967,
str. 9. Intervju posebno moe biti zanimljiv knjievnim istoriarima.
11
Isto.
238
miljenje da Muzej ne treba da ostane kao Muzej kralja Nikole, da treba da

ga pretvorimo u Muzej Crne Gore, da zato iz muzeja treba izbaciti krevete i
krevetninu, i papue i samovare i albume princeza, ajnike, tanjire, kaiice
i erpe razne sve privatno, trivijalno, kujnsko, stono i krevetno12 navodi
Lali, tvrdei da Dragievi namjernone govori da je on (Lali) imao takav
stav upravo zbog injenice da je muzejski materijal te provinijencije i od stra-
ne Rista Dragievia bio izdavan na revers kad god bi se za to javila potreba.
Naime, u poslijeratnoj razruenoj i gladnoj Crnoj Gori kad bi navratila neka
strana delegacija, u nedostatku smjetaja i udobnosti vlasti su praktikovale da
posude muzejski materijal i daju ga na korienje drugim dravnim slubama
uzajmljivalo se sve na revers (...) pisani su reversi posebno za svaku au,
slanik, kaiicu. Risto je znao kakvi su to reversi, za kakve se nevolje pozaj-
mljuje (...) i kasnije znao je gdje i kako da trai povratak stvari, ali njemu
nije stalo do stvari, njemu se vie svialo da se te stvari ne vrate pa da on u
tome nae oslonac za tvrenje da nije samo Pircio Biroli opljakao muzej na
Cetinju, da su i komunisti uzeli a nevratili. 13 to se tie napada na slikare Bo-
ovia i Lukatelija, Lali istie da oni nikada nijesu traili vladarske portrete
za svoja platna, ve da su isticali da su to kierski radovi (i zaista jesu kier-
ski, potvruje Lali) te da je jedina vrijednost tih sliurina platno na koje-
mu su namazane. Njihov komentar kao lanova komisije Risto je predstavio
kao traenje slikara da im se ta platna ustupe za linu upotrebu... eto takva mu
je svaka istina.14 Dalje, optuuje Dragievia da je iz lukavstva namjerno
izostavio da kae o kojima se vladarima radi. To su po Laliu portreti Niko-
laja II Romanova, Napoleona III, Vilhelma Pruskoga, Franca Jozefa i Vitorija
Emanuela. Jedini razlog da se portreti takvih kreatura nau u muzeju, Lali
vidi samo u umjetnikoj vrijednosti slike, koju ovi portreti nemaju. Jedan od
povoda zato e se nakon ovoga intervjua Dragievi uputiti u polemiku, bila
je i Lalieva konstatacija da je sam Risto Dragievi djelimino kriv za tetu
koju je muzeju u toku Drugoga svjetskoga rata nanijela pljaka okupatora,15
jer kao inovnik muzeja nije uinio nita da se sklone neki naroito drago-
cjeni predmeti.16
Dragievi je ubrzo reagovao. U vrlo kratkom pismu koje je poslao
redakciji Pobjede, uzdrano se osvrnuo na Lalieve napade istakavi da je
12
Isto.
13
Isto.
14
Isto.
15
O pljaki u toku okupacije vieti: Mirko Banjevi, Unitenje kulturnih tekovina na Cet-
inju: zloini okupatora i domaih izdajnika, In: Pobjeda, 24. 12. 1944, str. 6.
16
Mihailo Lali, Istina je dublja od fakata, zato je mudrija i tea, In: Pobjeda, 29. XI 1967,
str. 9.
239
Boban BATRIEVI
njegov rad iz 1957. pisan na osnovu dokumenata i da je u njemu navedeno

ko je sve nanosio tetu Dravnome muzeju, pljakom ili nenaunim odnosom
ciljajui indirektno na knjievnika.17 Vjetom zamjenom teza, Dragievi je
u duhu oprobanoga polemiara pokuao Lalieve optube preusmjeriti na sa-
moga Lalia, tvrdei da ovaj danas ima isti odnos prema kulturnome nasljeu
kao prije dvadeset godina da radove najpoznatijih umjetnika nekih evrop-
skih zemalja naziva kierskim i sliurinama. Osvrui se na optube da
nije nita uradio u toku okupacije da sauva kulturno blago, Dragievi zavr-
ava: Znam da nema itaoca koji moe shvatiti mudrost knjievnika Miha-
ila Lalia i Andrije Koprivice da bibliotekar i direktor jednoga muzeja mogu
sprijeiti okupatorske vojne vlasti da odnesu iz muzejskih magacina jedan dio
muzejskog inventara, jer ih ni sve nae i saveznike vojne vlasti nijesu mogle
sprijeiti da tokom cijele okupacije ine i mnogo vee i tee zloine, pa mi
izgleda smijeno kada bih za ovu Lalievu priu iznosio ma kakve dokaze i
podatke.18
Ovakvo Dragievievo otpisivanje razjarilo je Mihaila Lalia, u nje-
govu odgovoru potekle su teke rijei i metafore. Lali je Dragievia upore-
dio sa ekspirovim ajlokom iz Mletakoga trgovca: srean sam te nijesam
morao nikog da doekujem i da se zbog takvih doeka zaduujem kod ovog
ajloka druge vrste, ovog ajloka to ne trai funtu mesa nego funtu moralnog
unienja aludirajui tako na izdavanje reversa od strane Dragievia. Nije
poteno, nije moralno to to on (Dragievi B.B.) ini (...) Tako se ne
piu jubilarni lanci. lanci tako napisani ne treba da se zovu 'jubilarni' nego
'klevetarni'. Takvi lanci imaju zadah koji privlai senzacionalistike leinare
iz und tampe. Taj zadah moe da ih privue i poslije deset godina....19 La-
li svoga suparnika u raspravi optuuje da namjerno krivo tumai, afektira,
izokree i podeava kako bi njegova konstrukcija bila to ubjedljivija, a da
to sve radi iz linoga zadovoljstva i promocije svoga teksta iz 1957. godine.
Tvrdnju da Dragievi nije uinio nita da sprijei pljaku muzejskih ekspo-
nata Lali potkrjepljuje primjerima iz starijih vremena, kad su u skrivnicama
oko Cetinjskoga manastira graani i rodoljubi sakrivali dragocjene predmete.
On istie da je logino da se kompletan muzej nije mogao sakriti, ali da jesu
bar nenadoknadive dragocjenosti, to istoriar Dragievi i njegov direktor
nijesu uinili. Kad je Biroli uzeo da bira sve mu je bilo pod rukom. I on
je stvarno izabrao. Ostavio nam je dodue, albume princeza, ajnike, slanike
i 'portrete evropskih vladalaca' meu kojima i Viktora Emanuela, ali je uzeo
17
Dragievi Risto, Pismo Rista Dragievia, In: Pobjeda, 7. XII 1967, str. 9.
18
Isto.
19
Lali Mihailo, Odgovor Mihaila Lalia na pismo Rista Dragievia, In: Pobjeda, 17. XII
1967, str. 9.
240
najljepe eksponate, meu njima, na primjer, Glavu iz Duklje koja vrijedi vie
no vagon jorgana i kreveta to se moda i sada uvaju u Muzeju. A tu Glavu
iz Duklje bilo je dovoljno spustiti u bunar iza muzeja ili je zakopati u dvoritu
Muzeja (...) Sklonili bi je sluitelji Muzeja, ili graani Cetinja, ili seljaci iz
Bajica, da je imao ko da im kae; sklonili bi je i po sopstvenoj inicijativi da
nijesu imali pred sobom patentirane muzealce, strunjake, istoriare, znalce,
koji tada nijesu uinili to im je bila dunost da uine, ali su se pripremili da
poslije petnaestak godina, to jest 1967, jubilarno zakukaju.20
Samo etiri dana kasnije uslijedio je Dragieviev drugi i potonji od-
govor. U njemu nije bio uzdran kao u prvome javljanju. Laliu je pripisao za
izmiljotinu tvrdnju da je bio u mogunosti da sakrije bilo to od kulturnoga
bogatstva Crne Gore, objanjavajui da u iznenadnome napadu na Jugoslaviju
aprila 1941. godine za to nije bilo uslova.21 Citirajui Milana Bartoa, eksperta
za meunarodno pravo, Dragievi govori da se u zemljama s imperijalisti-
kom prolou nalazi vie arheolokoga blaga s pojedinih teritorija, nego to
ga je ostalo na eksploatisanoj teritoriji, pravdajui se na taj nain optube da
su on i direktor Medenica neto pogreno uradili. Po Dragieviu nije tano
ni to da je Pircio Biroli22novembra 1942. birao eksponate, ve da su to po
njegovome nareenju uradili italijanski oficiri i karabinjeri popunivi na taj
nain svoje kacelarije; a da je on lino 8. juna 1943. godine poslao avionom
za Rim mermernu glavu iz Duklje.23 O tome su, kae Dragievi, nadlene
jugoslovenske vlasti bile obavijetene i novembra 1944. i decembra 1945, te
februara 1946. godine. Ja bih, ako smijem i ako me zbog toga Lali nee na-
zvati 'antidravnim' i ovim putem priznao jednu svoju 'jeres', a naime da bi mi
milije bilo da je tom prilikom Pircio Biroli odnio i desetak takvih slomljenih
mermernih glava raznih rismkih boginja, no samo jednu jedinu raspalu pove-
lju koju su dali lanovi dinastije Nemanjia, pa i sam car Duan, poznatom
Vranjinskom manastiru.24 Dragievi javno poziva Lalia da uini anketu
meu Cetinjanima i Bajicama i vidi da li bi oni u toku okupacije prije spaa-
vali glavu iz Duklje ili svoju glavu. On se pita zato je Lali toliko vezan za tu
rimsku glavu, jer se iz njegova teksta ne vidi da li je doista njemu (Laliu
B.B.) jasno kakav je to eksponat aludirajui da poznati crnogorski pisac ni-
20
Isto.
21
Dragievi Risto, Odgovor Rista Dragievia, In: Pobjeda, 21. XII 1967, str. 9.
22
Biroli Pircio Alesandro (18771962), armijski general, italijanski okupacioni guverner
Crne Gore, ratni zloinac. Funkciju guvernera obavljao od 3. oktobra 1941. do 15. jula
1943. godine.
23
Moda nesvjesno, Dragievi je ove potvrdio sudove Lukatelija i Boovia da se nije
radilo o vrhusnkim umjetnikim ostvarenjima, a Lalievo insistiranje da se one uklone iz
postavke samo su odraz sistema vrijednosti jednoga komuniste.
24
Dragievi Risto, Odgovor Rista Dragievia, In: Pobjeda, 21. XII 1967, str. 9.
241
Boban BATRIEVI
kada u ivotu nije vidio tu rimsku glavu, pa ak ni njenu fotografiju.25 Zatim

je Lalia optuio za neznanje iz opte istorije jer Dravni muzej nikada nije
imao umjetniki portret cara Vilhelma II, ve samo njegovu uveanu fotogra-
fiju i jednu litografiju, kao ni portret kralja Vitorija Emanuela III, ve samo
umjetnike slike kralja Vitorija s porodicom26... A onda Dragievi u svojoj
ofanzivi ide predaleko osvrui se na Lalievu usporedbu sa ajlokom, on
istie Iz zavrnog pasusa Lalievog odgovora lijepo se vidi da on ili nije
itao ekspirovo djelo 'Mletaki trgovac', ili ga nije dobro razumio jer moj rad
u Dravnom muzeju nema nikakve veze sa ajlokom i njegovom funtom me-
sa.27To je prvome kolovanome crnogorskome istoriaru bio dokaz da Lali
ne ita ni mnogo 'vee autoritete' nego to je on, jer evo punih etrdeset
godina vodim strune polemike s raznim ljudima od nauke i knjige a nikada
do danas nije mi neko odgovarao ovako neknjievnim i nekulturnim rjeni-
kom, pa neka to bude na ast Mihailu Laliu.28 Ovom reenicom zavrava se
i Dragievievo pisanje povodom itavog problema.
U posljednjem inu polemike koji nosi naziv O ajloku i ostalim ekspo-
natima, Mihailo Lali sputa zavjesu odgovarajui na ono to mu se spoitava.
Prvo je pokuao pronai neloginosti u potonjem napisu Rista Dragievia
stie se utisak da je napad na muzeje, pa i na Cetinjski muzej, bio istovremen,
ili bar isto onoliko iznenadan kao i napad na Jugoslaviju: nije bilo vremena
za sklanjanje ni mogunosti za zakopavanje, na brzinu su nas uhvatili upa-
li, epali, odnijeli ironie Lali, dodajui da je od napada na Jugoslaviju
aprila 1941. do velike pljake muzeja novembra 1942. protekao veliki period,
period u kojemu su se od okupatora skrivali topovi, saniteti, ilegalni komiteti,
itave porodice, koje su do 1945. traili svi psi Abvera i Gestapoa.29 Risto
nigdje ne pominje da je bilo oparanosti, ostaje samo da su bili iznenaeni,
jer oni to, od faizma, nijesu oekivali. Od faizma su oni oekivali da im re-
dovno daje mjesene plate u lirama, a ne drugo.30 Lali optuuje Dragievia
da ni nakon pohare muzeja 1942. nije uinio nita da sprijei poharu iz 1943.
godine, ili makar umanji njen uinak skrivanjem vrijednih eksponata da
Biroli nije birao uzeo bi neki od portreta najpoznatijih evropskih vladara a
ne glavu iz Duklje. Ove nam otkriva i svoje stereotipe, tipine za komunistu
s ratnim iskustvom na portretima vladara vidio je samo bakenbarde i trbuhe
patentirane evropske reakcije, lica istorijski beznaajna ili lica krvopija svojih
25
Isto.
26
Isto.
27
Isto.
28
Isto.
29
Mihailo Lali, O ajloku i ostalim eksponatima, Pobjeda, 7. I 1968, str. 9.
30
Isto.
242
i njegovoga naroda, tupava i sita lica naslikana lakejskim potezima beznaaj-

nih slikara. Izlet iz prethodnoga teksta Rista Dragievia da nije itao ili ra-
zumio ekspira, Lali nije mogao da otrpi. Gotovo polovinu svoga odgovora
posvetio je ovoj epizodi. S obzirom na to da se Dragievi od Lalieva pore-
enja odbranio citiranjem istoriara knjievnosti Kohana, a ne ekspirovim
izvornikom, po kome je Kohan istakao da je strast za bogatstvom i novcem
osnovna crta ajloka, usporedba sa ajlokom inila se neutemeljenom i
smijenom u shvatanju Rista Dragievia, poto se on u muzeju nije obogatio
niti je imao namjeru. To je Laliu dalo argumentaciju da mu zamjeri da tipino
ristovski koristi izvore koji samo njemu idu u prilog. Da se malo promuio
da prelista ekspirovu knjigu (...) Risto bi se uvjerio da se ekspir i mrtav
brani od tumaenja koje mu Risto podmee.31 Nakon opirnog citiranja ek-
spira, u kojemu ajlok odbija povraaj novca, i trai od Basanija ugovorenu
funtu ivoga mesa s njegovih grudi, Lali navodi da ga je Dragievi podetio
na ovoga negativca govorancijom o tome kako kao dugogodinji direktor Mu-
zeja nikad nije traio povraaj nezakonito uzetog muzejskog inventara, radi
svojih linih zelenakih koristi, ve na osnovu zakonskih normi. Tu su jo
neke sporedne slinosti: i ajlok ima priznanicu, i ajlok se poziva na posto-
jee zakonske propise, i pravi se kao da mu je stalo samo do potovanja tih
propisa. Jeste, Risto je traio povraaj uzetog muzejskog invetara, ali kako?
Kao ni jedan drugi direktor muzeja u Evropi: piui jubilarne lanke!32 Zatim
se pita zato Dragievi povraaj muzejskih eskponata nije traio na sudu?
Zato to bi tada Risto ostao bez materijala za jubilarni lanak. Zato to tada
ne bi imalo ta da zvekne i odjekne. Meutim, lavina srdbe ove se ne zau-
stavlja. Lali, kao rijetko e na ovaj nain, ide do krajnjih granica pristojnosti
za Dragievievu konstataciju da 40 godina vodi strune polemike kae da
te polemike nijesu mnogo ploda donijele, osim to se u njima Risto proslavio
po niskim zahvatima, angrizanju i za petu ujedanju. Ja sam znao te njegove
osobine, ali nijesam mogao da preutim njegovu klevetu na raun Boovia i
Lukatelija.33 Nazivajui svoj dijalog s Ristom Dragieviem uzaludnim, La-
li zavrava ovu polemiku sljedeim rijeima: sjeam se onoga to je reeno:
ako prljavtinu oistim rukavicom, nee se prljavtina orukaviiti nego e se
rukavica uprljati. Nekako tako stoji i ovo moje s Ristom: u raspri s njime ne
moe se ovjek od njega oistiti, moe se samo oristiti.34
Ove se i zavrava ova muna polemika dva znaajna crnogorska inte-
lektualca, koja u pojedinim segmentima vie lii na kafansku doskoivalicu,
31
Isto.
32
Isto.
33
Isto.
34
Isto.
243
Boban BATRIEVI
nego na ozbiljnu naunu raspravu. U pregledanoj obimnoj bibliografiji nije-

sam naiao na njen nastavak. Od januara 1968. i skupa posveenog putevima
crnogorske nacionalne kulture, sva panja javnosti bie usmjerena na taj novi
obraun koji e izmeu ostaloga rezultirati i stopiranjem pisanja vietomne
Istorije Crne Gore 1975. godine, najobimnije sinteze do sad.35 Ipak, prikazana
rasprava izmeu Mihaila Lalia i Rista Dragievia predstavlja znaajan izvor
za dubinsko prouavanje i analizu odnosa crnogorskoga mentaliteta prema
kulturnoj batini u jednome trenutku njih dvojica kao da stavljaju na vagu
vrijedne eksponate i gledaju e e pretegnuti je li vanija povelja Nemanjia
ili rimska glava iz Duklje? U njoj je evidentan sudar dva svijeta, nekomu-
nistikog i komunistikog: ono to je vailo ranije, ne vai danas. Polemika
moe posluiti biografima i jednoga i drugoga, jer otkriva neke psiholoke
karakteristike kod obojice, neke od tipinih za crnogorskoga ovjeka: prijeka
narav, zadrtost i muanatost. U njihovim redovima nalazimo i znaajne podat-
ke o pljaki kulturnoga blaga u toku rata ali i nesistematinoj metodologiji
ouvavanja istog nakon rata.
Na kraju, ne treba osuivati ni Dragievia, ni Lalia, svaki od njih je
dao veliki doprinos Crnoj Gori i civilizaciji. Pa da nije uradio nita drugo do to
je spasio ivot svojemu sestriu Danilu Kiu, Risto Dragievi je mnogo dao
ovjeanstvu. Ki je esto u svojim intervjuima navodio da ga je upravo ujako-
va biblioteka predisponirala za ivot. S druge strane, Mihailo Lali e svojim
knjievnim opusom moda i najbolje opisati Crnogorce. I on i Dragievi s
njihovom polemikom lako mogu nai pandan u likovima Lalievih knjiga.
Bibliografija
Banjevi Mirko, Unitenje kulturnih tekovina na Cetinju: zloini okupa-

tora i domaih izdajnika, In: Pobjeda, 24. 12. 1944.
Dragievi Risto, Dravni muzej na Cetinju (18961956), Istorijski za-
pisi, godina X, kniga XII, sveska 12, Cetinje 1957.
Dragievi Risto, Odgovor Rista Dragievia, In: Pobjeda, 21. XII 1967.
Dragievi Risto, Pismo Rista Dragievia, In: Pobjeda, 7. XII 1967.
Drakovi Nada & Krivokapi Petar & Aranitovi Dobrilo, Bio-bibliogra-
fija Mihaila Lalia, Fakultet za crnogorski jezik i knjievnost i Matica cr-
nogorska, Cetinje, 2014.
Istorijski leksikon Crne Gore, knj. 3 (J), Vijesti, Podgorica, 2006
Lali Mihailo, Istina je dublja od fakata, zato je mudrija i tea, In: Po-
bjeda, 29. XI 1967.
35
Rastoder erbo, Budua prolost, CID & Filozofski fakultet Niki, 2011, str. 395.
244
Lali Mihailo, O ajloku i ostalim eksponatima, Pobjeda, 7. I 1968.

Lali Mihailo, Odgovor Mihaila Lalia na pismo Rista Dragievia, In:
Pobjeda, 17. XII 1967.
Rastoder erbo, Budua prolost, CID & Filozofski fakultet Niki, 2011.
Boban BATRIEVI
POLEMIC BETWEEN RISTO DRAGIEVI AND

MIHAILO LALI ON THE PRESERVATION
OF MONTENEGRIN CULTURAL HERITAGE
The paper presents the polemic between Risto Dragievi and Mihailo
Lali conducted in late 1967 and early 1968. The polemic is in the focus of
attention of the author for the very mode (both Lali and Dragievi were very
skilful polemicists), as well as for the reason of the polemic and its subject
preservation and treatment of the cultural heritage of Montenegro, as well as
the very circumstances prevailing in the cultural institutions after the war.
Key words: Mihailo Lali, Risto Dragievi, polemic, cultural history,

cultural heritage, museums
245
UDK 355/359(497.16)(091)
Pregledni rad
Sra MARTINOVI (Cetinje)
Ministarstvo odbrane Crne Gore
martinovicsss@t-com.me
UEE CRNOGORSKE VOJNE ELITE U KULTURNO-JAVNOME

IVOTU KNJAEVINE I KRALJEVINE CRNE GORE I NJIHOVI
MEMOARSKI SPISI
Vojnu elitu moemo sistematski pratiti od 1881. godine kad

je institucionalizovan generalski in u crnogorskoj vojsci pa sve
do smrti kralja Nikole kad su proizvedeni posljednji generali
crnogorske vojske. Veina generala bila je aktivna u drutve-
no-kulturnom ivotu Knjaevine i Kraljevine Crne Gore. Kako
su bili jedni od rijetkih kolovanih pojedinaca angaovali su se
i na irenju pismenosti i kulturnih obiljeja u sredinama iz ko-
jih su poticali i u kojima su djelovali. Radili su na otvaranju
kola, biblioteka, gradnji puteva i drugih ustanova ili objekata.
Veina njih bili su lanovi brojnih drutava, naroito drutava
za njegovanje istorije i tradicije Crne Gore. Nekoliko njih bilo
je aktivno i na polju umjetnosti: pisali su poeziju, prozu, bavili
se glumom i slikanjem, izraivali umjetnine od drveta itd. Neki
su bili i dobrotvori, pomagali su sirotinju i druge ugroene so-
cijalne kategorije za to su dobijali zahvalnice ili povelje. Poje-
dini generali ostavili su iza sebe neku vrstu memoarskih spisa
poput Janka Vukotia, Radomira Veovia, Marka Popovia,
Anta Gvozdenovia, Mitra Martinovia, Petra Lompara, Vasa
Ivanovia, Krsta Popovia i Marka Vuerakovia. Neki od njih
su publikovani, dok drugi nijesu ugledali svjetlost dana. Ti spisi
predstavljaju nezaobilazno svjedoanstvo o jednom vremenu i
dogaajima u kojima je vojna elita imala zapaano, a esto i
kljuno mjesto i to im obezbjeuje trajnu istorijsku i literarnu
vrijednost.
Kljune rijei: vojna elita, Crna Gora, kultura, kulturni i-
vot, memoari, spisi.
247
Sra MARTINOVI
Vojnu elitu Knjaevine i Kraljevine Crne Gore u periodu od 1881. do

1921. godine sainjavali su brigadiri i divizijari crnogorske vojske. Vojnu elitu
moemo pratiti od 1881. godine kad je institucionalizovan generalski in u
crnogorskoj vojsci pa sve do smrti kralja Nikole kad su proizvedeni posljed-
nji generali crnogorske vojske. Veina generala, osim vojne karijere i slube,
bila je aktivna u drutveno-kulturnom ivotu Knjaevine i Kraljevine Crne
Gore. Ovaj rad ima namjeru da dijelom rasvijetli kulturno-prosvjetnu stranu
crnogorske vojne elite i njihov doprinos razvoju kulture. Kako su bili jedni od
rijetkih kolovanih pojedinaca, angaovali su se i na irenju pismenosti i kul-
turnih obiljeja u sredinama iz kojih su poticali i u kojima su djelovali. Radili
su na otvaranju kola, biblioteka, gradnji puteva i drugih ustanova ili objekata.
Veina njih bili su lanovi brojnih drutava, naroito drutava za njegovanje
istorije i tradicije Crne Gore. Nekoliko njih bilo je aktivno i na polju umjetno-
sti: pisali su poeziju, prozu, bavili se glumom i slikanjem, izraivali umjetnine
od drveta itd. Neki su bili i dobrotvori, pomagali su sirotinju i druge ugroene
socijalne kategorije za to su dobijali zahvalnice ili povelje. Tako su brigadi-
ri Mao urovi i Jovo Martinovi uestvovali u osnivanju itaonice. Mao
urovi bio je jedan od najboljih poznavalaca crnogorskih govora,1 a drao je
brojne zdravice koje su sauvane do dananjih dana.2 Njegove zdravice ,osim
upotrebne vrijednosti u prigodnim prilikama, predstavljaju i znaajnu usmenu
vrijednost koja odslikava tradiciju, obiaje ali i prilike tadanje Crne Gore.
Ostao je zapisan njegov govor na slavi knjaza Nikole, koji osim prigodne ima
i psiholoka i antropoloka zapaanja kroz izraavanje sutine o crnogorskim
plemenima i selima:
Sauvajte boe gospodare.

od intriga cetinjskih,
od pizme bajike,
od stime eklike,
od trgovine njeguke...3
Brigadir Jovo Martinovi pomagao je kulturno-prosvjetni rad svojim

aktivnostima u mjestima u kojima je slubovao. Svojim finansijskim i materi-
jalnim prilozima uestvovao je u naporima Podgorike itaonice da poveaju
1
Vujai, Marko: Znameniti crnogorski i hercegovaki junaci, Narodna knjiga, Podgorica,
2010, str. 228229.
2
Zbog toga je Mao urovi bio dolibaa najugledniji na slavi ili nekoj drugoj sveanosti:
Vujai, Marko, n. d., str. 228.
3
Isto.
248
Uee crnogorske vojne elite u kulturno-javnome ivotu...
knjini fond i sagrade objekat za normalan rad itaonice.4 Jedan je od prvih do-
natora Podgorike itaonice kojoj je priloio poklon u knjigama 1886. godine i
novanu pomo u visini od 20 fiorina 1891. godine5. uza Vukoti pomagao je
sirotinju kroz aktivnosti u Zanatsko-radnikom drutvu i Fondu siromanih
uenika6. Veina njih je novano pomogla izgradnju doma za umobolne u
Danilovgradu. Bavili su se kulturnim i umjetnikim aktivnostima, a pojedi-
ni lanovi vojne elite Crne Gore ostavili su neizbrisiv trag na kulturni ivot
Crne Gore. Prevodilatvom se, pored Gvozdenovia i Popovi-Lipovaca, ba-
vio i Petar Lompar koji je s bugarskog prevodio udbenike i nastavna sredstva
za potrebe vojnog obrazovanja. Mitar Martinovi napisao je vojni udbenik
Uputstvo vojnom starjeinstvu za vaspitanje vojske u vojenom duhu i disci-
plini koji je tampala dravna tamparija na Cetinju 1900. godine7.
Najdublje tragove na kulturnome polju ostavio je Jovan Popovi-Lipo-
vac, general u crnogorskoj i ruskoj vojsci. Za vrijeme svog boravka na Cetinju
18831898. godine aktivno je uestvovao u kulturnome i javnome ivotu.
General Popovi bio je zapaan pisac poezije i proze. Pisao je i objavljivao
ljubavne, patriotske i elegine pjesme, kao i balade, romanse, legende i juna-
ke spjevove, ali i knjievnu kritiku i istorijske rasprave. Prevodio je Ljermon-
tova i Mickijevia. Kao posebno izdanje publikovana mu je poema Bosanski
osvetnik, objavljena na Cetinju 1883. godine, monografija istorijsko-etno-
grafskoga sadraja pod nazivom Rusija i Crna Gora u vrijeme imperatora
Petra Prvog, objavljena u Petrogradu 1883. godine i Crnogorci i crnogorske
ene 1887. godine u Petrogradu8.Poznate su mu pjesme: Izdajica, Manita
majka9, Guslarov pla, Kraljeva lubanja (balada), Pobjeda Crnogoraca
na Vujem dolu10 itd. Njegove pjesme i prilozi, objavljivani su u domaim,
ali i u asopisima van Crne Gore. Od domaih listova radovi su mu izlazi u
Glasu Crnogorca, Crnogorki, Zeti, Novoj Zeti, Lui itd., a od stranih publi-
kacija u Slovincu, Javoru, Preodnici, Zastavi i Srpskoj zori. Njegova pjesma
Pobjeda Crnogoraca na Vujem dolu napisana neposredno nakon bitke sa-
dri i ove stihove:
4
Martinovi, Duan: Portreti, Obod, Cetinje, str. 70.
5
Glas Crnogorca, godina XX, br. 1 od 1. januara 1891. godine, str. 3.
6
Neposredan uvid u dokumenta (prim. autora).
7
Grupa autora, Istorijski leksikon Crne Gore, knjiga 4, Vijesti, Podgorica, 2006, str. 859.
8
Martinovi, Duan: Generali iz Crne Gore u ruskoj vojsci, CID, Podgorica, 2002, str. 148.
9
Pjesma Manita majka objavljena u listu Crnogorka za 1885. godine zabranjena je u
Austrougarskoj jer je odisala antiaustrijskom sadrinom (prim. autora).
10
Glas Crnogorca, br. 38, 29. jula 1876. godine, str. 2.
249
Sra MARTINOVI
Sa Cetinja Gore Crne

Crnogorac u boj leti
A pred njima Knjaz Nikola
Na konjicu jae hola
Vesela je Crna Gora
Vesela je Loven gora
Od veselja k nebu skae
Veseli se Loven gora
Kad ratuje Crna Gora
Dosta strada raja jadna,
Gola, bosa, edna, gladna

Pored pisanja poezije i proze bavio se i etnografskim zapisivanjem,
tako je u Petrovgradu 1887. godine objavljen njegov rad posveen svadbe-
nim obiajima u Crnoj Gori pod nazivom Crnogorska enidba.Jedan je od
inicijatora razvijanja pozorine umjetnosti u Crnoj Gori. Za lana Godinjega
odbora Cetinjske itaonice, oko koje se odigravao najvei dio kulturnoga i-
vota, izabran je 1883. godine.11 Takoe, bio je i lan Odbora za sakupljanje
prilogza za izgradnju Zetskoga doma. Kao jedan od osnivaa amaterskoga
pozorita na Cetinju, bio je amater-glumac u prvim izvoenjima Balkan-
ske carice na Cetinju 1884. godine.12 Njegovu ulogu Stanka kao negativca
u ovoj predstavi pozitivno je ocijenio list Crnogorkau kojem se navodi da
se pokazao potpuno dorastao svojoj neblagorodnoj ulozi. Na nekim mjesti-
ma bio je pravi virtuoz.13 Istih godina biran je i za lana knjaevskog pje-
snikog savjeta.14Kako u svom radu navodi Aleksandar Radoman, general
Popovi-Lipovac imao je i dramske pokuaje kroz deseterac Herceg-e-
pan, gospodar hercegovaki i uvar groba Sv. Save napisane 1889. godine,
a publikovane znatno kasnije.15 Radnja toga komada, pisana po ugledu na
Balkansku caricu, smjetena je u XVI vijek, a protagonisti su hercegovaki
velika Herceg-epan i njegovo porodino i dvorsko okruenje.16 Ovo djelo
proeto je istorijom i tradicijom, a kako nas Radoman obavjetava Lipovcu
11
Milunovi, Luka: Pozorite u Knjaevini Crnoj Gori 18841888, CNP, IVPE, Podgorica,
2001.
12
Batrievi, uro: Dr Anto Gvozdenovi general u tri vojske, Obod, Cetinje, 1995, str.
292293.
13
Crnogorka, 1884, br. 1, str. 35.
14
Pred lanovima toga savjeta knjaz Nikola je itao i komentarisao svoje radove: Milunovi,
Luka: n. d.
15
Radoman, Aleksandar: Njego i crnogorska dramska knjievnost romantizma, Matica,
Podgorica, jesen 2013, str. 125.
16
Isto.
250
se ipak ne moe odrei poetski dar i dramaturki osjeaj, koji ponajprije du-
guje vlastitome knjievnom obrazovanju.17
Brigadir Lazar Soica kao dijete, spremajui se za kaluerski poziv u
Pivskome manastiru, izuavao je tesarski i kovaki zanat u manastirskoj radi-
onici kod Draga kovaa.18 Ubrzo je ovladao tim vjetinama i prouo se kao do-
bar zanatlija. U tome periodu pravio je gusle, drvo za puke, duvanske kutije,
stolovae, ikone i brojne druge predmete.19 Prilikom izrade drvenih predmeta
u njima je pravio duboreze sa slovima i arama, a crtao je likove crnogorskih
junaka. Osim korisnih umjetnina, pravio je alate i orua za rad poput motika,
kosa, klinaca, samara itd. U oltaru Pivskoga manastira sauvan je do danas je-
dan njegov duborez.20 Meutim, zanatski posao ubrzo je zapostavio i posvetio
se ueu u ratovima i vojnikome pozivu.
Svoj doprinos kulturnom i prosvjetnom ivotu Crne Gore dao je i gene-
ral Petar Martinovi. Aktivno je doprinosio razvoju kulturnoga i prosvjetnoga
rada kao lan nekoliko kulturnih, prosvjetno-naunih, humanitarnih i socijal-
nih drutava. Jedan je od osnivaa Istorijskoga drutva 1934. godine, kad je
biran za lana uprave i njegovog potpredednika. Na tim funkcijama ostao je
sve do iznenadne smrti 1940. godine.Risto Dragievi prilikom njegove smrti
1940. godine napisao je In memorial Petru Martinoviu u kojem navodi
da se Martinoviu mora, dakle, zablagodariti uveliko i za to to je stvorena
mogunost za rad Istorijskog drutva i izdavanje drutvenog asopisa Zapi-
si.21 Dragievi dalje istie da se s osobitnom ljubavlju eneral Martinovi
brinuo i o Zapisima organu Istorijskog drutva, jer su mu dokumenta u njima
o naoj vjekovnoj borbi...bila najmilija lektira.22 Pored uea u formiranju
i radu Istorijskoga drutva i brige o Zapisima, general Martinovi se bavio i
slikanjem. Sauvan je jedan dio njegovih umjetnikih slika, od kojih je najin-
teresantnija kolorna slika vaze.23
Jo jedan general bio je agilan lan Drutva za prouavanje istorije Crne
Gore 1934. godine u Beogradu. Mitar Martinovi jedan je od osnivaa24Dru-
17
Isto.
18
Vujai, Marko, n. d.,str. 286
19
Isto.
20
Isto.
21
Dragievi, Risto: In memoriam Petar M. Martinovi, Zapisi, godina XIII/1940, sv. XX-
III, sv. 3, str. 189.
22
Isto.
23
Neposredna opaanja autora (prim. autora).
24
Pored Mitra Martinoviea meu predlagaima za osnivanje ovog drutva, izmeu ostalih
bili su dr Vladimir orovi, dr Svetozar Tomi, dr Vladimir Dvornikovi i druge istaknute
linost: Martinovi, Duan:Divizijar Mitar Bokov Martinovi, Kulturno-prosvjetna zajed-
nica, Podgorica, 1998, str. 122.
251
Sra MARTINOVI
tva za uvanje gusala i njegovanje narodne pjesme koje je formirano aprila

1940. godine, kada je izabran za prvog predsjednika.Prema pravilima ovog
drutva definisano je bilo da ono ima nacionalno-prosvjetni karakter sa zadat-
kom uvanja gusala kao narodnog instrumenta i njegovanje narodne epike,
kroz izvoenje odabranih guslara u svim krajevima Jugoslavije. Ovo drutvo
radilo je na popularisanju epske poezije, prikupljanju i objavljivanju narodne
pjesme, kao i organizovanju takmienja guslara. Interesantno je da se general
Martinovi jedini od tadanje vojne elite bavio pronalascima sredstava u voj-
ne svrhe. Prvi njegov poznati pronalazakbio je Avionska rapnelska bomba
sa eksplozijom u vazduhu koji je preko Vojne pote 30. septembra 1949.
godine zatraio da mu se zatiti. Drugi pronalazak Daljinomjer poantograf
prijavio je 24. aprila 1951. godine Glavnoj geodetskoj upravi Vlade FNR Ju-
goslavije25.
Jedan dio crnogorskih generala iako nije imao ire formalno obrazova-
nje, njegovao je i batinio usmenu knjievnost i epske pjeme. Tako je Laki
Vojvodi znao napamet hiljade stihova narodnih pjesama26 koje je esto izgo-
varao tokom borbe kako bi mlae narataje nadahnuo na poletnija djela. Kul-
turni i knjievni rad vojne elite iako realtivno skroman, ipak nije zanemarljiv.
Taj rad osim kulturne dimenzije imao je i onu drugu nacionalnu i ratniku
dimenziju odranja vlastite nacije, identiteta i osobenosti u konstantnim rato-
vima za odbranu slobode i drave. U takvim okolnostima i kulturna dimenzija,
najvie manifestovana kroz usmenu i pisanu rije imala je svoje posebno mje-
sto i znaaj u pogledu odranja sopstvenoga etosa.
Anto Gvozdenovi nije zasnivao porodicu ali je vodio lagodan ivot
po svjetskim metropolama, nalazei se uvijek u visokom drutvu plemstva
i druge elite za to su vezane brojne zanimljivosti i anegdote. Luka Gojni
izabran je za redovnoga lana Latinske akademije nauka, vjetina i beletristi-
ke u Parizuiako nije poznato prema kojim kriterijumima je izabran. Mijajlo
Vuini radio je na izgradnji objekata od javnog znaaja, slino je radio i Joko
Jovanovi kao vojni inenjer. Veina generala govorilaje neke od svjetskih
jezika, a meu njima bilo je i poliglota poput Anta Gvozdenovia, Jovana
Popovia-Lipovac, Petra Martinovia, Petra Lompara itd.
Martinovi, Duan: Divizijar Mitar Bokov Martinovi, str. 123.

25
Ostoji, Milo & Dragovi, Milija: Vojvoda Laki Vojvodi i njegovo vrijeme, Delo, Zemun,
26
1997, str. 13, 50, 51.
252
Memoarski zapisi vojne elite Knjaevine i Kraljevine Crne Gore
Pojedini generali ostavili su iza sebe neku vrstu memoarskih spisa po-
put Janka Vukotia, Radomira Veovia, Marka Popovia, Anta Gvozdeno-
via, Mitra Martinovia, Petra Lompara, Vasa Ivanovia, Krsta Popovia i
Marka Vuerakovia. Neki od tih memoarskih zapisa publikovani su, dok se
drugi nalaze u rukopisu (Petra Lompara, Krsta Popovia), a pojedini su traj-
no oteeni ili izgubljeni(spisi Vasa Ivanovia). Memoari kao vrsta istorijskih
izvora, poznati jo od antikih vremena, predstavljaju dragocjeno svjedoan-
stvo o jednom vremenu i linostima u njemu, odiui najee subjektivnim
karakterom. Egzistira vie vrsta, ali po obliku, sadraju i podruju zajedniko
im je da su vezani za linost autora u kojima se zapisuje sve ono to je autoru
bilo najvanije i obiljeilo vrijeme u kojem je djelovao i stvarao. Pojedini me-
moarski zapisi, pored istorijske vrijednosti u pogledu istorijskih izvora i po-
dataka, imaju i literarnu vrijednost. Ovaj dio rada ima za cilj da skrene panju
poznavaocima literaturei svima onima koji se bave knjievnou na stvarnu
vrijednost tih zapisa.
Memoarski zapisi generala Janka Vukotia, Radomira Veovia i Mitra
Martinovia nalazili su se vie od 80 godina van domaaja javnosti, potpu-
no zaboravljeni i zapostavljeni. Prvi su svjetlost dana ugledali zapisi Janka
Vukotia i Mitra Martinovia 1996. godine. Zapisivanje memoara Vukoti je
zapoeo 1918. godine u Bjelovaru u kojem je bio interniran u jednome peri-
odu austrougarske okupacije. Njegovi memoarski spisi publikovani su pod
nazivom Uspomene iz tri rata. Memoari su pisani u periodu nakon ratova
na osnovu svjeih eanja, a sastoje se od dvije cjeline. Prvi dio odnosi se na
pripovijedanje o bratstvu Vukotia s eva i njegovim istaknutim pojedincima.
Pisac predgovora Bratimir Gari smatra da taj dio, pored pripovjedake, ima
i istorijsku vrijednost jer u njemu serdar Vukoti iznosi svoje vienje preeka
istorije Stare Crne Gore u 18. i 19. vijeku. Drugi dio rezervisan je za hroni-
ku balkanskih ratova i Prvoga svjetskog rata. Gari istie da serdar Vukoti
u tome dijelu gubi epsku usredsreenost i okrenut je saetom i preciznom
isticanju politikih i vojnih injenica.27 Vukoti do detalja govori o ratnim
operacijama, razmjetaju jedinica i toku ratu. Prema Gariu autor se ne libi
da u svojim svjedoenjima naznai, pored neskrivenog oduevljenja vojske
i naroda, nesporazume i nadmetanja, podvale i lukavtine dijela komandnog
kadra, politiara i vladajuih dvorova.28 Te memoare pored otvorenosti, ka-
rakterie jezik i leksika podruja Stare Crne Gore, kao i arhainost koja je
27
Vukoti, Janko: Uspomene iz tri rata, Slubeni glasnik SRJ, Beograd, 1996, str. 6.
28
Isto.
253
Sra MARTINOVI
ostala nedirnuta u publikaciji. Memoari su sadrajni, interesantni, daju mnogo

detalja i kako se radi o jednoj od nekoliko prvih linosti tadanje Crne Gore
predstavljaju vrlo interesantno tivo i znaajan istorijski izvor, pored sve su-
bjektivnosti i linih percepcija koje karakteriu svaki spis toga tipa. Iako na
poetku memoara serdar Vukoti iznosi namjeru da se nakon rata sastane sa
savremenicima s kojima e dopuniti ili korigovati dio memoarskih zapisa, ta
njegova namjera sticajem okolnosti nije realizovana29.
Pisanjem putopisa i prevodilatvom bavio se i general i ljekar Anto
Gvozdenovi. Preveo je knjigu putopisa autora Stilmana Hercegovina i po-
sljednji ustanak. General Gvozdenovi je u toku Hercegovakoga ustanka
1875. i tokom 1876. godine pratio Vilijama Stilmana, novinara engleskog
Time Newsa i bio mu neka vrsta vodia i savjetnika. Za taj putopis moe
se rei da je Gvozdenovi dijelom i uestvovao u njegovu nastanku. O svojim
putovanjima i ueu u Ahal-tekinskoj ekspediciji napisao je putopis Krat-
ke putnike biljeke publikovane u listu Otadbina 1882. godine. To djelo,
pored elemenata putopisa, ima i odreene karakteristike memoarskoga spisa
jer opisuje i dogaaje u kojima je uestvovao. U putopisima se opisuje Krim,
Turkmenija, Srednja Azija, govori se o generalu Skobeljevu, a naroito se opi-
suje Ahal-tekinska ekspedicija. Duan Vuksan je u Zapisima 1929. godine ura-
dio kritiku njegovih putopisa. Vuksan smatra da biljeke nijesu krajnji domet
intelektualnoga stvaralatva dr Anta Gvozdenovia. Prema Vuksanu, biljeke
karakterie izraen emotivan stav prema malom narodu (Ahal-Tekincima)
koji je volio svoju otadbinu i borio se z slobodu do potonjeg ovjeka. U
svom prikazu Vuksan oekuje i trai od Gvozdenovia puno vie, oekuje da
dade neto novo, a imao je dosta toga novog i rei i napisati. Evidentno je
da Vuksanova kritika odie i namjerom da podstakne Gvozdenovia na dalje
zapisivanje svog burnog ivota i iskustva, ali i prirodna znatiljea za pojedi-
nim periodom Gvozdenovieva ivota i rada. Tako mu u kritikama, govorei
o njegovu intelektualnom potencijalu, gotovo sugerie da zabiljei svoj rad
u crnogorskoj emigraciji u Parizu. O Gvozdenovievim Kratkim putnikim
biljekama pisao je dr Pero o u asopisu Misao takoe 1929. godine. Da-
jui prikaz tih putopisa, o za njih kae dolazi nam kao eho jedne dalje
prolosti. o karaktrie pisca kao svjesnog i da je ba zbog toga riskirao
da nam prui svoj rad kroz novu tehniku izradu, ali s istim ruhom, ostajui
nenametljiv i ostavljajui itaocu da sam procijeni. o nas dalje obavjetava
da u tome putopisu egzistiraju este tamparske greke, a da su prisutni i esti
rusizmi. Pojava ruskih izraza u njegovim putopisima nimalo ne udi kad se
zna da se Gvozdenovi kolovao u Rusiji, u kojoj je stekao ire obrazovanje,
Isto, str. 7.
29
254
upoznao se prvi put s bojnim izrazima koje nije bilo mogue prevesti na njegov
maternji jezik. Putopis je podijeljen u sedam glava, a svaku od njih karakterie
obilje opisa predjela, a pored toga sadri i prie o razliitim granama nauka s
kojima se upoznavao tokom putovanja. Poinju istorijskim pregledom Krima
i opisom njegove prirode. U svom prikazu o govori o stilu i nainu pripovi-
jedanja Gvozdenovia za kojeg kae toliko nas zanese pievim izlaganjem
da ga itamo bez predaha. Prema ou, njegovi opisi su takvi kao da na re-
ljefu vidite mineralna i biljna bogatstva Krima. Gvozdenovi ne zapaa niti
pie povrno, ve zalazi u svaki kutak predjela kroz koje prolazi, tako nabraja
ljekovite izvore, govori o nafti, oleanderima, manoliji, kamelijama, kiparisu,
vrstama loze i drugim biljkama koje ukraavaju te krajeve. U putopisima opi-
suje delfine, kamile i klimatske uslove. Opisujui slike predjela i iznoenjem
stavova ovim putopisima daje romantian i naroito zanimljiv kolorit pun
umjetnosti i poezije.30U njima Gvozdenovi ne govori o sebi, ve o predjeli-
ma, dogaajima i drugima. U cilju pribliavanja njegovih opisa iznosimo ne-
koliko interesantnih: Rijeka Tepek skakae, svojim srditim valovima i divnim
vodopadima kao bjesomuna lavica; Sin gora vidi u dolin Arave iznad Tepeka
kako se, mjesto slavuja vrte nad golim skalama ponosni orlovi koji carvstvova-
hu ovom divnom prirodom i bjehu radi to su ta mjesta samo njima dostupna.
31
Za Kaspijsko more general Gvozdenovi kae ja mislim da nema srditijeg
mora, a za crne oblake nad morem kao da suahu bijesnim valovima.32
Prve etiri glave putopisa govore o divnim mjestima pitomom Krimu i pono-
snom Crnom moru, ivopisnom Kavkazu i Kaspiskom moru. Peta glava govori
o najtunijim mjestima cijelog kontinenta u kojima opisuje opasne terene koji
poinju od istone obale Kaspijskog mora kroz koje je prolazio, a u kojima
ive turkmenska plemena.Posljednje dvije glave opisuju samu Ahal-tekinsku
ekspediciju. Opisujui predjele i narodne obiaje stanovnitva koja je upoznao,
pravi i odreene komparacije i slinosti s Crnom Gorom. Tako generala Gvoz-
denovia mjesto Aj Petri u Srednjoj Aziji podsjea na Ostrog,33 a govorei o
narodu Ahal-Tekincima pravi slinosti s Crnogorcima u tome da su u sluaju
rata svi vojnici, da dobro gaaju iz puaka, vladaju noem i sabljom.34 Vjeto
crta karakter, obiaje i navike ovog naroda, a zapaa da kod njih nema krvne
osvete i da ene uestvuju u etama i odlikuje se junakim podvizima. Te opi-
se zakljuuje konstantacijom da bez etovanja nema ni poezije ni ivota.35 To
30
Batrievi, uro: n. d., str. 244.
31
Gvozdenovi, Anto: Kratke putnike biljeke, tamparija Privrednik, Beograd, 1929, str. 36.
32
Batrievi, uro: n. d.,str. 245
33
Gvozdenovi, Anto: n. d., str. 21.
34
Isto, str. 7879.
35
Isto.
255
Sra MARTINOVI
Gvozdenovievo djelo nema samo istorijski karakter, ve ima i elemente za-

bavne i poune lektire. Pero o je ak smatra pounom literaturom za mlade,
preporuuje da ue u kolske biblioteke. Interesantno je i da dr o isto kao
i Duan Vuksan izraava al zato general Gvozdenovi nije nastavio i dalje
zapisivanje o svom bogatom iskustvu. Znatno kasnije o njegovim putopisima
komantare je iznio i akademik edo Vukovi kroz ocjenu da spadaju meu
najbolja putopisno-memoarska djela crnogorske knjievnosti. Vukovi je dvije
posljednje glave Gvozdenovievih putopisa uvrstio u antologijski izbor puto-
pisno-memoarske literature Crne Gore koji je objavila Pobjeda.
U trilogiju memoara, pored Janka Vukotia i Andrije Jovievia, koju
je objavio Slubeni glasnik SR Jugoslavije ulaze i memoarski zapisi Mitra
Martinovia pod nazivom Ratne godine 19121916. Memoarski spisi gene-
rala Martinovia su najobimniji, publikovana je redukovana verzija. Naprav-
ljen je odabir iz bogate pisane zaostavtine. Ti memoari pisani su u razliitim
periodima, zapoeti su jo prije balkanskih ratova, pisani su i u toku ratova,
nakon Prvoga svjetskog rata, a dio i po zavretku Drugoga svjetskog rata. Sa-
stoje se iz dva dijela: Crna Gora u Balkanskome savezu i Crna Gora u Prvome
svjetskom ratu. Oba dijela sadre priloge, kominikee, odgovore i intervjue.
Ovi spisi nijesu sauvani u cjelosti jer im nedostaje kontinuitet, pretpostavlja
se da je ostali dio izgubljen ili nestao kad ih je general Martinovi predao Isto-
rijskom drutvu na Cetinju.36Prema miljenju Bratimira Garia, pisca predgo-
vora, poseban dragulju u radu divizijara Mitra Martinovia, i kao istorijski
dokument i kao literarna ostvarenja, predstavljaju poglavlja koja se odnose na
pripremu Balkanskog saveza i Prvog svjetskog rata37. Svjedoenja Martino-
via naroito su vana za stvaranje Balkanskoga saveza jer je kao predednik
vlade bio jedan od njegovih inicijatora i potpisnika. Na kraju, Gari zaklju-
uje da ova hrabra i dokumentovana svjedoenja divizijara Martinovia kao
dravnika, politiara i vojskovoe predstvljaju tekstove od trajne istorijske
vrijednosti.38U tim memoarima ima odreenih ponavljanja to je vjerovatno
posljedica duega pisanja i potrebe da se neki djelovi posebno naglase. Pisani
su tenim i konciznim stilom, kazivanje je ivo i slikovito.39 Duan Martino-
vi, pisac njegove biografije navodi da je general Martinovi duan istini
pisao onako kako je u njegovom vidnom polju formirana slika i u pamenju
ostalo sjeanje.40Vodei rauna o objektivnosti, koja se katkad nije mogla
slijediti, govorei o linostiima, a naroito kralju Nikoli, Martinovi je na jed-
36
Martinovi, Duan: Divizijar Mitar Bokov Martinovi, str. 156.157 i 164165.
37
Martinovi, Mitar: Ratne godine 19121916, Slubeni glasnik SRJ, Beograd, 1996, str. 7.
38
Isto, str. 8.
39
Martinovi, Duan: Divizijar Mitar Bokov Martinovi, str. 167.
40
Isto.
256
nom mjestu zapisao Jesu li moja opaanja i rezonovanja opravdana ili ne, to
e pokazati budunosti sa dokumentima koja e se u svoje vrijeme iznijeti na
vielo.41 U njegovu drutvu u periodu izmeu dva svjetska rata bio je i dr Pero
o s kojim je esto i razgovorao o ranijim dogaajima. General Martinovi
je napisao i Ratnu istoriju Crne Gore od bitke na Carevom lazu do njegova
vremena koja se nalazi u rukopisu njegove unuke Jelene Jovanovi-igon.
Neto kasnije 2005. godine u izdanju Unireksa publikovani su me-
moari s gro autobiografskim biljekama generala Radomira Veovia, inte-
resantne linosti toga vremena, koji je naroito obiljeio period sloma Crne
Gore 1916. godine i periodaustrougarske okupacije. U predgovoru Slobodan
Tomovi istie da su meu spisima od posebnog znaaja govori oficirima i
vojnicima, dokumenti iz prepiske vojnih vrhova Srbije i Crne Gore42. Naro-
ito je interesantan dio o suenju generala Veovia. Kako Tomovi navodi
u svojim memoarima general Veovi izrekao je znatan broj otrih sudova o
svojim savremenicima, naroito o uglednim i poznatim linostima, vjerovatno
jer je od njih imao znatno vea oekivanja. Memoarima nedostaje hronoloko
jedinstvo, a karakterie ih i visok stepen pismenosti s obzirom da se radi o pro-
fesionalnome vojniku.43 Za njih je naroito interesantno to to sadre podatke
o vremenu o kojem se dugi period vrlo malo ili gotovo nita nije znalo. Znaaj
Veovievih memoara je i u tome jer je u periodu sloma Crne Gore bio mini-
star vojni, jer je vei dio austrougarske okupacije proveo u Crnoj Gori, a naj-
vei dio komitujui u umi; nakon rata je primljen u Vojsku Kraljevine SHS
kao general, kasnije iskljuen i uhapen; sueno mu je za odravanje veze s
kraljom Nikolom i njegovim pristalicama; pripadao je Crnogorskoj stranci i
bio njen kandidat na izborima. Njegove memoare karakterie otvorenost, o-
trina, velika doza kritinosti o ljudima i dogaajima, a s njima se otvara nova
aktualizacija njegova poloaja i uea u burnim vremenima Crne Gore.
Posljednji memoarski spisi pripadnika vojne elite Knjaevine i Kralje-
vine Crne Gore objavljeni su 2014. godine u asopisu Crnogorski anali. Radi
se o biljekama brigadira Marka Vuerakovia koji je umro u emigraciji kao
jedan od najaktivnijih boraca za pravo Crne Gore, koje predstavljaju izu-
zetno zanimljivo i dragocjeno svjedoanstvo koje je prije par godina dolo u
Arhivsko odjeljenje u Baru.44 Njihov znaaj je u tome to dolaze od uesnika
dogaaja koji su decenijama preutkivani, zapostavljani i ostavljani pod isto-
rijski tepih zaborava. Kako erbo Rastoder kao prireiva tih zapisa navodi
41
Isto, str. 166167.
42
Veovi, Radomir: Memoari, Unireks, Podgorica, 2005, str. 7.
43
Isto.
44
Rastoder, erbo: Memoarsko-dnevniki zapisi Marka Vuerakovia, Crnogorski anali,
broj 78, decembar 2014, Cetinje, str. 67.
257
Sra MARTINOVI
poraena strana na ovim prostorima inom poraza gubi pravo na sjeanje.45

Autor tih memoarsko-dnevnikih zapisa obavjetava nasda je biljeke vodio
jo od osnovne kole, meutim svi njegovi spisi uniteni su 27. jula 1919.
godine, kada mu je zapaljena kua u Crmnici. U njima je opirno pisao o
ratovima, kako i sam kae. ti zapisi sadrali su i zabiljeke njegove brae
kao i dokumenta od starine.46 Izraavajui naroito aljenje za unitenim
spisima, Vuerakovi u svojim zapisima informie nasda je biljeke morao da
pie ponovo po eanju. Biljeke su pisane manuskriptom u svesci formata A,
obima 145 strana, a osnovni tekst je najvjerovatnije dopisivan i prepravljan
sudei po naknadnim intervencijama.47Period koji obuhvataju vrlo je kratak,
ali naroito zanimljiv. Opisuje uee u Prvome balkanskom ratu, Prvome
svjetskom ratu, periodu internacije, kao i periodu 19181920. godine. Bilje-
ke su pisane u vremenu kratkog predaha na razliitim mjestima, a jedan dio
njih je pisan neposredno nakon samih dogaaja48. Rukopis nije dovren jer je
nastajao u burnom periodu gerilske borbe autora, pisan je u relativno kratko
vremenskom intervalu, a gotovo naglo je prekinut u julu 1920. godine49.
U skladu s preporukom dr Pera oa u vezi s putopisima Anta Gvozde-
novia, moda je potrebno da profesori i poznavaoci knjievnosti razmisle i o
mogunosti da neki od ovih memoarskih zapisa, pjesama ili proze crnogorske
vojne elite dobije svoje mjesto u sistemu obrazovanja, jer esto je neracional-
no i nepotrebno ii za lektirskom literaturom van granica Crne Gore, a zapo-
stavljati sopstvenu.
Odabrani izvori i literatura
Batrievi, uro:Dr Anto Gvozdenovi general u tri vojske, Obod,

Cetinje, 1995.
Dragievi, Risto:In memoriam Petar M. Martinovi, Zapisi, godina
XIII/1940, sv. XXIII, sv. 3.
Glas Crnogorca, br. 38, 29. jula 1876. godine.
Grupa autora, Istorijski leksikon Crne Gore, knjiga 4, Vijesti, Podgorica,
2006.
Gvozdenovi, Anto:Kratke putnike biljeke, tamparija Privrednik,
Beograd, 1929.
Martinovi, Duan:Portreti, Obod, Cetinje.
45
Isto, str. 7.
46
Isto, str. 8.
47
Isto.
48
Isto, str. 9.
49
Isto.
258
Martinovi, Duan:Divizijar Mitar Bokov Martinovi, Kulturno-prosvjet-

na zajednica, Podgorica, 1998.
Martinovi, Duan:Generali iz Crne Gore u ruskoj vojsci, CID, Podgorica,
2002.
Martinovi, Mitar:Ratne godine 19121916, Slubeni glasnik SRJ, Beo-
grad, 1996.
Milunovi, Luka:Pozorite u Knjaevini Crnoj Gori 18841888, CNP,
IVPE, Podgorica, 2001.
Ostoji, Milo & Dragovi, Milija:Vojvoda Laki Vojvodi i njegovo vrije-
me, Delo, Zemun, 1997.
Popovi-Lipovac, Jovan:Crnogorac i Crnogorka, CID, Podgorica, 2001.
Popovi-Lipovac, Jovan:Herceg-epan, hercegovaki gospodar i uvar
groba Sv. Save: tragedija u tri ina, pronaao i priredio Slobodan Kalezi,
Narodna biblioteka Radosav Ljumovi, Podgorica, 1997.
Radoman, Aleksandar:Njego i crnogorska dramska knjievnost roman-
tizma, Matica, Podgorica, jesen 2013.
Rastoder, erbo:Memoarsko-dnevniki zapisi Marka Vuerakovia, Cr-
nogorski anali, broj 78, decembar 2014, Cetinje.
Stilman, Vilijam:Hercegovina i poslednji ustanak : uzroci njegovi i sred-
stva, tamparija Privrednik, Beograd, 1932.
Vujai, Marko:Znameniti crnogorski i hercegovaki junaci, Narodna
knjiga, Podgorica, 2010.
Vukoti, Janko:Uspomene iz tri rata, Slubeni glasnik SRJ, Beograd, 1996.
Veovi, Radomir:Memoari, Unireks, Podgorica, 2005.
259
Sra MARTINOVI
Sra MARTINOVI
PARTICIPATION OF MONTENEGRIN MILITARY ELITE IN

CULTURAL AND PUBLIC LIFE OF PRINCIPALITY AND
KINGDOM OF MONTENEGRO AND ITS MEMOIRS
In this paper, the author reflects on the Montenegrin military elite, whi-
ch can be systematically traced back to 1881, when the rank of general was
introduced in the Montenegrin army, and until the death of King Nikola, when
the last of the Montenegrin army generals were produced. As educated indivi-
duals, most of the generals were involved in the spread of literacy and cultural
characteristics of the communities from which they originated and where they
worked. They contributed to the opening of schools, libraries, construction of
roads and other facilities or buildings. Finally, some generals have left behind
memoir texts. These were Janko Vukoti, Radomir Veovi, Marko Popovi,
Anto Gvozdenovi, Mitar Martinovi, Petar Lompar, Vaso Ivanovi, Krsto
Popovi and Marko Vuerakovi. These texts are testimony of an era and the
events in which the military elite often had a crucial role to play, providing
them with a lasting historical and literary value.
Key words: military elite, Montenegro, culture, cultural life, memoirs
260
UDK 398.3:133.3(497.16)
Izvorni nauni rad
Vukota VUKOTI (Podgorica)
Dravni arhiv Crne Gore Cetinje
vukota.vv@gmail.com
PRORICANJE NA MA JEDAN
ZABORAVLJENI CRNOGORSKI OBIAJ

U radu je predstavljen jedan malo poznati crnogorski obiaj
proricanje na ma. Ovaj obiaj nema veze s maharomansi-
jom, gatanjem uz pomo maa ili noa, ve spada u korpus prav-
nih obiaja uz pomo kojeg se odreivao krivac za neki zloin
u sluajevima kad narodni sud nije mogao da nae svjedoke ili
na neki drugi nain dozna krivca. Rad predstavlja analizu ovog
obiaja i simbolike njegovog rituala, kao i njegovu ukorijenje-
nost u narodnoj tradiciji Crne Gore. Poseban osvrt je uinjen na
tipove maa koji su postojali na crnogorskom tlu tokom istorije i
simboliku koju sa sobom nosi Solomonov peat.
Kljune rijei: ma, proricanje, Solomonov peat, pravni
obiaji
Uvod
Svojim geografskim poloajem, burnom i svijetlom istorijom, dru-

tvom u kojem se prepliu tri religije, Crna Gora je umnogome zasluila epitet
podruja bogato proetog vjerovanjima i obiajima. Slojevi kulture koji su se
taloili na ovom podruju, kao specifinoj geografskoj cjelini, predstavljaju
peat i trag koji svjedoe o mnogim narodima koji su nastanjivali ili samo pro-
lazili kroz ove krajeve tokom tri hiljade godina dugog perioda koliko je utvr-
eno bivstvovanje ovjeka na teritoriji Crne Gore. Svaki taj narod, nekad ak
i bez imena, ostavio nam je poneto, neku mrvicu od svog bia i duha, preko
materijalnih, usmenih i pisanih ostataka, kako bi spasio sebe od zaborava ge-
neracija i povijesne anonimnosti. Prouavajui sve ove tragove i stratosferske
slojeve koje su na licu Crne Gore ostavili ti brojni narodi u njenoj prolosti, mi
sutinski doprinosimo razumijevanju jednog velikog i kompleksnog mozaika
koji se naziva Crna Gora.
O obiajima i vjerovanjima Crnogoraca dosad se mnogo pisalo, puno je
pera, to naunih, to amaterskih, crnogorskih i ire junoslovenskih i evrop-
261
Vukota VUKOTI
skih, koji su se bavili prouavanjem ove teme. Objavljene su i brojne studije

i lanci iz antropologije, etnografije, folkloristike, lingvistike i ostalih nauka
slinih interesovanja koji su opirno i iscrpno raspravljali o tome u to su sve
Crnogorci vjerovali kroz istoriju. U svima njima isticano je kako je Crna Gora
u pogledu raznovrsnosti narodnih obiaja i vjerovanja izuzetno bogata i kako
o toj temi moe jo mnogo da se govori. No i pored toga, izgleda da se i dalje
mogu nai obiaji koji su dosada izmicali panji istraivaa i ostali anonimni
i skoro zaboravljeni za naunu javnost, a time i za laiku publiku. Jedan od
takvih obiaja je i proricanje na ma. Ovdje nije rije o maharomansiji,
obiaju gatanja uz pomo maa, noa ili bodea, koji nije vie od obine va-
arske zabave. Obiaj koji opisujemo pripada pravnoj tradiciji naeg naroda,
kako emo vidjeti dalje u tekstu. Ovim radom koristim priliku da opiem taj
obiaj i kako bih ga predstavio naoj naunoj javnosti i time ga sauvao od
sigurnog zaborava.
Proricanje na ma u kontekstu pravne tradicije Crnogoraca
Kad je rije o pravnoj tradiciji naeg naroda moramo priznati da su u

naoj nauci po tom pitanju stvari daleko od idealnog. Rijetki su autori, nauni-
ci koji su se bavili ovom temom. Najkonzistentniji u svom radu na prikuplja-
nju i objavljivanju pravnih obiaja u Crnogoraca bio je Valtazar Bogii, koji
je kodifikacijom narodnog prava stvorio Opti imovinski zakonik Knjaevine
Crne Gore po nalogu knjaza Nikole. Njegov briljiv i izrazito nauan pristup
ovom pitanju doprinio je ouvanju mnogih obiaja, ali i tako upornom istrai-
vau kakav je bio Bogii moglo se desiti da neto promakne iz ie njegovog
interesovanja. Na alost, konsultujui literaturu uvidjeli smo da je to sluaj i
s obiajem o kome govorimo na ovom mjestu.1 Osim Bogiia, rijetko se ko
bavio ovom temom. Uglavnom je to uzgred i kao ilustracija za neke druge
pojave. Tako, na primjer, Stefan Mitrov Ljubia prikazujui ivot Patrovia
u XVII i XVIII vijeku opisuje narodni obiaj vaenja mazije. Pisanje o naim
obiajima nekako se u Crnoj Gori najrae preputalo strancima, putnicima i
putopiscima, koji su ih biljeili i o njima ostavljali svoj utisak. Tako su narod-
ni obiaji koji se odnose na pravo i dijeljenje pravde najee ostali u domenu
knjievnosti. Za razliku od Crne Gore, u, nama susjednim narodima, mnogo
vie se vodilo rauna o njegovanju i prouavanju narodnih pravnih obiaja.
Tako se prilino posvetilo panje, u Hrvatskoj, izuavanju najstarijih zapisa-
nih pravnih akata poput Vinodolskog i Trsatskog zakona. Ti pravni dokumenti
1
Valtazar Bogii, Pravni obiaji u Crnoj Gori, Hercegovini i Albaniji, priredio Tomica
Nikevi, CANU, Podgorica, 1994.
262
Proricanje na ma jedan zaboravljeni crnogorski obiaj
prepoznati su od strane istoriara prava, ne samo kao najstariji pravni akti,

ve i kao kodeksi koji sadre kodifikaciju narodnog prava od davnina. Tako
poznati istoriar Miho Barada u njima vidi preitak iz pradavnih vremena,
da su u njima zabiljeeni prastari obiaji koji seu u daleku prolost.2 Broj-
ni autori istoriari i pravnici, koji su se bavili prouavanjem ove, kompletne
naune oblasti koja se naziva narodno obiajno pravo, izvode obiaj iz la-
tinske rijei consuetudo, definiui pravni obiaj kao pravnu normu koja se
primjenjuje u odreenom razdoblju u odreenoj drutvenoj sredini bez obzira
je li zapisana ili nije, npr. consuetudines Angliae, Piscinae, Mediolani... 3
Ovo narodno pravo i obiaji koji su se praktikovali u njegovoj primjeni, na-
stalo je prema potrebama stanovnitva izvan i daleko od pravnih regulativa
koje su nametale drave ili strani osvajai. Ipak, marljivi istraivai, uspjeli
su detaljnim proavanjem ovih propisa, utvrditi da se oni u svom korijenu
naslanjaju na odreene pisane zakone. Zavisno od teritorije koju zauzima i
istorijskog razvitka naroda, u njegovim obiajnim pravnim normama moe
se nai mjeavina brojnih propisa iz raznih drava i epoha.4 Na prostoru Crne
Gore moemo uoiti da se prepliu norme obiajnog prava Slovena, rimskog
prava izvedenog iz tumaenja Justinijanovih Novela, biblijskog i crkvenog
prava. Sve to stvorilo je jednu specifinu kombinaciju pravnih normi i obiaja
vezanih za to, koji su oblikovali pravni sistem, pravni ivot i shvatanje prava
i pravde kod crnogorskog naroda.
Prvi, i za sada jedini, pomen narodnog obiaja proricanja na ma na-
lazi se u prvoj svesci Knjievnog lista iz 1902. godine. Taj asopis bio je
Organ cetinjske itaonice i Gorskog vijenca i izlazio je na Cetinju, naalost
samo dvije godine 1901. i 1902. U njemu su objavljivani lanci, pjesme, krat-
ke prie, prevodi sa stranih jezika. Pored dominantnih tema iz knjievnosti i
poezije, u njemu se mogu nai lanci o mnogim drugim temama iz istorije, ge-
ografije i to nam je posebno zanimljivo o narodnim obiajima, vjerovanjima i
tradicijama vezanih za neke krajeve Crne Gore. lanci su samo ponekad pot-
pisivani, a i to najee s nekim pseudonimom. Vrijedi istai, da se urednitvo
asopisa zaista trudilo da na stranicama njihovog lista budu zastupljeni svi
krajevi tadanje Crne Gore, pa tako nailazimo na nekoliko lanaka i pjesama
koji se bave ivotom i obiajima muslimana. lanak o proricanju na ma
uvodni je tekst za broj od januara i februara 1902. godine i njegov autor se
potpisuje samo sa poluanonimnim i zagonetnim pseudonimom Oliver.
U svom lanku, zagonetni Oliver, nas obavjetava da je prvi put uo za
obiaj proricanja na ma u jednom neformalnom razgovoru s prijateljima
2
M. Barada, Hrvatski vlasteoski feudalizam, Zagreb 1952.
3
Lujo Margeti, Hrvatski pravni obiaji, preuzeto sa sajta www.hrcak-srce.hr.
4
Isto.
263
Vukota VUKOTI
u jednoj od cetinjskih kafana. Kako se razgovor o starim narodnim obiajima

kao to su vaenje mazije, prelaenje preko ognja, itd jedan od sagovornika
spomenuo je i proricanje na ma. Poto su ostali uesnici razgovora priznali
da prvi put uju za takav obiaj zamolili su prijatelja da im poblie objasni o
emu se radi. Nadalje, u lanku slijedi jedan povran opis ovog obiaja:
Po njegovim rijeima 'proricanje na ma' vrilo se onda ako bi se ka-
kva kraa ili to slino desilo, pa se nije krivac mogao uhvatiti; kad nije bilo
svjedoka i kad sud u oskudici dokaza nije nita mogao pronai.
U onoj kui u kojoj je stvar nestala vrilo se to 'proricanje na ma'.
Potrebno je bilo, na prvo mjesto, nai troje ece, od dobrijeh i potenijeh ro-
ditelja, i da nijesu starija od 12 ni mlaa od 11 godina po mogustvu da su
svo troje roeni istog mjeseca; da je meu njima jedna djevojica. Osim toga
ne smije proi vie od 40 dana od ono doba od kad je pokraa ili to drugo
uinjeno, pa do dana kad se ima initi 'proricanje na ma'. Proricanje se vrilo
za vrijeme mladog mjeseca.5
Ovdje moramo zapaziti da je obiaj proricanja na ma imao jako slo-
enu strukturu, komplikovanu proceduru koja se morala do kraja sprovesti,
pa prema tome vjerovatno da je praktikovan u rijetkim i izuzetnim prilikama.
Takoe je znaajno to se obiaj primjenjivao ne kao dio narodnog vjerova-
nja ili folklora u elji da se predskau budui dogaaji, kao dio potrebe da
pronikne u nepoznato, ve kao suplement narodnog obiajnog prava. Time
prouavanje tog obiaja dobija na znaaju jer prua jedan novi pogled u poi-
manju prava i pravde kod crnogorskog naroda. Mi iz ovog teksta ne moemo
sa sigurnou da utvrdimo starost tog obiaja, ali intencije koje nam prua
gore citirani odlomak, navode nas na zakljuak da datira moda i iz prethri-
anskih epoha. Posebno kad se uzme u obzir da se obiaj izvodi uz pomo
djece vrlo specifinog uzrasta i oba pola, ne moemo da se otrgnemo utisku da
se ovdje radi o jednom reliktu pravne tradicije ovih prostora naslijeenom iz
doba plemenskog i predinstitucionalnog ivota. Kad se tome pridoda podatak
da se obiaj proricanja mogao vriti samo u doba mladog mjeseca, uviamo
da ovaj obiaj ima svoje paganske korijene i da je kao takav preivio hristi-
janizaciju ovog prostora i naroda. Dodati hrianski supstrat u obliku roka od
40 dana kad se moe uspjeno sprovesti proricanje, samo potvruje ovu tezu
i svjedoi da je ova pravna praksa uspjeno preivjela proces pokrtavanja i
infiltrirala se u novonastale obiaje, stvarajui time svojevrsnu kompilaciju
hriansko-narodne pravne tradicije. Ovakvo spajanje paganskih vjerovanja i
obiaja s hrianskom tradicijom nije novina na evropskom tlu nakon Seobe
naroda od IV do VI vijeka nae ere. Najbolji primjer za to je Salijsko pravo,
5
Knjievni list, sveska 1, januar februar 1902, Cetinje, str. 1.
264
kodifikovani pravni obiaji paganskih Franaka, nakon njihovog pokrtavanja

u Turu, koje je ostalo izvor prava tokom vjekova sve do formalnog nestanka
Svetog rimskog carstva njemake narodnosti 1804. godine pod naletima trupa
Napoleona I Bonaparte. Mi, iz dananje perspektive, moemo samo da na-
sluujemo da li je ovaj obiaj, dio slovenske pravne tradicije donesen na ove
prostore nakon doseljavanja, ili su ga slovenska plemena naseljena na prosto-
rima rimske provincije Prevalis zatekla ovdje po svom naseljavanju dananje
Crne Gore. Njihovim doseljavanjem u VI vijeku, mada postoje naznake da se
prisustvo Slovena na ovom prostoru moe pratiti ak od IV vijeka, dolazi do
velike prekompozicije u svim segmentima drutva. Sudar romanske i sloven-
ske kulture uslovljava i stapanje tradicija, mitolokih sistema i ostalih oblika
kulturne nadgradnje. Spajanja dvije tako raznorodne civilizacije dovode do
formiranja osobenih karakteristika dananjeg materijalnog i duhovnog bia
Crnogoraca.6
Iako smo samo ovim jednim odlomkom otvorili brojna pitanja o nainu
sagledavanja i vrednovanja ovog obiaja, i metodolokom pristupu njegovog
prouavanja, samo smo naeli njegovu slojevitost. U daljem kazivanju pro-
ricanje na ma otkriva jo vie od svoje fenomenalne kompleksnosti. U pri-
premi za izvoenje ovog rituala djeca dan prije moraju biti okupana i obuena
u iste haljine. Nadalje pripreme teku ovako:
Sjutra dan, rano prije zore, pou djeca k oznaenom mjestu ne smijui
usput nita govoriti. Kad dou na oznaeno mjesto okupaju se opet i tu im se
oita molitva, ogrnu se crvenijem ogrtaima, na glavu metnu crvene fesie; pa
na sebi nita nemaju osim ogrtaa interca i fesia. Dok se oni spremaju ve
je doneena kaca puna ive vode sa izvora, a mora biti zahvaena prije sune-
va izlaska. Na nju se metne ma ist i svijetao, da se u njega moe ogledati. Za
sluaj, koji emo na nie ispriati uzet je ma 'Vukovac' iz Spia. Kao to se
vidi, svaki ma nije za taj posao. Na mau mora biti ispisano slovo Solomono-
vo. Sve je to s kacom namjeteno na pragu one zgrade, odakle je stvar ukrade-
na. Osim pomenute djece proricanju ne moe pristupiti niko izuzimajui jed-
nog ili vie svetenika, koji vre neki obred te metnu tri nalonja vie djeijih
glava i na nalonjama tri ikone. Djeca kleknu i potpuno priljubljena jedno uz
drugo naslone se, pa netremice gledaju u ma oko onoga mjesta gdje je slovo
Solomonovo. Vani plemenski glavar mogao se pribliiti, a ostali svijet, koji
se na ovo priricanje kupio, kao na kakav sabor, stajao je i posmatrao izdaleka
da ne bi, kako vele, kakav grjenik oskrnavio zlom pomilju ovaj 'sveti' in.

6
Radoje Radojevi, Crnogorske legende, Stvaranje, asopis za knjievnost i kulturu, sveska
7-8, Titograd, 1971. godine, str. 353.
265
Vukota VUKOTI
Pri samom inu proricanja voda bi se u kaci tiho kretala u krugove. Ma

bi se na onom mjestu u koje djeca gledaju tanko orosio i tu bi se pojavljivale
razne slike i prilike, pa bi djeca jasno govorila o onom to vide.7
Ovaj opis rituala proricanja na ma definitivno je najvaniji dio ove
prie. Viestruka i mnogoslojna simbolika koja se pojavljuje u ovih nekoliko
redaka teksta zasluuje duboku i temeljnu analizu u vie naunih disciplina.
Magijski obred koji se opisuje sadri jednako i paganske i hrianske elemen-
te, s tim da hriansko u ovom sluaju djeluje kao mlae i naknadni aneks
neemu to ima mnogo starije korijene. U istorijskoj nauci jasno je izraena
i odavno uoena injenica da je hrianstvo, irei se meu mnoga paganska
plemena, od kojih e kasnije nastati narodi, potiskivalo staru religiju i kultove.
U pojedinim sluajevima kad je kult nekog paganskog boga bio previe moan
i snano ukorijenjen u narodu, hrianska religija inila je jednu vrstu kom-
promisa i taj kult uvlaila u svoje teoloke koncepcije produavajui mu ivot
pod okriljem i imenom nekog svetitelja. Najpoznatiji primjeri takve prakse su
obiaji i vjerovanja vezana za Svetog Iliju, Svetog ora i Svetog Petra, a na
zapadu Evrope i oko Djevice Marije, oko kojih se razvila itava jedna folklor-
na tradicija.8 Ova zamjena i potiskivanje kultova uslovila je da se u narodnim
vjerovanjima pojave novi, hrianski nosioci kulta i magijskih moi, ali i da
se zadri samo jedna, po stepenu nia, animistiko-demonistika faza prastare
religije.9 To proimanje religijskih, paganskih i hrianskih uticaja, islamski
e doi neto kasnije, stvara jedinstveno pletivo vjerovanja i obiaja irom
evropskog kontinenta na koja antropolozi i etnolozi pokuavaju da daju svoje
odgovore. Kad se radi o prostoru koji ima tako specifian drutveno-istorijski
razvoj kao to je crnogorski, postupak odreivanja pojedinog uticaja i struktu-
re koja se nalazi unutar jednog obiaja, dodatno se uslonjava zbog preplitanja
mnogih prethrianskih religija. Bilo bi previe pojednostavljeno kad bi u raz-
matranje uzeli samo drevnu slovensku religiju i hrianstvo, traei odgovore
za pitanja koja su pred nama, u kalemljenju i proimanju ta dva religijska
koncepta. Kako su ve utvrdili brojni istaknuti prouavaoci narodne tradicije,
na crnogorskom prostoru mogu se nai religiozni uticaji mnogih paganskih
antikih sistema vjerovanja, od Kavkaza do Galije.10 Brojni uticaji koji su
ostavili traga na tradiciju crnogorskog naroda stvorili su jedinstveni koncept
poimanja svijeta materijalnog i duhovnog, ivotne okoline i bia s kojima se
susree obian ovjek kod Crnogoraca. Takvo poimanje proeto je, kako to
opisuje P. A. Rovinski, eljom da se svijet oko sebe spozna na jedan razuman
7
Isto, str. 12.
8
Trajan Stojanovi, Balkanski svjetovi, prva i posljednja Evropa, Njujork, 1994.
9
Kulii & Petrovi & Panteli, Srpski mitoloki renik, Nolit, Beograd, 1970, str. 3.
10
Isto, str. 8.
266
nain, da pomou dobrog i pravilnog posmatranja sagleda i predstavi problem

koji je pred njim i zato je lieno suvinih apstrakcija i nepotrebnog misticizma.
Pa ipak, taj svijet posjeduje bogatu fantastiku punu ivih i jakih likova, koji su
uvijek jasno ocrtani i osvijetljeni, esto nosei ljudske karakterne osobine, ali
nikad udovini.11
Predmeti koji se upotrebljavaju za

proricanje na ma i njihova simbolika
Kako bismo bolje razumjeli snanu simboliku ovog neobinog rituala

okrenuemo se analizi elemenata koje on sadri. Prvi je iva voda koja se do-
nosi s izvora zahvaena prije izlaska Sunca. iva voda je, prema narodnom
vjerovanju, ona koja se kree, koja ne staje, koja je slobodna.12 Zanimljivo,
voda se u narodu koristi u jo jednom ritualu koji je vezan za pravne obiaje,
a to je vaenje mazije samo to je pri tome rije o kljualoj vodi.
O mau koji je upotrijebljen za ovaj ritual i optim

karakteristikama maeva u Crnoj Gori
Sljedei i najvaniji predmet u cijelom ritualu je ma, centralni pred-

met oko kog se sve vrti. Kao to smo naveli za konkretan ritual koji opisuje-
mo upotrijebljen je ma Vukovac za tu priliku specijalno donesen iz Spia.
Meutim, ve tu se javljaju problemi u interpretaciji ovog predmeta. Nekako
prirodno, kad se govori o maevima, ima se utisak da smo svi familijarni s tom
vrstom oruja. Gotovo da nema civilizacije u istoriji koja nije razvila neku
vrstu maa. Njegovo porijeklo see do samih poetaka ljudske obrade metala.
Dosta esto se naziva i kraljicom oruja.13 Zbog toga su ponekad maevi no-
sili enska imena. Ma je tokom svoje istorije postao simbol vitetva i moi.
Meutim, kada se izvri dublja analiza, evidentno je da se tu radi o brojnim
tipovima, vrstama i varijacijama, razvijanim za razliite potrebe i u razliitim
kulturama.
Glavno pitanje koje se postavlja pred nama je kakav ma je mogao da
doe u obzir pri izvoenju ovog rituala. Iz ovoga proizilaze pitanja, o tipu
maa koji je upotrijebljen, njegovoj starosti, porijeklu i tako dalje. Konkretno,
o mau zvanom Vukovac nijesmo u mogunosti da neto poblie kaemo.
Iz daljeg teksta vidimo da je bio, u vrijeme kad se odvija ritual proricanja, u
11
Radoje Radojevi, Crnogorske legende, Stvaranje, asopis za knjievnost i kulturu, sveska
7-8, Titograd, 1971. godine, str. 356.
12
Kulii & Petrovi & Panteli, Srpski mitoloki renik, Nolit, Beograd, 1970, str. 83.
13
Preuzeto sa: www.knightsedge.com, history of sword.
267
Vukota VUKOTI
vlasnitvu Pera Milova Niklana.14 Ipak, na osnovu njegovog opisa, koji nam
je dat u tekstu, moemo izvui odreene zakljuke koji nam mogu posluiti
za bolje razumijevanje kompletnog rituala. Otvaranjem prie o spianskom
mau Vukovcu i uopte o maevima na ovim prostorima naili smo na zani-
mljive rezultate.
Kao to je optepoznato, u Crnoj Gori nijesu postojale radionice za izra-
du oruja, hladnog ni vatrenog, sve do druge polovine XIX vijeka kad knjaz
Nikola otvara fabriku na Rijeci Crnojevia. Moda je upravo zbog toga, u
Crnoj Gori postojao poseban respekt, gotovo kult, prema oruju. Jednako se
cijenilo i hladno i vatreno oruje. Sam geografski poloaj Crne Gore, opkolje-
nost neprijateljskim zemljama i ne uvijek otvoren pristup okolnim pazarima,
uslovili su ogranienost trgovine, pa samim tim i nabavke oruja. Nedovolj-
nost oruja potrebnog za odbranu zemlje, posebno oskudica i nemogunost
nabavke modernog vatrenog oruja, dovela je do stvaranja posebnih osobina
i taktikih karakteristika u crnogorskoj borbi. Razvila se posebna strategija
u kojoj je preovladavala borba izbliza, prsa u prsa, zbog ega je do izraaja
doao jatagan kao osnovno oruje u upotrebi u Crnoj Gori. Vremenom jatagan
je postao predmet raspoznavanja Crnogoraca i dio njihovog izvornog folklora.
Neprestanost borbe za slobodu uslovila je konstantnu potrebu za velikim koli-
inama oruja. Istovremeno razvila je u Crnogoraca i strast prema raskonom
i skupocjenom oruju. Da je zaista bilo tako potvruju i rijei arhimandrita
Niifora Duia koji svjedoi da je ponekad u Crnogoraca oruje i odijelo
vrijeelo vie nego cijelo imanje!15 Pored sveprisutnog jatagana u Crnoj Gori
se moglo, od hladnog oruja, sresti jo i sablja, ali vrlo rijetko. Ovaj tip sjei-
va nije bio rasprostranjen u Crnoj Gori zbog svojih karakteristika koje nijesu
odgovarale vidu crnogorske borbe. Uz to, sablja je bila najee povezivana
s konjicom koja u Crnoj Gori gotovo da nije postojala. Ipak, daleko vee vri-
jednosti od jatagana, sablja je bila jako cijenjena meu Crnogorcima i samo
pojedini najistaknutiji glavari imali su sablju u svom linom naoruanju. Ja-
taganu vojvode Mirka Petrovia obloge su metalne, srebrnom icom ukrae-
ne obraene i pozlaene. Oba uva su lijepo razvraena i ukraena sa po dva
korala. Harma je ukraena sa deset krupnih korala. Na kabzi je, sprijeda i
pozadi, gdje se ui razilaze, po jedna kvadratna tablica, parazvan je raen od
srebra pored koga je utisnut Solomonov peat. Proizveden je godine 1295.
14
Prema naim saznanjima porodica Niklana je jedna od starosjedilakih familija u Spiu.
Postoji i porodica Niklanovia u Budvi koja nije s njima u srodstvu, jer vodi porijeklo iz
Patrovia, dok su Niklani iz Spia porijeklom iz Stare Crne Gore. Danas u Sutomoru nema
potomaka Niklana koji su se raselili.
15
Branko Bogdanovi, Hladno oruje Srbije, Crne Gore i Jugoslavije, Vojni muzej, Beograd,
1997, str. 67.
268
po hidri, to znai da je napravljen 1810. god. Sav ornament na koricama

je pozlaen. Jatagan kralja Nikole, poklon vojvode Ilije Plamenca, dugaak
je 75 cm. Na jataganu ima nekoliko natpisa na turskom jeziku. Prvi s desne
strane glasi: Izrada majstora Murata Vlasnik Abdulah. O srce, ne ponizi se za
jednu duu pred svakom duom! Zadovoljstvo (pijanstvo) ovoga svijeta ne
ponizi se ni pred samim sultanom. Neka je no srea svome vlasniku. Korice
su takoe lijepo izraene. Pri vrhu sa 22 korala rasporeena u etiri reda, a na
sredini s obje strane po jedan Solomonov peat. Sav rad na sjeivu i koricama
je prizrenskih majstora.16 Za nas je znaajno da su oba jatagana imala na sebi
ugraviran Solomonov peat. Neki od najljepih primjeraka jatagana do danas
sauvanih u Crnoj Gori su oni koje su nosili veliki vojvoda Mirko Petrovi i
knjaz Nikola, a koji se danas uvaju u zbirci Narodnog muzeja na Cetinju.
Posebno su bili cijenjeni komadi oruja visokog kvaliteta izrade i bo-
gate ornamentike, koji su ponekad predstavljali prava mala umjetnika djela.
Jo rjee od sablji, u Crnoj Gori su bili zastupljeni maevi. Ako ih je i bilo,
zasigurno su predstavljali samo trofejno oruje, van svake praktine upotrebe,
visoko cijenjeni i neprocjenjive vrijednosti, predmeti koji se prenose s koljena
na koljeno, kroz generacije.17
Tokom vremena, usljed estih ratova, na Cetinje se slegla velika ko-
liina oruja, hladnog i vatrenog, barjaka i ostalog ratnog materijala koje je
uzimano kao ratni trofej iz brojnih sukoba s Turcima.18 Zbirke tog oruja i
danas ini dio fondova Narodnog muzeja Crne Gore na Cetinju. Manji dio
oruanog arsenala Crne Gore nabavljen je kupovinom zbog materijalnog sta-
nja crnogorskog naroda tako da su kvalitetne primjerke oruja mogli sebi priu-
titi samo najistaknutiji glavari, mada i oni samo u izuzetnim prilikama. Kako
sami Crnogorci nijesu proizvodili svoje oruje, tako se u njihovom posjedu
moglo nai oruje razliitog porijekla, ak s vie kontinenata. Budui da se
ovdje radi o mau, koga su Crnogorci vrlo malo upotrijebljavali u borbama,
uslonjavaju se napori da se odredi tip i porijeklo maa o kom je rije. Bez
neke praktine svrhe, Vukovac je morao biti uvan kao predmet simboli-
ne i ritualne vanosti. To svakako ne umanjuje njegovu vrijednost i sigurno
je uvan kao velika dragocjenost od strane njegovih vlasnika. Stvar se jo
vie uslonjava s obzirom da ovdje govorimo o mau koji je donesen iz Spi-
a, sa crnogorskog primorja, koje je odravalo veze s itavim Mediteranom i
ire. Hladno oruje koje su Crnogorci upotrebljavali, a posebno sjeiva poput
maeva, sablji i jatagana, vodi porijeklo s razliitih prostora. To znai da se
16
Goran Bubanja, Jatagani u Crnoj Gori, preuzeto sa sajta www.montenegrina.net
17
Isto
18
Milan Jovievi, Jatagani u Muzeju kralja Nikole, Glasnik Narodnog muzeja Crne Gore,
sveska IV, Cetinje, 2008, str. 76.
269
Vukota VUKOTI
koristilo oruje razliitog tipa. Najee su zastupljene lokalne radionice u

Skadru, Boki Kotorskoj, Prizrenu i Bosni, ali ima i sauvanih primjeraka koji
potiu iz Italije, Egipta, radionica Sjeverne Afrike, Njemake itd. Zato nam se
namee pitanje, da li je Vukovac potekao iz hrianskih ili muslimanskih
radionica oruja?
Ukoliko uzmemo u razmatranje pretpostavku da je spianski ma, o
kom je rije, bio hrianske provenijencije, otvaraju nam se dvije varijante u
pogledu otkrivanja njegovog tipa. Ono to nam izvorni tekst otkriva po ovom
pitanju je injenica da je ma bio svijetao s jasno vidljivim ornamentima. Iz
toga moramo izvesti zakljuak da je u pitanju tip maa koji je relativno no-
vijeg nastanka za doba sredine XIX vijeka kad se ova pripovijest odigrava,
to ga smjeta najdalje u XVII vijek. Iz toga slijedi da je Vukovac mogao
pripadati jednom od dva tipa maa, rapiru ili skjavoni.
Oba ova tipa maa nastala su u Italiji, samo u razliitim periodima, i
oba su obiljeili jednu epohu u razvoju maa. Rapir je tipian predstavnik
rRenesanse i bio je u irokoj upotrebi u Evropi tokom XVI i XVII vijeka. To
je jednoruni dugi ma, prepoznatljiv po svojoj elegantnoj drci. Obino je
sluio za samoodbranu, pa je postao poznat po brojnim duelima u kojima je
bio glavno oruje.
Meutim, vea vjerovatnoa je da je Vukovac pripadao drugom tipu
maa skjavoni. Naime, ovaj tip maa nastaje u Veneciji krajem XVII vijeka i
zadrao se u upotrebi sve do sredine XVIII vijeka. Samo ime tog tipa maa vodi
porijeklo od italijanske rijei za Slovene, jer su ga prvi koristili Dalmatinci u
slubi Republike Svetog Marka. ak postoji teorija da ime maa znai Sloven-
ka. Od kraja XVII vijeka preovladao je Starim kontinentom kao dominantno
oruje konjice i esto je bio u rukama plemstva. Neto ire otrice od rapira, bio
je prepoznatljiv po ukraenoj drci u obliku korpe koja je u potpunosti titila
ruku maevaoca.19 Upravo zbog porijekla skjavone i velike rasprostranjenosti
ovog tipa maa na ovim prostorima smatramo da bi on vie odgovarao u naem
sluaju, budui da je nastao u oruarnicama Venecije pa se svakako lake dola-
zilo do njega. Pa ipak, osnovna zamjerka po pitanju hrianskog porijekla maa
Vukovca je starina ova dva tipa oruja. Prema opisu koji imamo Vukovac je
svijetao ma s otricom prekrivenom ornamentikom u kojoj se istie Solomonov
peat. Uzimajui u obzir da se radnja ovog rituala deava sredinom XIX vijeka,
teko je povjerovati da se za to mogao upotrijebiti ma star minimum sto godina.
Iz tog razloga, mnogo vjerovatnije je da je Vukovac bio ma musli-
manske provenijencije. Upravo sjeiva koja su nastala na teritoriji Osmanskog
19
Preuzeto sa sajta www.knightsedge.com/s-130-16th-century-ad-swords.aspx#schiavona-
sword
270
Carstva isticala su se svojom bogatom ornamentikom. Ve smo naprijed naveli

da su Crnogorci najrae i najee koristili jatagan u svojim borbama. Zato se
i danas u zbirkama oruja u Crnoj Gori nalazi velika koliina ovog oruja koje
se razvilo, kao tip noa, u XV vijeku za potrebe janiara. Jatagani u upotrebi u
Crnoj Gori uglavnom su proizvoeni u radionicama u okruenju, od Albanije do
Bosne. Za svaku od ovih radionica vezane su odreene karakteristike u obradi
metala i izradi ukrasa na otrici. Najbrojniji primjerci sjeiva, naroito jatagana,
izali su iz zanatskih radionica u Skadru. Zato emo se i zadrati na njima kako
bismo predstavili osnovne karakteristike u izradi oruja. Pored gvoa i elika,
kao materijal za izradu i ukraavanje skadarskih jatagana upotrebljavani su sre-
bro i koral, za reprezentativnije primjerke i zlato, a za korice (sauvana su samo
tri skadarska jatagana sa koricama), pored srebra, drvo i koa. Preovlaujue
tehnike u ukraavanju su tauiranje20, granulacija21 i upotreba tordirane ice, a
sasvim rijetko i auriranje22 i filigran.23 Upotrebom ovih tehnika razni majstori
skadarskih oruarskih radionica pravili su razne ukrase po svojoj volji ili elji
vlasnika. U tom ukraavanju dominantni su islamski motivi. Tako na sjeivima
moemo nai brojne floralne ili geometrijske ornamente, ajete i druge izvode iz
Kurana, imena vlasnika i majstora koji su ga izradili, Hidretsku godinu izrade.24
Meutim, u sluaju koji mi razmatramo, u pitanju je ma, a ne jatagan,
jer svakako da su lako mogli napraviti razliku izmeu to dvoje. Drugi tip
sjeiva koji je izraivan u osmanskim radionicama bio je kili. To je vrsta
maa ili sablje, koji se od jatagana razlikuje po duini i manjoj zakrivljenosti
sjeiva. Bio je u upotrebi od samih poetaka Osmanskog Carstva, a oblik mu
je standardizovan oko 1400. godine. Njega su nosili spahije i konjanici zbog
dosta dugog sjeiva, za razliku od jatagana koji je bio manji i povijeniji i zato
omiljeno oruje janiara. Zanimljivo ovaj oblik sjeiva posluio je kao model
iz kog je nastalo vie komada oruja koritenih irom Evrope. I danas ovaj tip
oruja je uzor za izradu svih sablji koje se koriste u armijama irom svijeta.
Kao i jatagani, i on je bio bogato ukraavan, kako sjeivo tako i korice, pa se
i na njemu mogu nai ornamenti poput Solomonovog peata.25
Trea vrsta hladnog oruja koji je bio u upotrebi u Osmanskoj imperiji
je Mameluki ma. To je dugo sjeivo, mnogo manje zakrivljeno od kilia,
nastalo po uzoru na persijski amir. Korien je od Mameluka, turskih naoru-
20
Tauiranje je postupak umetanja metala u metal.
21
Granulacija je nain ukraavanja pomou lemljenja malih srebrnih ili zlatnih zrnaca.
22
Auriranje je tehnika izrade upljikavog veza.
23
Filigran je fini mreasti ornament od zlatne ili srebrne ice.
24
Milan Jovievi, Jatagani u Muzeju kralja Nikole, Glasnik Narodnog muzeja Crne Gore,
sveska IV, Cetinje, 2008, str. 78.
25
Podaci preuzeti sa sajta www.swordhistory.info
271
Vukota VUKOTI
anih robova, kasnije vladara Egipta, pa po njima i nosi ime. Ovaj tip oruja
u evropsku tradiciju uao je preko francuske konjice i koristi se u mnogim
armijama svijeta.26 Takoe, i on je imao na sebi brojne i bogate ukrase.27
Koji od ovih tipova oruja je korien u ritualu koji opisujemo ne mo-
emo sa sigurnou da tvrdimo. Jasno je da se radi o oruju koje je stiglo iz
turskih radionica upravo zbog ornamentike koja je opisana na njemu. Jatagan,
kao to smo ve istakli, nije, jer u Crnoj Gori su ga lako prepoznavali i teko je
vjerovati da bi neko nainio greku i zamijenio ga s maem. to se tie kilia,
on jeste bio osnovno oruje spahija i kao takav rasprostranjen na ovim prosto-
rima, ali to je sjeivo mnogo blie sablji nego mau tako da je opet teko ne
razlikovati ta dva pojma, posebno ljudima koji su naviknuti na njihovu upotre-
bu. U tom smislu, najblii smo miljenju da se radilo o Mamelukom mau, ali
on je najmanje bio u upotrebi na ovim prostorima. Zapravo u dananjoj zbirci
Narodnog muzeja na Cetinju nijesmo nali nijedan primjerak tog tipa maa. U
prilog ovoj teoriji ide injenica da je u cijeloj prii upotrijebljen ma iz Spia,
koji je tada bio dio Turske, a znamo da su postojale veze izmeu crnogorskog
primorja i Sjeverne Afrike kad je u pitanju izrada oruja. Nekoliko jatagana
koji su danas dio zbirke Narodnog muzeja potiu iz radionica oruja u Egiptu,
pa smatramo da je postojala mogunost da je i ovaj ma doneen otuda. Kao
potvrdu ovoj pretpostavci ukazujemo na veliku i ivu trgovinu orujem du
Mediterana, pa tako i istonojadranske obale. Tako, na primjer, znamo da su
u ovom dijelu Evrope bile dosta cijenjene i poznate oruarnice Dubrovnika,
a posebno dubrovaki zlatari koji su izraivali ornamente i ukrase na oruju.
Njihova djela stizala su do mnogih zemalja Starog kontinenta. U znamenitom
Dubrovakom arhivu sauvao se podatak da je 1494. godine zlatar Maroje
Ratkovi izradio srebrni ma za turskog sultana Bajazita II.28
Takoe, predmet koji se pominje u prii i bitan je za pravilno odrava-
nje ovog rituala je nalonja. Ovaj predmet je dio crkvenog mobilijara i pred-
stavlja, obino, drveni stalak obavijen platnom najee crvene boje. Koristi
ga svetenik prilikom liturgije i na njemu stoji jevanelje iz kog se ita vjer-
nicima. Kao takav ima dosta znaajnu ulogu u crkvi, pa njegova upotreba
tokom vrenja rituala proricanja na ma samo podie znaaj tog ina i svje-
doi o ozbiljnosti s kojom se postupalo i pristupalo pri izvoenju rituala koji
opisujemo.29
26
Danas se najvie ovaj tip maa koristi u Mornarici SAD.
27
Podaci preuzeti sa sajta www.swordhistory.info
28
Ljubo Karaman, Pregled umjetnosti u Dalmaciji, Matica Hrvatska, Zagreb, 1952, str. 78.
29
Iskreno se zahvaljujem kolegi profesoru Predragu Vukiu, koji mi je pomogao prilikom
identifikacije ovog predmeta.
272
Slovo Solomonovo kao ornament njegova upotreba i simbolika
Ono to najvie upada u oi pri opisu ovog rituala je podatak da svaki

ma ne moe biti upotrijebljen za ovu rabotu ve samo onaj na koga je ispi-
sano slovo Solomonovo. Pitanja koja pokree gore navedena injenica su
brojna. Kao prvo, ta je i ta predstavlja simbol tog imena? Da li je zaista u
pitanju slovo hebrejskog alfabeta? Ako jeste, kako su ga prepoznavali sta-
novnici koji, teko da su imali kontakta s jevrejskim narodom, a kamoli sa
slovima hebrejskog pisma?
Ionako oskudna, naa literatura o ornamentima i ornamentisanju, skoro
da je preskoila ovaj, inae prilino rairen simbol. Drevan, od svog postan-
ka duboko utkan u mnoge kulture, jednako je bio zastupljen i na Istoku i na
Zapadu. Ono to je nama najinteresantnije, to je injenica da se na sjeivima,
ali ne i na koricama, kao ornament mogao nai i Solomonovo slovo ili Solo-
monov peat, kako je poznat u literaturi o ovim pitanjima. U naoj nauci nije
se dovoljno obratila panja na ovaj simbol i zato je u literaturi uglavnom tre-
tiran kao Davidova zvijezda. Meutim, prema istraivanju koje smo sproveli,
uvidjeli smo da izmeu ova dva simbola ipak ima razlike. Davidova zvijezda,
dananji simbol drave Izrael, predstavlja dvodimenzionalni heksagram, dva
ukrtena trougla, iji su vrhovi okrenuti jedan na gore, a drugi prema dolje.
Nastao je kao kraa ili stilizovana verzija inicijala imena izraelskog biblijskog
cara Davida, oca cara Solomona, koji je korien na titovima njegovih voj-
nika. Takoe, u simbolikom smislu predstavlja zvijezdu koja je nagovijestila
dolazak oslobodioca Izraela i koja se prvi put pominje u Bibliji kao proro-
anstvo.30 S druge strane, Solomonov peat, iako slinog oblika, ima potpuno
drugaiju simboliku. Dok je Davidova zvijezda amblem, koji se crta na odre-
enim predmetima, ovo drugo je peat i predmet sam po sebi. Istorija peata
je prilino duga da bismo se na ovom mjestu bavili njome, ali je neophodno
naglasiti da se pojavljuju kao predmeti od velike vanosti u svim drevnim
civilizacijama. Nastali su kao dokaz vlasnitva, nad stvarima, a ponekad nad
ljudima, pa zbog toga su veoma cijenjeni i brzo stiu mistina svojstva. Zbog
toga to predstavljaju simbol vlasti, autoriteta i vlasnitva nad neim, izuzetno
su cijenjeni u mnogim kulturama, pa tako i u judeohrianskoj. Pomen peata
moe se nai i u Starom zavjetu, kao u Knjizi o Jovu, i u Novom, u Poslanica-
ma svetog Pavla. I crkveni oci ranog hrianstva, poput Irineja Lionskog, Kli-
menta Aleksandrijskog i Tertulijana, poznavali su mistinu i simboliku snagu
peata. Prema njihovim shvatanjima i tumaenjima peat je mogao da ponese
30
Vidim ga, ali ne sad; gledam ga, ali ne izbliza; izai e zvijezda iz Jakova i ustae palica iz
Izrailja, koja e razbiti knezove Moavske i razoriti sve sinove Sitove. Brojevi 24:17.
273
Vukota VUKOTI
simboliku snagu krtenja.31 Moda najpoznatiji biblijski pomeni peata su

oni iz Otkrovenja Svetog Jovana Bogoslova ili Apokalipse, gdje se lomi se-
dam peata do konanog Stranog suda i ponovnog dolaska Isusa Hrista.32
Najcjenjeniji peati su svakako vladarski, kojima potvruju svoju mo i vlast,
a Solomonov peat je jedan od te vrste. Zapravo, smatra se da je peat cara
Solomona najvei meu svim peatima jer je na originalu bilo ispisano Boije
ime. To je dalo caru Solomonu, prema legendi, mistine moi da upravlja
svim biima. I to je po svom dizajnu heksagram, ali za razliku od Davidove
zvijezde, predstavljen trodimenzionalno, kao dva uklopljena trougla. Nastaje
kao zvanini peat cara Solomona i koristi se u dravnoj kancelariji Izraela u
to doba.33 Kao takav postaje vaan simbol u jevrejskoj tradiciji, ali i mistici,
jer ubrzo dobija i svoja magina svojstva. Upravo zbog svoje mistine sim-
bolike postaje jasno prepoznatljiv i razlikuje se od Davidove zvijezde. Solo-
monov peat je mistini simbol koji se sastoji od dva prepletena trougla koja
formiraju zvijezdu sa est kraka, obino s jednim trouglom tamnim, a drugim
svijetlim. Simbolie jedinstvo due i tijela.34 Takoe, kako se radi o konkret-
nom predmetu, peatu, njegova mistina simbolika i uloga u maginim ritua-
lima je znatno promijenjena. Peati, poput Solomonovog, mogu imati zatitne
moi i magina svojstva. U njihovoj dugoj istoriji koristili su se kao zatita od
demona i zlih duhova. U nekim maginim obredima povezivani su s egzorciz-
mom.35 Uzimajui u obzir ove injenice vidimo da je Solomonov peat poznat
i moan simbol koji je rairen u mnogim tradicijama i upotrebljava se u puno
maginih rituala. U lanku o njemu u Jevrejskoj enciklopediji se govori da je
to simbol koji se naao na carskom prstenu i sluio za ovjeravanje dokumena-
ta. Ali, ubrzo je dobio i magina svojstva jer se vjeruje da je na njemu bilo is-
pisano ima Boije. Prvobitno su za njegovu izradu upotrijebljena dva trougla,
jedan od mesinga a drugi od gvoa. To mu je dalo sposobnost da magino
moe da upravlja kako dobrim duhovima, tako i zlim demonima. Zanimljivo,
a znaajno za na rad, je injenica da se ovo predanje o njegovim maginim
svojstvima prenijelo preko arapske tradicije i sauvao u djelima arapskih pisa-
ca. Naravno, kao moan magijski simbol, Solomonov peat nastavio je da ivi
kroz jevrejsku i hriansku tradiciju. Ovaj drevni simbol dovoen je u vezu
s mnogim drugim kulturama. U antikoj Grkoj bio je poznat kao Polikra-
31
J. Chevalier & A. Gheerbrant, Rjenik Simbola, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1983.
32
zatim videh u desnici onoga koji seae na prestolu knjigu napisanu iznutra i spolja,
zapeaenu sa sedam peata... Otkrovenje, 5:1, po prevodu dr Luja Bakotia
33
Preuzeto sa web stranice: Understanding the Differences between the Star of David and the
Seal of Solomon
34
Collaborative International Dictionary of English, Dictionary.net
35
Preuzeto s web stranice: Understanding the Differences between the Star of David and the
Seal of Solomon
274
tov prsten, koga spominje Herodot u svom djelu, ali i Strabon i mnogi drugi
pisci. Bio je poznat i u keltskoj kulturi kao druidsko stopalo i kao takvog
spominje ga Gete u svom Faustu.36 Poto Solomonovo slovo, kao ornament,
nije bio ba tako rijedak ornament, sa sigurnou moemo zakljuiti da je
i ma Vukovac, o kojemu je rije u ovom sluaju, proistekao iz neke od
lokalnih zanatskih radionica, najvjerovatnije skadarske. Iako su majstori koji
su izraivali ova oruja pomenuti simbol prepoznavali kao jevrejski, njegova
upotreba nije imala nikakve veze s hebrejskom kulturom i nasljeem. Prema
istraivanju koje smo sproveli po srijedi je sluaj da se Davidova zvijezda
jako koristila u ukraavanju metalnih predmeta, posebno oruja. Zbog svog
oblika, dva ukrtena trougla. Solomonov peat, kao ornament, korien je, po-
nekad i na zahtjev naruioca, kao amulet. Njegova pojava na sjeivima mora
se tumaiti jedino kao amajlija, izraz jedne vrste sujevjerja majstora i vlasni-
ka tog oruja.37 Ponekad unutar Solomonovog peata moglo se nai ispisano
ime vlasnika ili majstora koji je sjeivo izradio. Ovaj simbol skoro iskljuivo
moemo sresti na sjeivima, (jataganima, sabljama, maevima) koji su nastali
na teritoriji Osmanskog Carstva. Zbog svog geometrijskog oblika odlino se
uklapao u ostale ornamente koji su koristili osmanski majstori oruari. Kao
takvog, Solomonov peat, srijeemo u svim poznatim oruarnicama Osman-
skog Carstva, Istanbulu, Bursi i Plovdivu.38 Jednako, koristio se kao ornament
i u radionicama Skadra, Prizerena, Sarajeva.
Ispovijest uesnika proricanja na ma

U nastavku prie o proricanju na ma, autor lanka Oliver, donosi
ispovijest ovjeka koji je bio jedan od uesnika ovog rituala. Voen znatie-
ljom Oliver je, kako sam pie, ponovo pitao prijatelja da mu poblie ispria o
ritualu proricanja. Ve sljedeeg dana, taj prijatelj, kome ne navodi ime, mu
je omoguio susret s jednim ovjekom koji je bio uesnik, najvjerovatnije
posljednjeg izvoenja proricanja na ma. Oliver to opisuje ovako:
Uosmo u jednu krmicu u Ivanbegovoj ulici, ali sobica puna seljaka,
zadimili duvanom, da unutra nita ne vidi. Moj prijatelj zovnu jednog od
seljaka po imenu. Izae ovjek, oko 5060 godina, srednjeg rasta, kotunjav,
lica opaljena, smeih ili vatrenijeh oiju, a brkova nevelikih; na prsima nema-
e damadana, no raspuena koulja otkrivae runjave prsi. Podizae struku
da se ogrne. Malo pognut, ivahan i okretan stari, takav mi se uini na prvi
36
Jevrejska Enciklopedija: Jozef Jakobs, M. Selingson, Solomonov Peat
37
Ovom prilikom zahvaljujem dr Dragani Kujovi iz Istorijskog instituta u Podgorici na
saoptenim informacijama, koje su mi je ukazale na znaaj Solomonovog slova kao amuleta.
38
Jatagan turski ma, preuzeto s: www.turkishculture.org
275
Vukota VUKOTI
pogled, a poslije mi je prijatelj zborio da je bio dobar. Iskoi ivo kao srnda,
to je svojstveno naijem ljudima, pa i ako su u godinama; hoe poto po to da
pokae svoju ivost.39
Kako je lanak objavljen u Knjievnom listu, vidimo da je autor elio
da lijepim opisom to vie priblii itaocima dogaaj o kojem pie. Zbog toga
se trudi da to vjernije predstavi likove koji se pojavljuju u njegovoj naraciji.
to se nas tie prema ovim opisima moemo zakljuiti poneto o samom Oli-
veru. Malo dalje u tekstu, sam autor kae da je prianju svjedoka prisustvovao
jo jedan ovjek koji je elio, kako se navodi, da uje ta hoe ovi lacmanin.
Iz toga, moemo izvui zakljuak da je Oliver bio negdje s crnogorskog pri-
morja. Po tome kako dalje tee pria, zakljuujemo da je njegov prijatelj po
inu kapetan, jer mu se oevidac tako obraa. Njegov in je bio presudan da
starac ne odbije da govori o svom iskustvu sa proricanjem, poto je njegov
prvi odgovor na pitanje o toj temi bio:
Ostavite se, ljudi tijeh besposlica, Boga vi, to je bilo odavno; nemojte
da se rugate sa starijem ljudima.40
Sastanak je ugovoren za to vee, kad su se dvojica svjedoka pojavila
kako bi ispriali svoj doivljaj u pratnji jo jednog ovjeka koji je doao iz ra-
doznalosti. Nakon poetnog ubjeivanja kapetana, gosti su poeli svoju priu.
Podstaknuti njegovim rijeima i hvalama, iz konteksta saznajemo da se i ovaj
razgovor vodio u istoj kafani u Ivanbegovoj ulici, jer autor kae da kad su se
ostali gosti razili, pristali su da ispriaju ono to znaju o proricanju na ma.
Razgovor je poeo ovako:
Bilo je to ba u poetku vlade knjaza Danila, pravo vi rei tek je bio
stupio na vladu. Nai su Crmniani, kao to vi je poznato, odili u Carigrad sva-
ke godine 'u tenik'. Iz svakoga kraja nae Crmnice bilo ih je, koji odu pa tamo
rabotaju po nekoliko godina. Obino se vraaju doma sa nekom zaradom, te
se u kui oporave, plate dugove i ostalo to je za vrijeme dok nijesu doma bili
potroeno. Boga mi se onda lijepih parica moglo zaraditi.41
Iz ovog uvoda vidimo da se radnja rituala odvija u prvim godinama vla-
de knjaza Danila, to e rei 18521853. godine. Kasnije, 1855. godine, knjaz
je izdao svoj Graanski zakonik koji je zabranjivao ovakve obiaje. Po pria-
nju svjedoka, ranije je ovaj obiaj bio esto praktikovan u stare zemane, ali
da je ovaj kojem su oni prisustvovali bio poslednji. To nas upuuje na dugu
tradiciju ovog obiaja u naem narodu koji je bio dio pravne prakse i nain
pronalaenja krivca za neki zloin, a izraz u stare zemane moe da upuuje
i na njegovo srednjovjekovno porijeklo. Takoe, svjedoenje da se tada moglo
39
40
Isto
41
Isto, str. 3
276
dobro zaraditi u Osmanskoj imperiji odnosi se na vrijeme prije Krimskog rata,

jer nakon njega Turska doivljava ekonomski krah i bankrotira.
U nastavku kazivanja, saznajemo da je konkretno mjesto odvijanja rad-
nje crmniko selo Gluhi Do. Svjedok govori kako su Gluhodoljani, vraajui
se s pealbe u Turskoj, kod nekog zlatara iz Grke kupili srebrni krst za crkvu
u svom selu. Za njega su dali 700 talijera, a bjee u njega 13 litara srebra.42
U crkvi je ovaj dragocjeni krst stajao dvije godine, ali na Savindan, oko podne,
po kazivanju svjedoka, krst je nestao iz crkve. Kako nijesu mogli nai krivca,
a smatrali su njegov nestanak kao svoju sramotu, seljani Gluhog Dola, odlue
se da izvedu ritual proricanja na ma. Za dan kad e odrati ritual prorica-
nja odabrali su Bijele poklade, u mladu neelju.43 Po prianju svjedoka, u
sklopu priprema za taj dogaaj, Gluhodoljani su poslali poklisara u Spi da
donese adekvatni ma za tu priliku. Izbor je pao na Vukovac jer se, kako
navode, iz njega ve proricalo. Svjedoci nam otkrivaju i vlasnika maa Pera
Milova Niklana. Kad je ma stigao, pristupilo se drugim pripremama pa je
tako za donoenje vode u kacu prije zore bio zaduen neki Marko urai.
Izabranu djecu su doveli kod crkve tog jutra radi proricanja. Pred Oliverom su
sada sjedjeli dvojica svjedoka koji su tada bili djeaci od 12 godina odreeni
za izvoenje rituala. Jedan od njih o tome kae sljedee:
U vee toga dana okupali su me, preko obiaja. Ja ne znavah to e to
biti, samo se sjeam, da mi zaprijetie da nita sjutra ne smijem zboriti dok
pred crkvu ne doem, i tu da inim ono to mi se naredi... Pravo vi rei bjeh se
prepao, ali ne smjeh od sramote to nikome kazati.44
Kad su se djeca namjestila pored kace i nagnula nad njom, tako da je
djevojica bila u sredini, ritual je mogao da pone. Stavili su im nalonje s
ikonama na glavu i popovi poee da itaju molitve. Djeca koja su gledala u
ma, tano u Solomonovo slovo, poee da imaju vizije. Oliverov svjedok to
opisuje ovako:
Zadubili se mi i netremice pazimo u ono svijetlo oko are na ma. Ne
potraja dugo, poe se voda u kaci polako kolutati; oko onoga mjesta e mi gle-
dasmo postepeno se orosi, iskoie neke male ivotinjice. Prvo ni se uini da
vidimo muhu; tek ti ona poe rasti otijecati; kad ono vrc, prometnu se u zvijere
kao: zec, kao lisica, dok iza njih nie malo dijete. Malo po malo od eteta se
naini ovjek. Na glavu mu bijela kapa od pustine. Kad viosmo onoga ojka,
42
Isto
43
Bijele poklade su narodni praznik pred poetak velikog uskrnjeg posta. Zovu se bijele
jer nakon njih je zabranjeno jesti mlijene proizvode ili bijeli mrs. Pored njih postoje jo
i mesne, kad je zabranjeno meso, petrovske, pred ljetnji post i boine, pred boini post.
Preuzeto sa www.pravoslavlje.net.
44
277
Vukota VUKOTI
lijepo vidimo crkvu i put oko nje kao u ogledalu. Onaj isti ovjek se obrete na
putu i poe k crkvi. Pogleda prvo na prozor od oltara, pa onda ajd, ajd pravo
na vrata, sve se obzire da ga ko ne gleda. Vidimo i e ga jedna ena pogleda.
Jovana Rupeva (danas od te kue nema nikoga). U rukama joj tikve; pola
bjee na vodu. Kad je opazio da ga vieti ne moe, metnu ruku u panjegu, uze
klju otvori vrata i uljeze u crkvu. Kad doe pred oltar prekrsti se (da mu Bog
pomoe!) otvori desne dveri i ue u oltar.
Odmah mae krst, sa Svete Trpeze, poe ga razvidavati i komad po
komad mee u torbicu, pa ovu u vreu koju je nosio. Pri razvidavanju, pade
mu jedna grana od krsta i to ne opazi. Kad mi ovo mi rekosmo, usmo lijepo,
e rekoe oni oko nas, da nam to ne vjeruju, (otili su poslije proricanja i nali
onu granu pod svetom trpezom). Obre se po oltaru i mai se rukom za kane-
la, no ih ne moga dovatit. a mu to pa se bije akama u glavu.
Na svetoj trpezi bjehu dva svijetnjaka bijela, ne bjehu od srebra, no od
neega drugog, Boga mi vi to ne umijem kazati. Uze ih i njih metnu u vreu.
Gleda jo po oltaru i vie jedan kola voska, uini mu se da je teak, i
nee ga uzeti. Zavee vreu, zaturi je na rame pa otole iz crkve. Zatvori za
sobom vrata, klju izvadi i opet ga ostavu u panjegu, e je i prije bio.
Da bi trag zametnuo, poe oko crkve i ne e pravo putem no preko ne-
kijeh kra. Snijega nemae toga puta. Mi smo ga pratili kako ide, onudijen, e
nema puta. Poivao je pod Malo Oko u polje, tu je izvadio malo leba iz torbice
da ije. Povadi neke klasove iz vree, koje je ja mnim isprosio, i ne e ih vie
nositi, no ih baci u vodu. Sve je do Dupila ia poljem crmnikijem i oraovski-
jem. Iz Dupila pasa preko Trnova pokraj jedne kruke na kojoj bjee glava45...
Teko je neto rei nakon ovakvog opisa. Nevjerovatno direktan, neopi-
sivo iskren, vjerovatno kako to samo narodna svijest moe, ovaj prikaz jedne
vizije dvanaestogodinjeg djeaka moe se mjeriti s djelima vrhunskih pisaca.
Iako je ovaj lanak nastao 1902. godine i svjedoi o dogaajima s distance
od oko pola vijeka, toliko je vjeran opis stvari da zaista nemamo pravo da
sumnjamo u vjerodostojnost izreenog. Oliverov svjedok je toliko siguran u
svoj iskaz, kao da mu se dogodio jue, a pored njega je bio i drugi oevidac
dogaaja koji je potvrdio ova kazivanja. Uz to svjedokova vizija se nastavlja
tako to su djeca vidjela poinioca u njegovoj kui, a zatim vode povorku Glu-
hodoljana putem koji im se priinio u viziji. Na alost, ovdje Oliver prekida
svoj tekst i mi nijesmo u mogunosti da saznamo da li su uhvatili poinioca i
kako je sve zavreno. Oigledno, Oliver se uplaio da pria svjedoka postaje
previe konkretna i zato prekida tekst kako ne bi odao ime poinitelja. To
45
Obiaj je bio da se posjeene neprijateljske glave dre na vidnom mjestu u imanju onoga
koji ih je posjekao, to sve dotle dok je vjetar isuenu ne obali.
278
nama moe samo posluiti kao pokazatelj da su njegove namjere samo da

tano prenese prianje ljudi koje je sluao, a da ne povrijedi bilo koga, ko bi se
moda prepoznao u cijeloj prii. Njegov motiv je astan i pokuava da vjerno
prenese i opie obiaj proricanja, pa zato u svakoj prilici izostavlja imena.
Zbog toga, nemamo danas imena ni svjedoka koji su mu sve ovo ispriali,
ni kapetana koji mu je pomogao da ih nae. U elji da sauva od zaborava
jedan narodni obiaj i sam se predstavio pseudonimom, svjestan delikatnosti
pripovijedanja o zloinu, a posebno jer se radi o krai iz crkve to je u narodu
posebno nailazilo na osudu. Kako bi izbjegao posljedice, po sebe, ali i druge
uesnike ove prie, prekinuo je svoje pripovijedanje bez razumljivog kraja.
Zakljuak

Pravni obiaji jednog naroda predstavljaju, prema strogim pravilima et-
noloke nauke, skup pravila drutvenog ponaanja koji djeluju kao samostalni
izvor prava pri regulisanju odnosa izmeu ljudi i zajednica. Zapravo, ini se
da pod tim moemo podvesti cjelokupno narodno poimanje pravde i onoga
to je pravo.46 Naalost, vidjeli smo da je ovoj tematici kod nas posveeno
vrlo malo panje. Istraivanja narodnih obiaja uglavnom su bila usmjerena
na svakodnevni ivot ljudi, vjerske obiaje, kultove, folklor, itd. U pogledu
izuavanja pravnih obiaja, ionako malobrojni istraivai, usredsreivali su se
na teme iz porodinog, nasljednog, vjerskog prava, zatim morala i moralnih
normi i kodeksa, pa tek na kraju dolazili su obiaji vezani za krivino pravo.
U svom radu ovi istraivai najvie su se oslanjali na pisane izvore koji su na
ovim prostorima nastajali od ranog srednjeg vijeka do XIX vijeka. Izuava-
li su se brojni zakonici srednjovjekovnih drava, statuti primorskih gradova,
povelje, darovnice i drugi diplomatiki izvori, jer je preovladalo miljenje
da je u njima zapisano i kodifikovano narodno pravo i obiaji. Meutim, u
toj hipotezi nali smo nekoliko nedostataka. Naime, svi ti dokumenti, iako
neosporno vani, za prouavanje nae dalje prolosti, samo se fragmentarno
oslanjaju na propise narodnog obiajnog prava. U njima preovladava segment
dravnog ureenja koji se oslanja na norme rimskog, vizantijsko-crkvenog,
kasnije i erijatskog prava. Pa ipak, i ti djelii narodnih obiaja su se, tokom
vjekova fermentisali s ovim nametnutim zakonima inei tako jednu specifi-
nu cjelinu koja je mogla da varira od regije do regije. Upravo zbog toga, ovim
radom htjeli smo da skrenemo panju na jedan aspekt narodne tradicije koji do
sada nije prouavan. Ritual proricanja na ma dio je jednog malo istraenog
46
Nikola F. Pavkovi, Pravni obiaj kod Junih Slovena, Zbornik Etnografskog muzeja u
Beogradu, 19012001, str. 350.
279
Vukota VUKOTI
korpusa obiaja. Njegova primjena i specifini uslovi u kojima se odravao i

za koje je bio namijenjen svrstavaju ga u jednu posebnu grupu pravnih tehnika
kojima se pribjegavalo kako bi se dolo do odreenog cilja u ovom sluaju
krivca. Prema raspoloivoj literaturi koju smo konsultovali piui ovaj rad,
uvidjeli smo da se ovoj vrsti naih obiaja poklanjala vrlo mala panja ili se o
njima nije govorilo uopte. Od ove vrste rituala, najpoznatiji i jedini o kojem
se opirno pisalo je obiaj vaenja mazije. Meutim, kako se o njemu pisalo
najvie s prezrenjem i sablanjivalo se nad njegovom varvarskom okrutno-
u i neukosti i zatucanosti naroda koji ga primjenjuje, itav korpus slinih
obiaja je odstranjen iz panje nauke i gurnut u ambise zaborava. S druge
strane, moramo istai i injenicu da o mnogim naim obiajima nijesu ostav-
ljeni odgovarajui pisani izvori koji bi usmjerili fokus istraivaa na njih. ak
i u zaletu romantiarske istoriografije i oduevljenja za sve to je nacionalno
i potie iz naroda, neki obiaji su ostali po strani jer se nijesu uklapali u ide-
alizovane slike o narodu i njegovom skladnom ivotu. Proricanje na ma
svakako je jedan od tih obiaja. Sam naziv upuuje na neto natprirodno i
mistino, neto u to moe da povjeruje samo neuki svijet. Kao to smo vidje-
li u izvornom lanku, i ljudi koji su uestvovali u tome su odbijali ili nerado
govorili o tome. Bio je potreban autoritet jednog kapetana kako bi se svjedoci
privoljeli da ispriaju ono to su doivjeli. Promjene koje je doivjelo crno-
gorsko drutvo krajem XIX vijeka, ulazak modernosti i modernih shvatanja
ostavilo je traga i na jednu tako konzervativnu i po mnogo emu jo uvijek pri-
mitivnu zajednicu kakvo je crnogorsko selo. Procesom stvaranja savremene
drave i uvoenjem graanskih zakona, jo od knjaza Danila, potisnut je itav
jedan nain ivota, sa svim svojim vjerovanjima i obiajima koji su nastajali i
razvijali se na crnogorskom tlu tokom vjekova.
Ritual o kom govorimo bio je utkan u nain ivota Crnogoraca od najra-
nijih vremena. Analizirajui sve segmente koji on nosi pokuali smo da pred-
stavimo tu kompleksnost poruka i simbola s kojima obiluje. Ukorijenjenost
u narodu koja se ogleda u izjavi svjedoka da se ranije izvodio esto, oito
ukazuje na drevnost ovog rituala. Izvodei odreene paralele sa srednjovje-
kovnim pravnim normama naih primorskih gradova i drugih evropskih na-
roda pokazali smo da njegovi korijeni vuku iz duboke prolosti seui moda
ak i do antikih vremena. Ostaje otvoreno pitanje, za dalje i sveobuhvatnije
analize, o porijeklu ovog obiaja i odnosu paganskog i hrianskog u njemu.
Snana simbolika kojom odie ritual proricanja na ma navela nas je da
posvetimo panju predmetima koji se u njemu upotrebljavaju, posebno mau.
To nas je odvelo u iroku priu o istorijatu hladnog oruja na ovim prostorima,
tipovima koji su bili zastupljeni na crnogorskom tlu tokom vjekova i njiho-
vom znaaju za narod i posebnom tretmanu koji su maevi uivali u narodnoj
280
tradiciji. Uporeujui brojne vrste sjeiva koji su dospijevali na ove prostore,

to iz domaih, to iz stranih oruarnica, doli smo do zakljuka da sa sigur-
nou moemo tvrditi da je ma Vukovac koji je upotrijebljen za izvoenje
ovog rituala islamske provenijencije. Ova injenica samo dodatno produbljuje
kompleksnost teme koju opisujemo i daje novu dimenziju prouavanju ovog
obiaja. Takoe, pokazuje veliku povezanost naeg primorja sa svim krajevi-
ma Mediterana i dobar glas koji su uivali oruari s ovih prostora u evropskim
okvirima. Oruja potekla iz radionica s ovog podneblja bila su poznata irom
Starog kontinenta. Ovdanji majstori, kako hrianski, tako i islamski, vladali
su tehnikama izrade i ukraavanja oruja dostojnu svih velikih centara proi-
zvodnje sjeiva od Bliskog istoka do Zapadne Evrope.
Posebnu panju posvetili smo Solomonovom peatu kao simbolu koji
je vaan segment proricanja. Izuzetna sloenost koja se krije iza ove proste
geometrijske figure plijeni panju istraivaa. Nastao kao peat drevnog cara
Solomona uao je u legendu kao jedan od udotvornih predmeta koji svoju
maginu snagu crpi iz imena Boijeg koje je na njemu bilo ispisano. Kao
takav uao je u mistini simbol u magijskim obredima u sve tri Avramove re-
ligije. U naem narodu rairen je preko islamske tradicije koja se dosta njime
sluila kao simbolom koji svojim geometrijskim oblikom oznaava kombina-
ciju snage i ljepote i izraava proimanje zemaljskog i nebeskog.47
Proricanje na ma je relikt jednog prolog vremena, koje je sa sobom
nosilo svoja specifina vjerovanja i podvrgavalo se sopstvenom svjetonazori-
ma. U tom smislu ono je nosilo i svoj osjeaj za pravdu, a vidimo da je imalo
svoje tehnike kako da doe nje. U njemu se nije bjealo ni od obraanja viim
silama ni od mistinih vizija. Prouavanje rijetkih izvora i zapisa koji su do
danas ostali, a koji govore o pravnim obiajima naeg naroda, donosi nam
specifian pogled na jedno vrijeme i nain ivota velikog broja generacija sta-
novnitva na ovom prostoru. Bavljenjem i opisivanjem obiaja vezanih za bilo
koji oblik narodnog vjerovanja trudimo se razumjeti to vrijeme i ljude koji su
u njemu ivjeli, a isto tako obogatiti svoje znanje i proiriti svoje vidike. Bilo
bi nam veliko zadovoljstvo ako bismo u tom naumu sa ovim radom u tome i
uspjeli.

47
Goran Bubanja, Jatagani u Crnoj Gori, preuzeto sa sajta www,montenegrina.net
281
Vukota VUKOTI
Citirana literatura
Biblija, preveo dr Lujo Bakoti, Dobra vest, Novi Sad, 1988.

Bogdanovi, Branko: Hladno oruje Srbije, Crne Gore i Jugoslavije, Vojni
muzej, Beograd, 1997.
Chevalier, J. & Gheerbrant, A.: Rjenik Simbola, Nakladni zavod MH,
Zagreb, 1983.
Jevrejska Enciklopedija: Jozef Jakobs, M. Selingson, Solomonov Peat
Oliver, Proricanje na ma, Knjievni list, sveska 1, januar februar 1902,
Cetinje.
Kulii & Petrovi & Panteli, Srpski mitoloki renik, Nolit, Beograd,
1970.
Karaman, Ljubo: Pregled umjetnosti u Dalmaciji, Matica Hrvatska,
Zagreb, 1952, str. 78
Barada, M.: Hrvatski vlasteoski feudalizam, Zagreb, 1952.
Jovievi, Milan: Jatagani u Muzeju kralja Nikole, Glasnik Narodnog
muzeja Crne Gore, sveska IV, Cetinje, 2008,
Pavkovi, Nikola F.: Pravni obiaj kod Junih Slovena, Zbornik Etno-
grafskog muzeja u Beogradu, 1901-2001, str. 350
Radojevi, Radoje: Crnogorske legende, Stvaranje, asopis za knjiev-
nost i kulturu, sveska 7-8, Titograd, 1971.
Stojanovi, Trajan: Balkanski svjetovi, prva i posljednja Evropa, Nju Jork,
1994. godine.
Bogii, Valtazar: Pravni obiaji u Crnoj Gori, Hercegovini i Albaniji, pri-
redio Tomica Nikevi, CANU, Podgorica, 1994.
Internet sajtovi/linkovi
Collaborative International Dictionary of English, Dictionary.net

Understanding the Differences between the Star of David and the Seal of
Solomon
www.hrcak-srce.hr
www.knightsedge.com
www.montenegrina.net
www.pravoslavlje.net
www.swordhistory.info
www.turkishculture.org
282
Vukota VUKOTI
SWORD FORETELLING: A FORGOTTEN

MONTENEGRIN CUSTOM
The present paper discusses a forgotten Montenegrin custom: sword

foretelling. The custom belongs to a corpus of legal traditions, used to deter-
mine a culprit for a crime when the people' court was unable to find witnesses
of identify the culprit in other ways. The author explains the custom and its
symbolic nature, as well as its presence in the folk tradition in Montenegro.
Special emphasis is placed on the types of swords existing in Montenegro and
the symbolism of the Solomon' seal.
Key words: sword, foretelling, Solomon's seal, legal customs
283
GRAA
UDK 94(497.16Boka Kotorska)18

Preliminarno saoptenje
Bojan MITROVI (Trst)
Univerzitet u Trstu
bojanmitrovic555@gmail.com
TOMAZEO, IROVI I BOKELJSKI/KRIVOIJSKI

USTANAK 18691870.
(Uz tri nepoznata irovieva pisma)
U ovom lanku se razmatra dosad neobjavljena prepiska iz-

meu pisca i kapetana Andrije irovia i italijanskoga politiara
i pisca Nikole Tomazea. Prepiska donosi nova saznanja o iro-
vievoj politikoj i kulturnoj orijentaciji, o opsegu komunikacija
koje je Tomazeo odravao du itave jadranske obale, kao i o po-
litikim dogaajima u Boki Kotorskoj u tome periodu.
Kljune rijei: Boka Kotorska, Nikola Tomazeo, Andrija irovi,
Stefan Mitrov Ljubia, Krivoijski/Bokeljski Ustanak.
Nikola Tomazeo (Niccol Tommaseo, ibenik 1802. Firenca 1874)

bio jejedan od najistaknutijih romantiara s obe obale Jadranskog mora, novi-
nar, pisac, lingvista i politiki aktivista, ije nam ideje, danas, mogu delovati
ak kontradiktorno ali se, samim tim, moraju ispitivati u kontekstu njegovog
vremena i kategorija koje tom vremenu pripadaju. Tomazeo je, do kraja svog
ivota ostao verni katolik, i u prvom ovde objavljenom pismu Andreja iro-
via, isti mu se zahvaljuje na primljenom primerku knjige ovek i majmun
(LUomo e la scimmia, 1869) u kojoj Tomazeo, sa osnova katolike teologi-
je,estoko polemie sa, tada novom, Darvinovom teorijom evolucije. U isto
vreme, meutim, Tomazeo je bio i estoki protivnik sekularne vlasti rimskog
pape, i tom je problemu, jo 1851, prosvetio brouru Rim i svet (Rome et le
monde). Potpuno u duhu romantizma, Tomazeo se jo od mladih dana okrenuo
religiji kao kontrapunktu u odnosu na principe francuskog prosvetiteljstva,
revolucije i racionalizma. Sa druge strane, opet u duhu romantiarskih pogle-
da na svet, nije odustao od liberalnih naela i, pre svega, od ideje stvaranja
nacionalne drave.Unutar istorije italijanskog nacionalnog preporoda (Risor-
gimento), moe se rei da Tomazeo predstavlja neku vrstu simbola Revolucije
1848. godine.
287
Bojan MITROVI
Tomazeo je zavrio prava u Padovi 1822. ali se ovom strukom zapravo

nikada nije bavio. iveo je pre svega od pisanja i objavljivanja svojih dela,
najveim delom u Italiji. Posle studija ivi izmedju Padove, Milana i Firence.
Kako je zbog podrke grkim ustanicima privukao panju policijskih vlasti,
seli se u Pariz 1830, pa odatlena Korziku i, najzad, u Veneciju. U ovom dugom
tumaranju, sele se i Tomazeova interesovanja: od novinara, Tomazeo postaje
lingvista objavljujui Novi renik sinonima italijanskog jezika (Nuovo Dizi-
onario de' Sinonimi della lingua italiana, 1830) koji ga izbacuje u prvi plan
italijanskog kulturnog ivota tog vremena. Posle toga se bavi poezijom i pripo-
vedanjem, dok nastavlja i nacionalno-propagandni rad, pogotovo iz Francuske.
Poetkom 40-ih vraa se u Veneciju gde objavljuje jo jedan ciklus znaaj-
nih radova, meu kojima su sigurno njegov najuspeliji roman Vera i lepota
(Fede e bellezza, 1840), i dva dela u kojima pokazuje svoje simpatije Junim
Slovenima Narodne pesme toskanske, korzikanske, ilirske, grke (Canti po-
polari toscani, corsi, illirici e greci, 184142)i Iskrice (Scintille, 1842).
Meutim, u Veneciji je opet privukao panju austrijske policije i ovog
puta, krajem decembra 1847, biva uhapen i zatvoren. Osloboen je tek tokom
ustanka 1848. kada postaje jedan od kljunih politiara revolucionarne Repu-
blike Svetog Marka, da bi, po slomu revolucije, izbegao na Krf, pa se potom,
nakon nekoliko godina izgnanstva, preselio u Torino (1854) i najzad u Firencu
(1859), gde ostaje do smrti. U toskanskoj prestonici, u Narodnoj biblioteci (Bi-
bilioteca Nazionale Centrale) sauvana je Tomazeova zaostavtina, pa i ovde
priloena pisma Andrije irovia, pod oznakom Carteggi Tomm. 130132.
Iako veliki zagovornik italijanskog ujedinjenja, Tomazeo je bio izriiti
protivnik centralistikog ureenja zemlje koje je prevagnulo pod vostvom
Pijemonta. U ovom smislu ostao je ostao vrlo dosledan, odbijajui ak i da
postane senator novoosnovane Kraljevine Italije (1861). Ostavi van glavnih
politikih tokova, nastavio je da pie i objavljuje.
Osim sredine iz koje je potekao, Slovenima su Tomazea vukli i njegovi
filozofskistavovi. Srpski ustanci protiv Turaka, kojima je Tomazeo savreme-
nik, ubeuju ga da postoji i jedan drugi model revolucije koji je, kao hri-
anski, suprotan francuskom materijalistikom revolucionarnom modelu.
Zaostalost Slovena, ak i njegovog rodnog kraja, privlai ga, kao romantiara,
zato to u njima vidi podmladak civilizacije.1 U rodnoj Dalmaciji, sa kojom
nastavlja da odrava kontakte, Tomazeo eli da vidi raanje italijansko-slo-
1
Grazia Melli, Identit nazionale e appartenenza religiosa nei Canti popolari toscani, corsi,
illirici e greci di Tommaseo u Francesco Bruni (ur.), Niccol Tommaseo: Popolo e nazio-
ni. Italiani, corsi, greci, illirici. Atti del Convegno internazionale di Studi nel bicentenario
della nascita di Niccol Tommaseo. Venezia 2325 gennaio 2003, (Roma-Padova: Editrice
Antenore, 2006), 273274.
288
Tomazeo, irovi i Bokeljski/Krivoijski ustanak 18691870.
venske dalmatinske nacije, koja bi bila spona izmeu Italije i Balkana, odno-
sno Italije i junoslovenskih krajeva. Ove idejeiznesene su u delu na koje se
irovi implicitno pozivana poetku drugog pisma, to jest u knjiici Dalma-
tincima (Ai Dalmati, 1861). Potrebno je, meutim, povui paralelu izmeu
Tomazeovog vienja Italije i njegovog vienja Balkana. Za Tomazea, Italija je
trebalo da bude proizvod personalne unije postojeih italijanskih drava pod
dinastijom Savoja, odnosno da bude organizovana kao federativna monarhija.
Vrlo je verovatno da je on slino ureenje video i kao budunost Zapadnog
Balkana, sa posebnim dravama, kao to su Hrvatska, Dalmacija, Bosna, Crna
Gora i Srbija pod nekom zajednikom dinastijom ili sa federalnim dravnim
ureenjem. U tom smislu, drugo pismo, u kome ga irovi izvetava o ustanku
u Boki, verovatno mu je bilo od posebnog znaaja.
O Andriji iroviu imamo mnogo manje podataka. Roen 1836. u Pe-
rastu, u Boki Kotorskoj, irovi se seli u Trst u drugoj polovini XIX veka.
Njegova karijera je dosta tipina za uspene pomorce u Trstu toga doba.2 S
poetka radi na brodovima drugih vlasnika, pre svega Grka, da bi, kad je ste-
kao malo novca, poeo samostalno da radi kao zastupnik,i onda, na vrhuncu
uspeha, otvorio svoju radnju, sa ortakomDamjanoviem, u ulici Lazzaretto
Vecchio. Od 1881. je i ovlaeni sudski tuma za srpsko-hrvatski jezik, a u
jednom trenutku postao je i dopisni lan Francuske astronomske akademije.
Za ivota je objavi dve knjige: romanNapaena Srbija(I martiri della Serbia,
Trst, 1878) i Hrianstvo i nauka (Cristianesimo e scienza). Dok je roman o
srpskom ustanku doiveo ponovno izdanje i prevod u Beogradu 2000. godine,
o ovom drugom spisu, za sada, jo ne znamo nita. Ako uzmemo u obzir na-
slov tog dela, kao i zahvalnicu koju, uprvom pismu, irovi upuuje Tomazeu
za polemiko delo protiv darvinizma, moemo pretpostaviti da je i irovievo
delo zapravo neki pamflet protiv teorije evolucije. U ematizmugrada Trsta
(Guida schematica della citt di Trieste) Andrija irovi se prvi put pominje
1875. godine kao komercijalni agent (agente commerciale).3 Sigurno je da bi
detaljnije istraivanje lista Osservatore Triestino, u kome su objavljivani svi
odlasci i dolasci brodova u Trst, kao i imena kapetana, moglo dati precizniji
datum irovievog dolaska u ovaj severnojadranski grad4, ali budui da je
2
Marco Dogo, Profitto e devozione. La comunit serbo-illirica di Trieste 17481908 (Trie-
ste: Lint edizioni, 2000).
3
Marija Mitrovi, Andrea Sirovich u Marija Mitrovi (ur.), Cultura serba a Trieste, (Lec-
ce: Argo, 2009), 264265.
4
Za ovu ideju mogu da zahvalim Eriki Mecoli (Erica Mezzoli) koja je napravila banku po-
dataka svih brodova, kapetana i prevezene robe, koji su iz Trsta putovali za Crno More od
1875 do 1914. Medju ovim kapetanima nema naeg irovia, odnosno, neki kapetan Siro-
vich se pominje 11 puta izmedju 1889 i 1905 ali je Andrija u ovom periodu ve prestao da
plovi, tako da se moda radi onjeghovom sinu ili nekom daljem rodu.
289
Bojan MITROVI
prvo ovde priloeno pismo, iz 1869, pisano, kao i sva ostala, iz Trsta, moemo
pretpostaviti da se irovi ve tada tu bio naselio.
Andrija irovi umire 1903. godine u Trstu aIn memoriam koji je tom
prilikom objavljen u lokalnom listuIl Piccolo, predstavlja polazite za sva
istraivanja o ovoj linosti. Oenio je Leonidu Marijuentilini (Leonida Ma-
ria Gentilini), iz kapetanske porodice, sa kojim je imao dvoje dece, ora i
Sofiju, dok je u Boki ostavio dve sestre, Anu i Katarinu. Po veroispovesti je
bio katolik. Jo jedan, za nas zanimljiv podatak,jeste da jeirovibio ovek
izrazitih liberalnih ubeenja.5 Svi ovi podaci, kao i potovanje koje irovi
pokazuje prema Tomazeu, navode nas na pretpostavku da je Andrija irovi
bio Tomazeov sledbenik, ili bar pristalica, to za Boku Kotorsku, u to vreme,
nije bilo uobiajeno.
Naime, od sredine XIX veka, politika borba u Habzburkoj Dalmaciji,
iji je Boka Kotorska bila tada sastavni deo, vodila se izmedju dve opcije,
narodnjaka i autonomaa, od kojih su prvi, uglavnom Srbi i Hrvati, eleli
da slovensku brojanu nadmonost u Dalmaciji pretvore u politiku i da, pre
svega u sluaju Hrvata, sjedine Dalmaciju sa Hrvatskom i Slavonijom. Au-
tonomai su, najee, bili ljudi italijanske kulture, koji su, kao to ime kae,
eleli da Dalmacija ostane zasebno kraljevstvo unutar Habzburke monarhije.
Unutar obe struje, pogotovo pre zvaninog konstituisanja ovih partija 1860,
moemo, meutim, nai irok dijapazon razliitih identitetskih opcija. Medju
narodnjacima, osim Srba i Hrvata, nailazimo na one koji se deklariu kao
Dalmatinci, Bokelji, Sloveni, Iliri ili ak Jugosloveni; dok je meu autono-
maima opcija italijanske iredente najee manje zastupljena od onih koji
vide Dalmaciju kao svoju otadbinu ili, ak, kao posebnu naciju, sazdanu od
slovenskih i italijanskih elemenata. ak i jezike razlike pre 1860. nisu toliko
bitne. Istina, za vreme vlasti Venecijanske republike, kao i u toku Napoleono-
vog perioda, slovensko-italijanski bilingvizam je bio stvarnost u administraci-
ji i u kolstvu, a taj je bilingvizam Austrija ukinula u korist italijanskog. Ipak,
ak i u ovom periodu, ko se eleo kolovati na najviem, univerzitetskom
nivou, iao je na studije u Padovu i koristio, bez problema, italijanski. Tako je
i prvi narodnjaki dnevni list Il Nazionale (1862) izlazio na italijanskom, sa
samo jednim dodatkom na srpsko-hrvatskom.6
Razlike izmeu dve partije bile su, verovatno, najvie socijalne prirode.
Veliki gradovi, kao Zadar i Split, vrsto su u rukama autonomaa, Split sve
do 1870, a Zadar do 1881. Manja mesta, kao i nia i srednja buroazija, listom
se priklanjaju narodnjacima: inovnici, uitelji, svetenici, sitni trgovci i,
5
Il Piccolo, 27. septembra 1903.
6
Egidio Iveti, La patria del Tommaseo. La Dalmazia tra il 1815 e il 1860 u F. Bruni, 2006,
595623.
290
pre svega, pomorci. Razlika je, takoe geografska: dok Split i Zadar bivaju
centri autonomaa, Boka Kotorska i bive teritorije Dubrovake republike
su listom za narodnjake. I dok narodnjaki uspeh, pre svega u Dubrovni-
ku, moemo objasniti i posrednim uticajem ideja Matije Bana, mnogo je izve-
snije od toga da je posredni ali siguran i najvei idejni uticaj na autonomae
imao Nikola Tomazeo. Da li je dakle, Andrija irovi, bokeljski kapetan u
Trstu, mogao biti autonoma? Ovde priloena pisma sigurno nee dati defi-
nitivni odgovor, ali upuuju na dalja istraivanja na ovu temu.
Konano, ta nam ova pisma kau novog o Krivoijskom, odnosno,
Bokeljskom ustanku?
Prva puka je pukla 7. oktobra 1869. u Ledenicama (Krivoije) i bila je
znak pobune koju je ubrzo prihvatila cela Boka, protiv austrijskog uvoenja
regrutacije kojom su naruene tradicionalne povlastice ovog kraja. Ekspedi-
cija generala Vagnera sa 26.000 vojnika dobila je zadatak da ugui pobunu.
Meutim, carska vojska pokazala se ne samo nesposobnomda zadatak izvri-
negosu njeno delovanje karakterisale svireposti u onim delovima Boke gde je
uspela da uspostavi kontrolu. U drugom pismu, irovi daje opirne prime-
re crnogorskog junatva koji su na bojnom polju uspeli da razbiju austrijsku
peadijsku formaciju (kvadrant, kare) i da osvoje utvrenja tako to su od
telegrafskih stubova gradili merdevine. Ovi detalji su, uglavnom, ve poznati
istoriografiji. Ono to, meutim, treba rei jeste da ovaj ustanak nije odneo
pobede samo na bojnom polju. Vesti o zverstvima komandanta Vagnera su
uskoro doprla do Bea i do cele Evrope i javno mnjenje u samoj Austriji je
poelo da se okree prema ustanicima. Poetkom 1870. Vagner je smenjen i
na njegov poloaj je stigao general Gavrilo Rodi koji je odmah uao u prego-
vore sa ustanicima i 11. januara, konano, sa njima zakljuio Knezlazaki mir,
koji je ukljuivao delimino obnavljanje privilegija i amnestiju za ustanike. 7
irovi, dakle, obavetava Tomazea, a sada i nas, o ovim dogaajima,
poto je ustanak zavren, a njegovo pismo je datirano 29. januara 1870. Kae
da je 15. januara, il Podest di Budua, Signor Liubissa, krenuo za Be sa do-
kumentima o ustanku. Radi se, gotovo sigurno, o Stjepanu Mitrovu Ljubii,
koji je tada ve bio izabran u beki parlament i iji je govor, neka tri mese-
ca kasnije, 25. marta 1870. oznaio zavretak pretresa parlametarne debate o
Bokeljskom ustanku, ime su Bokelji i moralno i pravno osloboeni svake
odgovornosti.
irovievo drugo pismo treba staviti u ovaj kontekst. Ono je upueno
jednoj uvenoj evropskoj javnoj linosti, Nikoli Tomazeu, u trenutku kada je
7
Kosta Milutinovi Srbi u Dalmaciji u Slavko Gavrilovi (ur.) Istorija srpskog naroda
(Beograd: SKZ, 2000), 302304.
291
Bojan MITROVI
mir ve bio zakljuen ali, moda, jo uvek nesiguran. Otkriva nam jednu jo
nenapisanu stranicu istorije Bokeljskog ustanka koje se odnosi na pobede koje
su izvojevane perom, a ne pukom. Kojim kanalima su Bokelji izvetavali
austrijsku, italijansku, pa i evropsku javnost u trenutku kada im je podrka
javnog mnjenja bila vie nego potrebna i dok je austrijska zvanina tampa
irila samo propagandu iz Vagnerovog taba? Koji su kapetani dojavljivali
vesti iroviu, i kako su se vesti irile Jadranskim morem a moda i po kopnu?
Koje su druge vane linosti Evrope Bokelji tada kontaktrirali i kako? Koji su
evropski listovi i novinari pisali o ustanku i kako su dolazili do informacija?
To su sve pitanja koja nalau neku drugu ali ve mnogo opseniju studiju za
koju se ovde priloena pisma mogu uzeti samo kao poetno slovo.
Pismo I
Nikoli Tomazeu,
Najbolji ovee i Hrianine! Ljubazno prihvati, za Tvoj spis ovek i maj-
mun, blagoslov i zahvalnost, jednog zastupnika oseanja mnoge moje brae
u narodu, koji ponosno gledamo to smo drugaiji od majmuna i koji u nama
oseamo ar svevinje lue, ija svetlost napaja nau nadu, tei nas u bedi i
osvetljava nam put kroz tamu ivota. Hvalimo Boga to te je nadahnuo ova-
kvim razmiljanjima, koja nam donose utehe mnoge i ulivaju nam ljubav i
potovanje prema Tebi kao i prema naem Ocu,
Da Ti je blagoslovena starost,
Pozdrav,
U Trstu, 12 jula 1869
Andrija irovi
A Nicol Tommaseo
Uomo e Cristiano sommo! accogli cortese pel Tuo scritto LUomo e la
scimmia una benedizione e un ringraziamento, da uno spositore dei senti-
menti di molti miei fratelli del popolo, che ammiriamo orgogliosi desser altro
che scimmie che sentiamo in noi una favilla del gran lume supremo, la cui luce
nutre le nostre speranze, ci consola nelle miserie e ci guida nel bujo della vita.
Noi ringraziamo Dio daverti inspirato quel ragionamento, che ci arrec con-
solazione molta e ci rese amanti rispettosi di Te come di nostro Padre.
Sia benedetta la Tua vecchiezza
Salute
Trieste li 12 Luglio 1869
Andrea Sirovich
292
Pismo II
Gospodine,
Vae je srce toliko veliko i previe poznajete srca ljudi da bih morao da pravim
apologije pre no to vam se obratim. Nije sujeta ta koja me navodi da piem,
ve ljubav prema Domovini i potovanje prema Vama. Vi ste Dalmatinac i Dal-
maciji ste na ast, a meni je ast to sam Damatinac: iz Perasta sam, iz Boke, i
nadam se da e to opravdati moju hrabrost, dok se nadam da e Vam moje rei
dati utehe. Verovatno ste, od Vaih iz Dalmacije, ve informisani o tome da
okrutni postupci, o kojima se toliko prialo, i za koje se tvrdilo da su Bokelji
poinili u poslednjim bitkama, nisu ni malo istiniti, na sramotu bezobzirnog
novinarstva koje ih je tako dobro spakovalo. A ako Vas nisu obavestili, ili ako
Vas jo koja sumnja mui, sveta je dunost svakog domoljuba razjasniti je.
[Str.2]
Znajte Gospodine da je Podest Budve, Gospodin Ljubia poao za Be 15.
ovog meseca, sa dokumentima koji i formalno demantuju one ozloglaene
klevete, i te dokumente su potpisali vojni lekari i vii austrijski oficiri koji su
se nalazili u Boki, a bie objavljeni po povratku tog gospodina iz Bea.
Ja u vam rei koji je razlog da su nastale te sramne glasine: zbog nevienog
ojstva ono malo nae prezrene brae; koji su se zakleli, nasuprot austrijskim
pukovnicima, da se nee predati do poslednjeg daha; a zatim su uinili mnogo
vie od toga; to jest: njih petnaest ili dvadeset seljaka su prepreili put pede-
setorici vojnika i pretili ovima da se vrate nazad; i kako ih ovi nisu hteli na
to prisiliti bez obzira na puke sa punjenjem odostrag, dok su bokeljske bile
na kremen; napadali su utvrenja sa merdevina koje su u tenutku napravili od
telegrafskih stubova; odbili su odred od dvesta vojnika, njih etrdesetsedmo-
rica, i pobili im sve oficire tako da je, na kraju, naglo povlaenje komandovao
jedan vodnik (u ovom okraju, jedan napuljski oficir, iz ba dobrostojee po-
rodice, smrtno ranjen, slomi oajniki svoj ma, i brzo potom izdahnu).
[Str.3]
Koji su sa par stotina ljudi odbili nekoliko hiljada vojnika opremljenih svim
najubitanijim to je moderni progres smislio; razbili su kare, to retko i konji-
ci polazi za rukom (istina je da su Bokelji imali terensku prednost u vie okr-
aja ali, taj kare, kako suga mogli razbiti, i zato su ga onda uopte formirali?
A rane jadnih, prestraenih vojnika koji su ostali u ivotu, kao i one strane
mrtvih, zar ne kazuju ve dovoljno reito kako se bila bitka? Zar nisu to alo-
sno reiti tragovi stranog hladnog oruja i isto dalmatinske ruke?) Koji su
pobedili dvanaest hiljada vojnika, njih samo dve hiljade i sedamsto, odnevi
293
Bojan MITROVI
im zalihe i 40-50 komada marve, prtljag i trezor glavnog taba i malo je falilo
da sam glavni tab padne u ruke onih koje su eleli pregaziti, zgnjeiti, unititi
sa prezirnom oholou; Koji su odbili novac kad su vraali vojnicima leeve
njihovih oficira; koji su odbijali, kaem vam, dok su bili moreni glau; koji su
pokazali, na kraju, da to se vie bore to su vie spremni da nastave, pokazali
da je duh onih koji se bore u brdima za svoja prava jak, uzvien i nepobediv
kao i planina sama.
[Str.4]
Ako je koje zverstvo poinjeno, to je bilo iz ratnike osvete prema zverskim,
kukavikim napadima. Da li se oekuje da e neobrazovanost u kojem nas
planski ostavljaju uiniti od nas svih neke nove Svete Stefane?
To je bio razlog, Gospodine, to su se odreili kukavni jezici, i ko nas nemo-
gae poniziti gvoem, pokua nas ubiti reju. Sada, hvala mudrim savetima,
imamo mir, vlada nam nadoknauje tete, ostavlja nam stare privilegije, to-
jest izuzimanje od regrutacije, ostaje nam naa manje stara beda i naa ast
neukaljana. Odlaze ona nemarna i zla bia koja su verovala da je dovoljno
biti guverner da bi se vladalo jednim okrugom, da je dovoljno praviti balove,
udvarati se damama i prezirati siromane. Ah! Gospodine, rei koje ste Vi
napisali u odbranu Slovena, protiv onih koji su nas smatrali kukavnim sojem,
danas poprimaju jevaneoski autoritet. Runo smo ih prepisivali i sa zemlja-
cima itali i prepriavali i blagoslovili onog ko ih je napisao. Mi malo itamo
zato to nas hleb kota mnogo znoja, ali moda ba zato danas vie oseamo.
Uz iskrenu ljubav i sa dubokim potovanjem u ime mnogih sunarodnjaka
Pozdravljam Vas,
Trst, 29.januara 1870.
Andrija irovi
Signore,
Ella ha troppo cuore e troppo conosce quelli degli uomini perch io abbisogni
di fare apologie prima di esprimermi. Non vanit che mi muove a scriverle
amore per la mia Patria e venerazione per Lei. Ella Dalmato e onora la Dal-
mazia, io desser Dalmato mi onoro/: sono da Perasto nelle Bocche/ ci spero
scuser il mio ardire e mi lusingo che le mie parole Le daranno consolazione.
Gi dagli amici Suoi di Dalmazia Ella sar informato che gli atti di crudel-
t tanto declamati, che si voleva i Bocchesi avessero commessi nelle ultime
battaglie, non sono per nulla veri, ad onta dello sfacciato giornalismo che ha
saputo cos bene circostanziarli. Se per Ella non fosse informato, o se avesse
ancora qualche dubbio che La tormentasse sacro dovere di ogni patriotta
di chiarirla.
294
[Pagina 2]
Sappia Signore che il Podest di Budua Signor Ljubissa partito per Vienna
il 15 di questo con documenti che formalmente smentivano quelle infami ca-
lunnie, questi documenti erano firmati da medici militari e da ufficiali supe-
riori austriaci che trovavansi alle Bocche, e saranno pubblicati quando quel
signore ritorner da Vienna.
Le dir io che cosa fu causa di quelle voci vergognose: e fu il valore favo-
loso di que pochi nostri fratelli disprezzati; lo stringersi la mano a giurare,
in faccia a colonelli austriaci di non cadere fin che duri la vita; e il fare poi
molto pi che non si detto; come sarebbe: sbarrare la strada, in quindici o
venti villici, ad una cinquantina di soldati e intimar loro di ritornare sui lor
passi; e poich non vollero forzarseli malgrado i fucili a retrocarica, mentre
i Bocchesi li avevano na creme8; assaltare quindi fortezze con scale costruite
l per l di pali di telegrafo: respingere una compagnia di duecento soldati, in
quaranta sette, ucider loro tutti i capi, che per ultimo la precipitosa ritirata
fu diretta da un sergente/: in questo scontro, un ufficiale napolitano di cospi-
cuissima famiglia della ex, ferito mortalmente, ruppe disperando la spada e
dopo poco mor)
[Pagina 3]
respingere in poche centinaja duomini qualche migliajo di soldati armati di
quanto di micidiale invent il moderno progresso: sbarragliare un carr, cosa
che di rado riesce alla cavalleria/: vero che i Bocchesi ebbero il vantaggio
della formazione in pi scontri, ma, il carr, come si potuto disfare, o per-
ch mai formarlo? e le ferite dei poveri, degli atterriti soldati che rimasero
vivi, come quelle orrende dei morti, non dicono elleno troppo bene come si
combattuto? non sono quelle, traccie mestamente eloquenti di terribile arma
bianca e di braccio esclusivamente dalmato:) sconfiggere dodici mila soldati
in due mila settecento, portan loro via le vettovaglie e 40-50 bestie da soma,
i bagagli e la cassa dello stato maggiore, e ci manc un pelo che lo stato ma-
ggiore stesso non cadesse nelle mani di coloro che si era voluto calpestare,
schiacciare, distruggere con riluttante tracotanza: rifiutare il denaro offerto
quando ai militari si rendevano i cadaveri dei loro capi, rifiutare dico, quando
si aveva fame; mostrare infine che pi si combatteva e pi si sarebbe com-
battuto , mostrare che lanimo di coloro che si battevano fra quiei monti pei
loro diritti era forte, era alto e irremovibile come le montagne stesse.
8
Ovako stoji u originalu, podvueno. esto, u ovom periodu, unutar tekstova su se podvlaile
rei na slian nain kao to mi danas koristimo kurziv, t.j. da bi se oznaila re stranog
porekla. Naa pretpostavka je da se ovde radi o italijanskoj transliteraciji rei na kremen,
to bi imalo logikog smisla unutar teksta.
295
Bojan MITROVI
[Pagina 4]
Se qualche atto inumano fosse stato commesso, ci sarebbe in vendetta
guerriera di azione inumana codardamente fattaci. E che si pretende dunque,
che lignoranza in cui studiosamente ci si lascia ne renda tanti Santi Stefani?
Questo, o Signore, e non altro sciolse le lingue dei vili, e chi non si pot umi-
liare col ferro si volle uccider colla parola. Ora merc i savii consigli si ha
la pace, il governo risarcisce i danni, ci lascia i nostri antichi privilegi, cio
lesenzione della leva, ci resta la nostra meno antica miseria e lonor nostro
incontaminato. Si allontanano quegli esseri inetti e maligni che credevamo
per governare una provincia bastare lesserne governatore, dar balli, corteg-
giare dame e sprezzare il povero. Ah ! Signore, quelle parole che Ella scrisse
in difesa degli Slavi contro chi ci voleva di vile arrendevolezza, acquistano
adesso autorit evangelica. Ne facemmo delle copie a mano e i compatriotti
le leggevamo le riproducevamo e benedicevamo chi le scrisse. Noi leggiamo
poco perch il pane ci costa sudore, ma forse appunto per questo (oggi) sen-
tiamo di pi. Con amore sincerissimo e con profonda venerazione in nome di
molti compatrioti La saluto
Trieste li 29 Gennaio 1870
Andrea Sirovich
Pismo III
Gospoice,
Kad bi suze jedne uboge porodice, koja je u besmrtnim stranicama vaeg oca
esto nalazila utehu i pouku, mogle ublaiti va ogromni bol, ah! koliko bi
vam bilo lake.
Ali kogod osea ovu stranu katastrofu, neka potrai mir u reima Njegovim,
i nek se seti da:
Belle d'ala ancor pi forte,

Portan seco, e ovunque il cielo
Trovan , l' anime che Morte
Monde invola all' egro velo.9
9
N. Tommaseo, Gradi degli Enti u Poesie, 1872. Odlomak iz ove Tomazeove poezije ovde
nije preveden, zbog nedovoljnih poetskih snaga prevodioca, ali i zato to bi prevod samo
ovih poslednjih, stihova mogao da zbuni itaoca. Tomazeo ovde peva o relativnim veliin-
ama za svako bie, pa je tako zecu jazbina palata, mravu travka planina a ptici nebo kua.
Ali, kae Tomazeo, vie od ptice leti misao a iznad misli stoji dua koju Smrt odnosi sa
ovog sveta.
296
Kad bi svi jednog dana mogli da uivamo u istom nebu koje je sa sobom od-
nelo istu Duu ovog Velikana!
Trst, 8. Maja 1874.
Andrija irovi
Signorina
Se le lagrime di una povera famiglioula, che nelle pagine immortali del Padre
vostro trov spesso conforto e ammaestramento, potessero lenire il vostro
immenso dolore, oh! quanto ne sareste sollevata.
Ma chiunque sente laltissima sciagura cerchi pace nei detti Suoi, e ram-
menti che:
Belle d'ala ancor pi forte,
Portan seco, e ovunque il cielo
Trovan , l' anime che Morte
Monde invola all' egro velo.
Potessimo noi tutti godere un giorno di quel cielo che seco port lAnima pura
di quel Grande!
Trieste 8 Maggio 1874
Andrea Sirovich
Literatura
Dogo, Marco. Profitto e devozione. La comunit serbo-illirica di Trieste

17481908, Trieste: Lint edizioni, 2000.
Iveti, Egidio.La patria del Tommaseo. La Dalmazia tra il 1815 e il 1860
u F. Bruni, (ur.), Niccol Tommaseo: Popolo e nazioni. Italiani, corsi, gre-
ci, illirici. Atti del Convegno internazionale di Studi nel bicentenario della
nascita di Niccol Tommaseo(Venezia 2325 gennaio 2003), Roma-Pado-
va: Editrice Antenore, 2006, 595623.
Melli, Grazia. Identit nazionale e appartenenza religiosa nei Canti po-
polari toscani, corsi, illirici e greci di Tommaseo u Francesco Bruni (ur.),
Niccol Tommaseo: Popolo e nazioni. Italiani, corsi,greci, illirici. Atti del
Convegno internazionale di Studi nel bicentenario della nascita di Niccol
Tommaseo (Venezia 2325 gennaio 2003), Roma-Padova: Editrice Ante-
nore, 2006, 273274.
Milutinovi, Kosta, Srbi u Dalmaciji u Slavko Gavrilovi (ur.) Istorija
srpskog naroda, Beograd: SKZ, 2000, 279310
Mitrovi, Marija.Andrea Sirovich u Marija Mitrovi (ur.), Cultura serba
a Trieste, Lecce: Argo, 2009, 264265.
297
Bojan MITROVI
Bojan MITROVI
TOMAZEO, IROVI AND UPRISING OF BOKA /

KRIVOIJE IN 18691870
(With Three Unknown irovis Letters)
This article discusses the previously unpublished correspondence

between the writer and captain Andrija irovi and Italian politician and wri-
ter Niccol Tommaseo. The correspondence brings new information about
irovis political and cultural orientation, the extent of communication exer-
cised by Tommaseo along the Adriatic coast, as well as on political events in
Boka Kotorska in that period.
Key words: Boka Kotorska, Niccol Tommaseo, Andrija irovi, Stefan

Mitrov Ljubia, Uprising of Krivoije / Boka
298
UDK 811.163.4373.2
Preliminarno saoptenje
Novica VUJOVI (Niki)
novica.vujovic@fcjk.me
ONOMASTIKA BARJAMOVICE,
VELESTOVA I MARKOVINE
Autor u prilogu daje popis oko 700 toponima evskih sela

Barjamovice, Velestova i Markovine. Istraivanje koje smo
sproveli temelji se na toponimima zabiljeenim na terenu u raz-
govoru s informatorima. Jedini, nama poznati, sakuplja topo-
nima toga podruja jeste Petar Pejovi, iji je rad Mikrotopo-
nimija Ozrinia objavljen u Onomatolokim prilozima (knjiga
X, 1987), renomiranome asopisu Srpske akademije nauka i
umetnosti. Ispitivano podruje pripada optini Cetinje, a govor
Ozrinia, odnosno evskih sela, pripada jugoistonim crnogor-
skim govorima.
Kljune rijei: Barjamovica, Velestovo, Markovina, crno-
gorski jezik, onomastika, toponimi
Ovaj je rad nastao kao rezultat viegodinjega bavljenja toponimijom

i antroponimijom sela Barjamovice, Velestova i Markovine. Predstavili smo
grau prikupljanu od jeseni 2011. do 2015. godine.
Na prostoru cetinjske optine, u everoistonome dijelu Katunske na-
hije, odnosno Katunskoga kra nalazi se evo. evo predstavlja centralno
mjesto plemena Ozrinia; zahvata vie sela, a kao jugoistoni pojas te teritori-
je pruaju se sela Barjamovica, Velestovo i Markovina.
Govor Ozrinia, odnosno evskih sela, pripada jugoistonim crnogor-
skim govorima.1
Nazivi zemljinih povrina (parcela) lingvistima nude apelativnu i to-
ponomastiku komponentu. U nauci je prepoznato da se kao tzv. via ravan u
onomastikoj terminologiji uzimaju horonimi, imena zemalja, dok su s dru-
ge strane mikrotoponimi, nazivi manjih parcela i zemljinih cjelina unu-
tar veega podruja, npr. grada ili sela. Termin mikrotoponim se veoma esto
1
O tome detaljnije u: Adnan irgi, Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti, Institut za
crnogorski jezik i knjievnost i Matica crnogorska, Podgorica, 2011; Adnan irgi, Dijale-
ktolozi i crnogorski jezik, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Podgorica, 2014.
299
Novica VUJOVI
koristi u onomastici. Meutim prije upotrebe toga termina mora biti jasno
kakav je status konkretnoga imena u jeziku, jer opredjeljenjem za mikrotopo-
nim aktuelizujemo karakter nestalnosti datoga imena s obzirom na to da ta-
kvo terminoloko odreenje podrazumijeva imena s neutrnutim apelativnim
znaenjem2, kako to objanjava hrvatski jezikoslovac Petar imunovi. Za
veinu toponomastikoga materijala koji smo sakupili na terenu moe se rei
da je postojan, neki od toponima vjekovima traju; nalazimo ih u mnogim do-
maim i stranim izvorima i nepravedno ih je svesti na termin (mikrotoponim)
kojim se imenuju manji i manjeznaajni objekti.3 Slino gledanje na reeni
onomastiki termin nudi i Vuki Pulevi u knjizi Crnogorske onomastike
studije.4
Mnotvo onomastikoga materijala moe se pronai u radovima koji
su samo uzgred zalazili u tu problematiku, a zapravo su rezultat rada domaih
i stranih istoriara, geografa, etnografa, putopisaca, umjetnika i mnogih dru-
gih. Ove je znaajno spomenuti etnografska ispitivanja tzv. Stare Crne Gore
koja poetkom minuloga stoljea obavlja Jovan Erdeljanovi.5 Vrijedi obratiti
panju i na ovo. Postoje velike praznine u tragovima ivota porodica na odre-
enom podruju, tj. nedostaci izvorne istorijske grae koji bi potkrijepili za-
kljuke, pa su oni, ti nedostaci, najee nadomjetani sumnjivim predanjima.
Erdeljanovieva monografija znaajna je za dananje onomastiare no treba
imati na umu da se u njoj nalaze i segmenti koji su biljeeni kao pria informa-
tora, predanje, rekli bismo mitska slika iza koje ne stoji istorijska potvrda. U
tu vrstu zamagljivanja onomastike i uopte istorijske slike crnogorskoga sela
i stanovnitva naunik ne smije da sklizne. Poznato je svima koji su itali et-
nografske studije o pojedinim crnogorskim plemenima da se u nekima nalaze
golemi nanosi nepotvrenoga i nauno nepouzdanoga povezivanja crnogor-
skoga stanovnitva s migracijama, najee iz Hercegovine i Kosova. O tome,
meutim, postoje utemeljeni zakljuci i montenegristici su dakako dragocjeni.
Na primjer, srpski dijalektolog Pavle Ivi govori o raseljavanju Crnogoraca do
Korduna i dalje u XV vijeku i dodaje: zemljite Crne Gore i njenog Primorja
nije bilo izloeno onolikoj migracionoj vetrometini kao mnogi drugi predeli.
Mada je i tu procenat naseljenika vrlo znatan, ipak su ove oblasti bile ee
izvori migracija nego njihov cilj. Karakteristino je da se sva sadanja sela
2
Petar imunovi, Uvod u hrvatsko imenoslovlje, Golden marketing Tehnika knjiga, Za-
greb, 2009, str. 265.
3
Petar imunovi, n. d., str. 268.
4
Vuki Pulevi, Crnogorske onomastike studije, Institut za crnogorski jezik i knjievnost,
Podgorica, 2012.
5
Jovan Erdeljanovi, Stara Crna Gora, Etnika prolost i formiranje crnogorskih plemena,
Slovo ljubve, Beograd, 1978. Napomena: Erdeljanovi je sve toponime upisao kao ojkoni-
me, to je svakako greka pri zapisivanju a ne slika stanja na terenu.
300
Onomastika Barjamovice, Velestova i Markovine
u Crmnici pominju ve u jednoj povelji iz 1242. god. To pokazuje da prave,

velike smene stanovnitva nije bilo.6 I tako redom.
Jedini, nama poznati, sakuplja toponima podruja koje ispitujemo jeste
Petar Pejovi, iji je rad Mikrotoponimija Ozrinia7 objavljen u Onomato-
lokim prilozima, renomiranome asopisu Srpske akademije nauka i umetno-
sti. Pejovi navodi literaturne izvore: katastarske knjige optina Danilovgrad i
Cetinje, zatim zaostavtinu Jovana Erdeljanovia te zbirke Andrije Luburia.
Sve je to djelimino dopunio graom s terena. Publikovana graa nije kla-
sifikovana i lingvistiki analizirana, ali s obzirom na fond toponima (preko
2000 iz svih sela) koje Pejovi daje u tome prilogu, svakako treba pohvaliti taj
pionirski poduhvat (Petar Pejovi je toponimiju evskih sela predstavljenu u
Onomatolokim prilozima objavio i u monografiji Ozrinii pleme Stare Crne
Gore, izdanje autora, Beograd, 2004).
U naim biljekama s terena naao se znatan dio onomastikoga mate-
rijala koji je potvren kod Erdeljanovia, zatim u Pejovievu registru, kao i u
dananjem stanju u katastarskim knjigama Optine Cetinje.
Vrijedno je istai potrebu ujednaavanja onomastikih termina pri ana-
lizi. Terminoloka ujednaenost esto izostaje i u razliitim radovima jednoga
autora, a o tome u nas, naalost, gotovo i nema radova.
Odavno je poznato da su imenoslovni obrasi posvjedoeni u onoma-
stikoj grai interesantni i sa sociolingvistikoga aspekta, kao i uopte za so-
cio-kulturnu obradu.
INFORMATORI
Na terenu smo saraivali s velikim brojem informatora, a u spisku su

imena samo onih od kojih smo najvie podataka zabiljeili; veinu informato-
ra lino smo poznavali, pa nam je tako znatno olakano traganje za graom i
narodnom etimologijom. Svima im iskreno zahvaljujemo.
Barjamovica: Radoje Mrvaljevi (66)8, Gojko Turinovi (72), Blago-
ta Stanojevi (oko 80 godina).
Velestovo: Vlado Abramovi (74), Vlado Stanojevi (r. 1930-ih,
2015), Blagota Stanojevi (oko 80 godina), Milovan Stanojevi (57), Vasilije
Miunovi (67).
6
Pavle Ivi, Dijalektologija srpskohrvatskog jezika. Uvod i tokavsko nareje, Matica srp-
ska, 1985, str. 166.
7
Petar Pejovi, Mikrotoponimija Ozrinia, Onomatoloki prilozi, Srpska akademija nauka
i umetnosti, Odeljenje jezika i knjievnosti, Odbor za onomastiku, knj. X, Beograd, 1987.
8
Godine dajemo na osnovu navoda samih informatora ili njihovih roaka i komija.
301
Novica VUJOVI
Markovina: Vasilj Mitrovi (1930), Radosav Raco Mitrovi (1941),

Momir Vujovi (1952), arko Vujovi (1954), Branko Vujovi (19382015),
Mili urovi (r. oko 1950), Vukain urovi (r. oko 1950), Peko Popovi
(68), Duan Bajovi (1955), Rade Perutovi (67).
SKRAENICE: b brdo, d dolina, p panjak, uma, v voda.
Barjmovica
Etnici: Barjmovianin, Barjmovinka. Ktetik: barjmoviki.
Balegnski okrjci
Bijel kamenice, bijele ploe e su jedne kamenice
Bjelaki d
Blinsk doline
orepaa, d, nekad obraivana i kuite
eklin D, d, nekoliko kua Mrvaljevia
Dnj Turinova rupa, d, nekad obraivane
Drkv d, vrtaa nekad obraivana
Dubrva
Dugi dlovi, uvale nekad obraivane
ukanov kr, glavice
Glade, zaselak
Golubinje (x 2) p, golet i zaravan
Grnja Turinova rupa, d, nekad obraivane
Grnji d, d
Grabov glavica, i kamenjar
Grbavaki d
Iki d, d, kua
Ispod Pjeivca, zaselak
It, v, ubao
Jasika, v, tri-etiri vode
Jasikovac, v
Jovanove doline (x 2), nekad obraivane
Javorova prdo, d, p
Javorovi dlovi, d, i strane okolo
Katunita, kua i ubao
Kod crkve
Komunica kmanska, p, granica s Komanima
Kosmatica, glavice
Koerik lake (lke), stjenovite strane
302
Ka glavica, p, glavica s bukovom umom

Kradnj zgrade (x 2), nekad obraivane
Krvac, d, nekad obraivan
Kriva, d, obrauje se
Krivka osja, stjenovite glavice
Krivi d, d
Kruevac, zaravan nekad obraivana
Krukve rupe, d, nekad obraivane
Kr, kamenite glavice
Line lzine, d, nekad obraivane
Lstva, p
Lisie doline, d, nekad obraivane, p
Lkva
Lokvni d, uvala nekad obraivana, v
Lunjvaki d, uvala nekad obraivana
Lunjvica, bistijerna
Lunjvice, zaravan nekad obraivana
Ljeskva prdo, manja dolina nekad obraivana i kuite
Ljeskva rupa, e su bile ljeskovine
Ljeskvi d, d, i strane
Miliina rupa, zaselak
Milo(j)ev d, uvala nekad obraivana, p
Milvi d, d, nekad obraivana, p
Milvi kuite, d, nekad obraivana i kuite
Niklina glavica, velika voda
Okrjci, d, p, dio Ljeskovoga dola
Opria
Orni dlovi, veliki dolovi nekad obraivani, p
Ornsk glavica, p, glavica
Ornsk rzdlja, p, d, nekad obraivana
Ornski ub, v, i kua
Petruanov d, uvala nekad obraivana, p
Pjeivac, b, p
Pobre, kamenite strane i panjak
Pokrjnica, dolina koja se obrauje
Police, terase i livade okolo , p
Poljane, zaselak
Poljane, terase pored Drakovog dola, u Barjamovici
Ponr
Popva glavica, p
303
Novica VUJOVI
Popva razdlja, p
Poroljivi do, d, nekad obraivan, p
Purina peina, ublina
Radonji rupa, p, zaravan, nekad je koena, sad zaputena
Rajkov lokanj, p, zaravan nekad obraivana i voda
Ravno osje, p, ravna strana koja se kosila
Razdolja, manje doline i podzide
Siljavica, p, , granica s Komanima
Skoka strana9, strana s dva dola i glavice okolo
Stanin d, dolina nekad obraivana
Studnske rupe, predio
Trul, dolina nekad obraivana
Turinova rupa, p
Tvrd, b
Velja prisoja, glavice do Oraha
Viska glavica, p, kamenjar i nisko rastinje
Voinova laka, do i kuite , p
Vukainova jma
iva, stjenovite strane, v
Velstovo
Etnici: Velstovac, Velstvka. Ktetik: velstovaki.
Bbvice, dvije doline, nekad obraivane

Bii, d, kua, v
Bjelki d, do ispod stijena, nekad obraivan, v
Bbin kr, stijene, dio Kopitnika
Bbina jma, v, bistijerna, stara oko sto godina
Bbovita, dvije doline, nekad obraivane
Biina prd, manja dolina, nekad obraivana
Bojni d, nekad obraivan, kuita, v
Brine, nepristupani predio, kamenjar
Bostur, b, p, velike stijene, dio Lisca
Braske doline, p
Brekvi dlovi, uvale nekad obraivane
Bukva, d, obrauje se i sad
epevi, manja dolina, obrauje se
9
uli smo u govoru jedne osobe i dugosilazni akcenat na tome slogu (strna).
304
Cijepac, velika dolina, obrauje se

Crevulje, doline i sad se obrauju
Crkven rvan, poljane oko crkve
Crna glavica, p, kamenite strane
Crn doline, uvale, nekad obraivane
Crvena rupa, p, zaravan i strane okolo, nekad obraivana
Damjnova Rupa, zaselak
Damjnova rupa, dolina koja se obradjuje
Demirovice, zaselak
Dobrilov br, p, stjenovita glavica
Dobrilove doline, doline oko Jabuke vode
Dina jma
Dolc, es dolina, , p
Dlovi, u Vui
Dlovi, dolovi i uma u Kopitnik
Dnj zgrda, dolinice, obrauju se
Dnj Igrita, lokalitet u Velestovu
Dnj Lvine, zaselak, v
Dubk kmenica, d, nekad obraivana
Dubki d (x 3), velika dolina u uvali nekad obraivana
Dubrva, kuite, v,
Dugaka, dolina nekad obraivana
Duguljaste rupe, uvale, nekad se obraivale
Dvogrla, peina
dov d, d, nekad obraivana
uranvica, dva dola u Velestovu, nekad obraivani
urevice, d, nekad obraivane i stjenovite strane okolo
urv pd, prodo, nekad obraivana
urvi pdi, nekoliko dolinica, nekad obraivane
Gaine (x 2), kue i manji lokalitet okolo
Gavrilovi mrmor, p, zaravan, nekad se obraivala
Glodvo, uvala i kamenite strane okolo
Gnjilavi d (x 2), dolina u Velestovu, nekad obraivana
Goli obr, dio Lisca, bez ume
Golubinja, dolina nekad obraivana, kuite i voda u Velestovu
Golubinje, golet, v
Golubinjski d
Gorinov uba
Grnja zgrda, dolinice, obradjuju se
Grnja Igrita, lokalitet u Velestovu
305
Novica VUJOVI
Grnj Lvine, zaselak, v

Gova prisoja, kamenite strane,
Grcki d, v, kua
Granta, p, kamenjar i golet
Grovite, podzide, nekad obraivane, okolo pitoma uma
Grbavica, voda u Lisac
Gruin d, d, p
Gruina jama, dio Popovih dolina
Gunce, e je trafostanica
Gusarica, b
Jabuka bistijerna, raena krajem XIX vijeka
Jabuke, kue, zaselak, v
Jagnjilo (x 2), dolina koja se obrauje i strane okolo
Jalova rupa, dolina, nekad obraivana
Jnkova rupa, dolina nekad obraivana, kuite
Jasike, predio
Javorak, veliki do, kuite Abramovia, voda i bukova uma okolo
Jovaniin mramor, male poljane
Jovanove doline, d, , ubao
Kapura, p, dio Kopitnika
Klaina, e se prije klaine radile
Koklia rupa, manja dolina nekad obraivana
Koe rupe
Kopitnik, planina
Kravlje plndite, p,
Kriva dolina, dolinice i strane okolo u Velestovu
Krivaa, dolina u Velestovu, nekad obraivana
Krivaka osja, livade i strane pod umom
Krivake jame
Krivaljevine, zaselak
Krivi d, dolina i strana okolo, nekad obraivan
Krstaa (x 2), zaravni, dolina koja je nekad obraivana
Krstae, nova crkva
Kruica, nekolko dolina, voda i umovite strane okolo
Kruka (x 2), dolina u Velestovu, v
Kruka Lalvia, oe su ivjeli neki Lalevii i ban Milonji
Krukovac, strane i stijene pod niskim rastinjem
Kuiina uma, doline i strana
Labudov pod, prodo i manje glavice okolo
Lavina, d
306
Lavine, golet, strana

Leine, dolina i strana ovakom vie dade
Lice10, p, strane Kopitnik
Lijepa poljana, zaravan slui kao panjak
Lisac, planina
Lisia glavica
Linjikovite, dati su tu lis brali
Lokanji, d, obrauje se
Lokanjine, strane
Lkvine, nekolko dolina, nekad obraivane, voda u Lisac
Lunjaci kod Jagnjila, d
Ljeskva rupa, d, nekad obraina
Ljeskve doline, p, okolo grabova i cerova uma
Makljen, zaselak, i drvo makljen
Makljenska glavica, manja glavica obrastla sitnom umom
Mla okruglaa, nekoliko dolinica, nekad obraivane
Mle brine/bri, dolinice, nekad obraivane i kamenite, napristupane stra-
ne okolo
Maleva dolina, uvala u Velestovu
Mli Gruin d, d, nekad obraivana
Mli km, glavica obrasla niskom umom
Mrkov pd, nekad obraivan, okolo umovina i lijeske
Mrkova dolina (x 2), doline u Velestovu, obrauju se i danas
Masanice, nekoliko dolinica, kua, v
Masaniina glavica, p, v, stjenoviti vrh, glavica
Me rupa, rupa u stijenama
Me laka, zaravan i strana do
Me zgrada
Midorovine, zaselak
Mitnjae, zaselak
Moilo, kamenice
Moiosk prdo, poljana
Mstovi, v, u Kopitnik
Nikline zgrade, prodoli, nekad obraivane
Njgulova peina, velika peina e se sklanjali za vrijeme rata
Obzida, p,
Ograda klsk
Okrugla
10
Jedan na informator primjer izgovara s dugosilaznim akcentom na tome mjestu.
307
Novica VUJOVI
Oprenovica, d, obrauje se
Opria, dolina nekad obraivana, kuite i voda u Velestovu
Otr glavica, stjenoviti vrh Lisca
Ovsine, zaravni i glavice
Papale, strane, p,
Pas, manja dolina i kamenjar okolo
Pernica, kue, v
Perva zgrada, dolina, nekad obraivana
Pilat, velika voda u Velestovu, bistijerna
Pilack dolina, dolina blizu vode, nekad obraivana
Pitenski br, glavica, doline i nekoliko kua
Pitet
Pod jamu, prodo, nekad obraivana
Pdi, d, obrauje se
Ponjiva, d, obrauje se
Popve doline, doline koje se obrauju, kue i voda u Velestovu
Pzderova zgrada, d, obrauje se
Povrje
Prev do, nekad obraivan, v
Prezide, dolina, obrauje se i sad
Prigredine, zaselak, poljana i strane
Prlina, p, zaravni i strane u Velestovu
Prdo/Prdoli , travnate zaravni i strane okolo. Inae est naziv za sline
lokalitete.
Prnjavica, p, strane okolo
Pujalovica, d, nekad obraivana
Radanovo kuite, d, nekad obraivana, dva kuita
Radojeva prdo, prodo, nekad obraivana
Raieva prdo, manja ravna povrina i strane okolo, nekad obraivane
Rmv pd, dolina, obrauje se
Rakov do, dva dola, nekad obraivani
Ravan (Velstovaka ravan), velika povrina, dio Velestova prema Barjamovici
Rzdlja, glavice i umovite strane
Repljite, manje ravne povrine u Velestovu, nekad obraivane (x3)
Repljvina, dolina koja se obrauje, okolo stjenovita golet
Rudina, zaravan i strane
Rupa, dolina, obrauje se. est naziv za lokalitete slinog izgleda.
Rupa za Rudinu, manja uvala
Rupe za Krivau, manje zaravni i stjenovite strane
Rupica za Zgradu, manja uvala, nekad se obraivala
308
Ruine rupe, u Kopitnik, p,

Slita, zaselak. Kuite Vuka Miunovia.
Smrduke rupe, v, strane i sitna uma
Star gumno (gumno)
Strana, p, uz Kopitnik
Strnica, zaselak
Strnica, b, p
Srbena dolina, p,
jkovice, vie dolinica koje su nekad obraivane i manje glavice sa sitnom
umom
arnovo rzdlje, dolina i uma okolo
pnovi pdi, p,
Tolii
Treslvci, zaravan, nekad obraivana
Trubjlice, kua, voda i desetak dolina
Vlja Glavica, kue Vuinia, zaselak
Vlja okrugla, nekolko dolinica, nekad obraivane
Vlje brine/bri, dolinice, nekad obraivane i kamenite, napristupane stra-
ne okolo
Vlji Gruin d, d, nekad obraivana
Veprujai pod, prodo, nekad obraivana
Vselovica, dolina i glavica okolo
Voda pod kr
Vodna / Vodna kruka, velika voda
Vraga, dolina i strane okolo, nekad obraivana
Vrdakite, dolina i glavice okolo u Velestovu
Vua greda, tuda vukovi preskakali
Vukov Pod, zaselak
Vujaica, d, obrauje se
Vukovia kruka, d, nekad obraivana
Za gumno, d, nekad obradjivana
Zanoga, manja dolina, obrauje se
Zeeve zgrade (x2), kua i strana uz dadu
Zeeva dubrava, p, kamenjar i strane sa sitnim rastinjama
Zeljena zgrada, nekad se obraivala, saeno zelje
Zeljovina, uvala, nekad obraivana
Zgrade, nekolko dolina, kua, v ( pripada lokalitetu Jabuke)
Zgradica, dolina u Velestovu, nekad obraivana
Zgradica Miunovia, d, nekad obraivana
drmarica, d, nekad obraivana
utkia lazine, strane i manje prodoli
309
Novica VUJOVI
Mrkovina
Etnici: Mrkovljanin, Mrkovljanka. Ktetik: mrkovljanski.
abramovo gumno, zaravan u Donjoj Markovini

anovi, tri-etiri kuita
Bbina jma, , najvie grabovine
Badljiva, dolina i ublina
Bailovaa, d, ne obrauje se
Bailovo prisoje, zaravan sa sitnim rastinje uz Bailovau
Bein kom, litica boa
Beina peina, dvije velike peine
Bijeli kr, stjenovita glavica u Gornjoj Markovini
Bijeli kr, kuite, v
Blgotia prdo, manja ravna povrina pored puta, nekad se obraivala
Bbovine (x2), vei prostor, , d
Bkove rupe, zaravan i uvale u Donjoj Markovini. Predanje ih vee za Bo-
ka Vujovia.
Bkov dolc, veliki do, nekad obraivan
Bovnj brdo, glavica iznad zaseoka Zabovanje
Brletina glavica, male doline i kamenite strane obrasle pitomom umom,
sitnogorica
Broeni do, do u uvali i manje strane okolo
Bukove glavice, katun Perutovia
Bukovo plandite, nekad je tu plandovala stoka
Cueve rupe, zaselak
Cerk, v, ublina
Cervi do, nekad je okolo bilo dosta cerove ume
Cervo plandite, p, nekad je tu plandovala stoka
Crkvina, zaselak. Postoji predanje o nekadanjoj crkvi.
Crno poivlo, krivina prije groblja
Crvene doline, dvije doline u Donjoj Markovini
repovina, uvala, nekad se obraivala
irikovi dli, katun Gajovia, ubao
udnovica, p, zaravan
Debli brijeg, velika glavica pa otuda ime
Debli ber, p, glavica u Gornjoj Markovini
Dimijina dolina, nekad se obraivala, zarasla u lipu, jasen, klokoevinu.
Dolina iz utila, kupjena od utila Srdanovia
Donj dolina, dolina u uvali, okolo cerova i grabova uma.
310
Donj Markovina
Dragieve doliine, nekoliko dolina, nekad su obraivane
Dragiev pd, manja ravna povrina, nekad obraivana
Drgvi pdi, sedam-osam podina, po Dragu Vujoviu
Drakolova rupa, velika dolina
Drakulovi do, najvia dolina u Markovinu, es ereka
Drenovi, tri-etiri rupe to su se radile
Dubrave, d, kamenite glavice i pitoma uma
Dubokae, katun Mitrovia, tri-etiri kolibe i uba
Dubokak dolina, dolina u Gara
Dubki dlovi, nekad se obraivali
Dugako Gumno, zaselak, kua Mitrovia i Bajovia
Duge prdoli, manje ravne povrine u zaseoku Zabovanje
Duginja, d
Duguljaste rupe, d, p
Dujatica, dolina u Donjoj Markovini
uaka rupa, manja dolina u Gornjoj Markovini
upaka rupa, uvala sa stjenovitim stranama i sitnim rastinjem
urv pd, dolina i kuita
urva Rupa, zaselak
urva rupa, dvije vode
urve doline, katun s tri kamenice u stijeni, okolo bukva i jasen
Erkova zgrada, manja dolina pored puta, obrauje se
Gabeljite, prostor ispod Sinareva ubla. Kae se da je Mitar Perkov Mitrovi
taj lokalitet povremeno ustupao Ciganima i po tome nastao naziv.
Gara, planina
Gikin mramor, d, manje strane okolo
Gldov kr, velike stijene iznad Zabovanja
Gnjilav dolina, d, nekad obraivane
Gnjilav rupa (x 2), manja livada u Donjoj Markovini
Gnjile, prodo
Gnjilavi ber, p, glavica s niskim rastinjem
Gla glavica, lokalitet prema Lastvi
Golubinja, jama
Gomila, strana, kamenjar
Gordan prdoliGordanine prdoli, terase, okolo lipa i rijetka pitoma uma
Gornj Mrkovina
Govei ber, glavica
Gove rupa, stjenovite strane s pitomom umom
311
Novica VUJOVI
Grab, velika ravna povrina, okolo grabova i cerova uma. U posljednje vri-
jeme ustalio se naziv Grab eda ivka.
Grabovi do
Gracke doline, vinograd i nekolko dolina od kojih se najvea obrauje
Graova kamenica, voda u Graovu plou
Graova pla, velika stjenovita glavica,
Graovina, d, ravne strane okolo, pri vrhu Gara
Grgurov kam, manja uzvienje
Grli, vrtae, nekad obraivane
Gubavice, vinograd i nekolko dolina koje se obrauje
Gumno Jovvia, na Udragovine, s natpisom

1846
Gusarica, pojas prema Vuiu, b
Igrika glavica, vrh Kopitnika
Ivani do Ivani dolina, uvala. Postoji predanje da je nekad bila Serdara
epana. Danas je to imanje Mitrovia i Nikolia. Vei dio dola se i sad
obrauje.
Ivvi loknj, v
Ivvi pd, staro kuite Mandia, i ubao
Ispod Zgrda, kamenita strana obrasla niskim rastinjem
Jaglicka rupa, velika dolina
Jaglicka vda (gornja i donja)
Jagnjile, zaselak
Jagnjilo, vinograd, vonjak, velika dolina koja se obrauje
Jaina jama, propadina
Jaino kuite, prodo i manje strane okolo
Jalove doline, pe-es dolina, slabo raale pa otuda i ime, i ubao
Jnkova prdo, prodo i glavica uz Markove dole
Jasenje doline , vinograd i tri doline koje se obrauje
Jasike, obronci Vuia, uz samu dadu
Jasikova laka, katun, ime dobio po jasikama
Jastrebinje kse, velike stijene, tisa se jedino mogla na tamo
Javoraka glavica, glavica pri vrhu Gara
Javrak (x 2), dolovi i uma pri vrhu Gare
Javorovi do ( x 2), dva dola u Gornoj Markovini, ne obrauje se
Javorovi do, veliki do u D. Markovini, nekad obraivan, okolo jasenova i
hrastova uma
Jelekovine, d, i lokalitet okolo
Jeljenji pd, p, manja ravna povrina. Informator to povezuje s jelenima.
312
Jeevice, v
Jovanovo osoje, v, ublina
Jviina kamenica, u vrh Gara
Jovve lazine, p, kamenite strane
Kalaureva bobija, jedan od vrhova Gara
Kalaurev do, d, i strane ispod doline
Kapura od Krsta, glavica iznad zaseoka
Kasaevi doli (x 2), veliki doli, tri kuita Popa Mila, sad imanje Nenezia
i Popovia.
Kaoine, katun urovia
Kaoinski ober
Kilavi dubovi, prodoli i stjenovite strane okolo
Klaina, e je nekad klaina gorela
Klainsko prisoje, strana, nekad bila klaina
Klanica, terase, pet-est poljana
Kokoinja peina, peina
Konopljite, i u Donjoj i u Gornjoj Markovini. U Donjoj Markovini i ostaci
nekadanje kue.
Kopitnika lokva, v
Koprivni do, veliki do
Kosmae, zaselak
Kozarv tor, veliki do u rupi, okolo lit i kose
Kriva dolina ( x 2 ), livade u uvali, kuite Mandia koji su se odselili u Niki
Krivi doli, p, ravne povrine pri vrhu Gara, katun Nikolia
Krivoglavska Glavica, zaselak
Krs, zaselak
Krstaa, doli u Donjoj Markovini
Krstata rupa, prodo, ima oblik krsta
Krstati do, veliki do, nekad obraivan
Kruka, dolina u brdu, okolo dosta lipe, i sad se obrauje
Krukvaka zgrada, manja dolina, nekad je obraivana
Kuite, do u lokalitetu Zabovanje, i sad se obrauje
Kunva glavica, ima kunovine
Laka, ober, granica s Velestovom i Barjamovicom
Lakomice, tri-etiri poljane, koje se ne obrauju, okolo pitoma uma
Lakva dra, manje uvale i glavice u stranama Vuia
Lanite, uvala
Leak, manja strana uz Lipove doline u Donjoj Markovini
Ledenika ljut, velike stijene pa otuda ime, kuite i voda
313
Novica VUJOVI
Lra, dva ubla pri vrhu Gara. Postoji predanje da je jedan od njih zidao Novak
Ramov i kau da je tu postojao kamen s nekom porukom namjerniku.
Lesk strna/ strana, p, strana do Lera
Leski dli, ravne povrine, katun Mitrovia
Lijepe lake, katun, obrastao bukovom umom
Lijenice, zaselak, kue Mitrovia, nekolko velikih dolova i manje glavice
Lipova rupa, d, obrauje se i sad
Lipovaki ber, glavica do Lipovih torina
Lipove doline, dvije vee doline koje su nekad obraivane, okolo gusta lipova
uma
Lipove torine, stare pojate u Gara
Lipovi do (x 2), vei do u Gornjoj Markovini
Lipovi dli (x 2), veliki do u Vui i tri-etiri kuita
Lipovi kr, kam do Lipovijeh dolina
Lipovi lonac, uvala s dosta lipe
Lipovi pd, zaravan blizu Lipovih dolina
Lipov prisoje, zaravan, strana iznad Lipovih dolina
Lalve doline (x 2), velika dolina i terase ispod puta, nekad su obraivane.
Njima pripadaju i strane do puta kao i gusta lipa okolo.
Lokanj Mrenovia, ubao
Lokanji, kamenica
Lokvne prdoli, poljanice u Zabovanje
Lokvina, d, i lokva
Ljeskova dolina, manja dolina i glavica pored, obrauje se
Ljuti kri, granica s Velestovom, litice boe
Maja snijenica
Magariine vale, velike vale obrasle umom
Magina rupa
Magriva, d, nekad obraivana
Mla rupa, dolinica u udubljenju, nekad se obraivala, sad zarasla u zanovijet
i sitno rastinje
Mli doli, p, dolovi pri vrhu Gara, koji su nekad obraivani
Marin lonac, vei lokalitet s grabovom i cerovom umom
Marina torina, kuite i dolina koja je nekad raena, i sad strano kuite
Markievina, zaravan u uvali,nekad obraivana, okolo lipa
Mrkova prod, zaravan uz Markove dole
Mrkova voda, v (Udragovine)
Mrkova zgrada, dolina u Gornjoj Markovini, nekad obraivana
Mrkovi doli (esto samo Dolovi), veliki dolovi u centru sela, vei dio se i sad
obrauje. Pretpostavlja se da je po njima selo dobilo ime.
314
Mrkovo plndite, zaravan u stranama Gara, okolo rijetka uma

Matova rupa, manja prodo u udubljenju, obrasla lipom
Medne ume, pria se da su one nekad pronali dosta pela
Meedaa, v, u stijenu u Gara
Miliin do, dolina pri vrhu Vuia
Miliina glavica, vrhovi Vuia, voda i nekoliko dolina
Milia prod, prodo uz Gara, dosta pitome ume okolo
Milieva dolina, dolina u Gornjoj Markovini, ne obrauje se
Milijina dolina, dolina, nekad raena
Milijino gumno, zaravan i gumno
Milunova bobija, jedan od vrhova Gara
Mijova rupa, lokalitet s nekolko dolina i kuitem, katun i peina
Miovick Orje, predio, p,
Mii kr, kri i stijene
Mitrovo prisoje, kuite
Nikeve rupe, doline, bila dva kuita Gajovia i dvije vode
Nikolia uba, v, dva ubla
Nikolina prodo, katun Gajovia, kuite i ubao
Njive, vee ravne povrine pored puta, dio nih se i sada obrauje
Obluasta glavica, uzdignuta obla glavica s gumnom e su stari ljudi eeli
Ogorli brijeg, v
Ograda, terase, vee podzide ispod kua Vujovia
Okruglaa, dolina i okoline strane s pitomom umom
Orah Jovovia, na Udragovine
Oraje, zaselak
Osrdak, dolina u Donjoj Markovini, nekad obraivana
Ostra glavica, kamenite strane
Otaev kr, stijene u Donjoj Markovini
Otova dolina, uvala s dolinom i kuitem
Ovsine, manje prodoli
Ozidana dolina, manja dolina u Gornjoj Markovini
Padalite, v, uba a sad bistijerna
Pavieva zgrada, dolina koja se obrauje, ostaci nekadanje kue Jovovia
Pavievina, nekoliko dolina i kamenite strane
Pavliina dolina, d, strane okolo, nekad obraivane
Pavliine kamenice, zaravan, dvije kamenice i kuite
Pvlovac, voda pri vrhu Gareva
Pajunova lazina, uvala i strana
Pejanov uba, v
Pejove zgrade, manje zaravne u Gornjoj Markovini
315
Novica VUJOVI
Pernae, podzide, d
Peturine, dvije peine i koliba
Pitoma dolina, raala i lako se obraivala
Pizdaa, d, nekad obraivana
Pjeine, v, i staro kuite Mandia
Plndita, zaravan, plandovale ovce Jovovia, dva-tri kuita
Plitkae, nekoliko podina , nekad su obraivane
Ploa, v
Plonik, dubodoline koje su nekad obraivane
Pod, inae est naziv za manje ravne povrine na ovim prostorima
Pod bukvu, p, plandite
Pod cre, v (Udragovine)
Poda/Podi, terase i strane s niskim rastinja okolo, uglavnom su nekad obra-
ivane. Veoma rasprostranjen apelativ.
Pogana kamenica, v, nikad nije valjala za pie, zmije je zatrovale
Poljana Gorinova, p, manja ravna povrina u stranama Gara
Ponor, p
Proina, d, po vododerini, pa je prvi ljudi zvali poroine, v
Prkia dolina, manja dolina, nekad je obraivana
Prsege, terase, nekad se obraivale
Priso(j)e, strana do na Krs. Inae est naziv za sunane strane, june strane.
Prlina, zaravan kamenita i pjeskovita
Prljucke rupe, p, kamenite strane
Procijep, terase u strani iznad puta, i sad se obrauje
Prod, manja ravna povrina, okolo strane spitomom umom. Inae est na-
ziv za manje ravne povrine.
Prod iz umana, p
Prod Prkia, p
Prosina, dolinice u uvali
Radina prod, terase i nekoliko dolinica koje su nekad obraivane
Ra dine prodoli, terase, vei pojas ispod Lipovih dolina u D. Markovini
Radojeva voda, voda u Donjoj Markovini, ubao
Radunov pod, manja ravna povrina i okolo strane s pitomom umom
Radunove rupe, tri prodoli i strane okolo
Raieve doline, dvije-tri doline, nekad se obraivale
Raskrnica, d, ne obrauje se
Ratkov ober, glavica u Gornjoj Markovi
Rvna rupa (x 2), dolinica u Gornjoj Markovini s pitomom umom i stijena-
ma okolo
Razbovina (x 2), uvala, okolo cerova i grabova uma
316
Razbijanje, manji lokalitet uz sami put, proirenje

Rpljita, nekolike doline do Prline
Rikavac, dolina i manje kamenite strane okolo
Ruska prod, prodo u uvali, stara kuita
Samozide, p, kamenite strane
Savina stopa, d, p, manja doline11
Savov pod, p, manja ravna povrina nekad obraivana
Savova rupa, manja ravna povrina, nekad obraivana
Sinarv kamen/kam, krivina ispod Sinareva ubla
Sinarv uba, v, ublina vie dade
Sinarve doline, terase od puta do Sinareva ubla
Sedbn prisoje, manja strana, lokalitet u Donjoj Markovini, okolo lipa,
Sintoli(j)a (x 2), veliki do i terase okolo u uvali, nekad se obraivali. Nekad
korien kao katun Vujovia.
Sintoli(j)ska glavica
Solijene dolina, nekad se obraivale
Spaso(j)eva glavica, groblje i Crkva Sv. Spasa
Spaso(j)eva prod, tri-etiri manje ravne povrine, ne obrauju se
Stnkova rupa, doline u Gornjoj Markovini, nekad obraivane
Stra ada (da), p, , stari put za evo
Stra kua, dolina i kuita Vujovia
Str gumno, mjesto e su se nekad okupljali Markovljani
Stogovite / Stogovite, manje zaravani
Stolaka glavica, poljane, livadice i tri-etiri kuita
Stolica, d, u dijelu prema Zagarau
Strna iznad Kosmaa, glavice i kamenite strane iznad Kosmaa
Strmac, p, , kamenita strana granica prema Zagarau
Strojan, do u uvali, ostaci nekadanje kue
Strojan, v, ubao
Strojanski ober, p, , glavica iznad Strojana
dnik, glavica, u G. Markovini, tu se nekad kupili i eeli
dnik, u Donjoj Markovini, bili su tu anovi pa se eelo
enokos, manji lokalitet pored kua, Gornja Markovina
ajakovica, v
ator Backovi, pretpostavlja se da je neki Backovi razapinjao ator u staro
vrijeme
eniine, doline u stranama Gara koje su nekad obraivane, v
Jedna osoba ispriala nam je legendu o stopalu Sv. Save. Meutim, drugi informatori iz
11
sela nijesu znali za tu legendu.
317
Novica VUJOVI
irka prdo, prodo u strani, okolo glavice s pitomom umom

panov mramor, jedan od vrhova Gara. Ime dobio po epanu Vujoviu
kojega su ubili Zagarani u XVIII vijeku.
ljepica, peina, samo jedan ulaz
na dolina, velika dolina u Donjoj Markovini, okolo lipa i pitoma uma
ume, kamenite strane s grabovom i cerovom umom
Tijesna drijela, poljanice u stijenama
Tdorovi pdi, katun Nikolia. Pretpostavlja se da su ime dobili po Todoro-
viima koji su nekad one ivjeli.
Tmaeva rupa, uvala pored puta koja je nekad obraivana
Trnva rupa, p, nekad se kosila a danas zarasla u sitno rastinje
Tulice, p, manja strana
Turski grb, dolina s malim kuitem pri kraju. Postoji predanje da se pored
toga kuita nalazi neki stari grob.
Tvrd, b, granica s Barjamovicom
Uev do, do koji se ne obrauje i kuite
Udragov do, do u Donjoj Markovini
Udragovine, zaselak. Nekad imanje Jovovia, a sad Nenezia i Popovia.
Ukasovica, v, kamenica
Uliina dolina, dolina u Gornjoj Markovini, nekad se obraivala
Uljanik, stari uljanici, nekad bile doline a sad zarasle u umu i sitno rastinje
Uz priso(j)e, p, strana
Vliki dli, dolovi pri vrhu Gara, koji su nekad obraivani
Vlja rupa, strana voda, pees metara irine i osam dubine
Vlja snijenica
Vlje grede, uz Gara, kuite i ubao
Vignjite, sad dolina za obraivanje, nekad se odatle vadila crvenica za kovanje
Viljine glavice, katun, dvije vode (ubla)
Viska glavica, glavica s pitomom umom u Gornjoj Markovini
Vita peina, obrasla bukvom, bataljon vojske bi stao u nju
Vdna rupa, dolina u Gornjoj Markovini, ne obrauje se
Vrage, kamenite strane sa sitnim rastinjem
Vui, b
Vuje rupe, p, , stijenovite strane i nekoliko manjih dolina
Vuini dli, bio katun Perutovia, ravna povrina i okolo bukva, kuite i ubao.
Postoji
predanje o kui Lazara Pecirepa u kojoj je ivio tri godine.
Vujvi dli, veliki doli, preko dvi-iljade kvadrata
Vukainove kamenice, tri kamenice u stranama Gara
Vukva dolina (x 2), nekoliko dolina u uvali ranije obraivane
318
Zabovanje, zaselak kue Perutovia

Zamrten, d, v
Zanoga, manja dolina do Markovih dola, obrauje se
Zeica, dolinica u uvali
Zekva vda, v, u Donjoj Markovini, ubao
Zborna glavica, zborno mjesto. Stariji mjetani kau da je one nekad posto-
jao veliki brijest ispod kojega su se plemenici okupljali, dogovarali i
sudili. Na njegovome mjestu i danas raste brijest.
Zgrade (x 2), dolinice u Donjoj Markovini, neke od njih se jo obrauju. est
apelativ.
Zgradica, dolina u uvali, i sad se obrauje. Inae rasprostranjen naziv za sli-
ne lokacije.
ivovi / ivovi bori, po nekom ivu iz Velestova, urvine u Glodov kr
gljbovi, p, kamenite strane.
Citirana literatura
irgi, Adnan: Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti, Institut za crno-

gorski jezik i knjievnost i Matica crnogorska, Podgorica, 2011.
irgi, Adnan: Dijalektolozi i crnogorski jezik, Zavod za udbenike i na-
stavna sredstva, Podgorica, 2014.
Erdeljanovi, Jovan: Stara Crna Gora, Etnika prolost i formiranje crno-
gorskih plemena, Slovo ljubve, Beograd, 1978.
Ivi, Pavle: Dijalektologija srpskohrvatskog jezika. Uvod i tokavsko na-
reje, Matica srpska, 1985.
Pejovi, Petar: Mikrotoponimija Ozrinia, Onomatoloki prilozi, Srpska
akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i knjievnosti, Odbor za
onomastiku, knj. X, Beograd, 1987.
Pejovi, Petar: Ozrinii pleme Stare Crne Gore, izdanje autora, Beograd,
2004.
Pulevi, Vuki: Crnogorske onomastike studije, Institut za crnogorski je-
zik i knjievnost, Podgorica, 2012.
imunovi, Petar: Uvod u hrvatsko imenoslovlje, Golden marketing Teh-
nika knjiga, Zagreb, 2009.
319
Novica VUJOVI
Novica VUJOVI
BARJAMOVICA, VELESTOVO AND

MARKOVINA ONOMASTICS
The author of this paper provides a list of about 700 toponyms from the
area of evo villages of Barjamovica, Velestovo and Markovina. The survey
conducted is based on the toponomastic material recorded on the ground from
informants. The only previous collector of toponyms in the subject area was
Petar Pejovi, whose work Mikrotoponimija Ozrinia was published in Ono-
matoloki prilozi (Book X, 1987), a renowned magazine of the Serbian Aca-
demy of Arts and Sciences. The investigated area belongs to the municipality
of Cetinje, whereas the speech pattern of Ozrinii belongs to the south-eastern
Montenegrin speech patterns.
Key words: Barjamovica, Velestovo, Markovina, Montenegrin langua-

ge, onomastics, toponym
320
PORTRETI
UDK 94(497.16)
Pregledni rad
Boban BATRIEVI (Cetinje)
boban.batricevic@fcjk.me
NA BRAT NA ZAPADU: FRANTIEK ISTEK KAO MONTENEGRIST

I ZNAAJ NJEGOVA METODOLOKOGA PRISTUPA IZUAVANJU
CRNOGORSKE PROLOSTI I NJENOGA IDENTITETA
U radu je ukratko izloen znaaj rada i istraivanja moda i

najznaajnijega inostranog montenegriste dananjice Frantieka
isteka, koji se crnogorskom prolou bavi skoro dvije deceni-
je. Posebno su opservirane dvije od tri monografije koje je napi-
sao o Crnoj Gori s osvrtom na znatno savremeniju metodologiju
njegova pristupa izuavanju povijesti, a koja se kree u pravcu
socijalne antropologije, socijalne istorije, kulturne istorije, ana-
lize diskursa, istorije mentaliteta i predstava, to uglavnom ne
karakterie domae istoriare.
Kljune rijei: Frantiek istek, eka, Crna Gora, montene-
gristika, metodologija, identitet, istorija, istoriografija.
Tano dvadeset dana nakon izlaska ovoga broja asopisa Lingua Mon-
tenegrina, navrie se deset godina od obnove crnogorske nezavisnosti. Mo-
da ba prikladan trenutak da se napravi osvrt na rad ekoga istoriara dr
Frantieka isteka, koji skoro dvadeset godina prouava junoslovensku i cr-
nogorsku prolost, jednoga od osnivaa i predednika Drutva prijatelja Crne
Gore u ekoj; intelektualca koji je prije referenduma o nezavisnosti aktivno
saraivao s udruenjima nae dijaspore i davao veliku podrku promociji cr-
nogorskoga suvereniteta. Iako u naunim krugovima nije toliko zastupljena
praksa da se mladima ljudima (istek je roen 1977) posveuje tekst o njihovu
doprinosu jer je pred njima naravno jo mnogo posla, oeam potrebu da zbog
znaaja istekovih naunih radova i ak tri monografije o Crnoj Gori napra-
vim jedan kratak osvrt. Poto se istek ne bavi samo Crnom Gorom ve irim
podrujem jugoistone Evrope, odmah moram istai da u njegov nauni rad
analizirati samo kroz crnogorsku prizmu, pa e znaajan dio njegovih drugih
i kvalitetnih radova naalost ostati neosvijetljen.
323
Boban BATRIEVI
***
Interesovanje za Crnu Goru od strane ekih naunika, putopisaca,

umjetnika i poetilaca ima dugu tradiciju, pa se ove dvije zemlje svakako
mogu pohvaliti bogatom istorijom meusobnih odnosa, zasnovanim prije sve-
ga na prijateljskim i kulturnim vezama. Od prve polovine XIX vijeka pa do
Prvoga svjetskog rata fascinacija eha ovom malom balkanskom zemljom
izazvala je nevienu produkciju monografija, lanaka, tekstova i opservacija
o Crnoj Gori u ekoj publicistici i periodici, to svakako predstavlja veoma
znaajnu heuristiku osnovu za sve istraivae. Od 1918. do danas taj trend
e usljed istorijskih i politikih okolnosti naravno opasti, uslovno reeno i
nestati, pa kako i sam istek zapazi: ...u dananjoj ekoj Republici niko ne
samo da nema pojma o Crnogorcima i njihovoj zemlji, ve ni o opirnom djelu
nekad slavnih ekih pisaca koji su (...) bili fascinirani tom zemljom.1 I pored
toga drastinog pada broj bibliografskih jedinica ekih djela o naoj zemlji
prelazi 23.500 jedinica2, ime ni jedna drava van ovoga regiona ne moe
da se pohvali. Ipak, ljudi poput Matijaa Zrna i Frantieka isteka, s jedne, i
Branislava i Vjere Borozan, s druge strane, dokazuju da te veze i dalja elja za
bliim upoznavanjem nijesu nestale.
Crna Gora predmet je istekova interesovanja jo od njegovih student-
skih dana. Na Fakultetu socijalnih nauka Karlova univerziteta u Pragu 1999.
godine okonao je meunarodne teritorijalne studije s tezom Likvidacija crno-
gorske drave 1918. Potom je 2001. godine na Srednjoevropskom univerzitetu
u Budimpeti odbranio magistarski rad Obnova Crne Gore u planovima crno-
gorske politike reprezentacije u egzilu, 19161922; da bi 2007. na Fakultetu
humanistikih nauka Karlova univerziteta u Pragu stekao titulu doktora nauka
s tezom eke predstave o Crnoj Gori i Crnogorcima, 18302006.3 Kod nas
o Crnoj Gori objavljene su dvije njegove monografije u izdanju Matice cr-
nogorske: Naa braa na jugu: eke predstave o Crnoj Gori i Crnogorcima
18302006 (2009) i Narativi o identitetu: izabrane studije o crnogorskoj isto-
riji (2015) u kojoj su sabrani njegovi odabrani lanci posveeni crnogorskoj
povijesti. Godine 2007. napisao je prvi pregled crnogorske istorije na ekome
jeziku erna Hora (struna historie statu), Praha: Libri. Od preko 40 njegovih
naunih radova u strunim asopisima, veliki broj njih posveen je Crnoj Gori.
1

Frantiek istek, Naabraanajugu: ekepredstave o CrnojGori i Crnogorcima 18302006,
Matica crnogorska, Cetinje/Podgorica, 2009. str. 8.
2
Vieti: Zdenka Rachunkova, Michaela Rehakova: Crnogorska bibliografija 14941994, tom
IV, knjiga 3, Bibliografija o Crnoj Gori na ekom jeziku 18011991. Cetinje, 1993. (2 toma)
3
Vieti: Historick stav Akademie vd esk republiky, v. v. i. Izvor:
http://www.hiu.cas.cz/cs/lide/seznam-pracovniku/sistek-frantisek.ep/
324
Na brat na zapadu: Frantiek istek kao montenegrist...
Imajui u vidu stanje u naim drutvenim naukama, njihovo muenje

da izau iz pozitivistike ljuture, uskogrudih i previe lokalnih analiza koje
nau zemlju dre na pozicijama provincijalistike ekskluzivnosti, esto ne
uspijevajui da teme iz Crne Gore poveu s globalnim tokovima savremene
nauke, znaaj istekova pisanja iz crnogorske perspektive ogleda se mnogo-
struko. Prvo, istek je naune izazove s crnogorskom etiketom uspio plasira-
ti na mnogim internacionalnim naunim debatama o Balkanu i jugoistonoj
Evropi. Drugo, znatno savremenijom metodologijom koja se kree u pravcu
socijalne antropologije, socijalne istorije, kulturne istorije, analize diskursa,
istorije mentaliteta i predstava on je otvorio crnogorsku prolost za novija
tumaenja i ustvari pokazao novi put u rekonstruisanju nje same; pristup koji
olakava nepristrasniji i nepolitizirajui prilaz, to naravno nije karakteristika
domaih istoriara i naunika iz oblasti humanistikih nauka.4 istek je uspio
da onaj napor dekonstrukcionista da svaki tekst itaju iznova primijeni na
nama uglavnom poznate izvore (naroito u Narativima o identitetu) i dobije
izvanredne naune rezultate koji po mnogo emu predstavljaju moda i naj-
vei savremeno-metodoloki zahvat u prolo u posljednjih dvadesetak godina
kad je u pitanju crnogorska istoriografija.
Valja krenuti od njegova doktorata, koji je u neto prilagoenijoj for-
mi objavljen u ve pomenutoj knjizi Naa braa na jugu. Osnovna iste-
kova elja bila je uronjavanje u predstave ekoga naroda o Crnoj Gori i
Crnogorcima; dakle dobijanje jasne slike koja se reflektovala kod eha u
odreenim povijesnim okolnostima. U svojemu istraivanju uglavnom je
koristio izvore eke provinijencije te time crnogorskim istoriarima i kul-
turolozima omoguio uvid u stranu grau koja je dugo bila na marginama
skladita ekih biblioteka. Uglavnom je analizirao izvorne tekstove ekih
autora koji su Crnoj Gori davali posebno mjesto i doprinijeli konstruisanju
i razvoju pogleda na nau zemlju i njene stanovnike. To su prvjenstveno
izvori putopisnoga, geografskoga i reportanoga karaktera u kojima je povr-
inski gledano taj crnogorski kod najprisutniji, ali istek se ne zaustavlja
tu: njegovo poniranje ide i u izvore literarnih i artistikih formi analizira
pripovijetke, romane, poeziju, kao i umjetnike slike. Veliki trud i rad ipak
ove nijesu bili presudni. Bio je potreban oeaj za crnogorske prilike u
4
Koliko je duboko uao u crnogorsku problematiku, o emu e naravno biti vie rijei u
nastavku teksta (u kojem se trudim da to manje budem portretistian i hronian), govori
nam sljedea njegova opservacija: Apsolutnu veinu istoriografskih radova o ovoj zemlji
piu istoriari koji u njoj ive ili su u njoj roeni. Na izbor tema esto isuvie utie politika
angaovanost autora. Time ne tvrdim da domai istoriar nuno mora biti subjektivan i da
je zato rezultat njegovog rada manje kvalitetan od rada stranog autora, koji je nepristrasan.
In: Frantiek istek, Narativi o identitetu: izabrane studije o crnogorskoj prolosti, Matica
crnogorska, Podgorica, 2015, str. 9.
325
Boban BATRIEVI
globalnim tokovima svjetske istorije, ono to neki istoriari nazivaju isto-

riarevom intuicijom, prepoznavanje svih vanijih socijalno-ekonomskih i
ideoloko-kulturnih determinanti, mentalitetskih stereotipa i interaktivnost
koja se raala izmeu ova dva naroda. I isteku je to polo za rukom bolje
nego ijednome savremenom nauniku koji je svoje interesovanje posvetio
Crnoj Gori u potonjim decenijama; moda ba zato to je toliko puta poetio
nau dravu, ali i zbog crnogorskih izvora koje je koristio.5 Frantiek istek
obavio je veliki broj intervjua, a imao je sreu da su i neki crnogorski istori-
ari umjetnosti i ivotno i profesionalno vezani za Prag, to mu je omoguilo
direktiniji pristup crnogorsko-ekom kontaktu kod ekih likovnih stvara-
laca. Rezultat njegova rada od posebnoga znaaja je za knjievne istoriare,
koji bi se u naredim istraivanjima mogli posvetiti ekoj knjievnosti u
kojoj dominiraju crnogorske teme.
Da bih izbjegao prepriavanje istekovih zapaanja i time pokvario uti-
sak onima koji o njegovome radu ne znaju puno, osvrnuu se na samo neko-
liko epizoda iz ove knjige. On zakljuuje da se interesovanje eha za Crnu
Goru vee za istovremeno njihovo zanimanje za itav junoslovenski prostor.
U eri romantizma i srastanja eke nacije, kad je slavistiki pokret bio na vr-
huncu, brojni eki istraivai, novinari, putopisci i avanturisti okrenuli se su
ka izuavanju etnografskih karakteristika svojih slovenskih sueda. Poto je
eki nacionalni identitet bio u povoju a eki narod bez svoje drave u sklopu
jedne vavilonske cetralnoevropske carevine, njihovim patriotama i istaknutim
intelektualcima, ideolozima slovenstva, u unutranjem samoosvjeivanju i na-
cionalnoj emancipaciji bio je neophodan pristup nerazvijenijim slovenskim na-
rodima jer su smatrali da na taj nain mogu doi do izvorne slike ivota ekih
predaka, poto su drutvene strukture i modernizacija srednje Evrope bili na
potpuno razliitom stupnju progresivnosti od balkanske regije. U takvoj situa-
ciji Crna Gora se pokazala kao primordijalni izvor i ishodite, poto je bila oso-
5
Moe se napraviti paralela izmeu isteka i Natae Margulis, jedne od novijih izuavalaca
crnogorske prolosti. Dok istek domaim izvorima i literaturom, pa ak i odreenim
crnogorskim stereotipima, vlada suvereno, na ravni ovjeka koji se ove rodio, Margulisova
i pored veoma otrih i kvalitetnih analitikih zapaanja pravi velike metodoloke propuste.
Piui o istoriji Crne Gore (tanije Njegou) koristi veoma stara izdanja sinteza crnogorske
istorije, npr. Medakovia, Milakovia i Sarajliju, iako je od njihove smrti do danas prolo
vijek i po, a od tada do danas napisano nekoliko novih i kapitalnih sinteza. Margulisova ne
koristi domae izvore u neophodnoj mjeri, moda u skromnim naznakama, ve veoma esto
pribjegava zakljucima koji se naslanjaju na zapaanja drugih inostranih naunika koji ne
poznaju dubinski i strukturalno crnogorske prilike. Tako da prireivai njihovih djela esto
moraju pribjegavati dodatnim objanjenjima u fusnotama. U istekovom sluaju takvih
zahvata nema. Vieti: Nataa Margulis, Njegoeva Crna Gora: velike sile i proces mod-
ernizacije na Balkanu (18301851), Matica crnogorska, Podgorica, 2013.
326
bena i u odnosu na ostale june Slovene plemensko ureenje s poglavicama,

izuzetno ratniki nastrojen mentalitet, epska forma umjetnikog iskaza, kodeks
obiaja, ponaanja i razmiljanja normiran na visokim etikim naelima koji
promoviu rtvu, borbu i slobodu, udan i bajkovit nain odijevanja i svakod-
nevice, veliko siromatvo i srednjovjekovni higijenski uslovi ostavili su veliki
utisak na ehe. Predstave o ekoj istoriji, kombinovane s interesovanjem za
slovenstvo, vodile su do postepene kristalizacije nazora da Crnogorci i njihov
savremeni drutveni poredak reprezentuju ivu inkarnaciju nekadanjeg praslo-
venskog patrijarhalnog ureenja, mentaliteta i drugih ve izgubljenih narodnih
vrijednosti.6 Frantiek istek nudi nam i odreenu periodizaciju samih pred-
stava. On je uoio da do 1878. i sticanja meunarodne crnogorske nezavisnosti
slika Crnogoraca kod eha biva najromantinija, najnekritinija i da je njihovo
interesovanje na najviem nivou. U ekim pripovijetkama (naroito u djelu
Prokopa Hoholohoueka) Crnogorci se poinju javljati kao glavni junaci. Oni
su stanovnici slobodnoga slovenskoga kraja, hrabri i moralno isti ratnici, koji
se bore protiv muslimana.7U epizodama koje lie na crnogorsku epiku po mo-
tivima opisivae eki autori borbe za ljubav i slobodu. Iako nikad nije poetio
ovaj prostor, Hoholohouek e veinu svojih napisa posvetiti Crnoj Gori i bie
jedan od glavnih konstruktora pozitivnih stereotipa o balkanskim narodima koji
ive van Habzburkoga Carstva, a njegova djela s oduevljenjem je itala eka
elita, meu njima: Jan Neruda, Elika Krasnohorska, Vaclav Bene Trebizski,
Alojz Jirasek, kao i ira publika.8Kao prvoga eha za kojega se sa sigurnou
moe rei da je poetio Crnu Goru istek navodi Vilema Duana Lambla koji
se u Kotoru sreo s Petrom II Petroviem. On e napisati veoma zanimljiv Izvje-
taj o Crnoj Gori i Crnogorcima.9I izgled i mentalitet na Lambla su djelovali
arhaino, uvia istek i navodi da je ovaj u skladu s tendecijama svoga vremena
susreta s drugim ocjenjivao uporeivanjem s antikom i biblijskim priama:
takav gortak, ostavljao je na njega utisak 'kao da je tek nedavno s Ararata si-
ao'.10 I pored oduevljenja Crnogorcima Lambl u njihovom vojnikom uree-
nju ne vidi smisao ivota, ali donosi lijepe opise njihove spoljanjosti i vjetosti,
naroito u igri bilijara u kotorskima kafanama e su nadigravali gradske kicoe
i austrijske oficire. Za razliku od Hoholohoueka, Lambl iznosi pozitivne pred-
stave muslimana. Izgleda da je i briga o oruju, tj. njegova ljatea ljepota s
crnogorskih opasaa ostavljala poseban utisak na ehe.
6
istek, Naa braa na jugu, str. 20.
7
Isto, 21.
8
Isto, 34.
9
Duan Lambl, Zaprava o erne Hore a ernohocich, asopiseskeho museum, IV, Praha,
1850, 512. Fusnota In: Frantiekistek, Naa braa na jugu, str. 35.
10
327
Boban BATRIEVI
Posebna poglavlja u svojoj knjizi istek ustupa slikaru Jaroslavu er-

maku i piscu Jozefu Holeeku, koji su po njegovom shvatanju najvie doprini-
jeli formiranju ekih predstava o Crnoj Gori i Crnogorcima. U periodu kad su
njih dvojica boravili u Crnoj Gori ona je vodila dva kljuna rata u XIX vijeku
ermak je svjedoio Crnogorsko-turskome ratu 1862. (koja je bila jedna
od najteih godina u novovjekovnoj crnogorskoj istoriji), dok se Holeek s
crnogorskom vojskom obreo u Veljemu ratu (18761878). Tu istek izlazi
iz okvira zanata istoriara i u duhu istoriara umjetnosti analizira slike koje
su nastale tih godina, to samo doprinosi multidisciplinarnosti njegova rada.
Zajedno s nekoliko konsultanata koji dobro poznaju ermakov rad, u prvome
redu s Vjerom Borozan, donosi nam veoma zanimljive informacije i o ivotu i
o znaaju velikoga slikara. ermakovo djelo silno je uticalo na vizuelne pred-
stave o Crnogorcima i igralo znaajnu ulogu u njihovom romantiziranju i glo-
rifikaciji u ekome drutvu prije Prvoga svjetskoga rata.11 istek tumai sko-
ro sve njegove slike koje su nastale na ovome prostoru, s posebnim osvrtima
na sliku Ranjeni Crnogorac na kojoj je prikazan ranjeni Turo Plamenac a koju
je izradio po narudbi Josipa Jurja trosmajera i Seljenje slika, sliku na kojoj
su prikazani Crnogorci kako u visokim planinama okovani snijegom spaa-
vaju kulturno blago od napada 1862. godine, to je u oima civilizovanih
posmatraa u Evropi trebalo da dokae da su Crnogorci uvari umjetnosti.12
ermakove slike nalazile su se u svim znaajnijim brourama irom eke, ali
naalost vremenom je taj slikar postao popularniji u Crnoj Gori nego u svojoj
domovini.
Poglavlje izmeu ermaka i Holeeka posveeno je mnogim drugim
esima koji su doprinijeli pribliavanju Crnogoraca i eha: Janu Vacliku koji
je imao zaduenja na dvoru Danila I i Nikole I, publicisti i politiaru koji je
mnogo radio na jaanju crnogorske drave i bio njen diplomata; Vjetislavu
Haleku, jednome od najslavnijih ekih pjesnika koji je pisao o Crnogorcima;
Zigfridu Kaperu; Elini Krasnohorskoj, koja je Crnoj Gori posvetila cijelu
jednu zbirku pjesama iako je nikad nije poetila. Ipak, niko od njih nee se to-
liko zaljubiti u Crnu Goru kao Jozef Holeek, koji je napisao preko 30 tomova
o junoslovenskoj sredini, od kojih se veina odnosi na Crnu Goru.13
11
Isto, 55.
12
Isto.
13
Poglavlje o Holeeku, vieti: istek, Naa braa na jugu, str. 81113. To je ujedno i naj
uzbudljiviji dio knjige. istek nam detaljno donosi Holeekove opservacije, analizira
njegove pjesme, prie, romanske epizode, ali i ideoloke karakteristike njegova pisanja.
Naroitu panju posveuje unikatnoj ideologiji crnogorstva koju je Holeek nudio svima
Slovenima kao recept za ureenje. Lijepo su i opisani Holeekovi novinarski zahvati i ratno
izvjetavanje za vrijeme Veljega rata kad je jedini od stranih izvjetaa uspio da izdri ratne
napore i time stekne simpatije kralja Nikole; odraz Veljega rata u ekoj, e se po kafa-
328
Od sticanja nezavisnosti 1878. do Prvoga svjetskoga rata pogledi eha

poee da se mijenjaju, uvia istek. Otvaranje Crne Gore i neto intenzivnija
modernizacija izmijenie onu netaknutu sliku, to e primijetiti i Holeek
tokom svojega potonjega putovanja u nau zemlju. eki putopisci, naunici
pa i politiari generalno e se podijeliti na dvije grupe, one koji su na starim,
romantiarskim osnovama i predstavama i dalje govorili o Crnoj Gori i one
koji e sve vie poticati kritiko miljenje o autokratiji crnogorskoga suverena
i nainu funkcionisanja drave. Ti redovi lijepo osvjetljavaju i unutranji ivot
Crne Gore u ekoj recepciji. istek se potrudio da analizira i rasprave koji su
se vodile u ekim novinama a koji su obraivali politike prilike na Balkanu.
ak je priloio i radove Stjepana Radia koji je pisao za eku publiku. Intere-
santno je navesti da je prvi list koji je krenuo s dekonstrukciojom dotadanjih
pozitivnih stereotipa bio Slovensky prehled, koji je s kritikim opservacijama
govorio o Nikoli I.14 Interesovanje eha za Crnu Goru do Balkanskih ratova
generalno e opadati.
Zakljuno s krajem Prvoga svjetskoga rata zavrava se i sr istekove
knjige. U poglavljima koja slijede bavi se vienjem Crne Gore u kraljevini
Karaorevia, Drugome svjetskome ratu, komunistikoj Jugoslaviji, graan-
skome ratu i raspada iste, kao i pogledima na Crnu Goru do 2006. i nakon
nje. Materijala za drugi dio knjige imao je naravno manje, ali to nije umanjilo
kvalitet istekova metodolokoga pristupa. Kljune injenice koje se odnose
na novonastale situacije jesu da se identitet Crne Gore polako utapa u jugoslo-
venski i da do obnove nezavisnosti u XXI vijeku esi vie nikada nee imati
onaj devetnaestovjekovni rakurs. Spoljnopolitike okolnosti i unutarpoliti-
ka deavanja u ekoj svakako su imale presudan uticaj na recepciju. To je
najvidljivije npr. u sluaju predstave komunistike Jugoslavije odmah nakon
rata i poslije 1948. kad e ehoslovaka tampa od hvaljenja novoga reima
zauzeti prosovjetski stav. istek, pored standardnih, od izvora ove koristi i
karikature i turistike vodie, sve ono to je u irenju slike u savremenome
dobu bilo najtiranije i najpogodnije za stvaranje predstava. Za rukom mu je
polo da kontekstualizuje i dogaaje u Crnoj Gori i dogaaje u ehoslova-
koj/ekoj, to znatno olakava itanje onima koji o istoriji jedne ili druge ne
znaju dovoljno.
Zahvaljujui njegovoj knjizi puno emo saznati o sebi, naroito o tome
kako nas vide savremeni stranci. Zato je i kraj Nae brae na jugu neto emu
nama, javnim salama ali i domainstvima situacija pratila iz asa u as, a osvajanja novih
teritorija crnogorske vojske praene s oduevljenjem i kaenjem pribadaa i zastavica na
mapama Balkana. istek dosta prostora daje i Holeekovim pogledima koji slue kao bogat
antropoloki izvor seksualnost, poloaj ena, obiaje i sl.
14
329
Boban BATRIEVI
treba posvetiti ozbiljnu panju. Od nekadanjih predstava koje su naem cr-

nogorskome egu znaile mnogo za samopotvrivanje mukosti, dananje
predstave eha uglavnom se manifestuju kroz percepciju oajne ekoloke
situacije, kroz nepostojanje etike odgovornoga odlaganja smea, pa redovi
njegova prijatelja Matijaa Zrna, velikoga prijatelja Crne Gore, kojima istek
zavrava svoju knjigu govore i o naim stereotipima, ali i o tome da nijesmo
centar planete.15
Narativi o identitetu drugaijega su karaktera od prve knjige koju ana-
liziram. Ona nam donosi pet sabranih studija Frantieka isteka posveenih
crnogorskoj istoriji, od kojih se po mojemu sudu posebno izdvajaju: Narativi
o istoriji, identitetu i temporalnosti u Crnoj Gori 19051945, zatim: Nje-
goeva grobnica na Lovenu Promjene i reinterpretacije spomen mjesta u
kontekstu sukcesivnih, politikih i nacionalnih projekata 18452010; kao i:
Interpretacije istorije Crne Gore na pragu 21. vijeka. Sa svoga aspekta sva-
ka od navedenih studija predstavlja veliki iskorak za domau istoriografiju
i u tematskom i u metodolokom okviru. Svako ko dobro poznaje istorijat
crnogorske istoriografije i njene limite uviee njihov znaaj. Malo slobodni-
jim stilom moglo bi se rei da je istek na crnogorskome tijelu primijenio
metode savremene medicine i hirurgije i tako dijagnozirao i otklonio neke
od kljunih malignih bolesti pozitivistiko akumuliranje injenica, fetiiza-
ciju arhivske grae, politizaciju istorijskih sudova te ponudio lijek diskurs
s aktuelnih razmirica jesmo li Srbi ili Crnogorci prenio na samu analizu
diskursa o identitetu kroz istoriju u oima crnogorske elite; pozabavio oea-
jem za prolost kod Crnogoraca te bogati izvorni materijal stavio u savremene
metodoloke koncepte Fransoa Artoga, Entonija Smita, Pjera Nore i mnogih
drugih. Time je crnogorska prolost dobila novi odraz u povijesnome ogledalu
a njena rekonstrukcija konano postala itljiva za dananje oi.
Studija Narativi o istoriji, identitetu i temporalnosti u Crnoj Gori
19051945. nastala je kao plod istekova rada u sklopu postdoktorskoga
projekta za izuavanje jugoistone Evrope pri Centre for Advanced Study u
Sofiji, a koju je izlagao na nekoliko znaajnih seminara.16 Kao to i sam kae
osnvni cilj ovoga rada je ponovna ocjena rasprava o istoriji i identitetu od
uvoenja parlamentarizma u Knjaevini Crnoj Gori do uspostavljanja komu-
nistikog reima u Jugoslaviji na kraju Drugog svjetskog rata. Materijal koji
je obraivao gledao je kroz prizmu Artogovih ideja koje se tiu reorganizova-
nja i upotrebe prolosti. Posebnu panju posveivao je crnogorskim intelektu-
15
Isto, str. 254.
16
Vieti: istek, Narativi o istoriji, identitetu i temporalnosti u CrnojGori 19051945, In:
Narativi o identitetu: izabrane studije o crnogorskoj prolosti, Matica crnogorska, Pod-
gorica, 2015, str. 1516 i 21103.
330
alcima i njihovim predstavama o zaustavljenom vremenu ili vremenu koje se

ubrzava, njihovom pamenju ili izmiljanju kulturnoga nasljea s naroitom
analizom trenutaka radikalnih prekida. Studija ima pet djelova i obrauje pisa-
nja istaknutih Crnogoraca od vremena Nikole I (u prvome redu Lazara Toma-
novia), preko projugoslovenskih pisaca; do crnogorskih nacionalista Savia
Markovia i Sekule Drljevia i komunistikih ideologa i naunika.
istek nam donosi sjajna zapaanja. Analizom pisanja crnogorskih au-
tora za vrijeme prije Prvoga svjetskoga rata utvrdio je da u njihovu narativu
o prolosti uglavnom preovladavala pansrpska svijest. Kad su govorili o svo-
jim korijenima imali su razvijene pojmove o dolasku slovenskih plemena na
Balkan i predstave o postojanju neslovenskog elementa u toku toga procesa.
Meutim, sam proces stapanja nijesu dublje definisali ve su gajili stav da
su te etnike grupe nestale pod pritiskom nadmonijih grupa isto srpskog
porijekla.17 Mit o drevnim korijenima bio je po isteku sasvim marginalan
u odnosu na predstave koje su Crnogorci imali u odnosu na srednjovjekovlje.
Koristei termine Entonija Smita, to poimanje definie kao svijest o zlat-
nom i junakom dobu. Za zlatno doba crnogorski ideolozi smatrali su
Nemanjia eru, a Duklju i Zetu svrstavali su pogreno u taj korpus. 'Srpsko
carstvo' uzimano je kao idealna, politiki i kulturno najuspjenija drava (...)
'nacionalno ujedinjenje' koje je navodno postigla drava Nemanjia esto je
uzimana kao gotova matrica za modernu i savremenu verziju drave.18 Pe-
riod od dolaska Turaka smatran je za junako doba. Tu su se, utvrdio je
istek, iskonstruisali mitovi da su se nakon Kosovske bitke odreeni velikai
povukli u planine i tu nastavili kontinuitet srpskoga carstva (iako je crno-
gorski teritorij u tome trenutku stabilna drava s dinastijom Balia na elu),
koji e ideolozima Nikole I omoguiti planove o ponovnome objedinjavanju
srpstva s dinastijom Petrovi na elu.
Nakon Prvoga svjetskoga rata i nestanka Crne Gore javie se nove for-
me doivljavanja temporalnosti i identiteta. Elita koja je pobjegla s kraljem
i dalje e zadrati neke od klasinih mitova da su Crnogorci so srpstva
ili srpski Spartanci, ali e blago izmijeniti svoj narativni oblik, predstav-
ljajui druge Srbe (one koji su sproveli aneksiju Crne Gore) iskvarenim
i degenerisanim zbog iskustva turske vladavine. Prvi vei raskid s dugo-
dinjim obrascem percipiranja istorije, identiteta i temporalnosti napravie
Nikola Petanovi, publicista koji je ivio u San Francisku. On e postaviti
etnogenetiku tezu da su Crnogorci spoj mjeavine najhrabrijih i najboljih
predstavnika dva naroda (staroedilaca i Slovena), a zlatno doba istorije
17
Isto, 25.
18
Isto, 27.
331
Boban BATRIEVI
pomjera do Duklje, jer je to bilo sreno vrijeme ...bez Srba da se mijeaju u

njene poslove.19
Na ovaj nain istek je analizirao sve vanije pojave i pisanja do ko-
munistikoga koncepta identiteta. Kao izvore uglavnom je koristio domae;
za meuratni period to su djela Cvijievih uenika i intelektualaca okupljenih
oko Zapisa. Posebno mjesto poklonio je tumaenju tedimlije i Drljevia,
davi detaljnu genezu njihova nacionalistikoga (pa i kontroverznoga) razvo-
ja. Zakljuio je da je proces nacionalne emancipacije Crnogoraca svoj puni
zamah dobio tek nakon Drugoga svjetskoga rata kao dio federalistikoga kon-
cepta koji je forsirala drava. Ovaj istekov rad zasluuje da bude svrstan u
remek-djelo crnogorske istoriografije.
Studija Njegoeva grobnica na Lovenu Promjene i reinterpretaci-
je spomen mjesta u kontekstu sukcesivnih, politikih i nacionalnih projekata
18452010.20 na osoben nain predstavlja izuzetan doprinos njegoologiji.
istek se u njoj bavi znaajem Lovena za Crnu Goru i Crnogorce kao spo-
men mjesta, mjesta eanja, ali i znaenjem te planine nakon stapanja s
Petrom II za cijeli junoslovenski prostor. Krenuvi od samoga poetka od-
nosno od Vladiine elje da se one sahrani, eki istoriar uvia da e od
toga trena pa do danas svaka vlast koja je bila u Crnoj Gori ili koja je vladala
crnogorskim teritorijem reinterpretirati znaaj Njegoeva groba u skladu sa
svojim ideolokim potrebama. esta seljenja Vladiinih kostiju, sagradnje i
ruenja njegova groba, hodoasniki odnos prema njemu, postale su tokom
istorije svojevrstan paradigmatian in svih vlasti i svih ideologija. Simbo-
lika i Njegoev znaaj bjesomuno su mijenjani za potrebe dnevne politike.
istek je s velikom panjom prouio relevantne domae izvore, naroito se
posvetivi medijskome ratu koji je voen krajem 60-ih i poetkom 70-ih u
crnogorskim i srpskim glasilima izmeu protivnika i zagovornika izgradnje
mauzoleja. Serioznom analizom pokazao nam je da narativno interpretiranje
prije svega zavisi od ideoloke volje politikih struktura na vlasti. Time je
istek otvorio veliki prostor za budue njegoologe, koji e dubljim istraiva-
njem, prije svega pregledom arhivskih i urnalistikih izvora moi da pokau
svu irinu monstruoznosti zloupotrebe lika naega najveega devetnaesto-
vjekovnoga pjesnika.
Peti nauni rad iz knjige, a trei koji analiziram, predstavlja znaajno
prikazivanje sinteza istorije Crne Gore na prelomu dva potonja vijeka s ak-
19
Isto 50.
20
istek, Njegoeva grobnica na Lovenu Promjene i reinterpretacije spomen mjesta u kon-
tekstu sukcesivnih, politikih i nacionalnih projekata 18452010; In: Narativi o identitetu:
izabrane studije o crnogorskoj prolosti, Matica crnogorska, Podgorica, 2015, str. 1617 i
103143.
332
centom na stranim autorima i njihovim monografijama.21 Tu je uraen vrlo

zahvalan posao jer se od naih istoriara takva praksa ne praktikuje. Nedo-
voljno znanje stranih jezika, izolovanost od punkta novih istoriografskih ideja
i ostvarenja, nedovoljna inkluzija domaih autora na meunarodnom planu
te loa politika poeivanja stranih sajmova knjiga esto znaju osakatiti nau
publiku za nova izdanja. Desi se da knjiga napisana na neku crnogorsku temu
i po nekolike godine eka do svojega predstavljanja kod nas, a loa prevodna
politika i slaba finansijska situacija ne dozvole njeno prevoenje za iru crno-
gorsku javnost. Sreom internetska revolucija ubrzala je taj proces i na neki
nain nadomjestila nedostatke. Zahvaljujui isteku dobijamo uvid u strane
interpretacije ali i analizu domaih sinteza crnogorske istorije. Nakon pregle-
da domaih sinteza prolosti Crne Gore u uvodnome dijelu rada, istek kriti-
ki opservira knjigu Montenegro: The Divided Land, koju je napisao direktor
ultrakonzervativnog Rockford Instituta, Tomas Fleming. Autor se u svojim
tumaenjima u znatnoj mjeri poistovjeuje sa srpskom nacionalistikom plat-
formom, naroito sa stavovima radikalnog krila Srpske pravoslavne crkve.22
Fleming je u svojim sudovima na liniji romantiarske predstave o Crnogorci-
ma kao stubu hrianstva, a njegovo tivo trebalo je uvjeriti strance o neop-
hodnosti opstanka dravne zajednice Srbije i Crne Gore. istek upozorava na
njegove metodoloke propuste, greke u narativu i propagandistike dezin-
formacije. Posebnu panju eki istoriar posvetio je sintezi koju su nainili
crnogorski istoriari ivko Andrijaevi i erbo Rastoder, analizirajui njen
znaaj u dobu u kojemu je objavljena.23 Upuivao je i na greke koje su se na-
le u prevodu te knjige, a koje s metodolokoga aspekta umnogome odudaraju
od originala, naroito u dijelu koji se tie same etnogeneze Crnogoraca. istek
nam donosi i poglede na izdanja Realm of the Black Mountain. A History of
Montenegro, koju je 2007. sainila Elizabet Roberts te sintezu Keneta Moriso-
na Montenegro, A Modern History objavljenu 2009. U duhu intelektualca koji
valorizuje neije napore istek iznosi pozitivne, ali ee negativne ocjene u
radu stranih autora. Sutinski se radi o loem odabiru literature ali i generalno-
me crnogorskome problemu neprevoenju krucijalnih izvora i monografija
crnogorske provinijencije na strane jezike, koje bi bile mnogo relevantnije
stranima autorima od onih koje imaju to su najee ovla pregledi stranaca
ili pisanja srpskih autora. Kljuna injenica s metodolokoga aspekta, a koja
se tie same crnogorske istoriografije na koju upozorava eki autor, jeste da
21
istek, Interpretacije istorije Crne Gore na pragu 21. vijeka; In: Narativi o identitetu:
izabrane studije o crnogorskoj prolosti, Matica crnogorska, Podgorica, 2015, str.20 i
245333.
22
Isto, 249.
23
Vieti: ivko Andrijaevi, erbo Rastoder, Istorija Crne Gore, CZI, 2006.
333
Boban BATRIEVI
u njoj za sada nema puno radova socijalne i kulturne istorije, a da i ne govo-

riomo o novim metodolokim i interpretativnim metodama tipa oralne istorije
ili rodnih studija (gender studies).24
Izuzetno zanimljiv rad istek je napisao i o crnogorskim manjinama.
Odlian prikaz toga rada, u stvari itave njegove knjige napravio je Aleksan-
dar Radoman u najnovijem broju Arhivskih zapisa. Pregledni rad Nacio-
nalne manjine u Crnoj Gori nakon raspada Jugoslavije 19912003. nastao
je u koautorstvu s Bohdanom Dimitrovom i nudi preek stanja nacionalnih
manjina u periodu koji je Crna Gora, nakon raspada Jugoslavije, provela u
federaciji sa Srbijom. Polazei od injenice da su na svim poslijeratnim popi-
sima stanovnitva etniki Crnogorci inili jasnu veinu te da je samoidentifi-
kovanje Crnogorac ili Srbin u posljednjih nekoliko decenija zapravo postala
stvar linoga izbora, pod nacionalnim manjinama autori u ovome radu podra-
zumijevaju nepravoslavno stanovnitvo Crne Gore. U poglavljima o Bonja-
cima/Muslimanima, Albancima, Hrvatima i Romima autori donose statistike
podatke, istorijat te podatke o kulturnim, vjerskim i politikim udruenjima
koje reprezentuju pojedine od tih nacionalnih zajednica u Crnoj Gori. Rad je
objektivna analiza poloaja nacionalnih manjina u Crnoj Gori, no iako autori
u zakljuku konstatuju da je koegzistencija manjina i veinskoga stanovnitva
u Crnoj Gori naznaenoga perioda znaajno bolja nego u veini ostatka stare
Jugoslavije, u tekstu su navedeni i pojedini primjeri zloina kao svjedoanstvo
zloga vremena i sredstvo protiv namjerne amnezije.25 Vanost ovoga rada
lei i u injenici to je romska populacija tako ula u crnogorsku istoriografiju,
jer se poloajem, ivotom i njihovim socijalno-ekonomskim karakteristikama
do sada kod nas niko nije bavio.
istek se pokazao i kao vrstan poznavalac crkvenih problema u Crnoj
Gori u studiji Klerikalizacija nacionalizma Tumaenje vjerskog rivalstva
izmeu Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve. U njemu je lijepo dokumen-
tovano kako obje crkve ive od istorije i predstavljeno postojanje suprotnih
identitetskih narativa. Interesantno je njegovo zapaanje kako su obje crkve
pribjegle sakralizaciji odreenih linosti koje u njihovoj predstavi reprezentu-
ju ideoloko ishodite njihovih ideja. Tom je studijom autor ponudio preek
oprenih interpretacija prolosti pravoslavne crkve u Crnoj Gori, koje dolaze
iz kruga crnogorskih i srpskih istoriara i intelektualaca, pokazujui kako isti
istorijski izvori na koje se pozivaju i jedni i drugi, mogu posluiti za legi-
24
istek, Interpretacije istorije Crne Gore napragu 21. vijeka; In: Narativi o identitetu:
izabrane studije o crnogorskoj prolosti, Matica crnogorska, Podgorica, 2015, str 333.
25
Aleksandar Radoman, Crnogorski identitet(I): Pogled iskosa (Frantiek istek, Narativi o
identitetu: izabrane studije o crnogorskoj prolosti, Matica crnogorska, Podgorica, 2015),
Arhivski zapisi, 2015/1,Cetinje, 2015, str. 257263.
334
timne rekonstrukcije razliitih verzija prolosti te kako se te rekonstrukcije

odraavaju na politiku polarizaciju drutva i jaanje konflikta u okviru za-
jednice.26Opisi munih epizoda iz devedesetih i Amfilohijevo barjaenje ve-
likosrpskim i hegemonistikim diskursom dubinski su analizirani. istekovo
rezonovanje unutranjih crnogorskih prilika, ali i optejugoslovenskih na za-
vidnom su nivou i za domae istoriare a njegova zapaanja dostojna pravoga
kritinog intelektualca: Crna Gora u sadanjosti funkcionie kao neka vrsta
munog saveza nekoliko neofeudalnih klanova koji su se domogli kontrole
nad razliitim komadima crnogorske ekonomije i politikih institucija ()
Uprkos povremenim gorkim kritikama i privremeno hladnim odnosima izme-
u SPC i vladajue koalicije Mila ukanovia, crnogorska eparhija SPC koju
personifikuje Amfilohije uspjeno djeluje kao jedan od ovih monih klanova
iji interesi moraju biti uzeti u obzir.27
Sreom po Crnu Goru i njenu nauku ove se ne zavrava pria o Fran-
tieku isteku. Vano je navesti da je prije skoro godinu i po dana uestvovao
na veoma znaajnome skupu koji je organizovala Matica crnogorska posve-
enome stogodinjici Prvoga svjetskoga rata. Predstavio je zanimljivu temu
T.G. Masarik, crnogorsko pitanje i Prvi svjetski rat28. Zbornik sa skupa iza-
ao je iz tampe prije nekoliko mjeseci. U asopisu Almanah nalazimo njegov
rad koji je posveen crnogorskim muslimanima u oima Jozefa Holeeka.29 O
istoriji i aktuelnim dogaajima u Crnoj Gori i drugim balkanskim zemljama
redovno pie i govori za eke i junoslovenske medije. Posebno bih ove
izdvojio njegovo jednoasovno gostovanje u emisiji iva istina kod crno-
gorskoga novinara Darka ukovia30, kao i neke njegove izjave za Slobodnu
Evropu. U svojim komentarima i analizama zna biti kritian i prema crnogor-
skim vlastima, posebno o djelovanju Mila ukanovia i njegovih saradnika u
toku miloevievske ere. Prije nekoliko godina u jednom intervjuu govorei
o ekome iskustvu s Evropom, istakao je da Crna Gora sama mora da rijei
svoje probleme: Recimo, kod nas je podijeljeno miljenje, kao i u mnogim
drava gdje ima euroskeptika. Ja sam vie eurooptimista u tom smislu, iako
naravno kritikujem i ja onu briselsku birokratiju, ali u tome se svi moemo
sloiti. Drago mi je to je Crna Gora napredovala na tom putu, ali po mom
miljenju, jo uvijek nedovoljno.Svi znamo kakvo je ekonomsko stanje u Cr-
26
Isto.
27
istek, Klerikalizacija nacionalizma Tumaenje vjerskog rivalstva izmeu Srpske i
Crnogorske pravoslavne crkve; In: Narativi o identitetu: izabrane studije o crnogorskoj
prolosti, Matica crnogorska, Podgorica, 2015,
28
istekovoi zlaganje dostupno na: https://www.youtube.com/watch?v=ApuLGnJYIBc
29
Vii: http://www.almanah.co.me/ostale/pdf/casopis/1516.pdf
30
Vii: https://www.youtube.com/watch?v=g1Cr1PpHbtE
335
Boban BATRIEVI
noj Gori, nevjerovatna razlika izmeu crnogorskog juga i sjevera, koja se, ini
mi se, svake godine uveava. Sela u Crnoj Gori izumiru, a ona prava Crna
Gora je nekada bila zemlja seljaka. Sada je to sve Podgorica, malo primorja
i moda jo Bijelo Polje i nita drugo. Drugdje nema ivota. Ja vidim ona i-
votna pitanja, one egzistencijalne teme Crne Gore malo drugaije. Mnogo se
promijenilo za posljednjih pet godina, ali ne ba dovoljno.Ni EU nee pomoi
Crnoj Gori da promijeni sama sebe. Moraju Crnogorci, graani Crne Gore
da mijenjaju svoju zemlju i da ne ekaju nekakav Brisel. Ako ne promijenite
sami svoju zemlju na bolje, onda nee niko.31
Nedavno je i u formi dnevnika pisao o naoj dravi za portal Slobodne
Evrope. Tada su se u Crnoj Gori zbivali burni dogaaji, vezani za proteste
Demokratskoga fronta. Za dan 4. novembar upisao je: Danas radim od kue.
Upravo piem jedan opiran pregled istorije Crne Gore, knjigu od nekoliko
stotina strana za eku italaku publiku. Nekih deset sati radim na knjizi, na-
kon toga piem mejlove i itam vijesti. S obzirom na injenicu da su u Crnoj
Gori ve nekoliko nedjelja u toku protesti dijela opozicije protiv vlade, pret-
postavljam da e mnogi oekivati da izrazim svoje miljenje o trenutnoj poli-
tikoj situaciji u zemlji koju izuavam ve gotovo dvije decenije. Pitanje ta
o svemu tome misli vjerovatno jedini montenegrinist u srednjoj Evropi jeste,
priznajem, sasvim legitimno. Dnevnika forma ne dozvoljava da se izraavam
kao pravi naunik. Neu dakle govoriti iz analitikog nego sasvim linog,
sasvim sebinog ugla. Zamislite, na pomenutoj istoriji Crne Gore radim ve
nekoliko godina. Konano sam dogurao do dogaaja 20. vijeka i moj posao se
polako primie kraju. Odavno sam navikao da se u Crnoj Gori nita ne deava.
Zato se iskreno nadam da se sve dok ne zavrim knjigu nita znaajno nee ni
dogoditi. Moja knjiga je ve sada preopirna i, kako su mi rekli u izdavakoj
kui, istorija jedne tako male zemlje ne smije biti opirnija od istorije Indije ili
Kine. Dragi moji Crnogorci, nisam spreman da piem jo jedno, sasvim novo
poglavlje. Uostalom, ini mi se da ni vi niste sasvim spremni.32
Svako pojanjavanje gornjih redova vie je nego suvino. Ostaje mi da
konstatujem da je Crna Gora srena to joj jedan ovakav intelektualac pokla-
nja svoju naunu panju. istek je jedan od najmlaih lanova eke akade-
mije nauka, predava moderne istorije Balkana na Fakultetu socijalnih nauka
Karlova univerziteta u Pragu u okviru ekoga i engleskoga nastavnog pro-
grama. Godine 2011. dobio je Premiju Otto Wihterle, nagradu koju dodjeljuje
eka akademija nauka eke Republike za mlade naunike do 35 godina. U
31
http://www.slobodnaevropa.org/content/sistek_ne_cekati_brisel_da_promijeni_crnu_
goru/24182399.html
32
http://www.slobodnaevropa.org/content/frantisek-sistek-balkan-nije-toliko-uzbudljiv-kao-
nekada/27349532.html
336
Crnoj Gori odavno je prozvan novim ermakom i novim Holeekom, a

to je moda i najvei kompliment koji je crnogorski mentalitet mogao da mu
dodijeli. istek je svjestan istorijskih veza naa dva naroda, samo ne znam
jesmo li mi. U Pragu, iako one nemamo ambasadu, nalazi se nevjerovatno
heuristiko bogatstvo o naoj prolosti sauvano od strane ljudi poput isteka
iz prolih vjekova, ali to nije smetalo naoj dravi da otvori ambasadu u Uje-
dinjenim Arapskim Emiratima. Iako nikad nijesam poetio arhiv ili bibliote-
ku u Abu Dabiju, ubijeen sam da one nema dokumenata ili monografija o
Crnoj Gori. Nego, valjda se sve to nekako i nekada ispravi. Do tada emo se
morati oslanjati na narodnu mudrost koja je i u istekovu sluaju pokazala
gostoprimstvo i ljubav prema esima. O tome svjedoi jedan njegov zapis: U
Crnu Goru prvi put sam krenuo u ljeto 1998. godine. Tamo sam dva mjeseca
skupljao materijal za diplomski rad, posveen kraju crnogorske nezavisnosti
1918. godine. Po dolasku u Cetinje, zajedno s kolegom, novinarom Matija-
em Zrnom, teglei velike ruksake na leima, lagano sam se uputio glavnom
ulicom u pravcu Crnogorske narodne biblioteke. 'Brao esi!', uzviknuo je
mladi naih godina koji je sjedio za stolom ispred jednog od prvih kafia na
koji smo naili. 'Kako zna da smo esi?', upitali smo ga. 'E vidi se odmah. Vi
ste nas uvijek prouavali.'33
Za kraj ovoga rada, prilaem integralno pismo podrke Crnoj Gori34,
koje je 2000. napisao Frantiek istek:
Demonstracija podrke Crnoj Gori u Pragu
Demonstracija podrke crnogorskoj nezavisnosti i protest protiv poja-

anja medijskog, ekonomskog i vojnog pritiska autokratskogreima Sloboda-
na Miloevica prema Crnoj Gori e se odrati 23. marta 2000. u 16.00 sati u
Pragu ispred zgrade ambasade SRJ(Mostecka ulica, Prag 1 kod Karlovog
mosta). Glavni organizator demonstracije jeste Udruenje prijatelja Crne
Gore u ekojRepublici u saradnji s najveom eskom humanitarnom fonda-
cijom ovjek u nevolji. Bie to prva javna manifestacija podrke CrnojGori
ne samo u eskoj, ali (koliko nam je poznato) i u Evropi. Pozivamo sve Crno-
gorce i prijatelje Crne Gore u svijetu da tog danadou u Prag i uestvuju u toj
manifestaciji. Prag, grad u srcu Evrope, koji je postao simbol borbe za ljudska
prava protiv diktature itiranije, jeste sigurno pravo mjesto za ovaj dogaaj.
33
istek, Naa braa na jugu, 7.
34
Vii: http://www.montenet.org/2000/cesi2.htm
337
Boban BATRIEVI
Protestujemo protiv:
pojaavanja snaga vojne policije u Crnoj Gori

stvaranja ilegalnih paravojnih formacija sa ciljem da se destabilizuje politi-
ka situacija u Crnoj Gori
pokuaja da vojne vlasti kazne Crnogorce koji su odbili da uestvuju u
ratu na Kosovu nasuprot tome da su legalnom odlukomcrnogorskih vlasti
amnestirani
negodovanja posebnog crnogorskog nacionalnog identiteta, crnogorske kul-
ture, jezika i autokefalne pravoslavne crkve
pritiska meunarodne zajednice da Crna Gora ostane u dravi koja ne funk-
cionie i nee vie funkcionisati, u dravi bezperspektive, u dravi ije ru-
kovodstvo ve dugo ignorie sve opravdane elje Crne Gore, u dravi na
ijem elu stoji ratni zloinac
Podravamo:
nezavisnu, suverenu, demokratsku i meunarodno priznatu Crnu Goru, od-

nosno raspisivanje referenduma na kojem e se graaniCrne Gore sigurno
izjasniti za nezavisnost ako im vlada Crne Gore omogui da u medijskoj
kampanji dobiju realne podatke o tomeda SRJ de facto vie nepostoji i o
mogunostima ekonomskog i svakog drugog razvoja koji se moe ostvariti
samo ako Crna Gorabude nezavisna drava.
Frantiek istek
predsjednik Udruenja prijatelja Crne Gore
Prag, eska Republika
Citirana literatura i internet linkovi
Andrijaevi ivko, Rastoder erbo, Istorija Crne Gore, CZI, 2006.

http://www.almanah.co.me/ostale/pdf/casopis/1516.pdf
http://www.hiu.cas.cz/cs/lide/seznam-pracovniku/sistek-frantisek.ep/
http://www.montenet.org/2000/cesi2.htm
http://www.slobodnaevropa.org/content/frantisek-sistek-balkan-nije-toli-
ko-uzbudljiv-kao-nekada/27349532.html
https://www.youtube.com/watch?v=ApuLGnJYIBc
https://www.youtube.com/watch?v=g1Cr1PpHbtE
Margulis Nataa, Njegoeva Crna Gora: velike sile i proces modernizacije
na Balkanu (18301851), Matica crnogorska, Podgorica, 2013.
338
Rachunkova Zdenka, Rehakova Michaela: Crnogorska bibliografija

14941994, tom IV, knjiga 3, Bibliografija o Crnoj Gori na ekom jeziku
18011991, Cetinje, 1993.
Radoman Aleksandar, Crnogorski identitet (I): Pogled iskosa (Frantiek
istek, Narativi o identitetu: izabrane studije o crnogorskoj prolosti, Ma-
tica crnogorska, Podgorica, 2015), Arhivski zapisi, 2015/1, Cetinje, str.
257263.
istek Frantiek, Narativi o identitetu: izabrane studije o crnogorskoj
prolosti, Matica crnogorska, Podgorica, 2015.
istek Frantiek, Naa braa na jugu: eke predstave o Crnoj Gori i Cr-
nogorcima 18302006, Matica crnogorska, Cetinje Podgorica, 2009.
www.slobodnaevropa.org/content/sistek_ne_cekati_brisel_da_promijeni_
crnu_goru/24182399.html
Boban BATRIEVI
OUR BROTHER FROM THE WEST: FRANTIEK ISTEK

AS A MONTENEGRIST AND SIGNIFICANCE OF HIS
METHODOLOGICAL APPROACH TO THE STUDY
OF MONTENEGRIN PAST AND IDENTITY
The paper briefly reviews the importance of work and research of per-
haps the most significant foreign researcher of the Montenegrin issue today,
Frantiek istek, who has dealt with the Montenegrin past for almost two de-
cades. The author especially focuses on two of three monographs istek wrote
about Montenegro, reflecting on the modern methodology of his approach to
the study of history, which moves in the direction of social anthropology, so-
cial history, cultural history, discourse analysis, history of mentality and plays,
which generally does not characterize local historians.
Key words: Frantiek istek, Czech Republic, Montenegro, methodol-

ogy, identity, history, historiography
339
UDK 811.163.4282(497.16)
Pregledni rad
Adnan IRGI (Podgorica)
adnan.cirgic@fcjk.me
DRAGOLJUB PETROVI
PROUAVALAC GOVORA CRNOGORSKOGA JEZIKA
U radu se daje osvrt na doprinos crnogorskoj dijalektologiji

Dragoljuba Petrovia, jednoga od najznaajnijih crnogorskih di-
jalektologa druge polovine XX vijeka. Njegovi opisi obuhvatili
su teritoriju iru od istraivanja bilo kojega dijalektologa prije
njega: prouavao je i arhaine i novije govore, i dvoakcenat-
ske i troakcenatske i etvoroakcenatske, i primorske i konti-
nentalne. Meu najznaajnijim njegovim doprinosima svakako
su prouavanje govora Vraana, crnogorskih iseljenika iji se
govor konzervirao u albanskome okruenju, i govora Rovaca,
pogotovo zbog toga to su i jedan i drugi danas gotovo potpuno
ugaeni.
Kljune rijei: Dragoljub Petrovi, crnogorski jezik, crno-
gorski govori, montenegristika, dijalektologija
Jedan od najznaajnijih prouavalaca crnogorskih govora druge po-

lovine XX vijeka, paradoksalno, jeste jezikoslovac koji se u svojim publici-
stikim tekstovima poesto protivio postojanju zasebnih standardnih jezika u
okviru tokavtine, pa tako i postojanju crnogorskoga jezika (u skladu s tra-
dicionalistikom karadievskom tezom o svim tokavcima kao Srbima triju
vjerozakona). Ipak, u procesu crnogorske jezike standardizacije, tj. selekcije
jezikih osobina u Crnoj Gori kojima je dat slubeni (standardni) status, ra-
dovi i studije Dragoljuba Petrovia bili su ne samo dragocjeni no i nezaobi-
lazni.1 Stoga se ovaj prigodni osvrt, povodom osamdesetogodinjice njegova
1
Dragoljub Petrovi, po sopstvenomu priznanju, potie iz oficirske porodice, privrene
kralju Nikoli i protivne ujedinjenju 1918. Moda je i u tome jedan od motiva za njegovo
uspjeno bavljenje crnogorskom dijalektologijom iako je gotovo cio ivot proveo izvan
Crne Gore: Kad me je pitao neko koji ne poznaje mojega oca, ja sam mogao da kaem: 'Ja
sam Dragoljub Maanov'. Onaj koji moje roditelje ne zna, ne zna mi oca a zna mi eda, kad
me to pita, ja kaem: 'Ja sam unuk Boine Mikova'. A Boina Mikov je bio udan ovek.
341
Adnan IRGI
roenja, nee baviti publicistikim radovima, no naunim (dijalektolokim)

studijama uvaenoga montenegriste Dragoljuba Petrovia, koji je crnogorskoj
dijalektologiji posvetio ogroman dio svojega opusa.
Dragoljub Petrovi roen je 1935. godine na Kosoru, u Kuima.
Osnovnu kolu zavrio je u Zmajevu, gimnaziju i Filozofski fakultet u No-
vome Sadu. Diplomirao je 1960, magistrirao 1964. (magistarski rad Glasovni
sistem rovakoga govora), a doktorirao 1971. godine (doktorski rad O govo-
ru Zmijanja) sve u Novome Sadu. Predavao je na Pedagokoj akademiji
u Nikiu 19641965, a od tada do penzionisanja (2001) na Filozofskome
fakultetu u Novome Sadu.2 Dragoljub Petrovi biran je za lana Meuakade-
mijskog odbora za dijalektoloke atlase SANU, Ureivakog odbora Srpskog
dijalektolokog zbornika SANU, kao i pojedinih tela Meunarodnog komiteta
slavista: Meunarodne komisije za jezike kontakte, Meunarodne komisije
za Opteslovenski lingvistiki atlas i Maunarodnog redakcionog kolegijuma
Optekarpatskog dijalektolokog atlasa.3
Petrovi je promijenio ustaljeni manir naih dijalektologa. Umjesto
monografskoga opisa jednoga ili najvie dva govora on je obiao vie pun-
ktova no bilo koji drugi crnogorski dijalektolog i o svakome od njih ostavio
makar napomene. e nije bilo mogue obii teren, traio je tipine govorne
predstavnike na pristupanijim mu lokalitetima. Pisao je o govorima okoline
Rijeke Crnojevia, o nekoliko govora u Boki Kotorskoj, o govoru Broanca, o
nekim piperskim govornim osobenostima, o nekim osobinama govora Kua,
o osobinama govora Pjeivaca, o govoru Spia, o govoru Vraana, o govoru
Zete, o govoru estana, o govoru Rovaca itd. O svakome od tih radova bie
ove ukratko rijei.
Dragoljub Petrovi prvi je kolovani dijalektolog koji je dao napomene
o dijelu govora Rijeke nahije.4 Za govore cetinjske i rijeke okoline on na
poetku studije istie da je njihovo temeljnije ispitivanje dvostruko prean
zadatak.5 No i pored toga do danas, nakon gotovo pola vijeka, Rijeka nahija,
kao ni Cetinje s prigradskim naseljima, naalost nemaju obuhvatnije dijalek-
On je bio oficir prvo kralja Nikole, pa posle kralja Aleksandra. Bio je jedan od onih koji je
posle ujedinjenja uestvovao u tzv. Boinoj pobuni. On je bio protiv ujedinjenja sa Srbi-
jom. Njegova braa imao ih je dvojicu takoe bili su, kau, estoki zelenjai.
Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=6JtWeJQ77Gg (12. II 2016.)
2
Biografski podaci preuzeti iz teksta Aleksandra Mladenovia, Profesor dr Dragoljub
Petrovi, Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku, XLIII, Novi Sad, 2000, str.
910.
3
Isto, str. 9.
4
Dragoljub Petrovi, Prilog poznavanju govora u okolini Rijeke Crnojevia, Zbornik za jezik
i knjievnost, knj. I, Drutvo za srpskohrvatski jezik i knjievnost, Titograd, 1972, str. 5966.
5
Isto, str. 59.
342
Dragoljub Petrovi prouavalac govora crnogorskoga jezika
toloke studije. Studiju o kojoj je rije Petrovi je zasnovao na trodnevnome

terenskom istraivanju uglavnom u Gornjemu Ceklinu, a djelimino i u Do-
njem Ceklinu. Dio grae, kako sam kae, ima snimljen na magnetofonskoj
traci.6 (teta je to Petrovi u studiji nije spomenuo niti koristio ranija, vrlo
zanimljiva, zapaanja o govoru Rijeke nahije Andrije Jovievia.7) Autor je
ukratko opisao akcenatski sistem (dvolani s ouvanim neakcentovanim dui-
nama i s uklonjenim kratkosilaznim akcentom s posljednjega otvorenog slo-
ga), vokalski sistem, konsonantski sistem i dao vrlo kratke napomene o mor-
fologiji i sintaksi. I taj kratak rad neprocjenjiv je za nae dananje poznavanje
crnogorskih jezikih prilika jer, kako rekosmo, do naih dana nije uraena
opsenija studija o rijekim govorima, a s obzirom na izraenu urbanizaciju,
odliv stanovnitva i masovno kolovanje gotovo je sigurno da se u tome
poslu uveliko zakasnilo. Petrovieva studija pokazuje da se rijeki akcenti
uglavnom nadovezuju na cetinjske (npr. Mlica vova). Cetinje danas ne uva
osobiti alternant nekadanjega poluglasnika (Petrovi ga oznaava ove kao
), mada nije nemogue pretpostaviti da je rijeko bilo poznato i u cetinj-
skome govoru. I jedna i druga osobina obuhvataju prostor od Skadarskoga
jezera do mora preko Crmnice i preko Rijeke i Cetinja. Takvo je i devoka-
lizovano r u primjerima tipa prdro, mro i sl. Toj su oblasti zajedniki i
ekavizmi koje je naveo (leb/lep, zenica, celivat), upotreba (biin, bronin,
kanelarija), djelimino i sn > n, zn > n, sl > l, zl > l (vrnik, nam,
milim, li) itd. S druge strane, za zetsko-podgoriku govornu oblast, prema
Petrovievu materijalu, rijeki se govori nadovezuju sekundarnim j u primje-
rima tipa panjo, dok -eo ostaje neizmijenjeno (kao u govorima cetinjskoga
tipa), sporadinom desonorizacijom finalnih konsonanata tipa mlat, no, druk,
if, oblicima tipa ejat, vjejat (=sijati, vijati) itd. A optecrnogorski su svakako
primjeri dosljedne jotacije tipa ekira, eivo, iede, edilo, etavat, meed te
i koji se javljaju i izvan jekavske jotacije, npr. ae, ako, koi. Ti se glasovi
( i ) javljaju i na granici rijei (koje ine akcenatsku cjelinu), npr. ednom,
dana e dobro i sl. Gotovo su optecrnogorski (bili) i primjeri u kojima se j
ne javlja, tipa primore, orue.8 Ne ulazei dublje u detalje studije, dovoljno je
istai da, iako kratka, ona daje znaajne podatke kojima e se upotpuniti slika
za budui crnogorski dijalektoloki atlas.
6
Isto, str. 60. Bilo bi od neprocjenjiva znaaja kad bi Dragoljub Petrovi svoje snimke s
brojnih terenskih ispitivanja crnogorskih govora dao u legat Fakultetu za crnogorski jezik i
knjievnost na Cetinju ili drugoj kojoj crnogorskoj naunoj ustanovi, kako bi tu bio valjano
pohranjen za budua istraivanja.

7
Vieti: Andrija Jovievi, Rijeka Nahija u Crnoj Gori, Srpski etnografski zbornik, SKA, Be-
ograd, 1911. (Godine 1999. izdavaka kua CID objavila je reprint Jovievieve monografije.)
8
Petrovi ne navodi primjere sa j, j, mada se moe pretpostaviti da su i te grupe uproene
kao i (mii, pai).
343
Adnan IRGI
Kolika je Petrovieva upuenost u crnogorske govore, najbolje poka-

zuju ove tri njegove studije: Iz akcentoloke problematike zetskih govora9,
O prirodi dijalekatske granice u Crnoj Gori10 i O sudbini poluglasnika u
nekim zetskim govorima i spomenicima s osvrtom na prizrensko-timoku
situaciju11. (U svakome od njih, kao i u veini Petrovievih studija, upo-
trebljava se termin zetski govori ne da oznai govore Zete, nego govore
koji se tradicionalistiki tretiraju kao zetsko-lovenski, zetsko-sjeniki, zet-
ko-junosandaki itd. ak ni sam Petrovi nije se due pridravao svojega
prijedloga da se ti govori nazovu lovensko-komski12, to bi bilo kudikamo
srenije rjeenje od svih ove pobrojanih.) Pored tradicionalistikoga termi-
na zetski govori (ili dvolanih termina, iji je zetski prvi dio) D. Petrovi se
povodi i za tradicionalistikom podjelom crnogorske teritorije na dva dija-
lekta: istonohercegovaki i zetski, mada istiui injenicu da se u Crnoj
Gori nalazi otra granica izmeu starijih i novijih ijekavskih govora kon-
statuje kako se s tom granicom u cjelini ne poklapa nijedna druga izoglosa
kojom se odvaja zetski dijalekat od istonohercegovakoga.13 I uprkos
tome to Petrovi to konstatuje i uprkos tome to je tu studiju posvetio na-
brajanju razlika na mikroplanu, njegov zakljuak rjeito potvruje injenicu
o koine sloju u Crnoj Gori.14 Samo dobar poznavalac crnogorske dijalekto-
logije, ali i geografije, kakav je Dragoljub Petrovi, mogao je ovako sumi-
rati znanja o akcenatskoj granici u Crnoj Gori: Granica izmeu zetskih i
istonohercegovakih govora na terenu Crne Gore uglavnom je poznata:
ona prolazi kroz bokokotorski zaliv i izmeu Risna i Perasta okree prema
severu a zatim izmeu Grahova i Trenjeva prema severoistoku, da bi preko
Pustoga Lisca i izmeu Kusida i Broanca izbila na ivicu Nikikog polja;
odatle granica u kratkom potezu dolazi do Orline, skree prema jugu preko
Budoa i linijom Ligunar Ljeskovi kom Cerove lokve dopire do Oranske
glavice, odakle okree prema istoku, prolazi severno od Milojevia, prelazi
9
Dragoljub Petrovi, Iz akcentoloke problematike zetskih govora, Zbornik Matice srpske
za filologiju i lingvistiku, XXVIIXXVIII, Novi Sad, 19841985, str. 609613.
10
Dragoljub Petrovi, O prirodi dijalekatske granice u Crnoj Gori, Zbornik razprav iz slo-
vanskega jezikoslovja, Ljubljana, SAZU, 1989, str. 247254.
11
Aleksandar Mladenovi & Dragoljub Petrovi, O sudbini poluglasnika u nekim zetskim
govorima i spomenicima s osvrtom na prizrensko-timoku situaciju, Godinjak Filozof-
skog fakulteta u Novom Sadu, Knj. XVIII/1, 1975, str. 139155.
12
Vieti: Dragoljub Petrovi, Neki problemi srpskohrvatske dijalektoloke nomenklature,
Na jezik, XXVI, sv. 45, Beograd, 1985, str. 234240.
13
Dragoljub Petrovi, O prirodi dijalekatske granice u Crnoj Gori, Zbornik razprav iz slo-
vanskega jezikoslovja, Ljubljana, SAZU, 1989, str. 247.
14
Vieti: Adnan irgi, Klasifikacija crnogorskih govora, Crnogorski jezik u prolosti i
sadanjosti, Institut za crnogorski jezik i knjievnost & Matica crnogorska, Podgorica,
2011, str. 5191.
344
Zetu izmeu Drenovtice i Zagorka i izmeu Boronjine i Miokusovia izbi-

ja na istonu ivicu Ostrokih greda; sa te take granica ide preko prostrane
nenastanjene oblasti do zapadnih obronaka Kamenika i izmeu Brezovih
rupa i Trmanja pada na Morau neto nizvodno od Kupine, na tromeu ro-
vako-pipersko-bratonoku, a zatim okree prema severoistoku i, pravcem
preko tavnja i zapadno od Mateeva, stie do junih obronaka Bjelasice;
dalje se pravac prostiranja nae granice moe odrediti samo priblino ona
prolazi negde preko Bjelasice (razvoem Tare i Lima?), obilazi sa zapada
Bijelo Polje i severno od toga grada silazi na Lim, a odatle (negde izmeu
Ozrena i Giljeve?) izbija na Peter.15 I da Petrovieva studija o akcento-
lokoj problematici crnogorskih govora nije donijela nita osim citiranoga
razgranienja, ona bi bila od nesumnjiva znaaja za nau dijalektologiju.
Autor u njoj sumira poznate podatke u vezi s naslovom naznaenom proble-
matikom, izdvaja pojedine oaze koje odstupaju od date granice (poput nekih
govora u Boki, koja je ne tako davno bila dijalektoloki izrazito razuena),
navodi neke tipove akcentuacije i najbitnije od svega daje osnovni krite-
rijum za podjelu zetskih govora: sudbina kratkoga akcenta na posljednje-
mu slogu u rijei.
Kako rekosmo, Dragoljub Petrovi potvrdio je svoju upuenost u cr-
nogorske dijalektoloke prilike i u znaajnoj studiji o sudbini poluglasnika (u
koautorstvu s A. Mladenoviem, pri emu se ne moe zaobii utisak da Mla-
denoviev dio znaajno i bespotrebno optereuje ovaj saeti, pregledni rad).
Na osobitu sudbinu poluglasnika u crnogorskim govorima tzv. starije akcentu-
acije skrenuli su panju ve prvi ispitivai, poput Vuka Karadia. Petrovi je
sumirao sve poznate rezultate, i one objavljene na stranim jezicima, istakavi
da se poluglasnik sauvao u Boki (u Dobroti i Krtolima) i Baru (u Zupcima i
Tuemilima), a da se u dvijema poveim oblastima s jedne strane u Kui-
ma, Piperima, Bratonoiima, Vasojeviima i plavsko-gusinjskome kraju, a s
druge u Mrkojeviima s Krajinom, Crmnici, Rijekoj nahiji, zapadnokatun-
skim govorima i cijelome Crnogorskom primorju (osim pojasa od Lutice do
Mula) poluglasnik javlja kao . Zona izmeu te dvije oblasti (istonokatun-
ski govori s Broancem, Bjelopavlii s Donjima Pjeivcima, Ljeanska nahija
i Zetska ravnica do Skadarskoga jezera) umjesto poluglasnika ima standardni
vokal a.16 Nedugo nakon ovoga rada Petrovi je proirio saznanja o polugla-
snicima. Naime, rasvijetlio je jo jednu taku u kojoj se javlja sauvana neka-
danja vrijednost poluglasnika, i to samo u kratkim slogovima (npr. balavc,
dans). Rije je o estanima, bilingvalnoj oblasti izmeu Krajine i Crmnice,
15
Dragoljub Petrovi, Iz akcentoloke problematike zetskih govora, Zbornik Matice srpske
za filologiju i lingvistiku, XXVIIXXVIII, Novi Sad, 19841985, str. 609.
16
Aleksandar Mladenovi & Dragoljub Petrovi, n. d., str. 143144.
345
Adnan IRGI
za koju on upravo na osnovu sauvanoga starog poluglasnika zakljuuje da je

relativno kasno usvojila i albanski jezik.17
Crnogorsku je dijalektologiju Dragoljub Petrovi osobito zaduio prou-
avanjem govora crnogorske enklave u Albaniji govora Vraana. O tome je
govoru, koliko nam je poznato, objavio pet znaajnih studija: Glasovne oso-
bine govora Vraana u Zeti, Glavnije osobine akcenatskoga sistema u govoru
Vraana, Morfoloke osobine u govoru Vraana, Sufiks -ic u govoru Vraana,
Iz sintaksike problematike govora Vraana.
U prvome svome prilogu o govoru Vraana Petrovi je istakao da srp-
skohrvatska dijalektologija u ovom trenutku teko se moe pohvaliti irokim
poznavanjem problematike nae dijaspore, mada je interes za njeno osvetlja-
vanje uvek bio znatan a svi prilozi rado doekivani, posebno zbog toga to
su, po pravilu, donosili ili nove elemente za rekonstrukciju predmigracionih
prilika na naem podruju ili poneku izgubljenu kariku u lancima inae po-
znatih procesa u razvitku naega jezika.18 U meuvremenu crnogorska je
dijalektologija ipak napredovala: objavljeno je nekoliko studija o govorima
nae dijaspore, meu njima i pet navedenih studija Dragoljuba Petrovia o
Vraki, jedna obimnija studija (s rjenikom) o govoru Crnogoraca u Peroju
autora Josipa Ribaria19 (posthumno objavljen rukopis zahvaljujui trudu Mi-
lorada Nikevia), studija u kojoj je obraen i govor podgorikih muslimana
u Skadru20, a nadati se da e uskoro zapoeti jezika ispitivanja kod naih
iseljenika u Argentini.
Studija o glasovnim osobinama govora Vraana21 nastala je na osnovu
ispitivanja iseljenika Vraana u Zeti (Balabani) i Baru te na osnovu obimne
grae koju je Petroviu na korienje ustupio Blagoje Markovi, Vraanin ise-
ljenik to je dobar dio svojega ivota posvetio izuavanju kulturne batine Cr-
nogoraca u Vraki.22 (Kad je nastala ta studija, crnogorsko-albanska granica bila
17
Dragoljub Petrovi, Neke napomene o refleksu poluglasnika u govoru estana, Zbornik
radova povodom 70-godinjice akademika Jovana Vukovia, ANUBiH, Sarajevo, 1977, str.
335337.
18
Dragoljub Petrovi, Glasovne osobine govora Vraana u Zeti, Godinjak Filozofskog
fakulteta u Novom Sadu, XV/1, 1972, str. 179.
19
Josip Ribari, O perojskom govoru (leksikografski prinosi). Grau prikupio i priredio Milo-
rad Nikevi, Osijek, 2004. O govoru crnogorskih Perojaca pisalo je u potonje vrijeme vie
autora (Vojislav P. Nikevi, Milorad Nikevi, Dragomir Vujii, Mijo Lonari, Milica
Luki i dr.). O tome vieti vie u navedenoj knjizi.
20
Adnan irgi, Govor podgorikih muslimana, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje,
Podgorica, 2007.
21
Dragoljub Petrovi, Glasovne osobine govora Vraana u Zeti, Godinjak Filozofskog
fakulteta u Novom Sadu, XV/1, 1972, str. 179210.
22
D. Petrovi u studiji o kojoj je rije (str. 180) kae kako je Blagoje Markovi nesumnjivo
jedan od najobavetenijih poznavalaca njene prolosti (Vrake A. .) do 1930. godine. U
346
je zatvorena, pa je to bio jedini nain da se doe do jezikih osobina toga kraja.

Time je Petrovieva zasluga jo vea jer bi, nesumnjivo, obilje osobina koje je
on u pet svojih studija obradio ostale izvan naunoga domaaja.) Po svim bit-
nijim akcenatskim, vokalskim i konsonantskim karakteristikama (dvolani ak-
cenatski sistem bez kratkosilaznoga akcenta na posljednjem otvorenom slogu
i s ouvanim neakcentovanim duinama, petolani vokalski sistem,23 neposto-
janje h i , frekventno f, nestabilo v, dosljedno izvrena jekavska jotacija (ak
i labijala), sekundarno j u grupama ejo, ujo, ajo, grupa ao > a, palatalizovano
l pred vokalima prednjega reda, desonorizacija krajnjih suglasnika, oblici tipa
ejat i vljejat (= sijati, vijati)) govor Vraana skladno se uklapa u zetsko-po-
dgoriku granu crnogorskih govora. Kao to je ovu studiju sainio na osnovu
Upitnika Pavla Ivia,24 tako je studiju o akcenatskome sistemu govora Vraa-
na25 sainio na osnovu Upitnika Berislava Nikolia.26 Ona je u detaljima potvr-
dila uklopljenost toga govora u zetsko-podgoriku govornu granu, a raena je
pored ispitivanja vraanskih iseljenika u Zeti i Baru i na osnovu informatora u
Mirijevu kod Beograda te opet na osnovu materijala Blagoja Markovia. To je
potvrdila i Petrovieva vrlo opsena studija o morfolokim osobinama govora
Vraana.27 U studiji o sintaksikoj problematici govora Vraana28 potvruju se
brojne osobine koje su skoro do naih dana uglavnom trajale u govoru Zete i
Podgorice, bar kod najstarijih tipinih govornih predstavnika. Takve su, re-
cimo, reduplikacija zamjenica (pojava ira od zetsko-podgorikoga podruja,
toku nekoliko decenija upornoga rada on je sabrao ogroman etnografski materijal, zasnovan
na Cvijievim koncepcijama, a ono to je za dijalektologiju posebno interesantno tie se
njegove velike leksike zbirke iz Vrake, koja e, kada bude sreena, nesumnjivo predstav-
ljati znaajan prilog naoj leksikografiji. Taj je materijal, koliko nam je poznato, ostao do
naih dana neobjavljen. Stoga bi Dragoljub Petrovi dao nemjerljiv doprinos crnogorskoj
leksikografiji, etnografiji i dijalektologiji ukoliko bi mogao doi do njega i publikovati ga.
23
Petrovi u citiranoj studiji (str. 183) spominje da je u Donjoj Zeti sporadino biljeio , koje
smatra importom iz Kua. Meutim, ako je takvoga alternanta nekadanjega poluglasnika
uopte bilo u Zeti, zasigurno nije rije ni o kakvu importu ve o osobini koju su donijeli
doseljenici u Zetu nakon povlaenja osmanske vlasti i oduzimanja zetske zemlje zetskim,
podgorikim, rijekim i abljakim muslimanima. Poznato je da je poluglasnik u Zeti dao
samo a.
24
Vieti: Pavle Ivi, Inventar fonetske problematike tokavskih govora, Godinjak Filozof-
skog fakulteta u Novom Sadu, VII, Novi Sad, 19621963, str. 99110.
25
Dragoljub Petrovi, Glavnije osobine akcenatskog sistema u govoru Vraana, Zbornik za
filologiji i lingvistiku, XVI/2, Novi Sad, 1973, str. 173195.
26
Vieti: Berislav Nikoli, Upitnik za ispitivanje akcenata u tokavskim govorima,
Junoslovenski filolog, knj. XXVII/1-2, Beograd, 19661967, str. 307376.
27
Dragoljub Petrovi, Morfoloke osobine u govoru Vraana, Godinjak Filozofskog
fakulteta u Novom Sadu, XVI/1, Novi Sad, 1973, str. 201233.
28
Dragoljub Petrovi, Iz sintaksike problematike govora Vraana, Godinjak Filozofskog
fakulteta u Novom Sadu, XVII/1, Novi Sad, 1974, str. 161182.
347
Adnan IRGI
karakteristina uglavnom za prialbanske govore, ali nije nepoznata ni dublje

u unutranjosti), npr. To mi se mene ne dopada, Rei mu ti njemu, Pitan ga ja
Jola to je injio ier; specifina upotreba ga, npr. Nee ga poblje, Platie mi
ga, nako mi ruke opanu; predikat u pluralu uza subjekat to oznaava mno-
tvo, npr. Monat su krenulji u rabotu; predikat u mukome rodu uza subjekat
u enskome rodu (u mnoini), npr. Bilji smo dvanas neljesta u vraku crkvu
itd. U radu o sufiksu -ic29 u govoru Vraana Dragoljub Petrovi registrovao je
i objasnio jednu izrazitu starinu, onda jo uvijek ivu u govoru Vraana (a ne-
poznatu u dananjem govoru Zetske ravnice). Taj je sufiks, kasnije zamijenjen
sufiksom -i, jo uvijek bio produktivan u vrijeme njegovih ispitivanja, pa je
zabiljeio ne samo sluajeve poput pragic, vokic, begic, vragic i sl. no i njego-
vu produktivnost u stvaranju antroponima tipa Savic, Bogic, Blagic, Markic i
sl. Odlino je zapaanje da je na tako dugo uvanje sufiksa -ic u govoru Vraa-
na moglo uticati albansko jeziko okruenje jer sve nae rijei sa formantom
-ica u albanskom jeziku adaptiraju se kao -ic() Podgoric, Kamnic, Mitrovic,
Drenic i sl. Tako je ovdje mogao djelovati impuls slian onome koji je u srp-
skohrvatskoj toponimiji zabiljeen u primjerima sa ukrtanjem formanata -ic
i -ice: Vranjic Vranjice, anjic anjice.30 teta je to Petrovi nije svojih
pet studija objedinio kao jednu monografsku publikaciju i time ih uinio dostu-
pnijim ne samo crnogorskoj no i iroj slavistikoj javnosti. Bila bi to znaajna
monografija o jednome crnogorskom govoru koji je pred apsolutnim gaenjem.
Srena okolnost da je Crna Gora standardizovala svoj jezik, priznala mu ofici-
jelni status te da je osnovala Fakultet za crnogorski jezik i knjievnost otvara
mogunost da se pod njegovim krovom ili krovom koje druge crnogorske na-
une institucije publikuje i ta monografija.
Kad je rije o starim, arhainim crtama u pojedinim naim govorima,
treba spomenuti i Petrovievu kratku studiju o mrkojevikome govoru,31 na-
stalu desetak godina nakon publikovanja poznate opsene monografije Luke
Vujovia o tome govoru.32 Ta studija ne donosi novine u pogledu grae, ve u
pogledu njezine interpretacije. Takav je, izmeu ostaloga, i Petroviev stav da
mrkojeviki govor uva nezamijenjeno jat.
I jo jedna kratka Petrovieva studija bavi se akcenatskim osobinama
izuzetno arhainih govora Lutice i Krtola, koje imaju dvolani akcenatski
29
Dragoljub Petrovi, Sufiks -ic u govoru Vraana, Zbornik za filologiju i lingvistiku, XX/2,
Novi Sad, 1977, str. 199203.
30
Isto, str. 202.
31
Vieti: Dragoljub Petrovi, Iz problematike govora Mrkovia, Makedonski jazik, XXX-
IIXXXIII, Skopje, 19811982, str. 567573.
32
Luka Vujovi, Mrkoviki dijalekat (s kratkim osvrtom na susjedne govore), Srpski
dijalektoloki zbornik, XVIII, Beograd, 1969, str. 73399.
348
sistem (po pravilima starotokavtine), poput onoga u Kuima i Piperima.33 U

vezi s tim govorima zanimljiv je zakljuni stav da je jedino logino oekivati
da je na tom prostoru sauvano vie arhaizama nego igde na prostoru tokav-
skih govora.34 Naalost, ira ispitivanja toga terena izostala su do naih dana,
pa je Petroviev zakljuak ve teko provjeriti na terenu. Ostaje samo da se
nagaa koje je obilje arhainih jezikih crta toga kraja nepovratom nestalo u
nae doba.
U vezi s Petrovievim prouavanjem govora Vraana, treba spomenu-
ti i njegovu ranu, vrlo znaajnu studiju o konsonantskim grupama sc, , ,
35 u govoru Zete, jer se to se vidi u kasnijim Petrovievim radovima te
osobine umnogome oituju i u govoru Vraana. Posebno je zanimljivo to se
u govorima Zete suglasnike grupe sc, , , a esto i v uproavaju tako
to se umjesto prvoga lana javlja h (inae nestabilno u zetskim govorima!),
npr. kvahca (kvasca), rahepit (raepit), krhen (kren), kohek (koveg),
a javlja se ak i u primjerima Rahei (Rakevi), emohsko polje (emov-
sko polje). Grupa disimiluje se u , npr. groe (groe). Izmeu ostalih
osobina koje Petrovi u ovome radu navodi, istiui ulogu turskoga jezika
kao mogui uzrok njihova postojanja, spomenimo jo samo ove: Vrajnjani,
povraja, paji (umjesto Vranjani, povraa, pai). Neke od navedenih oso-
bina prisutne su makar sporadino i u govoru podgorikih muslimana (za
oblike tipa bofa, prahevi, kofela, paji sasvim smo sigurni, a za provjeru
ostalih trenutno nemamo dovoljno materijala). Za nastanak ove studije Pe-
trovi je, kako sam kae,36 koristio materijal iz Matagua, Vranja i Bistrice.
Provjerom ove osobine u selima Bistrice i Vranj utvrdili smo da su one i
danas itekako ive, i to ne samo kod najstarijih stanovnika, i ne samo u tim
selima.37
Dragoljub Petrovi ostavio je i dva manja rada o piperskome govoru
jedan o piperskoj akcentuaciji (tj. o specifinostima akcenatskoga pomjera-
nja u Crncima i Kopilju)38 i jedan svoj rani rad o dvijema piperskim glasov-
nim osobinama (o vokalizaciji turskoga poluglasnika u pozajmljenicama i o
33
Dragoljub Petrovi, O nekim osobinama akcenatskog sistema u govorima Lutice i Kr-
tola, Zbornik za filologiju i lingvistiku, XVII/2, Novi Sad, 1974, str. 119124.
34
Isto, str. 123.
35
Dragoljub Petrovi, Sudbina konsonantskih grupa sc, , , u govoru Zete, Zbornik za
filologiju i lingvistiku, XI, Novi Sad, 1968, str. 237241.
36
Isto, str. 237.
37
Informator Milo Mijovi, roen i ivi u Bistricama, a majka mu je rodom iz Vranja (od
Majia), potvrdio nam je prisustvo te osobine i danas u veini zetskih sela.
38
Dragoljub Petrovi, Jedna piperska akcenatska inovacija, Zbornik Matice srpske za
filologiju i lingvistiku, XL/2, Novi Sad, 1997, str. 209214.
349
Adnan IRGI
specifinome l').39 to se tie vokalizacije turskoga poluglasnika u rijeima

tipa bezobrazlk, bestilk, poganlk, baksz, azgm, lagm i sl., tu i nema
neke posebne piperske specifinosti. Naime, turski je poluglasnik u crno-
gorskim narodnim govorima uglavnom imao istu sudbinu koju i slovenski
poluglasnik. U govorima u kojima je slovenski poluglasnik dao a i turski je
poluglasnik vokalizovan na isti nain (npr. dosljedno Zeta i Podgorica). U
onima pak u kojima je slovenski poluglasnik dao (ili njegove varijante)
i turski je poluglasnik imao istu sudbinu (Piperi, Kui, Bratonoii itd.).
Preciznosti radi, to jeste pipersko obiljeje, ali ne i samo piperska specifi-
nost. to se pak druge osobine tie, teko je prihvatiti da su piperski laterali
rasporeeni ovako: , l, , ; od kojih su prve dve vrednosti poziciono us-
lovljene ( pred vokalima zadnjeg reda, l pred vokalima prednjeg reda)40, a
jo je tee prihvatiti da nije alofon fonema l nego zaseban fonem. Petrovi,
iako najavljuje da e pokazati njegovu fonemsku prirodu, ipak nije pokazao
da je taj glas ita drugo osim alofon l koji se javlja u imenicama i imenima
odmilja ili u kakvim drugim kategorijama u kojima ima izrazitu emotivnu
(ili stilsku) obojenost. Ne treba iskljuiti ni mogunost da autor nije naiao
na tipine govorne predstavnike. U tolikome opusu takve greke se mogu
tolerisati.
Kad govorimo o kraim Petrovievim studijama, ne moe se preskoiti
podatak da je on (sm ili u suatorstvu) objavio i nekoliko radova o govornim
osobinama pojedinih crnogorskih lokaliteta za potrebe Optekarpatskoga di-
jalektolokog atlasa:41 Radovii, Reevii, Gorana (u suautorstvu s Dragom
upiem), Njegui i Golubovci (u suautorstvu s Pavlem Iviem), Trebaljevo,
Andelat.
Tri kraa teksta ostavio je Petrovi i o govoru Pjeivaca. Jedan se od-
nosi na zanimljiv akcenatski sistem toga govora42 koji presijeca prilino otra
granica izmeu dva akcenatska tipa novotokavskoga (u Gornjim Pjeivci-
ma) i bjelopavlikoga (u Donjim Pjeivcima). Mjeavina ta dva tipa prisutna
je u Milojeviima i Tunjevu, jer linija koja spaja ta dva sela upravo i razdvaja
Pjeivce na dva dijela i akcenat na dva tipa.43 Ispitivanja i za taj svoj rani rad
Petrovi je prikupljao putem magnetofona. Bez dubljega ulaenja u analizu
39
Dragoljub Petrovi, Dve osobine glasovnog sistema piperskog govora, Prilozi
prouavanju jezika, 1, Novi Sad, 1965, str. 113116.
40
Isto, str. 115.
41
Vieti: Fonoloki opisi srpskohrvatskih/hrvatskosrpskih, slovenakih i makedonskih go-
vora obuhvaenih Opteslovenskim lingvistikim atlasom, ANUBiH, Posebna izdanja, Knj.
LV, Odjeljenje drutvenih nauka, Knj. 9, Sarajevo, 1981, str. 523557.
42
Dragoljub Petrovi, Prilog poznavanju akcenatskog sistema u pjeivakom govoru,
Zbornik za filologiju i lingvistiku, IX, Novi Sad, 1966, str. 129135.
43
Isto, str. 129.
350
toga rada za ovu priliku istai emo dvije karakteristike koje je Petrovi ozna-
io kao tipino pjeivake, a mi smo ih registrovali i u bjelopavlikome go-
voru (dublje u unutranjosti, podaleko od direktnoga kontakta s Pjeivcima, u
selu Jelenak44) i u vasojevikome govoru45. Rije je o predakcenatskoj duini
u primjerima tipa trsmo, skbte, vmo i sl. te vga, mrtvme itd.46 Drugi
rad o Pjeivcima,47 takoe iz ranoga Petrovieva bavljenja crnogorskom dija-
lektologijom, i da ne donosi nikakvu drugu obavijest do to da razlike izmeu
govora gornjih i donjih Pjeivaca poinju i zavravaju se akcentom48, opet bi
bio znaajan doprinos za crnogorsku dijalektologiju, naroito kad se zna da
do naih dana nije uraena monografija o pjeivakome govoru a, s obzirom
na injenicu da je to danas manje-vie opueli kraj, mala je vjerovatnoa da
e ikad biti i uraena. No ukoliko bi se moglo doi do magnetofonskih snima-
ka koje je 60-ih godina prikupio Petrovi, uz konsultaciju njegovih opaanja
i priloga koje je uz studije dao, kao i treega rada koji se sastoji samo od
akcentovanoga priloga49, moglo bi se raunati na opseniju studiju o tome go-
voru. Ona bi osim dijalektoloke imala i simbolinu vrijednost kad se zna da
upravo iz toga kraja potie utemeljiva savremene jezikoslovne montenegri-
stike Vojislav P. Nikevi. Bilo bi lijepo kad bi Dragoljub Petrovi oduio i taj
dug. Nema sumnje da bi to bila ozbiljna studija, dostojna onoga zbog kojega
bi imala i simboliku vrijednost.
Petrovi je donio podatke o jo jednome zanimljivom govoru, sa sta-
tusom prelaznoga govora, s podruja uz Pjeivce o govoru Broanca.50 U
tekstu o tome pokazao je i neke osobine katunskoga tipa, kome Broanac prije
svega pripada, ali i neke nanose iz govora tzv. novije akcentuacije prvjen-
44
Informator Rumica Mikovi, ro. Brajovi.
45
Podatak za vasojeviki govor saoptila nam je koleginica Jelena uanj.
46
ini se da bi se mogla dati ispravka u vezi s jednom osobinom koju Petrovi opisuje, tj.
ne toliko u vezi s osobinom koliko s njezinom interpretacijom. Petrovi naime (str. 130),
govorei o sauvanome kratkosilaznome akcentu na posljednjem otvorenom slogu u rijei
u enklizi (npr. ivin ga iela), spominje i rijetke izuzetke tipa ako se tbe dopd, mne
se dopd u kojima nije sauvan takav akcenat (dakle, umjesto oekivanoga men se). No
mi smatramo da nije rije o rijetkome izuzetku, no o injenici uslovljenoj reeninim ak-
centom. Upravo reenini akcenat nije dozvolio kratkosilazni akcenat u enklizi (mne a ne
tbe, ili i mne (kad) i tbe). Dakle, takvi se primjeri mogu smatrati izuzecima samo onoliko
koliko su rijetke situacije koje uslovljavaju te akcenatske izuzetke.
47
Dragoljub Petrovi, Neke vokalske i konsonantske karakteristike pjeivakoga govora,
Zbornik za filologiju i lingvistiku, X, Novi Sad, 1967, str. 161169.
48
Isto, str. 161.
49
Dragoljub Petrovi, Dijalektoloki tekst iz Pjeivaca, Zbornik za filologiju i lingvistiku,
XIII/1, Novi Sad, 1970, str. 256258.
50
Dragoljub Petrovi, O govoru Broanca, Godinjak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu,
X, 1967, str. 231239.
351
Adnan IRGI
stveno nikikih i pjeivakih. Tako npr. govor Broanca ima trolani akce-
natski sistem: dugosilazni, kratkosilazni (na svim slogovima osim na posljed-
njemu otvorenom izuzev kad je u enklizi) i dugouzlazni akcenat. Po tome se
uklapa i u katunske govore koji gravitiraju Danilovgradu. Umjesto zalaenja
u detalje studije, to i nije namjera ovoga osvrta, pomenuemo samo jedan
ilustrativan detalj enska dvoslona imena obliki izjednaena s vokativom
(kakav je sluaj s katunskim govorima i svim podlovenskim govorima) ali
s dugouzlaznim akcentom (kakav je sluaj s govorima nikike optine), npr.
Me, Jke, Plne itd. (Takva su imena tipina ak sve do Zagrede i Oraja,
potonjih katunskih sela uz danilovgradsku optinu.)
Da je Dragoljub Petrovi bio potpuno upuen u rezultate ranijih dijalek-
tologa (i dijalektologa savremenika mu, naravno), potvruje ne samo impo-
zantan spisak konsultovane literature (i na tokavskim i na stranim jezicima)
no i tekstovi poput onoga o poetnim zapisima u naoj dijalektologiji, kakvi
su zapisi Dimitrija Milakovia i Milorada Medakovia.51 Pa i kad je pisao o
istoriji crnogorskoga jezika, Petrovi je ukljuivao dijalektoloka saznanja ili
je davao doprinos istorijskoj dijalektologiji. Takvi su njegovi tekstovi o jeziku
Stefana Mitrova Ljubie52 i Marka Miljanova. Uporeujui jeziki izraz Lju-
biin s Njegoevim i jezikim izrazom Marka Miljanova, on sasvim ispravno
zakljuuje da je Ljubia, za razliku od ostale dvojice, mnogo manje oslonjen
na svoj lokalni govor i ali to se u procesu stabilizacije knjievnojezikog
izraza na terenu Crne Gore nije Ljubiin jezik prihvatio kao uzor u jednom
modernijem smislu nego to je to bio sluaj sa Njegoem i, pogotovu, s Mar-
kom Miljanovim. Ljubia, meutim, takvoga znaaja nije imao, ili ga barem
nije imao nita vie od bilo koje druge literarne figure datoga vremena (...).53
Za savremenu montenegristiku osobito je znaajan ovaj Petroviev zakljuak:
Formiranje knjievnojezikog izraza u Crnoj Gori teklo je, tako, bez sigur-
nog oslonca na jezikom korpusu najeminentnijih njenih knjievnih stvarala-
ca i bez njihovoga presudnog uticaja. Umetnike poruke tih pisaca, meutim,
bile su uvek prisutne u literaturi srpskohrvatskog jezikog podruja, ali je van
Crne Gore mera njihove prihvatljivosti uvek bila odreena sposobnou ita-
lake publike da se kroz egzotinu folklornu formu probije do univerzalnosti
njene supstance.54 Upravo taj zakljuak slikovito pokazuje tretman crnogor-
skoga jezika i crnogorske knjievnosti u dojueranjemu dravnom zajedni-
51
Dragoljub Petrovi, Neki zapisi Dimitrija Milakovia i Milorada Medakovia o govorima
Crne Gore i Dubrovnika, Prosvjetni rad, 1112, Titograd, 1972, str. 11.
52
Dragoljub Petrovi, Neke osobine jezika Stefana Mitrova Ljubie u svetlosti dananjega
govora Patrovia, Zbornik za filologiju i lingvistiku, XIX/2, Novi Sad, 1976, str. 5559.
53
Isto, str. 5859.
54
Isto, str. 59.
352
tvu. Jednako je utemeljen i njegov rad o jeziku Marka Miljanova.55 Polazei

od stava Radosava Bokovia da je jezik Marka Miljanova narodski jezik, tj.
narodni jezik na papiru, Dragoljub Petrovi na poetku istie da se jezik Mar-
ka Miljanova knjievnim moe smatrati samo uslovno i u najneobaveznijem
znaenju te rijei, a onda to uspjeno obrazlae na svim nivoima i fonolo-
kome i morfonolokome i morfolokome i sintaksikome. U zakljuku istie
da u jeziku Marka Miljanova praktino nema pojava koje nisu utemeljene
u jezikom iskustvu dananjih predstavnika kukoga govora. (...) Na jezik
Marka Miljanova moe se gledati, pre svega, kao na izuzetno bogat izvor za
izuavanje svih nivoa strukture kukoga govora. (...) Mislim da se ne moe
izbei zakljuak da se o jeziku MM ne moe govoriti kao o jeziku literature
ve mnogo pre kao o jeziku etnografsko-folkloristike grae.56 Naalost, ovaj
sasvim opravdan (i u tekstu dokazan) zakljuak o jeziku Marka Miljanova u
naoj nauci do danas nije ostavio znaajnijega traga.
Ve je na poetku reeno da je magistarski rad Petroviev bio posveen
glasovnome sistemu rovakoga govora, preciznije akcenatskome sistemu
i fonolokim i morfonolokim osobinama toga govora.57 Opis morfolokih i
sintaksikih crta izostao je jer u to doba Petroviu nije bio dostupan magneto-
fon (ispitivanja je vrio tokom ljeta 1962. i 1963). Rije je o opirnijoj studiji
koja je neprocjenjivo znaajna za crnogorsku dijalektologiju. Autor je uspio
opisati rovaki govor neposredno pred njegovo izumiranje. Naime, rije je o
govoru teritorije koja je sa svake strane izolovana od ostalih plemena, koja
je i ljeti bila prilino besputna, a zimi gotovo potpuno nepristupana. Tako je
bilo sve do izgradnje puta Podgorica Kolain kroz Platije. A nakon toga je
nastupilo masovno raseljavanje stanovnitva. O svim tim izvanlingvistikim
iniocima koji su uticali na formiranje govora kao cjeline te njegovo nesta-
janje vrlo sadrajno izvjetava Petrovi. Njegov rani rad o rovakome gla-
sovnome sistemu najavio je vrlo talentovana dijalektologa. teta je to Crna
Gora njegova vremena nije imala naunih institucija koje bi mogle zadrati
tako talentovane lingviste (a iz Crne Gore bilo ih je mnogo) jer su tako mogli
pruiti jo vei doprinos montenegristici. Prije Petrovieva rada gotovo jedini
pomen o rovakome govoru bio je onaj Milana Reetara (u njegovoj knjizi o
tokavskoj akcentologiji, Be 1900), pa i taj pogrean, jer je Reetar oigledno
bio naiao ili na netipine govorne predstavnike ili na predstavnike sela s ro-
vakoga oboda koji su mogli poprimiti piperske govorne osobine. Reetarove
55
Dragoljub Petrovi, Napomene o jeziku Marka Miljanova, Zbornik za filologiju i lingvis-
tiku, XXV, Novi Sad, 1982, str. 9198.
56
Isto, str. 97.
57
Dragoljub Petrovi, Glasovni sistem rovakog govora, Zbornik za filologiju i lingvistiku,
VII, Novi Sad, 1965, 157184.
353
Adnan IRGI
navode Petrovi je detaljno rasvijetlio i pokazao da rovaki govor pripada tzv.

novotokavskim etvoroakcenatskim govorima s dosljednim prenoenjem
akcenta na proklitiku i oblicima poput nijsam. Po svemu mu je od okolnih
govora istoga tipa najsliniji moraki, a iako u vjekovnoj izolaciji, ak i za
zavojevae neinteresantan rovaki je govor uvao sve bitnije optecrnogor-
ske jezike karakteristike.
Koliko nam je poznato, najnovija studija Dragoljuba Petrovia iz oblasti
crnogorske dijalektologije jeste ona o govoru Spia.58 Pored ranije pominja-
nih studija o govoru Vraana, studija posveena Spiu najobimnija je Petro-
vieva studija iz reene oblasti. Rije je o govoru starijega tipa, s dvolanim
akcenatskim sistemom u kojemu se kratkosilazni akcenat ne moe nai samo
na posljednjem otvorenom slogu. I vokalski i konsonantski sistem potvruju
brojne uticaje kako iz crmnikoga i daljega zetskog zalea (podudarnosti
je svakako uslovljavala i zajednika albanska jezika blizina) tako i patrov-
skoga suedstva. Studija sadri i obiman dijalektoloki rjenik i poglavlje o
onomastici, to uglavnom nedostaje veini naih dijalektolokih studija. Na
kraju je dat i ne u potpunosti tipian prilog grae za ispitivanje toga govora.
Studija je raena u suatorstvu s Momilom Popoviem Dragoljub Petrovi
prihvatio se da sam dovri njihov zajedniki zapoet posao.
Ovaj pregledni prigodni osvrt na doprinos Dragoljuba Petrovia crno-
gorskoj dijalektologiji59 potvruje vrlo plodna i talentovana dijalektologa koji
je, iako gotovo cio vijek odvojen od domovine, ogroman dio svojega opusa
posvetio prouavanju njezina jezika, tj. njezinih govora. Iako je u svojim pu-
blicistikim tekstovima Dragoljub Petrovi, optereen tradicionalistikim fi-
lolokim zabludama, esto iskazivao protivljenje standardizaciji crnogorsko-
ga jezika, njegovi su dijalektoloki tekstovi gotovo u potpunosti osloboeni
toga balasta tradicionalizma. Graa koju je prikupio i obradio od nemjerljiva
je znaaja za nau dijalektologiju. Kad se bude pristupilo izradi Dijalektologi-
je crnogorskoga jezika i Crnogorskoga dijalektolokog atlasa, to je svakako
vrlo prean zadatak, djelo Dragoljuba Petrovia bie nezaobilazno u tome po-
slu. Nadati se da e Dragoljub Petrovi svoje biljenice i snimke s dijalekto-
lokih putovanja po Crnoj Gori ustupiti nekoj od crnogorskih naunih institu-
cija, kakva je Fakultet za crnogorski jezik i knjievnost, kako bi ne samo bile
pohranjene one e im je mjesto no i kako bi posluile za dalja prouavanja.
58
Momilo Popovi & Dragoljub Petrovi, O govoru Spia: Graa, Srpski dijalektoloki
zbornik, LVI, Beograd, 2009, str. 1275.
59
Ovaj osvrt nije obuhvatio onomastike i druge radove, ve samo one koji spadaju u klasinu
dijalektologiju.
354
Citirana literatura
irgi, Adnan: Klasifikacija crnogorskih govora, Crnogorski jezik u

prolosti i sadanjosti, Institut za crnogorski jezik i knjievnost & Matica
crnogorska, Podgorica, 2011, str. 5191.
irgi, Adnan: Govor podgorikih muslimana, Institut za crnogorski jezik
i jezikoslovlje, Podgorica, 2007.
Fonoloki opisi srpskohrvatskih/hrvatskosrpskih, slovenakih i make-
donskih govora obuhvaenih Opteslovenskim lingvistikim atlasom,
ANUBiH, Posebna izdanja, Knj. LV, Odjeljenje drutvenih nauka, Knj. 9,
Sarajevo, 1981, str. 523557.
Ivi, Pavle: Inventar fonetske problematike tokavskih govora, Godi-
njak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, VII, Novi Sad, 19621963, str.
99110.
Jovievi, Andrija: Rijeka Nahija u Crnoj Gori, Srpski etnografski
zbornik, SKA, Beograd, 1911.
Mladenovi, Aleksandar & Petrovi, Dragoljub: O sudbini poluglasnika u
nekim zetskim govorima i spomenicima s osvrtom na prizrensko-timoku
situaciju, Godinjak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, Knj. XVIII/1,
1975, str. 139155.
Mladenovi, Aleksandar: Profesor dr Dragoljub Petrovi, Zbornik Mati-
ce srpske za filologiju i lingvistiku, XLIII, Novi Sad, 2000, str. 910.
Nikoli, Berislav: Upitnik za ispitivanje akcenata u tokavskim govo-
rima, Junoslovenski filolog, knj. XXVII/1-2, Beograd, 19661967, str.
307376.
Petrovi, Dragoljub: Dijalektoloki tekst iz Pjeivaca, Zbornik za filolo-
giju i lingvistiku, XIII/1, Novi Sad, 1970, str. 256258.
Petrovi, Dragoljub: Dve osobine glasovnog sistema piperskog govora,
Prilozi prouavanju jezika, 1, Novi Sad, 1965, str. 113116.
Petrovi, Dragoljub: Glasovne osobine govora Vraana u Zeti, Godi-
njak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, XV/1, 1972, str. 179210.
Petrovi, Dragoljub: Glasovni sistem rovakog govora, Zbornik za filo-
logiju i lingvistiku, VII, Novi Sad, 1965, 157184.
Petrovi, Dragoljub: Glavnije osobine akcenatskog sistema u govoru Vraa-
na, Zbornik za filologiji i lingvistiku, XVI/2, Novi Sad, 1973, str. 173195.
Petrovi, Dragoljub: Iz akcentoloke problematike zetskih govora, Zbor-
nik Matice srpske za filologiju i lingvistiku, XXVIIXXVIII, Novi Sad,
19841985, str. 609613.
Petrovi, Dragoljub: Iz problematike govora Mrkovia, Makedonski ja-
zik, XXXIIXXXIII, Skopje, 19811982, str. 567573.
355
Adnan IRGI
Petrovi, Dragoljub: Iz sintaksike problematike govora Vraana, Go-

dinjak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, XVII/1, Novi Sad, 1974, str.
161182.
Petrovi, Dragoljub: Jedna piperska akcenatska inovacija, Zbornik Ma-
tice srpske za filologiju i lingvistiku, XL/2, Novi Sad, 1997, str. 209214.
Petrovi, Dragoljub: Morfoloke osobine u govoru Vraana, Godinjak
Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, XVI/1, Novi Sad, 1973, str. 201233.
Petrovi, Dragoljub: Napomene o jeziku Marka Miljanova, Zbornik za
filologiju i lingvistiku, XXV, Novi Sad, 1982, str. 9198.
Petrovi, Dragoljub: Neke napomene o refleksu poluglasnika u govoru
estana, Zbornik radova povodom 70-godinjice akademika Jovana Vu-
kovia, ANUBiH, Sarajevo, 1977, str. 335337.
Petrovi, Dragoljub: Neke osobine jezika Stefana Mitrova Ljubie u sve-
tlosti dananjega govora Patrovia, Zbornik za filologiju i lingvistiku,
XIX/2, Novi Sad, 1976, str. 5559.
Petrovi, Dragoljub: Neke vokalske i konsonantske karakteristike pjei-
vakoga govora, Zbornik za filologiju i lingvistiku, X, Novi Sad, 1967,
str. 161169.
Petrovi, Dragoljub: Neki problemi srpskohrvatske dijalektoloke no-
menklature, Na jezik, XXVI, sv. 45, Beograd, 1985, str. 234240.
Petrovi, Dragoljub: Neki zapisi Dimitrija Milakovia i Milorada Me-
dakovia o govorima Crne Gore i Dubrovnika, Prosvjetni rad, 1112,
Titograd, 1972, str. 11.
Petrovi, Dragoljub: O govoru Broanca, Godinjak Filozofskog fakulte-
ta u Novom Sadu, X, 1967, str. 231239.
Petrovi, Dragoljub: O nekim osobinama akcenatskog sistema u govori-
ma Lutice i Krtola, Zbornik za filologiju i lingvistiku, XVII/2, Novi Sad,
1974, str. 119124.
Petrovi, Dragoljub: O prirodi dijalekatske granice u Crnoj Gori, Zbornik
razprav iz slovanskega jezikoslovja, Ljubljana, SAZU, 1989, str. 247254.
Petrovi, Dragoljub: Prilog poznavanju akcenatskog sistema u pjeivakom
govoru, Zbornik za filologiju i lingvistiku, IX, Novi Sad, 1966, str. 129135.
Petrovi, Dragoljub: Prilog poznavanju govora u okolini Rijeke Crnojevi-
a, Zbornik za jezik i knjievnost, knj. I, Drutvo za srpskohrvatski jezik i
knjievnost, Titograd, 1972, str. 5966.
Petrovi, Dragoljub: Sudbina konsonantskih grupa sc, , , u govoru
Zete, Zbornik za filologiju i lingvistiku, XI, Novi Sad, 1968, str. 237241.
Petrovi, Dragoljub: Sufiks -ic u govoru Vraana, Zbornik za filologiju i
lingvistiku, XX/2, Novi Sad, 1977, str. 199203.
356
Popovi, Momilo & Petrovi, Dragoljub: O govoru Spia: Graa, Srp-

ski dijalektoloki zbornik, LVI, Beograd, 2009, str. 1275.
Ribari, Josip: O perojskom govoru (leksikografski prinosi). Grau priku-
pio i priredio Milorad Nikevi, Osijek, 2004.
Vujovi, Luka: Mrkoviki dijalekat (s kratkim osvrtom na susjedne go-
vore), Srpski dijalektoloki zbornik, XVIII, Beograd, 1969, str. 73399.
https://www.youtube.com/watch?v=6JtWeJQ77Gg (12. II 2016.)
Adnan IRGI
DRAGOLJUB PETROVI AS A RESEARCHER OF

MONTENEGRIN LANGUAGE SPEECH PATTERNS
The paper provides an overview of the contribution to Montenegrin dia-

lectology by Dragoljub Petrovi, one of the most important Montenegrin dia-
lectologists of the second half of XX century. His descriptions encompassed
broader territory than those of any dialectologist before him: he studied both
archaic and recent speech patterns, two-accent, three-accent and four-accent,
coastal and continental speech patterns. Among his most important contributi-
ons is certainly the study of speech of Vraani, Montenegrin immigrants who-
se speech was conserved in the Albanian environment, as well as the speech
of Rovci, especially because they are both almost completely extinct today.
Key words: Dragoljub Petrovi, Montenegrin language, Montenegrin

speech patterns, Montenegristics, dialectology
357
UDK 811:929Damjanovi S.
Pregledni rad
STJEPANU DAMJANOVIU
POVODOM 70-GODINJICE IVOTA
Ovim prilogom Lingua Montenegrina obiljeava sedamde-

seti roendan Stjepana Damjanovia, znamenitoga hrvatskog je-
zikoslovca i istaknutoga kulturnog radnika. Lijep je to povod da
predstavimo Damjanovievu novu knjigu Novi filoloki prinosi
i podetimo na njegov golemi doprinos montenegristici, na nje-
gove radove i naklonost koju je pokazivao prema crnogorskome
jeziku, utemeljivaima montenegristike i naemu ukupnom kul-
turnom nasljeu. Njegovi radovi stekli su ugled irom slavisti-
koga svijeta.
Kljune rijei: Stjepan Damjanovi, crnogorski jezik, monte-
negristika, hrvatski jezikoslovci, identitet, spomenici
Znano je dananjim prouavaocima crnogorskoga jezika i knjievnosti,

kao i cijeloj naoj javnosti, da je montenegristika svoje naune staze utirala
odluno, uprkos i ljudima i okolnostima koji su je spoticali. Naalost, veina
onih koji su afirmaciju imena i identiteta crnogorskoga jezika zapoeli prije
pedesetak godina danas nije meu ivima (Radoje Radojevi, Vojislav Nik-
evi, Radoslav Rotkovi i dr.). Ta je generacija radila u uslovima tekim za
promovisanje i nametanje reene ideje, a veliko utoite i podrka bili su im
hrvatski jezikoslovci i njihove naune studije. Znaajno mjesto u nizu zname-
nitih hrvatskih jezikoslovaca koji su pomagali razvoj montenegristike pripada
Stjepanu Damjanoviu.
Stjepan Damjanovi roen je 1946. godine. Profesor je na Filozofsko-
me fakultetu u Zagrebu od 1982, redovni lan Hrvatske akademije znanosti
i umjetnosti od 2004. godine i predednik Matice hrvatske od 2014. Autor
je vie knjiga i strunih i naunih radova, a neke od knjiga su Tragom jezika
hrvatskih glagoljaa (1984), Staroslavenski jezik (2005), Hrvatska pisana kul-
tura (2005), Jezik hrvatskih glagoljaa (2008), Novi filoloki prinosi (2014) i
druge.
359
Novica VUJOVI
Damjanovieva najnovija knjiga Novi filoloki prinosi1 donosi vrijed-

ne radove o prouavanju staroslovenskoga jezika u Hrvatskoj i drugim sla-
vistikim centrima. S tim u vezi je dragocjeno podeanje na Damjanoviev
viedecenijski rad na Katedri za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljatvo
Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Jo od studentskih dana temeljno izuava
hrvatske glagoljske tekstove, bavi se pitanjem jata kao i predstandardnim hr-
vatskim jezikom. Slijede studije o hrvatskoj jezikoslovnoj i filolokoj tradici-
ji, istorijskome razvoju hrvatskoga jezika i spomenicima na osnovu kojih se
prouavaju hrvatski jezik i njegova pisma. Spomenike za prouavanje jezika
autor prati od najranijih kontakata slovenskih plemena sa stanovnitvom rim-
skih provincija (Dalmacija, Panonija), kroz uticaje romanskoga, ilirsko-tra-
koga, vlakoga, maarskoga i dr. jezikih slojeva. Brojni su epigrafi pisani
latinicom. Meutim, najstariji hrvatskim jezikom pisani tekstovi ostvareni su
glagoljicom. Povijesni dokumenti potvruju da je takvih tekstova bilo sigurno
u X. stoljeu mada se ni jedan nije sauvao, a od XI. do polovice XVI. stoljea
glagoljica je premono pismo u biljeenju hrvatskoga jezika.2 Tu se navode
Baanska ploa, Vinodolski zakonik (XII vijek), zatim Misal po zakonu rim-
skoga dvora (kraj XV vijeka) i mnogi drugi. U tijesnome dodiru s glagoljicom
na hrvatskome jezikom prostoru od XI do XVIII vijeka trajala je upotreba
irilice (Humaka ploa, Natpis Kulina bana, Poljiki statut, brojni epigrafi,
statuti itd.).
Kao to se u montenegristici govori o crnogorskoj redakciji staroslo-
venskoga jezika (potvrena jo u Miroslavljevu jevanelju), tako su hrvatski
naunici opisali hrvatsku redakciju staroslovenskoga jezika s Bekim listiima
(XI/XII vijek) kao najstarijim spomenikom.
U knjizi Novi filoloki prinosi nalaze se Damjanovievi osvrti na dopri-
nos institucija razvoju jezikoslovne kroatistike (prije svih Matica hrvatska),
kao i o djelima filologa Stjepana Ivia, Vatroslava Jagia, biskupa trosmaje-
ra, Radoslava Katiia i dr.
Stjepan Damjanovi je ponudio i dragocjen prilog o jezikome identi-
tetu, odnosno o identitetu jednoga jezika (s upuivanjem na hrvatske jezike
prilike), polazei od injenice da je jezik nezaobilazan u raspravi o nacio-
nalnome identitetu. ovjek je neodvojiv od jezika, te je tako i precizan broj
jezika naunicima nedokuiv i stoga to u mnogim primjerima nije bilo sloge
o tome je li rije o jednom ili vie jezika.3 ini se da je neke naunike u Cr-
noj Gori neophodno ee upuivati na Damjanoviev zakljuak: nije samo
pitanje kako jezik sudjeluje u izgradnji identiteta, nego i kako odrediti iden-
1
Stjepan Damjanovi, Novi filoloki prinosi, Matica hrvatska, Zagreb, 2014.
2
Isto, str. 16.
3
Isto, str. 336.
360
Stjepanu Damjanoviu povodom 70-godinjice ivota
titet jezika. Ta se pitanja meusobno snano prepleu pa je govor o identitetu

jezika u velikoj mjeri i govor o jeziku kao znaajki nacionalnog ili kojega
drugog identiteta.4 S obzirom na to, jasno je zbog ega Stjepan Damjanovi
svojevremeno podrava Vojislava Nikevia i recenzira njegove knjige.
Sutini identiteta jezika Damjanovi prilazi i s aspekta razliitih termi-
nolokih odreenja, kao i suprotstavljenih oprenih miljenja koja su svoje-
vremeno podsticala unu polemiku o identitetu jezika i uopte pravu da se
otvori pitanje postojanja jednoga jezika ili vie njih. Osobito je ta situacija
kompleksnija kad imamo u vidu da su polemike uglavnom vodili lingvisti,
dakle strunjaci.
Navodei i opisujui tzv. model jedinstvenoga identiteta autor upuu-
je na rijei Radoslava Katiia, jezikoslovca koji je iscrpno (i na primjerima)
obrazloio da genetska klasifikacija ne uzima u obzir svu povijest jezika,
nego bira i pritom se dogaa da dva oito razliita jezika po njezinim kri-
terijumima imaju posve istu povijest, to dakako nije mogue.5 Damjano-
vi, s obzirom na svu argumentaciju, podrava Katiiev model sloenoga
identiteta, prema kojemu je svaka (je) identitetska razlika vana i po njemu
kao poseban jezik uvrtavamo u klasifikaciju svaki koji se makar po jednom
(dakle: ili po tipolokom, ili po genetskom ili po vrijednosnom) identitetu
razlikuje od drugih jezika.6 Stjepan Damjanovi u knjizi Novi filoloki prino-
si nudi dragocjene zakljuke, utemeljeno daje obrazloenja na koja svakako
vrijedi uputiti iri slavistiki krug naunika.
Montenegristika biljei da je Stjepan Damjanovi bio dio grupe hrvat-
skih univerzitetskih profesora i akademika koji su, prema potvrdi profesora
Milorada Nikevia, pruili svesrdnu podrku i ukljuili se u organizaciju na-
unoga skupa Pola milenijuma Crnojevia tamparije (Zagreb, 1994). Skup
je okupio najznaajnije predstavnike naunoga ivota Crne Gore i Hrvatske
i ostao kao trajno svjedoanstvo saradnje naunika dviju zemalja (s druge
strane, u Crnoj Gori nauni skup o Crnojevia tampariji organizovala je Cr-
nogorska akademija nauka i umjetnosti).7
4
Isto, str. 336.
Vrijedno je na ovome mjestu rei i ovo. Povodom knjige Snjeane Kordi i njenih optubi
na raun hrvatskih jezikoslovaca Stjepan Damjanovi veli: to je vano za specijalistike
jezikoslovne rasprave? One samo neka traju. Ali je bitno pitanje zato netko te
specijalistike rasprave iz znanstvenih asopisa neprekidno prebacuje na politiku liniju i
onda one druge koji se suprotstavljaju proglaava politikantima, a sam je inicirao i sam je
sve uveo u politikantske vode (www.youtube.com/wach?v=REoQlyt8HKU).
5
Isto, str. 338.
6
Isto, str. 339.
7
Sama injenica da 1994. godine pomenuta grupa crnogorskih intelektualaca nauni skup
nije mogla odrati na Cetinju ili Podgorici dovoljno govori i o mranim vremenima i ljud-
361
Novica VUJOVI
Povodom zagrebakoga skupa u listu Matice hrvatske (Vijenac)

objavljeni su tekstovi Stjepana Damjanovia Inkunabulom protiv Vam-
pira i U Gutenbergovoj galaksiji. Meutim, najvei doprinos Stjepana
Damjanovia simpozijumu jeste rad Crnogorske inkunabule u kontekstu
ranog slavenskog tiska.8 Dat je u uvodu saet pregled razvoja tamparstva
od Gutenbergove Biblije iz 1455. (tampana na latinskome jeziku na 1282
stranice). Sve to je u narednih pedesetak godina tampano, dakle od te
knjige do 1500. godine, obuhvaeno je terminom inkunabule. Damjanovi
objanjava kako je termin uao u upotrebu u XVII vijeku. Kao temelj ter-
minu posluio je latinski pluraletantum incunabula (= kolijevka, zipka,
pelena).9
Autor u reenome radu polazi od pitanja koji to narodi imaju inku-
nabule, vodei rauna da takva pitanja, kako i sam veli, zahtijevaju oprez i
preciznost. I evo Damjanovieva preciznog zakljuka: Najsigurnijim se kri-
terijem ini jezik: ako su knjige tiskane na slavenskom idiomu, tj. na narod-
nom jeziku ili na pojedinoj redakciji staroslavenskoga moemo ih ubrojiti u
slavenske, tim vie to su te inkunabule sluile civilizacijskim potrebama po-
jedinih slavenskih sredina. Po tom se kriteriju etiri slavenska naroda mogu
pohvaliti tim osobitim kulturnim dostignuem: esi, Ukrajinci, Crnogorci i
Hrvati.10 Hrvati i Crnogorci zaostajali su po mnogo emu, pa i istorijske i
kulturne prilike esto im nijesu ile naruku, ali upravo pojava inkunabula
pokazuje da je rije o sredinama s materijalnim i intelektualnim moguno-
stima veim no to se obino pie i misli. Hrvati k tome imaju inkunabule na
dva pisma, a za Crnogorce valja svakako istaknuti da ih tada nije bilo vie
skom sunovratu, odnosno o uslovima u kojima su stvarali prouavaoci crnogorskoga jezika
i knjievnosti. Predednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, najvie kulturne i
naune institucije u Hrvata, pozdravljajui goste iz Crne Gore istie i ovo: Nije lako u
ovom asu govoriti o znanosti, odrati jedan znanstveni skup u asu kad etnici napadaju
Biha i kad je do krajnje mjere ugroena hrvatska opstojnost. Krlea je jednom rekao: U
tim dugim tisuljeima jedino to je ovjek stvorio u svoju obranu bio je olovni slog. (...)
Ono to nas danas opet zabrinjuje to je provala nacionalizma koji je stvoren na raspadu
komunistikih sistema a usisao je sve one elemente totalitarizma. Nije to ono rodoljublje
kojemu su Crnogorci bili tako privreni i kojemu je na najvei pjesnik Ivan Maurani
posvetio svoju pjesan. To je najezda faizma. (...) Kada se desila ova strana agresija na Du-
brovnik, pisao sam Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti da osude taj zloin i tu straho-
vitu najezdu, to unitavanje sela i kulture na tom podruju. Meutim, nisam dobio odgovora
pa sam im rekao: Ako to ne osudite, mi prekidamo sve veze s vama (Akademijom), to smo
doista i uinili. I tako redom, u pozdravnome govoru Ivana Supeka, predednika HAZU
(Pola milenijuma Crnojevia tamparije, Zbornik radova, NZCH, Zagreb, 1996, str. 256).
8
Stjepan Damjanovi, Crnogorske inkunabule u kontekstu ranog slavenskog tiska, Pola
milenijuma Crnojevia tamparije, Zbornik radova, NZCH, Zagreb, 1996, str. 4352.
9
Isto, str. 44.
10
Isto, str. 44.
362
od 40.000, pa se njihovo ukljuivanje u Gutenbergovu galaksiju ini osobito

velikim korakom.11
Autor se bavi i pitanjem strukture crnogorskih inkunabula. Polazi od
toga da su inkunabule tampane bez naslovnice te da se na poetku nalazi
kolofon (podaci o mjestu, autoru, tamparu, datum itd.). Komparativnom ana-
lizom utvreno je da su kolofoni u naim inkunabulama iz grupe bogatih i da
sadrajem uglavnom odgovaraju stanju u drugim inkunabulama. Jedan poda-
tak je, meutim, originalan: kae se da je tiskara imala osam ljudi. Taj poda-
tak dragocjen je za povijest ne samo crnogorskoga tiskarstva. On nam kazuje
koliko su ljudi imale tadanje manje tiskare, moda ona Fiolova u Krakowu
ili hrvatskoglagoljske.12 Uz bogatstvo inicijala i ljepotu likovne opreme Da-
mjanovi kao zanimljivost istie biljeenje godina, i to godina u naoj eri, kao
i raunanje po bizantskoj eri.13
Prema Damjanovievu nalazu i tamparski znak (signet) u crnogorskim
inkunabulama je osobit: zastavica s grbom Crnojevia srijee se u Osmogla-
sniku-prvoglasniku i dvaput u Psaltiru.14 injenica da neki listovi drugih cr-
nogorskih inkunabula nijesu sauvani ostavlja prostor za pretpostavku da se i
na njima nalazio isti znak.
Klasifikacija inkunabula po sadraju izdvojila je 11 kategorija ili ti-
pova, pri emu nae inkunabule, ukrajinske i veina hrvatskih spadaju u
liturgijska djela.15 S aspekta analize jezika zasvjedoena je mjeavina
staroslavenskoga i narodnog jezika.16 Stjepan Damjanovi konstatuje
manji ili vei udio narodnoga jezika i, s obzirom na to, navodi da se moe
govoriti o crnogorskostaroslavenskom, odnosno crnogorsko-starosla-
venskom jeziku. Neto konkretnije Damjanovi pie o vrijednosti grafe-
ma e i . Osvrnuo se na ranije opreno tumaenje: srpski lingvisti (J. Grko-
vi-Mejdor, A. Mladenovi) tvrde da pomenuti grafemi imaju vrijednost
e, dok crnogorski lingvista Vojislav Nikevi konstatuje da je u pitanju
itanje na crnogorski nain (ijekavska sredina). Stjepan Damjanovi ne
daje odrjeite sudove, pa i pored toga postavljeni problem zaokruuje
uputstvom da se obazrivije koriste zakljuci iz dijalektolokih ispitivanja.
Naravno da dijalektoloki podaci imaju svoju vrijednost, ali se ne smije
zaboraviti da je jezik knjige uvijek (bio) neto drugo.17 Dakle, kako hr-
11
Isto, str. 45.
12
Isto, str. 46.
13
Detaljnije: Isto, str. 47.
14
Detaljnije: Isto, str. 47.
15
O podjeli inkunabula koju je razradio M. Bonjak detaljnije u: Isto, str. 48.
16
Isto, str. 49.
17
Isto, str. 50.
363
Novica VUJOVI
vatski jezikoslovac sam zakljuuje, preciznom analizom valja pokazati

podudarnost ili razliku.18
Crnogorske inkunabule (Oktoih prvoglasnik, Oktoih petoglasnik, Psal-
tir s posljedovanjem, Trebnik, etvorojevanelje) pripadaju zetskome periodu
razvoja crnogorskoga jezika i svjedok (su) razvijene pismenosti, prepisiva-
ke i knjievne djelatnosti u Crnoj Gori toga vremena.19 Sve je to potvrdio rad
Stjepana Damjanovia.
Prije ravno dvadeset godina tampan je zbornik radova s naunoga sku-
pa Pola milenijuma Crnojevia tamparije. Kao to smo pokazali, u njemu
se prepoznaje veliki doprinos Stjepana Damjanovia u samoj organizaciji i
pripremi skupa, kao i u referatu koji je predstavio okupljenim naunicima.
Gore je spomenuto da je Stjepan Damjanovi recenzirao nakoliko izda-
nja (monografija i zbornika) za montenegristiku veoma znaajnih. Vrijedno je
ukratko podetiti na taj aspekt njegova doprinosa montenegristici. Srediniom
1990-ih recenzirao je (zajedno s Radoslavom Rotkoviem i Ivanom Jurevi-
em) knjigu Vojislava P. Nikevia Crnogorska knjievna raskra.20 Godine
2009. posthumno je objavljena knjiga Istorija crnogorske knjievnosti. Od
poetaka pismenosti do XIII. vijeka21 Vojislava P. Nikevia. I iza toga izda-
nja Stjepan Damjanovi stao je kao recenzent. Njegove sugestije i komentari
bili su od velike pomoi prireivaima Istorije. U recenziji, u dijelu Ocjena
i prijedlog, pored ostaloga, Damjanovi biljei i ovo: Rukopis akademika
Vojislava Nikevia Istorija crnogorske knjievnosti. Od poetaka pismenosti
do XIII. vijeka saet je i obavijestan prikaz crnogorskih knjievnih i kulturnih
poetaka. Tko god ozbiljno pie o najstarijim razdobljima knjievne kulture
kojega naroda mora problemu pristupiti multidisciplinarno i mora govoriti o
pojavama o kojima ne govore istraivai novijih razdoblja knjievne povije-
sti. Tako je postupio i na autor: ukljuio je u svoj prikaz dostignua mnogih
znanstvenih disciplina, ali naravno filoloka (povijesnojezina i knjievno-
povijesna) na prvom mjestu. () Strau pravoga knjigoljupca Vojislav je
Nikevi konzumirao opsenu i raznoliku, po sadraju i dosezima, literaturu
te nam u ovom prikazu nudi saetak tih spoznaja. Razumije se da usrdno po-
dupirem da se ovaj rukopis objavi. Dobro e doi strunjacima i onima koji se
u problematiku tek uvode.22
18
Isto, str. 50.
19
Adnan irgi, Istorijski razvoj crnogorskoga knjievnog jezika, Crnogorski jezik u
prolosti i sadanjosti, Institut za crnogorski jezik i knjievnost, Matica crnogorska, Pod-
gorica, 2011, str. 30.
20
Vojislav P. Nikevi, Crnogorska knjievna raskra, Matica crnogorska, Cetinje, 1996.
21
Vojislav P. Nikevi, Istorija crnogorske knjievnosti. Od poetaka pismenosti do XIII. vi-
jeka, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje, 2009.
22
Stjepan Damjanovi, Recenzija Istorije crnogorske knjievnosti akademika Vojislava
364
Nakon naunoga skupa Ivan Maurani (18141890) i Crna Gora

(Cetinje, 2009) objavljen je zbornik radova.23 Radove za taj obimni zbornik,
preko 850 stranica, recenzirao je Stjepan Damjanovi. Takoe, Stjepan Da-
mjanovi recenzent je i potpisnik zbornika radova sa zagrebakoga simpozi-
juma Recepcija i novo itanje Njegoeva djela.24 I tako redom.
Vrijedno je uz nabrajanje zasluga jezikoslovca Stjapana Damjanovia
sve vrijeme imati na umu najprisutnije probleme s kojima se srijee montene-
gristika. Naalost, Crna Gora XX vijeka nije imala mogunost da kroz mlade
institucije potpuno utemelji i do kraja razvije sistemsko prouavanje kulturnih
i jezikih sadraja koji potvruju njen hiljadugodinji kontinuitet. I, ini se,
da nije bilo nekolicine intelektualaca (naunika i umjetnika), koji su pisali i
zborili o tim temama, naa kulturna i nacionalna istorija najvie bi se bavila
borbama za osloboenje od Osmanskoga carstva i predanjima o doseljavanju
iz Hercegovine i s Kosova.
Da zakljuimo. U godini kad crnogorska kultura obiljeava milenijum
od smtri Svetoga Vladimira, dikljanskoga vladara ije je itije ugraeno u po-
etke nae knjievnosti, vie bi nego dragocjeno bilo ugostiti profesora Stje-
pana Damjanovia na Fakultetu za crnogorski jezik i knjievnost i omoguiti
studentima i profesorima da sluaju njegova predavanja. Jednako bi vrijed-
no bilo s profesorom obii lokacije na kojima se nalaze nai srednjovjekovni
spomenici. No ako bi poetio lokacije oko Skadarskoga jezera, spomenike na
Crnogorskome primorju i everu Crne Gore, sigurni smo da bi i sam profesor
bio zauen nemarom i neznanjem zbog kojih kulturna dobra propadaju. Ne
bismo mu mogli objasniti ni oiglednu namjeru crkve da manastirske i crkve-
ne objekte doziuje, preziuje i preslikava bez ikakva uvida struke i odobrenja
crnogorskih nadlenih institucija.
Da bi se u montenegristici pravilno iskoristili rezultati Damjanovieva
naunoga rada dio ozbiljnoga pristupa pitanjima iz istorije crnogorskoga jezi-
ka moraju biti i rasuti spomenici, krmije koje se u drugim centrima uvaju i
predstavljaju kao dokaz jezikoga i kulturnoga nasljea drugih sredina. Jasno
je da je nemogue sve to je odneeno s crnogorskoga jezikog prostora vratiti
(o tome i nije rije), meutim neoprostivo je ne pisati o tim spomenicima. S
tim u vezi je i pravljenje jasne razlike izmeu pisma, dakle onoga to srijee-
Nikevia, Lingua Montenegrina, br. 4, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav
P. Nikevi, Cetinje, 2009, str. 520521.
23
Ivan Maurani (18141890) i Crna Gora, Zbornik, ur. Milorad Nikevi, HCDP Croatica
Montenegrina, CKD Montenegro-Montenegrina, Institut za crnogorski jezik i jeziko-
slovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje Osijek, 2009.
24
Recepcija i novo itanje Njegoeva djela, CKD M-M, HCDP Croatica-Montenegrina,
Fakultet za crnogorski jezik i knjievnost, Drutvo hrvatskih knjievnika, Osijek Cetinje
Zagreb, 2014.
365
Novica VUJOVI
mo u tekstu i jezika, o emu je, kako viesmo, pisao i Stjepan Damjanovi.

Srena je okolnost to su neki od crnogorskih naunika-izoptenika imali po-
drku uglednih hrvatskih jezikoslovaca. Uza Stjepana Babia, Dalibora Bro-
zovia, Radoslava Katiia, Josipa Silia i mnoge dr. Stjepanu Damjanoviu
pripalo je posebno mjesto. Damjanovi je zajedno sa spomenutim kolegama
iz Hrvatske udario trajan peat na razvoj i napredovanje montenegristike. Ta
injenica sve u Crnoj Gori obavezuje ne samo da (re)interpretiramo njihove
zakljuke, ve nam je, prije svega, neophodno rezultate njihova rada uiniti
dostupnim istraivaima i studentima, nadograivati ih, pa i preispitivati u
kontekstu novih naunih saznanja.
irgi, Adnan: Istorijski razvoj crnogorskoga knjievnog jezika, Crno-

gorski jezik u prolosti i sadanjosti, Institut za crnogorski jezik i knjiev-
nost, Matica crnogorska, Podgorica, 2011.
Damjanovi, Stjepan: Crnogorske inkunabule u kontekstu ranog sla-
venskogtiska, Pola milenijuma Crnojevia tamparije, Zbornik radova,
NZCH, Zagreb, 1996, str. 4352.
Damjanovi, Stjepan: Novi filoloki prinosi, Matica hrvatska, Zagreb,
2014.
Damjanovi, Stjepan: Recenzija Istorije crnogorske knjievnosti aka-
demika Vojislava Nikevia, Lingua Montenegrina, br. 4, Institut za
crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje, 2009, str.
515523.
Ivan Maurani (18141890) i Crna Gora, Zbornik, ur. Milorad Nike-
vi, HCDP Croatica Montenegrina, CKD Montenegro-Montenegrina,
Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje
Osijek, 2009.
Nikevi, Vojislav P.: Istorijacrnogorske knjievnosti. Od poetaka pisme-
nosti do XIII. vijeka, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P.
Nikevi, Cetinje, 2009.
Nikevi, Vojislav P.: Crnogorska knjievna raskra, Matica crnogorska,
Cetinje, 1996.
Recepcija i novo itanje Njegoeva djela, CKD M-M, HCDP Croati-
ca-Montenegrina, Fakultet za crnogorski jezik i knjievnost, Drutvo hr-
vatskih knjievnika, Osijek Cetinje Zagreb, 2014.
Supek, Ivan: Pozdravni govor, Pola milenijuma Crnojevia tamparije,
Zbornik radova, NZCH, Zagreb, 1996, str. 256.
366
Novica VUJOVI
TO STJEPAN DAMJANOVI,
ON THE OCCASION OF 70 YEARS OF LIFE
Through this paper, Lingua Montenegrina marks the seventieth birth-

day of Stjepan Damjanovi, renowned Croatian linguist and prominent cul-
tural worker. It is an appropriate occasion to introduce one of the newest Da-
mjanovis books, Novi filoloki prinosi, reminding the public of his major
contribution to Montenegristics, affection he showed towards the Montene-
grin language, founders of Montenegristics and our overall cultural heritage.
His works have gained a reputation throughout the Slavic world.
Key words: Stjepan Damjanovi, Montenegrin language, Montenegris-

tics, Croatian linguists, identity, monuments
367
UDK 821.163.4.09Mini V.
Pregledni rad
Vladimir VOJINOVI (Podgorica)
vladimir.vojinovic@fcjk.me

EANJE NA NAUNIKA VUKA MINIA
(19402003)
369
Vladimir VOJINOVI & Novica VUJOVI
Ovaj rad eanje je na profesora Vuka Minia (19402003)

i njegov znatan doprinos naunoj, prosvjetnoj i uopte kulturnoj
istoriji Crne Gore. Autori zakljuuju da je za sve vrijeme viede-
cenijske karijere Vuk Mini predano pisao o djelima crnogorske
i svjetske knjievnosti te osobito obraivao teme o preplitanju
nae usmene i pisane knjievnosti. Bio je posveeni afirmator
crnogorskoga jezikog pitanja, crnogorske knjievnosti, kulture
i tradicije.
Kljune rijei: Vuk Mini, crnogorski jezik, montenegristika,
kultura, identitet

Krug naunika koji su bez velikoga zazora tokom devedesetih godina
prologa vijeka i poetkom veoma drutveno-politiki trusne nulte decenije
novoga milenijuma iznosili teze o autohtonosti crnogorskoga jezika nije bio
veliki. Tome krugu pripadao je i dugogodinji univerzitetski profesor i posla-
nik Skuptine Republike Crne Gore, dr Vuk Mini. Smirenim tonom i nau-
nom akribijom, tuma usmene knjievnosti, montenegrista i rusista dr Vuk
Mini je i decenijama prije pomenutoga perioda, a naroito tokom tih godina,
saoptavao rezultate preciznih analiza to su upuivale na razrjeenje veoma
vanih pitanja iz oblasti crnogorskoga jezika, knjievnosti i kulture.
Dr Vuk Mini roen je 31. maja 1940. godine u Proenju (Mojkovac).
Osnovnu kolu zavrio je u Mojkovcu, a gimnaziju i Pedagoku akademiju
u Karlovcu, e je 1964. godine diplomirao iz oblasti hrvatskoga ili srpskoga
i ruskoga jezika. Studije iz oblasti ruskoga jezika i knjievnosti pohaao je
na Filozofskome fakultetu u Novome Sadu i diplomirao 1973. godine. Na
Filozofskome fakultetu Sveuilita u Zagrebu magistrirao je 1980. godine
(odbranivi rad Epske narodne pjesme jugoslovenskih naroda i ruske bili-
ne) i doktorirao 1983. godine (odbranivi doktorsku disertaciju Interferentni
i konstitutivni odnosi usmene narodne i pisane knjievnosti u Tihom donu
Mihaila olohova i Prolomu Branka opia). Od sticanja diplome u Kar-
lovcima (1964) obavljao je nastavne i prevodilake poslove. U prvoj deceniji
rada izvodio je nastavu iz oblasti srpskohrvatskoga i ruskoga jezika u osnov-
noj koli, potom je od 1974. godine u mojkovakoj Gimnaziji predavao ruski
jezik, da bi od 1976. godine pa do zapoljenja na Nastavnikome fakultetu
obavljao poslove slubenoga prevodioca za ruski jezik u MTRZ Sava Ko-
vaevi u Tivtu. Od 1985. do 2003. godine izvodio je nastavu na Nastavni-
kome, odnosno Filozofskome fakultetu u Nikiu, najprije kao profesor vie
kole, a zatim i kao docent, vanredni i redovni profesor Odsjeka za ruski jezik
i knjievnost. Osim na nastavne i prevodilake poslove, Mini je bio upuen
i na poslove predednika Udruenja folklorista Crne Gore i Saveza foklorista
370
eanje na naunika Vuka Minia
Jugoslavije. Bio je lan Jugoslovenskoga slavistikog komiteta, Komisije za

foklor Meunarodnoga slavistikog kongresa, predednik Drutva za ruski je-
zik i knjievnost Republike Crne Gore i poslanik u Skuptini Republike Crne
Gore. Preminuo je 22. aprila 2003. godine u Bijelome Polju.1
Dr Vuk Mini je za sobom ostavio vie vrijednih naunih monografija i
univerzitetskih udbenika i prirunika. Osim doktorske disertacije, objavio je
monografije Domae i ruske teme, Odabrane stranice stare ruske knjievnosti
i Mojkovako kolstvo, ali i vie desetina strunih i naunih radova, prijevoda,
prireenih knjiga, u ondanjoj Jugoslaviji i inostranstvu. Veoma su znaajni
Minievi montenegristiki prilozi u kojima je naune sonde usmjerio ka crno-
gorskome usmenom nasljeu, crnogorskim epskim i ljubavnim lirskim usme-
nim pjesmama, tubalicama, kao i crnogorskim obiajima kao to je lelek.
Posebno su vrijedne Minieve analize leleka i lelekanja na ovome dijelu Bal-
kana, u kojima je iznosio teze da je lelek karakteristian samo za Crnogorce i
Malisore (Albance katolike istono od Titograda).2 Takoe, iz Minieva rada
saznajemo da u optini Roaje, koja granii sa SR Srbijom, leleu u selima
prema ivangradskoj optini, tj. prema unutranjosti, dok u dva sela ove optine
koja su blia Srbiji ljudi ne leleu;
isto tako ima sela u optini Tutin (SR Srbija) u kojima je lelekanje kao
obiaj jo ivo;
u optini Pljevlja, koja granii sa SR Srbijom i SR Bosnom i Herce-
govinom, lelek je iv na lijevoj obali rijeke ehotine (ka unutranjosti Crne
Gore), a nema ga na desnoj obali ehotiner (prema Srbiji i Bosni).3
Dakako, zapaena su Minieva interesovanja za odnos najznaajni-
jih crnogorskih autora, poput Stefana Mitrova Ljubie, prema folklornome
nasljeu. Osim toga, Mini je u strunim i naunim tekstovima problema-
tizovao odnos modernoga doba prema folkloru, modelaciju nekih narodnih
izraaja. U najzapaenije tekstove te vrste spadaju tako i Novinska itulja
kao nov oblik izraavanja alosti u Crnoj Gori i Tekstovi novokompono-
vanih crnogorskih pjesama prema izvornim. Obradom novinskih itulja
Mini se bavio ituljom kao klieiziranom formom sa znatnim brojem op-
1
G.B. In memoriam dr Vuk Mini: Profesor koji je i politiarima drao as, Publika
(Podgorica), 23. april 2013, 6. Vii i: Nikola Rackovi, Leksikon crnogorske kulture, DOB,
Podgorica, 2009, 487; Radovan Damjanovi, Vuk Mini, Leksikon linosti crnogorske
prosvejte, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Podgorica, 2015.
edomir Drakovi, Vuk Mini olienje kulturnoga izazova i stvaralakoga entuzijaz-
ma, Lingua Montenegrina, br. 10, Institut za crnogorski jezik i knjievnost, Podgorica,
2012, str. 259269.
2
Vuk Mini, Tragajui za lelekom, Domae i ruske teme, Univerzitetska rije Niki i
Centar za kulturu, informisanje i dokumentaciju Tivat, 1990, 89.
3
Isto, 89.
371
tih mjesta i ustaljenih formulacija. I pomeni, kako veli autor, obiluju fraza-
ma i zadatom formom. Vidljivo je da se u Minievim obradama tih pitanja
s pravom upuuje na podatke iz ispitivanih materijala koje mogu koristiti
etnolozi i folkloristi.
Pomenuti lanci svjedoe o tome da je Mini paljivo posmatrao pro-
cese koji su prijetili da zauvijek promijene okamenjene obrasce crnogorske
kulture i tradicije. Analizirao je Vuk Mini irok krug dutvenodogaajnih
aktivnosti (to su, pored ostalih, veernji ednici s guslanjem, priama ili i-
tanjem pjesmarica, zatim vairi, prela, sahrane i sve pogrebne aktivnosti
itd.) na osnovu kojih se lako moe objasniti sudar staroga i novoga na jednoj
dominantno folklornoj podlozi. Sve mijene u tome domenu Mini je propra-
tio, zabiljeio ih i iznio o njima svoj struni i nauni sud, protivan vjetrovima
uzavrelih populizama i nacionalizama svih boja. Otud njegovi radovi svjedo-
e o padu dometa pop kulture, to je na prostorima bive Jugoslavije rezultirao
agresivnom afirmacijom novokomponovanih, narodnih pjesama. Mini je
smatrao kako je to naroito bio sluaj u Crnoj Gori, e je tokom osamdesetih
godina godina prologa vijeka maha uzela bila svojevrsna supkultura. O tome
je iscrpno pisao, istakavi da je za crnogorsku novokomponovanu pjesmu, iji
korijeni seu do ezdesetih godina XX vijeka, bilo karakteristino to da je po
svim kriterijumima, a naroito jezikim izrazom, bila upuena na nacionalno,
odnosno bila sraunata da dirne u duu konkretnu populaciju slualaca i da po-
stane nezaobilazna u porodinim sveanostima, kakve su svadbe, roendani,
ispraaji u armiju.4 Mini je tvrdio da je za popularizaciju novokomponovane
posluila upravo narodna pjesma te da su autori novokomponovanih uporno
naglaavali kako su oni nastavljai tradicije narodnih pjesama. Nabrajajui
njena ogreenja o etike i estetike norme narodne poezije, Mini je zakljuio
da je u novokomponovoj pjesmi, i pored toga to je sadrala epitete i fraze
tipine za narodnu poeziju, jeziki danak uzela kako pogreno upotrebljivana
leksika tako i patriotska patetika. Uz to, tekstovi odiu nostalgijom, pa ide-
alizuju Crnu Goru, njenu istoriju, tradiciju i ljepotu u tolikoj mjeri da sve
to pomalo lii na Gogoljev pogled na Rusiju iz svog prekrasnog dalekog u
momentu kada se odrekao svog remek-djela Mrtvih dua.5
U stvaralakome korpusu dr Vuka Minia posebno mjesto zauzimaju
i sedmotomna Sabrana djela mitrofana Bana, koja su zahvaljujui njegovu
prireivakome naporu objavljena 1999. godine, te prozne knjige iz oblasti
eije knjievnosti, koje je ili prireivao ili sam pisao, poput: Ljudi kao mravi,
Meu ptiicama, ta jede kralj i Naa velika livada.
4
Vuk Mini, Tekstovi novokomponovanih crnogorskih pjesama prema izvornim, u:
XXXVII kongres SUFJ Plitivka jezera (zbornik radova), SUFJ i DFH, Zagreb, 1990, 248.
5
Isto, 252.
372
Konstantno upuen na didaktike slojeve knjievnosti, dr Vuk Mini se

u brojnim lancima i beedama osvrtao na potrebu unapreenja crnogorsko-
ga sistema kolstva, naroito u sferi produkcije udbenike literature. Stoga
je koristio priliku da i za katedrom i iz poslanikih klupa poalje poruke o
neophodnosti sistematskoga i strategijskoga tretmana crnogorske knjievno-
sti i crnogorskoga jezika u domaim udbenicima. Uza sve reeno, Mini je
pripadao naunicima koji su temama iz crnogorske istorije i kulture prilazili
s aspekta njezina hiljadugodinjega trajanja. O tome je pisao u zbornicima
radova i govorio na javnim tribinama i predavanjima.6 Za njega je Crna Gora
6
Desetak dana prije smrti, 8. aprila 2003. godine, dr Vuk Mini odrao je i javni as tokom
koga je saoptio ovo: Sad dolazim na temu Jezik u Crnoj Gori danas. Kad je u pitanju
normiranje jezika sve se to, uglavnom, dogaalo izvan Crne Gore. Recimo, ako uporedite
jezik proznih pisaca XIX vijeka, koji inae vie utiu na oblikovanje jezika nego pjesnici,
evo ovih Milovana Gliia, Janka Veselinovia, Stefana Mitrova Ljubie i Marka Miljano-
va zakljuiete da je na standardni jeziki izraz danas, u Crnoj Gori, mnogo blii jeziku
Milovana Gliia i Janka Veselinovia nego jeziku Ljubiinom i Marka Miljanova. A svaki
jezik se zasniva zapravo na jeziku najboljih pisaca toga naroda. Dolo je do velikih promjena
od onoga to je bio crnogorski jeziki standard u Kraljevini Crnoj Gori, do ovoga to da-
nas imamo u (Republici) Crnoj Gori. Prije svega, dolo je do ekavizacije velikog broja izra-
za koji su svojevremeno bili ijekavski. Na to su, naravno, najvie uticali mediji. Treba samo
podsjetiti kada je ova Crna Gora, odnosno Crna Gora XX vijeka, ne raunajui Kraljevinu,
dobila prvi dnevni list. Kada je dobila, recimo, cjelodnevni radio-program, da ne govorimo
o televiziji, pa ete vidjeti da su mediji izvrili velike uticaje na jezik. Veliki uticaj na normi-
ranje jezika u Crnoj Gori takoe su izvrili kadrovi koji su kolovani izvan Crne Gore.
Ono to se moda zanemaruje: jedan od najveih uticaja, ja mislim, vrila je literatura za
djecu. Crnogorci vrlo kasno dobijaju kvalitetnije pisce za djecu. A bez te literature zaista
se ne moe od predkolskog vaspitanja do srednje kole. Mi znamo da nam je vei dio
te literature dolazio iz Beograda, a ak i ono to je prevoeno sa drugih jezika dolazilo je
ekavizirano. Vi danas nemate u Crnoj Gori slikovnicu crnogorskog izdanja. Dakle, klasici
svjetske knjievnosti za djecu su prevedeni tako, tampani naravno u srpskim centrima kul-
ture i dolazili takvi u Crnu Goru. Crna Gora nije imala mogunosti da prevodi i tampa
ni francuske ni ruske ni engleske pisce; tako su do danas u tim izdanjima dolazili pisci
tom jezikom normom prevedeni. Ja sam se bavio analizom itanki za osnovne kole od
prvoga do osmoga razreda. Poto je to jedan opiran tekst neu se due zadravati na anal-
izi itanki, sem to cu vam iznijeti procente ekavskih tekstova uitankama. Tako u itanci za
prvi razred imamo 27% ekavskih tekstova, za drugi razred 20,7%, za trei 26,4% i tako
dalje, da bismo u itanci za sedmi razred imali 40,9% ekavskih tekstova. Zato nam se sve
ovo dogaa, zato niko iz Crne Gore i u ime Crne Gore nije potpisao Novosadski dogovor?
Prije svega zato to nemamo institucija koje se bave izuavanjem jezika, nemamo insti-
tucija koje bipredstavljale Crnu Goru na nekim nivoima u dogovaranju. Zato nemamo
tih institucija? Davno je osnovan Istorijski institut i politiari su rekli: kako ne, zaboga,
nama treba Institut, jer imamo bogatu istoriju. Niko se ne sjeti da imamo i bogat jezik,
bogatu knjievnost i bogat govorni izraz. Molim vas, mogue je bilo vrlo lako osnovati
Institut za strane jezike, koji postoji, i neka postoji, ali nikako da osnujemo Institut za jezik
i knjievnost koji bi prouavao jeziko blago Crne Gore. Sem toga, program po kojima
se izuava jezik i knjievnost od prvog razreda osnovne kole do studija na Filozofskom
373
jedinstven kulturni i duhovni prostor izgraen multietnikim skladom i kultur-

nim proimanjima.
Dr Vuk Mini ostavio je mladim montenegristikim snagama vrijedne
knjige i tekstove koji mogu sluiti kao osnov novih montenegristikih sonda-
a jezika, knjievnosti, kulture i identiteta. Njegovo djelo ne smije biti prepu-
teno zubu vremena, jer bi takav odnos prema tome djelu znaio i pokuaj za-
nemarivanja svijesti o autohtonosti crnogorskoga jezika i knjievnosti. Stoga
je, upravo u godini proslave decenije crnogorske nezavisnosti, od posebnoga
znaaja za montenegristiku eanje na ovoga crnogorskoga profesora, nauni-
ka, knjievnika i politiara.
Damjanovi, Radovan: Vuk Mini, Leksikon linosti crnogorske pro-

svjete, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Podgorica, 2015.
Drakovi, edomir: Vuk Mini olienje kulturnoga izazova i stvara-
lakoga entuzijazma, Lingua Montenegrina, br. 10, Institut za crnogorski
jezik i knjievnost, Podgorica, 2012, str. 259269.
G.B. In memoriam dr Vuk Mini: Profesor koji je i politiarima drao
as, Publika (Podgorica), 23. april 2013, 6.
Mini, Vuk: Crnogorski jezik crnogorskom narodu (predavanje odrano
na tribini UCG 8. aprila 2003). http://montenegrina.net/nauka/cgjezik/
vuk-minic-crnogorski-jezik-crnogorskom-narodu/)
Mini, Vuk: Tekstovi novokomponovanih crnogorskih pjesama prema
izvornim, u: XXXVII kongres SUFJ Plitivka jezera (zbornik radova),
SUFJ i DFH, Zagreb, 1990.
Mini, Vuk: Tragajui za lelekom, Domae i ruske teme, Univerzitetska
rije Niki i Centar za kulturu, informisanje i dokumentaciju Tivat, 1990.
Rackovi, Nikola: Leksikon crnogorske kulture, DOB, Podgorica, 2009.
fakultetu nazvali smo Srpski jezik i knjievnost. Kad to kaete onda se podrazumijeva srpski
jezik i srpska knjievnost. Ja predajem na Katedri za ruski jezik i tamo se izuava ruska, a
ne neka druga knjievnost. (Vii; Vuk Mini. Crnogorski jezik crnogorskom narodu (pre-
davanje odrano na tribini UCG 8. aprila 2003.). http://montenegrina.net/nauka/cgjezik/
vuk-minic-crnogorski-jezik-crnogorskom-narodu/)
374
REMEMBERING VUK MINI
The authors of the present paper pay homage to Professor Vuk Mini
(19402003) and his considerable contribution to scientific, educational and,
in general, cultural history of Montenegro. According to the authors, during
his entire, decades-long, career, Vuk Mini was committed to writing about
the works of Montenegrin and world literature, particularly addressing the
subject of the intertwining of our oral and written literature. He affirmed the
Montenegrin language, literature, culture and tradition with great dedication.

Key words: Vuk Mini, Montenegrin language, Montenegristics, culture,
identity
375
UDK 821.163.4:929 Vulanovi V.

Momir M. MARKOVI (Podgorica)
Dukljanska akademija nauka i umjetnosti
muster@t-com.me
In memoriam
NAD POSMRTNIM ODROM VOJISLAVA VULANOVIA
(19312016)
Ugasio se asni ivot Vojislava Vulanovia, pjesnika ijeg se djela ne

bi zastiela niti jedna savremena evropska knjievnost, nitijedna kultura. Ne
znam treba li da se zastidi crnogorska knjievnika javnost koja ga je zaobila-
zila, preutkivala i povremeno zloupotrebljavala.
Otkako je kod nas promovisana strategija trine kulture, Vulanovi je
samo u tom razdoblju objavio desetak knjiga poezije koje nege, neproita-
ne, sakupljaju prainu. Knjievnim tritem vladaju menaderi i marketing,
a tamo Vojislava Vulanovia nema. emu pjesnici u nepjesniko vrijeme,
kazao je Helderlin, na iju sudbinu mi danas neobino lii sudbina Vojislava
Vulanovia. Njegov pjesniki kod sadri tu navijetenu strahotu stvaranja.
377
Momir M. MARKOVI
Mnogo je prilegloga,
Mnogo je uzletjeloga
Skriven je prah navijetenoga

Stoga mogu rei da je Vulanoviev stvaralaki postupak rvanje s
vasionom.
Nije moja namjera, niti je sad prilika, da govorim o djelu Vojislava
Vulanovia. Onjemu e se tek govoriti za deset, petnaest ili dvadeset godina,
kad huk marketinga utihne, a menaderski autoriteti budu zaboravljeni i ako
crnogorskog kulturnog identiteta tada bude. Ako tog identiteta ne bude, djelo
Vojislava Vulanovia bie svjedoanstvo da je postojao u evropskim dimenzi-
jama. Tada e se znati to je to Vulanovi poruio stihovima
Nema pjesme ako se ne pomjeri

Svijet unutar dubljih znaenja

Vojislav Vulanovi umro je tano na desetu godinjicu obnove crnogorske
nezavisnosti, za koju se snano zalagao i podravao je stihovima, rijeima
i iskrenim oeanjima. U njegovoj viziji Crna Gora je bila kotur svetene
svjetlosti, Opal koji je on premetao iz ruke u ruku, iz stiha u stih, iz pjesme
u pjesmu. Bilo je to njegovo Osvajanje beskonanog njegov pjesniki san.
Njegov paralelni svijet. Citiram ga
Moje rijei su paralelni svjetovi,

ali kad hladnokrvno razmislim,
mogu rei: moje rijei su
jedini svjetovi,
jer kad se one povuku,
niega drugog nema
ostaje golo kamenje
Svekoliko Vulanovievo djelo od preko trideset objavljenih knjiga, a

jo pet je ostalo u rukopisima, je plima znaenja i anticipacija koja e moda
zainteresovati nekog izdavaa ili instituciju kulture da objavi njegova sabrana
djela. To mu duguje Crna Gora koju je sanjao, nad kojom je bdio, za koju je
ivio, i u kojoj e biti njegov grob. A zemlja nema bez groba cijenu. Sa tom
nadom ispraamo ga na vjeni poinak.
Vulanovi je bio iskren i dobar ovjek. Volio je ljude i vjerovao im
moda i vie nego im se moe vjerovati, ali on je volio i vjerovao, saoeao
378
Nad posmrtnim odrom Vojislava Vulanovia
s ljudima, mogao je da zaplae zbog tue nevolje. Blio je to kod njega poput
religije.
Bio mi je prijatelj, iskren i odan, i stoga u mu se obratiti jednom skro-
mnom pjesmom koju sam njemu posvetio:
PROZOR
Vojislava Vulanovia
Prozor je otvoren tvojim glasom

I plava rua u prozoru
Tvojom tintom slikana
Crveni datum u kalendaru
(Kad se javio Gospod
Ili kad je raspet Sin)
Duh je svetkovina praznine

Koju od ranog jutra
Polako ispunjavaju bregovi
Poljane
Kiljani
I esme ljepotekle
Iz tvojih ognjenih usta
Prijatelju
to god da si vidio na nebu
Ne moe pomjeriti
Onaj dan
No obilazi zemlju
I ja zatvaram prozor
Do sljedeeg jutra
Kao tvoju knjigu stihova.
Zbogom prijatelju,
Traiemo te u tvojim knjigama poezije!
379
PRIKAZI
UDK 821.163.4374(497.16)
Struni rad
Adnan IRGI (Podgorica)
adnan.cirgic@fcjk.me
LEKSIKOGRAFSKI PODUHVAT DOSTOJAN

CRNOGORSKE AKADEMIJE NAUKA I UMJETNOSTI
U ovome radu autor ukazuje na lingvistike, kulturoloke i

metodoloke propuste Rjenika crnogorskog knjievnog i na-
rodnog jezika Crnogorske akademije nauka i umjetnosti. Analiza
leksikografskih postupaka i konkretnih odrednica Rjenika poka-
zala je da je rije o nauno neupotrebljivoj publikaciji.
Kljune rijei: Rjenik crnogorskog narodnog i knjievnog
jezika, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, leksikografi-
ja, metodologija
Nakon to je u godinama koje su za nama, u eri kompetitivnosti, Crno-

gorska akademija nauka i umjetnosti dala nemjerljiv doprinos montenegristi-
ci, rad na tome poslu nastavila je izradom Rjenika crnogorskog narodnog i
knjievnog jezika, iji je prvi tom (azbuno od A do V) promovisan poetkom
aprila 2016. godine. Nije potrebno posebno podeati na istorijat afirmacije
crnogorskoga jezika u toj ustanovi koja odavno djeluje kao da joj je edite
na Palama ili Banjoj Luci. Istina, imaju meu njenim lanovima ak dvojica
koja se po svemu razlikuju od toga akademijskog miljea Vuki Pulevi i
Aleksandar ilikov, pa se zbog toga zasigurno i nijesu nali ni meu saradni-
cima ni meu konsultantima ni meu lanovima Savjeta za izradu Rjenika
CANU. Umjesto detaljnijega ulaenja u istorijat afirmacije crnogorskoga je-
zika u CANU, podetiemo samo na tzv. meunarodni nauni skup koji je u
toj instituciji odran prije devet godina (24. i 25. maja 2007), neposredno pred
donoenje Ustava, a koji je imao samo jedan cilj pokazati crnogorskoj vlasti
kako je naziv crnogorski jezik kao ustavno ili bilo kakvo drugo rjeenje neu-
temeljen u Crnoj Gori koja batini prekohiljadugodinju srpsku (jeziku) tra-
diciju. I tada je CANU sigurno bila dobroelatelj i Crnoj Gori i crnogorskome
jeziku, ali je kao najvia nauna ustanova morala prije svega braniti naunu
istinu. Na taj su skup bili pozvani gotovo iskljuivo istomiljenici kako se ne
bi remetila nauna istina o kontinuitetu srpskoga jezika u Crnoj Gori. Ako ima
onih koji su to zaboravili, lako im se prietiti prelistavanjem zbornika Jezika
383
Adnan IRGI
situacija u Crnoj Gori norma i standardizacija (CANU, Podgorica, 2008).1

Vratimo se sad predmetnome Rjeniku. Crnogorska je javnost prije 4-5 godi-
na pompezno obavijetena od strane Tatjane Beanovi, predednice Savjeta
za izradu Rjenika crnogorskog narodnog i knjievnog jezika, kako CANU
sprema to kapitalno izdanje i kako e za deset godina izai petotomni rjenik
crnogorskoga jezika. Umjesto toga prije dvije godine objavljen je javnosti
potpuno nedostupan i neupotrebljiv Registar za izradu Rjenika2, nakon koje-
ga je opet Tatjana Beanovi najavila objavljivanje po jednoga toma Rjenika
svake dvije godine. CANU je odrala rije. Ovih dana objavljen je prvi tom,
a rok je skraen novi tomovi nee biti objavljivani svake druge godine nego
ak svake godine po jedan, kako se ulo na promociji Rjenika! I po tome je
CANU zaista (kao i po mnogo emu drugome) mimo ijednu drugu naunu
ustanovu u svijetu. Time se potvruje ono na to smo skrenuli panju jo otkad
je putena vijest o izradi Rjenika CANU ne radi Rjenik, ona se bavi nau-
kom: skenira, prepisuje i prisvaja tue rezultate. Jedino to je u svemu tome
originalno jeste metodologija CANU. I upravo o tome emo ovom prilikom
neto vie rei.
Prije osvrta na metodologiju daemo samo nekoliko tehnikih poda-
taka. Kad je prije neku godinu visokoparno najavljena izrada Rjenika, reeno
je i da je formiran Savjet za njegovu izradu. Ne treba biti nevaspitan i pitati
se otkud na elu Savjeta osoba bez ikakva lingvistikog i leksikografskog
iskustva i obrazovanja Tatjana Beanovi. Odgovarati na pitanje to ju je
kandidovalo za tu funkciju bilo bi jednako kurtoazno kao odgovarati na pi-
tanje otkud Jevrem Brkovi kao govornik na promociji prvoga toma Rjeni-
ka. No ako paljivi italac uporedi spisak lanova Savjeta koji je objavljen u
Rjeniku3, viee da nekih ranije najavljenih lanova nema. to se s njima
zbilo u meuvremenu, o tome crnogorsku javnost na promociji niko nije oba-
vijestio. Niko javnost nije obavijestio ni o tome da je CANU (kaemo CANU
jer Rjenik nema urednika) dala podatak u Rjeniku kako je meu lanovima
Savjeta i jedan koji je tu u ime Fakulteta za crnogorski jezik i knjievnost:
Miomir Abovi, magistar, saradnik u nastavi, Fakultet za crnogorski jezik i
knjievnost. Ne ulazei u to je li Miomir Abovi zbilja imao ikakvih zadata-
ka u izradi Rjenika CANU ili nije, ove naglaavamo da se ni on ni CANU
Fakultetu za crnogorski jezik nikad nijesu obratili za odobrenje za uee u
1
Vie smo o tome pisali u osvrtu Adnan irgi, Jezikoslovlje u slubi politike, Lingua
Montenegrina, br. 3, Cetinje, 2009, str. 511553. Stoga se ove na tome neemo dalje
zadravati.
2
Vieti http://portalanalitika.me/clanak/147349/registar-canu-je-jos-jedno-mrtvorodence-u-
crnogorskoj-kulturi
3
Vieti: Rjenik crnogorskog narodnog i knjievnog jezika, I, CANU, Podgorica, 2016, str. VII.
384
Leksikografski poduhvat dostojan Crnogorske akademije nauka i umjetnosti
tome poslu niti bi uprava Fakulteta bilo kojega od svojih strunjaka delegirala
u tako umnu naunu rabotu.
Meu tehnikim detaljima pomenimo jo i ove.
To to je, kako je reeno, predednica Savjeta za izradu Rjenika osoba
koja je i po radu i po obrazovanju izvan lingvistike i leksikografske struke,
CANU je mudro rijeila tako to 14-lani Savjet ima ak osam lingvista, a od
toga est doktora to jedan od tih doktora nije slavist4 nije toliko ni bitno
taman kao to nije bitno ni to nijedan od njih nema iskustva u leksikografiji.
injenica da su u Savjetu za izradu Rjenika CANU dovoljna je da kompen-
zuje sve eventualne nedostatke.
Na strani XI Predgovora Rjeniku kae se da je u zavrnoj, etvrtoj
fazi obrade rijei u Rjeniku angaovan tim strunjaka, a iz spiska datoga u
Rjeniku na str. VIII vidi se da meu tim lingvistikim strunjacima ima ak
jedan doktor i povrh toga jedan magistar, a ostalo su tek svreni studenti, puni
znanja steenoga na Studijskome programu za crnogorski jezik u Nikiu.
Zaista, rije je o neprikosnovenim strunjacima za montenegristiku.
Zanimljivo je takoe da ovaj Rjenik bez urednika nema ni u jednome
spisku Branislava Ostojia, doskoranjega formalnog i neformalnog rukovo-
dioca svih jezikih projekata u CANU i na UCG te urednika skoro svih lin-
gvistikih izdanja CANU. Zanimljivo je takoe da konsultant za pravo nije
edomir Bogievi, iji je Crnogorski pravnoistorijski rjenik korien pri
izradi Rjenika CANU, niti Vuki Pulevi za botaniku i biologiju, iji je Rje-
nik fitonima i zoonima u toponimiji Crne Gore takoe korien za predmetni
Rjenik. Zato je tako to sigurno zna predednik CANU Momir urovi,
koji se u potonje vrijeme izgleda razumije i u leksikografiju.
Prije no se prijee na metodoloke inovacije CANU dajmo malo upo-
redne prakse.
Srpska kraljevska akademija (dananja SANU) prvi sastanak povodom
prikupljanja leksike grae za Renik srpskohrvatskog knjievnog i narodnog
jezikaodrala je 24. januara 1894. godine, a prvi podsticaj za njegovu izradu
dao je Stojan Novakovi jo 1887. godine. Imali su decenijama nakon toga
na raspolaganju gotovo sve uene ljude s prostora nekadanje Jugoslavije i
univerzitetske profesore, i uitelje, i pisce, i etnografe itd., a prvi tom izaao
je tek 1959. godine 65 godina nakon prvoga odranog sastanka! U nared-
4
Tu je doktoricu (to je izvan slavistike) u Savjet sigurno imenovala injenica da se radi o
eni od istine, to je pokazala u nedavnome osvrtu na crnogorsku jeziku situaciju na porta-
lu Vijesti. Vieti http://www.vijesti.me/caffe/jezicja-praksa-norma-i-moc-koja-presuduje-
886072. Pokazala je tu i koliko je avizana za stvarnost koju opisuje. (Ako joj koja rije ili
fraza iz ove fusnote zvui arhaino, objanjenje e sigurno nai u modernome Rjeniku
CANU iji je lan Savjeta.)
385
Adnan IRGI
nih pedeset godina (do 2010) objavljeno je 18 tomova, aReniki dalje nije
zavren. Do danas se stiglo do slova P. Je li potrebno napominjati da u tome
poslu nije bilo diletanata, da su sakupljai, prireivai, obraivai leksike bili
lingvisti s iskustvom, da je tu bilo objedinjeno gotovo sve to se u ondanjoj
Jugoslaviji objediniti moglo od Stojana Novakovia, preko Aleksandra Be-
lia, Mihaila Stevanovia, Mitra Peikana, Milije Stania, Berislava Nikolia,
i da ne nabrajamo dalje. A cio Savjet za izradu Rjenika CANU ima ukupno
manje leksikografskih priloga no to ima lanova! Ali zato ima za svega 3-4
godine uraen kompletan Rjenik! To to nije objavljen cio no samo prva tri
slova azbuke ne znai da nije cio kompletiran no da Akademija trenutno pati
od finansijske nestaice koju e, ako Bog da, prevazii kad se uvidi koliko je
sposobna u odnosu na ostale akademije u regionu (svijetom se neemo baviti).
A sad malo o metodologiji.
Krenimo od naslova Rjenik crnogorskog narodnog i knjievnog jezika.
to je u tome Rjeniku narodno, a to knjievno? Neka se ne raduju zluradi i
zlonamjerni u Uputstvima za korienje Rjenika, t. 6.3, navedeno je: Po
potrebi, u gramatikom bloku navode se i oblici odrednike rijei obiljeeni
kvalifikatorom 'nar.'.5 Meutim, autori su zaboravili da kau po kakvoj se to
potrebi navode takve narodne rijei. Ako pomo potraimo na stranicama
Rjenika, vieemo da se meu takvima nalaze brojni arhaizmi, lokalizmi,
orijentalizmi i romanizmi prije svega. No meu takvima nalaze se i one poput
abvija s objanjenjem: nar. vezena arena oja koja se stavlja ispod sed-
la. Da je rije o kakvome samostalnom izdanju leksikografskoga amatera,
citirana rije i objanjenje mogli bi se tolerisati. No kad je rije o Rjeniku
koji je promovisan kao nacionalni projekat najvie naune ustanove, koja ga
je objavila na dar desetogodinjici obnove crnogorske nezavisnost, za koju
se ona sigurno izvan naih saznanja i zalagala, takva se odrednica ne smije ni
komentarisati. Usuujemo se pitati samo ako je rije abovija u Rjeniku na-
rodnoga i knjievnoga jezika oznaena kao narodna, kako onda glasi stan-
dardna rije. Odgovor na to pitanje u Rjeniku se ne moe nai. No mora da
su sastavljai zaboravili da to pojasne od silne sree zbog desetogodinjice od
obnove nezavisnosti. A kad se to zna, onda nije previe ni bitno to je tu rije
o metodoloki pogrenoj postavci. Sve su rijei koje oznaavaju pojmove i
predmete koji su izvan dananje upotrebe u Rjeniku tretirane kao narodne
zato to se ti pojmovi i predmeti vie ne upotrebljavaju. Tako se ovaj Rjenik
za koji je u Predgovoru reeno da ima karakter moderno koncipiranog djela6
iitava ak kao postmoderno djelo. Da je ono takvo, ne treba da buni naslov
5
Isto, str. XXI.
6
Isto, str. XI.
386
koji se poklapa s naslovom Renika SANU, samo s drukijim rasporedom na-

rodnoga i knjievnoga jezika. Njegova se postmodernost ogleda i u injenici
da je naslov Renika SANU koncipiran krajem XIX vijeka.
Zadrimo se i dalje na naslovu. Da je sva tzv. narodna leksika apsolutno
relevantna u jeziku knjievnosti, nauni je aksiom ve nekoliko decenija. Sto-
ga se vie sintagma knjievni jezik ne uzima kao sinonimna za standardni jezik
kao termin iz sociolingvistike kojim se oznaava slubeni, oficijelni jezik,
jezik medija, naunih publikacija i sl. koji je funkcionalno raslojen. Poodavno
ve sociolingvisti ak i knjievni stil standardnoga jezika ne tretiraju kao stil
ve kao poseban knjievni jezik za koji ne vae pravila standardnoga jezika.
Da pojednostavimo, knjievni jezik u lingvistici odavno ve znai jezik knji-
evnosti, onaj jezik u kojemu vladaju zakonitosti jezika pisca, a ne standarda.
U njemu je dozvoljeno i reka i reko i rekao, u njemu je dozvoljeno i sve ono
to je u standardu zabranjeno. Zato izmeu standardnoga jezika i knjievno-
ga jezika odavno ve ni laici ne meu znak jednakosti. Za razliku od laika i
strunjaka, Redakcija Rjenika CANU tumai: Savjet se opredijelio za naziv
Rjenik crnogorskog narodnog i knjievnog jezika, to je opravdano razno-
vrsnou leksike koja treba da bude obuhvaena Rjenikom. Knjievni jezik,
kao tradicionalni i kulturoloki pojam, jo uvijek uobiajen u nauci o jeziku,
koristio se u znaenju pisanog jezika knjiga, dokumenata, zakona i drugih
pisanih izvora i kao takav bio je suprotnost ivim narodnim govorima. Danas
se taj termin odnosi na jezik knjievnosti, kao i standardni jezik, koji djeluje
kao preporuena norma jezikoj zajednici.7 Prvorazredno je nauno otkrie
autora navedenih redova da se knjievni jezik javlja kao suprotnost ivim na-
rodnim govorima! Na osnovu onoga to se do danas zna moe se rei da su svi
knjievni jezici poli od narodnih govora kao osnove koja je zatim nadgrae-
na, a da je svaka jezika standardizacija za osnovu imala odreene organske
govore. Uostalom, optepoznato je koliko je truda uloio Vuk Karadi da u
graanskoj Srbiji uvede standard s narodnom osnovom. Da rezimiramo. Bu-
dui da Savjet za izradu Rjenika smatra da je knjievni jezik (u znaenju stan-
dardnoga jezika) jo uvijek uobiajen termin u nauci, bilo bi dobro da upute
na neprevedenu literaturu koja vraa taj arhaini termin u upotrebu.
Zato Rjenik narodnoga i knjievnoga jezika? I povrnim prelistava-
njem Rjenika odgovor se sam namee: da bi oni koji su ga sastavili lake
mogli prepisivati, skenirati i drugim modernim i skupim tehnikama pripisa-
ti sebi u zaslugu tui viedecenijski rad na sakupljanju crnogorske leksike. U
takav rjenik moe ui sve: i dosad objavljeni dijalektoloki rjenici, i dosad
objavljeni rjenici pisaca, i svi dosadanji rjeniki prilozi, skumbuljani najed-
7
Isto, str. X.
387
Adnan IRGI
no, zajedno s onim to je iz dijela grae pribavljeno putem namjenski kreiranih

i posebno kupljenih softvera, kao i specijalnih raunarskih programa.8 Tako se,
naravno, staje na put eventualnim zluradim priama o plagijatu. Strunjaci za
leksikografiju CANU nijesu plagijatori. Oni obnavljaju razvijenu srednjovje-
kovnu prepisivaku djelatnost, oni prevazilaze problem autorstva, oni tu dje-
latnost obogauju savremenim tehnikama. Dosadanji leksikografi parcelisali
su crnogorski jezik na govore i na njihova dijalektalna obiljeja, a CANU je
mudro odluila da taj posao globalno sagleda, doera i objedini. A ako bude za-
interesovanih korisnika da odreenome narodnom leksemu potrae teritoriju
za koju je tipian, vrlo e brzo odustati od uzaludna posla jer takvih podataka
u predmetnome Rjeniku nema. Koja je narodna rije opta, a koja lokalna
u Rjeniku CANU nije obiljeeno jer je to moderno koncipirano djelo. I ne
samo to, sve su te narodne rijei u crnogorskome jeziku ako je vjerovati Rje-
niku CANU u upotrebi u istome akcenatskome liku. Optepoznata akcenatska
razuenost crnogorskih govora, nauno obrazloena jo u kapitalnim studijama
Milana Reetara s poetka XX vijeka a kasnije razraena u desetinama dija-
lektolokih studija i monografija, pala je pred sastavljaima Rjenika CANU.
Sva Crna Gora odsad upotrebljava narodne rijei s nenarodnim, standardnim
akcentom jednako u Zeti, Boki, Uskocima, Banjanima i druge. U Uputstvi-
ma za korienje Rjenika kae se da je svaka odrednika rije akcentovana
u skladu sa pravilima standardne akcentuacije u crnogorskom jeziku.9 Ove
nije toliko bitno to sastavljai Rjenika nijesu u tome do kraja uspjeli, koliko
je bitna njihova namjera da se sve rijei obiljee standardnom akcentuacijom.
Neka se niko se usudi da kae kako je time zapravo obesmiljen prvi dio nazi-
va Rjenika narodni. Jer ako je svaka rije data sa standardnim izgovorom,
kako onda znati koji je izgovor knjievni a koji narodni? Lako. Odgovor
je u rjenicima koji su posluili za izradu Rjenika CANU. Samo su sastavljai
zaboravili da ih navedu kao korienu literaturu.
U Uputstvima se pored ostaloga kae: U pojedinim rijeima, uz stan-
dardni akcentovani oblik zabiljeen je tzv. izgovorni lik...10 Zanemarimo sad
injenicu da se dosad u nauci smatralo da izgovorni lik nije isti na cijeloj cr-
nogorskoj teritoriji i da je upravo akcenat osnovni kriterijum za podjelu crno-
gorskih govora. Osvrnimo se ove na prvi dio reenice: u pojedinim rijeima.
Koje su to pojedine rijei i na osnovu kojega kriterijuma su ba one izdvojene
zainteresovani e italac uzaludno traiti u Rjeniku CANU. Ne elimo biti
zluradi i tvrditi da je primijenjen kriterijim nasuminosti. Postmoderna izda-
nja ne robuju nijednoj metodologiji.
8
Isto, str. X.
9
Isto, str. XX.
10
Isto, str. XX.
388
U istome poglavlju, u vezi s objanjenjem korpusa za Rjenik, kae se:

Kako je elektronski korpus obuhvatio djelo u cjelini, u primjerima upotrebe
odrednike rijei mogu se nai i primjeri iz predgovora ili pogovora djela.11
Znai li to da se reenica iz neijega predgovora ili pogovora npr. Lalie-
vu djelu u Rjeniku tretira kao Lalieva zato to je meu koricama njegove
knjige? Znai li to da u Rjenik CANU ulaze i rijei necrnogorskih autora
koji su pisali predgovore i pogovore crnogorskim knjievnicima? Ili je moda
CANU doskoila i tome problemu namjenski kreiranim i posebno kupljenim
softverima, kao i specijalnim raunarskim programima, kako se povodei
se za svojim predednikom uroviem pohvali glavni leksikograf CANU?
Bilo kako bilo, skeneri, softveri i specijalni programi mora da su post mortem
nagovorili Duana urovia, Rista Ratkovia, Borislava Pekia, Branimira
epanovia i druge crnogorske pisce koji su pisali srpskim jezikom da pre-
vedu na crnogorski svoj korpus. Velezasluni predednik CANU bez sumnje
je zamiritao da djelo njegova oca Duana bude uvreno u crnogorski jeziki
korpus iako je on pisao srpskim jezikom. Jer da nije bilo njega, Crna Gora za
proslavu desetogodinjice obnovljene nezavisnosti nikad ne bi dobila takav
Rjenik na dar. No budui da ostali nai pisci koji su pisali srpskim jezikom
nijesu imali tako zaslune sinove, ostaje enigma otkud oni u Rjeniku crno-
gorskoga jezika. Predednik urovi i lanovi njegova Savjeta morali bi to
prije patentirati svoj izum dok se i drugi ne doete da za ulazak u korpus
odreenoga jezika nije bitna nacionalna nego jezika pripadnost pisca. Neka
stoga poure dok se Irci ne doete da u svoj Rjenik unesu Beketa ili Rumu-
ni Joneska, koji su pisali na francuskome jeziku. Pred patentom predednika
urovia ima da uti i Francuska akademija. Beket bi njime bez sumnje bio
oduevljen.
Metodoloke inovacije CANU toliko su brojne da nadilaze prirodu
ovoga osvrta. Stoga emo se zadrati jo samo na najbitnijima. U pomenuto-
me osvrtu na javnosti nedostupan Registar za Rjenik CANU naveli smo da se
teko moe objasniti selektivna upotreba dosadanjih rjenika crnogorskoga
jezika. Jesu li sastavljai u meuvremenu odluili da pored Rjenika roma-
nizama jugoistone Boke Kotorske Vesne Lipovac-Radulovi koriste i njezin
Rjenik romanizama Budve i Patrovia, koji nije uvrten u Registar, jesu
li grai za Rjenik crnogorskoga jezika pored udbenika maternjega jezika
dodali i udbenike crnogorskoga jezika pitanje je na koje se ne moe dobiti
odgovor. Spiska literature u predmetnome Rjeniku nema, a skraenice se od-
nose na autore a ne i na njihova djela! (Izuzetak ine zbornici i asopisi.) No i
na osnovu takvoga spiska moe se vieti da jezik nekih znaajnih crnogorskih
Isto, str. XXIII.

11
389
Adnan IRGI
autora nije zasluio da ue u korpus za Rjenik CANU. Nema u tome korpusu

utemeljivaa savremene montenegristike Vojislava P. Nikevia, koji je cio
vijek posvetio jeziku za iji je Rjenik predednik urovi kupio softver, a
predednik Brkovi svu njegovu prethodnost na promociji okarakterisao kao
prazna naklapanja. A korpus je zasigurno obuhvatio i leksiku naunoga stila.
Vidi se to po injenici da je uvren jezik Zorana Lakia. A da je on nau-
nik, valjda u to nema sumnje. Da mu je jezik reprezentativan, ni u to sumnje
nema. Potvrdio je to tim strunjaka iz Savjeta za izradu Rjenika koji ga je
uvrstio u korpus. Predgovor Rjeniku sastavljai mudro zakljuuju: Vano
je naglasiti da postoji mogunost da neka rije nije dobila status odrednike
rijei u Rjeniku, to je posljedica nekompletnosti Izvornika ili prisutne gre-
ke u odgovarajuem raunarskom programu.12 Greka u programu sigurno je
odgovor na sva pitanja koja su naizgled bez odgovora. Tom grekom, nekom
drugom ne sigurno, izbaeni su iz korpusa sigurno brojni crnogorski pjesnici,
pisci i naunici koji su pisali crnogorskim jezikom, koji su upotrebljavali au-
tohtone crnogorske jotovane oblike (iju autohtonost znalaki negirae dvije
lanice Savjeta), pa se takvi oblici u Rjeniku u nemogunosti njihova za-
obilaenja (jer predednik urovi potuje pravopisna rjeenja) kontekstu-
alizuju uglavnom na osnovu dijalektolokih rjenika jer rije je dijalektalnoj
leksici. CANU je bar to davno zakljuila! Raunarski program sigurno nije
htio prihvatiti u korpus ni bogatu zbirku Milorada Takija Latkovia (Graa za
crnogorski rjenik, 2. izdanje, Cetinje, 2015) od preko 25000 rijei. Kao da je
njegov Rjenik bogatiji od leksike Zorana Lakia.
A sad s metodolokih karakteristika preimo na neke sutinske inovaci-
je i nepobitne injenice.
Ne pada nam na pamet, naravno, da dovodimo u pitanje tanost poetne
formulacije u Predgovoru da je Odlukom Predsjednitva Crnogorske akade-
mije nauka i umjetnosti o izradi Rjenika crnogorskog narodnog i knjievnog
jezika (u daljem tekstu Rjenik) zapoet rad na sakupljanju, odabiru i obradi
rijei iz crnogorske knjievne produkcije, crnogorskih narodnih govora, kao
i leksike koja pripada razliitim sferama ivota nauci, umjetnosti, politici,
urnalistici, administraciji, privredi, sportu i drugim oblastima.13 Tako oz-
biljna grupa naunika koji potpisuju predmetni Rjenik sigurno ne bi iznosila
neistine o sakupljanju leksike crnogorskih narodnih govora. Budui da je
Savjet za izradu Rjenika osnovan 2011. godine, a Izvornik za Rjenik nared-
ne godine, tri pune godine sakupljakoga rada sigurno su urodile plodom. te-
ta je samo to nije navedeno iz kojih je to narodnih govora CANU skupila
12
Isto, str. XII.
13
Isto, str. IX.
390
leksiku grau kako ne bi dolo do eventualnih ponavljanja u istraivanjima.

Preporuka je takoe da se rjenici tih narodnih govora tampaju kao poseb-
ne publikacije, u skladu s ustaljenom praksom, jer predmetni Rjenik ipak je
opti rjenik koji ne tretira sve dijalektalne osobine. to se ostaloga dijela kor-
pusa tie, sigurno je rije o prisutnoj greci u odgovarajuem raunarskom
programu jer se ne radi o sakupljanju no o popisivanju.
U vezi s popisivanjem i raunarskim programom treba spomenuti jo
jednu omaku koju bi valjalo ispraviti u narednome izdanju ovoga nasuno
potrebnoga i nenadmaivoga djela. Naime, autori Predgovora detaljno obja-
njavaju rad koji se odvijao u vie faza ukupno etiri. U drugoj fazi formi-
ran je korpus i tu su se pokazale prednosti savremenih raunarskih metoda i
tehnike, pa je raunarska obrada omoguila izradu indeksa osnovnih oblika
rijei. Meutim, i za treu fazu kae se da je podrazumijevala izdvajanje
osnovnih oblika odrednikih rijei te da su u njoj uz upotrebu savremenih
tehnologija (...) angaovani i lingvistiki strunjaci radi izdvajanja osnovnih
oblika odrednikih rijei. Sve je to na str. X i XI Predgovora. Vjerovatno
su se u tolikom mnotvu faza autori zbunili pa su mukotrpni rad skenera,
softvera i raunarskih programa prikazali umjesto u jednoj u dvije faze. No
u tako sloenome viegodinjem poslu greke su sasvim oekivane. S druge
strane, i ove je moda kriva prisutna greka u odgovarajuem raunarskom
programu, a ne nepotpisani autori Predgovora. Taj je isti program bez sumnje
kriv i za pogrenu upotrebu zareza, kao recimo ispred veznika te u znaenju
i, iza prilokih sintagmi i sl. Autori Predgovora jasno kau na str. XI da su
se pridravali Pravopisa crnogorskoga jezika. Prema tome, nijesu krivi oni ni
njihova potena namjera no program koji im je podmetnuo rjeenja koja taj
Pravopis ne poznaje. Taj je isti program zanago izbacio sve jotovane oblike iz
suautorskoga/koautorskoga14 teksta.
Tim strunjaka CANU u predmetnome Rjeniku iznio je i neke lingvi-
stike inovacije. Istina, nijesu one teorijski obrazloene, ali su sasvim jasno
izloene. Tako se recimo u Predgovoru (str. IX) govori o ortografskoj struk-
turi kao dijelu jezike strukture. Dosad nijesmo znali da je ortografija dio
jezika, ali nakon Rjenika CANU vie je neemo tretirati kao dio pismenosti,
nego kao dio jezika. Takoe, u Predgovoru i Uputstvima na vie mjesta moe
se vieti da su se autori umjesto bespotrebnoga razlikovanja fonologije od
fonetike te i jedne i druge od morfonologije odluili da ih sve podvedu pod
fonetiku. Tek ponege, valjda kao odraz tradicionalizma, pominje se fonem-
ska struktura rijei, poput onoga kad se (str. VIII) konstatuje da su rijei br i
14
Budui da je Rjenik CANU obuhvatio samo prva tri slova azbuke, neka nam se oprosti
to nijesmo sigurni je li standardno suator ili koautor u crnogorskome jeziku. Kad budemo
pisali prikaz tomova koji obrauju i ta dva slova, sigurno neemo biti u dilemi.
391
Adnan IRGI
Br istoga fonemskog sastava. Inae, u veini sluajeva fonem se tretira kao

glas, pa se govoru o glasu v, glasu f, a fonoloke i morfonoloke promjene
tretiraju kao glasovne (str. XXI). Da su autori shvatili da je lingvistika XX
vijeka zbilja preerala, vidi se po tome to su i u skraenicama definitivno
odustali od fonologije pa se fon. objanjava samo kao fonetika, fonetski, a
vjerovatno se time misli i na fonologiju i morfonologiju. I po tome zbilja jesu
inovativni! No to nije i jedina inovacija. Autori su shvatili da je razlikovanje
nastavaka od sufiksa bespotrebno terminoloko nagomilavanje, pa umjesto
sufiks upotrebljavaju nastavak. Tako recimo govore ne samo o nastavku -ski
nego i o -ki, -cki, -ki, -ki (str. XXVI), to je mora se priznati doprinos
ne samo montenegristici nego slavistici uopte. Siromah Radosav Bokovi
nije se toga doetio.
Jedan nalaz autora Uputstava zahtijeva to hitnije patentiranje. Rije
je o glagolima koji nemaju infinitiv, pa se umjesto njih u Rjeniku uzima
1. lice prezenta. Kao takve u Rjeniku smo zapazili glagole velju i viu.
Da je Rjenik obuhvatio jo koje slovo, nema sumnje da bi bilo jo takvih
primjera. Na istoj (XXVI) strani pominju se i glagoli razliitoga vida, a
istog znaenja. teta to je umro Mihailo Stevanovi prije no su otkriveni
takvi glagoli!
Rjenik CANU ukinuo je rod kao iskljuivo gramatiku kategoriju.
Zlatni XIX vijek u slavistici puni je zamah dobio u autorskoj teorijskoj razradi
Rjenika. Umjesto roda kao gramatike kategorije rijei kojima se oznaava
muki ili enski pol, autori su se odluili za prirodni i gramatiki rod. Odlika
je naunike zanesenosti, nema sumnje u to, da se neke autoru poznate stvari
uzimaju kao optepoznate publici. Tako su autori u svojoj zanesenosti lingvi-
stikom zaboravili da podete itaoce koji prate literaturu koja je publikovana
potonjih decenija da su se oni opredijelili za dobru staru kolu: prirodni rod
= pol, gramatiki rod = gramatika obiljeja. to bi se gramatika bavila samo
gramatikim obiljejima?
I na kraju neto o akcenatskim inovacijama.
Naglaavamo neto jer ih je toliko da ih bez dobra programa, softvera i
ostalih uda savremene tehnike ne bismo mogli sve popisati i opisati. I odmah
da priznamo: Iako smo se u nekoliko studija dosad bavili i akcenatskom pro-
blematikom, iako smo koautorski/suatorski uradili dva akcenatska prirunika,
nakon listanja Rjenika CANU uvieli smo koliko su naa saznanja o toj pro-
blematici nedostatna. Pokuaemo to prikazati na osnovu nekoliko primjera.
Tek smo na osnovu Rjenika CANU saznali da se zbirka geografskih mapa u
crnogorskome jeziku zove tlas a ne tls. Zla je sudba udesila da nailazimo
uvijek na pogrene govorne predstavnike od kojih nijedan nije znao za isprav-
ni oblik tlas, koji su umno opisali strunjaci CANU, no svi bez razlike i
392
kolovani i nekolovani, i primorci i zagorci akcentovahu tls. Koga god

odsad ujemo da tako pogreno izgovara, upozoriemo ga na otkrie strunja-
ka CANU.
Neemo zaboraviti da ih upozorimo i na akcenatski dubletizam u 3.
licu mnoine prezenta glagola V vrste, koji mora da je optecrnogorska oso-
bina. Tako za crnogorski jezik nije karakteristino 3. lice mnoine prezenta
abandnaj no podjednako i abandunj. I ne samo u tome glagolu (aban-
dnati) no i u svima toga tipa.
Nijesmo znali ni da je jedini oblik ba i od njega badija (prvo je vrsta
sukna, a drugo onaj koji se njime bavi), i jedan i drugi bez dubletnih moguno-
sti. Nijesmo znali ni da oblik vz zasluuje da bude naveden kao standardni,
ali onda smo se doetili da moda nije u pitanju ni standardni ni dijalektalni
oblik no narodni i knjievni, to bi svakako opravdalo njegovo navoenje.
Otkrijmo i to, nijesmo znali do iitavanja ovoga Rjenika da je 3. lice
mnoine prezenta glagola bcati u crnogorskome jeziku bacj, kao to ni-
jesmo znali da rad. gl. pridjev od glagola bjati se glasi -la se i -lo se. I ne
samo to nijesmo znali otkud to dugo neakcentovano a u radnome glagolskom
pridjevu no nijesmo znali ni e je ono nestalo u infinitivu verati, a mislili
smo dosad da je ono u tim sluajevima tipino za crnogorski jezik. Mislili smo
opet da je u rijei flota prvi vokal (o) kratak, ali smo proitavi rije avioflta
shvatili da nijesmo u pravu.
Mislili smo i da jotacija ne utie na akcenat rijei, ali smo na osnovu
Rjenika CANU saznali da nejotovano moe biti i bsjeda i bsjeda, a joto-
vano samo beda. A onda smo shvatili da je najbolje ne misliti jer siroma-
tvom duha svojega obian smrtnik ne moe proniknuti u sutinu akcenatskih
pravila crnogorskoga narodnog i knjievnog jezika primijenjenih u Rjeniku
CANU. Stoga molimo leksikografske strunjake CANU da to se prije moe
objave teorijsku razradu tih pravila kako bismo mogli primjenjivati sistemat-
sku upotrebu njihovu. A usput u kakvoj fusnoti neka objasne i kriterijum po
kojemu je alaj-bajrak zastarjeli oblik, a alaj-bajraktar i alaj-barjak nijesu.
Da ne bi ovoga alaj-bajraktara, hoasmo se domisliti da je to zbog metateze
izvornoga oblika koji se kao takav jo upotrebljava u govoru crnogorskih
muslimana. Ali nam to porui koncepciju. A ako bude jedne fusnote vika,
molimo da se pojasni kako to da Rjenik CANU ima akcentiranje, akcen-
tirati i akcentuaciju. Pitae nas neko, pa da umijemo odgovoriti. A ako iz
leksikografske mobe CANU ne bude dobrovoljaca za odgovor, nema nam
druge no da se pomirimo s injenicom da je veljeuena, mnogouvaena i po-
slu vina koleginica Perovi predoenim inovacijama razgrnula silno akce-
natsko neznanje u koje je crnogorska javnost zapala donoenjem Pravopisa
crnogorskoga jezika (od strane struke s ideolokim predznakom i politike
393
Adnan IRGI
s kojom inae ta struka tijesno sarauje, kako to prokomentarisa nedavno

profesorica doktorica Perovi).15
Promovisati knjigu a zaobii prijatelja koji je u njenoj izradi uestvo-
vao, pa makar, kako sam ree, vodu nosei, nije nimalo uputno. Stoga ne
smijem zaobii pomen Zuvdije Hodia, koji je ne samo ilustrovao no i pro-
movisao Rjenik CANU. Njegove ilustracije, otkad pamtim, uokvirene vise
na zidu moje kue. Ali da mi sam nije rekao da je ilustrovao Rjenik CANU,
nikad ne bih pomislio da su njegove. Toliko se razvio kao slikar otkad je uao
u tim leksikografskih strunjaka CANU da ga nijesam poznao.
Na kraju, vjerujem da u izrei ono to misli sva upuena crnogorska
javnost. S nestrpljenjem oekujemo nove tomove Rjenika CANU i nove
leksikografske i lingvistike poduhvate predednika urovia i predednice
Beanovi. Nadamo se da e slavistici na kraju podariti i detaljnu teorijsku
razradu svoje metodologije, svojih stavova i postignua. Samo da ne zabora-
vimo koliko su nas zaduili.16
15
http://www.vijesti.me/caffe/jezicja-praksa-norma-i-moc-koja-presuduje-886072
16
A krajnju fusnotu morali smo rezervisati za doajena moderne montenegristike, prof. dr Ra-
jku Gluicu, osobu koja je osnovala Studijski program za crnogorski jezik i junoslovenske
knjievnosti u Nikiu, dugogodinjega direktora Instituta za jezik na Filozofskom
fakultetu, glavnu urednicu renomiranoga asopisa Rije, na iji renome nikad nije mogla
uticati injenica to preskoi pokoju godinu da izae iz tampe, nekadanju prorektoricu
Univerziteta Crne Gore, prodekanicu Filozofskoga fakulteta, a prije toga i revnosnu pro-
moterku crnogorskih ekavizama i lanicu raznih montenegristikih udruenja poput Od
bora za standardizaciju srpskog jezika Instituta za jezik Srpske akademije nauka i umet-
nosti, Naunoga drutva za negovanje i prouavanje srpskoga jezika iz Beograda, redakcije
asopisa Knjievnost i jezik Drutva za srpski jezik i knjievnost Srbije i Crne Gore i tako
dalje. Nijesmo joj mogli u naunim publikacijama nai naunih radova o crnogorskome
jeziku, nijesmo joj ni u bazi Nacionalne biblioteke mogli nai ni knjiga iz te oblasti, pa smo
se zato odluili da joj u fusnoti navedemo funkcije. Ipak je ona doajen moderne montene-
gristike, osoba koja je napravila otklon od dosadanjega tradicionalistikoga naukovanja po
asopisima i knjigama. Ona je uvela djelovanje po novinskim kolumnama i po tribinama,
osobito politikim, jer multidisciplinarnost je odlika novoga doba, to se odlikuje ne samo
njenom sponom izmeu jezika i politike, no i medicine, ime se uspjeno potonjih dana
bavi u istoj mjeri kao to se uspjeno nekad i samom lingvistikom bavila. E ba ona,
takva, cijenjena, velemudra i veljeuvaena trebala bi poslati koji primjerak Rjenika CANU
studentima crnogorskoga jezika s Cetinja, kojima je nedavno dijagnosticirala bolest. Istina,
nije jo utvrdila koju, ali da su bolesnici za to je podnijela neoboriv dokazni materijal.
Dajte im koji Rjenik, uvaena doktorice Gluica, ne bi li im od njega makar malo bolijest
zaminula.
394
Adnan IRGI
LEXICOGRAPHIC ACHIEVEMENT WORTHY OF

THE MONTENEGRIN ACADEMY OF SCIENCES AND ARTS
(Rjenik crnogorskog narodnog i knjievnog jezika I (AV),

Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, Institut za jezik i knjievnost
Petar II Petrovi Njego, Podgorica, 2016)
The author of this paper reflects on the Dictionary of the Montenegrin

Vernacular and Literary Language as an unprecedented lexicographic achie-
vement in the Montenegrin lexicography.

Key words: Dictionary of the Montenegrin Vernacular and Literary
Language, Montenegrin Academy of Sciences and Arts, lexicography, metho-
dology, Montenegrin language corpus
395
UDK 811.163.4374
Struni rad
Jelena UANJ (Podgorica)
jelena.susanj@fcjk.me
BISERI OD A DO VUIJA

Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, Institut za jezik i knjievnost
Petar II Petrovi Njego, Podgorica, 2016)
U radu se kritiki sagledava prvi tom Rjenika crnogorskog

narodnog i knjievnog jezika u izdanju Crnogorske akademije
nauka i umjetnosti. Kroz brojne primjere dokazuju se i anali-
ziraju greke nastale kao posljedica loih metodolokih rjee-
nja, zastarjelosti lingvistikoga pristupa, neupuenosti u lek-
sikografsku djelatnost. Kroz kritiku analizu diskursa ukazuje
se na odreene ideoloke i drutvene manipulacije koje autori
i izdava sprovode na stranicama prvoga opteg rjenika crno-
gorskoga jezika.
Kljune rijei: Rjenik crnogorskoga narodnog i knjievnog

jezika, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, leksikografi-
ja, lingvistika
Crnogorska akademija nauka i umjetnosti objavila je nedavno prvi tom

Rjenika crnogorskog narodnog i knjievnog jezika. Crnogorski jezik prvi put
dobija rjenik koji nosi njegovo ime. A davno se to trebalo desiti. Moda je ba
svjesna toga CANU odluila da ovome rjeniku podari tako arhaian naslov.
Rjenik ima 475 stranica kojima su obuhvaena prva tri azbuna slo-
va. Njima prethodi spisak autorskoga tima i saradnika na Rjeniku, Predgo-
vor, Tabelarni prikaz leksikografske obrade, Uputstva za korienje Rjenika,
Skraenice i Simboli i interpunkcijski znaci. Uz to Rjenik je i mjestimino
ilustrovan. Nedostaje mu popis djela koja su sainjavala korpus, formiran uz
pomo skupih softvera, o emu se govori u Predgovoru (str. X). Imena autora
obraenih u korpusu mogu se saznati na osnovu liste skraenica. Premda se
u Predgovoru pominju brojni udbenici i reprezentativna djela svih funkcio-
397
Jelena UANJ
nalnih stilova crnogorskoga jezika, djeluje gotovo nevjerovatno da se meu

autorima nije naao na primjer Branko Pavievi (prvi predednik CANU),
da ne pominjemo Boidara Nikolia ili Vojislava Nikevia. S druge strane,
kao primjeri su navedeni mnogi citati crnogorskih knjievnika koji su pisali
na srpskom jeziku. Ne postoji nijedna dijalektoloka studija kojom je na teri-
toriji na kojoj se govori crnogorski jezik potvren primjer iskljuivo ekavske
alternacije jata. Takva situacija tipina je za srpski, ne za crnogorski jezik. Bez
obzira na to to se oni na osnovu porijekla smatraju crnogorskim knjievnici-
ma, njihov opus ne pripada korpusu crnogorskoga jezika.
Ovaj je Rjenik uveliko zasnovan na grai objavljivanoj u brojnim di-
jalektolokim rjenicima. Primjeri su preuzimani uz dodavanje kvalifikativa
nar. narodni govor. U Uputstvima za korienje Rjenika u taki 6.3. kae
se: Po potrebi, u gramatikom bloku navode se i oblici odrednike rijei obi-
ljeeni kvalifikatorom 'nar.', a u taki 7 stoji: Leksikografski kvalifikatori,
koji su predstavljeni skraenicama, predoavaju upotrebno raslojavanje lekse-
me i daju informacije o domenu upotrebe odrednike rijei. U Rjeniku se ko-
riste oznake za naune oblasti, oznake za specijalnu upotrebu leksema vezanih
za ovjekovu profesionalnu, radnu ili duhovnu orijentaciju, oznake koje su u
vezi sa razvojem jezika i koje ukazuju na ogranienost upotrebe odrednike
rijei po prostornoj, socijalnoj ili vremenskoj zastupljenosti, kao i oznake ek-
spresivno-stilske obojenosti. U narodni govor (nar.) tako spadaju rijei:
ambrla (runi tit od kie ili sunca, kiobran ili suncobran), antiktd
(v. antikvitet), rumiti (jaloviti, kopiti konja), bstrv (v. bestrag, up.
strv), btula (mala primorska krma), berac (kratka narodna pje-
sma, koja se obino izvodi uz igru. (ok. I)), vg (a. emotivna veza-
nost za odreenu osobu, ljubav. (...) b. sticanje neije naklonosti; udva-
ranje), vskati (udarati, tui ibom, ibati) i sl.,
ali je, s druge strane, rije vakla obiljeena kvalifikativom neob. (neobi-
no): neob. pouka ili ukor; prijekorna pria, zamjerka, prigovor. Isti kvali-
fikativ nosi i
bezblje s. neob. v. bezoblinost. Izvesno su ga vreme smeli upo-

trebljavati, da se javljaju prijateljima ili neprijateljima, a onda bi ga, na
tajanstveni znak iz dubine smrti, naputali i vraali se moru i bezobliju
iz kojih su doli. (Pek. II)
398
Biseri od a do vuija
Brnjenk/branjnk
1. pogaa, hljeb pripremljen za put; hrana za put. Nekome e se oladiti

branjenik. (Kalp. I) Ponesi ti branjenik uza se, mo usput ogladnjet.
(Rist. I) (...) 2. torba u kojoj se nosi hrana za put. - ...vidim i stare
ratnike u suknenim gunjevima i sa branjenikom na leima, u koje su
pokupili posljednji mrs i hranu iz kue... (ob. S. I)...
nije ni narodni, ni arhaini, ni zastarjeli leksem, kao ni
ba (v. bu. Ufatila se bua na crevlje, bile su mokre. (up. D.,

up. . I)), vd (a. voa nekog pokreta. b. titula vrhovnog voe Ka-
raora u Prvom srpskom ustanku protiv turske vlasti u 19. vijeku. ...
dostojan potomak slavnog Voda Karaora, onoga Karaora koji je
prvi digao oboreni kosovski krsta-barjak za slobodu balkanskih naro-
da. (Lak. II)...), sinonimi vzac i vzr/vzr (a. onaj koji upravlja
zaprenim kolima, koija. b. onaj koji upravlja amcem ili skelom i
prevozi putnike preko vode.)
Leksem bglj opisuje se ovako: razg. 1. osoba sa nekim tjelesnim

nedostatkom u rukama ili nogama, invalid. Neemo ulaziti u rasprave o ko-
rektnosti termina invalid upotrijebljenoga u definiciji, ove nas interesuju me-
todoloki principi pri odreivanja leksikografskih kvalifikatora. Rije bogalj
se iz nekog razloga ne obiljeava kvalifikatorom nar., ve kvalifikatorom
razg.. Iz Uputstava se ne moe nazrijeti to je to u vezi s razvojem jezika
uslovilo da ovo ne bude narodni izraz i kako je to ova rije prostorno, soci-
jalno i vremenski zastupljena u razgovoru ili ekspresivno-stilski razgovorno
obojena, a narodski ne.
Dodajmo tome jo nekolika primjera. U Rjeniku postoje etiri leksi-
kografska kvalifikatora za odrednice religijskoga karaktera: jedan je optega
tipa (rel. religija, religijski), a tri su specifina (bibl. Biblija, biblijski; isl.
islam, islamski; crkv. crkva, crkveni). Prvi je kvalifikator upotrijebljen uz,
na primjer, rijei:
d rel. podzemni, zagrobni svijet; pakao, muilite; ntihrist 1. rel.

protivnik Hrista koji e se pojaviti prije Sudnjeg dana kao otjelotvore-
nje Sotone; Bblija rel. Sveto pismo, zbirka spisa hrianske i jevrej-
ske religije, koju sainjavaju Stari i Novi zavjet; bg 1. rel. a. (Bog)
vrhovno bie koje je stvorilo svijet, koje ga odrava i upravlja njime (u
jednoboakim religijama i idealistikim filozofskim shvatanjima). (...)
399
Jelena UANJ
b. (bog) jedno od vrhovnih bia koje upravlja dijelom svijeta i poja-

vama u prirodi, boanstvo (u mnogoboakim religijama): ~ Sunca; ~
mora; ~ Zevs.
Oznaka bibl. javlja se uz leksem dam bibl. prvi stvoreni ovjek; ime tom
ovjeku. Kvalifikator isl. nose, izmeu ostalih, ove rijei:
lh isl. bog u islamu; ahret/ahret isl. svijet na koji odlaze premi-

nuli, 'onaj svijet'; zagrobni ivot,
dok je sa crkv. obiljeena rije Vskrs 1. crkv. hrianski praznik koji se sla-
vi kao dan vaskrsenja Isusa Hrista, Uskrs. Namee se pitanje: kojom su se
metodologijom vodili sastavljai Akademijina Rjenika kad su podijelili ove
rijei na religijske, islamske, crkvene i biblijske? Naroito je problematina
oznaka bibl. u navedenome primjeru, jer je Adam i prema Kuranu prvi stvo-
reni ovjek, to bi savjesni leksikografi sigurno obiljeili kao religijski, a ne
biblijski pojam. Kako to da je Vaskrs vezan za crkvu, a ne za religiju, ili pre-
ciznije hrianstvo? Ako je ve islam odvojen kao posebna religija od optih
religijskih pojmova, kako to da ne postoji kvalifikator hri. za hrianstvo
(ili jo prije posebni kvalifikatori za katolianstvo i pravoslavlje, jer je Vaskrs
vezan iskljuivo za pravoslavne govornike, dok katolici slave Uskrs)? Alah je
obiljeen kao termin vezan za islam i definisan kao bog u islamu, ali Bog je
(kako je definisan pod 1a, rel.) za sve muslimane koji govore crnogorskim je-
zikom prosto Alah. Pripadnici islamske vjeroispovijesti i Boga u hrianstvu i
Boga u islamu i Boga u svim drugim jednoboakim religijama nazivaju Alah,
to se iz Rjenika ne moe zakljuiti.
U svom Rjeniku predstavnici Akademije napravili su mnoge grama-
tike, terminoloke, metolodoke leksikografske greke. Pored toliko angao-
vanih lingvista, svih nivoa obrazovanja, te su greke neoprostive. Naveu, i
ovaj put, samo neke od njih.
Leksikografski posao zahtijeva da definicije budu jasne, precizne, pot-
pune, zaokruene, ali nikako krune. Krune definicije su nedopustive. U
Akademijinu Rjeniku, traei objanjenje mnogih rijei, korisnik moe trati
sa stranice na stranicu, s rijei na rije, a ne dobiti objanjenje. Tako su opisani
od pridjeva izvedeni nainski prilozi, to je u skladu s napomenom navede-
nom u Uputstvima za korienje Rjenika: 20.1. Prilozi nastali od opisnih
pridjeva imaju najee gramatiku definiciju u kojoj se njihov semantiki
sadraj dovodi u vezu s rijeju od koje su nastali. Prilog birkratski znai
samo na birokratski nain. Vidimo li da se pridjev birkratsk definie kao
koji se odnosi na birokrate i birokratiju, znaenje priloga ne biva mnogo
400
jasnije: neto je uraeno birokratski ako je uraeno na nain koji se odnosi na

birokrate i birokratiju! Birkrat(a) je dalje osoba koja je predstavnik (ista-
kla J. .) birokratije (1a); inovnik uopte, a birokrtija se pod 1a napokon
objanjava kao sistem upravljanja zasnovan na vlasti inovnitva. Budui
da su svi termini vezani za birokratiju opisani kruno i objanjeni u kona-
nome pomou sinonima inovnik, inovnitvo, ostaje da ekamo objanjenje
ove rijei u posljednjem tomu Rjenika. Upitno je i zato su autori teksta pri
semantikoj interpretaciji leksema birokrat(a) posegnuli za birokratskim nai-
nom izraavanja, zato birokrat(a) nije jednostavno predstavnik birokratije
ako se ve morala pominjati birokratija u definiciji.
No nije to problem samo s prilozima. Pridjev
vrijdan, -dna, -dno [odr. vrjedn, komp. vrdnij] 1. koji posjeduje

vrijednost, koji vrijedi, dragocjen: ~ narukvica.
definie se pomou sinonima dragocjen (ije znaenje jo nije leksikografski

obraeno, pa ne moemo potvrditi hoe li biti objanjeno krunim upuiva-
njem na ono to vrijedi) i pomou glagola i imenice s istim korijenom, te je
neophodno potraiti objanjenje pomenutih rijei. Glagol vrijdjeti, izmeu
ostaloga, znai:
1. a. posjedovati odreenu vrijednost. (...) b. imati odreenu cijenu.
Upueni smo drugi put ve na imenicu vrijdnst, koja se objanjava ovako:
1. a. osobina onoga to vrijedi, onoga to je na cijeni: ~ nakita, ~ imovi-

ne. (...) b. ono to ima to svojstvo, vrijedna stvar, predmet od dragocje-
nih metala, papiri koji imaju novanu vrijednost: kupiti ~. v. neto to
se cijeni (drutvena tekovina, duhovni kvaliteti), to ima veliki znaaj;
linost koja se cijeni.
Dakle, pridjev je opisan imenicom i glagolom s istim korijenom, glagol

imenicom, a imenica glagolom i pridjevom. Korisnik na taj nain proui sve
vrste rijei, a znaenje traene rijei ne sazna.
Moda je i najinteresantniji primjer ovoga tipa definisanja leksem brt:
m. [supl. mn. braa] 1. a. muka osoba u odnosu na brau i sestre istih

roditelja ili jednog od roditelja.
401
Jelena UANJ
Dakle, muka je osoba (tj. brat) bratu i sestri brat ako im je isti bar jedan od
roditelja. Tautolokih definicija u rjenicima ne smije biti, jer se nepoznati
pojam ne moe objasniti istim (i dalje nepoznatim) pojmom. Brt je i
2. a. pripadnik istog bratstva, plemena, naroda; sunarodnik, zemljak.
Brtstvo/brtstvo je pak 1. srodstvo izmeu brae ili brae i sestara; prisnost

koja proistie iz takvog odnosa. Na osnovu toga se moe zakljuiti da je brat
pripadnik istog srodstva izmeu brae ili brae i sestara. Istina, autori Rjeni-
ka imali su na umu drugo znaenje rijei bratstvo: 4. zajednica vie porodica
obino istog prezimena i pretka; dio plemena. Problem je ove ve metodo-
loke prirode. Objanjavajui rije birokrat(a) uputili su precizno na znaenje
rijei birokratija (1a). Ove se toga principa nijesu pridravali. Akademijini
leksikografi napravili su poetniku greku i isputili iz vida injenicu da ova-
kav rjenik ne koriste samo oni kojima je crnogorski jezik maternji, ve i oni
kojima nije i koji se u ovakvu galimatijasu ne mogu snai.
Mnoge definicije pritom su ili neprecizne ili netane. Dijalekatski oblik
glagola hvatati (se), obiljeen u Rjeniku kao narodni, vtti (se) ima ak 23
brojem obiljeena (to znai udaljena) znaenja. Zadraemo se na nekoliko.
Evo definicije koja nam je prvo privukla panju:
2. a. juriti za nekim, trati za nekim, zadravati nekoga.
Koja je razlika izmeu jurenja/tranja za nekim i (h)vatanja nekoga? Razlika

je (u ovome sluaju) u namjeri. Osoba moe trati za nekim (ak i juriti) poku-
avajui da ga prestigne, bez namjere ikakva dodira (npr. Za Boltom je trao
Getlin ili Getlin je jurio za Boltom, ali uzalud, Bolt je bio bri.). Ni zadravati
nekoga nikako ne znai to i (h)vatati nekoga. Naprotiv, ako koga zadra-
vamo, podrazumijeva se da je on ve uhvaen (doslovno ili u prenesenom
znaenju). Pokuaj definicije je propao jer autori nijesu uzeli u obzir osnovni
element znaenja leksema (h)vatati, a to je namjera s kojom se tri ili juri za
nekim: juriti, trati za nekim s namjerom da se on zadri, zaustavi; ili pak to
je prethodilo zadravanju jurenje, tranje za nekim. Refleksivni glagol vatati
se ima slino objanjenje:
1. juriti jedno drugo; dohvatati se uzajamno, na primjer u igri. Ka

eca smo se vatal'i i do iznemoglosti. (Ba.-e. I)
Ove su problematine dvije stvari: u prvome dijelu definicije (juriti jedno

drugo) autori pretpostavljaju da je poznato to su jedno i drugo; u drugome
402
glagol (h)vatati se objanjavaju preko glagola dohvatati se, tvorenoga pre-

fiksalnom tvorbom od glagola koji se opisuje. Tautoloki pokuaj definisanja
(ovaj put istim glagolom s prefiksom pri-) nalazimo i pod 6. prihvatati se
nekog posla: ~ se knjige, kao i u definiciji nepovratnoga glagola vatati: 9.
obuhvatati (o prostoru). Ove se problemi s definisanjem znaenja glagola
vatati se ne zavravaju:
2. a. stavljati ruke na neto, drati se za neto. Nai uvatili elendek i

vataju se za drob od smija. (Kilib. III). b. stavljati ruku u neto, obino
u dep da bi se uzelo neto. Nema se ta za depove vatat, znam da
prebijene pare nema. (Ba.-e. I)
Uhvatiti se za dep ne znai staviti ruku u dep. O tome uostalom govori i

prijedlog za, koji se nikad ne moe odnositi na unutranjost neega (uhvatiti se
za torbu s namjerom da se uzme novanik, npr., i dalje ne znai staviti ruku u
torbu, kao to ni uhvatiti se za nos ne podrazumijeva stavljanje ruke u nos).
Nema razlike u prostornim odnosima izmeu hvatati se za drob i hvatati se za
dep, razlika je samo u cilju i uzroku hvatanja.
Pored nainskih priloga, opisnih pridjeva i glagola, sastavljaima Rje-
nika neuhvatljivo je i znaenje nekih imenica, to emo pokazati na primjeru
imenice brojnica:
1. sitne kuglice, zrna koja se prebiraju u ruci pri molitvi, ili iz zabave;
krunica. Zahvalio se na brojanici i priznao da je to u njegovoj kolek-
ciji najljepa brojanica. (Brk. J. II)
Zanemarimo sasvim stilsku rogobatnost navedenoga primjera (to se ne tie

leksikografskoga posla), ali ne moemo zanemariti pleonazam u definiciji
sitne kuglice?! (Naalost, nije i jedini. Rjenik se maltene otvara komen-
tarom da je CANU obezbijedila namjenski kreirane i posebno kupljene
softvere, kao i specijalne raunarske programe. Da navedemo jo samo
par iz jednoga rjenikoga lanka: vjek se definie kao 2. a. vremensko
razdoblje (bold moj J. .) u kojem neto postoji i funkcionie, a radni
vijek je period koji se provede u radnom odnosu (od poetka zasnivanja
radnog odnosa do odlaska u penziju (bold moj J. .)). Ako se govori o
poetku zasnivanja radnoga odnosa, dosljedno bi bilo rei do zavretka
odlaska u penziju?!) Takve su stilske greke neoprostive u djelima koja
pretenduju na atribuciju kapitalna. Nego vratimo se brojanici. Nije najvei
propust ove definicije ni pleonazam ni lo stil u primjeru citiranoga autora.
Glavna omaka ogleda se u tome to brojanica nije tek skup zrna ili kuglica
403
Jelena UANJ
koje se prebrajaju i prebiraju u ruci. Sutina je da ta zrna moraju biti nani-

zana, povezana, uvezana na neku nit. Data je svrha brojanice, ali ne i njen
adekvatan opis.
U Uputstvima za korienje Rjenika stoji instrukcija: 8.3. Kad odred-
nika rije ima vie znaenja, ona se daju posebno. Ako su znaenja bliska,
obiljeavaju se malim masnim slovima azbuke. Ako su udaljena, obiljeavaju
se masnim arapskim brojevima. Znaenja se reaju polazei od uoptenih i
ustaljenih ka posebnim i manje poznatim, a navode se po srodnosti. Na osno-
vu samo jednog leksema pokazaemo koliko su se uspjeno sastavljai Rje-
nika drali osmiljene metodologije. Odrednika rije vrijme ima ukupno
devet udaljenih znaenja (dakle, devet znaenja obiljeenih masnim arapskim
brojevima), u okviru kojih ima vie bliskih znaenja (obiljeenih malim ma-
snim slovima azbuke). Uporedimo:
2. a. odreeno doba dana, trenutak (oznaen satima, minutama i sekun-

dama). Htjela je da zna tano vrijeme odlaska kako ni jednu jedinu
minutu ne bi bila u neizvjesnosti. (Vuk. M. I) Strana koja ne bi dola
na uglavljeno mjesto i vrijeme radi pomenutog posla ... namirie drugoj
svu tetu koja joj otuda potee. (Bog. I)
3. (u jd.) a. odreeni trenutak kada se neto radi, u kojem se neto de-

ava ili treba da se uradi. Ako pacijent pristaje na hirurki tretman,
bolesnik se registruje, zakazuje mu se vrijeme operacije i vrijeme za
ambulantnu obradu. (Drag. I) Svi su ljudi izgledali veseli, a razgovori
se vie ne vode zajedniki, spontani kako je to bila navika za vrijeme
ruka i veere. (Stvaranje 1984).
Koja je razlika izmeu vremena odlaska iz prvoga primjera pod 2a i vre-

mena operacije iz prvoga primjera pod 3a?! Odlazak na operaciju ili am-
bulantnu obradu zakazan je sigurno u skladu s definicijom 2a u odreeno
doba dana, odreeni trenutak (oznaen satima, minutama i sekundama).
(Uzgred, u crnogorskome jeziku imenica minut je mukoga roda, dakle minu-
tima, ne minutama.) Osim pomena rijei minuta u problematinom primjeru
za znaenje pod 2a nejasno je e su autori Rjenika vieli oznaku sata, minuta
i sekundi, to ini dio njihove definicije. ak i pomenuta minuta ne odnosi
se na vrijeme odlaska, ve na vrijeme kanjenja. S druge strane, sam odlazak
u konstrukciji vrijeme odlaska oznaava da se u to vrijeme neto radi,
neto deava ili treba da se uradi (to opet odgovara drugoj definiciji, 3a)
404
odlazi se (radnja), s nekim ciljem ili namjerom. Sastavljai Akademijina Rje-

nika smatraju da ova znaenja ne da nijesu sinonimna, nego su ak i udaljena!
Uporedimo zatim definiciju datu vremena pod 3b:
doba godine kada neega ima u izobilju ili kada neto sazrijeva; doba
godine u kojem se neto radi: ~ listanja; ~ berbe. Neotrovan je za
pele, te je mogue zapraivanje u vrijeme cvjetanja biljaka. (Radonj.,
Marki. I)
i:
4. (sa dodatkom zimsko, ljetnje i sl.) doba godine uopte, godinje

doba. Komisija je uvaila taj razlog, a uzevi u obzir i brzo nastupanje
nepogodnog zimskog vremena zakljui da se radnja odloi... (Petr. N.
Nj. V-1)
Da je, recimo, reenica u primjeru pod 3b glasila ovako: Neotrovan je za

pele, te je mogue zapraivanje u proljeno vrijeme kad cvjetaju biljke, kom
bi se od dva navedena udaljena (!) znaenja priklonili sastavljai Rjenika?!
Veini govornika crnogorskoga jezika (zato se uopte ograniavati samo na
crnogorski jezik?!) od malih nogu proljee i cvjetanje bilja neraskidivo su
povezani. Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti ta su dva koncepta i zna-
enja, vidimo, udaljena!
Napomenimo ove jo samo da meu ustaljenim vezama rijei nema
lokalnoga vremena, ve samo mjesno vrijeme. Na isti nain u Rjeniku ne
postoji ustaljena veza biro rada, ve samo berza rada (ustanova u kojoj su
registrovane osobe koje trae posao i koja djeluje kao posrednik u njihovom
zapoljavanju), za koju se ne navodi primjer upotrebe, jer ga oito u korpusu
nijesu nali. S druge strane, pod odrednicom brv2 m. [gen. jg. birva/bi-
rva] nar. v. biro stoji primjer: Io sam u birov da proverim da li su mi stigla
dokumenta. (Had. I) ivimo od etres iljada koe sam dobijo od birova rada.
(Stan. III)
U Predgovoru Rjeniku, na str. XI, pie: Obraene lekseme kontinuira-
no su prolazile trostruku redaktorsku provjeru, a znaenja termina iz pojedinih
nauka i struka provjeravana su u strunoj literaturi i od strane strunjaka iz tih
oblasti. Rije brj autori Rjenika, izvjesno je, nijesu posmatrali kao termin,
sumnjamo da je provjeravan od strunjaka iz relevantne oblasti, pa kao mate-
matiku definiciju navode:
405
Jelena UANJ
2. mat. a. osnovni pojam za izraunavanje i izraavanje koliine,

osnovni element brojanja: parni brojevi; neparni brojevi. b. pisani znak
kojim se obiljeava odreena koliina; brojka, cifra. v. bie, predmet
ili pojam oznaen brojnom oznakom, cifrom. Nisam ja nikakav broj
jeknu Grigorije i zavrnu rukav leve ruke da im pokae istetoviranu
uspomenu iz Trondhajma. (ep. IV)
Matematika definicija viestruko je problematina. Objanjenje navedeno

pod a. do dvotake preuzeto je doslovce iz Renika srpskohrvatskog knjiev-
nog i narodnog jezika, knjiga II (bogoljub Vraogrnci), Srpska akademija
nauka i umetnosti, Beograd, 1962. (to je i inae prilino esta praksa u Rje-
niku CANU, naravno bez pozivanja na izvor). Vei je terminoloki problem
to matematiki termin brojka/cifra nije sinonim za broj, nasuprot onome to
tvrde autori Akademijina Rjenika:
brjka . [gen. jd. -, dat. jd. brjci] v. broj (2b). Bogdan, gotovo jau-
knu, kao da se dogodilo togod nepopravljivo, kakva teta kojoj brojka
osamdeset daje neopozivost a istodobno te tjera da posumnja u zbilj-
nost tog to ti oi vide... (Ve. M. I)
Osamdeset (80) nije nikako brojka/cifra, ve broj koji se pie pomou brojki/
cifara 8 i 0. Da je taj termin zaista provjeren u relevantnoj literaturi ili od
relevantnoga strunjaka, u to nas ubjeuju u Predgovoru, ovakva se netana
matematika terminoloka definicija u Rjeniku sigurno ne bi nala. (Nejasno
je i zato su dva elementa znaenja u ovoj definiciji odvojena takom-zarezom
ako se kao nova rjenika odrednica brojka (kao srodna rije iza take-zareza)
ne definie nita preciznije. No da ne preerujemo jo i komentarima na raun
interpunkcije, iji su znaci pobrojani i imenovani (iz samo Akademiji znanih
razloga) na kraju uvodnoga dijela Rjenika?!) Pridjevom brojni baviemo se
neto kasnije. A kakve veze ima objanjenje navedeno pod v. s matematikim
terminom, to je ve filozofsko pitanje!
Brj je definisan i kao gramatika kategorija:
4. gram. a. djelimino promjenljiva vrsta rijei koja kazuje koliko ima

pojedinano uzetih pojmova oznaenih imenicom, redosljed u kojem se
nalazi pojam oznaen imenicom ili koliki je zbir tih pojmova: glavni
brojevi; redni brojevi; zbirni brojevi
406
i pod b kao obiljeje jednine, mnoine i dvojine. Nakon to je objanjeno zna-

enje rednoga broja kao gramatike kategorije, nejasno je ime su se vodili
autori Rjenika da kao posebno znaenje rijei broj navedu:
5. odreeno izdanje knjige, publikacije, poseban primjerak asopisa,

novina i sl. Ali sam mu odgovorio u 14. i 15. broju Zete pod naslovom
'I jo za Branka'. (Toman. I)
Kad su naveli posebno znaenje rednoga broja izdanja knjige ili asopisa, mo-
gli su navesti kao posebno i znaenje za broj telefona, broj kue / stana, broj
potanskoga faha, inventarni broj, djelovodni broj i sl.
Naalost, autori se nijesu ni oko lingvistikih pitanja posavjetovali sa
strunjacima iz te oblasti niti su podatke provjerili u strunoj literaturi.
Jednoslone imenice kojima se oznaavaju mjerne jedinice u mnoini nikad
nemaju morfem -ov-/-ev-. Tako glasi pravilo. A da je zaista tako, potvruju
sve poznate jedinice takvoga tipa: gal gali, gram grami, mol moli, njutn
njutni, pond pondi, sat sati... Nijedna od tih jedinica nije se mogla nai
u ovome rjeniku, jer Rjenik obuhvata samo prva tri azbuna slova. Nalo se
pak drugih pet jedinica koje pripadaju ovoj grupi: ar, bajt, bit, vat i volt. Ar,
vat i volt spadaju u odavno poznate jedinice, dok su bajt i bit, uslovno reeno,
nove. Za prve tri jedinice autori Rjenika navode samo znaenje, bez pomena
o oblicima mnoine. Kod novih jedinica bajt i bit naveli su i mnoinske
oblike i to pogrene! U njihovoj interpretaciji mnoina jedinice bajt glasi
bajtovi, a bit bitovi.
Akademijini lingvisti ne prave razliku ni izmeu opisnih i odnosnih
pridjeva. Evo nekoliko nasuminih primjera. Pridjev akstian definisan je
ovako:
[odr. akstin] 1. koji dobro prima i prenosi zvuk; zvuan: ~ prosto-

rija; ~ soba; ~ dvorana. (...) 2. (u odr. vidu) koji se odnosi na prijem
zvunog nadraaja, sluni: ~ tip; akustina sredstva. Na taj nain se
esto tonske i akustine karakteristike uestalih glasova lako dovode
u vezu sa samim sadrajem u pjesmi i njenom osnovnom atmosferom.
(Radul. Z. I),
a umjesto definicije pridjeva akstik stoji samo upuivanje v. akustian.

Akustian, akustini opisni je pridjev neodreena i odreena vida, akustiki
je odnosni pridjev. Razlika je ista kao recimo u pridjevima kritini (npr. trenu-
tak) i kritiki (npr. osvrt). Ti pridjevi nijesu istoznani. Ove moramo naglasiti
da je u definiciji rijei akustini (2. u odr. vidu) naveden i pogrean primjer.
407
Jelena UANJ
Upotrijebljeni pridjev ne oznaava slune karakteristike, ve one koje se

tiu akustike. U citatu Zorice Radulovi morao je biti upotrijebljen odnosni
pridjev, a ne opisni: akustike, ne akustine. Jasno je to kad se primjer uporedi
s primjerima navedenim pod rijeju akustiki:
Naroito brojni u nekropolama Dokleje, takvi ukrasi mogli su da imaju

i odgovarajuu akustiku funkciju. (Radul.-Vul. I) Izvjesna otkria
akustike fonetike (akustike), discipline koja prouava i klasifikuje gla-
sove prema tzv. akustikom signalu (frekvencija, amplitudi, harmoniji).
(Vuk. N. I)
Iako je ovo deskriptivni rjenik, ne moe se na osnovu pogreno upotrije-

bljenih rijei izvoditi definicija, naravno ako se tanost uzima kao jedan od
osnovnih leksikografskih kriterijuma.
Lingvisti koji su uestvovali u izradi Rjenika CANU nijesu vini ni uo-
avanju razlike izmeu prisvojnih i odnosnih pridjeva. Tako pridjev begrad-
sk/bogradski ima definiciju odnosnoga: koji se odnosi na Beograd, koju
ne prati nijedan primjer. Da ne idemo daleko u traenju primjera, recimo da bi,
prema Akademijinim leksikografima, Beogradski maraton bio maraton koji
se odnosi na Beograd, a ne koji se organizuje u Beogradu, dakle koji pripada
Beogradu. Isti je sluaj i s pridjevom izvedenim od imenice Budo:
bdok, -, - koji se odnosi na Budo. - ... setio sam se voza, nik-

iko-podgorikog, sporog, nekadanjeg, koji je prolazio kroz budoki
tunel. (Vuks. III)
Taj se budoki tunel samo odnosi na Budo, tie ga se nekako, jer mu, po ana-
lizi strunjaka CANU, oito ne pripada. U Uputstvima za korienje Rjenika
itamo ovim povodom: 17.1. Pridjevi izvedeni nastavkom -ski (-ki, -cki,
-ki, -ki), pored odrednike rijei u obliku mukog roda i nastavaka za en-
ski i srednji rod, imaju gramatiku definiciju. Autori Rjenika ne koriste se
savremenom terminologijom (nije nastavak -ski, ve sufiks -sk(i), a u zagradi
su dati njegovi alomorfi), a umjesto leksikografske definicije datih pridjeva
donose gramatiku definiciju, preciznu i savremenu koliko i upotrijebljena
terminologija.
Istoga je tipa i problematika pridjeva
408
brjan, -jna, -jno [odr. brjn] 1. koji je u velikom broju, mnogobro-

jan. ...okuplja se relativno brojan krug sposobnih visokoobrazovanih i
kreativnih linosti, veinom izvanjaca, koji na Cetinje donosi evropske
ideje i iskustva... (uk. I) 2. (u odr. vidu) koji se odnosi na broj: brojne
imenice; koji je iskazan brojem: ~ stanje.
Osim jo jedne tautoloke definicije, u ovom rjenikom lanku neuporedivo

vie zbunjuje neupuenost lingvista u autorskome timu u lingvistiku termi-
nologiju. Upravo da bi se izbjeglo mijeanje pridjeva koji se odnosi na sam
broj, koji se tie broja i opisnoga pridjeva koji je u velikoj koliini, uveden
je odnosni pridjev brojevni. Tako glasi i savremeni termin brojevne imeni-
ce, ne brojne. Na taj nain nam je omogueno da kaemo da brojne brojevne
imenice imaju zbirni karakter, na primjer, to prema Akademijinu Rjeniku i
lingvistima ukljuenim u njegovu izradu ne bi bilo mogue.
Akademijini lingvisti nijesu primijetili ni da neke imenice imaju pri-
djevsku funkciju. U deskriptivnome rjeniku, punom narodnih rijei, morao
bi se nai primjer Vaterpolo i plivakoga saveza Crne Gore i oko njega oku-
pljenih vaterpolo klubova, jer osim to su to zvanini nazivi institucija, to je
i jedini oblik koji se danas uje i vidi i u narodu i u medijima i u strunim
publikacijama. Oblik vaterpolo kao nepromjenjivi pridjev nije se naao ni pod
kvalifikatorom nar. niti razg. niti neob. (iako je krajnje uob. (uobi-
ajen)). Umjesto toga, u Rjeniku se (bez primjera upotrebe!) navodi pridjev
vterpolsk, -, - koji se odnosi na vaterpolo: ~ lopta; ~ klub. Jako smo
zainteresovani da vidimo hoe li se u narednim tomovima, na isti nain, po-
menuti dudski zahvat (prema dudo), kendski ma (prema kendo), golfski
tap (prema golf) ili moda ragbijska lopta (prema ragbi).
Situacija s akcentima izmakla je kontroli ve na samome poetku, u
Uputstvima za korienje Rjenika: 4.1. U pojedinim rijeima, uz standardni
akcentovani oblik, zabiljeen je tzv. izgovorni lik, koji se upotrebljava kao
ei u prestinim funkcionalnim stilovima. On nije sistemski i u Rjeniku
nije istaknut masnim slovima. Naprotiv! On nije standardan, jeste sistemski.
Ne potuje pravila standarne akcentuacije, ali je zato potpuno u skladu sa si-
stemom. O standardnim akcentima poput mpula, vans, varin, ali vri,
Blti, Bltik, blagvaona i blagovana, bk bkovi (uz bkovi, ali samo vjko-
vi) i slinim izuzetno brojnim primjerima ne treba ni troiti rijei.
Na kraju valja rei i neto o drutvenim, kulturnim, nacionalnim i po-
litikim stavovima koje odraava Akademijin Rjenik, najavljen kao prvi
cjeloviti prikaz sloenosti leksike strukture crnogorskoga jezika i njegove
funkcionalnostilske raznovrsnosti, koji pored naunog, ima veliki kulturni i
identitetski znaaj (Predgovor, XI).
409
Jelena UANJ
Rije balkanizcija prati ovakva definicija:
1. usvajanje osobina svojstvenih jezicima i kulturama balkanskih naro-

da, usvajanje balkanske tradicije. 2. pol. pejor. fragmentacija relativno
homogenog geopolitikog prostora na vie sukobljenih strana.
Primjer je dat samo za drugo znaenje. Glagol balknizovati objanjen je ovako:
I sprovesti/sprovoditi balkanizaciju. II ~ se primiti/primati balkanska

obiljeja; (pre)trpjeti balkanizaciju.
Za razliku od balkanizacije, pri kojoj se, vieli smo, osobine svojstvene

balkanskom svijetu tako naivno usvajaju, albanizcija ve nije nimalo naivan
proces jer on, kako kau Akademijini strunjaci, predvoeni akademikom Zo-
ranom Lakiem, na iji se primjer iz djela pozivaju, podrazumijeva
nametanje albanskog jezika, kulture i obiaja drugim narodima. Pi-

tajui se nudio je i neke odgovore na osnovu iskustava izbjeglica pra-
voslavnog ivlja iz Albanije koje je bilo izloeno sistematskoj albaniza-
ciji, naroito u vremenu poslije II svjetskog rata 1945. godine. (Lak. II)
U skladu s time objanjen je i glagol albnizovati:
I preobratiti/preobraati u Albance; nametnuti/nametati albanski jezik,

kulturu i obiaje drugim narodima. II ~ se posta(ja)ti Albanac; dobi(ja)
ti obiljeje Albanca.
Odmah iza albanizovati objanjava se da je i Albanija drava u zapad-

nom dijelu Balkanskog poluostrva, to bi inilo da i njihova kultura pripada
redu balkanskih kultura, koje se samo usvajaju od strane neznano koga, mo-
da samo naroda Balkana. U definiciji balkanizacije i glagola balkanizovati
nie se ne pominje niti nasluuje bilo kakva prisila, bilo kakvo nametanje,
bilo kakav vid ugnjetavanja ni bliskih ni udaljenih naroda. Balkanizacija se
deava, sama od sebe i to kod neidentifikovanih objekata koji je trpe. S druge
strane, ovim rjenikom Albanci bivaju predstavljeni kao agresori koji nameu
svoju kulturu, jezik i obiaje i pretvaraju/preobraaju druge narode u Albance!
Kad se neko balkanizuje, to znai da je primio balkanska obiljeja, (pre)trpio
balkanizaciju, tj. (pre)trpio usvajanje osobina svojstvenih jezicima i kultura-
ma balkanskih naroda, usvajanje balkanske tradicije. Primijetimo suptilno
izbjegavanje konstrukcije postati Balkanac. Po izvrenoj (ili pretrpljenoj)
410
balkanizaciji oito se ne postaje Balkanac. Kad se neko albanizuje, njemu su

ve nametnuti albanski jezik, kultura i obiaji, on je postao Albanac, dobio
obiljeja Albanca!
Rjenik donosi i definiciju amerikanizcij: uvoenje, prihvatanje ili da-
vanje nekog amerikog obiljeja, dok se glagolom ameriknizovati oznaava
I da(va)ti nekome ili neemu obiljeja amerikog naina ivota i kultu-

re. II ~ se primiti/primati amerika obiljeja, nain ivota i razmilja-
nja, posta(ja)ti slian Amerikancima.
Amerikanizacijom se, prema autorima Rjenika, dobrovoljno daju i primaju

obiljeja amerikoga naina ivota i razmiljanja, postaje se slian Ameri-
kancima.
Ako se uzme u obzir pomenuta trostruka redaktura i provjeravanje termi-
na u literaturi i od strane strunjaka, ne moe se izbjei utisak da je ovakav stav
Crnogorske akademije nauka i umjetnosti svjestan i namjeran, da Akademija
kulturni i identitetski znaaj Rjenika gradi nautrb drugih naroda i kultura.
ime zakljuiti ovaj prikaz, osim da su izgleda u Rjeniku Crnogorske
akademije nauka i umjetnosti softveri uradili jo i najbolji posao!
Jelena UANJ
JEWELS FROM A TO VUIJA

Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, Institut za jezik
i knjievnost Petar II Petrovi Njego, Podgorica, 2016)

The paper provides a critical review of the first volume of Rjenik
crnogorskog narodnog i knjievnog jezika (The Dictionary of Montenegrin
Vernacular and Literary Language), published by the Montenegrin Academy
of Sciences and Arts. Providing a number of examples, the author proves and
analyzes errors occurring as a result of poor methodological solutions, out-
dated linguistic approach, ignorance of the lexicographical activity. In addi-
tion, critical discourse analysis points to the specific ideological and social
manipulation exercised by the authors and the publisher of the first general
dictionary of the Montenegrin language.

Key words: Dictionary of the Montenegrin Vernacular and Literary Lan-
guage, Montenegrin Academy of Sciences and Arts, lexicography, linguistics
411
UDK 82:929Rotkovi R.
Struni rad
edomir BOGIEVI (Podgorica)
bogicevic@t-com.me
POVODOM KNJIGE TAKO JE GOVORIO ROTKOVI

(Crnogorska izdanja, Podgorica, 2013)
Knjiga Tako je govorio Rotkovi obuhvata preko 80 autor-

skih lanaka, studija, rasprava i govora sistematizovanih u etiri
tematska dijela: I O pravu Crne Gore na svoju prolost, II O
pravu Crne Gore na budunost, III O pravu Crne Gore na svo-
ju autokefalnu crkvu i IV O pravu Crne Gore na svoju kulturu,
knjievnost i jezik, a sve je to ilustrovano zanimljivim fotosima,
grafikama i vinjetama.
Kljune rijei: Radoslav Rotkovi, montenegristika, retori-
ka, humanistike nauke
Cilj svake moderne nauke je istina, a glavni metod u njenom posti-

zanju je kritika jer ona otklanja greke i odbacuje zablude. Nauka je stalno
preispitivanje, provjeravanje i potvrivanje osvojenih stepena saznanja od po-
etnih sumnji do krajnjih izvjesnosti kao najviih oblika naih subjektivnih
predstava o objektivnoj stvarnosti. Drutvenim i humanistikim naukama, u
velikoj mjeri, nedostaje osnovni lijek kritika, i osnovni pristup u njenoj epi-
stemologiji kritiki metod, zbog ega one gube autoritet naunih atribucija,
ime se devalviraju potencijali drutveno organizovane svijesti u postizanju
istine i prosvjeivanju uma. Meu rijetkim naunim istraivaima i angao-
vanim stvaraocima na irokom polju drutvenih i humanistikih znanosti to
temeljno, studiozno, multidisciplinarno i metodoloki pouzdano tragaju za fe-
nomenima svijesti i miljenja crnogorskog bia, gradei vrste veze pomeu
uzrono-posljedinih relacija, uz jasne principe silogizma, kao logikih zako-
na miljenja i koji dodatno provjeravaju svoje naune rezultate putem novih
istraivanja i teorijskih objanjenja, jeste akademik Radoslav Rotkovi, poli-
histor, iva hodajua institucija i znanstveni arhiv, erudita i enciklopedist,
naunik, kulturni i javni djelatnik. Imajui stalno u vidu Dekartov princip: de
omnibus dubitantum, on u sveukupnoj epistemologiji svog tvorakog duha
ne doputa da bude postavljen bilo kakav znak sumnje u njegovim nauno
istraivakim formama rada. Zato su njegove knjige, studije, monografije,
413
edomir BOGIEVI
lanci, rasprave, ogledi, eseji i kritike uvijek rado i s posebnom radou do-
ekivane i primane, te je pojava njegovih djela uvijek praznik ljudskog duha i
radost umne tribine svih oblika tvorakog i djelatnog agona, jer ih ovaj autor
nee preputiti plovidbi na pu- ini nepoznatih mora bez sigurnog kormilara i
njegovih naunih instrumenata i aparature grae, izvora, injenica, dokaza,
logikih hipoteza, pouzdane metodologije, silogistikih zakona i, na kraju,
pouzdanih naunih zakljuaka, a sve to provjereno kroz optiku drugih naunih
disciplina, ponovna istraivanja i analize i dopune naunih objanjenja. Zbog
toga su kod akademika Rotkovia topika i hermeneutika, kao putevi doka-
zivanja i objanjenja istine, dovedeni do najvieg mogueg izraza. Sloboda
uma i hrabre rijei. Zato akademik Rotkovi svojom ukupnom apologijom
ljudskog aktivizma, naunim, umjetnikim, knjievnim i kulturnim pregala-
tvom i bogatom etvom nad irokim brazdama svog naunog polja predstavlja
crnogorsko sunce slobode javnog uma i hrabre rijei, ali i sam ivi spomenik
umnosti kojom daje legitimitet svakom inu i naporu ljudske prosvijeenosti.
Za sva njegova djela u svim oblicima i ekspresijama, moemo rei da su djela
hrabrosti i slobode, vjesnici crnogorske budunosti i afirmacija, ali i kritika
intonacija njene slavne prolosti, pouzdani vodi kroz crnogorski logos i nje-
gov etos i nomos.
Nani istraiva, poetik i humanist ovjek najvie erudicije na vie
polja djelatne tvorbe i ekspresije svoga uma, akademik Radoslav Rotkovi
neprestano produbljuje i otkriva nove tragove ljudskih tvorevina, rui pre-
drasude i zablude, prosveuje na um, iri nae vidokruge i horizonte nae
spoznaje i duha, obogauje na um i ini ga plemenitijim, a istraivako polje
istinitijim. On je nauni istraiva, ali i poetik i humanist, to je saznao da
je cjelokupna ontologija bivstva ovjek, a njegov cilj ovjenost. Zbog
toga se i humanistike nauke nazivaju tim imenom, jer prouavaju ovjenost
(humanum). Akademik Rotkovi je crnogorski Didro po svom enciklope-
dijskom obrazovanju i po svojoj ekspresiji enciklopediste i leksikografa, ali i
crnogorski Volter po svojoj misiji prosvjeivanja i didaktike ljudskoga uma.
Po kriterijumima naune fundiranosti pred itaocima se, ovih dana,
nala hrestomatija njegovih tematski razliitih lanaka, ogleda, rasprava, stu-
dija i govora, pod nazivom Tako je govorio Rotkovi, iz okrilja istorije, lingvi-
stike, knjievnosti, istorije umjetnosti, politike filozofi je, montenegristike,
drutvenog i kulturnog aktivizma, o pravu Crne Gore na njeno samoodreenje
kroz njenu milenijumsku povijesnu vertikalu, kojima dokazuje njen samostal-
ni istorijski put, drutveno, kulturno, istorijsko i umjetniko bie, samobitnost
i identitet, nastalih tokom vie od 50 godina njegovog stvaralakog angama-
na, a rasijanih po stranicama naune periodike, asopisa, umjetnikih glasila,
novinskih rasprava, javnih i kulturnih tribina, stenografskih biljeki i dr. Oda-
414
Povodom knjige Tako je govorio Rotkovi
brani i selektovani po kriterijumima naune fundiranosti i logike smisleno-

sti koncepcijskim ciljevima nove autorske forme, ove je preko 80 autorskih
lanaka, studija, rasprava i govora sistematizovano u etiri tematska dijela: I
O pravu Crne Gore na svoju prolost, II O pravu Crne Gore na budunost,
III O pravu Crne Gore na svoju autokefalnu crkvu i IV O pravu Crne Gore na
svoju kulturu, knjievnost i jezik, a sve to ilustrovano zanimljivim fotosima,
grafikama i vinjetama.
Recenzenti ove knjige su akademici Sreten Perovi i dr Danilo Rado-
jevi, a njen izdava NO Crnogorska izdanja i urednik Milan Rotkovi po-
brinuli su se da ona na 512 stranica bude divno grafiki opremljena, dok je
ast da je priredi imao autor ovih redova posveenih agonu i djelu akademika
Akademika Rotkovia.
edomir BOGIEVI
ON TAKO JE GOVORIO ROTKOVI (THUS SPOKE ROTKOVI)

(Crnogorska izdanja, Podgorica, 2013)
The author reflects on the book Tako je govorio Rotkovi, which inclu-
des over 80 articles, studies, debates and speeches organized into four thema-
tic sections: I On Montenegros Right to Past, II On Montenegros Right
to Future, III On Montenegros Right to its Autocephalous Church, and IV
On Montenegros Right to its Own Culture, Literature and Language.
Key words: Radoslav Rotkovi, Montenegristics, rhetoric, humanities
415
ARHIVA
UDK 821.163.4.09
Vuk MINI
TRAGAJUI ZA LELEKOM*
Ve smo pokuali da geografskim osmislimo lelekanje kao obiaj i

lelek kao oblik mukog glasnog izraavanja alosti.1
Dalja istraivanja pokazala su tanost teze po kojoj je, u naim prosto-
rima, lelek karakteristian samo za Crnogorce i Malisore (Albance katolike
istono od Titograda). Svoje dalje interesovanje usmjerili smo na pogranine
djelove SR Crne Gore i doznali sljedee:
u optini Roaje, koja granii sa SR Srbijom, leleu u selima prema
ivangradskoj optini, tj. prema unutranjosti, dok u dva sela ove optine koja
su blia Srbiji ljudi ne leleu;
isto tako ima sela u optini Tutin (SR Srbija) u kojima je lelekanje kao
obiaj jo ivo;
u optini Pljevlja, koja granii sa SR Srbijom i SR Bosnom i Herce-
govinom, lelek je iv na lijevoj obali rijeke ehotine (ka unutranjosti Crne
Gore), a nema ga na desnoj obali ehotine (prema Srbiji i Bosni).
Kada je rije o leleku kod Albanaca, da podsjetimo na knjigu mr Ali M.

Ahmeti Vajtmet dhe gjmet Shqiptare te Plavs dhe Gucis2 kojom autor po-
mie granicu leleka kod Albanaca i na prostor Plava i Gusinja. Autor tvrdi da
u ovom kraju leleu Albanci obje vjeroispovijesti muslimanske i katolike.
Ipak, osnovne karakteristike leleka lelekaa muslimanske vjeroispovijesti3
ukazuju na to, da se to njihovo glasno aljenje za pokojnikom ne moe ni pri-
hvatiti kao lelek, jer se lelek, po pravilu, razlikuje od tubalice i melodijom, i
tekstom, i mjestom, i nainom izvoenja.
*
Tekst Tragajui za lelekom objavljen je u knjizi Vojislava Minia Domae i ruske teme
(Obod, Cetinje, 1990, str. 8997). Priredio ga je i strukturi asopisa prilagodio Nikola
Popovi.
1
Na rad Lelekanje i lelek u Crnoj Gori, Zbornik radova 1989. 35. kongresa SUFJ, Tito-
grad, 1988, str. 129.
2
Mr Ali M. Ahmeti: Vajtmet dhe gjmet Shqiptare te Plavs dhe Gucis, biblioteka Koha,
NIO Pobjeda, Titograd, 1986.
3
Isto, str. 90.
419
Vuk MINI
O tome kako leleu (kako su lelekali) Albanci imamo autentino svje-

doenje ekog pisca Jozefa Holeeka iz 1882. godine. Holeek se, kao gost
Marka Miljanova, zatekao u kui poznatog crnogorskog pisca u momentu
kada je vojvodi umro petogodinji sin jedinac Savo. Albanci su najavili voj-
vodi Marku i na pokajanje doli dan poslije Savove sahrane u vojvodinu kuu
na Medunu. Holeek je to vidio i uo ovako:
Iznenada je odjeknuo pred kuom jezovit lelek iz mukih grla, tako
jezovit, da je probo srce kao ma i sledio krv u ilama, tako divalj kao kad bi
lavica u pustinji zavijala za svojim izgubljenim mladunetom. Otvorila se ka-
pija i u dvorite je ulo jedanaest ljudi. Jedan je iao na elu sam, a ostali dva
po dva. Gologlavi su i s otkrivenih glava se sputaju raupani perini, koje
vjetri lepra. Rukama su se podboili, glave su im pognute i stupaju korak
po korak, nogu pred nogu, ljuljajui se i tresui, da bi im hod bio nesiguran.
Izgled im je oajniki. Voa se osvrne i vikne jakim glasom: Gdje je Savo?
Ljudi za njim odgovaraju jecanjem. A predvodnik opet: Gdje je Savo? Je li
istina to priaju vuci po gorama, lisice po peinama i orlovi na visokim litica-
ma da je dola smrt u kuu Marka Miljanova i iupala sivome sokolu zlatno
pero, sa drveta obrala zlatnu jabuku. Dajte mi najbreg konja da stignem krv-
nicu! Avaj, konj mi ne treba, jer za izgubio oni vid, koji mi ispila teka tuga.
Ko e me utjeiti? Ko e na moje rane priviti ljekoviti melem? Na cijelom
svijetu nema bilja koje bi moglo izlijeiti moju tugu. A i ja sam doao da tebe
tjeim Marmiljane? Jezik mi je zanijemio, ruke i noge mi se oduzimaju. Tuga
mi je srce razglodala kao crv topolu nad vodom. Ne treba je tebi, Marmiljane,
ve ti meni da kane u moje ljute rane rosu utjehe, jer ti si ognjilo, a ja trud.
Ponavljam rijei alopojke onako kako su mi bile protumaene napo-
minjui da su bile ralanjene u pjesmi sa ritmom trohejskog osmerca; dva i
dva stiha su se slikovala. Poslije svakog distiha pjeva napravio malu pauzu
koju bi ostali ispunili oajnim ridanjem i jecanjem. Pri duoj pauzi ljudi bi
se ispravili, glave zabacili unatrag i poeli da se toliko udaraju pesnicama u
ispupene prsi, da je daleko odjekivalo, a tresli su se kao da ih je uhvatila naj-
ea groznica ili kao da bi htjeli da stresu glavu s ramena. Dok se tako svaki
tukao, putali su nejasne zvuke uasa kao da su njihove iskolaene oi gledale
u najdublju paklenu provaliju. Poto su se dosta izudarali u grudi, rairili su
prste i pravili su pokrete kao da grebu lice i upaju perin; ali su se morali
zadovoljiti samo imitiranjem onoga kako se pokajnice za mrtvim unakazuju,
jer je to bio uslov pod kojim ih je Marko pustio u svoju kuu. Potom su opet
nastavili s plaem i pauze ispunjavali na isti nain. Pored Marka su prolazili,
ko da ga ne vide, u sobu u koju je leao mrtvac. Tu su se bacili na pokojnikovu
zaostavtinu, ljubili je i oslovljavali. Odjednom kao da ih je neko presjekao.
Utiali su se i polako odlazili pored majke, kojoj je svaki rekao poneku rije
420
Tragajui za lelekom
utjehe. Gospoa Steva je primala izjave njihovog sauea kao kraljica zakle-
tvu na vjernost, klimajui utke glavom na pozdrave i njeno se osmjehujui.
Napustili su dvoranu. Na verandi ih je ekala Markova eljad; posluila su
pokajnice po jednom aom rakije. Govornik je u ime svih drugova podigao
au i izgovorio kratku zdravicu na albanskom jeziku. Ispili su rakiju i otili
laganim korakom, pognute glave ali mirnog izraza.4
Na Filozofskom fakultetu u Rostovu na Donu, 18. septembra 1988, po-

slije predavanja o crnogorskom folkloru, u kome je bilo govora i o leleku, pa
i tonski zapis autentinog leleka iz sela Proenja (optina Mojkovac), na-
stavnik ovog fakulteta Rostovskog dravnog univerziteta N. D. Kotovihina
ukazala je na postojanje leleka i u SSSR-u. Evo najkraih podataka:
Alani (savremeni naziv inae saveza nomadskih plemena koja su svo-
jevremeno ivjela izmeu Volge i Dona). Njih su 372. godine razbili Huni,
pa se glavnina Alana koja je preivjela ovaj udar naselila na sjeverni Kavkaz,
gdje i danas ive u Autonomnoj Republici Osetiji sa glavnim gradom Ordo-
nikidze.
Alani imaju, pria N. D. Kotovihina, ensko naricanje za pokoj-
nikom, lirskog karaktera, ali postoji i muko. Mukarci se, sa najstarijim na
elu, okupljaju nedaleko od pokojnikove kue, oni skidaju kape i poinju gla-
sno izraavati svoju alost. Najee je to samo uzvikivanje bez konkretnog
teksta, ali je ponekad i nabrajanje koje ima epski karakter. Kada ovi mukarci
ulaze kod pokojnika, svi prisutni ustaju i odgovaraju im na isti nain. Ovako
se izraava alost i za preminulim mukarcima i enama. Ovaj obiaj imaju
svi Alani; i hriani Ironci, i muslimani Digorci. Kome god Alani idu na
pokazanje, i onima koji nemaju lelekanje kao obiaj, oni svoju alost za po-
kojnikom izraavaju na svoj tradicionalni nain i dan-danas.
U prilogu Lelekanje i lelek u Crnoj Gori bilo je rijei i o vrstama leleka

i razliitim obiajima lelekanja.
2. februara 1989. godine bili smo u Gornjim avorima u kui Vasa Ma-
ova avora, roenog 1928, zemljoradnika po zanimanju, koji je sav svoj vi-
jek proveo u ovom podlovenskom selu. Iako ima samo etiri razreda osnovne
4
Jozef Koleek, erna Hora v miru, Praha, 1883. Citat preuzet iz knjige: Marko Miljanov,
Sabrana djela, knj. V, Grafiki zavod, Titograd, 1967. Odlomak iz pomenutog djela pod
naslovom Nepokoren preveo je Savo Orovi, str. 160162.
421
Vuk MINI
kole, Vaso avor je dobar poznavalac crnogorskih obiaja, istorije, pa i knji-

evnosti i vrlo je zahvalan sagovornik.
Moe se slobodno rei da sve karakteristike lelekanja u Gornjim avori-
ma vrijede za sva sela Njegukog podvrja (Mirac, Poda, Gornji i Donji avori
i Majstori), a na sagovornik smatra da se tako lelee u cijeloj Katunskoj nahiji.
Lelee se za svim preminulim mukarcima od jedno i vie godina ivota.
Za enama se lelee samo ako je to ena-oek, ali svako bratstvo lelee
i za svojom dobrom odivom (svojom roakom, udatom u drugo bratstvo), pa i
u krajevima gdje lelekanje nije obiaj.
Prvi lelek je oglaavanje da je neko preminuo, to ini najblia rodbi-
na pokojnika.
Nou se po pravilu ne lelee. Jedino, ako se sa preminulim iskopala
kua (ako je on posljednji muki potomak te porodice), ili ako je pokojnik
mlad ovjek.
Na prvi lelek, na glas, najblia rodbina iz drugih kua (samo mukarci)
kreu ka kui pokojnika i leleu kako ko stigne. Ovaj lelek prvih pokajnica
nema razvijeniji sadraj. Izrie se u horu (ako prilazi vie ljudi). Kua je duna
da odgovori isto u horu, to zavisi od broja mukih glava u kui.
Organizovani dolazak na pokajanje (na sauee) ima i organizovaniji
lelek. Lelee svaka grupa koja prilazi kui. Prije samog prilaska, najstariji
lan grupe dogovori se sa ostalima ko e ispred grupe prvi zalelekati. Leleka
koji poinje, ako je stariji i ugledniji, ide na elo grupe. Ako je rije o mlaem
ovjeku, onda on ide iza najstarijeg (najuglednijeg) lana konkretne grupe.
Inae, leleka se bira prema grlu (glasu) i sposobnosti da sroi lelek. Svaki
lelek ima, otprilike, ovakav tok:
poinje obaveznim O, lele mene (meni) danas i dovijeka za tobom
(dodaje se ime i brate, kume, prijatelju ve prema tome ta je pokoj-
nik lelekau),
sredinji dio leleka sadri najvanije karakteristike pokojnika, prema
njegovom uzrastu, karakteru, mjestu u drutvu, porodici i bratstvu;
svaki lelek obavezno zavrava dugim i otegnutim, ponekad i ponov-
ljenim le-leee!
Kada leleka-solista zavri svoj lelek, svi lanovi njegove grupe, svako
na svoj nain, ne vodei rauna o tome ta govore ostali u grupi, uzvikuje svoj
lelek. Melodija je ista kao kod prvog lelekaa. Leleui, svi oni polako, s noge
na nogu, kreu ka kui i uopte se ne zaustavljaju. Tek ulazei u kuu, a stalno
leleui, skidaju kape. Vjerovatno je skidanje kape ulo u obiaj zato to je
ranije na grudima pokojnika, dok je leao na odru, leao krst sa raspeem.

422
Tragajui za lelekom
Iz kue ponu odgovarati kada se lelekom oglasi prvi leleka, samo for-
me radi i dajui time znak da ih doekuju. Ako ne bi odgovorili, bilo bi to uvred-
ljivo za konkretnu grupu, no pokajnice se ne bi vratile bez izjave sauea.
Obaveza najbliih mukih roaka pokojnika je i da, bar jedan, leleui,
poe u susret pokajnicama i sreta ih na 10-15 metara od ulaza. On doekuje
prvoga iz grupe, okree se takoe leleui. Svi tako prelaze prag, sreta prvi,
i leleu sve do samoga odra i sreta i pokajnice, a ovdje sreta ustupi mjesto
pokajnicama, a on se vraa da doeka sljedee grupe ili, ako se niko ne uje,
stane da primi sauee kod ulaznih vrata od grupe koju je upravo uveo.
Ako neko eli da izrazi posebnu poast ili zahvalnost pokojniku, on se
izdvaja iz grupe, sam prilazi i sam lelee. Tako je 12. februara 1976, doao na
pokajanje Mau Nikovu avoru (80 godina) Duan Krstov Kaelan s Mirca,
iako se Mirani nikada ne izdvajaju iz grupe. Poeo je da lelee sa nekih 150
metara od ulaza u kuu, obraajui se pokojniku najbiranijim rijeima pohvale
i zahvalnosti. Slino su postupila braa Nikola i Lazar avor kada im je umro
najstariji brat Krsto (1987). Poto su rano ostali bez oca, Krsto se brinuo o nji-
ma. I zato su oni lelekali: Lele nama, roditelju! i udarali se pesnicama u glavu.
Sljedei lelek se uje kod iznoenja pokojnika iz kue. Lelek poinje
najblii, obino sin, a prihvataju i nastavljaju ostali muki roaci i leleu po-
nekad ak i do 50 metara od kunog praga.
Na groblju, na tridesetak metara od ulaska u groblje, rodbina pokojnika
lelee njega i ranije sahranjene roake, no svako za sebe ne vodei rauna o
tome ta govori i koga lelee neko iz te grupe. To ne traje dugo; samo dok se
ne ue u groblje.
Kod sputanja pokojnika u grob, lelek poinje njegov najblii roak, a
ostali nastave ne ekajui da ovaj zavri.
Ako neko ne stigne na pokajanje u kuu pokojnika, ve tek na groblje,
lelee isto kao da prilazi kui. Razlika je samo u tome to se na ovaj lelek ne
odgovara. U posljednje vrijeme se dogaa da se i na groblju odgovori, imajui
u vidu da je zakanjeli imao neki razlog to nije stigao kui. Zato se ovdje i
kae: Umro mu je onaj kome ne moe otii na pokajanje.
Najblia rodbina, ako nije stigla na sahranu, prvo ide na groblje, gdje,
pored ostaloga, i lelee, pa tek onda ide kui na sauee.
Naredno lelekanje je tek na etrdeset dana. Leleu kratko dva-tri roa-
ka kad se ve primaknu grobu.
Na vijest o smrti nekoga ko ne moe biti sahranjen u svome kraju, sav
obred obavlja se nad fotografijom pokojnika koja se, umjesto tijela, polae na
odar. Sav obred dolazak pokajnica, njihovo doekivanje, odnos prema odru
sve se obavlja kao da je tijelo pokojnika prisutno. Primjer: Milan Perov a-
vor ubijen je 1937. godine u Beogradu kao podoficir kraljevske armije i tamo
423
Vuk MINI
negdje tajno sahranjen. Sav obred obavljen je nad njegovom fotografijom u

selu Donji avori. Na groblje su nosili fotografiju i vijence. Fotografiju su
poloili na grob pokojnikovog oca, a vijence sa strane. Po obavljenom obredu,
fotografiju su vratili kui.
Podvrani, i kada odlaze na sahrane u sredine gdje lelekanje nije obi-
aj, a imaju informaciju da je pokojnik bio ugledna linost, prilaze po svome
obiaju leleui.
Isto tako, ako kod njih na pokajanje dou ljudi koji ne leleu, Podvrani
ih doekuju lelekom iz kue i sretaju po ve opisanom ceremonijalu.
U ovom kraj, svi stariji lelekai, dok leleu, dre ruke na bokovima
(iznad kukova).
Njeguko podvrje je stara Crna Gora. Na samo 50 metara od kue Vasa

avora prolazila je granica Austro-Ugarske sve do 1918. godine. Ta granica je
i dijelila ova sela od niza grbaljskih sela koji ine deset sela Gornjeg i deset
sela Donjeg Grblja. Sela Gornjeg Grblja nalaze se na padinama Lovena uz
Grbaljsko polje (polje izmeu Budve i Tivta), a sa druge strane polja, prema
moru, smjetena su sela Donjeg Grblja.
Dobijali smo razliite informacije od onih da se u Grblju uopte ne
lelee, pa do tvrdnji o vrlo rijetkom obiaju lelekanja. Odluili smo da o tome
porazgovaramo s jednim od najstarijih Grbljana Petrom Radovim Vujii-
em, roenim 1906. u selu Glavati (Donji Grbalj). Vujii je iva enciklopedi-
ja Grblja, riznica usmenog blaga, i izuzetno nadaren kaziva.
Vujii se sjea sahrane svoga djeda (djedovog brata) Iva koji je 1914.
preminuo u 92. godini ivota. Kako je djed Ivo bio vrlo ugledan i zasluan
ovjek, na ovu sahranu su doli ne samo Grbljani, ve i Patrovii, neki Krto-
ljani... Svi su lelekali. Ovdje emo naglasiti samo razlike izmeu lelekanja u
Grblju i u selima Njegukog podvrja:
u Grblju nema grupnog (horskog) leleka. Zato, ako je u grupi vie
lelekaa, svaki novi lelek poinje tek kada se zavri prethodni;
lelek, kao najava dolaska grupe, poinje i na 200 metara od kue, ali
se tu i prekida, da bi se ponovio ve kada grupa stigne blizu kue pokojnika;
prilikom lelekanja, lelekai ne zauzimaju nikakav poseban stav;
pokajnici skidaju kape tek na ulazu u kuu;
iz kue se takoe odgovara i sretaju se pokajnice, prate sve do praga;
lelekai (blia rodbina pokojnika) udaraju se pesnicama u glavu i u grudi;
prvi lelek je glas (ili na glas) da je neko preminuo i izrie ga najblia
rodbina pokojnika;
424
Tragajui za lelekom
samo najblia rodbina lelee jo i kod iznoenja pokojnika iz kue i

kod njegovog sputanja u grob;
poslije dana sahrane, ak ni na etrdesnicu, ne lelee se;
za enama lelee samo njihova blia rodbina, ali i to zavisi od zasluga
pokojnice.
Petar Vujii se sjea da je, prilikom svojih odlazaka na sahrane u kr-
toljska i lutika sela (sela na Lutikom poluostrvu koje zatvara Bokokotor-
ski zaliv), primijetio da se u krtoljskim selima lelekalo manje nego u Grblju, a
jo manje i rjee lelekalo se na Lutici.
Kako se danas lelee u Grblju, koliko se ovaj obiaj, i u kojem obliku,
sauvao razgovarali smo sa Rankom Mruljom (elektriar u penziji, 1923)
i njegovim sinom Krstom (tehniar, roen 1950) u Naljeiima u Gornjem
Grblju.
Jo se lelee u svih dvadeset grbaljskih sela.
Sauvan je obiaj lelekanja na istom mjestu i u isto vrijeme koje je
pomenuo i na sagovornik Petar Vujii (vijest o smrti, prilazak kui na poka-
janje (sauee), iznoenje pokojnika iz kue i sputanje u grob).
Promijenio se odnos prema pokojniku, osjeaj za kim treba lelekati.
Novi kriterij nije uslovljen polom, ve starou. Tako, po rijeima Krsta Mr-
ulje, niko mlai od pedeset godina nije sahranjen bez lelekanja. Inae, ak i
ugledni starci, ija se smrt oekuje, koji su doivjeli duboku starost, sahranju-
ju se bez leleka.
Novo u leleku Grbljana je i to, da leleka i svi oko njega, za vrijeme
lelekanja, skidaju kape.
Danas Grbljani leleu i na sahranama izvan Grblja, ako su bili bliski
(rodbinski ili drukije) sa pokojnikom ili njegovom kuom.
Ovim kolaom novih saznanja o lelekanju i leleku nije iscrpljena tema

kojom se bavimo u posljednje vrijeme. Predstoje dalja istraivanja na terenu
ne samo dananje Crne Gore, a, vjerovatno, nai e se jo poneto i u literaturi,
ako ne u onoj folkloristikoj i etnografskoj, onda u putopisnoj i istorijskoj.
(1989)
425
KRITERIJUMI ZA PRIHVATANJE RADOVA
I UPUTSTVA SARADNICIMA
asopis Lingua Montenegrina objavljuje prevashodno rezultate origi

nalnih filolokih i kulturolokih naunih ispitivanja, ali i preliminarna saop
tenja te pregledne naune i strune radove. Pored toga, objavljuju se i recen
zije i prikazi knjiga, asopisa, naunih i strunih skupova.
Radovi koji su prethodno objavljeni u drugim publikacijama, ili su u
postupku recenzije za objavljivanje u njima, ne mogu biti prihvaeni za objav
ljivanje. Ukoliko autor u ponueni rukopis uvrsti djelove materijala koji je
prethodno objavio, takav sadraj duan je citirati ili oznaiti na drugi nain.
Autori su takoe duni eksplicitno navesti izvore svih ideja u radu preuzetih
od drugih, bez obzira na to radi li se o objavljenim, neobjavljenim ili elektron
ski dostupnim materijalima.
Odluku o tome da li e rukopis ponuen za objavljivanje biti prihvaen
Redakcija zasniva na ocjeni recenzenata, na osnovu koje se vri i kategori
zacija radova. Objektivnost i anonimnost recenzije obezbjeuju se time to
recenzenti prilikom ocjenjivanja radova nemaju informacije o njihovu autoru,
kao to ni autori nemaju podatke o recenzentima.
asopis Lingua Montenegrina izlazi na crnogorskome ili drugom slovensko-
me jeziku, kao i na nekom od svjetskih jezika (engleski, njemaki, ruski, fran-
cuski itd).
1. Izvorni nauni rad (Original scientific paper) sadri neobjavljivane re
zultate izvornih teorijskih ili praktinih ispitivanja koje je autor korek-
tno naveo tako da se mogu provjeriti njihova tanost i tanost analiza.
2. Preliminarno saoptenje (Preliminary communication) sadri grau ili
naune podatke koji zahtijevaju brzo objavljivanje.
3. Pregledni rad (Review) jeste kritiki i analitiki pregled nekog podru
ja ispitivanja ili jednog njegova dijela. U lanku treba biti vidan autorov
doprinos izuavanju izabrane problematike, a citirana literatura mora
biti cjelovita.
4. Struni rad (Professional paper) informie i uvodi u problematiku stru
ke bez pretenzija da bude plod naunoga istraivanja.
U gornjem lijevom uglu potrebno je istai: ime i prezime autora, insti-

tuciju u kojoj je zapoljen, grad i e-mail adresu.
Naslov rada mora biti kratak i jasan. Rad treba da sadri saetak do 200
rijei i 48 kljunih rijei. Naslov rada, saetak i kljune rijei potrebno je
prevesti na engleski jezik.
Redakcija zadrava pravo da u bilo koji segment rada unese neophodne
tehnike i sline izmjene.
Rukopisi i CD se ne vraaju.
Redakcija
PAPER SUBMISSION AND ACCEPTANCE CRITERIA
Lingua Montenegrina publishes primarily the results of original phi

lological and cultural scientific researches, as well as preliminary communi
cations, and scientific and professional papers. In addition, book reviews are
published, as well as reviews of magazines, and scientific and professional
conferences.
Papers are submitted and processed free of charge. Authors of papers
and contributions retain the copyrights for their work. Papers that have been
previously published or submitted for publication elsewhere may not be publi-
shed in Lingua Montenegrina. Where the paper submitted contains materials
overlapping with the previously published works of his/her own, the Author
must cite these works in his/her paper. Authors are also obliged to explicitly
state the origin of all the materials and ideas authored by others in their work,
regardless of whether such materials were previously published or not.
The decision of the Editorial Board on whether the paper is to be accep
ted for publication, as well as the classification of papers accepted for publi
cation, is based on the evaluation of Reviewers. Objectivity of the Reviewers
decision-making is ensured through a double-blind review process, whereby
the Reviewers do not know the Authors and vice-versa.
1. Lingua Montenegrina is published in the Montenegrin and other Slavo
nic languages, as well as in internationally spoken languages (English,
German, Russian, French, etc).
2. Original scientific papers contain unpublished results of original the
oretical or practical researches. Its authors must list all the inputs and
information in such a manner that the accuracy of the data provided and
the analysis carried out may be verified.
3. Preliminary communications contain the materials or the scientific data
that need to be published urgently.
4. Reviews are critical and analytical overviews of a field of study or a part
thereof. Articles must contain authors contribution to the study of sele-
cted problem area, while the quoted literature must be comprehensive.
Professional papers aim to provide information and introduce a field of
study or problem area, while the author does not aspire to conduct a detailed
scientific research of the subject matter.
In the upper left corner of a paper, all the authors should note: the au
thors first and last name, his/her affiliation, place of residence, and e-mail
address.
Titles should be concise and clear. Each paper should contain an abstra
ct of up to 200 words, and 4-8 key words.
The Editorial Board reserves the right to make any necessary technical
and similar changes to the papers.
Manuscripts and CDs will not be returned.
The Editorial Board

LINGUA MONTENEGRINA 17/2016.
SADRAJ
Milenko A. PEROVI
Humboltovo zasnivanje filozofije jezika (I dio).............................................. 3
Dubravko JAKI
Jezike osobitosti ktitorskog
natpisa zetskog episkopa Neofita................................................................... 23

Glagoljanje grafita.......................................................................................... 45
Silvija URAK
Ima li nezamijenjenoga jata u
dananjim govorima naikoga kraja?........................................................... 63
Aleksandar OGURI
enidba Smailagi Meha spjev kao dio epskoga nasljea.......................... 73
Aleksandar RADOMAN
Lukrecija ili Trojo i kotorska
svakodnevica ranoga novovjekovlja............................................................ 101
Ethem MANDI
Prianje i pripovijedanje kao opsesija
u djelima Huseina Baia i Zuvdije Hodia............................................... 121
Svjedoanstva o pobuni............................................................................... 147
Zlata UNDALI
Sekundarni anrovi u Odmetniku................................................................. 167
Marijana TERI
Gospoa Bovari to sam ja..................................................................... 199
431
Aida DIHO-ATOR
Fragmentacija kao metafiktivna
tehnika u romanu Zlatna biljenica.............................................................. 213
Maja ADIJA
Percepcija budunosti i elementi
utopije u mislima Virginije Woolf ............................................................... 221
Boban BATRIEVI
Polemika Rista Dragievia i Mihaila Lalia
o uvanju crnogorskoga kulturnog nasljea................................................ 235
Sra MARTINOVI
Uee crnogorske vojne elite u kulturno-javnome ivotu
Knjaevine i Kraljevine Crne Gore i njihovi memoarski spisi.................... 247
Vukota VUKOTI
Proricanje na ma jedan zaboravljeni crnogorski obiaj....................... 261

GRAA
Bojan MITROVI
Tomazeo, irovi i Bokeljski/Krivoijski ustanak 18691870. .................. 287
Novica VUJOVI
Onomastika Barjamovice, Velestova i Markovine ...................................... 299
PORTRETI
Boban BATRIEVI
Na brat na zapadu: Frantiek istek kao montenegrist
i znaaj njegova metodolokoga pristupa izuavanju
crnogorske prolosti i njenoga identiteta.......................................................... 323
Adnan IRGI
Dragoljub Petrovi prouavalac govora crnogorskoga jezika..................... 341
Novica VUJOVI
Stjepanu Damjanoviu povodom 70-godinjice ivota............................... 359
432

eanje na naunika Vuka Minia............................................................... 369
Momir M. MARKOVI
In memoriam: Vojislav Vulanovi (19312016).......................................... 377
PRIKAZI
Adnan IRGI
Leksikografski poduhvat dostojan
Crnogorske akademije nauka i umjetnosti................................................... 383
Jelena UANJ
Biseri od a do vuija ................................................................................. 397
edomir BOGIEVI
Povodom knjige Tako je govorio Rotkovi ................................................. 413
ARHIVA
Vuk MINI
Tragajui za lelekom ................................................................................... 419
433
TABLE OF CONTENTS
Milenko A. PEROVI
Humboldts Foundation of Philosophy of Language....................................... 3
(Part I)
Dubravko JAKI
Linguistic Features pf Ktetors
Inscriptions of Bishop Neofit of Zeta ............................................................ 23

Glagoljanje Grafita........................................................................................ 45
Silvija URAK
Is There Non-Substituted Yat in Todays
Speech Patterns of Naice Region? ............................................................... 63
Aleksandar OGURI
The Wedding of Smailagi Meho
a Poem as Part of Epic Heritage.................................................................... 73
Aleksandar RADOMAN
Lukrecija ili Trojo and Kotors Early Modern Period ................................. 101
Ethem MANDI
Narration and Storytelling as Obsession
in the Works of Husein Bai and Zuvdija Hodi ..................................... 121
Rebel Testimonies ....................................................................................... 147
Zlata UNDALI
Secondary Genres in Odmetnik ................................................................... 167
Marijana TERI
Madame Bovary C'est Moi ................................................................... 199
435
Aida DIHO-ATOR
Fragmentation as a Metafictional
Technique in The Golden Notebook ............................................................ 213
Maja ADIJA
Perception of Future and Utopia
Elements in Works of Virginia Woolf.......................................................... 221
Boban BATRIEVI
Polemic Between Risto Dragievi and Mihailo Lali
on the Preservation of Montenegrin Cultural Heritage ............................... 235
Sra MARTINOVI
Participation of Montenegrin Military Elite in
Cultural and Public Life of Principality and
Kingdom of Montenegro and its Memoirs .................................................. 247
Vukota VUKOTI
Sword Foretelling: A Forgotten Montenegrin Custom................................ 261
MATERIAL
Bojan MITROVI
Tomazeo, irovi and Uprising
of Boka / Krivoije in 18691870............................................................... 287
Novica VUJOVI
Barjamovica, Velestovo and Markovina Onomastics.................................. 299
PORTRAITS
Boban BATRIEVI
Our Brother From the West: Frantiek istek
as a Montenegrist and Significance of His Methodological
Approach to the Study of Montenegrin Past and Identity............................ 323
Adnan IRGI
Dragoljub Petrovi as a Researcher of
Montenegrin Language Speech Patterns...................................................... 341
436
Novica VUJOVI
To Stjepan Damjanovi, on the Occasion of 70 Years of Life .................... 359

Remembering Vuk Mini ............................................................................ 369
Momir M. MARKOVI
In memoriam: Vojislav Vulanovi (19312016).......................................... 377
REVIEWS
Adnan IRGI
Lexicographic Achievement Worthy of
the Montenegrin Academy of Sciences and Arts......................................... 383
Jelena UANJ
Jewels From A to Vuija ........................................................................ 397
edomir BOGIEVI
On Tako je govorio Rotkovi (Thus Spoke Rotkovi)................................... 413
ARCHIVE
Vuk MINI
In Search of a Wail ...................................................................................... 419
437
Lingua Montenegrina
asopis za jezikoslovna, knjievna i kulturna pitanja
lingua.montenegrina@fcjk.me
Izdava
Glavni i odgovorni urednik

Adnan irgi
Za izdavaa
Milenko A. Perovi
Lektura i korektura
Sanja Orlandi
Novica Vujovi
Prijelom
Milutin Markovi
tampa
Golbi - Podgorica
Tira
300
asopis Lingua Montenegrina indeksiran je u meunarodnim
bazama WOS (thomsonreuters.com) i DOAJ (doaj.org)
CIP K
,
81 (497.16)
LINGUA Montenegrina : asopis za jezikoslovna,

knjievna i kulturna pitanja = Lingua Montenegrina
: the magazin of linguistic, literary and
cultural issues / urednik Adnan irgi. Br. 1
(2008) . Podgorica (Bulevar Mihaila Lalia
1) : Institut za crnogorski jezik i knjievnost,
2008 (Cetinje : IVPE). 24 cm
Dva puta godinje.

ISSN 1800-7007 = Lingua Montenegrina (Cetinje)
COBISS.CG-ID 12545808
asopis je registrovan u Ministarstvu kulture, sporta i medija Crne Gore

(br. 05 2951/2)

LM17

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

LM17

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

LINGUA MONTENEGRINA

asopis za jezikoslovna, knjievna i kulturna pitanja

God. IX, sv. 1, br. 17

Glavni i odgovorni urednik

HUMBOLTOVO ZASNIVANJE FILOZOFIJE JEZIKA

Vrijeme poznog prosvjetiteljstva, pokreta Sturm und Drang

Vilhelm fon Humbolt (17671835) pripadao je vremenu u kome su

tenju za ukidanjem predrasuda i jednostranih pogleda kojipodiu neprija-

1. Humboltovo filozofsko stanovite

da bi bilo mogue suenje, tj.podvoenjeopaanja pod kategorije misli, isto

tovom generalnom filozofskom pogledu na djelu obnova helenske koncepcije

Put prema filozofiji jezika i komparativnoj lingvistici Humbolta je vo-

apriorno usaen u ljudskom umu kao intelektualni instinkt uma.15 Jezik je

Strategijom prevoenja stava o apriornoj ontolokoj i antropolokoj

Slino Hegelu, Humbolt ideju povijesti temelji na stavu o samorazvi-

3. Jezik kao organizam, organ, sistem i djelatnost

U razvijenom ili rudimentarnom obliku kod Humbolta se mogu nai

s velikom filozofskom rehabilitacijom pojma svrhe koja je zapoeta s Kan-

svakoga poznatoga jezika u njegovim unutranjim vezama i odnosima. Svoje-

dijelom putem forme u kojoj lingvisti predstavljaju svoj objekt.63Pokazuje se

djelatnost duha koja se stalno obnavlja, usmjerena na to da artikulirani zvuk

rakteru jezika stoji nasuprot svim potonjim idejama dehumanizacije jezika,

Abhandlungen der Deutschen Akademie der Wissenschaften zu Berlin,

Wilhelm von Humboldt, ber die Verschiedenheit menschlichen Spra-

HUMBOLDTS FOUNDATION OF PHILOSOPHY OF LANGUAGE

Key words: Wilhelm von Humboldt, language, philosophy of language,

JEZIKE OSOBITOSTI KTITORSKOG NATPISA

U pogledu ktitorskog natpisa zetskog episkopa Neofita ovim

irilina transliteracija ktitorskog natpisa zetskog episkopa Neofita

1) + v[ ime w(t)ca i s([)na i s(ve)tago d(u)ha i s(ve)t[#e b(ogorodi)

Latinina transliteracija ktitorskog natpisa zetskog episkopa Neofita

1) + V[ ime (t)ca i s(y)na i s(ve)tago d(u)ha i s(ve)tye b(ogorodi)ce . i

5) roa s(y)na pr[vovnannago kra(l)ja stfana . vnuka s(ve)t(a)go

2. Slobodan prijevod na savremeni bosanski/hrvatski/srpski jezik

U ime Oca i Sina i svetoga Duha i svete Bogorodice i svetih i vrhov-

1) + V[ ime (t)ca i s(y)na i s(ve)tago d(u)ha i s(ve)tye b(ogorodi)ce : i

Skraenice u tekstu su kontraktirani leksemi,5 isputena sredina rijei:

Leksemi pr[vovnannago, s(ve)torodnago, dr[avnago, vr[hovnih[

Poluglasi jer([) i jor(])

vaiti u granicama fonema gdje prouzrokuje glasovne promjene kao to je nepostojee a.

Prejotirani vokali ja () i je()

Imenice mukog roda

Imenica ap(osto)l[ ope vrste mukog roda ispisana je u genitivu mno-

Imenice srednjeg roda

Imenice enskog roda

s(ve)tago [d(u)ha] u genitivu jednine mukog roda;

Pridjev neodreenog vida enskog roda imenike a-deklinacije b(o)

Natpis episkopa Neofita poinje invokacijom:

pisano je svetago, dr[avnago, svetorodnago, a dolaze oblici svetog/svetoga, dravnog/

dalji objekt u akuzativu s prijedlogom - v[ ime;

golskog predikata s[zdah[; izravnog objekta hram[; prilone oznake mjesta

Najzastupljeniji je slavenski leksik i veinom je naslijeen iz grkog jezika.

imenice: (t)ca, s(y)na, d(u)ha, b(ogorodi)ce, ap(osto)l[, hram[,

3. hram gen. hrama m (Vuk), sveslav. i praslav. *, bez paralela

chek sa sanskr. karmydm festes Gebude,Burg, Wohnhaus. Prema

4. gospod gen. -oda m (Vuk, akcenat iz vokativa), deklinacija o, pri-

slavinama), vok. sko, s pridjevom sinkov (Zoranie, Divkovi); sinak

U ktitorskom natpisu zetskog episkopa Neofita prepoznaje se jednoje-

U fonolokim osobitostima utvrujemo sluaj izjednaavanja polugla-

TOMOVI, Gordana 1974. Morfologija irilikih natpisa na Balkanu,

ANI, Vladimir i GOLDSTEIN, Ivo 2007. Rjenik stranih rijei, Zagreb:

MATASOVI, Ranko 2008. Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga

LINGUISTIC FEATURES OF KTETORS INSCRIPTIONS

Addressing the issue of Ktetors Inscriptions of Bishop Neofit of Zeta,