Allium cepa Crni luk

Porodica: Alliaceae

Rod: Allium

Crveni luk (Allium cepa L.) je dvogodinja zeljasta biljka

iz porodice lukovica (Aliaceae).

Lukovica je zaobljena, spljotena i obavijena

crvenosmeim ljuskama. Stvara plitko, upavo korijenje.

Stabljika je uplja, sadri cjevaste, uplje, modrosive

listove.

Na vrhu stabljike od maja do oktobra stvara se kuglasti

cvat promjera 6-10 cm. ine ga mnogobrojni
zelenkastobijeli cvjetovi koji se nalaze na stapkama dugima
2-3 cm.

Cvjetovi su dvospolni, pravilni, jednostavnog ocvijea.

Tuak ima nadraslu, trogradnu plodnicu koja nosi dva
sjemena zamet u svakom odjeljku, pranika je est. Cvjetovi
su otvoreni samo nekoliko dana.

Plodi je okruglast, trodijelni tobolac koji sadri sitne

sjemenke.

Porijeklom je iz zapadne Azije (Iran, Afganistan,

Turkestan). Danas se uzgaja u cijelom svijetu a ubraja se
meu najstarije kultivirano povre na zemlji i kroz istoriju
je ukrtanjem nastao velik broj kultivara.

Osim vitamina i organskih kiselina prvenstveno sadri sumporasta eterina ulja antiseptikih i dezinficirajuih
svojstava.

Luk moemo uzgojiti sjemenom ili luicama:

- sjemenom sijemo ga od sredine marta. Niknu e za otprilike 3 sedmice. Prve godine narast e do veliine
luice. Debeli crveni luk razvit e se tek druge godine.

- luicama luice veliine ljenjaka sadimo od aprila do maja. Svaka luica izrast e u debeli crveni luk.

Prije sadnje u zemljite staviti eko ubrivo ili dobro razgraeni stajski ubrivo, nikada ne koristiti svjei
stajski ubrivo. Tokom sezone dobro je dodati drveni pepeo koji sadri kalijum. Izbjegavamo ubriva bogata
azotom jer bi luk tada slabije zreo.
 Zemljite odravati okopavanjem, meutim
pri tom treba biti oprezan kako se ne bi otetilo
plitko korijenje. Takoer je vano uklanjanje
korova jer zakorovljena gredica moe rezultirati
smanjenim prirodom.

Mladi luk moemo koristiti u junu kada je list

jo zelen a luk mali i soan.

Zreli crveni luk obino vadimo od avgusta do

oktobra, kada se nadzemni dio (cima) skroz
osui te padne na zemljite. Tada ga jedan dan
suimo na suncu, potom reemo nadzemni dio
da ostane samo luk. Drugi dan ponovo suimo
na suncu te spremimo u drvene sanduke.

Luk moemo plesti u pletenice, no tada ga beremo neto ranije, odnosno

prije nego to cima bude potpuno slamnata. Luk uvamo na suhom i
prozranom mjestu da bismo sprijeili gljivinu trule.

Luk se preporua sijati uz mrkvu jer luk tjera mrkvinu a mrkva lukovu
muhu. Lukovu muhu prepoznat emo po bijelim linijama ili mrljama na listovima. Posijan uz pein bit e
zatien od napada lukovog moljca.

Moemo ga jesti svje, kuhan, pirjan, peen, u salatama i varivima. Pobuuje apetit i pospjeuje probavu.
Allium sativum Bijeli luk, enjak
Porodica: Alliaceae

Rod: Allium

enjak (Allium sativum L.) je jednogodinja ili

dvogodinja zeljasta biljka iz porodice lukova (Aliaceae).

Stabljika naraste do 1 metar visine, sadri nekoliko

duguljastih, upljih listova.

Lukovica je sastavljena od mnogih manjih luica i

obavijena tankom bijelom opnom. Iz svake luice se u
narednoj godini razvijaju nove biljke.

Cvjetovi su dvospolni, pravilni, maleni, cvate u junu.

Cvatovi se nalaze na dugim stapkama, obavijeni su
bijelim omotaem i sastoje se od tridesetak pupoljaka.

Plodnik je nadraso, trogradan i nosi vie sjemenih

zametaka. Plodovi su trodijelni tobolci koji nose sitne,
crne, sjajne sjemenke.

Moe doi o pojave vazdunih lukovica. Jedna je od

rijetkih vrsta kod nas koja se ne moe uzgoji iz sjemena,
nego se primjenjuje samo oblik vegetativnog
razmnoavanja pomou enova.

Potjee iz dijelova srednje Azije. Ubraja se meu najstarije

povre.

Bijeli luk raste na sunanom i toplom stanitu. Trai rahlu i

dobro dreniranu zemlju. Teka zemljita mogu se poboljati
dodavanjem pijeska. Spada u srednje zahtjevne biljke to znai
da u plodoredu dolazi kao druga kultura.

Kod pripreme zemljita, ujesen je na gredicu dobro dodati

drvenog pepela jer sadri kalijum koji je vaan u formiranju
lukovica.
 Vano je ne ubriti zemljite svjeim ubrivom ili onim bogatim
azotom jer azot potie rast listova zbog ega e bijeli luk slabije
zreti.

Sadimo ga na nain da veliku lukovicu razdvojimo na manje

eneve koje stavimo u zemlju na dubinu od oko 4-5 cm. Sobzirom
da djeluje preventivno protiv gljivinih oboljenja moe se posaditi
na razna mjesta u vrtu; uz jagode, voke, paradajz, krastavce,
cveklu. Osim u povrtnjaku moemo ga saditi i u cvijetnjak uz rue,
ljiljane i tupliane.

Bijeli luk (enjak) je lako uzgajati, ne trai mnogo, tokom

sezone rasta potrebno ga je okopavati i plijeviti korov. Biljka je
spremna za uporabu kad se nadzemni dio (cima) osui i polegne na
zemlju. Tada se motikom iskopaju lukovice te se stave suiti na
prozrano mjesto.

Lukovica se koristi kao zain u jelima od povra, umacima, varivima i salatama. Smatra sa da pomae sniziti
krvni tlak i holesterol, a znaajan je za imunitet pomaui u borbi protiv raznih infekcija. Za prikrivanje
neugodnog zadaha nakon njegove konzumacije mogu se provakati listovi peruna.
Allium porrum Poriluk
Porodica: Alliaceae

Rod: Allium

Poriluk (Allium porrum L.) je dvogodinja zeljasta biljka iz porodice lukova (Alliaceae).

Lukovica je duguljasta, korijenje joj je upavo.

Listovi su duguljasto lancetasti, plosnati, iroki do 3 cm, u obliku cilindra umotani jedan u drugoga. Listovi
pri osnovi su bijeli, ostali su sivozeleni. U drugoj godini stvara se do 150 cm visoka stabljika koja je na vrhu
stanjena i sadri titasti cvat.

Cvat je okruglast, u poetku zatien opnom, sadrdi sitne dvospolne, pravilne cvjetove. Pranika je est,
tuak ima nadraslu, trogradnu plodnicu koja nosi vie sjemenih zametaka.

Plod je tobolac koji u tri odjeljka nosi brojne sitne, crne sjemenke.

Sije se od travnja na gredicu,ali moe se i kao presadnica puno ranije. Ako se presauje sadi se dosta duboko,
sve do zelenog lia kako bi zadebljali donji dio bio to izdaniji. Zahtjeva dobro propusno tlo i troi puno
hranjiva. Dobro ga je i nagrtati, da zemlja s vremenom dopire do mjesta gdje se listovi odjeljuju od stabljike.
Moe se i dodatno potaknuti izbjeljivanje stabljike tako da raste unutar kartonskog cilindra od toaletnog papira.

Ako poriluk dugo stoji na gredici, predugake listovi moemo skratit. Otporan je na zimske hladnoe i moe
stajat na gredici sve do proljea. Jede se kad odeblja.

Lukova muha esta je tetoina. Prepoznaje se po malim, smeim liinkam ugnijedenima u rupicama pri
donjem dijelu poriluka.

Koriste se za jelo donji dio biljke i listovi sirovi, zapeeni ili kakvom drugom pripremom.