JEZIK I STIL

Antica Anto, osnove lingvistike stilistike, K, Zagreb, 1972.

Gramatika i stilistika

- Predmet gramatike je jezik

- Predmet stilistike je stil (stil je i nain govora i dobar nain govora, i nain
pisanja i dobar nain pisanja)
- Stilistika se poela osamostaljivati u 19.stoljeu kao zasebna znanost
- Stilistika se odupire i gramatikoj i logikoj normi, jer sadri vrijednosti koje
ih nadilaze, ali ih i i priznaje jer je jedna od osnovnih funkcija jezika
- Podjela lingvistike stilistike: fonostilistika ili stilistika fonetike i fonologije,
morfostilistika, morfonostilistika ili stilistika morfologije i morfonologije,
semantostilistika ili stilistika semantike, sintaktositlistika ili stilistika
sintakse
- Stilem je opi naziv za pojaanje izraajnosti jezinoga znaka
- Fonostilem je pojaanje izraajnosti glasa ili fonema (Papci im po ploniku
pucketaju D. Tadijanovi, istie se glas p)
- Morfostilem je pojaanje oblika rijei tako da je oblik izraajniji (djevojka
djevojica djevica djeviica djedjevojura djevoje)
- Morfonostilem oznauje pojaanje izraajnosti zvuka rijei (pucketati,
lupetati)
- Sintaktositlem je pojaanje izraajnosti reenice (npr. inverzijom: Donesi mi
moje odijelo odijelo mi moje donesi)
- Semantostilem je pojaanje izraajnosti rijei. (zlato draga osoba, po trnju
(mukama) do zvijezda (uspjeha))

Fonostilistika motiviranost izbora

- Izrazite fonostilistike varijante su onomatopejske rijei

- Fonostilistiki moe biti i izbor rijei u kojemu se umjesto zvuka i znaenja,
slau pokret i znaenje
- U izgovoru nekih rijei govorni se organi kreu u smislu oponaanja pokreta
ili oblika predmeta ili pojave, pa im na taj nain jae istiu znaenje
- Dahnuti, puhnuti, poljubiti, militi, strugnuti, trgnuti se, strugati
- Pokreti govornih organa se u odreenome smislu slau s pokretom koji
oznauju: puhnuti glas h, militi dugi uzlazni naglasak
- Pokreti govornih organa su posve razliiti u izgovoru ovih dviju reenica:
Mi migne. Pu mili. Prva se reenica izgovara s kratkim naglascima,
viim registrom i brim tempom, a druga s dugim naglaskom, niim
registrom i sporijim tempom, to i odgovara znaenju tih reenica

Morfologija (morfonologija) i morfostilistika (morfonostilistika), semantika i

semantostilistika

- Morfologija je dio gramatike koji prouava vrste rijei i njihove oblike

- Prouava fleksivne postupke (deklinacija i konjugacija), relacijsko
mijenjanje oblika rijei, kojemu je cilj da promjenjive vrste rijei prilagodi
njihovu odnosu u reenice
- Prouava i derivacijsko mijenjanje rijei, ija su gramatika sredstva
afiksalni morfemi
 - Posebno izraajan oblik kao jedinica pojaanja izraajnosti u morfostilistici
nosi naziv morfostilem
- Ako je morfostilem posebno izraajan svojom zvunou nazivamo ga
morfonostilem
- Predmet morfostilistike je oblik i zvuk rijei s obzirom na njezino znaenje

Djevojka je lijepa. Djeva je krasna. Cura je zgodna. Treba je gala.

Leksemi u prvoj reenici (varijanti) pripadaju knjievnom jeziku i stilu, u drugoj

reenici starijem knjievnom jeziku i stilu, u treoj razgovornom, a u etvrtoj
argonskom jeziku i stilu. Sve reenice imaju isto osnovno logiko znaenje, sve
varijante rijei djevojka kao i sve varijante rijei lijepa imaju takoer isto
zajedniko logijko znaenje, ali se razlikuju i prema namjeni i prema intenzitetu
pa imaju drugaiju ekspresivno-impresivnu, odnosno stilistiku vrijednost.

Dublete

- Meu varijantama u morfostilistici razlikujemo dublete, rijei istoga

logikoga znaenja i istoga gramatikoga oblika s dvojnim nastavkom ili
drugom kojom primjenom u osnovnom obliku
- Tako npr u instrumentalu jednine imenica enskoga roda, koje u nominativu
svravaju na suglasnik, postoji opozicija i i ju: keri, kerju; masti, mau;
misli, milju. Izbor jedne ili druge dublete moe biti uvjetovan
fonostilistikim razlozima
- U osnovi izbora dubletnih oblika su morfostilistiki razlozi, pokaimo na
primjeru iz drame U logoru M. Krlee
Ve sam te tri puta molio = kae tri puta, a ne triput jer prvi oblik jae
istie ponavljanje njegove molbe
- Dublete esto nastaju kraenjem: gledaj gle, gospodin gospar
- Prema namjeni i dublete imaju posebnu izraajnu vrijednost

Sinonimske varijante

- U osnovi imaju zajedniko logiko znaenje, a razliit afektivni ton,

upotrebnu vrijednost, intezitet i sl.
- Zaunica, uka, pljuska, pljeska, amar, zauak, auak, priuak,
zamlatnica, triska, prdeljuska = neke pripadaju standardnom hrvatskom
jeziku (pljuska, uka), neke sveanijem jeziku knjievnosti (zaunica),
neke dijalekatskom jezinom podruju (prdeljuska, triska), neke u
razgovornom stilu (amar), a sve imaju zajedniko logiko znaenje =
udarac rukom po licu, ali razliite ekspresivno-impresivne vrijednosti koje
nazivamo stilistikim vrijednostima
- Varijante pljuska, pljeska, triska potencijalni su morfonostilemi jer su
nastale od uzvika: pljus, pljes, tris
- Ima sinonimskih varijanti koje se razlikuju po tome to su jedne starije a
druge novije rijei: cjelov poljubac, konac kraj, svretak, itelj
stanovnik
- Neke su varijante slabijega, a druge jaega intenziteta: ljepota krasota,
jad oaj, radost ushit, bojazan strah, zao opak, bistar pametan
- Mogu se razlikovati i po zvunosti: lupa buka tutnjava halabuka
treska lomljava tandrkanje, kikotati se grohtati se, umiti utati,
uboriti grgoljiti
- Razlikuju se prema namjeni, one koje pripadaju razgovornom jeziku i stilu:
umrijeti, jesti, piti, od pjesnikih: preminuti, blagovati, gasiti e ili
dijalekatskih: vumreti, i argonskih reti lampati, otegnuti papke, odapeti,
derati, drokati, lokati, cugati
- Sinonimske varijante se razlikuju i po svom afektivnom tonu gnjev
(sveanije) ljutina, ubog siromaan, bezuman lud, ures ukras
- Svaka sinonimska varijanta ima, prema tome, svoje podruje upotrebe,
svoju zonu utjecaja i svoje afektivno obiljeje