Program likovne kulture u osnovnoj koli temelji se na procesu istraivakoga uenja i
stvaranja. Struktura programa prati razvojne faze uenikova likovnoga izraavanja i stvaranja. Od uitelja zahtjeva kreativan i fleksibilan pristup, temeljen na poznavanju likovne problematike kao i likovnog i psihofizikog razvitka djece.
Uitelj treba poticati uenike. On treba preuzeti uloguzainteresiranog odraslog
intervenirajui samo kad se uenik koleba. Intrevencija je uglavnom predoenje alternativa ueniku. Takva intervencija usmjerena je prema ciljevima i potrebama djeteta. Svaki uitelj treba upoznati raznovrsnost poticaja i metoda. Takoer se treba osposobiti za valjano odabiranje sadraja nastave likovne kulture iz okvirnog programa. Uitelj u likovnom procesu mora osjetiti kakve su mogunosti i kako e usmjeriti uenikov individualni nain izraavanja. On mora biti likovno obrazovan da ispravno vrjednuje djetetov individualni likovni izraz. Inae postoji opasnost sugeriranja, to koi izvornost djejeg likovnog izraza. Prema tome, poznavanje razina likovnih mogunosti mora biti obogaeno specifinim likovnim senzibilitetom, koji uitelju omoguuje ulaenje u bit djejeg likovnog stvaralatva. Pri vrjednovanju djetetova likovnog djela likovna vrijednost se ne mjeri s nekim likovnim djelima odraslih umjetnika, nego vrijednosti koja karaktrizira upravo djetinji nain izraavanja. Uitelj se treba osposobiti za senzibilno vizualno reagiranje na likovne fenomene u stvarnosti. Tako prema osobitostima sredine i kole gdje ivi i radi s djecom moe samostalno pronalaziti i odabirati poticaje prema likovnim problemima, metodama, naelim, cilju i zadacima likovne kulture u osnovnoj koli. Pri odabiru poticaja treba voditi brigu o psihofizikim razvoju djece, o likovnim tehnikama i likovno tehnikim sredstvima koja odgovaraju pojedinoj razvojnoj fazi likovnog izraza i zadacima pojedinog likovnog podruja. Kroz odabrani motiv treba uvijek postaviti neki likovni problem. Dakle, ne motiv zbog motiva, nego zbog likovnog problema postavljanje nastavne jedinice. Oblikovanje nastavne jedinice od uitelja zahtjeva struno i metodiko umijee u odabiru poticaja. Tako e kod uenika razviti crtake, grafike, slikarske, prostorno plastine i medijske sposobnosti. Razvoj likovnog miljenja treba se odnositi na postupno osvjeivanje likovnih zakonitosti u primjeni likovnih i kompozicijskih elemenata i naela, te motiva likovnog oblikovanja. Sve to traei da uenika usmjeravamo na gledanje oblika, boja i sveukupnih likovnih pojava. Kreativna i uspjena nastava likovne kulture razvija razinu likovne kulture sredine, pomae kod likovnog vrjednovanja i oblikovanja okoline, gradi potivanje lokalne i nacionalne tradicije i likovne materijalne kulture, naviku posjeivanja muzeja i galerija i omoguuje snalaenje na svim podrujima likovne umjetnosti: slikarstva, kiparstva, arhitekture, primjenjene umjetnosti i dizajna.
Da bi uitelj mogao stimulirati i razvijati izraajne sposobnosti uenika, on mora struno
poznavati i po mogunosti ovladavati likovnim jezikom i tehnikom. Tako e njegov izbor likovnih problema biti adekvatan. Uenici e usvojiti osnovne likovnog jezika koji e dovesti do svega to smo kao cilj naveli. Metodiki postupak ne treba odvajati od razvoja djejega likovnog izraavanja, metoda rada treba odgovarati mogunostima djece. Prikupljanje i pruavanje likovnih djela uenika za uitelja su nepresuan izvor njegova likovno pedagokog djelovanja.