Emile Zola

DJELO
Emile Zola
DJELO

CopyrightNova knjiga Rast, 2012.

Naslov originala
Emile Zola: LOEUVRE

Izdava
Nova knjiga Rast

Za izdavaa
Biserka Rast

Urednik
Zlatko Skenderovi

Prijevod
Marko Kukor

Lektura
Marina Brezovi

Dizajn naslovnice
Kanzel Mihalj

Tisak i uvez
Hitra produkcija knjiga d.o.o.

CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod
brojem 806061

Nijedan dio ove knjige ne smije se umnoavali, fotokopirati niti na bilo koji nain
reproducirati bez nakladnikova doputenja
 Emile Zola

DJELO

Zagreb, lipanj 2012.

Skeniranje i obrada: WbravetheheartW

BalkanDownload.org
 SADRAJ:

I..............................................................................................................................................6
II...........................................................................................................................................16
III..........................................................................................................................................30
IV..........................................................................................................................................47
V...........................................................................................................................................62
VI..........................................................................................................................................76
VII........................................................................................................................................91
VIII.....................................................................................................................................109
IX........................................................................................................................................125
X.........................................................................................................................................146
XI........................................................................................................................................169
XII......................................................................................................................................187
Biljeka o piscu..................................................................................................................200
 I.

Kad je Claude prolazio ispred Vijenice, zidni sat otkuca dva sata, i izbije oluja. Te sparne
srpanjske noi zadrao se lunjajui po Trnici kao dangubni umjetnik, zaljubljen u noni
Pariz. Iznenada su poele padati tako krupne, tako jedre kine kapi, da je poeo trati, te
nezgrapno i kao lud letio uz Pjeanu obalu. Ali se na mostu Luja-Filipa zadrao ljutit, jer se
zapuhao: taj mu se strah od kie uinio glupim, pa je zato u gustoj tami i pod lupetanjem
pljuska, koji je oblijevao plinske svjetiljke, polagano preao preko mosta, razmahujui
rukama.
Uostalom, Claude je trebao napraviti jo samo nekoliko koraka. Kad je na Otoku svetoga
Luja zaokrenuo prema Burbonskoj obali, otri bljesak rasvijetlio je ravan i plosnat niz starih
palaa, poredanih pred Seinom na rubu uskoga kolnika. Odsjaj je rasvijetlio uglove visokih
prozora bez kapaka, te su se mogle ugledati tune starinske fasade s vrlo jasno ocrtanim
pojedinostima, kao to su kameni balkon, ograde terase i isklesani vijenac na zabatu. Upravo
tu je slikar imao atelje, na krovu stare palae Martov, na uglu Ulice ene bez glave. Naas
ugledana obala ponovo zapadne u tamu, a straan grom potrese uspavanu gradsku etvrt.
Stigavi do svojih starih, okruglih i niskih vrata, okovanih eljezom, Claude, oiju
zamagljenih od kie, pone opipavati, traei zvonce koje je elio povui; i tada se posve
iznenadi i potrese, naavi u kutu, priljubljeno uz dasku, neko ivo tijelo. Zatim, u
iznenadnom novom bljesku spazi odraslu djevojku, obuenu u crno i ve promoenu, koja je
drhtala od straha. Kad ih je udarac groma oboje potresao, on povie:
- Zbilja! Nisam to oekivao... Tko ste vi? to hoete?
Vie je nije vidio, nego ju je samo uo kako jeca i muca.
- Oh, gospodine, nemojte mi nita uiniti!... Koija, kojeg sam uzela na stanici, ostavio
me kod ovih vrata, pri emu je bio grub... Da, vlak je iskoio s tranica u blizini Neversa.
Stigli smo sa etiri sata zakanjenja, pa nisam vie mogla nai osobu, koja me trebala ekati...
Moj Boe, ovo je prvi puta da sam u Parizu, gospodine, pa ne znam ni gdje sam.
Zasljepljujui bljesak prekinuo joj je rijei; i njezine rairene oi u strahu su preletjele taj
kuti nepoznatog grada, ljubiastu pojavu fantastinog naselja. Kia je prestala. S druge strane
Seine na Obali brijestova nizale su se male sive kue, koje su u donjem dijelu bile iarane
drvenim oblocima duana, dok su se u gornjem dijelu ocrtavali njihovi nejednaki krovovi.
Istodobno je proireni horizont bio rasvijetljen, nalijevo sve do plavih ploa na krovitima
Vijenice, a nadesno do kupole Svetoga Pavla, boje olova. Ali je u njoj najvie tjeskobe
izazivala udolina rijeke, duboka jama, kojom je na tome mjestu tekla Seina, crvenkasta,
od tekih stupova Marijinog mosta do laganih lukova novoga mosta Luja-Filipa. udnovate
su se gromade dizale iz vode: uspavana flota amaca i jedrilica, jedna laa za pranje i druga
za vaenje blata, privezane uz obalu, a onda tamo dalje, uz drugu obalu, lae pune ugljena,
teglenice nakrcane mlinskim kamenima, dok je nad njima strila dizalica od livenog eljeza.
Odmah sve iezne.
- Dobro, neka lakrdijaica - pomisli Claude - nekakva skitnica baena na ulicu, koja trai
mukarca.
Nije imao povjerenja u enu: ta mu se pria o nezgodi, o zakanjenju vlaka, o grubom
koijau, inila smijenom izmiljotinom. Djevojka se, kad se zauo grom, ponovo uvue u
ugao vrata, sva prestraena.
- Ipak, ne moete tu leati - ponovo progovori on, posve glasno.
Ona pone jo jae plakati, te promuca:
- Gospodine molim vas, odvedite me u Passy... Ja idem u Passy.
Mladi slegne ramenima: smatra li ga ona budalom? Mehaniki se okrene prema obali
Celestins, gdje je bila stanica za koije. Nije sjala nijedna svjetiljka.
- U Passy, moja draga, zato ne u Versailles? Kako vi to zamiljate, dovraga, da ulovim
neku koiju u ovo doba i po ovakvom vremenu?
Ali ona krikne, novi je bljesak zaslijepi, te ovog puta ponovo ugleda grad, ali poprskan
krvlju. To je bila golema pukotina, oba kraja rijeke gubila su se, dokle god je pogled mogao
doprijeti, u crvenom ognju poara. Ukazale su se i najmanje pojedinosti, pa su se mogli
raspoznati sitni zatvoreni kapci na Obali brijestova, dva proreza Ulice zidina i Ulice bijelog
pauna, koji su sjekli ravnu liniju proelja kua; kod Marijinog mosta bilo bi se moglo brojiti
lie velikih platana, koje tu tvore busen divnog zelenila, dok su s druge strane, pod mostom
Luja-Filipa, kod Maila, plitke lae, svrstane u etiri reda, zablistale sa svojim gomilama
utih jabuka, pod kojima su pucale. Vidjelo se i vrtloenje vode, visoki dimnjak lae za
pranje, nepomini lanac rijenih bagera, a s druge strane gomila pijeska u pristanitu,
izvanredna zbrka stvari, itav jedan svijet, koji je ispunjavao golemu upljinu, jarak izdubljen
od jednog do drugog horizonta. Nebo je zapalo u mrak, a val je sa sobom nosio samo tamu uz
prasak groma.
- O, moj Boe, gotovo je! O, moj Boe, to e biti sa mnom?
Kia je sad iznova poela, tako naglo padajui i tako gonjena vjetrom, da je istila obalu
estinom vode, kao kad se ukloni brana.
- Dajte, pustite me da uem u kuu - ree Claude - ne mogu vie izdrati.
Obadvoje su bili promoeni. Pri mutnom svjetlu plinske svjetiljke objeene na uglu Ulice
ene bez glave, on je vidio, kako se s nje cijedi voda, kako joj je haljina prilijepljena uz kou
u tom potopu, koji je udarao o vrata. Obuzela ga je samilost: sjetio se da je neke olujne veeri
digao i sa sobom ponio nekog psa s plonika! Ali nije se elio raznjeiti, nikad nije uvodio
djevojke u kuu, s njima je postupao kao mladi, koji o njima ne vodi rauna, jer je bio
boleivo plaljiv, skrivajui to svojim junaenjem i toboe svojom surovou, a ova ga je, bez
sumnje, smatrala odvie glupim, mislei, da e ga na taj nain upecati
vodviljskom pustolovinom. On ipak naposljetku ree:
- Dosta je toga, uimo! Spavat ete kod mene. - Ona se jo jae prestrai i pokua se
obraniti.
- Kod vas, o moj Boe! Ne, ne, to je nemogue... Molim vas, gospodine, odvedite me u
Passy, molim vas sklopljenih ruku!
Onda se on naljuti. emu ta prenemaganja, kad je on uzima k sebi. Ve je dva puta
povukao za zvonce. Najzad su vrata popustila, i on gurne nepoznatu djevojku unutra.
- Ne, ne, gospodine, kaem vam da ne...
Ali ju je bljesak ponovo zaslijepio, a kad je zagrmio grom, ona ue jednim skokom, sva
izvan sebe. Teka su se vrata opet zatvorila, a onda se nala u prostranom predvorju, u
potpunoj tami.
- Gospoo Joseph, ja sam! - povie Claude kuepaziteljici.
I tihim glasom doda:
 - Pruite mi ruku, moramo proi kroz dvorite. Ona mu prui ruku i nije se vie opirala, sva
smetena i poraena. Ponovo su proli kroz potopnu kiu, trei jedno uz drugo, iz sve snage.
To je bilo nekakvo plemiko dvorite, golemo, s kamenim arkadama, nejasnima u tami. Zatim
su uli u trijem, tijesan i bez vrata. On je pustio njezinu ruku, te ga je zaula kako pokuava
kresnuti ibicom, psujui. Sve su bile smoene, pa su se morali popeti gore naslijepo,
opipavajui.
- Drite se ograde i budite oprezni, stepenice su visoke.
Vrlo usko stubite, nekadanje stubite za poslugu, dizalo se na tri prevelika kata, i ona se
po njemu uspinjala spotiui se, klecavim nogama i nespretno. Zatim ju je on upozorio, da
moraju proi dugim hodnikom, i ona krene za njim, s objema rukama dotiui se zidova,
beskrajno hodajui tim hodnikom, koji je vodio prema proelju, prema obali. Zatim su
ponovo doli na neko stubite, ali pod krovitem, jedan kat drvenih stepenica, koje
su kripale, i bile bez ograde, klimave i strme poput slabo otesanih dasaka mlinarskih ljestava.
Gore je hodnik pred vratima bio tako malen, da se sudarila s mladiem, koji je upravo traio
klju. Onda on napokon otvori.
- Ne ulazite, ekajte! Inae ete se opet udariti.
I ona se vie nije micala. Dahtala je, srce joj je udaralo, u uima joj je zujilo, bila je
dotuena tim penjanjem po mraku. inilo joj se da se ve satima penje kroz takav labirint,
kroz takvu zbrku katova i zaokreta, i da vie nikad nee moi sii.
Po ateljeu su odzvanjali krupni koraci, ruke su opipavale, ulo se padanje predmeta,
praeno priguenim uzvikom. Vrata su se osvijetlila.
- Uite samo! Tu smo.
Djevojka ue i pogleda, a da nita nije vidjela. Jedna jedina svijea blijedo je svijetlila u
tome potkrovlju, visokom pet metara, ispunjenom zbrkom predmeta, ije su se velike sjene
udnovato ocrtavale na sivo obojenim zidovima. Ona nita nije raspoznavala, te pogleda na
veliki prozor, o koji je udarala kia posve zagluujuom bubnjarskom bukom. Ali upravo u
tom trenutku bljesak arko rasvijetli nebo, a grom udari tako blizu, da se uinilo kao da se
krovite rascijepilo. Nijema i sva blijeda, ona se spusti na stolicu:
- Dovraga! - promrmlja Claude, i on takoer malo blijed - eto, taj nije udario daleko. Ve je
bilo krajnje vrijeme, ovdje nam je bolje nego na ulici, ha?
I on se vrati k vratima, te ih buno zatvori dvaput okrenuvi kljuem, dok ga je djevojka,
jo uvijek u udu promatrala, kako to radi.
- Eto, sad smo kod kue.
Uostalom, to je bio svretak nevremena, gromova je jo bilo samo u daljini, i uskoro je
pljusak prestao. Sada je njega obuzela nelagoda, te je pogledao djevojku sa strane. Ona
zasigurno nije ba runa, a bez sumnje je mlada, moe imati najvie dvadeset godina. To je do
krajnje mjere povealo njegovo nepovjerenje, usprkos nesvjesnoj sumnji, koja ga je
obuzimala, da ona moda ne lae u potpunosti. Kako god bilo, ne vrijedi joj njezina lukavost,
ona se vara, ako misli, da ga je uhvatila. Htio se pokazati pretjerano bezobraznim u svome
vladanju, pa joj grubo ree:
- No? Legnimo, tako emo se osuiti.
Obuzeta tjeskobom, djevojka ustane. Ona ga je takoer promatrala ne gledajui mu u lice, i
taj je mravi mladi kvrgavih zglobova i snane bradate glave u njoj udvostruavao strah,
kao da je, sa svojim eirom od crnoga pusta i svojim starim ogrtaem kestenjaste boje,
poutjelim od kia, iziao iz neke prie o razbojnicima. Zato promrmlja:
- Hvala, dobro mi je, spavat u obuena...
- Kako to, obuena, u tim haljinama, iz kojih curi voda! Ne pravite se glupi, odmah se
svucite!
I on je ispremetao stolice, te uklonio napola raspukli paravan. Otraga je ona opazila
toaletni stoli i sasvim mali eljezni krevet, s kojega je on poeo dizati pokriva.
 - Ne, ne, gospodine, nemojte se muiti, kunem vam se da u ostati ovdje.
Na to se on razljutio, te poeo mahati rukama i udarati akama.
- No, dajte mi mira konano! Kad vam ustupam svoj krevet, to se imate aliti? I ne pravite
se prestraenom, to nema smisla. Ja u pak lei na sofu.
Vratio se k njoj, prijeteeg izraza lica. Prestraena, uvjerena, da e je poeti tui, ona skine
svoj eir, sva drui. Iz njezinih suknji je na pod kapala voda. On je pak i dalje gunao.
Meutim, inilo se kao da ga svladava neki obzir, te napokon ree, kao da joj poputa:
- Znate, ako vam se gadi zbog mene, ja u promijeniti plahte.
I ve ih je trzao i bacao na divan, na drugi kraj ateljea. Zatim izvue par drugih iz ormara,
te ponovo sam raspremi krevet, spretnou mladia koji je navikao na taj posao. Briljivo je
gurao pokriva uza zid, lupao po jastuku, te odgrnuo plahte.
- Eto vam, sada moete lijepo spavati.
A kako ona nije nita govorila, i neprestano je stajala nepomina, miui svojim
zabludjelim prstima po bluzi, a da se nije mogla odluiti, treba li je raskopati, on ju je zakrio
paravanom. Moj Boe, koliko stidljivosti! Hitro je i on legao: plahte si je prostro po sofi,
svoje odijelo objesio na stari slikarski stalak, a sam se odmah ispruio na lea. Ali u asu, kad
je htio ugasiti svijeu, sjetio se, da ona vie nee moi dobro vidjeti, pa je priekao. U poetku
nije uo njeno micanje: bez sumnje je ostala sva ukoena na istom mjestu, uz eljezni krevet.
Kasnije je zauo slabo utanje haljine, lagane i priguene pokrete, kao da ih je deset
puta zapoinjala, jer je i ona prislukivala, uznemirena tim svijetlom, koje se nije gasilo.
Napokon, poslije dugih minuta, madrac slabo zakripi, te nastane duboka tiina.
- Je li vam dobro, gospoice? - upita Claude vrlo ublaenim glasom.
Ona odgovori jedva ujnim uzdahom, koji je jo drhtao od uzbuenja.
- Jest, gospodine, vrlo dobro.
- Onda, laku no!
- Laku no!
Mladi ugasi svjetlo, i ponovo nastane tiina, jo dublja. Usprkos zamorenosti, kapci su mu
se ponovo otvorili, i nesanica mu je zadravala oi uprte u zrak, u zastakljeni krov. Nebo
je opet postalo vrlo bistro, pa je vidio zvijezde, kako se iskre u sparnoj srpanjskoj noi;
usprkos oluji sparnost je ostala tako estoka, da je sav gorio, drei gole ruke nad plahtom.
Mislio je o toj djevojci, potresala ga je priguena borba u njegovoj dui, prijezir, koji je s
radou pokazivao, bojazan, da e opteretiti svoj ivot, ako popusti, strah da e ispasti
smijean, jer ne iskoritava priliku, ali je na kraju prevladao prijezir: smatrao se vrlo jakim, te
je zamiljao cijeli roman, koji mu se dogaa da narui njegov mir, smijui se, to je sprijeio
tu napast. Od vruine se jo vie guio, pa si je otkrio noge, dok je istodobno, teke glave i u
halucinacijama polusna, u dnu svjetlucanja zvijezda pratio oima zamamne golotinje ena,
svu ivu ensku put, koju je oboavao.
Zatim su mu se misli jo vie pobrkale. to ona radi? Dugo je mislio da je zaspala, jer vie
nije disala, no sada ju je uo kako se okree kao i on, s tisuu mjera opreza, koje su joj
oduzimale dah. On, koji je imao malo iskustva sa enama, nastojao je ne razmiljati o prii,
koju mu je iznijela, te je sada bio pod dojmom sitnih potankosti i ostajao zbunjen. Ali ga je
sva logika naputala, pa emu, dakle, sebi uzalud razbijati glavu? Je li govorila istinu, ili je
pak lagala; s obzirom na ono, kako je htio s njom postupiti, ba ga briga! Sutra e ona otii iz
njegovog stana: dobro jutro, laku no, i sve e biti svreno, nee se vie nikada vidjeti. Tek
pred jutro, kad su zvijezde blijedjele, uspio je zaspati. Iza paravana djevojka se, usprkos
golemom umoru od putovanja, i dalje vrtjela, muena tekim zrakom pod ugrijanim cinanim
krovom. Manje se sramila, i odjednom se od nervoze nestrpljivo stresla. Oteo joj se uzdah,
uzdah uzbunjene djevice, jer se nelagodno osjeala zbog toga ovjeka, koji je leao tu, pokraj
nje.
 Claude, otvorivi ujutro oi, zatrepe trepavicama. Bilo je vrlo kasno, iroki je mlaz sunca
padao kroz zastakljeni krov. Jedno od njegovih naela je bilo, da mladi slikari plein-
aira moraj u unajmiti atelje, kakve nisu htjeli akademski slikari, takav atelje, u koji prodire
sunce ivim plamenom svojih zraka. Ali ga je, onako golih nogu, prvo zaprepatenje ponovo
bacilo na stolicu. Zato, dovraga, lei na sofi? Ogledavao se naokolo, oiju jo mutnih od sna,
kadli je opazio, napola sakriven paravanom, sveanj sukanja. Ah, da, ta djevojka, sada se
sjetio! Naulio je ui i zauo dug i pravilan uzdah djeteta koje slatko spava. Dobro! Ona jo
uvijek spava, i to tako mimo, da bije bilo teta probuditi. Ostao je smeten, eao se po nogama
u neprilici zbog te pustolovine, koja je ponovo pred njim oivjela, a koja e mu
pokvariti njegovo radno jutro. Ljutio se na svoje njeno srce, najbolje bi bilo da je prodrma,
da bi je smjesta otputio iz stana. Meutim, tiho je navukao hlae, obuo papue i na prstima
napravio nekoliko koraka.
Zidni sat s kukavicom odbio je devet sati, i Claude nemirno mahne rukom. Nita se nije
pokrenulo, a lagano disanje se produilo. Onda on pomisli, da je najbolje, da opet pone raditi
na svojoj velikoj slici: dorukovat e kasnije, kad se bude mogao nesmetano kretati. Ali se
nikako nije mogao odluiti. Njemu, koji je tu ivio u uasnom neredu, smetao je sveanj
sukanja, koji je kliznuo na zemlju. Neto je vode iscurilo, a odjea je jo bila mokra.
Svladavajui svoje gunanje, konano ju je svu pokupio, komad po komad, i razastro po
stolicama, gdje je odjea bila potpuno izloena suncu. Da bar moe sve to samo baciti! Nikad
se to nee osuiti, i ona nikad nee otii. Nespretno je okretao i preokretao te enske prnje,
zbunjivao se ne znajui, kako da rairi bluzu od crne vune, a etveronoke je traio enske
arape, koje su pale iza neke stare slike na platnu. To su bile arape od kotskog vlakna, sive
pepeljaste boje, duge i tanke, pa ih je promatrao prije nego to ih je objesio. Rub haljine i njih
je smoio. On ih razvue i stisne meu svoje tople ruke, da bi djevojku mogao to prije
otpustiti.
Otkako se digao, Claude je cijelo vrijeme elio ukloniti paravan i pogledati iza njega. Ta
radoznalost, koju je smatrao glupom, udvostruila je njegovo loe raspoloenje. Napokon,
slegnuvi ramenima po svom obiaju, zgrabi kistove, ali tada zauje neke promucane rijei i
snano guvanje posteljine. Ponovo zapone slatko disanje, te on ovog puta popusti, pusti
kistove i proturi glavu iza paravana. Ono, to je opazio, prikovalo ga je na mjestu, te on,
ozbiljan i zanesen, promrmlja:
- Ah, dovraga! ...Ah, dovraga!
Djevojka, u vruini staklenika koja je padala kroz okna, upravo je bila odbacila plahtu, te
je, svladana iznemoglou besanih noi, spavala oblivena svjetlom, tako besvijesna, da nita
nije zadrhtalo na njezinoj istoj golotinji. Za vrijeme njezine grozniave besanice zasigurno su
joj se otkopali gumbi na naramenici koulje, te je cijeli lijevi rukav skliznuo, otkrivi grudi.
To je bila put zlatne boje, fina poput svile, proljee puti, dvije male tvrde dojke, nabrekle od
snage, na kojima su se dizale dvije blijede rozete. Gurnula je svoju desnu ruku pod potiljak,
njezina se snena glava nekako izvalila, a njezine bezazlene grudi nudile su se u nekoj divnoj
nemarnosti, dok ju je njena crna, rasputena kosa pokrivala tamnim platom.
- Ah, dovraga! Veoma je zgodna!
Ba je bila, potpuno je bila onaj lik, koji je uzalud traio za svoju sliku, a gotovo i po svom
dranju. Poneto vitka, poneto slabana od djetinjstva, ali tako gipka i tako mladenaki
svjea! A uz to, grudi ve sazrele. Gdje je, dovraga, juer skrivala te grudi, da ih nije mogao
ni naslutiti? Pravo otkrie!
Claude brzo potri da uzme svoju kutiju pastela i veliki list papira. Zatim, uuren na rubu
jedne niske stolice, stavio je na koljena karton i poeo crtati, s izrazom duboke sree na licu.
Sva njegova smuenost, njegova putena radoznalost i njegova suzbijana elja zavrile su tim
umjetnikim divljenjem, tim zanosom za lijepe boje i lijepo prirasle miie. I ve je zaboravio
djevojku, jer ga je zanijela snjena bjelina grudi, koja je bacala svjetlo na njeni jantar
njezinih ramena. ednost puna nemira inila ga je malenim pred prirodom, pa je stiskao
laktove i postao mali djeak, vrlo posluan, paljiv i smjeran. To je trajalo nekih etvrt sata, a
katkad se zaustavljao i mirkao oima. No bojao se da se ona ne pomakne, brzo bi se ponovo
prihvatio posla, zadravajui dah, od straha da je ne probudi.
Meutim, nejasna razmiljanja ponovo su poela kljuati u njemu, dok je marljivo radio.
Tko bi ona mogla biti? Bez sumnje, ne nekakva vucibatina, kako je to prije pomislio, jer je
previe svjea. Ali zato mu je ispriala tako malo vjerojatnu priu? Stoga je zamiljao druge
dogodovtine: neka poetnica, koja je dospjela u Pariz sa svojim ljubavnikom, koji ju je
napustio; ili pak malograanka zavedena od prijateljice, koja se ne usuuje vratiti svojim
roditeljima; ili, moda, koja jo zamrenija drama, bezazleni i neobini poremeaji, strahote,
koje nee nikad doznati. Te su pretpostavke jo vie uveavale njegov nemir, i on prijee na
skiciranje lica, briljivo ga prouavajui. Gornji je dio lica odavao veliku dobrotu, veliku
blagost, elo bistro, ravno poput sjajnog ogledala, nos malen, s finim energinim nozdrvama,
a osjeao se smijeak oiju pod vjeama, smijeak, koji mora obasjavati itavo lice. Samo je
donji dio kvario to zraenje njenosti, eljust je bila isturena, previe jake usne bile su
prepune krvi, te su otkrivale vrste i bijele zube. To je bilo kao provala strasti, brujanje spolne
dozrelosti, koja nije sebe svijesna, u tim nejasno izraenim crtama lica djeje finoe.
Iznenada izbije drhtaj, slian prelijevanju boja na njezinoj svilenoj koi. Moda je ona
naposljetku ipak osjetila taj pogled ovjeka, koji ju je ispitivaki promatrao. Ona irom otvori
oi i krikne:
- Ah, moj boe!
I uenje ju je okamenilo: to nepoznato mjesto, taj mladi u koulji i prsluku, uuren
pred njom, koji je prodire oima. Zatim, ludom brzinom ona povue na sebe pokriva,
pritisne ga objema rukama na grudi, a tjeskobna joj stidljivost tako uzburka krv, da je arko
rumenilo njezinog lica skliznulo poput ruiastog vala sve do vrka njezinih dojki.
- Pa dobro, to je? - povie Claude, nezadovoljan i s olovkom u zraku. - to vam je?
Djevojka nije vie govorila, nije se vie micala, ostala je s plahtom pritisnutom o vrat,
smotana u klupko, povuena u sebe, jedva pritiui krevet.
Pa neu vas pojesti... No, budite ljubazni, postavite se, kako ste leali prije!
Novi nalet krvi zarumeni joj ui. Ona napokon promuca:
- O, ne! O, ne, gospodine!
Ali se on tada poeo malo-pomalo ljutiti, u jednom od svojih iznenadnih nastupa srdbe,
kako je imao obiaj. Ta mu se upornost inila glupom.
- No, pa to vam to smeta? Zbilja strana nesrea, ako ja budem znao, kako izgledate
goli! ...Vidio sam ja i druge.
Onda ona pone jecati, a on se potpuno raesti, oajan zbog svoje crtarije, sav izvan sebe
zbog pomisli, da je nee moi dovriti, da e ga prividna pristojnost te djevojke sprijeiti u
tome, da dobije lijep model za svoju sliku.
- Vi ne elite, ha? Ali to je glupo! Kakvim me to smatrate? ...Jesam li vas taknuo? Recite!
Da sam mislio na ludosti, imao bih lijepu priliku noas... Ah, briga me za to, draga moja!
Moete slobodno sve pokazati... A uostalom, sluajte, nije ba vrlo ljubazno od vas, da mi
uskratite tu uslugu, jer, na kraju krajeva, ja sam vas uzeo k sebi, vi ste spavali u mome
krevetu.
Ona je jo jae plakala, glave skrivene duboko u jastuku.
- Kunem vam se, da mi je to potrebno. Inae vas ne bih muio.
Toliko njenih suza zapanjilo ga je, pa se posramio, jer je bio tako grub. Smeten, uutio je i
pustio djevojku da se smiri. Zatim je poeo ponovo govoriti, vrlo blagim glasom:
- No dobro, kad vas to smeta, nemojmo o tome vie priati! ...Samo, kad biste vi znali!
Imam tamo neki lik na mojoj slici, koji nikako da mi uspije, a vi biste tome tako dobro
odgovarali. Kad se radi o tom prokletom slikanju, ja bih zadavio i vlastitog oca i majku. Zar
ne, vi mi opratate... I gledajte, kad biste bili ljubazni, kad bi mi dali samo nekoliko minuta...
Ne, ne, ostanite samo mirni! Ne poprsje, ne traim poprsje. Glavu, samo glavu! Kad bih
mogao dovriti barem glavu! ...Molim vas, budite ljubazni, ponovo stavite svoju ruku, kako je
bila, i ja u vam biti zahvalan, znajte, zahvalan itavog ivota!
U tom ju je trenutku pokorno molio, i bijedno mahao olovkom u uzbuenju zbog svoje
velike umjetnike elje. Uostalom, nije se ni pokrenuo, ostajui cijelo vrijeme uuren na
svojoj niskoj stolici, daleko od nje. Tada se ona ohrabrila i otkrila mu svoje umireno lice. to
je mogla uiniti? Ona mu je preputena na milost i nemilost, a on se ini tako nesretnim!
Meutim, malo je oklijevala, osjeajui jo posljednji traak nelagode. I sporo, bez ijedne
rijei, izvukla je svoju golu ruku, ponovo je gurnula pod glavu, briljivo nastojei, da drugom
rukom, koja je ostala skrivena, dri pokriva dobro obavijen oko svoga vrata.
- Ah, kako ste dobri! ...Pourit u se, i vi ete zaas biti slobodni.
On se nagne nad svoju crtariju, a djevojci je dobacivao samo bistre poglede slikara, za
kojeg je ena ieznula i koji u njoj vidi samo model. Nju najprije oblije rumenilo, a
uzbuenje, zbog toga to joj je ruka gola, taj djeli nje same, koji bi ona bezazleno izloila
pogledima na kakvom plesu - izazivao je u njoj zbunjenost. Zatim joj se taj mladi uinio tako
razboritim, da se ona umirila, obrazi su joj se ohladili, a usta razmaknula u nesigurni
smijeak povjerenja. A kroz svoje polupritvorene vjee i ona je njega ispitivaki promatrala.
Kako ju je ve juer prestraio svojom jakom bradom, velikom glavom i strastvenim
kretnjama! Ipak, on nije ruan, u dnu njegovih smeih oiju otkrila je veliku njenost, a
i njegov ju je nos iznenaivao, fini enski nos, koji se gubio meu nakostruenim dlakama
nad njegovim usnama. Tresla ga je slaba drhtavica od nervoze, trajna strast, koja kao da je
oivljavala olovku na kraju njegovih tankih prstiju, ime je bila vrlo dirnuta, a da nije znala
zato. To ne moe biti lo ovjek, to je zacijelo samo grubost kakvu imaju plaljivi ljudi. Nije
ga moda posve dobro analizirala, ali je tako osjeala, te joj se vraalo dobro raspoloenje,
kao da je kod nekog prijatelja.
Istina je, da ju je atelje i dalje malo plaio. Na njega je oprezno bacala poglede, zauena
zbog takvog nereda i takve zaputenosti. Ispred pei jo je i sada bio nagomilan pepeo od
prole zime. Pored kreveta, malog toaletnog stolia i sofe nije bilo drugog pokustva osim
starog raspucanog hrastovog ormara i velikog stola od jelovine, pretrpanog kistovima,
bojama, prljavim tanjurima i jednim kuhalom na pirit, na kojemu je bila zdjela, zaprljana
rezancima. Stolice, s kojih je ispala slama, bile su ratrkane meu klimavim slikarskim
stalcima. Blizu divana je ve od prethodnog dana svijea stajala u jednom kutu na parketu,
koji je, bez sumnje, bio pometen jednom u mjesec dana, te se samo zidni sat, golemi zidni
sat, ivo obojen crvenim cvjetovima, doimao prijateljskim i istim, sa svojim zvunim
tiktakanjem. Ali se najvie plaila skica objeenih na zidu, bez okvira; debela naslaga skica,
koja se sputala sve do tla, gdje je zavravala u gomili neuredno pobacanih platna. Nikad nije
vidjela tako straan nain slikanja, neujednaen, blistav, s tako jakim bojama, koji ju je
vrijeao poput psovke koijaa, koju bi ula pred vratima kakve gostionice. Sputala
je pogled, a ipak ju je privlaila jedna okrenuta slika, velika slika, na kojoj je slikar radio i
koju je svake veeri gurao k zidu, da bi je mogao bolje procijeniti sutradan, prvim svjeim
pogledom. to to on skriva, kad se ne usuuje ni pokazati tu sliku? A kroz prostranu sobu
mlaz arkoga sunca, koji je prodirao kroz stakla, slobodno se kretao, jer nije bio ublaen ni
najtanjim zastorom, te se tako slijevao poput tekueg zlata na sav taj otpad od pokustva, i
njegovu bezbrinu bijedu inio jo upadljivijom.
Claudeu se napokon utnja uinila tekom. Htio je neto rei, bilo to, u namjeri da bude
pristojan, a osobito zato, da je rastrese od nelagode poziranja. Ali je uzalud tragao za rijeima,
pa je smislio samo ovo pitanje:
- Kako se zovete?
Ona otvori oi, koje je sada drala zatvorene, kao daju je ponovo uhvatio san.
 - Christine.
Na to se on zaudi. Ni on nije rekao svoje ime. Od juer su tu, jedno uz drugo, a da se ne
poznaju.
- Aja se zovem Claude.
A kad ju je u tom trenutku pogledao, opazio je, kako je prsnula u umiljati smijeh. To je bila
vesela ludorija odrasle djevojke, koja je jo derite. Njoj je bilo smijeno to njihovo
zakanjelo upoznavanje. Zatim joj se druga pomisao uinila zabavnom.
Gle, Claude, Christine! To poinje istim slovom.
Ponovo je nastala utnja. On je mirkao trepavicama, nije se snalazio, osjeao je nemo
svoje mate. Ali mu se inilo, da je kod nje opazio nelagodu zbog nestrpljivosti, pa je, u strahu
da se ona ne makne, progovorio nasumce, samo da je zabavi:
- Malo je vrue.
Ovog puta ona prigui svoj smijeh, ono njoj priroeno veselje, koje je ponovo izbijalo i
nastajalo usprkos njezinoj volji, otkako se umirila. Vruina je postala tako jaka, da je ona u
krevetu bila kao u kupelji, a koa joj se ovlaila i problijedila, poprimila mlijenu bljedou
kamelija.
- Da, malo je vrue - odgovori ona ozbiljno, dok se u njezinim oima moglo opaziti
veselje.
Onda Claude zakljui, na svoj dobroudan nain:
- To je zbog sunca koje prodire. Ali, ugodno je, kad sunce snano pada na kou... Zar ne,
sino bi nam to bilo dobro dolo, kad smo bili pred ulazom?
Oboje su prasnuli u smijeh, a on, radostan jer je napokon naao predmet razgovora, upitao
ju je za njezinu pustolovinu, bez radoznalosti, u stvari malo zabrinut, da dozna pravu istinu, i
s jedinom namjerom da mu i dalje pozira.
Christine mu je jednostavno, u nekoliko rijei, ispriala dogaaj. Juer ujutro otputovala je
iz Clermonta u Pariz, gdje e kao itaica dobiti posao kod udovice nekog generala,
gospoe Vanzade, stare i vrlo bogate gospoe, koja stanuje u Passyu. Vlak je, po propisu,
stigao u devet sati i deset minuta, a sve su mjere opreza bile poduzete. Jedna ju je sobarica
trebala doekati, ak su i preko pisama utvrdili znak raspoznavanja, sivo pero na crnom
eiru. Ali eto, njezin je vlak naiao, malo iznad Neversa, na teretni vlak, iji su vagoni bili
skliznuli s tranica, pa se razbili i zakrili put. Zatim je nastao niz nezgoda i kanjenja,
najprije beskonano sjedenje u zaustavljenim vagonima, pa onda prisilno naputanje tih
vagona i ostavljanje prtljage tamo otraga, dok su putnici bili primorani da pjeke prijeu tri
kilometra, da bi dospjeli do neke stanice, gdje su nadleni odluili poslati vlak za spaavanje.
Izgubili su dva sata, a jo su dva sata izgubili zbog metea, koji je prouzrokovala nesrea na
cijeloj duini pruge, tako da su stigli na stanicu sa etiri sata zakanjenja, tek ujedan sat nakon
ponoi.
- Niste imali sree! - prekinuo ju je Claude, jo uvijek ne vjerujui, ali ipak pobijan u
svojoj nevjerici, iznenaen zbog lakog naina, na koji su se usklaivali zapleti te prie. - I,
naravno, vie vas nitko nije ekao?
Uistinu Christine nije vie nala sobaricu gospoe Vanzade, koja se umorila ekajui. I ona
onda ispria o svom uzbuenju, koje je doivjela na Lyonskoj stanici, u toj velikoj
nepoznatoj dvorani, crnoj i praznoj, a koja je malo poslije toga, u taj poodmakli noni sat,
opustjela. Najprije se nije usuivala uzeti koiju, pa je etala sa svojom torbicom, nadajui se
da e netko doi. Kasnije se ipak odluila za koiju, ali ve prekasno, jer je tada tu bio samo
jedan vrlo prljavi koija, koji je zaudarao po vinu i koji se vrtio oko nje, lakrdijaki se
nudei.
- Da, neka nitarija - ubaci se Claude, koji se sad poeo zanimati, kao da sudjeluje u
stvaranju fantastine prie. - I vi ste uli u njegovu koiju?
Oiju uprtih u strop, Christine nastavi, a da nije naputala svoju pozu:
 - On me prisilio. Nazivao me svojom malom, bojala sam ga se... Kad je doznao da idem u
Passy, naljutio se i tako jako oinuo svoga konja, da sam bila prisiljena uhvatiti se za vrata.
Zatim sam se malo smirila, fijaker se lagano kretao po rasvijetljenim ulicama, i gledala sam
ljude uz cestu. Konano sam prepoznala Seinu. Nisam nikad bila u Parizu, ali sam gledala
plan... I mislila sam, da e neprestano ii uz obale, kadli me opet obuzeo strah, kad sam
vidjela da prelazimo preko nekog mosta. Upravo je kia poela, a fijaker, koji je skrenuo
prema nekom tamnom mjestu, iznenada se zaustavio. Koija je siao sa svoga sjedita i htio
ui k meni u koiju... Govorio je da se mora skloniti od tolike kie.
Claude se pone smijati. Vie nije sumnjao, ona nije mogla izmisliti tog koijaa. A kad je
ona, smetena, uutjela, on ree:
- Dobro, dobro! Lakrdija se alio.
- Ja sam odmah skoila na plonik kroz druga vrata. Onda je on psovao i rekao, da smo
stigli i da e oteti moj eir, ako mu ne platim... Kia je pljutala kao luda, a obala je bila
potpuno pusta. Izgubila sam glavu, izvadila sam pet franaka, a on je oinuo konja i odvezao se
dalje, odnijevi sa sobom moju torbicu, u kojoj su, na sreu, bila samo dva rupca, pola kolaa
i klju od mojeg kovega, koji je ostao na putu.
- Ali trebali ste uzeti broj koije! - povikao je razljueni slikar.
Sada se on sjetio, da je bio proao tik uz neki fijaker, koji je svom snagom letio, kad je
prelazio preko mosta Luja-Filipa za vrijeme najvee oluje. I on se udio, kako je katkad istina
nevjerojatna. Ono, to je on zamislio kao jednostavno i logino, bilo je naprosto glupo, u
usporedbi s tim prirodnim tokom bezbrojnih kombinacija ivota.
- Moete zamisliti, kako sam se osjeala pred tim ulazom! - dovri Christine. - Dobro sam
znala, da nisam u Passyu, i morala sam, dakle, te noi prespavati tu, u tom stranom Parizu. A
oni gromovi, one munje, o, one posve plave, posve crvene munje, pod kojima su mi se tako
ukazivale stvari, da sam morala zadrhtati!
Njezine su se oi ponovo sklopile, lice joj je problijedilo od jeze, i ona ponovo ugleda
tragini grad, onaj procijep meu obalama, koji se gubio u dubinu, kao u crvenilu uarene
pei, ono duboko korito rijeke, kojim se kotrljala voda boje olova, prepuna velikih crnih
predmeta, teglenica nalik na uginule kitove, ono korito naikano nepominim dizalicama,
koje su pruale svoje krakove sline vjealima. Je li to, dakle, bila dobrodolica?
Nastala je utnja. Claude je ponovo poeo crtati. Ali ona se pomaknula, jer joj je ruka bila
utrnula.
- Spustite malo lakat, molim vas!
Zatim, da bi se ispriao, ree joj s izrazom suosjeanja:
- Vai roditelji sigurno su oajni, ako su doznali za katastrofu.
- Ja nemam roditelja.
- Kako? Ni oca, ni majke! ...Sami ste?
- Da, posve sama.
Njoj je osamnaest godina, a rodila se sluajno u Strasbourgu, jer se njezin otac, kapetan
Hallegrain, esto selio iz jednoga garnizona u drugi. Kad je ulazila u svoju dvanaestu godinu,
njen je otac, rodom iz Montaubana u pokrajini Gascogne, umro u Clermontu, gdje ga je
paraliza nogu prisilila da ode u mirovinu. Gotovo pet godina njezina je majka, koja je bila
Parianka, ivjela tamo dolje, u provinciji, tedei svoju mravu mirovinu, i radei, bojei
lepeze, da bi svoju ker potpuno mogla odgojiti kao gospoicu, a prije petnaest mjeseci i ona
je umrla, ostavivi je samu na svijetu, bez ijednog sua, povezanu jednim jedinim
prijateljstvom, s jednom opaticom, predstojnicom Sestara bogorodiina pohoenja, koja ju je
zadrala u svom internatu. Ona sada dolazi neposredno iz samostana, jer joj je predstojnica
jedva nala to mjesto itaice kod svoje stare prijateljice, gospoe Vanzade, koja je postala
gotovo slijepa.
 Claude je zanijemio pred ovim novim injenicama. Taj samostan, ta dobro odgojena
sirotica i ta pustolovina, koja je postajala romantinom, ponovo su ga zbunjivali, tako da je
opet postajao nespretan u kretnjama i govoru. Nije vie radio, ve je oborio oi na svoj crte.
- Clermont je lijep? - naposljetku je upita.
- Ne previe, mraan grad... A zapravo, uope ne znam; jedva da sam izlazila.
Ona se nalakti, te posve tiho nastavi, kao da samoj sebi govori, posve slomljena i tuna:
- Mama nije bila jaka, a ubijala se poslom... Ona me mazila, i nije bilo niega, to bi bilo
predobro za mene, imala sam profesore za sve, a tako malo sam se time koristila. Najprije sam
oboljela, a onda nisam sluala, uvijek sam se smijala, krv bi mi navrla u glavu... Glazba mi je
bila dosadna, za klavirom su me hvatali grevi. Jo mi je najbolje polazilo za rukom slikanje...
On podigne glavu i prekine je uzvikom.
- Vi znate slikati!
- O ne, ja ne znam nita, ba nita... Mama, koja je imala puno talenta, davala mi je da
radim malo akvarele, i ja sam joj katkad pomagala u slikanju pozadine na njezinim
lepezama... Ona ih je tako lijepe izraivala!
I protiv svoje volje, ona baci pogled po ateljeu, po stranim skicama, od kojih su zidovi
plamtjeli, i u njezinim se bistrim oima pojavila zbunjenost, uenje puno nemira zbog te
surove umjetnosti. Izdaleka je ugledala preokrenutu skicu, koju je slikar nabacio na papir
prema njezinom liku, i bila je toliko zaprepatena jakim bojama, velikim potezima pastela,
koji su grubo oznaavali sjene, da se nije usudila zatraiti da je vidi izbliza. Uostalom, kako se
neugodno osjeala u tome krevetu, u kojemu je gorjela od vruine, vrpoljila se, muena
pomilju da ode, da zavri sa svim tim, to joj se ve od jueranjeg dana inilo poput nekog
sna.
Bez sumnje je Claude bio svjestan te nervoze. Nenadani osjeaj stida ispunio ga je
aljenjem. Ostavio je svoj crte nedovren, te brzo rekao:
- Lijepa vam hvala za vau ljubaznost, gospoice! ...Oprostile mi, zloupotrijebio sam,
uistinu... Ustanite, ustanite, molim vas! Vrijeme je da odete za svojim poslom.
Ne shvaajui, zato se ona na to ne odluuje, nego crveni u licu i, naprotiv, jo vie uvlai
svoju golu ruku, jo se i vie oko nje trudio, ponovo je pozivajui da ustane. Zatim napravi
luaku kretnju, opet stavi paravan na staro mjesto, ode na drugu stranu ateljea i u svojoj
pretjeranoj smetenosti pone buno sreivati posue, da bi ona mogla skoiti s kreveta i obui
se bez bojazni, da e je moi uti.
Usred buke, koju je stvarao, nije uo njezin kolebljiv glas.
- Gospodine, gospodine!... Napokon je naulio ui.
- Gospodine, kad biste bili tako ljubazni! ...Ne mogu pronai svoje arape.
Mladi se pouri. Gdje mu je glava? to to ona pokuava uiniti, samo u koulji iza tog
paravana, bez arapa i suknje, koje je prostro na sunce? arape su se osuile; u to se uvjerio,
blago ih trljajui o svoje ruke. Zatim joj ih je pruio preko tanke pregrade, te po posljednji put
opazio golu ruku, svjeu i oblu, punu djetinjeg zanosa. Poslije toga baci suknju na podnoje
kreveta, gume cipelice i ostavi samo eir, koji je visio na stalku. Ona mu zahvali i uuti, a on
jedva da je uo utanje rublja i prigueni um uzljuljane vode. Ali on se i dalje bavio njome.
- Sapun je u tanjuriu na stolu... Otvorite ladicu, molim, i uzmite isti runik! ...Hoete li
jo vode? Dodat u vam vr.
Pomisao, da je ponovo postao nespretan, odjednom ga je razljutila.
- No da, eto, jo uvijek vam dosaujem!... Ponaajte se kao da ste kod svoje kue!
On se vrati svojim kunim poslovima. Muilo ga je razmiljanje. Treba li joj ponuditi
doruak? Runo je pustiti je da tako ode. S druge strane, to nee nikad svriti, i on e
svakako izgubiti svoje radno jutro. Ne odluivi se ni na to, upali svoje kuhalo na pirit,
opere zdjelu i pone kuhati okoladu, jer je to smatrao otmjenijim, sramei se u sebi svoje
juhe s rezancima, patete, u koju je bacao isjeckani kruh i onda je zalijevao uljem po obiaju
junjaka. I jo je drobio okoladu u zdjelu, kad je morao uskliknuti:
- Kako! Zar ve!
To je bila Christine, koja je odgurnula paravan, i pojavila se, ista i uredna u svojoj crnoj
haljini, stegnuta i zakopana, posve opremljena za samo par trenutaka. Njezino ruiasto lice
nije ak bilo ni vlano od vode, a njezina je teka puna bila zavijena na zatiljku, a da nije ni
jedan uperak izvirivao. I Claude je ostao zapanjen pred tim udom brzine, tom ustrou
male domaice, koja se tako brzo i dobro oblaila.
- Ah, do vraga, ako vi sve radite u takvoj brzini!
inila mu se viom i ljepom, nego to je mogao pomisliti. Najvie ga je ipak zapanjila
njezina mirna odlunost. Vie ga se nije bojala, to je bilo oito. inilo se, da je ona, siavi s
tog raspremljenog kreveta, u kojemu se osjeala nezatieno, svojim cipelicama i svojom
haljinom ponovo na sebe stavila svoj oklop. Smijeila se i gledala mu ravno u oi. I on ree
ono, to je jo oklijevao izrei:
- Dorukovat ete sa mnom, zar ne? - Ali ona odbije.
- Ne, hvala!... Pourit u se na stanicu, gdje je moj koveg sigurno stigao, a onda u se
odvesti u Passy.
Uzalud joj je on ponavljao da je sigurno gladna, te da nikako nije pametno izai van, a da
nita ne pojede.
- Onda idem dolje, da vam naem koiju.
- Ne, molim vas, nemojte se truditi!
- No, pa ne moete taj put prevaliti pjeke. Dopustite mi barem, da vas otpratim do stanice
za koije, jer vi ne poznajete Pariz.
- Ne, ne, niste mi potrebni... Ako hoete biti ljubazni, pustite me da odem posve sama!
To je bila vrsta odluka. Bez sumnje, ona se bunila protiv pomisli, da je ak i nepoznati
ljudi vide u drutvu s mukarcem: ona e utjeti o toj noi, lagat e i zadrat e za sebe
uspomenu na tu pustolovinu. Ljutitom kretnjom on je odmahnuo, kao da je alje k vragu.
Dobro rjeenje! Zgodno mu je dolo to, to ne mora silaziti. Ali zapravo je ostao uvrijeen,
smatrao ju je nezahvalnom.
- Na kraju krajeva, kako hoete. Neu vas prisiljavati. - Na te rijei neodreeni se
Christinein smijeak pojaao, a njeni krajevi njezinih usana ljupko su se spustili. Ona ne ree
nita, uzme svoj eir i potrai pogledom ogledalo, a onda, kad ga nije nala, odlui povezati
vrpce, pouzdavajui se sama u svoje prste. Dignutih laktova uvijala je i povlaila trake bez
urbe, s licem izloenim zlatnom odrazu sunca. Iznenaen, Claude nije vie prepoznavao
linije djetinje blagosti, koje je maloprije bio crtao: gornji se dio inio, kao da je izgubljen -
bistro elo i njene oi; donji se dio sada isticao, strastvena eljust i krvavo crvena usta
s lijepim zubima. A jo uvijek taj tajanstveni djevojaki smijeak, koji je moda znaio
podrugivanje.
- U svakom sluaju, - nastavi on povrijeen - ja mislim, da mi nemate nita prigovoriti.
Onda ona nije mogla suzdrati smijeak, svoj lagani nervozni smijeak.
- Ne, gospodine, ni najmanje.
On ju je i dalje promatrao, ponovo muen svojom plaljivou i svojim nepoznavanjem
svijeta, bojei se, da je moda bio smijean. to, dakle, zna ta odrasla gospoica? Bez sumnje
ono, to djevojke znaju u internatu: sve i nita. To je nedokuivo, to je tamni cvijet puti i srca,
kamo nitko ne prodire. Je li se u toj slobodnoj umjetnikoj sredini ta stidljiva putena djevojka
probudila, zajedno sa svojom radoznalou i svojim nejasnim strahom od mukarca? Je li ona
sada, kad vie ne dre, doivjela iznenaenje, pomijeano s neto prezira, jer je drhtala zbog
isprazne utvare? to? Nije primila od njega ni jednu galantnu gestu, nema ak ni poljupca
dobaenog prstima! Osorna ravnodunost tog mladia, koju je ona osjetila, zasigurno je
povrijedila enu u njoj - to ona jo nije bila - te ona tako odlazi izmijenjena, pravei
se estitom u svome jadu, odnosei sa sobom nesvjesno aljenje za onim neim nepoznatim i
stranim, to se nije ostvarilo.
- Vi kaete - nastavi djevojka, ponovo se uozbiljivi - da je stanica za koije na kraju
mosta, na drugoj obali?
- Da, ondje, gdje je umarak.
Ona napokon dovri vezivanje svojih vrpci i bila je spremna, u rukavicama; ruke su joj se
mlohavo ljuljale, ali jo nije odlazila, nego je gledala pred sebe. Njezin pogled padne na
veliko platno okrenuto prema zidu, te je eljela zamoliti ga, da joj ga pokae, a onda se nije
usudila. Nita je nije vie zadravalo, ali se ipak inilo, kao da jo neto trai, kao da je
osjeala, da je tu neto ostavila, neto, to ne bi mogla imenovati. Napokon se uputi k vratima.
Claude ih otvori, i jedna emika, postavljena gore, padne u atelje.
- Vidite, - ree on - trebali ste dorukovati sa mnom. Moja mi kuepaziteljica to donosi
svakog jutra.
Ona ponovo odbije, odmahnuvi glavom. Na kratkom se hodniku okrene i asak ostane
nepomina. Vrati joj se njezin veseli smijeak, i prva prui ruku. - Hvala, mnogo vam hvala!
On prihvati malu ruku u rukavicama svojom irokom rukom, koja je bila zamrljana
pastelom. Oboje ostadoe tako nekoliko sekundi, tijesno priljubljeni, tresui jedno drugome
ruku kao dobri prijatelji. Djevojka se njemu jo uvijek smijeila, a on je imao na usnama
jedno pitanje: Kad u vas ponovo vidjeti? Ali ga je stid sprijeio da progovori. Onda,
poslije izvjesnog ekanja, ona istrgne svoju ruku.
- Zbogom, gospodine!
- Zbogom, gospoice.
Christine je, ne diui glave, ve silazila niz stepenice, prave mlinarske stepenice, koje su
kripale, a Claude se grubo vratio u svoj stan, hitro zatvorio vrata i vrlo glasno rekao:
- Ah, te proklete ene!
Bio je bijesan, ljutit na sebe, i na druge. Gurajui nogom komade pokustva, na koje bi
nailazio, glasno je iskaljivao svoju srdbu. Posve je bio u pravu, to nikad nije gore putao ni
jednu enu. Te su vucibatine samo za to, da od vas uine budalu. Tako, na primjer, tko mu
jami da se ova, naoko nevina, nije odvratno narugala s njim? A on je bio tako glup, da joj je
povjerovao u sve njezine nevjerojatne prie: sve su mu se sumnje vraale, nikad ga nitko nee
natjerati, da povjeruje u generalovu udovicu, nesretni sluaj na pruzi, a osobito ne u koijaa.
Zbiva li se neto takvo? Uostalom, njezina su usta mnogo o tome priala, a kad je odlazila,
izraz njezina lica bio je udan. Kad bi jo mogao shvatiti, zato je lagala! Ali ne, to su bile lai
bez interesa, nemogue ih je protumaiti, umjetnost radi umjetnosti! Ah, sad se ona
negdje slatko smije!
Snano je sklopio paravan i odgurnuo ga u kut. Sigurno mu je iza sebe ostavila nered! A
kad je utvrdio, da se sve nalazi na svome mjestu, vrlo isto, umivaonik, runik i sapun,
razljutio se, jer nije spremila krevet. Poeo ga je s pretjeranim naporom spremati, vrsto je
uhvatio jastuk, koji je jo bio mlak, lupnuo objema akama po mirisnom jastuku, zapahnut tim
mlakim, tim istim mirisom mladosti, koji se dizao s rublja. Zatim se temeljito umio, da bi si
osvjeio sljepoonice, no i u vlanom runiku ponovo je naao isti miris, onaj djevianski
dah, koji mu je svojom rasijanom slatkoom, to je lutala po ateljeu, sprjeavao disanje.
Psujui je pojeo okoladu iz zdjele, tako grozniav, tako obuzet poudom za slikanjem, da je
u urbi gutao krupne zalogaje kruha.
- Ali ovdje je za umrijeti! - iznenada povie. - Razboljet u se od vruine.
Sunca je nestalo, i nije vie bilo tako vrue.
I Claude, otvorivi jedan mali prozor u razini krova, udahne s izrazom dubokog olakanja
miris sparnog vjetra, koji je prodro unutra. Uzeo je svoj crte, Christinenu glavu, i dugo
ostane zadubljen u njega.
 II.

Otkucalo je podne, a Claude je izraivao svoju sliku, kad je neka prijateljska ruka grubo
udarila o vrata. Instinktivnim pokretom, kojim nije vladao, slikar spusti u neku mapu
Christineinu glavu, prema kojoj je ispravljao svoj veliki prikaz ene. Onda se odluio otvoriti.
- Pierre! - povie. - Ve si doao.
Pierre Sandoz, njegov prijatelj iz djetinjstva, bio je mladi od dvadeset i dvije godine,
posve sme, okrugle glave pune samopouzdanja, plosnata nosa, blagih oiju i energina lica,
optoena mladenakom bradom.
- Ruao sam ranije - odgovorio je ovaj - htio sam ti due pozirati... Ali, dovraga, to
napreduje!
On stane pred sliku, te odmah doda:
- Gle! Ti mijenja izgled ene.
Nastala je duga utnja, te su obojica nepomino gledali. Bilo je to platno dugo pet metara,
iroko tri, posvuda obraeno, ali na njemu su neki dijelovi jedva odmaknuli dalje od skice.
Taje skica, u jednom mahu baena na platno, odavala divnu snagu, ivot pun arkih boja. U
jednoj umskoj udubini na ivi gusti zid zelenila pada mlaz sunca; s lijeve strane, posve sama,
jedna tamna aleja ulazi u dubinu, a u njoj je, vrlo daleko, jedna mrlja svjetla. Tamo, na travi,
usred lipanjske vegetacije lei neka gola ena, drei jednu ruku pod glavom i nadimajui
grudi. I, ne gledajui, zatvorenih vjea, ona se smijei pod zlatnom sunanom kiom, koja je
oblijeva. U pozadini, dvije druge mlade ene, jedna crnka, druga plavojka, isto tako gole, uz
smijeh se bore, te meu zelenilom lia odskau njihove dvije divne boje puti. A kako je u
prednjem dijelu slikar trebao neto crno kao suprotnost, on se naprosto zadovoljio time, to je
tu postavio nekog gospodina u jednostavnom kratkom kaputu od baruna. Taj gospodin
okree lea, i vidi mu se samo lijeva ruka, na koju se on na travi naslanja.
- Po onome, to se vidi, vrlo lijepa ena! - najzad ree Sandoz. - Ali, sto mu gromova,
vraki e se naraditi u svemu tome!
Plamteih oiju, uprtih na svoje djelo, Claude samosvjesno mahne rukom.
- Ma! Od sada pa do otvorenja Salona imam vremena. U est se mjeseci mnogo toga moe
uiniti! Ovog u puta moda sam sebi dokazati, da nisam idiot.
I on pone snano zvidukati, sav u zanosu, a da to nije ni izrekao, zbog skice, koju je
napravio prema Christineinoj glavi, ohrabren jednom od onih provala nade, poslije kojih je
ponovo jo ee padao u potitenost, kao umjetnik, kojega izjeda strast za prirodom.
- Idemo, nema ljenarenja! - povie. - Kad si tu, ponimo!
Sandoz mu se iz prijateljstva, i da bi mu pritedio trokove plaanja modela, ponudio, da e
mu pozirati za gospodina iz prednjeg dijela slike. Za etiri ili pet nedjelja - to je bio
jedini dan, kad je slobodan - lik e biti uoblien. Ve je oblaio kaput od baruna, kad mu
iznenada padne na um jedna zamisao.
- Ali, ti nisi zapravo ruao, jer si radio... Sii da pojede koje rebarce, ja u te ovdje
priekati.
Sama pomisao, da e izgubiti neto vremena, ozlovoljila je Claudea.
- Ali kako! Ruao sam, pogledaj zdjelu!... A uostalom vidi, da mi je ostala jedna kora
kruha. Pojest u je... Idemo, idemo, poziraj, lijenino!
ivahno zgrabi paletu, uzme kistove i doda: - Dubuche e veeras doi k nama, zar ne?
- Da, oko pet sati.
- Pa dobro! Posve u redu, odmah emo izai na veeru... Jesi li zavrio? Ruku vie
nalijevo, glavu vie nagni.
 Nakon to je porazmjestio jastuke, Sandoz se smjestio na sofi, da bi pozirao. Okrenuo je
lea, ali se razgovor uskoro ipak nastavio, jer je on ba toga jutra primio pismo iz Plassansa,
malog provincijskog grada, u kojemu su se on i slikar upoznali jo u prvom razredu, kad je
prvi puta obukao hlae, koje su izderali na klupama koleda. Zatim su obojica zautjeli. Jedan
je radio, zaboravivi na svijet, a drugi se ukoio od dremljivog umora zbog dugotrajnog
mirovanja.
Kad mu je bilo devet godina, Claudeu se pruila sretna prilika, da je mogao napustiti Pariz
i vratiti se u onaj zakutak Provanse, gdje je roen. Njegova majka, estita pralja, koju je
njezin otac, lijenina, prepustio ulici, udala se za nekog dobrog radnika, ludo zaljubljenoga u
njezinu krasnu bijelu put. Ali, usprkos svojoj estitosti, oni nisu uspijevali sastaviti kraj s
krajem. Zato su vrlo rado pristali, kad je k njima doao neki stari gospodin iz onoga kraja te
od njih zatraio Claudea, kojega je htio poslati u koled, blizu svojeg mjesta stanovanja:
plemenita strast jednog udaka, ljubitelja slika, kojega su se dojmile rkarije ljudskih figura,
to ih je malian neko napravio. I sve do sedmog razreda, dakle sedam godina, Claude je na
taj nain ostao na Jugu, najprije u internatu zavoda, a kasnije izvan njega, u stanu svojeg
pokrovitelja. Jednog su ga jutra nali mrtvog, polegnutoga preko kreveta, nakon to ga je
udarila kap. U oporuci je ostavio mladiu redoviti prihod od tisuu franaka, s pravom, da u
svojoj dvadeset i petoj godini moe raspolagati glavnicom. Iz ljubavi prema slikarstvu, koja
ga je strastveno obuzela, mladi je odmah napustio koled, a da nije ni pokuao poloiti
maturu, te pohitao u Pariz, kamo je njegov prijatelj Sandoz ve prije bio doao.
- U plassanskom koledu njih trojica: Claude Lantier, Pierre Sandoz i Louis Dubuche bili
su ve od prvog razreda uvijek zajedno, pa su ih nazivali trojica nerazdvojnih. Doavi iz
triju razliitih drutvenih krugova, suprotni jedan drugome po svojoj naravi, a samo roeni
iste godine, s razlikom od nekoliko mjeseci, oni su se odmah i zauvijek sprijateljili,
meusobno privueni skrivenom srodnou, jo nejasnim mukama zajednike
ambicije, buenjem vie inteligencije usred surove graje odvratnih mangupa, koji su ih tukli.
Sandozov otac, panjolac, koji je pobjegao u Francusku zbog nekog politikog metea,
podigao je kod Plassansa tvornicu papira, u kojoj se radilo novim strojevima, koje je sam
izumio. Kasnije je umro, pun gorine, progonjen zlobom zavidnih mjetana, ostavivi svojoj
udovici vrlo zamreno stanje, itav niz tako sloenih parnica, da je itava njihova imovina
propala u toj nesrei. Majka pak, rodom iz Burgundije, podlegla je mrnji prema
Provansalcima, a budui da je bolovala od lake paralize, njih je optuivala i za svoju bolest,
pa se sklonila u Pariz sa svojim sinom. On ju je sada uzdravao svojom mravom plaom, pun
snova o knjievnikoj slavi. to se pak tie Dubuchea, najstarijeg sina neke pekarice iz
Plassansa, koja ga je - i sama vrlo lakoma i astoljubiva - poticala, on im se kasnije tamo
pridruio. Pohaao je kolska predavanja kao student arhitekture, oskudno ivei od
posljednjih preostalih sto sua, koje su njegovi roditelji ulagali u njega s tvrdokornou
idova, koji raunaju na budunost s kamatama od tristo posto.
- Prokletstvo! - promrmlja Sandoz u toj dubokoj tiini - pozirati za tebe nije udobno. Od
toga mi puca zglob... Mogu li se pomaknuti, ha?
Claude ga je pustio da se protegne, nita ne odgovorivi. Slikao je kaput od baruna
irokim potezima kista. Zatim, udaljavajui se od platna i mirkajui oima, grohotom se
nasmije. Razveselio se, jer se iznenada neega sjetio.
- No, sjea li se, u drugom razredu, kad je Pouillaud upalio lojanice u ormaru onog
glupana Lalubiea? O, kako se prestraio Lalubie, kad je, prije nego to se popeo na katedru,
otvorio svoj ormar, da iz njega izvadi knjige, i onda opazio onu svijeama obasjanu
kapelicu! ...Dao je pet stotina stihova napamet za kaznu cijelom razredu!
Sandoz, svladan tom provalom veselosti, okrenuo se na sofi. Zatim je ponovo zauzeo pozu
i rekao:
 - Ah, ona ivotinja Pouillaud! ...Zna li, da mi u svom jutronjem pismu upravo javlja
Lalubiovo vjenanje. Ta stara mrcina od profesora uzima lijepu djevojku. A ti je poznaje. To
je kerka sitniara Galissarda, lijepa djevojka, kojoj smo pjevali serenade.
Uspomene su se pojavljivale jedna za drugom, te Claude i Sandoz nisu prestajali govoriti.
Jedan je bio uzbuen, pa je slikao sa sve veom grozniavou, a drugi je neprestano bio
okrenut licem prema zidu, njemu leima i tako govorio neprestano strastveno potresajui
ramenima.
Najprije je doao na red koled, nekadanji pljesnivi samostan, koji se pruao sve do
bedema: dva dvorita zasaena golemim platanama, blatni bazen, zelen od mahovine, u
kojemu su nauili plivati, pa donji razredi, zidovi kojih su prokinjavali, pa blagovaonica,
zatvorena vjenim zadahom rajica, pa spavaonica za one najmanje, na glasu po svojim
strahotama, pa spremite za rublje i bolnica s delikatnim asnim sestrama, opaticama u
crnim haljinama, tako tihim pod svojim bijelim kapicama! Kakav je to bio dogaaj, kad je
sestra Angele - ona, iji je lik uzrujavao dvorite odraslih - jednog lijepog jutra ieznula s
Hermelinom, krupnim akom iz sedmoga razreda, koji se radi nje noem urezivao po rukama,
da bi mogao poi gore k njoj, da mu ona na njih stavi zavoje od engleske svile.
Zatim se izredalo itavo osoblje, bijedna, smijena i strana povorka oblija zloe i patnje:
ravnatelj, koji se financijski upropatavao stalnim primanjima gostiju, da bi udao svoje keri,
dvije odrasle elegantne keri, koje su u crtarijama i gadnim natpisima bile vrijeane po svim
zidovima; nadglednik Pifard, iji je glasoviti nos stajao u zasjedi, slian starinskom topu,
otkrivajui izdaleka njegovu prisutnost; duga procesija profesora, od kojih je svaki bio
zaprljan pogrdnom rijeju ili nadimkom; strogi Rhadamante, koji se nikad nije smijao;
profesor Prljavtina, koji je neprestanim trljanjem glave bojio katedre u crno; nastavnik fizike
Prevarila-si-me-Adelo, legendarni rogonja, kojemu su generacije derana dobacivali ime
njegove ene, koju su neko zatekli, kako se govorilo, u zagrljaju nekog karabinjera; Spontini,
okrutni odgojitelj, sa svojim korzikim noem, kojeg je pokazivao zaralog od krvi triju
njegovih bratia; mali Chantecaille, tako dobar momak, da je doputao puenje za vrijeme
etnji; pa sve do peraica suda u kuhinji, dviju nemani, koje su bili nazvali Parabulomenos i
Paraleluca i koje su okrivljivali zbog neke idile meu kuhinjskim otpacima.
Poslije toga su dolazile lakrdije, nagla oivljavanja duhovitih ala, zbog kojih se ovjek
poslije toliko godina previja od smijeha. O, ono jutro, kad su spalili cipele Mimi-Smrti, ili jo
nazvanog Vanjski kostur, mravog djeaka, koji je krijumario duhan za mrkanje za cijeli
razred! A ona zimska veer, kad su poli u kapelicu, da blizu uvarice ukradu ibice, da bi
mogli puiti kestenovo suho lie u lulama od trske! Sandoz, koji je izvrio taj pothvat, sada je
priznao kako se prestraio i kako ga je oblio mrzli znoj, kad se u mraku skotrljao s kora. A
onaj dan, kad je Claudeu za njegovim pultom pala na um zgodna pomisao, da na eravici
ispri hruteve, da bi se uvjerio, jesu li dobri za jelo, kao to se govorilo! Tako otar smrad,
tako gusti dim pojavio se iza pulta, da je odgojitelj dohvatio vr, mislei da je nastao poar.
A kraa, pljaka po poljima zasaenima lukom u vrijeme etnje; bacanje kamenja u prozore,
pri emu je veliki uspjeh bio kad bi lomom dobili izgled poznate geografske karte; lekcije iz
grkog jezika unaprijed napisane velikim slovima na ploi, i koje su svi nevaljalci teno itali,
a da profesor ne bi ni opazio; piljenje dvorinih klupa, koje bi u dugoj povorci s pogrebnim
pjesmama nosili oko bazena kao da su to leine poginulih u pobuni. Ah, da, ono izvanredno!
Dubuche, koji je predstavljao sveenstvo, zabio se do dna bazena, htijui ugrabiti vode u
svoju kapu, da bi tako imao kropionicu. A najsmjenije i najljepe je bilo one noi, kad je
Pouillaud privezao sve none posude u spavaonici na ue, koje je prolazilo ispod kreveta, a
onda ujutro, jednog dana, kad su bili veliki praznici, poeo to povlaiti po hodniku i niz
stubite triju katova, trei s tim groznim repom od poluporculana, koji je za njim skakutao i
letio u komade!
Od veselja Claude zadri kist u zraku i ostane poluotvorenih ustiju. Zatim ree:
 - Ta ivotinja Pouillaud! ...I on ti je pisao? to sada radi?
- Ama ba nita, prijatelju! - odgovori Sandoz, ponovo se premjetajui na jastucima. -
Njegovo je pismo blesavo... On zavrava pravo, pa e poslije toga preuzeti odvjetniki ured
svoga oca. A kad bi ti vidio, kakvu vanost ve sada sebi daje! Potpuno je poprimio glupavo
dranje ovjeka, koji postaje graanin.
Ponovo nastane utnja. A zatim doda:
- Ah, a mi smo, prijatelju, bili od toga zatieni. - Onda su iskrsnule pred njima druge
uspomene, uspomene, zbog kojih su njihova srca poela snano kucati, uspomene na lijepe
dane na istom zraku i jarkom suncu, koje su tamo provodili izvan koleda. Jo posve maleni,
ve od treeg razreda, tri nerazdruiva prijatelja, strastveno su oboavali duge etnje.
Iskoritavali su i najkrae praznike, odlazili po nekoliko milja daleko, postajali sve smjeliji,
to su bivali stariji, te su najposlije obilazili cijeli kraj, odlazili na putovanja, koja su katkad
trajala po vie dana. I oni bi legli na putu, gdje god bi ih sluaj nanio: u udubini kakve hridine,
na poploanom, jo zaarenom gumnu, gdje im je slama ovrenog ita pruala mekan leaj, u
kakvoj praznoj kolibici, na ijem bi podu napravili krevet od majine duice i lavande. To
je bilo bjeanje daleko od svijeta, instinktivno udubljivanje u krilo dobre prirode,
neobrazloivo oboavanje, to ga mali djeaci osjeaju prema stablima, kupalitima, brdima,
prema bezgraninoj radosti, da budu sami i slobodni.
Dubuche, koji je bio u internatu, pridruivao se njima dvojici samo za vrijeme praznika.
Njemu su, uostalom, noge bile teke, a tijelo omlitavljeno, kao kod dobrog i uzornog aka. Ali
Claudeu i Sandozu nikad nije bilo dosta, svake bi se nedjelje probudili u etiri sata ujutro,
bacajui jedan drugome kamenie u rebrenice. Osobito su ljeti matali o Viorni, potoku, iji
je tanki mlaz natapao plitke plassanske livade. Jedva da su imali dvanaest godina, kad su ve
znali plivati; strastveno su se brkali po dnu jama, gdje se skupljala voda, i po itave bi dane
ostajali potpuno goli i suili se na zaarenom pijesku, dok se onda ponovo ne bi bacali u vodu.
ivot su provodili u rijeci, na leima, na trbuhu, pretraujui trave na obali, gnjurei se do
uiju i traei po itave sate skrovita jegulja. To je curenje bistre vode, koja se pod najeim
suncem na njih slijevala, produavalo njihovo djetinjstvo, davalo im svjeinu smijeha
odbjeglih derana, kada su se, ve kao mladii, vraali u grad po neizdrljivoj sparini
srpanjskih veeri. Kasnije ih je obuzela strast za lovom, ali za onakvim lovom, kakav je
uobiajen u tom kraju bez divljai. Proputovali bi est milja, da ubiju pola tuceta ptica
grmua. Bili su to strani pohodi, s kojih su se esto vraali s praznim torbama, s neopreznim
imiom, kojega bi ubili pri ulazu u predgrae, ispranjujui svoje puke. Njihove su se oi
ovlaile pri sjeanju na te pretjerano teke mareve: ponovo su pred sobom vidjeli bijele ceste,
koje su se pruale do beskraja, pokrivene slojem praine, kao da ih je zasuo gusti snijeg.
Neprestano, neprestano su ili po njima, sretni, to uju kako kripe njihove teke cipele, a
onda bi presjekli preko polja, preko crvenog zemljita, punog eljeza, po kojem su i dalje i
dalje jurili. Nad njima je bilo nebo olovne boje, a niti jedne sjene, nita osim patuljastih
maslina i badema sa sitnim liem, a pri svakom povratku ona divna klonulost od umora,
pobjedniko hvalisanje, da su hodali vie nego prolog puta, zanos, jer vie nisu osjeali da
hodaju, nego idu naprijed samo zadobivenom snagom, i potiui se kojom stranom
vojnikom pjesmom, koja ih je omamljivala kao da dolazi iz nekog sna!
Tada je Claude, izmeu roga za barut i kutije za upaljae, sa sobom nosio i album, u koji je
olovkom crtao vrke horizonta, dok je Sandoz uvijek u depu nosio knjigu nekog pjesnika. To
je bilo romantino mahnitanje, krilate strofe, koje su se izmjenjivale s nepristojnim rijeima
nekog garnizona, ode upuene velikom svijetlom drhtaju uarenog zraka, a kad bi otkrili neki
izvor i etiri vrbe, koje su pravile zelenu mrlju na blistavoj zemlji, tu bi se zadrali do noi i
recitirali drame, koje su znali napamet, s povienim glasom za heroje, a tankim i svedenim na
zvuk sviralice za naivne junakinje i kraljice. Tih bi dana oni ostavili vrapce na miru. U toj
zabaenoj provinciji, usred gluposti i dremljivosti malih gradova, na taj su nain, ve u svojoj
etrnaestoj godini, ivjeli usamljeni, puni zanosa i obuzeti strau za knjievnou i
umjetnou. Ogromni Hugoov knjievni svijet, gigantske matarije, koje se kod njega
pojavljuju meu stalnim sudarima antiteza, u poetku su ih bili zanijeli u svoj svojoj epskoj
punini, pa su mahali rukama, ili gledati kako sunce zalazi za ruevinama, gledati, kako
prolazi ivot pod lanim i divnim osvjetljenjem petoga ina. Poslije toga ih je Musset uzbunio
svojom strau i svojim suzama, u njemu su osjeali, kako kuca njihovo vlastito srce, pred
njima se otvarao humaniji svijet, koji ih je pridobivao samilou i vjenim krikom bijede, koji
su otada morali sluati, kuko se die odasvuda. Uostalom, oni su se lako
zadovoljavali, pokazivali su divnu mladenaku pohlepu, divlji apetit za itanje, u kome je
poniralo i ono, to je izvrsno, i ono, to je najgore, jer su osjeali takvu poudu, da se neemu
dive, da su ih esto ogavna djela dovodila do zanosa, kao da su to prava remek-djela.
I kako je Sandoz sada rekao, ljubav prema velikim marevima i estoka glad za itanjem
zatitili su ih od nesavladive otupjelosti sredine. Nikad im noga nije kroila u neku kavanu,
iskazivali su svoj uas pred gradskim ulicama, pravili su se ak kao da bi u njima propali
poput orlova stavljenih u krletku, dok su njihovi kolege derali svoje uenike rukave na
malim mramornim stolovima odluujui kartanjem, tko e platiti za tu veer. Taj provincijski
ivot, koji je posve mladu djecu uvlaio u vrtlog svojih zamki: navika na drutvo, novine
sricane sve do oglasnog dijela, neprekidne igre domina, uvijek ista etnja, u isto vrijeme, u
istom drvoredu, konano zaglupljenje pod tim mlinskim kamenom, koji melje mozgove, - sve
je to njih vrijealo, natjeravalo na proteste, stoga su se penjali na oblinje breuljke, da bi tu
pronali nepoznata skrovita mjesta, ili su pak pod pljuskom recitirali stihove, a da, iz mrnje
prema naseljenim mjestima, nisu traili sklonita. Kovali su planove, kako e si postaviti
logor tik uz Viomu, i tu ivjeti kao divljaci, u radosti zbog neprestanog kupanja, s pet ili est
funti, ne vie, to bi bilo dovoljno za njihove potrebe. ak ni enama ne bi doputali pristup; u
njima je bilo plaljivosti i nespretnosti, koje su oni prikazivali kao ozbiljnost duevno
nadmonih dekia. Claude je dvije godine izgarao od ljubavi prema djevojici, koja je sluila
kao egrt kod neke proizvoaice eira, i koju je svake veeri izdaleka pratio, a nikad nije
imao smjelosti da joj uputi koju rije. Sandoz je sanjario o gospoama, koje e sretati na
putovanjima, o vrlo lijepim djevojkama, koje e se pojaviti odjednom u nekoj nepoznatoj
umi, te e ostati s njime itav jedan dan, a zatim e se rasplinuti kao sjene u sumraku.
Njihova jedina galantna pustolovina jo je i sada izazivala u njima veselje, - toliko im se inila
glupa: serenade, koje su odsvirali dvjema malim djevojicama onda, kad su jo
pripadali glazbenom sastavu svoga koleda; noi provedene pod jednim prozorom svirajui
klarinet i komet na pisak; strane kakofonije, koje su uplaile graane te etvrti, sve do one
nezaboravne veeri, kad su pobunjeni roditelji na njih ispraznili sve lonce za vodu, koje su
imali u svome domainstvu.
Ah, sretnog li doba, i kakvog li smijeha i raznjeenosti pri svakoj i najmanjoj uspomeni!
Zidovi ateljea bili su jo pokriveni nizom skica, koje je u tom kraju slikar napravio za
vrijeme svog nedavnog putovanja. Bilo je to isto tako, kao da su imali oko sebe nekadanje
horizonte, arko plavo nebo nad crvenkastim poljem. Ondje se pruala neka ravnica s
lelujanjem malih sivkastih maslina sve do zupastih ureza dalekih breuljaka. Ovdje, meu
spaljenim breuljcima boje hre, prazno se korito Viome suilo pod lukom nekog starog
mosta zasutog prainom, bez drugog zelenila osim grmova suhih zbog sue. Neto
dalje, klanac Infernets otvarao je svoj razjapljeni procjep meu ruevinama oborenih hridina,
golemi kaos, divlja pustinja, koja sve do beskraja kotrlja svoje kamene valove. Zatim su
slijedile sve vrste dobro poznatih zakutaka: malena dolina Kajanje, tako zbijena, tako
sjenovita, svjea poput umarka meu uarenim poljima; uma Tri dobra boga, iji su borovi
tamne i blistave boje toili svoju smolu pod arkim suncem; Jas de Bouffan, bijel poput
damije usred prostranih polja, slinih krvavim barama; pa drugi i sve razliitiji krajevi,
zavreci zasljepljujuih cesta, koje zaokreu, jaruge, gdje se inilo kao da se zbog vruine
diu mjehurii s isprene povrine kamenia, jezici edna pijeska, koji do kraja, kap po kap,
ispijaju rijeku, krtije rupe, kozje staze, vrhunci u nebeskom plavetnilu.
- Gle! - povie Sandoz, okrenuvi se prema jednoj slici - gdje je to?
Claude, ozlojeen, mahne svojom paletom.
- Kako! Ne sjea se? ...Zamalo da tamo nismo polomili kosti. Zna, onog dana, kad smo
se nas dvojica i Dubuche uspeli iz Jaumegarda. Bilo je glatko poput dlana, grevito smo se
hvatali noktima, tako da ba u sredini nismo mogli ni naprijed, ni nazad... Zatim, gore, kad
smo pekli rebarca, zamalo da se ti i ja nismo potukli.
Sandoz se sada sjetio.
- Ah, da! Da, da! Svaki je trebao pei svoje rebarce na tapiima od rumarina, a budui da
su moji tapii poeli gorjeti, razbjesnio si me, rugajui se mojem rebarcu, koje se pretvaralo
u ugljen.
Ludi ih je smijeh i sada tresao. Slikar se vrati svojoj slici, te ozbiljno zakljui:
- Otilo je sve to, moj dragi! Ovdje sada nema besposliarenja.
To je bila istina. Otkako su tri nerazdruiva ostvarili svoj san, da se ponovo zajedno nau u
Parizu, da bi ga osvojili, ivot im je postao strano teak. Dodue, pokuali su iznova zapoeti
sa svojim etnjama kao nekada, te su koji puta nedjeljom odlazili pjeice pokraj mitnice
Fontainbleau, krstarili po ibljaku Verrieres, dolazili do Bievra, presijecali umu Bellevue i
Meudon, a onda se vraali kroz Grenelle. Ali su okrivljivali Pariz, da im je razmazio noge, i
zato vie nisu naputali plonik, sasvim se posvetivi bitki, koju je svatko od njih vodio.
Od ponedeljka do subote Sandoz se muio u Opini petoga okruja, u tamnom kutu
matinog ureda, tu prikovan jedino milju na svoju majku, kojoj je njegovih pet stotina
franaka bila slaba potpora. Dubuche je pak, primoran da isplati svojim roditeljima kamate na
svote uloene u njegovo obrazovanje, traio niske poslove kod arhitekata, povrh onoga to je
radio u svojoj koli. Claude je, naprotiv, bio slobodan, zahvaljujui tisuu franaka rente, ali
kako su mi bili strani svreci mjeseca, osobito kad je morao dati i zadnji novi, koji bi mu
preostao u depovima! Na sreu, poeo je prodavati male slike na platnu, koje bi
kupovao stari gospodin Malgras, prepredeni trgovac; a, uostalom, on bi radije crkavao od
gladi nego da se oda trgovini, izradi graanskih portreta, sajamskih svetakih slika,
gostionikih zastora i dvorinih natpisa za primalje. Kad se vratio u Pariz, drao je u
slijepoj Ulici Bourdonnais vrlo prostran atelje; zatim je, radi utede, doao na Burbonsku
obalu. Tu je ivio kao divljak, potpuno prezirui sve, to nije slikarstvo, posvaan sa svojom
porodicom, koja mu je dojadila, i prekinuvi veze s jednom svojom tetkom, kobasiarkom u
Trnici, jer joj je bilo i previe dobro, a nosei samo u srcu tajnu ranu zbog pada svoje majke,
koju su ljudi unitavali i gurali u blato. Najednom klikne Sandozu:
- Eh, no, bi li mogao samo malo popraviti svoju pozu!
Ali Sandoz izjavi da su mu se ukoili zglobovi, te skoi sa sofe, da bi protegnuo noge.
Nastupio je odmor od deset minuta. Preli su na druge razgovore. Claude se pokazivao
dobroudnim. Kad bi mu posao dobro napredovao, malo-pomalo bi se raspaljivao i postajao
brbljav, dok je inae slikao stisnutih zubi i u sebi bjesnio, im bi osjetio, da mu priroda
izmie. Zato je, im je njegov prijatelj opet zauzeo pozu, odmah nastavio priati kao da nikad
nee prestati, ne gubei pri tome nijedan potez kista.
- Eh, moj prijatelju, to dobro napreduje. Ti u tome predstavlja sjajan lik... Zaista, glupani,
ako mi ovo odbiju! Ja sam stroi prema svojim djelima nego to su oni prema svojima,
bez sumnje; i kada ocijenim neku svoju sliku kao dobru, to je vanije nego da je prola kod
svih povjerenstava na svijetu... Ti zna moju sliku Trnica, moja dva derana na gomili povra,
e, pa dobro, ja sam je istrugao, uistinu: to mi nije ilo za rukom, tu sam se upleo u vraku
sliku, zasad preteku za mene. O, jednog u dana opet s tim zapoeti, kad to budem mogao, a
napravit u jo i druge, o, takva djela, da u njih sve, kad izazovem njihovo divljenje, oboriti
na zemlju!
 Snano zamahne rukom, kao da mete brojnu svjetinu; isprazni tubu plave boje na svoju
paletu, a onda se podsmjehne, pitajui se, kakvo e lice napraviti pred njegovom slikom
njegov prvi uitelj Belloque, nekadanji jednoruki kapetan, koji u jednoj dvorani Muzeja ve
etvrt stoljea ui lijepom osjenavanju plassanske derane. Zar mu nije u Parizu, uostalom,
Berthou, glasoviti slikar Nerona u cirkusu, u iji je atelje est mjeseci dolazio, dvadeset puta
ponovio da on nee nikada nita postii! Ah, kako on sada ali zbog tih est mjeseci glupog
opipavanja, blesavih vjebi pod palicom dobriine, iji je um bio drugaiji od njegovog!
Poeo je grditi svoj rad u Louvreu. Rekao je, da bi si radije odsjekao ruku, nego da se tamo
ponovo vrati i kvari svoje oi slikajui neku od onih kopija, koje zauvijek zamagljuju
viziju svijeta u kome ivimo. Zar u umjetnosti ima iega drugog, osim iznoenja onoga, to se
skriva u nama? Zar se sve ne svodi na to, da pred sebe posjednemo pravu enu, pa da je
prikaemo onako, kako je sami osjeamo? Zar sveanj mrkvi, da, sveanj mrkvi, neposredno
prouavan, naivno naslikan, s osobnom notom, kroz koju ga vidimo, ne vrijedi jednako koliko
i vjene gnjavae kole, koliko i ono vodenasto slikanje, sramotno izvedeno prema receptu?
Pribliava se dan, kad e jedna jedina mrkva uroditi revolucijom. Zbog toga se sada
zadovoljava time, to odlazi u atelje Boutin, slobodni atelje, koji dri jedan nekadanji
model u Ulici Huchette. Kad blagajniku plati dvadeset franaka, tamo u svom kutu nae i na
pretek golotinje, mukaraca i ena, pa se strastveno oda radu, zaboravi i na jelo i na pie,
neprekidno se borei s prirodom, lud od zaposlenosti, nasuprot valjanim mladiima, koji mu
predbacuju lijenost i neznanje i koji drsko govore o svojim studijama, jer oni kopiraju noseve
i usta, pod nadzorom uitelja.
- uj me, dragi moj, kad netko od njih naslika poprsje, kao to je ovo, neka doe da mi to
kae, i onda moemo razgovarati.
Vrkom svoga kista tada pokae jedan naslikani akt, objeen na zidu, blizu vrata. Taj je akt
bio krasan, izraen majstorskom irokogrudnou, a pored njega bilo je jo divnih komada,
nogu djevojica, izvrsnih u svojoj finoj istinitosti, a osobito jedan enski trbuh - satenasta,
drhtava put, puna ivota zbog krvi, koja tee pod koom. U svojim rijetkim trenucima
zadovoljstva ponosio se s tih nekoliko studija, jedinih, s kojima je bio zadovoljan, a koje su
nagovjetale velikog slikara, divno nadarenog, sputavanog iznenadnim i nerazjanjivim
nastupima nemoi.
Nastavio je sa estinom, obraujui velikim potezima barunasti kaput, uzbuujui se u
svojoj nepomirljivosti, koja nije nikoga tedjela.
- To su sve crtai ulinih slika koje vrijede po dva sua, ljudi s ukradenim ugledom, budale
ili prepredenjaci, koji klee pred glupou puka! Nema ni jednog momine, koji bi opalio
uku malograanima! ...Pogledaj gospodina Ingresa! Ti zna, je li mi on drag sa svojim
sivkastim slikama! No, dobro! Pa ipak je to prokleta ljudina, i ja ga smatram vrlo odvanim, i
pred njim skidam eir, jer je on fukao na sve i jer je imao vraki nain crtanja. On je taj
nain crtanja silom nametnuo blesanima, tako da su ovi sada uvjereni, da ga razumiju... Prema
tome, razumije li? Njih su samo dvojica: Delacroix i Courbet. Svi ostali su vucibatine... Ha?
Stari romantini lav, kakvo ponosno dranje! To je dekorater, koji je uspijevao, da mu boje
plamte. I kako snana ruka! On bi pokrio sve zidine Pariza, da su mu ih dali: njegova je paleta
kipjela i prelijevala se. Dodue, znam, da je to bila udesna obmana, ali utoliko gore! To me
uzbuuje, to je bilo potrebno, da bi poar progutao kolu... Zatim je doao drugi, surovi
radnik, najbolji slikar stoljea, i potpuno klasine tehnike, to ni jedan od tih glupana nije
osjetio. Oni su urlikali, doista, i vikali, da je to profanacija, da je to realizam, a taj je glasoviti
realizam ustvari bio samo u izboru predmeta, dok je nain gledanja ostao isti kao kod starih
majstora, pa je i izrada znaila povratak k lijepim slikama iz naih muzeja i nadovezivanje na
njih... Obojica su se, Delacroix i Courbet, javili ba u najboljem asu. Svaki je od njih znaio
jedan korak naprijed. A sada, o, sada!...
 On uuti i povue se nazad, da procijeni uinak, udubi se na tren u dojam, koji proizvodi
njegovo djelo, pa onda nastavi:
- Sad je potrebno neto drugo... Ali, to? Ne znam tono! Kad bih znao i kad bih mogao,
bio bih vrlo jak. Da, ne bi bilo nikoga osim mene... Ali osjeam, da se veliki romantini
Delacroixov dekor lomi i rui, a da ujedno crne Courbetove slike ve truju zaguljivost i
plijesan ateljea, u koji sunce nikad ne prodire... Razumije li, potrebno je moda sunce,
potrebno je puno svjetlo, jasno i mladenaki snano slikanje, potrebne su takve stvari i
takva bia, kakvima postaju u pravom svijetlu, na kraju, ne znam kako da kaem: ba nae
slike, slike, kakve nae sadanje oi trebaju stvarati i promatrati.
Njegov se glas opet utia; mucao je i nije uspijevao izraziti nejasno prodiranje budunosti,
koja je u njemu rasla. Nastane duboka utnja, dok je, trepui, dovravao skiciranje
barunastog kaputa.
Sandoz ga je sluao, ne naputajui pozu. I okrenutih lea, kao da u snu govori zidu, sada
ree:
- Ne, ne, ne zna se, trebalo bi znati! ...Svaki puta, kad mi je neki profesor htio nametnuti
neku istinu, bunio sam se, jer nisam imao u to povjerenja, i mislio sam: On se vara ili mene
vara. Njihove me ideje ogoravaju; ini mi se, da je istina opsenija... Ah, kako bi bilo
lijepo, kad bi ovjek mogao itav svoj ivot potpuno posvetiti nekom djelu, u koje bi pokuao
staviti stvari, ivotinje, ljude, itavu golemu lau! Ali ne po poretku prirunika iz filozofije,
prema hijerarhiji, kojom se uljuljkava na ponos, nego u punom oblikovanju sveopeg ivota;
svijet, u kojemu bismo mi bili samo sluaj, svijet, u kojemu bi nam pas, koji prolazi, pa ak i
kamen na cesti, sluio kao naa nadopuna, koja bi nas bolje objasnila; na kraju krajeva, velika
sveobuhvatnost, bez onoga, to je gore, i onoga, to je dolje, ni prljava ni ista, nego
onakva, kako ona djeluje... Izvan svake sumnje, ba znanosti se trebaju obratiti romanopisci i
pjesnici; ona je danas jedini mogui izvor. Ali, eto, to da se od nje uzme, kako da se ide u
korak s njom? Istog trenutka osjeam, da zaglibljujem... Ah, kad bih to znao, kad bih to znao,
kakav bih niz knjiurina bacio svjetini u glavu!
I on uuti. Prole je zime objavio svoju prvu knjigu, niz ljupkih skica, koje je pokupio u
Plassansu, a meu kojima su jedino neka surovija zapaanja odavala pobunjenog ovjeka,
strastveno odanoga istini i moi. A kasnije je nesigurno tapkao, razmiljao, patio zbog jo
nejasnih ideja, koje su mu navirale u mozak. Najprije je, zanesen divovskim djelima, bio
stvorio plan, po kojemu bi prikazao postanak svemira u tri faze: stvaranje, kako ga je znanost
utvrdila; povijest ovjeanstva, koje je, u nizu bia, dospjelo do toga, da u odreeno doba
pone odigravati svoju ulogu; budunost, u kojoj e bia neprestano slijediti jedna za
drugima, te e dovriti stvaranje svijeta beskonanim ivotnim radom. Ali ohladio se pred
odvie smjelim hipotezama te tree faze, te je traio zbijeniji, ovjeanskiji okvir, u koji e
ipak moi uloiti svoju golemu ambiciju.
- Ah, sve vidjeti i sve naslikati! - preuzeo je rije Claude poslije duge stanke. - Imati milje
zidova, koje treba prekriti slikama, ukraavati kolodvore, dvorane, opinske vijenice, sve, to
se bude gradilo, kad arhitekti ne budu vie idioti! I trebat e samo vrstih miia i pouzdanih
glava, jer nee nedostajati predmeta za obradu... He, ivot onakav, kakav se odvija na
ulicama, ivot siromanih i bogatih, na trgovima, na utrkama, na avenijama, u dnu gusto
napuenih uliica; i svi zanati u pokretu; i sve strasti potpuno uspostavljene pod punim
svijetlom; i seljaci, i ivotinje i polja!... To e se vidjeti, to e se vidjeti, ako nisam
neobrazovana budala! Ja imam izobilje toga u rukama. Da, itav modemi ivot! Freske visoke
kao Panteon! Vraki niz slika na platnu, da se od njih Louvre rasprsne!
im bi se sastali, slikar i pisac bi obino doli u takav zanos. Uzajamno su se poticali,
opijali se slavom; i u tome je bilo takvog mladenakog poleta, takvog strastvenog zanosa za
radom, da su se kasnije i sami smjekali zbog tih velikih ponosnih snova, razdragani i kao
potkrepljeni u svojoj gipkosti i snazi.
 Claude, koji se sada odmaknuo sve do zida, te se na njega naslonio, tu ostane promatrajui.
Onda Sandoz, sav slomljen od poziranja, napusti divan i stane kraj njega. Zatim su obojica
gledali, ponovo nijemi. Gospodin u barunastom kaputu bio je potpuno skiciran; ruka, posve
ispruena, izazivala je na travi vrlo zanimljiv uinak, unosila lijepi svjei ton; a tamna se
mrlja lea isticala s toliko snage, da se inilo, kao da su se male siluete u pozadini, one dvije
ene, koje se na suncu meusobno bore, udaljile, u svijetlom drhtaju proplanka, dok je velika
figura, gola ena, koja lei, dosad jedva oznaena, jo uvijek lebdjela poput puti, kakvu
vidimo u snu, uena Eva, koju raa zemlja, sa svojim nasmijeenim licem, bez pogleda,
zatvorenih vjea.
- Zapravo, kako to zove? - upita Sandoz.
- Plein-air, u punom svjetlu - odgovori Claude ukratko.
Ali se taj naziv piscu priinio sasvim tehnikim, budui da je esto i nehotice dolazio u
napast, da unese literaturu u slikarstvo.
- U punom svjetlu, to ne govori nita.
- To nema ni potrebe da ita izrie... Gospoe i jedan gospodin odmaraju se u umi, na
suncu. Zar to nije dovoljno? Pusti, tu je dosta toga sadrano, od ega se moe napraviti
remek-djelo.
On zabaci glavu natrag i doda kroz zube:
- Dovraga, to je jo uvijek crno! Taj mi je prokleti Delacroix u oima. A to, gle, ona ruka,
to je Courbetovo... Ah, mi svi umaemo kist u romantine vode. Naa je omladina previe po
njemu bukala, pa smo i mi njime zaprljani sve do podbratka. Bit e nam potrebna potena
luina.
Sandoz oajno slegne ramenima: i on se tuio, to se rodio u doba, u kojemu se dodiruju
Hugo i Balzac. Claude je, meutim, bio zadovoljan u svom ugodnom uzbuenju zbog
uspjelog poziranja. Bude li mu prijatelj mogao posvetiti dvije ili tri sline nedjelje, s tim e
sirotim ovjekom biti svreno, posve sigurno. Za ovaj put mu je dosta. Obojica su se alili,
dok je on obino satirao svoje modele, otputajui ih samo onesvijetene, mrtve od umora. On
sam umalo da se nije sruio, noge su mu bile kao slomljene, a trbuh prazan. A budui da je
zidni sat otkucao pet sati, bacio se na preostatak kruha, i progutao ga. Iscrpljen, lomio ga je
svojim drhtavim prstima i s mukom vakao, te se, ponovo obuzet svojom pomilju, vratio
pred sliku, tako da ak nije ni bio svjestan, da jede.
- Pet sati - ree Sandoz rasteui se, s rukama u zraku. - Idemo veerati! ...A evo nam i
Dubuchea.
Zaulo se kucanje, i Dubuche ue. To je bio krupan crnomanjast mladi, pravilna i naduta
lica, oiane kose i ve velikih brkova. Stisnuo im je ruku, te se sav zbunjen zaustavio pred
slikom. U sutini, ova ga je neuravnoteena slika uzbunila u staloenosti njegove prirode, u
njegovu potivanju, koje je kao dobar ak osjeao prema utvrenim obrascima, te ga je jedino
njegovo staro prijateljstvo sprjeavalo da kritizira. Ali se ovog puta itavo njegovo bie
oevidno zbunilo.
- Pa dobro, to dakle? To ti se ne svia? - upita Sandoz, koji ga je promatrao.
- Da, da, oh! Vrlo dobro slikano... Samo...
- Hajde, reci! to te smeta?
- Samo... taj gospodin, posve obuen, tamo, usred tih golih ena... To je neto nevieno!
Tada ona druga dvojica prasnue u smijeh. Zar u Louvreu nema stotinu slika izraenih na
taj nain? A onda, ako je to dosad nevieno, izai e na svjetlo dana. Ba oni vode rauna o
opem miljenju!
Ne zbunivi se estinom tih odgovora, Dubuche je mimo odgovarao:
- Graanstvo nee shvatiti... Ono e smatrati to svinjarijom... Da, to je svinjarija.
- Prljavi buruj! - povie Claude ljutito. - U tvojoj te koli kruto zagljupljuju; prije nisi bio
tako bedast.
 To je bila obina ala njegovih dvaju prijatelja, otkad je polazio predavanja kole za lijepe
umjetnosti. Onda on pone uzmicati, donekle uznemiren estinom koju je poprimila svaa, te
nae izlaz napadajui slikare. Da, pravo se govori, slikari u koli prave su budale. Ali s
arhitektima je drukije. Gdje su htjeli, da on studira? On je zaista prisiljen da proe kroz tu
kolu. Kasnije ga to nee sprijeiti, da ima svoje posebne poglede. I pone se prikazivati kao
pravi revolucionar.
- Dobro! - ree Sandoz, kad se ispriava, krenimo veerati!
Ali Claude, mehaniki, ponovo uzme kist i pone raditi. Sada, kraj gospodina u kaputu
figura ene nije vie bila u skladu. Razdraen, nestrpljiv, on je okrui snanom linijom, da bije
ponovo stavio na mjesto koje treba zauzeti na slici.
- Ide li? - ponovi njegov prijatelj.
- Odmah, koga vraga! Nema urbe... Pusti me da ovo oznaim, a onda vam stojim na
raspolaganju.
Sandoz protrese glavom, a zatim mu ree blago, od straha da ga jo vie ne razjari:
- Nema pravo, to se odvie zagrijava, dragi moj... Da, ti si izmuen, crkava od gladi, a
k tome e jo i pokvariti sliku, kao ono neki dan.
Ljutitom kretnjom slikar mu prekine rije. To je bila njegova vjeno ponavljajua povijest:
nije mogao na vrijeme ostaviti posao, opijao se radom, jer je osjeao potrebu da doe do
neposredne sigurnosti, da se uvjeri, da je napokon gospodar svoga remek-djela. Sumnje su ga
bacile u oaj usprkos veselju, koje je osjetio zbog uspjenog poziranja: je li imao pravo, to je
dao takvu snagu barunastom kaputu? Hoe li ponovo nai upadljivu boju, koju je htio dati
svojoj goloj eni? I on bi radije tu umro, nego da to mora doznati tek kasnije. Grozniavo
izvue Christinenu glavu iz mape, u koju ju je sakrio, pa je usporeivao i pomagao si tim
dokumentom, napravljenim prema stvarnom modelu.
- Gle! - povie Dubuche. - Gdje si to nacrtao? Tko je to?
uvi to pitanje, Claude nita ne odgovori, a onda, bez razmiljanja, dok im je inae sve
govorio, izree la, podlegavi neobinoj stidljivosti, delikatnom osjeaju, da samo za sebe
zadri svoju pustolovinu.
- He, tko je to? - ponovi arhitekt.
- Oh, nitko, neki model.
- Zbilja, neki model! Posve mlad, zar ne? Vrlo je zgodna... Trebao bi mi dati njezinu
adresu, ne za mene, nego za nekog kipara, koji trai Psihu. Ima li njezinu adresu?
I Dubuche se okrene prema jednom kraju sivkastog zida, gdje su se nalazile, pisane
kredom i nabacane u svim smjerovima, adrese modela. Uglavnom su ene tu ostavljale svoje
posjetnice, ispisane krupnim djejim rukopisom. Zbog Zoe Piedefer, iz Ulice Campagne-
Premiere 7, visoke crnke upalog trbuha, presjekao je na dva dijela posjetnicu male Flore
Beauchamp, iz Ulice Laval 32, i idovke Judith Vaquez, iz Ulice Rocher 69, koje su obje bile
dosta svjee, ali previe mrave.
- No, ima li adresu?
Onda Claude plane.
- Eh, pusti me na miru!... Zar misli da znam? ...Ti si nepodnoljiv, jer uvijek smeta, kad
netko radi!
Sandoz se najprije zaudi, a onda nasmijei, ali ne ree nita. Bio je bistriji od Dubuchea,
te njemu namigne, i onda se poee aliti. Treba oprostiti, zaboraviti mu to; otkad gospodin
nju zadrava za svoju povjerljivu upotrebu, oni vie od njega ne trae da im je posudi. Ah,
junaina, koji sebi nalazi lijepe djevojke! A gdje ju je naao? U nekoj krmetini na
Montmartreu ili na ploniku Trga Maubert?
Sve vie i vie u neprilici, slikar se komeao.
- to ste glupi, moj boe! Kad biste samo znali, kako ste glupi!... Dostaje toga, vi me
uzrujavate!
 Glas mu je bio tako promijenjen, da su ona dvojica odmah uutjela, a on je najprije ponovo
sastrugao glavu gole figure, pa je onda ponovo nacrtao i obojio, prema Christineinoj glavi,
uznemirenom i nesigurnom rukom, koja se kolebala. Zatim zapone vrat, koji je jedva bio
oznaen na skici. Njegovo je uzbuenje raslo: bila je to strast istog ovjeka prema enskoj
puti, luda ljubav prema uenoj, a nikad ne posjedovanoj golotinji, nemo da se zadovolji,
nemo da stvori toliko puti, koliko mata, da e je obujmiti svojim izbezumljenim rukama.
Djevojke, koje je tjerao iz svog ateljea, oboavao je na svojim slikama, milovao i nametao im
svoju volju, do suza oajan, to ih ne moe uiniti dovoljno lijepima, dovoljno ivima.
- Hej, deset minuta, je li? - ponovio je. - Obiljeavam ramena za sutra, a onda emo izai.
Sandoz i Dubuche, znajui, da ga nije mogue sprijeiti, da se tako ne ubija radom,
pomirili su se sa sudbinom. Dubuche zapali lulu te se isprui na divanu: samo je on puio, a
druga se dvojica nisu nikad posve navikla na duhan, te bi zbog koje prejake cigare uvijek
dobivali muninu. Zatim, kad je leao na leima i kad mu se pogled izgubio u kolutovima
dima, koje je otpuhivao, poeo je monotonim reenicama nairoko govori o sebi. Ah, taj
prokleti Pariz, kako se treba namuiti, da se doe do nekakvog poloaja. Sjetio se svojih
petnaest mjeseci nauke kod efa, glasovitog Dequersonniera, nekadanjeg dobitnika prve
nagrade, danas arhitekta privatnih zgrada, oficira Legije asti, lana Instituta, ije remek-
djelo, crkva Svetoga Matije, podsjea na kalup za patete i sat na njihanje u imperijalnom
stilu: bio je to zapravo dobar ovjek, kojemu se on rugao, premda se s njime slagao u
potivanju starih klasinih formula. Bez svojih kolega, uostalom, ne bi osobito puno nauio u
njihovom ateljeu u Ulici Four, kroz koji bi ef, tri puta tjedno, trkom proao. To su bili okrutni
momci, koji su mu u poetku prilino zagoravali ivot, ali koji su ga barem nauili kako se
lijepi prozorski okvir i kako se crta i tuira nacrt. A koliko se puta ruak sastojao od alice
okolade i jedne emike, da bi se moglo dati dvadeset i pet franaka blagajniku!
I koliko je samo bilo tekom mukom isprljanih listova, i koliko sati provedenih kod kue
nad knjigama, prije nego to bi se usudio pokazati u koli! I tako umalo da nije pao na ispitu,
usprkos tome, to se, kao vrlo marljiv radnik, naprezao: nedostajalo mu je mate, te ga je
njegov pismeni rad - karijatida i ljetna blagovaonica, vrlo osrednje kakvoe - svrstao meu
najgore uenike. Istina je pak, da je popravio svoj poloaj na usmenom ispitu svojim
logaritmikim raunima, geometrijskim crteima i znanjem iz povijesti, jer je na znanstvenom
podruju bio vrlo potkovan. Sada, kad se nalazi u koli kao student drugoga reda, mora
se jako potruditi, da stekne diplomu prvoga reda. Kakav prokleti ivot! To nikad nee zavriti!
Leei onako visoko na jastucima, rairio je noge i u jednakim razmacima jae izbacio
nekoliko dimova.
- Teaj perspektive, teaj opisne geometrije, teaj stereotomije, teaj graevinarstva,
povijest umjetnosti, ah! Prisiljavaju vas da brljate po papiru, zapisujete biljeke... A svakog
mjeseca natjeaj iz arhitekture - sad jednostavna skica, sad nekakav plan. Nema mjesta
zabavi, kad ovjek eli poloiti ispite i stei potrebne pohvale, a osobito kad mora, osim ovih
poslova, nai i vremena da se zaradi za ivot... To me ubija...
Jedan jastuk sklizne na zemlju, i on ga ulovi svojim nogama.
- Ipak imam sree. Ima toliko mojih kolega, koji pokuavaju nuditi svoju robu po kuama,
a to im nikako ne uspijeva. Ja sam pak prekjuer otkrio arhitekta, koji radi za nekog velikog
poduzetnika, eh! Ne moete zamisliti arhitekta s tako malo znanja: prava prostaina,
nesposoban da neto precrta; daje mi po dvadeset i pet franaka na sat i ja mu dotjerujem
njegove nacrte... To mi vrlo dobro doe, jer mi je majka javila, da je ostala potpuno
na suhome. Jadna moja majka, trai da joj vratim neto novca!
Budui da je Dubuche oito govorio sam za sebe, pretresajui svoje svakodnevne misli,
svoju vjeitu brigu za brzim obogaenjem, Sandoz ga nije elio sluati. Otvorio je prozori i
sjeo tik uz krov, jer sada ve nije mogao podnijeti vruinu, koja je vladala u ateljeu. I napokon
prekine arhitekta.
 - No, hoe li u etvrtak doi na veeru? ...Tamo e biti svi: Fagerolles, Mahoudeau, Jory,
Gagniere.
Svakog su se etvrtka sastajali kod Sandoza, njihova druina, prijatelji iz Plassansa i drugi
poznanici iz Pariza, a svi redom revolucionari, obuzeti istom strau prema umjetnosti.
- Idueg etvrtka, ne vjerujem, - odgovori Dubuche. - Moram posjetiti neku rodbinu, koja
prireuje plesnu veer.
- Zar se nada, da e od njih izmamiti miraz?
- Gle! To i ne bi bilo tako glupo!
On udari lulom o dlan svoje desne ruke da je isprazni, te naglo ree prodornim glasom:
- Zaboravio sam... Dobio sam pismo od Pouillauda.
- I ti! ...Ha? Na njega ne moemo vie raunati! Eto ovjeka, koji je poao krivim putem!
- Ali zato? Naslijedit e svoga oca i tamo e mimo troiti svoj novac. Njegovo je pismo
vrlo razumno, i ja sam uvijek govorio da e, premda se ini kao lakrdija, dati lekciju
svima nama... Ah, ta ivotinja Pouillaud!
Sandoz se spremao da mu - bijesan - odgovori, kad ih je prekinula oajna Claudova kletva.
Otkako se tvrdoglavo upustio u svoj posao, nije jo do tog trenutka otvorio usta. ak se inilo
da ih ni ne uje.
- Sto mu gromova! I ovo se izjalovilo... Nema sumnje, ja sam budala, nikad neu nita
postii!
I u zaletu, u nastupu divljeg bijesa htio se oboriti na svoje platno, da ga probije akom.
Prijatelji su ga zadrali. No, nije li djetinjasta takva srdba! Ba bi imao od toga mnogo
koristi, kad bi kasnije smrtno alio, jer je upropastio svoje djelo! Ali je on, jo uvijek drui i
ponovo zautjevi, gledao sliku, nita ne govorei. Promatrao ju je arkim i ukoenim
pogledom, u kome je gorjela strana patnja zbog vlastite nemoi. Ispod njegovih prstiju nije
proizlazilo nita, to bi bilo svijetlo i ivo; grudi te ene prekrivao je tekim bojama; prljao je
tu oboavanu put, koja je po njegovoj zamisli trebala biti blistava, te ak nije uspijevao niti
u tome, da je stavi na pravo mjesto na slici. to se to, dakle, skriva u njegovoj glavi, kad
osjea da tako puca zbog ovog bezuspjenog napora? Moda mu kakva povreda oiju
sprjeava da ispravno vidi? Moda njegove ruke i nisu vie njegove, kad ga odbijaju sluati?
Sve se vie izluivao, ljutei se na onu naslijeenu nepoznanicu, koja mu je katkad stvaranje
inila tako sretnim, a koja ga je u nekim drugim sluajevima pravila tako glupim i jalovim, da
je zaboravljao i najosnovnije elemente crtanja. Osjeati, kako itavo njegovo bie zahvaa
munina i vrtoglavica, a ipak usprkos svemu, ostati tu, sa bijesnom eljom za stvaranjem, kad
sve bjei, sve tone oko njega: ponos zbog rada, uena slava, itav ivot!
- Sluaj, moj dragi, - ree Sandoz - nije da ti prigovaram, ali je pola sedam sati, i zbog tebe
umiremo od gladi... Budi razuman, izai s nama!
Claude je istio benzinom jedan kraj svoje palete. Tamo istrese nove tube boje, te snanim
glasom izgovori samo jednu rije:
- Ne!
Deset minuta nisu nita govorili; slikar je bio sav izvan sebe i muio se sa svojom slikom, a
ostala su dvojica bila smuena i tuna zbog te krize, za koju nisu znali, kako da je stiaju.
Kada se odjednom zaulo kucanje na vratima, arhitekt krene, da bi ih otvorio.
- Gle, gospodin Malgras!
Trgovac slikama bio je krupan ovjek, zaogrnut starim zelenim, vrlo prljavim salonskim
kaputom, zbog kojega se - kao i zbog svoje sijede kose, oiane u obliku etke, te svojeg
crvenog lica, prevuenog ruiastom bojom - doimao poput kakvog neurednog koijaa. On
progovori hrapavim glasom:
- Sluajno sam prolazio obalom, tu nasuprot... Vidio sam gospodina na prozom, pa sam
doao gore...
 Prekinuo se u svom govoru, primijetivi utnju slikara, koji se s oajnikom kretnjom
okrenuo prema svojoj slici na platnu. Uostalom, trgovac se nije dao smesti, osjeao se
ugodno, onako vrst na svojim snanim nogama, te je svojim oima, u kojima je bilo krvavih
mrlja, promatrao skiciranu sliku. Bez potekoa ju je procijenio jednom reenicom, u kojoj je
bilo i ironije i njenosti.
- Eto velikog djela!
A kako nitko jo nije progovorio nijedne rijei, sitnim se koracima mimo proetao po
ateljeu, razgledajui po zidovima.
Gospodin Malgras, pod gustim slojem svoje prljavtine, bio je vrlo fin ovjek, a imao je i
ukusa i njuha za dobru slikariju. Nikad ne bi zalutao k nekom osrednjem mazalu, nego je
ravno, po instinktu, iao k umjetnicima s osobnom notom, jo nepriznatima, kod kojih je
svojim porumenjelim nosom pijanca izdaleka njuio veliku budunost. Uz to se grozno
cjenkao, te se pokazivao lukavim poput divljaka, da bi za malu cijenu odnio sliku, za kojom
je udio. Nakon toga se zadovoljavao skromnim dobitkom, od dvadeset posto, najvie
trideset, temeljei svoje poslovanje na brzom obnavljanju svojega malog kapitala, nikad ne
kupujui ujutro, a da ne bi znao, kojemu e od svojih amatera prodati naveer. Uostalom,
divno je znao lagati.
Zaustavivi se kod vrata, pred aktovima naslikanima u ateljeu Boutin, nekoliko ih je
minuta utke promatrao. Kao strunjaku, iz oiju mu je od uivanja izbijao bljesak, koji je
gasio svojim tekim vjeama. Kakav talent, kakav osjeaj za ivot ima taj ludi genijalac, koji
je gubio vrijeme na golemim slikama, koje nitko ne eli! Ljupke noge djevojice, a posebno
divni trbuh ene, izazivali su u njemu zanos. Ali to nije na prodaju, pa je on ve odluio kupiti
malenu skicu, djeli plassanskog polja, snanu i ukusnu skicu, pravei se kao da je jo ne vidi.
Napokon se pribliio i nemamo rekao:
- to je to? Ah, da, jedna vaa sliica s Juga!... To je odve sirovo; jo uvijek imam takve
dvije, koje sam od vas kupio.
I on nastavi mlitavo izgovorenim, beskrajnim reenicama:
- Moda mi neete htjeti vjerovati, gospodine Lantier, to se uope, uope ne moe prodati.
Imam pun stan takvih slika, uvijek se bojim, da u neto razbiti, kad se okrenem. Ne mogu
tako dalje, asna rije! Bit u prisiljen na bankrot, i zavrit u u bolnici... Vi me poznajete, je
li, moje je srce vee od moga depa, te samo nastojim initi usluge talentiranim mladiima,
kao to ste vi. O, to se toga tie, vi imate talenta, neprestano im to dovikujem. Ali, to ete?
Oni nikako da zagrizu, ah, ne, oni nikako da zagrizu!
Hinio je uzbuenje, a onda sa zanosom ovjeka, koji se odluuje na lud in, ree:
- Na kraju krajeva, ne bi mi bilo drago, da sam uzalud doao... Koliko traite za ovu
rkariju?
Razdraen, Claude je slikao, drui od nervoze. Odgovorio je suho, ne okreui glavu:
- Dvadeset franaka.
- Molim? Dvadeset franaka! Vi ste poludjeli! Druge ste mi prodali po deset franaka po
komadu... Danas neu dati vie od osam franaka, i niti jednog sua vie od toga!
Obino je slikar odmah poputao, postien i izmoren tim bijednim prepirkama, te zapravo
vrlo sretan, to dolazi do tih sitnih svotica. Ali ovog puta ostao je uporan, i poeo vikati i
dobacivati uvrede u lice trgovcu slikama, koji mu je pak poeo govoriti ti, i porekao mu
svaki talent, te ga obasuo pogrdama, nazivajui ga nezahvalnim sinom. I on pak na kraju
izvue iz depa, jedan po jedan, tri komada od sto sua, te ih, kao da su etoni za igranje, baci
izdaleka na stol, gdje zazveae meu tanjurima.
- Jedan, dva, tri... Niti jedan vie, razumije li? Jer i jedan od njih ve je previe, i ti e mi
ga vratiti, ja u ti ga odbiti na kojoj drugoj slici, asne mi rijei! ...Petnaest franaka, eto! Ah,
moj dragi, u krivu si, prljavo si postupio i kajat e se zbog toga!
 Iscrpljen, Claude ga pusti da skine sliku. Ona iezne kao nekom arolijom, pod velikim
zelenim kaputom. Je li skliznula u neki poseban dep? Poiva li na leima? Nikakva izboina
nije to odavala.
Dovrivi svoj posao, gospodin Malgras uputi se prema vratima, u isti as umiren. Ali se
predomisli, pa se vrati, da s dobroudnim izrazom lica kae:
- ujte, dakle, Lantier, treba mi jastog... Duni ste mi to uiniti, kad ste me ogulili... Ja u
vam donijeti jastoga, i vi ete mi od njega napraviti mrtvu prirodu, a onda ete ga zadrati za
svoj trud i pojesti ga s prijateljima...Tako emo, zar ne?
Na taj su prijedlog Sandoz i Dubuche, koji su dotad s radoznalou sluali, prasnuli u tako
jak smijeh, da se i trgovac razveselio. Ti prokleti slikari nikad si ne priute neki dobar zalogaj,
uvijek crkavaju od gladi. to bi od njih, prokletih danguba bilo, da im nije gospodin Malgras,
s vremena na vrijeme, donosio kakav dobar but, posve svjeeg iverka ili jastoga sa svenjem
perina?
- Dobit u svog jastoga, je li, Lantier? ...Hvala lijepa!
Iznova se zaustavi kao zalijepljen pred skicom velike slike, promatrajui je sa smijekom,
u kojem je bilo porugljivog divljenja. Napokon ode, ponovivi:
- Eto neeg velikog!
Claude je htio ponovo uzeti paletu i kistove. Ali noge su mu klecale, a umrtvljene ruke
padale, kao da mu ih je neka via sila vezala uz tijelo. U sjetnoj tiini, koja je nastala poslije
prepirke, poeo je posrtati, zaslijepljen i smuen pred svojim nezgrapnim djelom.
- Ah, ne mogu vie, ne mogu vie! ...Onaj me prasac dotukao!
Zidni je sat otkucao sedam sati: tu je radio osam dugih sati, ne pojevi nita osim jedne
kore kruha i ne odmorivi se ni minute, neprestano na nogama, u stvaralakoj groznici.
Sada je sunce zapadalo, mrak je poeo prekrivati atelje, u kojemu kao da je zavretak toga
dana bio proet nekakvom stranom melankolijom. Kad bi se svjetlo na taj nain poinjalo
gubiti, a uz to bi slikar bio i u krizi zbog loeg rada, uvijek mu se inilo, kao da se sunce,
odnijevi sa sobom ivot, raspjevanu ivost boja, nee vie nikad ni pojaviti.
- Hajde! - zamoli ga Sandoz njeno i pun bratske samilosti. - Hajde, prijatelju!
I Dubuche doda:
- Bolje e vidjeti sutra. Poi na veeru!
U prvom trenutku Claude nije htio popustiti. Ostao je kao prikovan za pod, gluh za njihove
prijateljske pozive, divlji u svojoj upornosti. to da radi sada, kad su njegovi ukoeni prsti
isputali kist? Nije to znao, ali je uzalud bilo to, to nita vie ne moe uiniti. Bio je
opsjednut strastvenom eljom da svlada svoju iznemoglost, da usprkos svemu nastavi svoj
stvaralaki rad. A ako i ne bude nita radio, barem e ostati tu, nee napustiti mjesto. Zatim se
odlui, zadre kao od snanog jecaja. Punom akom zgrabi vrlo iroki no i samim jednim
potezom polako i duboko ostrue eni glavu i grudi. To je bilo pravo ubojstvo, unitenje: sve
je ieznulo u blatnoj kai. Onda kraj snanog gospodina u kaputu, a meu blistavim
zelenilom, gdje su se igrale dvije tako svijetle hrvaice, od te je gole ene, bez grudi i glave,
sada ostao samo osakaeni odlomak, samo nejasna mrlja leine, beivotna, mrtva, kao u snu
viena ljudska put.
Sandoz i Dubuche ve su buno silazili niz drvene stepenice, kad je Claude poao za
njima, pobjegavi od svoga djela, uz stranu bol, jer ga tako ostavlja s tom otvorenom ranom.

III.
 Poetak tjedna bio je porazan za Claudea. Bio je zahvaen jednim od onih nastupa sumnje,
koji su dovodili do toga, da pone proklinjati slikanje, poput naputenog ljubavnika, koji
obasipa nevjernicu uvredama, ali je jo uvijek muen potrebom, da je oboava. A u etvrtak,
poslije tri strana dana uzaludne i samotnike borbe, izaao je ve u osam sati ujutro te snano
za sobom zalupio vrata, tako se gnuajui samoga sebe, da se zaklinjao, da vie nee taknuti
kist. Kad bi ga neka od takvih kriza rastrojila, imao je samo jedan lijek: zaboraviti na sebe,
otii prepirati se sa svojim prijateljima, a povrh svega hodati, hodati po Parizu, sve dok mu
estina i vonj prave bitke, koje bi osjetio pri tom lutanju po plonicima, ne bi vratili srce na
mjesto.
Toga dana, kao i svakog etvrtka, trebao je veerati kod Sandoza, gdje je bio dogovoren
sastanak. Ali to da radi do veeri? Pomisao, da ostane sam, pa da se tako grize, bacala ga je u
oaj. Najradije bi odmah pohitao k svome prijatelju, no znao je, da je on sigurno sada u svome
uredu. Zatim se sjetio Dubuchea, ali je oklijevao, jer se od izvjesnog vremena njihovo staro
prijateljstvo poelo hladiti. On nije osjeao, da meu njima postoji bratstvo u uzbudljivim
trenucima, nasluivao je, da je Dubuche neinteligentan, potajno neprijateljski raspoloen, te
da ima druge tenje. Meutim, na koja vrata da pokuca? I on se odlui, da ode u Ulicu Jacob,
gdje je arhitekt stanovao u tijesnoj sobi, na estom katu neke velike, hladne kue.
Claude je ve bio na drugom katu, kad mu je kuepaziteljica, zovnuvi ga, povikala otrim
glasom da gospodin Dubuche nije kod kue i da ak nije ni spavao u svome stanu. Polako se
ponovo naao na ploniku, zauen zbog tog golemog dogaaja, pustolovnog Dubucheovog
ina. To mu je bila nevjerojatna neprilika. Nekoje vrijeme lutao bez cilja. Ali kad se zaustavio
na uglu Sainske ulice, ne znajui na koju stranu da krene, iznenada se sjetio, to mu je
ispriao njegov prijatelj: jednu je no proveo u ateljeu Dequersonniere, posljednju no
stranoga rada, uoi onoga dana, kad su studenti kole za lijepe umjetnosti trebali
predati svoje projekte. Odmah poe gore u Ulicu Four, u kojoj se nalazio atelje. Do tog
trenutka neprestano je izbjegavao da ode tamo po Dubuchea, bojei se zviduka, kojima tu
doekuju neposveene. I odluno krene prema tom mjestu, jer je njegova bojaljivost nestala
zbog straha da ne ostane sam, tako da se osjeao spremnim podnijeti uvrede, samo da bi u
nevolji dobio prijatelja.
U Ulici Four, u njenom najuem dijelu, atelje se nalazio na dnu neke stare ispucane kue.
Trebalo je prijei preko dva smrdljiva dvorita, da bi se napokon dolo u tree, gdje je
poprijeko bila smjetena neka vrsta zatvorenog hangara, prostrana dvorana napravljena od
dasaka i zemlje, koja je neko sluila nekom skladitaru. Izvana, kroz etiri velika prozora,
ija su donja stakla bila zaprljana olovnim bjelilom, vidio se samo goli strop, premazan
vapnom.
Ali Claude, gurnuvi vrata, ostane nepomino na pragu. Pred njim se pruala prostrana
dvorana sa etiri duga stola, postavljena okomito prema prozorima - etiri dvostruka, vrlo
iroka stola, koje su s obje strane zaposjeli itavi redovi studenata, i koji su bili pretrpani
mokrim spuvama, posudicama, posudama za vodu, eljeznim svijenjacima, drvenim
sanducima, u koje je svaki od njih zatvarao svoju bluzu od bijelog platna, svoje estare i boje.
U jednom je uglu hrala pe, koju su zaboravili od prole zime, pokraj ostataka koksa, koje
nisu ni pomeli, dok je s druge strane, izmeu dva runika, visio cinani spremnik za vodu.
A usred golotinje te zaputene dvorane osobito su zidovi privlaili pogled na sebe. Visoko na
njima, na policama, nizala se zbrka vapnenih otisaka, koji su, malo nie, iezavali pod
mnotvom ravnala u obliku slova T i kutomjera, te pod gomilom dasaka za pranje, koje su
visjele, remenjem vezane po nekoliko njih zajedno. Malo po malo, sve su slobodne plohe bile
uprljane natpisima i crteima, koji su se poput vala sve vie penjali, tu nabacani kao po
rubovima neke uvijek otvorene knjige. Tu je bilo karikatura kolskih kolega, obrisa
nepristojnih stvari, rijei, zbog kojih bi i andari pocrvenjeti, a onda raznih izreka, zbrajanja i
adresa, a nad svim tim nalazio se, zasjenjujui sve ostalo, slijedei lakonski redak, kao iz
kakvog zapisnika, napisan krupnim slovima i na najljepem mjestu: Sedmoga lipnja Gorju je
rekao, da fuka na stipendiju za usavravanje u Rimu. Potpis: Godemard.
Gunanje je doekalo slikara, gunanje divljih zvijeri, uznemirenih u svojoj jazbini. Noge
mu je prikovao nered u dvorani, koji mu se ukazao tih jutarnjih sati poslije noi kolica,
kako arhitekti nazivaju tu posljednju no rada. Od prethodnog dana itav atelje, ezdeset
uenika, bili su tu zatvoreni. Oni, koji nisu trebali predati nacrte - crnci - pomagali su
drugima, zakanjelim natjecateljima, prisiljenima da za dvanaest sati svladaju posao od osam
dana. Ve u pono natrpali su eludac kobasicama i vinom, kupljenim na litre. Oko jednog
sata, umjesto poslastice, dozvali su tri gospoe iz neke oblinje kue. I sveanost se, bez
usporavanja rada, u dimu lula pretvorila u rimsku orgiju. Pod je ostao pokriven masnim
papirima, donjim dijelovima razbijenih boca, mutnim lokvama, koje je parket pomalo upijao,
dok se u zraku zadrao opori zadah svijea, utaknutih u eljezne svijenjake, te nesumnjivi
miris mousa, koji upotrebljavaju ene, pomijean s vonjem kobasica i bijelog vina.
Zarikae divlji glasovi:
- Van! ...Vidi tu njuku! ...to hoe ta mumija? Van, van!
Neugodno pogoen surovou te oluje, Claude se, sav smeten, pokolebao. Dolo je do
ogavnih rijei, jer je bila velika otmjenost, ak i za najpristojnije od njih, natjecati se u
prljavtinama. I dolazio je k sebi, te im poeo odgovarati, kad ga je Dubuche prepoznao. Ovaj
je potpuno pocrvenio, jer je strano mrzio takve posjete. Zastidio se svojega prijatelja, i
dotrao, obasut zviducima, koji su se sada okrenuli protiv njega. On promuca:
- Zar je mogue! To si ti!... Rekao sam ti, da ne dolazi ovamo... Priekaj me malo u
dvoritu!
U tom trenutku Claude, koji je poao nazad, umalo da nije bio zgnjeen malim runim
kolicima, koja su dva vrlo bradata klipana trkom vozila. Po tim je kolicima no velikog rada
dobila svoje ime, i ve su osam dana studenti, zaostali zbog poniavajuih poslova, za koje bi
vani bili plaeni, ponavljali uzvik: Oh, kako u biti u kolicima! im su se ona pojavila,
izbila je graja. Bilo je osam sati i etrdeset i pet minuta, te su imali ba toliko vremena, koliko
im je trebalo da stignu u kolu. Uz straan mete dvorana se ispraznila; svaki je izvlaio svoj
okvir s nacrtom, pri emu su jedni druge udarali laktovima; oni, koji su uporno nastojali
dovriti neki detalj, bili su gurani i odvueni dalje u gomili. U manje od pet minuta svi su
nacrti bili naslagani u kolicima, a dva su se bradata klipana, posljednji novaci u ateljeu,
zapregli poput ivotinja i trkom povukli, dok je val ostalih krijetao i gurao otraga. To je bila
provala kroz branu, prelaenje dvaju dvorita u huku bujice, osvajanje, preplavljivanje ulice
tom gomilom, koja je urlikala.
Claude je uza sve to poeo trati, pokraj Dubuchea, koji je bio otraga, vrlo ozlovoljen,
budui da bi mu bilo potrebno jo petnaest minuta, da dotjera tuem obojeni crte.
- to e raditi kasnije?
- O, moram cijeli dan obavljati neke poslove. - Slikar je bio oajan, vidjevi da mu njegov
prijatelj i ovog puta izmie.
- Dobro, odlazim... A veeras e biti kod Sandoza? - Da, mislim, osim ako me negdje
drugdje ne zadre na veeri.
Obadvojica su se zapuhali. opor, ne usporivi brzinu, protegnuo se jo vie u duinu, da
bi na jo veem prostoru pravio buku. Spustivi se niz Ulicu Four, provalio je preko Trga
Gozlin, te nasrnuo na Ulicu Echaude. Runa kolica na elu povorke, sve jae vuena i gurana,
poskakivala su po neravnim plonicima uz tuan ples nacrta, privrenih na okvir, kojih
su kolica bila puna. Zatim je letio rep povorke, prisiljavajui prolaznike da se pribiju uz kue,
ako nisu htjeli biti oboreni, a vlasnici trgovina, razjapljenih usta na svojim vratima, pomiljali
su da je izbila revolucija. itava je gradska etvrt bila uzbunjena. U Ulici Jacob nered je
postao tako velik, a krici tako uasni, da su ljudi zatvarali kapke na prozorima. Kad su
napokon ulazili u Ulicu Bonaparte, jedan visoki plavi mladi napravio je grubu alu, kao da e
uhvatiti neku malu slukinju, koja se nala poput slamke u potoku.
- Pa dobro, zbogom! - ree Claude. - Do vienja, do veeras!
Slikar se, sav zapuhan, zaustavio na uglu Ulice lijepih umjetnosti. Pred njim je dvorite
kole bilo irom otvoreno. Svi su nagrnuli unutra.
Nakon to je na trenutak odahnuo, Claude se vrati u Sainsku ulicu. Njegova se nevolja
poveavala; inilo se, da toga jutra nee uspjeti odmamiti od posla niti jednog svojeg
prijatelja. Poao je uz ulicu, te bez ikakve odreene misli doao do Trga Panteon. Tada je
pomislio, da uvijek moe otii u Opinu, da bi se pozdravio sa Sandozom. To e potrajati
dobrih deset minuta. Ali ostao je preneraen, kad mu je neki djeak odgovorio, da je gospodin
Sandoz zatraio dan dopusta zbog nekog pogreba. On je, meutim, poznavao tu priu: njegov
je prijatelj iznosio taj razlog svaki puta, kada je htio da radi svojega opsenog posla ostane
kod kue itav jedan dan. I ve je tamo pohitio, kad ga je, kao umjetnika, zadrao bratski
osjeaj: zloin je ii smetati potenog ovjeka i prenositi na njega razoaranje zbog jednog
djela, koje se nije dalo savladati, ba u trenutku, kada bez sumnje on odvano savladava svoje.
Od tog je asa Claude bio primoran da se pomiri sa sudbinom. U crnom raspoloenju
vukao se po obalama sve do podneva. Glava mu je bila tako teka i tako mu je zujala od
neprestanog pomiljanja na svoju nesposobnost, da je svoje voljene horizonte Seine vidio
samo kao u magli. Zatim se naao u Ulici ene bez glave, te tamo ruao kod Gomarda,
trgovca vinom, iji ga je natpis: K montargikom psu zaintrigirao. Tu su za stolovima
sjedili neki zidari u radnoj odjei, potrcani vapnom, te je poput njih, i skupa s njima, pojeo
svoje obino jelo po cijeni od osam sua, goveu juhu iz velike zdjele, u koju je udrobio
kruha, te komad kuhane govedine s grahom, na tanjuru vlanom od pranja. To je bilo i odve
dobro za glupana, koji nezna svoj zanat: kad ne bi uspio s kojom slikom, on je sam sebe
poniavao, smatrao se manje vrijednim od nadniara, ije su snane ruke barem
izvravale svoj posao. Zadrao se jedan sat, zaglupljujui se razgovorima, koji su se vodili za
oblinjim stolovima. A kad izae, nasumino je nastavio svoju sporu etnju.
Ali na Trgu vijenice jedna mu pomisao ubrza korake. Zato se nije sjetio Fagerollesa?
Fagerolles je umiljat, premda studira u koli za lijepe umjetnosti, a k tome i veseo i nipoto
glup. S njim se moglo razgovarati, pa ak i onda, kad je branio i loe slikarstvo. Ako je ruao
kod svoga oca, u Ulici Vieille du Temple, sigurno se jo tamo nalazi.
Naavi se u toj uskoj ulici, Claude osjeti neku svjeinu. Bilo je vrlo vrue, ali se vlanost
dizala s plonika, koji je, usprkos vedrini neba, zbog neprestanog gaenja prolaznika ostajao
mokar i prljav. Svake minute bio je u opasnosti, da ga ne pregaze teretna kola i kola za
prijevoz pokustva, kad bi ga neka guva prisilila da sie s plonika. Ipak ga je ulica zanimala
zbog zbrke loe poredanih kua, zbog plosnatih proelja, iaranih natpisima sve do ljebova,
te zbog prozora sitnih poput rupa, kroz koje se ulo kako bruje svi kuni zanati Pariza.
Najednom od najuih prolaza panju mu je zadrala mala prodavaonica novina: tu su,
izmeu radnje nekog brijaa i nekog prodavaa govedine, bile izloene glupe rezbarije,
sladunjavosti kakve se nalaze u romansama, ispremijeane s prljavtinama straarnica. Stojei
pred slikama, neki je visoki blijedi djeak sanjario, a dvije su se rasputene djevojice gurkale
uz smijeh. Rado bi ih bio sve troje iukao, ali se pourio da prijee preko ulice, jer se
Fagerollesova kua nalazila ba nasuprot. Bila je to stara tamna zgrada, koja se pruala ispred
drugih, potrcana blatom iz kanala. A kako je upravo dolazio neki omnibus, jedva je imao
vremena skoiti na kolnik, koji je tu zapravo bio sveden samo na irinu uskog ruba: kotai su
mu okrznuli prsa, te je bio zaprljan sve do koljena.
Gospodin Fagerolles, otac, tvorniar cinanih ukrasa, imao je svoje radionice u prizemlju,
a na prvom katu - da bi za svoja skladita uzoraka ostavio dvije velike svijetle sobe do ulice -
smjestio se u malom tamnom stanu s dvorine strane, u kome je bilo zaguljivo kao u
podrumu. Tu je izrastao njegov sin Henri, kao pravo dijete parikog plonika, kraj toga
kolnika, koji su kotai nagrizali, a kanali moili, nasuprot prodavaonici slika, duanu
prodavaa govedine i brijanici. U poetku je otac od njega stvarao crtaa ukrasa, za svoju
osobnu potrebu. Kasnije pak, kad je deran pokazao, da ima vie ambicije, te se poeo baviti
slikarstvom i govoriti o koli, bilo je i svae i uaka, itav niz zavada i pomirenja. ak i
sada, premda je Henri postigao prve uspjehe, tvorniar cinanih ukrasa, pomiren s potrebom
da mu prui slobodu, nemilosrdno je s njime postupao, kao s djeakom, koji mu truje ivot.
Nakon to se otresao, Claude ue u trijem kue, pod duboki svod, koji je vodio do dvorita
obasjanog zelenkastim svijetlom, otunog i pljesnivog vonja kao da dolazi sa dna nekog
zdenca. Stubite se dizalo pod nekom nadstrenicom, izvana, iroko stubite sa starom
ogradom, izgrizenom od hre. A kad je prolazio ispred skladita na prvom katu, opazio je kroz
staklena vrata gospodina Fagerollesa, kako upravo pregledava svoje uzorke. Tada je, nastojei
da bude pristojan, uao unutra, usprkos odvratnosti, koju je kao umjetnik osjeao prema
svemu tom cinku premazanom broncom, prema svoj toj stranoj i lanoj ljepoti imitacije.
- Dobar dan, gospodine! ...Je li Henri jo tu?
Tvorniar, blijed i krupan ovjek, uspravi se usred svojih vaza za cvijee, bakrenih posuda
i kipia. U ruci je drao novi uzorak toplomjera, u obliku uurene onglerke, koja na
svom nosu dri laganu staklenu cjevicu.
- Henri nije doao na ruak - odgovori ovaj suho. Takav doek zbunio je mladia.
- Ah, nije se vratio! ...Oprostite! Zbogom, gospodine!
- Zbogom!
Iziavi, Claude opsuje kroz zube. Ba prava nesrea, i Fagerolles mu je izmakao. Sada se
ljutio to je doao ovamo i to se zanimao za ovu slikovitu staru ulicu, bijesan na gnjilo
romantino raspoloenje, koje je usprkos svemu izbijalo u njegovoj dui: to je moda njegova
mana, krivo poimanje, koje bi mu katkad prostrujilo kroz mozak. A kad se iznova naao na
obali, pomislio je na povratak kui, da bi vidio, je li njegova slika zbilja tako slaba. Ali se na
samu tu pomisao stresao. Njegov mu se atelje doimao kao mjesto uasa, gdje vie ne moe
ivjeti, kao da je tamo ostavio leinu svoje mrtve ljubavi. Ne, ne, popeti se na trei kat,
otvoriti vrata i zatvoriti se, te s tim stajati licem u lice: za to bi mu bila potrebna snaga vea od
njegove hrabrosti! On prijee preko Seine te proeta itavom Ulicom svetog Jakova. Ne
smeta! Previe je bio nesretan, pa je poao u Paklenu ulicu, da odmami Sandoza.
Mali se stan, na etvrtom katu, sastojao od blagovaonice, spavaonice i uske kuhinje, koja je
bila odreena za sina, dok je majka, prikovana za krevet paralizom, imala s druge strane
malog hodnika jednu sobu, gdje je ivjela u tunoj i dobrovoljnoj samoi. Ulica je bila pusta,
a prozori su gledali na prostrani Park gluhonijemih, nad kojim se dizala zaobljena kronja
nekog velikog stabla i etverokutni zvonik crkve Saint-Jacques du Haut-Pas.
Claude nae Sandoza u njegovoj sobi, pognutog nad stolom, udubljenog u neku ispisanu
stranicu.
- Smetam ti?
- Ne, ja radim od jutra, dosta mi je toga... Zamisli samo, proao je ve itav sat, a ja se jo
uvijek muim dotjerivanjem jedne loe sklopljene reenice, zbog ega sam se za vrijeme
ruka neprestano izjedao.
Slikar oajno mahne rukom, a vidjevi ga tako loe raspoloenoga, Sandoz mahne rukom.
- Hej, ne ide ti? ...Izaimo! Hoe li, da nekamo dalje odetamo, da se razgibamo?
Ali kad je prolazio kraj kuhinje, zaustavi ga neka stara ena. To je bila njegova slukinja,
koja je obino dolazila da radi dva sata ujutro i dva sata poslijepodne, a samo je u etvrtak
ostajala cijelo popodne, zbog veere.
- Dakle, gospodine, - upita ona - ostajete na tome: raa i but s krumpirima?
- Da, ako tako hoete.
- A za koliko osoba trebam staviti pribor?
 - Ah, to se nikad ne zna... Stavite ipak za pet osoba, a poslije emo vidjeti. U sedam sati, je
li? Nastojat emo se vratiti do tada.
Zatim na hodniku, dok ga je Claude na trenutak priekao, Sandoz svrati k svojoj majci, a
kad je, uz isti diskretni i obzirni pokret, izaao, obojica su se utke uputili dolje. Vani, nakon
to su neko vrijeme njukali nalijevo i nadesno, kao da se spremaju poletjeti, napokon su
krenuli ulicom, pa su se uskoro nali na Trgu opservatorija, a zatim se uputili Avenijom
Montparnasse. To je bila njihova uobiajena etnja, i oni bi u svakom sluaju tamo dospjeli,
jer voljeli su taj niz vanjskih aleja, kojima su, tako besposleni, sa zadovoljstvom lutali. Jo
uvijek nisu priali, glave su im bile teke, pa su se tek malo-pomalo razvedrili samom
injenicom da su zajedno. Ali pred Zapadnim kolodvorom Sandozu padne neto na um.
- Mogli bismo svratiti k Mahoudeauu, da vidimo, to je s njegovim velikim djelom? Znam
da je danas prestao raditi na svojim svetakim kipovima.
- Dobro - odgovori Claude - idemo k Mahoudeauu!
Odmah su krenuli Ulicom Cherche-Midi. Kipar Mahoudeau unajmio je, nekoliko koraka
od avenije, trgovinu neke prodavaice povra, koja je pala u steaj, te se tamo smjestio,
naprosto premazavi stakla slojem krede. U tome prostranom i pustom kraju ulica je odavala
dojam provincijske dobroudnosti, koja je k tome jo vie bila uveana trunkom crkvenog
mirisa: kolni ulazi ostajali su irom otvoreni, pokazujui niz vrlo dubokih dvorita; iz staje za
krave izbijao je mlaki zapuh sijena, a samostanski zid pruao se u beskraj. I ba tu, sa strane
zagraen tim samostanom i nekom trgovinom ljekovitim travama, nalazila se trgovina,
sada pretvorena u atelje, iji je znak jo uvijek nosio naslov: Voe i povre, ispisan velikim
utim slovima.
Neke djevojice, koje su skakale preko ueta, zamalo su uetom ozlijedile oi Claudeu i
Sandozu. Na plonicima uz cestu sjedile su razne obitelji, zbog ijih su barikada od stolica
djevojice bile prisiljene prijei na kolnik. I upravo su stigli, kad ih je pogled na trgovinu
ljekovitim travama zadrao na trenutak. Izmeu dva izloga, ukraena cjevicama, zavojima,
svim vrstama intimnih i delikatnih predmeta, pod osuenim travama na vratima, otkud je
izvirao neprestani zadah mirisnih tvari, gledala ih je, stojei, neka mrava ena smee puti,
dok je iza nje, u tami, izbijao nejasni profil nekog malog bljedunjavog ovjeka, koji je upravo
iz dna svojih plua kaljao. Oni se gurnue laktom, a oi su im se zablistale od zloestog
smijeha. Zatim su pritisnuli kvaku na Mahoudeauovu duanu.
Dosta velik prostor trgovine bio je gotovo sav ispunjen gomilom gline, nekakvom
golemom bakhanticom, napola svaljenom na lea na nekoj stijeni. Debele daske, koje su je na
sebi nosile, savijale su se pod teinom te jo bezobline mase, na kojoj su se mogle prepoznati
samo njezine divovske grudi i bedra nalik kulama. Tu je tekla voda, blatne su se posude
povlaile po zemlji, grumenje gipsa zaprljalo je itav jedan ugao, dok su se na daskama
nekadanje voarnice, koje su jo ostale na mjestu, u neredu nalazili ratrkani gipsani otisci
antikih umjetnina, za koje se inilo, da ih je nagomilana praina obrubila finim pepelom.
Vlanost praonice, otuni vonj smoene gline dizao se s poda. I ta se bijeda kiparskih ateljea,
ta se profesionalna prljavost jo vie isticala pod blijedim svijetlom prljavih stakala na
proelju.
- Oho, to ste vi! - usklikne Mahoudeau, koji je sjedio pred svojom bajnom enom, puei
lulu.
Bio je malen, mrav, koatog rasta, ispresijecan borama ve u svojoj dvadeset i sedmoj
godini. Gusta upava kosa od crne strune mrsila mu se na vrlo niskom elu, a iz tog utog,
grozno runog lica provirivale su djetinje bistre i prazne oi, koje su se smijeile divnom
bezazlenou nevinaca. Kao sin nekog klesara iz Plassansa, u tom je mjestu postigao velike
uspjehe na natjeajima Muzeja, a zatim je doao u Pariz kao nagraeni umjetnik svojega
grada s godinjom potporom od osam stotina franaka, koju su mu etiri godine isplaivali. Ali
je u Parizu bio kao izgubljen u tuini, bez obrane, nije uspijevao u koli za lijepe
umjetnosti, a uz to je troio novac od stipendije nita ne radei, tako da je nakon isteka tih
etiriju godina bio prisiljen, samo da bi se mogao prehraniti, raditi za nekog trgovca
svetakim kipovima, gdje je po deset sati na dan strugao svete Josipe, svete Roke, svete
Magdalene, itav kalendar crkvenih upa. Tek ga je prije est mjeseci opet obuzela
ambicioznost, kad je ponovo naao svoje kolege iz Provanse, vrijedne momke, meu kojima
je on bio najstariji, a koje je neko bio upoznao kod gospodina Girauda, u internatu za
maliane. Oni su sada postali bijesni revolucionari, te se ta njegova ambicioznost okrenula
prema svemu, to je golemo, u tom druenju sa strastvenim umjetnicima, koji su mu
smuivali razum svojim zanosnim teorijama.
- Dovraga, - ree Claude - kakvo djelo!
U zanosu, kipar izvadi lulu iz usta i ispusti oblak dima.
- Ha, zar nije? ...Neka oni drugi vide, ja u joj pridodati putenosti, prave putenosti, a ne
svinjskog sala, kako to oni ine.
- To je kupaica? - upita Sandoz.
- Ne, ja u na nju staviti loze s liem i groem... Bakhantica, razumije li?
Ali zbog toga Claude strano plane.
- Bakhantica! Zar se ti nama ruga? Postoji li bakhantica? ...Beraica, ha? I to moderna
beraica, divota! Znam dobro, tu je golotinja. Dakle, seljanka, koja se svukla. Treba to osjetiti,
treba to doivjeti!
Mahoudeau je, smeten, sluao drui. On ga se bojao, pa je u svom poputanju pristajao
uz njegov ideal snage i istine. I zato ree, nastojei ga nadmaiti:
- Da, da, to sam ba htio rei... Beraica. Vidjet e, hoe li to mirisati na pravu enu!
U tome trenutku Sandoz, koji je obiao golemi blok gline, lagano usklikne.
- Ah, taj licemjerni Chane je tu!
I zbilja, iza te gomile bio je Chane, krupan mladi, koji je mimo slikao, prenosei na mali
komad platna ugaenu i zaralu pe.
U njemu se odmah moglo prepoznati seljaka, po njegovim laganim kretnjama i po
njegovom bikovskom, pocrnjelom vratu grube i tvrde koe. Jedino mu se elo vidjelo, koje je
svojom ispupenou svjedoilo o njegovoj upornosti, dok mu je nos bio tako kratak, da se
gubio meu crvenim obrazima, a tvrda mu je brada skrivala njegove snane eljusti. Bio je iz
Saint-Firmina, dvije milje udaljenog od Plassansa, sela, gdje je uvao stada sve do odlaska u
vojsku. Njegovu je nesreu skrivio neki graanin iz okolice, koji je oboavao jabuice na
tapovima od korijenja, koje je Chane rezbario noem. Za toga je graanina - amatera na
podruju umjetnosti, koji je sluajno bio lan komisije Muzeja, on otada postao genijalan
pastir i jo nedozreli velikan. Zato ga je poticao, laskao mu, smuivao mu mozak nadama,
koje je u njemu budio, ali je ovaj ipak, jedno za drugim, sve promaio: i studije, i natjeaje, i
potporu grada. Pa ipak je otiao u Pariz, nakon to je unaprijed ishodio od svojega oca,
bijednog seljaka, svoj dio nasljedstva, tisuu franaka, s kojima je namjeravao ivjeti godinu
dana, oekujui sjajni uspjeh koji mu je bio najavljen. Tih mu je tisuu franaka potrajalo
osamnaest mjeseci, a onda, kad mu je preostalo samo dvadeset franaka, udruio se sa svojim
prijateljem Mahoudeauom, pa su obojica spavali u istom krevetu, u dnu tamne sobe iza
trgovine, lomei jedan nakon drugoga isti kruh, koji su kupovali unaprijed, onoliko, koliko im
je bilo potrebno za petnaest dana, a koji bi na taj nain toliko otvrdnuo, da ga na kraju nisu
mogli mnogo pojesti.
- Zbilja, Chane - nastavi Sandoz - vaa je pe ba vjerno nacrtana!
Chane nije nita progovorio, ali se u sebi slavodobitno nasmijeio, i lice mu je zablistalo
kao obasjano suncem. Zbog krajnje gluposti, i da bi nesrea bila potpuna, savjeti njegovog
zatitnika gurnuli su ga prema slikarstvu, usprkos njegovoj istinskoj sklonosti da ree drvo;
stoga je on slikao poput zidara, kvarei boje i uspijevajui u tome, da i najjasnije i najtitravije
boje pretvori u blatnjave. Ali mu je u njegovoj nespretnosti preciznost predstavljala najvei
uspjeh, te se poput primitivca u svojoj naivnosti jako trudio oko sitnica, brinuo za sitne
detalje, u emu je zadovoljstvo pronalazio njegov djetinjski duh, koji je tek bio otrgnut od
zemlje. Pe, poneto iskrivljene perspektive, bila je kruto i precizno nacrtana, i tune,
blatnjave boje.
Claude se priblii i osjeti samilost pred tom slikom, pa je, iako je uvijek bio tako strog
prema loim slikarima, izrekao pohvalu.
- Ah, ne moe se rei da vi slikate po propisima kole! Vi barem radite, kako osjeate. To
je vrlo dobro!
Ali se tada vrata trgovine opet otvore, te ue neki lijepi plavokosi mladi s velikim
ruiastim nosom i krupnim plavim oima, koje su svjedoile o njegovoj kratkovidnosti. On
povie:
- Znate, travarka iz oblinjeg duana salijee mukarce... Prljavo stvorenje!
Svi su se nasmijali osim Mahoudeaua, kojemu je, kako se inilo, bilo neugodno.
- Jory, kralj nesmotrenjaka - objavi Sandoz, stiui ruku pridolici.
- Ha, to? Mahoudeau s njom spava - odvrati Jory, kad je napokon shvatio. - Pa dobro,
zato ne? enu nikad ne treba odbijati.
- Ti si - ukratko mu ree kipar - ponovo pao na nokte svoje ljubavnice. Otkinula ti je
komad lica.
Opet svi prasnue u smijeh, a Jory sada pocrveni. On je zbilja imao ogrebano lice, dvije
duboke zarezotine. Bio je sin nekog inovnika iz Plassansa, a svog je oca bacao u oaj svojim
pustolovinama lijepog mujaka. Preao je svaku mjeru svojih nepodoptina, pobjegavi s
nekom kavanskom pjevaicom pod izlikom, da ide u Pariz, da se bavi knjievnou. Otkako
su se prije est mjeseci zajedno smjestili u nekom bijednom hotelu u Latinskoj etvrti, ta bi ga
djevojka cijeloga izgrebla, kad god bi je prevario zbog prve prljave donje suknje, koju bi
slijedio po cesti. I tako se uvijek na njemu mogla vidjeti po koja nova brazgotina, okrvavljeni
nos, rascijepljeno uho ili povrijeeno, nateeno i pomodrjelo oko.
Napokon su poeli razgovarati, te je samo Chane nastavio slikati, nalik volu, koji uporno
ore. Jory se odmah oduevio onakvom zamisli Beraice. I on je oboavao krupne ene. On
je u svome kraju najprije poeo pisati romantine sonete, slavei grudi i nabrekle bokove neke
lijepe kobasiarke, koja je uznemirivala njegove noi, a u Parizu, gdje je upoznao svoje
sadanje prijatelje, postao je umjetniki kritiar te je, da bi se mogao izdravati, pisao lanke
po dvadeset franaka za mali buni list Bubanj. tovie, jedan je od lanaka, studija o jednoj
Claudeovoj slici, izloenoj kod gospodina Malgrasa, izazvao golemi skandal, jer je u njemu
svog prijatelja izdigao iznad slikara ljubimaca publike, prikazao ga kao prvaka jedne nove
kole, kole plein-aira. Ustvari, u svojoj praktinosti nije ozbiljno vodio rauna ni o emu
drugome, osim o svome uivanju, te je naprosto ponavljao teorije, koje bi uo u svojoj grupi.
- Zna, Mahoudeau, - usklikne - napisat u o tebi lanak, proslavit u tvoju divnu enu...
Ah, kakva bedra! Kad bi se moglo doi do takvih bedara!
Zatim iznenada pone govoriti o neem drugom.
- Zbilja, moj mi se krti otac ispriao. Da, on se boji, da ga ne osramotim, pa mi alje sto
franaka mjeseno... Sada plaam svoje dugove.
- Dugove! Previe si razuman! - promrmlja Sandoz, smijeei se.
Kod Jorya se zbilja mogla zapaziti naslijeena mana, krtost, koju su ismijavali. Nije nita
plaao enama i uspijevao je bez novaca i bez dugova voditi razuzdan ivot; i to, njemu
priroeno umijee da uiva nita ne troei, kod njega se udruila sa stalnom dvolinou,
navikom laganja, koju je stekao u pobonoj sredini svoje porodice, gdje ga je nastojanje, da
sakrije svoje poroke, nagonilo da lae o svemu i u svako doba, pa ak i bez potrebe. Njegov je
odgovor bio divan, to je bio usklik mudraca, koji je mnogo toga proivio.
- O, vi ne znate vrijednost novca!
 Ovog puta su ga ismijali. Kakav malograanin! I grdnje su postajale sve ee, kada je
lagano kucanje o prozor utialo galamu.
- Ah, zbilja, ona je dosadna! - ree Mahoudeau, ljutito mahnuvi rukama.
- He, tko je to? Travarka? - upita Jory. - Pusti je, neka ue! Bit e smijeno.
Uostalom, vrata su se otvorila i bez ekanja, te se susjeda, gospoa Jabouille ili Mathilde,
kako su je prisno zvali, pojavi na pragu. Bila je to ena od trideset godina, tijela poput
daske, upropatena mravou, ali s dva strastvena oka i s ljubiastim, izmodenim vjeama.
Govorilo se, da su je popovi udali za malog Jabouillea, udovca, ija je trgovina ljekovitim
travama napredovala u ono doba zahvaljujui pobonim muterijama te etvrti. Uistinu su se
tamo mogli katkad opaziti nejasni obrisi mantija, kako prolaze kroz misterij te trgovine,
ispunjene vonjem mirisavih trava, u kojima se osjeao tamjan. Pri prodaji cjevica tu
se osjeala samostanska diskrecija, atmosfera sakristije. Bogobojazne ene, kad su ulazile,
aputale bi kao u ispovijedaonici, gurale cjevice duboko u svoje torbe, a onda odlazile
oborenih oiju. Naalost, bili su se proirili glasovi o pobaaju, ali su dobronamjerne osobe
govorile, da je to kleveta trgovca vinom sa suprotne strane ulice. Kad se pak udovac nakon
toga ponovo oenio, radnja je poela propadati. inilo se, kao da su boce poele blijedjeti,
osuene su se trave na stropu rasipale u prainu, a i sam je kaljao, kao da se rastaje s duom,
sav suh, dotrajale puti. I premda je Mathilde bila religiozna, pobone su je muterije
malo pomalo poele naputati, smatrajui, da se previe javno pokazuje s mladiima sada, kad
je Jabouille izmoden.
Jedan trenutak ostala je nepomina, brzo bacajui poglede po uglovima. Razlio se jaki
vonj, vonj ljekovitog bilja, kojim je njezina haljina bila proeta i koji je ona donosila u svojoj
masnoj, uvijek raupanoj kosi: otuna slatkoa sljeza, trpkost bazge, gorina rabarbare, ali
osobito arkost paprom posute metvice, ista arkost kao i u njezinom vlastitom dahu, vruem
dahu, koji je tjerala ljudima u nos.
Uinila je pokret kao da je iznenaena.
- Ah, moj boe, imate drutvo! ...Nisam to znala, vratit u se.
- Tako je - ree Mahoudeau, veoma neraspoloen. - Uostalom, ja u izai. Pozirat ete mi u
nedjelju.
Claude, iznenaen, pogleda Mathildu, a onda Beraicu.
- to? - usklikne. - Gospoa ti pozira za one miie? Dovraga, dobro je udebljava!
I ponovo se prolomio smijeh, dok je kipar mucajui davao objanjenja: o, ne, ne trup ni
noge; samo glavu i ruke; i jo neka obiljeja, i nita vie!
A Mathilde se smijala zajedno s drugima, grubim bestidnim smijehom. Odluno je bila
ula i zatvorila vrata, a onda, kao da je kod svoje kue, sretna to je meu svim tim ljudima,
trljala se o njih i upijala njihov miris. Njezin joj je smijeh otkrivao crne rupe u ustima, te je
zbog toga bila tako runa, da je izazivala odvratnost. Bila je ve istroena, a koa joj je bila
isprena i prilijepljena uz. kosti. Jory, kojega je vidjela po prvi puta, zasigurno ju je privlaio
svojom svjeinom ulovljenog pileta i svojim velikim ruiastim nosom, koji je ulijevao nadu.
Ona ga gurne laktom, te elei ga bez sumnje izazvati, iznenada sjedne Mahoudeauu
na koljena, predanou uline djevojke.
- Nemoj, pusti me - ree ovaj, diui se. - Imam posla... Je li, prijatelji, tamo nas ve
ekaju.
On zamiri, sav ispunjen eljom za oputenom etnjom. Svi su potvrdili njegovu izjavu, te
mu pomogli da pokrije svoj zapoeti kip starim rubljem, smoenim u vjedru.
Meutim, Mathilde, s izrazom pokornosti i oaja na licu, nije odlazila. Stajala je, te je
samo mijenjala mjesto, kad su je gurali. Chane je pak bio prestao raditi, pa ju je - gledajui
iznad svog platna za slikanje - prodirao oima, sav obuzet nezasitnom poudom plaljivog
ovjeka. Do tog trenutka nije otvorio usta, ali kada je Mahoudeau napokon odlazio sa svoja tri
prijatelja, on se ohrabri i ree svojim muklim glasom, kojime je zbog dugih utnja teko
vladao:
- Vratit e se?
- Vrlo kasno. Jedi i spavaj! ...Zbogom!
I Chane je ostao sam s Mathildom u toj vlanoj trgovini, usred gomile gline i mlake vode,
pod mutnim svijetlom premazanih prozora, koji su grubo osvjetljavali taj loe ureeni zakutak
bijede.
Vani su Claude i Mahoudeau ili prvi, a druga dvojica su ih slijedila. Jory pone vikati, kad
se Sandoz s njim naalio, tvrdei mu, da je on osvojio travarku.
- Ah, nipoto, ona je strana, mogla bi nam svima biti majka. Usta su joj kao u kuje, koja je
izgubila zube! ...I k tome, strano zasmrauje ljekarnu.
Sandoz se nasmije na to pretjerivanje, a onda slegne ramenima.
- Ama, pusti to! Tebe nije teko zadovoljiti, ti uzima i takve, koje nisu nita bolje od ove.
- Ja? Gdje to? ...A ti zna, da je iza naih lea skoila na Chanea. Ah, svinje! Sigurno su
sad dali oduka svojoj poudi!
Nato se Mahoudeau, za kojeg se inilo da se upustio u duboku raspravu s Claudeom,
okrene, prekinuvi neku svoju reenicu, te ree:
- Ba me briga!
Zatim dovri zapoetu reenicu svome prijatelju, pa poslije deset koraka ponovo ubaci
preko ramena:
- A onda, uostalom, Chane je tako strano glup.
Nisu vie o tome priali. inilo se, kao da njih etvorica zauzimaju svu irinu Avenije
invalida. Tako su se obino irili, njihova se eta malo-pomalo poveavala kolegama, koje bi
sreli po putu. Bilo je to slobodno kretanje opora, koji kree u boj. Ti momci u divnoj bujnosti
svojih dvadesetih godina podvrgavali su itav plonik pod svoju vlast. im bi se nali
zajedno, fanfara je svirala pred njima, i oni su jednom rukom hvatali Pariz i mirno ga stavljali
u svoj dep. Pobjeda je bila nesumnjiva, oni su prolazili u svojoj staroj obui i svojim
iznoenim ogrtaima, ne vodei nikakvog rauna o tim sitnicama, jer je uostalom bila
dovoljna njihova volja, pa da postanu gospodari. U tome je bilo vrlo mnogo prezira prema
svemu onome, to nije njihova umjetnost, prezira prema bogatstvu, prema svijetu, a osobito
prema politici. to e im te prljavtine? Sve je to posao ogranienih umova! Uzdizao ih je
osjeaj nepravde i ponosa, namjerno nepoznavanje drutvenog ivota, bezumni san, da oni
budu u svijetu samo umjetnici. Katkad su zbog toga bili glupi, ali im je ta strast davala
hrabrosti i snage.
Tada Claude oivi. U zagrijanosti, koju je izazvala nada u budunost svih njih zajedno,
ponovo je poinjao vjerovati. Njegove su jutarnje patnje ostavile u njemu samo neku
neodreenu tromost, te je opet poeo raspravljati o svojoj slici s Mahoudeauom i Sandozom,
zaklinjui se dodue, da e je sutra poderati. Jory, vrlo kratkovidan, zavirivao je starim
gospoama sve do pod nos i opirno iznosio svoje teorije o umjetnikom radu: mora
sebe unijeti onakvoga, kakav jesi, u prvom porivu inspiracije; stoga on nikad ne popravlja
svoje djelo. I raspravljajui, sva su etvorica i dalje ili niz aveniju, ija su poluosamljenost i
beskonani nizovi lijepih stabala bili kao stvoreni za njihove prepirke. Ali, kad su izbili na
Esplanadu, rasprava je postala tako estoka, da su se zaustavili nasred tog prostranog mjesta.
Sav izvan sebe, Claude je nazvao Jorya budalom: zar nije bolje unititi neko djelo, nego ga
predati loe izraeno? Da, odvratan je taj niski trgovaki interes! Sandoz i Mahoudeau su
takoer istodobno i vrlo glasno govorili. Uznemireni graani okretali su glave i napokon se
poeli okupljati oko tih tako bijesnih mladia, koji kao da su htjeli jedan drugoga izgristi.
Zatim su se graani razili, ljutiti, jer su mislili, da se radi o nekakvoj lakrdiji, kad su ih
iznenada vidjeli, kako se, kao dobri prijatelji, svi zajedno dive nekoj dadilji u svijetloj haljini s
dugim vrpcama boje trenje. Ah, dovraga, sretnog li sluaja; kako se samo istie ta boja! To
izaziva dojam! Oarani time, mirkali su oima i ili za dadiljom pod unakrsno zasaenim
drveem. Kao da su se trgnuli iza sna, zaudili su se, to su ve tako daleko stigli. Ta
Esplanada, otvorena sa svih strana pod beskrajnou neba, obrubljena samo na jugu dalekom
perspektivom kupole Doma invalida, njih je ushiivala svojom veliinom i svojom tiinom.
Tu su imali dovoljno mjesta za svoje kretnje, i tu su malo odahnuli. Ta izjavljivali su, da im je
preuzak taj Pariz, u kome im, s obzirom na njihove velike tenje, nedostaje zraka.
- Idete li nekamo? - upita Sandoz Mahoudeaua i Jorya.
- Ne idemo, - odgovori ovaj posljednji - idemo s vama... Kamo ete vi?
Claude, izgubljena pogleda, promrmlja:
- Ne znam... Idem tamo.
Zaokrenuli su prema Orsavskoj obali i poli gore do mosta Concorde. A pred
Zakonodavnom skuptinom slikar, pun negodovanja, iznova progovori:
- Kakva gadna graevina!
- Neki dan - ree Jory - Jules Favre je odrao glasoviti govor... Kako je zadirkivao
Rouhera!
Ali ga ostala trojica nisu pustila da nastavi, pa je prepirka iznova zapoela. Tko je to Jules
Favre? Tko je to Rouher? Postoje li oni uope? Budale, o kojima nitko vie nee govoriti
deset godina poslije njihove smrti! Krenuli su preko mosta, slijegajui ramenima od samilosti.
Zatim, kad su se nali na Trgu Concorde, uutjeli su.
- Eto, to nipoto nije glupo - napokon izjavi Claude.
Bila su etiri sata, i lijepi je dan zavravao u divnom sunanom treperenju. S desne i lijeve
strane, u pravcu crkve Madeleine i Zakonodavne skuptine, linije zgrada tekle su u dugim
perspektivama, jasno se ocrtavajui na razini neba, dok su se u Tuilerijskom parku stupnjevito
dizali vrci njegovih kestenova. A izmeu dva zelena ruba usporednih drvoreda posve se
gore, u nedogled, penjala Avenija Elizijskih Poljana, koja je zavravala divovskim
Slavolukom pobjede, otvorenim u beskraj. Tu se u dva smjera valjala svjetina, u dva se smjera
kotrljala rijeka, sa ivim vrtlozima zaprega, odmiuim valovima koija, na koje su, kao da su
odraz neke rasvijetljene plohe ili iskra sa stakla, uline svjetiljke bacale bijelu pjenu. Dolje se
pak trg sa svojim plonicima i kolnicima, irokima poput jezera, punio zbog tog neprekidnog
toka, te su ga blistavi kotai presijecali u svim smjerovima, a preplavljivale crne toke, koje
su bile ljudi. Dvije su fontane prskale i ubacivale svjeinu u taj zahuktali ivot. Sav
treptei, Claude usklikne:
- Ah, taj Pariz! ...On je na; trebamo samo za njim pruiti ruku.
Sva etvorica su se uzbudila, otvarajui oi, koje su blistale od elje. Zar od vrha te avenije
hujei ne slijee slava na itav grad? Tu je Pariz, a oni ga ele za sebe.
- Pa dobro, mi emo ga osvojiti - izjavi Sandoz, izraavajui svoju nepopustljivu odluku.
- Doista! - rekli su Mahoudeau i Jory.
Ponovo su krenuli. Jo su neko vrijeme lutali, i tako su se nali iza crkve Madeleine, a onda
poli Ulicom Franchet. Napokon, kad su stigli na Trg Havre, Sandoz usklikne:
- Ah, dakle, idemo k Baudequinu.
Ostali se zaudie. Gle, oni idu k Baudequinu!
- Koji je danas dan? - upita Claude. - Hm, etvrtak... Onda su i Fagerolles i Gagniere
sigurno tamo... Hajdemo k Baudequinu!
I proli su gore kroz Amsterdamsku ulicu. Proli su cijeli Pariz. To je bila jedna od njihovih
omiljenih skitnja, ali su katkad prolazili i drugim putevima, od jednog do drugoga kraja obala,
ili po jednom dijelu utvrda, od Saint-Jacquesa do Moulineauxa, ili bi se pak uputili prema
groblju Pere Lachaise, odakle bi zaokrenuli na vanjske avenije. Jurili bi po ulicama, trgovima,
raskrijima, tumarali bi po itav dan, dokle god su ih noge mogle nositi, kao da su htjeli
osvojiti gradske etvrti jednu za drugom, lupajui svojim gromkim teorijama po proeljima
kua. inilo im se, da plonik pripada njima, itav taj plonik, po kojemu su udarali svojim
potplatama, to staro bojite, s kojeg se dizao zanos, koji je opijao njihove umorne due.
Kavana Baudequin nalazila se na Aveniji Batignolles, na uglu Ulice Darcet. A da nisu ni
znali zato, njihova ju je druina izabrala za svoje sastajalite, premda je samo Gagniere
stanovao u toj etvrti. Tu se ona redovno sastajala svake nedjelje naveer, a u etvrtak, oko
pet sati, oni, koji su bili slobodni, imali su obiaj nakratko se pojaviti ondje. Toga dana, na
tom lijepom suncu, mali stolovi pred kavanom, pod razapetim platnom, bili su svi zauzeti
dvostrukim redom gostiju, koji su zakrivali plonik. Ali oni su osjeali uas od te tjesnoe,
od tog javnog pokazivanja, pa su se progurali kroz masu ljudi i uli u pustu i svjeu dvoranu.
- Gle, Fagerolles je sam! - usklikne Claude.
Zatim je krenuo prema stolu, za kojim su obino sjedili, u dnu, s lijeve strane, te stisnuo
ruku vitkom i blijedom mladiu, na ijem su djevojakom liku blistale sive oi, pune
porugljivog umiljavanja, kroz koje bi katkad proletio elini bljesak.
Svi su sjeli i naruili po au piva. Slikar nastavi:
- Zna, krenuo sam te traiti kod tvojeg oca... Ba me lijepo primio!
Fagerolles, koji je rado poprimao dranje razbijaa i skitnice, udari se po bedrima.
- Ah, stari mi je dosadan... Jutros sam pobjegao nakon svae s njim. Trai od mene da mu
crtam kojekakve stvari na njegovim svinjarijama od cinka! Dosta mi je i cinka u koli.
Ta sitna ala o njegovim profesorima razdragala je njegove prijatelje. On ih je zabavljao i
izazivao njihovo oboavanje tom svojom stalnom puzavou, puzavou derana, koji laska i
ogovara. Sa zajedljivim se smijekom na usnama obraao as jednima, as drugima, dok su
njegovi dugi, gipki, po prirodni vrlo spretni prsti crtali na stolu zamrene prizore kapljicama
prolivenog piva. Lako se snalazio u svome umijeu, ruka mu je bila tako spretna, da je sve
uspjeno izvravao.
- A nisi vidio Gagniera? - upita Mahoudeau.
- Ne, a ve je proao itav sat, otkako sam stigao ovamo.
Ne govorei nita, Jory gume laktom Sandoza, pokazujui mu glavom jednu djevojku, koja
je sjedila za stolom sa svojim gospodinom u dnu dvorane. Uostalom, tu su bila jo samo
dva gosta, dva straara, koji su kartali. Ona je bila jo gotovo dijete, jedno od onih parikih
derita, koja u svojoj osamnaestoj godini sauvaju mravost zelenog voa. Reklo bi se, da je
to kakav poeljani pas: uperci kratkih plavih vlasi, fini nos i velika nasmijeena usta na
ruiastoj njuci. Ona je listala neke ilustrirane novine, dok je gospodin ozbiljno ispijao
madeiru, a iznad novina ona je svakog asa bacala vesele poglede na druinu.
- Ha? Ljupka je! - promrmlja Jory, koji se poeo raspaljivati. - Na koga se, dovraga, to
odnosi? ...Ona mene gleda.
Fagerolles se ivahno uplete.
- Eh, pa, posve sigurno, ona je moja... I ti misli da sam ja tu ve itav sat, zato da ekam
vas!
Prijatelji se nasmijae. I on im pone potie priati o Irmi Becot. O, ta mala je smijena!
On je znao itav njezin ivot. Bila je kerka nekog trgovca u Ulici Montorgueil. Inae je vrlo
obrazovana, uila je Sveto pismo, raun, pravopis, jer je do svoje esnaeste godine ila u neku
kolu u susjedstvu. Izraivala je svoje zadatke izmeu dviju vrea lee i upotpunjavala svoj
odgoj kao da je na ulici, ivei na ploniku, usred vreve, i upoznavajui ivot po klevetanju
gologlavih kuharica, koje su razgoliavale strahote svoje gradske etvrti, dok su ekale, da im
se izmjeri za pet sua vicarskog sira. Majka joj je bila umrla, a gospodin Becot je napokon -
posve opravdano, da ne bi morao trati okolo - poeo spavati sa svojim slukinjama, ali to je u
njemu izazvalo sklonost prema enama, pa su mu bile potrebne i druge, i uskoro se upustio u
takvo banenje, da mu je roba malo-pomalo sva u to odlazila: i suho povre i boce i ladice sa
slatkiima. Irma je jo ila u kolu, kad ju je jedne veeri, zatvorivi trgovinu, neki djeak
oborio preko koare sa smokvama. est mjeseci kasnije, kad je imetak ve bio rasprodan, a
njezin otac umro od kapi, ona se sklonila k jednoj svojoj siromanoj teti, koja ju je tukla.
Zatim je od nje bjeala s nekim mladiem, koji je stanovao preko puta, i tri puta se jo
vraala, da bi jednog lijepog dana zauvijek odmaglila u jazbine Montmartra i Batignollesa.
- Pokvarena enska! - promrmljao je Claude prezirno. Odjednom, kad se njezin gospodin
digao i iziao, nakon to je neto potiho rekao, Irma Becot ga pogleda, kako joj se gubi iz
oiju, a onda, sa estinom pobjeglog aka, dotri i sjedne na Fagerollesova koljena.
- Ha, ne moe zamisliti, kakav je to dave! ...Brzo me poljubi, on e se odmah vratiti!
Ona ga poljubi u usta i pone piti iz njegove ae; preputala se i drugima i zavodljivo im
se smijala, jer je osjeala strastvenu sklonost prema umjetnicima, alei, to nisu dovoljno
bogati, da bi si mogli novcem priutiti ene, koje bi samo njima pripadale.
inilo se, da je naroito zanima Jory, koji je, sav uzbuen, upirao u nju svoje zaarene oi.
Budui da je puio, ona mu iupa cigaretu iz usta i stavi je u svoja, i to je uinila
ne prekidajui se u brbljanju, brbljanju besramne svrake.
- Vi ste svi slikari, ah, kako je to zabavno! ...A zato se ta trojica mrgode? No, smijte se! Ja
u vas kakljati, vidjet ete.
I zbilja su je Sandoz, Claude i Mahoudeau, smeteni, uozbiljeno promatrali. No ona je
neprestano budno prislukivala i ula je, kako se vraa njezin gospodin. Zato se ivo okrenula
prema Fagerollesu i rekla:
- Zna, sutra uveer, ako hoe. Doi po mene u pivovaru Breda!
Zatim, nakon to je ponovo stavila posve vlanu cigaretu u Joryjeva usta, povukla se
dugim koracima, s rukom u zraku i neobino smijeno se kreveljei, te kad se, ozbiljna izraza
i poneto blijed, vratio gospodin, opet ju je naao nepominu, s oima na istoj slici ilustriranih
novina. Taj se prizor tako brzo odvio, brzinom, koja je po sebi tako smijena, da su ona dva
straara, dva dobra vraika, ponovno poela mijeati svoje karte, umirui od smijeha.
Uostalom, Irma je sve njih osvojila. Sandoz izjavi, da je njezino ime Becot vrlo zgodno za
roman; Claude je pitao, bi li mu ona htjela pozirati za jedan akt, a Mahoudeau ju je vidio kao
obijesno derite, kao kipi, koji bi on sasvim sigurno lako prodao. Uskoro ona ode, bacajui
prstima, iza lea svojeg pratitelja, poljupce itavom stolu, kiu poljubaca, koji su do kraja
razbuktali plamen u Joryju. Ali Fagerolles je jo nikome nije htio posuditi, jer je bio nesvjesno
oaran, to u njoj nalazi dijete istoga plonika, kojemu je i on sam pripadao, i jer je bio
uzbuen tom izopaenou plonika, koja je bila i njemu svojstvena.
Bilo je pet sati, i druina je ponovo naruila pivo. Uobiajni gosti te gradske etvrti zauzeli
su oblinje stolove. Ti su graani sa strane pogledavali na kut, gdje su bili umjetnici, i u tim je
pogledima prijezir bio pomijean s obzirnou punom nemira. Dobro su ih poznavali, oko njih
se poela stvarati legenda. Oni su sada razgovarali o glupostima, o vruini, koja je nastala, o
tome, kako se teko moe dobiti mjesto u omnibusu kod Odeona i kako su pronali nekog
trgovca vinom, kod koga se moe pojesti dobro meso. Jedan je od njih htio zapoeti razgovor
o nizu runih slika, koje su postavili u Luksemburki muzej, ali svi su bili istog miljenja:
slike vrijede manje od okvira. I oni nisu vie o tome govorili, nego su puili i izmeu sebe
rijetko izmjenjivali po koju rije, te i svojim smijehom meusobno potvrivali svoja
miljenja.
- Ah, to - upita napokon Claude - zar ekamo Gagnierea?
Protiv toga su protestirali. Gagniere je dosadan, a uostalom, on e svakako doi, kad mu
zamirie juha.
- Onda, krenimo! - ree Sandoz. - Veeras emo jesti but; pa bismo se trebali potruditi, da
na vrijeme budemo tamo.
Svaki je platio svoj raun, i svi su potom izali. To je uzbudilo kavanu. Mladii, sigurno
slikari, zaaputali su ljudi, pokazujui Claudea, kao da vide, kako prolazi strani voa neke
druine divljaka. Onaj glasoviti Joryev lanak izvrio je svoj uinak, a publika je postala
pomaga, te sama po sebi stvarala kolu plein-aira, o kojoj je ta grupa jo zbijala ale. Kako
su to oni veselo govorili, kavana Baudequin nije dvojila o asti, koju su joj oni dodijelili
onoga dana, kad su je bili izabrali za kolijevku jedne revolucije.
Na ulici ih je sada bilo pet, Fagerolles im se pridruio, i polako su svi opet u etnji presjekli
Pariz, s mirnim, pobjednikim izrazima lica. to ih je vie bilo, vie su u irinu zakravali
ulice i vie odnosili na svojim petama topli ivot plonika. Nakon to su se spustili niz Ulicu
Clichy, uputili su se Ulicom Chaussee dAntin, zatim u Ulicu Richelieu, preli preko Seine po
Mostu umjetnosti, da bi se izrugali Institutu, te na kraju doli Seinskom ulicom do
Luxembourga, gdje ih je jedan oglas u tri boje, vrlo jako osvijetljena reklama nekog
sajamskog cirkusa, natjerao da uskliknu od divljenja. Veer se sputala, val prolaznika uporno
je tekao. To je bio umorni grad, koji je ekao tamu, spreman da se preda prvom odlunom
ovjeku, koji bude imao dovoljno snage, da ga osvoji.
Kad je u Paklenoj ulici Sandoz uveo ostalu etvoricu u svoju kuu, nestao je u sobi svoje
majke; tamo je ostao nekoliko minuta, a onda se vratio nita ne govorei, s diskretnim
smijekom, punim njenosti, kao i uvijek, kad bi odande izaao. I u njegovom uskom stanu
odmah je nastala strana graja, smijeh, prepirke i vika. On je sam davao primjer i pomagao
slukinji u posluivanju, dok se ona ljutila i alila gorkim rijeima, jer je ve pola osam sati,
pa se but, koji je pripremila, ve poinje hladiti. Njih su petorica ve sjeli za stol i jeli juhu,
vrlo dobru juhu s lukom, kada se pojavio novi uzvanik.
- Gagniere! - povikali su svi u zboru.
Gagniere, malen, neugledan, svjeeg i iuavajueg lica, koje je prvim izdancima njegove
brade bilo obojeno u plavo, ostao je na trenutak na pragu, mirkajui svojim zelenim oima.
On je bio iz Meluna, sin imunog graanina, koji mu je nedavno ostavio u tom mjestu dvije
kue. Nauio je slikati posve sam u umi Fontainebleaua, pejzai su mu bili savjesno izraeni,
s izvanredno dobrim zamislima, ali je njegova prava strast bila glazba. To je bilo ludovanje za
glazbom, raspaljenost njegova mozga, i to ga je izjednaavalo s najveim fanaticima iz te
druine.
- Smetam li vam? - blago je upitao prisutne.
- Ne, nikako, samo ui! - vikne Sandoz.
I ve je slukinja donosila jo jedan pribor za jelo.
- Kako bi bilo, da se odmah stavi i jedan tanjur za Dubuchea? - upita Claude. - Rekao mi
je, da e svakako doi.
Ali oni su obasuli prijekorima Dubuchea, koji je zalazio u drutvo otmjenih ena. Jory je
ispriao, da ga je sreo u koiji s nekom starom gospoom i njezinom keri, dok je njihove
suncobrane drao na svojim koljenima.
- Gdje si bio, kad dolazi tako kasno? - preuzme rije Tagerolles, obraajui se Gagniereu.
Ovaj, koji se upravo spremao staviti prvu licu juhe u usta, odloi ipak licu na tanjur.
- Bio sam u Ulici Lancry, zna gdje sviraju komornu glazbu... O, dragi moj, velike
Schumannove kompozicije, ne moe ni zamisliti! To vas zgrabi tu, za potiljak; to je kao da
osjeate dah neke ene za svojim vratom. Da, da, neto jo nematerijalnije od poljupca, lagani
dodir daha... asna rije, ini vam se kao da umirete...
Oi su mu se ovlaile, te je blijedio kao od nekog previe snanog uitka.
- Jedi juhu! - ree Mahoudeau. - To e nam poslije ispriati.
Bili su poslueni raom, a onda su zatraili, da im se donese ocat, da bi uinili sonijim
rastopljenu tamnu masnu tvar, koja im se inila bljutavom. Pohlepno su jeli, i komadi kruha
su iezavali. Uostalom, nije bilo nikakve profinjenosti, vino je bilo kupljeno na litre, i
uzvanici su ga, iz obzira, mnogo razvodnjavali, da ne bi bio veliki troak. But su pozdravili
poklicima hura, i domain ga je poeo sjei na dijelove, kad su se vrata ponovo otvorila.
Ali ovog puta uli su se bijesni protesti.
- Nikoga vie, nikoga vie! ...Van s otpadnikom!
 Dubuche, zapuhan od tranja, zbunjen, to su ga doekali tim usklicima, isprui svoje
krupno blijedo lice i pone se mucajui ispriavati.
- Uistinu, ja vas uvjeravam, za kanjenje je kriv omnibus... Na Elizejskim Poljanama su mi
etiri pobjegla.
- Ne, ne, on lae! ...Neka ode, nee dobiti buta! Van, van!
Ipak je napokon uspio ui, i onda su opazili da je vrlo propisno obuen, sav u crno, crne
hlae, crni salonski kaput, s kravatom i cipelama kako treba, sav kao iz kutije, sa sveanom
krutou kakvog gospodina, koji veera u gradu.
- Gle! Promaknuo mu je njegov uobiajeni poziv - povie aljivo Fagerolles. - Zar ne
vidite, da su ga njegove otmjene dame pustile da ode, i da je on ovamo dotrao, da pojede na
but, jer vie ne zna kamo bi otiao?
On pocrveni i promuca:
- Ma, to vam pada na pamet! Kako ste zli! ...Pustite me ve jednom na miru!
Sandoz i Claude sjedili su jedan uz drugoga i smijeili se; a onda je Sandoz dao znak
Dubucheu, da doe k njemu, te mu rekao:
- Postavi samo svoj pribor, uzmi odande au i tanjur pa sjedni izmeu nas dvojice! ...Oni
e te ostaviti na miru.
Ali cijelo vrijeme dok su jeli but, ale nisu prestajale. A kad je slukinja za njega pronala
pun tanjur juhe i komad rae, on se, kao dobar deko, sam sebi poeo rugati. Pravio se da je
gladan, poudno je brisao svoj tanjur, i upustio se u priu, kako mu neka ena nije htjela dati
svoju ker, zato jer je arhitekt. Na taj je nain zavretak veere bio vrlo buan, svi su govorili
u isto vrijeme. Komad brijskog sira, kao jedina poslastica, bio je prihvaen s velikim
ushienjem. Cijeli je nestao. Zamalo da nije ponestalo kruha. Zatim, kad je zbilja ponestalo
vina, svaki je uzeo veliki gutljaj bistre vode i mljacnuo jezikom, usred snanog smijeha. I
tako, rascvjetanih lica, zaobljenih trbuha i sretni kao to samo mogu biti ljudi, koji su se
upravo tog asa divno najeli, preli su u spavau sobu.
To su bile lijepe veeri za Sandoza. ak i u trenucima velike oskudice, on je uvijek imao
juhe i kuhane govedine, da podijeli sa svojim prijateljima. Nalazio je poseban ar u tome, da
pripada toj skupini, da svi budu prijatelji, da svi ive s istim pogledom na svijet. Premda je
bio njihov vrnjak, grudi mu je irio nekakav osjeaj oinstva, osjeaj blaene dobroudnosti,
kada bi sve njih vidio u svojoj kui, oko sebe, s rukom u ruci, opijene nadom. Budui da je
imao samo jednu prostoriju, njegova je spavaa soba pripadala njima, te budui da je
nedostajalo mjesta, dvojica ili trojica morala su sjesti na krevet. Tih toplih ljetnih veeri
prozor bi ostajao otvoren, da izvana moe ui svjei zrak, a u svijetloj su se noi opaale dvije
crne siluete, koje su se izdizale iznad kua, kula crkve Saint-Jacques du Haut-Pas i stablo u
Parku gluhonijemih. Kada je Sandoz imao vie novaca, bilo je tu i piva. Svaki bi sa sobom
donio duhana, i soba bi se brzo ispunila dimom, te bi na kraju razgovarali, a da se meusobno
nisu ni vidjeli, do vrlo kasno u no, usred duboke sjetne tiine te mrtve gradske etvrti.
Toga dana, ve u devet sati, slukinja ue k njima i ree:
- Gospodine, ja sam zavrila, mogu li otii?
- Da, moete! ...Ostavili ste vode na vatri, zar ne? Sam u napraviti aj.
Sandoz ustane i nestane nakon slukinje, a vratio se tek za etvrt sata. Sigurno je otiao
poljubiti svoju majku, k ijem bi krevetu priao svake veeri, prije nego to bi zaspala.
Ali ve se dizao amor glasova, a Fagerolles je priao, to mu se dogodilo.
- Da, prijatelju, u koli popravljaju i model... Neki danje doao k meni Mazel i rekao: Ona
dva bedra ne stoje uspravno. Onda mu ja kaem: Ali, gospodine, ona ima takva bedra.
To je bila, kao to znate, mala Flore Beauchamp. A on mi je na to rekao, sav bijesan: No,
onda nisu smjela biti takva.
Valjali su se od smijeha, a osobito Claude, kome je Fagerolles priao taj sluaj, da bi mu se
ulagivao. Prije nekog vremena ovaj je poeo padati pod njegov utjecaj, te premda je i dalje
slikao spretnou kakvog maioniara, sada je govorio samo o sonom i solidnom slikanju, o
djelima naslikanima po stvarnoj prirodi, baenoj na platno, ivim djelima, punima previranja,
onakvima, kakva priroda zbilja jest. To ga ipak nije sprjeavalo, da se na drugim mjestima ne
izruguje slikarima plein-aira i da im ne prigovara, kako svoja djela slikaju kuhaom.
Dubuche, koji se, zbog povrijeene asti, nije smijao, usudio mu se odgovoriti:
- Zato ti ostaje u koli, ako smatra, da vas tamo zaglupljuju? To je sasvim jednostavno:
ode odande... Ma znam ja, vi ste svi protiv mene, jer branim kolu. Znate, ja mislim, kad
netko eli raditi u nekoj struci, onda nije loe, da je najprije izui.
Digli su se bijesni poklici, i Claudeu je bio potreban sav njegov autoritet, da bi utiao
glasove.
- On ima pravo, treba izuiti svoju struku. Samo, nikako je nije dobro izuavati pod ibom
profesora, koji vam silom zabijaju u glavu svoje vlastite sanjarije... Kakav je samo idiot taj
Mazel! Rei, da bedra Flore Beauchamp ne stoje uspravno! I to tako divna bedra, ha? Vi znate
ta bedra, koja tako temeljito obiljeavaju tu bijesnu luakinju!
On se izvali na lea na krevetu, gdje se nalazio, te oiju uprtih u zrak nastavi glasom
punim zanosa:
- Ah, ivot, ivot! Osjeati ga i prikazati ga u njegovoj realnosti, voljeti ga radi njega
samoga, u njemu vidjeti jedinu pravu, vjenu i promjenjivu ljepotu, nemati glupe pomisli, da
ga kopljenjem moe oplemeniti; shvatiti, da tobonje runoe nisu nita drugo nego
izbijanje pojedinih obiljeja, i udahnjivati ivot, stvarati ljude, to je jedini nain da bude bog!
Vraala mu se vjera. etnja po Parizu pokrenula je u njemu krv, opet ga je obuzeo
strastveni zanos prema ivoj puti. Sluali su ga u tiini. Napravio je luaku kretnju, a onda se
umirio.
- Moj boe! Svatko ima svoje poglede, ali me ljuti, to su oni u Institutu jo nesnoljiviji
nego mi... iri Salona dre u svojim rukama, i siguran sam da e onaj glupi Mazel odbiti moju
sliku.
I na to su svi poeli psovati, jer je pitanje irija bio vjeiti predmet njihove srdbe. Traili
su reforme, svaki je od njih imao neko gotovo rjeenje: od opeg prava glasa, primijenjenog
na izbor vrlo liberalnog irija, do potpune slobode za sve izlagae.
Dok su drugi raspravljali, Gagniere je bio privukao Mahoudeaua do otvorenog prozora te
je govorio priguenim glasom, dok mu se pogled gubio u noi:
- Oh, to nije nita, zna, etiri takta, jedan ubaeni utisak. Ali to je samo u tome! ...Za me
je, najprije jedna krajina, koja izmie, kuti sjetne ceste sa sjenom nekog stabla, koje se ne
vidi, a zatim tuda prolazi neka ena, jedva samo obris. Poslije toga ona odlazi, te je nitko nee
nikad, nikad vie sresti...
U tom trenutku Fagerolles povie:
- No, Gagniere, to e ti ove godine poslati u Salon? On nije uo, nego je, sav u zanosu,
nastavio:
- U Schumannovim djelima ima svega, cijela beskonanost... A Wagner, kojega su oni jo u
nedjelju izvidali!
Ali kad ga je Fagerolles ponovo zovnuo, on se trgne.
- Ha? to? to u poslati u Salon? ...Moda mali pejza, djeli Seine. To je tako teko;
prvo ja sam moram biti zadovoljan djelom.
Iznenada je ponovo postao plaljiv i uznemiren. Njegove su ga skrupule kao umjetnika
zadravale po itave mjesece nad slikom velikom poput ake. Ugledavajui se u francuske
pejzaiste, te majstore, koji su prvi savladali prirodu, brinuo se za ispravnost osnovnog tona i
za ouvanje razmjernosti u jaini. To je inio kao teoretiar, kome se savjesnost ruku uinila
tekom. I esto se nije vie usuivao unijeti ivu boju, sav obuzet sumornom tugom, koja je, s
obzirom na njegovu revolucionarnu strast, izazivala uenje.
 - A ja se veselim - ree Mahoudeau - to u ih svojom pravom enom natjerati, da ne
maknu pogleda s nje.
Claude slegne ramenima.
- O, tebe e primiti: kipari su irokogrudniji od slikara. A uostalom, ti zna vrlo dobro svoj
posao, ti ima u prstima neto, to ljudima godi... Tvoja e Beraica biti prava ljepota.
Mahoudeau se uozbiljio na taj kompliment, jer je sve polagao u snagu, te je, ne
poznavajui samoga sebe, prezirao ljupkost, nesavladivu ljupkost, koja je usprkos svemu
izbijala ispod njegovih prstiju, prstiju radnika bez naobrazbe. Bilo je to isto onako, kao kad se
kakav uporni cvijet odrava na tvrdom zemljitu, kamo ga je hir vjetra zasijao.
Vrlo prepredeni Fagerolles nije izlagao svoja djela iz straha, da ne razoara svoje uitelje,
te je grdio Salon, gnjusnu trnicu, gdje dobra slika kraj loe postaje i sama odbojnom. U sebi
je pak sanjario o stipendiji za usavravanje u Rimu, s kojom se, uostalom, izrugivao kao i
ostali.
Ali Jory stane u sredinu sobe s aom piva u ruci. Ispraznivi je u malim gutljajima, izjavi:
- Sve u sve, iri mi je dosadio! ...No, hoete li da ga sruim? Ve u ga u sljedeem broju
novina poeti bombardirati. Vi ete mi dati podatke, zar ne? I oborit emo ga na zemlju... Bit
e to veselo!
Claude je potpuno pao u zanos, i nastalo je ope oduevljenje. Da, da, treba poi u boj! Svi
su bili za to, svi su se zbijali, da jae osjete svoje lakte i da skupa pou u vatru. U tom
trenutku nije bilo ni jednoga meu njima, koji ne bi htio sudjelovati u toj slavi, jer ih jo nita
nije meusobno podijelilo, ni njihove duboke razlinosti, kojih jo nisu bili svijesni, ni
suparnitva, koja e ih jednog dana dovesti u sukob. Zar uspjeh jednoga nije i uspjeh svih
ostalih? Njihova je mladost kljuala, bili su prepuni odanosti, ponovo su bili obuzeti svojim
vjenim snom, da se udrue u osvajanju svijeta, tako da svaki od njih u to unese svoj napor,
da guraju jedan drugoga, te da itava druina stigne do cilja kao jedna cjelina, svi u istom
redu. I ve je Claude, kao prihvaeni voa, trubom objavljivao pobjedu i dijelio vijence. Pa
ak je i Fagerolles, usprkos svojoj parikoj hvalisavosti, vjerovao u potrebu da bude pripadnik
te vojske, dok je, gonjen veim apetitima i nedovoljno osloboen provincijskih svjetonazora,
Jory unosio svoje snage u prijateljske veze, koje su mu donosile koristi, pri emu je u letu
hvatao pojedine reenice i na njima gradio svoje lanke. Mahoudeau je pretjeravao u svojim
namjerno grubim izrazima, sa svojim od greva izoblienim akama, poput pekarskog
radnika, ije bi pesnice htjele umijesiti cijeli svijet. Gagniere, sav izvan sebe, osloboen od
sivoe svojih slika, iznosio je vrlo fine osjeaje, koji su bili posve iznad dosega razuma, a
Dubuche, trom pri stvaranju svojih uvjerenja, ubacivao je samo pojedine rijei, ali rijei ravne
udarcima toljage, uperene ba na najvee zapreke. Onda Sandoz, vrlo sretan i smijui se od
zadovoljstva, jer ih vidi tako ujedinjene, sve pod istom kapom, kako je govorio, odepi novu
bocu piva. Bio bi ispraznio i svu kuu, te je sada povikao:
- Onda? Sloili smo se i vie ne poputamo! ...Samo je ovo dobro, treba se sporazumjeti,
kad se ima neto u glavi, i neka grom odnese budale!
Ali se zaudi, uvi u tom asu, da netko zvoni. Usred iznenadne utnje ostalih, on opet
progovori:
- U jedanaest sati! Koji je to vrag?
On potri otvoriti, a zatim su ga uli kako radosno klie. I ve se vraao, te irom otvorio
vrata i rekao:
- Ah, kako je lijepo od vas, to nas barem malo volite i to nas iznenaujete! ...Bongrand,
gospodo!
Veliki slikar, kojega je domain s familijarnou i potovanjem najavio, poao je k njima
ispruenih ruku. Svi su ivahno ustali, uzbueni i sretni zbog tog nesebinog i srdanog
stiska ruke. Bio je to krupan ovjek od etrdeset i pet godina, izmuena lica i duge sijede
kose. Bio je primljen u Institut, a na svom je jednostavnom kratkom konom kaputu, koji je
nosio, imao u zapuku rozetu oficira Legije asti. Ali volio je omladinu, i njegovi su najljepi
ispadi bili u tome, da nakon odreenog dueg vremena upadne meu njih, da bi popuio lulu
usred tih poetnika, iji ga je zanos oduevljavao.
- Ja u napraviti aj - povie Sandoz.
A kad se vratio iz kuhinje s ajnikom i alicama, naao je Bongranda, kako raskreenih
nogu jae na stolici i pui svoju zemljanu lulu, u galami, koja je ponovo zapoela. I sam je
Bongrand govorio gromovitim glasom. Bio je unuk nekog zakupnika iz Beaucea, a sin
graanina seljake krvi, ali istanana ukusa, zaslugom svoje majke, koja je bila izrazito
umjetniki nadarena. Kako je bio bogat, nije imao potrebe ita prodavati, te je
sauvao boemski ukus i boemske nazore.
- Njihov iri, u redu! Radije bih umro, nego bio u njemu! - govorio je, estoko razmahujui
rukama. - Zar sam ja krvnik, pa da izbacujem te jadnike, koji si nerijetko jedino time zarauju
za ivot?
- Ipak - primijeti Claude - vi biste nam mogli uiniti golemu uslugu, branei tamo nae
slike.
- Ja? Pustite samo! Ja bih vam stvorio neprilike... Ja nita ne znaim, ja sam nitko i nita.
Podigla se graja protestiranja. Fagerolles ubaci otro:
- No, ako slikar Svadbe na selu ne znai nita!
Ali, ustavi i sav crven u licu, Bongrand se ljutio.
- Dajte mi mira, no, sa Svadbom! Svadba me poinje srditi, ja vas upozoravam... Uistinu,
ona mi se pretvara u nonu moru, otkad su je stavili u Luksemburki muzej.
Ta Svadba na selu bila je dotad njegovo najbolje djelo: svadba ratrkana po itnim
livadama, seljaci proueni izbliza i posve istinski, seljaci, koji su imali epsko dranje
Homerovih junaka. Od te je slike poinjala evolucija, jer je ona donijela novu formulu. Poslije
Delacroixa i usporedo s Courbetom, to je bio romantizam ublaen logikom, s vie tonosti u
opaanju i s vie usavrenosti u izradi, a da se nije pristupilo prirodi izravno, sa
sirovou plein-aira. Ipak su se svi pripadnici te mlade kole pozivali na tu umjetnost.
- Nita nije tako lijepo - ree Claude - kao dvije prve grupe, violinist, a zatim nevjestica sa
starim seljakom.
- A visoka seljanka, - povie Mahoudeau - ona, koja se okree i koja doziva pokretom
ruke! ...Odmah sam poelio obraditi njen lik u kipu.
A udarac vjetra u ito - doda Gagniere - a dvije tako lijepe mrlje: djevojka i djeak, koji se
meusobno ganjaju vrlo daleko u pozadini!
Bongrand je, zbunjen i s bolnim smijekom, to sluao. Kad ga je pak Fagerolles upitao, na
emu sada radi, on odgovori, slegnuvi ramenima:
- Moj boe! Nita, sitnice... Neu to izlagati, htio bih pronai neto snano!... Ah, kako ste
vi sretni, to ste jo uvijek u podnoju brda! Imate jo tako dobre noge i tako ste puni
hrabrosti, da se popnete onamo gore! A onda, kad si ve tamo, dovraga, nastaju neprilike. To
je prava muka, i udarci akom i besprekidno ponavljani napori, a sve u strahu, da e odande
prebrzo skliznuti! asna rije! Vie bih volio biti dolje, da bi sve to mogao ponovo proi...
Smijte se, vidjet ete, vidjet ete jednog dana!
Druina se smijala, smatrajui da je to paradoks, puko pretvaranje slavnog ovjeka, pa mu
nisu to ni uzimali za zlo. Zar nije najvee uivanje biti pozdravljen, kao on, nazivom
majstora? S objema rukama oslonjenima o naslon stolice, on se okanio elje da im razjasni
svoj stav, te ih je utke sluao, lagano povlaei dim iz lule.
Dubuche je, meutim, budui da je imao smisla za kuanstvo, pomagao Sandozu pri
posluivanju ajem. I galama se produila. Fagerolles je priao vrlo smijenu zgodu
gospodina Malgrasa, kako je on posuivao sestrinu svoje ene, kad bi netko pristao, da mu
prema njoj napravi akt. Zatim je razgovor preao na modele. Mahoudeau je bio bijesan, jer je
nestalo lijepih trbuha: nemogue je dobiti djevojku s prikladnim trbuhom. Ali se
iznenada buka poveala: estitali su Gagnieru zbog nekog diletanta, s kojim se upoznao na
koncertu u Kraljevskoj palai, nekog nastranog ovjeka koji ivi od sitne rente, a iji je jedini
porok bio da kupuje slike. Smijui se, ostali su traili njegovu adresu. Onda su poeli psovati
sve trgovce, jer im je zbilja bilo neugodno, to diletant nije imao povjerenja u slikare, pa se
svakako htio posluiti nekim posrednikom, da bi dobio popust. To ih je egzistencijalno pitanje
jo uvijek uzbuivalo. Claude je pritom pokazivao divan prezir: okradu te, no, dobro! Ne
smeta, ako si ve napravio remek-djelo, pa makar ostao samo na kruhu i vodi! Jory je,
nakon to je ponovo iznio niske misli o obogaivanju, izazvao negodovanje. Van s
novinarom! Postavljali su mu stroga pitanja: Bi li on prodao svoje pero? Zar si ne bi radije
odsjekao ruku, nego da pie protiv svog uvjerenja? Uostalom, nisu ni ekali njegov odgovor,
zanos je sve vie rastao, sada je to bilo ludovanje mladia od dvadeset godina, prezir prema
itavom svijetu, iskljuiva strast za umjetnikim djelom, osloboena ljudskih slabosti,
podignuta u zrak poput sunca. Kakve li elje! Nestati, istroiti se u toj arkoj vatri, koju su
raspaljivali.
Bongrand, dotle nepomian, u svojoj je boli napravio neodreeni pokret rukom, naavi se
pred tim bezgraninim povjerenjem, pred tom bunom radou i punom spremnou za juri.
Zaboravio je stotinu slika, koje su mu stvorile slavu, mislio je samo na poroaj djela, iju
skicu je ostavio na stalku. I izvadivi iz usta svoju malu lulu, promrmljao je, oiju vlanih od
raznjeenosti:
- O, mladosti, mladosti!
Sve do dva sata ujutro Sandoz, koji je na sve strane letio, uvijek je iznova ulijevao toplu
vodu u ajnik. Iz njihove se gradske etvrti, utonule u san, ulo samo ljutito dreanje
pomahnitale make. Svi su trabunjali, opijeni rijeima, iznemoglih grla, zaarenih oiju, a
Sandoz, kada su se oni napokon odluili otii, uzme svjetiljku, pa im posvijetli iznad naslona
na stubitu, rekavi vrlo tiho:
- Nemojte galamiti, moja majka spava!
Prigueni um cipela, koje su se sputale niz stepenice, sve je vie slabio, i kua je ponovo
zapala u duboku tiinu.
Otkucalo je etiri sata. Claude, koji je pratio Bongranda, neprestano je govorio dok su
prolazili pustim ulicama. Nije htio lei u krevet; s nestrpljivim bijesom ekao je sunce, da bi
ponovo poeo raditi na svojoj slici. Ovog puta bio je siguran da e napraviti pravo remek-
djelo, zanesen tim lijepim danom punim druenja, bolne glave, u kojoj je nastajao itav jedan
svijet. Konano je, eto, smislio sliku, vidio je sebe kako se vraa u svoj atelje, kao to se
ovjek vraa oboavanoj eni, sa srcem, koje mu snano udara, sav oajan, sada, zbog te
jednodnevne odsutnosti, koje mu se inilo bezgranino dugim naputanjem; on ide direktno
prema svojoj slici, te e ovog puta, kad pristupi radu, odmah i ostvariti svoj san. Meutim,
Bongrand ga je svakih dvadeset koraka, pri mirkavom svjetlu plinskih svjetiljaka,
zaustavljao, hvatajui ga za dugme od kaputa i ponavljajui mu, da je to prokleto slikarstvo
vrako zanimanje. I tako se on, Bongrand, iako je razuman, jo nita u to ne razumije. On kod
svakog novog djela kao da ponovo postaje poetnik, te mu dolazi da si razbije glavu o
zid. Nebo je postajalo jasnije, i trgovci povrem sputali su se prema Trnici. A i jedan i drugi
su i dalje tumarali, te je svaki od njih govorio sam za sebe, vrlo glasno, pod zvijezdama, koje
su blijedjele.

IV.
 est tjedana kasnije, Claude je jednog jutra slikao pod mlazom sunca, koje je padalo kroz
iroki prozor ateljea. Neprestane su kie uinile tunima dane sredinom kolovoza, te se njemu
s plavetnilom neba vratila smjelost za rad. Velika slika nije uope napredovala, ali je on na
njoj marljivo radio za dugih prijepodneva, kao neuspjesima izmueni i uporni umjetnik.
Netko pokuca. On pomisli, da je to gospoa Joseph, kuepaziteljica, koja mu je donosila
ruak, a kako je klju uvijek ostajao u vratima, on samo povie:
- Naprijed!
Vrata se otvore, zaulo se lagano micanje, a onda sve utihne. Nastavio je slikati, ne
okreui glavu. Ali ga je ta jeziva tiina i neko neodreeno uzrujano dahtanje napokon
uznemirilo. On pogleda i ostane zauen: tu je bila neka ena, obuena u svijetlu haljinu, lica
napola sakrivenog malom bijelom koprenom. Nije je poznavao, a ona je drala u ruci struak
rua, to je upotpunilo njegovo zaprepatenje.
Odjednom ju je prepoznao.
- Vi, gospoice! ...Ah, zbilja! Nisam ni pomislio da biste to mogli biti vi!
Bila je to Christine. On nije mogao vie povui taj tako neljubazan usklik, koji je ba
otkrivao istinu. U poetku ga je uspomena na nju zaokupljala, a kasnije, kako su dani
protjecali, otprilike dva mjeseca kasnije, budui da je vie nije ni uo, ni vidio, ona se za njega
pretvorila u neku vrstu prolazne vizije, za kojom je alio, vizije arobnih obrisa, koji se gube i
koje nee nikad vie vidjeti.
- Da, to sam ja, gospodine... Pomislila sam, da bi bilo runo, da vam ne zahvalim...
Crvenjela je, mucala i nije mogla pronai rijei. Bez sumnje se zapuhala penjui se uz
stepenice, jer joj je srce vrlo snano udaralo. Kako to? Zar je neumjestan taj posjet, o kome je
tako dugo razmiljala i koji joj se na kraju uinio posve razumljivim? Najgore je bilo to, to je
prolazei obalom kupila taj buket rua s delikatnom namjerom, da time iskae svoju
zahvalnost tome mladiu, i to cvijee sada ju je dovodilo u stranu nepriliku. Kako da mu ga
urui? to e o njoj misliti? Da je to malo nezgodno, uinilo joj se tek onda, kad je otvorila
vrata.
Ali Claude, jo vie smeten, postao je pretjerano pristojan. Ostavio je svoju paletu te
ispremijeao itav atelje, da oslobodi jednu stolicu.
- Gospoice, molim vas, sjednite!... To je zbilja iznenaenje! ...Vi ste vrlo ljubazni...
Zatim, kad je sjela, Christine se umirila. Bio je tako smijean zbog svojih zbunjenih
kretnji; osjeala je, da je tako plaljiv, to joj je izmamilo osmijeh. I ona mu smjelo prui rue.
- Izvolite! To je zato, da vam pokaem, da nisam nezahvalna!
U prvom trenutku on nije rekao nita, samo ju je uzbueno promatrao. Kad je pak vidio, da
mu se ne ruga, stisnuo joj je obje ruke, tako da joj ih umalo nije slomio, a onda je stavio
cvijee u lonac za vodu, ponavljajui:
- Zbilja, vi ste dobro dijete! ...Ovo je prvi puta, da dajem kompliment nekoj eni, asna
rije!
Vratio se k njoj i upitao je, uprijevi svojim oima u njezine:
- Zaista, vi me niste zaboravili?
- Pa vidite - odgovori ona, smijui se.
- Zato ste onda ekali dva mjeseca?
Ona ponovo pocrveni. La, koju mu je iznijela, na tren ju je opet zbunila.
- Ali ja nemam vremena, znate... O, gospoa Vanzade je vrlo dobra prema meni. Samo, ona
je nemona, nikad ne izlazi, pa me morala ona sama, zabrinuta za moje zdravlje, prisiliti da
izaem na zrak.
Nije mu nita rekla o sramu, koji je prvih dana u njoj izazivala njezina pustolovina na
Burbonskoj obali. Naavi se na sigurnom mjestu, u kui stare gospoe, uspomena na no
provedenu kod tog mukarca izazivala je u njoj grinju savjesti, kao da je poinila kakav
grijeh, pa je mislila, da joj je uspjelo izbrisati tog ovjeka iz svog sjeanja i da je to bio samo
lo san, iji obrisi su pomalo nestajali. Zatim, a da ni sama nije znala kako, usred dubokog
mira njezinog novog ivota, slika je opet izbila iz tame i jasno se ocrtala, a k tome i pojaala,
dok napokon potpuno nije zaokupila njezine misli. Zato bi ga, uostalom, zaboravila? Nije mu
imala nita prigovoriti. Naprotiv, zar mu nije trebala i biti zahvalna? elja, da ga opet vidi,
koju je u poetku odbacivala i protiv koje se kasnije dugo borila, na taj se nain kod nje
pretvorila u fiksnu ideju. Svake ju je veeri napast ponovo muila u samoi njezine sobe,
nekakva nelagoda, zbog koje se ljutila, nekakva elja, koju ni sama nije poznavala, te se malo
umirila tek onda, kad si je protumaila tu smuenost potrebom, da bude zahvalna. A ona je
bila tako sama, tako pritijenjena u toj snenoj kui! Njezina se mladost uzljuljala i tako je
snano kljuala, a njezino je srce osjealo tako veliku enju za prijateljstvom!
- I tako - nastavi ona - iskoristila sam svoj prvi izlazak... A onda, jutros je bilo tako lijepo
vrijeme, poslije svih onih dosadnih pljuskova!
Claude, sretan, stojei pred njom, ispriao joj je sve o sebi, ne sakrivajui pri tom nita.
- Ja se pak nisam usuivao misliti na vas... Vi ste, zar ne, kao one vile iz pria, koje izau
iz poda, pa nestanu u zidu, i to uvijek u trenutku, kad se ovjek tome ne nada. Ja sam si
govorio: To je prolost, moda nije istina, da je ona prola kroz ovaj atelje... A vi ste tu, i zbog
toga mi je tako drago, divno i ugodno!
I nasmijeena i dovedena u nepriliku, Christine je odvraala glavu, pravei se kao da gleda
oko sebe. Njezin smijeak je ieznuo zbog one grozne slike, koje je opet tu vidjela; vatrene
skice s Juga i strahovito tona anatomija studija sleivale su u njoj krv kao i prvi puta. Ponovo
ju je obuzeo istinski strah, pa se uozbiljila i promijenjenim glasom rekla:
- Ja vam smetam, otii u.
- Ali ne, ne! - usklikne Claude, sprijeivi je da ustane sa stolice. - Namuio sam se radei,
pa mi tako dobro doe, da mogu razgovarati s vama... Ah, ta prokleta slika, ve me dosta
izmuila!
I Christine, podigavi oi, pogleda veliku sliku, onu sliku na platnu, koja je prolog puta
bila okrenuta prema zidu i koju je uzalud eljela vidjeti.
Pozadina, tamna istina, kroz koju je probijao mlaz sunca, bila je jo uvijek samo
naznaena irokim potezima. Ali su se, u tome svijetlu, dvije hrvaice, plavua i crnka, gotovo
dovrene, odvajale svojim tako svjeim tonovima koe. Sprijeda, gospodin, tri puta iznova
zapoinjan, ostao je zanemaren. A slikar se osobito trudio oko sredinje figure, ene, koja lei:
nije vie dirao glavu, nego se strastveno odao slikanju tijela, mijenjajui svakog tjedna model,
toliko oajan, to ga nita ne moe zadovoljiti, da je ve dva dana on, koji se hvalio, da ne
moe izmiljati, ipak pokuavao izraditi ga bez uzorka, ne koristei ivi model.
Christine se odmah prepoznala na slici. Ona je ta djevojka, izvaljena na travi, s jednom
rukom na zatiljku, koja se smijei ne gledajui, zaklopljenih vjea. Taje gola djevojka imala
njezino lice, stoga je u dui osjetila pobunu, kao da je to bilo njezino tijelo, kao da je tu
surovo razotkrivena sva njezina djevianska golotinja. Osobito je bila povrijeena
raspojasanou slike, tako grubom, da je zbog toga osjeala, kao da je na njoj izvreno nasilje,
kao da je ispremlaena. Nije mogla shvatiti tu sliku, smatrala ju je ogavnom, te je prema njoj
osjeala mrnju, nagonsku mrnju i neprijateljstvo.
Ona ustane i ponovi odrjeito:
- Odlazim.
Claude ju je pogledom pratio, zauen i raaloen zbog te iznenadne promjene.
- Kako to? Tako brzo!
- Da, ekaju me. Zbogom!
I ona je ve bila kod vrata, kad je njemu uspjelo uhvatiti je za ruku. Naao je hrabrosti da
je upita:
- Kad u vas ponovo vidjeti?
Njezina je mala ruka malaksala u njegovoj. Na trenutak se inilo, kao da ona oklijeva.
 - Ali, ne znam. Tako sam zauzeta!
Zatim se oslobodi i ode, dodavi vrlo brzo:
- Kad budem mogla, ovih dana... Zbogom!
Claude je ostao kao ukopan na pragu. to? to joj je to opet dolo, odakle ta iznenadna
rezerviranost, ta prikrivena razdraenost? Zatvorio je vrata i poeo hodati po sobi, putajui
da mu se ruke mlohavo ljuljaju, ne shvaajui i uzalud traei rijei ili pokret, kojima ju je
mogao uvrijediti. Onda ga obuze srdba, sam za sebe je neto opsovao, te snano stresao
ramenima, kao da se eli osloboditi te glupe brige. Zar je ikada mogue razumjeti, to se
dogaa u enskoj dui? Ali kad mu je pogled pao na buket rua, koje su strile nad loncem za
vodu, odmah se umirio, jer su tako lijepo mirisale. itava je soba bila zasiena njihovim
mirisom, u kojemu je on utke ponovo pristupio poslu.
Prola su daljnja dva mjeseca. Claude je prvih dana pri najmanjem umu, kad mu je
gospoa Joseph ujutro donosila doruak ili pisma, ivo okretao glavu, pa bi nehotino,
razoaran, mahnuo rukom. Nije vie izlazio sve do etiri sata, a kad mu je kuepaziteljica
rekla, da ga je neka djevojka traila oko pet sati, nije se umirio, dok nije u toj posjetiteljici
prepoznao svoj model, Zoe Piedefer. Zatim su dani letjeli jedan za drugim, a on je u
radu proivljavao strahovitu krizu, i bio nepristupaan za svakoga, i tako estok u svojim
teorijama, da se ni sami njegovi prijatelji nisu usuivali proturjeiti mu. Jednim bi pokretom
ruke sve i svakoga otjerao od sebe: vie nita ne postoji, osim same umjetnosti, i trebalo bi
ubiti i roditelje i prijatelje, a osobito ene! Od te je vrue groznice pao u strani oaj, uslijedio
je tjedan nemoi i sumnje, itav tjedan patnje, kad mu se inilo, da je oglupavio. A onda se
opet pridigao i vratio svom uobiajenom nainu ivota, svojoj strpljivoj i samotnikoj borbi sa
svojom slikom, dok nije jednog maglovitog jutra potkraj listopada zadrhtao i brzo
odloio paletu. Nitko nije pokucao, ali on je prepoznao korake, koji su se penjali. On otvori
vrata, a ona ue. Napokon je to bila ona.
Christine je toga dana na sebi imala iroki ogrta od sive vune, koji ju je svu skrivao.
Njezin eir od baruna bio je tamne boje, a magla, koja je bila vani, orosila je kapljicama
njezinu malu koprenu od crne ipke. Vidio je da je vrlo vesela, u toj prvoj zimskoj smrzavici.
Ona se pak ispriala, to je tako dugo otezala sa svojim dolaskom, te se kao i obino iskreno
smijeila. Priznala je, da se kolebala i da zamalo nije odluila, uope ne doi: da, takve su bile
njezine pomisli; on je mora shvatiti. No on to nije shvaao i nije nastojao shvatiti, jer je ona
sada ipak tu. Dovoljno je bilo to, da se ona nije naljutila, da je bila voljna da s vremena na
vrijeme doe gore k njemu, kao dobra prijateljica. Nije bilo razjanjavanja, i on i ona su
zadrali za sebe patnju i unutarnju borbu proteklih dana. Razgovarali su itav sat, sloni u
svemu, ne skrivajui vie nita, bez iega neprijateljskog u sebi, kao da je sporazum nastao
bez njihova znanja, dok su bili daleko jedno od drugoga. ak se inilo, kao da ona ne vidi ni
skice ni studije po zidovima. Jedan trenutak zadrala je nepomian pogled na velikoj slici, na
liku gole ene, koja je leala na travi pod plamenim sunanim zlatom. Ne, to nije ona, ta
djevojka nema ni njezino lice ni njezino tijelo: kako joj se samo moglo uiniti, da je to ona, u
toj zbrci boja? I njezin osjeaj prijateljstva postao je jo njeniji, a u njoj se javila trunka
samilosti za toga mladia, koji ak ne unosi slinost s njom u sliku. Pri odlasku, na pragu, ona
mu je srdano pruila ruku.
- Znate, opet u doi.
- Da, za dva mjeseca.
- Ne, sljedei tjedan...Vidjet ete. U etvrtak.
U etvrtak, posve tono, ona se opet pojavila. I otada je dolazila jednom tjedno, najprije ne
utvrdivi redoviti dan dolaska, nego prema tome, koji je dan bila slobodna, a kasnije je
izabrala ponedjeljak, budui da joj je gospoa Vanzade dopustila da taj dan izae, da bi se
mogla proetati i udahnuti malo svjeeg zraka u Bulonjskoj umi. Trebala se vratiti u
jedanaest sati; urno je pjeaila i stizala sva rumena od tranja, jer je imala dobar komad puta
od Passya do Burbonske obale. Sva etiri zimska mjeseca, od listopada do veljae, ona je tako
dolazila, i po pljusku, i po magli Seine, i po blijedom suncu, koje je ublaavalo temperaturu
na obalama. ak bi, poevi od drugog mjeseca, katkad dola i iznenada, nekog drugog dana
u tjednu, iskoristivi neki posao u Parizu, da ga posjeti, ali se nije mogla zadrati vie od dvije
minute. Upravo bi imali toliko vremena, da jedno drugome zaele dobar dan, i ve bi ona
silazila niz stepenice, zaeljevi mu laku no.
Sada je Claude poeo upoznavati Christine. U njegovom trajnom nepovjerenju prema
enama ostala mu je jedna sumnja: sumnja na galantnu provincijsku pustolovinu, ali blage oi
i bistri djevojin smijeh sve su to prevladale, te je u njoj osjeao nevinost velikog djeteta. im
bi dola k njemu, bez ikakvog ustruavanja, potpuno slobodno kao prijatelju, samo bi
avrljala poput nepresunog potoka. Dvadeset puta pripovijedala mu je o svom djetinjstvu u
Clermontu i uvijek se na to vraala. One veeri, kad je njezin otac, kapetan Hallegrain, dobio
svoj posljednji napadaj, te je, kao munjom oinut, pao sa svog naslonjaa poput mrtvog trupla,
ona je bila sa svojom majkom u crkvi. Posve se jasno sjea njihovog povratka kui, pa onda
one strane noi. Kapetan, onako krupan i onako jak, leao je ispruen na jastuku, a donja mu
se vilica ispruila naprijed, pa ga je, kao mala djevojica, takvoga zadrala u svome sjeanju.
I sama ima isto takvu vilicu, pa bi joj majka znala vikati, kad je ne bi mogla na drugi nain
ukrotiti: Ah, dugobrado, ti e se upropastiti kao i tvoj otac! Jadna majka! Zar je nije ona
dovoljno izmorila svojim neobuzdanim igrama i svojom bukom, u nastupima ludovanja!
Koliko god moe zai u prolost, majku uvijek nalazi pred istim prozorom, malenu, krhku,
kako u tiini boji svoje lepeze, s njezinim blagim oima, jedinim to je od nje naslijedila. Toj
dragoj eni, da joj ugode, ljudi su znali s katkad govoriti: Ona ima vae oi. I majka se
smijeila i bila je sretna, to se bar tim djeliem blagosti odraava u licu svoje keri. Poslije
smrti svoga mua tako je dokasna radila, da joj je vid poeo slabiti. Kako da ivi?
Udovika mirovina, onih est stotina franaka, koje je primala, jedva su dostajali za potrebe
djevojice. Pet je godina malena gledala, kako njezina majka blijedi i mravi, kako se svakog
dana pomalo gubi, dok nije postala samo sjena. Ona sad osjea grinju savjesti, to nije uvijek
bila posluna i to ju je bacala u oaj svojim nemarom prema radu i uenju. Svakog je
ponedjeljka ponovo stvarala lijepe planove, zaklinjala se, da e joj uskoro pomagati da
zaradi novac, ali su se njezine noge i ruke pokretale usprkos njezinom suzdravanju, i ona bi
jednostavno oboljela, kad bi morala dugo ostati mirna. Onda, jednoga dana, njezina se majka
nije vie mogla dignuti, umrla je, glas joj se ugasio, a oi su bile pune krupnih suza. Uvijek joj
je takva pred oima: ve mrtva, a velike otvorene oi, koje i dalje plau, uperene u nju.
Kasnije je Christine, kad bije Claude zapitkivao o Clermontu, zaboravljala svu tu tugu, pa
bi iznosila vesele uspomene. Srdano se smijala njihovom stanu u Ulici Eclache. Ona se
rodila u Strasbourgu, otac joj je bio Gaskonjac, majka Parianka, a svi su troje bili baeni u tu
Auvergnu, koju su mrzili. Ulica Eclache, koja se sputa u Botaniki vrt, uska i vlana, bila je
tuna poput grobnice. Nije bilo nijednog duana, nikad nijednog prolaznika, nita osim
sumornih proelja kua s uvijek zatvorenim kapcima. Ali oko podne, uzdiui se nad
unutarnjim dvoritima, prozori njihovog stana bili su prepuni veselog sunca. Iz blagovaonice
se izlazilo na iroki balkon, neku vrstu drvene galerije s arkadama, koje je ukraavala golema
glicinija, zakrivajui ih svojim zelenilom. Ona je tu odrasla, najprije uz svog nemonog oca, a
kasnije zatvorena kao u nekom samostanu sa svojom majkom, koju je i najkrai izlazak
iscrpljivao. Ba nimalo nije poznavala grad i okolicu, tako da su se ona i Claude veselo
zabavljali, kad bi ona neprestano odgovarala na njegova pitanja: Ne znam. Brda? Da, ima
brda s jedne strane, opaaju se s kraja ulica, dok se s druge strane, kad se ide drugim ulicama,
vide ravna polja, sve do u beskraj, ali tamo nisu ili, bilo je predaleko. Znala je samo brdo Puy
de Dome, posve okruglo, slino grbi. U gradu je mogla otii u katedralu zatvorenih oiju: ide
se oko Trga Jaude, a zatim Ulicom debelih. Vie od toga ne treba je pitati, sve ostalo joj
je zamreno: uliice i avenije na padini, stari dio grada od crne lave, koji se strmo sputa i
kuda se, kad nastane oluja, kia kotrlja poput rijeka, uz stranu grmljavinu i sijevanje. O,
tamonje oluje! Ona i sada od toga dre. Pred njezinom sobom, iznad krovova, gromobran
Muzeja uvijek je bio u vatri. U blagovaonici, koja je sluila i kao salon, ona je imala svoj
vlastiti prozor, u dubokoj udubini, velikoj poput sobe, gdje se nalazio njezin radni stol
i njezine sitne stvari. Tu ju je majka nauila itati, tu bi, kasnije, ona zadrijemala sluajui
svoje profesore: toliko bi je omamio umor od uenja. I zato se ona sada izruguje svome
neznanju: ah, dobro obrazovana djevojka, koja ne bi mogla ni nabrojati imena francuskih
kraljeva s datumima, slavna glazbenica, koja je ostala kod pjesme Mali brodii, udesna
akvarelistkinja, koja ne moe naslikati stabla, jer joj je teko imitirati lie! Iznenada bi u
jednom skoku prela na onih petnaest mjeseci, koje je nakon smrti svoje majke provela u
Gospinom pohoenju, velikom samostanu izvan grada s velianstvenim vrtovima. I tada prie
o asnim sestrama, nikako vie da zavre: takvi prizori ljubomore, sitniavosti i bezazlenosti,
da bi se ovjek prepao. Trebala je postati opatica, a bilo joj je tjeskobno u crkvi. I inilo joj se,
da je sve ve gotovo, kad ju je sama predstojnica, koja ju je mnogo voljela, odvratila od
samostana, naavi joj to mjesto kod gospoe
Vanzade. Stoga se i sada udi: kako je ta asna majka Svetih anela tako dobro proitala
njene misli? Jer, otkad ivi u Parizu, zbilja je postala potpuno ravnoduna prema religiji.
Zatim, kad je iscrpila svoje uspomene na Clermont, Claude je htio saznati, kako joj je kod
gospoe Vanzade, pa bi ona svakog tjedna iznosila nove potankosti. U staroj palai u Passyu,
tihoj i zatvorenoj, ivot tee odmjereno, u skladu s priguenim tik-takanjem starih zidnih
satova. Dva starinska posluitelja, jedna kuharica i jedan sobar, koji su ve etrdeset godina u
toj obitelji, jedine su osobe, koje prolaze kroz prazne sobe, bez najmanjeg uma svojih
papua, korakom sablasti. Katkad, izmeu dugih vremenskih razmaka, netko doe u posjete,
neki osamdesetogodinji general, tako suh, da sagovi jedva mogu osjetiti njegovu teinu. To je
kua mraka, sunce tu zamire u svjetlu malih iskri, kroz daice kapaka. Otkad gospoa, nakon
to je postala hroma i slijepa, ne izlazi vie iz svoje sobe, jedina joj je razonoda kad joj netko
ita nabone knjige, bez kraja i konca. Ah, kako su ta beskrajna itanja teka djevojci! Da
barem zna neki zanat, s kakvim bi veseljem krojila haljine, privrivala pribadaama eire
ili eljezom utiskivala are na latice cvijea! I kad samo pomisli, da ona nije ni za to, da je
sve nauila, a da je sposobna samo da slui kod nekoga, da bude poluslukinja! A k tome,
ona pati od te zatvorene, ukoene kue, koja zaudara na smrt; opet je hvata muka kao u doba
njezina djetinjstva, kad se htjela prisiliti na rad, da bi ugodila svojoj majci; u njoj se buni krv, i
najradije bi kriala i skakala, pijana od potrebe da ivi. Ali, gospoa tako blago s njom
postupa, otputa je iz svoje sobe i nareuje joj duge etnje, tako da je silno grize savjest, kada
je, po povratku s Burbonske obale, prisiljena da joj lae, da pria o Bulonjskoj umi, da
izmilja nekakav obred u crkvi, u koju nije ni nogom stupila. ini se, kao da svakog dana
gospoa gaji prema njoj sve veu ljubav, neprestano joj neto poklanja, pokoju svilenu
haljinu, neki starinski mali sat, pa ak i rublje, a i ona sama jako voli gospou, pa je jedne
veeri plakala, kad ju je ova nazvala svojom keri. Zaklela se, da je odsad nee nikad
napustiti, puna samilosti u svom srcu, kad je vidi tako staru i nemonu.
- Svata! - ree Claude jednog jutra - ona e vas nagraditi, uinit e vas svojom
nasljednicom.
Ona ostane zapanjena.
- O, vi mislite? ...Kau, da ona ima tri milijuna... Ne, ne, nisam nikad na to pomislila, ja to
ne elim, to bih ja onda!
Claude se okrene na stranu i ree odrjeito: - Vi biste postali bogati, dovraga! Najprije, bez
sumnje, ona e vas udati.
Ali ga na tu rije ona prekine praskom smijeha.
- Za nekoga od svojih starijih prijatelja, za nekog generala sa srebrnom bradom... Ah, to bi
bila krasna ludorija!
 Oboje su pritom razgovarali kao prijatelji, kao stari poznanici. On je bio u svemu novajlija,
gotovo isto kao i ona, jer je imao samo nekoliko sluajnih poznanstava s djevojkama i jer je
ivio iznad stvarnosti, u romantinim ljubavima. I njoj i njemu inilo se prirodnim i potpuno
jednostavnim, to se na taj nain viaju potajno, kao prijatelji, bez drugih formalnosti osim
stiska ruke pri dolasku i stiska ruke pri odlasku. On ak nije vie ni sam sebe pitao, to ona, u
svojem neznanju, kao estita gospoica, zna o ivotu i ljudima. Ona je pak osjeala, da je on
plaljiv, te ga je katkad uporno promatrala, drhtavih oiju, zauena i smuena u svojoj strasti,
koje nije bila svjesna. Ali jo nikakva estina osjeaja ni uzbuenosti nije kvarila uivanje,
koje su osjeali, kad su bili zajedno. Njihove su ruke ostajale hladne, oni su o svemu govorili
veselo, a katkad su se i prepirali kao prijatelji, koji su sigurni, da nee nikada jedan drugoga
naljutiti. Samo to je njihov osjeaj prijateljstva postajao tako iv, da vie nisu mogli
ivjeti jedno bez drugoga.
im bi Christine dola, Claude bi izvadio klju iz vrata. Ona je sama to traila: na taj ih
nain nitko nee moi ometati. Poslije nekoliko posjeta ona je zagospodarila ateljeom i inilo
joj se, kao da je u svojoj kui. Muila ju je zamisao da tu unese malo reda, jer je njenim
ivcima smetalo biti usred takve zaputenosti. Ali to nije bio lak posao; slikar je branio
gospoi Joseph da mete, od straha da praina ne pokrije njegove svjee slike, pa ju je
prvih puta, kad bi njegova prijateljica pokuala malo pomesti, pratio nemirnim i moleivim
pogledom. emu premjetati stvari? Zar nije dosta, to ih ima pri ruci? Meutim, ona je
pokazivala upornost, tako punu radosti, i inilo se, da je tako sretna, to tu moe igrati ulogu
domaice, da joj je napokon dao punu slobodu. Sada, im bi dola, svukla bi rukavice i
pribadaama privrstila suknju, da je ne zaprlja, pa bi sve ispremjetala i u tri navrata uredila
tu prostranu sobu. Ispred pei nije se vie vidjela nagomilana hrpa pepela, paravan je skrivao
postelju i toaletni stoli, sofa je bila oetkana, ormar obrisan i sav svijetao, stol od jelovine
raien od stalnog posua i bez mrlja od boje, a iznad stolica postavljenih u lijepoj simetriji
klimavi slikarski stalci bili su oslonjeni o zidove, dok je golemi sat-kukavica, koji je razotkrio
svoje jarke crvene boje, ostavljao dojam, kao da je pojaao zvunost svoga tiktakanja. To je
bilo divno, soba se nije mogla prepoznati. On je zaueno gledao, kako ide amo-tamo i kako
se okree pjevajui. Je li to dakle, bila ona ljenivica, koju bi muila nepodnoljiva glavobolja,
im bi napravila i najmanji posao? Ali ona se smije: umni rad joj smeta, da; dok rad nogu i
ruku, naprotiv, dobro na nju djeluje, uspravlja je poput mladog stabla. Ona je priznavala - kao
da bi to bila kakva izopaenost - svoju sklonost prema niskim kunim poslovima, onu
sklonost, koja je bacala u oaj njezinu majku, kojoj su ideal u odgoju bila zabavna umijea,
uiteljica s finim rukama, koja ni u to ne dira. Kakvih li je prigovora bilo, kad bi je, jo
sasvim malu, iznenadili kako mete, brie prainu ili se s uivanjem igra kuharice! Jo i sada,
kad bi se kod gospoe Vanzade smjela boriti protiv praine, ona bi se manje dosaivala.
Samo, to bi onda drugi rekli? Zbog toga bi prestajala biti dama. I ona se osjeala
zadovoljnom na Burbonskoj obali, sva zapuhana od tolikog rada, s oima kao u grenice, koja
zagriza u zabranjeno voe.
Claude je u tim asovima osjeao oko sebe svu briljivost dobre domaice. Da bi je
natjerao da sjedne, te da se mirno razgovara, on bi katkad od nje zatraio da mu zaije obrub
na rukavu, koji se poderao. Ona mu se sama ljubazno ponudila, da e mu pregledati rublje. Ali
tu nije bilo njezinog lijepog zanosa domaice u pokretu. Prvo, ona to nije znala, drala je iglu
kao djevojka odgojena u preziru prema ivanju. Zatim, ta nepominost, ta panja, ti sitni
ubodi, na koje, jedan po jedan, treba paziti, bacali su je u oaj. Atelje je blistao od istoe
poput kakvog salona, ali je Claude ostajao u dronjcima, te su njih oboje od toga pravili ale
i smatrali to smijenim.
Kako li su sretno proveli ta etiri mjeseca hladnoe i kie u tom ateljeu, gdje je zaarena
pe krala poput cijevi u orguljama! inilo se da ih zima jo vie usamljuje. Kad bi snijeg
pokrio oblinje krovove, a vrapci dolazili udarati krilom o iroki prozor, oni su se smijeili, jer
im je toplo i jer su tako izgubljeni usred tog velikog nijemog grada. Ali im nije uvijek ostao
samo taj uski kuti; ona mu je napokon dopustila, da je smije i otpratiti. Dugo vremena htjela
je odlaziti sama, smatrajui sramotom, da je vani vide s mukarcem koji je vodi ruku pod
ruku. Zatim, jednoga dana, kad je iznenada udario pljusak, zaista mu je morala dopustiti da je
otprati dolje s kiobranom, a budui da je pljusak odmah prestao - kad su bili s druge strane
mosta Luja-Filipa - ona ga je poslala natrag, pa su ostali samo nekoliko minuta pred jednim
grudobranom promatrajui etalite, sretni, to se skupa nalaze pod vedrim nebom. Ispod njih,
uz plonik pristanita, bile su u etiri niza poredane velike plitke lae pune jabuka, tako
zbijene jedna uz drugu, da su daske, koje su bile postavljene izmeu njih, sluile kao staze, po
kojima su jurila djeca i ene. S uitkom su gledali to kotrljanje voa, goleme gomile, koje su
letjele na lae, dok se neki otar, gotovo smrdljiv zadah, vonj uzavrele jabukovae, dizao u
vis, zajedno s vlanim isparavanjem rijeke. Sljedeeg tjedna, kad se sunce ponovo pojavilo, a
on u razgovoru s njom veliao usamljenost obala oko Otoka svetoga Luja, ona je pristala na
etnju. Krenuli su uz Burbonsku i Anjouvinsku obalu, zaustavljajui se pri svakom koraku i
zanimajui se za ivot na Seini, za bager, koji je kripao, za lau-praonicu, koja se tresla
od buke i svae, i za dizalicu, tamo dalje, koja je upravo istovarivala neku teglenicu. Ona se
posebno udila: je li mogue, da je ta Obala brijestova, koja je tako ivahna s druge strane, da
je ta Obala Henrika IV. sa svojim golemim prostranstvom i sa svojim alom, na kome se
opori djece i pasa prevru po hrpama pijeska, da je uope sav taj horizont vrlo napuenog i
radinog grada bio horizont onog prokletog naselja, koje je, cijelo poprskano krvlju, vidjela
one noi, kad je ovamo stigla? Zatim su zaobili rt, jo vie usporavajui hod, da bi mogli
uivati u usamljenosti i tiini, koje, kako se ini, tu unose stare palae; gledali su kako voda
kljua kroz umu skela pred Branom i vratili se Obalom Bethune i Obalom Orleans, nekako
zblieni pri pogledu na rijeku, koja se tu irila, stiui se jedno uz drugo pred tim silnim
valjanjem vode, oiju uprtih u daljinu, na Vinsko pristanite i Botaniki vrt. Na blijedom su
nebu kupole monumentalnih zgrada dobivale plavu boju. Kad su stigli na Most svetoga Luja,
Claude je osjetio potrebu da joj pokae Bogorodiinu crkvu, koju ona nije
prepoznala. Gledana tako straga, golema i uurena meu svojim, u obliku luka savijenim
stupovima, kao meu oputenim apama, bila je, iznad svoje duge kraljenice, sline
kraljenici kakve nemani, pritisnuta svojom dvostrukom glavom, svojim dvama
visokim tornjevima. Ali njihovo je sretno otkrie toga dana bio zapadni rt otoka, taj pramac
stalno usidrene lae, koja, usred strujanja vode, gleda Pariz, a da nikad ne moe doi do njega.
Spustili su se niz vrlo strmo stubite i pronali usamljenu obalu, zasaenu visokim stablima.
To je bilo divno utoite, zaklon ba usred tako brojnog puanstva: Pariz je brujao oko njih, i
po zidanim obalama i po mostovima, a oni su uz rub vode uivali u radosti, jer su sami i
od svih zaboravljeni. Otada je ta obala postala njihov kutak prirode, mjesto, gdje su na zraku
iskoritavali sunane sate, kad bi ih u ateljeu, gdje je zaarena pe krala, strana vruina
poinjala guiti i u njihove ruke unositi groznicu, koje su se plaili.
Uza sve to Christine je dotada odbijala, da je prati dalje od etalita. Na Obali brijestova
ona bi uvijek otpustila Claudea, kao da je Pariz sa svojom svjetinom i svim moguim
susretima poinjao ba kod tog dugog niza obala, po kojima joj je bilo dosadno samoj
prevaljivati takav put, pa je malo-pomalo popustila, najprije mu dopustivi, da je prati do
Vijenice, pa do Novog mosta, pa do palae Tuileries. Poinjala je zaboravljati na
opasnost, pa su oboje sada ili vodei se ispod ruke poput mladog branog para. I taje
neprestana etnja, to sporo hodanje uvijek istim plonikom, uz vodu, za njih dobilo beskrajnu
privlanost, ulilo im je u duu takav osjeaj sree, da ga nikad vie nisu mogli jae osjetiti.
vrsto su pripadali jedno drugome, premda samo duevno. inilo se, kao da ih dua tog
velikog grada, koja se dizala iz rijeke, obavija svim njenostima srdaca, koja su kroz vjekove
kucala u tim starim kamenim zgradama.
 Otkad je zavladala velika prosinaka hladnoa, Christine je dolazila samo poslijepodne, a
Claude bi je oko etiri sata popodne, vodei je ispod ruke, otpratio. Za vedrih dana, im bi
preli preko Novog mosta, pred njima se otvarala itav golemi, beskrajan ponor obala. Od
jednog do drugog kraja sunce je sa strane zagrijavalo zlatnom prainom kue na desnoj obali,
dok su lijeva obala, otoci i zgrade stvarali tamnu prugu na velianstvenom plamenu zalazeeg
sunca. Izmeu te blistave i te tamne strane sjala je svjetlucava Seine, ispresijecana tankim
linijama svojih mostova. Dolazilo je najprije pet svodova Mosta Bogorodiine crkve, nad
kojima se dizao jedini svod Mosta Arcole, pa onda Most mjenjaa, pa Novi most, sve tanji
jedan od drugoga, te je svaki od njih, iznad svoje sjene, pokazivao ivi mlaz svjetlosti, vodu
satenski plave boje, koja je svjetlucala kao u odsjaju ogledala. I dok su sutonski obrisi na
lijevoj strani zavravali siluetom iljastih tornjeva Palae suda, kao ugljenom otro ocrtanih
na nebu, na desnoj se strani mekana krivulja irila u svjetlu, i tako se razrijedila i gubila, da je
paviljon Flore, koji je, sasvim daleko, na krajnjem rtu, izbijao poput tvrave, bio nalik na kulu
iz bajke, plavkastu, laganu i drhtavu, usred ruiaste magle na horizontu. Ali bi oni, obasjani
suncem pod ogoljelim platanama, odvraali pogled od toga sjaja i uivali u promatranju
izvjesnih, uvijek istih zakutaka, a naroito jednoga: skupine vrlo starih kua iznad etalita.
Dolje su bile male jednokatne trgovine eljeznim posuem i priborom za ribolov, a nad njima
terase, ukraene lovorom i divljom lozom, iza njih bile su neto vie kue, istroene, s
rubljem na prozorima, itava gomila baroknih zgrada, splet dasaka i zidarskih radova,
ruevnih zidova i viseih vrtova, gdje su staklene lopte sjale poput zvijezda. Zatim bi hodali i
vrlo brzo ostavljali iza sebe velike zgrade, koje su slijedile, Vojarnu i Vijenicu, da bi se
poeli zanimati za Cite, s druge strane rijeke, stisnut meu ravnim i glatkim zidinama, a bez
strmih obala. Iznad potamnjelih kua blistale su kule Bogorodiine crkve, te se inilo, kao
da su nedavno pozlaene. Sanduci antikvara poinjali su zauzimati ograde uz obalu, a jedna se
laa, nakrcana ugljenom, borila protiv strane struje pod Mostom Bogorodiine crkve. A onih
dana, kad se prodavalo cvijee, oni bi se, usprkos oporosti toga godinjeg doba, tu
zaustavljali, da bi mogli udisati miris prvih ljubiica i ranih eboja. Meutim, s lijeve strane
obala se otkrivala i produivala: iza kamenih straarnica Sudske palae, na Satnoj
obali pojavljivale su se male kue boje olova, sve do skupine drvea na nasipu. Zatim, kako
su ili naprijed, druge su obale provirivale iz magle, u velikoj udaljenosti: Voltaireova obala,
Obala Malaquais, kupola Instituta, etverouglasta zgrada Kovnice novca, duga siva linija
proelja, na kojima se ak ni prozori nisu mogli razaznati, te greben od krovova, koji su
dimnjaci od opeka inili slinim hridinastoj litici, koja se zabada upravo u sredinu
svjetlucavog tamnog mora. S protivne strane, naprotiv, paviljon Flore gubio je svoj bajoslovni
lik, te pod posljednjim plamenovima sunca dobivao vrsti oblik. I onda se, s desne i s lijeve
strane, s oba ruba rijeke, otvarala duboka perspektiva Sevastopoljske avenije i Avenije Sudske
palae. To su bile zgrade Avenije Megisserie, nova Prefektura policije preko puta, stari Novi
most sa svojim kipom, crnim poput mastila. Nadalje, to su bili Louvre i Tuileries, a onda u
dnu, iznad Opine Grenelle, u bezgraninoj daljini, breuljci Sevresa, polje zasuto poplavom
sunanih zraka. Nikada nije Claude iao dalje, Christine ga je uvijek zaustavljala pred
Kraljevskim mostom, kod visokih stabala kupalita Vigier, te kad bi se okrenuli, da jo
jednom, u zlatnom sunanom svjetlu, koje je postajalo crveno, jedno drugome stisnu ruku,
pogledali bi natrag, te bi na drugom horizontu ponovo ugledali Otok svetog Luja, s kojega su
doli; ponovo bi ugledali nejasnu granicu grada, na koju se ve sputao mrak, dok je na istoku
nebo bilo boje kriljavca.
Ah, koliko su lijepih zalazaka sunca doivjeli na tim svojim tjednim lutanjima! U tom
treperavom veselju obala pratilo ih je sunce, ivot Seine, igra odbljeska pri strujanju rijeke,
zanimljivost radionica, toplih poput staklenika, i cvijee u loncima kod trgovaca sjemenjem, i
zagluujue krletke prodavaa ptica, sva ta halabuka zvukova i boja, zbog koje obala rijeke
ini, da gradovi ostaju vjeno mladi. Dok su tako odmicali, njima na lijevo, nad tamnom
prugom kua, usijani je ar zalazeeg sunca dobivao grimiznu boju. inilo se, kao da ih
sunana kugla eka, da se postepeno sputa, da se polako kotrlja prema dalekim krovovima,
im bi oni preli Most Bogorodiine crkve, nasuprot proirenoj rijeci. Ni u jednoj stoljetnoj
umi, ni na jednoj gorskoj cesti, na livadama nijedne ravnice nikada nee biti tako
velianstvenih zalazaka sunca, kao iza kupole Instituta. To Pariz, ovjenan slavom, pada u
san. Pri svakoj njihovoj etnji poar bi dobivao drugaiji izgled, nove bi pei izruivale svoju
eravicu tom plamenom vijencu. Kad ih je neke veeri iznenadio pljusak, sunce je, ponovo se
pojavivi poslije kie, obavilo plamenom itav gusti oblak, te je tad nad njihovim glavama bio
samo onaj prah upaljene vode, koji se prelijevao u plavoj i ruiastoj boji. Za vedrih dana,
naprotiv, sunce bi se, nalik vatrenoj kugli, velianstveno sputalo u mimo, poput safira plavo
jezero. Za trenutak bi ga crna kupola Instituta okrnjila poput mjeseca u zadnjoj etvrti, a onda
bi kugla postala ljubiasta, te bi se utopila u dnu krvavog jezera. Ona bi ve u veljai poveala
svoju krivulju, te bi pala pravo u Seinu, koja bi, kako se inilo, kljuala pri pribliavanju toga
zaarenog eljeza. Ali bi divni ukrasi, arobni prizori u zraku, plamsali samo za oblanih
veeri. Tada bi to, prema hiru vjetra, bila sumporna mora, koja su udarala o koraljne hridine;
tada bi to bile palae i kule, nagomilane graevine, koje bi gorjele, ruile se i kroz
svoje pukotine putale potoke lave. Ili bi pak sunce, koje bi ve ieznulo, zapalo iza koprene
od pare, iznenada probilo tu pregradu uz takvu provalu svjetla, da bi izbijali mlazovi iskri i
prelazili od jednog do drugog kraja neba, posve vidljivi, nalik na let zlatnih strelica. I sputao
bi se sumrak, a oni bi se rastajali s tim posljednjim bljeskom u oima, osjeajui, da je taj
pobjedniki Pariz jedan od uzronika radosti, koju nisu mogli iscrpiti, radosti, koju su nalazili
u tome, da njih dvoje zajedno uvijek iznova polaze na tu etnju uzdu starih kamenih
grudobrana.
Jednog se dana napokon dogodilo ono, ega se Claude jako bojao, a da to nije rekao.
inilo se da Christine vie ne rauna s tim, da bi ih netko mogao susresti. Tko je, uostalom,
poznaje? Ona e tako uvijek prolaziti nepoznata. On je pak mislio na prijatelje, katkad bi
lagano zadrhtao, mislei da izdaleka razaznaje lea nekog svojeg poznanika. Muila ga je
stidljivost; pomisao, da bi netko mogao drsko pogledati njegovu djevojku i k njoj pristupiti, a
moda se i naaliti, izazivala je u njemu nepodnoljivu nelagodu. I upravo toga dana, kad se
ona tijesno priljubila uz njegovu ruku i, kad su se pribliavali Mostu umjetnosti, on naie
na Sandoza i Dubucha, koji su silazili niz stepenice mosta. Bilo ih je nemogue izbjei, bili su
gotovo nasuprot jedni drugima, a uostalom, njegovi su ga prijatelji bez sumnje opazili, jer su
se smijeili. Veoma blijed, ipak je iao naprijed, te je pomislio, da je sve propalo, kad je vidio,
da se Dubuche okree prema njemu. Ali ve u tom trenutku Sandoz je ovoga zadrao i odveo.
Proli su, naoko ravnoduni, i nestali u dvoritu Louvrea, a da se ak nisu ni okrenuli. Obojica
su prepoznali original one pastelom naslikane glave, koji je slikar skrivao poput ljubomornog
ljubavnika. Christine, vrlo vesela, nije nita opazila. Claude, kojemu je srce snano udaralo,
odgovarao joj je priguenim rijeima, do suza ganut, prepun zahvalnosti zbog obzirnosti
svojih dvaju starih prijatelja.
Nekoliko dana poslije toga doivio je novi potres. Nije oekivao Christine, a bio je
dogovorio sastanak sa Sandozom.
Zatim, budui da se ona - priredivi mu jedno od onih iznenaenja, koja su ih bacala u
zanos - trkom popela u njegov stan, da s njim provede jedan sat, oni su po svom obiaju
uklonili klju, a ubrzo netko na poznat nain pokuca na vrata. On je odmah prepoznao taj
nain najavljivanja, i taj ga je dogaaj tako zbunio, da je prevrnuo jednu stolicu: sada je
svakako morao odgovoriti. Ali ona problijedi, te napravi umolnu kretnju, a on ostane
nepomian, presjeena daha. Kucanje na vrata se nastavilo. Neki glas povie: Claude!
Claude! On se jo uvijek nije micao, ali se ipak borio u sebi, te stajao blijedih usana,
oborenih oiju. Nastala je duboka tiina, a koraci krenue dolje, izazivajui kripu drvenih
stepenica. Njegove su se grudi nadule od goleme tuge, i osjeao je, kako mu pucaju od grinje
savjesti pri svakom koraku, koji se udaljavao, kao da je bio zanijekao prijateljstvo, koje je
gajio itavo svoje mladenako doba.
Meutim, jednog je popodneva opet netko pokucao, a Claude je imao samo toliko
vremena, da oajno promrmlja:
- Klju je u vratima!
I zbilja, Christine ga je zaboravila izvui. Ona se preplai i sjedne na rub kreveta, drei
rubac na ustima, da prigui um svoga disanja.
Lupanje se jo vie pojaalo, zauo se i smijeh, pa je slikar bio primoran povikati:
- Naprijed!
Jo nelagodnije se osjetio, kad je opazio Jorya, koji je galantno vodio unutra Irmu Becot.
Prije petnaest dana Fagerolles ju je njemu prepustio, ili, bolje reeno, on se pomirio s tim
njezinim hirom iz straha, da je potpuno ne izgubi. Ona je tada rasipala svoju mladost po svim
moguim slikarskim ateljeima, uz takvo ludovanje svoga tijela, da je svakog tjedna selila,
nosei svoje tri koulje, spremna da se opet vrati za jednu no, ako joj srce to zaeli.
- Ona je htjela pogledati tvoj atelje, i ja ti je dovodim - razjasni novinar.
A ona je, ni ne ekajui, poela obilaziti sobu, posve slobodno uzvikujui.
- O, kako je ovdje smijeno! ...O, kakva neobina slika! ...Hajde, budite ljubazni, sve mi
pokaite, ja elim sve vidjeti! ...A gdje spavate?
Claude, pun strepnje i uznemiren, pobojao se, da ona ne ukloni paravan. Zamiljao je, kako
je Christine sada tu, te je bio duboko oaloen ve i zbog onoga, to ona uje.
- Zna, to ona od tebe trai? - veselo nastavi Jory. - to? Ne sjea se? Obeao si joj, da
e naslikati neto prema njoj... Ona e ti pozirati za sve, to god bude htio, je li, draga moja?
- Tako je, evo odmah!
- Ali - ree u zabuni slikar - bit u zauzet svojom slikom sve do izlobe u Salonu... Ima
jedan lik na njoj, koji mi zadaje muke. U tome mi nita ne mogu pomoi ti prokleti modeli!
Ona se postavi pred sliku i podigne svoj nosi, kao da sve dobro razumije.
- Ta gola ena na travi... No, dobro! Recite samo, mogu li vam biti od koristi?
Joryja je to oduevilo.
- Gle! Nije li to dobra ideja! Ti trai lijepu djevojku, a ne moe je nai...! Ona e se
odmah svui. Svui se, draga moja, svui se malo, da te on vidi.
Jednom rukom Irma razvee svoj eir, a drugom je traila kope svoje bluze, usprkos
energinom odbijanju Claudea, koji se otimao, kao da na njemu vre nasilje.
- Ne, ne, to nije potrebno!... Gospoa je premalena... To nije nikako ono to trebam,
nikako!
- to onda? - ree ona.
- Samo pogledajte! - Jory je ostao uporan.
- Pusti samo! Time e joj ugoditi... Ona obino ne pozira, nije joj to potrebno, ali uiva u
pokazivanju bez odjee. Ona bi najradije ivjela bez odjee... Svui se, draga! Samo prsa, kad
se on boji, da ga ne pojede.
Naposljetku ju je Claude sprijeio da se svue. Mucao je isprike: neki drugi puta, kasnije,
on bi bio sretan; u ovom se trenutku boji, da ga novi predmet potpuno ne zbuni, na to ona
samo slegne ramenima, nepomino ga gledajui svojim krasnim oima, sa smijekom, u kome
je bilo prijezira.
Onda Jory pone govoriti o njihovoj druini. Zato, dakle, Claude prolog etvrtka nije
doao k Sandozu? Vie ga ne vide, Dubuche ga okrivljava, da ga zabavlja neka glumica. Usto,
dolo je do sukoba izmeu Fagerollesa i Mahoudeaua zbog fraka u kiparstvu! Gagniere je
prole nedjelje izaao s nekog Wagnerovog koncerta s modricom na oku. On, Jory, umalo da
nije u kavani Baudequin imao dvoboj zbog jednog od svojih posljednjih lanaka u Bubnju.
Zato, jer on otro postupa s nevrijednim slikarima, s onima, koji su nepravedno stekli ugled!
Hajka protiv irija u Salonu stvara avolsku buku, nee ostati ni jedan komadi od tih uvara
ideala, koji sprjeavaju prirodu da tamo prodre.
Claude ga je sluao, razdraen u svojoj nestrpljivosti. Ponovo je uzeo svoju paletu,
tapkajui nogama pred svojom slikom. Prijatelj napokon to shvati.
- Ti eli raditi, mi te ostavljamo.
Irma je i dalje promatrala slikara neodreeno se smijeei, zauena zbog gluposti toga
blesana, koji je nije htio, muena sada hirom, da ga, protiv njegove volje, dobije. Atelje mu je
ruan, a ni on sam nema na sebi nita lijepo. Ali zato se pravi kreposnim? Ona ga je na
trenutak peckala, lukava, bistra, u razuzdanosti svoje mladosti ve sigurna, da e se domoi
tog uitka. A na vratima se po posljednji put ponudila, cijelom svojom rukom dugo i
toplo stiui njegovu.
- Kad god budete htjeli!
Oni su otili, a Claude je morao ukloniti paravan, iza kojega je Christine stajala na rubu
kreveta, kao bez snage da se digne. Nije nita rekla o toj djevojci, nego je samo izjavila, da se
jako bojala. Htjela je odmah otii, drui od straha, da jo jednom ne zauje kucanje, i
odnosei u dnu svojih uznemirenih oiju zbunjenost zbog svega onoga, to nije spominjala.
Uostalom, dugo se vremena osjeala nelagodno usred te surove umjetnosti, u tom ateljeu
punom slika prejakih boja. Povrijeena u svojim osjeajima i ispunjena odvratnou, nije
se mogla priviknuti na vjerno prikazane golotinje aktova, na grubu realnost slikarskih studija,
koje je napravio u Provansi. to vie, od svega toga nije nita razumijevala, jer je bila odrasla
u atmosferi njenosti i divljenja prema umjetnosti druge vrsti, prema onim finim akvarelima
svoje majke, lepezama sa slikama delikatnima poput sna, na kojima su ljubavni parovi
ljubiaste boje leprali usred plavkastih vrtova. ak se esto i sama na aki nain zabavljala
izradom pejzaa, te radila slike sa dva ili tri motiva, koji su se uvijek ponavljali: jezero s
nekom ruevinom, vodenica na nekoj rijeci ili pak vicarska kua s jelama bijelim od snijega.
I ona se udila: je li mogue, da razuman mladi slika na tako lud, tako ruan, tako laan
nain? Jer ona te slike stvarnog ivota nije samo smatrala runima i nakaznima, ve je
smatrala i da su u suprotnosti sa svakom prihvatljivom istinom. Zaista za to treba biti lud.
Jednog je dana Claude bezuvjetno htio vidjeti jedan mali album, njezin stari album iz
Clermonta, o kome je ona bila govorila. Budui da se dugo od toga branila, ona ga napokon
donese, u dubini due polaskana, jer je bila zahvaena ivom radoznalou da vidi, to e on
rei. On ga prelista smijeei se, a budui da je utio, ona prva promrmlja:
- Vi smatrate, da je to loe, je li?
- Ne ba tako - odgovori on - to je neto nevino.
Te rijei su je povrijedile, usprkos dobroudnom tonu, koji ih je inio ljupkima.
- Zbilja! Tako me mama pouavala! ...Ja volim, kad je to dobro naslikano i kad se to
ljudima svia.
Onda on otvoreno prasne u smijeh.
- Priznajte, da se vi u pravom smislu rijei razbolijevate od mog naina slikanja. Ja sam to
opazio, vi puite usne, irite oi od uasa... Ah, svakako, to nisu slike za dame, a jo manje
za djevojke... Ali ete se na to naviknuti, tu se radi samo o odgoju oka; i vidjet ete, da je to,
to ja radim, vrlo zdrava i vrlo potena umjetnost.
I zbilja, Christine se malo-pomalo naviknula. Umjetniko uvjerenje nije u poetku igralo
nikakvu ulogu u tome, tim vie, to joj Claude, prezirui miljenje ena, nije ulijevao u glavu
svoju nauku, nego je, naprotiv, izbjegavao s njom priati o umjetnosti, kao da je htio da tu
strast svoga ivota zadri za sebe, izvan dometa nove strasti, koja ga je obuzimala. Ali joj je to
pomalo prelazilo u naviku, te je napokon poela pokazivati zanimanje za te grozne
slike, vidjevi, kakvo suvereno mjesto one imaju u slikarevu ivotu. To je bila njezina prva
stepenica; nju je ganula ta bijesna strast za radom, ta bezuvjetna predanost itavog jednog
bia. Zar nije to dirljivo? Ne skriva li se tu neto izvanredno dobro? Zatim, kad je zapazila
radosti i boli, koje su ga potresale uslijed toga, je li mu nekog dana rad uspio ili nije, napokon
je i sama poela suosjeati s njime u njegovu naporu. Ona bi se rastuila, ako bi ga
nala tunog, a razveselila bi se, ako bi je veselo doekao, i otada je njezina briga bilo: je li
puno radio, je li zadovoljan s onime, to je napravio nakon njihovog posljednjeg sastanka?
Nakon dva mjeseca bila je pridobivena, zaustavljala se pred slikama, nije ih se vie plaila; jo
uvijek nije posve odobravala taj nain slikanja, ali je poela ponavljati strune umjetnike
izraze, izjavljujui, da je to snano, smjelo izraeno, dobro osvijetljeno. On joj se inio tako
dobar, i toliko ga je voljela, da je, nakon to mu je oprostila, to mrlja takve strahote, napokon
poela u njima otkrivati neke odlike, da bi i njih mogla barem malo voljeti.
Ipak je bila jedna slika, ona velika, namijenjena prvoj izlobi u Salonu, s kojom se dugo
vremena nije mogla pomiriti. Ve je bez mnogo zlovolje promatrala aktove iz ateljea Boutin i
studije iz Plassansa, ali se jo uvijek ljutila na onu golu enu, koja lei u travi. To je bila
osobna zluradost, stid, jer joj se na trenutak inilo, da u njoj prepoznaje sebe, priguena
tjeskoba pred tim velikim tijelom, koje ju je i dalje vrijealo, premda je u njemu sve manje i
manje nalazila svoje crte. U poetku je protestirala, odvraajui oi od nje. Sada bi je
minutama nepomino gledala u nijemom razmiljanju. Kako to da je slinost s njom
ieznula? Ukoliko se slikar njome upornije bavio, nikad zadovoljan, vraajui se sto puta na
isti dio, utoliko se svaki puta ta slinost gubila. I, a da nije mogla to analizirati, a da se nije
usuivala sama sebi to priznati, ona, kojoj se stid prvog dana pobunio, sada je osjeala sve
veu tugu vidjevi, da na slici vie nita od nje ne ostaje. inilo joj se, da od toga stradava
njihovo prijateljstvo, osjeala je, da mu je sa svakom crtom, koja je bila brisana, ona
manje bliska. Moda je ne voli, kad doputa, da na taj nain nestaje iz njegova djela? I koja je
to nova ena, to nepoznato i nejasno lice, koje izbija iz njezinog?
Claude, oajan, jer je pokvario glavu, nije zapravo znao, kako da je zamoli za nekoliko sati
poziranja. Ona bi naprosto sjela, i on bi samo oznaio neke poteze. Ali je vidio, da je ona tako
ljuta, pa se bojao, da je jo vie ne razdrai. Kada bi ve odluio, da e je na veseo nain
zamoliti, ne bi vie naao rijei i odjednom bi se posve posramio, kao da se radilo o kakvoj
nepristojnosti.
Jednog ju je popodneva uzbunio jednim od onih svojih nastupa srdbe, koje nije znao
obuzdati, pa ak ni u njezinoj prisutnosti. Tog tjedna nita mu nije uspijevalo. Govorio je, da
e istrugati svoju sliku, te je, sav bijesan, hodao amo-tamo, udarajui po pokustvu.
Odjednom ju je uhvatio za ramena i posjeo na sofu.
- Molim vas, uinite mi tu uslugu ili u puknuti, asne mi rijei!
Preplaena, ona ga nije shvatila.
- to, to hoete?
Zatim, vidjevi da on uzima kistove, doda nepromiljeno:
- Ah, da! ...Zato me ranije niste za to zamolili? Spremno se izvrne na jastuk i podvue
ruku pod potiljak.
Ali iznenaenje i zbunjenost, to je tako brzo pristala, djelovali su tako, da se uozbiljila, jer
nije bila svjesna svoje spremnosti na to, te bi se prije bez sumnje mogla zakleti, da mu vie
nikada ne e sluiti kao model.
Sav u zanosu, on usklikne:
- Zbilja! Vi pristajete!... Sto mu gromova, kako u vraki lijepu enu pomou vas izraditi!
Iznova, bez razmiljanja, ona ree:
- Ali, samo glavu!
A on, u urbi kao ovjek, koji se boji da je otiao predaleko, brzo promuca:
- Svakako, svakako, samo glavu!
Zbunjenost im je oduzela dar govora; on pone slikati, dok je ona, nepomina i oiju uprtih
u zrak, ostala smuena, jer su joj iz usta ispale takve rijei. I ve je njezina ljubaznost izazvala
u njoj grinju savjesti, kao da se uputa u neto greno, doputajui da dade svoj lik toj goloj
eni, koja blista na suncu.
Claude je u dva puta, koliko mu je pozirala, izradio njezinu glavu. Klicao je od veselja,
vikao, da je to najbolji komad, koji je naslikao, a imao je i pravo, jer nikad nije u pravom
svjetlu prikazao neko ivlje lice. Sretna, to ga vidi tako sretnim, i Christine se razveseli, tako
da se i njoj uinilo, da je glava vrlo dobro izraena, jo uvijek nejako slina, ali divna u svojoj
izraajnosti. Dugo su ostali pred slikom, mirkajui oima i uzmiui sve do zida.
- Sada - ree on konano - ja u to brzo dovriti s nekim modelom... Ah, ta nesretnica!
Imam je, dakle, u ruci!
I u nastupu nestaluka epa djevojku, te oni poee plesati, kako je on to nazivao, korak
trijumfa. Ona se vrlo glasno smijala, ushiena tom njegovom alom i ne osjeajui vie nita
od svoje smuenosti, ni nemira savjesti, ni nelagode.
Ali ve sljedeeg tjedna Claude je ponovo postao turoban. Izabrao je Zoe Piedefer da mu
pozira za tijelo, ali mu ona nije pruila ono, to je on htio: tako fina glava, govorio je, ne
pristaje na ona nezgrapna ramena. Ipak je ostao uporan, struui i iznova poinjui. Sredinom
sijenja, svladan oajem, napustio je sliku i okrenuo je prema zidu, a zatim, petnaest dana
kasnije, opet se dao na posao, s drugim modelom, velikom Judith, to ga je prisililo da
promijeni nijansu boja. Slika se jo vie pokvarila, pa je ponovo pozvao Zoe, ne znajui vie
to radi, bolestan od nesigurnosti i tjeskobe. A najgore je bilo to, to ga je samo sredinji lik
tako dovodio u bjesnilo, jer je s ostatkom slike, sa stablima, dvjema malim enama,
gospodinom u kaputu - to je sve bilo dovreno i solidno - bio potpuno zadovoljan. Veljaa se
bliila kraju, i ostalo mu je samo nekoliko dana, da sliku poalje u Salon: to je bila propast.
Jedne veeri, pred Christinom, on opsuje i krikne u srdbi: - No, sto mu gromova, zar se
glava jedne ene stavlja na tijelo neke druge! ...Trebao bih sam sebi odsjei ruku!
U dubini due sada mu se nametala jedna jedina misao: postii to, da mu ona pozira za
cijeli lik. Taje pomisao polako nicala u njemu, najprije kao jednostavna elja, koju bi brzo
odbacio kao besmislenu, zatim kao nijemo vaganje razloga za i protiv, na to se neprestano
vraao, a napokon, pod silinom nude, kao jasna i estoka elja. Te grudi, koje su se na
nekoliko minuta nejasno ukazale njegovim oima, muile su ga uspomenom, koje se
nije mogao osloboditi. Ponovo ju je vidio u njezinoj mladenakoj svjeini, svu blistavu i
prijeko potrebnu. Ako je ne dobije, bit e to isto, kao da se odrie slike, jer se ni s jednom
drugom nee zadovoljiti. Kad bi se, spustivi se na stolicu, po itave sate izjedao zbog svoje
nemoi, tako da vie nije znao ni gdje da kistom povue crtu, stvarao bi herojske odluke: im
ona ue, iskazat e joj tako dirljivim rijeima svoju muku, da e ona moda popustiti. Ali ona
bi stigla sa svojim prijateljskim smijekom, sa svojom djevianskom haljinom, koja nije
otkrivala nijednog djelia njezina tijela, a on bi izgubio hrabrost i odvraao oi od straha, da
ga ne zatekne, kako joj pod bluzom trai vitku liniju njezina tijela. Ne moe se od prijateljice
traiti takva usluga; on nikada nee imati hrabrosti za to.
A, meutim, jedne veeri, kad ju se spremao otpratiti, i kad je ona stavljala eir na glavu,
ruku podignutih uvis, ostali su dvije sekunde oi u oi, on treptei pred njezinim
nadignutim dojkama, koje su htjele probiti tkaninu, a ona iznenada tako uozbiljena, tako
blijeda, da je osjetio, da je odgonetnula njegove misli. Na obalama jedva da su i govorili: to je
ostalo meu njima, dok je sunce zapadalo na nebu, koje je bilo boje staroga bakra. Jo je dva
puta proitao u dnu njezina pogleda da ona zna za njegovu stalnu misao. I zbilja, otkad je on
na to mislio, i ona je, usprkos svojoj volji, poela o tome razmiljati, jer je u njoj probudio
panju nehotinim aluzijama. U poetku je se to jedva ticalo, a kasnije je bila prisiljena da se
zaustavi pri tim mislima, ali nije vjerovala, da se mora braniti, budui da joj se to inilo neim
nestvarnim, jednom od onih tlapnja, koje se vide u snu, a kojih se ovjek srami. ak se nije ni
pobojala, da e on to zatraiti: ona ga je sada dobro poznavala, te bi ga uutkala jednim
svojim dakom, ve prije nego to bi promucao prve rijei, usprkos njegovim nenadanim
nastupima srdbe. To je naprosto ludo. Nikad, nikad!
Dani su protjecali, a kod njih je fiksna ideja jaala. im bi se nali zajedno, ne bi vie
mogli, a da na to ne misle. O tome ne bi nikad prozborili ni jedne rijei, ali su njihove utnje
bile time ispunjene. Ne bi napravili ni jednu kretnju, ne bi se jedno drugome nasmijeili, a da
na dnu toga ne bi ponovo nali tu misao, koju nisu mogli posve glasno izrei, a koja je iz njih
kljuala. Uskoro nije nita drugo ostalo u njihovom prijateljskom druenju. Ako ju je
promatrao, inilo joj se, kao da je on svojim pogledom svlai; nevine rijei dobivale su
neugodan smisao; nijedan se stisak ruke nije zaustavljao na samoj aci, nego je izazivao
lagani drhtaj uzdu itavog tijela. I ono, to su oni do tog asa izbjegavali, mutna strana
njihove veze, buenje mukarca i ene u njihovom dobrom prijateljstvu, napokon je izbilo
uslijed neprestanog podsjeanja na tu djeviansku golotinju. Malo-pomalo oni su u sebi
otkrivali neku tajnu groznicu, za koju sami nisu znali. ar bi im oblijevao lice, zacrvenjeli bi
se, im bi se jedno drugoga dotaknuli prstom. Sada je svakog trenutka vladalo to neko
uzbuenje, koje im je jae tjeralo krv u ile, te se, dok im je itavo njihovo bie time bilo
zaokupljeno, patnja zbog onoga, to su na taj nain preuivali, a da si to nisu mogli sakriti,
do te mjere pojaavala, da su se od toga guili, a grudi im se nadimale od dubokih uzdaha.
Oko sredine oujka Christine je, za jednog od svojih posjeta, nala Claudea kako sjedi pred
svojom slikom, slomljen od tuge. Nije je ak ni uo, te je ostao nepomian, prazna i uplaena
pogleda, uprtog na nedovreno djelo. Za tri dana istjee rok, odreen za slanje slika u Salon.
- No, to je? - upita ga ona blago, potitena zbog njegovog oaja.
On se trgne i okrene prema njoj.
- Pa, eto, propalo je, neu izlagati ove godine! ...Ah, a ja sam toliko raunao na taj Salon!
Oboje su ponovo zapali u potitenost, pri emu su se u njima burkale velike i zbrkane
misli. Zatim ona nastavi, razmiljajui na glas:
- Jo ima vremena.
- Vremena? Nikako! Trebalo bi mi udo! Gdje da naem model u ovom trenutku? Znate,
od jutros se borim sam sa sobom, pa sam na tren pomislio, da imam neku ideju: da, da
potraim onu djevojku, onu Irmu, koja je dola, kad ste vi bili ovdje. Dodue, znam da je
malena i punana, da bi moda trebalo sve izmijeniti, ali ona je mlada i sigurno moe... Zbilja,
pokuat u!...
On se prekinula u govoru. Zaarene oi, kojima ju je gledao, jasno su govorile: Ah, tu ste
vi, to bi bilo oekivano udo, siguran uspjeh, kad biste mi vi poklonili tu krajnju rtvu!
Zaklinjem vas, to vas molim kao oboavanu, najljepu, najdjevianskiju prijateljicu!
Ona, sva uspravljena, vrlo blijeda, razumijevala je svaku rije, a one su oi, u kojima se
odraavala gorua molba, vrile na nju snaan utjecaj. Bez urbe ona skine svoj eir i svoju
bundu, a onda jednostavno nastavi istom mirnom kretnjom, otkopa bluzu, skine nju i steznik,
odbaci donje suknje, otkvai naramenice koulje, koja joj sklizne na bokove. Nije progovorila
ni jedne rijei; inilo se, da je odsutna duhom kao onih veeri, kad bi se, zatvorena u svojoj
sobi, izgubljena u nekakvim sanjarijama, mehaniki svlaila, ni ne mislei na to. Zato, dakle,
da pusti, da neka njezina suparnica daje svoje tijelo, kad je ona ve dala svoje lice? Htjela je
da tu bude itava, u svome kutku, sa svojom ljubavi, shvaajui konano, kakvu joj nelagodu
punu ljubomore ve odavna uzrokuje ta strana nakaza. Onda, i dalje nijema, gola i nevina,
legne na sofu, te zauzme pozu, s rukom pod glavom, zatvorenih oiju.
Potresen, nepomian od radosti, on ju je gledao, kako se svlai. Opet ju je vidio, pred
sobom. Brza, toliko puta u svijest dozvana vizija, sada je oivjela. To je onaj djetinji lik, jo
krhak, ali tako vitak, lik tako svjee mladosti. I on se ponovo udio: gdje je skrivala te
razvijene grudi, koje se pod haljinom nisu mogle ni naslutiti? Ni on nije govorio, nego je
poeo slikati, u tiini i potpuno sabran. Tri duga sata strastveno je radio, s tako
muevnim naporom, da je u jednom zamahu izradio divnu skicu itavog tijela. Nikad ga
enska put nije tako opojila, a srce mu je kucalo kao pred kakvom svetom, uzvienom
golotinjom. Nipoto se nije pribliavao, ostao je iznenaen preobraajem lica, na kome su se
prilino snane i ulne vilice gubile pred ljupkom mirnoom ela i obraza. itava ta tri sata
ona se nije makla, nije dahnula pridonosei na dar svoj stid, bez ijednog drhtaja, bez
sustezanja. Obadvoje su osjeali, da bi se postidjeli, ako bi izgovorili samo jednu reenicu.
Jedino bi ona, s vremena na vrijeme, otvorila svoje bistre oi, uprla ih u neku neodreenu
toku u prostoru, jedan trenutak tako ostajala, a da on u tome nita od njezinih misli nije
mogao proitati, a onda bi ih opet zatvorila i zapadala u beutnost bijelog mramora, s
tajanstvenim i krutim smijekom modela.
Jednom kretnjom Claude joj je dao na znanje, da je zavrio, te, postavi opet nespretan,
prevrne stolicu, da bi joj se im prije okrenuo leima, a Christine, sva crvena u licu, spusti se
sa sofe. urno se pone oblaiti, nenadano zahvaena drhtavicom i tako uzbuena, da se krivo
zakopavala, protezala na sebi rukave i podizala ogrlicu, da ne bi vie ostavila golim ni jedan
djeli svoje puti. I ve se bila potpuno zavukla u svoju bundu, a on se, jo uvijek, nosom
okrenut prema zidu, nije mogao odvaiti da je pogleda. Ipak se uputio k njoj, i gledali su se,
kolebajui se, svladani uzbuenjem, koje ih je sprjeavalo, da ita progovore. Je li to dakle
bila tuga, beskrajna, nesvjesna i bezimena tuga? Jer njihovi su se kapci naduli od suza, kao da
su upropastili svoj ivot, kao da su se dotaknuli dno ljudske bijede. Onda, raznjeen i
duboko rastuen, ne mogavi pronai nita, pa ak ni jednu rije zahvale, on je poljubi u elo.

V.

Petnaestog svibnja Claude, koji se prethodnog dana od Sandoza vratio u tri sata ujutro, jo
je spavao, kad mu gospoa Joseph unese u sobu veliki struak bijelog jorgovana, koji je
upravo donio neki sluga. On je shvatio: Christine mu unaprijed estita na uspjehu njegove
slike. To je, naime, bio veliki dan za njega, otvarao se Salon odbijenih, osnovan te godine, u
kome e biti izloeno njegovo djelo, koje je iri slubenog Salona odbio.
Ta ganutljiva misao, ti svjei i mirisavi cvjetovi jorgovana, koji su ga probudili, snano su
ga dirnuli, kao da su nagovijetali sretan dan. U koulji, bosih nogu, on ih stavi na stol, u
jedan lonac za vodu. Zatim, oiju nabuhlih od sna i uplaen, pone se oblaiti, gunajui, to
je tako dokasna spavao. Prethodnog je dana obeao Dubucheu i Sandozu da e doi u osam
sati po njih kod ovog posljednjeg, da bi sva trojica otili zajedno u Palau industrije, gdje e
nai i ostale iz njihove druine. A ve je kasnio jedan sat!
Ali ba nita nije mogao uiniti u svom ateljeu, jer se nije snalazio nakon otpreme svoje
velike slike. Na koljenima, meu starim okvirima, itavih pet minuta nije mogao nai cipele.
Komadii zlatne boje su letjeli, jer, ne znajui gdje da pribavi novca za okvir, dao je nekom
stolaru iz susjedstva da mu sastavi etiri letve, te ih je sam pozlatio uz pomo svoje
prijateljice, koja se pokazala vrlo nespretnom u tom poslu. Napokon, obuen i obuven, sa
svojim pustenim eirom, koji je bio ukraen utim iskricama, upravo se spremao otii, kad ga
neka praznovjerna pomisao dovede natrag k cvijeu, koje je ostalo samo nasred stola. Ako ne
poljubi one cvjetove jorgovana, doivjet e sramotu. On ih poljubi, sav ispunjen njihovim
snanim proljetnim mirisom.
Na izlazu je dao klju kuepaziteljici, kao i uvijek.
- Gospoo Joseph, bit u odsutan cijeli dan.
Za manje od dvadeset minuta Claude je bio u Paklenoj ulici, kod Sandoza. Iako se bojao da
Sandoza vie nee nai kod kue, on je ipak jo bio tamo, jer se zadrao zbog lakeg oboljenja
svoje majke. To nije bilo nita ozbiljno, samo loe provedena no, koja ga je uznemirila. Sada
ve umiren, ispriao mu je, da mu je Dubuche pisao, neka ga ne ekaju i da e se s njima
sastati na samoj izlobi. Zatim su krenuli, i budui da je bilo gotovo jedanaest sati, odluili su
dorukovati u nekoj maloj, slabo posjeenoj mljekarnici u Ulici Saint-Honore, gdje su se dugo
zadrali. Iako su arko eljeli vidjeti izlobu, ipak su bili obuzeti nekakvom lijenou i bilo je
drae, da se to vie zadre tu, meu starim uspomenama iz djetinjstva, uivajui u nekoj vrsti
tuge, pomijeane s ganuem.
Odbio je jedan sat, kad su preli preko Elizejskih Poljana. Dan je bio divan, nebo bistro u
nedogled, a vjetri, jo uvijek hladan, kao da ga je inio jo plavetnijim. Obasjani suncem
boje zreloga ita, redovi kestenova imali su mlado, njenozeleno, naoko svjee lakirano lie.
Bazeni sa svojim vodoskocima, briljivo njegovane tratine, dubina aleja i irina prostranstva
davale su opsenom horizontu obiljeje velike raskoi. Samo nekoliko koija, kako to obino
biva u taj sat, kretale su se prema gore, dok je val svjetine, zbijen i pomian poput mravinjaka,
nestajao pod golemom arkadom Palae industrije.
Kad su uli, Claude lagano zadre u neobino velikom trijemu, hladnom poput podruma,
ije su vlane ploe odjekivala pod nogama poput podnih ploa u crkvi. On pogleda nadesno
i nalijevo, oba monumentalna stubita, te upita s prijezirom:
- No, zar emo proi kroz njihov odvratni Salon?
- Ah, ne, dovraga! - odgovori Sandoz. - Poimo kroz vrt! Tamo je zapadno stubite, koje
vodi k Odbijenima.
I oni s omalovaavanjem prooe izmeu malih stolova prodavaica kataloga. U
meuvremenu, izmeu dvaju golemih zastora od crvenog baruna, pojavljivao se staklom
pokriveni vrt, s one strane mranog trijema.
U to doba dana vrt je bio gotovo prazan, a ljudi je bilo samo u restoranu ispod sata, brojni
gosti, koji su tu upravo objedovali. Ostatak se svjetine nalazio na prvom katu, u dvoranama,
pa su jedino bijeli kipovi obrubljivali aleje utoga pijeska, koje su surovo presijecale zelenilo
tratina. To su bili nepomini mramorni ljudi, koje je osvjetljavala blijeda svjetlost, to je poput
praine padala kroz visoka stakla. Na junoj su strani platneni zastori zakrivali polovicu te
dugake prostorije, plave pod suncem, iarane s oba kraja blistavom crvenom i plavom bojom
arenih stakala. Nekoliko ve izmorenih posjetitelja zauzeli su posve nove stolice i klupe,
blistave od boje, dok su se jata vrabaca, koji su se nastanili gore na bezbrojnim ipkama
eljeznog kostura krova, obruavala na zemlju, progonei se meusobno uz slabane
krikove, te bez straha prekapajui po pijesku.
Claude i Sandoz su namjerno brzo hodali, ne gledajui nita oko sebe. Ukoeni i
dostojanstveni bronani kip, Minerva od nekog lana Instituta, ogorio ih je, im su stupili na
vrata. Ali dok su ubrzavali korak uzdu beskrajnog niza poprsja, susreli su Bongranda,
samoga, kako polako obilazi oko neke leee, gorostasne i glomazne figure.
- Oho, to ste vi! - povie on, kad su mu pruili ruku. - Upravo sam gledao statuu naeg
prijatelja Mahoudeaua, za koju su ipak imali dovoljno razuma, da je prime i dobro smjeste...
A tada naglo ree:
- Vi dolazite odozgo?
- Ne, upravo smo stigli - ree Claude.
Onda im je on vrlo srdano poeo govoriti o Salonu odbijenih. On, koji je bio lan
Instituta, ali koji je bio odvojen od svojih kolega, veselio se tome dogaaju, govorio je
o vjenom nezadovoljstvu slikara, o hajci, koju su vodile male novine, kao to je Bubanj, o
protestima i stalnim pritubama, koje su napokon uzbunile i Cara; zatim o umjetnikom
dravnom udaru toga utljivog sanjara, jer je ta odluka krenula ba od njega; i konano o
opoj zapanjenosti i graji, nastaloj zbog tog kamena baenoga u ablju baru.
- Ne - nastavi on - vi nemate pojma o negodovanju meu lanovima irija! ...A k tome,
nemaju povjerenja u mene, pa uute, im sam ja meu njima!... Sav je bijes uperen protiv tih
groznih realista. Ba pred njima su sistematski zatvarali vrata hrama, i zbog njih je Car
dopustio javnosti da izvri reviziju parnice, i oni, eto, sada slave... Ah, uo sam mnogo toga
lijepoga i ne bih skupo prodao vau kou, mladii!
Srdano se smijao na svoj obiajni nain, rairenih ruku, kao da bi htio zagrliti svu mlade,
koja kao da izbija iz zemlje.
- Niu vai uenici - ree Claude jednostavno. Jednim ga je pokretom ruke Bongrand
uutkao, obuzet nelagodom. On nije nita izloio, a svi ti proizvodi, kraj kojih prolazi, te slike,
ti kipovi, taj ljudski stvaralaki napor, ispunjavaju ga tugom. To nije zavist, jer nema
uzvienije i bolje due od njegove, nego je to vraanje k samome sebi, potmuli strah od
polaganog pada, onaj nepriznati strah, koji ga stalno mui.
- A kako je kod Odbijenih? - upita ga Sandoz.
- Divno! Vidjet ete.
Zatim, okrenuvi se prema Claudeu i zadravi mu obje ruke u svojima, ree:
- Vi ste, dragi moj, neto izvanredno! ...Sluajte! Ja, za kojega kau da sam razuman - ja
bih dao deset godina svoga ivota, samo da sam naslikao onu vragolanku, vau veliku enu.
Ta pohvala, koja je izala iz njegovih usta, do suza je ganula mladia. Napokon je postigao
uspjeh! Nije mogao pronai ni jedne rijei zahvale, nego je odjednom poeo priati o
neemu drugom, da sakrije svoje uzbuenje.
- Taj vrijedni Mahoudeau! Jako je dobru figuru napravio! Vraki temperament, zar ne?
Sandoz i on poeli su obilaziti oko gipsanog kipa. Bongrand odgovori sa smijekom:
- Da, da, previe snana bedra, previe snane grudi. Ali pogledajte povezanost udova; to je
fino i lijepo kao i sve... No, zbogom, ja vas ostavljam. Idem malo sjesti, noge su mi se
polomile od umora.
Claude digne glavu i nauli ui. Strana buka, koju ispoetka nije zapaao, tutnjila je u
zraku, uz nekakvo neprestano praskanje: bilo je to poput buke oluje, koja udara o morsku
obalu, poput treskanja izazvanog nekim neumornim juriem, koji dolazi iz beskonanosti.
- Gle! - promrmlja on. - Pa ta je to?
- To su - ree Bongrand, udaljujui se - posjetitelji, tu gore u dvoranama.
I dva mladia, proavi kroz vrt, popeli su se u Salon odbijenih.
Vrlo su ga lijepo uredili, pa su i odbijene slike bile jednako raskono izloene, kao i one
primljene: visoki zastori od starih zidnih sagova na vratima, vijenci od gipsa na zidovima,
ukraeni zelenim vunenim tkaninama, duge klupe prekrivene crvenim barunom, zavjese od
bijeloga platna pod staklima na stropu, a u cijelom nizu dvorana na prvi pogled je sve bilo
isto, isto onako pozlaeni okviri, iste ive mrlje slika. Ali je tu vladala posebna radost,
odbljesak mladosti, ega u poetku ovjek nije bio svjestan. Svjetina, sada ve vrsto zbijena,
svaki se as poveavala, jer su svi naputali slubeni Salon i urno upadali ovamo, strastveno
pokretani radoznalou, podbodeni eljom da i sami sude sucima, i napokon, ve od samog
dolaska na prag oarani sigurnou da e vidjeti neto vrlo zabavno. Bilo je vrlo vrue, fina
se praina dizala s poda, u etiri sata popodne sigurno se vie nee moi izdrati od
zaguljivosti.
- Dovraga! - ree Sandoz, gurajui se laktovima kroz masu. - Neemo se lako moi
progurati i nai tvoju sliku.
On se urio, sav obuzet groznicom bratske ljubavi. Toga je dana ivio samo za djelo i slavu
svoga starog prijatelja.
- Pusti samo, - povie Claude - ma stignemo! Moja slika nee odletjeti!
I on se, naprotiv, pravio kao da mu se ne uri, usprkos nesavladivoj elji da potri. Dizao je
glavu i gledao... Uskoro, u glasnom govoru svjetine, koji ga je smeo, on razazna lagani,
zasada jo suzdravani smijeh, koji su lupanje nogu i um razgovora zagluavali. Pred nekim
su se slikama posjetitelji alili. To ga je uznemirilo, jer je, uza svu svoju revolucionarnu
grubost, bio lakovjeran i osjetljiv poput ene, uvijek oekujui muenitvo, i uvijek je bio do
dna srca povrijeen i smeten od straha, da e ga drugi odbiti i narugati mu se.
 - Veseli su ovi ovdje!
- Zbilja! A imaju i zato - primijeti Sandoz. - Pogledaj samo ove udne kljusine!
Ali u tome trenutku, dok su se zadravali u prvoj dvorani, Fagerolles, a da ih nije vidio,
naiao je na njih. On se trgne, jer mu je bez sumnje taj susret bio neugodan. Meutim, odmah
se snaao i postao vrlo ljubazan.
- Oho! Mislio sam na vas... Tu sam ve sat vremena.
- No kamo su strpali Claudeovu sliku? - upita Sandoz.
Fagerolles, koji je stajao dvadeset minuta pred tom slikom, promatrajui je i prouavajui
dojam, koji je ostavljala na promatrae, odgovori bez oklijevanja:
- Ne znam... Zajedno emo je potraiti. Hoete li?
I on im se pridrui. Taj strani lakrdija nije vie u tolikoj mjeri gajio manire jednog
skitnice, nego je bio besprijekorno obuen. Bio je, kao i uvijek, porugljiv i zajedljiv prema
svjetini, ali je sada nabrao usne, dajui im ozbiljan izraz, kao mladi, koji nastoji prodrijeti u
sr umjetnosti. On doda, toboe iskreno:
- ao mi je, to ove godine nisam nita poslao! U tom bih sluaju ja bio ovdje zajedno s
vama svima, i ja bih sudjelovao u uspjehu... A ima izvanrednih, velikih djela, djeco moja! Na
primjer, ovi konji...
I on pokae golemu sliku, koja je stajala pred njima i pred kojom se svjetina okupljala
smijui se. To je, kako su oko njih govorili, djelo nekog biveg veterinara, - konji u prirodnoj
veliini, puteni na livadu, ali fantastini konji, modri, ljubiasti, ruiasti, konji, kojima je
zaprepaujua anatomija izbijala kroz kou.
- A da se ti moda nama ne ruga? - izjavi Claude sumnjiavo.
Fagerolles je hinio zanos.
- Kako bih mogao! Tu je sve puno odlinih osobina! Taj dobriina temeljito poznaje svog
konja! Bez sumnje, on slika poput kakvog grubijana. Ali ne smeta, ako je originalan i ako
donosi jedan istinski prilog.
Njegovo je fino djevojako lice zadralo svoju ozbiljnost, ali jedva se vidjelo da je u dnu
njegovih bistrih oiju svjetlucala uta iskra porugljivosti. I onda doda sljedeu zlobnu aluziju,
u kojoj je samo on mogao uivati:
- No dobro! Ako na tebe mogu djelovati budale, koje se smiju, uskoro e vidjeti i mnogo
drugih budala.
Tri prijatelja opet krenue, probijajui se s beskrajnom mukom kroz gomilu ramena.
Uavi u drugu dvoranu, brzo su preli pogledom po zidovima, ali se traena slika nije tu
nalazila. I tada ondje ugledae Irmu Becot, kako dri pod ruku Gagnierea. Oboje su bili
prignjeeni o jedan ukrasni gipsani vijenac; on je upravo promatrao neku malu sliku, a ona je,
oduevljena tim guranjem, dizala u vis svoju ruiastu njukicu i smijala se zbog guve.
- to? - ree Sandoz zaueno. - Ona je sada s Gagniereom?
- Oh, prolazni hir! - mimo razjasni Fagerolles. - Pria je tako smijena... Poznato vam je,
da ona sada ima vrlo skladno namjeten stan; da, onaj budalasti markiz, onaj, o kome piu
u novinama, sjeate li se? Djevojka i pol, koja e daleko dogurati, uvijek sam to govorio! Ali
je uzalud stavljaju u krevet s urezanim grbom, ona strastveno voli rasklopni krevet, a ima
veeri, kad osjea potrebu za krevetom iza pregrade kod nekog slikara. I tako se dogodilo, da
je napustila sve, te u nedjelju, oko jednog sata ujutro, upala u kavanu Baudequin. Mi smo
upravo izali, i tamo je bio ostao samo Gagniere, zaspavi kod svoje ae piva... Onda je ona
uzela Gagnierea.
Irma ih je opazila i poela im izdaleka vrlo ljubazno mahati rukom. Bili su prisiljeni da joj
priu. Kad se Gagniere okrenuo, sa svojom blijedoplavom kosom i svojim sitnim golobradim
licem, a s izrazom lica jo neobinijim nego obino - nije pokazao nikakvog uenja, to ih je
ugledao iza sebe.
- To je neto izvanredno - promrmlja.
 - to to? - upita Fagerolles.
- Pa ovo malo remek-djelo... I vrijedno, i naivno i iskreno!
On pokae siunu sliku, pred kojom se bio zadubio, sliku potpuno djeju, onakvu, kako bi
je etverogodinje derite bilo moglo naslikati, malu kuu kraj neke male ceste, sa stablom
sa strane, a sve to krivo i obrubljeno crnim crtama, a da nije bio zaboravljen ni vrtlog dima,
koji je izlazio iz krova.
Claude nervozno maline rukom, dok je Fagerolles hladnokrvno ponavljao:
- Vrlo fino, vrlo fino... Ali gdje je tvoja slika, Gagniere? - Moja slika? Tamo je!
I zbilja je slika, koju je poslao, bila ba pokraj malog remek-djela. To je bio posve dotjerani
pejza, brino naslikana obala Seine, u donekle sumornom, ali ipak ljupkom tonu, i
potpuno ujednaena, bez ikakve revolucionarne grubosti.
- Zar nisu zbilja glupi, kad su to mogli odbiti! - ree Claude, koji se s velikim zanimanjem
pribliio slici. - Ali zato, zato, pitam ja vas!
I zbilja se nije moglo nai nikakvo opravdanje, to su otklonili tu sliku.
- Zato, jer je to realistino, - ree Fagerolles tako odrjeitim glasom, da se nije moglo znati,
ismijava li se iriju ili slici.
U meuvremenu je Irma, kojom se nitko nije bavio, nepomino promatrala Claudea s
nesvjesnim smijekom, koji je smueno divljatvo toga odraslog mladia nagonilo na njezine
usne. Kad samo pomisli, da mu nije ak ni palo na pamet, da je ponovno vidi! Njoj se sada
inio tako drukiji, tako smijean, ruan toga dana, naroguen, zamraene puti kao poslije
kakve estoke groznice! I, optereena zbog njegove nepanje, ona mu dotakne ruku poput
prisnog prijatelja.
- No, tamo preko puta trai vas jedan va prijatelj.
To je bio Dubuche, kojega je ona poznavala, jer ga je jednom srela u kavani Baudequin. On
se s mukom probijao kroz gomilu, lutajui oima nad uzburkanim glavama okupljenih.
Ali odjednom, upravo u asu, kad mu je Claude htio rukom svratiti pozornost na sebe, on mu
okrene lea i posve ponizno pozdravi grupu od tri osobe: debelog i niskog gospodina, lica
spaljena njegovom vruom krvlju, njegovu gospou, vrlo mravu, votane boje, izgrienu
slabokrvnou, te ker, tako krljavu u njezinoj osamnaestoj godini, da je bila krhka i bijedna,
kao da je jo djetece.
- Dobro! - promrmlja slikar. - Eto, ulovili su ga! ...S kakvim se rugobama upoznala ta
ivotinja! Gdje li je samo upecao te grozote?
Gagniere mimo ree, da poznaje te ljude po imenu. Gospodin Margaillan je krupni
graevinski poduzetnik, ve sada peterostruki ili esterostruki milijuna, koji stjee svoje
imanje na velikim parikim radovima, izraujui posve sam itave avenije. Bez sumnje je
Dubuche doao u vezu s njim posredstvom kojeg arhitekta, ije je planove dotjeravao.
Ali Sandoz, u kome je mravost djevojke pobudila saaljenje, procijeni je jednom jedinom
rijeju.
- Ah, bijedna oguljena maka! Kako tuno!
- Pusti samo! - izjavi Claude bez milosra. - Njima su na licu ispisana sva zlodjela
graanske klase, oni pate od zatvorenosti i gluposti. Dobro je tako... Gle, na odmetnik nestaje
s njima! Nije li previe bljutavo, da se tako ponaa jedan arhitekt? Sretan mu put, neka nas
samo trai!
Dubuche, koji nije bio opazio svoje prijatelje, ponudi svoju ruku gospoi i krene dalje,
tumaei slike i izraavajui pokretima pretjeranu uslunost.
- Idemo dalje! - ree Fagerolles. Zatim se obrati Gagniereu:
- Zna li, kamo su ugurali Claudovu sliku?
- Ne znam, traio sam je... Idem s vama.
On se uputi s njima i zaboravi Irmu Becot, koja je ostala kod vijenca. Nju je bio spopao hir
da posjeti Salon, objeena njemu o ruku, a on je tako slabo bio naviknut na taj nain voditi
enu, da ju je neprestano gubio putem, pa se udio, to je uvijek iznova nalazi kraj sebe, ne
znajui vie ni kako, ni zato su zajedno. Ona potri za njim i opet ga uhvati za ruku, da bi
mogla ii za Claudeom, koji je sa Sandozom i Fagerollesom ve prelazio u drugu dvoranu.
Zatim su njih petero onuda tumarali, diui glavu uvis, as rastavljeni guranjem drugih
ljudi, as opet zdrueni, a strujom prolaznika uvijek naprijed gonjeni. Neka ih je strana
Chanova slika zadrala; Krist, koji oprata preljubnici - suhi, kao iz drva izrezani likovi,
kotunjavog ustrojstva, koje je davalo koi ljubiastu boju, a sve to kao da je bilo naslikano
blatom. Ali odmah sa strane divili su se jednom vrlo lijepom prikazu ene, gledane straga,
izboenih kukova i okrenute glave. Posvuda po zidovima sve je bila sama mjeavina
odlinoga i najgorega, zbrka svih stilova, izhlapjeli slikari povijesne kole, neposredno uz
mlade realistine luake; jednostavni nespretnjakovii, koji se nisu niime isticali, uz
originalne razmetljivce; mrtva Izabela, koja je izazivala dojam, kao da je istrunula na dnu
podruma kole za lijepe umjetnosti, pokraj Dame u bjelini, vrlo zanimljive vizije, kako ju je
vidjelo oko velikog umjetnika; golemi Pastir, koji gleda more, lik iz prie, a s druge strane
jedna slika, panjolci, koji se loptaju, slika obasjana divnim intenzivnim svijetlom. Odvratnoj
rugobi nije nita nedostajalo, ni vojnike slike s vojnicima kao od olova, ni blijeda starinska,
ni loa i mrana srednjovjekovna umjetnost. Ali iz te neskladne cjeline, a osobito iz pejzaa,
kod kojih se gotovo u svakome moglo u osnovi opaziti neto iskreno i ispravno, a tako isto i iz
portreta, koji su veinom bili vrlo zanimljivi po svojoj izradi, izbijao je istinski dah mladosti,
smjelosti, i strastvenosti. Ako je u slubenom Salonu bilo manje loih slika, njihov je prosjek
bez sumnje bio banalniji i u veoj mjeri osrednji...
Tu se ovjek osjeao kao usred bitke, ali vesele, sa zanosom voene bitke, u trenu, kad se
javlja zora, kada trublje trube i kada se kree protiv neprijatelja sa sigurnou, da e ovaj biti
pobijeen prije zalaska sunca.
Claude, razigran tim vonjem bitke, poeo se oduevljavati i ljutiti, te je sada sluao, kako
se iz redova posjetitelja die smijeh, kao da je uo, da zvide topovske kugle. Suzdrljiv u
poetku, smijeh je postajao sve glasniji, to se slikar vie pomicao. Ve u treoj dvorani ene
vie nisu svoj smijeh priguavale rupcima, a mukarci su isturili trbuhe, da im bude udobnije.
To je bilo zarazno veselje gomile, koja je tu dola zabaviti se, te se malo-pomalo razdraivala
i davala si oduka zbog sitnica, nalazei povod svome veselju - jednako u lijepim stvarima,
kao i u runima. Ljudi su se manje smijali pred Chanovim Kristom nego pred prikazom ene,
iji su se izboeni bokovi - koji kao da su probijali sliku - njima inili izvanredno smijenima.
Dama u bjelini takoer je izazivala veselje posjetitelja; jedni su druge gurali
laktovima, previjali se od smijeha, i neprestano se tu stvarala neka skupina, koja bi rastezala
usta pred slikom. I svaka je slika doivljavala svoj uspjeh, ljudi su se dozivali izdaleka, da bi
pokazali onu, koja je zgodna, i neprestano su duhovite primjedbe kruile od usta do usta, i to
tako, da Claude, uavi u dvoranu, umalo da nije pljusnuo neku staru gospou, ije ga je
kvocanje ogorilo.
- Kakve budale! - ree on, okrenuvi se drugima. - Zar ne? ovjeku doe elja, da im
remek-djela baci u glavu!
I Sandoz se razljutio, a Fagerolles je i dalje vrlo glasno hvalio najgore slike, to je jo vie
poveavalo raspoloenje u dvorani. Gagniere je, meutim, zbunjen usred te guve, vukao za
sobom oduevljenu Irmu, ije su se suknje uvijale oko nogu svih mukaraca.
Ali se iznenada pred njima pojavio i Jory, sa svojim velikim ruiastim nosom. Njegovo je
lijepo, plavo, mladenako lice blistalo. Nasilno se probijao kroz svjetinu, mahao rukama i
klicao od veselja, kao da je to njegov osobni uspjeh. im je opazio Claudea, povie:
- Ah, napokon sam te naao! Ve te sat vremena traim... Uspjeh, prijatelju moj, uspjeh!
- Kakav uspjeh?
- Pa uspjeh tvoje slike! ...Doi, da ti to pokaem! Ne, vidjet e, to je divno!
 Claude problijedi, silno ga je veselje poelo guiti, dok se pravio kao da ravnoduno prima
tu vijest. Sjeti se Bongrandove izjave, pa se sam sebi uinio genijalnim.
- Gle, dobar dan! - nastavi Jory, steui ruku drugima. I onda su on, Fagerolles i Gagniere
stajali oko Irme, koja im se smijeila, kao njihov prijatelj, kao lan obitelji, kako je sama
govorila.
- Pa gdje je to? - upita Sandoz nestrpljivo. - Povedi nas!
Jory im se postavio na elo, a druina krene za njim. Da bi uli, na vratima posljednje
dvorane morali su se posluiti akom. Ali Claude, koji je ostao iza njih, uo je, kako se
neprestano die smijeh, kako amor postaje sve jai, poput valjanja plime, koja je postigla
svoj najvii uspon. A kad je napokon uao u dvoranu, ugledao je golemo, buno, zbrkano
mnotvo ljudi, skupljeno u gomili, koja se gurala pred njegovom slikom. Tu je smijeh
bio najei, tu se najvie irio, i tu je zavravao. Smijali su se njegovoj slici.
- Ha? - ponovi Jory, sav u zanosu. - Eto uspjeha!
Gagniere, zaplaen i postien kao da su njega samog ismijali, promrmlja:
- Previe uspjeha... Ja bih vie volio neto drugo.
- Kako si glup! - nastavio je Jory, pretjerano zanesen svojim uvjerenjem. - To, to je
uspjeh! ...Nije vano, to se oni smiju! Eto, poznati srno, sutra e sve novine o nama pisati!
- Budale! - izustio je samo Sandoz, glasom priguenim od boli.
Fagerolles je utio, drei se rezervirano i dostojanstveno poput prijatelja neke obitelji, koji
stupa u pogrebnoj povorci. A jedino se Irma i dalje smijeila, smatrajui to zabavnim, pa se
onda umilnom kretnjom oslonila o rame ismijanoga slikara, poevi mu govoriti ti i tiho mu
apnuvi u uho:
- Ne treba se ljutiti, dragi moj. To su gluposti, svejedno treba biti veseo.
Ali Claude je ostao nepomian. Neka ga je velika hladnoa ukoila. Srce mu se na as
zaustavilo, toliko razoaranje bilo mu je strano. I rairenih zjenica, privuenih i uprtih onamo
nekom nesavladivom silom, promatrao je svoju sliku i udio se, jedva je prepoznavajui u toj
dvorani. Nikako to nije isto djelo, kao ono u njegovom ateljeu! Poutjelo je pod blijedim
svijetlom, koje se probijalo kroz platnenu zavjesu. ini se, kao da je sada slika ujedno i
manja, grublja i izvjetaena, te je - bilo uslijed reakcija publike ili zbog nove sredine - na
prvi pogled zapazio sve njegove nedostatke, nakon to je itave mjesece ivio slijep
pred njim. S nekoliko poteza on ju je u mislima popravljao, pomicao udaljenosti, uspravljao
neki ud, mijenjao snagu nekog tona. Bez sumnje, gospodin u barunastom kaputu nita ne
valja, zaprljan je i loe smjeten; jedino mu je ruka lijepa. U dnu, dvije hrvaice, plavua i
crnka, previe su zadrale obiljeja skice, nisu bile solidno obraene i mogu biti zanimljive
samo za oi nekog umjetnika. Ali bio je zadovoljan sa stablima, s proplankom
obasjanim suncem, dok mu se gola ena, ena, koja lei u travi, inila kao da je nadmaila i
njegov talent, kao daju je netko drugi naslikao i kao da je u toj blistavosti ivota jo nije
poznavao.
On se okrene prema Sandozu i samo ree:
- Imaju pravo, to se smiju, djelo ima svojih nedostataka... Ne smeta me, jer ena mi je
uspjela! Bongranad mi se nije rugao.
Prijatelj ga je nastojao odvesti, ali Claude je ostajao uporan, te je, naprotiv, jo blie priao
slici. Sada, kad je procijenio svoje djelo, poeo je sluati i promatrati svjetinu. Provala veselja
se nastavljala, pa se ak i pojaavala sve veim i veim usponom ludog smijeha. Ve je s vrata
vidio, kako se posjetiteljima razmiu eljusti, stiu oi i ire lica. ulo se olujno dahtanje
debelih ljudi, kripavo tektanje mravih, a nadasve tanki zvonki glasovi ena. Preko puta, uz
vijenac, neki su se mladii savijali, kao da ih netko kaklja po trbuhu. Neka se gospoa svalila
na klupu, stisnutih koljena, guila se i pokuavala opet doi do daha, stavljajui rubac na usta.
Glas o toj tako udnoj slici zasigurno se proirio, ljudi su dolijetali sa sve etiri strane Salona,
itave su grupe stizale, gurkale se i htjele to vidjeti.
 - No, gdje je?
- Eno tamo! O, ta smijurija. - I duhovite su rijei pljutale gue nego drugdje, a osobito je
predmet umjetnike obrade izazivao veselje: nisu mogli shvatiti, smatrali su to
besmislenim, tako smijenim, da bi od toga ovjek jednostavno mogao oboljeti. Eto, gospoi
je prevrue, a gospodin je navukao na sebe kaput od baruna, da se ne prehladi. - Ali ne, ona
je ve sva plava, gospodin ju je izvukao iz neke bare i sad se odmara dalje od nje, zaepivi
nos. - Nije pristojan taj ovjek! Mogao nam je pokazati prednju stranu svoga tijela. - Ja vam
kaem, da je to djevojaki internat u etnji: pogledajte one dvije, koje se igraju skakaica. -
Gle, kako je sve oprao: koa je plava, stabla su plava! Nema sumnje da je svoju sliku umoio
u plavilo! Oni, koji se nisu smijali, postajali su bijesni: to modrenje, to novo obiljeavanje
svjetlosti, inilo im se izazovom. Smije li se dopustiti, da se vrijea umjetnost? Neka su stara
gospoda mahala tapovima. Jedan je ozbiljni gospodin, srdit, izjavljivao svojoj eni kako
ne voli neugodne ale. Ali neki drugi, neki mali bojaljivi ovjek, potraio je u katalogu
objanjenje slike, da bi mogao pouiti svoju gospoicu, pa je naglas proitao naziv: U punom
svjetlu, i onda je ponovo nastala strana buka, poklici i zviduci. Ta je rije letjela, ponavljali
su je, tumaili: u punom svjetlu, o da, u punom svjetlu, trbuh u svjetlu, sve u svjetlu, tra-la-la!
To je prelazilo u skandal, svjetina je postajala jo brojnija, krv je navirala u lica zbog sve vee
i vee vruine, a posvuda su bila odluna i glupa usta neznalica, koji iznose sud o slikarstvu,
te svi zajedno izraavaju niz gluposti, nezgrapnih razmiljanja, glupog i zlobnog
podsmjehivanja, kako se to uvijek dogaa, kad graanska glupost ugleda neko originalno
djelo.
A u tome trenutku, kao na posljednji udarac, Claude opazi kako ponovo ulazi Dubuche,
vukui sa sobom Margaillanove. im je doao pred sliku, arhitekt, zbunjen, obuzet podlim
stidom, htio je pouriti korak i odvesti dalje svoje pratioce, pravei se kao da nije opazio ni
sliku, ni svoje prijatelje. Ali se poduzetnik ve tu zaustavio sa svojim kratkim nogama, irom
otvorio oi i vrlo ujno ga upitao svojim krupnim, hrapavim glasom:
- No, recite mi, koji je idiot to tu iznio?
Ta dobroudna surovost, taj poklik milijunaa-skorojevia, koji je ukratko predstavljao
prosjek javnog mnijenja, udvostruio je ope veselje, a on, polaskan svojim uspjehom i ivo
izazvan tom neobinom slikom, takoer ode, ali uz takav smijeh, tako prekomjeran, tako
buan, proistekao iz dubine njegovih tustih prsiju, da je nadjaao smijeh svih ostalih. To je
bila aleluja, konana tutnjava velikih orgulja.
- Odvedi mi odavde ker! - priapne blijeda gospoa Margaillan Dubucheu.
Ovaj se pouri i oslobodi Reginu, koja je oborila pogled, te se poslui svojim snanim
miiima, kao da spaava to bijedno bie od smrtne opasnosti. Zatim, ostavivi Margaillanove
na vratima, nakon to se s njima izrukovao i pozdravio ih onako, kako to ine otmjeni ljudi,
vrati se k svojim prijateljima i ree otvoreno Sandozu, Fagerollesu i Gagniereu:
- to ete? To nije moja krivica... Ja sam ga upozorio, da javnost nee to shvatiti. To je
svinjarija, da, uzalud ete to poricati, to je svinjarija!
- Oni su izvidali Delacroixa - prekine ga Sandoz, blijed od srdbe i stisnutih pesnica. -
Oni su izvidali Courbeta. Ah, neprijateljsko pleme, glupost krvnika!
Gagniere, koji je sada isto tako osjeao tu povrijeenost umjetnika, poeo se ljutiti, sjetivi
se onih bitaka, koje je svake nedjelje na koncertima vodio Pasdeloup, branei pravu glazbu.
- A oni zvide Wagneru! To su oni isti, mogu ih prepoznati... Pogledajte! Onaj krupni, tamo
dolje...
Jory ga je morao zadrati, jer je htio izazvati svjetinu. Jory je ponavljao da je to neto
izvanredno, da se u tome skriva reklama, koja vrijedi sto tisua franaka. A Irma, ponovo
ostavljena, pronala je u guvi svoja dva prijatelja, dva mlada stipendista, koji su se ubrajali
meu najstrastvenije izrugivae, a koje je ona sada pokuavala poduiti, te udarajui ih po
prstima, silila, da tu sliku smatraju neim vrlo dobrim.
 Ali Fagerolles nije izustio ni jedne jedine rijei. Jo uvijek je promatrao sliku i s vremena
na vrijeme bacao pogled na okupljene. Svojom parikom pronicljivou i gipkim umom,
kakav je taj lukavi momak imao, uvidio je koji je uzrok nesporazuma, te je nejasno osjeao
to bi trebalo poduzeti, pa da ta slika svakoga pridobije. Moda bi trebalo izvesti neke trikove,
neka ublaavanja, bolje srediti predmet, izradu uiniti manje grubom. Utjecaj, koji je na njega
vrio Claude, jo uvijek je postojao; on je ostajao proet tim utjecajem i zauvijek njime
obiljeen. Ali je ovoga smatrao vie nego ludim, jer izlae neto takvo. Zar nije
glupo vjerovati u razum iroke publike? emu ta gola ena pokraj obuenog gospodina? to
znae one dvije hrvaice u dnu slike? A tu su osobine pravoga majstora, slikarsko djelo, kome
nema para u Salonu! Osjetio je snaan prijezir prema tome vrlo nadarenom slikaru, koji je,
poput najgoreg mazala, natjerao itav Pariz u smijeh.
Taj prijezir postao je u njemu toliko jak, da ga nije mogao vie sakriti. U nastupu
nesavladive iskrenosti, on ree:
- Ah, uj, prijatelju, sam si to htio. Previe si glup.
Claude, utljiv, odvrati pogled sa svjetine i svrati ga na njega. Nipoto nije bio klonuo,
nego je samo bio blijed zbog toga, to su mu se porugljivo smijali, a usne su mu lagano
podrhtavale od nervoze: nitko ga tu ne poznaje, a samo je njegova slika bila ismijana. Zatim
je na trenutak ponovo pogleda, a s nje polako prijee pogledom po drugim slikama u dvorani.
I, u rasulu svojih iluzija, u ivoj boli zadanoj njegovom ponosu, osjeti iskru hrabrosti, a val
zdravlja i djetinje svjeine obuzme mu duu zbog te iskrene i smjele slike, koja s tako
neobuzdanom strau polazi u napad na staru rutinu. To ga je utjeilo i uinilo snanijim, nije
se vie grizao ni kajao, ve je ak, naprotiv, bio potaknut da jo vie izazove svjetinu. Nema
sumnje, tu ima mnogo nespretnosti, mnogo djetinjih napora, ali kako je samo lijep osnovni
ton, kakvom li je samo svjetlou to obasjano, poput srebra sivom, finom i rasplinutom
svjetlou, uljepanom svim titravim odsjajima plein-aira! To je poput iznenadne provale
svjetla u staru mranu kuhinju, u podgrijavane ivotne sokove tradicije, i sunce ulazi, i zidovi
se smiju pod utjecajem tog proljetnog jutra! Svijetli ton njegove slike, to plavetnilo, kojemu
se rugaju, blista meu drugim slikama. Nije li to oekivana zora, jedan novi dan, koji se raa
za umjetnost? On opazi nekog kritiara i neke glasovite slikare, iznenaene, ozbiljna lica, a
zatim gospodina Malgrasa, vrlo prljavog, kako ide od slike do slike, ispuivi usta poput finog
umjetnikog sladokusca, a onda se zaustavlja pred njegovom i ostaje nepomian, zadubljen.
Tada se Claude okrene prema Fagerollesu, te ga zapanji ovim zakanjelim odgovorom:
- ovjek je glup onoliko, koliko moe biti, dragi moj, a vjerojatno je, da u ja i dalje ostati
glup... Tim bolje za tebe, ako si ti pametan.
I odmah ga Fagerolles potapa po ramenima, poput prijatelja koji se ali, a Claude pusti, da
ga Sandoz uhvati za ruku. Naposljetku su ga odveli, i itava druina napustila je Salon
odbijenih s namjerom da pregledaju dvoranu arhitekture, jer je malo prije Dubuche, iji je
plan Muzeja bio prihvaen, poeo tapkati nogama i ujedno ih tako poniznim pogledom
zaklinjao, da se inilo tekim odbiti ga.
- Ah - naali se Jory, ulazei u dvoranu - kakvog li rashlaenja! Ovdje se moe odahnuti.
Svi su skinuli eire i s olakanjem obrisali ela, kao da su stigli u svjeinu duboke
hladovine poslije duge trke po arkom suncu. Dvorana je bila prazna. Sa stropa, prevuenog
pokrovom od bijeloga platna, padala je ravnomjerna, blaga i sumorna svjetlost, koja se, nalik
nepominoj izvorskoj vodi, odraavala u ogledalu vrlo ulatenog parketa. Na sva etiri
crvena, ali izblijedjela zida, planovi u velikim i malim blijedo-modro obrubljenim
okvirima bacali su sjenovite mrlje svojih vodenih boja. I sam, potpuno sam usred te pustoi,
stajao je neki bradati gospodin pred nekim planom Sirotita, koji je zapao u duboko
razmiljanje. Pojavile su se tri gospoe, ali su se prestraile i prole kroz dvoranu,
bjeei sitnim, uurbanim koracima.
 I ve je Dubuche pokazivao i tumaio prijateljima svoje djelo. To je bio samo jedan
uokvireni plan, neka bijedna mala dvorana Muzeja, koju je iz ambicije u urbi poslao,
protivno obiajima i volji svojega mecene, koji se ipak pobrinuo da bude prihvaen,
smatrajui, da je za to svojom au obavezan.
- Je li tvoj Muzej namijenjen tome, da se u njega smjeste slike kole plain-aira? - upita ga
ozbiljno Fagerolles.
Gagniere se udio, klimajui glavom i mislei na neto drugo, dok su Claude i Sandoz
kolegijalno promatrali i iskreno se zanimali.
- Eh, nije to loe, moj prijatelju - ree prvi. - U ukrasima se opaa vrlo raznolika tradicija...
No zato ne, dobro je!
Jory, nestrpljiv, napokon ga prekine.
- Ah, krenimo, hoete li? Smrzavam se.
Druina opet krene dalje. Ali najgore je bilo to, to su, da bi se posluili najkraim putem,
bili prisiljeni proi kroz cijeli slubeni Salon, i s time su se pomirili usprkos zakletvi da, u
znak protesta, nee tamo stupiti nogom. Presijecajui gomilu i ukoeno stupajui naprijed,
proli su kroz niz dvorana, ozlojeeno pogledavajui nadesno i nalijevo. To nije bio onaj
veseli skandal, koji su doivjeli u njihovom vlastitom Salonu, svijetle boje, pretjerana sunana
svjetlost. Jedni za drugima nizali su se pozlaeni okviri, ukoene i crne stvari, golotinje iz
ateljea, poutjele od podrumskog svijetla, sva bezvrijedna klasina ostavtina,
povijest, svakidanji ivot, pejza, a sve to skupa duboko umoeno u isti ton uobiajene
prakse. Jednostrana osrednjost, blatna - za njih tako karakteristina - prljavost tona kao da je
curila s djela, dok je dolinost oblika svjedoila, da se tu radi o umjetnosti oskudne i
degenerirane krvi. I oni ubrzae korak te se pourie da pobjegnu iz toga jo uvijek ivog
carstva paklinaste boje, osuujui u svojoj simpatinoj sektakoj nepravdi sve to u cjelini,
viui, da tu nema niega, niega, niega!
Najposlije su umaknuli, te poeli silaziti u vrt, kadli su susreli Mahoudeaua i Chanea. Prvi
odmah zagrli Claudea.
- Prijatelju, tvoja slika, kakvog li temperamenta!
Slikar mu je odmah uzvratio, pohvalivi Beraicu:
- A ti si ih zaprepastio, zar ne? Divno djelo!
Ali Chane, kome nitko nije govorio o njegovoj Preljubnici i koji se, utljiv, okolo vrzmao,
probudio je u njemu saaljenje. Shvatio je duboku bijedu one grozne slike i promaenog
ivota toga seljaka, rtve graanskog divljenja. Uvijek bi ga razveselio nekom pohvalom.
Prijateljski ga potrese i vikne:
- I vaa slika je vrlo dobra... Ah, moj gorostasu, crtanje vam ne zadaje straha!
- Ne, sigurno! - izjavi Chane, kojemu se lice zaarilo pod crnim trnjem njegove brade.
Mahoudeau i on pridruili su se skupini kolega, te prvi upita ostale, jesu li vidjeli
Chambouvardova Sijaa. To je neuveno, jedini kip u Salonu. Svi su poli za njim u vrt, koji
je svjetina sada poela preplavljivati.
- Gle! - nastavi Mahoudeau, zaustavivi se usred sredinje aleje. - Chambouvard upravo
stoji pred svojim Sijaem.
I zbilja, jedan je tusti ovjek bio tu, snano usidren na svojim krupnim nogama, te se divio
svom djelu. Glava mu je bila zabijena u ramena, a lice debelo i lijepo kao u indijskog idola.
Govorilo se, da je on sin nekog ivodera iz okolice Amiensa. U svojoj dvadeset i petoj godini
ve je bio tvorac dvadeset remek-djela, jednostavnih i ivih kipova, posve modeme puti,
stvorene rukama genijalnog radnika, bez ikakve izvjetaenosti, a izraivao je nasumice,
proizvodio je svoja djela kao to polje proizvodi travu - jedan dan povoljan, drugi nepovoljan
- potpuno nesvjestan onoga, to stvara. Manjkalo mu je smisla za samokritiku, tako da nije
pravio razlike izmeu najslavnijih tvorevina svojih ruku i najodvratnijih nakaza, koje bi
katkad skrpao. Bez ivane groznice, bez ijedne sumnje, uvijek nepokolebljiv i pun
samopouzdanja, bio je ponosan poput boga.
- Sija je divan! - promrmlja Claude. - I kakve li izgraenosti, kakvog li pokreta!
Fagerolles, koji nije gledao kip, uivao je u promatranju toga velikog ovjeka i kolone
njegovih mladih zadivljenih uenika, koje je obino vukao za sobom.
- Samo ih pogledajte, kao da su na priesti, asne mi rijei...! A on, ha? To je prava glave
nerazborite ivotinje, preobraene promatranjem svojega pupka!
Jedini, koji se ugodno osjeao usred radoznalosti itave okoline - Chambouvard se divio,
zapanjena lica, poput ovjeka, koji se udi, to je napravio takvo djelo. inilo se kao da ga
vidi prvi puta, te nikako nije mogao doi k sebi. Zatim zanos prekrije njegovo iroko lice, te
on zaljulja glavom i prasne u sladak i nesavladiv smijeh, ponavljajui deset puta:
- To je smijeno... to je smijeno!...
Cijela je kolona iza njega gubila svijest, dok on nije mogao pronai nita drugo, da izrazi
divljenje, koje je osjeao prema samome sebi.
Ali dolo je do male uzbune: Bongrand, koji je etao s rukama na leima i izgubljena
pogleda, naiao je na Chambouvarda. Prisutni su, napravivi mu put, aputali i sa zanimanjem
promatrali stisak ruke dvaju slavnih umjetnika, jednoga zdepastog i punokrvnog, a drugoga
visokog i ustreptalog. Zaule su se vrlo prijateljske rijei: Uvijek divna djela! - Doista! A vi
nita ove godine? - Ne, nita. Odmaram se, traim. - Ma dajte, aljivdijo! To doe samo po
sebi. - Zbogom! - Zbogom! I ve je Chambouvard, praen svojom svitom, polako odlazio,
presijecajui svjetinu i bacajui naokolo poglede poput vladara, sretnog to je iv. Uto se pak
Bongrand, prepoznavi Claudea i njegove prijatelje, priblii grozniavih ruku k njima, te im
nervoznim pokretom brade pokae kipara, govorei:
- Eto junaka, kojemu zavidim! Kako je lijepo uvijek vjerovati u to, da stvara sama remek-
djela!
Pohvalio je Mahoudeauovu Beraicu te se, kao stari estiti i odlikovani romantiar, u
svojoj dubokoj dobroudnosti i neusiljenosti, pokazao oinski ljubaznim prema svima. Zatim,
obrativi se Claudeu, ree:
- No, to sam vam govorio? Vidjeli ste tamo gore... Postali ste voa jedne kole.
- Ah, da - odgovori Claude - ba su me dobro sredili... Vi ste uitelj nama svima.
Bongrand, u nekakvoj neodreenoj boli, mahne rukom, te se izvue iz neprilike, rekavi:
- utite samo! Ja nisam uitelj ak ni samome sebi.
Druina je jo kratko lutala po vrtu. Vratili su se da vide Beraicu, kada je Jory opazio da
Irma Becot vie ne dri Gagniera za ruku. On se udio: gdje ju je, dovraga, mogao izgubiti?
Ali kad mu je Fagerolles ispriao, da se izgubila u gomili s dva gospodina, on se umirio te
poao za drugima, nekako laganije, osloboen te galantne pustolovine, koja ga je zbunjivala.
Sada su se tek s velikom mukom uspijevali kretati. Sve su klupe bile u trenu zauzete,
skupine ljudi zakravale su prolaze, i tu se gmizanje etaa zaustavljalo i neprestano vraalo k
uspjelim bronanim i mramornim kipovima. Iz prenatrpanog kafea provaljivao je zagluujui
amor, zveket tanjuria i lica, koji se pridruio ivoj ustreptalosti goleme dugake prostorije.
Vrapci su se popeli na bezbrojne ipke eljeznog kostura krova, te se uo njihov tanki otri
cvrkut, ivkanje, kojim su pod toplim staklima pozdravljali zalazee sunce. Osjeala se
sparina, vlaga i mlakost kao u stakleniku, ustajalost zraka, otealog zbog vonja
svjee prekopane zemlje. Ali bunost dvorana na prvom katu - bubnjanje nogu na eljeznim
podovima - nadglaavalo je tu uzavrelost vrta, jo uvijek odjekujui poput huke bure, koja
udara o obalu.
Claudeu, koji je jasno zapaao to zavijanje oluje, konano je samo ona, razularena i buna,
ostala u uima. Svjetina se veselila, a izrugivanje i ismijavanje hujalo je poput uragana pred
njegovom slikom. Napravio je nervoznu kretnju i povikao:
 - Ah, zato se gnjavimo ovdje? Ja neu nita uzeti u kafeu, to zaudara po Institutu... Idemo
popiti au piva negdje vani, hoete li?
Svi izaoe, slomljenih nogu, otegnutih i prezirnih lica. Vani su buno odahnuli na divnom
zraku, vrativi se u ugodnu proljetnu prirodu. Tek su otkucala etiri sata, a sunce se sa
strane sputalo niz Elizejske Poljane. Sve je plamtjelo: zbijeni redovi koija, mlado lie
stabala, mlazovi vode u fontanama, koji su iskakivali i letjeli uvis, rasprskujui se u zlatnu
prainu. Korakom besposlenjaka krenuli su prema dolje, te kolebajui se nakratko, najzad se
zaustavie u nekoj kavanici, Paviljonu sloge, s lijeve strane ispred trga. Dvorana je bila tako
tijesna, da su zauzeli mjesto uz rub usporednog drvoreda, usprkos hladnoi, koja se sputala
sa svoda, to ga je lie, tada ve gusto i tamno, stvaralo nad njima. Ali iza etiri reda
kestenova, iza te pruge zelenkaste sjene, vidjeli su kako tuda prolazi Pariz u svome sjaju.
Prolazile su koije s kotaima blistavima poput zvijezda; veliki uti omnibusi, pozlaeniji od
trijumfalnih kola; konjanici, ispod ijih se konja inilo, kao da lete iskre; pjeaci, koji su na
svjetlu dobivali drukije, blistavije oblije.
I gotovo itava tri sata, s aom pred sobom, koju nije ni dotaknuo, Claude je govorio i
raspravljao, tijela slomljena od umora, a glave prepune svih onih slikarija, koje je upravo
vidio. To je bio njihov uobiajeni skupni izlazak iz Salona, koji je ove godine slobodarska
Careva gesta uinila jo strastvenijim: val teorija, koji je neprestano rastao; opijenost krajnjim
nazorima, koja im je jezik inila tekim; sva strast za umjetnou, od koje je izgarala njihova
mladost.
- No dobro, pa to? - vikao je on. - Publika se smije; treba dakle odgojiti publiku! U biti, to
je pobjeda. Ako se makne onih dvjesto udnih i neuspjelih slika, na je Salon pokopao
njihov. Mi imamo neustraivosti i smjelosti, mi predstavljamo budunost... Da, da, kasnije e
se vidjeti: mi emo ubiti njihov Salon. U njega emo stupiti kao pobjednici, pomou naih
remek-djela... Smij se, samo se smij, Parizu, velika budalo, dok ne padne pred nama na
koljena!
I prekinuvi se, on pokae prorokom kretnjom pobjedniku aveniju, kojom su se na suncu
kotrljale rasko i radost grada. Svojom kretnjom pokae jo vie u irinu, i tamo dolje sve
do Trga sloge, koji su vidjeli sa strane, prekriven stablima, s jednom od njegovih fontana,
preko ijih se rubova slijevala voda, s jednim krajem njegovih ograda, koje su se gubile pred
pogledom, i s njegova dva kipa, Rouenom s golemim dojkama i Lillom, koji je ispruio svoju
golemu golu nogu.
- U punom svjetlu, to im je smijeno! - nastavi on. - Pa neka! Kad oni to hoe, u punom
svjetlu, plein-air, kola plein-aira!... Ha? To je bilo samo meu nama, to jo juer nije ni
postojalo izvan kruga nekolicine slikara. A eto, oni ubacuju tu rije, oni utemeljuju novu
kolu... O, ja pristajem. Neka bude kola plein-aira!
Jory se pone pljeskati po bedrima.
- Jesam li ti govorio? Bio sam siguran, da u te budale svojim lancima prisiliti da zagrizu!
Kako emo ih sada vitlati!
Mahoudeau je takoer slavio pobjedu, neprestano iznova spominjui svoju Beraicu i
tumaei njezinu smjelu obradu utljivome Chaneu, koji ga je jedini sluao, dok je Gagniere,
s nepopustljivou plaljivca, kad se upuste u sasvim teoretska razmatranja, govorio kako
treba giljotinirati Institut. Sandoz pak, iz arke simpatije kao radnik, i Dubuche, podlegavi
zarazi svojih prijateljskih osjeaja prema tim revolucionarima, ogoreno su udarali po stolu i
svakim gutljajem, unitavajui pivo, unitavali i Pariz. Vrlo miran, Fagerolles je sauvao svoj
smijeak. On im se pridruio iz zabave, zbog neobinog uivanja, da natjera prijatelje na ale,
koje e loe zavriti. Ba dok je poticao njihov buntovni duh, stvorio je vrstu odluku, da
odsada nastoji dobiti stipendiju za Rim: taj dan ga je na to naveo, i smatrao je glupim da i
dalje dovodi u opasnost svoj talent.
 Sunce se sputalo k obzoru, te se vidio samo neprekidni val koija, koje su se sputale na
povratku iz Bulonjske ume pod blijedim zlatom suneva zalaska. A zasigurno su svi ljudi do
tada izali iz Salona; duga povorka je tekla, gospoda, koja su se drala vano poput kritiara, a
svaki od njih s katalogom pod rukom.
Gagniere se odjednom oduevi:
- Ah, Courajod! Eto, on je izumio pejza! Jeste li vidjeli njegovu Gagnyku baru u
Luksemburkoj palai?
- Divno djelo! - povie Claude. - Prolo je trideset godina, otkad je to napravljeno, a jo se
nije nastalo nita bolje od toga... Zato to zadravaju u Luksemburkoj palai? To bi trebalo
biti u Louvreu!
- Ali Courajod nije umro! - ree Fagerolles.
- Zbilja? Courajod nije umro! Vie ga se ne via, o njemu se vie ne govori!
I nastane uenje, kad je Fagerolles izjavio da spomenuti majstor pejzaist, u svojoj
sedamdesetoj godini, ivi povueno u svojoj kuici negdje blizu Montmartra, meu kokoima,
patkama i psima. Eto, ovjek moe samog sebe nadivjeti, postoji tuga starih umjetnika, koji
su nestali prije svoje smrti. Svi su uutjeli, te ih je obuzela jeza, kad su opazili kako, pod ruku
s nekim prijateljem, prolazi Bongrand, zacrvenjela lica i nemirnih pokreta, te im dobacuje
pozdrav; a gotovo odmah iza njega, okruen svojim uenicima, iao je Chambouvard, vrlo
glasno se smijui, lupajui petama kao kakav neogranieni gospodar, uvjeren u svoju vjenu
slavu.
- Gle! Ti nas ostavlja? - upita Mahoudeau Chanea, koji se bio digao.
Ovaj promrmlja za sebe neto nejasno, te ode, stisnuvi svima ruku.
- Zna li, da on ide potraiti uitak u tvojoj staroj - ree Jory Mahoudeauu. - Da, u travarci,
eni sa smrdljivim travama... asna rije! Vidio sam kako su njegove oi odjednom
zaplamtjele; toga djeaka to uhvati poput zubobolje; a pogledaj ga, tamo dolje, kako tri!
Kipar slegne ramenima, a svi se prasnue u smijeh.
Ali Claude to uope nije sluao. Sada je on juriao na Dubuchea, govorei mu o arhitekturi.
Nema sumnje, ona dvorana Muzeja, koju je izloio, nije loa, samo to ona sa sobom ne
donosi nita novo - u njoj se moe nai marljivo sastavljanje recepata kole. Zar sve
umjetnosti ne nastupaju slono, jedna pored druge? Zar evolucija, koja preobraava
knjievnost, slikarstvo, pa ak i glazbu, nee obnoviti i arhitekturu? Ako ikada
arhitektura nekog stoljea treba imati neki posve svoj stil, to je nesumnjivo arhitektura onoga
vijeka, u koji e oni uskoro ui, novoga vijeka, u kome je raien teren, pripremljen za
rekonstrukciju svega, svjee zasijano polje, iz koga e poniknuti jedno novo ovjeanstvo.
Dolje s grkim hramovima, koji nemaju vie razlog postojanja pod naim nebom, usred naeg
drutva! Dolje s gotskim katedralama, jer je vjera u legende mrtva! Dolje s finim
stupovljem, lijepo izraenim ipkama renesanse, s tim preporodom antike, nakalamljenim na
Srednji vijek, dolje sa svim tim umjetnikim draguljima, meu koje se naa demokracija ne
moe smjestiti! I on je htio, on je uz strastvene kretnje traio arhitektonsku formulu te
demokracije; djelo sainjeno od kamena, koji e je izraziti; graevinu, u kojoj e se ona
osjeati kao na svome tlu; neto golemo i snano, jednostavno i veliko; neto takvo, to je
ve nagovijeteno u naim kolodvorima, u naim pokrivenim trnicama, sa solidnom
elegancijom njihovih eljeznih krovnih konstrukcija, ali jo vie proieno, uzdignuto do
ljepote, neto, to e iskazati svu veliinu naih postignua.
- Eh, da! Eh, da! - ponavljao je Dubuche, zaraen njegovim zanosom. - To u ja i raditi,
vidjet e to jednoga dana... Priekaj, da do toga doe, i kada budem slobodan, ah, kada
budem slobodan!
Pala je no, a Claude se u svojoj razdraenosti i strastvenosti sve vie estio, s poletom i
rjeitou, kakve kod njega njegovi prijatelji jo nisu vidjeli. Svi su se raspaljivali sluajui
ga, i na kraju su buno izraavali svoje veselje zbog neobinih rijei, koje je izricao, a on sam,
vrativi se na svoju sliku, govorio je o njoj s vrlo velikom radou, te karikirao graane, koji
su je gledali, oponaao svu glupu skalu njihova smijeha. Na aveniji, koja je sada bila
pepeljaste boje, nije se nita vidjelo, osim obrisa rijetkih koija, to su odmicale. Usporedni
drvored bio je potpuno cm, a ledena se hladnoa sputala sa stabala. Jedna se jedina pjesma
dizala iz nekog zelenog parkia iza kavane, neka proba u zavodu Concert de lHorloge,
sentimentalni glas neke djevojke, koja se okuavala u pjevanju romance.
- Ah, kako su mi bili zabavni ti glupani! - povie Claude u posljednjoj provali svoga
uzbuenja. - Znajte, ni za sto tisua franaka ne bih dao svoj dananji dan!
Iznemogao, on uuti. Svima su se osuila usta. Zavlada tiina, i svi zadrhtae pod hladnim
dakom, koji je prostrujio. Rastali su se uz stisak umornih ruku, nekako obamrli. Dubuche je
iao nekamo na veeru, Fagerolles je imao neki sastanak. Uzalud su Jory, Mahoudeau i
Gagniere htjeli odvui Claudea do Foucartova restorana, gdje se jelo za dvadeset i pet sua:
ve ga je Sandoz - uznemiren, to ga vidi tako veselog - bio odveo pod ruku sa sobom.
- Hajdemo, doi, obeao sam majci da u se vratiti. Pojest e malo s nama, i to e biti
lijepo, dovrit emo dan zajedno!
Obojica se uputie niz obalu, pokraj palae Tuileries, stisnuti jedan uz drugoga, kao braa.
Ali na Mostu svetih otaca, slikar se naglo zaustavi:
- to? Zar me ostavlja? - povie Sandoz. - Pa valjda e veerati sa mnom!
- Ne, hvala, previe me boli glava... Idem kui, da legnem.
I vrsto je ustrajao pri svojoj izlici.
- Dobro, dobro! - napokon ree njegov prijatelj, smijeei se. - Vie te ne viamo, ti ivi
tajanstvenim ivotom... Hajde, prijatelju, onda ti neu smetati.
Claude se suzdrao da kojim pokretom ne oda svoju nestrpljivost, te pustivi da njegov
prijatelj prijee preko mosta, nastavi posve sam lutati obalama. Hodao je mlohavo oputenih
ruku, nosom pognutim prema tlu, nita ne videi, dugim koracima poput mjeseara, kojega
vodi instinkt. Na Burbonskoj obali, pred svojim vratima, podignuo je oi i zaudio se, jer je
neka koija ekala ba tu kraj plonika, zakrujui mu put. I istim mehanikim korakom on
ue u stan kuepaziteljice, da bi uzeo svoj klju.
- Dala sam ga onoj gospoi - povie gospoa Joseph iz svoje sobice. - Ona je gospoa
gore.
- Koja gospoa? - upita on zapanjen.
- Ona mlada... No, pa znate! Ona, koja uvijek dolazi.
Nije nita vie doznao, pa je odluio krenuti gore, posve smeten raznoraznim mislima.
Klju je bio u vratima. On ih otvori, pa zatvori, bez urbe.
Claude je ostao na trenutak nepomian. Tama je bila prekrila atelje, ljubiasta tama, koja se
sputala kroz iroki prozor, prouzroena sjetnim sumrakom. Sve su stvari utonule u njoj.
Nije vie mogao jasno vidjeti parket, te se inilo, da se pokustvo i slike i sve, to se nejasno
povlailo po njemu, izlijeva u jedno, kao u ustajaloj vodi neke bare. Ali, sjedei na sofi,
odvajao se neki lik, ukoen od ekanja, obuzet tjeskobom i oajem usred tog umiranja dana.
To je bila Christine, on ju je prepoznao.
Ona prui ruke, te promrmlja tiho i isprekidano:
- Ve su prola tri sata, da, tri sata, otkako sam ovdje, posve sama, i oslukujem... Izaavi
odande, uzela sam koiju i namjeravala sam samo poviriti, a onda se brzo vratiti... Ali ja bih
bila ostala i cijelu no; nisam htjela otii, a da vam ne stisnem ruku.
Ona nastavi, te mu ispria o svojoj silnoj elji da vidi sliku, o svome bijegu u Salon, te
kako je upala u onu oluju smijeha, pod udar izrugivanja itavog onog naroda. Osjeala je, da
se to njoj izruguju, da na njenu golotinju pljuje taj svijet, na onu golotinju, zbog koje se njoj,
onako surovo i na taj nain izloenoj izrugivanju Pariza, ve im je stupila na vrata, inilo kao
da e umrijeti.
 I zahvaena ludim strahom, sva izvan sebe od boli i stida, ona je pobjegla, kao da je
osjeala, da se taj smijeh rui na njenu golu kou i da je do krvi ibaju biem. Ali je sada ve
zaboravila na sebe i mislila je samo na njega. Bila je uzbuena pomilju na bol, koju on
zasigurno trpi. Uslijed svoje enske osjetljivosti, gorina tog neuspjeha inila joj se jo
veom, te je sva bila obuzeta potrebom, da mu iskae svoju golemu ljubav, punu samilosti.
- O, moj prijatelju, nemojte se gristi...! Htjela sam vas vidjeti i rei vam da su to zavidni
ljudi, da je po mom miljenju, ta slika vrlo dobra, da sam vrlo ponosna i vrlo sretna, to sam
vam pomogla, to sam u tome i ja malo...
On ju je sluao kako mucajui iznosi te svoje arke izraze njenosti. Cijelo vrijeme bio je
nepomian, a onda se iznenada sruio pred njom, klonuo glavom na njezina koljena i briznuo
u pla. Sve njegovo uzbuenje toga poslijepodneva, njegovo junatvo kao ismijanog
umjetnika, njegovo veselje i estina, sve se to tu rasulo, izazvalo krizu praenu jecajima, koji
su ga guili. Poslije ulaska u dvoranu, gdje je smijeh osjeao kao pljuske po licu, inilo mu se,
kao da ga taj smijeh progoni poput lavea nahukanih lovakih pasa, tamo na Elizijskim
Poljanama, pa onda uzdu Seine, a i sada u njegovoj kui, tu na njegovim leima. Sva se
njegova snaga rasplinula, osjeao se slabijim od malog djeteta, te je ponavljao, trzajui
glavom, zamrlog glasa i uz nemone kretnje:
- Moj boe, kako trpim!
Onda ga ona objema rukama uspravi do svojih usana, u zahvatu strasti. Poljubi ga i toplim
mu dahom sve do srca udahne ove rijei:
- uti, uti! Ja te volim!
Oni su se oboavali, i njihovo je prijateljstvo moralo dovesti do tog svadbenog slavlja, na
toj sofi, u vezi sa sudbinom te slike, koja ih je malo-pomalo sjedinila. Sumrak ih je zaogrnuo,
a oni ostadoe jedno drugome u zagrljaju, iznemogli, obliveni suzama u toj prvoj ljubavnoj
radosti. Pokraj njih, nasred stola, struak jorgovana, koji je ujutro bila poslala, ispunio je no
svojim mirisom, a ratrkane estice zlatne boje, koje su se bile razletjele s okvira, blistale su -
jedino one - ostatkom danje svjetlosti, nalik zvjezdanoj praini.

VI.

Naveer, dok ju je jo drao u zagrljaju, on joj ree:

- Ostani!
Ali ona se jednim trzajem oslobodi.
- Ne mogu, moram se vratiti.
- Onda, sutra... Molim te, vrati se sutra!
- Sutra, ne, to je nemogue... Zbogom, i do vienja, uskoro!
A sutradan, ve u sedam sati, ona je bila tu, zacrvenjela zbog lai, koju je rekla gospoi
Vanzade: ide na kolodvoru potraiti neku prijateljicu iz Clermonta, s kojom e provesti dan.
Claude, oduevljen, to e je itav dan imati uza sebe, htio ju je povesti u prirodu, jer je
osjeao potrebu, da je ima samo za sebe, vrlo daleko od toga mjesta, pod slobodnim suncem.
Ona je bila time oarana. Krenuli su kao bez glave, te stigavi na stanicu Saint-Lazare, imali
su upravo toliko vremena, da uskoe u vlak, koji je odlazio u Le Havre. On je iza Mantesa
poznavao neko malo selo, Bennecourt, gdje je bila neka gostionica za umjetnike, u koju je
katkad odlazio s drugovima, pa ju je, ne vodei rauna o dvosatnoj vonji eljeznicom, poveo
tamo na ruak, onako kako bi je bio poveo u Asnires. Ona se silno veselila tome
putovanju, kojemu nije bilo kraja. Tim bolje, ako je to na kraju svijeta! inilo im se, kao da
veer nee nikad doi.
 U deset sati iskrcali su se u Bonnieresu i zatim stupili na skelu, neku staru pucketavu skelu,
koja je klizila po uetu, jer se Bennecourt nalazi s druge strane Seine. Svibanjski dan je
bio divan, sitni su valovi blistali na suncu poput zlata, a mlado je lie dobivalo njenu zelenu
boju pod nebeskim plavetnilom bez oblaka. A iza otoka, kojima je rijeka bila zasijana na
tome mjestu, kakvo li je samo veselje predstavljala ta seoska gostionica sa svojim malim
sitnicama, svojom velikom dvoranom, koja je mirisala na luinu, i svojim dvoritem punim
gnoja, po kome su gakale patke!
- Hej, gospodine Faucheur, doli smo na ruak... Jednu kajganu, kobasica, sira!
- Hoete li tu prespavati, gospodine Claude?
- Ne, ne, drugi put... I bijelog vina, da! Finog, malo crvenkastog, koje draka grlo.
I ve je Christine bila pola za gospoom Faucheur u dvorite za ivad, a kad se ona vratila
s jajima, upitala je slikara s licemjernim seljakim smijehom:
- Dakle, vi ste sada oenjeni?
- Nego! - odgovori on spremno. - Oito je tako, kad sam tu sa svojom enom!
Ruak je bio izvrstan, kajgana previe isprena, kobasice premasne, a kruh tako tvrd, da ga
je on morao isjei na tanke i uske komadike, da si ona ne bi rezanjem ozlijedila ruku. Popili
su dvije boce i zapoeli treu, tako veseli, tako buni, da su se sami omamljivali u toj velikoj
dvorani, u kojoj su sami jeli. Zaarena lica, ona je tvrdila, da je pripita. Nikad joj se to jo nije
dogodilo, pa je to smatrala smijenim, zbilja, tako smijenim! I tako se smijala, da nije mogla
prestati.
- Idemo na zrak! - ree ona naposljetku.
- Tako je, proeimo malo! Krenut emo natrag u etiri, pa nam jo preostaju tri sata.
Oni pooe dalje kroz Bennecourt, koji je poredao svoje ute kue uz obalu, otprilike u
duini od dva kilometra. itavo je selo bilo u polju, pa su naili samo na tri krave, koje je
vodila neka mala djevojica. On joj je rukom pokazivao kraj, te se inilo da zna, kamo ide, a
kad su doli do posljednje kue, neke stare zgrade, na rubu Seine, prema vinogradima
Jeufossa, zaobie je i ue u neku hrastovu, vrlo gustu umu. To je bio kraj svijeta, koji su i on
i ona traili, tratina mekana poput baruna, mjesto zaklonjeno liem, u koje je prodiralo samo
sunce tananim plamenim strelicama. Usne su im se odmah sastavile u poudni poljubac, i ona
se prepusti, a on je uze, usred svjeeg mirisa pogaene trave. Dugo su tu ostali, obuzeti
njenou, tiho izgovarajui njene rijei, milujui jedno drugo dahom, kao u zanosu pred
zlatnim tokicama, koje su gledali kako sjaje u dnu njihovih smeih oiju.
Zatim, dva sata kasnije, kad su izali iz ume, protrnuli su: tu je stajao neki seljak, na irom
otvorenim dvorinim vratima svoje kue, koji ih je, kako se inilo, promatrao oima, sitnima
kao u starog vuka. Nju oblije rumenilo, a on povie, da sakrije svoju zbunjenost:
- Gle, gospodin Poirette!... To je dakle vaa kuerina?
Onda im je starac, sa suzama u oima, ispriao da su njegovi stanari otili, a da mu nisu
platili, ostavivi mu svoje pokustvo. Zatim ih je pozvao unutra.
- Vi svakako moete pogledati, moda vi poznajete nekoga... Ima Pariana, koji bi s time
bili zadovoljni!... Tristo franaka godinje s pokustvom, nije li to badava?
Iz radoznalosti pooe za njim. To je bila velika kua, neka vrsta golubinjaka, po svemu
sudei, u prvo vrijeme upa: dolje golema kuhinja i dvorana, u kojoj bi se mogli prireivati
plesovi, a gore dvije sobe, jednako tako prostrane, da se u njima ovjek naprosto gubio. to se
tie pokustva, ono se sastojalo od jednog kreveta od orahovine u jednoj od tih soba, te stola i
posua za kuanstvo u kuhinji. Ali ispred kue, naputeni vrt, zasaen prekrasnim
marelicama, bio je preplavljen vrlo velikim ruama u punom cvatu, dok se otraga sve do
hrastove ume prostiralo malo krumpirovo polje, ograeno ivicom.
- Prepustit u mu i krumpire - ree gospodin Poirette.
Claude i Christine se pogledae, obuzeti iznenadnom enjom za samoom i zaboravom,
koja uljuljkava ljubavnike. Ah, kako bi bilo lijepo uivati u ljubavi ovdje, na dnu toga
zabaenog zakutka, tako daleko od ostatka svijeta! Ali onda su se nasmijali: zar oni to mogu?
Uostalom, jedva im je ostalo vremena da opet stignu na vlak, da bi se vratili u Pariz. A stari
seljak, koji je bio otac gospoe Faucheur, otprati ih uz obalu, a onda, kad su se uspinjali na
skelu, on im povie nakon bolnog premiljanja:
- Znate, dat u za dvjesto i pedeset franaka... Poaljite nekoga!
U Parizu Claude otprati Christine do palae gospoe Vanzade. Bili su vrlo potiteni, te se
rastadoe uz dugi, oajni i nijemi stisak ruku, ne usuujui se poljubiti.
Zapoeo je muni ivot. U petnaest je dana ona mogla doi samo tri puta; dojurila bi sva
zapuhana, na samo nekoliko minuta, jer joj je upravo tada stara gospoa postavljala stroge
zahtjeve. On ju je ispitivao, uznemiren to je vidi blijedu, nervoznu, oiju sjajnih od groznice.
Nikad jo nije toliko patila u toj pobonoj kui, u toj grobnici bez zraka i svjetla, u kojoj je
umirala od dosade. Opet ju je poela hvatati vrtoglavica, uslijed nedovoljnog kretanja osjeala
je lupanje krvi u sljepoonicama. Ona mu prizna, da se jedne veeri u svojoj sobi bila
onesvijestila, kao da ju je neka olovna ruka odjednom poela guiti. A nije nita govorila
protiv svoje gospodarice, te bi se, naprotiv, i raznjeila: bijedno, tako staro, tako nemono i
tako dobro stvorenje, koje ju je nazivalo svojom keri! Optereivalo bi je poput kakvog
gadnog zlodjela svaki puta, kad bije napustila, da doleti k svome ljubavniku.
Prola su daljnja dva tjedna. Lai, kojima je morala plaati svaki sat slobode, postale su joj
nepodnoljive. Sada bi se sva drui od srama vraala u tu strogu kuu, u kojoj joj se njezina
ljubav inila ljagom. Ona mu se bila predala i htjela bi to uzviknuti na sav glas, pa se njezino
potenje buni, to to mora sakrivati kao kakav grijeh, to mora podlo lagati poput slukinje,
koja se boji otkaza.
Napokon neke veeri u ateljeu, u trenutku, kad je opet morala otii, Christine se baci
Claudeu u naruaj, sva izvan sebe, jecajui od boli i ljubavi.
- Ah, ja ne mogu, ne mogu... Zadri me, dakle, sprijei me, da se onamo vratim!
On je uhvati i pone ljubiti tako, da ju je gotovo zaguio.
- Zbilja! Ti me voli! O, draga moja ljubavi!... Ali ja nemam nita, a ti bi sve izgubila.
Mogu li ja podnijeti, da se tako ostane bez svega?
Ona jo jae zajeca, a suze su joj prekidale rijei, koje je mucala.
- Njezin novac, zar ne, ono to bi mi ostavila!... Ti, dakle, misli, da ja na to raunam?
Nikad nisam na to mislila, kunem ti se! Ah, neka ona zadri sve, samo da ja da budem
slobodna!... Ja nisam ni za to, ni za koga vezana, nemam nikoga od rodbine, pa zar ne
smijem raditi to hou? Nipoto ne traim da se ti sa mnom vjena, elim samo ivjeti s
tobom...
Zatim mu ree, uz svoj posljednji bolni jecaj:
- Ah, ima pravo, nije lijepo da napustim tu bijednu enu! Ah, ja sama sebe prezirem, htjela
bih imati snage... Ali ja tebe i previe volim, previe trpim, i ne smijem dopustiti, da zbog
nje umrem.
- Ostani, ostani! - povie on. - A neka drugi umru, nas je samo dvoje!
Posjeo ju je sebi na koljena, i oboje su plakali i smijali se, zaklinjui se usred svojih
poljubaca, da se nikad, nikad vie nee rastati.
To je bilo ludovanje. Christine je ve sutradan grubo napustila gospou Vanzade i odnijela
svoj koveg. Claude i ona odmah su se sjetili stare naputene kue u Bennecourtu, golemih
ruinih stabala i vrlo prostranih soba. Ah, otputovati, otputovati, ne gubei ni jednog sata,
ivjeti na kraju svijeta, uivajui u svom mladom domainstvu! Ona je, sva vesela, pljeskala
rukama. On pak, jo uvijek trpei zbog svog neuspjeha u Salonu i osjeajui potrebu da opet
doe k sebi, eznuo je za tim temeljitim odmorom u krilu majke prirode; tamo e imati
istinsko puno svijetlo, radit e zagnjuren u travu sve do vrata, te e ondje iznjedriti remek-
djela. U dva je dana sve bilo spremno, otkazao je atelje, a etiri komada pokustva dali su
otpremiti na eljeznicu. Srea im se nasmijeila, doli su do bogatstva, do pet stotina franaka,
koje ih je isplatio gospodin Malgras za dvadesetak slika, koje je izabrao meu onim stvarima,
nepogodnima za selidbu. Oni e ivjeti kneevski, Claude ima rentu od tisuu franaka, a
Christine donosi neto uteevine, jedan zaveljaj i nekoliko haljina. I oni odoe. Bio je to
pravi bijeg, izbjegli su susrete s prijateljima, pa ak ih nisu ni pismom obavijestili, prezreli su
i napustili Pariz smijui se, kao da su sa sebe odbacili nekakav teret.
Lipanj se bliio kraju, pljusak poput proloma oblaka trajao je itav tjedan dok su se tamo
smjetali, a onda su otkrili da je gospodin Poirette, prije nego to je s njima potpisao ugovor,
odnio polovicu kuhinjskog posua. Ali ih to razoaranje nije omelo, s uivanjem su gacali pod
pljuskom i prelazili put od tri milje, sve do Vernona, da bi kupili tanjure i zdjele, koje bi onda
s ogromnim veseljem donosili kui. Napokon su bili u svome domu te su, gore, od dviju soba
uzeli samo jednu, a drugu ostavili mievima, dok su, dolje, blagovaonicu pretvorili u prostrani
atelje. Osobito su bili sretni i radosni poput djece, to mogu jesti u kuhinji, na stolu od
jelovine, blizu ognjita, gdje je cvrao lonac. Za posluivanje su uzeli neku djevojku iz sela,
koja bi dolazila ujutro, a odlazila naveer. Melie, neakinju Faucheurovih, ija ih je glupost
zadivljavala. Zaista, u itavom kraju ne bi bili mogli nai djevojku, koja bi bila gluplja od nje!
Kad je opet izbilo sunce, divni su dani slijedili jedan za drugim, te su im itavi mjeseci
protekli u jednolinoj srei. Nikad nisu znali koji je dan u mjesecu, a brkali su i dane u tjednu.
Ujutro bi se do vrlo kasno zadrali u krevetu usprkos tome, to bi sunane zrake, prodrijevi
kroz pukotine meu kapcima, oblile okreene zidove bojom krvi. Zatim, poslije doruka,
uslijedile bi beskrajne etnje, duga pjeaenja po visoravni zasaenoj jabukama, po poljskim
putevima, zaraslima travom, etnje uz Seinu, usred livada, sve do Roche-Guvona, te jo dalja
izvianja, prava putovanja s druge strane rijeke, po itnim poljima Bonnieresa i Jeufossa.
Neki graanin, primoran napustiti zemlju, prodao im je stari amac za trideset franaka, pa su
tako imali i rijeku. Zavoljeli su je strau divljaka, te su na njoj provodili itave dane
veslajui i otkrivajui nove krajeve, te ostajui skriveni pod obalnim vrbama, u kratkim
rukavcima rijeke, crnima od sjene. Meu otocima zasijanima niz vodu bilo je itavo jedno
pokretljivo i tajanstveno naselje, splet uliica, kroz koje su oni lagano klizili i gdje su ih niske
grane, okrznuvi ih, milovale po licu. Tu su bili sami na svijetu, u drutvu jedino golubova
grivnjaa i vodomara. On je katkad bio prisiljen skoiti na pijesak, golih nogu, da bi
gurnuo amac. U svome junatvu ona je rukovala veslima, htjela je voziti i protiv najjaih
struja, ponosna na svoju snagu. A uveer bi u kuhinji jeli juhu s kupusom i smijali se
Melieinoj gluposti, kojoj su se smijali i prijanjeg dana, a zatim, ve u devet sati, oni bi bili u
krevetu, u starom krevetu od orahovine, toliko prostranom, da bi se u njemu mogla smjestiti
itava obitelj, a u kojem bi ostali dobrih dvanaest sati, i gdje bi se ujutro igrali, bacajui jedno
na drugo jastuke, da bi poslije toga opet zaspali s rukama pod vratom.
Svake bi noi Christine rekla:
- Sada e mi, dragi moj, neto obeati - a to je, da e sutra raditi.
- Da, sutra, kunem ti se!
- A zna, ovog puta se ljutim... Zar te ja u tome sprjeavam?
- Ti! Kakva pomisao!... Pa doao sam raditi, dovraga! Sutra, vidjet e!
Sutra bi se opet odvezli amcem; ona sama bi ga gledala s nevoljkim smijekom, kad bi
vidjela, da sa sobom ne nosi ni platno ni boje, a zatim bi ga, smijui se, zagrlila, ponosna na
svoju mo, ganuta tom neprestanom rtvom, koju je njoj prinosio. A onda bi nastali ponovni
njeni prigovori: sutra, o, sutra e ga ona radije privezati pred njegovo platno!
Claude je ipak nekoliko puta pokuao raditi. Zapoeo je neku studiju breuljka Jeufossa sa
Seineom osprijeda, ali ga je Christine bila dopratila na otok, gdje se smjestio, te se blizu
njega pruila na travi, napola otvorenih usta, oiju uronjenih u dubinu plavetnila. A ona je bila
tako poeljna u tom zelenilu, u toj pustoi, gdje se ulo samo uborenje vode, da je on svaki
as ostavljao paletu te lijegao kraj nje, svladan i omamljen zemljom kao i ona. Drugi ga je
puta iznad Bennecourta oaralo neko starinsko imanje prekriveno starim jabukama, visokim
poput hrastova. Dva je dana uzastopce tamo dolazio, ali ga je treeg dana ona povela na trg u
Bonnieres, da kupi kokoi. Sljedei danje takoer izgubio, i nestalo mu je strpljenja. Sve dok
je trajala vruina, samo bi prolazno osjetio volju za radom, te jedva da skicira dijelove kakve
slike, a onda bi to opet napustio uz najbeznaajniju izliku, ne pokazujui nikakve tenje da
ustraje. Njegova strastvena ljubav prema radu, ona nekadanja grozniavost, koja ga je ve u
zoru dizala iz kreveta, kao da je ieznula, izazvala otpor, ravnodunost i lijenost. I kao poslije
teke bolesti, on je u tim svojim nasladama ivotario, odao se iskljuivoj radosti, da ivi
prema potrebama svojega tijela.
Sada je za njega postojala jedino Christine. Ona ga je obavijala onim vatrenim dahom,
zbog kojega je on gubio volju za umjetnikim radom. Od trenutka kad mu je, ona prva, bez
kolebanja, utisnula na usne svoj vatreni poljubac, u djevojci se probudila ena, probudila se
ljubavnica, koja se skrivala u njoj kao djevici i koja se oitovala u njezinim velikim mesnatim
ustima, koja su bila pomalo isturena nad njezinim snanim podbratkom. Ona se pokazala
onakvom, kakva je morala biti usprkos svojoj dugotrajnoj estitosti: strastvena, putena ena,
jedna od onih ulnih, tako uznemirljivih ena, kako to one postanu kad se oslobode
stidljivosti, kojom su bile uspavane. Odjednom, i bez uitelja, ona je saznala to je ljubav, te
je u nju unosila svu estinu svoje nevinosti. Na taj su nain ona, dotada neiskusna, i on, u
tome gotovo novajlija, zajedno otkrivi nasladu, padali u zanos zbog arobne ljepote toga
svog zajednikog upuivanja u ljubavne tajne. On je sebe okrivljavao za svoj nekadanji
prijezir: zar nije znailo biti glup, kad je poput djeteta odbacivao blaenstva, koja nije bio
proivio? Odsada sva njegova njena ljubav prema enskoj puti, ta ljubav, koju je u svojoj
enji iivljavao u svojim djelima, svojim ga je plamenom obuhvaala samo u odnosu na to
ivo, vitko i toplo tijelo, koje je njemu pripadalo. Prije je bio uvjeren da ljubi svjetlo, koje
dotie grudi, fine poput svile; lijepe tonove blijedog jantara, koji pozlauje obline bokova;
plastinost i mekou istih trbuha. Kakve li obmane sanjara! Tek sada on to dri objema
akama, tek sada je uspio ostvariti svoj san, koji mu je neko, kao slikaru, neprestano izmicao
iz ruku. Ona mu se potpuno predavala, a on ju je uzimao od zatiljka pa sve do nogu, stiskao je
k sebi, da je uini svojom, da je utisne do dna svoje vlastite puti. Ona mu je pak, ubivi u
njemu volju za slikanjem - sretna, to je sada bez suparnice - produivala svadbeno
slavlje. Ujutro u krevetu, njezine su ga oble ruke, njezine slatke noge zadravale do tako
kasno, kao vezanog lancima, izmorenog njihovom sreom, a u amcu, kad bi ona veslala, on
je putao da ga, onako lienog svake snage, dalje vozi - posve pijan i od samog pogleda na
njezina lea, koja su se podrhtavala. Leei na travi po otocima, oiju unesenih u njezine,
ostajao je po itave dane u zanosu, potpuno njome obuzet, prazna srca, lien krvi. I oni su
se uvijek i svagdje uzimali, osjeajui neutaivu elju da se i dalje uzimaju.
Jedno od Claudovih iznenaenja bilo je u tome, to je zapaao, da ona pocrveni na svaku
imalo prostu rije, koja mu pobjegne. Ponovo zakopavi suknju, ona bi se nasmjeila kao od
nelagode i okrenula glavu, ako bi pala koja gruba aluzija. Ona nije to voljela. Zbog toga su se
jednog dana skoro posvaali.
To se dogodilo iza njihove kue, u maloj hrastovoj umi, kamo su katkad odlazili, sjeajui
se poljupca, koji su jedno drugome dali za svoga prvog dolaska u Bennecourt. On ju je,
obuzet radoznalou, poeo zapitkivati o ivotu u samostanu. Drao ju je oko pasa i drakao
iza uha svojim dahom, nastojei je navesti na ispovijest. to je ona tamo znala o mukarcu?
Koliko je o tome priala sa svojim prijateljicama? Kako je ona to zamiljala?
- No, draga, priaj mi malo! ...Jesi li znala neto o tome?
Ali se u njezinom smijeku odraavalo nezadovoljstvo, te ga se pokuala osloboditi.
- Kako si glup! Pusti me! ...emu takva pitanja?
- To me zanima... Onda, ti si znala?
U svojoj zbunjenosti ona napravi jednu kretnju, a rumenilo joj oblije lice.
- Moj boe, kao i ostale, to je...
 A onda, sakrivi lice iza njegovog ramena, ree mu:
- A ipak se ovjek tome zaudi.
On prasne u smijeh, luaki je stisne k sebi i obaspe pljuskom poljubaca. Ali kad se njemu
uinilo da ju je pridobio, i kad je htio, da mu se ona povjeri poput prijatelja, koji nema to
sakriti pred njim, dobio je izbjegavajue odgovore: ona se poela mrgoditi, zautjela je i
postane nepristupana. I nikada nije neto opirnije o tome iznijela, pa ak ni njemu, kojega je
oboavala. Bila je tu ona pozadina, koju i najiskreniji ljudi zadre za sebe, ono buenje
vlastite seksualnosti, koje u sjeanju ostane pokopano i donekle sveto. Ona je bila i previe
ena, te je ostala suzdrljiva, premda mu se potpuno predavala.
Toga je dana Claude po prvi puta osjetio, da su oni jedno drugome strani. Imao je dojam
hladne studeni, hladnoe nekog drugog tijela. Zar nita od jednoga od njih ne moe prodrijeti
u unutranjost drugoga, iako se gue u svojim izbezumljenim zagrljajima i iako su obuzeti
pohlepom, da uvijek to vie tim stezanjem zahvate, pa ak i vie nego to je samo
posjedovanje drugoga?
Meutim, dani su prolazili, a oni nisu trpjeli od samoe. Nikakva potreba za razonodom ni
posjetom, koji bi trebali napraviti ili primiti, nije ih jo bila navela, da se prestanu samo
sobom baviti. Sate, koje ona nije provodila kraj njega, objeena o njegov vrat, iskoritavala je
kao buna domaica, premeui cijelu kuu u velikom ienju, koje je Melie trebala
provoditi pod njenim nadzorom, ili pak uputajui se u strastvenu djelatnost, zbog ega bi se
sama borila s tri zdjele. Ali vrt joj je osobito zadavao posla: obavljala je prave etve rua s
golemih ruinih stabljika, oboruana vrtlarskim noicama, ruku izranjenih od trnja. Sva bi
se izmorila berui marelice, te je za dvjesto franaka prodala itavu berbu Englezima, koji
svake godine obilaze Francusku. Time se neobino ponosila, tako da je matala, kako e
ivjeti od prodaje vrtnih proizvoda. On je imao manje sklonosti za poljoprivredni rad. Stavio
je svoj kau u prostranu dvoranu, pretvorenu u atelje, te bi se tamo ispruio, da bi je kroz
irom otvoreni prozor mogao gledati, kako sije i sadi. To je bio potpuni mir, i on je bio
siguran, da nitko nee doi, da ga ni u kojem trenutku dana zvonce nee uznemiriti. U njemu
je taj strah od svega vanjskoga bio tako velik, da je izbjegavao proi ispred Faucheurove
gostionice, stalno strepei, da ne naie na skupinu svojih prijatelja, koji su se, doavi iz
Pariza, moda tu iskrcali. itavog se ljeta ni iva dua nije pokazala. Svake je veeri, kad je
odlazio gore na poinak, sam sebi iznova govorio da je to ipak nekakva vraja srea.
Jedna je jedina tajna rana krvarila u dnu te radosti. Poslije njihovog bijega iz Pariza,
Sandoz je doznao njegovu adresu, te ga je pitao, moe li ga posjetiti, a Claude mu nije
odgovorio. Zbog toga je nastao prekid odnosa, te se inilo da je to staro prijateljstvo sada
mrtvo. Christine je bila time duboko oaloena, jer je vrlo dobro znala da je on raskinuo
prijateljstvo zbog nje. Ona je neprestano o tome govorila, jer nije htjela posvaati ga s
njegovim prijateljima. Traila je, da on s njima ponovo uspostavi vezu. Ali on je obeavao, da
e to urediti, a nita nije poduzimao. To je gotovo, pa emu se vraati na ono, to je prolo?
Budui da su krajem srpnja ostali s malo novaca, on je morao otii u Pariz, da gospodinu
Malgrasu proda pola tuceta svojih starih studija, pa ga je ona, otprativi ga na stanicu, prisilila
da joj se zakune, da e navratiti k Sandozu, da ga pozdravi. Uveer je ona opet bila tu, pred
stanicom u Bonnieresu, i ekala ga.
- No, jesi li ga vidio, jeste li se pomirili?
On se vraao s njom, nijem od smetenosti. Zatim joj ree priguenim glasom:
- Nismo, nije mi ostalo vremena.
Onda - dok su joj dvije krupne suze zalile oi - ona mu, bolno dirnuta, ree:
- Ti me strano rastuuje.
A budui da su bili pod stablima, on je poljubi u lice, pa i sam zaplae, zamolivi je, da mu
ne poveava bol. Zar on moe promijeniti ivot? Zar nije ve i to dovoljno, to su sretni, jer
ive zajedno?
 Tih su prvih mjeseci doivjeli samo jedan susret s ljudima. To je bilo povrh Bennecourta,
kad su se uspinjali prema Roche-Guvonu. Ili su nekim pustim, stablima obrubljenim putem,
jednim od onih divnih usjeenih puteva, kada su, kod neke okuke, iznenada naili na troje
graana u etnji, oca, majku i ker. Upravo su se bili - mislei, da su sami - obuhvatili oko
pasa, kao ljubavnici, koji se zabavljaju iza plotova: ona, savijena, preputala mu je svoje usne,
a on, smijui se, primicao joj je svoje. A iznenaenje je bilo tako ivo, da oni nisu ni
promijenili svoje dranje, nego su, onako tijesno zagrljeni, nastavili hodati istim usporenim
korakom. Zapanjena, porodica je ostala kao prilijepljena o jednu padinu, otac krupan i
podloan kapi, majka tanka poput noa, a kerka sva suha, oerupana poput bolesne ptice -
svi troje runi i bijedni zbog iskvarene krvi njihove rase: prava sramota usred ive prirode,
pod svijetlim suncem. I iznenada, tunu djevojicu, koja je zauenim oima promatrala kako
prolazi ljubav, otac gume, a majka odvede, jer su, posve zgranuti, bili ogoreni zbog toga
slobodnog poljupca i pitali se, zar nema, dakle, vie redara po naim selima. Istodobno je, i
dalje bez urbe, dvoje ljubavnika odlazilo odande u svojem radosnom slavlju.
Claude je ipak prekapao po svom nesigurnom sjeanju. Gdje je, dovraga, vidio te glave, tu
graansku degeneraciju, ta potitena, kao prignjeena lica, koja zaudaraju milijunima, koje
su stekla na raun siromanog svijeta? Sigurno ih je vidio prilikom nekog vanog dogaaja u
svom ivotu. I on se sjeti, prepozna Margaillanove, onog poduzetnika, kojeg je Dubuche
proveo kroz Salon odbijenih i koji se gromoglasno, poput budale smijao pred njegovom
slikom. Dvjesta koraka dalje, kad su on i Christine doli na kraj usjeena puta i nali se pred
nekim prostranim imanjem s jednom velikom bijelom zgradom, okruenom lijepim stablima,
doznali su, da Richaudiere, kako su zvali tu zgradu, ve tri godine pripada Margaillanovima.
Za nju su platili milijun i pol franaka, a za uljepavanje su utroili vie od jednog milijuna.
- Eto zakutka, gdje nas vie nitko nee nipoto zatei - ree Claude, vraajui se dolje
prema Bennecourtu. - Te nakaze kvare ovo mjesto.
Ali sredinom kolovoza jedan krupni dogaaj unio je promjenu u njihov ivot: Christine je
zatrudnjela, a kao ljubavnica u svom je nehaju to opazila tek u treem mjesecu. To je u prvom
trenutku izazvalo zaprepatenje i kod nje i kod njega: nikad nisu pomislili, da bi se to moglo
dogoditi. Zatim su doli k sebi, no ipak nisu osjetili radost, on je bio smuen zbog tog malog
bia, koje e doi, da im jo vie zamrsi ivot, a nju je zahvatila tjeskoba, koju sebi nije mogla
rastumaiti, kao da se bojala, da taj dogaaj ne bude ujedno i svretak njihove velike ljubavi.
Ona je dugo plakala, objesivi se njemu o vrat, a on je uzalud nastojao utjeiti je, pritisnut
istom tugom kao i ona. Kasnije, kad su se na to navikli, raznjeili su se nad jadnim
malianom, kojega su i bez namjere napravili onog traginog dana, kada se ona njemu podala,
u suzama, u tunom sumraku, koji je bio prekrio atelje: vremenski se to poklapalo, to e biti
dijete patnje i samilosti, ispljuskano ve pri svome zaeu glupim smijehom svjetine. I od
toga asa - jer nisu bili zli - oni su ga oekivali, pa ak i eljeli, te su se ve njime bavili i sve
pripremali za njegov dolazak.
Zima je bila strano estoka, a Christine je jaka prehlada zadrala u kui, koja se slabo
zatvarala i koju nisu mogli zagrijati. Zbog trudnoe esto se slabo osjeala, te bi ostajala
uurena pred vatrom. Bila je primorana ljutiti se, da bi Claudea natjerala da bez nje poe na
duga pjeaenja po smrznutim cestama, koje su odjekivale pod koracima. A na tim etnjama,
sam poslije vie mjeseci neprestanog ivljenja u dvoje, udio se obratu, koji je, mimo njegove
volje, uzeo njegov ivot. Nikad nije teio za takvim obiteljskim ivotom, pa ak ni s njom.
Bio bi ga spopao uas, da mu je netko o tome prije govorio, a ipak se to dogodilo, i to se vie
nije moglo ponititi, jer je on, ak i da se ne govori o djetetu, spadao meu one ljude, koji
nemaju smjelosti da s neim prekinu. Oito ga je takva sudbina ekala, bilo mu je
odreeno da se uhvati za prvu enu, koja ga se ne bude stidjela. Tvrda je zemlja odjekivala
pod njegovim klompama, hladni je vjetar sleivao njegova matanja, koja su se zadravala na
nejasnim razmiljanjima, na njegovoj srei, to je barem naiao na potenu djevojku. Mislio
je, kakve li bi sve grozote i svinjarije bio pretrpio, da se spetljao s kakvim modelom, kojemu
je dojadilo skitanje po ateljeima, pa se raznjeio i urio natrag, da bi obujmio Christine svojim
druim rukama, osjeajui, kao da je umalo nije izgubio. Bio je izbaen iz tog kolosijeka
misli tek onda, kad ga se ona pokuala osloboditi, kriknuvi od boli. - Oh, ne tako jako! To me
boli!
Ona stavi ruke na svoj trbuh, a on ga je poeo promatrati, jo uvijek obuzet istim
iznenaenjem i istom tjeskobom.
Poroaj se dogodio sredinom veljae. Babica je dola iz Vernona, i sve se odvilo vrlo
dobro: majka je ustala nakon tri tjedna, a dijete, vrlo snaan djeai, tako je poudno sisalo,
da je bila prisiljena ustajati nou ak i po pet puta, da ne bi svojim dreanjem probudilo oca. I
tada je to malo bie preokrenulo sav red u kui, jer se ona, koja je bila tako radina domaica,
pokazala vrlo nespretnom dojiljom. Njezine majinske osobine nisu bile razvijene, premda je
u srcu bila dobra i neutjena, im bi dijete neto zaboljelo; umarala se i odmah gubila volju,
dozivala Melie, koja je jo vie uveavala neprilike svojom stranom glupou, pa
se ukazivala potreba, da joj u pomo dojuri otac, koji je bio jo vie zbunjen, negoli obje ene.
Njezino staro neraspoloenje prema ivanju i nesposobnost za poslove njezinog spola opet su
doli na vidjelo, kad je djetetu trebalo posvetiti panju, koju je ono iziskivalo. Slabo su se
brinuli za dijete, odgajalo se preputeno samo sebi, po vrtu i sobama ostavljenim u oajnom
neredu, prepunim pelena, razbijenih igraaka, neistoe i nereda, koji je napravio jedan mali
gospodin, kome izbijaju zubi. A kad bi im ilo i previe loe, ona se samo znala baciti na grudi
svoje drage ljubavi: njezino su utoite bile te grudi ovjeka, kojega je ljubila; one su bile
jedini izvor zaborava i sree. Ona je bila samo ljubavnica, te bi dvadeset puta mogla dati sina
za mua. tovie, poslije poroaja opet ju je obuzela ljubav, sve ei polet ljubavnice, koja -
sa svojim rastereenim stasom i svojom iznova procvjetalom ljepotom - dolazi k sebi. Nikad
mu se prije njezina strastvena put nije ponudila tako sva uzdrhtala od elje.
Meutim, to je bilo razdoblje, kad je Claude ponovno zapoeo slikati. Zima se bliila
kraju, a on nije znao ime da ispuni vesela sunana jutra, otkad Christine nije mogla izlaziti
zbog Jacquesa, maliana, kojega su tako prozvali po njegovom djedu po majci, zanemarivi,
uostalom, da ga daju krstiti. Radio je u vrtu, u poetku zato, jer nije znao to bi sa sobom.
Napravio je skicu aleje meu kajsijama, s nekoliko poteza obiljeio golema ruina stabla,
naslikao nekoliko mrtvih priroda: na ubrusu etiri jabuke, jednu bocu i lonac od pjeenjaka.
Radio je to iz razonode. Zatim se zagrijao te ga je naposljetku poela opsjedati pomisao, da
nacrta neku figuru u odjei, potpuno izloenu suncu. I od toga asa njegova mu je ena
postala rtvom. Uostalom, ona je to rado inila, sva sretna, to mu moe ugoditi, a da jo nije
shvatila, kakvu stranu suparnicu sama sebi time stvara. Dvadeset ju je puta naslikao, obuenu
u bijelo, obuenu u crveno usred zelenila, kako stoji ili kako hoda, napola ispruenu u travi, s
velikim ladanjskim eirom na glavi, gologlavu pod suncobranom, koji je svojom svilom boje
trenje oblijevao njezino lice ruiastim svijetlom. Nikad nije bio potpuno zadovoljan, strugao
je svoja platna nakon dva ili tri sjedenja, i odmah iznova poinjao, uporno ostajui pri istom
predmetu. Nekoliko je studija, nepotpunih, ali divno obiljeenih i snano obraenih, bilo
poteeno od paletnog noa i objeeno po zidovima blagovaonice.
A poslije Christine i Jacques je morao pozirati. Svukli bi ga gola kao kakvog malog svetog
Ivana, te bi ga, kad bi bilo vrue, poloili na pokriva, pa se nije vie smio ni pomaknuti. Ali
bilo je to nemogue. Razveseljen i podrakan suncem, on se smijao i bacakao, dizao u zrak
svoje ruiaste noice, kotrljao se, prebacivao se s lea preko glave. Otac se najprije smijao, a
onda se poinjao ljutiti i psovati zbog toga prokletog maliana, koji nijedne minute nije
mogao ostati miran. Zar je doputeno aliti se sa slikarstvom? Onda bi i majka izbuljila oi te
vrsto pridrala maloga, da bi slikar mogao u brzini nacrtati ruku ili nogu. Nekoliko je tjedana
u tome ustrajao, toliko su ga mamili tako lijepi tonovi te djeje puti. Sada ga je poudno
gledao samo oima umjetnika, kao motiv za remek-djelo, mirkajui oima i matajui o
slici. I uvijek je iznova zapoinjao taj pokus; po itave je dane gledao dijete, ogoren to taj
nevaljalac ne eli ak ni spavati onda, kad bi ga mogao slikati.
Jednog dana, kad je Jacques jecao, odbijajui ostati u istom poloaju, Christine ree blago:
- Dragi moj, ti umara tog jadnog maliana.
Onda se on uzbudio, pokajavi se.
- Zbilja! To je istina, ba sam glup sa svojim slikanjem! ...Djeca nisu zato.
I proljee i ljeto proli su vrlo ugodno. Manje su izlazili, gotovo su potpuno zanemarili
amac, koji je bio ostavljen, da kod obale potpuno istrune, jer je bio pravi problem odvesti
maliana na otoke. Ali su esto usporenim korakom ili u etnju dalje uz Seinu, a da se nikad
nisu udaljili vie od jednog kilometra. On, izmoren uvijek istim motivima iz vrta, pokuavao
je sada skice na obali rijeke, i tih bi ga dana ona tamo potraila, zajedno s djetetom, te bi sjela,
da bi ga mogla promatrati kako slika, ekajui da se svi troje tromo vrate kui, kada sumrak
zaspe prirodu finom pepeljastom bojom. Jednog se popodneva on iznenadio, kad je vidio da je
donijela svoj stari djevojaki album. Ona se pone aliti te mu razjasni, da to, to se nalazi tu
iza njega, u njoj budi uspomene. Glas joj je malo podrhtavao, a zapravo je ona osjeala
potrebu da s njim surauje u njegovom poslu, kad joj ga taj posao svakog dana sve vie otima.
Ona pone crtati, pokua napraviti dvije ili tri vodene slike briljivom internatskom
rukom. Zatim, obeshrabrena njegovim podsmijesima i jasno osjeajui, da se pravo jedinstvo
meu njima ne moe postii na tome podruju, ona ponovo odbaci svoj album, ishodivi od
njega obeanje da e joj dati nekoliko lekcija iz slikanja kasnije, kad bude imao vremena.
Uostalom, ona je smatrala vrlo lijepima njegove posljednje slike. Poslije te godine odmora
na pravom ladanju, u punom svijetlu, on je slikao videi sve na nov nain: inilo mu se, da
je sve nekako bistrije i da sve pjeva svojim veselim tonovima. Jo nikada nije upoznao
odsjaje, niti je toliko osjetio bia i stvari, koje su bile preplavljene rasplinutim svjetlom. I
pridobivena tom raskoi boja, ona bi to bila proglasila dobrim, samo da je on htio te slike
bolje dotjerati, i da ona nije katkad ostala zbunjena zbog nekoga zemljita ljubiaste boje ili
zbog nekog plavog drveta, to je sve izazivalo pomutnju u svim utvrenim pojmovima, koje
je ona imala o prirodnim bojama. Kad se jednog dana ohrabrila za kritiziranje tih djela,
zapravo zbog neke topole prelivene plavetnilom, on joj je pokazao na samoj prirodi, to njeno
prelijevanje plave boje na liu. Vidjela je, da je to ipak istina, stablo je bilo plavo, ali
zapravo, ona se nije htjela predati, te je osuivala stvarnost: u prirodi ne moe biti plavih
stabala.
Ona je sada samo ozbiljno govorila o slikama objeenima po zidovima dvorane. Umjetnost
se vraala u njihov ivot, i ona je ostajala sva zamiljena. K.ad bi gledala, kako odlazi sa
svojom torbom, kopljem i suncobranom, osjeala je elju da mu se zanosno objesi o vrat.
- Ti me voli, je li?
- Ba si glupa! Zato misli, da te ne volim?
- Onda me poljubi onako, kako me voli, vrlo snano, vrlo snano!
Zatim, otprativi ga sve do ceste, dodala je:
- I radi! Ti zna, da te nisam sprjeavala u radu... Hajde, hajde, ja sam zadovoljna, kad ti
radi.
inilo se, da se nemir uvukao u Claudeovu duu, kad je u jesen te druge godine poutjelo
lie i kad su nastali prvi hladni dani. Vrijeme je bilo upravo gadno, petnaest dana pljuska,
nalik na prolom oblaka, zadrali su ga besposlenog kod kue, a zatim su ga magle svaki as
ometale u slikanju. Ostajao je rastuen kod vatre, nikad nije govorio o Parizu, ali se tamo
dalje, na horizontu, dizao grad; grad, kakav je u zimsko doba, s plinom, koji je plamsao ve u
pet sati, sa sastancima prijatelja, koji su se meusobno poticali na natjecanje, sa svojim
snanim produktivnim ivotom, koji ak ni prosinaki mrazovi ne usporavaju. I u jednom
mjesecu otiao je tamo tri puta pod izlikom, da ide k Malgrasu, kojemu je bio prodao jo
nekoliko malih slika. Sada nije vie izbjegavao prolaziti ispred gostionice Faucheurovih, ak
je putao, da ga zaustavi gospodin Poirette, i prihvaao je ponuenu au bijeloga vina.
Njegovi su pogledi lutali po dvorani kao da trai - iako to godinje doba nije bilo za to
prikladno - svoje nekadanje prijatelje, koji su moda ba toga jutra banuli ovamo. U
oekivanju se tu zadravao, a onda, oajan zbog usamljenosti, vraao se kui, guei se u sebi
zbog svega onoga, to je u njemu vrelo, zaista bolestan, jer nema nikoga, kome bi kriknuo, to
mu razdire mozak.
Meutim, zima je prola, a Claude je naao zadovoljstvo u tome, to je napravio nekoliko
slika s lijepim efektima snijega. Zapoela je trea godina, kad ga je posljednjih dana svibnja
uzbudio jedan susret. Toga se jutra popeo na neku visoravan, da potrai koji motiv, jer su mu
obale Seine konano dosadile. Zapanjio se, kad je na zavoju nekog puta opazio Dubuchea,
koji mu se pribliavao, hodajui izmeu dviju ivica. Na sebi je imao crni eir i
besprijekoran salonski kaput.
- Zar je mogue? To si ti!
Arhitekt promuca u svojoj nevoljkosti:
- Da, idem nekome u posjet... Hej, zbilja je glupo ii na selo! Ali to se moe? ovjek
mora imati neke obzire... A ti tu negdje stanuje? To sam uo... To jest, ne! Dodue, rekli su
mi tako neto, ali sam mislio da je to na drugoj strani, neto dalje.
Vrlo uzbuen, Claude ga izvue iz neugodnosti.
- Dobro, dobro, dragi moj, nema se to ispriavati, vie sam ja kriv... Ah, koliko je ve
prolo, otkad se nismo vidjeli! Ne mogu ti rei, kako sam se iznenadio, kad je tvoj nos
provirio kroz lie!
Zatim ga uzme za ruku i pone ga pratiti, smijuljei se od zadovoljstva, a njegov prijatelj, u
neprestanoj brizi za obogaenjem, koja ga je navodila da neprestano govori o sebi,
odmah pone govoriti o svojoj budunosti. kolu je zavrio kao student prvoga reda, nakon
to je s krajnjom mukom stekao propisane pohvale. Ali taj ga je uspjeh ostavio u nedoumici.
Roditelji mu vie ne alju ni novia i kukaju o svojoj bijedi, samo da bi ih on sada
potpomagao. Odrekao se natjeaja za usavravanje u Rimu, siguran, da nee u tome uspjeti, a
nestrpljiv da pone zaraivati za svoj kruh. A ve je izmoren, gadi mu se hodanje po
kuama, zaraivanje po franak i dvadeset i pet santima na sat, kod loih arhitekata, koji s njim
postupaju kao s nadniarom. Kamo da krene? Gdje da nae najkrai put? Napustit e kolu,
pritom e mu puno pomoi Dequersonniere, koji ga voli zbog njegove poslunosti, koju je
pokazivao kao marljiv student. Samo, koliko jo muke, koliko nepoznanica pred njim! I on se
s gorinom u srcu tuio na te vladine kole, gdje ovjek tegli toliko godina, a koje ak ne
osiguravaju ni posao svima onima, koje izbace na ulicu.
Iznenada se zaustavio nasred staze. ivice od bazge su izbijale na golu ravnicu, i pokazala
se zgrada Richaudiere, okruena velikim drveem.
- Gle! Uistinu - povie Claude - ja to nisam shvatio... Ti ide u tu kuetinu. Ah, kako rune
glave imaju te nakaze!
Uvrijeen tim usklikom umjetnika, Dubuche se naduto usprotivi.
- Svejedno, koliko god ti se gospodin Margaillan inio glupanom, on je ipak vrijedan
ovjek u svojoj struci. Treba ga vidjeti na njegovim gradilitima, usred njegovih zgrada:
vraka okretnost, udnovat smisao za dobru administraciju, divan njuh za ulice, koje treba
izgraditi, i materijal, koji treba kupiti. Uostalom, nitko ne stjee milijune, ako nije zbilja
gospodin... A onda, to li sve ne mislim s njim postii! Bio bih stvarno glup, da ne
budem uljudan prema ovjeku, koji mi moe biti od koristi.
Dok mu je to govorio, zakrio mu je uzak put i zaprijeio svome prijatelju da dalje ide, bez
sumnje zbog straha, da ne nateti svome vlastitom ugledu, ako ih vide zajedno, i da mu
dade na znanje da se tu moraju rastati.
 Claude se spremao pitati ga za prijatelje iz Pariza, ali ipak je uutio. Nije bila izgovorena ni
jedna rije o Christine. Odluio ga je tu ostaviti i pruio mu ruku, kad mu je ovo pitanje i
nehotice pobjeglo s njegovih uzdrhtalih usana:
- Sandoz je dobro?
- Da, nije loe. Rijetko kad ga vidim... I prolog mjeseca mi je priao o tebi. Jo uvijek je
jako alostan, to si nam zatvorio vrata.
- Ali ja vam nisam zatvorio vrata! - povie Claude sav izvan sebe. - Ja vas molim, doite
mi u posjete! Tako bih bio sretan!
- Onda dobro, doi emo. Rei u mu, da doe, asna rije!... Zbogom, zbogom, prijatelju!
uri mi se.
I Dubuche ode prema Richaudieri, a Claude ga je gledao, kako postaje sve manji meu
nasadima. Gledao ga je, kako odlazi sa svijetlom svilom svoga eira i crnom mrljom
salonskog kaputa. Lagano se vratio kui, srca prepuna bezrazlone tuge. eni nije rekao nita
o tome susretu.
Osam dana kasnije Christine je otila k Faucheurovima da kupi funtu sitnih rezanaca.
Zadrala se na putu i razgovarala s nekom susjedom, drei dijete na ruci, kad joj se neki
gospodin, koji je siao sa skele, pribliio, te je upitao:
- Gospodin Claude Lantier? Ide se ovuda, arne?
Ona ostane zapanjena, te naprosto odgovori:
- Ide, gospodine. Ako elite, poite za mnom...
Nekih stotinjak metara ili su jedno drugome uz bok. Stranac, koji ju je, kako se inilo,
poznavao, gledao ju je s dobroudnim smijekom, ali budui da je ona pourivala korak,
skrivajui svoju zbunjenost pod krinkom ozbiljnosti, on je utio. Ona otvori vrata i uvede ga u
dvoranu, govorei:
- Claude, trai te jedan gospodin!
Odjekne snaan uzvik, i dva su se ovjeka ve grlila.
- Ah, moj dragi Pierre, ah, kako si ljubazan, to si doao! ...A Dubuche?
- U posljednjem trenu ga je zadrao neki posao, pa mi je brzojavio, da odem bez njega.
- Dobro! To sam donekle i oekivao... Ali eto, ti si ovdje! Ah, dovraga, kako sam
zadovoljan!
I okrenuvi se prema Christine, koja se smijeila, zaraena njihovim veseljem, on joj ree:
- Zbilja, nisam ti ispriao. Neki dan sam susreo Dubuchea, kad je iao onamo gore, na
imanje onih udovita...
Iznova je zautio, te zatim povikao uz divlju kretnju:
- Izgubio sam glavu, doista! Vi se ne poznajete, a ja vas tako ostavljam... Draga moja, ti
vidi ovog gospodina: to je moj stari prijatelj Pierre Sandoz, kojega volim poput brata... A
tebi, moj junae, predstavljam svoju enu. I sad ete se oboje poljubiti.
Christine se iskreno nasmije, te mu vrlo rado podnese lice na poljubac. Sandoz joj se
odmah bio svidio zbog svoje dobroudnosti, postojanog prijateljstva i oinske simpatije, s
kojom ju je promatrao. Oi su joj se ovlaile od ganua, kad joj je on zadrao ruke u svojima,
govorei:
- Vrlo je ljubazno od vas, to volite Claudea, i trebate se uvijek voljeti, jer je to ipak
najbolje od svega, to postoji.
Zatim, sagnuvi se da poljubi maliana, kojega je ona drala na rukama, ree im:
- Onda, eto ve jedan?
Slikar napravi kretnju, kao da se nekako ispriava:
- to e? To nikne, a da se na to ni ne pomisli.
Claude zadri Sandoza u dvorani, dok je Christine zbog ruka isprevrtala cijelu kuu. U
dvije mu je rijei ispriao tko je ona, kako ju je upoznao i koje su ih prilike navele, da stvore
domainstvo, te kao da se zaudio, kad ga je njegov prijatelj upitao, zato se ne vjenaju. Moj
boe, zato? ...Zato, jer o tome nisu nikad ni razgovarali; zato, jer se ini, da ona do toga nita
ne dri i jer zbog toga oni ne bi bili ni vie, ni manje sretni. Napokon, to je neto nevano.
- Dobro! - ree mu drug. - Meni to nimalo ne smeta... Ipak, ti si je uzeo nevinu, pa bi se
trebao s njom vjenati.
- Ali, kad god ona bude htjela, prijatelju! Svakako je sigurno, da ja ne namjeravam ostaviti
ni nju, ni njezino dijete.
Poslije toga Sandoz se pone diviti slikama, objeenima po zidovima. Ah, junaina je
divno iskoristio svoje vrijeme! Kako li je samo pogoen ton, kako li je majstorski prikazano
pravo sunce! A Claude, koji ga je sluao sav zanesen i smijeei se od ponosa, htio ga je
zapitati za prijatelje, i to sve oni rade, kad Christine ue u dvoranu i povie:
- Brzo doite, jaja su na stolu!
Ruali su u kuhinji. Bio je to neobian ruak, prene ribe, glavoi, zatim meko kuhana jaja,
a onda kuhana govedina od prijanjeg dana, zainjena poput salate, s krumpirima i suhim
sleem. Bilo je to divno: snaan i zamamljiv miris slea, koji je Melie bila svalila na eravicu;
ispijanje kave, koja je prolazila kroz cjedilo kap po kap, na uglu tednjaka. A kad su iznijeli
poslastice, jagode ubrane toga asa i sir napravljen u mljekari jedne susjede, upustili su se u
beskrajne razgovore, s laktovima snano uprtima o stol. U Parizu? Moj boe, u Parizu
prijatelji ne rade ba nita novo. Ipak, doista, guraju se laktovima, jedan drugoga guraju, kome
e prvome slomiti vrat. Odsutni su, naravno, u krivu, a dobro je biti u Parizu, ako ne eli da
te prebrzo zaborave. Ali zar talent ne ostaje talent? Zar uvijek ne uspije onaj, koji ima volje
i snage? Ah, da, ideal je ivjeti na selu i tu nagomilati remek-djela, pa onda jednog dana
smrviti Pariz, otvorivi svoje kovege!
Uveer, kad je Claude otpratio Sandoza na stanicu, ovaj mu ree:
- Zbilja, htio sam ti neto rei u povjerenju... Mislim da u se uskoro vjenati.
Na to slikar prasne u smijeh.
- Ah, lakrdijau, sada shvaam, zato si mi jutros drao propovijed.
ekajui vlak, oni su i dalje razgovarali. Sandoz je iznio svoje misli o braku, koji je on po
graanskom obiaju smatrao pravim uvjetom za dobar rad, za uredno i solidno vrenje posla,
kod svih velikih modernih stvaralaca. ena, koja sve razara, ena, koja ubija umjetnika, koja
mu satire srce i ispija mozak, nije nita drugo negoli romantino shvaanje, kojemu se
suprotstavljaju injenice. On, uostalom, osjea potrebu ljubavi, koja e mu osigurati mir,
osjea potrebu za ljubavlju ispunjenim obiteljskim ivotom, gdje bi se mogao skloniti, zato da
bi itav svoj ivot posvetio golemom djelu, o kojemu sanja. I on doda, da sve ovisi o izboru;
on misli da je naao onu, koju je traio, jednu sirotu, jednostavnu djevojku iz kruga sitnih
trgovaca, bez ijednog sua, ali lijepu i pametnu. Prije est mjeseci, nakon to je dao ostavku na
svoje inovniko mjesto, prihvatio se novinarskog rada, gdje vie zarauje za ivot. Smjestio
je svoju majku u neku malu kuu u Batignollesu i eli tu provesti ivot u troje, da ima dvije
ene, koje e ga voljeti, dok e on imati dovoljno jaka lea, da prehrani cijelu svoju obitelj.
- Oeni se, dragi moj - ree Claude. - Treba postupati, kako nam osjeaj nalae... I zbogom,
evo tvog vlaka. Ne zaboravi svoje obeanje, da e nas opet posjetiti!
Sandoz je vrlo esto svraao. Dolazio je prema prigodi, kad su mu to njegove novine
doputale, a inae je bio slobodan, jer se trebao skrasiti tek u jesen. To su bili sretni dani,
popodneva itava posveena povjerljivim razgovorima, zajedniko obnavljanje njihove stare,
vrste tenje za slavom.
Jednog dana, sam s Claudeom na jednom otoku, gdje su se ispruili jedan pored drugoga,
on iznese svoju veliku enju, i posve glasno mu se povjeri.
- Novine su, zna, samo bojno polje. Treba ivjeti i treba se boriti, da bi se moglo ivjeti...
A onda, taj lopovski tisak, usprkos odvratnosti prema tome kao zanimanju, predstavlja
vraku snagu, nesavladivo oruje u rukama nekog junaine uvjerenog u ono, to eli postii...
Ali, ako sam i prisiljen sluiti se tiskom, neu ondje ostariti, ah, ne! Ja znam to elim, da,
naao sam ono, to sam traio, jedan tako veliki posao, da crkne od rada, neto, u to u se
zakopati, da se iz toga moda nikad ne iskopam.
Lie se u velikoj vruini prestalo micati, te nastane tiina. On nastavi tie, nevezanim
reenicama:
- Ha? Prouavati ovjeka onakvoga, kakav jest; ne vie njegovu metafiziku marionetu,
nego fiziolokog ovjeka, odreenog sredinom, u kojoj ivi, a koji djeluje pod utjecajem rada
svih svojih organa... Zar ne treba smatrati lakrdijom ono neprestano i iskljuivo prouavanje
djelatnosti mozga pod izlikom, da je mozak plemeniti organ? ...Misao, misao, eh, dovraga!
Misao je proizvod itavog tijela. Pustite, dakle, da mozak misli posve sam, te se samo
uvjerite, to se zbiva s plemenitou mozga, ako je trbuh bolestan! ...Ne, to je glupo, tu nema
vie filozofije, tu nema vie znanosti. Mi smo pozitivisti, evolucionisti, pa kako bismo
mogli zadrati knjievni obrazac klasinih vremena i kako bismo mogli raspetljavati zamrene
niti istoga razuma! Kad netko kae psiholog, isto je kao da kae izdajnik istine.
Uostalom, filozofija, dotino psihologija ne znae nita: jedna je prodrla u drugu;
njih obadvije tvore sada samo jedno jedinstvo, ovjeji mehanizam, koji dovodi do
cjelokupnog skupa svih njegovih funkcija... Ah, u tome je formula; naa moderna revolucija
nema druge osnove. To predstavlja neizbjenu smrt staroga drutva, zametak novoga drutva,
a to nuno znai i nastanak jedne nove umjetnosti na tom novom tlu... Da, svijet e vidjeti,
vidjeti knjievnost, koja e niknuti za sljedee stoljee znanosti i demokracije!
Njegov krik poleti u vis i izgubi se u dubini beskrajnog neba. Nije proao ni jedan daak
vjetra, a kraj vrba je samo neujno klizila rijeka. I on se iznenada okrene prema svom
prijatelju, te mu ree u lice:
- I eto, ja sam naao ono, to mi je trebalo. O, ne neto preveliko, samo jedan mali kutak;
onoliko, koliko je dovoljno za jedan ljudski ivot, pa ak i onda, kad netko ima previe
goleme ambicije... Ja u uzeti jednu obitelj i prouiti njezine lanove, jednog po jednog,
otkuda oni dolaze, kamo idu, kako djeluju jedni na druge; ukratko, jedno ovjeanstvo u
malome, nain, na koji ljudski rod nie i ponaa se... S druge strane, stavit u moje dobriine
u neki odreeni povijesni period, a to e mi dati sredinu i okolnosti, djeli povijesti... Ha? Ti
me razumije: niz knjiurina, petnaest, dvadeset knjiga; dogaaje, koji e meusobno biti
povezani, iako e svaki od njih imati svoj posebni okvir; niz romana, pomou kojih u si
sagraditi kuu za svoje stare dane, ako me oni ne satru!
On se ponovo baci na lea i rairi ruke na travi, pa se inilo, kao da se - smijui se i alei -
eli uvui u zemlju.
- Ah, dobra zemljo, uzmi me ti, koja si nam zajednika majka, jedini izvor ivota! Ti
jedina, besmrtna, kojom struji dua svijeta, onaj sok, koji se razlio ak kroz kamenje i koji od
stabala ini nau nepominu brau! ...Da, ja se elim izgubiti u tebi, tebe osjeam tu pod
svojim udovima, kako me obuhvaa i raspaljuje, u mom e djelu biti samo ti prvotna
snaga, sredstvo i cilj, golema korablja, u kojoj sve oivljava dahom svih bia!
Ali zapoeto u ali, s patetinou njegovog lirskog zanosa, to se prizivanje zavrilo
krikom arkog uvjerenja, koji se potresao od dubokog pjesnikog uzbuenja. Oi mu se
ovlaie, a da bi prikrio tu raznjeenost, on doda grubim glasom i uz iroki zamah ruku, kojim
je obuhvatio cijeli horizont:
- Nije li glupo, da svaki od nas ima posebnu duu, kad postoji ta velika dua!
Claude, onako izgubljen u travi, nije se micao. Poslije ponovne utnje on zakljui:
- Tako je, moj prijatelju! Sve ih uniti! ...Ali oni e tebe umlatiti.
- O - ree Sandoz, ustavi i proteui se - ja imam i pretvrde kosti. Oni e sebi slomiti
ake... Poimo natrag, ne elim da mi pobjegne vlak.
Christine se s njime istinski sprijateljila, jer je uvidjela, da je iskren i jak u ivotnoj borbi,
te se napokon ohrabrila da ga zamoli za jednu uslugu, to jest da bude kum Jacquesu. Dodue,
ona nije vie zalazila u crkvu, ali zato da sa svojim djeakom odstupi od obiaja? A onda,
najvie ju je na to navela elja, da djetetu pribavi oslonac, toga kuma, za kojega se uvjerila, da
je tako staloen, tako razuman, a uz to i tako pun snage. Claude se tome zaudio, te pristao,
slegnuvi ramenima. Nali su i kumu, kerku jedne susjede, pa se krtenje obavilo. Priredili su
pravu sveanost, na kojoj su pripremili i jastoga, donesenog iz Pariza.
Upravo toga dana, kad su se rastajali, Christine povede Sandoza na stranu i ree mu
umolnim glasom:
- Uskoro ete opet doi, zar ne? Njemu je dosadno.
Claude je zbilja padao u duboku tugu. Zanemarivao je svoje slike, izlazio sam i kao protiv
svoje volje tumarao ispred gostionice Faucheurovih, onuda, gdje pristaje skela, kao da je
uvijek raunao, da e se netko iz Pariza tu iskrcati. Opsjedala ga je pomisao na Pariz, svaki je
mjesec iao onamo i vraao se silno rastuen, nesposoban za rad. Dola je jesen, a zatim i
zima, vlana i blatnjava zima, i on ju je proveo u mrzovoljnoj ukoenosti, ljutit i na samog
Sandoza, koji, budui da se u listopadu oenio, nije vie mogao tako esto putovati u
Bennecourt. inilo se da se budi jedino za svakoga od tih posjeta, te bi poslije toga itav
tjedan ivio u uzbuenju, ne prestajui grozniavo priati o tamonjim novostima. On, koji je
prije skrivao svoje aljenje za Parizom, sada je umarao Christine, govorei joj od jutra do
veeri o kojeemu, to ona nije znala, i o osobama, koje nikad nije vidjela. To su bila - kraj
ognjita, dok je Jacques spavao - beskrajna tumaenja. Strastveno se zanosio, a onda je i ona
morala davati o tome svoje miljenje i iskazivati svoj sud o tim dogodovtinama.
Zar Gagniere nije budala, kad se zaglupljuje glazbom, a mogao je uspjeti kao savjesni
pejzaist? Kau da on sada, u tim godinama, ui glasovir kod neke gospoice! Ha? to ona
misli o tome? Nije li to pravo ludovanje? A Jory se nastoji pomiriti s Irmom Becot, sada kad
ova ima jednu malu palau u Moskovskoj ulici! Ona poznaje to dvoje, te dvije nevaljale
osobe, koje jedna drugoj pristaju, zar ne? Ali najvei prevarant meu prevarantima je
Fagerolles, kojemu e on svu istinu rei u brk, kad ga samo vidi. Svata! Taj se otpadnik
natjecao za stipendiju za usavravanje u Rimu, koja mu je uostalom izmaknula! Klipan, koji
se izrugivao koli za umjetnost i koji je izjavljivao, da e sve sruiti? Ah, svakako, pouda za
uspjehom, potreba da se prijee i preko svojih sposobnih kolega, te da se izazove pljesak
idiota, sve to navede ovjeka da poini i najvee gadarije. No, nije valjda da ga ona brani? Pa
nije valjda u tolikoj mjeri malograanka, da bi ga mogla braniti? A kad bi se ona s njim
sloila, on bi se uvijek poeo razdraeno i vrlo glasno smijati, te se vraati na
istu dogodovtinu, koja mu se inila izvanredno smijenom: na priu Mahoudeaua i Chanea,
koji su ubili malog Jabouilla, mua Mathilde, one strane travarke: da, ubili ga jedne veeri,
kad je taj tuberkulozni rogonja pao u nesvijest i kad su ga njih obojica, na poziv njegove ene,
poeli tako grubo trljati, da im je ostao mrtav pod rukama!
I onda, ako se Christine ne bi na to razveselila, Claude bi ustao i osorno rekao:
- Ah, tebe nita ne moe natjerati u smijeh... Idemo u krevet, to e biti bolje.
On ju je jo uvijek oboavao, i uzimao bi je s oajnim zanosom ljubavnika, koji u ljubavi
trai zaborav svega, jedinu nasladu. Ali sada nije iao dalje od poljupca, ona mu vie nije bila
dovoljna; neka druga, nesavladiva muka ponovno ga je obuzela.
U proljee se Claude, koji se, hinei prijezir, zakleo da nee vie nikad izlagati, ipak jako
uznemirio zbog Salona. Kad bi vidio Sandoza, ispitivao bi ga, to su kolege poslali na izlobu.
Na dan otvorenja otiao je tamo i vratio se iste veeri, sav drhtei i vrlo ljutit. Na izlobi je
bilo samo neko beznaajno poprsje od Mahoudeaua: dobro, u redu; jedan mali Gagniereov
pejza, primljen u gomili drugih, koji je imao ljupki plavkasti ton, a zatim nita drugo, nita
osim Fagerollesove slike, glumice pred ogledalom, koja dotjerava svoje lice. On tu sliku nije
ni spomenuo odmah, o njoj je poeo govoriti tek kasnije, ozlojeeno se smijui. Kakav li je
varalica taj Fagerolles! Sada, kad mu je izmakla stipendija, vie se ne boji izlagati, odluno
naputa nain slikanja kole za umjetnost, ali se isplati vidjeti, s kakvom spretnou to ini,
s kakvim prilagoivanjem: slika, koja se pravi da smjelo prikazuje stvarnost, ali bez ijedne
originalne osobine! A to e doivjeti uspjeh, graani vole, kad ih netko izazove, a da se pri
tome ini, kao da ih uzbuuje. Ah, ve je vrijeme da se pojavi neki pravi slikar u toj sumornoj
pustoi Salona, usred tih prepredenjaka i tih budala! Kakvo li se mjesto tu moe zauzeti,
dovraga!
Christine, koja ga je vidjela kako se ljuti, najzad mu ree, kolebajui se:
- Ako ti eli, mogli bismo se vratiti u Pariz.
- Tko ti je to rekao? - povie on. - S tobom se ne moe priati, a da ti ne zaplete ono, to je
jednostavno.
est tjedana kasnije doznao je novost, koja je jo tjedan dana zaokupljala njegove misli:
njegov prijatelj Dubuche eni se gospoicom Reginom Margaillan, kerkom vlasnika imanja
Richaudiere. To je bila zamrena pria, koja ga je svojim pojedinostima iznad svake mjere
udila i zabavljala. Najprije, taj glupan Dubuche dobio je medalju za neki plan paviljona
usred perivoja, koji je izloio, a to je bilo vrlo zabavno, jer taj plan, kako se pria, sigurno je
dotjerao njegov zatitnik Dequersonniere, koji je isposlovao, da mu medalju dodijeli iri, iji
je on sam bio predsjednik. Zatim, vrhunac svega je bio u tome, to je ta oekivana nagrada
odluila o enidbi. Ha? Divna trgovina, ako sada medalje slue tome, da se dobri, a siromani
studenti, udome u bogate obitelji! Gospodin Margaillan je, kao i svi skorojevii, matao
o tome, da nae za zeta nekoga, tko bi mu pomagao, koji bi mu, kao svoj udio, donio prave
diplome i elegantne salonske kapute, te je ve neko vrijeme eljno gledao toga mladia, toga
studenta kole za lijepe umjetnosti, ije su ocjene bile izvrsne, a koji je bio tako marljiv i
toliko preporuivan od svojih uitelja. Medalja ga je oduevila, i zbog toga je dao svoju ker i
prihvatio toga kolegu, koji e udeseterostruiti milijune u blagajni, jer zna ono, to je potrebno
znati, da bi se moglo dobro graditi. Uostalom, bijedna e Regine - uvijek tuna, krhkoga
zdravlja - s njime dobiti zdravoga mua.
- to misli - ponovo je pitao Claude svoju enu - zar ne mora ovjek biti pohlepan za
novcem, da bi mogao uzeti onu nesretnu oderanu makicu?
A kad ju je Christine iz samilosti poela braniti, on joj ree:
- Ne napadam ja nju. Tim bolje, ako je brak ne dotue! Ona, bez sumnje, nije kriva, to je
njezin otac, zidar, imao glupu ambiciju da uzme za enu ker jednog graanina, a niti je kriva,
to su je njih dvoje tako slabo skrojili: on sa svojom krvlju, iskvarenom od toliko narataja
pijanaca, a ona sva iscrpljena, sa svojom puti, rastoenom svim otrovnim klicama rasa na
umoru. Ah, divnog li pada usred komada od sto sua! Stjeite, stjeite, dakle, imanja, da biste
mogli staviti svoje zametke u staklenke s alkoholom!
Postajao je okrutan, pa mu je ena bila prisiljena vrsto ga stisnuti, zadrati ga u zagrljaju,
ljubiti ga i smijati se, samo da bi ponovo postao dobro dijete, kako je to bio onih prvih dana.
Onda bi, umirivi se, shvatio i odobrio brakove svojih dvaju starih prijatelja. Ipak je istina, da
su se sva trojica oenili. Kako je ivot smijean!
I jo jednom proe ljeto, etvrto, koje su proveli u Bennecourtu. Nikad nisu mogli biti
sretniji, njihov je ivot na dnu toga sela bio ugodan i jeftin. Otkad su ondje boravili, novaca
im nije uzmanjkalo, tisuu franaka rente i ono nekoliko prodanih slika bilo je dovoljno za
njihove potrebe. Oni su ak neto i utedjeli, pa su kupili neto odjee. Sa svoje strane, mali
Jacques, kome su sada bile dvije i pol godine, divno se osjeao na selu. Od jutra do veeri
puzao je po zemlji, u dronjcima i zabrljan, te se na svoj nain razvijao, posve zdrav i crven u
licu. esto majka nije znala s kojega kraja da ga uhvati, da bi ga mogla malo oprati, a kad bi
vidjela, kako dobro jede i spava, nije se uope za njega vie brinula, te je svu svoju ljubav
punu nemira posveivala svome drugom velikom djetetu, umjetniku, svome dragom ovjeku,
ije ju je mrano raspoloenje ispunjavalo zebnjom. Svakog se dana njihov poloaj
pogoravao, uzalud su mimo ivjeli bez ikakvog razloga za brigu, no svejedno su zapadali u
tugu i osjeali nelagodnost, koja se odraavala u neprekidnoj krajnjoj razdraenosti.
 A nije vie bilo ni njihovih prvobitnih ladanjskih radosti. Njihov je amac - sagnjio i bez
dna - potonuo na dno Seine. Uostalom, nisu vie ni pomiljali da se poslue amcem, koji su
im Faucheurovi stavljali na raspolaganje. Rijeka im je postala dosadna, a veslanje im je bilo
gnjavaa. Nad nekim su divnim zakucima otoka dodue klicali od oduevljenja kao i nekada,
ali nikad nisu dolazili u napast, da ponovno tamo odu. ak su i etnje uz obalu izgubile jedan
dio svoje ari; ljetna ih je vruina tu prila, a zimi su se prehlaivali. to se pak tie visoravni,
onih prostranih poljana zasaenih jabukama, koje su se dizale nad selom, to im je postalo
nekom vrstom daleke zemlje, neim odvie zabaenim, a da bi bili toliko ludi, pa da se izlau
naporu pjeaenja. Njihova ih je kua takoer razdraivala, ta vojarna, gdje su bili
prisiljeni jesti u kuhinji, udiui miris zagorjele masti, i gdje im je njihova soba bila
sastajalite vjetrova sa sve etiri strane svijeta. Da zlo bude jo vee, te je godine berba kajsija
zakazala, a najljepa golema ruina stabla - vrlo stara i napadnuta nekakvom gubom -
usahnula su. Ah, kakve li tuge u toj otupljenosti, koju je izazvala navika. Kako li im se samo
vjena priroda inila ostarjelom u toj njihovoj zasienosti i njihovom umoru zbog uvijek
istog horizonta! Ali najgore je bilo to, to je njemu kao slikaru dojadio taj kraj, tako da nije
nalazio nijedan motiv, koji bi ga zanio, nego je u sumornom raspoloenju tromo tumarao
poljima kao po podruju, koje je odsada pusto i kome je on iscrpao ivot. Za njega nije vie
bilo ni jednog nepoznatog stabla, za koje bi se mogao zanimati, nijedne nepredviene
kombinacije svjetla. Ne, gotovo je, ugasilo je, on nee vie nita vrijedno uiniti u tom
pasjem kraju!
Doao je listopad, sa svojim oblacima punima vode. Jedne od prvih veeri, kad je poela
padati kia, Claude se razljuti, jer veera nije bila gotova. Izbacio je iz kue onu gusku Melie i
pljusnuo Jacquesa, koji mu se vrtio oko nogu. Onda ga je Christine, plaui, poljubila, i rekla:
- Otiimo, vratimo se u Pariz!
On se otrgnuo od nje i srdito povikao:
- Jo uvijek ta pria... Nikada, razumije li?
- Uini to radi mene - ivo nastavi ona. - Ja te za to molim; meni e time ugoditi.
- Dakle, dosadno ti je ovdje?
- Da, umrijet u, ako ostanemo... A usto, ja elim, da ti radi; osjeam, da je tvoje mjesto
tamo. Bio bi zloin, da se i dalje ovdje zakopava.
- Ne, pusti me!
On je drhtao, na horizontu ga je mamio Pariz, zimski Pariz, u kome se opet budio ivot.
inilo mu se da uje, kako se njegove kolege uvelike napreu u radu, i on se vraa, da ne
izbore pobjedu bez njega, da opet postane predvodnik, jer nijedan od njih nema ni snage, ni
ambicije za slavom, da to bude. I u toj obmani sjete, usprkos potrebi, koju je osjeao, da
pohita onamo, ipak je tvrdoglavo odbijao otii. To je bilo nehotino proturjeje, koje se dizalo
iz dubine njegove due, a da to sam sebi nije mogao razjasniti. Je li to bio strah, koji trese i
najhrabrije, priguena borba sree protiv neizbjenosti sudbine?
- uj - odluno ree Christine - spremit u kovege i povesti te tamo.
Pet dana kasnije odlazili su u Pariz, nakon to su prije sve spakirali i otpremili eljeznicom.
Claude je s malim Jacquesom ve bio na cesti, kad je Christine izmislila, da je neto
zaboravila. Vratila se sama u kuu i nala je potpuno praznu, te poela plakati: osjeala je, kao
da neto trgaju od nje, kao da tu ostavlja dio sebe, a da nije znala rei, to. Kako bi rado tu
ostala! Kako je arko eljela zauvijek tu ivjeti, i to ba ona, koja je traila, da odu odande i
da se vrate u grad strasti, koji joj je predstavljao suparnicu! Ipak, ona nastavi traiti ono, to
joj nedostaje, te napokon pred kuhinjom ubere jednu ruu, posljednju ruu, oprenu mrazom.
Zatim zatvori vrata, koja su vodila u pusti vrt.
 VII.

im se naao na ploniku Pariza, Claudea je povukla u svoj vrtlog grozniava buka i

promet, njime je ovladala potreba da izlazi, da tumara po gradu, da posjeuje svoje prijatelje.
Izaao bi im bi se probudio, i ostavljao Christine da sama ureuje atelje, koji su unajmili u
Ulici Douai, u blizini Avenije Clichy. I tako je treeg dana nakon svog povratka u grad
iskrsnuo kod Mahoudeaua u osam sati ujutro, za svitanja, koje jedva da je otpoinjalo, jednog
sivog i hladnog dana u studenome.
Trgovina u Ulici Cherche-Midi, koju je kipar jo uvijek drao u najmu, bila je ipak
otvorena; i kipar je, blijeda lica i slabo naspavan, cvokoui od zime dizao eljezne kapke.
- Ah, to si ti! ...Dovraga, na selu si navikao rano ustajati... Je li to sad gotovo? Jesi li se
vratio?
- Da, prekjuer.
- Dobro, sada emo se viati! ...Ui, dakle, jutros zima poinje bockati.
Ali je Claudeu u trgovini bilo jo hladnije nego na ulici. Ostavio je ovratnik svog ogrtaa
uzdignut i utisnuo ruke do dna depova, drhturei od zime zbog vlage, koja je curila s golih
zidova, blatnjavih gomila gline i vjenih lokvica vode, koje su namakale tlo. Vjetar bijede je
zapuhnuo ovuda, te s dasaka sa sobom odnio gipsane otiske antikih umjetnina, slomio stalke
i vjedra, vezana konopcima, da se ne raspadnu. To je bio kutak zbrke i nereda, podrum zidara,
koji je pao u steaj. A na staklenim vratima, isprljanima kredom, kao za porugu se
nalazilo veliko blistavo sunce, nacrtano potezima palca i u sreditu ukraeno licem, ija su
polukruna usta pucala od smijeha.
- ekaj - nastavi Mahoudeau - zapalimo vatru! Ovi se prokleti ateljei zbog vode, koja curi
s krpa, odmah ohlade.
Onda, okrenuvi se, Claude opazi Chanea, kako klei kraj pei i skida ostatak slame s
neke stare stoliice bez naslona, da bi raspalio ugljen. Zaelio mu je dobro jutro, ali mu ovaj
odvrati samo nekakvim muklim graktanjem, ni ne podigavi glavu.
- A to ti sada radi, prijatelju? - upita on kipara.
- O, ba nita osobito, no! Izgubljena godina, jo gora od prethodne, koja nije nita
valjala! ...Ti zna, da su svetaki kipovi sada u krizi. Da, svetosti pada cijena, te sam zbilja bio
prisiljen stegnuti si trbuh... Gle, a meutim, natjeran sam na neto ovakvo!
On ukloni s nekog poprsja krpe, te se pokae neko dugako lice, koje su zalisci inili jo
duim, nakazno u svojoj pretencioznosti i beskrajnoj gluposti.
- To je neki odvjetnik iz susjedstva... Ha, nije li odvratan, gad jedan! A kako me gnjavi,
traei da mu paljivo izradim usta! ...Ali treba jesti, nije li tako?
Imao je, dodue, neku zamisao za Salon, jedan uspravan lik, Kupaicu. Ona nogom
dodiruje vodu, a od hladnoe tijelom joj prolaze srsi, koji ine ensku put tako divnom. I on
pokae Claudeu jednu ve ispucanu maketu. Ovaj je utke pone promatrati, iznenaen i
nezadovoljan ustupcima, koje je tu opazio. Bilo je tu obilje ljupkosti uz neprestano pretjerano
uveavanje oblika, prirodna tenja za svianjem, ali ne i preveliko odustajanje od njegove
sklonosti za neim golemim. Ali je kipar bio silno oaloen, jer uspravan lik predstavlja
pravi problem. Za to su potrebne eljezne spone, koje su skupe, i stalak, koji nema, i itav
niz drugih potreptina. Stoga e se bez sumnje odluiti na to, da je polegne kraj vode.
- Ha, to misli o tome? Kako ti se to ini?
- Nije loe - konano odgovori slikar. - Donekle dirljivo, usprkos bedrima kao u mesarice;
ali to e se vidjeti tek kad bude gotovo... I hrabro, dragi moj, samo hrabro, inae sve ode k
vragu!
Pe je buila, a Chane, utljiv, ustane. Neko se vrijeme tuda vrzmao, pa onda ue u
mranu sobu iza trgovine. Poslije se pojavi sa eirom na glavi, jo utljiviji, namjerno utljiv,
tako da je to bilo neugodno. Bez ikakve urbe, svojim ukoenim seljakim prstima uzme
komad ugljena za crtanje i napie na zidu: Idem kupiti duhana, dodaj ugljena u pe! I na to
izae.
Zauen, Claude ga je gledao, kako to radi. Kasnije se okrene k drugome.
- to je to sad?
- Mi jedan s drugim ne priamo, mi jedan drugome piemo - mirno ree kipar.
- Otkada?
- Ve ima tri mjeseca.
- A zajedno spavate?
- Da.
Claude prasne u grohotan smijeh. Ah, zbilja, za ovako neto su potrebne zbilja tvrdoglave
tikve! A zbog ega su se posvaali? I neugodno dirnut, Mahoudeau se pone ljutiti na onu
ivotinju Chanea. Zar ga jedne veeri, neoekivano se vrativi, nije zatekao s Mathildom,
travarkom iz susjedstva, oboje samo u kouljama, kako iz lonca jedu voe ukuhano u eeru!
Ne smeta ga, to je nju zatekao bez donje suknje: briga ga za to; ali lonac s ukuhanim voem
je i previe. Ne, nikad nee moi oprostiti, da se netko na tako prljav nain kriomice
naslauje, dok on jede suhi kruh! Koga vraga, to se radi kao i sa enom, dijeli se popola!
I ve su skoro prola tri mjeseca, otkad mrnja traje, bez ikakvog poputanja, bez ikakvog
objanjenja. Svoj su ivot nekako uredili, ograniili su svoje strogo potrebne odnose na kratke
reenice, ugljenom napisane na zidu. Uostalom, i dalje su zadrali istu enu, kao to su i
spavali na istom krevetu, nakon to su se utke sloili oko vremena, koje svakome od njih
pripada, tako da je jedan izlazio, kad je dolazio red na drugoga. Moj boe, nemaju potrebe
toliko govoriti u svom zajednikom stanovanju, a ipak se mogu sporazumjeti.
Meutim, Mahoudeau natrpa pe i istrese sve, to mu je titilo duu.
- I zbilja, vjerovat e mi, ako hoe, ali kad crkava od gladi, donekle ti je ugodno, ako
nikad s drugim ne izmijeni ni rije. Jest, u utnji otvrdne, nastane kao neka prevlaka, koja
donekle umiruje patnje eluca... Ah, ti nema pojma, kakav je Chane seljak u dnu svoje due!
Kad je pojeo za svoj posljednji su, ne postigavi slikarstvom oekivano bogatstvo, bacio se u
trgovinu, u sitnu trgovinu, koja mu je trebala omoguiti da zavri studij. Heh, taj je dobriina
vrlo vjet, i samo pogledaj njegov plan: pobrinuo se, da mu alju maslinovo ulje iz Saint-
Firmina, njegovog sela, a onda je lutao ulicama i prodavao ulje bogatim
provansalskim obiteljima, koje ive u Parizu. Naalost, to nije dugo potrajalo, on je preveliki
prostak, pa ga odasvuda izbace... Onda, prijatelju, budui da je ostao krag ulja, koji nitko nije
htio kupiti, vjeruj mi, mi se njime koristimo. Da, onih dana, kad imamo kruha, moimo ga u
ulje.
I on pokae krag u jednom uglu trgovine. Neto se ulja prolilo, pa su zid i pod bili uprljani
velikim crnim masnim mrljama.
Claude se prestane smijati. Ah, kakvu li potitenost izaziva ta bijeda! Kako se moe ovjek
ljutiti na onoga, tko zapadne u takvu bijedu? etao se po ateljeu i vie se nije ljutio na
makete kipova, koje je djelomino iskvario raznim ustupcima. ak mu se i ono strano
poprsje inilo podnoljivim. I tako naie na neku kopiju, koju je Chane izvanredno suhom
tonou napravio u Louvru prema nekoj Mantegninoj slici.
- ivotinja! - promrmlja on. - To je ba dobro; nikad nije napravio neto bolje... Moda je
samo kriv, to se rodio etiri stoljea prekasno.
Zatim, budui da je postalo prevrue, on skine ogrta i doda:
- Zbilja, dugo trai taj duhan.
- O, duhan, znam ja njega - ree Mahoudeau, koji je stao kopkati zaliske na poprsju, koje je
izraivao. - On ima duhana tu iza zida... Kad vidi, da sam zauzet, on poleti k Mathildi, jer
misli, da mi otima moj dio... Idiot, eto!
- Ljubavni odnosi s njom, dakle, jo uvijek traju.
 - Da, iz navike! Ona ili neka druga! A ipak, ona sama navraa... Ah, boe dragi, i nje mi je
previe!
Uostalom, on je o Mathildi govorio bez srdbe. Prostoduno je rekao, da je ona sigurno
bolesna. Poslije smrti maloga Jabouilla ponovo je postala pobona, to je nije sprjeavalo da
ne izaziva sablazan u svojoj gradskoj etvrti. Usprkos nekolicini pobonih gospoa, koje su i
dalje kod nje kupovale razne predmete za delikatnu i intimnu upotrebu, da bi izbjegle osjeaj
stida, kome bi u poetku podlegle, ako bi to traile negdje drugdje, travarka je bila u loem
poloaju, jer se inilo, da joj neposredno prijeti steaj. Jedne je veeri plinara zatvorila plinsko
brojilo, jer nije podmirila raun, pa je kod svojih susjeda posudila maslinovo ulje, koje,
uostalom, nije htjelo gorjeti u svjetiljkama. Vie nije plaala poslugu, a troak za radnika
izbjegla je tako, to je Chaneu povjerila popravak trcaljki i cjevica, koje su joj, novinama
briljivo prikrivene, donosile one bogomoljke. ak su u vinari preko puta tvrdili, da
samostanima preprodaje cjevice za trcaljke, koje su ve bile upotrebljavane. Uostalom, to je
bila propast: tajanstveni duan sa svojim nejasnim obrisima mantija, koje nekamo mugnu, sa
svojim diskretnim aputanjima kao u ispovijedaonici, sa svojim ohlaenim tamjanom kao u
sakristiji, sa svim onim sitnim brigama, koje se tamo pretresaju, a o kojima se ne moe glasno
govoriti, postepeno je poeo sliiti naputenoj ruevini. A bijeda je bila tolika, da su osuene
trave na stropu sve vrvjele od mnotva pauka, i da su pijavice, uginule i ve pozelenjele,
plivale nad vodom u irokim staklenkama.
- Gle, evo ga - nastavi kipar. - Vidjet e, da e ona doi za njim.
I Chane se zbilja vraao. Izvjetaeno izvue smotuljak duhana, napuni si lulu i pone
puiti ispred pei u samotnoj utnji, kao da tu nema nikoga. A odmah za njim pojavi se
Mathilde kao susjeda, koja dolazi da ih usput pozdravi. Claude je ustanovio da je jo vie
smravila, da joj je lice pod koom uprskano krvlju, oi vatrene kao i prije, a usta jo ira, jer
je izgubila jo dva zuba. Vonj mirisnih tvari, koji je uvijek nosila u svojoj raupanoj kosi, kao
da se pripekao. To nije vie bio slatki miris kamilice, ni svjeina slatkog kopra; ona ispuni
sobu onim zadahom paprom posute metvice, koji se inio, kao da je to njezin dah, ali
ukiseljen, nekako iskvaren iscrpljenom koom ene, iz koje je izlazio.
- Ve si na poslu! - povie ona. - Dobro jutro, moja lutkice!
Ne obazirui se na Claudea, ona poljubi Mahoudeaua. A onda krene rukovati se s
Claudeom s onom bestidnou, s onim isturanjem svoga trbuha, koje je pokazivalo, da se
svakome nudi. I ona nastavi:
- Ne znate, da sam pronala kutiju bijeloga sljeza? Pojest emo je za ruak... Eh, to je
lijepo, dijelimo!
- Hvala, - ree kipar - to mi zatrpa eludac, radije u popuiti jednu lulu.
A vidjevi, da Claude oblai ogrta, on mu ree:
- Ti odlazi?
- Da, uri mi se, da se malo razgibam, da udahnem malo parikog zraka.
Ipak se zadrao jo nekoliko minuta, promatrajui Chanea i Mathildu, koji su se kljukali
bijelim sljezom, uzimajui jedno za drugim, svatko svoj komad. I premda mu je to bilo
razjanjeno, iznova se zaudio, kad je opazio Mahoudeaua kako uzima ugljen i pie po zidu:
Daj mi duhan, koji si stavio sebi u dep!
Bez ijedne rijei Chane izvue smotuljak i prui ga kiparu, koji natrpa svoju lulu.
- Onda, do skorog vienja!
- Da, do skorog vienja! ...U svakom sluaju, sljedeeg etvrtka kod Sandoza!
Vani Claude usklikne od uenja sudarivi se s nekim gospodinom, koji je bio jako
zadubljen u promatranju unutranjosti trgovine ljekovitim travama, kroz uprljane i pranjave
zavoje u izlogu.
- O, Jory! to ti tu radi?
Veliki se ruiasti Joryev nos, uplaen, potrese: - Ja? Nita... Prolazio sam, pa pogledao...
 Predomislivi se, pone se smijati i spusti glas, da bi ga zapitao, kao da bi ga netko mogao
uti:
- Ona je kod drugoga, tu sa strane, je li? ...Dobro, brzo odmaglimo! To ostavljam za koji
drugi dan.
I on sa sobom povede slikara, te ga obavijesti o nekim gadostima. Sada itava njihova
druina dolazi k Mathildi; jedan drugome su o tome govorili, pa se svi kod nje izmjenjuju,
svaki u svoje vrijeme, a katkad i vie njih zajedno, ako im se uini, da je to smjenije. Zbivaju
se prave strahote, takve, da se od njih zapanji. On mu to ispria na uho, zaustavljajui ga na
ploniku, usred guranja svjetine. Ha? To je obnova rimskih obiaja! Neka si samo zamisli taj
prizor iza zaklona od zavoja i klistira, pod cvijeem za aj, koje se rasipa sa stropa! Vrlo
otmjen duan, pravi popovski razvrat, sa smrdljivim zadahom te arene prodavaice mirisnih
preparata, koja se smjestila u tu usamljenost kapelice!
- Ali - ree Claude, smijui se - ti si izjavio, da je ta ena grozna!
Jory bezbrino mahne rukom.
- O, pa zbog onoga, to ljudi s njome rade! ...Tako, ja jutros dolazim sa Zapadnog
kolodvora, kamo sam nekoga otpratio, pa kad sam prolazio ovom ulicom, dolo mi je na
pamet da iskoristim priliku... Razumije, zato bi se ovjek pomuio ba radi toga, ako ne
mora.
Iznosio je ta objanjenja nekako zbunjeno. I onda se njemu, koji je inae uvijek lagao, zbog
njegovog neprikrivenog poroka iznenada oteo ovaj krik istine:
- A briga mene, ja uostalom smatram, da je ona neto izvanredno, ako ba eli znati... Nije
lijepa, moe biti, ali te ona opini! Naposljetku, to je jedna od onih ena, o kojima
ovjek lae, da ih ne bi ni klijetima podigao, ali za koje se ine takve ludosti, da od toga
odapne.
Tek tada se zaudio, to vidi Claudea u Parizu, a kad mu je ovaj sve objasnio i dao do
znanja, da se vratio, on odjednom nastavi:
- uj, dakle, povest u te sa sobom, ruat e sa mnom kod Irme.
Preplaen, slikar to punom estinom odbije, pod izlikom, da ak nema ni salonski kaput.
- Zar je to problem? Naprotiv, to je neobinije, ona e biti oarana... Ja mislim, da si joj se
svidio, ona nam uvijek govori o tebi... No, ne pravi se budalom; kaem ti, da me ona danas
eka i da emo biti primljeni poput knezova.
Nije mu vie htio pustiti ruke, te se njih obojica, uz razgovor, nastavie uspinjati prema
crkvi Madeleine. Obino on nije govorio o svojim ljubavima, kao to pijanci ne govore o
vinu. Ali je toga jutra u njemu kipjelo, pa se alio i iznosio svoje dogodovtine. Ve odavna je
prekinuo s kavanskom pjevaicom, koju je doveo iz svog gradia, s onom, koja mu je noktima
grebala lice.
I od poetka do kraja godine to je bila luda trka ena, koje su prolazile kroz njegov ivot,
najneobinije i najmanje oekivane ene: kuharica u jednoj graanskoj obitelji, gdje je
objedovao; zakonita ena nekog gradskog straara, na ije je vrijeme straarenja morao paziti;
mlada namjetenica nekog zubara, koja je zaraivala ezdeset franaka mjeseno zato, to se
pred svakom muterijom davala uspavati i poslije toga probuditi, da bi im ulila povjerenje; i
onda druge, pa opet druge, obine djevojure iz prostih krmi, otmjene gospoe, koje su
eznule za pustolovinama, male pralje, koje su mu donosile rublje, slukinje, koje su mu
namjetale jastuke, sve one, koje su to htjele, itava ulica sa svojim neoekivanim
sluajnostima, sluajnim susretima, sa svim onim, to se nudi i to se otima, i sve to na slijepu
sreu; lijepe, rune, mlade, stare, bez izbora, jedino radi udovoljenja njegovih velikih
mujakih pouda, pri emu je kvalitetu rtvovao koliini. Svake veeri, kad bi se vraao
sam, uas pred hladnim krevetom tjerao ga je u lov, pa je tumarao ulicama sve do kasnih sati,
kad se dogaaju ubojstva, odlazei na spavanje tek onda, kad bi neku upecao, a uostalom tako
kratkovidan, da ga je to dovodilo do nesporazuma: tako je ispriao, da je jednog jutra, kad se
probudio, naao na jastuku sijedu glavu neke bijednice od ezdeset godina, o kojoj je u svojoj
urbi mislio, da je plavua.
Inae je bio oaran ivotom, poslovi su mu dobro ili. krti mu je otac, dodue, opet
uskratio novac za uzdravanje, proklinjui ga, to tvrdoglavo ostaje na svom sramotnom putu,
ali sada mu se to ini smijeno, jer kao novinar zarauje sedam do osam tisua franaka,
budui da se tamo probio kao kroniar i umjetniki kritiar. Dani, kad je podizao buku u
Bubnju, lanci po jedan dukat odavna su proli, postao je uredan i surauje u dvama vrlo
itanim novinama, te iako je u svojoj biti ostao skeptik, koji ide samo za uivanjem, ipak je
kao oboavatelj uspjeha poprimao dranje vanog graanina i poinjao izricati osude.
Svakog je mjeseca, potaknut naslijeenom krtou, ve ulagao novac u pekulacije najnie
vrste, koje je samo on znao, jer ga njegovi poroci nisu nikad dotada manje stajali: ako bi kojeg
jutra bio osobito dareljiv, plaao bi samo alicu okolade onim enama, s kojima je bio
veoma zadovoljan.
Stigli su u Moskovsku ulicu. Claude upita:
- Onda, ti uzdrava tu malu Becot?
- Ja? - povie Jory zbunjen. - Ali, dragi moj, ona plaa za najam dvadeset tisua franaka, a
govori, da e dati sagraditi palau, koja e stajati pet stotina tisua... Ne, ne, ja katkad ruam i
veeram kod nje, to je posve dovoljno.
- A spava li tamo?
On se pone smijati, ne odgovarajui izravno.
- Budalo! ovjek ipak mora prilei... Hajde, tu smo, brzo ui!
Ali se Claude jo kolebao. ena ga eka na ruku, zato ne moe. Stoga je Jory morao
pozvoniti i zatim ga gurnuti na trijem, ponovo mu govorei, da to nije nikakvo opravdanje, jer
e oni poslati sobara, koji e odnijeti obavijest u Ulicu Douai. Jedna se vrata otvore, i oni se
nau pred Irmom Becot, koja usklikne, kad opazi slikara.
- Zar je mogue? To ste vi, divljae!
U njega nestane svake zbunjenosti, jer ga je primila kao starog prijatelja, te on zbilja
primijeti, da ona ak ni ne svraa pozornost na njegov stari ogrta. udio se, jer ju je jedva
mogao prepoznati. U etiri je godine postala posve drukija, glavu je poput prave
komedijaice vjeto dotjerala, elo smanjila uvojcima svoje kose, lice produila, nesumnjivo,
naporom svoje volje, a uz to joj je kosa, koja je prije bila blijedo plava, postala vatreno ria,
tako da se inilo, da se nekadanja mala skitnica pretvorila u Ticijanovu kurtizanu. Ba onako,
kako je katkad, u trenucima nehaja, govorila, da je to njezina glava za one, koji u to ele
povjerovati. Pored sve njezine raskoi ta, inae tijesna palaa, imala je svojih nedostataka.
Slikara je iznenadilo onih nekoliko lijepih slika objeenih po zidovima, jedna od Courbeta, a
osobito jedna skica od Delacroixa. Ta djevojka nije dakle glupa, usprkos nekoj stranoj
obojenoj maki od finog porculana, koja je ukoeno stajala na zidnoj polici salona.
Kad Jory spomene, da treba poslati sobara, da odnese obavijest u stan njegova prijatelja,
ona, posve iznenaena, povie:
- Molim? Vi ste oenjeni?...
- Pa da! - odgovori Claude jednostavno.
Ona pogleda Jorya, koji se smijeio, te onda shvati i ree:
- Ah, uhvaeni ste... A zato su mi govorili, da se bojite ena? ...I znajte, da se osjeam
istinski uvrijeenom, jer ste se onda i mene preplaili; sjetite se samo toga! Ha? Vi me
smatrate zbilja runom, kad i sada od mene bjeite?
Objema svojim rukama uhvati njegove i priblii mu lice, s podsmijehom i donekle uistinu
uvrijeena. Gledala ga je iz najvee blizine u oi, sa silnom eljom, da mu se svidi. On malo
zadrhe od toplog daha te djevojke, koji je osjeao na svojoj bradi, a ona ga onda pusti,
rekavi:
- Naposljetku, jo emo doi na tu temu.
 Koija je odnio u Ulicu Douai Claudovo pismo, jer je sobar otvorio vrata blagovaonice i
javio, da gospou eka ruak. Vrlo fin ruak protekao je besprijekorno, pod hladnim okom
posluitelja: govorilo se o velikim radovima, koji su digli Pariz na noge, a zatim se
raspravljalo o cijenama zemljita, te o graanima, koji imaju novaca, da ili u to uloe. Ali kad
je doao red na poslastice i kad su njih troje ostali sami uz kavu i likere, odluivi se njima
poastiti tu, ne naputajui stol, malo-pomalo su svi oivjeli i poeli se posve slobodno
ponaati, kao da su se ponovo nali u kavani Baudequin.
- Ah, djeco moja - ree Irma - jedino ovo je dobro: zajedno se zabavljati i ne mariti za
svijet.
Savijala je cigarete, a onda k sebi povue boicu biljnog likera, te je isprazni. Sva se
zacrvenila, kosa joj se rasula, i ona se opet nala na svom terenu prostih ala.
- I onda, - nastavi Jory, koji se ispriavao, to joj toga jutra nije poslao knjigu, koju je
eljela - onda sam, dakle, krenuo kupiti je, sino oko deset sati, ali sam ba tada susreo
Fagerollesa...
- Lae - ree ona, otro ga prekinuvi.
I da to krae presijee njegove proteste, ona nastavi:
- Fagerolles je bio ovdje. Eto vidi, da lae.
Zatim se okrene prema Claudeu:
- Ne, to je odvratno, vi ne moete zamisliti takvog laljivca!... On lae poput ene, iz
uivanja, zbog neznaajnih, sitnih, prljavih razloga. Tako da se u osnovi itave njegove prie
skriva samo jedno: namjera da ne potroi ta tri franka, za koja bi mi kupio knjigu. Svaki puta,
kad mi je trebao poslati buket cvijea, koija bi pregazila taj buket ili pak nije vie bilo
cvijea u Parizu. Ah, eto ovjeka, kojega bi trebalo ljubiti zbog njega samoga!
Bez ljutnje, Jory leima gurne natrag naslon svoje stolice, a zatim se ljuljao, siui cigaru.
Smijuljei se, on samo ree:
- Otkad si se ponovo sprijateljila s Fagerollesom...
- Uope se nisam sprijateljila! - povie ona bijesno. - A onda, zar se tebe to tie? Nije me
briga, razumije li, za tvoga Fagerollesa! On dobro zna, da se ovjek ne smije sa mnom
svaati. O, nas se dvoje dobro poznajemo, iznikli smo na istom tlu... Gledaj, kad budem
htjela, trebam samo to uiniti, dati znak malim prstom, i on e biti tu, na zemlji, lizat e mi
noge... Tvoj me Fagerolles nosi u svojoj krvi!
Ona se raesti, pa on pomisli, da bi bilo pametno povui se.
- Moj Fagerolles - mumljao je Jory - moj Fagerolles.
- Da, tvoj Fagerolles! Zar misli da ne vidim, kako ti on uvijek prebaci ruku preko lea, jer
se nada, da e o njemu pisati lanke, i kako se ti dri poput dobroga princa, procjenjujui
u sebi, koliku e korist iz toga izvui, ako bude podravao umjetnika, kojega graanstvo
voli?
Jory tada pone mucati, jer se naao u neprilici zbog Claudeove prisutnosti. Uostalom, nije
se ni pokuao braniti, nastojei vie da prepirku okrene na alu. Ha? Zar je privlana, kad se
tako raspali? U uglu oka sjaji joj porok, a usta su joj se iskrivila od pogrda.
- Samo, draga moja, ti razbija svoga Ticijana.
Razoruana, ona se pone smijati.
Claude se vrlo ugodno osjeao, i pio je konjak, a da sam nije bio toga svijestan. Usred
dima od duhana ve ga je dva sata, otkad su tu, obuzimala opijenost, ona opijenost od likera,
koja izaziva halucinacije. Poelo se govoriti o kojeemu drugome, raspravljalo se o velikim
nagradama, koje su poeli dodjeljivati slikarskim djelima. Irma nije vie govorila, ve je
drala okrajak ugasle cigarete na usnama i upirala oi u slikara. I govorei mu ti, ona ga
iznenada, kao u snu, upita:
- Gdje si naao svoju enu?
inilo se, kao da ga to pitanje ne iznenauje, misli su mu bile rastresene.
 - Dola je iz provincije, bila je zaposlena kod neke gospoe i svakako je bila potena.
- Lijepa?
- Pa da, lijepa je.
Na trenutak Irma opet zapadne u sanjarije, a onda ree, nasmijavi se:
- Dovraga, kakva srea! Nije bilo vie ena, pa su onda napravili jednu za tebe!
I tada se protrese, te povie, diui se od stola:
- Skoro su tri sata... Ah, moja djeco, ja vas tjeram iz kue. Da, imam sastanak s nekim
arhitektom, pogledat u neko zemljite kod parka Monceau, znate, u onoj novoj gradskoj
etvrti, koju grade. Nanjuila sam tu neki posao.
Vratili su se u salon, te se ona zaustavi pred ogledalom, ljutita kad je vidjela, da je tako
crvena u licu.
- To je za onu palau, je li? - upita Jory. - Dakle, skupila si novac?
Ona spusti kosu na elo, prijee rukom po obrazima, tako da se inilo, kao da je sa njih
izbrisala rumenilo, a onda izdulji oblinu svoga lica i opet dade svojoj glavi oblik poput
crvenokose kurtizane, draesna poput kakvog umjetnikog djela. Onda se okrene i umjesto
odgovora ree:
- Gledaj! Evo opet moga Ticijana.
I ve ih je, usred smijeha, gurala prema trijemu, gdje opet uhvati obje Claudove ruke, ne
govorei nita i ponovo zabadajui svoj poudni pogled u dno njegovih oiju. Na ulici je
osjetio neku nelagodu. Hladan ga je zrak otrijeznio, te ga sada pone gristi savjest, jer je toj
razbludnoj djevojci govorio o Christine. U sebi se zakleo, da vie nikad njegova noga nee
prekoraiti njezin prag.
- Ha, zar ne? Dobro dijete - ree Jory, zapalivi cigaru, koju je uzeo iz kutije prije nego je
otiao. - Ti zna, uostalom, da to ni na to ne obvezuje: rua se, veera se, legne se, i
zbogom i laku no, te svaki ode za svojim poslom.
Ali je neka vrsta stida sprjeavala Claudea, da se odmah vrati kui, te kad mu je njegov
prijatelj, podraen rukom i obuzet eljom za lutanjem, predloio, da odu pozdraviti
Bongranda, on to oduevljeno prihvati, te njih se dvojica upute do Avenije Clichy.
Bongrand je ve dvadeset godina tu imao jedan prostrani atelje, u kojemu nita nije
rtvovao pomodnom ukusu, onoj raskoi zastora i malih umjetniki izraenih predmeta,
kojima su se mladi slikari poeli okruivati. To je bio starinski atelje, gol i siv, ukraen jedino
majstorskim skicama, objeenima bez okvira, zbijenima poput zavjetnih slika u kakvoj
kapelici. Jedinu je rasko predstavljalo veliko pomino ogledalo u imperijalnom stilu,
prostrani normanski ormar i dva naslonjaa obloena utrechtskim barunom, izlizani od
upotrebe. U jednom je uglu medvjea koa, koja je izgubila svu dlaku, prekrivala iroku sofu.
Ali umjetnik je zadrao, od dana svoje romantine mladosti, obiaj da nosi posebno radno
odijelo, pa je goste primio u irokim kratkim hlaama i plastu, vezanom konopcem, te
sveenikoj kapici na vrhu svoje lubanje.
Sam je doao otvoriti im vrata, s paletom i kistovima u ruci.
- Eto vas, ah, kako je dobro, da ste se sjetili! ...Mislio sam na vas, dragi prijatelju. Da, vie
ne znam tko mi je rekao, da ste se vratili, pa sam se nadao da nee proi mnogo vremena, da
vas opet vidim.
Svoju je slobodnu ruku najprije pruio Claudeu, ponesen srdanom privrenou. Zatim
stisne Joryjevu ruku i doda:
- A vi, mladi prvosveenie, itao sam va posljednji lanak, i zahvaljujem vam za ljubazne
rijei, koje ste mi posvetili... Uite, uite, dakle, obojica! Nita mi ne smetate, ja
iskoritavam danje svjetlo sve do posljednje minute, jer ne ostaje vremena da se ita napravi
za ovih prokletih dana u studenome.
 On ponovo pristupi poslu, stojei pred stalkom, na kojemu je bilo razapeto malo platno;
slika, koja je predstavljala dvije ene, majku i ker, kako iju u udubini suncem obasjanog
prozora. Stojei iza njega, ta su dva mladia promatrala.
- To je izvrsno - napokon promrmlja Claude. Bongrand slegne ramenima, ne okrenuvi se.
- Ma, sitnica, glupost. Treba se svakako zabaviti, nije li tako?... To sam napravio prema
stvarnim modelima, kod prijateljica, i sad to malo istim.
- Ali to je savreno, to je biser istine i svjetla - nastavi Claude, koji se zanio. - Ah, ta
jednostavnost, znate, jednostavnost, ba to uzbuuje!
Na te se rijei slikar povue natrag i zamiri, posve iznenaen.
- Vi tako mislite? To vam se svia, zbilja? ...No eto, kad ste vi uli, jo sam smatrao ovu
sliku runom... asna rije, bavio sam se crnim mislima, bio sam uvjeren, da nemam vie dara
ni za sliku vrijednu dva sua.
Ruke su mu drhtale, a itavo se njegovo veliko tijelo treslo u stvaralakoj boli. Odloi
paletu i vrati se k njima, besciljno maui rukama, a onda im taj umjetnik, koji je ostario usred
samih uspjeha i ije je mjesto bilo osigurano u francuskoj umjetnosti, ree jakim glasom:
- To vam je udno, ali ima dana, kad se pitam, hou li i nos znati naslikati... Da, kod svake
svoje slike silno se uzbuujem poput kakvog poetnika, srce mi lupa, od tjeskobe mi
nestaje daha, jednom rijeju: osjeam ogroman strah. Ah, vi mladii mislite, da poznajete
strah, ali o njemu nemate ni pojma, jer, moj boe! ...Ako ne uspijete u jednom djelu, vi samo
nastojite napraviti neko drugo, bolje, a nitko nad vama ne stoji s oekivanjima; dok mi stari,
koji smo pokazali svoju sposobnost, koji smo prisiljeni i dalje ostati na istoj visini, ako ve ne
napredujemo, ne smijemo ni postajati slabiji, ukoliko se ne elimo strovaliti u zajedniku
grobnicu... Idi, dakle, slavni ovjee, veliki umjetnie, istroi svoj mozak, spali svoju krv, da
se jo vie uspne, da bi se neprestano penjao prema gore, neprestano prema gore; a
ako tapka na istom mjestu, na vrhuncu, smatraj se sretnim, ne tedi noge, da tapka to due
moe; ako pak osjea da ide nizbrdo, no dobro, onda se potpuno slomi i skotrljaj u sumrak
svoga talenta, koji vie ne odgovara suvremenim potrebama, zaboravljajui svoja besmrtna
djela, oajan zbog svog nemonog napora da i dalje stvara!
Njegov se snani glas jo vie pojaao, tako da je na kraju odjeknuo poput groma, dok se
na njegovom irokom crvenom licu odraavala tjeskoba. Ushodao se, te nastavio kao da je
i mimo svoje volje ponesen provalom svojih uzavrelih osjeaja.
- Dvadeset puta sam vam rekao da ovjek uvijek iznova poinje, da radost nije u tome, to
je stigao na vrh, nego u uspinjanju, u tome, to se jo moe osjetiti radost penjanja. Ali vi to
ne shvaate, ne moete to shvatiti, ovjek mora sam sve to proi... Promislite, dakle: u srcu se
bude sve nade, svi snovi. To su trenuci bezgraninih iluzija: ovjek ima tako dobre noge,
da mu se i najtei putevi ine kratkima, a obuzima ga takva enja za slavom, da mu prvi sitni
uspjesi ispunjavaju usta divnom slau. Kakvog li uitka, kad doivi as, da moe udovoljiti
svojoj tenji! I onda je on gotovo na cilju, sretno se probija! Nakon toga djelo je izvreno,
dolo se na vrhunac, i onda je bitno samo to, da se taj vrhunac zadri. I tada nastaje ono
strano: opijenost se iscrpila, dolazi se do spoznaje, da je ona kratkotrajna i u svojoj biti
gorka, nevrijedna borbe, koja je za to bila potrebna. Nema vie nieg nepoznatog, to bi se
moglo upoznati, nema vie osjeaja, koji bi se mogli ponovno osjetiti. Ponos je dobio svoj
obrok slave, on zna, da je stvorio velika djela, pa se udi, to mu nisu donijela snaniji uitak.
Od tog trenutka horizont se prazni, nikakva vas nova nada ne zove tamo dalje, te vam ne
preostaje nita drugo, nego da umrete. A ipak se grevito hvatate za ivot, ne elite biti
pokojni, i dalje uporno pokuavate stvarati, kao to starci pokuavaju voditi ljubav, i to radite
s mukom, sramotno... Ah, ovjek bi trebao imati hrabrosti i ponosa, pa da se zadavi
pred svojim posljednjim remek-djelom!
 inilo se, kao da je postao vei i poljuljao visoki strop ateljea, a bio je tako silno uzbuen,
da su mu se suze pojavile u oima. I opet se nemono spustio na stolicu, prema svojoj slici, te
uznemireno upitao, poput aka, koji osjea potrebu, da ga drugi ohrabre:
- Onda, uistinu, to vam se ini dobro?...Ja se vie ne usuujem to pomisliti. Moja je nesrea
vjerojatno u tome, to imam i previe, i premalo kritikog smisla. im ponem raditi neku
skicu, ja je pretjerano slavim, a kasnije, ako ne doivi uspjeh, ja patim. Bilo bi bolje, da je
uope ne gledam, kao to to ini ona ivotinja Chambouvard, ili pak da mi, pri pogledu na
skicu, bude sve jasno, pa da vie ne slikam... No, iskreno, svia li vam se ova mala slika?
Claude i Jory su stajali nepomino, zaueni i zbunjeni pred tim jecajem duboke boli u
poroajnim mukama. U kojem su dakle trenutku krize oni doli, kad eto, taj majstor urlie od
boli, traei od njih kao od prijatelja, da mu kau svoje miljenje? A najgore je bilo to, to oni
nisu mogli sakriti izvjesno kolebanje pod pritiskom tih velikih arkih oiju, kojima ih je
molio, tih oiju, u kojima se itao skriveni strah da mu je talent u opadanju. Oni su vrlo dobro
znali za glasine, koje su kolale, a i sami su smatrali da slikar, poslije svoje Svadbe na selu,
nije stvorio nita, to bi bilo jednako tako dobro kao ta glasovita slika. tovie, budui da
se drao na visini s nekoliko svojih slika, kasnije se poeo srozavati na slike, napravljene s
vie znanja, ali nekako hladnije. Sjaja je nestajalo, i svako se novo djelo inilo kao korak
unatrag. Ali se to nije smjelo izrei, pa zato Claude, kad se snaao, usklikne:
- Vi niste nikad naslikali neto tako snano!
Bongrand ga opet pogleda ravno u oi. Zatim se okrene prema svom djelu, u koje se
zadubio, i onda pokrene svoje obje herkulovske ruke, kao da mu se lome kosti diui tu malu,
tako laganu sliku. I on promrmlja, govorei sam za sebe:
- Zaboga, kako je ovo teko! No nema veze, radije u ostaviti svoju kou, nego da
skliznem dolje.
Ponovo uzme paletu, i umiri se ve pri prvom potezu kista. estiti je ovjek malo pognuo
lea, nad kojima se dizao njegov iroki zatiljak. Bilo je u tome nepokorne seljake vrstine,
spojene s graanskom finoom: dvije osobine, iji je on bio proizvod.
Nastala je tiina. S oima jo uvijek usmjerenima na sliku, Jory upita:
- To je prodano?
Slikar odgovori bez urbe, kao umjetnik, koji radi, kad mu doe elja, i koji ne vodi rauna
o zaradi.
- Nije... Snaga mi otkae, kad imam nekog trgovca za vratom.
I ne prestajui raditi, on nastavi, ali sada u aljivom tonu:
- Ah, sad poinju slikanje pretvarati u trgovinu! Izvan svake sumnje, ja, koji se poinjem
svrstavati meu starce, jo nikad nisam to vidio... Tako ste vi, ljubazni novinaru, mlade
obasuli cvijeem u onom lanku, u kojem ste me spomenuli! U njemu su dva ili tri najmlaa,
koji su naprosto genijalni.
Jory se pone smijati.
- Stvarno! Kad ovjek ima novine na raspolaganju, onda se njima i poslui. A, uostalom,
graanstvo voli, da mu otkrivate velike ljude.
- Svakako, glupost graanstva je bezgranina, i ja pristajem, da je vi u svoje svrhe
iskoristite... Ali se sjeam prvih nastupa nas starijih. Dovraga, nas nisu mazili, ve smo imali
za sobom deset godina rada i borbe, prije nego to smo mogli nametnuti evo ovako veliku
sliku... Danas pak prvi laskavi nespretnjakovi, koji zna progutati nekog dobriinu, zatrubi u
sve trublje, kojima reklama raspolae. I kakva li je ta reklama: halabuka od jednog do drugog
kraja Francuske, sluajevi iznenadne slave, koji niu od jutra, pa sve do veeri. I koji odjeknu
poput groma usred naroda, koji to gleda razjapljenih usta, a da i ne govorim o djelima, o onim
bijednim djelima najavljenima artiljerijskim projektilima, oekivanima u deliriju
nestrpljivosti, koji osam dana dre Pariz u zanosu, a onda padnu u vjeiti zaborav!
 - To vi sada vodite parnicu protiv informativnog tiska - izjavi Jory, koji se ispruio na
kauu i zapalio novu cigaru. - Moe se o tome rei dosta i dobroga i loega, ali treba ii
ukorak sa svojim vremenom, dovraga!
Bongrand potrese glavom, pa odvrati uz golemi prasak smijeha:
- Ne, ne, ovjek vie ne moe napraviti ni najneznatniju rkariju, a da ne postane mladi
majstor... A eto, vi nemate pojma, kako su mi smijeni ti vai mladi majstori!
Ali, kako je u njemu jedna misao izazvala drugu, on se smiri i okrene se prema Claudeu,
upitavi ga:
- Zbilja, jeste li vidjeli Fagerollesovu sliku?
- Jesam - jednostavno odgovori mladi.
Obojica su se dugo gledali, nesavladivi se podsmijeh pojavio na njihovim usnama, i
Bongrand napokon doda:
- Eto onoga, koji vas potkrada!
Jory, doveden u zabunu, obori oi, razmiljajui bi li branio Fagerollesa. Bez sumnje mu se
inilo korisnim da to uini, pa zato pohvali sliku, onu glumicu u svojoj loi, ija je
gravirana reprodukcija tada doivjela veliki uspjeh po izlozima. Zar taj predmet nije
moderan? Zar to nije krasno naslikano, u svijetlim bojama nove kole? Moda bi se moglo
poeljeti vie snage, ali treba svakome pustiti da slika prema svojoj prirodi, a onda, ar
i otmjenost ne mogu se nai ba bilogdje na ulici.
Nagnut nad svojom slikom, Bongrand, koji je obino mladima izricao oinske pohvale,
ovog puta je drhtao uz oiti napor, da ne plane. Ali iz njega je sve provalilo, usprkos njegovoj
volji.
- Pustite me na miru s vaim Fagerollesom! Vi nas, dakle, smatrate glupljima, nego to
uistinu jesmo... Gledajte, eto tu vi vidite velikog slikara. Da, taj mladi gospodin, koji je pred
vama! Pa dobro, sva se majstorija sastoji u tome, da mu se ukrade njegova originalnost i da se
onda ona prilagodi bijednim oblicima, koje trai kola za lijepe umjetnosti. Dakako, uzme se
neto moderno, slika se u svijetlim bojama, ali se sauva banalni i propisni crte, kompozicija,
koja se svia itavom svijetu, jednom rijeju formula, koju tamo propovijedaju na
zadovoljstvo malograana.
I to se sve lako smijea, o, tako prokletom lakoom prstiju, koji bi isto tako dobro isklesali
kokosove orahe, isto takvom spretnom i ugodnom lakoom, koja donosi uspjeh i koja bi
trebala biti kanjavana robijom, razumijete li?
Mahao je po zraku paletom i kistovima, koje je drao u stisnutim akama.
- Vi ste strogi - ree Claude, koji se naao u neprilici. - Fagerolles ima zbilja finih odlika.
- Rekli su mi - promrmlja Jory - da je sklopio vrlo povoljan ugovor s Naudetom.
To ime, na taj nain ubaeno u razgovor, ponovo je primirilo Bongranda, koji pone lagano
tresti ramenima i govoriti:
- Ah, Naudet!... Ah, Naudet!...
Mnogo toga zabavnog priao im je o Naudetu, kojega je dobro poznavao. To je bio
trgovac, koji je prije nekoliko godina izveo prevrat u trgovini slikama. Nije se vie radilo o
staroj igri, o prljavom kaputu i tako finom ukusu gospodina Malgrasa, o pronalaenju slika
poetnika, kupljenih za deset franaka, da bi bile preprodane za petnaest, o onom sitniavom
guranju kroz ivot jednog poznavatelja umjetnina, koji se mrti pred strastveno eljenom
slikom, da bi joj tako oborio cijenu, i koji zapravo oboava slikarstvo te zarauje za svoj
bijedni ivot brzo obnavljajui onih nekoliko sua svojega kapitala u opreznim operacijama.
Ne, glasoviti Naudet se dri poput plemia, ima otmjen kaput i dragi kamen u kravati. K.
tome dolazi pomada, sjaj, lak, a uostalom i raskoan ivot, koija unajmljena za itav mjesec,
naslonja u operi, rezerviran stol kod Bignona, posjeivanje svih mjesta, gdje se pristojan
ovjek moe pojaviti. Inae je to pekulant i burzovni meetar, koji nimalo ne mari za
vrijedne slike. Sposoban je jedino nanjuiti uspjeh, naslutiti, kojega slikara se moe uvesti u
modu; ne onoga, u kome se moda krije kakav veliki slikarski genij, nego onoga, iji e
prividni talent, naduven lanom hrabrou, biti vrlo cijenjen na graanskom tritu. I na taj
nain on sve isprevre na tom tritu, uklanjajui nekadanjega diletanta, ovjeka od ukusa, i
bavei se odsada samo s bogatim diletantom, koji se ne razumije u umjetnost i koji kupuje
sliku kao neku burzovnu vrijednost, iz tatine ili u nadi, da e joj skoiti cijena.
Tu je Bongrand, vrlo sklon alama i obdaren vjenim, uroenim smislom za glumu, poeo
odigravati prizor. Naudet dolazi k Fagerollesu: - Vi ste genijalni, dragi moj! Ah, vaa je slika
od prije par dana prodana. Za koliko? - Za pet stotina franaka. - Ali vi ste ludi! Vrijedila je
dvanaest stotina. A koliko traite za onu, koja vam je ostala? - Moj boe, ne znam, recimo
dvanaest stotina. - Ma to, dvanaest stotina! Vi me dakle ne razumijete, dragi prijatelju? Ona
vrijedi dvije tisue. Ja u je uzeti za dvije tisue. A odsad ete raditi samo za mene, Naudeta!
Zbogom, zbogom, dragi moj, nemojte se muiti, vaa je sudbina osigurana, to je moja briga. -
I eto, on odlazi, stavlja sliku u svoju koiju, i nosi je k svojim diletantima, meu koje je ve
bio ubacio novost, da je upravo otkrio nekog izvanrednog slikara. Jedan od ovih napokon
zagrize i pita za cijenu. - Pet tisua. - Kako! Pet tisua! Slika nekog nepoznatog, vi se sa
mnom rugate? - ujte, ja vam predlaem jedan posao: prodat u vam je za pet tisua i
potpisat u vam obavezu, da u je za godinu dana preuzeti za est tisua, ako vam se vie ne
bude sviala. - Time je diletant namamljen: kakvoj se opasnosti izlae? U stvari, to je dobro
uloen novac, i on je kupi. Nakon toga Naudet ne gubi vrijeme, ve na taj nain u godinu dana
proda devet ili deset slika. Tu se tatina ispreplie s nadom u dobitak, cijene skau i utvrdi se
neka teajna vrijednost, tako da, kad se on vrati k svome diletantu, ovaj, umjesto da vrati
sliku, kupi i drugu za osam tisua. I skakanje cijena ide neprestano svojim utabanim putem, te
slike sada postaju samo sumnjivom robom - zlatnim rudnicima na breuljcima Montmartra -
robom, koju su bankari stavili u promet i za koju se ljudi bore novanicama.
Claude osjeti negodovanje prema svemu tome, dok je Jory smatrao, da je to preotro
prikazano. Tada se zauje kucanje na vratima. Bongrand krene otvoriti, te usklikne.
- O, Naudet! ...Upravo smo sada priali o vama.
Naudet, posve propisno obuen, bez ijedne grudice blata, usprkos stranom vremenu, ue
uljudno i ponizno poput otmjenog ovjeka, koji prekorauje crkveni prag.
- Veliko mi je zadovoljstvo, velika ast, dragi majstore... A vi ste govorili samo dobro o
meni, u to sam siguran.
- Ali ni sluajno, Naudet, ni sluajno! - odvrati Bongrand mimo. - Govorili smo, da e nam
va nain iskoritavanja slikarske umjetnosti stvoriti divan narataj, slikara podrugljivaca
i isto toliko nepotenih poslovnih ljudi.
Bez uzrujavanja, Naudet se smijeio.
- Vae su rijei otre, ali tako divne! No, no, dragi majstore, nijedna me vaa rije ne moe
uvrijediti.
I u silnom zanosu pred slikom, pred dvjema enicama koje iju, on usklikne:
- Ah, moj boe, to nisam znao, ovo je divno! ...Ah, to svjetlo, ta tako dobra i tako obilna
izrada! Treba se vratiti sve do Rembrandta, doista, do Rembrandta! ...ujte, dragi majstore,
doao sam vam samo iskazati svoje potovanje, ali vidim, da me ovamo moja dobra zvijezda
dovela. Napravimo napokon posao, prepustite mi ovaj dragulj! Dat u vam to god zatraite,
pokrit u ga zlatom.
Vidjelo se kako se Bongrandova lea trzaju od ljutnje pri svakoj Naudetovoj reenici. On
ga grubo prekine:
- Prekasno, to je ve prodano.
- Prodano, moj boe! A ne moete se osloboditi obaveze? ...Recite mi barem, kome ste
prodali, i ja u uiniti sve, sve u dati... Ah, stranog li udarca! Prodano, jeste li zbilja sigurni?
A ako vam ponudim dvostruko?
- Prodano je, Naudet, i time je dosta reeno, u redu?
 Trgovac je meutim i dalje jadikovao. Zadrao se jo nekoliko minuta, pri emu se
oduevljavao pred drugim slikama, te obiao atelje otro promatrajui kao kladioniar, koji
trai sreu. Kad je shvatio, da je vrijeme nepovoljno i da nee nita izvui, on ode,
pozdravljajui sa zahvalnou i kliui od divljenja sve do hodnika.
im je on nastao, Jory, koji je to sluao s uenjem, postavi jedno pitanje.
- Ali vi ste rekli, kako mi se ini... To nije prodano, zar ne?
Bongrand, ne odgovorivi odmah, opet se vrati k svojoj slici. Malo kasnije, svojim
gromkim glasom, unosei u taj uzvik svu svoju skrivenu bol i sav otpor, koji se u njemu
dizao, a koji nije htio pokazati, ree:
- Dosadan mi je! Nikad od mene nee nita dobiti! Neka kupuje od Fagerollesa!
etvrt sata kasnije Claude i Jory su se takoer oprostili s njim, ostavivi ga da strastveno
radi dok jo ima svjetla, koje je ve nestajalo. A vani, ovaj prvi, rastavi se sa svojim
prijateljem, nije se odmah vratio u Ulicu Douai, iako je odavna bio iziao. Potreba da jo
hoda, da se prepusti tome Parizu, u kojemu su mu susreti jednog jedinog dana potpuno
zaokupili glavu, natjerala ga je, da luta sve do u tamnu no, po smrznutom ulinom blatu, pod
svjetlom plinskih svjetiljaka, koje su se jedna po jedna palile, sline zvijezdama od dima,
duboko u gustoj magli.
Claude je nestrpljivo ekao etvrtak da bi veerao kod Sandoza, jer je ovaj, bez ikakve
promjene, jo uvijek primao prijatelje jednom tjedno. Iako se oenio, promijenio nain ivota
i bacio se u ivu knjievnu borbu: ipak je zadrao svoj dan, taj etvrtak, koji je potjecao od
vremena, kad je napustio koled i kad je potegao prve dimove iz lule. Kako je to vie puta
govorio - mislei pritom na svoju enu - promjena je samo u tome, to sada imaju samo
jednog prijatelja vie.
- Ama, dragi moj - ree on otvoreno Claudeu - jako mi je ao...
- Zato?
- Ti nisi vjenan... O, zna, ja bih vrlo rado primio tvoju enu... Ali ima budala, itavo
mnotvo ljudi graanskih nazora, koji paze na mene i koji bi priali strahote...
- Ma svakako, dragi moj, ali bi i sama Christine odbila doi u tvoju kuu! ...Vrlo dobro to
shvaamo, ja u doi sam, raunaj na to!
Ve u est sati Claude je otiao k Sandozu, u Ulicu Nollet, na kraj Batignollesa. Pretrpio je
sve muke svijeta, dok je pronaao mali paviljon, u kojem je stanovao njegov prijatelj. Najprije
je uao u jednu ulinu zgradu, obratio se pazikui i po njegovoj uputi preao tri dvorita.
Zatim je proao uskim prolazom izmeu drugih dviju zgrada, spustio se niz kratko stubite i
naiao na reetkastu ogradu nekog uskog vrta: bilo je tu, paviljon se nalazio na kraju neke
aleje. Ali je bilo tako mrano, da umalo nije slomio noge na nekim stepenicama, pa se nije
usudio dalje ii, tim vie, to je neki golemi pas bijesno lajao. Napokon je uo glas Sandoza,
koji se, umirujui psa, primicao k njemu.
- Ah, to si ti... Eh, mi smo ti na selu. Stavit emo svjetiljku, da naa druina ne razbije
glavu... Ui, ui! ...Prokleti Bertrand, hoe li uutjeti! Zar ne vidi da je to prijatelj, budalo!
Onda ih pas pone pratiti prema paviljonu, s uvis dignutim repom, buno lajui od veselja.
Mlada slukinja se pojavi sa svjetiljkom, koju je objesila na ogradu, da bi osvijetlila strano
stubite. U vrtu je po sredini bila samo zemlja, na kojoj je bila posaena golema ljiva, pod
ijom je sjenom trunula trava, a pred kuom, vrlo niskom, sa samo tri prozora na proelju,
dizala se sjenica od divlje loze, u kojoj se sjajila posve nova klupa, smjetena tu kao ukras pod
zimskim kiama, u oekivanju sunca.
- Ui! - ponovi Sandoz.
On ga uvede, s desne strane trijema, u salon, od kojega je napravio svoju radnu sobu.
Blagovaonica i kuhinja bile su na lijevoj strani. Gore, njegova majka, koja nije vie naputala
krevet, zauzela je veliku sobu, dok se brani par zadovoljio s onom drugom, i s toaletom, koji
se nalazio izmeu dviju soba. I to je bilo sve, prava kartonska kutija, pretinci jedne ladice,
koje su dijelili zidovi, tanki poput listova papira. Uza sve to kuica rada i nade, prostrana u
usporedbi s potkrovljima za samce, ve sada uljepana poecima blagostanja i raskoi.
- Ha? - povie on - tu imamo mjesta! Ah, ovo je zbilja udobnije nego u Paklenoj ulici! Kao
to vidi, imam jednu sobu potpuno za sebe. Kupio sam i pisai stol od hrastovine, a ena mi
je dala ovu palmu, u ovom starom rouenskom loncu... to kae? Ovo je otmjeno!
Upravo tada ue njegova ena. Visoka, mirna i vesela lica, lijepe smee kose, imala je nad
posve jednostavnom haljinom od crnog popelina iroku bijelu pregau, jer se ona, premda su
u kuu uzeli slukinju, bavila kuhanjem. Ponosila se nekim svojim jelima, a u domainstvo je
unijela istou i graansko sladokustvo.
Claude i ona su se odmah ponaali kao stari znanci.
- Zovi ga Claude, draga!... A ti je prijatelju, zovi Henriette! Nikako gospoa, i nikako
gospodin, ili u vam odmah naplatiti kaznu od pet sua.
Oni se nasmijae, a ona odleti, jer je morala otii u kuhinju zbog nekog junjakog jela,
riblje juhe, kojom je htjela iznenaditi prijatelje iz Plassansa. Recept je dobila od samog svog
mua, a ona je u tome stekla izvanrednu vjetinu, kako je govorila.
- Krasna je tvoja ena - ree Claude - i mazi te.
Ali Sandoz, nakon to je sjeo za svoj stol, s laktovima na stranicama knjige, koju je
pripremao, pone govoriti o prvom romanu iz svoje serije, koji je objavio u listopadu. Ah,
dobro nagruju njegovu jadnu knjigu! To je ubijanje, klanje, cijela kritika ga progoni i krii,
puna vrea pogrda, kao da je ubio masu ljudi na okrajku kakve ume! I on se tome smijao,
time samo izazvan. Svojim snanim ramenima i mirnim irokim leima ostavljao je dojam
radnika, koji zna, za im ide. Samo se jednom udio, velikoj ogranienosti onih klipana, iji
su ga lanci, na brzu ruku skrpani po uglovima ureda, obasipali blatom, tako da se inilo,
da ne mogu shvatiti ni najneznatniju njegovu namisao. Sve je to bilo izloeno pogrdama:
njegov nov nain prouavanja fiziolokog ovjeka; svemoni utjecaj okoline, golema priroda,
koja neprestano stvara, te naposljetku i ivot, cjelokupni, sveopi ivot, koji obuhvaa sve
prirodne pojave, bez vieg i nieg, bez ljepote i runoe; isto tako i smjelost izraavanja,
uvjerenje da sve treba izrei, da ima grubih rijei, koje su potrebne poput usijanog eljeza, te
da iz te teke kupelji jezik izlazi obogaen; osobito pak to, da je spolni in, koji je u vezi s
neprestanim postajanjem i prestajanjem svijeta, bio osloboen sramote, u koju ga skrivaju,
i da mu je ponovo vraena njegova slava u svijetu. Lako se mirio s tim, to se ljute, ali bi
barem elio biti poaen njihovim shvaanjem i njihovom ljutnjom zbog njegove smjelosti, a
ne zbog glupih gadosti, koje mu podmeu.
- Gle - nastavi on - ja mislim da ima vie glupana nego zlih ljudi... Kod mene ih razdrauje
ba oblik, napisana reenica, slika, ivot stila. Da, itav graanski stale smrtno
mrzi knjievnost!
Rastuen, on uuti.
- Ma svata - ree Claude nakon izvjesne utnje - ti si sretan, ti radi, stvara!
Sandoz se digne, mahnuvi rukom u estokoj boli.
- Ah, da, ja radim i dovravam svoje knjige sve do posljednje stranice... Ali kad bi ti samo
znao! Kad bih ti ja samo rekao, uz kakav oaj to radim, usred kakvih patnji! Moda e onim
budalama pasti na um, da mi predbace i oholost! Meni, kojega nesavrenost moga djela
progoni ak i u snu! Meni, koji nikad iznova ne itam stranice, koje sam napisao prethodnog
dana, jer se bojim, da e mi se uiniti tako loima, da poslije toga neu imati snage da
nastavim! ...Radim, eto, bez sumnje radim! Radim kao to ivim, jer sam za to roen, ali, eto,
zbog toga ne postajem nimalo veselijim, nikad nisam zadovoljan, a na kraju uvijek
slijedi veliki pad!
Prekinuli su ga neki buni glasovi, te se, sav oaran ivotom, pojavio Jory, priajui, da je
dotjerao neke stare biljeke, da bi uveer bio slobodan. Gotovo odmah iza toga stigli su,
razgovarajui, Gagniere i Mahoudeau, koji su se susreli na vratima. Prvi, zadubljen ve
nekoliko mjeseci u neku teoriju o bojama, tumaio je drugome svoj postupak.
- Ja stavljam posebnu boju - nastavljao je on. - Crvena boja na zastavi se gubi i postaje
uta, jer se istie na nebeskom plavetnilu, ija se dopunska naranasta boja spaja s crvenom.
Time zainteresiran, Claude ga pone zapitkivati, no u tom trenu slukinja donese neki
brzojav.
- Dobro! - ree Sandoz. - Dubuche se ispriava i obeaje nam, da e banuti ovamo oko
jedanaest sati.
U tom trenutku Henriette irom otvori vrata i sama najavi veeru. Vie nije imala na sebi
kuhinjsku pregau, pa se kao domaica pone veselo rukovati s novim gostima. Za stol, za
stol! Ve je pola osam, riblja juha ne eka. Kad je Jory spomenuo, da mu se Fagerolles kleo,
da e doi, nisu htjeli ni uti o tome: Fagerolles postaje smijean time, to se dri poput
mladog majstora, optereenog poslovima!
Blagovaonica, u koju su preli, bila je tako malena, da je za smjetaj glasovira bilo
potrebno probiti pregradu i zahvatiti dio tamne sobice, koja je dotad sluila kao spremite za
posue. Ipak bi se za sveanih dana tu smjestilo dvanaestak osoba oko okruglog stola, pod
viseom lampom od bijelog porculana, ali tako da bi se zakrio prilaz prema kuhinjskom
ormaru, pa slukinja vie ne bi mogla odande uzimati tanjure. Uostalom, sada je domaica
posluivala, a domain se smjestio licem prema vratima, uz zagraeni ormar, da bi iz njega
uzimao i dodavao posue po potrebi.
Henriete je posjela Claudea sebi s desna, a Mahoudeaua s lijeve strane, dok su Jory i
Gagniere sjeli sjedne i druge strane Sandoza. Zatim zovne:
- Francoise! Dajte mi peenje; na tednjaku je. Kad joj slukinja donese peenje, ona
razdijeli u svaki tanjur po dva komada, a zatim pone na to lijevati riblju juhu. Tada se otvore
vrata.
- Fagerolles, napokon! - usklikne domaica. - Sjednite tamo, kraj Claudea!
On se ljubazno i uljudno ispria, te kao izgovor iznese nekakav poslovni sastanak. Sada
vrlo elegantno obuen, utegnut u odijelo engleskog kroja, drao se poput drutvenog ovjeka,
ija je vanost bila uveana s ono malo umjetnikog nereda, koji je i dalje zadrao. Sjednuvi,
odmah potrese rukom svoga susjeda, glumei veliko zadovoljstvo.
- Ah, gospodine Claude! Ve te dugo elim vidjeti! Da, dvadeset puta mi je palo na pamet,
da te tamo posjetim, a onda, ti zna, ivot...
Obuzet nelagodom zbog tih izjava, Claude je nastojao odgovoriti s isto takvom srdanou.
Ali Henriette, koja je i dalje posluivala, spasi ga iz neprilike svojom uznemirenou.
- No, Fagerolles, recite mi! ...Hoete li dva komada prenog kruha?
- Dakako, gospoo, dva komada... Oboavam riblju juhu. Uostalom, vije tako dobro
spremate! Divota!
I zbilja su svi bili oduevljeni, a osobito Mahoudeau i Jory, koji su izjavili, da bolje nikad
nisu jeli ni u Marseillu, tako da je mlada ena, sva u zanosu, jo uvijek rumena od vruine kod
tednjaka, jedva stizala napuniti tanjure, koje su joj iznova pruali, pa je ak i sama poletjela,
da bi u kuhinji pronala ostatak juhe, jer je slukinja poela gubiti glavu.
- Samo jedi! - povie joj Sandoz. - Mi emo priekati, dok ti ne pojede.
Ali ona ostane pri svome, pa nije htjela sjesti.
- Pusti! Ti bi bio vie od pomoi, da doda kruh. Da, iza tebe, na ormaru... Jory vie voli
krike kruha za premazivanje, mekane komade, koji lake upijaju.
Sad i Sandoz ustane i pone pomagati u posluivanju, dok se druina alila s Joryem zbog
kaice, koju je volio.
Uzbuen tom ugodnom dobroudnou i kao probuen iz dubokog sna, Claude je sve njih
promatrao, pitajui se, je li ih tek juer ostavio, ili su zbilja prole etiri godine, otkad je
posljednji puta, jednog etvrtka, tu veerao. Oni su ipak postali drukiji, osjeao je, da su se
promijenili: Mahoudeau je smravio od siromatva, Jory se sav prepustio uivanju, Gagniere
kao da im je postao nekako tui, kao da je nekamo drugamo odletio, a osobito mu se inilo, da
iz Fagerollesa, tu kraj njega, izbija hladnoa, usprkos njegovoj pretjeranoj srdanosti. Bez
sumnje, njihova su lica malo ostarjela, kako to ve sa sobom donosi ivot, ali nije bilo samo
to: inilo se, da su se meu sobom nekako otuili, i stjecao se dojam, da svaki od njih ivi
sam za sebe, da su jedan drugome strani, iako su sada tu laktom uz lakat, tijesno stisnuti oko
toga stola. A k tome, i sredina je nova: sada jedna ena u to unosi svoju ar i umiruje ih
svojom prisutnou. Pa zato onda u tom neizbjenom toku ivota, u tim vjeitim
nestajanjima i obnavljanjima, osjea, kao da je to vraanje prolosti? Zato bi se mogao
zakleti, da je prolog etvrtka sjedio na tom mjestu? I uinilo mu se, da je napokon shvatio:
Sandoz se nije nimalo promijenio, ostao je ustrajan u svojim navikama, sav sretan, to
ih prima za stolom svojega mladog domainstva, kao to je to bio i neko, kad je s njima
dijelio svoju mravu momaku veeru. San o vjenom prijateljstvu uinio ga je nepokretnim,
takvi e etvrtci slijediti jedan za drugim u beskraj, sve do dalekih posljednjih etvrtaka u
ivotu. Svi uvijek zajedno! Svi su istodobno krenuli, i svi e zajedno proslaviti istu pobjedu!
Zasigurno je ovaj naslutio zbog kakvih je misli Claude zautio, pa mu sa svojim
dobroudnim mladenakim smijekom ree preko stolnjaka:
- Hej, prijatelju, opet si ovdje! Ah, sto mu gromova, nedostajao si nam!... Ali, eto vidi,
nita se ne mijenja, svi smo ostali isti... Nije li tako, to kaete vi ostali?
Oni odgovorie klimnuvi glavom. Svakako, svakako!
- Samo to je - nastavi on razdragano - kuhinja malo bolja nego u Paklenoj ulici... Kako
sam vam samo davao loe prireena jela!
Poslije riblje juhe pojavio se zeji paprika, a veera je zavrila peenim piliima i salatom.
Ali svi su ostali dugo za stolom, i zadrali se kod poslastica, iako u njihovom razgovoru nije
bilo ni ara ni estine kao neko: svaki je govorio o sebi, pa bi napokon uutio, vidjevi da ga
nitko ne slua. Meutim, dok su jeli sir, te gucnuli malo ukusnog, poneto kiselastog
burgonjskog vina, kojega je brani par, ohrabren autorskim honorarom za prvi roman, nabavio
itavo bure, glasovi su postali buniji, i svi oivjee.
- Onda, ti si pregovarao s Naudetom? - upita Mahoudeau, ije se koato, izgladnjelo lice
jo vie bilo izbrazdalo. - Je li istina, da ti on nudi pedeset tisua franaka za prvu godinu?
Fagerolles odgovori prezirno:
- Da, pedeset tisua... Ali nita nije zakljueno, jo razmiljam, loe je tako se obavezati.
Ah, ne dam se ja zanijeti!
- Dovraga! - prigovori kipar - ti ima velike zahtjeve. Ja bih pak za dvadeset franaka
dnevno potpisao sve to god hoe.
Svi su sada sluali Fagerollesa, koji se pravio kao da je izmoren postignutim uspjehom. Jo
uvijek je bio lijep, nalik na nemirnu skitnicu, ali su mu njegova frizura i podrezanost brade
davale izvjesnu ozbiljnost. Iako je u dugim vremenskim razmacima i dalje dolazio k Sandozu,
ipak se otuio od druine i zalijetao u avenije, zalazio u kavane, gdje je mogao biti zapaen i
sklopiti korisna poznanstva. To je bila taktika, odluka da si osigura zasebnu pobjedu, ona
lukava pomisao, da zbog vlastitog uspjeha ne smije vie imati nita zajedniko s tim
revolucionarima, ni posrednika, ni ikakvih veza, ni obiaja. A ak se i govorilo, da je u svoju
igru upleo i ene iz dvaju-triju salona, ne kao grubi mujak poput Jorya, nego kao
pokvarenjak, koji se izdigao nad svoje strasti, kao ovjek, koji jednostavno laska barunicama
na izmaku mladosti.
I tada ga Jory upozori na neki lanak, jedino zato, da sebi dade vanosti, jer se volio
prikazivati kao da je on podigao Fagerollesa, isto kao to se neko prikazivao, da je podigao
Claudea.
- No, jesi li itao Vernierovu studiju o tebi? Ponavlja ono, to sam ja ve rekao!
 - Ah, o njemu se piu lanci! - uzdahne Mahoudeau. Fagerolles nehajno mahne rukom, ali
se smijeio, prezirui u sebi te bijednike, koji se u svojoj nespretnosti uporno dre svoje
glupe grubosti, dok je tako lako pridobiti gomilu. Zar mu nije dosta, da s njima prekine, nakon
to im je oteo ono njihovo? Okoristio se svom onom mrnjom, koju su oni izazvali, a sada
svijet obasipa hvalama njegove ublaene slike, da bi potpuno dotukao njihova djela, koja su i
dalje bila namjerno gruba.
- Jesi li ti proitao Vernierov lanak? - upita Jory zatim Gagniera. - Nije li istina, da on
govori ono, to sam i ja rekao?
Gagniere je ve izvjesno vrijeme zadubljeno promatrao svoju au na bijelom stolnjaku,
koji je odbljesak vina obojio u crveno. On se strese.
- to? Vernierov lanak?
- Da, uope sve one lanke, u kojima se govori o Fagerollesu.
Zauen, on se okrene prema njemu.
- Gle! O tebi piu lanke... Ne znam nita o tome, nisam ih vidio... Ah, o tebi piu lanke!
Zato?
Nastao je grohotan smijeh. I sam se Fagerolles cerio, premda nerado, mislei da se radi o
zlobnoj ali. Ali Gagniere je bio potpuno iskren: on se udio, kako se moe pripisivati uspjeh
nekom slikaru, koji ne pazi ak ni na zakon o intenzitetu boja. Tome opsjenjivau pripisivati
uspjeh? Bezuvjetno nikada! Gdje je onda savjest?
To buno veselje razigralo je druinu pri kraju veere. Vie nitko nije jeo, iako im je
domaica i dalje htjela dodavati na tanjure.
- Dragi moj, molim te - ponovo je govorila Sandozu, koji se bio zagrijao u toj buci. - Prui
ruku, keksi su na kredencu!
Nastanu uzvici, i svi se digoe. Budui da su zatim, na kraju veeri jo morali popiti aj za
tim stolom, nastavili su razgovor stojei kraj zida, dok je za to vrijeme slukinja sklanjala
pribor. Brani par je pomagao: domaica je stavljala soljenke u jednu ladicu, a domain je
pomagao pri previjanju stolnjaka.
- Moete slobodno puiti - ree Henriette. - Pa znate, da mi to nimalo ne smeta.
Fagerolles povue Claudea u udubinu prozora i ponudi mu cigaru, koju on odbije.
- Ah, istina, ti ne pui... A eto, doi u vidjeti, to si donio sa sobom. Ha? Sigurno vrlo
zanimljive slike! Ti zna, to mislim o tvome talentu. Ti sijai...
Pravio se vrlo poniznim, a i bio je iskren u sutini, putajui da izbije njegovo nekadanje
divljenje. Zauvijek je bio obiljeen peatom tuega genija, iji je utjecaj priznavao usprkos
njihovim zamrenim odnosima, proizvodima svoje pakosti. Ali se njegovoj poniznosti
pridruila i nelagoda, vrlo rijetka u njega, smuenost, koja je bila izazvana time, to njegov
nekadanji uitelj iz mladenakih dana nije nita rekao o njegovoj slici. I drhtavih usana, on se
odlui progovoriti:
- Jesi li vidio moju glumicu u Salonu? Iskreno reci, svia li ti se to?
Claude se jednu sekundu kolebao, a onda, kao dobar prijatelj, ree:
- Da, ima tu vrlo dobrih pojedinosti.
I ve se Fagerolles pokajao to mu je postavio to glupo pitanje. Napokon se posve smeo, pa
se poeo ispriavati, pokuavajui opravdati svoje pozajmice i obraniti svoje kompromise.
Kad se sav ljut na sebe, zbog svoje nespretnosti, s tekom mukom iz toga izvukao, zaas je
ponovo postao nekadanji aljivdija, te do suza nasmijao i samoga Claudea, a i sve prijatelje.
Zatim prui ruku Henrietti, u namjeri da se oprosti.
- Kako to? Tako nas brzo ostavljate?
- Naalost, moram, draga gospoo. Moj otac veeras ugouje nekog upravitelja
poslovnice, kojega eli pridobiti za neke ukrase... A budui da mu ja predstavljam izvjesnu
vrijednost, morao sam se zakleti, da u se tamo pojaviti.
 Kad on ode, Henriette posve tiho progovori nekoliko rijei sa Sandozom, te nestane. uo
se lagani um njezinih koraka na prvom katu: nakon vjenanja ona je njegovala staru
nemonu majku, udaljujui se iz tog razloga vie puta te veeri, kao to je to neko radio sin.
Uostalom, ni jedan od uzvanika nije uoio da je izala. Mahoudeau i Gagniere razgovarali
su o Fagerollesu, pokazujui pritajeno ogorenje i ne napadajui ga izravno. U poetku su
samo izmjenjivali ironine poglede i slijegali ramenima: bio je to nijemi prijezir mladia, koji
ne ele zlo svome prijatelju. A onda su skrenuli razgovor na Claudea, iskazujui mu duboko
potovanje i izriui svoje nade, koje su u njega polagali. Ah, bilo je krajnje vrijeme da se
vrati, jer jedino on sa svojim velikim slikarskim talentom i svojom solidnom rukom moe biti
uiteljem i priznatim voom. Nakon izlobe u Salonu odbijenih, kola plein-aira se proirila,
te se poeo osjeati njezin sve jai utjecaj. Naalost, napori su se uludo troili, novi su se
pristae zadovoljavali skicama, iznoenjem svojih dojmova s tri poteza kista, i svi su ekali
ovjeka s potrebnom genijalnou, onoga, koji e formuli dati ivot u svojim remek-djelima.
Kakvo li se tu mjesto moe zauzeti! Ukrotiti svjetinu, otvoriti novo stoljee, stvoriti
itavu jednu umjetnost! Claude ih je sluao oborivi oi, lica preplavljena bljedilom. Da, to je
zbilja bio njegov tajni san, tenja, koju se nije usuivao sam sebi priznati. Ali se u njegovoj
dui tom veselju, zbog laskavih priznanja, pridruila neka udna tjeskoba, strah od
budunosti, dok ih je sluao kako ga uzdiu do uloge diktatora, kao da je ve izvojevao
pobjedu.
- Ali, pustite to! - usklikne on najzad - ima drugih, koji su mi ravni; ja se jo traim!
Razdraen, Jory je puio i utio. Odjednom, kako su ona dvojica i dalje nastavljala u tom
smislu, on se nije mogao suzdrati, a da ne kae:
- To je sve zato, moji dragi, jer ste ljuti zbog Fagerollesovog uspjeha.
Oni su se uzvikali i poeli protestirati. Fagerolles! Mladi majstor! Kakve li lijepe smijurije!
- O, ti nas naputa, znamo mi to - ree Mahoudeau. - Sada vie nema opasnosti, da e
napisati dva retka o nama.
- Zbilja, dragi moj - odgovori Jory, neugodno dirnut - to god da napiem o vama, to mi
izreu. Svugdje izazivate mrnju protiv sebe... Ah, kad bih imao svoje novine!
Henriette se opet pojavila, a kad Sandozove oi potrae njezine, ona mu odgovori
pogledom: na licu joj je bio onaj njeni i diskretni smijeak, kakav je i sam neko imao, kad
bi izlazio iz sobe svoje majke. Zatim ih ona sve pozove, te oni opet sjedoe oko stola, a ona
im pone pripremati aj i nalijevati ga u alice. Ali tada tuga zavlada tom druinom,
umrtvljenom od umora. Uzalud su pustili unutra Bertranda, velikog psa, koji je inio sve to
su htjeli, samo da dobije komad eera, te koji je kasnije legao kraj pei, gdje je hrkao poput
ovjeka. Poslije rasprave o Fagerollesu zavladala je tiina, a u gustom dimu iz lula zahvatila
ih je neka vrsta zlovolje i razdraenosti. tovie, Gagniere je u izvjesnom momentu napustio
svoje mjesto kod stola i sjeo za glasovir, gdje je izobliio Wagnerove melodije, tiho
udarajui svojim ukoenim prstima poput diletanta, koji u svojoj tridesetoj godini prvi puta
nastupa na glasoviru.
Kada je oko jedanaest sati napokon stigao Dubuche, drutvom zavlada jo vea hladnoa.
Pobjegao je s nekog plesa, u elji da prema svojim starim prijateljima ispuni ono, to je
smatrao svojom posljednjom dunou. Njegov frak, bijela kravata i iroko bijelo lice odavali
su ujedno i zlovolju, to je morao doi, i vanost, koju je pripisivao toj svojoj rtvi, i strah, da
e izloiti opasnosti svoj novosteeni ugled. Izbjegavao je govoriti o svojoj eni, da je ne bi
morao dovesti k Sandozu. Nakon to je stisnuo Claudeovu ruku, ne pokazujui pritom imalo
vie uzbuenja, nego to bi ga imao da ga je sreo dan ranije, odbije alicu aja, te nadimajui
obraze pone polako govoriti o svojim neprilikama pri useljivanju u neku novu kuu, koja je
jo bila vlana, i o poslu, koji ga je ubijao, otkad je poeo raditi na graevinskim projektima
svojega tasta, projektirajui itavu jednu ulicu, koju je trebalo izgraditi kod parka Monceau.
 Tada Claude jasno osjeti, da je neto napuklo. Zar je ivot, dakle, ve sa sobom odnio
nekadanje veernje sastanke, tako bratske po snazi osjeaja, kada ih jo nita nije dijelilo,
kad ni jedan od njih nije za sebe zadravao svoj dio slave? Sad pak poinje bitka, svaki se
lakomac trga da bi zubima dohvatio plijen. Pukotina je ve tu, jedva vidljiva pukotina, koja je
donekle razbila stara, pod zakletvom stvarana prijateljstva, i koja e jednog dana dovesti do
toga, da se ona razbiju u tisuu komada.
Ali Sandoz, osjeajui potrebu za neim vjenim, nije jo nita od toga zapaao, njemu su
se oni inili onakvima, kakvi su bili u Paklenoj ulici, svi zagrljeni, svi na zajednikom
pobjednikom putu. Zato bi promijenili ono, to je dobro? Zar se srea ne sastoji u radosti,
koju su izabrali meu svim drugim radostima i kojom e se vjeno naslaivati? A sat kasnije,
kad su prijatelji odluili otii, uspavani od sumorne Dubucheove sebinosti, dok je bez kraja i
konca govorio o svojim poslovima; te kad su otrgnuli od glasovira opinjenog Gagnierea,
Sandoz ih je sa enom, koja ga je slijedila, usprkos hladnoj noi htio bezuvjetno otpratiti sve
do kraja vrta, do ograde. Rukovao se sa svima i vikao:
- Do vienja u etvrtak, Claude! ...Do vienja u etvrtak, svi! ...Doite svi!
- Do vienja u etvrtak! - ponovi Henriette, koja je preuzela svjetiljku i podigla je, da bi
rasvijetlila stubite.
A usred smijeha Gagniere i Mahoudeau odgovorie u ali:
- Do vienja u etvrtak, mladi knjievnie! Laku no, mladi majstore!
Vani, u Ulici Nollet, Dubuche je odmah dozvao neku koiju, koji ga je odvezla. Ostala
etvorica krenue gore do vanjske ulice, ne izmjenjujui meusobno ni rijei, osamljeni time,
to su dugo vremena zajedno. Kada je avenijom prola neka djevojka, Jory poleti za njezinom
suknjom, opravdavajui se, da ga ekaju korekture novinskih lanaka. A kad je Gagniere
mehaniki zaustavio Claudea pred kavanom Baudequin, Mahoudeau nije htio ui, nego je
otiao sam, tuno razmiljajui, u Ulicu Cherche-Midi.
Claude se naao, a da to nije ni htio, na stolici za njihovim nekadanjim stolom, nasuprot
utljivom Gagniereu. Kavana je ostala ista kao i prije, oni su se jo uvijek svake nedjelje tu
sastajali, ak su u tome postali jo gorljiviji, otkad je Sandoz stanovao u toj etvrti, ali se
njihova druina gubila u valu novih posjetitelja, gotovo je bila preplavljena sve veim
priljevom pristaa plein-aira, to je ve postalo banalno. U taj se sat, uostalom, kavana poela
prazniti. Tri mlada slikara, koje Claude nije ni poznavao, doli su, da bi ga na odlasku
pozdravili, a ostao je samo neki sitni stipendist tu u njihovoj blizini, drijemajui pred svojim
tanjuriem.
Gagniere se osjeao ugodno, kao da je u vlastitoj kui, ravnoduan prema zijevanju jedinog
preostalog konobara, koji se rastezao u dvorani, i gledao Claudea, a da ga nije vidio,
izgubljenim pogledom.
- Zbilja - upita ovaj posljednji - to si ti ono veeras tumaio Mahoudeauu? Da, crvena
boja na zastavi, koja prelazi u utu na plavetnilu neba... Ha? Ti stvara teoriju o dopunskim
bojama.
Ali mu prijatelj nita ne odgovori. On uzme svoju au piva, pa je, ne popivi nita, odloi,
a onda pone mrmljati, sa smijekom na licu i sav u zanosu:
- Haydn predstavlja retoriki zanos, ljupku treperavu glazbu stare napudrane prababe...
Mozart je genijalni pretea, prvi, koji je orkestru dao zaseban ton... A ta dvojica i sada ive,
jer su stvorili Beethovena... Ah, Beethoven je mo, snaga u vedroj boli. grobnica Medici od
Michelangela! Herojski logiar, ovjek koji mijesi mozgove, jer su svi dananji velikani
krenuli od simfonije sa zborovima!
Konobar, kojemu je dosadilo ekati, pone gasiti plinske svjetiljke, lijeno diui ruku i
vukui noge. Neka tuga poela je izbijati u praznoj dvorani, uprljanoj ispljuvcima i vrcima
cigara, proetoj mirisima, koji su se dizali sa stolova, zamaenih jelima i piima, dok su s
uspavane avenije dopirali samo daleki jecaji nekog pijanca.
 Gagniere, zadubljen, i dalje je slijedio galopiranje svojih sanjarija.
- Weber prelazi na romantino podruje, uvodei baladu s mrtvacima i unosei to meu
alosne vrbe i hrastove, koji gre svoje grane nalik rukama... Schubert ga u tome slijedi pod
blijedom mjeseinom, uzdu srebrnih jezera... I onda eto Rossinija, koji je utjelovljeni talent,
tako veseo, tako prirodan, bezbrian u izrazu, neosjetljiv za ono, to e rei svijet. To nije
ovjek kakvog elim, ah, ne, sasvim sigurno, ali je ipak divan zbog obilja svoje invencije,
golemih uinaka, koje postie gomilanjem glasova i nabujalim ponavljanjem iste teme... Eto
ta trojica, da bismo doli do Meyerbeera, prepredenjaka, koji se svime time okoristio, te
nakon Webera unio simfoniju u operu i dao dramski izraz nesvjesnoj Rossinijevoj formuli.
Oh, velianstvena nadahnua, feudalna rasko, vojniki misticizam, drhtaj fantastinih
legendi, krik strasti, koji prolazi kroz povijest! A njegovi izumi, osobitost glazbala, dramatski
simfoniki recitativ praen orkestrom, tipini slijed zvukova, na kome je izgraeno itavo
djelo... Velika dobriina! Vrlo velika dobriina!
- Gospodine - ree konobar, pristupivi k njemu - ja zatvaram.
A budui da Gagniere nije ak ni okrenuo glavu, konobar krene probuditi stipendista, koji
je jo uvijek spavao pred svojim tanjurom.
- Ja zatvaram, gospodine.
Stresavi se, zakanjeli gost ustane, te u tamnom uglu, u kojemu se nalazio, pone
opipavati, da bi naao svoj tap, a kad mu ga je konobar dignuo s poda ispod stolice i predao,
on izae.
- Berlioz je unio knjievnost u svoje djelo. To je glazbeni ilustrator Shakespearea, Vergilija
i Goethea. Ali kakav slikar! To je Delacroix glazbe, kojemu zvukovi plamsaju u bljetavoj
raznolikosti boja. Uz to, romantino ludilo u njegovoj glavi, pobonost, kojoj naginje,
sluajevi prekomjernog zanosa. Lo graditelj opere, divan u pojedinim dijelovima, katkad s
prevelikim zahtjevima za orkestar, koji stavlja na prave muke. Do krajnosti je
dotjerao osobitost glazbala, od kojih svako za njega predstavlja neku osobu. Ah, kako je samo
rekao o klarinetima: Klarineti su ljubljene ene, to je uvijek kod mene izazivalo drhtanje
koe... A Chopin, takav dandy u svom byronizmu, poletni pjesnik ivanih bolesti! A
Mendelssohn, taj besprijekorni perfekcionist, Shakespeare u plesnim cipelama, ije romance
bez rijei predstavljaju bisere za pametne gospoe! ...A onda, a onda treba kleknuti!...
Ostala je samo jo jedna upaljena plinska svjetiljka nad njegovom glavom, a konobar je
ekao njemu iza lea, u crnoj i hladnoj praznini dvorane. Gagniereov glas zadobio je pravu
vjersku treperavost: stigao je do predmeta svojega oboavanja, do duboko skrivenog
svetohranita, do svetinje nad svetinjama.
- Oh, Schumann, oaj, uivanje u oaju! Da, svretak svega, posljednji pjev tune istoe,
koji se uzdie nad ruevinama svijeta! ...Oh, Wagner, boanstvo, u kojem se utjelovljuju
stoljea glazbe! Njegovo djelo je golema korablja, sve umjetnosti u samo jednoj, konano
izraena prava narav ljudskih bia, orkestar, koji sam za sebe ivi ivotom drame, a kakav
pokolj ustaljenih oblika, neprikladnih formula! Kakvo revolucionarno osloboenje u
bezgraninosti!... Uvertira Tannhausera, ah, to je uzviena aleluja novog stoljea: najprije
pjevanje hodoasnika, vjerski motiv, miran, dubok, u sporim drhtajima; zatim glasovi sirena,
koji ga malo-pomalo priguuju; Venerine naslade, pune razdraljivog uivanja i snene
iznemoglosti, a neprestano sve vee i sve neodoljivije, bez ikakvog reda; uskoro sveta tema,
koja postepeno postaje nalik na udisaj iz svemira i koja zavladava svim pjesmama, te ih
slijeva u najvii sklad, da bi ih sa sobom odnijela na krilima pobjednike himne!
- Ja zatvaram, gospodine - ponovi konobar.
Claude, koji vie nije sluao, zadubljen i sam u svoju muku, do kraja je ispio svoju au
piva i rekao vrlo glasno: - Hej, prijatelju, zatvaraju!
 Tada se Gagniere strese. Njegovo se razdragano lice bolno zgri, i on zadre kao da je pao
s neke zvijezde. Poudno popije svoje pivo, a onda na ploniku, nakon to je utke stisnuo
ruku svome prijatelju, krene dalje i izgubi se duboko u tami.
Bila su gotovo dva sata, kad se Claude vratio u Ulicu Douai. Ve itav tjedan, otkako je
ponovno lutao po Parizu, on je na taj nain svake veeri sa sobom donosio uzbuenja, koja bi
toga dana doivio. Ali se nikad nije tako kasno vratio kui, tako zagrijan i tako uzbuen
mislima. Christine, svladana od umora, spavala je pod ugaenom lampom, elom oslonjenim
na rub stola.

VIII.

Naposljetku Christine po posljednji puta povue metlicom od perja, i njihov je stan bio
ureen. Taj atelje u Ulici Douai, malen i neudoban, imao je kao dopunu jednu usku sobu i
kuhinju veliine ormara: zato su morali jesti u ateljeu, pa je brani par tu provodio dane,
vjeito s djetetom meu nogama. A ona je imala puno muke da se snae sa svoja etiri
komada pokustva, jer je htjela izbjei trokove. Ipak je bila prisiljena kupiti u antikvarnici
jedan stari krevet, a k tome je udovoljila svojoj tenji za izvjesnom raskoi, nabavivi zavjese
od bijelog muslina, po sedam sua metar. Otada joj se taj stani inio krasnim, te ga je poela
odravati u istoi, kakva dolikuje graanskim stanovima, odluivi sve raditi sama i ne drati
slukinju, da ne bi jo vie opteretila njihovo domainstvo, jer e im ivot ionako biti
dovoljno teak.
Claude je te prve mjesece provodio u sve veem i veem uzbuenju. Njegove trke kroz
bune ulice, posjeti kod prijatelja zagrijanih prepirkama, svi povodi za srdbu, sve uzavrele
misli, koje je na taj nain donosio izvana, rezultirale su time, da glasno daje oduka svojoj
razdraenosti, sve dok ne bi usnuo. Pariz ga je ponovo zgrabio, proeo sve do sri, estoko, pa
je usred vatre te zaarene pei to bila za njega druga mladost, obuzeo ga je zanos i tenja da
sve vidi, sve uini, sve svlada. Nikad nije u sebi osjeao takvu bijesnu elju za radom, ni
takvu nadu; inilo mu se da je dovoljno da isprui ruku, pa e stvoriti remek-djela, koja e
ga postaviti onamo, kamo pripada, na prvo mjesto. Kad bi prolazio kroz Pariz, svagdje je
otkrivao slike: itav grad, sa svojim ulicama, raskrijima, mostovima, sa svojim ivim
horizontima, odvijao se pred njim u obliku golemih freski, koje su mu se jo uvijek inile
malenima - toliko je bio opijen enjom za velikim djelima. I vraao bi se kui sav drui,
dok mu je u lubanji sve vrelo od planova, te bi uveer, uz svjetiljku, pravio skice na
okrajcima papira, a da se nije mogao odluiti, s ime da pone svoj niz velikih djela, o kojima
je sanjario.
Ozbiljnu mu je potekou predstavljalo to, to mu je atelje bio malen. Kad bi samo imao
nekadanje potkrovlje na Burbonskoj obali, ili pak prostranu blagovaonicu u Bennecourtu! Ali
to da radi u toj dugoljastoj sobi, u tom hodniku, koje je vlasnik u svojoj bezobraznosti za
etiri stotine franaka davao u najam slikarima, nakon to je napravio stakleni krov? A najgore
je bilo to, to je taj stakleni krov, okrenut prema sjeveru, stisnut izmeu dvaju visokih zidova,
proputao samo zelenkastu podrumsku svjetlost. Morao je, dakle, odgoditi svoje velike tenje
za kasnije, pa je zato odluio najprije zapoeti sa slikama srednje veliine, uvjeravajui se, da
dimenzije djela ne stvaraju genija.
Vrijeme mu se inilo tako pogodnim za uspjeh jednog dobrog umjetnika, koji e napokon
unijeti ton originalnosti i iskrenosti, u tom rasulu starih kola! Stare formule ve su bile
poljuljane, Delacroix je umro ne ostavivi uenika, Courbet jedva da ima nekoliko nespretnih
imitatora; njihova e remek-djela uskoro biti samo djela za muzej, potamnjela od starosti,
samo svjedoanstva o umjetnosti izvjesnog doba, pa je lako predvidjeti novu formulu, koja e
se osloboditi njihovih, tu provalu blistavog sunca, tu svijetlu zoru, koja se die s nedavno
napravljenih slika pod poetnim utjecajem kole plein-aira. To je neosporno: plavkasta djela,
kojima su se ljudi toliko smijali u Salonu odbijenih, potajno mue mnoge slikare, malo
pomalo ine svjetlijima sve palete. Nitko se s time jo ne slae, ali prva pobuda je dana,
oznaen je razvoj, koji postaje sve oitiji i oitiji, sa svakom novom izlobom u Salonu. I
kakvo bi tek bilo iznenaenje, kad bi se usred tih nesvjesnih imitacija nemonih slikara,
uslijed tih plaljivih i prikrivenih pokuaja sposobnih umjetnika pojavio pravi majstor, koji bi
ostvario formulu sa smjelou, kakvu mu podaje njegova snaga, bezobzirno, onako, kako je
treba postaviti, vrstu i itavu, da bi ona postala istinom toga razdoblja, toga zavretka
stoljea.
U tom prvom trenutku strastvenosti i nade Claude je, inae obino snano muen
sumnjom, sada vjerovao u svoj genij.
Nije vie proivljavao one krize, zbog kojih je u svojoj tjeskobi po itave dane lutao
ulicama, traei izgubljenu hrabrost. Grozniavost ga je uinila vrstim, radio je sa slijepom
upornou umjetnika, koji otvara sebi utrobu, da iz nje izvue plod, koji mu zadaje bol. Dugi
odmor na selu dao mu je neobinu svjeinu promatranja, zanosnu radost stvaranja; inilo mu
se da se preporodio za svoje zanimanje i osjeao je lakou i ravnoteu, kakvima nikad nije
raspolagao. Tu je bila i sigurnost da e napredovati, a takoer i duboko zadovoljstvo, kad bi se
naao pred uspjelim djelima, do kojih su ga napokon doveli njegovi nekadanji jalovi napori.
Kako je to govorio u Bennecourtu, postao je gospodarom svog plein-aira, te vrste slikarske
umjetnosti, koja se odlikuje radou raspjevanih boja, a koja je toliko zapanjivala njegove
drugove, kad bi ga posjetili. Svi su se divili, uvjereni, da treba samo nastaviti raditi, da bi
zauzeo vrlo istaknuto mjesto svojim djelima s tako osobnom notom, u kojima se po prvi puta
priroda prelijeva pod pravim svijetlom, pod igrom odsjaja i neprestanim rastvaranjem boja.
I itave se tri godine Claude borio bez poputanja, potaknut neuspjesima, ne naputajui
nita od svojih nazora, u vrstoj vjeri koraajui naprijed.
Na samom poetku, prve godine, kad su u prosincu napadali snjegovi, svakog bi se dana po
etiri sata zadravao iza breuljka Montmartra na uglu nekog pustog zemljita. Odande je
slikao skrovite bijede, niske kuerke, nad kojima su se dizali tvorniki dimnjaci, a sprijeda je
u snijeg postavio jednu djevojicu i nekakvog skitnicu u dronjcima, koji su pohlepno jeli
ukradene jabuke. Njegova vrsta odluka da stvara slike prema prirodnim modelima strano
mu je pogoravala radne uvjete i zbunjivala ga gotovo nesavladivim potekoama, pa ipak je
vani zavrio svoju sliku, a u ateljeu napravio samo dotjerivanje. Kad je pak to djelo stavio pod
sumornu svjetlost staklenog krova, ono je i njega samoga zapanjilo svojom grubou. Bilo je
to isto, kao da je otvorio vrata na ulicu: snijeg je zasljepljivao oi, a ona su dva tuna lika
izbijala iz blatne sivoe. On odmah osjeti, da e takva slika biti odbijena, ali uope je nije
pokuao ublaiti, nego ju je ipak poslao u Salon. Isto kao to se ranije bio zakleo da vie
nikad nee pokuati izloiti neko svoje djelo, tako je sada sebi postavio naelo da uvijek treba
neto iznijeti pred iri, iskljuivo zato, da mu se dade prilika, da donese pogrenu odluku,
priznavajui, uostalom, korisnost Salona, jedinog bojita, gdje se umjetnik moe odjednom
otkriti. iri mu je odbio sliku.
Druge godine Claude je pokuao neto suprotno. Izabrao je kutak kvera Batignolles u
svibnju: krupni kestenovi, koji bacaju svoju sjenu, duga ploha tratine, a kue na est katova u
pozadini; sprijeda na klupi, koja je kriave zelene boje, niz sluavki i sitnijih graana iz te
etvrti promatraju tri male djevojice, kako mijese pijesak. Bilo mu je potrebno veliko
junatvo da dobije dozvolu, da bi mogao uspjeno obavljati svoj posao usred porugljive
svjetine. Na kraju se odluio dolaziti u pet sati ujutro, da slika pozadinu, a ostavivi likove za
kasnije, naumio je napraviti samo skice, a djelo zavriti u svom ateljeu. Ovog puta mu se slika
uinila manje grubom, u izradi se zapaalo izvjesno ublaenje zbog sumornog svjetla, koje je
padalo sa staklenog zida. Smatrao je da e biti primljena, a svi njegovi prijatelji buno su je
proglasili remek-djelom, te proirili glasine, da e to biti prava revolucija za Salon. Stoga je
nastalo uenje i razoaranje, kad se proirio glas o ponovnom odbijanju od strane irija.
Pristranost se vie nije mogla porei: radi se o sistematskom ubijanju jednog originalnog
umjetnika! On je pak, nakon prvih trenutaka estoke ljutnje, usmjerio svoju srdbu na tu sliku,
koju je proglasio varljivom, neasnom, stranom. To je zasluena pouka, smatrao je, koju nee
zaboraviti. Zar je morao opet pribjei onom podrumskom svijetlu ateljea? Zar e se vratiti
prljavom graanskom poslu, slikanju otmjenih dobriina? Kad su mu vratili sliku, on je uzeo
no i rasjekao je.
Zato se tree godine bijesno bacio na jedno revolucionarno djelo. Htio je prikazati sunce u
svoj njegovoj snazi, ono pariko sunce, koje za izvjesnih dana do usijanosti zagrijava plonik,
uz zasljepljujui odbljesak proelja kua: nigdje nema ee vruine, ljudi na uarenim
mjestima briu znoj s lica, reklo bi se da je to neki afriki kraj, na koji se rui teka kia
zapaljenog neba. Predmet njegove obrade bio je jedan ugao Trga Carrousel, ujedan sat
popodne, kada sunce okomito udara. Neka koija u prolazu, koija je pospan, konj od znoja
sav u vodi, prignute glave, nejasne u treptanju vruine; prolaznici se ine kao pijani, a
istodobno samo neka mlada ena, rumena i ivahna pod svojim suncobranom, zadovoljno
stupa poput kakve kraljice, kao u svom plamenom elementu, u kojemu mora ivjeti. Ali ono,
to je osobito inilo tu sliku stranom, bio je novi prikaz svjetla, ono posve tono zapaeno
rastvaranje, koje je bilo u suprotnosti sa svim navikama oka, i prema kojemu su bile jako
naglaene modre, ute i crvene boje, koje nitko nije bio naviknut vidjeti. Vrtovi Tuileries, u
pozadini, gubili su se u zlatnom oblaku, plonici su bili crveni poput krvi, prolaznici su bili
samo naznaeni, poput tamnih mrlja, progutani odvie arkim svijetlom. Ovoga su puta
njegovi prijatelji, iako su kao i prije klicali, ostali zbunjeni, obuzeti istim nemirom: takav
nain slikanja zavrit e muenitvom! Sluajui njihove pohvale, on je vrlo dobro shvatio
prijelom, koji je bio na vidiku, a kad je iri pred njim ponovo zatvorio vrata Salona, on je u
svojoj boli, u trenutku otrenjenja, povikao:
- No, jasno... Ovo e me stjerati u grob!
Malo-pomalo, iako se inilo da mu smjelost i upornost sve vie jaaju, ipak je poeo
ponovo podlijegati svojim nekadanjim sumnjama, sav izmuen borbom, koju je vodio s
prirodom. Svaka slika, koju bi mu vratili, inila mu se loom, a nadasve nesavrenom, jer nije
ostvarila pretenciozno nastojanje. Ta ga je nemo bacala u oaj jo vie nego odbijanje irija.
Bez sumnje, on mu nije opratao: njegova djela, makar predstavljala i samo zametak, vrijede
sto puta vie nego prihvaene slike osrednje kvalitete, ali kakva je bila njegova patnja, jer ne
moe dati itavog sebe u nekom remek-djelu, jer to njegov genij ne moe ostvariti! Uvijek
je bilo divnih dijelova slike, pa je bio zadovoljan s jednim, drugim ili treim. Ali zato onda tu
i tamo nenadano iskrsne pokoji nedostatak? Zato ima loih dijelova, koje nije opazio, dok je
radio, a koji kasnije svojom neuklonjivom manom upropatavaju sliku? A on je osjeao, da je
nesposoban za popravljanja; u izvjesnom trenutku kao da bi se podigao zid, nastala bi neka
nesavladiva zapreka, iza koje je bilo zabranjeno ii. Ako bi dvadeset puta poeo preraivati
neki dio, dvadeset bi puta to pogorao, sve bi se zaplelo i neopazice pretvorilo u zbrku. Tada
bi se uzrujao i vie nita ne bi vidio, nita ne bi mogao izvriti, volja bi mu bila potpuno
umrtvljena. Jesu li mu oi ili ruke odbijale poslunost zbog toga, jer se njegova stara
neuravnoteenost jo vie pojaala, to ga je ve prije znalo uznemirivati? Krize su postajale
sve ee, pa je ponovo poinjao proivljavati strane tjedne, neprestano se grizui i
glavinjajui izmeu neizvjesnosti i nade. A jedini oslonac u tim loim trenucima, koje je
provodio u upornoj borbi s nekim nepokornim djelom, bio je utjeni san o buduem djelu, o
onome, kojim e se napokon potpuno zadovoljiti, u kojemu e se njegove ruke osloboditi za
stvaralaki rad. Kao stalna pojava, njegova potreba da neto stvori, time je bre rasla, nego to
su ga ruke u tome mogle slijediti, pa nikad nije radio jednu sliku, a da ne bi istodobno
zamiljao sljedeu. Jedna jedina urba ga je tjerala, a to je da se otarasi posla, koji je u tom
asu imao, a koji mu je zadavao smrtne muke. Mislio je da sigurno ni to nee biti dobro, pa je
pravio kobne ustupke, sluio se, kao trikovima, svim onim u emu je umjetnik morao
odstupiti od svoje savjesnosti. Ali ono, to e nakon toga stvoriti, ah, ono, to e doi
kasnije, u njegovim je oima bilo divno i snano, neosporno dobro, neunitivo! Vjena
obmana, koja potie hrabrost onih, koji su se duom i tijelom predali umjetnosti, la puna
ljubavi i samilosti, bez koje se ne bi mogla stvarati umjetnika djela, a koja je suena svima
onima, koji smrtno pate, jer ne mogu stvoriti ivot!
A pored te borbe sa samim sobom, koja je neprestano iznova izbijala, gomilale su se i
vanjske potekoe. Zar nije dakle dovoljno to, to ne uspijeva iznijeti ono, to nosi u dui?
Morao se usto boriti i sa opipljivim stvarima! Premda to nije htio priznati, slikanje prema
prirodi, u punom svjetlu, postajalo je nemogue, im bi slika premaivala odreene dimenzije.
Kako da se to smjesti na ulici, usred svjetine? Kako da natjera svaku pojedinu osobu da mu
dovoljno vremena pozira? Ta injenica oito doputa samo neke odreene predmete obrade,
pejzae, ograniene djelie grada, gdje likovi mogu biti jedino obrisi, koji se naknadno
izrade. A k tome ima tisuu neprilika prouzroenih vremenom: vjetar, koji odnosi stalak, kia,
koja prekida daljnji rad. Takvih bi se dana vraao kui sav izvan sebe, akom prijetei nebu,
okrivljujui prirodu da se brani, da ne bi bila uhvaena u svome pravom obliju, i svladana.
Gorko je alio to nije bogat, jer je matao o tome, kako bi bilo da ima pokretni atelje, koiju
u Parizu, a lau na Seini, u kojima bi ivio kao umjetniki skitnica. Ali nita mu nije
pomagalo, sve se urotilo protiv njegovog rada.
Christine je tada trpjela zajedno s Claudeom. Kao vrlo dobra ena, s njim je dijelila
njegove nade i unosila vedrinu u atelje svojom ivahnou, kojom je izvravala kune
poslove. Sada bi pak sjela obeshrabrena, vidjevi ga kako je nemoan. Svaki puta, kad bi mu
odbili neku sliku, ona bi sve vie pokazivala svoju bol, jer je bila povrijeena u svom
enskom samoljublju i jer bi se ponosila uspjehom svojega mua, kao i svaka ena. Slikareva
tuga i nju je boljela, prihvatila je njegove strastvene tenje, sloila se s njegovim ukusom,
branila njegov nain slikanja, koji je postao kao neki privjesak nje same, veliki problem
njihovog ivota, odsada jedini vaan problem, o kojem ovisi njena srea. Svakog je dana vrlo
dobro osjeala da joj to slikanje sve vie oduzima njezinog dragog. Ona se jo nije protiv toga
borila, nego je poputala, doputala si je da je to nosi sa sobom, zajedno s njim, da bi i dalje
bili jedno, nosioci istoga napora. Ali u njoj se javljala tuga zbog toga, to se poela odricati,
izbio je strah od onoga, to je poslije toga eka. Katkad bi je obuzela jeza zbog tog
udaljavanja, i smrzla bi joj se krv u ilama. Osjeala je da stari, dolazila joj je bezrazlona
elja za plakanjem, i tom je osjeaju udovoljavala u njihovom turobnom ateljeu, kad bi ostala
sama.
U to se doba njezino srce jo vie otvorilo, i iz ljubavnice se iahurila majka. Taj
majinski osjeaj prema njezinom velikom djetetu - umjetniku nastao je zbog nejasne i
beskrajne samilosti, koja ju je inila njenom, zbog nelogine nemoi, u koju je pred njezinim
oima svakog sata on padao, te uslijed neprestanih opratanja, bez kojih nikako nije moglo
biti. Zbog njega je poinjala biti nesretna, jer je od njega doivljavala samo uobiajene iskaze
ljubavi, koje je inio na onaj nain, kako se iskazuje poast enama od kojih se udaljavamo. I
kako da ga i dalje ljubi, kad se on otima iz njezinih ruku i kad pokazuje da mu je dosadno u
arkim zagrljajima, kojima ga je ona jo uvijek tijesno privijala k sebi? Kako da ga voli, ako
ne onom drugom ljubavlju, koja nastaje u svakom trenutku, i pokazuje se u tome, to ga
oboava i neprestano se za njega rtvuje? Na dnu njezinog bia brujala je nezasitna ljubav,
ona je i nadalje ostajala utjelovljenje strastvene puti, ulna ena sa snanim usnama, nad
drskom izboinom njezinih eljusti. Poslije noi ispunjenih potajnom tugom osjeala je sada
tunu slatkou, to je sve do veeri bila samo majka, i to osjea posljednju i blijedu radost u
dobroti, u srei, koju mu je ona nastojala podariti usred njihovog ve promaenog
ivota. Jedino je mali Jacques morao trpjeti od te promjene u ljubavi. Ona ga je sada jo vie
zanemarivala, njezino je bie ostalo nijemo prema njemu, jer se u njoj probudio majinski
osjeaj samo posredstvom ljubavi prema slikaru. Sada je taj oboavani i eljeni ovjek postao
njezino dijete, a onaj drugi, to bijedno bie ostalo je samo svjedoanstvo njihove nekadanje
velike strasti. to je vie opaala da dijete raste i da ne zahtijeva toliko panje, sve ga je vie
naputala, zaista bez ikakve grubosti, jednostavno zato, jer je tako osjeala. Za stolom mu je
davala samo slabije komade; najbolje mjesto, ono kraj pei, nije bilo za njegovu malu stolicu;
ako bi se stresla od straha da e se dogoditi kakva nesrea, prvi njezin krik, prva zatitna
kretnja nije bila namijenjena tom nemonom djetetu. I neprestano ga je tjerala i
uutkivala: Jacques, uti, umara svojeg oca! Jacques, ne mii se, pa vidi da tvoj otac radi!
Dijete se teko privikavalo na Pariz. Prije je imalo prostrano polje, po kojem se slobodno
moglo valjati, a sada se guilo u tijesnom prostoru, gdje je moralo biti mirno. Njegovo je
lijepo rumenilo blijedilo, a tijelo mu krljavilo. Ozbiljno poput starmalog djeteta, samo je
zaueno gledalo. Sada mu je bilo pet godina, glava mu se - to je bilo udno - nerazmjerno
razvila, zbog ega je njegov otac znao rei: Momiu je glava kao u nekog umnog ovjeka!
Ali, suprotno od toga, kao da mu se um smanjivao time, to mu je glava postajala veom.
Veoma mimo i plaljivo, dijete bi se po itave sate nekako znalo uvui u sebe, odsutno
duhom, ne znajui ita odgovoriti. Ako bi se ipak oslobodilo te ukoenosti, to je bilo samo u
nastupima lude krize, kada bi poelo plakati i vikati poput razigrane mlade ivotinje, koju na
to nagoni instinkt. Tada bi po njemu pljutali povici: Budi miran, jer majka nikako nije
mogla shvatiti tu iznenadnu buku. Uzbunila bi se, vidjevi kako mu se otac ljuti za svojim
stalkom, a i sama bi se ljutila, te brzo potrala, da posjedne maliana na stolicu u kutu koji mu
je bio namijenjen. Najednom se smirivi i plaljivo zadrhtavi, kao da je iznenada dolo k
sebi, dijete bi zaspalo otvorenih oiju, tako nehajno prema ivotu, da bi mu igrake, nekakvi
epovi, slike i stare tube za boje, poispadale iz ruku. Ona je ve pokuala nauiti ga da
prepoznaje slova, ali dijete se u suzama branilo. Odluili su priekati jo jednu ili dvije
godine, pa ga onda poslati u kolu, gdje e uitelji svakako znati kako da ga natjeraju na rad.
Christine se napokon poela plaiti bijede, koja im je prijetila. U Parizu - a tu je bilo i to
dijete, koje je raslo - ivot je bio skuplji, te im je krajem mjeseca, usprkos svakoj moguoj
tednji, poloaj postajao straan. Domainstvu je bilo osigurano samo tisuu franaka rente
godinje, a kako da oni ive s pedeset franaka mjeseno, kad su im od toga uzimali etiri
stotine franaka za najam? U poetku su se izvukli iz neprilike prodajom nekoliko slika.
Claude je, naime, pronaao ljubitelja slika, nekadanjeg Gagniereovog muteriju, jednog od
onih prezrenih graana, koji u svojim manijakim udnim navikama kriju arku
umjetniku duu. Ovaj gospodin Hue, nekadanji ef ureda, nije naalost bio dovoljno bogat,
da bi uvijek kupovao, pa je mogao jedino kukati nad zaslijepljenou graanstva, koje ponovo
puta da jedan genij umire od gladi. On je naime - uvjeren u njihovu vrijednost, ve na prvi
pogled zapanjen njihovom ljepotom - izabirao Claudova najsmjelija djela, i vjeao ih pokraj
Delacroixovih slika, proriui im istu sudbinu. Najgore je bilo to, to se gospodin Malgras
povukao iz posla, nakon to si je osigurao blagostanje: uostalom vrlo skromnu udobnost, rentu
od desetak tisua franaka, koje je, kao razborit ovjek, troio na jelo u jednoj kuici u Bois-
Colombes. Zato je vrijedilo uti kako on govori o onom glasovitom Naudetu, prezirui
milijune, koje premee taj pekulant, milijune, koji e mu pasti na nos, kako se izrazio.
Susrevi se jednom prilikom s njim, Claude mu je uspio prodati po posljednji puta jednu
sliku, jedan od svojih aktova iz ateljea Boutin, divan prikaz trbuha, koji taj nekadanji trgovac
slikama nije mogao ponovo vidjeti, a da mu iz srca opet ne provali enja za slikom. Bijeda je
dakle bila blizu, trite se pred njim zatvaralo, umjesto da se otvori, uznemirujua se legenda
malo po malo poela stvarati o toj slikarskoj osobnosti, koju Salon neprestano odbacuje, a da
ga i ne uzme u obzir, a naposljetku je prodaju onemoguila ve sama injenica, to je ta
umjetnost tako nedotjerana i tako revolucionarna, da uplaeno oko u njoj ne nalazi nita od
uobiajenih, openito doputenih likovnih osobina. Jedne veeri, kad nije znao, kako bi rijeio
izvjesni intezitet boje, slikar usklikne da e ivjeti samo od svoje bijedne rente, radije nego da
se sroza na plitku proizvodnju slika namijenjenih iskljuivo prodaji.
Ali Christine se estoko usprotivila toj krajnjoj mogunosti: ona e jo vie smanjiti
trokove, na kraju krajeva, ona radije prihvaa sve, nego tu ludost, koja e ih neminovno
baciti na ulicu i liiti kruha.
Nakon odbijanja njegove tree slike, ljeto je te godine bilo tako divno, da se inilo kao da
Claude u tome crpi novu snagu. Nije bilo ni jednog oblaka, a bistro se nebo prualo nad
golemom vrevom Pariza. On je ponovo poeo juriti po gradu, odluivi da potrai zgoditak,
kako je govorio: neto golemo, presudno, nije ni sam tono znao, to. A do rujna nije naao
nita, jedan tjedan bi se oduevljavao jednim prizorom, a onda bi izjavio, da ni to nije ono
pravo. ivio je u neprestanom uzbuenju, u vrebanju, uvijek na dohvatu tog ostvarenja svojeg
sna, koji mu je neprestano izmicao. U biti, u njemu se, kao nepomirljivom realistu, skrivalo
praznovjerje nervozne ene, vjerovao je u zamrene i tajne utjecaje: sve e ovisiti o tome, koji
e horizont, nesretni ili sretni, izabrati.
Jednog poslijepodneva, za jednog od posljednjih lijepih dana toga godinjeg doba, Claude
povede sa sobom Christine, ostavivi Jacquesa na uvanje kuepaziteljici, nekoj staroj estitoj
eni, kako su to redovno radili kada bi zajedno izali. To je bila iznenadna elja za etnjom,
potreba da ponovo s njom vidi zakutke, koje su neko toliko voljeli, iza ega se skrivala
nejasna nada, da e mu ona donijeti sreu. I tako se spustie do mosta Luja-Filipa i ostadoe
etvrt sata na Obali brijestova, nita ne govorei, stojei uz grudobran i gledajui na suprotnu
stranu Seine, na staru palau Martoy, u kojoj su se voljeli. Zatim su, i dalje utei,
poli putem, kojim su nekad toliko puta prolazili, proli su uzdu obala, ispod platana, pri
svakom koraku opaajui kako pred njima iskrsava prolost. I sve se odvijalo pred njihovim
oima: mostovi s njihovim svodovima u obliku luka, nad vodom glatkom poput svile, otok
Cite, sav u sjeni, i nad njim ukaste kule Bogorodiine crkve, golema krivudava linija desne
obale, oblivene suncem, koja zavrava dalekom siluetom paviljona Flore. Poslije toga, iroke
avenije, velianstvene zgrade uz obje obale, te ivot na rijeci, lae za pranje, kupalita,
teglenice. Kao i neko, zalazee sunce pratilo ih je, kotrljajui se po krovovima dalekih kua,
a zatim djelomino se sakrivi iza kupole Instituta: tako blistav suton, da ga ljepeg nikad nisu
vidjeli, lagani silazak sunane kugle usred sitnih oblaka, koji su se mijenjali u neku vrstu
grimizne mree, mree, kojoj su sve oice proputale zlatne trake. Ali iz te prolosti, koja se
ponovno budila, provaljivala je samo nesavladiva tuga, osjeaj vjenog nestajanja,
nemogunost vraanja unatrag i uskrsavanje onoga, to je ieznulo. To je staro kamenje
ostajalo hladnim, te im se inilo, da je to neprekidno strujanje, ta voda, koja je protekla,
odnijela sa sobom neto od njih samih, ar prve elje, radost nade. Sada, kad su jedno
drugome pripadali, nisu vie osjeali onu istu sreu pri toplom dodiru svojih ruku, dok su
mimo hodali kao da su uklopljeni u golemi ivot Pariza.
Na Mostu crkvenih otaca Claude se, oajan, zaustavi. Pustio je Christineinu ruku i okrenuo
se prema rtu Cita. Ona je osjetila, kako zaboravlja na nju, i silno se rastuila, a vidjevi da se
tu zadrao, htjela ga je odvui.
- Dragi, vratimo se, vrijeme je... Jacques nas eka, ti to zna.
Ali se on uputio prema sredini mosta, pa je bila prisiljena poi za njim. Zaustavivi se, on
ponovo upre pogled tamo dolje, na vjeno usidreni otok, na tu kolijevku i to ivo srce Pariza,
kroz koje ve toliko stoljea struji krv iz svih njegovih ila, u vjenom proirivanju predgraa,
koja preplavljuju ravnicu. Rumenilo mu oblije lice, oi mu se zaare, te on napokon iroko
razmahne rukom.
- Gledaj! Gledaj!
Najprije, sprijeda, ispod njih nalazilo se Pristanite svetog Nikole, niske kabine poslovnica
brodarske uprave, poploana obala koja se sputa, pretrpana gomilama pijeska, bavama i
vreama, obrubljena nizom punih teglenica, po kojima je gmizala itava vojska istovarivaa i
nad kojima su se dizali orijaki krakovi dizalice od lijevanog eljeza, dok je s druge strane
rijeke hladno kupalite, oivljeno bukom posljednjih sezonskih kupaa doputalo, da mu na
vjetru vijore zastave od sivoga platna, koje su mu sluile kao krov. A onda, u sredini, dizala se
pusta Seine, zelenkasta, sa sitnim razigranim valovima, iarana bijelim, plavim i ruiastim
mrljama. Drugu plohu tvorio je Most umjetnosti, vrlo visok na svojoj eljeznoj okosnici,
lagan poput crne ipke, pun ivota zbog neprestane vreve pjeaka, nalik gmizanju mrava
po tankoj traci njegovog poda. Dolje, Seine je dalje odmicala; vidjeli su se stari svodovi
Novoga mosta, potamnjelog zbog kore, koja se uhvatila po kamenju; jedan se procijep otvarao
s lijeve strane, sve do Otoka svetoga Luja, glatka i svijetla pukotina, uska ali zasljepljujua,
dok je drugi rukavac brzo zaokretao, i tu se inilo, kao da brana Kovnice novca zatvara vidik
svojim zastorom od pjene. Uzdu Novoga mosta veliki uti omnibus i kola za prijevoz
pokustva prolazili su jedni za drugima s mehanikom pravilnou djejih igraaka. itava se
pozadina ocrtavala u perspektivama tih dviju obala: na desnoj obali, kue uzdu rijeke, napola
skrivene umarkom velikih stabala, a iza kua visoko na horizontu ugao Gradske vijenice i
etvrtasti toranj crkve svetoga Gervazija, koji su se gubili u zbrci predgraa; na lijevoj
obali jedno krilo Instituta, ravno proelje Kovnice, te takoer stabla, ali u pravilnom redu. Ali
ono, to je zauzimalo sredite te goleme slike, koje se dizalo iz rijeke, koje se visoko uzdizalo
i prekrivalo nebo, to je bio otok Cit, taj pramac drevnoga broda, vjeito pozlaivan zalazeim
suncem. Dolje, topole na nasipu zelenjele su se, tvorei gustu snanu cjelinu i skrivajui kip.
Gore, sunce je suprotstavljalo dvije strane jednu drugoj, prekrivajui mrakom sive kue na
Obali sata i arko osvjetljavajui rumene kue na Obali zlatara, niz nepravilnih kua, tako
jasnih, da je oko moglo raspoznati i najsitnije pojedinosti, duane, natpise, pa ak i zavjese na
prozorima. Na jo veoj visini, meu zupastim urezima dimnjaka, iza koso poloene
ahovske ploe malih krovova, straarnice Sudske palae i sljeme Prefekture irili su svoje
plohe, prekrivene kriljevcem i pretrgnute jednom golemom plavom reklamom, naslikanom
na nekom zidu, golema slova, koja je cijeli Pariz mogao vidjeti, bila neka vrst osipa od
suvremene groznice na elu grada. Na mnogo, mnogo veoj visini, iznad dviju kula blizanki
Bogorodiine crkve dizala su se dva vrka tornja, boje staroga zlata, od kojih je onaj stranji
pripadao Katedrali, a onaj nalijevo crkvi Sainte-Chapelle, oba tako elegantna i tako tanka, da
se inilo kao da podrhtavaju na povjetarcu, ponosni jarboli prastarog broda, koji se zarivaju u
svjetlost, u samo nebo.
- Ide li, dragi? - tiho mu opet ree Christine.
Claude je ni sada nije uo: to srce Pariza sasvim ga je obuzelo. Lijepa veer proirivala je
horizont. To su bile ive boje, jasno ocrtane sjene, prava srea zbog razgovjetnih pojedinosti,
providnost zraka, koji treperi od radosti. A ivot rijeke, uurbanost po obalama, to ljudstvo,
koje je u valovima izbijalo iz ulica, kotrljalo se preko mostova, dolazilo sa svih granica
golemog tla - sve se to tu rasipalo poput vidljivog vala, sve je treperilo i podrhtavalo u
sunanom svijetlu. Puhao je lagani vjetri, sitni ruiasti oblaci vrlo su visoko jurili po
nebeskom plavetnilu, koje je poinjalo blijediti, dok se istodobno moglo uti golemo i sporo
dahtanje, ta dua Pariza, koja se razlila oko svoje kolijevke.
Onda Christine uhvati Claudea za ruku, uznemirena, jer ga vidi tako zadubljenoga,
zahvaenog nekim praznovjernim strahom, te ga odvue, kao da je osjetila, da mu prijeti
velika opasnost.
- Vratimo se, nakodit e ti... elim se vratiti kui.
Kad ga je dotaknula, Claude se strese poput ovjeka, kojega su upravo probudili. Zatim
okrene glavu i po posljednji put pogleda i proapta:
- Ah, moj boe! Ah, moj boe! Kako je to lijepo!
Dopustio je da ga odvede. Ali itave veeri za stolom, a i kasnije kod pei, pa ak sve dok
nije legao, ostao je omamljen i do te mjere time zaokupljen, da nije izrekao ni etiri reenice,
pa je i njegova ena, ne mogavi iz njega izvui ni jednog odgovora, napokon zautjela.
Promatrala ga je sva zabrinuta: je li to napadaj kakve teke bolesti, posljedica nezdravog
zraka, kojega se nagutao, kad se zaustavio nasred mosta? Njegov se izgubljeni pogled
zadravao u praznom prostoru, lice mu se zarumenjelo od unutranjeg napora, reklo bi se, da
se u njemu odvija neki tajnoviti proces raanja, da se u njemu stvara neko bie; osjeao
je razdraenost i muninu, kakve su poznate enama. U poetku se to inilo tekim, zbrkanim,
zakoenim, s tisuu okova, a onda se sve rasplelo, i on se prestao okretati u krevetu, te zaspao
tekim snom kao poslije velikog umora.
Sutradan odmah poslije doruka odjurio je iz kue. Ona je pak provela tuan dan, jer, iako
se malo umirila uvi ga kako, odmah poslije buenja, zvidi neku junjaku ariju, imala je
jednu drugu brigu, koju je pred njim skrivala iz straha, da ga jo vie ne utue. Toga su dana
prvi puta trebali ostati bez iega; itav ih je tjedan dijelio od dana, kad diu svoju malu rentu,
a ona je potroila i posljednji su toga jutra, pa joj nije nita ostalo za veer, ak ni koliko je
potrebno, da bi se kruh stavio na stol. Na koja vrata da pokuca? Kako da mu i dalje lae, kad
se gladan vrati kui? Odluila je zaloiti haljinu od crne svile, koju joj je neko darovala
gospoa Vanzade, ali to joj je bilo teko, drhtala je od straha i srama pri pomisli na
zalagaonicu, na tu kuu, zajedniku svoj sirotinji, u koju nikad nije stupila nogom. Sada ju je
muio takav strah pred budunou, da je, primivi u zajam deset franaka, priredila samo juhu
od pinata i paprika od krumpira. Kad je izala iz zalagaonice, jedan ju je susret potpuno
dotukao.
Claude se pak vratio vrlo kasno, veselo maui rukama, svijetlih oiju, sav uzbuen,
obuzet nekom tajnom radou. Bio je strano gladan, pa je poeo vikati, jer stol nije jo bio
spremljen. Zatim, kad je sjeo izmeu Christine i maloga Jacqucsa, pohlepno je pojeo juhu i
smlavio tanjur krumpira.
to? To je sve? - upita on nakon toga. - Mogla si tome dodati i malo mesa! ...Zar si morala
kupiti i izmice?
Ona neto promuca, ne usuujui se rei istinu, povrijeena tom nepravdom. Ali on nastavi
i pone je zadirkivati da skriva novac, da bi sebi kojeta kupila, te u svojoj razdraenosti,
koja je sve vie rasla, a s namjerom, da ive dojmove koje je donio, sebino, kako se inilo,
zadri za sebe, najednom usmjeri svoj gnjev na Jacquesa.
- Umiri se ve jednom, prokleto derite! Pretjerao si!
Jacques, zaboravivi na jelo, udarao je licom po rubu tanjura s radou u oima, oaran
tom glazbom.
- Jacques, umiri se! - izgrdi ga i majka. - Pusti oca da mirno jede!
A mali, prestraen i u istom trenutku vrlo pokoran, ponovo zapadne u svoju sumornu
nepominost i usmjeri svoj mutni pogled na krumpir, koji nije ni taknuo.
Claudeu se priinilo da bi si mogao utaiti glad sirom, a Christine, oajna, ree mu, da e
poi kod kobasiara i potraiti komad suhog mesa. On to odbije i zadri je rijeima, koje su je
jo vie raalostile. Zatim, kad je stol bio raspremljen i kad su se svi troje nali oko svjetiljke,
da tako provedu veer, ona ijui, a mali nijem pred nekom slikovnicom, on pone dugo
bubnjati prstima, odsutan duhom, dok su mu misli bile ondje, otkud je doao. Iznenada se
digne, uzme list papira i olovku, opet sjedne i pone brzo povlaiti crte u jarkom svjetlu, koje
je u krugu padalo ispod zaslona na svjetiljci. Ali ta skica, napravljena po sjeanju, iz potrebe
da dade oduka meteu svojih misli, koje su ga uzbunjivale, uskoro vie nije bila dovoljna da
mu ublai muku. Naprotiv, to ga je jo vie podrailo, sva uzbuenost, koja ga je iznad svake
mjere obuzela, poela mu je navirati na usta, i misli su mu napokon nale izlaz u neprekidnoj
struji rijei. Bio bi govorio i zidovima, ali se obratio svojoj eni, zato jer je ona bila tu.
- Eto to je ono, to smo juer vidjeli... O, divno! Tu sam danas proveo tri sata, naao sam,
to sam traio, neto udesno, neto snano, to e sve pred sobom sruiti... Pogledaj! Zalazim
pod most, sprijeda imam Pristanite svetog Nikole s njegovom dizalicom, teglenicom, koju
treba isprazniti, i itavom etom istovarivaa. Ha? Shvaa, to je Pariz, koji radi, to su
snane momine, koje pokazuju svoje gole grudi i ruke... A onda, s druge strane, ja imam
svjeu kupelj, Pariz, koji se razonouje ijedan amac, svakako, eto tu, da zauzme sredinu
slike, ali kako, jo ne znam tono, to moram otkriti. Naravno, Seine u sredini,
iroka, golema...
Kako je govorio, olovkom je snano oznaavao obrise, u urbi po deset puta povlaio
pojedine crte i buio papir: toliko je estine u to unosio. Da mu ugodi, ona se naginjala i
pravila kao da se ivo zanima za njegova tumaenja. Ali skica se zamrsila u takav splet crta,
opteretila se takvom zbrkom ukratko oznaenih pojedinosti, da ona nije u tome mogla nita
raspoznati.
- Ti prati, je li?
- Da, da, vrlo je lijepo!
- Napokon imam pozadinu, dva rukavca s obalama, slavodobitni Cite u sredini, koji se
uzdie na nebeskoj plohi... Ah, ta pozadina, kakva krasota! Svaki dan je vidimo, prolazimo
ispred nje, a da se ne zaustavimo, ali ona ti ulazi u duu, divljenje se gomila, i jednog lijepog
popodneva ona ti se ukae. Nita na svijetu nije vee od toga, to je sam Pariz, slavan pod
nebom... Reci, nisam li ja glup, kad na to nisam prije mislio! Koliko li sam samo puta
to gledao, a da nisam nita vidio! Morao sam se nai tu poslije one etnje po obalama... A ti se
sjea, sjena pada s ove strane, sunce ovamo prodire izravno, kule su tamo dolje, vrak na
crkvi Sainte-Chapelle se stanjuje, postaje lagan poput igle na nebeskom svodu... Ne, on nije
vie s desne strane, ekaj, da ti pokaem!...
Zapone sve iznova, ne umarajui se, dopunjujui crte, gubei se u tisuu sitnih
karakteristinih obiljeja, koje je njegovo slikarsko oko zadralo u pamenju: s ove strane
crveni natpis na nekom dalekom duanu, koji je treperio; neto blie jedan zelenkasti kuti
Seine, gdje se inilo, kao da plivaju itave plohe ulja; zatim fina sjajna boja nekog stabla, pa
svi stupnjevi sivoe na proeljima kua, pa blistavost neba. Ona je neprestano
ugodno odobravala i nastojala se diviti.
Ali Jacques se ponovno zanio. Budui da je dugo vremena utio, gledajui u knjigu,
zadubljen u neku sliku, koja je predstavljala crnu maku, on pone tiho pjevuckati rijei, koje
je sam izmislio: O, ljubazna mako! O, gadna mako! O, ljubazna gadna mako! i to bez
kraja, istim turobnim tonom.
Claude, razdraen tim brujanjem, u poetku, dok je govorio, nije shvatio, to ga tako
uzrujava. Zatim mu je dosadna djetetova reenica jasno doprla do uiju.
- Kad e nas prestati gnjaviti sa svojom makom! - povikao je bijesno.
- Jacques, uuti kad tvoj otac govori! - doda Christine. - Ne, posve ozbiljno! On postaje
idiot... Pogledaj mu glavu, pa se uvjeri, ne podsjea li na idiota. To je oajno... Odgovori: to
hoe rei s tom svojom makom, koja je i ljubazna i gadna?
Mali, sav blijed, potresavi svojom krupnom glavom, ree zaueno:
- Ne znam.
A budui da su se njegovi otac i majka potiteno promatrali, on nasloni lice na otvorenu
knjigu, te se, izbuljivi oi, vie ne pomakne i ne izusti ni rijei.
Veer je odmicala, i Christine ga je htjela staviti u krevet, ali Claude opet nastavi sa svojim
tumaenjima. Sada najavi, da e ve sutra poeti raditi skicu prema prirodi, da bi tako na
platnu utvrdio svoje zamisli. Na taj je nain dolo do toga, da je izrazio namjeru da si kupi
jedan mali stalak za rad na otvorenom, o emu je matao ve nekoliko mjeseci. To je osobito
naglasio i poeo govoriti o novcu. Ona se zbunila i napokon mu sve priznala: i kako je toga
jutra potroila njihov posljednji su, i kako je zaloila svoju svilenu haljinu, da bi mogla
prirediti veeru. Tada njega zapee savjest, pa se raznjei i poljubi je, molei je za
oprotenje, jer se alio za stolom. Ona mu mora oprostiti, jer on bi ubio i oca i majku, kako je
ve vie puta rekao, kad ga ta prokleta strast za slikanjem cijeloga obuzme. Uostalom se
nasmijao pri spomenu na zalagaonicu: on se ne boji bijede.
- Kaem ti da je to rijeeno! - usklikne on. - Taje slika, znaj, isto to i siguran uspjeh.
Ona je utjela i mislila na susret, koji je doivjela i koji mu je htjela sakriti, ali to joj je
silom provalilo na usta, bez vidljivog razloga, bez ikakvog prijelaza, u nekoj vrsti ukoenosti,
koja ju je obuzela.
- Gospoa Vanzade je umrla.
On se zaudio. Ah, zbilja! Kako je to doznala?
- Srela sam nekadanjeg sobara... O, to je sada gospodin, vrlo zgodan usprkos svojih
sedamdeset godina. Ja ga nisam prepoznala, on mi je to rekao... Da, ona je umrla prije est
tjedana. Njezini su milijuni preli u sirotita, svi osim rente, kojima dva njezina biva sluge
sada raspolau kao skromni graani.
On je pogleda, pa najzad tuno promrmlja:
- Moja jadna Christine, ti se kaje, je li? Ona bi ti dala miraz, bila bi te udala, govorio sam
ti to onog puta. Ti bi moda bila njezina nasljednica i sada ne bi umirala od gladi s jednom
ludom, kao to sam ja.
Ali ona kao da se tada probudila. Snano privue svoju stolicu, uhvati ga za ruku i priljubi
se uz njega, svim svojim biem pokazujui to osjea.
- to to govori? O, ne, ne! Bila bi sramota, da sam mislila na novac. Ja bih ti to sad
priznala, pa zna, da nisam laljivica, ali sama ne znam, to mi je bilo, uzbuenje, tuga, ah
zna, takva tuga da mi se inilo, da je za mene sve svreno... To je, bez sumnje, grinja
savjesti, da, grinja savjesti, jer sam okrutno napustila tu bijednu bolesnicu, tu tako staru enu,
koja me nazivala svojom keri. Loe sam postupila, to mi nee donijeti sreu. No, nemoj rei
da nije tako, ja dobro osjeam, da je sada sve za mene svreno.
I ona zaplae, svladana tim nejasnim kajanjem, koje si nije znala protumaiti, pod dojmom
tog jedinog osjeaja, da je njezin ivot promaen, da odsada treba oekivati samo nesreu u
ivotu.
- No, obrii suze - nastavi on, sav raznjeen. - Je li mogue, da se ti, koja nisi bila
nervozna, sada predaje takvim fantazijama i da se tako mui? Dovraga, mi emo se iz toga
izvui! A prije svega, zna da si mi ba ti pomogla da pronaem svoju sliku... Ha? Nisi ba
tako prokleta, kad mi, eto, donosi sreu!
On se smijao, a ona klimne glavom, jasno opaajui da je eli natjerati na smijeak. to se
tie njegove slike, ona je zbog nje ve trpjela, jer ju je tamo na mostu bio zaboravio, kao da
vie njemu ne pripada, a od prethodnog je dana osjeala kako se on sve vie i vie od nje
udaljava, da je negdje u drugom nekom svijetu, u koji ona ne zalazi. Ali ipak je pustila da je
tjei, te su se poljubili onako, kako su to nekad radili, prije nego to su ostavili stol, da bi legli
u krevet.
Mali Jacques nije nita od toga uo. Ukoen u svojoj nepominosti, zaspao je s licem na
svojoj slikovnici, a njegova previe krupna glava, glava neuspjelog genijalnog djeteta, koja je
katkad bila tako teka, da mu je savijala vrat, bila je blijeda pod svjetlom svjetiljke. Kad ga je
njegova majka stavila u krevet, nije ni otvorio oi.
Tek u to vrijeme Claude je odluio vjenati se s Christine. Koliko god se moda priklonio
Sandozovom savjetu, koji se udio, to su potpuno bezrazlono propustili to urediti, on je u
prvom redu htio udovoljiti svojem osjeaju samilosti, potrebi, da se pokae dobar prema njoj,
da bi mu ona zbog toga oprostila njegove nepravde. Od izvjesnog vremena on ju je viao tako
tunu, tako uznemirenu zbog budunosti, da nije znao ime da je razveseli. On sam se ljutio,
ponovo poinjao bjesnjeti kao nekada, katkada s njom postupajui kao sa slukinjom, kojoj se
plaa za njezinih osam dana. Bez sumnje, kad bi bila njegova zakonita ena, ona bi vie
osjeala da je u svojoj kui i manje bi trpjela zbog njegove svadljivosti. Uostalom, ona sama
nije vie govorila o vjenanju, kao da je odcijepljena od svijeta, tako obzirna, da je
to preputala samome njemu, ali on je shvaao, da se ona grize, jer je ne primaju kod
Sandoza, a s druge strane, to nije vie sloboda i usamljenost na ladanju, to je Pariz s tisuu
pakosti susjeda, s neizbjenim vezama, sa svime onime, to vrijea enu koja ivi kod nekog
mukarca. On, zapravo, nije imao nita protiv braka, osim svojih nekadanjih predrasuda, kao
umjetnik bez ikakvih stega u ivotu. Ako je nikad ne smije napustiti, zato da joj ne uini
to zadovoljstvo? I zaista, kad joj je to rekao, ona je snano kriknula i objesila mu se o vrat, i
sama iznenaena, to zbog toga osjea tako veliko uzbuenje. itav je tjedan bila zbog toga
izvanredno sretna. Poslije se umirila, i to puno prije sveanog obreda.
Uostalom, Claude se nije trudio pouriti izvrenje bilo koje formalnosti, a dugo su ekali
na potrebne isprave. I dalje je prikupljao skice za svoju sliku, a inilo se da ni ona, poput
njega, nije nimalo nestrpljiva. A i zato? To sigurno nee unijeti nita novo u njihov ivot.
Odluili su se vjenati samo u Opini, ne zato, to bi htjeli javno pokazati prijezir prema
religiji, nego da bi sve izvrili brzo i jednostavno. Pitanje svjedoka im je na trenutak zadalo
brigu. Budui da ona nije nikoga poznavala, on joj je dodijelio Sandoza i Mahoudeaua. U
poetku je umjesto ovoga drugoga, dodue, pomislio na Dubuchea, ali njega nije viao, a
k tome se i bojao, da ga ne izvrgne neugodnosti. To e ionako ostati meu prijateljima, nitko
nee o tome govoriti.
Prolo je nekoliko tjedana, doao je prosinac i s njime strana zima. Uoi vjenanja, iako
jedva da im je ostalo trideset i pet franaka, oni su se sloili, da ne mogu kumove pustiti da odu
samo uz stisak ruke, a da bi izbjegli vei mete u svome stanu, odluili su im prirediti ruak u
jednoj maloj gostionici na Aveniji Clichy. Poslije toga e se svatko vratiti svojoj kui.
Toga jutra, dok je Christine stavljala ovratnik na haljinu od sive vune, koju je, da bi im
svima ugodila, napravila za tu prigodu, Claudeu, koji je ve navukao salonski kaput i od
dosade tapkao nogama, padne na um da ode po Mahoudeaua, navodei kao izliku da ta
momina moe lako zaboraviti na ugovoreni sastanak. Ve od jeseni kipar je stanovao na
Montmartru, gdje je imao jedan mali atelje u Lipovoj ulici, nakon to je doivio niz
drama, koje su ga uzbunile: najprije istjerivanje iz nekadanje voarnice u Ulici Cherche-Midi
zbog neplaanja stanarine,; zatim konani prekid sa Chaneom, kojega je oaj, to ne moe
ivjeti od svoga kista, gurnuo u trgovaku pustolovinu, tako da se sada zaposlio u zabavitu, u
predgrau Pariza, gdje je za raun neke udovice upravljao napravama za neku vrstu lutrije; na
kraju pak nenadani bijeg Mathilde, prodaja trgovine ljekovitim travama, nestanak travarke,
koju je, bez sumnje, neki strastveni gospodin oteo i potajno skrio u nekom stanu. Sada je
dakle ivio sam u dvaput veoj bijedi, jedui onda, kad bi ga netko zaposlio da urezuje ukrase
na proeljima kua ili kad bi imao za dotjerivanje kakav lik nekog svojeg prijatelja, koji je bio
sretniji od njega.
- Zna, idem ga potraiti, to je sigurnije - ponovo ree Claude Christine. - Jo nam
preostaju dva sata... A ako drugi dou, neka priekaju! Onda emo svi zajedno otii u opinu.
Vani je Claude ubrzao korak. Bila je otra zima, i led mu se hvatao po brkovima.
Mahoudeauov atelje nalazio se na dnu nekog naselja, pa je morao proi kroz nekoliko malih
vrtova, bijelih od inja, koji su u svojoj golotinji i ukoenosti djelovali tuno poput groblja.
Prepoznao je izdaleka vrata po golemom gipsanom kipu Beraice, koja je nekad u Salonu
postigla uspjeh, a koju nisu mogli smjestiti u tijesnom prizemlju: bila je u posljednjem stadiju
raspadanja, nalik gomili kamenja neke ruevine, koju su tu istresli iz kolica, sva izjedena i
bijedna, lica izbrazdana krupnim crnim suzama kie. Klju je bio u vratima, pa on ue.
- Gle! Doao si po mene? - ree Mahoudeau, zaudivi se. - Moram samo uzeti eir... Ali
ekaj, ba sam razmiljao, ne bih li morao malo zapaliti vatru. Bojim se za moju dobru enu.
Voda u jednom kablu bila smrznuta, u ateljeu je bilo isto toliko hladno, kao i vani, jer je
ve tjedan dana, ostavi bez i jednog sua, tedio ostatak ugljena, loei u pei samo jedan ili
dva sata ujutro. Taj je atelje bio neka vrsta stranog podruma, tako da je nekadanja trgovina,
u usporedbi s njime, predstavljala ipak blagostanje: toliko su goli zidovi i ispucani strop
dobivali izgled hladnog, mrtvog pokrova. Po uglovima, drugi kipovi, koji su manje smetali,
gipsani likovi, izraeni strastvenim zanosom, izloeni, a poslije tu vraeni, jer nije bilo kupaca
za njih, kao da su drhtali od zime, s nosom okrenutim prema zidu, jedan kraj drugoga svrstani
u turobnom redu poput nemonika, nekoliko njih ve razbijeni, s batrljcima, koji su im ostali,
svi uprljani prainom, poprskani glinom. I ti su bijedni goli likovi tako godinama ekali smrt
tu pred oima umjetnika, koji im je dao svoju krv, u poetku uvani s ljubomornom ljubavlju,
usprkos pomanjkanju prostora, a kasnije smatrani neim neprirodnim i uasnim, poput mrtvih
stvari, sve do onog dana, kad ih, uzevi eki, on sam nije unitio, razbio u komadie, da bi ih
se rijeio.
- Hej, kae, da imamo jo dva sata vremena - nastavi Mahoudeau. - Pa dobro, odmah u
zapaliti vatru, to e biti pametnije.
Onda se, palei pe, poeo aliti, sa srdbom u glasu. Ah, kakvo li je pasje zanimanje to
kiparstvo! I najgori zidari su sretniji. Figura, koju kupi upravna vlast za tri tisue, stoji gotovo
dvije tisue: model, zemlja, mramor ili bronca, svakovrsni trokovi, i onda to ostane
smjeteno u kakvom vladinom podrumu pod izlikom, da nema mjesta; nie na javnim
zgradama su prazne, u javnim parkovima postolja uzalud ekaju, ali to nije nikakav problem:
mjesta opet nema! Ne moe se raunati na radove za privatnike, s vremena na vrijeme jedino
pokoje poprsje uz snienu cijenu, kao dar. Najplemenitija, da, najmuevnija umjetnost,
ali umjetnost, od koje se najsigurnije crkava od gladi.
- Kako napreduje tvoj veliki kip?
- Kad ne bi bilo ove proklete hladnoe, ve bi bio gotov - odgovori on. - Odmah e ga
vidjeti.
Nakon to je neko vrijeme sluao kako bui pe, on se digne. Usred ateljea na klupici
napravljenoj od sanduka za pakiranje, uvrenoj poprenim ipkama, dizao se kip, zavijen u
krpe. Te krpe, posve smrznute i zato tvrde i krhke na prijevojima, pokazivale su njegov oblik,
ali kao pod bjelinom mrtvakog pokrova. To je naposljetku bio njegov ivi san, dotada
neostvaren zbog toga, to nije imao novaca: uspravna figura, Kupaica, kojom se godinama
bavio i za koju je kroz to vrijeme napravio vie od deset modela. U trenutku nestrpljivosti i
pobune sam je napravio potporanj od draka za metle, bez potrebnog eljeza, nadajui se da
e drvo biti dovoljno vrsto. S vremena na vrijeme bi to prodrmao, ali se nikad nita ne bi
pomaknulo s mjesta.
- Sto mu gromova - promrmlja on - malo vatre e joj dobro doi... To se za nju prilijepilo
ba poput pravog oklopa.
Krpe su praskale pod njegovim prstima, lomile se u komade pune leda. Bio je prisiljen
priekati, da ih toplina malo opusti. S bezgraninom opreznou ju je odmatao, najprije glavu,
zatim grudi, pa onda bokove, sav sretan, to je opet nalazi nepovrijeenu, smijeei se poput
ljubavnika golotinji oboavane ene.
- Ha? to ti na to kae?
Claude, koji ju je dotada vidio samo u skici, klimne glavom, da ne bi morao odmah
odgovoriti. Bilo je oito, da taj dobri Mahoudeau skree, da usprkos svojoj volji unosi
izvjesnu ljupkost u svoja djela, da pod njegovim grubim prstima nekadanjeg kamenoresca
niu ljepukaste stvari. Poslije svoje gorostasne Beraice poeo je stvarati manja djela, a da,
kako se inilo, sam toga nije bio svjestan: jo uvijek je dolazila do izraza divljina njegovog
temperamenta, ali je podlijegao blagosti, koja se opaala i u njegovim oima. Gigantske grudi
postajale su djeje, bedra su postajala izduenija, vitka poput vretena: splanjavanjem njegove
ambicije napokon je prava priroda prodirala na vidjelo. Iako je u njegovoj Kupaici jo uvijek
bilo dosta pretjeranosti, ona je ipak bila vrlo ljupka sa svojim uzdrhtalim ramenima, sa
svojim dvjema stisnutim rukama, koje su joj nadizale dojke, s dojkama stvorenima za ljubav i
oblikovanima u enji za enom, u enji, koju mu je njegova bijeda jo vie pojaala. Na silu
apstinent, on je izradio tu senzualnu enu, koja ga je smuivala.
 - Onda, to ti se ne svia? - nastavi on ljutito.
- O, svia, svia! ...Ja mislim, da ima pravo, to donekle daje blai izraz svojim djelima,
jer ti tako osjea. A s time e doivjeti uspjeh! Da, oito je, da e se to svakome jako
svidjeti.
Mahoudeau, kojega bi nekada takve pohvale porazile, ovog je puta, kako se inilo, bio
ushien. Izjavio je da eli pridobiti graanstvo, a da pri tom nimalo ne popusti od svojih
naela.
- Ah, sto mu gromova! Velika mi je utjeha, to si ti zadovoljan, jer ja bih je bio razbio, da si
mi rekao, da je razbijem, asne mi rijei!... Jo petnaest dana rada, pa u se staviti na
raspolaganje svakome, kome budem potreban, samo da isplatim ljevaa... Zar ne, to e divno
pristajati u Salonu? Moda u dobiti medalju!
Smijao se, vrtio, a onda poslije jednog trenutka rekao:
- Budui da nam se ne uri, moe sjesti... Priekat u da se krpe potpuno opuste.
Pe se poela ariti, i nastala je velika vruina. I tada Kupaica, koja je bila tu posve blizu
pei, kao da je poela oivljavati pod mlakom parom, koja joj se dizala uzdu kraljenice, od
potkoljenice pa sve do zatiljka. A njih dvojica - koji su tada sjedili okrenuti licem prema njoj -
i dalje su je promatrali i o njoj razgovarali, zaustavljajui se na pojedinostima, na svakom
dijelu njezinog tijela. Kipar je posebno davao oduka svome veselju, pravei se kao da je
izdaleka cijelu miluje. Ha? Trbuh poput koljke, a taj lijepi ugib na struku, koji odaje
ispupenost lijevoga kuka!
U tom trenutku, dok je jo promatrao trbuh, Claudeu se priinilo kao da doivljava
halucinaciju. Kupaica se pone micati, trbuh joj se lagano zaleluja, lijevi se bok jo vie
nategne, kao da e se desna noga pokrenuti.
- A onda male povrine, koje se sputaju prema kriima! - nastavljao je Mahoudeau, nita
ne opaajui. - Ah, to je ono, o emu sam sanjao! Tu je, moj dragi, koa kao od svile.
Malo pomalo cijeli kip pone oivljavati. Lea su se micala, grudi su se nadimale, da
snano uzdahnu, a ruke se razmaknule. I iznenada glava se pogne, bedra se svinu, te itav kip
padne onako, kako pada ivo bie, sa tjeskobom i strahom, s bolnim zaletom ene, koja se
strmoglavljuje.
Claude napokon shvati, a Mahoudeau strano krikne.
- Za ime boje! Pa to se lomi, rui se na zemlju!
Otapajui se, zemlja je skrila odvie slabo drvo, koje je sluilo kao potporanj. Nastala je
kripa, zaulo se, kako se kosti lome. A kipar istim onim pokretom punim ljubavi, kojim ju je
u svom zanosu, ne dotiui je, milovao, sada rairi obje ruke, izvrgavajui se tako opasnosti
da bude pod njom zgnjeen. Jednu se sekundu njihala, a onda se najednom srui na lice,
presjeena u nonom zglobu, ostavljajui svoje noge prilijepljene za dasku.
Claude poleti da ga zadri.
- Budalo! Zgnjeit e te!
Ali, drui od uzbuenja, to je vidi kako e se razbiti o zemlju, Mahoudeau ostane
ispruenih ruku. inilo se kao da mu ona pada u zagrljaj, on je obujmi, stisne ruke oko te
gorostasne djevianske golotinje, koja je oivljavala kao pri prvom buenju puti. On se u nju
zagnjuri, ljubljene grudi se spljote o njegova ramena, njezina bedra udare o njegova, dok se
glava, otrgnuta, otkotrlja po zemlji. Udarac je bio tako grub, da ga je to sa sobom ponijelo i
gurnulo ak do zida. Ne putajui iz ruku tu krhotinu ene, on ostane oamuen, ispruen na
zemlji kraj nje.
- Ah, budalo! - bijesno je ponavljao Claude, koji je mislio, da mu je prijatelj mrtav.
S mukom se Mahoudeau pridigne na koljena i pone snano jecati. Pri padu si je samo
natukao lice. Krv mu je tekla niz jednu stranu lica, mijeajui se sa suzama.
- Prokleta bijeda, eto! Zar da se ovjek ne baci u vodu, kad ne moe kupiti ni dvije eljezne
ipke!... I eto je, eto je!
 Njegovi su se jecaji udvostruili; bila je to samrtna tualjka, bol ljubavnika, koja krii pred
nagrenim leem svog ljubljenog bia. Svojim je nervoznim rukama skupljao udove, rasute
oko njega; glavu, trup, razbijene dijelove ruku. Ali najveu su mu bol zadavale upropatene
grudi, ona spljotena dojka, na kojoj kao da je izvrena operacija zbog neke strane bolesti.
Neprestano se vraao k njima, pretraivao ranu, traio pukotinu, kroz koju je pobjegao ivot,
a njegove su krvave suze tekle i bojile ozljede kipa u crveno.
- Pomozi mi - promuca on. - Ne moemo je ovako ostaviti.
Uzbuenje ovlada i Claudeom, ije se oi takoer ovlaie od bratske ljubavi, koju je
prema njemu kao umjetniku osjeao. On se pouri, ali je kipar, nakon to je najprije zatraio
njegovu pomo, ipak htio sam skupljati sve te krhotine, kao da se bojao da e ih grubost bilo
koga drugoga povrijediti. Lagano je plazio na koljenima, uzimao komade jedan za drugim,
polagao ih i spajao na dasci. Uskoro je lik opet bio itav, slian jednoj od onih ena, koje su
zbog ljubavi poinile samoubojstvo, koje su se strmoglavile s neke visoke graevine, i koje
onda lijepe natrag, smijene i bijedne, da bi ih odnijeli u mrtvanicu. Spustivi se opet na
zemlju, ispred nje, nije je putao s oka, zadubivi se u bolna razmiljanja. Njegovi su se jecaji,
meutim, utiali, te napokon ree uz duboki uzdah:
- Ja u je izraditi u leeem poloaju, to e! ...Ah, moja bijedna dobra ena, koliko sam
samo muka imao da je postavim na noge, a bila mi je tako velika!
Ali odjednom se Claude uznemiri. A njegovo vjenanje? Mahoudeau se trebao preobui. A
budui da ovaj nije imao drugog salonskog kaputa, bio je primoran zadovoljiti se sakoom.
Zatim, kad je figura bila pokrivena krpama poput mrtve ene, preko koje su prebacili
mrtvaki pokrov, njih dvojica odjurie u trku. Pe je krala, a topljenje leda ispunilo je vodom
atelje, u kome je sa starih pranjavih gipsanih likova curilo blato.
U Ulici Douai ostao je samo mali Jacques, koga su ostavili na uvanje kuepaziteljici.
Christine, koju je izmorilo ekanje, maloprije je otila s tri ostala kuma, mislei, da se radi o
nesporazumu: moda joj je Claude rekao, da e otii direktno tamo, zajedno s Mahoudeauom.
I ova dvojica odmah ivahno krenue, te sustigoe mladu enu i prijatelje tek u Ulici Drouot,
pred Vijenicom. Pustili su ih gore sve skupa, a deurni ih je vratar vrlo runo primio, zato to
su zakasnili. Uostalom, vjenanje je bilo obavljeno u nekoliko minuta, u potpuno praznoj
dvorani. Predsjednik opine je zamuckivao, suprunici su odsjeeno izgovorili obredno da,
a kumovi su se udili neukusnosti dvorane. Vani, Claude opet uhvati Christine za ruku, i to je
bilo sve.
Ugodno je bilo hodati po toj vedroj hladnoi. Druina su uputila natrag pjeke, krenuvi
gore do kraja Ulice muenika, da bi svratila u gostionicu na Aveniji Clichy. Za njih je bio
rezerviran jedan mali salon, a ruak im je proao u potpuno prijateljskom raspoloenju. Nisu
progovorili ni jedne rijei o pukoj formalnosti, koju su obavili, nego su cijelo vrijeme govorili
o drugim stvarima, kao na svojim obinim prijateljskim sastancima.
Tako je Christine - uglavnom vrlo uzbuena, iako se inila ravnodunom - tri puna sata
sluala kako se njezin mu i kumovi grozniavo uzrujavaju zbog one Mahoudeauove enske
figure. Otkad su i ostali doznali za itavu dogodovtinu, stalno su prevakavali i najsitnije
pojedinosti. Sandoz je to smatrao neim neobinim. Jory i Gagniere su raspravljali o vrstini
skela; prvi je alio gubitak novca, a drugi je pomou stolice dokazivao, da je bilo mogue
ouvati kip. to se pak tie Mahoudeaua, koji je jo uvijek bio potresen i zapanjen, on se tuio
na iznemoglost, koju nije u poetku osjeao: svi ga udovi bole, miii su mu povrijeeni, a
koa natuena, onako kako je to moglo biti nakon osloboenja iz zagrljaju kamene ljubavnice.
Christine mu je oprala ogrebotinu na licu, koja mu je ponovo poela krvariti, i inilo joj se da
taj razbijeni kip ene sjedi za njihovim stolom, da je toga dana jedino on vaan, da jedino on
strastveno uzbuuje Claudea, koji je dvadeset puta opisao dogaaj, nikako ne prestajui
govoriti o svome uzbuenju zbog onih glinenih grudi i bokova, koji su se zdrobili pred
njegovim nogama.
 Ipak, kad je doao red na poslastice, nastala je promjena. Gagniere iznenada upita Jorya:
- Zbilja, u nedjelju sam te vidio s Mathildom... Da, da, u Ulici Dauphine.
Jory pocrveni i pokua lagati, ali nos mu zadre, usta se naberu, i pone se glupo
smijuljiti:
- O, to je bio sluajni susret... asna rije, ja ne znam gdje ona stanuje, inae bih vam to
rekao.
- to? Ti je skriva? - povie Mahoudeau. - No, moe je zadrati, nitko ti je ne trai
natrag!
Istina je bila u tome, da je Jory, prekinuvi sa svim obiajima, koje mu je nametala
opreznost i krtost, sada drao Mathildu zatvorenu u jednoj sobici. Ona ga je drala uza se
svojim razvratom, i on je upao u branu zajednicu s tim vampirom, i to ba on, koji je, da ne
bi platio, nekada ivio od onoga, to bi naslijepo uhvatio na ulici.
- Ma, ovjek grabi priliku za vlastiti uitak gdje god je nae - ree Sandoz, obuzet
filozofskom popustljivou.
- To je zbilja istina - odgovori on, pripaljujui si cigaru.
Zadrali su se do kasno, te se ve bilo smrailo, kad su otpratili Mahoudeaua, koji je zaista
htio prilei. Vrativi se kui, Claude i Christine - nakon to su preuzeli Jacquesa od
kuepaziteljice - zatekli su atelje posve hladan i tako mraan, da su dugo opipavali, prije nego
to su mogli upaliti svjetiljku. Morali su takoer pripaliti i pe, pa je ve bilo otkucalo sedam
sati, kad su napokon smireno odahnuli. Ali nisu bili gladni, te su pojeli ostatak govedine
najvie zato, da potaknu dijete, da i ono pojede svoju juhu, a kad su ga poloili u krevet, sjeli
su za stol uz svjetiljku, kao i svake veeri.
Meutim, Christine, nije stavila pred sebe nikakav runi rad, jer je bila previe uzbuena,
da bi mogla raditi. Ostala je tu, s nezaposlenim rukama na stolu i promatrala Claudea, koji
seje odmah zadubio u neki nacrt, djeli svoje slike, na kome je bilo prikazano, kako radnici
Pristanita svetog Nikole iskrcavaju gips. Nesavladiva matanja, uspomene, aljenja,
obuzimali su joj duu i odraavali se u dubini njezinih mutnih oiju, i malo-pomalo sve vea i
vea tuga, duboka nijema bol kao da su je itavu proeli, usred te ravnodunosti, te
bezgranine samoe, u koju je padala, premda je bila tako blizu njega. On je dodue jo uvijek
bio s njom, s druge strane stola, ali kako je samo osjeala, da je on daleko, tamo pred rtom
Cita, pa ak i jo dalje, u nepristupanoj bezgraninosti umjetnosti, tako daleko u ovom
trenutku, da ona nikad vie nee doi u njegovu blizinu! Vie je puta pokuavala pokrenuti
razgovor, ali ga nije mogla natjerati da joj odgovori. Sati su prolazili, ona se sva ukoila nita
ne radei, te napokon izvukla svoj novanik i poela brojiti novac.
- Zna li, koliko imamo u ovom trenutku stupanja u brak?
Claude ni ne podigne glavu.
- Imamo devet sua... Ah, kakve li bijede!
On slegne ramenima, te na kraju promumlja:
- Bit emo bogati, pusti to!
I opet nastane tiina, koju ona nije ni pokuala razbiti, promatrajui devet sua poredanih na
stolu. Otkucala je pono, i ona zadre, sva bolesna od ekanja i hladnoe.
- Idemo u krevet, je li? - promrmlja ona. - Ja ne mogu vie.
On je bio tako strastveno zadubljen u svoj rad, da nije to ni uo.
- Je li? Pe se ugasila, razboljet emo se... Legnimo!
Taj umolni glas dopro je do njega, pa se on strese od iznenadne srdbe.
- Eh, lezi, ako hoe! ...Pa vidi, da pokuavam neto dovriti.
Jo jedan trenutak ostala je tu, bolno dirnuta tom srdbom, tuna lica. Zatim, osjeajui, da
mu smeta, shvaajui, da ve samo to, to tako besposlena sjedi uz njega, njega baca iz
kolosjeka, ona se digne od stola i poe u krevet, ostavivi vrata irom otvorena. Prolo je pola
sata, tri etvrt sata; nikakav um, pa ak ni dah nije dopirao iz sobe, ali ona nije spavala, nego
samo leala, oiju otvorenih u tami. I ona se sa strahom usudila po posljednji put ga pozvati iz
dna mrane lonice.
- Dragi moj, ja te ekam... Zaboga, dragi, doi u krevet!
Samo kletva je dola kao odgovor. Vie se nita nije pomaklo, moda je zadrijemala. U
ateljeu se studen poveavala, zaaena je svjetiljka gorjela crvenim plamenom, a on, nagnut
nad svojim crteem, kao da nije bio svjestan sporog odmicanja minuta.
Ipak, u dva sata Claude ustane od stola, bijesan jer se, budui da je nestalo ulja, svjetiljka
gasi. Ostalo mu je samo jo toliko vremena, da je odnese u sobu, da se ne bi svlaio u mraku.
Ali se njegovo nezadovoljstvo jo vie pojaalo, kad je opazio da Christine lei na leima,
otvorenih oiju.
- to? Ti ne spava?
- Ne, ne spava mi se.
- Ah, znam ja, to je prigovor... Dvadeset puta sam ti rekao, koliko me ljuti, kad me eka.
A kad se svjetiljka ugasila, on se prui pokraj nje, u tami. Ona je i dalje nepomino leala,
a on dvaput zijevne, svladan od umora. Oboje su ostali budni, ali nisu nali nita, to bi jedno
drugom rekli, i nisu si nita rekli. On, sav smrznut, ukoenih nogu, prenosio je hladnou na
plahte. Napokon, poslije nejasnih razmiljanja, kad ga je poeo hvatati san, trgnuvi se,
povie:
- udno je, da si nije razbila trbuh, o, tako lijep trbuh!
- Tko to? - upita Christine preplaeno.
- Ma ona ena, Mahoudeauov kip.
Ona se, razdraena, trgne, okrene na bok i zabode glavu u jastuk, a on se zaudi, kad je
uo, kako je briznula u pla.
- to? Ti plae!
Ona se guila, tako je snano jecala, da se sav jastuk od toga tresao.
- No, to ti je? Ja ti nisam nita rekao... Draga moja, umiri se!
Dok je govorio, poeo je nasluivati uzrok njezine velike tuge. Bez sumnje, toga tako
znaajnog dana trebao je legnuti u isto vrijeme kad i ona, ali bio je tako bezazlen, da nije ni
pomislio na neto takvo. Ona ga je poznavala; on bi postajao pravi divljak, kad bi se prihvatio
posla.
- No, draga moja, nismo mi od juer zajedno... Da, ti si to smislila u svojoj glavici. Htjela
si biti nevjestica, ha? ...No, nemoj vie plakati, pa ti zna, da nisam lo ovjek.
On je obujmi, i ona mu se prepusti. Ali uzalud su se grlili, strasti je nestalo. Shvatili su to
kad su se prestali grliti i kad su se nali isprueni jedno kraj drugoga, jedno drugome
odsada tui, osjeajui kao da je meu njima nekakva pregrada, neko drugo tijelo, ija
hladnoa ih je izvjesnih dana ve bila dotaknula, poevi odonda, kad su se, ponijeti svojom
arkom ljubavlju, sprijateljili. Odsada nikada vie nee onome drugome ui u duu. Ima tu
neto nepopravljivo, postoji nekakav prijelom, nekakva praznina, koja se stvorila. Udaja je
njoj kao ljubavnici samo natetila, pa se inilo kao da je ta formalnost, to su sklopili
brak, ubila ljubav.

IX.

Claude, koji nije mogao slikati svoju veliku sliku u malom ateljeu u Ulici Douai, odluio je
negdje drugdje unajmiti neku dovoljno prostranu upu. I naao je, to je traio, lutajui po
breuljku Montmartre, na pola strmine Ulice Torlaque, one ulice, koja se sputa iza groblja i
odakle se prua pogled na Clichy, sve do barutina Gennevilliersa. To je nekada bila suionica
boja, daara petnaest metara dugaka i deset iroka, izgraena tako, da su daske i buka
proputale sve mogue vjetrove. To je unajmio za tristo franaka. Uskoro e doi ljeto, a on e
brzo zavriti sliku i onda otkazati najam.
Tada se, obuzet grozniavom voljom za radom i pun nade, odluio upustiti u sve potrebne
trokove. Budui da je sigurno da e se obogatiti, zato da se tu sputava nepotrebnim
oprezom? Posluivi se svojim pravom, naeo je kapital svoje rente od tisuu franaka, i tako
se naviknuo uzimati bez voenja brige o trokovima. U poetku je to skrivao pred Christine,
jer ga je ona u tome ve dva puta bila sprijeila, a kad je bio prisiljen da joj to kae, ona se,
nakon tjedan dana prigovora i uzbune, takoer na to navikla, sretna zbog blagostanja, u kome
je ivjela, podlegavi ugodnom osjeanju, to uvijek ima novaca u depu. To je bilo nekoliko
godina ugodne bezbrinosti.
Uskoro je Claude poeo ivjeti samo za svoju sliku. Atelje je opskrbio najpotrebnijim
pokustvom: nekoliko stolica, njegov stari kau iz stana na Burbonskoj obali, jedan stol od
jelovine, koji je kupio kod neke staretinarke za sto sua. U obavljanju svoga umjetnikog
poziva nedostajala mu je tatina za nabavljanje raskonog namjetaja. Jedini su mu troak
predstavljale ljestve na kotaiima, s platformom i pominim podnokom. Zatim se poeo
baviti platnom, koje je trebalo biti dugako osam metara, a visoko pet. Utuvio si je u glavu da
e ga sam pripremiti. Naruio je okvir, kupio platno bez ava, zbog kojega su njegova dva
prijatelja i on pretrpjeli sve mogue muke, dok ga nisu razapeli klijetima. Zatim ga je
pomou noa prekrio samo slojem olovnog bjelila, odustavi od toga, da ga premae ljepilom,
da bi lake upijalo boje, jer to, kako je govorio, ini sliku jasnijom i zdravijom. Nije se smjelo
ni pomisliti na slikarski stalak, na njemu se ne bi moglo smjestiti tako veliko platno. Zato je
izmislio itav sistem debelih dasaka i konopaca, koji su ga drali uza zid, malo nagnutog, pod
svjetlom, koje je na njega koso padalo. A od jednog do drugog kraja te bijele povrine
kotrljale su se ljestve: to je bila prava graevina, skela kao za katedralu, pred zdanjem, koje
treba izgraditi.
Ali kad je sve bilo gotovo, obuzele su ga sumnje. Poela ga je muiti pomisao, da tamo, u
prirodi, moda nije izabrao najbolje osvjetljenje. Moda bi jutarnji efekt bio prikladniji?
Moda je trebao izabrati mutno vrijeme? Opet se vratio na Most crkvenih otaca i tamo proveo
jo tri mjeseca.
U svako doba dana, po svakom vremenu, gradska etvrt Cite ukazivala se pred njegovim
oima, okruena dvama rukavcima rijeke. Pod kasno palim snijegom vidio ju je omotanu u
hermelinsku kou, iznad vode blatnjave boje, jasno ocrtanu na nebu, koje je bilo nalik na
svijetli kriljevac. Vidio ju je za prvih sunanih dana, kako uklanja tragove zime i pomlauje
se, dok na visokim stablima u nasipu izbijaju zeleni pupovi. Vidio ju je, kako se jednog dana,
kad je bila fina magla, gubila u daljini, iezavala u pari, sva lagana i drhtava poput kakve
palae iz bajke. Zatim su doli pljuskovi, koji su je preplavljivah, skrivah za golemom
zavjesom prevuenom od neba do zemlje; zatim oluje, za kojih se pod bljeskovima munja
ukazivala u rioj boji, u mutnoj svjetlosti razbojnikih pilja, kao napola poruena udarcima
velikih bakrenastih oblaka, koji se na nju obarah; vjetrovi, koji su je istih od posljedica
nevremena, lomei se o uglove i surovo je presijecajui, svu golu i ibanu, u poblijedjelom
plavetnilu zraka. Drugih pak puta, kad se sunce mrvilo u prainu, izmijeavi se s parom, koja
se dizala iz Seine, sva je bila uronila u to razblaeno svijetlo, bez ijedne sjene, posvuda
jednako osvijetljena, delikatna i divna poput dragulja urezanog u isto fino zlato. Htio ju je
vidjeti za svitanja, kad se oslobaa jutarnje magle i kad se Obala sata rumeni, a Zlatarska
obala ostaje prignjeena tamom, kad na ruiastom nebu ona sva oivi u blistavom buenju
njezinih tornjeva i vrhova, tankih poput strijele, dok tama polako silazi sa zgrada poput plata,
koji pada na zemlju. Htio ju je vidjeti u podne, na suncu, koje udara okomito, svu izgrizenu
otrim svjetlom, bezbojnu i nijemu poput kakvog mrtvog grada, kad se utrne svaki ivot, a
ostane samo vruina, u kojoj kao da podrhtavaju daleki krovovi. Htio ju je vidjeti za sutona,
putajui da ga uhvati no, koja se malo-pomalo dizala s rijeke i koja je na uglovima
graevina zadravala rese, koje su se arile poput ugljena, koji se uskoro gasi, dok su se
posljednji poari razbuktavali po prozorima, izbijali iznenadni plamenovi na staklima,
sipajui iskre i buei proelja kua. Ali od tih dvadeset razliitih Cita, bez obzira na doba
dana i bez obzira na ovakvo ili onakvo vrijeme, uvijek se vraao k onome Citu, koji je prvi
puta vidio, oko etiri sata, jedne lijepe rujanske veeri, kada je bio tako tih pod laganim
vjetriem. Uvijek se vraao tome srcu Pariza, koje kuca u bistrom zraku, tome srcu, koje je,
reklo bi se, proirilo golemo nebo, po ijem su prostranstvu letjeli sitni oblaci.
Claude je provodio svoje dane u sjeni Mosta crkvenih otaca. On se tu sklanjao, to je
postalo njegovim stanom, bez krova. Neprestana buka koija, nalik na daleku tutnjavu groma,
nije mu vie smetala. Smjestivi se kraj prvoga stupa, ispod golemog luka od lijevanog
eljeza, pravio je skice, slikao studije. Nikad nije smatrao da je neto dobro prouio, pa je po
deset puta crtao isti detalj. Namjetenici Brodarske uprave, uredi koje su bili tu, s vremenom
su ga upoznali, a ena nekog nadglednika, koja je sa svojim muem, dvoje djece i jednom
makom stanovala u nekoj vrsti kabine premazane katranom, ak mu je uvala njegove tek
napravljene slike, da ih ne bi morao svake veeri nositi ulicama. To je skrovite za njega bila
prava radost, tu pod tim Parizom, koji je huio gore u zraku, a iji je bujni ivot osjeao kako
tee nad njegovom glavom. U poetku ga je oduevilo Pristanite svetog Nikole svojom
neprekidnom ivou, ivou neke daleke morske luke, ba usred gradske etvrti Instituta:
parna dizalica Sophie je radila, dizala kamene blokove; kolica su se punila zemljom; ivotinje
i ljudi su dahui vukli terete nizbrdo po grubim i strmim plonicima, koji su se sputali sve
do vode, do granitnog ruba, gdje je bio privezan dvostruki niz teglenica i rijenih brodova.
Nekoliko tjedana izraivao je jednu skicu: radnici iskrcavaju gips iz lae, na leima su im
bijele vree, a put za njima ostaje takoer bijel, jer su i sami posuti bijelom prainom; u
njihovoj se pak blizini nalazi i druga laa, iz koje je bio iskrcan ugljen i koja je uprljala obalu
velikom crnom mrljom. Zatim skicira sa strane rijeno kupalite, na lijevoj obali, a isto tako i
praonicu na drugom kraju. Na praonici su okna otvorena, a na koljenima, u razini vode, itav
niz pralja udara po rublju. U sredini nacrta amac i u njemu mornara, koji ga s krme
pokree veslom, a neto dublje u pozadini jedan remorker, parobrod za vuu, koji je napinjao
svoj lanac i vukao uz struju splav, natovarenu buretima i daskama. to se tie pozadine, on ju
je odavna napravio, ali je ipak ponovo poeo izraivati pojedine dijelove: dva rukavca Seine,
prostrano prazno nebo, na kome su se dizale strelice i suncem pozlaene kule. A pod
gostoljubivim mostom, u tome zakutku, koji je isto toliko bio zabaen, koliko i neka daleka
jama na grebenu, rijetko kada mu je smetao koji znatieljnik. Ribolovci su prolazili kraj njega
nehajno i ravnoduno, te je kao prijatelja imao nadglednikovu maku, koja se na suncu
umivala i ostajala mirna usred buke svjetine gore nad njima.
Konano je Claude dovrio sve svoje crtee. U nekoliko dana nabacio je na platno
cjelokupnu sliku i zapoeo veliko djelo. Ali se itavo ljeto u Ulici Tourlaque vodila izmeu
njega i njegovog golemog platna prava bitka, jer je uporno ostajao pri odluci da svoju sloenu
sliku sam uklopi u prikladan prostor, a to nije mogao izvesti, jer se neprestano zaplitao u
pogreke, im bi se i najmanje udaljio od matematiki tonih pruga: posao na koji nije bio
naviknut. To ga je ljutilo. Preao je preko toga, te u svojoj spremnosti, da popravi kasnije,
bjesomuno je ispunio platno, zahvaen takvim arom, da je po itave dane ivio na
ljestvama, rukujui golemim kistovima i ulaui u to napor miia, kojim bi bio mogao
pokrenuti brda. Naveer bi posrtao poput kakvog pijanca, te bi zaspao pri posljednjem
zalogaju, smlavljen od umora, tako da ga je ena morala poloiti u krevet kao malo dijete.
Kao rezultat toga herojskog rada nastala je majstorska skica, jedna od onih skica, kod kojih se
osjea plamen genija u jo slabo razmrenom kaosu tonova. Bongrand, koji je to doao vidjeti,
zagrlio je slikara svojim krupnim rukama i poljubio ga tako, da ga umalo nije uguio, oiju
zamuenih od suza. Oduevljeni Sandoz priredio je veeru, a ostali: Jory, Mahoudeau,
Gagniere, proirili su iznova vijest o novom remek-djelu. to se pak tie Fagerollesa, on je
ostao na trenutak nepomian, a zatim poeo estitati, smatrajui da je to neto prelijepo.
I Claude je zbilja, kao da mu je ta ironija jednog spretnog ovjeka donijela nesreu, poslije
toga samo kvario svoju skicu. To je bila pria, koja se kod njega vjeno ponavljala: on bi
se najednom istroio u velianstvenom zanosu, a kasnije ne bi znao izvesti ono, to bi
preostalo, ne bi znao zavriti. Opet je izbila njegova nemo, dvije je godine izraivao tu sliku,
imajui osjeaje samo za nju, as u beskrajnom zanosu od ludog veselja, as duboko potiten,
tako bijedan, tako razdiran sumnjama, da su i bolesnici, koji su pred smrt hroptali u bolnikim
krevetima, bili sretniji od njega. Ve dva puta nije mogao dovriti sliku za izlobu u Salonu,
jer uvijek u posljednjem asu, kad god bi se nadao, da e sliku zavriti u nekoliko dana,
pojavili bi se nedostaci, tako da bi osjeao kako se itava kompozicija lomi i raspada pod
njegovim prstima. Tik pred treu izlobu u Salonu doivio je stranu krizu, tako da petnaest
dana nije ni odlazio u svoj atelje u Ulici Tourlaque, a kad je u njega ponovno uao, to je bilo
kao da je uao u neku kuu, u kojoj je smrt napravila pusto: okrenuo je veliku sliku prema
zidu, a ljestve odgurao u kut, te bi sve bio poderao, sve zapalio, da su njegove nemone ruke
imale za to dovoljno snage. Ali za njega nije vie nita postojalo, jer mu je srdba u svom
naletu sve otpuhnuta, tako da je govorio da e poeti izraivati male slike, budui da je
nesposoban za velike radove.
I nehotino ga je njegov prvi plan za malu sliku opet doveo pred Cite. Zato da
jednostavno ne napravi pogled na to mjesto na platnu osrednje veliine? Ali ga je neka vrsta
stida, pomijeana s udnom ljubomorom zadrala, da ne ode sjesti pod Most crkvenih otaca:
inilo mu se, da je to mjesto odsada posveeno, te da ne smije uprljati djeviansku istou
svoga velikog djela, makar ono bilo i mrtvo. I smjestio se na kraju obale, uzvodno
od Pristanita svetog Nikole. Ovog puta je barem radio neposredno prema prirodnom motivu,
i veselio se, to nema to prepravljati, kako to neizbjeno biva sa svim slikama pretjeranih
razmjera. Mala slika vrlo briljivo izraena, dotjeranija nego obino, ipak je doivjela istu
sudbinu, kao i ostale, pred irijem, ozlojeenim tim crteom, koji je napravila pijana metla:
izraz, koji se proirio po ateljeima. To je bila pljuska, tim gora, jer se sad govorilo o
ustupcima, o izlaenju ususret koli, samo da bi slika mogla biti prihvaena. I slikar,
uvrijeen, plaui od srdbe, rastrgao ju je u sitne komadie i spalio u pei, kad su mu je
vratili. Nije bilo dovoljno da je ubije noem, trebalo ju je unititi.
Claudeu je prola jo jedna godina u poslovima, u kojima se nije mogao snai. Radio je po
navici, nita nije dovravao, te je i sam govorio, da se izgubio i da se trai. Zapravo,
nepokolebljiva svijest o svom geniju podravala je u njemu neoborivu nadu ak i za najduih
kriza potitenosti. Trpio je poput osuenika, koji vjeno gura veliki kamen, koji uvijek pada
natrag i gnjei ga. Ali budunost ga je ekala, ostala mu je sigurnost, da e taj kamen dii
svojim rukama i da e ga zavitlati meu zvijezde. Napokon se moglo opaziti, kako mu se oi
opet raspaljuju strau, i doznalo se, da se opet zatvara u ateljeu u Ulici Tourlaque. On,
kojega bi uvijek, mimo djela, koje upravo izrauje, zanosio jo vei san o nekom buduem
djelu, sada se sudarao ba s tom temom Cita. To je bila njegova fiksna ideja, pregrada, koja
se pred njim isprjeavala. I uskoro je opet poeo slobodno o tome govoriti, u novom plamenu
zanosa, viui s djetinjom radou da je pronaao, to je traio, i da je siguran u uspjeh.
Jednoga jutra Claude, koji dotada nikome nije otvorio vrata, pristane ih otvoriti Sandozu.
Pred oima ovoga ukae se skica, ivo napravljena, bez modela, a k tome divna po svojim
bojama. Uostalom, predmet obrade bio je isti: Pristanite svetog Nikole nalijevo, kola za
plivanje nadesno, a Seine i Cite u pozadini. Ali on je ostao zapanjen, opazivi umjesto amca,
kojim upravlja mornar, neki drugi amac, vrlo velik, koji je zauzimao sredite kompozicije, a
u kome su bile tri ene: jedna u kostimu za kupanje, koja je veslala; druga kako sjedi na rubu
s nogama u vodi i s napola strgnutim gornjim dijelom kostima, tako da joj se vidi rame; trea
pak, posve uspravno stojei, potpuno gola na pramcu, tako blistava u svojoj golotinji, da je
sjajila poput sunca.
- Gle! Kakva zamisao! - promrmlja Sandoz. - to rade tu te ene?
- Kupaju se - odgovori mimo Claude. - Pa vidi da su izale iz osvjeavajue vode; to mi
prua motiv za golotinju. To je pravi pronalazak, ha? ...Zar ti to smeta?
Njegov stari prijatelj, koji ga je poznavao, pobojao se, da ga svojim odgovorom opet ne
vrati njegovim sumnjama.
- Meni? O, ne! ...Samo se bojim, da graanstvo to nee ni ovog puta shvatiti. Nije nikako
vjerojatan prizor s tom golom enom usred Pariza.
Claude se naivno zaudi.
- Ah, ti misli!... Pa dobro, tim gore! Gdje je problem, kad je ta moja ena dobro naslikana?
Meni je to potrebno, eto, da se potpunije izrazim.
Sljedeih dana Sandoz je obzirno opet navratio razgovor na tu udnu kompoziciju,
zastupajui, kako mu je to njegova priroda nalagala, interese povrijeene logike. Kako moe
jedan modemi slikar, koji se ponosi time, to slika samo stvarni ivot, izopaiti neko djelo
uvodei takve izmiljotine? Vrlo je lako izabrati druge teme, u kojima se namee potreba
golotinje! Ali se Claude uporno tome opirao, davao loa i nasilno nategnuta objanjenja,
jer nije htio priznati pravi razlog, svoj pogled, tako nejasan, da ga ne bi mogao na shvatljiv
nain iznijeti. To je bilo bolovanje od pritajenog simbolizma, ono zastarjelo oivljavanje
romantizma, koje ga je navodilo, da u toj golotinji utjelovi samu putenost Pariza, goli i strau
obuzeti grad, koji blista pravom enskom ljepotom. On je u to unosio i svoju vlastitu strast,
svoju ljubav prema lijepim trbusima, bedrima i plodnim grudima, koje je arko elio stvarati u
velikom mnotvu, toliko, da u svom umjetnikom radu nikad ne bi zastao.
Pred nasrtljivim razlozima svoga prijatelja on se ipak priini, kao da se pokolebao.
- Pa dobro! Vidjet u, kasnije u obui svoju ensku figuru, kad te ona smeta... Ali u je
sada ipak ovako raditi. Razumije li? U tome nalazim zabavu.
Nikad vie nije o tome ni rijei progovorio u svojoj nepopustljivoj tvrdoglavosti, te bi
samo nadizao lea i zbunjeno se smijeio, ako bi po nekoj aluziji osjetio, kako se svi ude,
kad vide kako se ta Venera u svom svojem slavlju raa iz pjene Seine, usred omnibusa na
obalama i istovarivaa u Pristanitu svetog Nikole.
Bilo je proljee, i Claude se spremao poeti slikati svoju veliku sliku, kad je jednog dana
brani par trezveno procijenio svoj poloaj i stvorio odluku, koja je promijenila njihov nain
ivota. Katkad bi se Christine uznemirila zbog svega onog novca, koji su tako brzo troili,
zbog svota, kojima su stalno okrnjivali svoj kapital. Otkad im se izvor inio neiscrpnim, nisu
vie vodili rauna o tome. Zatim, nakon etiri godine, oni se jednog jutra uplae, kad su
zatraili raun i doznali, da je od dvadeset tisua franaka jedva ostalo tri tisue. Odmah su
poeli pretjerivati u suprotnom pravcu, s pretjeranom tednjom, zakidajui se na kruhu,
stvarajui odluku, da e se naprosto odrei i nekih svojih neophodnih potreba. I tako se
dogodilo, da su u tom svom prvom zanosu, da podnesu izvjesne rtve, napustili stan u Ulici
Douai. Zato da plaaju dvije najamnine? Pa ima dovoljno mjesta u nekadanjoj suionici u
Ulici Tourlaque, koja je jo i sada zaprljana vodom za bojenje, da bi se u nju mogla smjestiti
trolana obitelj. Ali ih je i pri useljivanju ekala isto takva muka, jer je ta dvorana, petnaest
metara dugaka, a deset iroka, tvorila samo jednu sobu, neku vrstu upe za Cigane, koji sve
rade jedni pred drugima. Bilo je nuno da slikar, naiavi na otpor vlasnika, na jednom
kraju prostoriju pregradi daskama i tu naini kuhinju i spavau sobu. To ih je razdragalo,
usprkos pukotinama na krovu, kroz koje je navirao vjetar: kad bi nastala oluja, bili su
prisiljeni pod najvee rupe postaviti zdjele. Zjapila je turobna praznina, a njihova su se etiri
komada pokustva izgubila uzdu golih zidova. No oni su bili ponosni, to su se tako udobno
smjestili, i govorili su prijateljima da e mali Jacques barem imati mjesta, da se malo
iskae. Taj jadni Jacques, usprkos tome, to mu je prolo devet godina, uope nije brzo rastao,
a jedino mu je glava i dalje rasla, te ga nisu mogli slati vie od tjedan dana uzastopno u kolu,
jer se iz nje vraao izbezumljen, bolestan od napora da neto naui, tako da su ga najee
putali da se etveronoke vue oko njih i da se povlai po uglovima.
Sada je Christine, koja se odavna nije vie mijeala u svakodnevni Claudeov posao, iznova
s njim proivljavala svaki trenutak njegovog ustrajnog slikanja. Ona mu je pomagala pri
struganju i glaenju stare slike i davala mu savjete, kako da je vre prisloni uza zid. Ali
onda su ustanovili vrlo lou okolnost: ljestve na kotaima su se zbog vlanosti krova
rasklimale, pa je on, bojei se pada, bio prisiljen da ih poprijeko uvrsti hrastovom gredom,
dok mu je ona dodavala avao po avao. I sve je, po drugi puta, bilo gotovo. Gledala je, kako
on uveava novu skicu, stojei iza njega, sve dok ne bi klonula od umora i spustila se na
zemlju, a onda uei i dalje promatrala.
Ah, kako ga je ona htjela preoteti tome slikarstvu, koje ga je njoj otelo! I ba zbog toga se
pretvorila u njegovu slukinju, sretna to se ponizila da bi mu obavljala pomonike poslove.
Otkad se uplela u njegov rad, te su bili jedno uz drugo svi troje: on, ona i ta slika, nada joj se
opet vratila u ivot. Ako joj je Claude izmaknuo onda, kad je ona posve sama plakala u Ulici
Douai i kad se on zadravao u Ulici Tourlaque, zamamljen i sav iscrpljen kao da je bio kod
kakve ljubavnice, moda e ga pridobiti natrag sada, kad je i ona tu, ona sa svojom
strastvenom ljubavlju. Ah, kakvu ljubomornu mrnju ona osjea prema tome slikarstvu! To
nije vie bila njezina nekadanja pobuna, pobuna skromne graanke, koja je slikala akvarele,
pobuna protiv te slobodne, ponosne i surove umjetnosti. Ne, ona je to slikarstvo malo-pomalo
shvatila; najprije joj je postalo blisko, jer je zavoljela Claudea, a kasnije ju je pridobila ljepota
svjetla, originalni ar plavih tonova. Sada je ona sve prihvatila: i ljubiasto tlo i modra stabla.
ak je od nekakvog potovanja poela drhtati pred tim djelima, koja su joj se neko inila
stranima. Osjeala je njihovu snagu i pristupala je k njima kao k suparnicima, kojima se vie
ne moe smijati. I njezina se osvetoljubivost uveavala zajedno s divljenjem, pa se ljutila, to
prisustvuje tom umanjivanju same sebe, ljutila se, to postaje svjedokom te njegove druge
ljubavi, koja kao da ju je pljuskala u njezinom vlastitom domainstvu.
U poetku je to bila pritajena borba, ali borba, koja nije ni jednog trenutka prestajala.
Christine se nametala, svakog je trenutka izmeu slikara i njegove slike umetala to je mogla
od svog tijela, rame, ruku. Uvijek je ostajala tu, da ga obavije svojim dahom, da ga podsjeti,
da on njoj pripada. Zatim joj se vratila njezina nekadanja pomisao, da i ona pone slikati, pa
da ga tako potrai u najdubljem skrovitu njegovog grozniavog umjetnikog rada: itav
jedan mjesec, navukavi na sebe bluzu, radila je poput uenice kraj majstora, iju je skicu
posluno preslikavala. S tim je prestala tek onda, kad je vidjela, da se taj njezin pokuaj
okree protiv svoga cilja, jer je on tada potpuno poeo zaboravljati da u njoj vidi enu, kao da
je bio zavaran tim zajednikim poslom, koji su obavljali kao obini kolege, kao ovjek i
ovjek. Zato se vratila svojoj jedinoj moi.
Da bi izradio male figure na svojim posljednjim slikama, Claude je ve vie puta prema
Christine bio napravio neke crtee, glavu, pokret ruku, dranje tijela. Prebacio bi joj plat
preko ramena, uhvatio bi je u pokretu i povikao joj, da se ne mie. To su bile usluge, koje bi
mu ona vrlo rado inila, ali joj je svlaenje bilo odbojno, jer ju je vrijealo, da mu slui kao
model sada, kad mu je ena. Kad mu je jednog dana zatrebao bedreni zglob, ona je to odbila,
a kasnije je pristala pridii haljinu, ali se stidjela, pa je dvaput okrenula kljuem u bravi.
Svjesna uloge, koje se prihvaa, bojala se naime, da ljudi ne ponu traiti nju golu na svim
slikama njezinog mua. Jo uvijek joj je u uima odzvanjao uvredljivi smijeh drugova i
samoga Claudea, a i njihove masne ale, kada su govorili o slikama nekog slikara, koji se u tu
svrhu sluio jedino svojom enom, kad su govorili o njezinoj ljupkoj golotinji, koju su
graani u pravom smislu rijei lizali oima, o njezinoj golotinji, koju su na tim slikama
nalazili prikazanu sa svih strana, s dobro poznatim pojedinostima, s poneto dugim leima i
previsokim trbuhom, zbog ega se inilo, kao da hoda bez koulje po podrugljivom Parizu,
iako je prolazila obuena, sva kao u oklopu, stisnuta sve do podbratka tamnom haljinom,
koja je zbilja bila vrlo zatvorena.
Ali otkad je Claude ugljenom, s obiljem poteza, obiljeio veliku figuru ene, koja stoji
uspravno na sredini njegove slike, Christine je promatrala tu nejasnu siluetu sva zamiljena,
obuzeta milju, koja ju je stalno opsjedala i pred kojom su se sve njezine bojazni jedna po
jedna gubile. I kad je rekao, da e uzeti neki model, ona se sama ponudila.
- Kako da uzmem tebe! Pa ti se ljuti im od tebe zatraim makar i vrak tvoga nosa.
Ona se smijeila, sva zbunjena.
- O, vrak mog nosa! A pozirala sam ti za tvoj Plein-air neko, kad jo nije bilo niega
meu nama! ...Model e te stajati sedam franaka za svako poziranje. Mi nismo tako bogati, pa
zato treba pritedjeti taj novac.
Ta ga pomisao na tednju odmah ga je natjerala na odluku.
- Pa onda hou; ak je vrlo ljubazno od tebe, to si se na to ohrabrila, jer zna, da kod mene
nema ale s lijeninama... Nema problema! Priznaj, dakle, budalaice, da se boji, da koja
druga ena ne doe ovamo; ti si ljubomorna!
Ljubomorna! Da, ona je to bila, ak toliko, da joj je dolazilo, da umre od boli. Ali ona se
zaista rugala drugim enama, svi bi pariki modeli mogli tu slobodno skinuti svoje donje
suknje! Ona je imala samo jednu suparnicu, to slikarstvo, koje je on volio i koje joj otima
njezinog ljubavnika. Ah, odbaciti svoju haljinu, odbaciti ak i posljednji komad rublja, stajati
pred njim gola itave dane, itave tjedne, ivjeti gola pod njegovim pogledima, i tako ga
ponovo pridobiti i odvui za sobom, kad joj ponovo padne u zagrljaj. Ima li ona, dakle, neto
drugo, to bi mu mogla ponuditi, osim sebe same? Nije li opravdana ta posljednja borba, u
kojoj ona plaa svojim tijelom, osuena da vie ne bude nita, da bude samo ena bez ikakve
drai, ako dopusti da bude pobijeena?
Claude je, oaran time, napravio prema njoj skicu, obini akt za svoju sliku. Oni bi
priekali da Jacques ode u kolu, pa bi se onda zatvorili, i sjedenje bi trajalo satima. Prvih
dana Christine je mnogo patila zbog toga, to se nije smjela micati, a kasnije je na to
priviknula, ne usuujui se poaliti iz straha, da ga ne razljuti, i suzdravajui suze, kad bije
on grdio. I uskoro se stvorila navika, pa je on poeo s njom postupati kao s obinim
modelom, sa jo vie zahtjeva, nego to bi ih imao, da ju je plaao, nikad ne strahujui da
zloupotrebljava njezino tijelo, jer mu je ona bila ena. Upotrebljavao ju je za sve, svaki as joj
je nareivao, da se svue, zbog jedne ruke ili zbog noge, zbog najmanje pojedinosti, koja mu
je bila potrebna. To je bilo zanimanje, kojim ju je poniavao, upotreba ive lutke, koju bi tu
stavljao i slikao, kao to bi za mrtvu prirodu slikao vr ili kotli.
Ovog je puta pristupao poslu bez urbe, te je, prije nego to je skicirao figuru, mjesecima
umarao Christine, ogledajui je na dvadeset raznih naina, nastojei dobro upoznati njezinu
put, kako je govorio. Napokon je jednog dana zapoeo sa skiciranjem. To je bilo jednog
jesenskog jutra, kad je sjevernjak ve snano puhao: u prostranom ateljeu nije bilo vrue
usprkos tome, to je pe bila puna. Budui da mali Jacques, zahvaen jednom od svojih kriza
izazvanih bolnom obamrlosti, nije mogao ii u kolu, odluili su ga zatvoriti u sobu i
preporuili mu, da bude miran. I sva drui, majka se svukla i stala kraj pei,
nepomino zauzevi pozu.
Prvih joj je sat vremena slikar sa svojih ljestava dobacivao poglede, koji su je sjekli od
ramena pa sve do koljena, a da joj ne bi uputio ni jednu jedinu rije. Obuzeta blagom tugom,
ona se bojala, da se ne onesvijesti, ne znajui od ega trpi vie, od hladnoe ili oaja, koji ju je
polako obuzimao, a iju je gorinu osjeala, kako joj se die u grlo. Tako se jako umorila, da
se zaljuljala i s mukom zakoraila svojim odrvenjelim nogama.
- Pa zar ve! - povie Claude. - Ali prolo je najvie etvrt sata, otkako pozira! Dakle, ne
eli zaraditi svojih sedam franaka?
 On se na grub nain alio, sav ushien svojim radom. A onda jedva da je, pokrivi se
ogrtaem, protegnula svoje udove, kad on snanim glasom ree:
- Hajde, hajde, nema ljenarenja! Danas je veliki dan. Treba pokazati svoj genij ili odapeti!
Zatim, kad je ona, gola pod blijedim svjetlom, opet zauzela pozu, on ponovo pone slikati,
izriui i dalje, poslije dugih pauza, pojedine misli, jer je osjeao potrebu da razbija tiinu,
kad god bi bio zadovoljan svojim radom.
- Zanimljivo je, kako udesnu kou ima! Ona upija svjetlost; to je sigurno... Tako, na
primjer, ovjek to ne bi vjerovao, ti si jutros sva siva. A nekidan si bila ruiasta, oh, i to tako
ruiasta, da se to inilo nerealno... To mi smeta, nikad se nita ne zna.
On zauti i zamiri oima.
- Gola put je ipak divna... Ona da je izvjesni ton pozadini... Ona treperi i prima u sebe
nekakav vraki ivot, kao da se vidi, kako krv kola u miiima... Ah, dobro nacrtani mii,
pravilno naslikani ud, i to u punom svjetlu! Nita nije ljepe od toga, nita nije bolje, to je sam
bog! ...Ja nemam druge vjere, ja bih za itavog mog ivota mogao ostati pred time na
koljenima.
I budui da je bio prisiljen sii, da bi potraio jednu tubu boje, on joj se priblii i pone
ralanjivati sa sve veom strastvenou, dodirujui vrkom svoga prsta svaki dio, koji je htio
spomenuti.
- Gle! Tu pod lijevom dojkom, eh dobro, to je lijepo kao i sve ostalo. Ima tu ilica, koje se
modre i daju koi divni delikatni ton... A ovdje, na izboini kuka, ova jamica, u kojoj sjena
dobiva boju zlata, pravi je uitak! ...A ovdje, pod tako debelom ispupenosti trbuha, ova ista
linija prijevoja, neznatni jeziak jarko crvene boje na boji blijedoga zlata... Trbuh je uvijek u
meni izazivao divljenje. Ja ga ne mogu vidjeti, a da ne zaelim zaboraviti na itav svijet. To je
tako lijepo za slikanje, pravo sunce puti.
Kad se zatim popeo na ljestve, on povie u svom stvaralakom aru:
- Tako mi boga, ako s tobom ne stvorim pravo remek-djelo, onda sam valjda prava svinja.
Christina je utjela, a njezina se tjeskoba poveavala, jer je njezino uvjerenje postajalo sve
vre. Nepomina, izloena gruboj stvarnosti, osjeala je nelagodu zbog svoje golotinje.
Na svakom mjestu, koje je dotaknuo Claudov prst, ostao joj je dodir mraza, kao da je
hladnoa, zbog koje je drhtala, sada tamo ulazila u nju. Pokus je izvren, pa zato da se i dalje
nada? To tijelo, posvuda pokriveno njegovim ljubavnikim poljupcima, on je sada gledao i
oboavao samo kao umjetnik. Sjaj boje na grudima bacao ga je u zanos, a zbog jedne linije na
trbuhu pobono je padao na koljena, dok ju je neko, zaslijepljen poudom, svom snagom
pritiskao na svoje grudi, a da je nije ni vidio, stiskao ju je u zagrljaj, u kome kao da su i on, i
ona, htjeli nestati. Ah, to je zbilja svretak, ona za njega vie ne postoji, on u njoj voli
samo svoju umjetnost, prirodu, ivot. I oiju uprtih u daljinu, ona je ostajala ukruena poput
mramora i zadravala suze, koje su joj uslijed duboke tuge navirale na oi, toliko bijedna, da
ak nije mogla ni plakati.
Iz sobe dopre jedan glas, dok su aice udarale o vrata.
- Mama, mama, ja ne spavam, dosadno mi je... Otvori mi, mama, molim te!
To je govorio Jacques, koji je izgubio strpljenje. Claude se naljutio, gunajui, to nema
nijedne minute odmora.
- Odmah! - povie Christine. - Spavaj i pusti svog oca da radi!
Ali inilo se da ju je obuzeo novi nemir, svraala je pogled na vrata i naposljetku na
trenutak prekinula poziranje i objesila svoju suknju na klju, tako da je zatvorila rupu u bravi.
Zatim, bez ijedne rijei, ponovo je stala uz pe, uspravljene glave, zabacivi struk malo
unatrag i napinjui grudi.
I poziranje se produilo do u vjenost, a sati i sati su prolazili. Ona je neprestano bila tu,
nudei mu se i zadravajui pokret kupaice, koja se baca u vodu, dok je istodobno on, na
ljestvama i nekoliko milja udaljen od nje, udio za onom drugom enom, koju je slikao. On je
ak prestao govoriti joj dok je slikao, i ona je opet postala samo predmet, lijep po svojoj boji.
Od jutra je gledao samo nju, a ona ipak nije mogla ugledati sebe u njegovim oima, odsada
njemu tua, odbaena.
Napokon, od umora on prekine rad i opazi, da ona dre.
- O! Zar ti je hladno?
- Da, malo.
- To je udno, a meni je prevrue... Ne bih htio da nazebe. Sutra emo nastaviti.
Dok je silazio, ona je mislila da ide k njoj da bi je zagrlio. Obino, kao posljednjim
iskazom suprugove udvornosti, on bi joj brzim poljupcem plaao za svu muku sjedenja. Ali,
sav obuzet mislima na svoj rad, zaboravio je i na to, i odmah poeo prati kistove, koje je,
kleknuvi, umakao u posudu s crnim sapunom. A ona je ekala, gola, stojei, ne gubei jo
uvijek nadu. Prola je jedna minuta, i on se zaudio, opazivi tu nepominu sjenu, i udivljeno
ju je pogledao, a zatim iznova zapoeo snano trljati kistove. Onda se ona druih ruku
poela brzo oblaiti, strano posramljena, to je prezrena. Navlaila je na sebe koulju, muila
se sa suknjama i krivo zakopavala bluzu, kao da se htjela osloboditi sramote izazvane tom
nemonom golotinjom, kojoj je odsada sueno, da samo stari pod rubljem. A osjeala je i
prijezir prema samoj sebi, odvratnost, to je spala na to, da kao ensko bie bude samo
sredstvo. Sada, kad je bila pobijeena, osjeala je nitavnost svoje puti.
Ali ve sutradan Christine se opet morala izloiti gola u hladnom zraku, u grubom svjetlu.
Zar nije to odsad njezino zanimanje? Kako da se povue, kad joj je to sada prelo u naviku?
Nikad ne bi mogla prouzroiti bol Claudeu, stoga je svakog dana iznova preputala svoje
tijelo porazu. On ak nije vie ni govorio o tom vatrenom i ponienom tijelu. Svoju
strastvenu ljubav prema puti prenio je na svoje djelo, na naslikane ljubavnice, koje je stvarao.
Jedino su mu one jae tjerale krv po ilama, one, u kojih je svaki ud nastajao njegovim
naporom. Tamo, na selu, u doba njegove velike ljubavi, ako je i mislio da sreu dri u ruci
tako, to napokon posjeduje u potpunosti jednu ivu enu, to je bila samo vjena iluzija, jer su
oni ipak ostali jedno drugome tui. On je vie volio iluzije svoje umjetnosti, to traganje za
nikad nedostignutom ljepotom, tu ludu elju, koju nita nije moglo zadovoljiti. Ah, eljeti njih
sve, stvoriti ih prema svojim sanjarijama, grudi poput svile, bokove boje jantara, trbuhe
djevianski njene, i ljubiti ih jedino zbog lijepih preljeva boja, i osjeati ih kako izmiu, ne
mogavi ih nikad stisnuti rukama! Christine je bila stvarnost, cilj, koji je ruka mogla dohvatiti,
i Claude se nje zasitio u jednoj sezoni, on, vojnik nestvorenoga, kako ga je katkad u ali
nazivao Sandoz.
itavih joj je mjeseci to poziranje predstavljalo pravo muenje. Lijepi ivot udvoje prestao
je, i inilo se, da se stvorila brana zajednica utroje, kao da se u kuu uvukla neka ljubavnica,
ona ena, koju je on prema njoj slikao. Golema slika dizala se meu njima i rastavljala ih
zidom, preko kojeg nisu mogli prijei: on je ivio s druge strane, s onom drugom. Dolazilo joj
je da poludi, postajala .je ljubomorna zbog toga udvajanja svoje linosti; shvaala je
svu nevolju takve patnje i nije se usuivala priznati svoju muku, jer bi joj se on zbog toga
narugao. A ipak se ona nije varala, posve dobro je osjeala, da on vie voli njezinu kopiju
nego nju samu, da je ta kopija bila oboavano bie, jedina briga, ljubav, kojoj je posveivao
svaku minutu svojega ivota. On ju je ubijao poziranjem, da bi uljepao onu drugu: jedino se
zbog te druge radovao ili rastuivao, prema tome, je li oivljavala ili venula pod njegovim
kistom. Nije li to ljubav? Kakva li je samo patnja davati svoju put, da bi ona druga nastala, da
bi ih ta njezina suparnica muila poput more i - u veoj mjeri jaka negoli stvarna - uvijek bila
meu njima, u ateljeu, za stolom, u krevetu, posvuda! Praina, prosta triarija, boja na platnu,
obian privid, koji im unitava svu sreu, tako da on postaje utljiv, ravnoduan, a katkad i
okrutan, a ona pati zbog njegovog nemara prema njoj i oajava, to iz svoga doma ne moe
otjerati tu prilenicu, koja je tako nasrtljiva i tako strana u svojoj nepominosti, nepominosti
slike!
 I tada Christine, nesumnjivo pobijeena, pone osjeati na sebi sav teret umjetnosti u
itavoj njezinoj neogranienoj vlasti. Tu slikarsku umjetnost, koju je ona bez ikakvih
ogranienja ve bila prihvatila, ona je sada jo vie digla uvis i stavila u najdublji kuti
stranog svetohranita, pred kojim je ostala smrvljena, kao pred onim monim bogovima
srdbe, koje ljudi potuju, natjerani pretjeranom mrnjom i strahom, to ih oni u njima
izazivaju. To je bio sveti strah, sigurnost da se vie ne treba boriti i da bi bila zgnjeena poput
slamke, ako bi i dalje u tome ustrajala. Slike su postajale velike poput stijena, i one najmanje
su joj se inile pobjednikima, a i one najslabije, ukoliko bi u tome uspjele, izazivale su u njoj
potitenost. Ona ih, tako oborena na zemlju i obuzeta strahom, nije vie ni procjenjivala, nego
je sve njih smatrala stranima, te je na pitanja svoga mua uvijek odgovarala:
- O, vrlo dobro!... O, divno!... O, taje izvanredna, izvanredna!
Ipak se ona nije na njega ljutila, ona ga je u svojoj tunoj, rasplakanoj ljubavi oboavala:
vidjela je, da se toliko sam u sebi grize. Poslije nekoliko tjedana uspjenog rada sve se
pokvarilo, i on nije mogao napraviti svoju veliku ensku figuru. Zbog toga je na smrt umarao
svoj model, grozniavo radei itave dane, da bi onda za jedan mjesec sve ostavio. Deset je
puta figuru iznova poinjao, naputao i potpuno obnavljao. Prola je godina, pa dvije, a slika
nije bila dovrena. Katkada je bila tako blizu zavretku, a sutradan istrugana, pa je morala biti
potpuno iznova raena.
Ah, taj napor pri stvaranju umjetnikog djela, taj napor plaan krvlju i suzama, od kojega
je smrtno patio, samo da bi stvorio put, udahnuo ivot! Uvijek u borbi sa stvarnou, i uvijek
pobjeivan - borba s Anelom! Ubijao se tim nemoguim poslom, i nastojanjem da stavi
itavu prirodu na jedno platno, te su ga s vremenom iscrpili neprestani bolovi prouzroeni
napinjanjem miia, a da se pritom njegov genij nikad nije mogao oploditi. Ono, ime su se
drugi zadovoljavali - priblino ostvarenje uz neizbjene trikove - u njemu je izazivalo grinju
savjesti i ogoravalo ga kao kakva podla slabost, pa je iznova poinjao i kvario ono, to je bilo
dobro, da bi napravio neto, to je bolje, smatrajui, da to ne govori, i nezadovoljan svojim
enskim likovima, kako su to u ali govorili njegovi drugovi, sve dok oni ne siu s platna, da
bi s njim legli u krevet. to im, dakle, nedostaje, da bi ih oivio?
Bez sumnje, neka sitnica. On je moda bio malo s ove ili malo s one strane granice. Jednog
mu je dana rije o nepotpunom geniju, koju je uo sebi iza lea, polaskala, ali ga i zaplaila.
Da, mora da je to tako, skok prekratak ili predug, neuravnoteenost ivaca, od koje pati,
naslijeena rastrojenost, koja e zbog nekoliko grama neke tvari vie ili manje, umjesto da od
njega napravi velikog ovjeka, moda napraviti luaka. Kad ga je sada oaj otjerao iz
njegovog ateljea, a kad bi bjeao od svoga djela, ponio bi sa sobom tu pomisao o suenoj mu
nemoi, i osjeao je kako mu ona udara o lubanju poput zvona, koje uporno oglaava smrt.
ivot mu je postao bijedan. Nikad ga sumnja u samoga sebe nije tako muila. Znao bi
nestati na nekoliko dana, a jedne je noi ak vani prespavao i sutradan se vratio sav kao
smuen, tako da nije znao ni rei, otkuda dolazi: mislili su, da je vie volio lutati po
predgraima, nego nai se pred svojim neuspjelim djelom. I to mu je bilo jedino olakanje:
pobjei, im bi ga to djelo ispunilo stidom i mrnjom, te se ponovo pojaviti tek onda, kad bi
osjetio da ima dovoljno hrabrosti, da se s njime opet uhvati u kotac. A kad bi se vratio, ni
njegova se ena nije usuivala poeti ga zapitkivati, sretna ve samim time, to ga ponovo
vidi nakon tjeskobnog ekanja. Bijesno je jurio po Parizu, a naroito po predgraima,
osjeajui potrebu da se uvue u drutvo nitkova, da ivi s nadniarima i da za svake krize
izraava svoju davnu elju, da bude zidarski egrt. Zar nije srea u tome, da ima jake udove,
prikladne za to, da brzo i dobro svravaju posao, za koji su stvoreni? Mislio je, da je proigrao
svoj ivot; trebalo se zaposliti ve onda, kad je objedovao kod Gomarda, u gostioni
K montargikom psu, gdje se bio sprijateljio s nekim radnikom iz Limogesa, visokim i vrlo
veselim mominom, kojemu je zavidio zbog njegovih snanih ruku. Zatim, kad bi se skrenih
nogu i prazne lubanje vratio u Ulicu Tourlaque, bacio bi na svoju sliku tuan i plaljiv pogled,
kakav se kriomice baca na mrtvaca, koji lei u kui alosti, i to bi trajalo sve dok mu nova
nada, da e je moi uskrsnuti, da e joj ipak moi uliti ivot, ne bi natjerala plamen u lice.
Jednog je dana Christine pozirala, pa je lik ene i ovog puta trebao biti dovren. Ali se ve
sat vremena Claude mrgodio i gubio djetinje veselje, koje je pokazivao na poetku poziranja.
Zato se ona nije usuivala ni dahnuti, osjeajui po svojoj vlastitoj nelagodi, da se opet sve
kvari, i bojei se, da ne ubrza katastrofu, ako samo prstom makne. I zbilja, on iznenada krikne
od boli i izusti kletvu, prasnuvi poput groma:
- Ah, prokletstvo boje, prokletstvo boje!
Sa skela baci sve kistove, koje je drao u ruci. Zatim, zaslijepljen mrnjom, jednim
stranim udarcem ake probije platno.
Christine isprui svoje drue ruke.
- Dragi moj...! Dragi moj...!
Ali kad si je prebacila plat preko lea i pribliila se, u srcu osjeti estoku radost, snaan
nalet udovoljene osvetoljubivosti. aka je udarila usred grudi one druge ene, i tu je nastala
rupa, koja je zjapila. Ona je, dakle, napokon ubijena!
Nepomian, potresen ubojstvom koje je poinio, Claude je promatrao te skroz-naskroz
probuene grudi. Golema ga je tuga obuzela zbog te rane, iz koje mu se inilo, kao da tee krv
njegovog djela. Je li to mogue? Je li to on na taj nain ubio ono, to je najvie volio na
svijetu? Mrnja mu se promijenila u zaprepatenje, i poeo je prstima prelaziti po platnu,
poteui okrajke poderotine, kao da je htio spojiti rubove neke rane. Guio se i mucao, sav
izvan sebe od tihe i bezgranine boli:
- Ona je unitena... ona je unitena...
Tada se Christine uzbudila do dna svoje due, u svojem majinskom osjeaju prema svom
velikom djetetu - umjetniku. Ona mu je i ovog puta oprostila, kao i uvijek, dobro uviajui, da
on sada ima samo jednu pomisao: kako da odmah zakrpa pukotinu, da ukloni zlo. I ona mu je
pomagala, drala mu je dronjke, dok je on otraga lijepio komad platna. Kad se ona obukla,
ona druga je opet bila tu, besmrtna, a na mjestu, gdje je bilo srce, imala je samo tanku
brazgotinu, koja je jo snanije probudila ljubav u slikaru.
U toj neuravnoteenosti, koja se pogoravala, Claude je pao u neku vrstu praznovjerja,
naivno vjerujui, da izvjesni slikarski postupci donose uspjeh. Odbacivao je ulje i o njemu
govorio kao o svom osobnom neprijatelju. Nasuprot tome, benzin daje sivkastu boju i
vrstou, a imao je i svojih tajni, koje je krio: otopina jantara, kopala u tekuem stanju i jo
drugih smola, koje brzo sue i sprjeavaju pucanje slike. Samo to se on poslije toga morao
boriti protiv strane mutnoe, jer mu je upljikavo platno zbog toga upijalo ono malo ulja,
koliko ga je bilo u bojama. Pitanje kistova uvijek mu je zadavalo brige: htio je, da na poseban
nain budu privezani, prezirui pri tom kunovinu i traei strune suene uz pe. A onda je
vaan bio i slikarski no, jer ga je on upotrebljavao za struganje pozadine, poput Courbeta.
Njih je imao itavu zbirku: dugih i savitljivih, irokih i zdepastih, a osobito jedan, trostran,
slian staklarskom nou, koji je on sam dao posebno napraviti, pravi Delacroixov no.
Uostalom, nikad nije upotrebljavao ni strugalo ni britvu, koje je smatrao neasnim sredstvima.
Ali je primjenjivao sve vrste tajanstvenih postupaka pri upotrebi boje, stvarao propise i
mijenjao ih svaki mjesec, vjerujui, da je iznenada pronaao dobar nain slikanja, jer
je, odbacujui natapanje uljem, to zastarjelo premazivanje, pribjegavao slaganju boje na boju,
pojaavanju, sve dok ne bi doao do pravog intenziteta boje. Dugo je vremena jedna od
njegovih manija bila slikanje od desne strane na lijevu: bio je uvjeren, iako to nije priznavao,
da mu to nosi sreu. A straan sluaj, pustolovan pokuaj, koji ga je jo vie zbunio, bila je
njegova teorija o dopunskim bojama, kojoj je podlegao. O tome mu je prvi govorio Gagniere,
koji je isto tako bio sklon tehnikim spekulacijama. Poslije toga je i on sam poeo izvoditi
pretjerane zakljuke iz znanstvenog naela, koje iz triju osnovnih boja: ute, crvene i plave,
izvodi tri sporedne boje: naranastu, zelenu i ljubiastu, a zatim itav niz dopunskih i slinih
boja, iji se spojevi matematikim putem postiu jedni iz drugih. Na taj je nain znanost ula
u slikarsku umjetnost, bila je stvorena metoda za logino opaanje, i trebalo je samo uzeti
boju, koja prevladava na nekoj slici, i onda ustanoviti vrstu dopunske ili sline boje, da bi se
na eksperimentalan nain dolo do promjena, koje tada nastanu. Tako se, na primjer, crvena
boja kraj plave pretvara u utu, a cijelo neko podruje mijenja ton zbog odbljesaka i
rastvaranja svjetla - prema tome, kakvi oblaci tuda prolaze. Iz toga je izvlaio istiniti
zakljuak, da predmeti nemaju stalnu boju, nego da je dobivaju od svoga okolia. Za njega je
veliko zlo bilo u tome, to mu je - sada, kad se vraao neposrednom opaanju, s glavom,
u kojoj mu je sve zujalo od tih znanstvenih zakljuaka - njegovo, u tom pravcu usmjereno oko
zanemarivalo fine nijanse, i nastojalo previe ivim bojama dokazati tonost te teorije. I tako
se njegova originalnost, koja se oitovala u tako jasnom, tako treperavom obiljeavanju sunca,
pretvorila u rad, koji se vri kao za okladu, dovodei do obaranja svih navika oka, tako da je
pod nebom, prikazanim u tri boje, ljudska koa postajala ljubiasta. inilo se, da je ludilo
dolo do svog vrhunca.
Bijeda je dotukla Claudea. Ona se malo pomalo poveavala, budui da je brani par troio
bez rauna, a kada od dvadeset tisuu franaka nije ostalo vie ni jednog sua, bijeda se
prolomila nad njima, strana i neizbjena. Christine, koja je htjela potraiti neki posao, nita
nije znala raditi, pa ak ni ivati: bila je oajna, ostajui tako prekrienih ruku i ljutila se, to
je bila tako glupo odgajana za gospoicu, zbog ega joj je jedini izlaz bio da se jednog dana
negdje zaposli kao slukinja, ako njihov ivot i dalje bude postajao sve tei. Izvrgnut
podrugivanju Pariana, Claude vie nije mogao ba nita prodati. Izloba nezavisnih, za koju
je dao i nekoliko svojih slika, potpuno ga je osramotila kod ljubitelja umjetnosti: graanstvo
se toliko podsmijehivalo njegovim arenim slikama, na kojima su se mogle vidjeti sve dugine
boje. Jedino je gospodin Hue dolazio u Ulicu Tourlaque, te se, sav oduevljen, zadravao pred
previe smjelim slikama, pred onima, koje su bile blistave poput neoekivane rakete,
oajavajui, to ih ne moe pokriti zlatom. Slikar mu je uzalud govorio, da mu ih daruje i da
ga moli, da ih primi: skromni graanin je u tome bio izvanredno delikatan i otkidao je od
svojih usta, da bi od vremena do vremena skupio izvjesnu svotu, a onda bi pobono
ponio kui sliku luaki blistavih boja i objesio je kraj majstorski izraenih djela. Takva
nenadana srea bila je previe rijetka, i Claude je bio primoran raditi slike, koje se mogu
prodati, sav tako ispunjen gaenjem i tako oajan, to se srozao na obavljanje toga robijakog
posla, iako se ranije bio kleo, da si nee nikad dopustiti da tako nisko padne. Radije bi bio
umro od gladi, da nije bilo onih dvaju bijednih bia, koja su, kao i on, trpjela smrtne muke. U
praksi je saznao to je slikanje Krinoga puta, za snienu cijenu izvreno na brzu ruku, to je
slikanje itavih tuceta svetaca i svetica, te slikanje zastora pomou ablona. Vrio je sve te
niske poslove, koji sramote slikarsku umjetnost, svodei je na glupu tvorniku proizvodnju
slika, bez prirodne jednostavnosti. ak je doivio i tu sramotu, da su odbijali njegove slike
napravljene za dvadeset i pet franaka, jer nije postizao slinost, pa je dospio do posljednjeg
stupnja bijede, radei po veliini: sitni trgovci najnie vrste, koji prodaju po mostovima i
koji otpremaju slike divljacima, plaali su mu toliko i toliko za svaku sliku, dva franka, tri
franka, prema tome, u kakvoj su veliini bile izraene. To je za njega bilo i fiziko
propadanje, on je slabio, obolijevao, nesposoban za ozbiljan rad, i potiteno gledao svoju
veliku sliku poput prokletog ovjeka, ne dotiui je katkad po itav tjedan, kao da je osjeao,
da su mu ruke ukaljane i da su izgubile svoju vrijednost. Jedva da su imali kruha, a zimi je
bilo neizdrivo u toj daari, u toj dvorani, kojom se Christine bila toliko ponosila, kad se
tamo useljavala. Ona, neko tako radina domaica, sada se onuda jedva vukla i nije imala
volje ni da je pomete. I u tome slomu sve je tonulo u nemar: i mali Jacques, koji je oslabio od
slabe hrane, i njihovi obroci jela, koji su se sastojali od kore kruha, koju je pojeli stojei, i
itav njihov nesreeni ivot, koji su provodili u oskudici i prljavtini poput bijednika, koji su
izgubili i svoj osobni ponos.
 Godinu dana kasnije Claude je doivio jedan susret. To je bilo za vrijeme jednog od onih
dana poraza, kad bi bjeao od svoje neuspjele slike. Ovog se puta zakleo, da se nikad vie
nee vratiti kui, te je od dvanaest sati jurio po Parizu, kao da je uo, kako mu za petama leti
blijeda sablast njegove velike gole figure, iznakaene neprestanim dotjerivanjima i jo uvijek
bezobline, koja ga progoni svojom bolnom eljom da doe na svijet. Magla se prelila u sitnu
utu kiu, koja je prljala blatne ulice. Oko pet sati prelazio je preko Kraljevske ulice korakom
mjeseara, uz opasnost da bude pregaen, u odijelu, koje se pretvaralo u prnje, poprskan
blatom sve do vrata, kad se neka koija iznenada zaustavi.
- Claude, hej, Claude!... Vi dakle ne prepoznajete svoju prijateljicu?
To je bila Irma Becot, u prekrasnoj haljini od sive svile, prekrivenoj ipkama. Ona je ivim
pokretom ruke spustila staklo na koiji i sada se, sva blistava, smijeila u okviru vrata.
- Kamo idete?
Razjapljenih usta, on joj odgovori, da ne zna ni sam kamo. A ona se jo vie razveseli,
promatrajui ga svojim oima, u kojima se odraavao razvrat, i izvrnutih usana kao kod ene
izopaenog ukusa, obuzete iznenadnom poudom za sirovim voem, koje je opazila u nekoj
prljavoj voarnici.
- Onda uite, prolo je toliko vremena, otkako se nismo vidjeli! ...Uite, no, dok vas netko
ne pregazi!
I zbilja, koijai su postali nestrpljivi i tjerali svoje konje, usred velike buke. Smeten, on
ue unutra, a ona ga poveze sa sobom. Bio je posve mokar, nakostrijeen i uplaen poput
siromaha, a u toj je maloj koiji, obloenoj plavim satenom, napola sjedio na ipkama njezine
suknje, dok su koijai stvarali ale o otmici i svrstavali svoje koije jednu iza druge, da bi
mogli uspostaviti promet.
Irma Becot je napokon ostvarila svoj san o svojoj vlastitoj palai, koju je sagradila u
Aveniji Villiers. Ali su za to bile potrebne godine: najprije joj je zemljite kupio jedan
ljubavnik, a zatim je otilo pet stotina tisua franaka za gradnju i tristo tisua za pokustvo.
Taj su novac dali drugi, prema tome kako bi se naao netko, tko bi se njome zanio. To je bila
kneevska zgrada divne raskoi, a iznad svega, izvanredno profinjene, razbludne udobnosti;
sve to je bilo samo jedna velika spavaa soba, kakva dolikuje strastvenoj eni, ljubavno
gnijezdo, koje je poinjalo sa sagovima u trijemu i dizalo se i prualo do obloenih zidova
soba. Sada, kad se u nju toliko utroilo, ona je jo vie donosila, jer je trebalo plaati luksuz
njezinih grimiznih jastuka: noi provedene ondje bile su skupe.
Uavi s Claudeom u kuu, Irma zapovjedi, da nikoga ne putaju unutra. Ona bi bila
podmetnula vatru pod sve to bogatstvo, samo da bi udovoljila svojem hiru. Kad su njih dvoje
zajedno ulazili u blagovaonicu, neki gospodin, ljubavnik, koji ju je tada uzdravao, pokuao je
usprkos svemu ui, ali ona naredi, da ga poalju van, i to uini vrlo glasno, ne bojei se, da e
je on uti. Zatim, za stolom, ona se smijala poput kakvog djeteta i svata jela, iako inae nikad
nije bila gladna. Poudno i zanosno je promatrala slikara, uivajui u njegovoj snanoj, ali
slabo njegovanoj bradi, i u njegovom radnom kaputu s istrganim dugmetima. On se kao u snu
preputao njezinoj volji i jeo prodrljivo, onako kako se jede za velikih kriza. Veera je prola
u utnji, vrhovni posluitelj ih je sluio dostojanstveno i ponosno.
- Louis, odnijet ete kavu i likere u moju sobu!
Nikako nije moglo biti vie od osam sati, a Irma se htjela odmah zatvoriti s Claudeom. Ona
zakljua vrata i ree u ah: Laku no, gospoa spava!
- Ponaaj se posve slobodno, ti ostaje kod mene!... Eh, prilino dugo se ve o tome
govori! Na koncu konca, to je preglupo!
Onda on mirno svue kaput u toj raskonoj sobi, iji su zidovi, boje sljezova cvijeta, bih
ukraeni srebrnom ipkom i u kojoj se nalazio golemi krevet, prevuen starinskim vezivima,
nalik na prijestolje. Bio je naviknut da bude bez donjeg kaputa, i inilo mu se kao da je kod
svoje kue. Bilo mu je svejedno, spava li tu, ih pod mostom, kad se ionako zakleo, da se nikad
vie nee vratiti kui. U poremeenosti njegova ivota ta mu se pustolovina nije ak ni inila
udna. A njoj, koja nije mogla shvatiti tu grubu zanemarenost, on je bio smijean u najveoj
mjeri, i zato se zabavljala poput kakve djevojke, koja se otrgnula od kue, stoga ga je, i ona
napola svuena, bockala, grizla i udarala rukama kao prava mala ulina nevaljalka.
- Zna, moja kosa, onakva, kako je sreujem za naivce, moj Ticijan, kako to oni kau, nije
za tebe... Ah, ti me ini drukijom, zbilja, ti se od njih razlikuje!
I ona ga epa i pone mu govoriti, koliko je za njim udjela zato, jer je bio loe poeljan.
Od silnog smijeha rijei su joj se prekidale u grlu. On joj se inio tako runim, tako
smijenim, da ga je posvuda pomamno ljubila.
Oko tri sata ujutro, usred zguvanih i ispremetanih plahta, Irma se isprui gola, sva
podbuhla od razvrata, mucajui od umora.
- Zbilja, ti si se dakle vjenao sa svojom nezakonitom enom?
Claude, koji je drijemao, otvori svoje otupjele oi.
- Da.
- I ti jo uvijek s njom spava?
- Pa da.
Ona se ponovo pone smijati i jednostavno doda:
- Ah, moj bijedni debeljko, moj bijedni debeljko, sigurno se strano dosaujete!
Sutradan, kad je lima otputala Claudea, sva rumena kao poslije noi, za koje se dobro
odmorila, besprijekorna u svome ogrtau, ve poeljana i smirena, ona za trenutak zadri
njegove ruke u svojima, ljubazno ga promatrajui, pa mu ree istovremeno i ganuto i
porugljivo:
- Moj bijedni debeljko, ovo ti nije donijelo nikakvog uitka. Ne! Ne kuni se, mi ene to
osjetimo... Ali menije to mnogo donijelo, o, mnogo... Hvala, iskreno hvala!
I to je bilo svreno; morao bi je vrlo skupo platiti, da bi ona jo jednom na to pristala.
Claude se vratio ravno u Ulicu Tourlaque, potresen tom iznenadnom sreom. Osjeao je
udnovatu mjeavinu tatine i grinje savjesti, pa je zbog toga dva dana bio ravnoduan prema
slikarstvu. Maglovito je razmiljao, da mu je moda cijeli ivot promaen. Uostalom, bio je
tako udan pri svome povratku, tako prepun dojmova steenih te noi, da je na Christineina
zapitkivanja najprije neto promucao, a zatim sve priznao. Nastala je svaa, ona je dugo
plakala, ali mu je ipak oprostila, puna beskrajne popustljivosti prema njegovim krivicama,
obuzeta sada nemirom, kao da se bojala, da ga ta, tako provedena no, nije previe izmorila. A
iz dubine njezine boli dizala se nesvjesna radost, ponos, to ga je netko mogao voljeti,
zanosno veselje, to je sposoban za lakomisleni ispad, a takoer i nada, da e se vratiti k njoj,
kad je bio i kod druge. Podrhtavala je, osjeajui miris poude, koji je donio sa sobom, a u
srcu je jo uvijek gajila samo jednu ljubomoru, ljubomoru prema tom prokletom slikanju, tako
da bi ga radije bila bacila u naruje kakve ene.
Ali sredinom zime Claude je osjetio nov nastup ohrabrenja. Jednoga dana, sreujui stare
okvire, on nae neki stari komad platna, koji je pao zada. To je bila figura gole ene, ene,
koja lei, iz slike Plein-air, koju je jedinu sauvao, isjekavi je iz slike, kad su mu je vratili iz
Salona odbijenih. A kad ju je odmatao, on usklikne od zadivljenosti.
- Zaboga, kako je to lijepo!
I odmah je privrsti o zid s etiri avla, i otada je provodio itave sate promatrajui je.
Ruke su mu drhtale, a krv mu je navirala u lice. Je li mogue, da je on naslikao takvo
majstorsko djelo? On je dakle genijalan za svoje doba? Dakle, njegov mozak, njegove oi i
njegovi prsti drukiji su, nego kod drugih? Obuzela ga je takva groznica, takva potreba da si
dade oduka, da je napokon zovnuo svoju enu.
- Doi samo da pogleda!... Ha? Zar nije dobro uhvaena? Nema li ona fino priljubljene
miie? ...Pogledaj ono bedro obasjano suncem! A rame, ovdje, sve do mjesta, gdje se grudi
ispupavaju... Ah, moj boe, to je ivot, ja osjeam, da ona ivi; ini mi se kao da je dotiem,
to je gipka i topla put, kojoj kao da i miris osjeam.
Christine je stajala kraj njega, promatrala i odgovarala kratkim reenicama. To uskrsnue
nje same, poslije toliko godina; njezin lik, kakav je bio, kad je imala osamnaest godina, u
poetku ju je ugodno dirnuo i iznenadio. Ali kad je vidjela, da se on time tako strastveno
zanosi, ona pone osjeati neku nelagodu, koja je sve vie rasla, osjeti nejasnu razdraenost,
koju pred njim bezrazlono otkrije.
- Kako to! Ti ne smatra, da je tako lijepa, da bi trebalo pred nju kleknuti?
- Da, da... Ali je pocrnjela.
Claude pone estoko protestirati. Pocrnjela! Kako to? Nikad ona nee pocrnjeti, uvijek e
ostati mlada. Obuzela ga istinska ljubav, pa je o njoj govorio kao o nekoj osobi. Iznenada bi
ga obuzela potreba da je opet vidi, pa bi zbog toga sve naputao, kao da se uri na kakav
sastanak.
Zatim, jednoga jutra, obuzela ga je jaka elja za radom.
- Ali, sto mu gromova, kad sam to napravio, bez sumnje to mogu i ponovo napraviti... Ah,
ovoga puta, ako nisam glupa ivotinja, ve u ja pokazati to mogu!
I Christine mu je odmah morala pozirati, jer je ve bio na ljestvama, gorei od elje da se
ponovo prihvati izrade svoje velike slike. itav ju je mjesec po osam sati dnevno drao golu,
nogu oboljelih od stajanja, bez ikakve samilosti prema njoj, iako je opaao, da je iznemogla,
isto kao to je bio divljaki bezobziran i prema svojoj vlastitoj izmorenosti. Uporno je
nastojao napraviti remek-djelo, zadavi si za cilj da ta uspravna figura bude isto tako lijepa,
kao i ona figura, koja lei, a koju je vidio, kako blista na zidu, sva puna ivota. Neprestano je
na nju pogledavao, te usporeivao, oajan i potaknut strahom, da nikad vie nee napraviti
neto jednako dobro. Pogledao bi na nju, pa na Christine, pa na svoju sliku, te bi se naljutio i
poeo proklinjati, ako ne bi bio zadovoljan. Napokon se obori na enu.
- Ni ti, draga moja, nisi vie onakva, kakva si bila u Burbonskoj ulici. Ah, nikako nisi vie
ista!... To je udno, ti si rano imala razvijene grudi. Sjeam se, kako sam se bio iznenadio, kad
sam te vidio s grudima prave ene, dok je ostali dio tijela sauvao krhku djetinju finou... A
bila si tako vitka, tako svjea, pupoljak u cvatu, proljetna divota... Sigurno jesi, moe si
laskati, tvoje je tijelo bilo vraki lijepo!
On nije to govorio, da bi je uvrijedio, govorio je naprosto kao promatra, zatvarajui oi,
raspravljajui o njezinom tijelu kao da prouava neki predmet, koji se kvari.
- Boja je jo uvijek divna, ali linije, ne, ne, to nije vie isto!... Noge, o, noge su jo lijepe:
one kod ene najkasnije propadaju... Ali trbuh i grudi, zbilja, brzo se kvare. Tako na primjer,
pogledaj se u ogledalo: ima tu kod pazuha vreica, koje se nadimaju, i to nije nimalo lijepo.
Eto, slobodno pregledaj njezino tijelo, tih vreica tamo nema.
Njeno pogledavi, on pokae na polegnutu figuru, i zakljui:
- To nije nikako tvoja krivnja, ali je oito, da me to ometa... Ah, nita od toga!
Ona je to sluala, bolno se previjajui u svojoj tuzi. Ti sati utroeni u poziranje, za kojih je
toliko patila, sada su se pretvarali u neizdrivu muku. to li je to sada izmislio, da joj satire
duu podsjeajui je na njezinu mladost, da raspaljuje njezinu ljubomoru, trujui je aljenjem
za njezinom iezlom ljepotom? Eto, ona sada postaje svojom vlastitom suparnicom, ne moe
vie ni gledati svoj stari lik, a da je njezina zlobna zavist ne ugrize za srce! Ah, koliko taj lik,
ta skica napravljena prema njoj, optereuje njezin ivot! U tome je cijela njezina nesrea:
najprije mu je u snu otkrila svoje grudi, zatim je slobodno razgolila svoje djeviansko tijelo u
trenutku ljubavi ispunjene samilou, a onda mu se predala nakon to ga je ismijala svjetina,
koja se izrugivala njezinom golom tijelu, i napokon mu je posvetila sav svoj ivot, ponizila se
pristavi na ulogu modela, pri emu je izgubila ak i ljubav mua. I taj lik sada oivljava,
uskrsava, postaje ivlji od nje, da bi je potpuno unitio, jer odsada postoji samo jedno djelo, ta
polegnuta ena s njegove stare slike, koja se sada pridie u uspravnoj eni na novoj slici.
 Iza toga je pri svakom novom poziranju Christine osjeala da stari. Sputala je na svoje
tijelo mutne poglede, i inilo joj se, da vidi, kako se po njemu stvaraju bore, kako se
izobliuju iste linije. Nikad se nije tako prouavala, pa je poela osjeati stid i odvratnost
prema svome tijelu, poela je osjeati onaj beskrajni oaj, koji zahvaa vatrene ene, kada ih
naputa ljubav zajedno s njihovom ljepotom. Moda je zato on vie ne voli, pa provodi noi
kod drugih ena i trai utoite u neprirodnoj ljubavi prema svome djelu? Stoga nije vie
mogla bistro shvaati stvari, uvelike je propala, te je ivjela u kratkoj prljavoj bluzi i prljavim
suknjama, prestavi isticati svoju dra, obeshrabrena zbog pomisli da je sada uzaludno boriti
se, jer je stara.
Jednog se dana Claudeu, razbjenjenome zbog jednog neuspjelog sjedenja, oteo straan
krik, koji joj je zadao neizljeivu ranu. Sav izvan sebe, u jednom od onih nastupa srdbe, kad
se inilo da postaje neodgovoran za ono to ini, umalo da nije ponovo probio sliku. S
ispruenom akom, dok je iskaljivao na njoj svoj bijes, rekao joj je:
- Ne, zaista, ovako ja nita ne mogu postii... Ah, zna, ako netko hoe pozirati, onda ne
smije imati dijete!
Ogorena tom uvredom i plaui, poletjela je da se obue. Ali su joj se ruke zaplitale, pa
nije uspijevala dovoljno brzo nai haljine, kojima bi se pokrila. A on, obuzet grinjom
savjesti, odmah je siao s ljestava, da bije utjeio.
- No, no, nisam tako mislio, ja sam pokvarenjak... Molim te, poziraj jo malo, da mi
dokae da se ne ljuti na mene!
Onako golu, obuhvatio ju je rukama, nastojei joj strgnuti koulju, koju je ona napola
navukla. A ona mu je i ovog puta oprostila, i opet poela pozirati, ali se tako tresla, da su joj
valovi bola zahvatali udove. Stajala je ukoeno poput kipa, a krupne nijeme suze i dalje su joj
padale s lica na grudi, niz koje su se kotrljale. Njezino dijete, ah, svakako, bolje bi mu bilo, da
se nije ni rodilo! Moda je ba ono uzrok svega. Ona prestane plakati i pone opravdavati
njegova oca, pri emu je osjeala priguenu srdbu prema bijednom biu, za koje se njezin
majinski osjeaj nikad nije probudio i koje je ona sada mrzila, pomislivi da je ono moglo
ubiti ljubavnicu u njoj.
Claude je, meutim, ovog puta ostao uporan, zavrio je sliku i zakleo se da e je, pa bilo
kako bilo, poslati u Salon. Nije silazio s ljestava istei pozadinu, sve dok se nije potpuno
zamrailo. Naposljetku, sav iscrpljen, izjavio je da vie nee dirati u sliku. Kad mu je toga
dana, oko etiri sata, Sandoz doao u posjet, nije ga vie ga zatekao kod kue. Christine mu je
odgovorila da je upravo tren prije izaao, da bi se na breuljku malo proetao po istom zraku.
Lagano raskidanje veza izmeu Claudea i prijatelja iz nekadanje druine poprimilo je
ozbiljne oblike. Neugodno se osjeajui pred njegovim slikama, koje su ih zbunjivale, a i sve
vie i vie zateeni vlastitim razoaranjem u ovjeka, kojemu su se u mladosti divili, svi su
oni sve rjee dolazili k njemu i sve krae se zadravali, tako da su ga napokon napustili i nisu
vie svraali k njemu. Gagniere je ak napustio Pariz, te preao u jednu od svojih kua u
Melunu, gdje je oskudno ivio od najamnine druge svoje kue, nakon to se vjenao, na
uenje svojih prijatelja, svojom uiteljicom glasovira, nekom starom gospoicom, koja mu je
uveer svirala Wagnera. to se tie Mahoudeaua, on je kao izliku navodio svoj posao, jer je
poeo zaraivati neto novca zahvaljujui nekom tvorniaru umjetnina u bronci, kojemu je
dotjeravao modele. S Joryjem je pak bilo drugaije. Njega nitko nije mogao vidjeti, otkad ga
je Mathilde despotski drala kao u zatvoru: ona ga je hranila tako sitnim obrocima, da je
bio vie gladan nego sit, zaglupljivala ljubavnim majstorijama, zatrpavala svim onim, to je
volio, tako da je on, nekadanji skitnica po plonicima, krtac, koji je neprestano traio
naslade kraj plotova, samo da ih ne bi platio, sada spao na slubu vjernog psa i njoj davao
kljueve, kojima je zakljuavao svoj novac, a u depu imao samo toliko, da si moe kupiti
sebi, i to samo onda, kad bi mu ona odluila ostaviti dvadeset sua. ak se govorilo da ga
je, kao ena, koja je neko bila pobona, da bi uvrstila svoju vlast, natjerala na pobonost, pa
mu govorila o smrti, koje se on strano bojao. Jedino je Fagerolles glumio ivu srdanost
prema svom starom prijatelju, kad bi ga sreo, neprestano mu obeavajui da e ga posjetiti,
to uostalom nikad nije inio: toliko je bio zauzet poslije svog velikog uspjeha, opjevavan,
oglaavan, slavljen, na putu da doivi svaku sreu i sve poasti! A Claude je jedino alio za
Dubucheom, osjeajui njenu slabost prema starim uspomenama iz djetinjstva, to nisu
mogli omesti ni laki sukobi, do kojih ih je razlika u njihovoj udi kasnije dovodila. Ali
Dubuche, kako se inilo, takoer ni sam nije bio sretan. Bio je bez sumnje zasut milijunima,
ali je ipak bio bijedan, u neprestanom sporu sa svojim tastom, koji se alio da se prevario u
njemu kao arhitektu. Uz to je bio prisiljen ivjeti uz lijekove svoje bolesne ene i svoje dvoje
djece, dvoje zametaka, koji su doli na svijet prije vremena i koje su odgajali kao pod
staklenim zvonom.
Od svih tih prekinutih prijateljskih veza ostao je dakle samo Sandoz, koji kao da je
poznavao put, koji vodi do Ulice Tourlaque. On je tamo svraao zbog malog Jacquesa,
svojega kumeta, i zbog te Christine, koja ga je svojim patnikim licem, usred te bijede,
snano uzbuivala; kao jedna od onih vizija velikih ljubavnica, koju bi htio unijeti u svoje
knjige. A osobito je bratski osjeaj kod njega kao umjetnika jaao, otkad je vidio da
Claude gubi tlo pod nogama, da pada u ponor herojskog umjetnikog ludila. U poetku je
ostao sav zapanjen, jer je u svog prijatelja vjerovao vie nego u samoga sebe; otkad su izali
iz koleda, sebe je stavljao na drugo mjesto, a njega izdizao vrlo visoko, na stupanj onih
majstora, koji revolucioniraju svoju epohu. Zatim je osjetio bolnu raznjeenost nad tim
slomom genija, gorku i duboku samilost nad tom stranom patnjom zbog vlastite nemoi. Zar
se u umjetnosti uope moe znati, gdje se skriva luak? Svi su propali geniji izazivali u njemu
takvo ganue, da mu je dolazilo da zaplae, i ukoliko bi neka slika ili knjiga vie podlegla
kakvoj zabludi, postala rtvom kakvog udnog i tunog napora, tim vie je on drhtao od
milosra, osjeajui potrebu da te ljude, koje je ubilo njihovo umjetniko djelo, iz
ovjekoljubivih razloga obuzda u njihovim pretjeranim snovima.
Toga dana Sandoz, ne zatekavi slikara kod kue, a opazivi, da su Christinene oi crvene
od plakanja, vrsto odlui jo malo ostati.
- Ako vi mislite, da se mora uskoro vratiti, ja u ga priekati.
- O, brzo e se on vratiti.
- Onda ostajem, osim ako vam moda ne smetam.
Nikad ga nije jo toliko uzbudila svojom iznemoglou naputene ene, svojim umornim
kretnjama, svojim sporim govorom, svojim nemarom za sve ono to nije ljubav, za koju
izgara. Moda ve itav tjedan nije pomaknula nijednu stolicu, nije obrisala prainu ni s
jednog komada pokustva, putajui da se slom u njihovom obiteljskom ivotu u potpunosti
ostvari i jedva nalazei snage, da se i sama mie. I ovjeku se srce stezalo, promatrajui pod
svjetlom, koje je slobodno prodiralo kroz iroki prozor, tu bijedu, koja je prela u prljavost, tu
slabo obukanu upu, pustu i neurednu, u kojoj se drhtalo od tuge, usprkos svijetlom
popodnevu veljae.
Christine s tekom mukom krene sjesti pokraj nekog eljeznog kreveta, koji Sandoz pri
ulasku u kuu nije ni opazio.
- No - upita on - zar je Jacques bolestan?
Ona pone pokrivati dijete, ije su ruke neprestano odgurivale plahtu.
- Jest, ve tri dana lei. Ovamo smo dovukli njegov krevet, da bi bio s nama... Nikad nije
bio snaan. Ali neprestano sve vie slabi, to je oajno.
Ukoena pogleda, ona je govorila jednolinim glasom, a Sandoz se uplai, kad se pribliio.
Blijeda djetetova glava inila se kao da je jo vie narasla, pa je sada bila tako teka, da je
dijete nije vie moglo nositi. Glava je nepomino poivala, tako da se moglo pomisliti da ju je
ve napustio ivot, kad ne bi bilo snanoga daha, koji je izlazio iz blijedih usana.
- Mali moj Jacques, to sam ja, tvoj kum... Zar me nee pozdraviti?
 S mukom se glava uzalud pokua pridii, kapci se malo otvorie, pokazujui ono bjelilo, a
onda se opet zatvorie.
- Ali jeste li bili kod lijenika?
Ona slegne ramenima.
- O, lijenici! Zar se oni razumiju u to? ...Bio je jedan, koji je rekao da mu ne moe nikako
pomoi... Nadajmo se da je to i sada samo upozorenje. Eto, sad mu je dvanaest godina. On
raste.
Sandoz, sav sleen, uuti, da ne bi poveao njezin nemir, jer se inilo da ona ne uvia,
kako je bolest ozbiljna. On se utke proee i zaustavi se pred slikom.
- Ah, ah, to napreduje; sada je na dobrom putu.
- Slika je gotova.
- Doista? Gotova?
A kad je ona dodala da e slika sljedei tjedan biti otpremljena u Salon, on se zbuni, te
sjedne na kau kao ovjek, koji ne eli donositi ocjenu na brzaka. Pozadina, obale i Seine, iz
koje se dizao pobjedniki rt Cita, ostali su samo kao skica, ali majstorska skica, kao da se
slikar bojao, da ne pokvari Pariz svoga sna, ako ga bude dotjeravao. Nalijevo se takoer
nalazila izvrsna skupina, istovarivai, koji su iskrcavali vree gipsa, i ti su dijelovi slike bili
vrlo dotjerani, izrada je bila lijepa i snana. Samo se amac sa enama, u sredini, kriavo
isticao blistavou puti, kojoj tu nije bilo mjesto. Osobito je velika, gola figura, slikana kao u
groznici, bila vrlo bljetava, te se isticala kao plod lane, udne i zbunjujue halucinacije,
usred okolnih realistikih prizora.
Ne govorei nita, Sandoz je bio oajan, promatrajui to ponosito, neuspjelo djelo. Ali se
njegov pogled susretne s Christineinim, koji je bio uperen u njega, pa je smogao snage da
promrmlja:
- Divno! O, ena je divna!
I upravo u tom trenutku Claude ue u kuu. On usklikne od radosti, opazivi svog starog
prijatelja i snano mu stisne ruku. Zatim se priblii Christine i poljubi maloga Jacquesa, koji
je ponovo odbacio pokriva.
- Kako mu je?
- Uvijek jednako.
- Dobro, dobro! On odvie raste, odmor e mu donijeti oporavak. Pa govorio sam ti da se
ne uznemiruje!
I Claude sjedne na kau, kraj Sandoza. Obadvojica se udobno smjestie, svalie se na lea i
ostadoe napola leei, s pogledom uprtim uvis, promatrajui sliku, dok Christine, sjedei kraj
kreveta, nije nita gledala, te se inilo da u svojem neprekidnom oaju ni na to ne misli.
Malo-pomalo sputala je no, a ivo svjetlo, koje je prodiralo kroz veliki prozor, ve je
blijedilo, gubilo svoju boju u sumraku, koji se, jednobojan, polako sputao.
- Onda si se odluio; tvoja mi je ena rekla, da e je poslati.
- Hou.
- Ima pravo, treba zavriti konano s tom velikom slikom! ...O, ima u njoj divnih dijelova!
Ona duga obala s lijeve strane, a onda onaj ovjek, koji die vreu, tamo dolje... Samo...
On je oklijevao, ali se napokon ohrabri.
- Samo, udno je, to si zabio u glavu da zadri one gole kupaice... To se ne moe
opravdati, vjeruj mi, a obeao si mi da e ih obui. Sjea li se? ...Dakle, smatra te ene
vanima?
- Da.
Claude je odgovarao hladno, s upornou, kakva se opaa kod ljudi, koji imaju fiksne
ideje, pri emu se ne trude ni obrazlagati svoja djela. Spleo je ruke pod zatiljkom i poeo
govoriti o kojeemu drugom, ne sputajui pogleda sa svoje slike, koju je sumrak poeo
obavijati finom koprenom.
 - Ti ne zna, odakle dolazim? Dolazim od Courajoda... Ha? Veliki pejzaist, slikar
Gagnyke bare, koja visi u Luksemburkoj palai! Sjea li se? Ja sam mislio da je umro, no
onda smo doznali da stanuje u nekoj kui ovdje u blizini, s druge strane breuljka, u Ulici
pojilita... No dobro, dragi moj, njegov me sluaj muio. Odlazei katkad da udahnem malo
zraka, otkrio sam njegovu kuu, pa nisam mogao proi pokraj nje, a da ne zaelim ui onamo.
Zamisli dakle! Majstor, ljudina, koji je izmislio na sadanji pejza, a koji sada ivi ondje,
nepoznat, pokopan, sakriven pod zemljom poput kakve krtice! ...A onda, ne moe ni
zamisliti kakva je ta ulica i ta bijedna kuica: ulica kao na selu, prepuna ivadi, obrubljena
travnatom padinom; kuica nalik djejoj igraki, s malim prozorima, s jednim malim vratima i
malim vrtom, zapravo strmim pedljem zemlje, na kome su zasaene etiri kruke i koji je
zakren pravim kokoinjcem, napravljenim od zeleno obojenih dasaka, starih komada gipsa i
eljeznih reetaka, uvrenih konopcima...
Poeo je sporije govoriti i mirkati oima, kao da mu se briga za njegovu sliku nesavladivo
uvukla u duu, te ga malo pomalo poela toliko zaokupljati, da ga je ometala u njegovom
pripovijedanju.
- I danas eto, ja opazih Courajoda ba pred njegovim vratima... To je starac od preko
osamdeset godina, poguren i toliko smanjenog stasa, da se doima poput malog djeaka. Ne,
trebao si ga vidjeti s njegovim klompama, seljakim pletenim prslukom i povezom na glavi,
kakav nose stare ene... Ja mu se smjelo pribliim i kaem: Gospodine Courajod, ja vas
poznajem, vi imate u Luksemburkoj palai sliku, koja je pravo remek-djelo; dopustite
jednom slikaru, da vama kao majstoru stisne ruku! Ah, da si ga vidio, kako se zbog toga
uplaio i poeo mucati i uzmicati, kao da sam ga htio tui. Bio je to pravi bijeg... Ja sam poao
za njim, i on se smirio i pokazao mi svoje kokoi, patke, kunie, pse, itav neobini
zvjerinjak, u kojemu je bio ak i jedan gavran! On ivi usred toga, i razgovara samo sa
ivotinjama. to se pak tie krajolika, to je divota! Pred tobom se prua sva ravnica Saint-
Denis, na milje i milje daleko, s rijekama, gradovima, tvornicama, koje se dime, vlakovima,
koji sopu. Ukratko, prava pustinjaka jazbina na brdu, s leima okrenutima Parizu i
pogledom uperenim dolje u bezgranino polje... Naravno, ja se ponovo vratim na ono, zbog
ega sam doao. O, gospodine Courajod, vi imate divan talent! Kad biste samo mogli znati,
koliko vam se divimo! Vi ste na ponos i uvijek ete ostati otac svima nama! Usne mu
poee ponovo drhtati, i on me pogleda s izrazom straha i izbezumljenosti na licu. Ne bi me
tako umolnom kretnjom od sebe odgurnuo ni da sam pred njim, iz njegove davno pokopane
mladosti, bio otkopao kakav le. Kroz zube je mumljao rijei bez ikakve veze. Bilo je to
fufljanje podjetinjelog starca, koje nije bilo mogue razumjeti: Ne znam... tako odavno...
prestar... briga mene... Ukratko, izbacio me van, i uo sam kako naglo okree klju u bravi,
zatvarajui se tu sa svojim ivotinjama, da bi se obranio od vanjskog svijeta, da mu ovaj ne
pokua iskazati svoje divljenje... Ah, taj ovjek zavrava svoj ivot poput kakvog trgovia,
koji se povukao u mir; ah, to je dobrovoljni povratak u nitavilo, jo prije nego to je umro!
Ah, slava, slava, za koju smo mi ostali spremni umrijeti!
Sve vie i vie priguen, njegov se glas ugasio u velikom, bolnom uzdahu. No se i dalje
sputala, no, ija se plima, nagomilana po uglovima, polako i neumoljivo dizala,
potapajui noge stola i stolica, itavu zbrku stvari, koje su bile rasute po podu. Ve je donji
dio slike bio preplavljen, pa se inilo da Claude, oajno uperivi oi, paljivo promatra
poveavanje tame, kao da je napokon, u tom umiranju dana, stvorio sud o svome djelu. U isto
vrijeme, usred duboke tiine, uo se samo hrapavi dah malog bolesnika, kraj kojega se jo
uvijek dizala tamna, nepomina silueta majke.
Tada je rije preuzeo Sandoz, koji je takoer drao ruke prekriene pod zatiljkom, oslonjen
leima na jastuku kaua.
- Zar je tome tako? Zar ne bi moda bilo bolje ivjeti i umrijeti nepoznat? Kakva li je samo
to obmana, ako ta umjetnika slava isto tako ne postoji, kao to ne postoji ni raj iz
katekizma, kome se sada i sama djeca rugaju! Mi, koji vie ne vjerujemo u boga, vjerujemo u
svoju besmrtnost! ...Ah, kakve li bijede!
I obuzet tugom sumraka, on mu se izjada, iznese svoje osobne muke, oivljene svim onim,
to je u njima osjeao kao opeljudsku patnju.
Gle! Ja, kome ti moda zavidi, prijatelju, da, ja, koji poinjem uvrivati svoj poloaj,
kako to kau graani, koji objavljujem debele knjige i koji zaraujem neto novaca, eh, eto
vidi, strano zbog toga patim... esto sam ti govorio, ali ti mi ne vjeruje, jer za tebe, koji
stvara uz takvu muku i kojega puanstvo ne poznaje, srea bi se, naravno, sastojala u tome,
da mnogo toga stvori, da bude zapaen, hvaljen ili estoko kritiziran... Ah, ako uspije
prodrijeti u sljedeu izlobu Salona, umijeati se u vrevu i napraviti i druge slike, onda e mi
moi rei, zadovoljava li te to, i jesi li napokon sretan... Sluaj, rad je zaokupio itav
moj ivot. Malo-pomalo, on mi je oteo majku, enu, sve to volim. To je klica, koja se uvukla
u moju lubanju i izjeda mi mozak, postepeno zahvaa i trup i udove, podgriza itavo tijelo.
im ujutro skoim iz kreveta, rad me epa i prikuje za stol, ne doputajui mi da udahnem
niti malo istoga zraka, zatim me slijedi i kad odlazim na objed, pa prevakavam svoje
reenice skupa s kruhom. Kasnije me prati i kad izaem: sa mnom veera i naveer legne na
moj jastuk. Rad mi se tako neumoljivo namee, da nikad ne mogu zaustaviti zapoeto djelo,
iji se ivot i dalje odvija, pa ak i onda, kada usnem... Izvan toga za mene vie ne postoji
nijedno bie. Krenem poljubiti svoju majku, a tako sam rastresen, da, deset minuta nakon to
je ostavim, sam sebe pitam, jesam li joj uistinu zaelio dobro jutro. Moja jadna ena nema
vie mua, ja sam daleko od nje, ak i onda, kad se nae ruke dodiruju. Katkada me obuzme
gorki osjeaj da trujem njihove dane, i to me strano pee, jer se srea u obitelji nalazi samo u
dobroti, iskrenosti i veselju, ali zar se ja mogu istrgnuti iz panda nemani? Vrlo brzo ponovo
zapadnem u somnambulizam stvaralakih trenutaka, u ravnodunost i u turobno raspoloenje
izazvano mojom fiksnom idejom. Dobro je, ako su mi stranice, koje sam ujutro
napisao, uspjele, a loe, ako je jedna od njih ostala bijedna! Obitelj e se smijati ili plakati
prema hiru rada, koji sve prodire... Ne, ne, ja vie nemam nita, sanjario sam o odmoru na
selu i o dalekim putovanjima u trenucima oaja, a sada, kad bih mogao udovoljiti svojim
eljama, sprjeava me zapoeto djelo, koje me zarobljuje: nema ni izlaska ujutro na sunce, ni
bijega k prijatelju, ni vragolija za razonodu! Na to sam navikao, tako da mi je to zarobilo i
volju, za sobom sam zatvorio vrata svijetu i bacio klju kroz prozor... U mojoj jazbini nema
vie niega, osim rada i mene, a on e me prodrijeti, pa nee vie biti niega, niega!
On uuti, te ponovo zavlada tiina u sve dubljoj tami. Zatim s mukom nastavi.
- Kad bi ovjek barem naao u tome zadovoljstvo, kad bi taj pasji ivot donio barem kakvu
radost! ...Ah, ne znam, kako to rade oni, koji pue cigarete i koji se, posve sretni, eu po
bradi, dok rade. Da, ima i takvih, za koje je, kako se ini, stvaranje laka zabava, kojoj lako
pristupe i lako je ostave, bez ikakve grozniavosti. Oni su oduevljeni, oni se sami sebi dive, i
ne mogu napisati ni dva retka, a da to ne budu dva retka rijetke, odline, nenadmane
kvalitete... No dobro, ja raam uz pomo klijeta, a moj mi se porod, usprkos tome, ini
nekakvom grozotom. Je li mogue da neki ljudi tako malo podlijeu sumnji, i sigurni su
u sebe? udim se, kad vidim kako neki klipani bijesno poriu sve druge i gube svaku
kritinost, svaki zdrav smisao, kad se radi o njihovoj nakaznoj djeci. Eh, a pisati knjigu je
uvijek vrlo runo! Da bi je ovjek mogao voljeti, ne bi se smio nikad upustiti u taj prljavi
posao... Ja ne govorim o obilju pogrda, koje pisac zbog nje prima. Umjesto da me uznemire,
one me, nasuprot, samo potiu. Znam da ima i takvih, koje napadi uzbunjuju, takvih,
koji zbog pomanjkanja ponosa osjeaju potrebu za pobuivanjem simpatije prema sebi. To je
naprosto neizbjena osobina njihove prirode: neke bi ene umrle, ako se ne bi sviale
drugima. Ali uvreda jaa ovjeka, nepopularnost je muevna kola, a da odrimo svoju
gipkost i snagu, nita ne vrijedi toliko, koliko hajka budala. Dovoljno je da si ovjek kae, da
je svoj ivot posvetio nekom djelu, da ne oekuje brzu pravdu, pa ak ni ozbiljnu ocjenu
onoga, to je stvorio; da konano ne radi zato, jer neto oekuje, nego zato, jer u sebi osjea,
neovisno o svojoj volji, neodoljivu potrebu rada, kao to osjea kucanje srca, pa se
lako dogodi i da umre u utjenoj iluziji, da e ga ljudi jednog dana zavoljeti... Ah, kad bi oni
drugi znali, kako odvano podnosim njihove izljeve srdbe! Samo to sam tu i ja, a ja se
unitavam i tako oajavam, da vie ne ivim sretno ni minute. Boe moj, kako su strani
trenuci, im ponem pisati roman! Prva poglavlja jo nekako idu, imam dovoljno prostora, da
dam izraza svojim velikim zamislima, a poslije toga ispadam iz kolosijeka, i nikad nisam
zadovoljan svojim svakodnevnim poslom, loe mislim o knjizi, koju piem, smatram je gorom
od prijanjih, svaka stranica, svaka reenica, svaka rije predstavlja mi muku, tako da mi se i
sami zarezi ine runima, i zbog toga trpim. A kad knjigu zavrim, ah, kad je zavrim, kakvo
li je to olakanje za mene! Nije to radost onog gospodina, koji se sav zanese divei se svom
plodu, nego kletva nosaa, koji baca na zemlju teret, od kojega mu je pukla kima... A kasnije
to iznova poinje, i vjeno e iznova poinjati, i ja u od toga okonati, ljutit na samoga sebe,
ogoren, to nisam sposobniji, bijesan, to za sobom ne ostavljam potpunije, uzvienije djelo,
to ne ostavljam knjige na knjigama, itavo brdo knjiga. I kad budem umirao, obuzet e me
strana sumnja o izvrenom poslu, pa u se pitati, je li to zbilja ono pravo i nisam li moda
trebao krenuti nalijevo, kad sam iao nadesno, a moja posljednja rije, moj posljednji hropac
odraavat e elju, da sve preradim...
Zbog silnog uzbuenja rijei su mu zapinjale u grlu, pa je morao na trenutak predahnuti,
prije nego mu se oteo ovaj bolni krik, u kome je izbila cjelokupna njegova nepopravljivo
lirska nastrojenost:
- Ah, tko e mi dati ivot, drugi, ponovni ivot, da bi mi ga rad opet mogao oteti i da bih u
takvom poslu iznova umro!
No se spustila, i nije se vie vidjela ukoena silueta majke. inilo se da hrapavi dah
djeteta dolazi iz mraka, nalik na golemi i daleki jad, koji se die s ulica. Od itavog ateljea,
utopljenog u zloslutnu tamu, jedino je velika slika sauvala izvjesnu bljedou, posljednji
ostatak svjetla, koje je nestajalo. Vidjelo se kako, poput vizije koja nestaje, lebdi gola figura,
ali nejasna oblika, gotovo iezlih nogu, bez jedne ruke, sauvavi tone obrise samo na oblini
trbuha, ija se put svijetlila poput mjeseca.
Poslije duge utnje Sandoz upita:
- Hoe li da ja idem s tobom, kad bude onamo otpremao svoju sliku?
Claude mu ne odgovori, a Sandozu se inilo da uje, kako ovaj plae. Je li to bila
bezgranina tuga, oaj, koji je obuzeo i njega samoga? On prieka, pa ponovi svoje pitanje, a
slikar onda, priguivi jecaj, napokon odgovori:
- Hvala, dragi moj, slika ostaje tu, neu je poslati.
- Kako to? Ali zar nisi odluio?
- Da, da, bio sam se odluio... Ali nisam je dobro vidio, a malo prije sam vidio, kakva je,
pod svjetlom, koje je na nju palo... Ah, promaio sam, promaio i ovog puta, ah, to me poput
ake udarilo u oi, pa mi se i srce potreslo!
U tami, koja ga je skrivala, polako su mu tekle tople suze. On se suzdravao, ah usprkos
njegovoj volji izbila je na vidjelo drama, koja ga je svojom tihom tugom muila.
- Jadni moj prijatelju - ree uzbueno Sandoz - teko je to priznati, ah ti ipak moda ima
pravo, to eli priekati, dok ne dotjera pojedine dijelove... Ah mene to strano pee, jer u
pomisliti, da sam te ja pokolebao svojim vjenim i glupim nezadovoljstvom.
Claude mu prostoduno odgovori:
- Ti! Ma svata! Pa ja te nisam ni sluao... Ne, ja sam promatrao sve promjene, koje su se
sada zbivale na toj prokletoj slici. Svjetlost se nad njom gubila, pa sam u izvjesnom trenutku u
sivom, vrlo finom polumraku, iznenadno jasno uvidio: jest, nita nije kako bi trebalo biti, i
jedino je pozadina lijepa, gola ena neskladno stri u svemu tome, kao da si tu ubacio
prskalicu, a k tome i ne stoji ispravno. Noge su joj pak rune... Ah, dolo mi je da umrem od
toga; osjetio sam, da me naputa ivot... Zatim se mrak i dalje sputao: vrtoglavo se sve ruilo
u ponor, zemlja nestajala u nitavilu praznine, nastupila je propast svijeta! Uskoro sam vidio
samo njezin trbuh, koji se smanjivao poput punog mjeseca. I gle! Gle! u ovom trenutku od nje
nije vie nita ostalo, nema na njoj nikakvog traka svjetla, ona je mrtva, posve crna.
I zbilja je slika sada bila potpuno ieznula. Ali se slikar digne, i zaulo se, kako sipa
psovke u tamnu no.
- Prokletstvo! Nema veze... Ponovo u se latiti posla...
Christine, koja se takoer digla sa stolice, i s kojom se on sudario, prekine ga u govoru.
- Pazi, upalit u svjetiljku.
Ona je upali i ponovo se pojavi vrlo blijeda, bacivi na sliku pogled pun straha i mrnje. A
to? Slika ostaje, uas iznova poinje.
- Latit u se posla - ponovi Claude - i on e ubiti mene, ubit e mi enu i dijete, cijelu kuu,
ali e to biti remek-djelo, tako mi boga!
Christine se uputi natrag prema stolici. Vratili su se k Jacquesu, koji se opet otkrio,
nesigurno pipajui svojim ruicama. Jo uvijek je dahtao, nepomian, s glavom zagnjurenom
u jastuk, slinom utegu, pod kojim puca krevet. Odlazei, Sandoz iskae svoje strahove.
Majka se inila izbezumljenom, a otac se ve vratio svojoj slici, djelu, koje je trebao stvoriti, i
koje je - izazvavi u njemu obmanu, a koju je on strastveno prihvatio - potiskivalo u njegovoj
dui bolnu stvarnost, koju je predstavljalo to dijete, ta iva put njegove puti.
Sutradan ujutro Claude se ve gotovo potpuno obukao, kad je zauo uplaeni glas
Christine. Ona se takoer trgla iz sna, iz tekog sna, u kome se ukoila na svojoj stolici, dok je
bdjela nad bolesnikom.
- Claude! Claude! Pogledaj ovamo! ...On je umro.
On dotri, izbuljenih oiju, posrui, nita ne shvaajui, ponavljajui u dubokoj
zaprepatenosti:
- Kako? On je umro?
Jedan trenutak ostali su zapanjeni nad krevetom. Bijedno bie, koje je lealo na leima, sa
svojom prekrupnom glavom genijeva djeteta, jednakom po veliini nadutim glavama
slaboumnika, inilo se, da se nije pomaknulo od prijanjeg dana. Samo to njegova proirena,
sada bezbojna usta, nisu vie disala, a prazne su mu oi bile otvorene. Otac ga takne i ustanovi
da je hladan poput leda.
- Istina je, umro je.
I njihovo je uenje bilo tako veliko, da su na trenutak ostali suhih oiju, zapanjeni jedino
surovou dogaaja, koji su smatrali nevjerojatnim.
Zatim, potpuno slomljena, Christine se srui pred krevet. Plakala je i snano jecala, cijela
se tresui od jecanja, grei ruke i oslonivi elo o rub jastuka. U tom prvom stranom
trenutku njezin je oaj bio jo tei, jer ju je estoko grizla savjest zbog toga, to nije dovoljno
voljela to jadno dijete. Pred njezinim su se oima brzo nizali proli dani, i svaki joj je od njih
donosio neko kajanje, rave rijei, odgaana milovanja, a katkada ak i grubosti. I sada je sve
gotovo, nikada vie nee mu moi nadoknaditi ono, ega ga je liila, zatvorivi pred njim
svoje srce. On, kojega je ona smatrala tako neposlunim, zapravo ju je i previe sluao. Ona
mu je toliko puta znala rei, kad bi se igrao: Budi miran, pusti da ti otac radi! tako da bi se
napokon za dugo vremena smirio. Ta ju je pomisao guila, i svaki joj je jecaj izazvao nejasni
krik.
Osjeajui nervoznu potrebu za kretanjem, Claude pone hodati. Zgrena lica, prolijevao je
samo rijetke, krupne suze, koje je redovno brisao gornjom stranom ruke. A kad bi proao
pokraj maloga lea, ne bi se mogao suzdrati, a da na njega ne baci pogled. Velike, nepomino
uprte oi kao da su na njega snano utjecale. U poetku se opirao, ali kasnije se nejasna misao
jasno ocrtala i zatim pretvorila u napast. Napokon je to popustilo, pa je uzeo jedno malo
platno i zapoeo raditi skicu mrtvog djeteta. U prvim trenucima suze su ga ometale u
promatranju, prekrivajui sve maglom, i stalno ih je brisao, uporno radei drhtavim
kistom. Zatim su mu se, dok je radio, osuile oi i ruka mu je postala sigurna, pa uskoro nije
vie tu bio njegov ohladnjeli sin, nego samo model, predmet, koji ga je svojom neobinou
strastveno poeo zanimati. Te pretjerano velike dimenzije glave, ta votana boja puti i te oi
sline otvorima, uperenima u prazninu, mamile su ga i zagrijavale. Povlaio se unatrag, bio je
zadovoljan i neodreeno se smijeio svome djelu.
Kad je Christine ustala, zatekla ga je zauzetog tim poslom. Onda, briznuvi ponovo u pla,
rekla mu je samo:
- Ah, moe ga slobodno slikati, on se vie nee pomaknuti
Pet je sati Claude radio. A dva dana kasnije, kad ga je Sandoz s groblja, poslije pogreba,
otpratio kui, zadrhtao je od saaljenja i divljenja pred malom slikom. To je bilo jedno od
njegovih dobrih djela, kakva je neko pravio, remek-djelo po jasnoi i snazi, a usto, proeto
golemom tugom, osjeajem da je sve svreno, da je smru toga djeteta umro i ivot.
Ali Sandoz, koji je poeo klicati, izriui pohvale, ostao je potresen, kad mu je Claude
rekao:
- Zbilja, to ti se svia? ...Onda, navodi me na odluku. Budui da ona druga slika nije
gotova, ja u ovo poslati u Salon.

X.

Claude je odnio svoju sliku Mrtvo dijete u Palau industrije, a sutradan ujutro, dok je lutao
u blizini parka Monceau, susretne Fagerollesa.
- Zar je mogue! To si ti, prijatelju! - srdano usklikne ovaj posljednji. - A to je s tobom,
to radi? Tako se malo viamo!
A onda, kad mu je njegov prijatelj ispriao, da je u Salon poslao onu malu sliku, koja mu je
bila tako draga, on doda:
- Ah, poslao si je! Pa onda u ti pomoi, da ti to prime. Naime, ove godine sam ja kandidat
za iri.
I doista, zbog galame i vjenog nezadovoljstva umjetnika, a nakon silnih bezuspjenih
pokuaja preustroja, uprava je napokon prepustila izlagaima pravo da sami izaberu lanove
irija, koji e odluivati o prihvaanju slika. A to je unijelo nervozu u slikarske i kiparske
krugove, te je izbila prava izborna groznica, izbile su ambicije, veze i spletke, sve one rune
pojave, koje sramote politiki ivot.
- Poi sa mnom! - nastavi Fagerolles. - Mora vidjeti kako sam se smjestio u svojoj maloj
palai, u koju jo nisi stupio nogom, usprkos tvojim obeanjima... To je ovdje, vrlo blizu,
na uglu Avenije Villiers.
I Claude, iju je ruku Fagerolles radosno zgrabio, bio je prisiljen poi s njim. Bio je
neodluan; pomisao, da mu njegov stari prijatelj moe pomoi da bude primljen, ispunjavala
ga je istodobno i stidom, i eljom. Na aveniji, pred malom palaom, on se zaustavi da pogleda
proelje, koketnu i izvjetaenu arhitektonsku tvorevinu, tonu imitaciju neke renesansne
kue u Bourgesu, s pregraenim prozorima, tornjiem za stepenice i iaranim olovnim
krovom. To je sve bilo vrlo kriavo poput nakita kakve uliarke, i on je ostao zapanjen kada
je, okrenuvi se, s druge strane kolnika opazio kraljevsku palau Irme Becot, gdje je proveo
jednu no, koja mu je ostala u nejasnom sjeanju, poput sna. Prostrana, vrsta i gotovo
ozbiljna, ona je bila nalik na neku vanu graevinu, u usporedbi sa svojom susjedom s
druge strane, palaom umjetnika, koja se inila kao kakav sitni, umjetniki izraen predmet.
 - Ha? Ta Irma - ree Fagerolles, s izvjesnom primjesom potovanja - ima pravu katedralu...
Ah, zbilja, pa ja prodajem samo slike!... Izvoli ui!
U unutranjosti se vidjela samo velianstvena i udna rasko: im se ue u predvorje -
starinski sagovi, starinsko oruje, gomila starinskog pokustva, rijetkosti iz Kine i Japana;
nalijevo blagovaonica, sva s lakiranim panoima, a na stropu prevuena tkaninom sa slikom
crvenog zmaja; izrezbareno drveno stubite, na kome su leprale zastave i gdje su se zelene
biljke dizale poput perjanica. Ali atelje na katu je bio tek prava divota. Bio je dosta tijesan,
bez ijedne slike, ali potpuno prekriven istonjakim zavjesama. Na jednom je kraju bila
golema pe s mitolokim nemanima, koje su podravale njezin uzdignuti gornji dio, a na
drugom kraju, prostrani naslonja pod zastorom, prava monumentalna graevina s kopljima,
koja su u zraku podravala baldahin od skupocjenih tapeta, dok se dolje sputala itava hrpa
sagova, koza od ivotinja i jastuka, gotovo do samih parketa.
Dok je to razgledavao, Claudeu se nametalo jedno pitanje, koje zadra na vrhu jezika. Je li
to sve plaeno? Odlikovan prole godine, Fagerolles je traio, kako se govorilo, po
deset tisua franaka za jednu sliku. Naudet, nakon to ga je uveo u modu, sada je metodiki
iskoritavao njegov uspjeh i nije iz ruke putao nijednu njegovu sliku ispod dvadeset,
trideset, etrdeset tisua franaka. Narudbe bi mu padale sa svih strana, gusto poput tue, da
slikar nije hinio prijezir, iznemoglost ovjeka, za ije su se i najmanje skice ljudi otimali. A
ipak je sva izloena rasko mirisala na dug, nabavljai su dobivali samo neto na raun, sav je
novac, taj novac, koji je bio dobiven kao na burzi, pri skoku cijena, izmicao izmeu prstiju i
gubio se, ne ostavljajui za sobom traga. Uostalom, Fagerolles, sav zanesen tom iznenadnom
sreom i ponosom zbog visokog poloaja, koji je zauzeo u suvremenoj umjetnosti, nije uope
pazio na novac i nije se uznemirivao, vrsto uvjeren, da e uvijek prodavati, i to sve skuplje i
skuplje.
Na kraju Claude opazi jednu malu sliku na stalku od crnog drva, prevuenog crvenim
pliom. To je bilo jedino to se tu moglo nai od njegove struke, uraunavi i ormari od
palisandrovine s pretincima za boje, te kutiju pastela, zaboravljenu najednom komadu
pokustva.
- Vrlo fino - ree Claude pred tom malom slikom, da bi se pokazao ljubaznim. - A slike za
Salon si poslao?
- Ah, da, hvala bogu! Koliko je kod mene bilo ljudi! Prava povorka, zbog koje sam osam
dana, od jutra do mraka, morao biti na nogama... Nisam htio nita izloiti, to smanjuje ugled.
Naudet se takoer tome protivio. Ali, to e? Toliko su me moljakali, sav me mlai svijet eli
ugurati u iri, da bih branio njihove interese... O, moja je slika posve jednostavna, Uina,
kako sam ja to nazvao, dva gospodina i tri gospoe pod stablom, uzvanici vlasnika nekoga
dvorca, koji su sa sobom ponijeli obrok, i jedu na nekoj istini... Vidjet e, to je vrlo
originalno.
Glas mu je bio nesiguran, a kad se njegov pogled susreo s pogledom Claudea, koji ga je
nepomino promatrao, on se potpuno smeo i poeo s potcjenjivanjem govoriti o maloj slici,
koja je bila na stalku.
- To je svinjarija, koju je Naudet od mene zatraio. Noja dobro znam to mi nedostaje,
neto od onoga, ega ti ima i previe, dragi moj... Ja te, zna, jo uvijek volim, ja sam te i
juer branio pred drugim slikarima.
Tapao ga je po ramenu, jer je osjetio pritajeni prijezir svog nekadanjeg uitelja, pa ga je
htio opet pridobiti svojim umiljavanjem, kao to je to nekada inio, ulagivanjem, kakvim se
slue zloeste djevojice, kad kau: Ja sam zloesta, samo da bi ih ovjek zavolio. Posve
mu je iskreno, obuzet nekom vrstom suosjeanja, u kome je bilo i uznemirenosti, ponovo
obeao da e uloiti sav svoj utjecaj da njegova slika bude primljena.
Ali neprestano su mu dolazili gosti; u manje od jednog sata ulo je i izalo vie od petnaest
osoba: oevi, koji su dovodili mlade uenike, izlagai, koji su se doli preporuiti,
prijatelji, koji su se s njim trebali dogovoriti, za koga da se zauzmu, pa ak i ene, kojima
njihova draest slui, da bi njome obranile svoj talent. I trebalo je samo vidjeti slikara, kako je
vrio svoje kandidatsko zvanje, i svaki as se rukovao, jednome govorio: Vaa ovogodinja
slika je krasna, vrlo mi se svia!, pred drugim se udio: Kako to! Vi jo niste dobili
medalju?, a svima ponavljao: Ah, da sam ja tamo, ja bih im ve pokazao! Otpremao je
ljude posve ushiene, ispraujui svakog posjetioca do vrata s krajnjom ljubaznou, iz koje je
izbijala potajna poruga toga nekadanjeg ulinog skitnice.
- Ha? Vidi li - ree on Claudeu, kad su se na trenutak nali sami - koliko gubim vremena s
tim glupanima!
Ali kad se pribliio irokom prozoru, on naglo otvori jedan njegov otvor, te se, s druge
strane avenije, najednom balkonu suprotne palae, mogao opaziti neki bijeli lik, neka ena
zaogrnuta ipkastim ogrtaem, kako die uvis svoj rubac. Tada i on sam triput mahne rukom.
Zatim su se oba prozora zatvorila.
Claude je prepoznao Irmu, pa u tiini, koja je nastala, Fagerolles mimo razjasni:
- Kao to vidi, to je zgodno, moemo se sporazumijevati... Imamo savreni nain
komunikacije. Ona me zove, trebao bih otii k njoj... Ah, dragi moj, to je ena, koja bi nas
mogla uiti.
- Uiti, to?
- Pa sve! U njoj je porok, umijee, bistrina uma! ...Kaem ti, ona me potie na slikanje! Da,
asna rije, ona izvanredno dobro nanjui uspjeh! ...A uz sve to, ona u svojoj biti ostaje uvijek
nestana, oh, tako vragolasta, tako zabavna u svojoj strasti, kad je obuzme hir, da s nekim
pone ljubovati!
Dva mala crvena plamika izbila su mu na obrazima, a istodobno mu je neka vrsta
uzburkanog mulja na trenutak pomutila oi. Oni su se prisnije sprijateljili onda, kad su se
nastanili u toj aveniji. ak se govorilo da on, inae tako spretan, vrlo naviknut svim
pustolovinama parikih ulica, doputa, da ga ona izjeda, da ga svaki as kanjava kakvom
okruglom svotom, po koju k njemu alje svoju sobaricu, da bi tim novcem podmirila nekog
svog nabavljaa, ili pak iz pukog hira, esto i bez ikakve potrebe, zbog iskljuivog
zadovoljstva, da mu isprazni depove. To je djelomino moglo razjasniti neimatinu, u kojoj
se nalazio, i njegovo sve vee gomilanje duga, usprkos neprestanom skakanju teaja njegovih
slika. Uostalom, dobro je znao da on za nju znai suvinu rasko, razonodu ene, koja voli
slikarstvo; razonodu, u kojoj je uivala iza lea ozbiljne gospode, koja je plaaju kao da su joj
muevi. Ona je zbijala ale govorei o njihovu odnosu, meu njima je poput kakvog lea bila
njihova izopaenost, pikantno zainjena prostota, koja ga je poticala na smijeh i nagonila da
se sam razdrauje tom ulogom ljubavnika, izabranog po simpatiji, zaboravljajui pri tome na
sav novac, koji joj je davao.
Claude stavi eir na glavu. Fagerolles je tapkao nogama, bacajui nemirne poglede na
suprotnu palau.
- Ja te ne tjeram, ali, kao to vidi, ona me eka... No dobro, rijeeno je, uspjeh ti je
osiguran, osim ako me ne izaberu... Doi u Palau industrije one veeri, kad se budu
prebrojavali glasovi. O, bit e guve i buke! A, uostalom, tada e odmah doznati, moe li
raunati na me.
U poetku se Claude bio zakleo da se nee ni pomaknuti s mjesta. Ta mu je Fagerollesova
zatita bila neugodna, a ipak se zapravo bojao samo neega: da taj strani vragolan, iz
bojazni pred neuspjehom, nee odrati svoje obeanje. Zatim, na dan glasanja, od nemira nije
mogao ostati kod kue, pa je otiao lutati po Elizejskim Poljanama, pod izlikom da ide na
dugu etnju. Bilo mu je svejedno hoe li biti tu, ili negdje drugdje, jer je prekinuo svaki rad,
eljno oekujui da mu prime sliku u Salon, i ponovo je zapoeo svoja beskrajna skitanja po
Parizu. Sam nije mogao glasati, jer je za to morao barem jednom biti primljen. Alije vie puta
proao ispred Palae industrije, te ga je na ploniku, koji se pred njim nalazio, osobito
zanimala buka i mimohod umjetnika-izbornika, koje su jedni drugima preotimali ljudi u
prljavim radnim bluzama, izvikujui liste, tridesetak lista, svih skupina, svih nazora, listu
ateljea kole, liberalnu listu, listu nepomirljivih, pomirljivih, mladih, listu ena. Izgledalo je
kao da je to, sutradan poslije nekakve pobune, izborno ludovanje pred vratima neke
revolucionarne stranke.
Predveer, oko etiri sata, kad je glasanje bilo zavreno, Claude nije mogao odoljeti
radoznalosti, pa je krenuo pogledati to se tamo dogaa. Sada je stubite bilo slobodno, pa je
ulazio tko god je htio. Gore, on ue u golemu dvoranu, iji su prozori gledali na Elizejske
Poljane, a u kojoj se nalazio iri. U sredini je bio stol dugaak dvanaest metara, dok su u
jednom uglu u monumentalnoj pei gorjela itava stabla. Tu je bilo etiri do pet stotina
izbornika, koji su ostali zbog prebrajanja glasova, u drutvu svojih prijatelja i obinih
znatieljnika, i koji su glasno govorili, smijali se i stvarali pravu olujnu buku pod visokim
stropom. I ve su se oko stola smjestila i radila povjerenstva, njih petnaest, koja su se sastojala
od jednog predsjednika i dvaju prebrojaa glasova. Ali jo je trebalo ustrojiti tri ili etiri
povjerenstva, a nitko se vie nije javljao, svi su bjeali bojei se tog munog posla,
zbog kojega su marljivi ljudi morali ostati ondje do duboko u no.
I upravo se tada Fagerolles, koji je radio od samoga jutra, nervozno kretao i vikao, da bi
nadglasao buku.
- Molim, gospodo, nedostaje nam jedan ovjek! ...Molim, neka se dobrovoljno javi jedan
ovjek!
I ugledavi u tom trenutku Claudea, on se pouri i silom ga dovede.
- Ah, ti, ti e mi uiniti tu uslugu, da sjedne na ovo mjesto i da nam pomogne! Pa to je u
dobru svrhu, dovraga!
I tako je Claude odjednom postao predsjednikom jednog povjerenstva. Tu je dunost vrio
s ozbiljnou plaljivca, zaista uzbuen, kao da je vjerovao, da e primanje njegove
slike ovisiti o tome, s koliko savjesnosti e obaviti taj posao. Posve glasno je izgovarao imena
upisana na listama, koje su mu dodavali u jednakim malim svenjiima, dok su ih njegova
dva prebrojaa upisivala. I to je inio u najstranijoj buci, u graji, izazvanoj raznolikim
glasovima, koji su poput tue istodobno otro sipali tih dvadeset, trideset imena, dok je usto i
svjetina neprestano brujala. Budui da nita nije mogao raditi bez strasti, on se raspaljivao i
bio oajan, kad na nekoj listi nije bilo Fagerollesova imena, a sretan, kad je ponovo trebao
izgovoriti to ime. Uostalom, esto je doivljavao tu radost, jer mu je prijatelj postao popularan
pojavljujui se svuda, posjeujui kavane, u koje su zalazile utjecajne skupine, odvaajui se
ak na iznoenje svojih uvjerenja, obavezujui se prema mladima i pozdravljajui vrlo
ponizno lanove Instituta. Pridobio je opu simpatiju i postao razmaeno dijete sviju.
Toga oujskoga kinog dana smrailo se oko est sati. Konobari su donijeli svjetiljke, a
nepovjerljivi umjetnici, nijemi i mrani likovi, koji su ispod oka promatrali prebrojavanje
glasova, pribliili su se stolu. Drugi su se poeli aliti, imitirajui krikove ivotinja i
pokuavajui izvesti tirolski ples. Ali tek u osam sati, kad su im donijeli uinu, hladno meso i
vino, veselje je prelo sve granice. Pomamno su praznili boce, trpali u sebe jela, koja bi
sluajno dograbili. Bio je to veseli sajam u toj velikoj dvorani, obasjanoj sjajem cjepanica u
pei, kakav se moe vidjeti samo u kovanici. A onda svi poee puiti, i dim je zamaglio uto
svjetlo svjetiljaka, dok su po parketu bili razasuti papirii, odbaeni u vrijeme glasovanja,
gusti sloj papira, a k tome uprljan epovima, mrvicama kruha i s nekoliko razbijenih tanjura,
pravo smetlite, u koje su upadale pete izama. Okupljeni su se razuzdali, neki mali blijedi
kipar popeo se na stolicu da odri narodu govor, a neki slikar s krutim brkom pod kukastim
nosom opkoraio je stolicu i poeo trati oko stola, pozdravljajui ih i imitirajui Cara.
Malo pomalo mnogi su se umorili i otili. Oko jedanaest sati nije ih bilo vie od dvjesto.
Ali poslije ponoi ljudi su opet poeli dolaziti, dangube u crnom odijelu i bijeloj kravati, koji
su izali iz kazalita ili doli s veernje zabave, potaknuti eljom da prije od ostatka Pariza
doznaju rezultate glasovanja. Doli su i neki novinski izvjestitelji, i vidjelo se kako jedan po
jedan jure iz dvorane, im su dobili djelomine rezultate.
Claude, promukao, jo uvijek je izvikivao. Dim i toplina postali su nepodnoljivi, a stajski
miris dizao se s blatnog poda, prekrivenog svakakvim otpacima. Odbio je jedan, pa dva
sata poslije ponoi. On je pregledavao, pregledavao, a savjesnost, s kojom je to radio, toliko
ga je zadravala, da su druga povjerenstva ve odavna zavrila svoj posao, dok se njegovo
povjerenstvo jo uvijek nije moglo iskobeljati iz stupaca brojeva. Na kraju su svi djelomini
podaci bili zbrojeni, a konani rezultat proglaen. Fagerolles je od njih etrdeset bio na
petnaestom mjestu, za pet mjesta ispred Bongranda, koji je bio unesen u istu listu, ali ije
je ime esto trebalo precrtavati. U praskozorje Claude se vrati kui u Ulicu Tourlaque, sav
slomljen i oduevljen.
A onda je dva tjedna ivio u tjeskobnom iekivanju. Deset puta mu je palo na pamet da
ode k Fagerollesu, da bi doznao novosti, ali ga je stid zadravao. Uostalom, budui da se iri
drao abecednog reda, moda jo nita nije bilo rijeeno. Jedne veeri pak na Bulevaru Clichy
srce mu snano zakuca kad je vidio, kako mu se pribliavaju dva snana ramena, ije mu je
njihanje bilo dobro poznato.
To je bio Bongrand, koji kao da je bio zbunjen. On mu ree prvi:
- Znate, ondje s onim lupeima vrlo je teko izai na kraj... Ali jo nije sve propalo,
Fagerolles i ja pazimo. A raunajte na Fagerollesa, jer se ja, dragi moj, vraki bojim, da vam
nenamjerno ne natetim.
Istina je bila u tome, da se Bongrand nije nikad slagao s Mazelom, izabranim za
predsjednika irija, s tim slavnim nastavnikom u koli za lijepe umjetnosti, posljednjim
snanim zatitnikom uobiajenog elegantnog i sladunjavog naina slikanja. Premda su jedan
drugoga nazivali dragim kolegom i jedan drugome snano stiskali ruku, to je neprijateljstvo
izbilo ve prvi dan: jedan nije mogao zatraiti primanje neke slike, a da drugi ne bi
glasao protiv nje. Nasuprot tome Fagerolles, izabran za tajnika, postao je zabavlja, simpatija
Mazela, koji je njemu, bivem tieniku kole, oprostio njegovo otpadnitvo: toliko mu je taj
odmetnik sada laskao. Uostalom, mladi se majstor, vrlo zloban, kako su govorili njegovi
prijatelji, pokazao stroim prema hrabrim poetnicima nego lanovi Instituta, a postajao je
blai samo onda, kad se zalagao za primanje neke slike, iznosei pri tome obilje neobinih
izmiljotina, spletkarei i dobivajui za svoj prijedlog glasove uz okretnost pravog varalice.
Ti su poslovi irija predstavljali teak teret, pri emu je i sam Bongrand umarao svoje
snane noge. Svakog dana uvari bi izvrili sve pripreme za posao, postavili na zemlju
bezgranini niz velikih slika i prislanjali ih uz vijenac na zidu, letjeli kroz dvorane prvoga
kata i obilazili itavu Palau, a svako popodne, ve u jedan sat, etrdeset lanova na elu s
predsjednikom, koji je nosio zvonce, zapoinjali bi uvijek istu etnju, sve dok ne bi
iscrpili sva slova abecede. Odluku bi izrekli stojei i posao bi zavrili to je bilo mogue bre,
odbijajui i bez glasanja najloije slike. A ipak bi katkad rasprave zadrale njihovu skupinu,
svaali bi se deset minuta i ostavljali neko djelo, da o njemu uveer naknadno odlue, a
istodobno bi dva ovjeka napinjali ue od deset metara, koje bi drali u rukama, da bi zadrali
u prikladnoj udaljenosti val sudionika, koji bi se raspalili u prepirci i svojim trbusima, usprkos
svemu, nakrivljavali ue pred sobom. Iza irija stupalo je sedamdeset uvara u bijelim
kouljama, kreui se po naredbi jednog brigadira, vrei izbor slika pri svakoj odluci, koju bi
im tajnici priopili, odjeljujui primljene slike od odbijenih, koje bi stavljali na stranu, kao
leeve poslije bitke. A obilazak bi trajao duga dva sata, bez ijednog odmora, bez ijedne stolice,
na koju bi mogli sjesti, i cijelo bi vrijeme morali ostati na nogama, tapkajui od umora i
izloeni hladnom propuhu, koji je prisiljavao i one najmanje zimogrozne da se zavuku u svoje
krznom podstavljene kapute.
Zato bi im uina u tri sata dobro dola: odmor od pola sata u jednom buffeu, gdje je bilo
bordokog vina, okolade i sendvia. Tu bi nastalo pravo trgovanje uzajamnim poputanjima,
razmjena utjecaja i glasovanje. Veinom su imali male biljenice, da ne bi nekoga zaboravili u
tom mnotvu preporuka, koje su poput tue pljutale po njima. Pogledavali bi u te biljenice i
obavezivali se, da e glasati za tienike nekog svog kolege, ako ovaj bude glasao za njihove.
Drugi pak, nasuprot tome, neumijeani u takve spletke, ozbiljni ili bezbrini, mimo bi,
izgubljena pogleda, puili cigarete.
Zatim bi posao iznova zapoeo, ali mirnije, i obavljao se samo u jednoj dvorani, gdje je
bilo stolica, pa ak i stolova, s perima, papirom i crnilom. Sve su se slike, koje nisu bile vee
od jednog metra i pedeset centimetara, tu procjenjivale, tu su dolazile na stalak i bile
poredane, po deset ili dvanaest njih, na nekoj vrsti nogara, prekrivenih zelenom vunenom
tkaninom. Mnogi lanovi ugodno bi se uvalili u svoja sjedala, a vie njih bi pisalo i pisma, pa
bi se predsjednik morao i ljutiti, da dobije potrebnu veinu. Katkad bi ih obuzela strast i svi
uskomeali, a glasovanje podizanjem ruku prolo bi u takvoj uzbuenosti, da bi se eiri i
tapovi vijorili u zraku iznad bunog njihanja glava.
I tu se napokon pojavi Mrtvo dijete. Fagerolles, ija je biljenica bila puna zabiljeki, ve
se osam dana uputao u zamrena cjenkanja, da bi naao glasove u prilog Claudeu, ali mu je
to teko ilo, nije se moglo uskladiti s drugim obavezama i nailazio je samo na odbijanja, im
bi izgovorio ime svoga prijatelja. Tuio se, da u tome ne dobiva nikakvu pomo od Bongrada,
koji nije imao biljenicu i koji je uostalom bio tako nespretan, da je upropatavao i najbolje
sluajeve, ne znajui se u svojoj iskrenosti suzdrati od otrih istupa u neugodnom trenutku. I
ve bi Fagerolles dvadeset puta odustao od Claudea, da nije uporno nastojao u tome, da tim
primanjem slike, to je bilo smatrano nemoguim, okua svoju mo. On e pokazati, je li
sposoban nametnuti svoju volju iriju. Moda se osim toga, u dnu njegove savjesti,
donekle probudio i osjeaj pravde, moda se pojavilo nejasno izraeno potovanje prema
ovjeku, iji je talent potkradao.
I ba toga dana Mazel je bio vrlo loe raspoloen. Ve na poetku sjednice dotrao je
brigadir.
- Gospodine Mazel, juer je uinjena pogreka. Bila je odbijena jedna slika, koja je bila
izvan natjeaja... Sjeate se broja 2530, gola ena pod stablom.
Zaista je prijanjeg dana ta slika bila baena u zajedniku grobnicu, jer su je svi
jednoduno osudili, a da nisu opazili, da ona potjee od nekog starog klasinog slikara, kojega
je Institut cijenio, pa je brigadirova prestraenost, ta zgodna komedija sa slikom, koju su
nenamjerno pokopali, razveselila mlade lanove irija, koji su se poeli izazovno ceriti.
Mazelu su bili strano odbojni takvi dogaaji, koje je smatrao pogubnima za ugled kole.
Ljutito mahne rukom i osorno ree:
- No dobro, izvadite je i odnesite meu izabrane! ...A juer je bila nepodnoljiva buka.
Kako se moe u tako velikoj brzini donositi procjena, ako ne mogu postii to, da bude tiina!
On estoko zazvoni zvoncem.
- Hajdemo, gospodo, treba raditi! ...Malo dobre volje, molim vas!
Na nesreu, im su se poele procjenjivati prve slike, koje su bile postavljene na stalak,
opet se dogodila nezgoda. Meu svim drugima jedna slika privukla je njegovu panju, toliko
mu se inila runom, tako opora tona, da bi od toga istrnuli zubi, te budui da je slabo vidio,
on se sagne, da bi proitao potpis, i promrmlja:
- Koja je dakle to svinja?
ivahno se digne, sav potresen time, to je proitao ime jednoga od svojih prijatelja, ime
jednog umjetnika, koji je takoer predstavljao snanu branu zdravih naela. Nadajui se da ga
nisu uli, on povie:
- Divno!... Broj jedan, zar ne, gospodo?
Pristali su na broj jedan, to je davalo pravo da slika bude objeena neposredno iznad
vijenca. Ali prisutni su se smijali i udarali laktovima. To ga je strano uvrijedilo, i postao je
okrutan.
 Svi su tako postupali, mnogi su na prvi pogled izraavali svoje miljenje, a onda bi
povlaili svoje rijei, im bi odgonetali potpis, zbog ega su na kraju postali oprezni i
saginjali bi se, da se kriomice uvjere, ije je ime na potpisu, prije nego bi se izjasnili.
Uostalom, kad bi dolo na red djelo nekog kolege, neka slika sumnjive vrijednosti kojeg od
lanova irija, iz opreza su davali jedan drugome znak iza slikarovih lea: Pazite da ne
pogrijeite, to je njegova!
Usprkos nervozi, koja je zavladala sastankom, Fagerolles je uspio u svom prvom poslu. To
je bio neki strani portret, koji je naslikao jedan od njegovih uenika, ija ga je bogata obitelj
primala u kuu. Bio je prisiljen povesti Mazela na stranu, da bi ga raznjeio pripovijedajui
mu neku sentimentalnu priu o nesretnom ocu triju keri, koji je umirao od gladi. Dugo ga je
morao moliti: koga vraga! ovjek zanemari slikarstvo, kad je gladan! Pa ne moe imati toliko
bezobzirnosti prema svojim trima kerima! I ipak je Mazel digao ruku, samo on i Fagerolles.
Protestiralo se, ljutilo, druga dva lana Instituta takoer su se bunila, dok im Fagerolles nije
priapnuo na uho:
- To je zbog Mazela, Mazel me zamolio da glasam... Neki njegov roak, mislim. Na kraju
krajeva, njemu je stalo do toga.
I ta dva akademika spremno su podigli ruku, te se tako stvorila snana veina.
Ali uto nastane smijeh, zaponu se smiljati dosjetke, izbiju ljutiti krikovi: postavili su na
stalak Mrtvo dijete. Zar e im sada ovamo poeti slati mrtvanicu - Morgue? Mladi su
ismijavali krupnu glavu na slici: to je sigurno majmun, koji je odapeo; kao, jer je progutao
bundevu. Stari su se pak, preplaeni, odmicali od slike.
Fagerolles je odmah osjetio da je igra izgubljena. U poetku je pokuao alom, tom svojom
uobiajenom spretnom smicalicom, nekako spetljati glasove.
- No, gospodo, jedan stari borac.
Prekinuli su ga bijesni glasovi. Ah, ne, ne njega! Znaju oni tog starog borca! To je luak,
koji petnaest godina uporno ostaje pri svome, to je umiljen ovjek, koji se pravi genijem i
koji je govorio da e razoriti Salon, a da nikad nije u njega poslao nijednu potenu sliku! Sva
mrnja nastala uslijed razularene originalnosti, zbog suparnitva, koje izaziva strah, uslijed
nesavladive snage, koja, iako je tuena, triumfira, grmila je u buci tih glasova. Ne, ne, van s
tom slikom!
Onda je Fagerolles napravio pogreku time, to se i on razdraio, podlegavi srdbi, kad je
uvidio, kako malo ozbiljnog utjecaja zapravo ima.
- Vi ste nepravedni, budite barem pravedni!
Zbog toga se buka razmahala do krajnjih granica. Opkolili su ga, poeli ga gurati, ruke su
se uzdizale u prijetnjama, pogrde letjele poput topovskih kugli.
- Gospodine, vi sramotite iri.
- Ako to branite, to radite zato, da o vama piu novine.
- Vi se u to ne razumijete.
A Fagerolles, sav izvan sebe, izgubivi ak i gipkost svoje ale, nespretno im odgovori:
- IJ to se razumijem isto toliko, koliko i vi.
- uti samo! - opet je preuzeo rije neki kolega, sitan plavokosi slikar, veliki svaalica - pa
nee nas valjda prisiliti da progutamo takvu repu!
Da, da, repu! Svi su ponavljali tu rije s uvjerenjem, tu rije, kojom su obino oznaavali
najgore meu najgorim slikama, blijede, hladne i neukusne slike kojekakvih mazala.
- No dobro - ree napokon Fagerolles, stisnuvi zube - ja traim glasanje!
Otkad se prepirka pootrila, Mazel je bez odmora mahao zvoncem, sav crven u licu zbog
toga, to je vidio da ne potuju njegov autoritet.
- Gospodo, hajdemo, gospodo! ...udno je, da se ne moete sporazumjeti bez vike...
Gospodo, molim vas!...
 Napokon je uspio malo ih stiati. U biti, on nije bio lo ovjek. Zato da se ne primi ta mala
slika, iako ju je on smatrao stranom? Toliko drugih je primljeno!
- No, gospodo, trai se glasanje.
I on sam se moda spremao podii ruku, kad Bongrand, dotada utljiv, zajapurenog lica, u
srdbi, koju je susprezao, u nezgodan as iznenada progovori, i otme mu se krik njegove
uzbunjene savjesti.
- Ali za ime boje, nema ni etiri kolege meu nama, koji bi bili sposobni napraviti jedno
takvo djelo!
Nastalo je gunanje, udarac toljagom bio je tako grub, da nitko nije nita odgovorio.
- Gospodo, trai se glasanje - osorno ponovi Mazel, problijedivi.
I taj ton je bio dovoljan da otkrije pritajenu mrnju; strana suparnitva, koja su se skrivala
pod prividno dobroudnim rukovanjima. Rijetko kad je dolazilo do takvih prepirki. Gotovo
je uvijek dolazilo do sporazuma. Ali na dnu duboko povrijeenih tatina bilo je rana, koje e
neprestano krvariti, dvoboja noem, od kojih se umire uz smijeak na usnama.
Jedino Bongrand i Fagerolles digli su ruku, i Mrtvo dijete bilo je odbijeno, a moglo je biti
primljeno tek onda, kad se provede opa revizija.
Ta opa revizija bila je straan posao. iri, nakon dvadeset dana uzastopnih sjednica,
uzalud je uzimao dva dana odmora, da bi uvarima omoguio da pripreme posao. iri bi
osjetio strah onog popodneva, kad bi se naao usred tri tisue odbijenih slika, izmeu kojih je
trebao odabrati jo neke, da bi upotpunio propisanu brojku od dvije tisue i pet stotina djela,
koliko ih je trebalo biti primljeno. Ah, te tri tisue slika, postavljene jedna uz drugu, uz
vijenac svih dvorana, oko vanjske galerije, a na kraju krajeva i po svim drugim mjestima, pa
ak i po podu, slika razastrtih poput ustajalih bara, meu kojima bi bile ostavljene uske staze
uzdu okvira, prava poplava, golemo mnotvo, koje se posvuda irilo, ispunjavalo Palau
industrije i preplavljivalo je mutnim valovima svega onoga osrednjega i luakoga, to
umjetnost moe tamo dokotrljati! Za taj posao imali su samo jedan sastanak, u trajanju od
jednog sata do sedam, est sati oajnog zurenja kroz taj labirint! U poetku su dobro
odolijevali umoru, i oko im je bilo bistro, ali uskoro su im se noge lomile tim ubrzanim
hodom, i oi su ih boljele od tih boja, koje su se vrtjele pred njima, a morali su neprestano
hodati, neprestano promatrati i prosuivati, sve dok ne klonu od umora. Nakon etiri sata
nastalo je rasulo, slom potuene vojske. I tako, vrlo daleko otraga, lanovi su se
vukli, zadihani. Drugi, jedan po jedan, izgubljeni meu okvirima, ili su uskim stazama i
nikako da se iz njih iskobeljaju, pa su skretali s puta, izgubivi nadu da e ikad stii do kraja.
Kako da budu pravedni, moj boe! to da izvuku iz te gomile straila? Nasumino, ne
raspoznavajui dobro pejza od portreta, popunjavali su broj. Dvjesto, dvjesto i etrdeset, jo
osam, nedostaje jo osam. Onu? Ne, onu drugu! Kako hoete. Sedam, osam, gotovo je!
Napokon su doli do kraja, a odlazili su kao na takama, spaeni, slobodni!
Novi ih je prizor zaustavio u nekoj dvorani, skupili su se oko Mrtvog djeteta. pruenog po
podu, meu drugim naplavinama. Ali ovog puta su se alili, neki se komedija pravio kao da
je posrnuo i da stavlja nogu nasred slike, a drugi su trali po uskim stazama, kao da trae
pravu stranu slike, izjavljujui da je mnogo bolja s druge strane.
I Fagerolles se pone aliti:
- Bez straha posegnite malo u dep, gospodo! Pogledajte to majstorsko djelo, prouite ga,
vrijedi u to utroiti svoj novac! ...Zaboga, gospodo, budite ljubazni, ponovo promislite, uinite
to dobro djelo!
Svi su se veselo zabavljali sluajui ga, ali su zato jo surovije odbijali, nemilosrdno se
smijui. Ne, ne, nikada!
- Hoe li je ti uzeti iz milosra? - uo se glas jednog kolege.
Bio je obiaj, da lanovi irija imaju pravo na milosre: svaki je od njih mogao iz
gomile izabrati neku sliku, ma kako ona strana bila, i ova se otada bez daljnjega smatrala
primljenom. Obino su takvu milost iskazivali siromasima. Tih etrdeset slika, koje su u
posljednjem satu izabrali, pripadalo je kunim prosjacima, onima, koje ljudi putaju da se,
praznog trbuha, dovuku do zaelja stola.
- Iz milosra - odgovori Fagerolles, sav u neprilici - iz milosra zapravo moram uzeti jednu
drugu sliku... Da, cvijee, koje je naslikala neka gospoa.
Podsmijesi su ga prekinuli. Je li lijepa? Kad se radilo o slikama neke ene, ta su gospoda
postajala aljivdije, odbacujui svaku udvornost prema enama. A on je zapao u nepriliku, jer
je dotina gospoa bila Irmina tienica. Drhtao je pri pomisli na straan napad, koji ga eka,
ako ne odri svoje obeanje. Pao mu je na pamet jedan izlaz.
- Doista! A vi, Bongrand? ...Vi moete ovu malu udnu sliku mrtvoga djeteta uzeti iz
milosra?
Bongrand, duboko potiten, razljuen takvim postupcima, razmahne svojim dugim rukama.
- Ja! Ja da nanesem tu uvredu jednom pravom slikaru! ...Neka samo on bude ponosniji, za
ime boje! Neka nikad nita ne alje u Salon!
A budui da su se jo uvijek podsmjehivali, Fagerolles, da bi izaao kao pobjednik, tada
hrabro odlui, postupi kao kakav junaina, koji se ne boji, da e mu to natetiti.
- Dobro, ja u je uzeti iz milosra.
Poeli su mu klicati i u ali ga jako slaviti, duboko mu se klanjati, stiskati mu ruku. ast
junaku, koji se ne boji iskazati svoje miljenje! I jedan uvar odnese na rukama bijednu,
ismijanu, izmuenu, uvredama uprljanu sliku, te je na taj nain iri najzad prihvatio jedno
djelo slikara Plein-aira.
Sutradan ujutro Claude je primio pisamce od Fagerollesa, u kojemu mu ovaj u dva retka
javlja, da je uspio progurati Mrtvo dijete, ali ipak ne bez muke. Usprkos veselju zbog te
vijesti, on je osjetio bol u srcu: iz kratkoe pisma, iz svake rijei izbijalo je neto
blagonaklono, samilosno, sva uvredljivost toga dogaaja. Na trenutak je bio nesretan zbog te
pobjede, i to u tolikoj mjeri, da mu je dolazilo da povue svoje djelo i da ga sakrije. Zatim je
ta tankoutnost otupjela, i njegov se umjetniki ponos privremeno izgubio: toliko mu je u
njegovoj ljudskoj bijedi srce krvarilo zbog dugo oekivanog uspjeha. Ah, biti zapaen,
ipak jednom tamo dospjeti! Popustio je do krajnje granice, pa je s grozniavom nestrpljivou
poput poetnika poeo prieljkivati da se otvori Salon, i ivjeti u iluziji, koja mu je pred oi
doaravala gomilu svijeta, mnotvo glava, koje se njiu i kliu pred njegovom slikom.
Malo-pomalo u Parizu je uao u modu dan posjeivanja izlobe uoi otvorenja, taj dan,
koji je neko bio uveden samo za slikare, da bi po posljednji puta doveli u red svoje slike.
Sada je to bio prijevremeni posjet, jedna od onih sveanosti, koje diu itav grad na noge,
koje ga nagone da u nepodnoljivoj guvi nahrupi onamo. Ve su tjedan dana i tisak, i ulica, i
graanstvo pripadali umjetnicima. Pariz je bio njihov, govorilo se samo o njima, o slikama,
koje su poslali, o dogaajima iz njihovog ivota, o njihovim postupcima, o svemu onome, to
se ticalo njihovih linosti: bilo je to jedno od onih pretjeranih oduevljenja, koja odjednom
izbiju i koja svojom snagom pokrenu ulice, pa ak i skupine seljaka, vojnika-pjeaka i
guvernanti, da za onih dana, kad se ne plaa ulaznica, projure kroz dvorane, tako da bi se
za lijepe nedjelje broj posjetitelja popeo do strane sume od pedeset tisua: prava armija,
pozadinske ete prostog neukog naroda, koje idu za otmjenim svijetom i prolaze zauenog
pogleda kroz to golemo skladite slika.
U poetku se Claude bojao toga glasovitog dana, doputenog za prijevremeni posjet, te je,
uplaen guvom otmjenog drutva, o kome se govorilo, odluio ekati demokratiniji dan
slubenog otvorenja. ak nije pristao ni da ga Sandoz prati. Zatim ga je zahvatila takva
grozniavost, da ve u osam sati iznenada poleti onamo, tako da je jedva stigao progutati
komad kruha i sira. Christine, koja nije u sebi osjeala dovoljno hrabrosti da poe s njim,
pozove ga natrag k sebi i onda, uzbuena i uznemirena, jo ga jednom poljubi.
- A posebno te molim, dragi, nemoj se alostiti, to god se dogodilo!
 Uavi u poasni salon, Claude je osjetio izvjesnu zaguljivost, dok mu je srce snano
udaralo, jer se brzo penjao velikim stubitem. Vani je bilo bistro svibanjsko nebo, a platneni
zastor, razapet pod staklenim stropom, priguivao je sunce i stvarao ivu bijelu svjetlost. Kroz
oblinja vrata, koja su vodila na galeriju kraj vrta, dolazili su vlani zapui vjetra, svjei i vrlo
hladni. Na trenutak predahne u tome zraku, koji je ve postajao teak, jer se u njemu osjeao
oslabjeli miris laka i diskretni mous ena. Prijee pogledom po slikama na zidu. Tu nasuprot
njemu bio je golemi prizor nekakvog pokolja, sav obliven crvenom bojom, s lijeve strane
neka golema i blijeda svetaka slika, s desne otrcana ilustracija neke slubene sveanosti,
dravna narudba, a zatim portreti, pejzai, prizori iz kunog ivota, sve blistavo u
svojim kriavim bojama, sve u okvirima prevuenima previe svjeom pozlatom. Ali ga je
strah, koji je jo osjeao zbog uglednih posjetitelja toga slavlja, naveo da svrne oi na gomilu,
koja je malo-pomalo sve vie rasla. U sredini je bio smjeten okrugli naslonja, iz ije se
sredine dizao grm zelenih biljaka, i tri su se gospoe, tri strano neukusno obuene grdobe, tu
smjestile, da bi se tog dana mogle posvetiti klevetanju. Iza sebe zauo je neki hrapavi glas,
kako lomi tvrde slogove: to je bio neki Englez u kratkom kockastom kaputu, koji je tumaio
prikaz pokolja jednoj utoj gospoi, koju se jedva naziralo u velikom putnom ogrtau
protiv praine. Bilo je mnogo praznih mjesta, stvarale su se skupine ljudi, koje bi se kasnije
rasprile i malo dalje opet okupile. Sve su glave bile podignute, mukarci su u rukama imali
tapove i preko ruku prebaene ogrtae, a ene su hodale polako i zaustavljale se uz jake
zaokrete glave. Njegovo je slikarsko oko osobito zapinjalo za cvijee na eirima tih gospoa,
vrlo kriavo meu tamnim preljevima njihovih visokih eira od crne svile. Opazio je
tri sveenika, dva jednostavna vojnika, koji su tko zna odakle upali ovamo, neprekidne redove
odlikovane gospode, povorke djevojaka i majki, koje su ometale kretanje. Meutim, mnogo se
njih poznavalo, te su se izdaleka jedni drugima smijeili ili dobacivali pozdrave, a katkad je
bilo i brzih rukovanja, u prolazu. Glasovi su bili suzdrljivi, nadjaani neprestanim topotom
nogu.
Onda Claude pone traiti svoju sliku. Pokuao se snai pomou slova, ali se prevario, te
krenuo kroz dvorane na lijevoj strani. Bio je otvoren dugi niz vrata, duboko unutra su se
vidjele brojne vratnice, obloene starom tapetarijom, te okrajci pojedinih slika. Doao je do
velike zapadne dvorane, da bi se zatim vratio kroz drugi niz prostorija, ne naavi ipak svoje
slovo. A kad se opet naao u poasnom salonu, u meuvremenu se guva tu brzo poveala,
tako da se ve teko moglo hodati. Budui da ovog puta nije mogao naprijed, prepoznao je
slikare, slikarski svijet, koji je toga dana tu bio u svojoj kui i koji je imao ulogu
domaina: osobito mu je upao u oi jedan njegov prijatelj iz ateljea Boutin, mlad, strano
muen potrebom da se za njega sazna, koji je radio da bi dobio nagradu, i koji je sada hvatao
sve koliko-toliko utjecajne posjetioce, te ih silom odvodio da vide njegove slike; zatim neki
glasoviti i bogati slikar, koji je goste primao pred svojim djelom s pobjednikim smijekom
na usnama, namjerno upadljivo udvoran prema enama, iji se krug oko njega neprestano
obnavljao; napokon su tu bili ostali suparnici, koji se strano mrze, dok istovremeno na sva
usta glasno jedni druge obasipaju pohvalama, nedrueljubivi slikari, koji s vrata paljivo
motre uspjeh svojih kolega, plaljivci, koje ovjek ne bi ni za itavo carstvo mogao odvui u
njihove dvorane, podrugljivci, koji pod aljivom rijeju skrivaju krvavu ranu vlastitog poraza,
te oni, koji se iskreno udubljuju u promatranje slika, nastojei ih shvatiti i unaprijed dijelei
medalje. A bile su tu i obitelji slikara, jedna mlada, draesna ena s koketno obuenim
djetetom, jedna neljubazna, mrava graanka u drutvu dviju enskih rugoba u crnini, jedna
debela majka, koja se sruila na dugu klupu, okruena itavom etom prljavih maliana, jedna
gospoa u godinama, jo uvijek lijepa, koja je sa svojom odraslom keri gledala kako prolazi
neka bestidnica, oeva ljubavnica, koju su obadvije poznavale, i posve su se mimo jedna
drugoj nasmijeile. Bili su tu, nadalje, i modeli, ene, koje su se potezale za ruku i jedne
drugima pokazivale svoje tijelo na golim likovima slikarskih radova, glasno govorei, a s
takvim haljinama na svojoj divnoj puti, da se inilo kao da su grbave, dok su ih sada
okruivale te lijepo obuene lutke, Parianke, koje ne bi bile nimalo lijepe, kad bi se svukle.
Kad se oslobodio guve, Claude poe nadesno od vrata do vrata. Njegovo je slovo bilo s te
strane. Pregledao je sobe oznaene slovom L, ali nita nije naao. Moda se njegova slika
negdje izgubila, pa su je upotrijebili da njome negdje drugdje zatvore neku rupu. Doavi
zatim u veliku istonu dvoranu, na povratku je proao kroz druge male dvorane, kroz taj
zabaeni, manje posjeivani niz dvorana, u kojima se inilo kao da se slike mrgode od dosade
i koje su predstavljale pravi uas za slikare. Ni tu nije pronaao nita. Zbunjen, oajan, poeo
je lutati, izaao na galeriju kraj vrta, te nastavio traiti u tom preobilju brojeva, koji su strili
onako blijedi i drhtavi pod otrim svijetlom. Zatim, poslije dugog lutanja po trei se puta
naao u poasnom salonu. Sada su se ljudi tu naprosto gnjeili. Sav slavni, bogati, oboavani
Pariz, sve to izaziva halabuku: darovitost, milijuni, draest, prvaci romana, kazalita i
novinarstva, ljudi poznati u drutvenom ivotu, jahai, burzovni meetari, ene svih poloaja,
bludnice, glumice, pomodne ene, zajedno tu okupljene - sve to je poput uzburkanog mora
svaki as sve jae i jae naviralo. U srdbi zbog svog uzaludnog traenja udio se
jednostavnosti tih lica, tako vienih u velikom mnotvu, neskladnosti odijela, meu kojima je
bilo malo elegantnih, a mnogo neuglednih, pomanjkanju dostojanstva u tim ljudima, i to u
tolikoj mjeri, da se strah, od kojeg se tresao, pretvorio u prijezir. Hoe li dakle taj svijet
ponovno ismijati njegovu sliku, ako je nae? Dva mala plavoputa novinska izvjestitelja
popunjali su popis lica, koja treba spomenuti. Jedan je kritiar upadljivo neto biljeio na
rubovima svojeg kataloga, drugi je drao predavanje usred neke skupine poetnika, a trei je,
s rukama za leima, usamljen, ostajao kao zabijen u zemlju, te nadmono promatrao svako
djelo uzvienom ravnodunou. A najvie ga je zapanjilo to guranje ljudskog stada, ta grupna
radoznalost bez mladenakog zanosa i strasti, ogorenost glasova, umor lica, izraz zlobne
patnje. I ve je zluradost bila na djelu: gospodin, koji s gospoama stvara dosjetke; onaj drugi,
koji bez ijedne rijei promatra, strano slegne ramenima i onda ode; ona dvojica, koji ostaju
po etvrt sata naslonjeni jedan kraj drugoga na daicu vijenca, s nosom podignutim prema
nekoj maloj slici, te posve tiho apuu, bacajui na nju prijeke poglede poput kakvih urotnika.
Ali tada se pojavi Fagerolles, i u neprekidnom priljevu raznih skupina sada se samo on
vidi. Neprestano je pruao ruku, svagdje se pojavljivao u isto doba, ne tedei se u svojoj
dvostrukoj ulozi: kao mladi majstor i kao utjecajni lan irija. Obasut pohvalama, zahvalama,
pritubama, nalazio je odgovor za svakoga, a da pritom nije gubio nita od svoje ljupkosti.
Ve od jutra je bio izloen napadima manjih slikara, svojih tienika, ije su slike bile
smjetene na loim pozicijama. To je bila obiajna trka u prvim trenucima, kad su svi traili
svoje slike, trali da bi ih vidjeli, te onda beskrajno prigovarali, bjesnili i dizali buku: ili su
previe visoko postavljene, ili svijetlo slabo pada, ili pak okolne slike ubijaju uinak, pa su
govorili da e ih skinuti i odnijeti kui. Osobito se ljutio neki visoki mravko, koji je iz
dvorane u dvoranu progonio Fagerollesa, koji mu je uzalud objanjavao da nije nita kriv: pa
on ne moe vie nita uiniti, slike su bile postavljane prema tome, koji su broj dobile pri
rasporeivanju, a panoi svakog zida bili su poloeni na zemlju i onda ponovo prikvaeni, a da
pri tome nikome nije davana posebna prednost. I toliko je bio ljubazan, da je obeao da e
posredovati, kad se poslije dodjela medalje budu preureivale dvorane, no nije uspio ni tada
umiriti visokog mravka, koji ga je i dalje progonio.
Jedan trenutak se Claude probijao kroz gomilu, da ga upita gdje su stavili njegovu sliku.
Ali ga je ponos zadrao, vidjevi ga tako okruenog ljudima. Nije li glupa i bolna ta stalna
potreba, da ti netko drugi pomogne? Uostalom, iznenauje pomislio da je sigurno mimoiao
itav niz salona s desne strane. I zbilja, tu je bilo nekoliko stotina metara novih slika.
Napokon se naao u nekoj posve ispunjenoj dvorani, gdje se svjetina zbila pred nekom
velikom slikom, koja je prekrivala poasni pano u sredini. U poetku je nije mogao vidjeti;
toliko se njihalo to mnotvo ramena, ta zidina gusto nabijenih glava, taj bedem eira. Tamo
su nasrtali i divili se, zinuvi od uda. Kada se napokon podigao na prste, ugledao je tu
krasotu, i prema onome, to je ve bio uo, prepoznao je obraeni predmet.
To je bila Fagerollesova slika. I u toj Uini prepoznao je svoj Plein-air: isti plavi ton, isti
umjetniki recept, ali koliko samo ublaen, izmijenjen, iskvaren, kao prevuen finom
pokoicom, s velikom vjetinom prilagoen zadovoljenju niskih potreba graanstva!
Fagerolles nije upao u zamku da prikae te tri ene gole; on ih je ogolio samo ukoliko su to
doputale njihove otmjene haljine, tako da je jedna pokazivala svoje grudi pod
prozirnom ipkom bluze, druga je do koljena otkrila svoju desnu nogu okrenuvi se, da bi
dohvatila jedan tanjur, dok trea, u tako tijesnoj haljini, da je svojim leima, napetima kao u
kobile, izazivala uznemirujue, nepristojne pomisli, ne otkrivi ni komadi svoje koe. to se
pak tie dva usluna gospodina u kratkim ladanjskim kaputima, oni su doaravali otmjenost,
dok je jedan sluga, prikazan u daljini, izvlaio jo jednu koaru iz koije, koja se nalazila iza
stabala. Sve to - likovi, tkanine, mrtva priroda uine - veselo se isticalo na jasnom suncu, pred
tamnim zelenilom pozadine, i krajnja se spretnost pokazivala u toj razmetljivoj smjelosti, u
toj lanoj snazi, koja je ba onoliko, koliko je potrebno, izazivala svjetinu, da je tako natjera
na divljenje. Bura u ai vode.
Ne mogavi se pribliiti, Claude je sluao to se govori. Napokon se, eto, naao netko, koji
u slikama prikazuje pravu istinu! On nita ne naglaava poput onih prostaka iz nove kole, on
zna sve unijeti u sliku, ne unosei nita. Ah, nijanse, umijee da se unesu pritajene misli, obzir
prema graanstvu, odobravanje pristojnog drutva! A usto finoa, draest, duhovitost! On se
ne uputa prostaki u slike pune strasti, u djela, u kojima sve kipi; ne, ako iz prirode preuzme
tri tona, on daje samo tri tona, ni jedan vie. Jedan je dnevni izvjestitelj doao onamo,
oduevio se i naao izraz: prava parika slika. Drugi su to ponovili, i nakon toga nije proao
nitko, a da ne bi izjavio da je to neto potpuno pariko.
Ta isturena lea, ti izrazi divljenja, koji su izbijali iz tih prsiju, koja su se dizala i sputala,
napokon su ogorili Claudea, pa on, osjetivi potrebu da vidi glave koje odluuju o
uspjehu, zaobie gomilu i probijajui si put uspije se nasloniti o vijenac. Tu je bio okrenut
prema okupljenima, tu u tom sivom svjetlu, koje se cijedilo kroz platno pod stropom,
ostavljajui u polumraku sredinu dvorane, dok je ivo svijetlo, koje se sputalo s rubova
platna, obasjavalo bijelim mlazom slike na zidu, pri emu je pozlata na okvirima dobivala
topli ton sunca. Odmah prepozna ljude, koji su se neko bili izrugali njegovoj slici: ako to
nisu oni, onda su to njihova braa, ali su sada bili ozbiljni, oduevljeni, nekako ljepi, jer im
se na licu vidjela panja i potovanje. Zloban izraz lica, onaj umor od prepirki, ona uljivost i
zavist, koje su rastezale i pouivale kou, sve ono, to je onog puta bio opazio, ovdje se sada
ublailo u jednodunom uivanju jedne ljupke lai. Dvije krupne gospoe, razjapljenih usta,
razjapile su usta od zadovoljstva. Neka su stara gospoda buljila kao da su sve dobro
razumjela. Neki je mukarac posve tiho tumaio taj prizor svojoj eni, koja je, divno okreui
vrat, klimala glavom. Bilo je tu sretnog, zauenog, dubokog, veselog i ozbiljnog divljenja,
nesvjesnih smijeaka, od umora klonulih glava. Crni eiri su napola padali nazad, a enama
je cvijee klizilo na zatiljak. I sva ta lica na trenutak bi ostala nepomina, a onda su ih
neprestano odguravala i zamjenjivala druga, koja su bila isto takva.
Onda Claude zaboravi na obzir i ostane izbezumljen pred tim trijumfom. Dvorana je
postala premalena, stalno su se u nju zbijale nove skupine ljudi. Nije vie bilo praznina kao za
prvog sata, nije vie bilo hladnog zapuha iz vrta, ni mirisa laka, koji bi se jo uvijek
rasprostirao. Sada je zrak postao vru, a opori miris dizao se s haljina. Uskoro je prevladao
miris kao po mokrome psu. Zasigurno pada kia, sigurno je nastao iznenadni pljusak,
kakvih ima u proljetno doba, jer su posljednji pridolice sa sobom donijeli nekakvu vlagu,
ulazili su s tekim odijelima, iz kojih kao da se puilo, im bi uli u tu toplu dvoranu. I zbilja
su malo prije poele prelaziti mrane sjene po platnu ispod stropa. Claude digne oi i zakljui
da sjeverni vjetar brzo goni krupne oblake i da kia u vrtlozima udara po staklenom krovu.
Sjene su se prelijevale po zidovima, slike se zamraile, a graanstvo upalo u tamu. I tako je to
potrajalo sve dok oblak nije bio otjeran dalje, a onda slikar ugleda kako glave izlaze iz mraka
s istim od udivljenja otvorenim ustima, istim izbuljenim oima.
Ali je jo jedna bol ekala Claudea. Na lijevom panou opazio je Bongrandovu sliku, koja je
bila postavljena kao pandan Fagerollesovoj. A pred ovom nitko se nije gurao, posjetioci
su ravnoduno prolazili pokraj nje. Ona je, meutim, predstavljala krajnji napor, bilo je to
ono, to je majstor u svojoj tenji za neim velikim ve godinama nastojao uiniti, posljednje
djelo stvoreno iz potrebe, da uvjeri samoga sebe, da ga u njegovom sutonu jo nije napustila
muevna snaga. Mrnja, koju je gajio prema Svadbi na selu, tom prvom remek-djelu, koje je
njemu kao tvorcu unitavalo ivot, natjerala ga je da izabere suprotan prizor, koji odgovara
prvome: Pogreb na selu, sprovod djevojke, razvuen po polju zasijanom rai i zobi. Borio se
protiv samoga sebe: ljudi e ve vidjeti je li se on potpuno iscrpio, ne vrijedi li iskustvo
njegovih ezdeset godina isto toliko, koliko i sretna plahost njegove mladosti. A iskustvo je
bilo pobijeeno, tom djeluje sueno da predstavlja tuni neuspjeh, mukli pad starca, koji
ak ni prolaznike ne moe zaustaviti. Jo uvijek su se mogli opaziti majstorski izraeni
dijelovi: ministrant, koji nosi kri, skupina Djeviinih djevojaka, koje su nosile lijes, u bijelim
haljinama, prevuenima preko crvene puti, koje su predstavljale divnu suprotnost crnim
svetakim odijelima pogrebne pratnje kroz zelenilo polja, ali sve ostalo, sveenik u misnikoj
koulji, djevojka sa zastavom, obitelj iza pokojnice, uglavnom, cijela slika je izazivala
neugodan dojam suhoe, znanja, krutosti i upornosti. Bilo je tu nesvjesnog sudbonosnog
povratka izvjetaenom romantizmu, s kojim je umjetnik neko i zapoeo. A u svemu tome
najgore je bilo to, to je ta ravnodunost graanstva bila opravdana, jer je ta umjetnost
pripadala jednoj drugoj epohi i jer je u tome slikarstvu prevladavala mrka, a donekle i zagasita
boja, te vie nije mogla zadrati prolaznike, otkad su ule u modu slike, koje blistaju u punom
svjetlu.
I upravo tada Bongrand, oklijevajui poput kakvog poetnika, ue u dvoranu, a Claudeu se
stisne srce, vidjevi kako on baca pogled najprije na svoju osamljenu sliku, a zatim na
Fagerollesovu, koja je sve ljude uzbunila. U tom trenutku slikar je oito bolno osjetio svoj
svretak. Ako ga je dotad muio strah o svom polaganom nazadovanju, to je bila samo
sumnja, a sada se u to posve uvjerio: on je sebe kao umjetnika nadivio, njegov talent
je nestao, nikad vie nee stvoriti iva djela. On strano problijedi i napravi pokret kao da e
pobjei, ali tada, kroz druga vrata ue kipar Chambouvard s dugakom, uobiajenom
povorkom svojih uenika, i obrati mu se svojim krupnim glasom, ne obazirui se na prisutne:
- Ah, komedijau, ulovio sam vas, divite se samom sebi!
On je te godine napravio neku stranu etelicu, jedan od onih nerazumno promaenih
likova, koje kao da je svojim snanim rukama izraivao samo za okladu: da dokae, da e ih
moi napraviti, ali je svejedno blistao od ponosa, uvjeren da je stvorio jo jedno remek-djelo,
te je poput nepogreivog boga prolazio kroz svjetinu ne ujui, kako se ova smije.
Ne odgovorivi nita, Bongrand ga pogleda svojim od groznice zagaenim oima.
- A jeste li vidjeli moje veliko djelo tamo dolje? - nastavi Chambouvard. - Neka samo tamo
dou ti mali ljudi nove generacije! Nitko nije kao mi, stara Francuska!
I ve je krenuo dalje, praen svojom etom i pozdravljajui zauene graane.
- Nerazborita ivotinja! - promrmlja Bongrand, svladan tugom i tako uznemiren, kao da je
u sobi, u kojoj lei mrtvac, neki prostak napravio skandal!
On opazi Claudea, pa mu se priblii. Zar ne bi bilo kukaviki, kad bi pobjegao iz te
dvorane? I on je htio pokazati svoju hrabrost, svoju uzvienu duu, u koju nikad nije ula
zavist.
- No eto, na prijatelj Fagerolles doivio je uspjeh! ...Lagao bih, kad bih se oduevio
njegovom slikom, koju mi se uope ne svia, ali on je uistinu vrlo drag... A onda, znajte da je
on bio vrlo dobar prema vama!
 Claude se trudio pronai koju rije divljenja za Pogreb.
- Malo groblje na dnu je tako lijepo!... Je li mogue da graanstvo...
Odsjenim glasom Bongrand ga prekine.
- Hej, moj prijatelju, nikakvih izraza suuti... Menije sve jasno.
U tome trenutku netko ih pozdravi kao prisni prijatelj, i Claude prepozna Naudeta, ali
Naudeta veeg nego prije, naduvenog, zasutog zlatom, obogaenog uspjenim golemim
poslovima, koje je tada obavljao. Budui da mu je silna ambicioznost zavrtjela glavom,
govorio je da e stjerati u rog sve ostale trgovce slikama. Dao si je sagraditi palau, u kojoj se
smjestio kao kralj trita, te skupljao na jedno mjesto remek-djela i otvarao velike
moderne umjetnike magazine. Ve u predvorju osjeao se zveket njegovih milijuna, u svojoj
je kui smjetao izlobe, a izvan nje podizao galerije, te u svibnju oekivao dolazak amerikih
ljubitelja slika, kojima je prodavao za pedeset tisua franaka ono, to je kupio za deset tisua.
Provodio je ivot poput kakvog kneza: ena, djeca, ljubavnica, konji, poljsko dobro u
Pikardiji, veliki lovovi. Njegovi prvi dobici nastali su kada su skoile cijene slika
slavnih pokojnika, koji za ivota nisu bili priznati: Courbeta, Milleta, Rousseaua, to ga je
navelo da na kraju pone prezirati svako djelo, pod kojim je stajalo ime nekoga slikara, koji je
jo uvijek vodio borbu za priznanjem. Meutim, ve su se irile dosta loe glasine. Budui da
je broj poznatih slika bio ogranien, a broj ljubitelja slika nije se uope mogao poveati,
nadolazilo je vrijeme, kada e poslovanje teko napredovati. Poelo se govoriti o udruenju, o
sporazumu s bankarima, da se odre visoke cijene; u dvorani Drouot vrile su se prividne
prodaje, sam trgovac otkupljivao je svoje slike po vrlo visokoj cijeni, i inilo se da e poslije
tih burzovnih operacija nuno doi do steaja, do sloma zbog njegovih lai i pretjerane razlike
izmeu teajne i prave vrijednosti.
- Dobar dan, dragi majstore! - ree Naudet kad se pribliio. - Ha? Vi ste doli kao i svi
ostali, da biste se divili mome Fagerollesu.
U njegovom dranju prema Bongrandu nije vie bilo umiljate poniznosti i potovanja kao
nekada. I on pone govoriti o Fagerollesu kao o svom slikaru, kao o radniku, koji je u
njegovoj slubi, esto ga pritom korei. On ga je smjestio u Aveniju Villiers, prisilivi ga da si
sagradi palau, opskrbivi ga pokustvom kao kakvu bludnicu i uvalivi ga u dug, da bi ga
tako drao u svojoj vlasti, a sada ga je poeo optuivati da je neuredan i da se sramoti poput
lakoumnog mladia. Na primjer, jedan ozbiljan slikar nikad ne bi poslao tu sliku u Salon.
Nema sumnje, to podie graju, a ak se i govori o poasnoj medalji, ali nita ne utjee tako
loe na visoke cijene kao upravo to. Ako je htio privui Amerikance, trebao je sa svojom
slikom ostati kod kue kao bog u svome svetohranitu.
- Dragi moj, moete mi vjerovati, ako hoete, ali ja bih bio dao iz svoga depa dvadeset
tisua franaka, samo da te glupe novine ove godine ne podiu itavu tu buku oko mojeg
Fagerollesa.
Bongrand ga je, usprkos svojoj patnji, junaki sluao. Na to ree sa smijekom:
- Zbilja, otili su malo predaleko sa svojom prevelikom radoznalou... Juer sam proitao
lanak, iz kojega sam doznao, da Fagerolles svakog jutra pojede dva meko skuhana jaja.
On se smijao toj gruboj reklami, koja je ve tjedan dana u Parizu izazivala zanimanje za
mladog majstora, poevi od onog asa, kad je izaao prvi lanak o njegovoj slici, koju tada
jo nitko nije bio vidio. itava se eta novinskih izvjestitelja dala na posao, svlaei ga do
gola, iznosei podatke o njegovom djetinjstvu, o njegovom ocu, proizvoau cinanih ukrasa,
o njegovim studijama, o tome, kako stanuje, kako ivi, opisujui ak i boju njegovih arapa,
kao i njegovu udnu naviku, da se hvata za vrh nosa. I on je postao trenutana strast
graanstva, postao je mladi majstor po ukusu dana, koji je imao sreu, to nije uspio
dobiti stipendiju za Rim i to je prekinuo sa kolom, iako je njezin nain rada zadrao: bila je
to srea, koja traje jednu sezonu, koju vjetar donosi i onda opet odnosi, nervozni hir velikog
rastrojenog grada, uspjeh s neim nepotpunim, nedovoljno smjelim, biserno sivim, dogaaj,
koji ujutro uzbuni svjetinu, da bi ve naveer bio zaboravljen u opoj ravnodunosti.
Tada Naudet opazi Pogreb na selu.
- Gle! To je vaa slika? Dakle htjeli ste napraviti neto, to bi kao suprotnost odgovaralo
Svadbi? Ja bih vas bio od toga odvratio... Ah, Svadba, Svadba!
Bongrand ga je i dalje, smijeei se, sluao, i samo je jedna bolna brazda presjekla njegove
drhtave usne. Zaboravio je svoja remek-djela, besmrtnost osiguranu svome imenu, i vidio je
samo uspjeh, koji je tako brzo i bez uloenog napora doivio taj deran, nedostojan da poisti
njegovu paletu. I takav slikar baca u zaborav njega, koji se deset godina borio prije nego to je
postao poznat! Kad bi ti mladi narataji samo znali, kakve e krvave suze onaj, kojega oni
ivoga pokapaju, prolijevati u tome asu!
A zatim, budui da je zautio, uplai se da je moda otkrio svoju bol. Zar e biti tako
bijedan, da zavidi drugima? Srdba na samoga sebe ohrabrila ga je: treba umrijeti stojei,
uspravno! I umjesto da mu estoko odgovori, kako mu je to naviralo na usta, ljubazno je
progovorio:
- Imate pravo, Naudet! Bolje bi bilo da sam otiao spavati istog trenutka, kad mi je pala na
um pomisao o toj slici.
- Ah, to je on, oprostite! - povie trgovac i pobjegne. Naime, ukazao se Fagerolles na ulazu
u sobu. Suzdrljiv, nasmijeen, podnosei svoju sreu s lakoom, svojstvenom duhovitim
mladiima, nije stupio unutra. Uostalom, nekoga je traio, pa namigne nekom mladiu da
doe k njemu, i dade mu odgovor, bez sumnje povoljan, jer mu je mladi uvelike poeo
zahvaljivati. Druga dvojica poletjee mu ususret, da mu estitaju, a neka ga ena zadri,
pokazujui s muenikim pokretima neku mrtvu prirodu, smjetenu u tami u nekom uglu.
Zatim je ieznuo, bacivi jedan jedini pogled na svjetinu, koja je u zanosu promatrala
njegovu sliku.
Claude, koji je to gledao i sluao, osjeti kako mu tuga obuzima duu. Guva je postajala
sve ea, a pred njim su se nalazila samo zadivljena lica, koja su se znojila u nepodnoljivoj
sparini. Iznad jednih ramena dizala su se druga ramena, sve do vrata, otkuda su oni, koji nisu
mogli ui, pokazivali sliku vrkom svojih kiobrana, s kojih je curila voda od pljuska u gradu.
A Bongrand je iz ponosa ostao tu, potpuno uspravan u doivljenom porazu, vrsto se drei na
nogama kao stari borac, i upirui svoj bistri pogled u nezahvalni Pariz. Htio je zavriti kao
hrabar ovjek, ija je dobrota golema. Claude, koji nije dobivao odgovora na svoje rijei,
jasno je uvidio da je iza toga mirnog i veselog lica duh odsutan, izgubljen u tuzi, muen
najstranijim mukama. Iz potovanja i suuti zauti i ode, a da to Bongrand svojim oima,
uperenima u prazno, nije ni primijetio.
Kad se ponovo probijao kroz svjetinu, jedna ga pomisao pone muiti. udio se to ne
moe pronai svoju sliku. Nita nije jednostavnije od toga. Zar, dakle, nema dvorane, u kojoj
se ljudi smiju, zakutka ale i buke, skupine podrugljivog graanstva, koja napada neko djelo?
To bi djelo sigurno bilo njegovo. Jo mu je u uima odzvanjao smijeh, koji je neko sluao u
Salonu odbijenih. I sada je pred svakim vratima prislukivao, ne izruguju li se tu njemu.
Ali kad se ponovo naao u Istonoj dvorani, u tome trijemu, u kojemu velike slike snivaju
svoj smrtni san, u skladitu, u koje gomilaju goleme povijesne i vjerske, mrane i hladne
kompozicije, on se strese i ostane nepomian, oiju uprtih uvis. A ipak je ve dva puta ovuda
proao! Tamo gore je zbilja bila njegova slika, i to tako visoko, tako visoko, da ju je jedva
prepoznao, a posve malena, visoko poput lastavijeg gnijezda, uz ugao jednog okvira,
velianstvenog okvira neke goleme slike od deset metara, koja je predstavljala potop, vrevu
uto obojene svjetine, koja je pljusnula u tamnocrvenu vodu. S lijeve strane nalazio se i jedan
lo portret nekog generala, pepeljaste boje, koji je uspravno stajao, s desne pak nekakva
divovska nimfa u stjenovitom pejzau, beskrvni le ubijene ene, koji trune na travi, a
posvuda okolo mutno-ruiaste i ljubiaste stvari, sve same tune slike. Napokon je tu bio i
jedan smijean prizor, koji prikazuje fratre kako se opijaju, te prvo zasjedanje parlamenta, s
itavom jednom ispisanom stranicom, okruenom pozlaenim ornamentom, na kojoj su glave
poznatih zastupnika bile prikazane samo crtama i popraene imenima. A tamo gore, tamo
gore, usred tog blijedog drutva njegova mala, odvie gruba slika surovo se isticala
poput kakve nakaze, koja se bolno krevelji.
Ah, Mrtvo dijete, taj bijedni mali le, koji je sada, na ovoj udaljenosti, bio samo nekakva
zbrka ljudske puti, neuspjeli kostur nekog bezoblinog bia! Predstavlja li ta neobina,
naduvena i poblijedjela glava lubanju ili trbuh? A bijedne ruke, zgrene na rublju, nalik na
stegnute ape neke od zime uginule ptice! A i sam krevet, te blijede plahte pod blijedim
udovima, sva ta tako tuna bjelina, to ieznue boja, potpuni zavretak svega! Nakon jednog
trenutka mogle su se raspoznati bistre i ukoene oi, mogla se raspoznati djeja glava, sluaj
neke bolesti mozga, koji izaziva duboku i stranu samilost.
Claude se priblii, pa se povue malo natrag, da bi bolje vidio. Osvjetljenje je bilo tako
loe, da su sa svih strana odbljesci poigravali po slici. Kako su postavili njegovog malog
Jacquesa! Bez sumnje iz prijezira, ili pak, jo vjerojatnije, od stida, da bi se oslobodili njegove
tune runoe. On je meutim oivljavao svoju uspomenu na njega, opet ga je vidio tamo
daleko u polju, svjeeg i rumenog, kad se kotrljao po travi, a zatim u Ulici Douai, gdje je
malo-pomalo poeo blijedjeti i blesaviti, te najzad u Ulici Tourlaque, gdje vie nije mogao
nositi svoje elo i gdje je jedne noi umro posve sam, dok mu je majka spavala. U mislima je
ponovo vidio i njegovu majku, tunu enu, koja je ostala kod kue da bi, bez sumnje, plakala,
kao to sada oplakuje itav svoj ivot. Svejedno, ona je dobro postupila, to nije dola: previe
je tuno vidjeti njihovog malog Jacquesa ve ohlaenoga u svome krevetu, kojega su tu
odgurnuli na stranu poput kakvog izopenika, tako loe izloenog svjetlosti, da se inilo, kao
da mu se lice smije, da mu se zgrilo u straan smijeak.
A jo je vie patio zbog nehaja publike prema njegovom djelu. uenje i razoaranje
naveli su ga da potrai oi svjetine, vrevu, koju je oekivao. Zato ga ne ismijavaju? Ah,
nekadanje uvrede, izrugivanja, negodovanja, koja su mu cijepala srce, i koja su
ga oivljavala! Ne, nema vie niega, pa ak ni da bi u prolazu pred njega pljunuli: to je smrt.
Kroz tu golemu dvoranu posjetitelji su, osjetivi dosadu, brzo prolazili. Publike je bilo samo
pred zasjedanjem parlamenta, gdje se skupina ljudi neprestano obnavljala, itala tumaenja i
pokazivala glave zastupnika. Zauvi smijeh iza sebe, on se okrene, ali se nitko nije rugao,
nego su samo zbijali ale o veselim fratrima na slici, koja je svojom kominou predstavljala
uspjeh Salona i koju su gospoda razjanjavala gospoama, izjavljujui da je izvanredno
duhovita. I svi su ti ljudi prolazili ispod slike maloga Jacquesa, a nijedan od njih nije dizao
glavu, nijedan ak nije ni znao, da je on tu gore!
Slikar se ipak ponadao. Na okruglom naslonjau u sredini dva mukarca, jedan krupni i
jedan maleni, oba s odlikovanjem, vodili su razgovor, svalivi se na barunasti naslon i
promatrajui sliku, koja je bila pred njima.
- I ja sam ih slijedio - govorio je onaj krupni. - Oni su poli Ulicom Saint-Honore, Ulicom
Saint-Roch, Ulicom Chaussee dAntin, Ulicom La Favette...
- I vi ste napokon priali s njima? - upita maleni s izrazom dubokog zanimanja na licu.
- Ne, bojao sam se, da u se razljutiti.
Claude ode i tri puta se vrati, a srce mu je jako udaralo svaki puta, kad bi se koji rijetki
posjetilac zaustavio i polako prelazio pogledom od vijenca pa do stropa. Osjeao je ludu,
bolesnu potrebu da uje koju rije, barem samo jednu rije. Zato izlae? Kako da sazna?
Radije sve drugo, nego da podnosi tu utnju! Zastao mu je dah, kad je spazio kako se
pribliava neki mladi brani par, lijepi mukarac s malim plavim brcima i divna ena lakih i
draesnih pokreta poput kakve pastirice od saskog porculana. Ona opazi sliku i upita, to
predstavlja, zauena, jer nita ne razumije, a kad je njezin mu, listajui po katalogu,
pronaao naziv: Mrtvo dijete, ona ga, sva najeena, povue za sobom i krikne od straha:
 - O, strano! Zar je policija smjela dopustiti jednu takvu strahotu!
Onda je Claude ostao tu stajati, nesvjestan i duboko zapanjen, oiju uprtih u prazan prostor,
neprestano okruen novim skupinama svjetine, koja je jurila, a da se u svojoj ravnodunosti
nije nijednim pogledom osvrnula na tu jedinstvenu i svetu stvar, koja je jedino njemu bila
vidljiva. I ba za vrijeme te vreve opazi ga Sandoz.
Tumarajui i sam poput neenje - jer mu je ena ostala kod njegove bolesne majke -
Sandoz se zaustavi, duboko raaloen, pod malom slikom, koju je sluajno pronaao. Ah,
kako je odvratan taj bijedni ivot! U mislima je ponovo brzo proivio njihovu mladost, koled
u Plassansu, duge izlete na obalu Viome, brza pjeaenja u slobodi pod arkim suncem i sve
ono buktanje njihovih tek nastalih ambicija. A u kasnijem, njihovom zajedniki proivljenom
ivotu, sjetio se njihovih napora, njihovog vjerovanja u buduu slavu, njihove velike pohlepe,
neizmjerne poude, koja ih je navodila da kau, da e u jednom zalogaju progutati itav Pariz.
Koliko je puta u to doba vidio u Claudeu velikog ovjeka, ovjeka, iji neobuzdani genij treba
ostaviti vrlo daleko iza sebe talent svih ostalih! U poetku je njegov atelje bio u slijepoj
Ulici Bourdonnais, kasnije na Burbonskoj obali, i matao je o golemim slikama, stvarao takve
planove, koji e raznijeti Louvre u komade. Bila je to neprekidna borba, rad od deset sati na
dan, potpuna predanost itavog njegovog bia. A onda to? Nakon dvadeset godina te strasti
doi do toga, do te bijedne grozne stvari, sasvim malene, neopaene, tako bolno tune u
njezinoj usamljenosti, u koju su je gurnuli kao da je kuna! Toliko nada i muka, itav jedan
ivot utroen u tekom stvaralakom radu, i onda to, to, moj boe! Sandoz prepozna Claudea
kraj sebe. Od bratskog uzbuenja zadre mu glas.
- Zar je mogue? Ti si doao? ...Zato nisi doao po mene?
Slikar se nije ak ni ispriao. inilo se kao da je vrlo umoran, ali ne razljuen, nego
zahvaen tihom zapanjenou, koja ga je uspavala.
- Idemo, nemoj tu ostajati! Prolo je podne, ruat e sa mnom! ...Neki me ljudi ekaju kod
Ledovena. Ali neka ekaju, mi emo u buffe, to e nas osvjeiti, je li, prijatelju?
I Sandoz ga povede sa sobom uhvativi ga pod ruku, privlaei ga k sebi i nastojei ga
odueviti, oteti ga njegovoj turobnoj utnji.
- No, sto mu gromova, ne treba te to tako smesti. Iako su je stavili na loe mjesto, tvoja je
slika divna, to je prekrasno umjetniko djelo!... Da, znam, ti si neto drugo zamiljao.
Dovraga, nema to veze! Ti nisi jo umro, to e doi kasnije... A pogledaj! Ti bi mogao biti
ponosan, jer ove godine si ti pravi pobjednik u Salonu. Ne pljaka te samo Fagerolles, svi te
sada imitiraju, ti si ili revolucionirao svojim Plein-airom, kojemu su se toliko smijali...
Gledaj, gledaj! Eno jo jedan Plein-air, a tamo jo jedan, pa i tu dolje, svuda, svuda!
Prolazei kroz dvorane, on je rukom pokazivao slike. I zbilja, mlaz svjetlosti, malo pomalo
uveden u suvremeno slikarstvo, napokon je bljesnuo. Nekadanji tamni Salon, obojen
katranom, ustupio je mjesto Salonu obasjanu suncem, veselom poput proljea. To je bila zora,
novi dan, koji se neko najavio u Salonu odbijenih i koji je sada rastao, te pomlaivao djela
finom, rasprenom svjetlou, ralanjenom u beskrajne nijanse. Svuda se moglo opaziti to
plavetnilo, pa ak i na portretima i na prizorima iz svakidanjeg ivota, koji su poprimili
dimenzije i stupanj ozbiljnosti slika koje su prikazivale povijesne dogaaje. Pa i stari
akademski predmeti obrade nestali su, zajedno sa svim onim umjetnim sredstvima, koji
tradiciju odravaju na ivotu, kao da su osuena naela sa sobom odnijela i svoj mrani
porod; rijetki su postali prazni plodovi mate, mrtvake golotinje iz mitologije i katolicizma,
prizori iz ivota svetaca, raeni bez vjere, priice bez ivota, sav mete kole, kojim su se
sluili narataji kukavica ili budala. tovie, i kod onih, koji su ostali pri starim receptima, te
ak i kod ostarjelih majstora utjecaj je bio oevidan, mlaz sunca se probio. Izdaleka, pri
svakom koraku, vidjelo se kako neka slika bui zid i otvara prozor u vanjski svijet. Uskoro e
se zidovi sruiti, i velika priroda e prodrijeti unutra, jer je pukotina iroka i jer je u toj bitci,
koju su vodile smjelost i mladost, napad razbio rutinu.
 - Ah, tvoj udio je jo uvijek lijep, dragi moj! - nastavi Sandoz. - Sutranja umjetnost bit e
tvoja, ti si sve njih izgradio.
Claude onda otvori usta i posve tiho, s mranom neumoljivou ree:
- to mi vrijedi, to sam ih izgradio, ako nisam izgradio samoga sebe?...Znaj, to je bilo
preveliko za mene, i to me ubija.
Jednim pokretom ruke zavrio je svoju misao, misao o svojoj nemoi da bude genij tog
obrasca, koji je donio na svijet, misao o svojoj patnji kao prethodnika, koji zasijava misao, a
ne anje slavu, o svom oaju, kad vidi da ga potkradaju, prodiru obini zanatlije u
umjetnikom poslu, itavo mnotvo spretnih klipana, koji uludo troe svoje napore,
poniavajui svoju umjetnost, prije nego to je on ili netko drugi imao snage vrsto postaviti
na zemlju neko remek-djelo, koje bi obiljeilo taj zavretak jednoga doba.
Sandoz se usprotivi: budunost je jo uvijek pred njim. Zatim, kad su prolazili kroz poasni
salon, on ga zaustavi, da bi ga tako rastresao.
- O, ta gospoa u plavoj haljini pred onim portretom! Kakav amar tu daje priroda
slikarstvu!... Ti se sjea, kako smo neko promatrali graanstvo, haljine, ivot u dvoranama.
Nijedna slika nije mogla izdrati udarac. A danas ima slika, koje u toj usporedbi ne stradavaju
previe. ak sam opazio, tamo dolje, jedan krajolik, iji uti ton potpuno oduzima sjaj
enama, koje mu se pribliavaju.
Ali Claude se strese od neizrecive patnje.
- Molim te, otiimo, odvedi me odavde!... Ne mogu vie izdrati.
U buffeu su pretrpjeli sve muke svijeta da pronau jedan slobodan stol. U toj prostranoj
tamnoj rupi, koju su, pod gredama visokog eljeznog stropa, prekrivali zastori od smee
vunene tkanine, bilo je zaguljivo od prenatrpanosti. U pozadini, na tri kuhinjska ormara
izgubljena u polutami simetrino su se redale, jedne iznad drugih, zdjele s kompotom, a neto
blie, stojei za pultom, dvije su gospoe, jedna plavua ijedna crnka, vojnikim pogledom
nadgledavale guvu, dok se iz tamnih dubina te pilje pjenio i propinjao itav val malih
mramornih stolova, dizala prava plima tijesno zbijenih i ispremijeanih stolica, te - obasjana
u velikoj povrini blijedim svijetlom, koje je padalo kroz prozore - prelazila granice i
preplavljivala ak i jedan dio vrta.
Napokon Sandoz opazi da se neke osobe diu. On poleti i u tekoj borbi, usred gomile
ljudi, zauzme stol.
- Ah, sto mu gromova, eto smjestili smo se... to eli jesti?
Claude nemarno mahne rukom. Ruak je uostalom bio straan, pastrva skuhana u ribljoj
juhi, filet suen u penici, paroge, koje su zaudarale na vlano rublje, a k tome se trebalo i
boriti, da bude posluen, jer su konobari u toj vrevi gubili glavu, i nisu se mogli snai na
preuskim prolazima, koje je mnotvo stolica sve vie suavalo, pa ih ak i potpuno zakrivalo.
Iza lijevog zastora ula se zveka zdjela i stolnog posua, jer je kuhinja bila postavljena tu, na
pijesku, poput onih pei na sajmu, koje se smjeste posred cesta.
Sandoz i Claude su bili prisiljeni stajati postrance dok jedu, jer su bili stisnuti dvjema
grupama ljudi, iji su laktovi gotovo ulazili u njihove tanjure, a svaki puta, kad bi proao koji
konobar, on bi potresao njihove stolice udarcem svoga boka. Ali ta guva i grozna jela samo
su uveavali veselje. Pravile su se ale o jelima, stvarala su se prijateljstva izmeu susjednih
stolova u toj zajednikoj nezgodi, koja se pretvarala u zabavni izlet. Zavravalo je tako, da se
stvarala simpatija meu nepoznatima, i da su prijatelji meusobno razgovarali na udaljenosti
od tri reda, te okretali glave i mahali rukama iznad ramena susjeda. Osobito su ene postajale
ivahne; u poetku su bile uznemirene zbog te guve, a kasnije su skidale rukavice, podizale
svoje kratke koprene i smijale se, im bi popile prst istoga vina. A najveu dra
toga neslubenog otvorenja izlobe predstavljala je ba tijesna ispremijeanost svih drutvenih
slojeva, meu kojima je bilo i ulinih djevojaka, i otmjenih graanki, i velikih umjetnika i
obinih budala; bio je to posve sluajni susret; mjeavina zbog koje se, jer je bila tako udna i
nepredviena, raspirivao plamen i u oima najuglaenijih osoba.
Meutim, Sandoz, koji nije htio do kraja pojesti meso, progovori jaim glasom u toj
stranoj buci, koju su stvarali gosti i konobari.
- Jedan komad sira, to kae? I pokuat emo dobiti kavu!
Izgubljena pogleda, Claude ga nije ni uo. Gledao je u vrt. Sa svoga mjesta vidio je u
sredini nekoliko stabala, velike palme, koje su se isticale na smeim zastorima, kojima je
itav taj prostor bio ukraen. Vidio je krug, u kome su bili porazmjeteni kipovi: lea neke
faunice nabrekle stranjice; lijepi profil prikaza neke djevojke, oblina njezina lica i vrak
tvrdih grudi, lice nekog Gala u bronci - lik iz kakve nezgrapne romance, odvratan sa svojim
glupim patriotizmom; mlijeno-bijeli trbuh neke ene, koja visi objeena za zglobove na ruci,
nekakva Andromeda s Trga Pigalle, a zatim neprestano novi i novi kipovi, niz ramena i
bokova, poredanih uz zavoje aleja, redovi bijelih mrlja, koje se vide kroz zelenilo: glave,
grudi, noge, ruke, koje se sve meusobno isprepliu i gube u velikoj perspektivi. Nalijevo je u
daljini iezavala jedna skupina poprsja, takvih, da ih je bilo radost gledati, izvanredno
smijean niz nosova, neki sveenik s golemim i zaotrenim nosom, sobarica s malim prastim
nosom, Talijanka iz petnaestog stoljea s lijepim klasinim nosom, mornar s
posve neprirodnim nosom, svi nosovi: nos inovnika, nos industrijalca, nos odlikovana
ovjeka, a svi skupa nepomini i poredani u bezgraninoj liniji.
Ali Claude nije nita vidio, za njega su to bile samo sive mrlje na mutnoj i zelenoj boji. I
dalje je stajao kao da je obamro, i osjeao je samo jedno: veliku rasko enskih haljina, koju
je slabo zapaao usred vreve po dvoranama, a koja se odavde lijepo mogla raspoznati, kao da
je to poljuneni staklenik nekoga dvorca. Bio je to mimohod cijeloga parikog elegantnog
svijeta, bile su tu ene, koje su se dole samo pokazati, s namjerno izabranim haljinama, s
takvima, koje e sljedeeg dana biti opisane u novinama. Ljudi su stalno promatrali neku
glumicu, koja je stupala poput kraljice, ispod ruke s nekim gospodinom, koji se drao
ljubazno poput kakvog supruga-kneza. Otmjene dame ponaale su se poput uliarki, sve su se
meusobno odmjeravale pogledima, kojima jedne druge svlae, procjenjuju svilu, mjere
duinu ipke, prekapaju sve, poevi od vrhova cipela pa do pera na eiru. To je bilo poput
nekakvog javnog salona; gospoe, koje su sjedile, zbile su svoje stolice, zanimajui se samo
za one, koje su prolazile. Dvije prijateljice ubrzale su korake i smijale se. Neka druga, posve
sama, odlazila je pa se vraala, utei i mrko gledajui. Neke su pak izgubile jedna drugu, pa
su onda, ponovo se naavi, klicale od iznenaenja. Pomina i uozbiljena gomila
mukaraca as bi stajala na mjestu, a onda bi se pokrenula i zaustavila pred nekim mramornim
kipom, pa se zatim vratila k bronanome. Istodobno su se izmeu one nekolicine obinih
graana, koji su tamo zalutali, kretali glasoviti ljudi, sve vane linosti Pariza, te bi vrlo
slavan ovjek proao pokraj nekog krupnog, slabo obuenog gospodina, a razvikani pjesnik
susreo bi se s nekim blijedim ovjekom, koji je imao bezizrazno lice obinog vratara. U
jednolinom i bezbojnom svjetlu svjetina se valjala poput ivog vala, kadli iznenada iza
oblaka, koji su preostali nakon posljednjeg pljuska, mlaz sunca obasja arkim svijetlom visoki
stakleni krov, zaari veliki zapadni prozor i pone padati poput zlatnih kapljica kroz
nepomini zrak. I sve se ugrije: i snjena bjelina kipova u blistavom zelenilu, i njene tratine,
koje je presijecao uti pijesak aleja, i bogate haljine sa ivim sjajem satena i bisernih ogrlica,
pa ak i sami glasovi, koji su u tom silnom amoru, punom nervoze i smijeha, prtali poput
svijetlih plamenova na vatru baenih lozovih mladica. Zavrivi sadnju cvijea u nasadu,
vrtlari su, zaokrenuvi slavinu, vukli sa sobom cijevi i prskali vodu po zemlji, koja je, kad se
namoila, isparavala mlaku izmaglicu. Siavi sa eljezne krovne okosnice, neki je veoma
drski vrabac kljucao po pijesku pred buffetom jedui mrvice kruha, koje mu je neka mlada
ena bacala iz zabave.
 Od sve te buke Claude je tada uo samo daleko umorenje mora, brujanje mnotva, koje se
kretalo gore, u dvoranama. I u njemu oivi uspomena, sjeti se one graje, koja je poput
oluje onog puta hujala pred njegovom slikom. Ali sada se nitko nije smijao: tamo gore je
golemi glasi Pariza klicao Fagerollesu.
Upravo tada Sandoz, koji se okrenuo, ree Claudeu: - Gle! Eno Fagerollesa!
I zbilja, Fagerolles i Jory, ne opazivi ih, zauzeli su oblinji stol. Ovaj posljednji je svojim
krupnim glasom nastavio zapoeti razgovor.
- Da, vidio sam njegovo mrtvo dijete. Ah, siromah, kakav li je samo to zavretak!
Fagerolles ga udari laktom, pa ovaj, opazivi dva prijatelja, odmah doda:
- Ah, na prijatelj Claude!... Kako si, ha? ...Zna, nisam jo vidio tvoju sliku. Ali su mi
rekli da je divna.
- Divna je! - potvrdi Fagerolles.
Zatim se pone uditi.
- Vi ste ovdje jeli! to vam je samo palo na um, pa ovdje se ovjek tako slabo osjea...! Mi
smo pak jeli kod Ledoyena. Oh, koliko je tamo ljudi; takva guva, da je to pravo veselje!...
No, primaknite svoj stol, da malo popriamo!
Spojili su oba stola. Ali laskavci i molitelji odmah su poeli progoniti mladog majstora-
pobjednika. Neka tri prijatelja digoe se i iz daljine ga buno pozdravie. Neka gospoa,
smijeei se, pone ga promatrati, kad joj njezin mu na uho priapne njegovo ime. A visoki
mravko, umjetnik, iju su sliku loe smjestili, koji nije prestao u sebi bjesniti i koji ga je ve
od jutra progonio, napusti stol na dnu prostorije, gdje je sjedio, i ponovo dotri da bi se
poalio, traei da mu sliku odmah stave uz vijenac.
- Ah, dajte mi mira! - napokon povie Fagerolles, kojemu je ponestalo ljubaznosti i
strpljenja.
A onda, kad je mladi otiao, mumljajui priguene prijetnje, on ree:
- Uistinu, uzalud ovjek nastoji biti ljubazan, jer oni vas natjeraju da pobjesnite! Svi ele
biti uz vijenac! ...Ah, kakav je teret biti lan irija! ovjek pritom jedino polomi noge, a
poanje mrnju!
Claude ga je potiteno promatrao. inilo se, kao da se za trenutak probudio, te promrmlja
teko miui jezikom:
- Pisao sam ti, htio sam te posjetiti, da ti zahvalim... Bongrand mi je rekao, kakvih si
problema imao... Hvala ti jo jednom.
Ah ga Fagerolles prekine.
- Kojeta! Pa bio sam to duan uiniti zbog naeg starog prijateljstva... Vrlo sam
zadovoljan, to sam ti uinio tu uslugu.
I on osjeti zbunjenost, koja bi ga uvijek obuzela pred tim nepriznatim uiteljem iz svojih
mladenakih dana, osjeti tu vrstu nesavladive poniznosti pred ovjekom, iji bi nijemi prijezir
bio u tom asu dovoljan da mu pokvari trijumf.
- Tvoja je slika vrlo dobra - polako doda Claude, da bi se pokazao ljubaznim i odrjeitim.
Ta jednostavna pohvala ispunila je Fagerollesovo srce pretjeranim, neodoljivim
uzbuenjem, za koje ni sam nije znao odakle mu je dolo, stoga taj momak, bez uvjerenja,
navikao na sve mogue ale, odgovori drhtavim glasom:
- Ah, dragi moj, ah, tako si ljubazan, kad mi to kae!
Sandoz je napokon dobio dvije alice kave, a budui da je konobar zaboravio donijeti
eer, on se morao zadovoljiti s komadiima, koji su preostali nakon neke obitelji, koja je
prije sjedila za oblinjim stolom. Nekoliko se stolova ispraznilo, ali su ljudi postali jo
slobodniji, i neka se ena pone tako glasno smijati, da su se sve glave okrenule prema njoj.
Ljudi su puili, a plava se para polako dizala s iskoenih stolnjaka, uprljanih vinom
i pretrpanim masnim suem. Kad je i Fagerolles uspio dobiti dvije aice biljnog likera, poeo
je razgovarati sa Sandozom, prema kome je bio obziran, jer je u njemu nasluivao snagu. A
Jory se onda obratio Claudeu, koji je opet postao turoban i utljiv.
- Eto, prijatelju, ja te nisam pismeno obavijestio o svom vjenanju... Zna, zbog naeg
stanja, obavili smo to skromno, bez ikoga... Ali bih te ipak bio rado obavijestio. Ti mi ne
zamjera, zar ne?
Postao je priljiv i poeo sve potanko objanjavati, zadovoljan ivotom, obuzet sebinom
radou, to dobro ivi i to je postigao svoj cilj, posve suprotno od tog bijednog poraenog
siromaha. Rekao je da mu sve uspijeva. Napustio je kroniku, osjetivi potrebu da ozbiljno
sredi svoj ivot. Zatim se toliko uzdigao, da je uao u upravu jednog velikog umjetnikog
asopisa. Prialo se da tu dobiva trideset tisua franaka godinje, a da se ni ne pribraja sve
njegovo mrano poslovanje u vezi s prodajom zbirki. Graanska grabeljivost, koju je
naslijedio od svoga oca, ta naslijeena pouda za dobitkom, koja ga je potajno gurnula u
najnie pekulacije, im je dobio prvih nekoliko sua, sada se otkrila i od njega napokon
uinila stranog gospodina, koji je temeljito cijedio novac od umjetnika i ljubitelja umjetnosti,
kad bi mu pali u ape.
I usred toga blagostanja Mathilde ga je, svemona, natjerala da je plaui moli, da mu
postane ena, nakon to ga je est mjeseci ponosno odbijala.
- Kad s nekim mora ivjeti u zajednici, - nastavi on - ipak je najbolje da sredi svoje
stanje. Ha? Ti, koji si kroz to proao, dragi moj, zna neto o tome... Kaem ti da ona nije
htjela, i to iz straha, da se to krivo ne shvati i da mi ne nateti. O, velika, delikatna dua! Ne,
vjeruj mi, ljudi nemaju pojma o odlikama te ene. Odana je, uvijek vodi brigu i o sitnicama,
tedljiva, fina, i sposobna dati dobar savjet... Ah, velika je srea to sam je sreo! Ja vie nita
ne poduzimam bez nje, putam je da sve radi po svome, ona vodi sve, asna rije!
Istina je bila u tome, da ga je Mathilde naposljetku primorala, da je iz straha slua poput
nekog malog djeaka, kojega ve sama prijetnja da nee dobiti ukuhano voe ini
poslunim. Iz nekadanjeg bestidnog vampira iahurila se vlastoljubiva ena, eljna
potovanja, prepuna ambicije i poude za onim, to joj donosi korist. Ona ga nije ak ni
varala, postala je kreposna, asna ena, stroga u svome moralu, posve suprotno svojim
nekadanjim obiajima, koje je zadrala samo u odnosima s njime, da bi od njega uinila
brano sredstvo svoje moi. Govorilo se da su ih vidjeli kako se zajedno prieuju u
Loretskoj Bogorodiinoj crkvi. Pred ljudima su se ljubili i od milja nazivali njenim imenima.
Ali uveer joj je morao ispriati gdje je proveo dan, a ako bi bilo sumnjivo, kako je proveo
ak i samo jedan sat, ili ako od novca, koji je dobio, ne bi donio i posljednji santim, ona bi se
pobrinula da vrlo loe provede no, prijetei mu tekim bolestima, te bi ga u svojoj
bogoljubnosti odbijala od sebe i putala da spava u hladnom krevetu, tako da je on svaki puta
sve skuplje plaao njezino oprotenje.
- Zatim smo - nastavi Jory, uivajui u svojoj prii - doekali smrt mojega oca, i ja sam se
onda s njom vjenao.
Claude, koji je do tog trenutka bio odsutan duhom, te je ni ne sluajui ga, samo klimao
glavom, bio je iznenaen tom posljednjom reenicom.
- to? Ti si se s njom vjenao? ...S Mathildom!
U taj je uzvik unio svoje uenje zbog toga dogaaja, ivo se sjeajui svega onoga, to se
neko zbivalo u Mahoudeauovom duanu. inilo mu se da jo i sada uje toga Joryja, kako
govori o njoj, sluei se gadnim izrazima; sjetio se njegovih povjerljivih izjava, koje je jednog
jutra uo od njega na ulici - o romantinim orgijama, o strahotama, koje su se zbivale u
trgovini ljekovitim travama, okuenoj snanim vonjem mirisnih tvari. itava je njihova
druina prola kroz njenu trgovinu, i on ju je napadao vie od drugih, a sada se njome eni!
Zbilja je ovjek glup, kada loe govori o nekoj drolji, pa ak i o najgoroj, a uope ne moe
znati, nee li se jednog dana moda ba s njom vjenati.
 - Eh, da, s Mathildom - odgovori mu njegov drug smijeei se. - Zna, te stare ljubavnice
su ipak najbolje supruge.
Bio je zaista vedro raspoloen, a pamenje ga je potpuno napustilo, tako da nije napravio
ni jednu aluziju i nije se zbunio pod pogledima svojih prijatelja. Izgledalo je kao da ona dolazi
iz nepoznatog kraja, a on im je predstavlja, kao da je nisu isto tako dobro poznavali kao i on.
Sandoz, koji je, vrlo zainteresiran tim lijepim sluajem, na pola uha prislukivao razgovor,
povie, kad su oni zautjeli:
- Onda, odlazimo? ...Utrnule su mi noge.
Ali u tom se trenu pojavi lrma Becot i zaustavi se pred buffeom. Bila je vrlo lijepa sa
svojom svjee pozlaenom kosom i sa svojim ishitrenim sjajem, sjajem crvenokose
ljubavnice, koja je iskoila iz nekog starog renesansnog okvira. Nosila je tuniku
od blijedoplavog brokata, a suknju od satena, prekrivenu alengonskim ipkama. Bila je tako
bogato opremljena, da ju je pratila itava eta gospode. Opazivi Claudea meu ostalima, na
trenutak je oklijevala, obuzeta kukavikim stidom pred tim slabo obuenim, runim i
prezrenim bijednikom. A onda joj je njezin stari hir vratio hrabrost, te je najprije njemu
stisnula ruku, okruena svim tim pristojnim ljudima, koji su izbuljili oi od uenja.
Ljubazno se smijala, te se prijateljski alila s njim. Zbog toga su joj malo zatitrali krajevi
usana.
- Nek se zaboravi! - ree mu ona veselo. I ta reenica, koju su samo njih dvoje mogli
shvatiti, potakne je na jo jai smijeh. Tim rijeima sroila je cijelu njihovu dogodovtinu.
Jadan onaj mladi, kome je ona tog puta morala nametnuti svoju volju, a koji u tome nije
naao nikakvog uivanja!
Fagerolles odmah plati dvije aice likera i ode s Irmom, a Jory takoer odlui krenuti s
njima. Claude je promatrao, kako njih troje odlaze, te kako ona, praena dvama mukarcima,
usred opeg divljenja i pozdrava, kraljevski stupa i prolazi kroz svjetinu.
- Jasno se vidi da Mathilde nije tu - ree Sandoz jednostavno. - Ah, dragi moji, kakvi ga
amari oekuju kad se vrati kui!
Zatim pozove konobara, da plati. Svi su se stolovi praznili, ostale su samo kosti i kore
kruha, porazbacane u neredu. Dva su konobara spuvom prala mramorne ploe, dok je trei
grabljama povlaio po pijesku, koji je bio skvaen pljuvakama i pun mrvica. Iza zastora od
smee vunene tkanine sada je objedovala posluga, i ulo se mljackanje eljusti, smijeh iz
punih usta, pravo snano vakanje u nekoj ciganskoj ergi, kao kad se struu posljednji ostaci
jela u loncima.
Claude i Sandoz obili su vrt i otkrili jednu Mahoudeauovu figuru, vrlo loe smjetenu, u
jednom uglu kraj istonog trijema. To je napokon bila Kupaica koja je uspravno stajala, ali
jo vie umanjena, jedva velika kao djevojica od deset godina, vidljive, umilne elegancije,
finih bedara, sasvim sitnih grudi, divni pupoljak, koji oprezno izbija. Iz nje je izbijao miris,
neviena draest, koja procvjeta gdje eli; neodoljiva, uporna i ivahna draest, koju je
usprkos svemu stvorio tim svojim krupnim radnikim prstima, toliko nesvjestan te svoje
sklonosti, da joj se tako dugo opirao.
Sandoz nije mogao, a da se ne nasmijei.
- I kad se samo pomisli da je takav veliki ovjek uinio sve, da bi upropastio svoj talent!...
Da je taj kip bolje smjeten, doivio bi velik uspjeh.
- Da, velik uspjeh - ponovi Claude. - To je vrlo ljupko.
Upravo u tom trenutku opazili su Mahoudeaua, koji je ve bio na trijemu i uputio se prema
stubitu. Povikali su i potrali prema njemu, pa su se sva trojica zadrali u razgovoru nekoliko
trenutaka. Galerija u prizemlju pruala se prazna, posuta pijeskom, obasjana svjetlou olovne
boje kroz svoje velike okrugle prozore, tako da bi ovjek mogao pomisliti, da se nalazi pod
nekim eljeznikim mostom: snani stupovi podravali su metalnu krovnu konstrukciju, a
ledena se hladnoa sputala odozgo i namakala tlo, u koje su upadale noge. U daljini, iza
rastrgane zavjese, nizali su se kipovi, odbijene poiljke kipova, gipsani kipovi, koje siromani
kipari nisu ak ni odnosili natrag, blijeda mrtvanica, tako zaputena, da je to izazivalo tugu.
Ali je neto iznenaivalo i prisiljavalo ovjeka da digne glavu: ula se neprestana buka
i tapkanje nogu brojnih posjetitelja po podu dvorana. Bila je to zagluujua buka, gore se to
strano kotrljalo, kao da su beskrajni, svom parom tjerani vlakovi neprestano tresli eljeznim
gredama.
Kad su pohvalili njegovo djelo, Mahoudeau ree Claudeu da je uzalud traio njegovu sliku:
u koju su je rupu zabili? Onda je pokazao svoju uznemirenost zbog Gagnierea i
Dubuchea, raznjeivi se nad prolim danima. Gdje su nekadanje izlobe u Salonu, kad su
dolazili ovamo u oporu, kad su bijesno jurili kroz dvorane kao po neprijateljskom zemljitu,
a poslije izlaska izraavali svoj strastveni prijezir i uputali se u prepirke, od kojih su im
oticali jezici, a praznile se lubanje! Vie nitko ne vidi Dubuchea; Gagniere pak dolazi dva-tri
puta mjeseno iz Meluna, sav kao izvan sebe, zbog nekog koncerta, a tako malo ga
zanima slikarstvo, da nije ak ni doao u Salon, u koji je po obiaju poslao jedan svoj krajolik,
obalu Seine, kako to ini ve petnaest godina, slike u ljupkom sivom tonu, savjesno izraene i
tako nenametljive, da ih publika nikad nije ni primijetila.
- Spremao sam se krenuti gore. Hoete li i vi sa mnom?
Sav blijed od nelagode, Claude je svakog trenutka dizao oi uvis. Ah, ta strana tutnjava, to
jurenje prodrljive nemani, od ega su mu se ak i udovi tresli!
On utke prui ruku.
- Ti nas ostavlja? - usklikne Sandoz. Obii jo jednom s nama, pa emo zajedno otii.
Zatim osjeti samilost, kad je vidio da je Claude tako umoran. Osjeao je da mu prijatelj
gubi i posljednji trag hrabrosti, da eli samou, da osjea potrebu da sam umakne odatle, da bi
sakrio svoju bol.
- Onda zbogom, prijatelju! ...Sutra u doi k tebi.
Claude, posrui, progonjen olujom iz gornjih dvorana, iezne iza umarka u vrtu.
A dva sata kasnije, u istonoj dvorani, Sandoz, koji je najprije izgubio Mahoudeaua, a onda
ga naao u drutvu Joryja i Fagerollesa, opazi Claudea kako stoji pred svojom slikom, na
istom mjestu, gdje ga je prvi puta naao. Nesretnik, im je otiao od njih, opet se, usprkos
svojoj volji, privuen, zaaran, vratio onamo.
Bilo je to u pet sati, kada se u toj zaguljivosti i sparini zbijena svjetina, iscrpljena
obilaenjem dvorana i zahvaena vrtoglavicom, poput stada putenog u neki vrt, poela
zbunjivati i gnjeiti, ne nalazei izlaz iz dvorana. Ve od jutra, kad je jo bilo prilino hladno,
od topline tjelesa i zadaha iz usta zrak se ve poeo ispunjavati riom parom, a u isparavanju
neistoe, koju su ljudi donijeli sa sobom, letjela je i dizala se praina, te stvarala finu maglu.
Ljudi su jo uvijek jedni druge vodili pred slike, pri emu su jedino siei slika ostavljali
dojam na graanstvo i zadravali ga ondje. Neprestano se odlazilo, vraalo i lupetalo nogama.
Osobito su ene ustrajale u tome, nastojei da tu ostanu sve do trenutka, kad e ih uvari, im
otkuca est sati, izgurati van. Neke krupne gospoe zapele su u guvi. Druge pak, ne
pronaavi ni najmanjeg kutka, gdje bi mogle sjesti, iznemogle, ali ipak uporne, snano su se
oslanjale o svoje kiobrane. Sve oi, pune nemira i molbe, vrebale su na duge klupe, pretrpane
posjetiteljima. I napokon su se sve te tisue ljudi potpuno umorile: noge im se vie nisu mogle
micati, lice im se razvlailo, a elo im je muila glavobolja, ona posebna glavobolja slikarskih
salona, prouzrokovana neprestanim okretanjem potiljka i zabljeujuim plesom boja.
Samo na okruglom naslonjau, na kome su ve od podne jedan drugome priali svoje
dogodovtine, dva su se gospodina s ordenima i dalje mirno razgovarali, stotinu milja udaljeni
od svega toga. Moda su se tamo bili vratili, a moda se odande nisu nikad ni pomaknuli.
- I onda ste tako - govorio je krupni - vi uli, pravei se kao da ne razumijete?
- Ba tako - odgovarao je maleni - pogledao sam ih i skinuo eir... Ha? To je jasno.
- Divno! Vi ste divni, dragi moj prijatelju!
 Ah Claude je uo samo podmukle otkucaje svoga srca i vidio jedino Mrtvo dijete gore
visoko, blizu stropa. Nije sputao oiju s njega, podlijeui opinjenosti, koja ga je mimo
njegove volje tu prikovala. Osjeajui muninu od umora, svjetina se vrtjela oko njega, tue
su noge gazile po njegovima, gurah su ga i vukli sa sobom, a on se poput nepokretne stvari
tome preputao, plovio meu drugima i opet dolazio na isto mjesto, ne saginjui glavu i ne
znajui to se oko njega dogaa, ivei samo gore sa svojim djelom, sa svojim malim
Jacquesom, koji je bio natekao u asu svoje smrti. Dvije krupne suze, nepomine meu
vjeama, smetale su mu da dobro vidi. inilo mu se da nikad nee imati dovoljno vremena da
razgleda tu sliku.
Sandoz se, u svojoj dubokoj samilosti, pravio kao da ne vidi svog starog prijatelja, elei
ga ostaviti samog, na grobu njegovog promaenog ivota. Prijatelji su mu ponovo proli
onuda u skupini, na elu s Fagerollesom i Joryjem. Tada Mahoudeau upita Sandoza gdje je
Claudeova slika, a on izmisli neku la, povue ga i povede sa sobom. Svi oni odoe.
Naveer je Christine dobila od Claudea samo kratke odgovore: sve je bilo dobro,
graanstvo se nije ljutilo; slika je izazivala dobar dojam, samo to je moda bila malo
previsoko. Ali usprkos toj hladnoj mirnoi, bio je tako udan, da se ona uplaila.
Poslije veere, kad se vratila iz kuhinje, kamo je odnijela tanjure, nije ga vie zatekla za
stolom. On je otvorio prozor, koji je gledao na neko pusto zemljite, i stajao uz njega tako
nagnut, da ga nije mogla ni vidjeti. Zatim, sva prestraena, ona poleti i snano ga povue za
kaput.
- Claude! Claude! to radi tu?
Blijed poput krpe i luakog pogleda, on se okrene.
- Gledam.
Tada ona svojim drhtavim rukama zatvori prozor i takva joj tjeskoba obuzme duu, da
cijele noi nije mogla zaspati.

XI.

Ve sutradan Claude je opet poeo raditi, i dani su protjecali, a i ljeto je prolo u tegobnoj
mirnoi. Naao je nekakav posao, male slike cvijea za Englesku, ime je zaraivao toliko,
koliko mu je bilo potrebno za suhi kruh. Sve slobodno vrijeme ponovno je posveivao svojoj
velikoj slici: pritom kod njega nije vie bilo onih provala gnjeva kao nekada; inilo se, da se
smirio s tim vjenim radom, bio je naoko miran, uporan i marljiv, ali se nije niemu nadao.
No u oima mu je ostajao luaki izraz, u njima nije bilo svijetla, kad bi ih upro u svoje
promaeno ivotno djelo.
U to doba i Sandoz je doivio veliku bol. Majka mu je umrla, i itav mu se ivot
poremetio, taj tako intiman ivot u troje, u koji je imala pristup samo nekolicina njegovih
prijatelja. On je zamrzio paviljon u Ulici Nollet. Osim toga, nastupio je sretan preokret u
prodaji njegovih knjiga, u emu dotad nije imao uspjeha, pa je brani par, zahvaljujui novim
prihodima, unajmio jedan prostrani stan u Londonskoj ulici i uredio ga u nekoliko mjeseci. Ta
je tuga jo vie pribliila Sandoza Claudeu, jer su i jedan i drugi osjeali odvratnost prema
svijetu. Nakon stranog udarca u Salonu, Sandoz je bio uznemiren zbog svoga starog
prijatelja, nasluujui da mu se u dui zbio nekakav nepopravljivi prijelom, da ga pee rana,
kroz koju neopazice otjee njegov ivot. Ali vidjevi ga tako hladnog i smirenog, napokon se
malo umirio.
esto je Sandoz odlazio u Ulicu Touriaque, a kad bi sluajno tamo naao samo Christine,
ispitivao bi je o njemu, jer je uvidio da i ona ivi u strahu, nasluujui neku nesreu, o kojoj
nije nikad govorila. Lice joj je bilo izmueno i sva se tresla od nervoze poput majke, koja
bdije nad svojim djetetom, a i pri najmanjem se umu boji da to smrt ne ulijee u kuu.
Jednog je srpanjskog dana on upita:
- No, dakle! Vi ste zadovoljni? Claude je miran, on radi.
Tada ona na svoj uobiajeni nain pogleda sliku. U tom je pogledu bilo i nevoljkosti, i
straha i mrnje.
- Da, da, on radi... Sve eli zavriti, pa da onda ponovo moe poeti izraivati onaj enski
lik...
I ne iznosei strah koji ju je muio, ona doda tiim glasom:
- Ali kakve ima oi! Jeste li opazili njegove oi? U njima je jo uvijek onaj zloslutan izraz.
Vrlo dobro znam da me zavarava svojom prividnom mirnoom... Molim vas, doite po njega,
odvedite ga nekamo da se razonodi! Jedino ste mu vi ostali, pomozite mi, pomozite mi!
Od tog je dana Sandoz izmiljao razloge za etnju, dolazio je ve ujutro Claudeu i silom ga
odvlaio s posla. Gotovo uvijek ga je trebalo otrgnuti od ljestvica, na kojima je sjedio i onda,
kad ne bi slikao. Umor mu je prekidao posao, ukoenost, koja bi ga za due vrijeme umrtvila,
tako da tada kistom ne bi povukao ni jedan potez. U tim trenucima nijemog promatranja
njegov se pogled s pravim vjerskim arom vraao na njegovu ensku figuru, koju vie ne bi ni
dodirnuo: to je bila nekakva kolebljiva elja za smrtnom nasladom, neka beskrajna njenost i
sveti strah pred ljubavlju, koju je sebi uskraivao, jer je bio siguran da e u njoj ostaviti svoj
ivot. Zatim bi poeo slikati druge likove u pozadini slike, ali uvijek svjestan da je ona tu, te
bi mu oko zatitralo kad god bi mu pogled pao na nju. Bio je gospodar nad
svojom vrtoglavicom, dok se ne vrati k njezinoj puti i dok ona ne stegne svoje ruke oko njega.
Jedne veeri Christine, koju je sada Sandoz primao u goste i koja vie nije proputala ni
jednog etvrtka, jer se nadala da e se tu razveseliti njezino veliko bolesno dijete-umjetnik,
povede na stranu domaina i zamoli ga da sutra doe k njima. I sutradan Sandoz, koji je
upravo trebao s druge strane breuljka Montmartre potraiti podatke za neki roman, posjeti
Claudea, te ga silom odvue i sve do noi ga otrgne od posla.
Kad su se toga dana spustili do Clignancourtskih vrata, gdje se nalazilo stalno zabavite -
drveni konji, streljane, male krme - zapanjili su se, naavi se tu iznenada pred Chaneom,
koji se epirio usred jedne prostrane i bogate daare. Izgledala je poput vrlo ukraene
kapelice: tu su se nizala etiri stroja za lutriju, okrugli podloci nakrcani porculanom,
staklenom robom i malim umjetniki izraenim predmetima, na kojima bi pozlate i lak zasjali
poput munje, a ujedno zajeala i harmonika, kad bi ruka nekog igraa pokrenula pliticu, koja
bi kripala pod perom. ak je ijedan ivi kuni, veliki dobitak, vezan tankim ruiastim
vrpcama, ondje plesao, neprestano se vrtio, sav lud od straha. I sve to bogatstvo bilo je
okrueno crvenim zastorima i zavjesama, meu kojima se, na dnu duana, kao svetinja nad
svetinjama u nekom svetohranitu, moglo vidjeti kako vise tri Chaneova remek-djela, koja su
ga pratila od sajma do sajma, od jednog do drugog kraja Pariza: Preljubnica u sredini, kopija
Mantegnine slike s lijeve, a Mahoudeauova pe s desne strane. Naveer, kad bi
petrolejke plamsale, a strojevi za lutriju krali i sjajili poput zvijezda, nita nije bilo ljepe od
tih slika u krvavo grimiznoj boji tkanina, te bi se narod okupljao i buljio otvorenih usta.
Takav prizor natjerao je Claudea da klikne:
- Ah, moj boe...! Ali te slike su vrlo dobre! One su kao stvorene za ovo!
Osobito Montegnina slika, tako naivna svojom hladnoom, inila se poput neke izblijedjele
slike iz Epinala, prikovana tu, da bi narod u njoj uivao, dok je kriva, sitniarski izraena
pe, koja je bila parnjak Kristu nainjenom od medenjaka, poprimila neoekivanu ivahnost.
Opazivi ta dva prijatelja, Chane im prui ruku, kao da ih je samo dan ranije ostavio. Bio
je miran, bez ponosa i stida zbog svojeg duana, nije ostario, jo uvijek grube tvrde koe, s
nosom potpuno iezlim meu obrazima, s ustima odrvenjelima od utnje, upalima u bradu.
- Hej! Nali smo se! - veselo ree Sandoz. - Znajte da vae slike izazivaju snaan dojam.
 - Taj aljivdija - doda Claude - ima svoj mali Salon i dri ga samo za sebe. To je vrlo
lukavo.
Chaneovo lice zablista i on progovori:
- Bez sumnje.
Zatim, budui da se u njemu probudio njegov umjetniki ponos, iako se od njega obino
moglo izvui samo graktanje, sada izgovori itavu reenicu:
- Ah, sigurno, da sam ja imao novaca kao vi, i ja bih usprkos svemu doao do toga, do ega
ste i vi doli.
To je bilo njegovo uvjerenje. Nikad nije posumnjao u svoj talent, napustio je taj posao
samo zato, jer se njime nije mogao prehraniti. Pred remek-djelima u Louvreu bio je uvjeren da
mu za uspjeh treba samo vremena.
- No, - nastavi Claude, koji je opet postao turoban - nemojte nipoto aliti; samo ste vi
uspjeli... Trgovina vam dobro ide, zar ne?
Ali Chane promrmlja samo gorke rijei. Ne, ne, nita ne ide dobro, pa ni lutrija. Svijet vie
ne igra, sav novac leti k trgovcima vinom. Uzalud kupuje nevrijedne stvari i udara akom po
stolu, da se pero ne zaustavi na krupnim zgodicima: sada jedva da ima i vode da se napije. A
onda, budui da se pribliilo neto ljudi, on prekine razgovor i povie jakim glasom, kakav
kod njega nikad jo nisu zapazili i kojemu su se zaudili.
- Pokuajte igrati! Svaki put se dobiva.
Neki radnik, koji je u naruju nosio boleljivu djevojicu s velikim pohlepnim oima,
pristao je da ona dvaput okua sreu. Plitice su kripale, dragunlije su plesale tako, da je sve
blijetalo, a ivi kuni se okretao, okretao, sputenih uiju i takvom brzinom da se, pretvorivi
se u bijelu kuglu, nije mogao ni vidjeti. Nastalo je veliko uzbuenje, a djevojica ga je zamalo
osvojila.
Onda, rukujui se s Chaneom, koji je jo uvijek drhtao, dva se prijatelja udaljie.
- On je sretan - ree Claude, nakon to je bez ijedne rijei proao pedesetak koraka.
- On! - povie Sandoz. - On misli da je mogao postati lan Instituta, i to mu zadaje smrtne
muke!
Neto kasnije, oko sredine kolovoza, Sandoz se dosjetio da za razonodu organiziraju pravo
putovanje, da naprave istinski izlet, koji e im oduzeti itav jedan dan. Naime, sreo je
Dubuchea, posve skrhanog i tunog, koji je samo jadikovao i bio ljubazan, te neprestano
prekapao po prolosti. Ovaj je pozvao svoja dva stara prijatelja da dou na ruak u njegovu
Richaudiere, gdje e jo petnaest dana ostati sam sa svoje dvoje djece. Zato ne bi iznenada
tamo banuli, kad se inilo da on tako eznutljivo eli obnoviti prijateljstvo? Ali Sandoz je
uzalud vie puta ponavljao, da je Dubuche od njega pod zakletvom traio da dovede i
Claudea: ovaj je uporno odbijao otii s njima, kao da se uplaio pri pomisli da e opet vidjeti
Bennecourt, Seinu, otoke i sav onaj seoski kraj, gdje su nestale i gdje su pokopane njihove
sretne godine. Bilo je potrebno da se i Christine u to umijea, pa je on naposljetku popustio,
usprkos odvratnosti koju je osjeao. I ba uoi ugovorenog dana, obuzet grozniavim arom,
radio je dokasna na svojoj slici. Zato je sljedeeg jutra, u nedjelju, prodiran eljom za
slikanjem, teka srca otputovao, bolno se otrgnuvi od posla. emu da se tamo vraa? Ono
nekadanje je nestalo, ono vie ne postoji. Nita ne postoji osim Pariza, pa ak i vie, u Parizu
postoji samo onaj jedan pogled na horizont, rt Cita, ona vizija, koja ga je uvijek i svagdje
opsjedala, taj jedinstveni zakutak, u kome je ostavio svoje srce.
U vagonu je Sandoz uoio da je Claude nervozan i da neprestano gleda na vrata, kao da na
dugi niz godina ostavlja grad, koji se sve vie smanjivao i gubio u magli, stoga ga je
nastojao nekako zabaviti. Zato mu je ispriao i ono, to je znao o pravom Dubucheovom
poloaju. U poetku ga je gospodin Margaillan, ponosan na svoga odlikovanog zeta, posvuda
vodio i predstavljao kao svog poslovnog kolegu i nasljednika. Eto ovjeka koji e brzo
obavljati poslove, te jeftinije i ljepe graditi, jer je, kako i treba, mnogo uio! Ali prva
Dubucheova zamisao ispala je bijedno: smislio je neku pe za proizvodnju opeke i izgradio je
u Bourgogni na zemljitu svoga tasta, ali pod tako stranim uvjetima i po tako pogrenom
planu, da je taj pokuaj naprosto zavrio gubitkom od dvjesto tisua franaka. Onda je preao
na gradnju kua, pri emu je htio primjeniti svoje osobne zamisli, itav splet vrlo zrelih
novotarija, koje bi trebale preporoditi cijeli dotadanji nain gradnje. To su bile stare teorije,
koje je poprimio od svojih revolucionarnih prijatelja iz mladosti, sve ono, to je bio obeao da
e ostvariti kad bude slobodan, ali slabo probavljeno, na nezgodnom mjestu primijenjeno, s
nespretnou dobroga aka bez stvaralakog duha: ukrasi od peene zemlje i poluporculana,
velike sporedne zastakljene prostorije, a osobito upotreba eljeza, eljezne grede, eljezna
stubita, eljezni krovovi. A budui da takav materijal poveava trokove, sve je ponovo
zavrilo katastrofom - tim veom, to je on bio lo administrator i to je, naglo obogaen,
izgubio glavu, pa je od novca jo vie otupio, a usto u svojoj razmaenosti i zbunjenosti
prestao i biti marljiv u poslu. Ovog puta se gospodin Margaillan naljutio, taj ovjek, koji je
ve trideset godina kupovao zemljita, gradio, preprodavao, jednim pogledom utvrivao
proraune kua za iznajmljivanje: toliko metara gradnje, metar po toliko i toliko, to
treba omoguiti gradnju toliko stanova, svaki stan po toliko i toliko. Tko mu je naturio to
dijete, koje se prevari i pri upotrebi vapna, cigli i granita, koje stavlja hrastovinu onamo, gdje
bi bila dobra i jelovina, i koje se ne zadovoljava s time, da presijee neki kat, kao kakav
blagoslovljeni kruh, u toliko etvrtina, koliko je potrebno! Ne, ne, ne eli ga uz sebe! On se
sada poeo buniti protiv umjetnosti, dok je ranije imao ambiciju da neto od nje unese u svoju
vjetinu, da bi kao nekolovan ovjek udovoljio svojoj staroj opsesiji. I otada je bilo sve gore i
gore, nastajale su strane svae izmeu zeta i njegova punca. Jedan se drao prezirno,
skrivajui se iza svojeg znanja, a drugi je vikao da i najgori zidarski pomonik nesumnjivo
zna vie od arhitekta. Milijuni su bili u opasnosti. Margaillan je jednog lijepog dana izbacio
Dubuchea iz svojih pisarnica, zabranivi mu da ikad tamo stupi nogom, jer nije ak sposoban
ni upravljati gradilitem na kojem su zaposlena samo etiri ovjeka. Slom, bijedni poraz,
bankrot kole pred jednim zidarom!
Claude, koji ga je poeo sluati, upita:
- Onda, to radi sada?
- Ne znam, vjerojatno ba nita - odgovori Sandoz. - Rekao mi je da ga uznemiruje
zdravstveno stanje njegove djece, te da ih njeguje.
Gospoa Margaillan, ta blijeda ena, tanka poput daske, umrla je od suice. To je bila
nasljedna bolest, degeneracija, jer je i njezina kerka Regine kaljala otkad se udala. Sada se
lijei u kupalitu Mont-Dore, kamo se nije usudila povesti svoju djecu, jer im je lani pozlilo,
nakon to su jedno godinje doba proveli na tom zraku, previe otrom za njihov tjelesni
sustav. Time se objanjavalo zato se porodica rasprila: majka u kupalitu samo s jednom
sobaricom, djed u Parizu, gdje se opet prihvatio velikih poslova, gnjevan na svojih etiri
stotine radnika, iskaljujui svoj prijezir prema lijeninama i nesposobnjacima, a otac u
Richaudieri, ostavljen da njeguje svoju ker i sina, ve nakon prve borbe tu zatoen poput
ivotnog brodolomca. Kad se jednom nije mogao suzdrati, Dubuche je ak natuknuo da je -
budui da mu je ena zamalo umrla za svog drugog poroaja i jer je padala u nesvijest pri
svakom malo jaem dodiru - on shvatio kao svoju dunost to, da prekine sve brane odnose s
njom. Nema ak ni toga veselja!
- Lijep brak! - naprosto izjavi Sandoz, kao zakljuak.
Bilo je deset sati kada su dva prijatelja pozvonila pred reetkastom ogradom dvorca
Richaudiere. Zaudili su se imanju, koje nisu jo vidjeli: divna visoka uma, francuski vrt s
uzvisinama, stubitima i stepenicama, koje su se kraljevski pruale jedne za drugima, tri
golema staklenika, jedan vrlo veliki vodopad, mnotvo tamo dovuenih hridina, mnogo
cementa i vodovodnih cijevi, sva ta rasko, u koju je vlasnik iz tatine, kao nekadanji mjea
buke, utroio itav jedan imetak. A jo vie ih je iznenadila tuna pusto toga imanja,
ograbljani drvoredi bez ijednog traga ljudskih nogu, prazne daljine, kojima su prolazile
rijetke siluete vrtlara, i na kraju mrtva kua, na kojoj su svi prozori bili zatvoreni, osim dvaju,
koji jedva da su bili malo odkrinuti.
Meutim, sobar, koji je napokon izaao, upita ih to ele, a kad je doznao da su doli zbog
gospodina, postao je drzak i odgovorio im da je gospodin iza kue, u prostoru za
vjebanje. Onda se vrati.
Sandoz i Claude poli su kroz neki drvored i izbili na poljanu, a ono, to su ugledali, na
trenutak ih je zadralo na mjestu. Dubuche, uspravljen pred trapezom, digao je ruke da bi na
njemu podravao svog sina Gastona, bijednog slabunjavog stvora, koji je sa svojih deset
godina imao tako krhke udove, kao da se nedavno rodio, dok je, sjedei u kolicima, njegova
kerka Alice ekala da na nju doe red. Ona je bila roena prije roka, i bila je tako slaba, da ni
sada, u svojoj estoj godini, jo nije hodala. Otac, zadubljen u posao, i dalje je vjebao tanke
udove maloga djeaka, ljuljajui ga i uzalud mu pomaui da se svojim aicama podigne u
vis, a onda, budui da je ovaj lagani napor djetetu bio dovoljan da se posve oznoji, on ga
odnese i umota u pokriva. I sve se to obavljalo u tiini, u osamljenosti pod irokim nebeskim
svodom, te je izazivalo bolnu samilost usred toga lijepog vrta. Ali digavi se, Dubuche opazi
svoja dva prijatelja.
- Zar je mogue?! To ste vi! U nedjelju, i k tome bez ikakve obavijesti!
On oajno mahne rukom i odmah razjasni, da u nedjelju sobarica, jedina ena kojoj se
usuuje povjeriti djecu, ide u Pariz i da mu je onda nemogue tek i na trenutak ostaviti Alice i
Gastona same.
- Kladim se da ste doli na ruak.
Opazivi umolni Claudeov pogled, Sandoz pouri s odgovorom.
- Nipoto. Upravo nam je ostalo toliko vremena, da te pozdravimo. Claude je morao poi
ovamo zbog svojih poslova. Ti zna da je on ivio u Bennecourtu. A budui da sam ga ja
pratio, palo mi je na um da doemo ak ovamo. Ali ekaju nas, pa zato slobodno nastavi svoj
posao!
Onda je Dubucheu laknulo, te se pravio kao da ih eli zadrati. Pa mogu ostati sat
vremena, dovraga! I sva trojica poee razgovarati. Claude ga je promatrao, zauen to je
toliko ostario: njegovo je naduveno lice bilo namrekano, poutjelo i prekriveno crvenim
prugama, kao da je u poprskala kou, dok su kosa i brkovi ve poinjali sijedjeti. Osim
toga, inilo se kao da mu se tijelo sleglo, nekakav umor se osjeao u svakoj njegovoj
kretnji. Porazi u novanim poslovima su, dakle, jednako tako teki kao i u umjetnosti? Glas,
pogled i sve ostalo kod toga poraenog ovjeka svjedoili su o sramnoj ovisnosti, u kojoj je
bio prisiljen ivjeti, o slomu njegove budunosti, to su mu uvijek predbacivali, o
neprestanom optuivanju da je u ugovor s puncem unio talent, koji uope nema, o obiteljskom
novcu, koji sada krade, o jelu, koje jede, o odijelima koja nosi, o ono malo deparca, koji mu
je potreban, i napokon o neprestanoj milostinji, koju mu udjeljuju kao obinoj varalici, koje se
ne mogu rijeiti.
- ekajte me - nastavi Dubuche - jo se moram pozabaviti pet minuta s jednim od mojih
bijednih maliana, pa emo se onda vratiti.
Polako i s pretjeranom panjom poput majinske, on izvue malu Alice iz kolica i podigne
je do trapeza. Zatim je, tepajui joj od milja i smjekajui se, malo ohrabri i pusti da dvije
minute visi, da bi joj se razvili miii. No ispod nje je drao ruke i pratio svaki njezin pokret,
bojei se da ne padne, ako joj od umora popuste njezine krhke votane ruke. Izbuljivi svoje
blijede oi, ona ga je bez ijedne rijei posluala, iako se strano bojala te vjebe. Jadnica je
bila tako lagana, da se pod njezinim teretom nije ak ni ue napelo, te je nalikovala jednoj od
onih mravih ptiica, koje padnu s grane, a da se ona ni ne pokrene.
U tome asu Dubuche svrati pogled na Gastona, i kao da je poludio od straha vidjevi da je
pokriva s njega skliznuo i da su se djetetove noge otkrile.
 - Moj boe, moj boe! Sad e se prehladiti na toj travi! A ja se ne smijem ni maknuti!
Gastone, zlato moje! Svaki dan uvijek isto: ti eka, da se ja pozabavim tvojom sestrom...
Sandoz, pokrij ga, molim te... Ah, hvala, spusti jo vie pokriva, nemoj se bojati!
Tako krasno je njegov brak udesio krv njegove krvi! Dao mu je ta dva nerazvijena, krhka
bia, kojima i najslabiji daak vjetra prijeti da ih ubije poput muha. Od bogatstva primljenog
kao enin miraz ostalo mu je samo to: trajna bol, jer vidi kako se njegova krv kvari i gubi
snagu u tom jadnom sinu i keri, u kojima e istrunuti njegova rasa, koja se duboko uvalila u
otekline vratnih lijezda i suicu. Ali taj se krupni, sebini momak pokazao kao divan otac,
kao srce, koje sagorijeva jednom jedinom strau. Ostala mu je jedino volja da odri na ivotu
svoju djecu, te se iz sata u sat borio i svako ih jutro spaavao ivei u strahu da e ih naveer
izgubiti. Sada su samo oni postojali u njegovom promaenom ivotu, u gorini prouzroenoj
uvredljivim prigovorima njegova tasta, u dosadnim danima i hladnim noima, koje mu
je donosila njegova jadna ena. On je bio uporan u nastojanju da ih neprestanim udesima,
koja ljubav stvara, uini sposobnima da se odre u ivotu.
- No, zlato moje, to je dosta, zar ne? Vidjet e kako e narasti i postati lijepa!
Ponovo smjesti Alice u kolica, a Gastona, koji je jo uvijek bio umotan, uzme u naruje.
Kad su mu pak njegovi prijatelji htjeli pomoi, on ih odbije i svojom slobodnom rukom
pone pred sobom gurati kerkicu.
- Hvala, navikao sam. Ah, ti siroti maliani nisu teki... A s druge strane, kao to znate, u
poslugu se ovjek nikad ne moe pouzdati.
Uavi u kuu, Sandoz i Claude opet su vidjeli sobara, koji se pokazao drskim, te su
primijetili da Dubuche dre pred njim. Posluitelji i uvari, povodei se za prijezirom punca,
koji ih je plaao, postupali su s gospoinim muem kao s prosjakom, kojega trpe iz milosra.
Pri svakoj koulji koju bi mu pripremili, pri svakom komadu kruha koji bi se usudio zatraiti,
on je u nepristojnoj kretnji posluge osjeao milostinju.
- No, dobro, zbogom! Mi te ostavljamo - ree Sandoz, kojemu je sve to bilo muno.
- Ne, ne, ekajte jo asak!... Djeca e ruati, i ja u vas otpratiti zajedno s njima. Trebaju
se i oni malo proetati.
I tako je bilo odreeno to e se svakog dana, sat po sat, raditi. Ujutro tuiranje, kupanje,
sat gimnastike, a zatim ruak, koji predstavlja pravi problem, jer je njima bila potrebna
posebna, pomno izabrana, tono izmjerena hrana, te su im ak grijali hladno vino, bojei se da
im jedna odve hladna kap ne izazove prehladu. Toga su dana dobili umanjke od jajeta,
razmuene u goveoj juhi, te komadi bubrega, koji im je otac posve sitno isjeckao. Nakon
toga bi uslijedila etnja, pa poinak.
Sandoz i Claude su se nali vani, u dugakim drvoredima, s Dubucheom, koji je opet gurao
Alicina kolica, dok je Gaston sada hodao kraj njega. Hodajui prema reetkastoj ogradi,
priali su o imanju. Vlasnik je plaljivo i uznemireno pogledavao oko sebe, kao da se ne
osjea na svome. Uostalom, on nije nita znao i nije se niim bavio. inilo se da je - otkako je
skrenut s puta i upropaten besposlicom - zaboravio ak i svoj posao arhitekta.
- A kako je tvojim roditeljima? - upita Sandoz. U ugaenim Dubucheovim oima pojavi se
plamen.
- O, moji su roditelji sretni. Kupio sam im jednu malu kuu, u kojoj troe rentu, koju sam
ja unio u ugovor... Moja je majka dosta potroila na moje kolovanje, pa je trebalo sve vratiti,
kako sam i obeao... Mogu slobodno rei da mi moji roditelji ne mogu nita predbaciti.
Doli su do ograde i tu se zadrali nekoliko minuta. Napokon s izrazom krajnje potitenosti
na licu stisne ruku svojim starim prijateljima, a zatim, zadravi na trenutak Claudeovu ruku
u svojoj, zakljui s jednostavnom tvrdnjom, u kojoj nije ak bilo ni srdbe:
- Zbogom, i nastoj se nekako izvui!... Ja sam proigrao svoj ivot.
I zatim su ga vidjeli jo kako se vraa, gurajui Aliceina kolica i podupirui Gastona, koji
je ve posrtao, dok je sam, pogrbljenih lea, s mukom hodao poput kakvog starca.
 Otkucao je jedan sat, a njih se dvojica, rastueni i ogladnjeli, pourie da to prije stignu
dolje u Bennecourt. Ali tamo su ih doekale druge tune vijesti: Faucheurovi, mu, ena i
gospodin Poirette, bili su mrtvi, a gostionica, dospjevi u ruke one guske Melie, postala je
odvratna zbog svoje neistoe i nemara. Donijeli su im odvratan ruak: nekoliko vlasi u
kajgani i rebarca, koja su zaudarala po jaretini, dok je dvorana, u kojoj su jeli, bila potpuno
izloena kunom zadahu jame za gnoj i tako puna muha, da su se od njih stolovi crnjeli.
Vruina arkog poslijepodneva tog kolovoza prodirala je unutra zajedno sa smradom, pa se
nisu usudili naruiti kave, ve su bre-bolje otili odande.
- A ti si toliko hvalio kajgane gospoe Faucheur! - ree Sandoz. - Eh, pa s tim je sad
svreno!... Mogli bismo malo razgledati naokolo, zar ne?
Claude je to namjeravao odbiti. Ve od jutra mu se samo urilo, i neprestano je nastojao to
bre hodati, kao da mu je svaki korak skraivao taj njemu nametnuti teki posao i vodio ga
natrag u Pariz. Srce, glava i itavo njegovo bie ostali su tamo, u tom gradu. Nije gledao ni
nadesno ni nalijevo, nego je iao naprijed, ne zapaajui ni polja ni stabla, nosei u glavi samo
svoju fiksnu ideju i podlijeui takvoj obmani sjetila, da mu se u izvjesnim trenucima inilo
da se pred njim die rt Cita, te ga usred prostranih livada zove k sebi. Meutim Sandozov
prijedlog probudio je u njemu uspomene, zbog kojih je postao popustljiv, pa odgovorio:
- Da, tako je, idemo u razgledavanje!
Ali to su vie ili naprijed uz obalu, od jada se sve vie bunio. Jedva je mogao prepoznati
taj kraj. Bio je sagraen most, koji je vezivao Bonnieres s Bennecourtom: most, boe
dragi, umjesto stare skele, nad kojom je kripao lanac i koja je svojom crnom bojom,
presijecajui struju, bila tako zanimljiva! Osim toga, budui da je brana, izgraena dolje kod
Port-Villeza, podigla razinu rijeke, veina je otoka bila preplavljena, a uski rukavci su se
proirili. Nema vie lijepih zakutaka ni pominih uliica, u kojima se moe izgubiti: propast,
zbog koje poeli udaviti sve mornarike inenjere!
- Gle! Onaj umarak vrba, koji se tamo nalijevo jo die iz vode, to je bio otok Barreux,
kamo smo se ili razgovarati na travi, sjea li se? ...Ah, prokletstvo!
Sandoz, koji nije mogao vidjeti kako sijeku neko stablo, a da ne zaprijeti akom drvosjei,
isto je tako blijedio od srdbe, sav ogoren to su se ljudi usudili unitavati prirodu.
Zatim Claude, kad se pribliio svome starom prebivalitu, zauti i stisne zube. Kua je bila
prodana nekim graanima, i sada je tamo bila ograda od eljeznih ipki, uz koju on pritisne
lice. Rue su bile propale, marelice isto tako, a vrlo isti vrt sa svojim malim drvoredima i
svojim gredicama cvijea i povra, okruenima imirom, odraavao se u krupnoj kugli od
stakla i kositra, postavljenoj u sredini na jednom podnoju, dok je kua, svjee obojena,
iarana na uglovima i rubovima lanim klesanim kamenjem, izgledala kao da je obuena u
neukusno blagdansko odijelo, odijelo nekog prostaka-skorojevia. To je raestilo slikara. Ne,
ne, tu nije ostalo nita od njega, nita od Christine, nita od njihove velike mladenake
ljubavi! Htio je jo toga razgledati, pa se uspeo iza kue i potraio malu hrastovu umu, taj
otoi zelenila, gdje su oni ostavili ivi drhtaj svojeg prvog zagrljaja, ali je mala uma bila
propala, propala skupa sa svim ostalim, oborena, prodana, spaljena. Onda napravi jedan
pokret, kao da proklinje i s tugom pogleda na itavo to selo, u kome nije vie nalazio ni traga
njihovom ivotu. Nekoliko je godina dakle bilo dovoljno da se izbrie mjesto, gdje je ovjek
radio, uivao i trpio? emu to uzaludno uzbuivanje, ako vjetar iza ovjeka, koji hoda, mete
i odnosi trag njegovih koraka? Istinski je osjetio da se nije trebalo vraati, jer je prolost samo
groblje naih ispraznih nada, te u njoj ovjek samo udara nogama o grobove.
- Otiimo! - povie on. - Brzo otiimo! Glupo je ovako si ranjavati srce!
Na novom mostu Sandoz ga pokua umiriti pokazujui mu jedan motiv, koji ranije nije
postojao, tok proirene Seine, koja je s ponosnom sporou obilno zalijevala obale. Ali ta
voda nije zanimala Claudea. Samo mu se jedna misao pojavi: to je ista voda, koja prolazei
kroz Pariz tee uz stare obale Cita, i ona mu tada postane bliska, tako da se jedan trenutak
nad nju nagnuo, te mu se priini da u njoj opaa slavne odraze kule Bogorodiine crkve i rt
Svete kapele, koje struja odnosi u more.
Dva prijatelja zakasnila su na vlak, koji je otiao u tri sata. Muka je bila provesti jo dva
duga sata u tom kraju, i to je za njih predstavljalo prevelik teret. Sreom, upozorili su svoje
obitelji da e se vratiti nonim vlakom, ako ih netko zadri. I tako su odluili veerati sami u
jednoj gostionici na Trgu Le Havre, da bi se pokuali malo raspoloiti, razgovarajui uz desert
kao nekada. Malo prije osam sati sjeli su za stol.
Izaavi s kolodvora i stupivi na pariki plonik, Claude je prestao drhtati od nervoze, te
se osjeao kao ovjek koji se napokon naao u svojoj kui. S izrazom hladnoe i
zamiljenosti, to su mu se sada opaale na licu i sluao je brbljave rijei, kojima ga je Sandoz
pokuavao razveseliti. Ovaj je s njim postupao kao s ljubavnicom, koju bi htio omamiti
iznosei preda nju fina i paprena jela i opojna vina. Ali nikako da se razvesele, tako da se
i Sandoz na kraju rastuio. Taj nezahvalni seoski kraj, taj toliko voljeni i zaboravljivi
Bennecourt, u kome nisu naili ni na jedan kamen koji bi sauvao uspomenu na njih, poljuljao
je u njemu sve nade u vjenost. Ako se stvari koje vjeno traju, tako brzo zaboravljaju, zar se
moe i jedan sat ivjeti u zabludi da e se ljudi sjeati?
- Vidi li, moj dragi, zbog ovoga me katkad oblije smrtni znoj... Jesi li ikad pomislio da
potomstvo moda nije nepogreivi sudac, kako ga mi zamiljamo? ovjek se tjei, to ga
napadaju i to ga poriu, jer rauna na pravednost buduih vjekova. ovjek je nalik vjerniku,
koji podnosi strahote ovog zemaljskog ivota jer vrsto vjeruje u drugi ivot, gdje e svatko
biti suen prema svojim zaslugama. A ako za umjetnika isto tako nema raja, kao ni za
katolika, ako se budui narataji varaju kao i suvremeni, ako produuju nesporazum, i vie
vole sitne ljupke gluposti nego snana umjetnika djela? Ah, kakve li obmane, zar ne? Kakav
je to ivot, u kome je ovjek poput robijaa prikovan za rad zbog nekakve tlapnje! Imaj u vidu
da je to na kraju krajeva zbilja mogue. Ima sluajeva kad se ljudi openito dive neemu to
ne vrijedi ni dva marjaa1. Na primjer, klasina obuka je sve izobliila, nametnula nam je kao
genije besprijekorne i ljupke klipane, koje moemo manje voljeti nego ljude slobodnog
temperamenta i nejednakih proizvoda, koje poznaje samo knjievno obrazovani svijet.
Besmrtnost, dakle, pripada graanskoj prosjenosti, onima, koje nam silom turaju u glavu,
dok jo nemamo snage da se obranimo... Ne, ne, ne smije se na to ni pomiljati, od toga
me hvata jeza!
Zar bih ja sauvao potrebnu hrabrost za svoj rad, zar bih se ja odrao na nogama usprkos
izrugivanjima, kad me ne bi tjeila iluzija da u jednog dana biti voljen?
Claude ga je sluao, i nadalje potiten. Zatim, iskazujui svoju gorinu i ravnodunost,
mahne rukom.
- Ma! to mi to znai? Nema niega... Mi smo jo lui od onih budala, koje se ubijaju zbog
neke ene. Kad se zemlja u prostoru raspukne poput suhog oraha, naa djela nee dodati
ni jednog atoma njezinoj praini.
- Zbilja je tako - zakljui Sandoz, vrlo blijed. - emu ispunjavati nitavilo? I kad
pomislimo da to znamo, pa ipak se naa udnja za slavom ne eli tome pokoriti!
Zatim su izali iz gostionice i poeli lutati ulicama, te se ponovo zavukli u neku kavanu. U
nastavku svojih mudrovanja stigli su do uspomena iz svoga djetinjstva, to im je jo vie
ispunilo srca tugom. Kad su se odluili vratiti kui, ve je bio sat poslije ponoi.
Ali Sandoz je predloio da e otpratiti Claudea do Ulice Tourlaque. Kolovoska no bila je
divna, vrua, a nebo osuto zvijezdama. Budui da su pak ili zaobilaznim putem, te ponovo
prolazili kroz gradsku etvrt Europa, proli su ispred kavane Baudequin, na Aveniji
Batignolles. Vlasnik se ve tri puta promijenio; dvorana nije vie bila ista, bila je drukije
obojena, preureena, a s desne strane nalazila su se dva biljara. Nakon prvih stalnih gostiju
doli su drugi, jedni su druge potisnuli, tako da su oni stari ieznuli, nestali, kao da su

1 Ugarski novac koji se upotrebljavao od 14. do 17. stoljea

pokopani. Meutim radoznalost, uzbuenje zbog svega onog mrtvog, to su zajedno pretresli,
navelo ih je da prijeu preko avenije, te da kroz irom otvorena vrata provire u kavanu. Htjeli
su ponovo vidjeti svoj nekadanji stol, na dnu, s lijeve strane.
- Pogledaj! - ree Sandoz, zauen.
- Gagniere! - promrmlja Claude.
To je zbilja bio Gagniere, koji je posve sam sjedio za tim stolom na dnu prazne dvorane.
Sigurno je doao iz Meluna zbog nekog nedjeljnog koncerta, na koje je s veseljem odlazio, te
je, tako utroivi veer u Parizu, po staroj navici nesvjesno doao u kavanu Baudequin.
Nijedan njegov prijatelj nije tamo navraao, a on, svjedok starih vremena, ipak je posve sam u
tome ustrajao. Jo nije ni taknuo svoju au piva, ve ju je samo zamiljeno promatrao, a nije
se ni onda maknuo, kad su konobari poeli podizati stolice na stolove, da bi za sutranji dan
mogli poistiti kavanu.
Dva prijatelja pourili su korak, uznemireni tom nevjerojatnom pojavom kao da ih je
obuzeo djeji strah od sablasti. Rastali su se u Ulici Tourlaque.
U mjesecu studenom, kad su se svi stari prijatelji ve bili vratili, Sandoz ih je naumio
okupiti na jednoj od onih veera, koje je po starom, jo nenaputenom obiaju, prireivao
etvrtkom. I sada je to bila njegova najljepa radost: prodaja knjiga se uveavala i inila ga
bogatijim; njegov stan u Londonskoj ulici, u usporedbi s malom graanskom kuom u
Batignollesu, postajao je vrlo raskoan, ali on je ostajao uvijek isti. Osim toga, on je u svojoj
dobroudnosti mislio da e prireivanjem jedne od njihovih omiljenih veernjih zabava, na
kakve su bili navikli u svojoj mladosti, pruiti Claudeu sigurnu razonodu. Zato je pazio na to,
koga e pozvati: Claudea i Christine, posve jasno; Joryja i njegovu enu, koju je poslije
vjenanja bio prisiljen primati u goste; zatim Dubuchea, koji je uvijek dolazio sam, te
Fagerollesa, Mahoudeaua i Gagniera. Bit e ih deset, i to sve sami prijatelji iz stare druine,
nijedan od njih dosadan, da bi lijepa sloga i veselje bili savreni.
Henriette, opreznija od njega, poela se kolebati, kad su utvrdili taj popis uzvanika.
- O, Fagerolles? Misli pozvati Fagerollesa s ostalima? Oni ga nikako ne vole... A ni
Claude ga uostalom ne voli, uinilo mi se da sam opazila izvjesnu hladnou...
Ali on je prekine, jer se nije htio u tome s njom sloiti.
- Kako to misli? Hladnou?... To je smijeno, ene ne mogu shvatiti da se prijatelji ale
jedni s drugima. Zapravo ih to ne sprjeava da budu postojani u prijateljstvu.
Za taj se etvrtak Henriette htjela sama pobrinuti za jelovnik. Ona je sada upravljala
poslugom: kuharicom i sobarom, a iako vie nije sama pripremala jela, ipak se i dalje brinula
da hrana u kui bude uvijek ukusna, i to iz ljubavi prema svome muu, kojemu je sladokustvo
bilo jedina mana. Ona je otpratila kuharicu na trnicu i osobno bila kod nabavljaa. Brani par
je imao sklonost prema finim rijetkim jelima sa sve etiri strane svijeta. Ovog puta su se
odluili na juhu od govee trtice, prene crvene trilje, file s vrganjima, tjesteninu s isjeckanim
mesom, prireenu na talijanski nain, ruske tetrijebe i salatu od tartufa, a da se ni ne raunaju
kavijar i kilkisi kao meuobrok, te sladoled s prenim bademima, komadi ugarskog sira
smaragdne boje, voe i kolai. Za pie su jednostavno izabrali staro bordoko vino u bocama,
te burgundac za peenje, a za poslastice pjenuavo mozelsko vino umjesto ampanjca, koji su
smatrali banalnim.
Ve od sedam sati su Sandoz i Henriette ekali svoje uzvanike, on u jednostavnom dugom
kaputu, a ona u vrlo elegantnoj, posve jednobojnoj haljini od crnog satena. K njima se
slobodno dolazilo u salonskom kaputu. Salon, koji su nedavno uredili, bio je pretrpan
starinskim pokustvom, starinskim zidnim sagovima, malim umjetniki izraenim
predmetima svih naroda i svih vjekova: gomila, koja se neprestano poveavala, da bi sada sve
preplavila, a koja je zapoela sa starim loncem iz Rouena, koji mu je ona darovala povodom
neke sveanosti. Zajedno su obilazili staretinare, jer su bili obuzeti radosnom pomamom
za kupovanjem. On je time udovoljavao svojim davnim mladenakim eljama, svojim
romantinim tenjama, koje su se kod njega pojavile ve onda, kad se u svojim najranijim
godinama poeo baviti itanjem, tako da se taj strogo moderni pisac smjestio u crvotoni
srednji vijek, u kojem je elio ivjeti kad mu je bilo petnaest godina. Kao izliku je navodio da
je dananje lijepo pokustvo preskupo, dok se sa starim stvarima, pa bile one i posve obine,
odmah postie i izraz, i boja. U njega nije bilo nimalo kolekcionarske strasti, teio je samo za
ukrasom, za velikim dojmovima, koje sve stvari zajedno izazivaju. I tako je zbilja
salon, rasvijetljen s dvije starinske svjetiljke iz Delfta, poprimao vrlo ugodan i vrlo topao
izblijedjeli ton s ugaslom zlatnom bojom svojih dalmatika2, kojima su bile ukraene stolice, s
poutjelim ukrasima talijanskih kabineta i nizozemskih staklenih ormara, s poneto posivjelim
arama istonjakih zastora na vratima, sa stotinu finih nijansi na predmetima od slonove
kosti, poluporculana i emajla, koji su svi od starosti izgubili sjaj, te se odvajali od jednoline,
tamnocrvene boje zidova.
Claude i Christine stigli su prvi. Christine je obukla svoju jedinu haljinu od crne svile,
istroenu, dotrajalu haljinu, koju je krajnjom paljivou odravala u redu za sline prigode.
Henriette joj odmah zgrabi obje ruke i privue je na sofu. Ona ju je jako voljela, pa vidjevi
da je nekako udna, nemirnih oiju i bolno blijedog lica, pone je zapitkivati. to joj je? Je li
bolesna? Christine odgovori da nije, da je vrlo zadovoljna i sretna to je dola, no pogled joj je
svakog trena bjeao prema Claudeu, kao da ga eli proniknuti, a zatim se od njega odvraao.
On je, kako se inilo, bio uzbuen, a svojim govorom i kretnjama odavao je grozniavost,
kakva se ve vie mjeseci nije mogla opaziti na njemu. Samo bi ta uzrujanost u izvjesnim
trenucima nestala, kad bi zautio i rairio oi, uprivi svoj izgubljeni pogled nekamo daleko u
prazan prostor, u neto to se inilo kao da ga k sebi zove.
- Ah, dragi moj - ree on Sandozu - noas sam dovrio tvoju knjigu. To je neumoljivo
snano, ti si im ovog puta zaepio usta.
Njih dvojica su razgovarali ispred pei, u kojoj su plamsale cjepanice. Pisac je, naime,
upravo objavio svoj novi roman, te iako kritika nije jo poloila oruje, oko pisca je ve
nastala graja zbog uspjeha, a to ovjeka jaa usred postojanih napada njegovih protivnika.
Uostalom, on se nije nimalo zavaravao i posve dobro je znao da e bitka, makar ju je i dobio,
iznova zapoeti sa svakom njegovom novom knjigom. Njegovo veliko ivotno djelo
je napredovalo, nastajao je taj niz romana, ti svesci, koje je on jedan za drugim, uporno i
redovno slao u svijet, stupajui prema cilju koji si je postavio, ne doputajui da ga ita
svlada, ni zapreke, ni uvrede, ni zamor.
- Reci mi, - odgovori on veselo - oni sada poputaju? ak se naao jedan, koji je napravio
neugodan ustupak i priznao da sam ja poten ovjek. Eto kako sve propada! ...Ali znaj, oni
e opet zapoeti. Ima takvih ljudi, iji je mozak posve drukiji od mojeg, i ne bi nikad mogli
prihvatiti moj knjievni recept, moje izraajne smjelosti, moje fizioloke junake, koji se
razvijaju pod utjecajem okoline. A ja govorim o prijateljima koji paze na pristojnost, i ne
osvrem se na glupane i nitkove... Da bi se moglo odvano pristupiti poslu, najbolje je, zna,
ne oekivati ni dobronamjernost ni pravednost. Tek kad ovjek umre, priznaju mu da je imao
pravo!
Claudeov pogled se iznenada usmjeri u jedan ugao salona, probije zid i dopre do mjesta,
gdje ga je neto zvalo k sebi. Zatim se pomuti i vrati natrag. Tada progovori:
- Svata! Ti govori o sebi. Ja bih pak bio u krivu i da umrem... Kako bilo da bilo, tvoja mi
je knjiga prouzroila vraku groznicu. Danas sam htio slikati, ali nisam mogao. Ah, dobro
je to ne mogu biti ljubomoran na tebe, inae bi me ti uinio previe nesretnim!
Uto se otvore vrata i ue Mathilde, a za njom Jory. Ona je bila raskono obuena: na sebi je
imala tuniku od baruna tamnonaranaste boje, suknju od svijetloutog satena, na uima
briljante, a o struku krupni struak rua. A Claude se najvie zaudio tome, to je nije mogao
prepoznati, jer je postala vrlo debela, zaobljena i svijetle puti, dok je prije bila mrava i

2 Kasnorimska ukraena odjea

garava. Upadljiva runoa iz djevojakih dana izgubila se u graanskoj pretilosti lica,
a njezina usta s crnim rupama sada su otkrivala posve bijele zube, kad bi se, prezirno
zadigavi usne, udostojila nasmijeiti. Izazivala je dojam pretjerano asne ene, dok je zbog
svojih etrdeset i pet godina djelovala nekako jo uglednijom pored svojeg mua, koji je bio
od nje mlai, tako da bi se moglo pomisliti da joj je neak. Jedino to je sauvala bili su
snani mirisi: polijevala se najjaim mirisnim uljima, kao da je pokuavala istrgnuti iz
svoje koe vonj onih mirisnih tvari, kojima je njezina trgovina ljekovitim travama bila
prezasiena, ali su se gorina rabarbare, trpkost bazge i arkost metvice jo odrale, pa se
salon, im je prola kroz njega, ispunio nekim udnim zadahom ljekarne, ublaenim otrom
primjesom mousa.
Henriette se digne i posjedne je nasuprot Christine.
- Vi se poznajete, zar ne? Ve ste se ovdje susrele.
Mathilde baci hladan pogled na skromnu haljinu te ene, koja je, kako se govorilo, dugo
ivjela s mukarcem prije nego to se udala. Ona je u tome bila pretjerano stroga, otkad ju je
irokogrudnost knjievnog i umjetnikog svijeta pripustila u neke salone. Uostalom,
Henriette, kojoj je Mathilde bila odvratna, poslije nekoliko neizbjenih uobiajenih rijei iz
pristojnosti, nastavila je razgovor s Christine.
Jory stisne ruku Claudeu i Sandozu, te se, stojei s njima ispred pei, ispria ovome
posljednjemu zbog jednog lanka, koji je ba toga jutra izaao u njegovom asopisu, a u
kojem je bio napadnut piev roman.
- Dragi moj, ti zna da ovjek nikad nije gospodar u svojoj kui... Ja bih morao sve sam
uiniti, ali imam tako malo vremena! Zamisli samo, nisam ak ni proitao taj lanak,
pouzdavajui se u ono, to su mi rekli o njemu. Zato e shvatiti moju srdbu, kad sam taj
lanak tek maloprije preletio oima... Jako, jako mi je ao...
- Pusti samo, to je u redu - mirno odgovori Sandoz. - Sada, kad su me moji neprijatelji
poeli hvaliti, svakako je potrebno da me moji prijatelji napadaju.
Vrata se iznova otvorie i Gagniere se tiho uvue unutra, poput nejasne udne sjene. Doao
je neposredno iz Meluna, i to posve sam, jer svoju enu nije nikome pokazivao. Kad bi tako
doao na veeru, donio bi na svojim cipelama prainu iz provincije, te bije te iste veeri
odnosio natrag, kad bi se nou vraao vlakom. Uostalom, nije se nimalo mijenjao, inilo se da
ga godine pomlauju, a koa mu je, to je vie stario, postajala sve svjetlija.
- Gle! Eto, Gagniere je tu! - povie Sandoz.
Upravo tada, kad se Gagniere uputio da pozdravi gospoe, Mahoudeau ue. On je ve bio
posijedio, njegovo grubo lice se izbrazdalo, ali oi su mu arile kao da je jo dijete. Kao i
prije, nosio je prekratke hlae i salonski kaput, koji se nabirao na leima, iako je sada
zaraivao dosta novaca, jer je trgovac bronanim ukrasima, za kojeg je radio, progurao neke
njegove draesne kipie, koji su se poeli pojavljivati na graanskim peima i zidnim
policama.
Sandoz i Claude se radoznalo okrenu, da bi vidjeli kakav e biti susret Mahoudeaua s
Mathildom i Joryem. Ali to je prolo posve jednostavno. Kipar se pred njom s potovanjem
naklonio, a uto je njen suprug sa svojom mirnom bezazlenou pomislio da mu je mora,
moda ve po dvadeseti puta, predstaviti.
- Eh, to je, prijatelju, moja ena! Pruite jedno drugome ruku!
Onda, vrlo ozbiljni, kao otmjeni ljudi koje drugi tjeraju da prebrzo postanu prisni prijatelji,
Mathilde i Mahoudeau su se rukovali. No im se ovaj oslobodio tog tekog tereta i
prikljuio Gagniereu u jednom uglu salona, obadvojica su se poeli cerekati, prisjeajui se
groznim rijeima na nekadanje strahote. Vidi? Sada ta ena ima zube, a sreom, neko nije
mogla gristi!
ekali su Dubuchea, koji je izriito bio obeao da e doi.
 - Da, - posve glasno razjasni Henriette - nas e biti samo devet. Fagerolles nam se jutros u
pismu ispriao: prireuje se slubena veera, na kojoj je iznenada prisiljen pojaviti se...
No umaknut e i k nama e doi oko jedanaest sati.
U tome trenutku stigao je brzojav. Dubuche im je javljao: Ne mogu se maknuti. Alice
zabrinjavajue kalje.
- No dobro, bit e nas samo osam - nastavi Henriette s bolnom smirenou domaice, koja
vidi kako joj se gosti osipaju.
Kad je sluga otvorio vrata blagovaonice, javljajui gospoi da je veera gotova, ona doda:
- Tu smo svi... Pruite mi ruku, Claude!
Sandoz prihvati Mathildeinu ruku, Jory se pobrine za Christine, dok su Mahoudeau i
Gagniere ili zadnji, i dalje surovo zbijajui ale o punjenju - kako su to oni nazivali - lijepe
travarke.
Uli su u vrlo veliku blagovaonicu, koja je, u usporedbi s blagim osvjetljenjem salona, sva
plamsala u ivom svjetlu. Zidovi, pokriveni starinskim poluporculanskim proizvodima,
svojim su zanimljivim tonovima podsjeali na zbirku umjetnina u Epinalu. Dva mala ormara,
jedan ispunjen staklenom robom, a drugi srebrnarijom, blistali su poput staklenih ormara s
draguljima. A osobito je stol u sredini, pod viseom svjetiljkom s vie svijea, sjao poput
potpuno osvijetljene kapele i isticao se bjelinom svojeg stolnjaka, na kome je udarao u oi
lijep poredak stolnog pribora, obojenih tanjura, bruenih aa, bijelih i crvenih boca, te
simetrino poredanih sitnica, smjetenih oko glavnog ukrasa, koarice s ruama grimizne
boje.
Sjeli su za stol: Henriette izmeu Claudea i Mahoudeaua, Sandoz izmeu Mathilde i
Christine, a Jory i Gagniere na jedan i drugi kraj. Jedva da im je sluga ulio juhu, kad gospoa
Jory ubaci jednu nesretnu reenicu. Budui da je htjela biti ljubazna, a nije ula ispriavanja
svoga mua, rekla je domainu:
- No, jeste li zadovoljni jutronjim lankom? Edouard je sam tako briljivo pregledao
korekture!
Jory se zbog toga smeo, te promucao:
- Ali ne, ne! Taj je lanak vrlo lo; ti dobro zna, da je taj lanak uao u asopis preksino,
dok sam bio odsutan.
Po neugodnoj utnji koja je tada nastala, ona shvati da je uinila nekakvu pogreku. Ali
onda je jo vie pogorala poloaj, jer ga je otro pogledala i vrlo glasno mu rekla, samo da bi
ga pobila i izvukla se iz neprilike:
- Opet lae! Ja ponavljam ono, to si mi rekao... Razumije li? Ne elim da me ismijava!
To je unijelo ledenu hladnou u sam poetak veere. Uzalud je Henriette preporuivala
kilkise, jedino je Christine izjavila da su vrlo dobri. Sandoz, koji je uivao u Joryjevoj
nelagodi, radosno ga je podsjetio, kad su im donijeli prene trilje, na jedan njihov davni
zajedniki ruak u Marseillu. Ah, Marseille, jedini grad u kojem se dobro jede!
Claude, koji se malo prije zadubio u misli, kao da se sada trgnuo od sna, pa upita bez
ikakva uvoda:
- Je li ve donesena odluka? Jesu li oni izabrali umjetnike za nove ukrase u Vijenici?
Nisu, - odgovori Mahoudeau - to je tek u pripremi... Ja neu dobiti nita, jer nikoga ne
poznajem... I Fagerolles je vrlo uznemiren. Ako on veeras nije ovdje, to je zato, jer mu to
samo od sebe nee pasti u krilo... Ah, prola su njegova dobra vremena; njihovo slikarstvo,
koje im je donosilo milijune, zapada u neprilike, doivljava slom!
Od zadovoljstva, to je napokon to doekao, zlohotno se nasmije, a s drugog kraja stola
zauo se isto takav Gagniereov smijeh. Onda su se nauivati u zlobnim rijeima, veselei se
lomu koji je zaprepastio krug mladih majstora. To je bilo neizbjeno, dola su proreena
vremena, pretjerani skok cijena doveo je do katastrofe. Otkad je panika zahvatila ljubitelje
umjetnina, zaraene usplahirenou burzovnih meetara zbog pada vrijednosti slika, cijene su
iz dana u dan sve vie padale, i nita se vie nije moglo prodati. I trebalo je samo vidjeti
glasovitog Naudeta usred toga rasula! U poetku se dobro drao, izmislio je trik s
Amerikancem, s jedinstvenom slikom skrivenom duboko u galeriji, usamljenom poput nekog
boanstva, slikom, kojoj nije ak htio rei ni cijenu, prezirno iskazujui svoje uvjerenje da za
njezinu kupnju ne moe nai dovoljno bogatog ovjeka, a koju je na kraju prodao za dvjesto
ili tristo tisua franaka nekom trgovcu svinjama iz New Yorka, ponosnom, jer odnosi sa
sobom najskuplju sliku te godine. Ali takvi trikovi nisu vie palili, pa je Naudet - iji su se
izdaci poveavali zajedno s dobicima, i kojega je povukla i progutala struja, koju je sam
izazvao - sada uo kako se pod njim rui njegova kraljevska palaa, koju je bio prisiljen
braniti od ovrhovoditelja.
- Mahoudeau, vi vie ne jedete vrganje - ljubazno ga prekine Henriette.
Sluga je donio peenicu, i oni su jeli i praznili boce vina, no gorina je bila takva, da su
dobra jela prolazila, a da ih ne bi ni okusili, to je duboko oaloivalo domaicu i domaina.
- Ha? Vrganje? - napokon ponovi Mahoudeau. Ne, hvala!
I onda nastavi priati:
- Smijeno je, to Naudet progoni Fagerollesa. Zbilja! On se upravo sprema zaplijeniti mu
stvari... Ah. kako mi se to ini zabavnim! Uskoro emo vidjeti ienje u Aveniji Villiers kod
svih onih malih slikara, vlasnika palaa. U proljee e se zgrade prodavati gotovo nizato... I
eto, Naudet, koji je prisilio Fagerollesa na gradnju i koji ga je opremio pokustvom kao
neku bludnicu, htio je na kraju uzeti natrag svoje umjetnike ukrase i zastore. Ali ovaj je, kako
se ini, na njih digao zajam... I vidite, kako se to razvija: trgovac ga optuuje da mu je
pokvario posao time, to je zbog svoje nerazumne tatine izloio sliku, a slikar odgovara da se
vie nee dati okradati, pa e se njih dvojica izgristi, nadam se!
Tada se zauje Gagniereov glas, neumoljiv i miran glas probuenog sanjara.
- Fagerolles je oboren na zemlju... Uostalom, on nikad nije ni imao uspjeha.
Neki su povikali. A njegova godinja prodaja od sto tisua franaka, njegove medalje i
njegov kri? No on se, uporan, nekako tajanstveno smijeio, kao da injenice ne mogu nimalo
pokolebati njegovo uvjerenje, do kojega je u svom nadahnuu doao. Pun prijezira, samo je
tresao glavom.
- Pustite me na miru! On nikad nije znao koliko neto vrijedi.
Jory se spremao stupiti u obranu Fagerollesovog talenta, za to je sebe smatrao zaslunim,
kad ih je Henriette zamolila da se malo utiaju, da bi u miru mogli jesti tjesteninu s
isjeckanim mesom. Nastao je kratak predah i ulo se samo zvonko lupanje aa i lagani
zveket viljuki. inilo se da je stol, ija se lijepa simetrinost ve kvarila, u aru te prepirke
postao jo svjetliji. A Sandoz, obuzet nemirom, poeo se uditi: pa zato Fagerollesa tako
estoko napadaju? Zar nisu zajedno nastupali i zar ne moraju zajedniki i pobijediti? Nekakva
nelagoda po prvi puta je pomutila njegov san o vjenom trajanju prijateljstva, pomutila
mu radost tih etvrtaka, koje je zamiljao tako, da e slijediti jedni za drugima, potpuno isti, i
da e svi biti sretni, sve do onih najudaljenijih i posljednjih u ivotu. Ali to je sada kod njega
bio samo drhtaj na povrini koe, te zato ree uz smijeh:
- Claude, tedi se, donose nam tetrijeba... No, Claude, u to si se zamislio?
Kad su uutjeli, Claude je ponovo zapao u svoj san, te je izgubljena pogleda, nesvjesno,
grabio tjesteninu s mesom, a Christine, koja je, tuna i ljupka, utjela, nije s njega dizala
pogled. On se potrese, te izabere jedan batak meu komadima tetrijeba, kojim su ih tada
posluivali i koji je svojim snanim mirisom ispunjavao sobu smolastim vonjem.
- Ha? Osjeate li to? - razdragano povie Sandoz. - Moglo bi se pomisliti da gutamo sve
ruske ume.
Ali se Claude vrati onome, to mu je zaokupljalo misli.
- Onda, vi kaete da e Fagerollesu povjeriti ukraavanje Vijenice?
 I ta je rije bila dovoljna da Mahoudeau i Gagniere, opet vraeni na svoju temu, odmah
navale. Ah, bit e to lijepo, vodenasto slikanje, ako mu povjere tu dvoranu. On, koji se neko
kao veliki umjetnik, okruen ljubiteljima umjetnina, pravio da pljuje na narudbe, sada
bijedno opsjeda upravnu vlast, otkad mu se slike vie ne prodaju. Ima li iega bljutavijeg od
prizora kad se nae slikar pred inovnikom, te mu se duboko klanja i ini ustupke i podlosti?
Ta ovisnost umjetnosti od hirovite dobre volje nekog ministra je sramota, to je kola
sluganstva! I tako Fagerolles, posve sigurno, na toj slubenoj veeri savjesno lie izmu
predstojniku nekog ureda, nekoj zatucanoj budali!
- Moj boe - ree Jory - on obavlja svoje poslove... Neete vi isplatiti njegove dugove.
- Dugove! A nemam li dugova ja, koji sam crkavao od gladi? - odgovori Mahoudeau
drskim tonom. - Zar je potrebno dizati si palau, zar je potrebno drati ljubavnice, kao to je
ona Irma, koja ga upropatava?
Gagniere ga iznova prekine svojim udnovatim proroanskim napuklim glasom, koji kao
da je dolazio iz daljine:
- Ali Irma plaa njemu!
Ljutili su se i alili, a Irmino je ime letjelo nad stolom, kadli se Mathilde, dotle suzdrljiva i
utljiva, igrajui ulogu zatitnice pristojnog vladanja, ivo uzbudila, te poela preplaeno
mahati rukama i, kao pobona ena koju vrijeaju u njezinim osjeajima, tititi moral.
- O, gospodo, gospodo! ...Pred nama spominjete tu djevojuru! ...Za ime boje, ne
spominjite tu djevojuru!
Toga asa Henriette i Sandoz, zaprepateni, vidjeli su kako gosti ne mare za njihova jela.
Salata od jelengljiva, sladoled, poslastice - sve se to gutalo na silu, u sve veoj srdbi
zbog prepirke, a burgundac i mozelsko vino proli su kao da su obina voda. Uzalud se ona
smijeila, a on ih nastojao umiriti, branei se ljudske slabosti. Nitko od njih nije putao iz
ruku svoj plijen, samo jedna rije ih je, onako ogorene, nagonila da se uhvate u kotac. To
nije vie bila nikakva maglovita dosada, pospana zasienost, koja je katkad unosila tugu u
njihove nekadanje sastanke; sada je to bila okrutnost u borbi, potreba da jedni druge unite.
Svijee na viseoj svjetiljci gorjele su visoko nad njima, poluporculanska lonarija blistala je
sa svojim obojenim cvjetovima, a stol je izazivao dojam kao da se upalio u tom neredu
stolnog pribora, u toj estini razgovora, u tom razaralakom bijesu, koji ih je ve dva sata
drao u groznici.
I Claude, usred te buke, kad se ve Henriette odluila dignuti da ih utia, napokon ree:
- Ah, kad bi meni povjerili Vijenicu i kad bih ja to mogao! ...Moj je san bio da slikama
pokrijem zidine Pariza!
Vratili su se u salon, u kome su mali luster i svijenjaci bili upaljeni. U usporedbi s parnom
kupelji, iz koje su izali, tu je bilo gotovo hladno, a kava je na trenutak umirila uzvanike.
Inae nikoga nisu ekali, osim Fagerollesa. To je bio salon posve zatvoren za ire graanstvo,
brani par nije tu okupljao knjievne tienike i nije u njemu, pozivajui kritiare, stavljao
brnjicu tampi. ena nije voljela velika okupljanja, a mu je sa smijehom govorio da mu treba
deset godina da bi nekoga zavolio, da bi ga zauvijek zavolio. Nije li to srea, moda
neostvariva, imati nekoliko postojanih prijatelja i zakutak gotovo obiteljske ljubavi? Tu se
nikad nije sviralo, i nikad tu nije bila proitana ni jedna stranica nekog knjievnog djela.
Toga etvrtka veer se inila dugom zbog tmurne razdraenosti, koja jo nije popoputala.
Pred vatrom, koja se gasila, gospoe su poele askati, a kad je sluga, uklonivi stolni pribor,
ponovo otvorio oblinju dvoranu, one su ostale same, jer su mukarci otili onamo puiti i piti
pivo.
Sandoz i Claude, koji nisu puili, uskoro se vratie, te sjedoe jedan kraj drugoga na kau
pokraj vrata. Prvi, sav sretan to vidi svog starog prijatelja uzbuenog i razgovorljivog, poeo
mu je iznositi neke uspomene iz Plassansa u vezi s nekom novosti, koju je prolog dana
doznao: zaista, Pouillaud, nekadanji komedija iz njihove mladenake spavaonice, nakon to
je postao tako ozbiljan advokat, ima neprilika jer su ga ulovili s malim bijednicama od
dvanaest godina. Ah, ta ivotinja Pouillaud! Ali Claude nije vie odgovarao, nego je naulio
ui, jer je uo da su u blagovaonici izgovorili njegovo ime, pa je nastojao shvatiti o emu se
radi.
Ondje su naime Jory, Mahoudeau i Gagniere, jo uvijek nezadovoljni i spremni da se
pokolju, ponovo zapoeli estoku bitku. Njihovi glasovi, u poetku aputavi, malo-pomalo
sve vie su se dizali. Naposljetku su poeli vikati.
- O, ovjeka, ja vam preputam ovjeka - govorio je Jory, raspravljajui o Fagerollesu. -
On ne vrijedi mnogo... A vas je smotao, istina, kako vas je samo smotao kad je prekinuo s
vama i izgradio si uspjeh na vaim leima! A vi nipoto niste bili pametni.
Mahoudeau bijesno odgovori:
- Zaboga! Dovoljno je bilo da si s Claudeom, pa da ti posvuda zatvaraju vrata!
- Claude nas je unitio - otvoreno ustvrdi Gagniere.
I oni nastavie, ostavljajui po strani Fagerollesa, kome su predbacivali njegovo
poniavanje pred novinarima, njegovo saveznitvo s njihovim neprijateljima, njegovo
ulagivanje pred ezdesetgodinjim barunicama. Sada su poeli lupati po Claudeu, kojega su
proglasili velikim krivcem. Moj boe, onaj drugi je na kraju krajeva samo vucibatina, kakvih
ima toliko meu umjetnicima, jedan od onih, koji love graane po uglovima ulica,
koji naputaju i unitavaju svoje prijatelje, da bi nekog malograanina dovukli u svoju kuu.
Ali Claude, taj veliki propali slikar, taj nemonik, koji, usprkos svom ponosu, nije sposoban
dovriti jednu figuru, sve je njih dovoljno kompromitirao i dovoljno u to upleo! Ah, da, za
uspjeh je bio potreban prekid! Kad bi mogli iznova poeti, ne bi se glupo i tvrdoglavo
pridravali nemoguih ludorija! I tako su ga okrivljavali da je paralizirao njihovu
djelatnost, da ih je iskoritavao, zbilja, iskoritavao, i to tako nespretno, tako tekom rukom,
da od toga ni njemu nije bilo nikakve koristi.
- Eto, zar nije on mene - nastavi Mahoudeau - nakratko zaglupio? Kad samo na to
pomislim, pitam se je li to mogue; ne shvaam, zato sam uao u njegovu grupu. Jesam li ja
slian njemu? Je li bilo iega zajednikog meu nama? Ha? Oajno je, kad ovjek to tako
kasno opazi!
- A meni je - Gagniere preuzme rije - on oteo moju originalnost! Vjerujte mi da me to
zabavlja, kad pri svakoj svojoj izloenoj slici ujem kako iza mene govore: to je Claudeov
nain slikanja! ...Ah, ne, dosta mi je toga, radije da vie nita ne radim... I zato, da mi je neko
to bilo jasno, ne bih dolazio k njemu.
To je bio divlji bijeg, trgale su se posljednje veze u zbunjenosti, koja ih je obuzela kad su
odjednom uvidjeli da su poslije dugog mladenakog bratstva postali jedni drugima tui, da su
postali neprijatelji. ivot ih je na putu rasprio, i pojavile su se duboke razlike, dok im je u
grlu ostala samo gorina njihovog nekadanjeg zanosnog sna, njihove nade da e rame uz
rame zajedniki ii u boj i u pobjedu, to je sada jo vie pojaavalo njihovu ozlojeenost.
- injenica je, - podsmjehne se Jory - da se Fagerolles nije dao opljakati poput nekog
glupana.
Ali se Mahoudeau, time razdraen, naljuti.
- Ti nema prava smijati se, jer si i ti jedan divni otpadnik... Da, ti si nam uvijek govorio da
e nam pripomoi, kad bude imao svoje novine...
- Ah, dopusti, dopusti!
Gagniere se pridrui Mahoudeauu.
- To, to je istina. Ne moe nam vie priati da ti izreu ono, to pie o nama, jer si sada ti
gospodar... A nikad nijedne rijei, nisi nas ak ni spomenuo u svom izvjetaju o posljednjoj
izlobi u Salonu.
Doveden u nepriliku, sada se i Jory razljuti, te pone mucati.
 - Eh, tomu je kriv onaj vrag Claude! Ja ne elim izgubiti svoje pretplatnike, samo da vama
ugodim. Vi ste nemogui, shvatite to! Ti se, Mahoudeau, moe truditi koliko hoe da
ubudue izrauje sitne ljupke skulpture, a ti, Gagniere, ne mora uope vie nita ni
napraviti, ali vi imate na leima prilijepljenu cedulju, i trebat e vam deset godina napora da
je skinete, a bilo je i takvih, koje se nikad ne mogu odlijepiti... Graanstvu je, znajte, to
smijeno: samo ste vi vjerovali u tog velikog smijenog luaka, kojega e ovih dana zatvoriti.
Tada je nastao straan prizor, sva trojica poeli su govoriti istodobno, predbacujui jedan
drugome razne strahote, i to uz takvu buku, uz tako snano stezanje vilica, da se inilo kao da
e se izgristi.
Na kauu je Sandoz, ometen u svojim veselim uspomenama, koje je u mislima oivljavao,
bio i sam prisiljen sluati tu buku, koja je k njima dopirala kroz otvorena vrata.
- Vidi, - ree posve tiho Claude, bolno se smijeei - oni me lijepo aste!... Ne, ne, ostani
tu, ne elim da ih uutka. Zasluio sam to, jer nisam uspio.
I Sandoz je, blijedei, nastavio sluati to bjenjenje u borbi za ivot, tu mrnju posvaenih
osoba, koja je razbila njegovu iluziju o vjenom prijateljstvu.
Henriette se, na sreu, uznemirila zbog te estoke vike. Ona ustane i ode u sobu, da bi
prigovorila puaima jer ostavljaju gospoe same, da bi se mogli prepirati. Svi su se vratili u
salon, oznojeni, dahtavi, jo se tresui od srdbe. A kad je ona, pogledavi na zidni sat, rekla,
da te veeri Fagerolles sigurno nee doi, poeli su se podsmjehivati, kriomice pogledavajui
jedan drugoga. Ah, on ima dobar nos, ne e se on dati uhvatiti na lijepak, i doi tamo, da bi se
sastao s nekadanjim prijateljima, koji su mu postali optereenje i koje sada mrzi!
I zbilja, Fagerolles nije doao. Veernji sastanak zavrio je u munom raspoloenju. Vratili
su se u blagovaonicu, gdje ih je ekao aj na ruskom stolnjaku, na kome su crvenim koncem
bile izvezene scene lova na jelene. Pod upaljenim svijeama bilo je tu po jedno pecivo za
svakoga, te tanjuri sa slatkiima i kolaima, prava obilna rasko likera, viskija, borovike,
kuminovca i hioske rakije. Posluitelj je donio i pun, te poeo ureivati stol, a domaica je iz
samovara, koji je pred njom kipio, punila posudu za aj. Ali to blagostanje, ta radost za oi, taj
fini miris aja nije mogao unijeti smirenje u njihove due. Razgovor je opet skrenuo na
uspjehe jednih i slabu sreu drugih. Zar, na primjer, nisu prava sramota te medalje, ti krievi,
sve te nagrade, koje brukaju umjetnost, jer ih dodjeljuju onima, koji to nisu zasluili? Zar
ne bi neki trebali vjeno ostati sitni pomonici u svome staleu? Sve bljutavosti dolaze odatle,
i ta smjernost i taj kukaviluk pred nadstojnicima, da bi se dobile dobre ocjene!
Nakon toga, kad je Sandoz u salonu, kamo su ponovo preli, napokon poeo arko eljeti
da odu, opazio je Mathildu i Gagniera, kako sjede na kauu jedno kraj drugoga i eznutljivo
govore o glazbi, dok su svi drugi bili iscrpljeni, isuenih usta i onemoalih eljusti. Gagniere
je, sav u zanosu, filozofirao i poetizirao, a Mathilde, ta stara udebljana gadura, s koje se dizao
mutni miris ljekarne, samo je prevrtala oima i, kao da je kakljana nekim nevidljivim krilom,
prenemagala se. Njih dvoje su se prole nedjelje vidjeli na koncertu u Cirkusu, pa su sada
poletnim i neshvatljivim reenicama naizmjence iznosili svoje uivanje.
- Ah, gospodine, taj Meyerbeer, ta uvertira Struenseea, ona pogrebna fraza, a zatim onaj
tako vatreni, tako ivopisni seljaki ples, pa ona samrtna fraza, koja se ponavlja, duo
violonela... Ah, gospodine, violonela, violonela...
- A, gospoo, Berlioz, sveana arija Romea... Solo klarineta, ljubljene ene, i uz to pratnja
harfi! Zanos, bjelina, koja se die... Iznenada izbije sveanost, pravi Veronese, buna
velianstvenost Svadbe u Kani; i onda ljubavna pjesma ponovo poinje, kako je to slatko,
neprestano sve vie, neprestano sve vie...
- Gospodine - vi ste u Beethovenovoj simfoniji uli ono mrtvako zvono, koje se uvijek
ponavlja, koje vam udara o srce? ...Jest, dobro to uviam, vi osjeate isto to i ja, glazba je
suosjeanje dua... Beethoven, moj boe! Kako je tuno i dobro da se nau dvije osobe, koje
ga shvaaju, te izgube svijest...
 - A Schumann, gospoo, a Wagner, gospoo... Schumannova sanjarija, nita drugo osim
glazbala na strunama, sitna mlaka kia po liu akacija, zraka sunca, koja to lie osui,
sasvim sitna suza u zraku... Wagner, taj Wagner, uvertira Sablasnog broda! Vi ga volite, recite
da ga volite! Mene to unitava. Nema vie niega, nema vie niega, ovjek od toga umire...
Njihovi su se glasovi gasili, oni se ak nisu vie ni gledali, kao da su, sjedei jedno uz
drugo, nestali, a lice im se negdje u zraku izgubilo.
Iznenaen, Sandoz se pitao gdje je ona mogla nauiti te izraze. Mogue, iz nekog Joryevog
lanka. Uostalom, on je opazio da ene vrlo dobro razgovaraju o glazbi, ak i onda kad ne
znaju ni jednu notu. I njega, kojega je ogorenost drugih osoba samo alostila, razljutila je ta
afektirana eznutljivost. Ne, ne, dostaje bilo toga! Da se ljudi meusobno razdiru, to jo i
moe podnijeti, ali kakav li je zavretak toga veernjeg sastanka, na kojem ta lakrdijaica,
koja poinje stariti, gue i zanosi se Beethovenom i Schumannom!
Na sreu, Gagniere odjednom ustane. U svom zanosu ipak je znao, koje je doba, a upravo
mu je ostalo toliko vremena da uhvati svoj noni vlak. I nakon nekoliko laganih i utljivih
stisaka ruke uputio se u Melun na spavanje.
- Kakvog li promaenog talenta! - promrmlja Mahoudeau. - Glazba je u njemu ubila
slikarstvo, on nikad nee nita postii!
I on sam je morao otii, a jedva da su se za njim zatvorila vrata, kad Jory izjavi:
- Jeste li vidjeli njegov posljednji pritiskiva za papir? Na kraju e jo klesati gumbe za
manete... Eto ovjeka, koji je proigrao svoj snani talent!
Ve je i Mathilde bila ustala, te pozdravila Christine laganom suzdrljivom kretnjom i
oprostila se od Henriette poput otmjene gospoe, koju s njom veu prisni prijateljski odnosi.
Zatim je sa sobom povela svog mua, koji joj je u predsoblju pomogao da se obue, sav
ponizan i uplaen strogim pogledom, koji je uperila u njega, jer je morala s njim izravnati
jedan raun.
Onda, kad su oni otili, Sandoz povie kao izbezumljen:
- To je zavretak. Bilo je neizbjeno potrebno da ba novinar druge nazove propalim
ljudima, da ih tako nazove ba to novinsko piskaralo, koje podlo iskoritava glupost
graanstva! ...Ah, Mathilde! Odmazda!
Ostali su samo Christine i Claude. Ovaj, uvalivi se duboko u naslonja, kad se salon
poeo prazniti, nije vie nita govorio, Bio je obuzet onim nekim magnetinim snom, od
kojega bi se ukoio, a pogled mu je bio uprt nekamo u veliku daljinu, s onu stranu zidova.
Njegovo se lice nategnulo, a grevita panja vukla ga je naprijed: on je bez sumnje vidio
nevidljivo i uo poziv odande, gdje vlada utnja.
Napokon ustane i Christine, i pone se ispriavati to oni odlaze posljednji. Henriette joj
zgrabi ruke, ponavljajui joj koliko je voli, i molei je da esto dolazi k njoj, te da joj se
slobodno povjerava kao sestri. A tuna ena, tako bolno mila u svojoj crnoj haljini, tresla je
glavom s blijedim smijekom na usnama.
- No, - ree joj Sandoz na uho, nakon to je strelimice pogledao Claudea - ne trebate tako
oajavati!... Puno je govorio, veeras je bio veseliji. To je vrlo dobro.
Ali ona ree, glasom punim straha:
- Ne, ne, pogledajte mu oi!... Dok bude imao takav pogled, ja u strepiti... Vi ste uinili
to ste mogli, hvala vam. Ono, to vi niste uinili, nitko nee uiniti. Ah, koliko patim, to
vie ne znaim nita, to vie nita ne mogu!
Zatim vrlo glasno ree: - Claude, ide li?
Dva je puta morala ponoviti taj upit. On nije uo, ali se napokon strese i ustane, govorei
kao da odgovara na poziv koji je dolazio negdje iz daleka, s horizonta:
- Da, idem, idem.
Kad su se Sandoz i njegova ena na kraju nali sami u tom salonu, u kojemu je zrak,
ugrijan svijeama, postao zaguljiv, i inilo se da je poslije izbijanja zlosretnih svaa u toj
tunoj tiini i nekako teak - njih se dvoje pogledae, a ruke im nemono klonu u dubokoj boli
zbog te kobne veeri. Ona se ipak pokua nasmijeiti, i promrmlja:
- Ja sam te upozorila, dobro sam bila uoila...
Ali on je prekine, oajno mahnuvi rukom. Eh, zbilja, je li to dakle svretak njegove
dugotrajne iluzije, toga sna o vjenom trajanju, koji ga je naveo da sreu trai u ono nekoliko
prijateljskih veza, koje je sklopio u djetinjim godinama, a koje e trajati sve do duboke
starosti? Ah, bijedne li druine, kakvog li konanog prijeloma, kakve li tune bilance poslije
toga bankrota srca! inilo mu se udnim, to je na svom ivotnom putu ostavio toliko
prijatelja, to je tijekom ivota izgubio toliko velikih ljubavi, udnima su mu se inile
neprestane promjene drugih, dok se on u svojoj dui, kako mu se inilo, nipoto nije mijenjao.
Njegovi bijedni etvrtci ispunjavali su ga samilou: toliko je uspomena sada trebalo aliti,
bolno je to sporo umiranje onoga, to ovjek voli! Hoe li se njegova ena i on pomiriti s
pomilju, da moraju ivjeti u samoi, okrueni mrnjom svijeta? Ili e irom otvoriti vrata
pred valom nepoznatih i ravnodunih? Malo-pomalo u dubini njegove tuge ustalilo se vrsto
uvjerenje: u ivotu sve svrava, i nita se ne obnavlja. inilo se da prihvaa tu oevidnost,
pa ree, snano uzdahnuvi:
- Imala si pravo... Neemo ih nikad vie zajedno pozvati na veeru, izgrizli bi se!
Kad su bili vani, im su izbili na Trg trojstva, Claude pusti Christineinu ruku i promuca da
ima neki posao, pa je zamoli da se sama vrati kui. Osjetila je da on jako dre, i ostala
izbezumljena od iznenaenja i straha: neki posao u to doba, poslije ponoi! Kamo bi mogao
poi, to to namjerava uiniti? On joj okrene lea i krene dalje, ali ga ona sustigne i pone ga
moliti, navodei kao izliku da se boji, i da je on nee valjda pustiti da tako kasno sama krene
gore na Montmartre. inilo se da ga je jedino taj razlog prisilio da se vrati. Ponovno ju je
uhvatio za ruku, pa su krenuli uzbrdo Bijelom ulicom i Ulicom Lepic, te se napokon nali u
Ulici Tourlaque. A pred vratima njihove kue on pozvoni, pa je opet ostavi.
- Eto, sada si kod kue... Ja pak idem obaviti svoj posao.
I ve je krupnim koracima odmicao, maui rukama poput luaka. Vrata su se otvorila, a
ona ih ak ni ne zatvori, nego poleti za njim. U Ulici Lepic sustigla ga je, ali iz straha da ga
jo vie ne razdrai, zadovoljila se time, to ga nije gubila iz vida, hodajui tridesetak metara
iza njega, a da on nije znao da mu je ona za petama. Proavi Ulicu Lepic, poao je niz Bijelu
ulicu, a onda krenuo Ulicom Chaussee dAntin i Ulicom 4. rujna sve do Ulice Richelieu. Kad
je vidjela da je zaao u ovu ulicu, oblio ju je smrtni znoj: on ide prema Seini. To je bio uasan
strah, koji ju je muio nou, kad bi se od tjeskobe probudila. I to da radi, moj boe? Da poe
s njim, da mu se tamo objesi o vrat? Samo uz posrtanje mogla se kretati naprijed, a pri
svakom koraku, koji ju je pribliavao rijeci, osjeala je kako joj se udovi koe. Da, on ide
ravno tamo: Trgom Francuske komedije, Trgom Carrousel i naposljetku preko Mosta crkvenih
otaca. Preko njega je hodao nekoliko trenutaka, a onda se pribliio ogradi nad vodom.
Ona pomisli da e on skoiti, i u grlu joj se priguio straan krik.
Ali ne, ostao je nepomian. Zar mu je dakle duu optereivao samo taj Cite, koji se pruao
pred njim, to srce Pariza, koje je kao opsjednut posvuda nosio sa sobom, koje si je kroz
zidove dozivao u pamenje i koje mu je na kilometre daleko upuivalo taj neprestani poziv,
koji je samo on mogao uti? Jo se nije usudila ponadati se u to, pa se zaustavila otraga,
motrei na njega u mahnitoj uznemirenosti, u mislima neprestano gledajui kako se on
odvauje na taj strani skok. Nije se pribliavala, iako je osjeala potrebu za tim; bojala se da
e ubrzati katastrofu, ako se pokae. Moj boe, biti tu, puna ljubavi koja je sada bila
stavljena na muke, sa svojim bolnim majinskim osjeajem, biti tu, gledati sve to, a ne
odvaiti se ni na jedan pokret, da ga zadri!
On pak, onako uspravan, naoigled vrlo visok, nije se micao, samo je gledao u no.
Bila je zimska no, nebo naoblaeno, crno poput ae, a vjetar, koji je dolazio sa zapada,
unosio je hladnou u kosti. Rasvijetljeni Pariz uljuljao se u san, a ivot se osjeao samo u
plinskim svjetiljkama, u okruglim mrljama, koje su svjetlucale i koje su se sve vie
smanjivale, te u daljini postajale praina nepominih zvijezda. Najprije su se zapaale obale
rijeke s dvostrukim redom svojih poput bisera svijetlih toaka, iji je odbljesak obasjavao
proelja prvih redova zgrada. Nalijevo, na obali Louvrea, bile su privatne kue, a nadesno dva
krila Instituta, prava zbrkana gromada spomenika i graevina, koja se u daljini gubila u jo
veoj, iskricama izbodenoj tami. Zatim, meu tim trakama, koje su se pruale u nedogled,
mostovi su tvorili neku vrstu svijetlih, sve tanjih i tanjih preaka, od kojih se svaka sastojala
od nekoliko grupiranih i viseih nizova zlatnih zrnaca. I tu u Seini izbijao je sav noni bljesak
ive gradske vode, u koju je svaka plinska svjetiljka bacala odsjaj svoga plamena, tvorei
jezgru, koja se produavala u obliku repa kakve komete. Najblii plamenovi pleli su se i u
struji stvarali iroke, pravilne i simetrine, od eravice nainjene lepeze, dok su oni udaljeniji
bili samo sitni, nepomini tapii vatre. Ali ti su veliki, upaljeni repovi ivjeli, ukoliko su as
crnom, as zlatnom bojom otkrivali neprestano podrhtavanje svojih ljusaka, u emu se
osjeao beskonani tok vode. Sva Seine kao da je bila na taj nain zapaljena za nekakvu
podvodnu sveanost, za nekakvu tajanstvenu vilinsku priredbu, koja se odrava u velikim
dubinama, gdje se pod pocrvenjelim staklom rijeke veselo poskakuje. Gore, iznad toga
poara, iznad zvjezdanih rijenih obala pruio se po mranom nebu crveni svjetlucavi oblak,
nastao od topline i isparavanja, koji svake noi nad zaspalim gradom stvara svojevrsno
vulkansko sljeme.
Vjetar je puhao, a Christine je cvokotala od hladnoe. Oiju punih suza, osjeala je da se
most pod njom okree, kao daju je ponio sa sobom u opi raspad itavog horizonta. Nije li se
Claude pomaknuo? Nije li prebacio nogu preko ograde? Ne, sve se iznova smirilo, i ona ga je
opet nala na istom mjestu, u njegovoj tvrdoglavoj ukoenosti, oiju uprtih u rt Cita, koji on
uope nije zapaao.
Cite ga je pozvao k sebi, i on je doao k njemu, ali ga u toj dubokoj tami nije vidio. Mogao
je da raspozna samo mostove, fine obrise mostovnih okosnica, koje su se svojom crnom
bojom odvajale od crvenkaste vode. Iza toga sve se izgubilo, otok je nestao, te on ne bi
pogodio, ni gdje se nalazi, da zakanjele koije nisu u izvjesnim trenucima sa sobom vukle po
Novom mostu dugake iskre, koje su i dalje letjele zajedno s ugaenim komadiima ugljena.
Jedna crvena svjetiljka, koja se nalazila u visini ograde pred Kovnicom novca, bacala je u
vodu krvavu traku. Neto golemo i zloslutno, neki predmet vuen strujom, bez sumnje neka
otrgnuta laa, sporo je klizila usred odbljesaka, katkad vidljiva, a odmah zatim izgubljena u
tami. Kamo je dakle potonuo pobjedniki otok? Moda na dno tih zapaljenih valova? On je
neprestano promatrao, malo pomalo ovladan tim nonim otjecanjem rijeke. Naginjao se nad
tu tako iroku provaliju, koja je bila svjea poput ponora, a na kojoj su plesali ti tajanstveni
plamenovi. Snaan tuni um struje privlaio ga je, i on je, smrtno oajan, sluao njegov zov.
Prema porivu svoga srca Christine ovog puta osjeti da mu dolazi na um ta strana misao.
Ona isprui svoje drhtave ruke, o koje je udarao vjetar. Ali Claude ostane nepomian, borei
se protiv slatke pomisli na smrt. Jo je itavih sat vremena ostao na istom mjestu, potpuno
neosjetljiv na vrijeme, pogleda stalno usmjerenog tamo dolje, na Cite, kao da e njegove oi
nekom udesnom snagom stvoriti svjetlost i uskrsnuti ga, da bi ga mogao vidjeti.
Kad je napokon Claude posrui napustio most, Christine ga je morala pretei i trati, da bi
se prije njega vratila kui u Ulicu Tourlaque.

XII.
 Te noi, dok je otri studeni vjetar prodirao kroz njihovu sobu i prostrani atelje, oni legoe
po prilici oko tri sata. Christine, zapuhana tranjem, brzo se uvue pod pokriva, da bi
prikrila, da ga je slijedila, a Claude, sav iznemogao, skidao je sa sebe komad po komad odjee
u tiini. Njihov je krevet ve toliko mjeseci ostajao hladan; oni bi se u njemu pruili jedno uz
drugo kao stranci, jer su malo pomalo prekinuli sve putene veze: to je bilo
hotimino suzdravanje, naelna istoa, do koje je on morao doi, da bi svome slikarstvu
mogao dati svu svoju muevnost, a koju je ona prihvatila u ponosnoj i nijemoj boli, usprkos
muci, to ju je u njoj izazivala njezina strast. Ali prije te noi nije jo nikada osjetila izmeu
njih takvu pregradu, takvu hladnou, da joj se inilo da ih odsada vie nita ne moe zagrijati i
baciti jedno drugome u naruje.
Gotovo etvrt sata borila se sa snom, koji ju je obuzimao. Bila je vrlo umorna i koila se od
obamrlosti, ali nije poputala, jer ga nije mogla hladnokrvno pustiti da ostane budan. Da bi i
sama mogla mimo spavati, ona je svake veeri ekala da on zaspi prije nje. Ali on ne ugasi
svijeu, nego ostane otvorenih oiju, uprtih u plamen, koji ga je zasljepljivao. Na to misli? Je
li duhom ostao vani, u crnoj noi, u onom vlanom zadahu rijenih obala, okrenut licem
prema Parizu, nad kojim su se dizale zvijezde, kako se to obino zbiva na zimskom nebu? A
zbog ega mu se tako gri lice, zbog kakve unutarnje borbe, zbog kakve odluke? Zatim,
ne mogavi se vie odupirati, ona podlegne, zapadne u nitavilo, u koje ju je bacio veliki
umor.
Sat kasnije, osjeaj praznine, tjeskoba izazvana nekom nelagodom, iznenada je trgne iz
sna. Odmah rukom opipa mjesto na krevetu kraj sebe, koje je ve bilo hladno: on nije vie bio
tu, ona je to u snu osjetila. Onako jo snena i osjeajui teinu i zujanje u glavi, uplai se, ali
tada kroz pritvorena sobna vrata opazi jednu prugu svjetla, koje je dolazilo iz ateljea. Umirila
se, pomislivi da je tamo poao potraiti kakvu knjigu, jer nije mogao usnuti. Zatim, budui
da se on nije pojavljivao, ona napokon tiho ustane da vidi to je. Ali ono to je ugledala
veoma ju je uznemirilo, tako da se, onako bosa, ukoila na podu i ostala tako iznenaena, da
se u poetku nije usudila pokazati.
Claude, bez donjeg kaputa usprkos tekoj zimi, navukavi na sebe u brzini samo hlae i
papue, stajao je uspravno na visokim ljestvama, pred svojom slikom. Paleta mu je bila do
nogu, jednom je rukom drao svijeu, a drugom je slikao. Oi su mu bile proirene kao kod
mjeseara, pokreti toni i ukoeni, i svaki se as saginjao da uzme boje, a zatim se uspravljao,
bacajui na zid veliku fantastinu sjenu s izlomljenim pokretima kakvog automata. A ni
jednog daha, niega drugog u toj ogromnoj tamnoj sobi, osim strane utnje!
Drui, Christine je nasluivala. Napast, koja ga je obuzela, sat proveden tamo dolje na
Mostu crkvenih otaca, otjerao mu je san, te ga doveo pred njegovu sliku, jer ga je prodirala
potreba da je, usprkos noi, ponovo vidi. Bez sumnje, on se popeo na ljestve, samo da iz vee
blizine zasiti oi. Zatim, muen ponekim lanim tonom, tako uznemiren tim nedostatkom, da
nije mogao ekati svanue, zgrabio je kist, elei u poetku samo neto popraviti, a poslije
toga neto drugo, pa tree, te je najzad poeo slikati poput ovjeka, koji ima halucinacije: sa
svijeom u ruci, u tom blijedom svjetlu, u kojem su njegovi pokreti izazivali strah. Njegov
nemoni stvaralaki bijes opet ga je obuzeo, iscrpljivao se zaboravljajui na vrijeme,
zaboravljajui na svijet, hotei odmah udahnuti ivot svome djelu.
S kakvom samilou i s kakvim oima punima suza ga je Christine promatrala! Jedan je
trenutak pomislila da ga pusti da zavri taj ludi posao, kao to ljudi preputaju mahnitog
luaka radostima njegova ludila. Tu sliku nee nikada dovriti, to je sad posve sigurno.
Ukoliko je bio uporniji, utoliko se nesklad poveavao, teki se tonovi gomilali, a nacrt
postajao sve zbijeniji i nejasniji. I sama pozadina, a osobito skupina istovarivaa, koja je
neko bila solidno naslikana, sada se kvarila. A on je usmjerio svoj rad u tome pravcu, uporno
je nastojao sve zavriti pri je nego to preradi sredinji lik, Golu enu, koja je i dalje
predstavljala strah i enju njegovih radnih sati, put, od koje ga hvata vrtoglavica i koja e ga
unititi onoga dana, kad jo jednom pokua oivjeti je. Ve vie mjeseci nije je ni dotaknuo
kistom, i to je ba umirivalo Christine, to ju je inilo popustljivom i samilosnom u njezinoj
ljubomornoj zlohotnosti: dok se on ne vrati toj svojoj eljenoj i opasnoj ljubavnici, a smatrala
je daju nije puno iznevjerio.
Nogu smrznutih od stajanja na golom podu. ona se pokrene, da bi se vratila u krevet, ali je
onda uzbuenje vrati nazad. U poetku nije shvatila, a sada je to uvidjela. Kistom punim boje
on je velikim potezima zaobljivao mesnate dijelove tijela, sav u zanosu kao da nekoga miluje.
Na usnama mu je bio nepomian smijeak, te nije osjeao da mu vrui vosak sa svijee kaplje
po prstima, dok se, bez ikakva uma, samo strastveno kretanje njegove ruke ocrtavalo na zidu,
nalik golemoj crnoj zbrci, zamrenom spletu udova u surovom sparivanju. On je slikao Golu
enu.
Onda Christine otvori vrata i stupi u sobu. Onamo ju je gonila nesavladiva pobuna, srdba
ene iukane u svojoj vlastitoj kui, prevarene dok je spavala, i to ba u oblinoj sobi. Da,
on je zbilja s drugom enom, on joj slika trbuh i bedra poput nekog ludo zanesenog vizionara,
kojega tegobno traenje istine dovodi do pretjeranog slavljenja nestvarnog. Ta bedra su
postajala zlatni stupovi hrama, a taj trbuh zvijezda, koja blista istom utom i crvenom, te se
svojom blistavou uzdie iznad ivota. Tako udnovata golotinja, golotinja relikvije, na kojoj
kao da su sjali dragulji, da bi se pred njom moglo pobono klanjati, dovela je njezinu srdbu
do vrhunca. Ona je previe trpjela, i nee vie podnositi tu nevjeru.
Ali ga je ipak u poetku u svome oaju samo molila. Nije bila nita drugo nego majka, koja
kori svoje veliko ludo dijete-umjetnika.
- Claude, to radi tu? Claude, je li pametno da ti takve misli dolaze na um? Molim te, vrati
se u krevet, ne ostaj na tim ljestvama, na kojima e se razboljeti!
On ne odgovori, nego se sagne i umoi kist, te sa dva poteza ive crvene boje unese sjaja u
donji rub trbuha.
- Claude, posluaj me, hajde, vrati se u sobu, za boga miloga! Ti zna da te volim; i vidi
kako si me uznemirio... Hajde natrag, vrati se, ako ne eli i mene ubiti tako, to u se i ja,
ekajui te, smrznuti.
Smeten, on je ne pogleda, ve, dok je ukraavao jarkom crvenom bojom pupak, joj samo
ree priguenim glasom:
- Daj mi mira! Radim.
Na trenutak Christine ostane bez rijei. Ona se uspravi, njezine se oi upale mranim
plamenom, prava pobuna nadme njezino slatko i ljupko bie. Zatim ona plane, grdei poput
ropkinje, kojoj je nestalo strpljenja.
- Dobro! Ne, neu ti dati mira!... Dosta mi je toga, ja u ti rei, to mi ne da disati, to me
ubija, otkad te poznajem... To slikarstvo, da, tvoje slikarstvo me ubija, ono mi je otrovalo
ivot. Ja sam to ve prvi dan naslutila, i bojala sam ga se kao kakve nemani, smatrala sam ga
groznim i odvratnim, ali sam bila popustljiva, previe sam te ljubila, a da ne bih i njega
zavoljela, te sam se najzad prilagodila tom zloinakom slikarstvu... Ali, kasnije, koliko sam
samo zbog njega trpjela, kako me je ono muilo! U deset godina ne sjeam se, da sam
proivjela jedan jedini dan bez suza... Ne, pusti me, meni je ovako lake, moram ti rei, kad
sam ve za to smogla snage... Deset godina naputenosti, svakodnevnog satiranja, osjeanja
da za tebe nisam vie nita, da sam sve vie i vie odbacivana, da sam spala na ulogu
slukinje, a da se ta enska figura, ta kradljivica, smjestila izmeu tebe i mene, da te preotela,
da slavi pobjedu i da me vrijea... Jer reci samo, nije li ti se ona postepeno ugnjezdila u svim
udovima, u mozgu, u srcu, u puti, posvuda! Ona te dri u svojoj vlasti poput nekog
poroka, ona te izjeda. Ukratko, ona je tebi ena, je li? Ja ti to vie nisam, ona, a ne ja bjee s
tobom u krevet... prokletnica, bijednica!
Sada ju je Claude sluao, zauen tom snanom provalom patnje, nepotpuno probuen iz
svog nemirnog stvaralakog sna, ne shvaajui jo zato ona tako govori. A pred tom
smetenou, pred tom drhtavicom ovjeka iznenaenog i ometenog u njegovoj neobuzdanoj
strasti, ona se jo vie zanese, te se popne na ljestve, otme mu svijeu iz ake i pone njome
rasvjetljivati sve dijelove slike.
- Eto, pogledaj samo! Reci, do ega si doao! Ovo je grozno, bijedno i smijeno; treba to
napokon uvidjeti! Nije li ovo runo, nije li ovo glupo? Dobro uvia, da si pobijeen, pa zato
se uporno opire? To nema smisla, eto to me buni... Ako ne moe biti veliki slikar, ostaje
nam ivot, ivot, ivot...
Ona odloi svijeu na ravnu plohu na vrhu ljestava, a kad je, posrui, on siao, ona potri
k njemu, i oboje se naoe tu na podu, on na donjoj stepenici, a ona pred njim uurena,
snano stiui njegove nepomine, klonule ruke.
- Eto, postoji ivot... Otjeraj svoju moru, i ivimo, ivimo zajedno!... Zar nije odvie glupo,
da smo samo dvoje, da ve starimo, da se meusobno muimo i da si ne znamo stvoriti
sreu? ...Zemlja e nas brzo primiti; nastojmo si stvoriti malo topline, ivimo, volimo se! Sjeti
se Bennecourta! Sluaj moj san! Ja bih te htjela sutra odvesti. Otili bismo daleko od ovoga
prokletog Pariza, nali bismo negdje neki mirni zakutak, i ti bi vidio, kako bih ti ja znala
uiniti ivot slatkim, i kako bi bilo dobro da sve zaboravimo, jedno u zagrljaju drugoga...
Ujutro se spava u svom velikom krevetu; poslije toga slijede etnje po suncu, ruak,
koji ugodno mirie, poslijepodnevno ljenarenje, veer provedena uz svjetiljku. A vie ne bi
bilo patnji zbog kojekakvih tlapnji, ostala bi samo radost, to smo ivi! Dakle, nije li ti
dovoljno to te ja volim, to te oboavam, to ti pristajem biti slukinja, ivjeti jedino za tvoje
zadovoljstvo? ...uj, ja te ljubim, ja te ljubim, i nema vie niega izvan toga; to je dovoljno, ja
te ljubim!
On oslobodi svoje ruke, te uz odrjeitu kretnju ree sumornim glasom:
- Ne, to nije dovoljno... Neu s tobom otii, neu biti sretan, ja elim slikati.
- A ja, da umrem, je li? I da ti takoer umre, da nas dvoje napokon tu ostavimo i svoju krv
i svoje suze!... Postoji samo umjetnost, to je svemogui okrutni bog, koji nas ubija, a kojega ti
tuje. On nas smije unititi, on je gospodar, i ti e mu rei hvala.
- Da, ja mu pripadam, pa inio sa mnom to god. Ja bih umro kad vie ne bih slikao, ja vie
volim slikanje, pa makar zbog toga i umro... A uostalom, moja volja tu nita ne odluuje. To je
tako, nita ne postoji izvan toga; neka propadne itav svijet!
Obuzeta novim nastupom srdbe, ona se uspravi. Njezin glas postane tvrd i ljutit.
- Ali ja ivim, a ene, koje ti voli, mrtve su... Ne porii, ja dobro znam da su sve te
naslikane ene tvoje ljubavnice. Prije nego to sam postala tvoja, ve sam to opazila; dovoljno
je bilo vidjeti kakvim pokretima ruke ti gladi njihovu golotinju, kakvim ih pogledom zatim
po itave sate promatra. Nije li takva elja kod neoenjenog mladia bila nezdrava i glupa?
Izgarati od ljubavi za slike, stiskati u zagrljaju prazninu neke iluzije! A ti si toga bio svjestan, i
to si skrivao kao neto, to se ne smije priznati... Kasnije se na trenutak inilo da si mene
zavolio. U to si mi doba priao one gluposti, priao si o svojoj ljubavi prema slikama ena,
prema svojim vrijednim enama, kako si u ali govorio. Sjea li se? Imao si saaljenja prema
tim sjenama, kad si me drao u zagrljaju... I to nije dugo trajalo, vratio si se k njima tako brzo,
kao to se luak vraa svojim udnim navikama. Mene, koja sam postojala, vie nije bilo, a
one, te utvare, ponovno su postale jedina stvarnost u tvom ivotu... Ti nikad nisi doznao
to sam sve onda pretrpjela, jer ti zaboravlja na sve nas; ja sam uza te ivjela, a da me nisi
mogao razumjeti. Da, bila sam ljubomorna na njih. Kad sam ja tu, posve gola, pozirala, jedna
jedina pomisao davala mi je za to hrabrosti: htjela sam se boriti, nadala sam se da u te
preoteti, ali nije bilo niega, pa ak nijednog poljupca na moje rame prije nego to bi mi
dopustio da se obuem! Moj boe, kako sam se esto stidjela! Koliko sam jada morala
progutati time, to sam se osjeala odbaena i iznevjerena!... Od toga trenutka tvoj je prijezir
samo rastao, i vidi do ega je to sada dovelo: da se svake noi ispruimo jedno kraj drugoga,
a da se ni prstom ne dotaknemo. Prolo je ve osam mjeseci i sedam dana, izraunata sam!
Osam mjeseci i sedam dana, otkako nismo imali nita zajedniko nas dvoje.
I ona smjelo nastavi upotrebljavajui slobodne izraze. To je inila ta ulna, a u isto doba i
stidljiva ena, koja je u ljubavi bila tako vatrena, da su joj na usne navirali krikovi, a poslije
toga tako suzdrljiva, tako utljiva, da nije htjela o tome govoriti, nego je, smeteno se
smijeei, okretala glavu. Ali elja ju je raspaljivala, a to njegovo uzdravanje je bilo za nju
uvreda. I ona se u svojoj ljubomori nije varala, ona je i dalje optuivala slikarstvo, jer je on tu
muku snagu, to ju je njoj uskraivao, namijenio i davao njezinoj suparnici, koju je vie od
nje volio. Ona je dobro znala, zato je on tako naputa. U poetku, kad bi sutradan imao
kakav veliki posao, a ona bi se, legavi, zbila uza nj, esto bi joj rekao, da to nee, da bi ga to
odvie izmorilo. Kasnije je tvrdio, da kad se od nje odvoji, njemu treba tri dana, dok doe k
sebi, da mu je mozak kao poljuljan, te da je nesposoban ita dobro uiniti. I tako je malo
pomalo dolo do prekida: najprije na jedan tjedan, dok dovri neku sliku, kasnije za itav
mjesec, da ne bi pokvario poetne radove oko neke druge. Iza toga su se rokovi jo
vie produavali, prilike zanemarivale, te su se polako od toga odvikavali, dok nije dolo do
konanog zaborava. Uglavnom, ona bi se uvijek nala pred teorijom, koju je on pred njom sto
puta ponovio: genij treba biti ist, on smije spavati samo sa svojim djelom.
- Ti me odbija, - dovri ona estoko - ti se od mene nou odmie, kao da sam ti odvratna,
te odlazi drugamo,
I onda to ljubi? Nekakvu nitavost, nekakav privid, malo praine, boju na platnu! Ali,
samo da ti jo neto kaem, pogledaj tu svoju enu tamo gore! Pogledaj kakvu si nakazu u
svojoj ludosti napravio! Zar je eljade tako graeno? Zar eljade ima zlatna bedra i cvijee
pod trbuhom? Probudi se, otvori oi, vrati se u ivot!
Pokorivi se zapovjednikoj gesti, kojom mu ona pokae sliku, Claude se digne i stane
promatrati. Svijea, ostavi na vrhu ljestava, u zraku, obasjavala je svojom votanom
svjetlou enu, dok je itava prostrana dvorana ostala prekrivena mrakom. On se najzad
probudi iz svog sna, ena, gledana tako odozdo, iz udaljenosti od nekoliko koraka, u njemu
izazove zaprepatenje. Tko je dakle naslikao tu enu, idola nepoznate religije? Tko ju
je napravio od kovina, od mramora i dragog kamenja, te rastvorio mistinu ruu njezinog
spola meu dragocjenim stupovima bedara, pod posveenim svodom trbuha? Je li to on, ni ne
znajui, bio tvorac te nezasitljive elje, te nadljudske slike puti, koja je pod njegovim prstima
postala zlato i dijamant, dok je uzalud nastojao udahnuti joj ivot? I promatrajui je otvorenih
usta, on se uplaio svoga djela, zadrhtavi pred tim skokom u nestvarni svijet i posve dobro
shvativi, da mu stvarnost izmie, poto se dugo borio, da je svlada i da je svojim ovjejim
rukama tako preradi, da postane jo stvarnija.
- Vidi, vidi! - pobjedonosno je ponavljala Christine. A on posve tiho promuca:
- O, to sam to napravio? Zar je dakle nemogue neto stvoriti? Zar, dakle, nae ruke
nemaju moi, da stvore prava bia?
Ona osjeti, da ga ostavlja snaga, te ga obuhvati objema rukama.
- Ali emu su potrebne te gluposti, to e ti neto drugo, kad ima mene, koja te ljubim? Ti
si me uzeo za model, htio si imati kopije moga tijela. emu to, reci? Zar te kopije vrijede
koliko i ja? One su strane, one su ukoene i hladne poput leeva... A ja te ljubim i elim te.
Trebam ti sve rei; kad se vrzmam oko tebe i kad ti se nudim za poziranje, ti ne opaa da sam
ja tu, da te gotovo dotiem, da sam u dosegu tvoga daha. Ja te ljubim, razumije li? Ja sam
iva i ja te elim!...
Izbezumljeno ona ispreplete oko njega svoje udove, svoje gole ruke, svoje gole noge. Ispod
njezine napola strgnute koulje pokau joj se grudi, koje ona pritisne o njega, koje je ona - u
toj posljednjoj bitci, to ju je, izbezumljena strau, zapoela - htjela u nj utisnuti. I ona se
sama pretvori u strast, te u svojoj uzrujanosti i svome aru najzad odbaci sve, to ju je
sputavalo, odbaci sve nekadanje djevianske obzire, odlui da sve kae, sve uini, samo da bi
pobijedila. Lice joj se nadme, a njezine blage oi i bistro elo ieznu pod zamrenim
upercima kose, te su se isticale samo njezine isturene eljusti, snani podbradak, crvene
usne.
- O, ne, ostavi! - promrmlja Claude. - O, kako sam nesretan!
Ona pak nastavi vatreno:
- Ti me moda smatra starom. Doista, ti si rekao da me ostavlja ljepota, i ja sam to mislila,
ja sam se promatrala, dok sam ti pozirala, da pronaem bore... Ali to nije bilo istina! Ja dobro
osjeam, da nisam ostarjela, da sam jo uvijek mlada, jo uvijek snana...
A onda, jer se on i dalje u dui muio, ona mu ree:
- Pogledaj, dakle!
Ona se povue tri koraka, te snanim pokretom sa sebe zbaci koulju i nae se posve gola,
nepomina, u onoj istoj pozi, u kojoj je stajala, dok bi je on tako dugo slikao. Jednostavnim
pokretom podbratka ona mu pokae lik na slici.
- Eto, moe usporediti, ja sam mlaa od nje... Uzalud si joj stavio dragulje na kou, ona je
uvenula poput suhog lista... Meni je sada osamnaest godina, zato jer te volim.
I zbilja je ona pod blijedim svjetlom blistala mladou. U tom velikom ljubavnom zanosu
ispruile su se njezine krasne i fine noge, njezini svileni bokovi postali jo obliji, a vrste
grudi, nabrekle od krvi, od poude se uspravile.
I ve ga je opet zgrabila i prilijepila se uz njega, ali ovog puta bez koulje, koja joj je
smetala, a njezine su ruke po njemu posvuda lutale, posvuda ga opipavale, po bokovima, po
ramenima, kao da je cijelim tim draganjem, tim hvatanjem, kojim kao da ga je htjela
podvrgnuti pod svoju vlast, traila njegovo srce. Istodobno ga je snano ljubila svojim
nezasitnim ustima, i po koi, i po bradi, i po rukavima, a katkad bi poljubac i promaio. Glas
joj se gubio, te je govorila apuui i daui, prekidajui to uzdasima:
- O, vrati mi se, o, ljubimo se! Ti onda nema krvi, kad su ti dovoljne utvare? Vrati mi se,
pa e vidjeti, kako je lijepo ivjeti... Ti to razumije, ivjeti zagrljeni, provoditi noi ovako
stisnuti, spleteni, te sljedeeg dana to iznova poinjati, pa opet, pa opet...
On je drhtao, te je, u strahu, to ga je u njemu izazvala ona druga ena, njegov idol, malo
pomalo poeo Christine uzvraati na njezin zagrljaj. Ona je nastojala da jo jae na nj djeluje,
te ga je svladavala, a on postajao popustljiviji.
- Sluaj, ja znam, da te opsjeda strana misao; jest, nikad se nisam usudila govoriti o tome,
jer ne treba dozivati nesreu, ali ja nou vie ne spavam, ti mi ulijeva strah... Noas sam te
slijedila tamo na mostu, koji mrzim; i ja sam drhtala; mislila sam da je sve svreno, da te
nemam vie... Moj boe, to bi bilo sa mnom? Ti si mi potreban; pa valjda me nee ubiti!...
Ljubimo se, ljubimo se!
Onda on, raznjeen tom beskrajnom ljubavi, potpuno klone. Sav se izgubi u golemoj tuzi,
te mu se uini, da je itav svijet skupa s njim iezao. U svome oaju i on nju zagrli, te stane
jecati i mucati:
- Istina je, dola mi je na um strana pomisao... Ja bih to bio uinio, ali sam se tome
odupro, pomislivi na tu nedovrenu sliku. Ali mogu li ja i dalje ivjeti, ako mi posao ne
uspijeva? Kako da ivim poslije ovoga, poslije ovoga, to je tu, a to sam upravo ovog asa
upropastio?
- Ja u te voljeti, i ti e ivjeti!
- Ah, nikad mi tvoja ljubav nee biti dovoljna... Ja dobro poznajem samog sebe. Meni je
bila potrebna neka radost, koja ne postoji, neto, to bi mi pomoglo da sve zaboravim. Ti si i
dosad bila nemona. Ti tu nita ne moe.
- Mogu, mogu, vidjet e... Gle! ja u te ovako obuhvatiti, ljubit u te u oi, u usta,
posvuda po tvom tijelu, grijat u te svojim grudima, splest u svoje noge oko tvojih, svezat u
svoje ruke oko tvojih lea, postat u tvoj dah, tvoja krv, tvoja put.
 Ovog puta je bio pobijeen, sagorijevao je skupa s njom, traio utoite u njoj, zabivi
svoju glavu u njezina prsa, zasipajui sada i on nju poljupcima.
- Dobro, spasi me, jest, uzmi me, ako nee da se ubijem... I izmisli sreu, upoznaj me s
takvom sreom, koja e me sauvati... Uspavaj me, uniti me, tako da postanem tvoje
vlasnitvo, da budem u dovoljnoj mjeri rob, dovoljno malen, da bih mogao stati pod tvoja
stopala, u tvoje papue... Ah, toliko se spustiti, ivjeti samo od tvoga mirisa, sluati te poput
psa, jesti, imati tebe i spavati - o, kad bih ja to samo mogao, kad bih ja to samo mogao!
Ona pobjedniki usklikne.
- Napokon si, eto, ti moj; samo sam ti ja ostala, ona druga je mrtva!
I ona ga otrgne od mrskog joj djela, ona ga odvue u svoju sobu, u svoj krevet, mumljajui
pobjedonosno. Svijea, koja je dogorijevala na ljestvama, zatrepta jedan trenutak poslije
njihova odlaska i onda se ugasi. Njihov sat-kukavica otkuca pet sati, a nikakva svjetlost nije
jo obasjala mrano nebo. I sve utone u hladnu pomrinu.
Christine i Claude se opipavajui sruie na krevet. To je bila prava pomama, nikad nisu
osjetili takvu estinu, ak ni za prvih dana njihove ljubavi. Sva ta prolost vraala im se sada u
krv, ali prodorna i preporoena, i omamljivala ih mahnitom opojenou. Tama je vladala oko
njih, a oni su se na plamenim krilima, pravilnim i stalnim snanim zamasima, uzdizali vrlo
visoko, iznad svijeta, u sve veu i veu visinu. I on sam je kriao, zaboravivi na svoju bijedu,
koju je ostavio daleko iza sebe, preporaajui se za sretan ivot. Ona ga onda, izazovno i
zapovjedniki, ponosno se smijui zbog svoje ulne pobjede, navede na psovke. Reci da je
slikarstvo besmisleno! - Slikarstvo je besmisleno. - Reci, da vie nee raditi, da e spaliti
svoje slike, da bi meni ugodio! - Spalit u svoje slike i vie neu raditi. - I reci, da za tebe
samo ja postojim, i da je jedina srea tako me drati, kako me sada dri, i da pljuje na onu
drugu, na onu bijednicu, koju si slikao. Pljuni, pljuni dakle, da ja to ujem! - Evo! Ja pljujem,
jedino mi ti ostaje. - I ona ga je stiskala kao da ga eli uguiti, on je postao njezino
vlasnitvo. I oni u vrtoglavom letu opet krenue meu zvijezde. Ponovo ih obuzme zanos, te
im se tri puta inilo da lete od zemlje do najvieg vrhunca neba. Kakve li velike sree!
Kako to da on nije prije pomislio na to, da se izlijei tom sigurnom sreom? A ona se i dalje
podavala; on e sada, kad zna za tu opojnost, ivjeti sretan, spaen, nije li tako?
Ve je svitalo, kad je Christine, oduevljena i svladana snom, zaspala na Claudeovim
rukama. Jednim ga je bedrom vrsto drala uza se, prebacivi jednu nogu preko njegovih, kao
da se osigurava da joj vie nee pobjei, te smjestivi glavu na te muke grudi, koje su joj
sluile kao topli jastuk, ona je blago disala sa smijekom na usnama. On je zatvorio oi, ali ih
je, usprkos tekom umoru, ponovo otvorila i pogleda u tamu. San mu je pobjegao, a u
njegovoj otupjelosti ga je sve vie salijetao podmukli val nejasnih misli, koji ga je oslobaao
od razbludne opojnosti, kojom su svi njegovi miii bili uzdrmani. Kad su se pojavile prve
zrake zore, nekakva uta mrlja tekueg blata na prozorskim staklima, on se strese, jer mu se
priinilo da je uo kako ga neki glas snano doziva iz ateljea. Sve su mu se njegove misli
vratile i poele ga opsjedati, muiti, brazdati mu lice, stezati mu eljusti u prijeziru prema
ljudima, napravivi dva gorka nabora, koji mu lice uinie ispijenim kao u starca. Sada je
to ensko bedro dobivalo teinu olova, i osjeao ga je kao teku kaznu, kao mlinski kamen,
koji mu mrvi koljena zbog nekih neokajanih grijeha, a isto tako i glava, koja ga je pritiskala
sa strane, oduzimala mu je dah i nekom golemom teinom zaustavljala otkucaje njegova srca.
Ali dugo vremena nije je htio uznemirivati, usprkos razdraenosti, koja je polako
obuhvaala itavo njegovo tijelo, usprkos nekoj vrsti nesavladive odvratnosti i mrnje, koja je
u njemu izazivala pobunu. Osobito ga je draila raspletena kosa, taj snani miris vlasi.
Iznenada ga snani glas iz ateljea po drugi put zapovjedniki pozove. I on se odlui: gotovo
je, on previe trpi, ne moe vie ivjeti, jer sve je la i nema vie niega dobrog. Najprije je
pustio da sklizne Christineina glava, koja je i dalje zadrala svoj smijeak, a onda je bio
prisiljen pomicati se uz nebrojne mjere opreza, da bi svoje noge oslobodio od Christineina
bedra, koje on malo-pomalo odgurne jednostavnim pokretom, kao da je samo skliznulo.
Napokon je pretrgnuo taj lanac i bio je slobodan. Trei zov ga natjera da se pouri, pa on
prijee u susjednu sobu, govorei:
- Da, da, idem.
Danja svjetlost, prljava i tuna, nije mogla probiti mrak; bilo je to turobno zimsko svitanje,
a sat kasnije Christine se probudi, zadrhtavi od hladnoe. Nije shvatila odmah. Zato je
sama? Zatim se sjeti: zaspala je s licem na njegovu srcu, s udovima isprepletenima s
njegovima. Kako je onda mogao otii? Jo snena, ona odjednom naglo skoi s kreveta i potri
u atelje. Moj boe, zar se vratio onoj drugoj? Zar ga je opet preotela, dok je ona mislila, da ga
je zauvijek pridobila?
Na prvi pogled ne opazi nita, te joj se u mutnom i hladnom osvitu dana atelje uinio
praznim. Smirivala se, jer nikoga nije bilo, ali kad je uperila pogled na sliku, iz razjapljenog
grla otme joj se straan krik.
- Claude, o Claude!...
Claude se objesio o velike ljestve, nasuprot svome neuspjelom djelu. On je naprosto bio
uzeo jedno od ueta, kojima je okvir slike bio privren uza zid, i popeo se na vrh ljestava,
da privee jedan kraj na hrastovu gredu, koju je jednog dana tamo prikovao, da bi uvrstio
preke. Zatim je odatle skoio u prazninu. U koulji, golih nogu, uasan sa svojim crnim
jezikom i krvavim oima, koje su iskoile iz onih upljina, on je tu visio, strano uvean u
svojoj nepominosti i ukoenosti, lica okrenutog prema slici, posve blizu eni, kojoj su
obiljeja njezina spola bila ukraena mistinom ruom, kao da joj je svojim
posljednjim hropcem udahnuo svoju duu, te ju je, uprijevi u nju zjenice, i sada promatrao.
Sva obuzeta boli, uasom i srdbom, Christine se ipak odri na nogama. itavo joj se tijelo
od toga nadme, a iz njezinog se grla samo izvijao neprekidni urlik. Ona rairi ruke, ispruivi
ih prema slici i stisne obje ake.
- O, Claude, o, Claude!... Ona mi te otela, ta te je bijednica ubila, ubila, ubila!
Ali noge su je izdale, ona se okrene i srui na pod. Od pretjerane boli nestalo joj je krvi u
srcu, te se onesvijestila i ostala kao mrtva na podu, nalik bijeloj krpi, bijedna i unitena,
smrvljena bezobzirnom nadmoi umjetnosti. Iznad nje ena je poput nekog idola blistala
svojim simbolikim sjajem, a slikarstvo - koje je, jedino ono, besmrtno i neoborivo ak i u
svojoj besmislenosti - slavilo je pobjedu.
Tek u ponedjeljak, nakon izvrenih formalnosti i odugovlaenja prouzrokovanog
samoubojstvom, kada je Sandoz doao u devet sati ujutro, da bi prisustvovao pogrebu, naao
je samo dvadesetak osoba na ploniku Ulice Tourlaque. U svojoj velikoj boli, prisiljen da se
za sve pobrine, ve je tri dana trao: najprije je morao Christine, koju su teko bolesnu nali
na podu, dati prenijeti u bolnicu Lariboisiere, a onda je lutao od opine do pogrebnog zavoda i
do crkve, ravnoduno posvuda plaajui, kako je to ve bio obiaj, jer su popovi bili pristali
da prime taj le sa crnim oiljkom oko vrata. Meu ljudima, koji su ekali, on opazi samo
nekoliko susjeda, kojima se pridruilo nekoliko znatieljnika, dok su po prozorima ljudi,
uzbueni tom dramom, apui pruali vratove. Prijatelji e bez sumnje doi. On nije
mogao pisati rodbini, jer nije znao adrese, pa se povukao, im je vidio ondje dvije osobe od
rodbine, koje su, proitavi bez sumnje tri suha retka u novinama, iznikle iz mraka, u kojemu
ih je i sam Claude ostavljao: jedna postarija sestrina, koja se na svoj nain vladala poput
staretinarke i jedan brati skromnog rasta, vrlo bogat, odlikovan ordenom, vlasnik nekog
velikog parikog duana, susretljiv i elegantan, obuzet eljom da, kao prosvijeen
ovjek, dokae svoj ukus u umjetnosti. Sestrina odmah ue u kuu, obie atelje, nasluti tu
golu bijedu, i vrati se stegnutih usana, ljutita zbog uzaludnog posla koji si je zadala. Posve
suprotno, mali brati se uspravi i pone prvi stupati iza mrtvakih kola, ljupko i ponosno,
sasvim besprijekorno vodei za sobom pogrebnu pratnju.
 Kad je povorka krenula, Bongrand je dotrao i ostao kraj Sandoza, kojemu je stisnuo ruku.
Bio je smrknut, te bacivi pogled na tih petnaest do dvadeset osoba, koje su stupale, ree:
- Ah, siromah... Zar je mogue? Samo nas dvojica?
Dubuche je bio u Cannesu sa svoja dva djeteta. Jory i Fagerolles su odustali, prvi - jer mu
je smrt bila odvratna, a drugi - jer je bio previe zaposlen. Jedino je Mahoudeau sustigao
pratnju, kada se uspinjala Ulicom Lepic, te pojasnio da je Gagniere sigurno zakasnio na vlak.
Mrtvaka kola polako su se penjala strmim neravnim putem, koji je vijugao po obronku
breuljka Montmartre. U izvjesnim trenucima, poprene ulice, koje su se sputale nizbrdo,
otkrivale su neizmjernost Pariza, duboku i iroku poput mora. Kad su izbili pred crkvu
Svetoga Petra i kad tamo gore prenijee mrtvaki lijes, ovaj je za trenutak imao pod sobom
itav taj veliki grad. To je bilo jednog sivog zimskog dana, kad su letjeli veliki gusti oblaci,
koje je gonio hladni dah vjetra. A u toj magli, to je svojim prijeteim ljuljanjem ispunjavala
horizont, grad se inio jo veim, bezgraninim. Bijedni pokojnik, koji ga je htio osvojiti
i koji je pri tome sebi slomio vrat, proao je tuda izloen njegovu pogledu, zakovan pod
hrastovim poklopcem, vraajui se zemlji poput jednog od tih blatnjavih oblaka, koji se nad
njim valjaju.
Kad su izali iz crkve, sestrina iezne, a isto tako i Mahoudeau. Mali brati opet je
zauzeo svoje mjesto iza mrtvog tijela. Jo sedam nepoznatih osoba odluile su ostati, te svi
skupa krenue prema novom groblju Saint-Ouen, kojemu je narod nadjenuo neugodno i
zloslutno ime Cayenne. Bilo ih je ukupno deset.
- Hajdemo! Sigurno emo ostati samo nas dvojica - ponovo ree Bongrad, poevi hodati
kraj Sandoza.
Pogrebna pratnja, predvoena mrtvakim kolima, u koja su sjeli sveenik i ministrant, sada
su se sputala niz drugi obronak breuljka, uzdu krivudavih i strmih ulica slinih brdskim
stazama. Konji, upregnuti u kola, samo su proklizavali na blatnjavom ploniku, te se ulo
kako kotai pod kolima muklo odskau. Za njima su gazali njih deset, podravajui jedan
drugoga, da ne padnu u koju lokvicu, tako zauzeti tim tekim silaskom, da jo nisu poeli
razgovarati. Ali na dnu Potone ulice, kad su izbili na Clignancourtska vrata i nali se usred
onog irokog prostranstva, gdje se sastaju kruna avenija, kruna eljeznica, padine i
jarci utvrda, svi odahnue od olakanja, uputie jedni drugima po koju rije i poee se
razilaziti.
Sandoz i Bongrand su se nali posve otraga, kao da su se htjeli odijeliti od tih ljudi, koje
nikad nisu vidjeli. U trenutku kad su kola prolazila pored mitnice, ovaj posljednji se nagne.
- A to je sa enicom?
- Ah, kakve li alosti! - odgovori Sandoz. - Juer sam je posjetio u bolnici. Ima upalu
mozga. Lijenikov pomonik u bolnici tvrdi da e je lijenici spasiti, ali da e odande izai
deset godina starija i nemona... Poznato vam je da je ona zaboravila ak i pravopis. Duboki
pad, upropatenje, ponienje jedne gospoice, koja je spala na ulogu slukinje. Da, ako se mi
za nju ne pobrinemo kao za kakvu bolesnicu, ona e na kraju morati negdje prati sue.
- A nijednog sua, naravno?
- Ni jednog sua. Mislio sam da u nai skice, koje je prema prirodi napravio za svoju
veliku sliku, one divne skice, koje je kasnije tako slabo iskoristio. Ali uzalud sam pretraivao,
on je sve razdjelio, ljudi su ga okradali. Ne, nema niega to bi se moglo prodati, nema ni
jedne valjane slike, nita osim one goleme slike, koju sam ja sam unitio i spalio, ah, od srca,
ja vas uvjeravam, kao kad se to ini iz osvete!
Oni za trenutak zautjee. iroka cesta, koja vodi u Saint-Ouen, pruala se posve ravno, u
beskraj, a sredinom ravnog polja, uzdu nasipa, kraj kojega je tekla blatna rijeka, kretala se
mala pogrebna povorka, bijedna, izgubljena. S obje strane su se pruale ograde, s desna i s
lijeva se irila pusta zemljita, a samo u velikoj udaljenosti su se vidjeli tvorniki dimnjaci i
nekoliko bijelih, usamljenih i poprijeko podignutih visokih kua. Prou kroz Clignancourtsko
zabavite: s obje strane bilo je daara, cirkusa, drvenih konja, preputenih zimskim
nepogodama, te praznih krmica, pozelenjelih ljuljaki i usto imanje Pikardskom
majuru, prizor iz kakve komine opere, vrlo tuan usred svojih iupanih reetki od letava.
- Ah, sjeate li se onih starih slika - preuzme rije Bongrand - onih, koje su bile na
Burbonskoj obali? Izvanredna djela! Ha? Krajolici doneseni s juga i aktovi napravljeni kod
Boutina, noge djevojica, trbuh ene, o, taj trbuh... Njega Malgras mora imati; to je
majstorska studija, kakvu nijedan od naih mladih majstora nije uspio naslikati... Da, da, taj
momak nije bio budala. Ukratko: veliki slikar!
- Kad samo pomislim, - ree Sandoz - da su ga ona sitna lizala iz kole i novina optuivala
da je lijen i neznalica, ponavljajui jedni poslije drugih da nikad nije htio izuiti svoj
zanat!... Boe moj, tvrditi da je bio lijen on, kojega sam vidio kako pada u nesvjest od umora
poslije deset sati slikanja; da je bio lijen on, koji je rtvovao itav svoj ivot, koji se ubio zbog
svog ludog zanosa za radom!... A zar nije glupo rei da je bio neznalica? Oni nikad nee moi
shvatiti da ono, to neki ovjek donosi, ako ima ast da neto donese, izobliuje ono, to
naui. Delacroix takoer nije znao svoj zanat, jer se nije mogao tono drati odreene linije.
Ah, blesani, dobri aci sa siromanom krvi, nesposobni za bilo kakvu nepravilnost!
utke napravi nekoliko koraka, a onda doda:
- Herojski radnik, strastveni promatra, ija se lubanja ispunila znanjem, temperament
udesno nadarenog velikog slikara... A ipak ne ostavlja nita!
- Ba nita, ni jedne slike - izjavi Bongrad. - Ja od njega znam samo skice, crtee, nabaene
poteze, svu onu prtljagu umjetnika, koja ne moe doprijeti do graanstva... Da, to je zbilja
pokojnik, pokojnik u svakom pogledu, koga e sada zatrpati u zemlju!
Morali su ubrzati korak, jer su se zadrali raspravljajui. Proavi izmeu prodavaonica
vina, ratrkanih meu poduzeima za izradu nadgrobnih spomenika, mrtvaka su kola pred
njima okrenula nadesno prema kraju drvoreda, koji je vodio do groblja. Stigli su ih i uli kroz
vrata zajedno s ostalim dijelom pogrebne pratnje. Izaavi iz kola, sveenik u misnoj koulji i
ministrant sa kropionicom stupali su na elu povorke.
To je bilo veliko ravno groblje, jo novo, kao po koncu povueno na tom pustom zemljitu
u predgrau i presjeeno irokim simetrinim alejama, te zato slino ahovskoj ploi. Rijetki
su nadgrobni spomenici obrubljivali glavne puteve, dok su se svi drugi grobovi, kojih je ve
bilo vrlo mnogo, pruali u razini zemlje, na brzu ruku i privremeno smjeteni uz pogodbu,
da tu ostanu pet godina, jer se dulje nije dozvoljavalo. Porodice su oklijevale da u to uloe
ozbiljne trokove, kamene ploe su zbog slabih temelja propadale u zemlju, a mlada stabla jo
nisu imala vremena izrasti, te je sve to izazivalo osjeaj prolazne i skromne tuge i davalo tom
prostranom polju sliku siromatva, hladne puste golotinje, sjete, kakva izbija iz vojarne ili
bolnice. Nije bilo ni jednog kutka koji bi izazivao dojam romantine balade, nije bilo ni
jednog liem obraslog zavoja, koji bi podrhtavao neim tajanstvenim, pa ni jedne velike
grobnice, koja bi govorila o ponosu i vjenosti. Nalazili su se u novom, ravnim crtama
ispresijecanom i brojevima oznaenom groblju, groblju demokratskih prijestolnica, gdje se
ini, kao da mrtvi poivaju u katuljama kakvog administrativnog ureda i gdje svakog jutra
novi val mrtvaca tjera iz stana val, koji je dan ranije tu doao, te se useljava na njegovo
mjesto, i to tako, da svi prolaze u redu jedni za drugima pod nadzorom policije, da bi se
sprijeila guva.
- Sto mu jada, - promrmlja Bongard - ovdje nije ba veselo.
- Zato? - ree Sandoz. - Tu je udobno, ima zraka... A pogledajte samo, kako je to, ak i bez
sunca, krasno zbog svojih ara!
I zbilja pod sivim nebom tog hladnog jutra, u snanoj drhtavici izazvanoj sjevernim
vjetrom, niski su grobovi, pritijenjeni vijencima i krunama od perli, dobivali vrlo fine tonove,
ljupke u svojoj njenosti. Bilo ih je posve bijelih, bilo ih je posve crnih, prema tome, kakve su
bile perle, i ta se suprotnost blago ljeskala usred izblijedjelog zelenila patuljastih stabala. Na
tim grobovima, unajmljenim na pet godina, porodice su iskazivale svoje potovanje mrtvima,
a te posve nove gomile i to obilje donio je Duni dan, koji je nedavno proao. Samo je
prirodno cvijee, obavijeno papirom, bilo ve uvenulo. Nekoliko vijenaca od utog
nevena blistalo je poput svjee rezbarenog zlata. Ali su se posvuda vidjele samo perle,
poplava perli, koje su zastirale natpise, prekrivale kamene ploe i njihov okoli, perle
poredane u obliku srca, vijenaca, kolajna, perle, koje su okruivale zastakljene
medaljone, izreke, prekriene ruke, petlje od satena, pa ak i fotografije ena, ute fotografije
iz predgraa, bijedna, runa i dirljiva lica s njihovim neprikladnim smijekom.
Kad su mrtvaka kola kretala drvoredom Okrugle poljane, Sandoz, naveden svojim
slikarskim opaanjima, sjeti se Claudea i pone priati:
- Ovo je groblje, koje bi on, u svojem zanosu za modernim, shvatio... Bez sumnje je kao
ovjek trpio, jer je bio muen prejakom neuravnoteenou svoga genija, tri grama vie ili tri
grama manje, kako je govorio, kad je optuivao svoje roditelje, to su ga tako udno sazdali.
Ali njegovo zlo nije bilo samo u njemu, on je bio i rtva svoje epohe... Da, naa je generacija
utonula sve do trbuha u romantizam, te smo mi, usprkos svemu, ostali njime proeti, i mi se
uzalud nastojimo od toga oprati, okupati se u snanoj stvarnosti, mrlja je tvrdoglava, tako da
ni sve luine na svijetu ne mogu ukloniti njezin miris.
Bongrand se smijeio.
- Oh, toga sam ja imao i previe. Moja je umjetnost bila time zadojena, te se ak za to ni ne
kajem. Ako je istina, da moja posljednja nemo proizlazi iz toga, ta to smeta! Ja ne mogu
zanijekati religiju itavog svog umjetnikog ivota... Ali vaa opaska je posve tona: vi ste u
tome pobunjena djeca romantizma. Tako, na primjer, on sa svojom velikom golom enom
meu obalama rijeke, tim luakim simbolom...
- Ah, njega je - prekine ga Sandoz - ba ta ena upropastila. Kad biste vi samo znali kako
se vrsto pri tome drao! Nikad nisam mogao izbiti mu je iz glave... Kako onda hoete, da
ovjek ima jasan pogled, uravnoteen i zdrav mozak, ako mu se takva fantastina privienja
raaju u glavi? Poslije vae, ak i naa generacija je odvie uprljana lirizmom, a da bi mogla
za sobom ostaviti zdrava djela. Bit e potrebna jedna, a moda i dvije generacije, prije nego
to se bude moglo slikati ili pisati logino, u skladu s uzvienom i istom jednostavnou
istine... Istina, odnosno priroda, jedina je mogua osnova, jedini uvar reda, te izvan nje
poinje ludilo. Ali ne treba se bojati da e to oduzeti ivost, jer je tu temperament, koji e
autora uvijek ponijeti sa sobom. Zar itko misli porei osobnost, ono, to da je obiljeje
naemu djelu, nehotini udarac palcem, koji donekle izobliuje stvarnost, te ini nae bijedne
tvorevine zaista naima?
Ali on okrene glavu i iznenada doda:
- Gle! to to gori? Zar ovdje od veselja pale vatre?
Povorka zaokrene, kad stigne do Okrugle poljane, gdje je bila kosturnica, zajednika
grobnica, malo po malo punjena svim ostacima naenim u grobovima, a koje je kamena
ograda, usred okrugle livade, iezavala pod gomilom vijenaca, to su ih tu iz pijeteta
naslijepo odloili roaci pokojnika, za koje nije vie postojao posebni grob. A kad su
mrtvaka kola polako skretala nalijevo, u popreni drvored broj 2, ulo se pucketanje, i veliki
se dim digao iznad malih platana, koje su obrubljivale plonik. Sporo se pribliavajui,
izdaleka su opazili veliku gomilu zemljom umazanih predmeta, koje su palili. To je bilo na
rubu jedne prostrane etverokutne parcele zemljita, u kojoj su bili duboko prokopali iroke
paralelne brazde, da bi iz njih izvukli bjesove i tako mogli prepustiti zemljite drugim
leevima, isto onako, kako seljak prekopava strnjite, prije nego to ga iznova zasije.
Zjapile su duge prazne jame, a humci masne zemlje su se vjetrili na zraku. U tom kutku
zemljita palili su trule daske bjesova; bila je to golema lomaa, napravljena od iscijepanih,
slomljenih i zemljom izgrizenih dasaka, koje su dospjele u plodnu crvenkastu zemlju. Vlane
od ljudskog blata, nisu htjele gorjeti, nego su samo muklo praskale i sve snanije se dimile.
Bili su to visoki stupovi dima, koji su se dizali prema blijedome nebu, a koje je sjeverni
vjetar vraao natrag i razdirao u rie trake, koje su letjele preko niskih grobova itave jedne
polovice groblja.
Sandoz i Bongrand su to utke promatrali. Zatim, kad za sobom ostavie vatru, prvi
nastavi:
- Ne, on nije bio ovjek gesla, koje je donio. Hou rei, da nije bio dovoljno izrazit genij,
da bi to geslo mogao ostvariti i drugima nametnuti kakvim konanim djelom... I pogledajte,
kako njegovi sljedbenici ugledajui se u nj, uludo troe svoje napore! Svi oni ostaju pri
skicama, pri trenutanim dojmovima, te se ini, da ni jedan od njih nema snage postati
oekivani majstor. Zar da se ovjek ne ljuti: pojavio se nov nain obiljeavanja svjetlosti, taj
zanos za istinom, koji je doveo ak i do znanstvene analize, taj razvoj, koji je na tako
originalan nain zapoeo, ali sve to zastaje, pada u ruke lukavcima, ne dospijeva do svoga
cilja, jer oekivani ovjek nije doao na svijet! Bah! Taj ovjek e se pojaviti, nita nee
propasti, svjetlo na svaki nain mora planuti.
- Tko zna? Ne uvijek! - ree Bongrand. - I ivot katkad zataji... Znajte, da vas sluam, ali
sam oajan. Ja umirem od tuge i osjeam to sve propada... Ah, da, atmosfera naeg doba je
loa: taj zavretak stoljea pretrpan ruevinama, posvuda razbijeni spomenici, zemljita sto
puta prekopana, koja sva isparuju smrdljivi vonj smrti! Zar pri svemu tome ovjek moe bili
zdrav? ivci se rastrojavaju, javlja se teka ivana bolest, umjetnost se zbunjuje: to je guva,
anarhija, ludilo linosti, koja se nala u kripcu... Nikad se nije toliko svaalo i nikad nam nije
sve bilo tako nejasno, kao to nam je sve nejasno poevi od onoga dana, kad su ljudi poeli
tvrditi, da sve znaju...
Problijedivi, Sandoz je gledao, kako se u daljini pod udarcima vjetra valjaju veliki
pramenovi dima.
- To je bilo sudbonosno - razmiljao je on poluglasno - ta pretjerana djelatnost i pretjerana
oholost zbog znanja morala nas je dovesti do sumnje; ovo stoljee, koje je unijelo toliko
svijetla, moralo je pred kraj biti izloeno opasnosti, da ga poklopi novi val mraka... Da, naa
nevolja dolazi odatle. Previe se obeavalo, previe se nadalo, oekivalo se svladavanje i
objanjenje svega, i zato sada nestrpljivost guna. Kako to! Ne napreduje se bre? Znanost
nam ni u ovih sto godina jo nije dala potpunu sigurnost, savrenu sreu? Onda emu
nastavljati, kad se nikad ne e sve znati i kad e na kruh i dalje ostati ovako gorak? To je
slom ovoga stoljea, pesimizam mui ljudske utrobe, misticizam zamrauje mozgove, jer smo
mi uzalud tjerali utvare, obasjavajui ih snanim svijetlom analize. Vrhunaravno je ponovo
otpoelo bitku, duh legendi se buni i eli u ovom zastoju, izazvanom umorom i tjeskobom,
nama opet zagospodariti... Ah, svakako, ja nita ne tvrdim, i mene samog to mui. Ali mi se
ini, da su se ovi posljednji trzaji stare vjerske smuenosti mogli predvidjeti. Mi ne
predstavljamo zavretak, nego prijelaz, poetak neega drugoga... Mene umiruje i jaa vjera,
da se pribliavamo vladavini razuma i da emo ubrzo stvoriti solidnu znanost...
Od dubokog uzbuenja glas mu dobije drugu boju, te onda doda:
- Osim ako nas ludost ne obori u mrak i ako mi svi, upropateni svojim idealom, ne
dospijemo, poput starog prijatelja, koji tu spava, meu etiri daske.
Mrtvaka kola su naputala popreni drvored broj 2, da bi zaokrenula nadesno u poboni
drvored broj 3, te slikar utke pokae piscu odjeljenje grobova, kraj kojega je povorka
prolazila.
Tu je bilo djeje groblje; do u beskraj su se protezali samo grobovi djece, uredno
postrojeni, pravilno odijeljeni uskim stazama, slini djejem mrtvakom gradu. Tu su bili
posve mali bijeli krievi, posve male bijele ograde, koje su se gotovo gubile pod obiljem
bijelih i plavih vijenaca u razini zemlje, te se inilo, kao da se to tiho polje - tako blago po
svojim bojama, plavkasto poput mlijeka - ukrasilo tim mladim ivotima, koji lee
pod zemljom. Krievi su kazivah njihov ivotni vijek: dvije godine, esnaest mjeseci, pet
mjeseci. Jedan bijeli kri, bez ograde, koji je iziao iz reda, te je bio koso zabijen u uzanom
prolazu, nosio je naprosto naslov: EUGENIE, TRI DANA. Jo ne doivjeti ivot i ve tu
odvojeno spavati poput one djece, koju porodice za sveanih veera posaduju za mali stol, da
tu objeduju!
Ah se mrtvaka kola najzad ustave usred drvoreda. Kad Sandoz opazi iskopanu jamu na
uglu oblinjeg odjeljenja, nasuprot groblju maliana, on njeno promrmlje:
- Ah, moj dragi Claude, veliko djeje srce, dobro e se osjeati pokraj njih!
Slubenici pogrebnog zavoda spuste lijes. Neraspoloen zbog vjetra, sveenik je ekao, a
grobari su bih tu s lopatama. Tri su se susjeda odvojila na putu, tako da je od njih deset sada
ostalo samo sedam. Mah brati, koji je ve od izlaska iz crkve usprkos stranom vremenu
drao eir u ruci, priblii se. Svi ostali skinu eire, te otponu molitve, kad ih zagluni
zviduk prisili da dignu glave.
To je na tom jo pustom kutku, na kraju pobonog drvoreda broj 3 prolazio neki vlak, du
visokog obronka krune eljeznice, koje se pruga izdizala iznad groblja. Travom obrasla
padina se tu dizala, a geometrijske linije su se svojom crnom bojom isticale na sivom nebu:
telegrafski stupovi meusobno povezani tankim icama i jedna straara nadglednika pruge,
dok je signalna tablica bila jedina crvena i blistava mrlja. Dok je uz zaglunu buku vlak jurio,
jasno su se, kao crne slike na ugljenom papiru, mogli opaziti obrisi vagona, pa ak i ljudi, koji
su sjedili iza svijetlih otvorenih prozora. Pruga ponovo postane ista, slina jednostavnoj,
crnilom povuenoj crti, koja sijee horizont, dok su u daljini drugi zviduci, otri od srdbe,
promukli od patnje, ubijani nevoljom, neprestano dozivali i jadikovali. Zatim zloslutno
odjekne neka truba.
- Revertitur in terram suam unde erat... glasno je itao sveenik, koji je otvorio knjigu i
kojemu se urilo.
Ali ga vie nisu mogli uti, jer je dahui bila dola neka velika lokomotiva, te je
manevrirala upravo iznad mjesta, gdje se obavljao sveani obred. Imala je gromoran i debeo
glas i grleni, vrlo sjetni zviduk. Odlazila je, vraala se i dahtala pokazujui svoj profil, profil
teke nemani. Iznenada, u bijesnom olujnom dahu, ona ispusti paru.
- Reguiescat in pace - govorio je sveenik. - Amen! - odgovarao je ministrant.
I sve se izgubi u tom reskom i zaglunom prasku, koji se produavao poput neprekidnog
estokog pukaranja.
Ogoren, Bongrand se okrene prema lokomotivi. Ona uuti, i onda mu bi lake. Suze se
pojave u Sandozovim oima. Dok je tu stajao iza tijela svog starog prijatelja, od uzbuenja su
mu s usana i nehotice bjeale rijei, kao da su oni meu sobom vodili jedan od svojih
nekadanjih zanosnih razgovora, pa mu se sada inilo, da e tu pokopati njegovu mladost:
grobari odnose jedan, i to najbolji dio njega samoga, njegove iluzije i zanose, te ih sputaju u
jamu. Ali u tome stranom trenutku jedna nezgoda jo vie pojaa njegovu bol. Prethodnih
dana je tako mnogo padala kia, i zemlja je bila tako promoena, da se ona iznenada odronila.
Jedan je grobar morao skoiti u raku, da je lopatom, sporim i ritmikim zamasima, proiri. To
se strano oteglo, te se produavalo do u vjenost usprkos sveenikovoj nestrpljivosti
i interesu etiriju susjeda, koji su istrajali sve do kraja, a da ni sami nisu znali zato. A tamo
gore, na nasipu, lokomotiva je ponovo stala manevrirati, te je ila natrake riui pri svakom
zaokretu kotaa i sipajui s otvorena ognjita kiu iskri u tmurni dan.
Raka je najzad bila ureena, te u nju spuste lijes i jedan drugom dodaju kropilo. Bilo je
svreno. Uspravno se drei, mali je brati besprijekorno i ljupko igrao ulogu predstavnika
rodbine stiui ruku svim tim ljudima, koje nikad nije vidio i astei time uspomenu na toga
svog roaka, ijega se imena dan ranije nije ni sjeao.
- Ali je taj trgovaki pomonik vrlo zgodan - ree Bongrand susteui suze.
- Vrlo zgodan.
 Svi se raziu, misne koulje sveenika i ministranta izgubile su se meu zelenim stablima,
a ratrkani su susjedi lutali i itali natpise.
Odluivi se napustiti tu napola zatrpanu raku, Sandoz nastavi:
- Osim nas nee biti nikoga, tko ga je poznavao...
- On je zbilja sretan; - ree Bongrand - u zemlji, u kojoj spava, ne mora vie izraivati
nikakvu sliku... Bolje je nestati, nego poput nas uporno raati nemonu djecu, kojoj uvijek
nedostaje neki dio, ili noge ili glava, i koja uope ne ive.
- Da, zbilja, ne smije se biti ohol, i treba se zadovoljiti onime, to je priblino i prilagoditi
se ivotu... Ja uspijevam svoje knjige ispisati do posljednje stranice, ali se prezirem, jer,
usprkos naporu, osjeam da su nesavrene i lane.
Blijeda lica, oni su polako odlazili, stupajui jedan uz drugoga i prolazei kraj bijelih
djejih grobova: romanopisac tada u naponu svoje snage i na vrhuncu svoje slave, a slikar
pred svojim sutonom i slavan.
- Eto, bar se pojavio ovjek, koji je bio logian i smion - nastavi Sandoz. - Priznao je svoju
nemo i ubio se.
- To je istina - ree Bongrand. - Kad mi ne bismo mnogo drali do svoje koe, uinili
bismo isto, to i on...
- Vjere mi, tako je. Budui da ne moemo nita stvoriti, te smo samo slabi imitatori, bolje
bi bilo da si ovoga trena razbijemo glavu.
Opet se naoe pred zapaljenom gomilom starih sagnjilih ljesova. Sada su te daske bile u
najjaoj vatri.
Jecajui, Sandoz odgovori:
- Jeli?
- Sto mu jada! Jedanaest sati! - ree Bongrand, izvukavi svoj sat. - Moram se vratiti kui!
Sandoz klikne od iznenaenja.
- Kako! Ve jedanaest sati!
Jo zaslijepljen suzama, on baci dugi, oajni pogled na niske grobove, na prostrano, tako
pravilno i tako hladno polje, okieno perlama. Zatim doda:
- Hajdemo raditi!
 Biljeka o piscu

EMILE ZOLA (1840. - 1902.), francuski je romanopisac, talijanskog podrijetla,

pretpostavlja se iz okolice Zadra. Stigavi iz provincije u Pariz (1858.), dvije godine vodio je
bohemski ivot, oduevljen kulturnim i politikim procvatom te drutvenim mijenama.
Okuao se u raznim proznim i dramskim oblicima, autor je mnogobrojnih politikih lanaka.
Prvi veliki uspjeh, roman Therese Raquin (1867.), uvrstio ga je u namjeri stvaranja
sveobuhvatne psiholoke i fizioloke studije, te zapoinje sagu o obitelji Rougon-Macquart,
koju je pisao 22 godine.
Za razliku od Balzacove ambicije da oslika cjelokupnost drutva, Zola eli prikazati kako
pod utjecajem vanjskog okruja genetsko naslijee mutira unutar jedne obitelji. Iako pobornik
znanstvenih metoda i determinizma (osobito se oslanjao na darvinizam) opirao se
Tainerovu poricanju osobnosti; ljudsko je ponaanje smatrao zbrojem drutvenih okolnosti, ali
i osobnog temperamenta te psiholokog ustrojstva. Romanu ne daje ulogu zrcaljenja
stvarnosti, nego stvaranja imaginarnog prostora za kliniku analizu i pokuse, a itatelju
omoguuje da dedukcijom stigne do korijena drame. Pritom presudnom smatra irinu i
prodornost pieve vizije, kao i njegovu umjenost u razvoju i uzrono-posljedinom
povezivanju imbenika prie.
Kritiki je promatrao razliite drutvene slojeve. Iako je bio izloen estokoj kritici djela
javnosti, golemi uspjeh njegovih knjiga kao i njegove utjecajne knjievne kritike, dovode ga
na elo naturalistike kole.
Zoline su znanstvene ambicije svojedobno znaile otpor zastarjelom, idealistikom
romantizmu, razotkrivanje drutvenih poremeaja te ovjekovih skrivenih nagnua zloinu i
smrti.
Njegov je naturalizam proet simbolima, mitovima i nadnaravnim silama, te je znaio
mnogo vie od dragocjenog povijesnog i sociolokog zapisa.
 NOVA KNJIGA RAST d.o.o.
info@novaknjiga-rast.hr
www.novaknjiga-rast.hr
Josipa Antoljaka 8. Dumovec
10361 SESVETE - KRALJEVEC
tel: 01 2013 965
fax: 01 2013 967
Skeniranje i obrada: WbravetheheartW
BalkanDownload.org