PLATON "DRAVA"

Grki filozof Platon u delu Drava navodi da drava nije pravina, jer se zasniva na
neprirodnim privilegijama; na bogatstvu, na pravima po poreklu, na gruboj sili. Zato
je predloio jedan "savreni" model drave gde bi svakom oveku pravino bile
odreene dunosti i prava.
Po Platonu je pravino da svaki ovek ini ono to odgovara njegovim prirodnim
sposobnostima i sklonostima. Tvrdio je da su mudrost, hrabrost i umerenost
uroene, prirodne sposobnosti oveka. U nekim ljudima preovlauje jedna, a u
drugima druga od ovih sposobnosti. Zato ljudi mogu biti svrstavani po staleima
(zatvorenim, strogo omeenim grupama). Mudraci, filozofi treba da upravljaju
dravom i staraju se o dobrim naravima graana. uvari, vojnici treba da brane
dravu. Zanatlije, zemljoradnici i trgovci treba da se bave privrednim radom.
Platon smatra da svaki ovek treba da zna svoje spostvene granice i mogunosti, da
potuje sebe kao nezamenljivog i preko potrebnog u delokrugu gde mu je mesto, i
da radi ono za ta je najpozvaniji i najsposobniji. To znai da treba uskladiti line
interese sa optim interesima i iveti u skladu sa prirodom.
U harmoninoj dravi-zajednici ne postoje robovi. Ne postoje ni bogati ljudi koji bi
samo uivali u plodovima tueg rada. U takvoj dravi svi ljudi su saglasni i
jednoduni u kanjavanju onih pojedinaca koji su "sili s uma" i bezrazlono se bune
protiv prirodnog, tj. umnog poretka. Ovakvi pojedinci su, zapravo, bolesnici i time
izazivai oboljenja celog drutvenog organizma. Njih treba odstraniti kao neki ir ili
ih treba leiti - ve prema stepenu njihove opasnosti - da bi se spasila celina.
Zakoni drave nisu izraz samovolje neke privilegovane manjine. Ti zakoni su izraz
volje veine i temelje se na umnom uvianju celishodnosti prirodne, iskonske podele
rada i razlike meu ljudima, one podele i onih razlika koje je Platon utvrdio.
Platonova idealna drava je zamiljena kao ljudsko telo. Glava, ruka i stomak treba
da se sloe i da harmonino sarauju po nekoj prirodnoj podeli rada. Harmoniju
samosvesnog i svojevoljnog saraivanja obezbeuje - uslovljava sama drava kao
celina funkcionisanja svih pojedinaca koji u njoj ive.
Idealni model drave ne vodi rauna o pojedincu, mada o njemu dosta govori. Njega
potpuno utapa u jednu jedinstvenu, optu - ba zbog toga nerealnu, apstraktnu -
organizaciju: u "dravu" kao neki organizam, u "dravu" kao opteg pojedinca. A
takva drava uopte ne moe da postoji. Karl Poper kae da je Platon zaetnik
totalitarne drave, jer je sve podreeno dravnoj vlasti.

MIT O PEINI
Svoje uenje o znanju Platon je prikazao alegorijom o peini u sedmoj knjizi dijaloga
Drava. Poziva nas da zamislimo peinu. U njoj se od detinjstva nalaze ljudi
okovanih vratova, okrenuti prema unutranjem zidu peine. Zbog okova oni ne
mogu da vide nikog pored sebe niti izlaz iz peine koji se nalazi iza njihovih lea.
Jedini izvor svetlosti u peini je vatra. Izmeu ljudi i vatre postoji zid, paravan iza
koga se nalaze drugi ljudi koji pronose razne naprave, kipove ljudi i ivotinja od
kamena i drveta. Ovi koji su okovani i gledaju u zid, na njemu, zbog vatre, vide svoje
senke i senke onoga to se deava iza njih. Dok se etaju, neki ljudi iza paravana
meusobno razgovaraju, a drugi ute. Glasovi se odbijaju o zid peine na kome
igraju senke, tako da se okovanima ini kako su senke stvarne i kako one govore.
Kako nemaju drugog posla zabavljaju se razgovarajui o senkama, pogaajui koje
e senke ponovo proi i kojim redom. Oni koji najbolje pogaaju, dobijaju poasti i
bivaju uvaavani od ostalih. Platon nas uporeuje sa okovanim ljudima, koji
posmatrajui senke misle da vide realne stvari. Dalje treba da zamislimo, kae
Platon, ta bi se desilo ako bi jednog od njih oslobodili i primorali da ustane, da se
okrene i poe prema svetlosti. Suneva svetlost zadavala bi mu mnogo muka, jer je
naviknut samo na mrak, i on ne bi uspevao da jasno vidi stvari. Kada bi se privikao
na svetlost, video bi ta se zaista deavalo iza zida u peini i postao svestan
zablude u kojoj se do tada nalazio. ivot u peini predstavlja na ivot i
spoznavanje na osnovu sveta ulnih stvari, nau zarobljenost materijalnim i
telesnim; a izlazak iz peine uzdizanje due u svet ideja, koje se postie razumskim
i umnim saznanjem. Mit o peini Platon zavrava tako to postavlja pitanje ta bi se
dogodilo sa tim ovekom koji je uspeo da izae iz peine i posmatra sunce, ako bi se
vratio u peinu i pokuao da objasni ostalim ljudima koji su okovani ta se zapravo
dogaa i ta je prava istina. Ostali bi smatrali da je on poludeo i da je prava istina
ono to se deava na zidu peine, a ako bi ovaj pokuao da ih oslobodi i povede
izvan peine, oni bi ga i ubili, kae Platon, aludirajui na sudbinu Sokrata koga su
Atinjani osudili na smrt.

IDEALNA DRAVA, IDEALNI POLIS, POIMANJE OPTEG DOBRA

U mnogim krajevima svijeta moemo naii na tragove drevnih gradova koji su bili
kulturna sredita drugih i drugaijih civilizacija. Imali su izgraen sustav vodovoda i
kanalizacije, javna kupalita, poploane ulice, kazalita za nekoliko tisua ljudi,
hramove, velike knjinice, filozofske kole... Iz mnotva arheolokih nalazita
vidljivo je da su se vie puta izmjenjivali ciklusi civiliziranog i primitivnog naina
ivota u nepreglednim dubinama prolosti.

Visoko civilizirani gradovi nisu pronalazak nae civilizacije niti su ovi dananji
mjerilo onoga to grad treba biti. Moderna tehnologija, bogatstvo, mnotvo ljudi,
ak i povoljni uvjeti za ivot, nisu nuni preduvjet za nastanak grada.

Grad nastaje kad se ljudi dobrovoljno udrue u stjecanje svega to im je potrebno za

ivot. Prema Platonu, u gradu ili polisu najkorisnije je ako se svatko posveti jednom
odreenom zanimanju, po mogunosti onome to svaki pojedinac po svojoj prirodi
najbolje zna raditi. Tada e svi imati sve najkvalitetnije jer e od drugih dobiti
upravo ono to oni najbolje znaju raditi. U protivnom, ako bi svatko radio sam za
sebe, ne bi imao mnogo toga kvalitetnog, jer pojedinac ne moe u svemu biti
majstor.

Pored materijalnih sredstava, prema Platonu, polisu su potrebni pravosue i vlast

koja e onemoguiti najjaima i najsposobnijima da varaju i bogate se na raun
slabijih. Zadatak vlasti je ublaavanje razlika koje ve prirodno postoje meu
graanima, kako s vremenom ne bi dolo do meusobnog izrabljivanja i propadanja
grada. Pogledamo li dananju sliku svijeta, izgleda da ga nitko nije previe sluao,
iako se i danas uredno ui o njemu, spominje ga se kao izvor inspiracije, istie kao
jednog od najveih filozofa ovjeanstva. No, danas ivimo u najtotalitarnijem i
najnetolerantnijem svijetu, u karikaturi slobode.

Platonov primjer idealnog polisa nije bila tek utopistika izmiljotina, ve je to skup
onih naela kojima grad/drava treba teiti prema zakonima prirode koji se odnose
na ljudsku zajednicu. Antiki su Grci, i kasnije filozofi renesanse, smatrali da je za
evoluciju ovjeka potrebno uspostaviti odnos izmeu pojedinca, mikrokozmosa, i
Univerzuma, makrokozmosa, preko polisa ili mezokozmosa.

Makrokozmos je univerzalna priroda iz koje izvire sve Dobro, Lijepo i Pravedno, to

je neposredno nedostupno prosjenom ovjeku, ve ju moe spoznati samo mudrac.

Mikrokozmos je podruje individualne, nutarnje prirode. To je umanjena slika

Univerzuma kojem je ideal moralan ovjek.

Mezokozmos je grad-drava, podruje drutvenog ivota i ljudske organizacije. Tu je

humani ekosustav, sredinji prostor u kojem se susreu ovjek i priroda. Svrha
njegovog postojanja je kulturan ovjek ili graanin. Grad ili mezokozmos, jedina je
zajednica u kojoj ljudi mogu razvijati kulturu, odnosno sva etiri njena aspekta -
religiju, znanost, umjetnost i politiku, kao posljedicu aktivnog suivota graana.
Grad je neophodan za evoluciju kulturnog ovjeka jer se u njemu preko kulture
moe uspostaviti odnos s makrokozmosom.

Selo, bez obzira na svoju veliinu, ne moe stvoriti kulturu, jer se na selu ljudi ne
udruuju u stjecanju svega to im je potrebno. Na selu ovjek sam sebi priskrbljuje
veinu stvari potrebnih za ivot i samo djelomino egzistencijalno ovisi o drugim
ljudima izvan okvira obitelji.

Dananji veliki gradovi, megapolisi, u kojim su ljudi u velikoj mjeri otueni, izgubili
su ve odavno svoju osnovnu ulogu urbanog suivota. To su dehumanizirane
socijalne zajednice u kojima vlast ne uspijeva niti se trudi ublaiti razlike niti
sprijeiti nemilosrdno izrabljivanje.

Dva Platonova najvea djela, Drava i Zakoni, osim to su politika djela odgovaraju
i na pitanje kako zapravo treba ivjeti.
FILOZOFIJA

Rije filozofija potjee od grke rijei philosophia, koja dolazi od dvije rijei, philos
(prijatelj) i sophia (znanje, mudrost). Dakle, filozofija bi bila u doslovnom prijevodu
prijatelj mudrosti. Grka tradicija stvaranje ovog termina pripisuje Pitagori, za kojeg
navodi da nije bio mudrac, ve prijatelj mudrosti. Bio je onaj koji voli mudrost,
philosophos. Moe se rei da je ovo najjednostavnije, ali i najbolje objanjenje
filozofije, ljubav prema mudrosti, spoznaji, istini.

Ljubav je izuzetno snaan pokreta, a ljubav prema mudrosti oslobaa ljude od

egoistine izoliranosti, otvara im nove vidike, budi im elju za istraivanjem,
traganjem, ispitivanjem. Meutim, ne na nain da se trpaju informacijama koje e
skladititi negdje u glavi. Filozofija trai aktivno sudjelovanje, ivljenje tih spoznaja.
Istraivanje gradi vlastite stavove, to manje obojane aktualnom slikom svijeta.

Baratajui s puno znanja bez ivljenja tih ideala ovjek se nalazi u peinskom
stanju. Takva je filozofija danas. Znanje, mudrost i spoznaju treba integrirati u sebe
i praktino primjeniti u svom ivotu. Tko to uistinu danas radi?

Filozofija u najirem smislu obuhvaa sve aspekte ivota i pokuava odgovoriti na

sve njegove nepoznanice, bez zatvaranja u krute okvire koji je danas ograniavaju.
Filozofija kao predmet postoji na fakultetima, meutim, obratimo li malo pozornost
na predavae, kod malo kojeg emo primjetiti da uistinu pobudi u uenicima osjeaj
za istraivanje i traenje odgovora na pitanja koja postavlja filozofija.

Veina studenata si stvara u glavi jedan potpuno nepotreban mentalni kaos,

posljedica kojeg su dobro nam poznate forme kojima se kvalificira filozofija, gomila
rijei te neshvatljivih i nepotrebnih koncepata. Meutim, to je potpuno iskrivljena
slika filozofije koja danas vlada, jer pojam filozofije se povezuje s pukim
teoretiziranjem kojeg nitko ne shvaa, koji ne donosi nikakvu korist, kako
financijsku tako ni praktinu.

Danas, mladi diplomirani filozof koji je tek zakoraio na svoj filozofski put to zaista
posjeduje? Nakon godina studiranja, glava mu je puna teorija i teoretiara iz
razliitih vremenskih epoha, i teko mu je uope povezati sve te povijesne periode i
ideje koje se uz njih veu. Veina mladih filozofa se priklanja onim doktrinama
koje su mu bile vjeto prezentirane kao najbolje ili naprosto ostaje zbunjen pred
tolikom gomilom nauenih informacija, a koje mu ne nude rijeenje na svakodnevne
probleme s kojima se suoava.

Filozofija danas s pravom moe djelovati suvie sterilno i i nepristupano, meutim,

u neto davnijim vremenima zadaa filozofije bila je da pronikne u sr vjenih
pitanja o univerzumu, ivotu i ovjeku, ali prije svega je nastojala biti dio ovjekova
ivota. Bit filozofije i jest da ju ivimo, primjenjujemo, integriramo u vlastite ivote,
kako bi nam pomogla da se razvijemo i izrazimo ono najbolje u nama.

Tko sam? Odakle dolazim i gdje idem? to je srea? to je ljubav? Postoji li neto
vjeno i besmrtno na ovome svijetu? Koji je smisao mog ivota?

Ova, ali i mnoga druga vjena pitanja, oduvijek su zaokupljala ovjekovu znatielju,
a traei odgovore na njih postajemo filozofi. Najjednostavnija pitanja su ujedno i
najvanija pitanja. Postavljajui si ponekad neka od navedenih pitanja, moemo
primjetiti kako se nai odgovori s vremenom mijenjaju i kako nam se sve vie
otkriva tajanstveno znaenje ivota.

Moe se rei da ovako definirana filozofija predstavlja neto bezvremeno,

univerzalno, vjeno. Takva je filozofija imala vrijednost kroz mnoga stoljea, a i
danas nas zahvaa, dira nas i skriva se negdje u podsvijesti, a dirat e nas i
ubudue. Onome tko tei za dubinom spoznaje, filozofija nudi sigurnost da e se na
taj nain transformirati u istinskog filozofa.

Grci se smatraju prvim znanstvenicima i filozofima zapadnog svijeta. Prvi grki

filozofi bili su mislioci,matematiari, fiziari, kemiari i uitelji. Prouavali su
kretanje nebeskih tijela, upravljanje dravom, socijalne odnose, ulogu pojedinca.
Kroz mnoga stoljea nastavljao se ovaj lanac prenositelja znanja. Moe se rei da su
Sokrat, Platon i Aristotel ustrojili cjelokupan zapadnjaki um. itava nauka, logika i
filozofija Zapada pripada grkim filozofima, oni su tvorci svega toga. U nastavku
emo se orijentirati na jednog od njih trojice, na izuzetno utjecajnog grkog filozofa,
idealistu, Sokratovog uenika, Aristotelova uitelja i osnivaa Akademije Platona.

PLATON

Platon je jedan od najznaajnijih filozofa u povijesti ovjeanstva. Roen 427.

god.pr.Kr., na isti dan kad se na otoku Delu slavilo roenje Apolonovo, zbog ega je i
prozvan kasnije Apolonovim sinom i glasnikom. Rodom je bio iz aristokratske
obitelji, koja svoje porijeklo vue od starih atenskih kraljeva, Kodra, zadnjeg
atenskog kralja, s oeve strane, i Solona, s majine strane.

Zahvaljujui svojoj uglednoj i bogatoj obitelji, Platonovo obrazovanje bilo je

isplanirano jo od malih nogu. Ariston i Periktiona, Platonovi roditelji, dali su mu ime
Aristokle, a nadimak Platon, to u prijevodu znai iroki, pleati, nadjenuo mu je
Ariston iz Arga, uitelj gimnastike, bilo zbog iroka ela, plea, naina govora ili
irine duha. Napisao je 34 dijaloga i 13 pisama, s tim da mu se pripisuje jo est
spisa koji, dodue, prema miljenju mnogih strunjaka, nisu autentini.

Kao dobrostojei aristokrat proao je vrlo opirno kolovanje, imao najbolje uitelje,
itao je spise starijih mislilaca, meutim Platonov najvei uitelj bio je Sokrat kojeg
e Platon ovjekovjeiti u svojim dijalozima. Platonovo poznanstvo sa Sokratom,
njegovom mudrou i vrlinama bilo je presudno za razvitak Platona kao mislioca i
teoretiara drave, ali i za razvitak europske filozofije.

Sokrat je bio stari prijatelj Platonove obitelji, a pouavao ga je posljednjih devet

godina svoga ivota. Sokratova osuda i smrt ostavile su veliki utjecaj na Platona i
njegova daljnja razmiljanja. Postupak demokratske vlasti koja je Sokrata osudila na
smrt ogorila je Platona, koji se u mladosti aktivno zanimao za politiku, te se odluio
kloniti neposrednog sudjelovanja u politikom ivotu polisa i posvetiti se filozofiji.
Ipak, politika i etika pitanja ostala su u sreditu njegovog filozofskog interesa.

Nakon Sokratove smrti, Platon zajedno s veinom Sokratovih uenika naputa Atenu
i putuje u Megaru kod Euklida koji je osnovao megarsku kolu, te potom odlazi u
Egipat gdje je uio od hijerofanata u Heliopolisu i Memfisu. Zatim nastavlja put
Kirene, u dananjoj Libiji, gdje se zadrava kod glasovitog matematiara Teodora
kojeg je upoznao jo u Ateni, prije Sokratove smrti. Sljedea 'stanica' na Platonovim
putovanjima bila je Velika Helada, kako se tada zvala Juna Italija zbog velikog broja
helenskih kolonija. Ovdje je bilo pitagorejsko sredite, u mirnom gradu Tarantu, a na
elu mu je bio matematiar, dravnik i filozof, Arhita. Platon je pozvan u Sirakuzu,
na dvor tiranina Dionizija Starijeg, posredovanjem pitagorejaca, a kako bi ga
privolio na uspostavljanje humanijeg poretka.

Meutim, Platon ne uspijeva u svom nastojanju, tovie, umjesto uspostavljanja

boljih uvjeta on postaje robom. Naime, Dionizije Stariji je dao nalog kapetanu broda,
na koji se ukrcao Platon, da ubije Platona ili da ga proda u roblje. Kapetan ga
iskrcava na otok Eginu i prodaje. Ipak, Eginjani su filozofu potedjeli ivot i prodali
ga kao ratnog zarobljenika, iako je na snazi bio zakon koji nalae da svaki Atenjanin
koji stupi na tlo Egine mora biti ubijen. Sreom po Platona, na trgu za prodaju
robova susreo ga je Anikerid iz Kirene, koji je upoznao Platonova za vrijeme njegova
boravka u Kireni, on ga otkupljuje i alje natrag u Atenu.

Nakon deset godina putovanja i mnogih ugodnih i neugodnih iskustava koje je

proivio, 387. god. pr.Kr. Platon se vratio u Atenu i osnovao u vjebalitu, koje je
dobilo ime po heroju Akademu, filozofsku kolu nazvanu - Akademija.

AKADEMIJA

Platonova Akademija bila je prva kola filozofije ustrojena kao sveuilite. Imala je
svoj statut, program, pravila ponaanja, knjinicu, spavaonice... Na toj su Akademiji
predavai objedovali za istim stolom, raspravljali o svemu to se znalo i gajili duh
sokratovske rasprave. U etnjama po vrtu Platon je drao predavanja iz
matematike, astronomije i vlastite teorije 'ideja'.

Akademiju kakvu je Platon zamislio temeljila se na razgovoru, na raspravama

uenih ljudi o vanim pojavama, predmetima,dogaajima, saznanjima... Platon je
smatrao da se najbolje ui kroz razgovor. Smatrao je da Akademija vrijedi znatno
vie ako se sputa u narod, umjesto da djeluje samo u strunim krugovima.

Platonova Akademija nastala je po uzoru na pitagorejsku kolu. Moe se s pravom

nazvati prvim europskim sveuilitem, jer u njoj prouavanja nisu bila ograniena
samo na filozofiju, ve su se protezala i na matematiku, geometriju, astronomiju,
govornitvo, glazbu, etiku i mnoga druga znanja i vjetine. Svrha pouavanja bila je
upoznavanje ovjeka sa samim sobom, prepoznavanje temeljnih moralnih
vrijednosti koje svaki pojedinac treba i moe razviti.
Iako se Platon nakon smrti Sokratove udaljio iz politike, usmjerio se na odgoj i
obrazovanje novog narataja koji e prenijeti etike i politike ideje itavom
helenskom svijetu te ih praktino primjenjivati.

Predavanja na Akademiji bila su besplatna, a kola je opstajala zahvaljuju

dobrovoljnim prilozima uenika, kojih je bilo mnogo.

Smatra se da je kolovanje na Akademiji trajalo deset godina, meutim mnogi su

uenici nakon zavrene Platonove Akademije odlazili iriti njezine ideje irom
Mediterana.

Akademija je kroz svoje postojanje prola razliite faze, zbog nune prilagodbe
odreenim vremenskim razdobljima. Obino se spominju sljedee faze: platoniko
pitagorejska ili starija Akademija; srednja i mlaa, bliske skepticizmu te etvrta i
peta, eklektike.

Svoj rad u Akademiji Platon je dvaput prekidao, za vrijeme svog drugog i treeg
putovanja na Sirakuzu 366 365 god.pr.Kr., te 361 - 360 god.pr.Kr.

Nakon Platonove smrti, 347. god.pr.Kr., Akademijom je osam godina upravljao

Speusip, kojeg nasljeuje Ksenokrat i ostaje na elu Akademije sve do
314.god.pr.Kr. U njegovo vrijeme, veliki atenski vojskovoa Fokion osuen je na
smrt od strane prevrtljive atenske demokracije. Bio je Ksenokratov prijatelj i
istaknuti uenik Akademije. Demosten, politiar, govornik i filozof takoer je
potekao iz Akademije, kao i Habrija, admiral koji je 376. god.pr.Kr. odnio prvu
atensku pomorsku pobjedu nad Spartancima poslije Peloponeskog rata. Heraklid je
bio jedan od znaajnijih akademika koji je upravljao kolom, jo za vrijeme Platona
koji je tada boravio na Siciliji. Mnoga poznata imena su prola kroz Platonovu
Akadamiju koja je potrajala sve do 529. godine, kad je opom zabranom svih
filozofskih kola zatvara car Justinijan I.

Ideal koji je Akademija usaivala i za kojim je teila bila je vladavina uma i vrline
kako u ivotu pojedinca, tako i u ivotu drave. Platon je vjerovao da dravnik
odgojen u tom duhu nee biti 'mekuac' koji se prilagoava prilikama, nego ovjek
koji e djelovati hrabro i neustraivo u skladu sa svojim uvjerenjima koja su
zasnovana na vjenim i nepromjenjivim istinama. Platon je teio tome da izgradi
dravnike, a ne demagoge.

Njegova je filozofija nastavila ivjeti kroz itavo antiko doba, pogotovo kroz
aleksandrijski neoplatonizam, a kasnije e ponovno procvjetati u renesansi.

PLATONOVO UENJE O DUI

Veina ljudi si je barem jednom u ivotu postavila pitanje o ljudskoj dui. Je li dua
smrtna ili besmrtna?
U Platonovo doba, kao i danas, postojala su dva osnovna stajalita o tome. Jedno
stajalite kae ukoliko je smrt kraj svega onda se uistinu ne bismo trebali niega
bojati, jer to to joj slijedi slino je dubokom snu bez snova, kad vie nita ne moe
uznemiriti ovjeka. No, ukoliko je dua besmrtna, tada smrt predstavlja samo
prijelaz. Smrt tada nije smrt, ve samo vrata koja uvode duu iz zemaljskog svijeta
u jedan sasvim drugi svijet.

'Zapravo, smrt je jedna od ovih dviju stvari: ili je potpuno unitenje, tako da mrtvi
vie nita ne osjeaju, ili je, kako smo uli, (smrt) promjena i nekakva seoba due
odavde nekamo drugamo.' (Obrana Sokratova, 40c)

Meutim, ukoliko je smrt samo prijelaz due na jednu drugu razinu, ako je dua
boanskog porijekla, zato je pala u raanje, kakav je taj drugi svijet , pita se Platon.

U Platonovim djelima Drava, Fedar, Fedon i Gorgija prikazani su razliiti aspekti

Platonove slike drugog svijeta, a Platon ju slae uz pomo djela Homera, Hesioda,
Pindara i Eshila, i takoer oslanjajui se na orfika uenja i prastare tradicije.

Dakle, prema Platonu, na drugom svijetu se dui sudi, a sude joj Zeusovi sinovi,
Minos, Radamant i Eak koji odluuju o njezinoj daljnjoj sudbini.

Raznolik je drugi svijet, podijeljen je na razine, od Tartara na dnu do Olimpa na

vrhu. Osim toga, na drugom svijetu postoji i krajolik; brda, pustinje, rijeke, jezera,
ognjena podruja..

U mitu o Eru, Platon jasno dijeli vidljivi svijet od nevidljivoga. Nevidljivi je svijet
podijeljen na desni, vii, nebeski prostor, i lijevi, koji je nii, podzemni prostor. U
jednom se dua isti od svega zemaljskoga, a u drugom biva nagraena sukladno
svojim zaslugama. Tako je posmrtno postojanje proces ienja due od prolog
iskustva i obnavljanja snaga da bi, povratkom na zemlju nastavila svoj dugi
evolutivni put, put upoznavanja sebe i svoje istinske prirode.

U odreenom smislu, geografija drugog svijeta predstavlja geografiju due. Koliko je

ljudi, toliko je i nevidljivih svjetova, a u duhovnom prostranstvu dua promatra viu
stvarnost koja nema nita zajedniko s osjetilnim doivljajima prolazne
personalnosti.

Znanje je, Platon smatra, sjeanje na ono to je dua gledala u Hadu, i njezin
zemaljski ivot rezultat je izbora to ga je dua izvrila na tom svijetu prije roenja,
dok je njen ivot na drugom svijetu, takoer, sjeanje na zemaljski ivot. Dua se
treba prisjetiti svega to je proivjela ovdje, susresti se sa svojom savjeu te
objektivno ocijeniti svoje izbore na ovom svijetu.

Svaki ovjek u sebi nosi i stvara svoj vlastiti Tartar i Olimp, prvi kao osjetilni aspekt
ivota, a drugi kao rezultat duhovne potrage.

Platon kae da je ivot proces razvijanja due iznutra prema van, odnosno
razmotavanja due, a poslije smrti slijedi proces skupljanja, odnosno zamotavanja.
Oslobodivi se tijela, dua se susree sama sa sobom i svojim dijelima.

Prihvaajui ideju besmrtnosti i shvaajui da smrt oduzima ovjeku sve osim due,
Platon nas ui da bi naa osnovna briga o ivotu trebala biti briga o dui, a prije
svega briga o njenom proienju, oslobaanju od osjetilnog i tenja za sjedinjenjem
s duhovnim svijetom.

Platon je mnogo puta naglaavao da nepravednost, neumjerenost, malodunost,

neznanje i druge mane nanose tetu dui inei ju zatoenikom tijela. Svemu tome
treba pridodati prekomjerno samoljublje koje zasljepljuje duu ovjeka tako da loe
prosuuje pravednost, dobrotu i ljepotu, jer smatra da uvijek mora vie cijeniti ono
to je njegovo nego istinu. Iz te iste zablude razvilo se kod svih uvjerenje da je
njihovo neznanje mudrost. Stoga svaki ovjek mora izbjegavati preveliku ljubav
prema sebi i povoditi se za boljim od sebe, a da ga pritom ne prijei nikakav osjeaj
stida. (Zakoni, 732a).

Filozof se treba vjebati u praktinoj vrlini koja vodi moralnom nainu ivota, i u
kontemplativnoj vrlini koja vodi istinskom znanju. Na taj nain ovjek dosee
mudrost.

FILOZOF PRED LICEM IVOTA I SMRTI

Za Platona filozofija nije profesija, ve poziv. Ona nije bijeg od ivota u svijet misli ili
naputanje drutvenih problema, ve nastojanje da se preobrazi i individua i
drutvo. Takoer, Platon kae da je filozofija istovremeno i znanost i umjetnost, zato
to se ona ne moe nauiti, ve se mora doivjeti. Nita se ne dobiva ukoliko samo
beremo plodove tuih spoznaja. To nije obina radoznalost, ve mudrost koja
sazrijeva snagom ljubavi, kao rezultat neprestanog rada na razvoju samoga sebe.

Filozofija predstavlja poimanje samoga sebe, svoje besmrtnosti, ali i svoje

smrtnosti. Ona trai odgovor na pitanja to je ovjek i gdje ide. Oni koji su istinski
predani filozofiji, prema Platonu, po prirodi stvari se bave samo umiranjem i smru
(Fedon, 64a).

Razmiljanje o smrti i prolaznosti ivota zauzimaju vano mjesto u duhovnoj praksi

razliitih filozofsko-mistinih i religijskih uenja. Filozof razmilja o smrti, pretvara je
u saveznika, a ne neprijatelja svojih istraivanja.

Danas, kad filozofija vrlo oprezno pristupa metafizikim pitanjima, jer metafizika
nije mogua kao znanost, mi se bojimo razgovarati o dui, smrti, Bogu i svim
stvarima koje se nalaze van granica osjetilnog svijeta i njegove istine.

Ako su u XIX. stoljeu ateizam i materijalizam bili vie teoretski, sada su svakako
postali nainom ivota. Skepticizam, cinizam, relativizam etikih i estetskih
vrijednosti, individualizam i nevjerovanje ve dugo vremena igraju glavne uloge u
kazalitu ivota. U znatno manjoj mjeri to susreemo i u antikoj Grkoj. Meutim,
za razliku od antike Grke, mi danas nemamo filozofskih kola kakve su tada
postojale, i veina filozofa danas istrauje u samoi.

Potreban nam je jedan praktiniji pristup filozofiji koji bi ju mogao pribliiti ovjeku
koji ne vlada sloenim pojmovima i definicijama akademske filozofije. Pristup koji bi
filozofiju pretvorio u nain ivota koji se temelji na primjerima. Prema Platonu, jedan
od zadataka filozofije jest odgoj, ali odgoj koji se zasniva na primjeru, koji se ne
moe oponaati. Prema tome, dobrim odgojiteljem moe postati samo onaj ovjek
koji ivi strogim i mudrim nainom ivota.

Platon je provodio filozofsku misao kao nit vodilju u svim svojim aktivnostima. Time
je nastojao probuditi ne samo intelektualno traganje za istinom, nego ljubav prema
mudrosti pomou koje moemo upoznati i primijeniti esencijalne ljudske vrijednosti.
To prvenstveno znai upoznati vlastito bie i izraziti svoje potencijale, djelujui u
skladu s onime emu teimo, o emu razmiljamo i to osjeamo. Jer uistinu nije
potrebno znati puno stvari u ivotu, ve je vanije ivjeti poneku od njih.

Izvori::
Barbari, D. Grka filozofija. Zagreb : kolska knjiga, 1995.
Bonjak, B. Platonova filozofija i njezino mjesto u povijesti filozofije.
Zagreb : Kultura, 1957.
Erler, M. Platon. Zagreb : Naklada Juri, 2008.
Guthrie, W.K. Povijest grke filozofije. Zagreb : Naklada Juri, 2005-2007.
Pejovi, D. Platon : izmeu mythosa i logosa //Republika : mjesenik za
knjievnost, umjetnost i drutvo / [glavni urednik Ante Stama], 62 (2006),
2, Str. 82-88
Platon. Obrana Sokratova. Zagreb: Matica Hrvatska, 2009.
Platon. Drava. Zagreb: Naklada Juri, 2009.
Platon. Fedon, Eidos Vrnjaka Banja,2001.
Platon. Zakoni. Beograd: Dereta, 2004.
Zovko, J. Ogledi o Platonu. 2. proireno izd. Zagreb : Naklada Juri, 2006.