Teorija

treninga
Kineziologija sporta

1. DIO TEORIJSKE OSNOVE SPORTA I SPORTSKOG

TRENINGA 1-67str.
2. DIO METODIKA SPORTSKO TRENINGA 68-122str.

1.)Definicija i predmetnost teorije treninga?

TT je primijenjena kinezioloka, znanstveno-nastavna disciplina koja
prouava sustav sporta uz uvaavanje povijesnih, kulturnih,
gospodarskih i politikih uvjeta njegova ustroja i funkcioniranja na
dravnoj, regionalnoj i lokalnoj razini te teorijske i metodike osnove
planiranja, programiranja i kontrole treninga, natjecanja i oporavka
selekcioniranih sportaa u svim etapama dugorone sportske specijalizacije
radi postizanja maksimalne efikasnosti na svim razinama natjecanja.

To znai da teorija treninga, koristei se znanstvenim i stunim spoznajama,

opisuje stanja spotaa, karakteristike sportske aktivnosti te cikluse sportske
pripreme. Na temelju tih informacija trener moe sa sigurnou oblikovati
metodike postupke i kvalitetan plan i program treninga kojemu je konaan
cilj optimiziranje treniranosti i sportskih rezultata na natjecanjima.

2.)Razvoj TT?

Ova se disciplina vrlo dinamino razvijala u mnogim zemljama svijeta.

Klasinu teoriju i metodiku sportskog treninga oblikovali su sredinom 20.
stoljea Lav Matvejev (SSSR), Tadeusz Ulatovsky(Poljska) te Dietrich Harre i
Guenter Schnabel (Njemaka demokratska republika, biva istona NJ.).

Za razvoj teorije treninga u hrvatskoj zasluan je Lav Matvejev koji je 1965.

Godine, u okviru poslijediplomskog studija u Zg-u, odrao niz predavanja o
sportu i sportskom treningu. Na temelju tih predavanja prof. Miloje Gabrijeli
je pripremio sveuilinu skriptu koja je dugi niz godina bila slubena
nastavna literatura iz teorije i metodike treninga za studente fizike kulture.

3.) Ciljevi Teorije i metodike treninga?

Prvi cilj jest prouavanje ustroja, razvoja i funkcioniranja sporta.

Drugi cilj je usmjeren na prouavanje strukturnih i biomehanikih

karakteristika te funkcionalnih zahtijeva izvedbe sportskih aktivnosti,
zatim sposobnosti, osobina i sportskih motorikih znanja sportaa o kojima
ovisi uspjena natjecateljska izvedba, kao i dijagnostikih postupaka za
utvrivanje stanja njihove pripremljenosti.

Trei cilj je povezan s utvrivanjem i primjenom spoznaja o selekciji

potencijalnih sportaa uz uvaavanje genetskih, nasljednih imbenika i
okolinskih utjecaja, te procesima dugorone sportske specijalizacije na
temelju planiranja, programiranja i kontrole transformacijskih procesa uz
potovanje biolokih i metodikih principa.

1
4. Zadae Teorije i metodike treninga ?

U okviru zadaa, potrebno je prvo krenuti od ciljeva ovog predmeta. Za

ostvarenje ciljeva nuno je realizirati konkretno utvrene zadae. Sukladno
tome, zadae jesu stjecanje potrebne koliine teorijskog znanja na temelju
kojeg e student i trener moi DEFINIRATI I ANALIZIRATI:

1. Razliite sustave sporta, njihove prednosti i slabosti te resurse o

kojima ovisi poloaj i odrivi razvoj sporta na lokalnoj, regionalnoj i
globalnoj razini;

2. Znaajke sportske aktivnosti, koje se pojavljuju kao rezultat

strukturnih, biomehanikih, funkcionalnih i drugih analiza, koje su
pogodne za formiranje znanja o specifinostima pojedinih sportskih
grana i disciplina, te hijerarhijske strukture imbenika o kojima ovisi
uspjenost u svakoj od njih;

3. Interna obiljeja sportaa, njegove sposobnosti, znanja i osobine. To

su bazina antropoloka obiljeja i specifine dimenzije sportaa koje
mu omoguuju kvalitetan trening i kvalitetnu sportsku izvedbu;

4. Dijagnostike postupke, kojima je cilj definiranje stanja treniranosti

na poetku (inicijalno stanje), tijekom (tranzitivna stanja) i na kraju
(finalno stanje) svakog trenanog procesa;

5. Postupke za selekciju (usmjeravanje i izbor) potencijalnih kandidata

za vrhunski sport;

6. Sportsku formu, kao stanje sportaa koje omoguava postizanje

vrhunskih rezultata na najvanijim natjecanjima;

7. Proces sportske pripreme, koji ine trening kao transformacijski

proces, sustav natjecanja i mjere oporavka sportaa;

8. Bioloke i metodike principe i pravila treninga koji predstavljaju

temelj za planiranje i programiranje treninga, natjecanja i oporavka;
9. Metodike postupke pouavanja tehniko-taktikih (TE-TA) znanja i
metodike postupke vjebanja za razvoj kondicijskih obiljeja sportaa i
uvjebavanje, tj. usavravanje TE-TA znanja;
10. Planiranje i programiranje procesa sportske pripreme
pojedinaca i ekipa u raznim granama sportova i u razliitim ciklusima
viegodinje i jednogodinje pripreme sportaa.

2
5.) to je sport?

U prvo vrijeme rije sport je oznaavala svaku igru i zabavu. Smisao sportske
aktivnosti je u borbi, odnosno suprotstavljanju nekom odreenom elementu
(protivniku, prepreci, duljini puta, samom sebi...)

Pierre de Coubertin opisuje sporta kao sustav forsiranog miinog vjebanja,

zasnovan na elji za napretkom, koji moe biti i rizian.

Prema zakonu o sportu (2006.), pod pojmom sport podrazumijevaju se

razliite, natjecateljski usmjerene, motorike aktivnosti varijabilnog
i dinamikog karaktera koje djeci, mladei i odraslima omoguavaju:
zadovoljavanje potreba za kretanjem i igrom, razvoj sposobnosti,
osobina i sportskih znanja, ouvanje i unapreivanje zdravlja te
sportsko izraavanje i stvaralatvo koje se oituje kao postizanje
sportskih rezultata na svim razinama natjecanja.

Magglingenska deklaracija iz 2003. sport definira kao potrebu i pravo

svakog ovjeka i idealno sredstvo za uenje nunih ivotnih vjetina.
(Ogi, 2013)

Drutvo usmjereno na budunost i razvoj svjesno je vanosti sporta. Ono

osigurava uvjete za bavljenje sportskim aktivnostima svim svojim lanovima
u onoj mjeri u kojoj su ti lanovi usmjereni, motivirani i talentirani za
izabranu sportsku aktivnost.

6.) Vrste sporta?

Vrhunski - Sport za sve

Elitni - Masovni

Selektivni - Neselektivni

Kvalitetni - Polukvalitetni

Profesionalni - Amaterski

Olimpijski - Neolimpijski

Klupski - kolski

Sport zdravih osoba - Sport osoba s invaliditetom

3
Vrhunskim odnosno selektivnim sportom bave se pojedinci koji
zadovoljavaju stroge selekcijske kriterije, to znai da potencijalni sportai
moraju prikazati visoku razinu sposobnosti i osobina za bavljenje vrhunskim
sportom. Na podruju vrhunskog sporta vrijede posebna pravila i tehnologija
rada koja nije prihvatljiva na podruju, npr. neselektivnog sporta.

Masovni sport odnosno sport za sve: dovoljan je samo interes i

motiviranost za redovito tjelesno vjebanje te nepostojanje zdravstvenih
kontraindikacija. Bez obzira na to koliko je iroko zahvaena populacija,
sustav rada u takvoj vrsti sporta ne moe niti mu je to cilj osigurati vrhunske
sportske rezultate.

Vrhunski sport karakterizira: izrazita usmjerenost prema maksimalnim

razvoju imbenika koji utjeu na postizanje sportskog rezultata, selektivnost
u odabiru onih kojima je namijenjen, profesionalizacija veine njegovih
sudionika (sportaa, trenera, sudaca i ostalih sportskih djelatnika) te
specifina tehnologija pripreme, provedbe i kontrole trenanog procesa.

U sustavu profesionalnog sporta bavljenje sportom javlja se kao profesija

odnosno osnovno zanimanje sportaa. Po definiciji profesionalni sport
usmjeren je na postizanje vrhunskih sportskih rezultata.

Amaterski sport je sport u pravilu, nie kvalitetne razine, u kojem sportai

uglavnom zadovoljavaju svoje temeljne bioloke i socijalne potrebe kako bi
sauvali i unaprijedili svoje tjelesno i mentalno zdravlje.

kolski sport podrazumijeva sportske aktivnosti uenika koje se provode u

kolskim sportskim drutvima. Radi provoenja izvannastavnih kolskih
sportskih aktivnosti uenika, osnivaju se kolska sportska drutva.

Rekreacijski sport sport za sve je onaj dio sporta u kojem drutvo

osigurava odgovarajue objekte, pristupane svakom potencijalnom korisniku
sportsko-rekreacijskih sadraja, i kadrove koji su dovoljno educirani da mogu
postaviti i provoditi kvalitetan program, a sudionici programa uglavnom
sudjeluju u trokovima provedbe programa vjebanja.

Sport osoba s invaliditetom namijenjen je osobama s odreenim

zdravstvenim potekoama koje im onemoguavaju uobiajeno bavljenje
sportskom aktivnou.

4
7.) Vrijednosti sporta ?

1. Sport i tjelesno vjebanje nuni su za razvoj ovjeka i drutva jer,

poboljavaju tjelesno i mentalno zdravlje ljudi.
2. Sport znatno utjee na poeljan psihosomatski razvoj djece i
mladih te na unapreenje i ouvanje njihova zdravlja.
3. lanovi sportske ekipe i trener mogu biti znaajna potpora
mladom sportau. Tako mladi sporta dobiva jo jedan zatitni
omota koji ga brani od moguih negativnih utjecaja okoline, te ga
podupire u rijeavanju osobnih kriza odrastanja. Na takav nain
bavljenje sportom i pripadnost skupini sportaa moe postati vaan
imbenik u prevenciji svih vrsta ovisnosti i drutveno nprihvatljivog
ponaanja.
4. Sport omoguava komunikaciju meu ljudima, neovisno o
njihovu obrazovanom statusu te o generacijskom, spolnom ili
statusnom odreenju. Time izravno obogauje socijalna iskustva i
interakciju pojedinaca, a posredno utjee i na aktualna drutvena
zbivanja te oblikuje drutvenu svijest.
5. Sportska aktivnost jaa ovjekove kapacitete za suoavanje s
neugodnim i prijeteim dogaajima.

ZDRAVSTVENI UINCI BAVLJENJA SPORTOM

Sport znatno utjee na ouvanje i unapreenje zdravlja. Prevenira

koronoranu bolest srca, dijabetes, hipertenziju, bronhitis.

Neeljeni efekt bavljenja sportom je pojava osteoartritisa.

8.)Sport u izvaneuropskim zemljama?

Primjer SAD-a : jedan od najrazvijenijih i najuspjenijih sustava u svijetu.

Ameriki je sport usmjeren na pobjedu u cijelosti i esto ostvaruje visoke
rezultate to je posljedica Lombardijeve etike koja promovira ideju da je
pobjeda najvanija i jedino mjerilo uspjenosti rada.

5
Sustav sporta usmjeren je na srednje kole i sveuilita te na profesionalne
sportske klubove. Na najvioj razini sporta, na koledima, sport je gotovo
dominantan oblik dopunske aktivnosti studenata.

Logian nastavak visokokolskog sporta jest elitni sport u profesionalnim

klubovima timskih sportova koji uivaju veliku potporu amerike javnosti,
komercijalno su orijentirani te im je prioritet zarada. Postoji 'draft' za najbolje
i najtalentiranije sportae prema kojem klubovi biraju igrae sa sveuilita.
Sukladno razvoju sporta , razvija se i aerobika, pod Kennethom Cooperom,
kojoj nije cilj pobjeda ve unapreenje zdravlja, tako da od 60-tih godina 20-
tog stoljea biljeimo pojavu velikog broja fitness centara.

Primjer Australije: Oko 30 000 razliitih klubova ima otprilike 6,5 milijuna
lanova, odnosno 1 od 3 Australaca sudjeluje u odreenom sportu. Australija
pristupa sportu vrlo sustavno. Na federalnoj razini strategija razvoja sporta
je usmjerena na 4 podruja: profesionalni sport, sport za sve, upravljanje
sportom i borba protiv dopinga. Za svako podruje postavljeni su ciljevi,
aktivnosti koje se trebaju poduzeti za ostvarivanje ciljeva te novana
sredstva potrebna za ostvarenje ciljeva. Radi se o globalnoj strategiji na
nacionalnom nivou. Podaci govore da Australija ima vie olimpijskih medalje
po stanovniku nego ijedna druga zemlja. Aussie sport ima cilj promoviranja
sporta meu mladima.

Imaju jednu od najkvalitetniji instituta za sport u svijetu koji se nalazi kraj

Canberre. Tamo se koluju visokokvalificirani sportski kadrovi, provode
dijagnostiki postupci, treninzi vrhunskih sportaa i sportskih ekipa te
suvremena sportska rehabilitacija

Primjer Japanskog sporta: prema statistikim podacima, vrlo se malo

Japanaca nakon zavrenog obrazovanja nastavlja baviti sportom. Strateki je
cilj da se 50% graana treba baviti sportom barem 1 tjedno. U Japanu od
klubova postoje tek oni elitni (golf, nogomet, koarka koji su vezani uz velika
poduzea). Posljednjih 10-ak godina sve se vie panje poklanja selekciji i
pripremi vrhunskih sportaa za SP i OI. Japan u Sydneyju na OI 2000. godine
nije bio ni meu 10 zemalja po osvojenim odlijima, dok je u Ateni 2004.
zauzeo visoko 5.mjesto sa 16 zlatnih , 9 srebrnih i 12 bronanih medalja.

9.) Sport u Europskim dravama?

Vaan dio drutvene nadgradnje u zemljama EU jest sport koji se esto javlja
i kao znaajan drutveni pokret u Europi. Zemlje EU sportom uspostavljaju

6
vrstu suradnju koja je u toj djelatnosti esto jaa nego u mnogim drugim
sferama drutva.

Europske su zemlje uspostavile mreu razgranatih sportskih organizacija s

dobro razraenom mreom natjecanja u svim sportovima. Jasno je definiran
vladin i nevladin resor upravljanja i djelovanja u sportskim organizacijama.

Nevladine udruge tj. nacionalne sportske federacije su temelj za europski

sportski sustav, a predstavljaju oko 700.000 klubova i oko 70mil lanova koji
redovito participiraju u organiziranom sportskom vjebanju i treniranju.

Krovna organizacija u pojedinoj zemlji je nacionalni olimpijski odbor.

Federacije razliitih sportova su organizirane u europske federacije na nivou
zajednice europskih drava.

Europski olimpijski odbor je krovna organizacija svih nacionalnih olimpijskih

odbora. Osnovan je u Versaillesu, Francuska, 1997. godine i u ovom trenutku
broji 48 lanica.

Sport u Francuskoj: organizacija vrhunskog sporta regulirana je razliitim

zakonima o sportu. Francuska vlada preuzima odgovornost za osiguravanje i
provedbu visokih tehnologija sportske pripreme te za osiguravanje socijalne
sigurnosti sportaa. Jednaka se panja poklanja i vrhunskim sportaima i tek
onima koji to trebaju postati. Skrb o sportaima se ogleda u osiguravanju
kvalitetnog kolovanja u sportskim internatima od osnovnokolskog do
sveuilinog obrazovanja. Cijelo vrijeme se sa sportaima radi u optimalnim
uvjetima. Nakon karijere u sportu, pomae im se pri zapoljavanju.

Osnova uspjeha francuskog sporta lei u neprestanoj potrazi, promoviranju i

kvalitetnom treniranju sportskih talenata na lokalnoj, regionalnoj i dravnoj
razini.

Finski sport: Masovno sudjelovanje u dobro organiziranim programima

sportske aktivnosti. U nacionalnom programu razvoja sporta naglaeno je da
vrhunski sport daje dobar primjer mladima jer se smatra korisnom aktivnou
za stjecanje potrebnih odgojnih vrijednosti kao i vjetina korisnih u
svakodnevnom ivotu.

Dobra podloga za razvoj finskog sporta je i kvalitetno osiguran sustav

srednjih sportskih kola (12), koje pohaa 1400 mladih sportaa iz 35
sportova te posebno sustav strunih sportskih kola (14) u kojima su
formirani sportski razredi. Takoer je u finskoj zapaen visok nivo
znanstveno-istraivakog rada i primjena spoznaja u svakodnevnoj praksi.

7
U Engleskoj: vrhunski sport zauzima znaajno mjesto i pobuuje velik
interes irokih masa, vrlo motiviranih sportaa i sportskih institucija. Pomo
sportaima dolazi u 3 okvira:

a. Svjetske razine kvalitete

b. Svjetske razina potencijala
c. Sportskih talenata

U prva 2 programa ukljueni su sportai s potencijalom osvajanja medalja na

OI ili paraolimpijskim igrama jer se u toj zemlji jako skrbi o sportaima s
invaliditetom.
Cilj takvog sustava je omoguiti najboljim sportaima vrhunske uvijete koji su
im potrebni za trenani proces, natjecanje i oporavak.

Sport u Bugarskoj: je iroko usmjeren na podruje vrhunskog sporta,

kolskog sporta, sporta osoba s invaliditetom i sportske rekreacije-sporta za
sve. eli se postii masovnost u sportu. Moe se zamijetiti opadanje
postignutih rezultata u posljednjih 10 godina u podruju vrhunskog sporta.
Na to je utjecala manja pomo sportu od strane drave.

10.) Ustroj hrvatskog sporta?

Sport u RH karakterizira irok raspon organizacijskih razina i oblika, od

kolskoga pa sve do vrhunskog sporta. (Prouiti sliku br.3. na stranici 39.)

ine ga vladine i nevladine institucije i zajednice.

Vladine: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, s Nacijonalnim vijeem

za sport te upanijskim, opinskim i gradskim upravama za sport.

Nevladine: Hrvatski olimpijski odbor sa svojim nacionalnim, upanijskim,

opinskim i gradskim sportskim savezima.

Toj snazi hrvatskog sporta pripadaju i Kinezioloki fakulteti u Zagrebu i Splitu.

Sustav institucija usmjerenih na postizanje vrhunskih sportskih rezultata

treba biti ustrojen tako da:

omoguava prijelaz s niih razina bavljenja sportom na vie razine

ima piramidalni oblik odnosno, da omoguava masovnost na
najniim razinama bavljenja sportom, a elitizam na najviim
razinama sportskih postignua;

8
 unutar svake razine bavljenja sportskom aktivnou postoji jasno
odreenje sudionika, sadraja rada, razine i vrste strunog
tretmana, uvjeta provedbe aktivnosti i naina kontrole efekata;
pripadaju jednom sustavu, ali su dio mree organizacija i institucija
razliitih sustava.

11.) Treneri i ostali struni kadrovi?

Proces sportske pripreme mora voditi obrazovani i struno kompetentni

treneri.

Osposobljavanje trenera se provodi na teajevima za pomone trenere i

instruktore, kako bi stekli odgovarajuu licencu u pojedinom sportu, u okviru
Hrvatske olimpijske akademije HOO-a i Nogometne akademije HNS-a.

kolovanje trenera za stjecanje odgovarajue strune spreme provodi se na

Kineziolokim faklutetima Sveuilista u Zagrebu i Splitu.

Treneri, kao i ostali strunjaci i znanstvenici, odgovorni su za unapreenje

tehnologije sportske pripreme te, u tom smislu trebaju poznavati i
primjenjivati zakonitosti trenanog procesa u sportu, koje e omoguiti
sigurno i potpuno aktualiziranje svih potencijala buduih vrhunskih sportaa.

Osnovne strateke zadae koje treba ispuniti radi podizanja kvalitete

strunog rada u sportu jesu:

neprekidna selekcija potencijalnih kandidata za sportske trenere;

obrazovanje trenera i ostalih strunih kadrova utemeljiti na
suvremenim znanjima koja e bitno poveati njihove kompetencije i
trenersku uspjenost;
omoguiti stalno struno usavravanje trenera na seminarima,
savjetovanjima i ostalim strunim skupovima u nas i u svijetu;
osim trenera, u trenani proces moraju biti ukljueni i drugi
strunjaci razliitih profila (lijenici, kineziterapeuti, nutricionisti,
psiholozi, biomehaniari, informatiari..);
treba razgraniiti kompetencije, poslove i odgovornosti
strunjaka razliitih strunih razina i profila u odnosu na sportae,
sportsku pripremu i sportske rezultate.

Trideset i tri olimpijske medalje (33) koje su hrvatske sportaice i

sportai osvojili na ljetnim i jedanaest (11) na zimskim OI od 1992. godine

9
(ukupno (44)) do danas pokazuju da se radi o zemlji s visokim sportskim
ugledom.

12.) Definicije sportskog treninga?

Fernand Lagrange je 1888. treningom oznaio postupke kojima je svrha

osposobiti ovjeka za izvjestan rad. Prema tome bi trening sadravao sve
mogue postupke koji vode poboljanju sposobnosti i rezultata.

Trening u irem smislu predstavlja dugoroan proces pripreme sportaa za

visoka sportska dostignua.

Trening u uem smislu podrazumijeva fiziku, tehniku, taktiku, mentalnu i

psihiku pripremu sportaa koja se ostvaruje uenjem i vjebanjem pod
visokim fizikim optereivanjem organa i organskih sustava.

Dietrich Harre (1982) sportski trening definira kao organiziran i dugoroan

proces sportskog usavravanja na temelju pedagokih, biolokih, psiholokih,
sociolokih, medicinskih, biomehanikih i metodikih principa. Njime se
planskim i sustavnim radom utjee na razvoj onih sposobnosti, znanja i
osobina sportaa koje mu omoguavaju postizanje najviih sportskih
dostignua na velikim natjecanjima.

Carlo Vittori (1990) sportski trening definira kao kompleksan

transformacijski proces koji se konkretizira u organiziranom vjebanju to se
ponavlja pod takvim optereenjem da aktivira bioloke procese
superkompenzacije i adaptacije organizma. Time se postie poboljanje
fizikih, psihikih, intelektualnih, tehnikih i taktikih kvaliteta sportaa, to
se manifestira u podizanju natjecateljskih rezultata.

Krilatica: Tamo gdje prestaje teak fiziki i psihiki rad, poinje

sportski trening to bi znailo da samo najvea optereenja koja
izazivaju burne bioloke i psihike odgovore, mogu proizvesti znaajne
promjene stanja treniranosti sportaa.

10
Na kraju, sportski trening moemo definirati kao kompleksan transformacijski
proces kojeg ine ureeni sustavi trenanih operatora1 koji su
primjereni utvrenim stanjima treniranosti sportaa i postavljenim
ciljevima sportske pripreme u vremenski zaokruenim ciklusima u skladu sa
stupnjem darovitosti pojedinca, razinom njegove samoaktivnosti i utjecajem
okolinskih imbenika. (Milanovi, 2013.)

Superkompenzacija predstavlja povienu radnu sposobnost koja se javlja u

vremenu odmora neko vrijeme nakon predvienog treninga i oznaava
potpunu spremnost sportaa za novi trening.

13.) Bit sportskog treninga?

Bit sportskog treninga je da sportski trening:

1. Izaziva adaptacijske promjene: Adaptacija je svojstvo svakog ivog

organizma da se mijenja pod utjecajem trenanih stimulansa. Radi se o
promjenama u skladu sa specifinim zahtjevima pojedinog sporta;
2. Predstavlja vrstu rada-tjelesnoga i mentalnog: u treningu, tijekom
izvoenja vjebi, uvijek postoji odnos izmeu tjelesnog i mentalnog
angairanja. Sloenije motorike aktivnosti vie aktiviraju sportaeve
mentalne sposobnosti;

1 Trenani operatori su motoriki stimulansi (podraaji) koji izazivaju

transformacijske efekte, odnosno kvantitativne i kvalitativne promjene u funkcijama
sportaeva organizma.

11
3. Provodi se sustavno odnosno redovito: u sportskoj karijeri se ne
moe prekidati kontinuitet treniranja. Vrhunski sporta trenira
svakodnevno samo je pitanje koliko i kako . Dui prekidi trenanog
procesa mogu ugroziti sportski razvoj;
4. Planiran je i programiran: plan i program treninga svode sluajnosti na
minimum. Moramo znati gdje smo i to elimo postii kako bi smo mogli
odrediti postupke koji vode sigurnom postizanju postavljenih ciljeva;
5. Predstavlja dugoroan proces sportske specijalizacije: razvoj
sportaa i njegova dostignua treba gledati dugorono, a ne
kratkorono. Poeljno je sportsku karijeru graditi strpljivo, uz uvaavanje
biolokih imbenika razvoja te zakonitosti perspektivnog planiranja
sportske pripreme. Treba osigurati puni razvoj treniranosti u svim fazama
dugorone sportske pripreme, jer prerano forsiranje sportskih talenata ne
daje oekivane rezultate i tetno je za razvoj mladih sportaa;
6. Ponavljajue je prirode: trenani stimulansi, pojedinani treninzi i
ciklusi se ponavljaju. Do stabilne i automatizirane, kvalitetne izvedbe
moe se doi samo velikim brojem ponavljanja. To se postie dugotrajnom
primjenom programa uenja i uvjebavanja razliitih struktura motorike
aktivnosti u okviru sloenih postupaka stupnjevite tehnike i tehniko
taktike izobrazbe;
7. Provodi se primjenom iznadgraninih (supraliminalnih)
optereenja: Optereenja moraju biti iznadgranina. Potrebno je izazvati
to burnije, ali kontrolirane psihofizike reakcije sportaeva organizma, pri
emu sportai ulau maksimalne tjelesne i umne napore. Sportai moraju
pristupiti treningu najozbiljnije i bez kalkulacija. Prvo treningu, a onda
natjecanju. Ono to sporta uloi na treningu, viestruko mu se vraa na
natjecanju;
8. Specifian je u odnosu na razinu treniranosti: moraju se uvaavati
specifinosti dobi, spola, zdravstvenog statusa i kvalitete sportaa. Svaku
sportsku granu obiljeava specifina struktura dimenzija o kojima ovisi
sportski rezultat.
9. Usmjeren je na maksimalno poveanje sposobnosti, znanja i
rezultata u skladu sa sportaevim dispozicijama i uvjetima pod
kojima se trening provodi: sportski rezultat na natjecanjima pravi je
pokazatelj stanja treniranosti sportaa, kvalitete trenanog procesa i
mjera oporavka.

KIBERNETIKI PRISTUP SPORTSKOM TRENINGU

Sportski je trening planirani i programirani transformacijski proces kojim se

inicijalno stanje, opisano skupom pokazatelja treniranosti, mijenja u novo,

12
eljeno stanje u skladu sa strukturom imbenika uspjenosti u pojedinom
sportu, individualnim obiljejima svakog sportaa ukljuenog u trenani
proces, periodizacijom treninga, kalendarom natjecanja i dopustivim
mjerama oporavka.

Upravljaki podsustav (trener) generira skup ulaznih veliina (U). Sporta ili,
bolje reeno subjekt trenanog procesa tijekom zadanog vremena realizira
ulazne veliine (operatore treninga engl. Input radi postizanja eljenih
uinaka, odnosno efekata treninga.

Jednostavan kibernetiki model sportskog treninga (modificirano prema

Mrakoviu 1994).

Izlaz (engl. output) trenanog procesa jesu efekti, odnosno promjene (I) koje
su nastale kao rezultat djelovanja trenanog rada (U) na poznato stanje
sportaa. Izlazna veliina predstavlja ostvarene efekte, uinke nekog
objektivno provedenog transformacijskog postupka. Kada se govori o
sportskom treningu, misli se na stalne promjene ulaza, stanja i/ili izlaza
nekog sustava tijekom vremena. Promjene nastaju kao posljedica
materijalne, energetske i informacijske razmjene s okolinom ili izmeu
dijelova organizma sportaa ukljuenoga u trenani proces.

Podaci o konanim, realiziranim veliinama povratnom spregom (engl.

feedback) dolaze u upravljaki podsustav (trener) koji, na temelju
ostvarenih izlaznih veliina i utvrenih odstupanja izmeu planiranih,

13
oekivanih i postignutih, eljenih uinaka, odabire budue upravljake akcije,
odnosno nove parametre plana i programa trenanog procesa.

14.) Povijesni aspekti sportskog treninga?

Razvoj tehnologije treninga moe se podijeliti u dva znakovita perioda.

Do 60-ih godina prolog stoljea prevladavao je intuitivno-empirijski pristup

razradi elemenata sportske pripreme. Dakle, dominiralo je iskustvo vodeih
sportskih trenera i intuicija razliitih profila kadrova koji su sudjelovali u
strukturiranju treninga. Ta faza esto se definira kao implicitna razvojna
faza sportske pripreme.

Od 1965. godine poinje dominirati znanstveni pristup problematici

treninga i primjena rezultata znanstvenih istraivanja u tehnologiji pripreme
vrhunskih sportaa. Tu fazu mnogi nazivaju eksplicitnom fazom u razvoju
sustava sportske pripreme.

Vaniji prilozi o problematici treninga pojavili su se 1914. godine u

Murphyjevoj knjizi Atletski trening, gdje se prvi put predlae obvezatni
pripremni period za natjecanje u trajanju od 8-10 tjedana.

Kotov 1916. u knjizi olimpijski sport govori o etapnom pristupu planiranju

sportskog treninga.

Velike promjene unosi intervalni nain treniranja koji se razvio na

temeljima Hollmannovih znanstvenih istraivanja od 1936. godine i
praktinom radu Wilfrieda Gerschlera (1939), trenera vrhunskih trkaa.
(ostatak povijesti na stranicama 48.,49.,50. u knjizi)

15.) Cilj i zadae sportskog treninga?

Primarni je cilj sportskog treninga formiranje i usavravanje svih vanih

komponenata treniranosti i sportske forme2 te postizanje optimalne izvedbe
natjecateljske aktivnosti i najviih sportskih postignua na svakom razvojnom
stupnju selekcije i dugorone sportske specijalizacije. Trenanim procesom
potrebno je dovesti na optimalnu razinu kondicijske sposobnosti i morfoloka
obiljeja, zatim tehniko-taktika znanja te psihiku stabilnost, motivaciju i

2 Podrazumijeva potpuni razvoj bazinih i specifinih sposobnosti i osobina te

poveanje razine motorikih znanja sportaa, radi postizanja optimalne
pripremljenosti sportaa.

14
mikrosocijalnu prilagodljivost sportaa u skladu s njegovim genetskim
potencijalima i specifinim zahtjevima sporta kojim se bavi.

Iz tako definiranog cilja treninga mogu se izvesti glavne zadae sportskog

treninga, one predstavljaju skup eljenih efekata koji se nastoje postii
planiranim i programiranim treningom:

1. Formiranje i usavravanje specifinih sportskih sposobnosti i znanja za

izvoenje tipinih struktura kretanja koje tvore tehniku sportske grane.
Sportska tehnika podrazumijeva biomehaniki ispravno i racionalno
izvoenje razliitih struktura gibanja;

2. Formiranje i usavravanje specifinih sposobnosti i znanja za izvoenje

tipinih struktura situacija koje tvore taktiku sportske grane. Sportska
taktika podrazumijeva optimalne naine djelovanja jednog ili vie
meusobno suprotstavljenih sportaa u uvjetima situacijskog treninga ili
natjecanja. Radi se o uspjenom rjeavanju situacijskih-taktikih
problema;

3. Razvoj i stabilizacija funkcionalnih i motorikih sposobnosti koje ine

kondicijsku pripremljenost sportaa. Ona podrazumijeva optimalno
stanje transportnog sustava i anaerobnih kapaciteta, kao i ivano-
miine regulacije. Svaki sport trai specifinu razinu i strukturu
dimenzija kondicijske pripremljenosti;

4. Oblikovanje poeljnih antropometrijskih mjera kao pokazatelja grae tijela

sportaa. To podrazumijeva uspostavljanje optimalnih morfolokih
obiljeja koja se oituju kroz poeljne somatotipske karakteristike svakog
sportaa;

5. Poboljanje sportaevog zdravstvenog statusa tj. ouvanje i

unapreenje zdravlja sportaa. Sport u kojem se potuju struna znanja i
koji vode kvalificirani treneri uva i unapreuje zdravlje sportaa. U
natjecanju ne smije nastupiti sporta za koga lijeniki tim utvrdi
zdravstvenu nesposobnost ili opasnost od pogoranja zdravstvenog
stanja;

6. Podizanje razine efikasnosti mentalnih, odnosno kognitivnih

sposobnosti specifinih za konkretnu sportsku aktivnost.

15
7. Razvoj i odravanje pozitivnih osobina linosti u skladu s karakterom
sportske grane. Valja utjecati na razvoj sportaeve osobnosti,
samovrednovanje i samoregulaciju, ali i samopouzdanje te
samopotovanje. Konativne dimenzije linosti mogu biti kljune za
uinkovitu adaptaciju na uvjete koje postavlja sport i sportski trening;

8. Pozitivno usmjeravanje motivacije sportaa. Kada sportai treniraju iz

potrebe i iste radoznalosti i ne oekuju nagradu, kae se da su
intrinzino motivirani. Ekstrinzina motivacija svoj izvor ima izvan
sportaa, primjerice: dobar rezultat na testiranju za procjenu darovitosti
za sport, sportska postignua, pohvale i nagrade od kluba i trenera,
osvojene medalje na natjecanjima i slino;
9. Podizanje sposobnosti mikrosocijalne prilagodbe. Radi se o prilagodbi
na pravila, na kodeks ponaanja u ekipi i o kvalitetnom emocionalnom i
funkcionalnom pozicioniranju pojedinca u odnosu na ostale lanove ekipe
jer se sportski trening odvija u manjim ili veim skupinama. Ova
sposobnost je posebno vana u sportskim igrama, gdje je uspjeno
djelovanje pojedinca u znatnoj mjeri ovisi o kvalitetnoj suradnji s ostalim
lanovima ekipe;

10. Formiranje integralne akcijske efikasnosti sportaa uz voenje

rauna o odnosu pojedinih determinanata(imbenika), odrednica
sportskog uspjeha. Za razumijevanje integralne pripremljenosti
sportaa, koja omoguava optimalnu sportsku efikasnost, vano je
poznavati razumijevanje pojma sinergija. Sinergija znai da je cjelina
vea od broja dijelova i da niti jedna komponenta treniranosti, promatrana
zasebno, nije vanija od bilo koje druge te da je njihov uinak puno vei
od njihovog zbroja. Tek ujedinjavanjem sastavnica u cjelinu moe se
ostvariti optimalna sportska pripremljenost i najvii sportski rezultat.

16.) Utjecaj treninga na faktore uspjenosti u sportu?

Treningom se moe uspjeno djelovati gotovo na sve antropoloke dimenzije

od kojih zavisi uspjenost u sportu te ih se moe znatno unaprijediti u skladu
sa zahtjevima pojedinih sportskih grana. Treningom valja utjecati vie na
motorika znanja, sposobnosti i osobine koje dominiraju nekim sportom nego
na one manje vane. Treba naglasiti da se na razliite sposobnosti moe
utjecati s veim ili manjim uspjehom. Naime, neke od njih su jako otporne

16
na utjecaj treninga, dok su druge dosta podlone utjecaju trenanog
rada.

Ako vrijedi izraz:

Rs=f (Xi ,Yj )

pri emu su Xi= imbenici, faktori, odnosno dimenzije na koje se moe

utjecati treningom, a Yj= imbenici, faktori, odnosno dimenzije kojima se ne
moe upravljati treningom, onda rezultat u sportu (Rs) ovisi o faktorima
koji su podloni utjecaju treninga i faktorima koji su otporni na utjecaj
treninga.

Dimenzije koje je teko mijenjati tijekom trenanog procesa nalaze se pod

velikim utjecajem nasljednih imbenika. U tom smislu mogu se utvrditi
koeficijenti uroenosti h2 (genotip, nasljedni faktori, predispozicija, talent)
koji su razliiti za pojedine faktore o kojima ovisi uspjeh u sportu.

Koeficijent uroenosti kree se od 0, to znai da su sve razlike u

populaciji uvjetovane okolinskim imbenicima (u sportu je osnovni okolinski
imbenik proces treninga) do 1, to znai da su sve razlike u populaciji
uvjetovane genetskim faktorima , odnosno predispozicijom (u sportu je
darovitost, odnosno talent nezaobilazni imbenik uspjenosti). (Prouiti
tablicu 4. Koeficijent uroenosti (h2) na stranici 55.)

Cilj je dugorone sportske pripreme razviti uroeni potencijal sportaa do

maksimuma, ali jednako tako i onaj dio potencijala koji nije pod utjecajem
genetskih imbenika. To jednostavno znai da programirani trening mora
osigurati uvjete za potpuno iskoritavanje i oitovanje svih potencijala
sportaa.

Razina aktualizacije sportaevih potencijala moe se definirati izrazom:

2 2 2 2 2
F=f ( G+ O+ A+ E)

2
pri emu G oznaava varijabilitet genotipskih, odnosno nasljednih
2
faktora (darovitost, talent), O varijabilitet egzogenih, odnosno okolinskih

faktora (trening, natjecanje, oporavak i uvjeti rada), 2 A varijabilitet

17
 2
samoaktivnosti sportaa (motivacija, spremnost za naporne treninge) i E

varijabilitet greke u procjeni rezultata u sportu.

Uspjenost sportaa na svakom razvojnom stupnju dugorone sportske

specijalizacije ovisi o njegovu genetskom kapacitetu, utjecaju okolinskih
faktora i samoaktivnosti, odnosno motivaciji sportaa.

Najbolje je kada su sva tri imbenika uspjene sportske karijere na optimalnoj

razini i podjednako zastupljena.

GENETSKI I OKOLINSKI UTJECAJ NA SPORTSKU USPJENOST

Znanstvenici procjenjuju da je 66% sportskog uspjeha uvjetovan genetskim

utjecajem, a 34% okolinskim utjecajem. Vie nije upitno utjee li genetika na
sportsku uspjenost ve koji genetski profili rezultiraju vrhunskom sportskom
izvedbom.

Postoji vie okolinskih faktora koji mogu mijenjati utjecaj treninga na

rezultate sportaa. To su kvaliteta trenera, roditelji koji daju emocionalnu
potporu i mjesto stanovanja, zatim kultura, dob djeteta te drava i veliina
mjesta stanovanja (1000-500000 stanovnika)

17.) Strukturna analiza?

Strukturna analiza sportske aktivnosti je postupak za utvrivanje njezinih

tipinih struktura, podstruktura i ostalih sastavnih elemenata. Mora
odgovoriti na pitanja o hijerarhiji i znaajkama tehnikih i te-ta elemenata,
odnosno njihovih faza, podfaza i strukturnih jedinica koje ine motoriki
sadraj trenane ili natjecateljske aktivnosti tipine za odreenu sportsku
granu.

Svaka sportska aktivnost sastavljena je od struktura gibanja, koje tvore

tehniku i struktura situacija, koje tvore taktiku sportske grane. Kvalitativna
razina taktikog djelovanja ovisi o pravilnosti izvedbe struktura gibanja
od kojih se sastoji neki taktiki zadatak, koja se javlja kao rezultat dugotrajne
tehniko-taktike izobrazbe

18
Sportovi se razlikuju po broju i sloenosti struktura gibanja i stuktura
situacija, odnosno tehnikih i taktikih elementa

Uspjenost u nekom sportu ovisi o pravilnoj izvedbi strukturnih

elemenata. Postoje objektivni kriteriji temeljem kojih se moe procijeniti
kvaliteta izvedbe tehnikog ili taktikog elementa i utvrditi eventualna
pogreka. Motorike pogreke u znatnoj mjeri ograniavaju sportaa u
koritenju biolokih potencijala, a time i u postizanju optimalnog uinka.
Programiranim procesom motorikog pouavanja/uenja i
uvjebavanja postie se kvaliteta i pravilno izvoenje tehniko-taktikog
elementa do razine automatizirane izvedbe.

Svaka sportska aktivnost bez obzira na sloenost, moe se opisati kroz tri
temeljne faze: pripremna, glavna i zavrna. (prouiti strukturnu analizu
iz pojedinih pokreta u nekom sportu)

etri razine strukturne analize:

1. Prva razina strukturne analize u sportu podrazumijeva

identifikaciju tipinih struktura gibanja i struktura situacija u
pojedinom sportu, ime se moe odrediti konaan broj strukturnih
elemenata svakog od njih.
2. Druga razina strukturne analize u sportu podrazumijeva
utvrivanje optimalnih naina njihove registracije tijekom
natjecateljske aktivnosti jer je upravo natjecateljska izvedba glavni
kriterij njihove pojavnosti i uspjenosti.
3. Razraeni su sustavi za odreivanje frekvencija, uestalosti
uspjeno odnosno neuspjeno izvedenih struktura gibanja s
loptom i bez nje (sportske igre) ili uspjeno odnosno neuspjeno
izvedenih bacanja ili udaraca koji se vrednuju odreenim brojem
bodova u borilakom sportu (trea razina)
4. Na etvrtoj razini strukturne analize vrednovanje utvrenih
strukturnih elemenata u odnosu na konani rezultat natjecateljske
aktivnosti.

18.) Biomehanika analiza ?

Predstavlja skup postupaka za odreivanje osnovnih kinematikih,

kinetikih i elektromiografskih parametara struktura gibanja u sportu.
Registriraju se i analiziraju prostorne, vremenske i prostorno- vremenske
znaajke, kao i vrijednosti sila koje se razvijaju u miiima i miinim

19
skupinama u izvoenju jednostavnih i sloenih motorikih aktivnosti u
trenanim ili natjecateljskim uvjetima.

Biomehaniki su podaci korisni za utvrivanje efikasnosti izvoenja tehnike

trenanih vjebi i natjecateljskih aktivnosti.

A)Kinematika analiza gibanja

Podrazumijeva odreivanje precizno definiranih prostornih, vremenskih i

prostorno- vremenskih veliina i odnosa izmeu segmenata tijela, tijela
sportaa i podloge te predmeta, projektila u prostoru u nekoj strukturi
gibanja, odnosno u izvedbi tehnikog ili te-ta elementa.

Prostorni pokazatelji: poloaj tijela, pravac kretanja, trajektorije kljunih

toaka gibanja, amplituda (duina), odnosno put djelovanja i posebice kutni
odnosi izmeu poluga

Vremenski pokazatelji: vrijeme izvedbe dijelova ili ukupne strukture

kretanja

Prostorno-vremenski pokazatelji: se odnose na brzinu koja oznaava

prijeeni put u jedinici vremena i ubrzanje kao prirast brzine u jedinici
vremena.

Ovom analizom moemo identificirati motorike pogreke.

B) Kinetika (dinamika) analiza gibanja

Kinetika (dinamika) analiza podrazumijeva registraciju i vrednovanje

unutarnjih i vanjskih sila koje su rezultat aktivacije ivano- miinog sustava
i koje se javljaju kao osnovni pokreta tijela ili njegovih dijelova kao i
predmeta i/ili razliitih sprava. Kinetiki parametri meusobno su povezani te
u interakciji utjeu na kvalitetu i konani efekt motorike izvedbe.

1. Unutarnje sile: su aktivna sila miia i sile pasivnih dijelova

lokomotornog sustava (tetive, zglobna tijela, ligamenti, fascije)
2. Vanjske sile: u izvedbi pokreta jesu: konstantna gravitacijska sila, sila
reakcije podloge, sile reakcije zamaha i sile otpora sredine u kojem se
gibanje odvija.

Temeljni imbenik gibanja jest aktivna miina sila.

20
C) Elektromiografska analiza gibanja

U sustavu biomehanike analize sportske aktivnosti jest i ona koja ispituje

elektrinu aktivnost pojedinih miia i miinih skupina. Na taj se nain mogu
utvrditi stupnjevi ivano-miine aktivacije te redoslijed i intenzitet
aktiviranja pojedinih miia pri izvoenju raznih struktura gibanja ili tehniko-
taktikih elemenata u pojedinom sportu.

19.) Funkcionalna analiza sportske aktivnosti?

Osnovni sportaevi energetski sustavi su definirani kao aerobna

sposobnost i anaerobni kapaciteti. U razliitim sportskim granama
njihovo je djelovanje potrebno u razliitim omjerima. Funkcionalna analiza
prua informacije o intenzitetu, trajanju i vrsti radnog optereenja u sportskoj
aktivnosti, prema emu se zakljuuje o strukturi i dominaciji energetskih
procesa: aerobni, mjeoviti ili aerobno- anaerobni, anaerobni glikolitiki i
anaerobni fosfageni energetski procesi kojima se osigurava energija za rad
sportaa u natjecateljskim aktivnostima pojedinih sportskih grana.

Sportske aktivnosti ne traju jednako, a i izvode se razliitim brzinama.

to je dionica i vrijeme rada due, a intenzitet odnosno tempo nii, vee

znaenje ima aerobni energetski proces, u kojem transportni sustav
osigurava brzi prijenos kisika i podrava oksidacijske procese koji oslobaaju
potrebnu energiju za nadomjetanje anaerobnih energetskih izvora. U
ciklinim sportskim aktivnostima potreba za energijom izjednaena je s
prijenosom kisika i njegovom potronjom.

U sportskim aktivnostima relativno kratka trajanja, a visoka intenziteta,

najvei dio energije osigurava se iz anaerobnih rezerva.

20.) Anatomska analiza sportske aktivnosti?

Anatomska analiza motorike izvedbe prua informacije o angairanim

miiima i miinim skupinama i razini njihove aktivacije tijekom sportske
aktivnosti, zatim podatke o redoslijedu aktiviranja, kao i o vrsti kontrakcije
pojedinih miia i miinih skupina. Kvalitetni podaci o aktiviranju miia u
pojedinim fazama natjecateljske aktivnosti dobivaju se elektromiografskom
analizom. Pokazatelji veliine sila pripadaju biomehanikoj analizi, a
odreivanje broja aktiviranih miia i raspored njihova ukljuivanja /
iskljuivanja pripada anatomskoj analizi motorike izvedbe.

21
Kvalitetni podaci o aktiviranju miia u pojedinima fazama natjecateljske
aktivnosti dobivaju se ELEKTROMIOGRAFSKOM ANALIZOM .

Pokazatelji veliine sila pripadaju BIOMEHANIKOJ ANALIZI, odreivanje broja

aktiviranih miia i raspored njihova ukljuivanja/iskljuivanja pripada
ANATOMSKOJ ANALIZI motorike izvedbe.

Agonisti, pokretai, su oni miii koji najvie neposredno sudjeluju u

realizaciji kretanja. Njihovo naprezanje je najvee.
Sinergisti su pomoni miii koji se nalaze na istoj strani poluge i pomau
aktivnosti agonista.

Antagonisti se nalaze na suprotnoj strani poluge, zbog ega njihova

aktivnost moe znatno ometati efikasnu izvedbu pokreta. Da do toga ne bi
dolo, ti se miii trebaju istegnuti ili relaksirati do tog stupnja da omogue
optimalnu kontrakciju agonista i sinergista.

Miii stabilizatori, kao to im i i me kae, odravaju tijelo ili dio tijela u

stabilnom ravnotenom poloaju da bi se motoriki zadatak mogao izvesti.

21.) Klasifikacija sportskih sportova?

Klasifikacija sportskih grana prema strukturnoj sloenosti:

Monostrukturalne sportske aktivnosti:

Cikline monostrukturalne sportske aktivnosti: u njihovoj osnovi su

jednostavne strukture kretanja zatvorenog ili poluotvorenog tipa koje se
sukcesivno ponavljaju. Korak u hodanju ili tranju, zaveslaj u plivanju ili
veslanju, okretanje pedala u biciklizmu i slino.

Acikline monostrukturalne sportske aktivnosti: u ijoj su osnovi

sloenije strukture kretanja poluotvorenog i otvorenog tipa koje se sastoje od
vie faza. Aktivnosti se izvode u standardnim formama uz potovanje
biomehanikih zakonitosti pri savladavanju prostora vlastitim tijelom,
projektilom ili uz pomo vanjske sile (atletski skokovi i bacanja, alpsko
skijanje, dizanje utega, jedrenje...).

Polistrukturalne sportske aktivnosti:

22
U njima dominiraju polutotvorene i otvorene motorike strukture. Izvode se u
varijabilnim uvjetima. Sadre sloene strukture kretanja aciklinoga
karaktera u kojima dolazi do direktnog hrvakog (hrvanje, judo) ili
indirektnog udarakog (boks, karate, teakwondo, maevanje) savladavanja
protivnika ili suprotstavljanja protivnikovu djelovanju.

Kompleksne sportske aktivnosti:

Ovu skupinu aktivnosti ine kompleksi jednostavnih i sloenih gibanja jednog

ili vie sportaa u uvjetima sportskog nadmetanja izmeu pojedinaca ili
ekipa. U ekipnim sportskim igrama bitna je to via razina suradnje izmeu
lanova sportske ekipe tijekom igre. Cilj ove suradnje je postizanje igrake, tj.
rezultatske nadmoi nad suprotstavljenim pojedincem ili ekipom. Mogu se
razlikovati jedno- i dvosubjektne (tenis, stolni tenis) i viesubjektne (ekipne
sportske igre) aktivnosti. U tim sportskim granama postavljaju se najvii
mogui zahtjevi u odnosu na vrste taktikog odluivanja i djelovanja.

Konvencionalno- estetske sportske aktivnosti:

Ova skupina aktivnosti sadri estetski oblikovane i koreografski postavljene

acikline strukture kretanja. Izvode se najee u standardnim, ali i u
varijabilnim uvjetima. Toj skupini pripadaju: umjetniko klizanje, ritmika i
sportska gimnastika, skokovi u vodu, plesovi i drugo.

Klasifikacija sportskih grana prema dominaciji energetskih

procesa:
Aerobni sportovi- tranje na duge pruge, biciklizam, plivanje, veslanje,
skijako tranje, biatlon, triatlon i dr.

Aerobno-anaerobni sportovi- mijeani energetski procesi, podjednako

angairani i aerobni i anaerobni izvori energije. Tranje na srednje pruge,
plivanje, brzo klizanje.

Anaerobni sportovi: Anaerobni glikolitiki : sportovi visokog intenziteta, a

aktivnost traje kratko (20sec do 2min). Borilaki sportovi, tranje na 400 i
800, plivanje 200, kajak kanu na 500 i 1000, umjetniko klizanje, brzo
klizanje 500m, sportska gimnastika vjeba na tlu.

: Anaerobni fosfageni: sportovi maximalnog intenziteta

a kratkog trajanja od 3 do 30 sec. Ubrajaju se dijelovi sportova u kojima

23
igra neposredno sudjeluje u akciji: koarka, tenis, odbojka, tranje na
kratke pruge, plivanje 50 i 100, skokovi u atletici, sportska gimnastika,
skijaki skokovi i drugo.

Klasifikacija sportskih grana prema kriteriju registriranja

postignutih rezultata:
Prvu skupinu ine sportovi u kojima se rezultat izraava kao fizikalna,
objektivno mjerljiva veliina- CGS(cm, g, sec)(atletika, plivanje, veslanje,
biciklizam, dizanje utega).

Drugu skupinu ine sportovi u kojima se rezultat izraava kao broj bodova,
odnosno poena na temelju uspjeno izvedenih akcija (sportske igre, borilaki
sportovi).

Treu skupinu ine sportovi u kojima se do konanog rezultata dolazi

subjektivnom procjenom sudaca koji vrednuju uspjenost izvedbe
(umjetniko klizanje, sportska gimnastika, skokovi u vodu).

etvrtu skupinu ine sportovi u kojima rezultat predstavlja kombinaciju

objektivno izmjerenog rezultata i subjektivne procjene uspjenosti
izvedbe(skijaki skokovi).

22.) Sposobnosti osobine i motorika znanja sportaa, knjiga 86 !!!

Pripremljenost sportaa za postizanje vrhunskih rezultata odreena je

razinom i strukturom velikog broja sposobnosti, znanja i osobina
koje posjeduje na svakom razvojnom stupnju svoje sportske karijere.

Za sport je bitno je da se razina sportaevih osobina, sposobnosti i te-ta

znanja moe IZMJERITI, PROCIJENITI i VREDNOVATI pravilno odabranim
dijagnostikim postupcima, da se dobiveni rezultati mogu upotrijebiti u
postupcima selekcije i definiranju aktualnog stanja, ali i definiranju
potencijala sportaa koji se moe ostvariti u budunosti. Za razvoj svake od
dimenzija pripremljenosti sportaa postoje dobro razraeni metodiki

24
postupci pouavanja i vjebanja koji se primjenjuju u skladu sa
zakonitostima dugorone i kratkorone sportske pripreme.

Hijerarhijska struktura imbenika uspjenosti u sportskim igrama sadri etri

skupine faktora. U osnovici piramide nalaze se sportaeve bazine
antropoloke karakteristike. Drugu razinu ine specifine sposobnosti,
osobine i znanja sportaa. Na treoj razini su pokazatelji situacijske
efikasnosti sportaa do kojih se dolazi njihovom registracijom tijekom
izvedbe natjecateljske aktivnosti. Na etvrtoj razini je sportski rezultat, kao
mjera sportaeve pripremljenosti.

23,24,25, 26) Struktura i razvoj bazinih antropolokih

karakteristika sportaa?

Bazine antropoloke karakteristike predstavljaju primarne ljudske kapacitete

koji omoguavaju optimalno funkcioniranje svih organa i organskih sustava,
odnosno sposobnosti i osobine sportaa koje znatno utjeu na uspjenost, tj.
kvalitetu izvedbe odreene sportske aktivnosti. One se tijekom sportaeva
ivota, tonije reeno, sportaeve karijere razvijaju pod utjecajem biolokih
determinanata (odrednica) rasta i razvoja (sazrijevanja ili mutacije) te pod
utjecajem procesa sportske pripreme.

A) Zdravstveni status- tijekom trenanog procesa zdravlje bi se trebalo

ouvati i stalno unapreivati, ali ga valja, isto tako neprekidno,

25
 kontrolirati. Zbog toga je uloga lijenikog tima u strukturi strunih
kadrova koji rade u sportu iznimno vana.

B) Morfoloke karakteristike- morfoloke mjere opisuju grau tijela,

odnosno somatotipska obiljeja sportaa. Neke se mjere mogu a neke
ne mogu mjenjati pod utjecajem treninga. Treningom se moe utjecati
na razvoj miine mase ili redukciju potkonog masnog tkiva, dok se neka
morfoloka obiljeja, kao to su longitudinalne i transverzalne mjere
skeleta, ne mogu mijenjati nikakvim treningom. Na temelju
antropometrijskih mjera moe se kod svakog sportaa utvrditi udio
ektomorfije (leptosomne), mezomorfne (atletske) ili endomorfne
(piknike) konstitucije. One upuuju trenera da valja pojaati rad na
hipertrofiji ili na redukciju masnog tkiva ukoliko je u pitanju ektomorfija ili
u drugom sluaju endomorfija. Tjelesno vjebanje moe bitno utjecati
ukoliko je pravilno, na rast i razvoj, kako pozitivno tako i negativno.

Tjelesni rast je osnovno obiljeje razvoja djeteta i mladog sportaa.

Tjelesno vjebanje, ako je dobro dozirano, moe biti stimulativni faktor
rasta i razvoja.

Fenomen rasta u uem smislu podrazumijeva kvantitativne promjene tj.

poveanje tijela uvjetovano poveanjem mase i veliine. Procesi rasta i
razvoja meusobno se nadopunjuju i nemogue ih je otro odijeliti.
C) Funkcionalne sposobnosti- su povezane s djelotvornou sustava za
transport kisika(aerobni sposobnost) koji osigurava stalnu opskrbu
miia i ostalih organa potrebnom koliinom energije, nunom za
funkcioniranje i umjereno intenzivan rad, kao i s efikasnou,
uinkovitou anaerobnih energetskih kapaciteta koji omoguavaju
uspjenu izvedbu sportske aktivnosti kada je primitak kisika manji od
potrebe za kisikom zbog tromosti sustava za transport kisika i aerobnog
metabolizma, pa se razlika potrebne energije nadoknauje iz
glikolitikih ili fosfagenih spojeva anaerobnim metabolizmom.

Ovisno o intenzitetu i trajanju motorike aktivnosti vie se aktivira jedan ili drugi energetski
sustav.
Na razvoj funkcionalnih sposobnosti djece sportaa moe se uspjeno djelovati, i to prvo na
razvoj aerobnih sposobnosti u dobi od 8 do 13god, a nakon spolnog sazrijevanja i na razvoj
anaerobnih kapaciteta.

Razvoj funkcionalnih sposobnosti podrazumijeva utjecaj endogenih

(unutarnjih) i egzogenih (izvanjskih) imbenika na efikasnost transportnog
sustava tijela (ine ga srano-ilni i dini sustav) i specifinih

26
 metabolikih reakcija u odnosu na energetske procese koji se odvijaju u
organizmu djeteta sportaa tijekom motorike aktivnosti. Funkcionalne
sposobnosti dolaze do izraaja u aktivnostima tipa aerobne, mijeane i
anaerobne izdrljivosti. (ostatak 90,91 stranica)

D) Motorike sposobnosti- su oni aspekti intenziteta (jaina ili brzina) i

ekstenziteta (trajanje ili broj ponavljanja) motorike aktivnosti koji se
mogu opisati jednakim parametarskim sustavom, izmjeriti i
procijeniti identinim skupom mjera i u kojima djeluju analogni
fizioloki, biokemijski, morfoloki i biomehaniki mehanizmi.

Te sposobnosti znaajno sudjeluju u realizaciji svih vrsta gibanja. U

njihovoj osnovi lei uinkovitost organskih sustava ovjekova
tijela, osobito ivano-miinoga, koji je odgovoran za intenzitet,
trajanje i strukturnu regulaciju kretanja. Motorike sposobnosti
omoguavaju snano, brzo, dugotrajno, precizno ili kordinirano izvoenje
razliitih motorikih zadataka. Motoriki, odnosno fiziki potencijal
predstavlja maksimalnu granicu fizike radne sposobnosti koju
pojedinac postie pod utjecajem nasljednih faktora i sustavnoga
treninga.
Kvantitativne motorike sposobnosti (snaga, brzina, izdrljivost i
gibljivost/fleksibilnost)
Kvalitativne motorike sposobnosti (koordinacija, agilnost,
ravnotea i preciznost)

Senzibilne faze su razdoblja u ljudskom ivotu tijekom kojih organizam

najintenzivnije reagira na trening odreene motorike sposobnosti.
Apsolutna snaga u djeaka konstantno raste izmeu 7. i 19.god, dok
njihova relativna snaga najvie raste izmeu 13.i 16.god. Nakon 15.god
snaga u djevojica stagnira, dok se kod djeaka nastavlja razvijati.

Razvoj koordinacije je najvaniji segment u treningu djece sportaa.

Vaan je njezin razvoj izmeu 7.-14.god, ali najosjetljivija faza je izmeu
10.-13.god

Trening fleksibilnosti vano je primjenjivati u razdoblju od 6.-13.god

Senzitivne faze razvoja brzine u djevojica su izmeu 7.-11.god s time da

razvoj brzine traje jo do 14.god. i nakon toga u sluaju da se ne bave
sportom, brzina stagnira. Djeaci prolaze kroz intenzivnu fazu od 7.-9.god,
prate krivulju razvoja brzine u djevojica te nakon 14.god nastavlja se sve

27
 do 18.god. Najvei uinak imat e trening brzine koji se primjenjuje prije ili
nakon faze ubrzanog rasta.

E) Kognitivne sposobnosti- su sveobuhvatni naziv za mentalne

kapacitete sportaa koji omoguavaju prijem, obradu, pohranu i
koritenje motorikih informacija, te su vrlo bitan imbenik
uspjenosti u sportu. Kognitivni ili spoznajni procesi su: percepcija,
panja, predoavanje, miljenje, pamenje. Njihov utjecaj u sportu je
vei to je strukturna sloenost toga sporta vea.
(ostatak 95 stranica)

F) Konativne dimenzije- ili osobine linosti predstavljaju emocionalne i

motivacijske aspekte psihikih procesa. Konativne dimenzije linosti
mogu biti kljune za uinkovitu adaptaciju na uvjete koje postavlja sport i
sportski trening, posljedino i za sportsku uspjenost.

Struktura linosti je odgovorna za modalitete ponaanja tijekom

procesa treninga i natjecanja. Ona nije nepromjenjiva, nego je u stalnoj
interakciji s izvanjskim, okolinskim zbivanjima i utjecajima.

27.) Specifina kondicijska pripremljenost?

Specifinu kondicijsku pripremljenost ine funkcionalne i motorike

sposobnosti koje se manifestiraju u okviru za sport specifinih struktura
gibanja i struktura situacija. Omoguava snano i dugotrajno izvoenje te-ta
zadataka u treningu i natjecanju. Radi se o oitovanju funkcionalnih i
motorikih sposobnosti u situacijskim uvjetima.

(ostatak 97 stranica)

28.) Tehnika pripremljenost?

28
Sportska tehnika podrazumijeva biomehaniki ispravno i djelotvorno
izvoenje sturktura gibanja koje ine motoriki sadraj pojedinog sporta.
Racionalna tehnika omoguava sportau potpuno izraavanje osobnih
funkcionalnih i motorikih potencijala. Osnovne su znaajke dobre
sportske tehnike: uinkovitost, ekonominost i lakoa pokreta te
ritminost i harmoninost kretanja.

Tehniku pripremljenost ine specifina znanja i vjetine nune za

pravilno izvoenje tipinih struktura kretanja u pojedinom sportu.

Dobra tehnika pripremljenost izraava se kao strukturna i biomehanika

skladnost kretanja (jednostavnost, cjelovitost) koja se manifestira u
uinkovitoj koordinaciji aktiviranih dijelova tijela, pravilnoj ivano-miinoj
regulaciji te sigurnosti i racionalnosti izvedbe.

(ostatak 98 stranica)

29.)Taktika pripremljenost?

Taktiku pripremljenost ine specifina znanja i vjetine za uinkovito

izvoenje tipinih struktura situacija u pojedinom sportu. Radi se o
sposobnostima sportaa koje im omoguavaju brzo uoavanje prostorno-
vremenskih odnosa na terenu, pretraivanje motorike memorije i nakon
toga brzo donoenje kvalitetnih taktikih odluka za pravilnu izvedbu taktikih
zadataka u cilju uspjenog rjeavanja situacijskih problema.

Sportska taktika predstavlja nain djelovanja jednog sportaa ili skupine

sportaa tijekom natjecanja u odnosu na djelovanje suprotstavljanje strane
protivnika u namjeri da ga se nadvlada, nadmudri, nadigra, tj. da ga se
onemogui u njegovim taktikim nastojanjima tako to e se uspjeno
provesti vlastite taktike aktivnosti.

Sportaeva taktika efikasnost ovisi o:

1.broju i razini programa taktikog djelovanja,

2.stupnju usvojenosti irokog repertoara tehnikih elemenata i,
3.razini bazinih i specifinih kondicijskih sposobnosti i;
4.stupnju psiholoke pripremljenosti.

Najbolje ju je razvijati situacijskim treningom.

29
Strategija je skup svih moguih naina djelovanja u uvjetima natjecanja,
odnosno sustav potrebnih znanja i pravila o pripremanju i voenju sportske
borbe i upotrebi odreenih tehnika i taktikih varijanata za postizanje
eljenih natjecateljskih rezultata.

(ostatak 98,99 stranica)

30.) Pokazatelji situacijske efikasnosti sportaa?

Na treem stupanju hijerarhijske strukture imbenika uspjenosti u sportu

nalaze se pokazatelji situacijske efikasnosti sportaa koji se mogu registrirati
tijekom natjecateljske aktivnosti. Praenje tijekom primjerice borbe moe se
evidentirati vei broj standardnih i izvedenih parametara natjecateljske
aktivnosti i uinkovitosti tih aktivnosti. Moe se i istraiti utjecaj tih
pokazatelja na konani natjecateljski rezultat.

Struktura parametara natjecateljske aktivnosti predstavlja osnovu za

komparativne analize sportaa i ekipa, to je osobito vano za efikasnije
programiranje sportskih priprema.

U sportskim igrama posebno moemo analizirati situacijske

parametre faze obrane (npr. br skokova u koarci) i faze napada
(broj uspjenih udaraca s poloaja vanjskih igraa u rukometu), ali i
ostale parametre koji se odnose na ukupnu udaljenost koju igrai preu
razliitim tempom tijekom jedne utakmice ili pripadaju podruju taktike
odgovornosti, angairanosti i ponaanja igraa tijekom natjecanja.

Registracijom situacijskih parametara moe se doi do modelnih

vrijednosti timske efikasnosti i do modela individualnog uinka
svakog igraa u svim fazama igre.

(ostatak 100, 101,102,103 stranica)

31.) Natjecateljski rezultat?

Na vrhu piramide imbenika uspjenosti u sportu nalazi se natjecateljski

rezultat koji je krajnja mjera ukupne sportaeve efikasnosti. U njega su,

30
razliitim udjelom, ugraene sposobnosti, osobine i znanja iz prethodno
navedenih skupina faktora.

Rezultati koje sportai postiu na natjecanjima stalno se poboljavaju i ve

poprimaju granine vrijednosti.

Karakteristina pojava za suvremeni sport je da se sportski rezultati stalno

poboljavaju. Razlog tomu je razvoj tehnologije treninga i oporavka, sve
kvalitetniji sportski objekti i sportska oprema i sve bolja zdravstvena zatita
sportaa. (ostatak 104,105,106 stranica)

32. Faktorska struktura uspjenosti u sportu?

Faktorsku strukturu3 sporta ine nizovi sportaevih sposobnosti i

osobina koji utjeu na uspjenost u pojedinoj sportskoj grani. Sve
bazine i specifine antropoloke dimenzije, kao i sve komponente tehniko-
taktike pripremljenosti imaju jasno definiran interaktivni odnos definiran
korelacijskim razinama. One na taj nain uspostavljaju jedinstvenu
strukturu faktora koji svaki posebno, ali i zajedniki determiniraju
uspjenost u pojedinom sportu.

Slika. Osnovne skupine sposobnsoti, osobina i znanja o kojima ovisi treniranost

(pripremljenost) sportaa i sportski rezultat.

3 Faktorskom analizom se vei broj manifestnih varijabla, meu kojima se

pretpostavlja da postoji povezanost, moe reducirati na manji broj latentnih
varijabla ili dimenzija (faktora) koje objanjavaju takvu povezanost

31
33. Jednadba specifikacije uspjenosti u sportu?

Faktori, imbenici uspjenosti u sportu definirani su hijerarhijski, to znai da

na poetku niza stoje najvaniji faktori ili dimenzije, a na kraju oni koji su
manje vani. Tako definirana hijerarhijska struktura faktora naziva se
jednadba specifikacije uspjeha u sportu. Ona je hipotetska ako se do
nje dolo temeljem subjektivne procjene4 vanosti pojedinih latentnih
dimenzija (faktora) u odnosu na dobro definirane kriterije uspjenosti u
pojedinom sportu ili sportskoj disciplini.

Do jednadba specifikacija moe se doi i eksperimentalno, primjenom

regresijskih i diskriminacijskih statistikih metoda kojima se mogu definirati
parcijalni doprinosi pojedinih faktora uspjenosti sportaa koja se ogleda u
razini postignutih sportskih rezultata.

Njen opi oblik izgleda ovako:

k ,l
Us=f a n F n+ am Em
n ,m=1

pri emu f oznaava neku od funkcija zavisnosti, a oznaava koeficijent

znaajnosti pojedine dimenzije, odnosno sposobnosti, F oznaava konkretnu
sposobnost, odnosno faktor iz sustava utjecajnih imbenika, a E oznaava
pogreku procjene vanosti pojedine dimenzije.

(ostatak na stranici 112, 113, 114)

34.) Ocjenjivanje vanosti sposobnosti i osobina u sportu?

Do korisnih i pouzdanih spoznaja o vanosti sposobnosti i osobina sportaa u

pojedinim sportskim granama moe se doi na temelju ekspertnog
ocjenjivanja njihova znaaja. Eksperti moraju biti istaknuti strunjaci. Oni
mogu za svaku od analiziranih dimenzija davati ocjene od +5 do -5. Ocjenu
+5 dobiva sposobnost koja maksimalno utjee na uspjenost u sportu i koju
sporta mora posjedovati u najviem stupnju te koja se niim ne moe

4 Radi se o ekspertnom ocjenjivanju uspjenosti u sportu. Istaknuti strunjaci koji

zadovoljavaju postavljene kriterije subjektivnim vrednovanjem odreuju vanost
pojedinih faktora u izabranom sportu.

32
kompenzirati, dok ocjenu -5 dobiva karakteristika sportaa koja maksimalno
negativno utjee na uspjenost u sportu i koju bi sporta morao maksimalno
reducirati. (ostatak 115, 116 stranica)

35.) Modelne karakteristike sportaa?

Odreivanje modelnih karakteristika sportaa mora se temeljiti na egzaktnim

podacima dobivenim testiranjem vrhunskih sportaa, pri emu treba posebno
valorizirati rezultate rekordera, odnosno ekstremnih sluajeva u toj
populaciji.

Model vrhunskog sportaa u sutini reproducira izabrane najvanije

sposobnosti, osobine i motorika znanja dananjih sportaa ekstra klase u
odreenoj sportskoj grani.

Modelne karakteristike su brojano izraeni rezultati koje vrhunski

sportai postiu u testovima za procjenu bezinih i specifinih
dimenzija treniranosti, kao i standardnim varijablama situacijske
uspjenosti tijekom natjecanja.

Potrebno je utvrditi ime se odlikuju vrhunski sportai odnosno koju razinu

najvanijih sposobnosti, osobina i motorikih znanja posjeduju oni koju
postiu najvie sportske rezultate.

Na temelju praenja i kvantitativnog ocjenjivanja vodeih sposobnosti

vrhunskih natjecatelja i praenja razvoja tih sposobnosti mogu se definirati
profili vrhunskih sportaa u viedimenzijskom prostoru karakteristika njihove
pripremljenosti.

Ti profili predstavljaju skupove referentnih veliina naspram kojih se

promatraju karakteristike sportaa koji su ukljueni u odreeni program
treninga i koji tee da se u odreenom periodu to vie priblie tom profilu.

Na tome se temelji koncept dugorone sportske pripreme svakog sportaa

ije sposobnosti vie ili manje odstupaju od profila idealnog sportaa
ampiona.

Odraivanje modelnih karakteristika sportaa mora se temeljiti na egzaktnim

podacima dobivenima testiranjem vrhunskih sportaa.

(ostatak na stranici 117, 118, 119)

33
36.)Definicija i vanost sportske dijagnostike?

Sportska dijagnostika je skup postupaka za mjerenje, procjenjivanje i

vrednovanje treniranosti sportaa. Nezaobilazna je aktivnost za
unaprjeivanje sporta i sportskih rezultata. U procesu sportske pripreme valja
provoditi testiranja (rabiti mjerne instrumente manifestne varijable) na
temelju kojih se procjenjuju sve bitne dimenzije pripremljenosti sportaa.
Pritom ih se nastoji to vie iskazivati brojkama. Dijagnostiki su
postupci, s jedne strane, predmet znanstvenih istraivanja, a s druge dio
svakodnevne prakse.

Za odreivanje ciljeva treninga nuno je imati uvid u stanje relevantnih

sposobnosti, osobina i znanja sportaa. Zbog toga valja utvrivati i pratiti ,
MORFOLOKE, FUNKCIONALNE, BIOKEMIJSKE, MIOMEHANIKE,
MOTORIKE, SOCIJALNE I PSIHIKE pokazatelje stanja treniranosti. Radi
se o utvrivanju aktualnog psihosomatskog statusa sportaa, odnosno stanja
treniranosti.

Terenski testovi puno su korisniji jer se provode u uvjetima koji su puno

sliniji natjecateljskim s obzirom na mogunosti da se postignu specifinosti
energetskog angairanja i miinog naprezanja u tipinim strukturama
kretanja i situacija u odreenom sportu.

U procesu optimizacije, odnosno planiranja i programiranja sportske

pripreme, vaan se dio odnosi na stalno vrednovanje efekata treninga
primjenom dijagnostikih postupaka.

Kvalitetna interpretacija dobivenih podataka omoguava primjenu dobivenih

spoznaja na tri razine povratne sprege. Prvo, tijekom provoenja samog
treninga, zatim tijekom definiranja postupaka za razvoj i odravanje
komponenata treniranosti kao dijela programiranja i, na kraju, pri
odreivanju ciljeva koji se ele ostvariti u skladu s utvrenim stanjem
pripremljenosti sportaa kao djela planiranja treninga.

34
Na temelju dijagnosticiranih veliina, odnosno utvrenih karakteristika stanja
treniranosti svakog pojedinog sportaa ili sportske skupine, mogu se postaviti
realni ciljevi i zadae trenanog postupka te programi za pojedine cikluse.

37.)

Vrste dijagnostikih postupaka ?

1. Morfoloka dijagnostika- sastavni dio dijagnostikih postupaka danas

su postupci za odreivanje antropometrijskih karakteristika grae tijela
sportaa kao vanog dijela njegove treniranosti. Tumaenje pokazatelja
ukupne treniranosti sportaa u pravilu nije mogue bez poznavanja
odrednih antropometrijskih veliina kao i somatotipskih obiljeja mjerenih
sportaa.

-U vrednovanju trenanog procesa znaajna je informacija o sastavu

tijela s dobro definiranim udjelom masne i nemasne komponente.
-Dijagnostiki antropometrijski postupci na razliite naine omoguuju
odreivanje sastava tijela: preko konih nabora i opsega, te uvrtavanjem
vrijednosti u jednadbe za odreivanje gustoe tijela i postotaka masti,
koritenjem ureaja na principu bioelektrine impedancije, a u posljednje
vrijeme i uz pomo posebno konstruiranih ureaja.

2. Funkcionalna dijagnostika
-Danas se provodi u laboratorijima ali i sve vie na sportskim terenima u
realnim natjecateljskim uvjetima.

-Mjerenjem se mogu dobiti podaci o specifinim fiziolokim i

funkcionalnim reakcijama sportaeva organizma tijekom trenane ili
natjecateljske aktivnosti u konkretnoj sportskoj grani.

-Za procjenu funkcionalnih sposobnosti i energetskih kapaciteta u

posljednje se vrijeme sve vie primjenjuje prenosivi spiroergometrijski
ureaj kojim se izmeu brojnih parametara utvruje primitak kisika (VO 2).

35
 Takav sustav omoguuje izlazak iz laboratorijskih uvjeta mjerenja i
biljeenje stvarnih spiroegrometrijskih reakcija sportaa tijekom treninga
ili natjecanja to treneru i sportau prua izuzetno vane informacije o
individualnim pulsnim zonama optereenja u trenanom procesu.

3. Biokemijska dijagnostika
4. Biomehanika dijagnostika
-Cilj joj je ne samo utvrditi odreene kinematike, kinetiike i /ili
elektromiografske pokazatelje sportske aktivnosti, ve je osobito
znaajna zbog toga to pridonosi cjelovitoj analizi kvalitativne
razine izvoenja pojedinog motorikog zadatka odnosno
natjecateljske aktivnosti. Takve spoznaje omoguavaju bolje
razumijevanje karakteristika pojedinog sporta, a time utjeu na
modeliranje boljih programa za motoriko pouavanje/uenje i na mjere za
poveanje stupnja te-ta znanja i vjetine.

5. Dijagnostika motorikih sposobnosti

-Motorika dijagnostika prua podatke o razini bazinih i specifinih

kondicijskih sposobnosti koje pripadaju skupini kvantitativnih (snaga,
brzina, izdrljivost, gibljivost) i kvalitativnih sposobnosti (koordinacija,
agilnost, preciznost i ravnotea).

Trenani je proces izravno usmjeren na razvoj i odravanje te sastavnice

sportaeve treniranosti. Doziranje i raspored trenanih operatora za razvoj
kondicijske pripremljenosti ovise o dijagnosticiranom stanju na poetku i
tijekom trenanog ciklusa. Posebno poglavlje motorike dijagnostike
predstavljaju testovi (mjerni instrumenti) za odreivanje normativnih
vrijednosti koje moraju postizati sportai pojedinih dobnih kategorija.

-Funkcionalna procjena pokreta (FMS: Functional Movement Screen)

najvie se odnosi na procjenjivanje stabilnosti i mobilnosti razliitih
dijelova tijela.

-Mobilnost se odnosi na sposobnost postizanja odgovarajueg opsega

pokreta u odreenom zglobu, a stabilnost se moe opisati kao
sposobnost kontrole jakosti i snage ili sposobnost odupiranja neeljenim
pokretima ili silama.

-Konkretno, mobilni trebaju biti gleanj, kuk, torakalni (srednji) dio

trupa, rame i vrat, a stabilni trebaju biti stopalo, koljeno, lumbalni
dio trupa i lopatice.

36
 -FMS se bazira na sedam osnovnih testova pomou koji se
dijagnosticiraju ogranienja u mobilnosti i stabilnosti ispitanika te razliite
asimetrije (npr. izmeu lijeve i desne strane tijela). Metoda FMS-a
zagovara tezu da svaki mii i zglobni sustav mora obavljati svoju
temeljnu funkciju, kako bi tijelo kao cjelina funkcioniralo na uinkovit
nain.

-Testovi se mogu izvoditi nakon vrlo kratkog zagrijavanja, najbolje u

odmornom stanju. Svaki od testova ocjenjuje se brojano od 1 do 3.
Tako ispitanik moe sakupiti najvie 21 bod a najmanje 7 bodova. Testovi
su sljedei: duboki uanj, prekorak preko prepone, iskorak na
liniji, prednoenje iz leanja na leima, sklek, rotacijska
stabilnost u jednononom uporu kleeem i test mobilnosti
ramena.

-Jedan od naprednijih dijagnostikih postupaka za procjenu motorikih

sposobnosti jest izokinetika dijagnostika.

-Izokinetikim testiranjem dobiva se detaljan i egzaktan uvid u jakost

pojedinih miinih skupina, omjerni odnos agonista i antagonista,
bilateralnu usporedbu istih miinih grupa, koliinu proizvedenog rada,
miinu izdrljivost mjerenu indeksom umora i opseg pokreta u testiranom
zglobu.

-Izokinetiki dijagnostiki ureaji koriste se u evaluaciji trenutnog stanja

lokomotornog sustava tako da kvantitativno testiraju snagu odreenih
miinih skupina pri razliitim standardnim brzinama pokreta. (detaljnije
128,129,130)

-U testiranju jakosti ekstremiteta najee se koriste manje kutne brzine s

manjim brojem ponavljanja, a za testiranje izdrljivosti koriste se vee
kutne brzine s veim brojem ponavljanja.

6. Psiho-socioloka dijagnostika

-S jedne strane, nastoje utvrditi osnovne karakteristike linosti

(konativne osobine) i kognitivne sposobnosti, dok s druge strane, valja

37
 prepoznavati karakteristike ponaanja sportaa u grupi u odnosu na
njegovu emocionalnu i funkcionalnu preferenciju sportske grupe. Za
psiho-socioloku dijagnostiku u sportu odgovorni su psiholozi i sociolozi.

-Psiho-socioloka dijagnostika ukljuuje postupke za utvrivanje razliitih

dimenzija aktualnog stanja u sportskoj ekipi, koje je odraz psiholokog i
socijalnog statusa pojedinih lanova ekipe. (detaljnije 130,131)

38.) Faze dijagnostikog postupka?

Dijagnostiki je postupak vrlo sloen i zahtjevan proces koji obuhvaa vie

faza.

To su:
1. Uzorak sportaa- prvi korak svakog dijagnostikog postupka jest
definiranje broja sportaa koji e se ukljuiti u dijagnostiki postupak.
Za svakoga od njih potrebno je utvrditi dob (kod djece potrebno
utvrditi i bioloku dob), sportski sta, razinu sportskih postignua,
igrako mjesto (sportske igre) ili teinsku kategoriju (borilaki
sportovi).

2. Izbor dimenzija za procjenjivanje- radi se o strukturi zahtijevanih

vrijednosti (faktora) koje odreuju uspjenost u pojedinom sportu.
Uspjenost sportaa odreena je razinom i strukturom velikog broja
faktora, latentnih dimenzija, odnosno sposobnosti, osobina i znanja. Ti
su faktori uspjeha definirani hijerarhijski pa zbog toga u dijagnostici
osobitu pozornost treba usmjeriti na najvanije dimenzije kojima se i u
trenanom procesu pridodaje najvea panja.

38
3. Izbor mjernih instrumenata- postoje pouzdani, osjetljivi i valjani
testovi ili mjerni instrumenti za procjenu raznih antropolokih
sposobnosti i osobina. Poeljno je da najmanje jedan test mjeri jednu
od izabranih karakteristika, a mogue je za mjerenje jedne sposobnosti
primijeniti i vie mjernih instrumenata. U sportskoj dijagnostici valja
koristiti testove koji imaju dobre metrijske karakteristike
(pouzdanost, osjetljivost, objektivnost i valjanost)
-U praksi postoje bazini i specifini testovi za procjenu sposobnosti
sportaa. Bazinim testovima procjenjuju se temeljne sposobnosti i
osobine sportaa, odnosno njegovi izvorni kapaciteti dok se
specifinim testovima procjenjuju sposobnosti koje se manifestiraju
u strukturama kretanja tipinima za pojedini sport.

4. Odreivanje protokola i uvjeta mjerenja odnosno testiranja-

protokol testiranja sadri osnovne podatke o broju ispitanika,
vremenskim i prostornim uvjetima mjerenja, popis mjernih
instrumenata, skraeni opis njihove izvedbe, redoslijed njihove
primjene te nain registracije rezultata. Testiranje sportaa valja
provoditi uvijek u jednakim ili slinim uvjetima da bi se pri

39
 usporedbi rezultata dvaju ili vie mjerenja razlike mogle pripisati
razlikama u sposobnostima a ne razlikama koje su rezultat
neujednaenih uvjeta testiranja.

5. Provedba mjerenja- testiranje pojedinaca ili ekipa provodi se po

odreenom planu, odnosno redoslijedu, u skladu s protokolom. Neki se
testovi mogu primjenjivati skupno, neki individualno. Testovi za
procjenu funkcionalnih i motorikih obiljeja na terenu provode se
najee u skupinama tako da dok jedna skupina izvodi jedan test,
druge skupine izvode druge testove. Na svakom radnom zadatku
nalazi se mjerilac i njegov pomonik (zapisniar). Takoer treba
osigurati odgovarajuu izmjenu testovnog optereenja i
odmora kako ne bi dolo do prevelikog iscrpljenja sportaa te
kako bi rezultat bio objektivni odraz stanja njegove pripremljenosti.

6. Obrada prikupljenih podataka- prikupljeni podaci obrauju se

primjenom odgovarajuih statistikih metoda. Ako se ele odrediti
samo osnovne metrijske karakteristike testova (aritmetika sredina,
standardna devijacija, minimalni i maksimalni rezultat) onda e se
primijeniti samo osnovna statistika, a ako se ele utvrditi deficit ili
nedostaci, odnosno dobre i loe strane pripremljenosti, onda je
korisna metoda za odreivanje poloaja i vrijednosti svakog
pojedinog rezultata u odnosu na neki kriterij (najee modelnu
vrijednost rezultata u pojedinom testu koju postiu vrhunski sportai).
(detaljnije o analizama na 134 str.)

7. Prikaz dobivenih rezultata i njihova interpretacija treneru,

lanovima strunog tima i samim sportaima- strunjaci koji
provode mjerenje i obradu prikupljenih podataka, dobivene rezultate
trebaju prikazati i interpretirati tako da treneri dobiju podatke
primjenjive u praksi. Rezultati i podaci o stanju sportaa mogu biti
dostupni trenerima i dijagnostiaru a mogu biti prezentirani i samom
ispitivanom sportau i skupini na koju se rezultati odnose. esto se
rezultati mjerenja prezentiraju znanstvenoj, strunoj i sportskoj
javnosti na skupovima i seminarima.

8. Primjena rezultata dijagnostikog postupka- Vaan dio

dijagnostikog postupka jest primjena dobivenih rezultata u

40
 planiranju i programiranju treninga radi unapreivanja kvalitete
rada u sportu. Poznato je da se ciljevi trenanoga rada odreuju na
temelju utvrenih nedostataka u pripremljenosti pojedinih sportaa ili
trenirane skupine. Uvijek je potrebno poznavati inicijalne, odnosno
poetne karakteristike sportaa ukljuene u trenani proces. Primijeniti
rezultate testiranja, odnosno mjerenja u svakodnevnom trenerskom
radu znai pribliiti te iste rezultate treneru u strunom timu te
predloiti konkretne naine ugraivanja dobivenih informacija u
kreiranje, provoenje i kontrolu procesa sportske pripreme.
(primjer 135,136)

39.) Prva selekcija- USMJERAVANJE djece u sport?

Sportska selekcija je postupak odabira darovitih pojedinaca kojima su

potvreni potencijali da e u budunosti biti sposobni realizirati vrlo
zahtjevan proces sportske pripreme i vjerojatno postizati vrhunske
natjecateljske rezultate.

Za svako dijete potrebno je pronai "pravi" sport u kojem ono ima najvee
anse za uspjeh.

Sportske kole su mjesta koncentracije sportskih talenata koji bi trebali

razvijati svoje oigledne potencijale do najviih sportskih postignua uz
pomo kolovanih strunih kadrova u optimalnim materijalno-financijskim i
tehnikim uvjetima za provoenje i kontrolu trenanog procesa.

Sustav usmjeravanja je postupak selekcije, odnosno odabira djece

openito za sport, koji osigurava masovnu osnovicu potencijalnih kandidata
za postizanje vrhunskih sportskih rezultata. Temelji se na informacijama o
razini antropolokih obiljeja koja utjeu na uspjenost u razliitim

41
motorikim-sportskim aktivnostima kao i motiviranosti djeteta, a onda i
njegovih roditelja za njegovo bavljenje sportom.

Sustav usmjeravanje valja zapoeti primjenjivati dovoljno rano, od trenutka

kada je mogue s visokom pouzdanou utvrditi nazonost
najvanijih sposobnosti i osobina djece, potencijalnih sportaa. U tu je
svrhu poeljno da se svi uenici na poetku O podvrgnu sustavnom
mjerenju sklopom mjernih instrumenata za procjenu primarnih antropolokih
karakteristika i testovima za ocjenu njihova interesa za sport.

Na temelju dobivenih rezultata za svako dijete se odreuje vjerojatnost,

potencijal za postizanje uspjeha u sportu.

U ovoj fazi djeca se ukljuuju u univerzalnu sportsku kolu. U toj sportskoj

koli djeca se bave openito sportom odnosno prikupljaju motorika iskustva
iz razliitih sportskih disciplina. Nakon dvije godine se ponavlja testiranje svih
koji su bili ukljueni u trening, te se na temelju rezultata eventualno
korigiraju ranije donesene odluke.

Sustavom usmjeravanja u sport se ne ostvaruju sve bitne

pretpostavke za razvoj i odravanje vrhunskih sportskih rezultata.
Njime se samo osigurava dovoljan broj potencijalnih vrhunskih
sportaa od kojih e neki u budunosti aktualizirati svoju darovitost.

40.) Druga selekcija- sustav ORIJENTACIJE djece prema skupini

sportskih grana?

Kao druga faza se u selekciji potencijalnih vrhunskih sportaa korisno je

polaznike univerzalnih sportskih kola orijentirati prema skupinama
sportskih grana. Kriteriji za usmjeravanje djece u skupinu sportskih grana
nisu detaljizirani i ne zahtijevaju konanu prosudbu o darovitosti pojedinog
djeteta za konkretnu sportsku granu, ve se radi o neto grubljoj procjeni
potencijala i interesa za skupinu sportskih grana.

U tu se svrhu primjenjuju testovi za procjenu darovitosti i sklonosti

djeteta prema borilakim sportovima, sportskim igrama, estetskim
sportovima, ciklinim sportovima tipa izdrljivosti i sportovima brzinsko-
snanog karaktera.

42
Tijekom provedbe treninga registriraju se pozitivne reakcije djeteta na
sadraje iz pojedinih sportskih grana, to e u danom trenutku, uz rezultate
testiranja, omoguiti definitivnu procjenu razine talentiranosti za pojedinu
sportsku granu.

41.) Sustav izbora sportske grane- trea selekcija?

Sustav izbora postupak je selekcije nadarenih pojedinaca za najvia sportska

dostignua u odreenoj sportskoj grani ili disciplini. Dakle, postupak
izbora omoguava pronalaenje sporta koji odgovara djetetovu talentu i
njegovim potencijalima ime se stvaraju uvjeti najvee vjerojatnosti da e
dijete u budunosti ba u tom sportu postii najvie sportske rezultate.

U izboru darovite djece za vrhunski sport mogu koristiti sljedei

pokazatelji:

1. tjelesna graa: mjerenje antropometrijskih karakteristika;

odreivanje somatotipa, izgleda i dranja tijela i procjena grae tijela
na temelju grae tijela roditelja;
2. motorike sposobnosti: primjena testova za procjenu koordinacijskih
sposobnosti, bazinih i specifinih kondicijskih sposobnosti te,
posebice, razine sposobnosti na koje se, zbog visoke uroenosti,
trenanim postupcima ne moe u veoj mjeri utjecati;
3. sportska tehnika: sposobnost motorikog uenja, specifine
koordinacijske sposobnosti, sklonost uenju detalja, lakoa i ritam
gibanja;
4. sportska taktika: razumijevanje elementarnih taktikih zahtjeva;
mentalne sposobnosti i komunikativnost; brzo i efikasno djelovanje u
jednostavnim motorikim situacijama; sklonost zajednikom djelovanju
u skupini;
5. motivacija: samopouzdanje; odnos prema treningu; upornost i
nepokolebljivost;
6. natjecateljski mentalitet: elja za uspjehom; djetetov pobjedniki
duh
7. interes za sport: interes i stav djeteta; interes i stav roditelja.

Uvjeti za efikasno funkcioniranje sustava izbora jesu:

43
 Znanstvenim metodama utvrene jednadba specifikacije 5 pojedinih
sportskih disciplina;
Definiran skup mjernih instrumenata visoke pouzdanosti i faktorske
valjanosti, pogodnih za procjenu relevantnih obiljeja djece koja
kandidiraju za vrhunska dostignua u pojedinim sportskim
disciplinama.

Izbor djece za pojedini sport se temelji na :

Ispunjavanju normativnih vrijednosti u odreenim bazinim i

specifinim antropolokim karakteristikama;
Analizi slinosti djetetova antropolokog profila s onim dimenzijama
koje ine strukturu jednadbe specifikacije uspjenosti u sportskoj grani
i
utvrivanju oekivanih sportskih rezultata koje pojedinac moe
ostvariti u budunosti.

Kriteriji za izbor pojedine sportske grane

Tjelesna graa
Motorike sposobnosti
Sportska tehnika
Sportska taktika
Motivacija
Natjecateljski mentalitet
Interes za sport

Izbor djece za neke sportove se provodi ranije, a za neke kasnije. To ovisi o

specifinostima sporta.

5 Jednadba specifikacije sportske discipline sadri hijerarhijski i definiran skup

primarnih i specifinih antropolokih karakteristika o kojima ovisi vrhunski sportski
uinak u njoj.

44
42.) Postupak selekcije u sportu? Crte 144 str.

Efikasnost procesa sportske pripreme ovisi, prije svega, o tome jeli

provedena odgovarajua selekcija pojedinaca, tj. onih koji imaju
sposobnosti i osobine za postizanje visokih natjecateljskih rezultata u
odreenoj sportskoj disciplini. Djelotvornost sustava usmjeravanja u sport i
orijentacija prema skupini sportskih grana znatno uvjetuje kvalitetu
sustava izbora koji omoguava pouzdanu detekciju darovitih pojedinaca, tj.
potencijalnih vrhunskih sportaa za konkretnu sportsku granu.

Pozitivno selekcionirana djeca usmjeravaju se izravno u vrhunski sport. Djeca

koja tendiraju pozitivnoj prognozi mogu biti ukljuena u vrhunski sport nakon
razdoblja praenja njihova razvoja.

Djeca s utvrenom negativnom prognozom za vrhunski sport valja usmjeriti u

sport neselektivnog karaktera u kojem e zadovoljavati svoje prirodne
potrebe za igrom i gibanjem te u slobodnom vremenu pronai razloge za
bavljenjem raznolikim tjelovjebenim i sportskim aktivnostima.

Za uspjeno provoenje postupaka selekcije u sportu potrebno je

utvrditi:

- ima li dijete sposobnosti i osobine koje su pod visokim utjecajem

genetskih imbenika i na taj su nain otporne na utjecaj treninga. Te
sposobnosti i osobine budui vrhunski sporta mora imati u sebi;
- ima li dijete sposobnosti i osobine koje su pod manjim utjecajem
genetskih imbenika, pa se na njih moe znatnije utjecati treningom;
- postoji li interes i spremnost djeteta sportaa za ukljuivanje u
sustavan i zahtjevan program dugorone sportske pripreme.

43.) Dobne kategorije i tipovi sportskih kola?

45
44.) Sportska aktivnost kao podruje zadovoljenja potreba djeteta
sportaa?

U dinamici ispunjavanja elja i postizanja ciljeva vlada odreena pravilnost i

red. Neki motivi i ciljevi imaju prioritet u odnosu na druge ciljevi su
hijerarhijski organizirani. U toj hijerarhiji motiva ili potreba postoji pet razina.
Potrebe koje se nalaze u osnovi ove hijerarhije, odnosno na prvom mjestu,
moraju biti ispunjene i zadovoljenje prije svih. Tek kada su te potrebe
zadovoljenje, mogu se zadovoljavati potrebe koje su na drugoj razini i tako
redom.

1. Na prvoj razini te hijerarhije nalaze se potrebe vezane za bioloko

funkcioniranje, a znamo da je i ovjekova potreba za kretanjem
jedna od njih.

Mogunost da dijete tijekom bavljenja odreenim sportom zadovolji svoje

potrebe za sigurnou, za pripadanjem i ljubavlju, za potovanjem
svojega ja i, na kraju, samoaktualizacijom, predstavlja ono to dijete
motivira na uenje, vjebanje i natjecanje.

2. Kada dijete osjeti da je njegova primarna potreba za kretanjem u

procesu sportskog treninga zadovoljena, u njega se javlja tenja da,
bavei se sportom, zadovolji i svoju potrebu za sigurnou ono e
se najbolje osjeati i funkcionirati u uvjetima u kojima postoji odreeni
stalni red i raspored dogaaja.
3. Ukoliko je ona zadovoljena, u djetetu se javlja potreba za
pripadanjem i ljubavlju. Mnogi su naini na koje sportske kole i
klubovi, pa i sami treneri razvijaju meu mladim sportaima odnose
odanosti, privrenosti, ljubavi. Sigurno je da u procesu sportskog
treninga dijete moe zadovoljiti i te potrebe.
4. Dolazi se tako do idue ljudske potrebe koja se javlja kada dijete
zadovolji svoje potrebe za sigurnou i pripadanjem. To je potreba za
samopotovanjem i potreba da ga drugi potuju.
5. Samoaktualizacija

46
Prema Maslowljevoj humanistikoj teoriji linosti, svaki pojedinac ima odreene ciljeve
koje u ivotu eli postii. Postizanje tih ciljeva djeluje kao nagrada, ini ivot vrijednim i
daje smisao ivotu osobe.

U dinamici ispunjavanja elja i postizanja ciljeva vlada odreena pravilnost i red. Neki
motivi i ciljevi imaju prioritet u odnosu na druge - ciljevi su hijerarhijski organizirani. U toj
hijerahiji motiva ili potreba postoji 5 razina. Potrebe koje se nalaze u osnovi ove
hijerarhije moraju biti ispunjene i zadovoljene prije svih. Tek kada su te potrebe
zadovoljene, mogu se zadovoljavati potrebe koje su na 2. razini i tako redom.

Na prvoj razini te hijerahije nalaze se potrebe vezane za bioloko funkcioniranje. Meu

tim potrebama je i potreba za kretanjem.

Mogunost da dijete tijekom bavljenja odreenim sportom zadovolji svoje potrebe za

sigurnou, za pripadanjem i ljubavlju, za potovanjem svojega ja i za
samoaktualizacijom, predstavlja ono to dijete motivira na uenje, vjebanje i
natjecanje.

Kada dijete spota osjeti da je njegova primarna potreba za kretanjem zadovoljena,

javlja se tenja da bavei se sportom zadovolji i svoju potrebu za sigurnou. Ono e se
najbolje osjeati i funkcijonirati u uvjetima u kojima postoji odreeni stalni red i raspored
dogaaja.

Nakon toga javlja se potreba za pripadanjem i ljubavlju. Mnogi su naini na koji

sportske kole, klubovi i treneri razvijaju meu mladim sportaima odnose odanosti,
privrenosti i ljubavi.

Kada je ta potreba zadovoljena, javlja se potreba za samopotovanjem i potreba da ga

drugi potuju. Trener ovdje ima izuzetan znaaj jer djeluje na sportaevu linost, a time i
na odgoj.

U sportskom treningu ostat e samo ona djeca sportai koji su uspjeli zadovoljiti svoju
potrebu za samopotovanjem i djeca koju drugi potuju upravo zato to se bave
odreenim sportom. Samo e takva djeca imati motiva da postanu sve ono to su mogli
postati - samoaktualizirat e se vrhunskim sportskim rezultatima i tako postii i najvii
cilj bavljenja sportom i najvii cilj svakog ovjeka - odrasti i uspjeno ivjeti svojim
autentinim ivotom.

47
45.) Temeljna pravila treninga djece sportaa?

U mlaoj sportskoj dobi se zbivaju velike promjene tijekom rasta i

sazrijevanja djeteta sportaa, osobito tijekom izgraivanja kondicijskih
sposobnosti, sportske tehnike i taktike te, to je posebno vano, formiranje
navika i pozitivnih karakteristika linosti. Uz to to je dijete talentirano, ono
mora puno i promiljeno raditi te imati vrsnog trenera i pozitivno usmjerenu
obitelj koja e u svakom trenutku znati podrati dijete sportaa na poetku
sportske karijere.

Trening djece sportaa mora biti strogo utemeljen na pravilima koja e

omoguiti kvalitetu sportske pripreme i trening bez ikakvih rizika.

U selekciji i tehnologiji treninga s djecom i mladima sportaima potrebno je

potovati sljedea pravila:

1. Otkrivanje i razvoj sportskih talenata provodi se stalnom selekcijom

djece u univerzalnim, usmjerenim i osnovnim sportskim kolama.
2. Djeca superiorne motorike, pozitivno ocijenjena u postupku usmjeravanja,
ukljuuju se u univerzalnu sportsku kolu, koja najee obuhvaa
skupine od 6. ili 7. do 10. godine. Kasnije je korisnu djecu usmjeriti prema
skupini sportskih grana i ukljuiti ih u usmjerenu sportsku kolu
primjerice za sportske igre, borilake aktivnosti, sportove cikline
izdrljivosti ili estetske sportske discipline. Najkasnije u dobi izmeu 10. ili
12. godine, djeca koja zadovolje selekcijske kriterije poinju trenirati
izabrani sport u osnovnoj sportskoj koli6.
3. Pripremljenost za trening i natjecanje ovisi o nizu biolokih, psiholokih i
socijalnih komponenata. Razvojne razine pojedinih sposobnosti, osobina
i motorikih znanja znatno se razlikuje od djeteta do djeteta.
4. Za sigurnost selekcije bitno je utvrditi tempo biolokog razvoja
djece, potencijalnih vrhunskih sportaa(slika 44. na 149 str.)

6 Za neke sportske grane osnovna sportska kola poinje ranije jer se izbor u
sportskoj gimnastici, umjetnikom klizanju i nekim drugim sportovima provodi prije
izbora djece za nogomet, koarku, atletiku i judo.

48
5. Proces selekcije i sportske pripreme djece i mladei provodi se u
skladu s kronolokim i biolokim znaajkama dobi kroz vie razvojnih
stupnjeva dugorone sportske izobrazbe (slika 45. na 149 str.)
6. Sportska specijalizacija i forsirano sudjelovanje u natjecanjima poinje
prerano. Zbog toga se, naalost, premalo pozornosti poklanja viestranom
i bazinom razvijanju kondicijske pripremljenosti, kao i usvajanju i
usavravanju osnovnih motorikih znanja. Tek kad se jednom uspostavi
iroka baza sposobnosti i znanja, sljedei korak moe biti specijalizacija u
sportu.
7. Veliki broj natjecanja i forsiranje intenziteta treninga mogu,
dodue, rezultirati kratkoronim rezultatima, osobito u sportaa koji ranije
sazrijevaju, ali e ih taj nain rada sigurno ograniiti u kasnijem sportskom
razvoju u juniorskoj i seniorskoj dobi. Prerano forsiranje sportskih
talenata nije dalo eljene efekte.
8. U treningu djece i mladei nuno je stalno razvijati i odravati naviku
redovitog, upornog i tvrdog uenja i vjebanja7.
9. Svaku vjebu korisno je to vie ponavljati. Ne dopustiti ponavljanje s
pogrekom. Nauenu izvedbu s pogrekom vrlo je teko kasnije korigirati.
10. Razvoj kondicijskih sposobnosti i stjecanje motorikih znanja provodi se
odgovarajuim sadrajima, optereenjima i promjenljivim metodama
treninga.
11. Na poetku sustavnog treninga treba provesti kompletan ortopedski i
internistiki opi pregled. Sa to veom sigurnou treba iskljuiti
negativne nalaze i degenerativne promjene u podruju aktivnog i
pasivnog dijela lokomotornog sustava, srano-ilnog i dinog sustava koji
bi mogli predstavljati opasnost za mladog sportaa.
12. Potrebno je traiti pomo od strunih i znanstvenih kadrova koji
pokrivaju iroka interdisciplinarna podruja sportske pripreme.

(detaljnije na 150,151,152. stranici)

Pobjeda je jedno od najvanijih obiljeja profesionalnog i vrhunskog sporta,

pa se nerijetko manifestira tenja roditelja da ubrzaju djetinjstvo svoje djece.

Prema tome je potrebno jesno definirati i potovati naznaenu dob u kojoj je

doputeno poeti trenirati prema principima rada odraslih vrhunskih
sportaa.

7 Forsirani rad opravdan je jedino ako je dijete talentirano za sport i motivirano za

sustavan trening...

49
46.) Okolinski imbenici uspjenosti sportske karijere djece
sportaa?

Utjecaj vanjskih imbenika na razvoj i sportsko sazrijevanje djece i mladei

jako je izraen. kola, obitelj, prijatelji, treneri, posebnosti kulture generacije
kojoj pripadaju, mediji kao imbenik i odraz javnog mnijenja sve su to izvori
najrazliitijih poruka i mogu utjecati, bilo pozitivno, bilo negativno, na
okolnosti u kojima mladi sporta trenira i u kojima se razvija. Zato je
potrebno razmotriti bioloku i psiholoku dimenziju u procesu odrastanja i
sportskog sazrijevanja djeteta i mladog sportaa i analizirati utjecaj
okolinskih faktora koji mogu pojaati ili priguiti njihov sportski razvoj. (slika
46. na 152. stranici.)

46.) Obitelj i dijete sporta ?

Obitelj je primarna drutvena zajednica koji ine roditelj i djeca, a uloga koje
je , u odnosu na dijete , osigurati uvjete za pravilan psihofiziki razvoj,
stimulirati razvoj djetetove osobnosti i biti mu podrka na putu do ostvarenja
kvalitetnog samostalnog ivota.

Aktivna obitelj je dragocjena i nezamjenjiva zajednica za svako dijete.

Neophodno je da dijete u svojoj obitelji zadovolji sve svoje primarne potrebe.
Da ima kvalitetnu prehranu i sve to mu je potrebno za ouvanje zdravlja, za
rast i razvoj, potrebu za ljubavlju, pripadanjem, sigurnou...

Vano je da dijete doivljava i prepoznaje da ga roditelji potuju na nain da

mu daju potporu u bavljenju sportom, da zadovoljavaju njegove posebne
sportske potrebe i prihvaaju obveze koje im sportski klub i djetetovo
bavljenje sportom nameu.

Pasivna obitelj je ona koja nema interesa ime se dijete bavi. To je obitelj koja
nije spremna prilagoditi se djetetu i njegovim potrebama. Za dijete u takvoj
obitelji, bavljenje sportom postaje optereenje. U takvoj sredini dijete je
sklono prestanku bavljenja sportom.

Obitelj je osjetljiva i reagira na zahtjeve drutva i okoline. Dobro osmiljenu

komunikaciju sportskog kluba i roditelja mogu inicirati strunjaci u klubu.

50
47.) kola i dijete sporta?

kola je, pored sportskog kluba, najznaajnije institucija za razvoj djeteta

sportaa. Dijete u njoj boravi tijekom cijelog djetinjstva i mladenatva. U koli
dijete provodi i velik dio dnevnih aktivnosti. Otuda je i tako znaajno
djelovanje koje kola ima na oblikovanje osobnosti pojedinca. Za kolu bi
uenici trebali biti smisao njezina postojanja.

U koli bi dijete trebalo imati najpoticajniji prostor za iskazivanje i razvijanje

svojih potencijala.

Umoran sporta ne moe uinkovito uiti pa bi iz tog razloga profesori trebali

biti fleksibilniji.

48.) Trener i dijete sporta?

Sportska aktivnost i trening podruja su djetetova ivota koja ono, da bi bilo

uspjeno i da bi napredovalo, mora prepoznati kao podruja zadovoljavanja
svojih primarnih i specifinih ljudskih potreba. No najvanija osoba za dijete
sportaa je njegov trener. Trener mora djetetu pomoi da se aktualizira,
potvrdi kao linost i rezultatima potkrijepi svoj talent.

Trenerove verbalne i neverbalne poruke i stimulacije djeluju na sve segmente

djetetova razvoja, ali osobito na:

1. djetetovu samopercepciju (kao vrijedne ili manje vrijedne osobe,

pozitivne ili manje pozitivne osobe, kao hrabrog, ustrajnog, snanog ili
obrnuto). Dakle na stav prema samome sebi

2. djetetovu percepciju drugih sudionika trenanog procesa ili

natjecanja (suigraa, trenera, protivnika, sudaca, publike)

3. formiranje sustava vrijednosti u odnosu na sport, sportsko

treniranje i natjecateljska postignua

Na osnovi bihevioralnih znakova, moe se uoiti vie moguih interakcija

mladog sportaa i njegovog trenera:

1. Adaptirano dijete - paljivo slua trenerove zahtjeve i naredbe, trai

51
povratnu informaciju te vjeruje trenerovoj procjeni

2. Buntovno dijete - odbija trenerove zahtjeve, ne slua trenera

3. Slobodno dijete - slobodno iskazuje svoje potrebe i elje, izravno

iskazuje emocije, slijedi trenerove zahtjeve

Treneri djeluju na nekoliko tipinih naina:

1. Strog i kritiki trener - zahtijeva, nareuje, kanjava - djeca se prema

takvom treneru ponaaju ili kao adaptirana ili kao buntovna

2. Blag i njegujui - trener se brine za uspjeh onih koje pouava, zatiuje

ih onda kada je to potrebno, esto hvali, zna zagrliti, podrati. Trener poznaje
njihove strahove, tenje, odlazi u kolu i intervenira ukoliko je potrebno, te je
nekim sportaima kao drugi otac. Kod takvog trenera djeca se ponaaju kao
slobodna djeca.

3. Realna autonomna osoba - Trener koji promatra, analizira prikupljene

informacije, predvia. Nareuje i zahtjeva kad je potrebno, podrava i titi
kada prepozna da je to uinkovitije. Vrlo dobro zna to e s buntovnom
djecom, oslobaa potencijale pretjerano adaptirane djece, dobro usmjerava i
maksimalno koristi potencijale slobodne djece.

Treeg trenera dijete najee dugorono doivljava kao najboljeg trenera.

Takav trener je najee unapreen u trenera seniora to nije uvijek dobro iz
razloga to se omalovaava trenerski rad s mlaim dobnim kategorijama.

49.) Sportski klub i dijete sporta?

Unutar sustava sportskog treninga mogu se izdvojiti 4 specifina podsustava:

sportski klub, treneri , suigrai i mladi sporta. Svaki ima svoje specifinosti i
aktivno sudjeluje u bezbrojnim interakcijama koje ine trening i utjeu na
njegovu efikasnost. Moe se uoiti da sportaeva efikasnost ne ovisi samo o
dosad navedenim faktorima ve na nju utjeu i : drutvena zbivanja, mediji,
publika, obitelj i sl...

Mnoge interakcije koje se odvijaju tijekom treninga djeteta sportaa utjeu i

na oblikovanje njegove linosti, odnosno kompleksa odgojnih vrijednosti, a
time i na sportski rezultat. Neosporno je da su najznaajniji imbenici
uspjenosti procesa treninga mladog sportaa: sportska institucija kojoj
pripada, osoba koja ga pouava, drugi sudionici treninga i naravno sam
sporta - njegove predispozicije, sposobnosti i njegov aktivitet.

52
Rano otkrivanje i dobar trening u dobro organiziranoj instituciji klubu ili
savezu pod vodstvom kvalificiranih trenera i ostalih strunih kadrova
predstavlja najsigurniji put do vrhunskih sportskih rezultata.

50. Drutvena sredina i dijete sporta?

Drutvo u kojem djeluju sportski klubovi i treneri te u kojem mladi sporta

odrasta ima stvarnu mo promjene svojih institucija i ima mo sustavnog
utjecaja na stavove pojedinca, skupina i drutva u cjelini.

Meu djecom se esto cijeni osrednjost i neambicioznosti. Oni koji pozitivno

odstupaju vrlo esto dolaze u opasnost da prestanu pripadati vrnjacima.
Uoljiva je i tendencija da je dobro biti i popularno drugaiji u negativnom
smislu. Tako pedagozi znaju bolje to e s agresivnom i problematinom
djecom nego s nadarenom.

51. )Treniranost sportaa?

Treniranost je sloeno sportaevo stanje koje podrazumijeva: njegovo

optimalno zdravstveno stanje, visoku razvijenost i poeljnu
strukturu funkcionalnih i motorikih sposobnosti i morfolokih
obiljeja, vrhunsku tehniku i taktiku pripremljenost te psihiku
stabilnost. Treniranost odreuje razinu sportaeve specifine radne
sposobnosti, njegov aktualni kapacitet za uspjeno treniranje i sudjelovanje
na natjecanjima.

Treniranost je proizvod razliitih programa sportske pripreme i svojstva

ivog organizma da se mijenja pod utjecajem odgovarajuih
trenanih i natjecateljskih podraaja ili poticaja. Kontinuirano se
mijenja u viegodinjim i jednogodinjim ciklusima te je valja
planirati da poprimi rastui trend u sportskoj karijeri do zrele
sportske dobi. Jednako valja planirati i u godinjem ciklusu. U
prijelaznom razdoblju nakon natjecateljskog se sniava razina
treniranosti.

Treniranost ima planiranu dinamiku. U pripremnom periodi se podie na

optimalnu razinu koja se odrava tijekom natjecateljskog razdoblja. U
prijelaznom periodu treniranost se privremeno smanjuje.

53
Preoptereenje treningom i natjecanjima izaziva pojavu pretreniranosti. U
akutnom obliku rezultira kratkotrajnim smanjenjem sposobnosti, a u
kroninom obliku dugotrajnim smanjenjem sposobnosti.

Oba se oblika mogu manifestirati kao simpatika i parasimpatika

pretreniranost.

Simptomi simpatike pretreniranosti su: usporen oporavak nakon

aktivnosti, izostanak superkompenzacije, uznemirenost, poremeen san,
gubitak tjelesne teine, pojaano znojenje, sklonost ozljedama, poveana
frekvencija srca u mirovanju, povien tlak.

Simptomi parasimpatike pretreniranosti su: smanjenje sposobnosti,

usporen oporavak nakon aktivnosti, izostanak superkompenzacije, umor,
depresija, sklonost infekcijama, nedostatak motivacije, sniena frekvencija
srca u mirovanju, snien tlak, sniena ivano miina podraljivost.

Pretreniranost moe biti uzrokovana:

1. pogrekama u programiranju treninga (premalo oporavka)

2. naglom poveanju optereenja nakon to je sporta dulje izbivao s

treninga

3. preestom primjenom visoko intenzivnih treninga i natjecanja

4. neodgovarajuim stilom ivota

5. specifinostima socijalnog okruenja

Obnavljanje moe trajati od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci, a ponekad

sportai "pregore" (burn out) to dovodi i do prekida karijere.

52.)Definicija i karakteristike stanja sportske forme?

Sportska forma je ona razina sportaeve treniranosti koja mu omoguava

eljenu natjecateljsku uspjenost, odnosno spremnost da svoje najbolje
rezultate postigne na najvanijim natjecanjima.

Stanje sportske forme karakterizira velika specifina radna sposobnost i

spremnost sportaa za postizanje najviih sportskih rezultata. Sportska forma
je stanje koje treba postii tijekom pripremnog razdoblja do poetka

54
natjecateljske sezone, tijekom koje sportska postignua valja stabilizirati, a
svoju najviu razinu sportski rezultati trebaju dosegnuti na glavnim
natjecanjima. Optimalna sportska forma i visoki natjecateljski rezultati u
pravilu se moraju podudarati.

Dinamika i razina sportske forme ovise o kalendaru natjecanja.

Bioloki pokazatelji sportske forme su:

1. biokemijsko stanje organizma (nia koncentracija laktata i ureje u krvi, a

poviena razina glikogena u miiima)

2. fizioloko stanje organizma (smanjena frekvencija srca, via razina

spirometrijskih pokazatelja)

3. motoriko stanje sportaa (bolji rezultati u testovima motorikih

sposobnosti)

Psihiki pokazatelji sportske forme:

1. visok stupanj psihike stabilnosti u stresnim uvjetima natjecanja

2. poveana motivacija

3. donoenje brzih i kvalitetnih odluka na terenu

Neposredno prije i tijekom natjecanja sporta je u specifinom tjelesnom,

mentalnom i emocionalnom stanju koje utjee na postizanje najviih
natjecateljskih rezultata, jer omoguava maksimalno iskoritenje svih rezerva
organizma. Na treningu je teko to aktivirati).

Od trenutka postizanja eljene sportske forme, situacijska metoda te-ta

pripreme uz odravajui i prevencijski kondicijski trening postaju osnovno
sredstvo za njeno odravanje.

53.) Upravljanje sportskom formom?

Postizanje eljene sportske forme predstavlja dinamian, valovit proces

koji karakteriziraju odgovarajui kvantitativni i kvalitativni
pokazatelji pripremljenosti sportaa u svakom novom periodu i fazi

55
treninga. Iz toga proizlazi da je za optimalno upravljanje sportskom formom
bitno razumijevanje njenog viefaznog karaktera, jer je dokazano da postoje
intervali kada je sporta u stanju takve pripremljenosti da postie visoke
rezultate, ali postaje i intervali kada takve rezultate ne moe postii.

3 razvojne faze (crte 49. stranica 166)

Faza ulaska ili postizanje sportske forme-cilj je postupno oblikovanje

i poveanje razine svih bitnih funkcionalno-motorikih sposobnosti i te-ta
znanja. Formira se eljena razina ope i bazine sportske pripremljenosti,
koja e se u drugom dijelu integrirati s promjenama dobivenim na temelju
programa specifine i situacijske pripreme. Bitno je postii povoljan odnos
kondicijskih i TE-TA programa kao i primijeniti odgovarajua optereenja,
iznadnatjecateljska koja e pozitivno utjecati na pojavu prolongiranih
transformacijskih efekata do poetka natjecateljskog razdoblja.

Odravanje i stabilizacija sportske forme- Oscilacije rezultata su vee

od oscilacija treniranosti. Oscilacije natjecateljskih postignua se
kreu od +-2,5% do +-5% max vrijednosti. U kratkom natjecateljskom
razdoblju obino se ostvaruje jedan vrh dok u duim periodima mogua su
i tri vala odnosno vrha sportske forme.

Forma nuno ali privremeno opada- istroen radni kapacitet sniava

mogunost za brzu regeneraciju organizma, zbog ega je bitan aktivni i
pasivni odmor ne zbog globalnog oporavka ve i radi poticanja
adaptacijskih procesa za nova, u pravilu via trenana i
natjecateljska optereenja i sportska postignua u novom
pripremnom ciklusu.

U pripremnom periodu cilj je poveanje razine funkcionalnih i motorikih

sposobnosti i te-ta znanja. Formira se eljena razina ope i bazine sportske
pripremljenosti. Nerijetko se koriste sumirajua optereenja (vise udarnih
treninga za redom) kojima se postie "prepokrivanje" natjecateljskih
optereenja. Postupni prijelaz na intenzivnija i specifina optereenja
osigurava uspostavljanje visokog stupnja specifine treniranosti i stabilne
sportske forme na kraju pripremnog perioda.

U natjecateljskom periodu znakovito je odravanje i relativna stabilizacija

56
sportske forme. U tom periodu oscilacije rezultata mogu se kretati u intervalu
od 2.5% do 5% maksimalne vrijednosti. Situacijski modeli treninga i
sudjelovanje na natjecanjima omoguit e tempiranje sportske forme,
odnosno tapering (smanjenje ekstenziteta, a poveanje intenziteta) koji e
povoljno utjecati na postizanje vrha sportske forme ili peaking, u najvanijem
trenutku.

U prijelaznom periodu forma nuno, ali samo privremeno opada. Tu dominira

ekstenzitet trenanog rada, na koji se u drugom dijelu nadograuje
intenzitet. Osobito treba skrbiti o dovoljnom vremenu za regeneraciju
sportaa kako bi uspostavio povienu radnu sposobnost.

Izuzetno je vano pravilno rasporeivanje kontrolnih natjecanja, jer su ti

nastupi najefikasnija priprema za glavna natjecanja.

Rezultati postignuti na natjecanjima najbolje potvruju kvalitetu provedenog

programa pripreme.

54.Znaajke dinamike sportske forme?

1. Za svaku je sportsku granu specifian model njezina postizanja

i odravanja. Osnovni je razlog tome razliite periodizacije u
pojedinim sportskim granama. Ta je razliitost uvjetovana razliitim
kalendarom natjecanja.

2. Individualna krivulja njezina postizanja i odravanja u odnosu

na individualne osobitosti svakog pojedinog sportaa. Sportai
razliito reagiraju na trening, pa je i individualna dinamika sportske
forme razliita.

3. Varirajui karakter. Sportska forma moe varirati u dopustivim

granicama.

4. Pojava zakasnjelih to jest prolongiranih sportskih efekata. U

sportskoj se praksi trenani efekti mogu manifestirati istodobno s
porastom trenanih optereenja, ali e mogu javiti i kasnije tj. u nekom
razdoblju nakon provoenja treninga visokim i iznadnatjecateljskim
trenanim optereenjima.

57
Za bolje razumijevanje sportske forme korisno je izloiti nekoliko specifinosti
njene dinamike u skladu s vrstom periodizacije u pojedinom sportu, duinom
pojedinih ciklusa, individualnim obiljejima sportaa ili ekipe i koncentracijom
prepokrivajueg optereenja u pripremnom periodu.

PRVA znaajka dinamike sportske forme je da za svaku sportsku granu

znakovit je specifian model njezina postizanja i odravanja. Ta
razliitost je uvjetovana razliitim kalendarom natjecanja. Npr. u nekim
sportovima pripremni period traje 6 tjedana (nogomet, tenis...), a u nekim
sportovima 6mj (atletika, veslanje...). Za neke sportove je tipina
jednociklusna, a za druge dvociklusna periodizacija.

DRUGA znaajka dinamike sportske forme je individualna krivulja njezina

postizanja i odravanja u odnosu na individualne osobitosti svakog
sportaa.

TREA je znaajka dinamike sportske forme njezin varirajui karakter.

Sportska forma moe varirati u dopustivim granicama. Ukoliko bi rezultati bili
nii od dopustivih granica oscilatornog prostora, javlja se alarmantno stanje.
Na to ukazuju loiji fizioloki i biokemijski rezultati, loe raspoloenje
sportaa, slabija te-ta izvedba. U takvoj situaciji trener mora poduzeti sve
mjere da vrati sportsku formu i natjecateljske rezultate na eljenu razinu.

ETVRTA je znaajka dinamike sportske forme pojava zakanjelih,

odnosno prolongiranih transformacijskih efekata. Dolazi do pada
motorikih i funkcionalnih pokazatelja treniranosti i sportske forme. To se
javlja kao posljedica koncentriranog i forsiranog volumena trenanih
optereenja. Kasnije, kada se smanje optereenja, treniranost i sportska
forma poprimit e eljene vrijednosti. Ta pojava nije negativna, ve je
povezana s tempiranjem sportske forme. To praktino znai da s
pribliavanjem natjecateljskog razdoblja ukupni volumen treninga postaje
manji na raun ekstenziteta, a intenzitet rada vii.

58
55.) DEFINICIJA I KARAKTERISTIKE SPORTSKIH NATJECANJA

Sportska natjecanja su dio procesa sportske pripreme. To su motorike

aktivnosti kojima se usporeuje sportska pripremljenost pojedinaca i skupina
prema utvrenim pravilima i normama. U natjecanjima se suprotstavljaju
pojedinci, odnosno ekipe. Jedna suprotstavljena strana nastoji svojim
djelovanje "destrurirati" protivnika, odnosno izboriti se za nadmo nad
drugom stranom. Sportska natjecanja su sportske priredbe ili dogaaji koji
predstavljaju vaan dio upravljanja pripremljenou i sportskom formom.

Temeljni princip natjecanja je ravnopravnost svih sudionika.

Sportsko natjecanje sastoji se od nadmetanja meusobno suprotstavljenih

sudionika gdje svaki sudionik nastoji postii bolji rezultat od ostalih
protivnika, to mu osigurava pobjedu u natjecanju. Obaveza sudionika
natjecanja je da potuju i ne kre pravila koja osiguravaju jednake uvjete za
sve sudionike.

Trener mlaih dobnih skupina mora vrlo oprezno odrediti kada e mlade
sportae ukljuiti u natjecanja. Razina zahtjeva u treningu i razina oekivanih
rezultata na natjecanjima moraju biti prilagoeni dobi i sportskom stau
mladih sportaa.

Trenerova je zadaa pravilno izabrati natjecanja te pripremiti sportae za

svako od njih.

Zbog posebnog stanja sportaa tijekom natjecanja u kojem su fiziki i psihiki

podraaji intenzivniji nego na treningu, natjecanje pokazuje treneru koliko je
uistinu djelotvorna bila prethodna faza pripreme.

Sustav natjecanja je uvijek u funkciji razvoja pojedine sportske grane.

Natjecanje nije samo osnovni oblik kontrole sportaeve razine pripremljenosti

i sportske forme, nego je i nezamjenjiv faktor njegova ukupnog sportskog
razvoja.

59
56.) KLASIFIKACIJA SPORTSKIH NATJECANJA

Prema kalendaru natjecanja:

1. pripremna natjecanja - cilj im je prilagodba natjecatelja

2. kontrolna natjecanja - tijekom tih natjecanja provjeravaju se mogunosti

sportaa. Na osnovu postignutih rezultata razrauje se program daljnje
pripreme

3. kvalifikacijska natjecanja - na osnovu rezultata, ostvaruje se pravo

sudjelovanja na slubenim zavrnim natjecanjima

4. slubena natjecanja - glavni cilj je postizanje to je mogue boljeg

rezultata.

Prema kriteriju sustava natjecanja:

1. Ligaki sustav natjecanja - najee se provodi dvokruno. Svaki se

rezultat boduje, a konani rezultat natjecanja je ukupan broj bodova na kraju
natjecateljske sezone

2. Kup sustav natjecanja - provodi se tako da iz daljnjeg natjecanja ispada

ekipa ili pojedinac koji izgubi susret. esto se igraju i 2 utakmice (gostovanje
i doma)

3. Turnirski sustav natjecanja - podrazumijeva da se u kraem razdoblju

odigra vise utakmica ili odri vise borba

4. Prigodna revijalna natjecanja - odravaju se u prigodi obiljeavanja

nekih vanih obljetnica u spomen na vane sportske linosti

5. Kombinirani sustav natjecanja - npr. Liga prvaka poinje kup sustavom,

pa pobjednici ulaze u neku od skupina ligakog sustava, te se nakon toga 2

60
prvoplasirane ekipe ukljuuju opet u kup sustav.

Prema kriteriju broja sudionika:

1. individualna

2. parovi

3. ekipna

4. reprezentativna - u kojima sudjeluju odabrane nacionalne selekcije ili

pojedinci

Prema rangu natjecanja:

Opinska, upanijska, regionalna, nacionalna i meunarodna.

57.) PLANIRANJE SPORTSKIH NATJECANJA

Prilikom planiranja natjecanja treba se drati ovih pravila:

1. natjecanja se moraju birati tako da po strukturi i stupnju sloenosti strogo

odgovaraju zadaama i specifinostima dugorone sportske specijalizacije

2. sporta moe sudjelovati na natjecanjima samo ako po svojim fizikim,

tehniko-taktikim i psihikim mogunostima zadovoljava postavljene
kriterije

3. programi natjecanja moraju sudionicima osiguravati jaku konkurenciju koja

e omoguiti potpunu mobilizaciju svih kapaciteta pripremljenosti sportaa

U poetnim etapama (trening djece), u prvom planu su pripremna i kontrolna

natjecanja.

U kasnijim etapama viegodinje pripreme broj natjecanja raste i uvodi se

sve vie kvalifikacijskih i glavnih natjecanja.

Treneri moraju planirati povoljnu dob za poetak nastupanja na slubenim

natjecanjima.

U dugoronoj pripremi je vaan raspored i broj natjecanja u pojedinim

dobima ivota.

58.) OPORAVAK SPOTAA

61
Oporavaka podrazumijeva primjenu razliitih doputenih mjera i postupaka
tijekom odmora koji e omoguiti brzu regeneraciju sportaeva organizma,
odnosno obnavljanje potroenih energetskih, hormonalnih i ivano-miinih
rezerva i ponovnu uspostavu homeostaze, odnosno radne sposobnosti koja je
bila naruena pod utjecajem optereenja provedenog treninga, a osobito
natjecanja.

Glavne funkcije razdoblja odmora i procesa oporavka su:

1. normalizacija biolokih funkcija

2. uspostava homeostatske ravnotee

3. obnavljanje energetskih rezerva s postizanjem stanja privremene

superkompenzacije

4. postizanje rekonstrukcijskih uinaka u odnosu na mikrotraume osjetljivih

staninih struktura

Za 1. i 2. fazu potrebno je nekoliko minuta, dok za 3. i 4. fazu potrebno je i do

72h od zavretka rada.

59.) VANOST OPORAVKA

Pravilno programiranje treninga osigurava kontrolirani umor i iscrpljenje

sportaa, a pravilan odmor ima zadau osigurati kvalitetan oporavak
organizma sportaa koji se manifestira kao poveana radna sposobnost i
spremnost za novi trening i natjecanje.

Primjena djelotvornih metoda oporavka znatno doprinosi poveanju

uestalosti treninga, to znai da se u odreenom ciklusu moe
realizirati vei broj pojedinanih treninga nego kada mjere oporavka
izostanu. Bez mjera oporavka u jednom mikrociklusu je mogue provesti 3
pojedinana treninga dok sa mjerama oporavka etiri treninga u istom
vremenu.

60.) PRIMARNE METODE OPORAVKA

Ovoj skupini spada reim sportaeva ivota. (koliina i dubina sna, kvaliteta
odmora, dobri uvjeti stanovanja i putovanja na trening i s njega.

Vano je usklaivanje ritma cjelodnevnih obveza sportaa s vremenom

odravanja treninga ili natjecanja.

62
Socijalni status stvara odgovarajue uvjete za emocionalno zadovoljstvo
sportaa.

Bez pravilne prehrane nema dobrog treninga. Proteini su graevni materijal

za izgradnju tkiva i organa. Ugljikohidrati su nezamjenjiv i najbri izvor
energije te bi trebali initi bar 65% u dnevnoj kalorijskoj potronji. Masti su
najbogatiji izvor energije, ali njih treba gledati iskljuivo kao izvor kalorija jer
vrhunski sport ne trpi veu koliinu masti, a pogotovo onu ivotinjskog
porijekla.

Ugljikohidrati su pogodan izvor energije za brzo i eksplozivno djelovanje, dok

masti su prihvatljiv izvor energije za aktivnosti dueg trajanja.

Pojaana razgradnja slobodnih masnih kiselina deava se tek nakon

kontinuirane aktivnosti laganog intenziteta koja traje dulje od 40min. Do tad
glavni izvor energije su ugljikohidrati.

Sastav hrane i odnos izmeu proteina, ugljikohidrata, masti, vitamina i

proteina ovisi o specifinosti sporta i tipinih optereenja u njima, ali i o
sportaevom metabolizmu.

Higijena je takoer vaan faktor te doprinosi zatiti zdravlja sportaa.

61.) BIOMEDICINSKE METODE OPORAVKA

Tu spadaju fizikalna sredstva koja su vrlo uinkovita. (masae, samomasae,

sauna, hidroterapija, balneoterapija i krioterapija, aerosol)

Tehnika sredstva su takoer vrlo efikasna. (ultrazvuk, elektrostimulacija)

Elektrostimulacija miia je postupak koji poboljava cirkulaciju i izmjenu

tvari u miiima, a doprinosi i poveanju aktivne miine mase. Time
pridonosi ubrzanju procesa oporavka.

Doputena farmakoloka sredstva omoguuju znatno bri oporavak te

omoguavaju bri povrat snage i poveanje koliine miine mase.

U farmakoloka sredstva ubrajaju se razliite energetske i graevne

supstancije, zatim katalizatori i regulatori metabolizma (metaboliti, enzimi,
minerali).

63
U praksi se koriste antikatabolizatori.

Doping je upotreba zabranjenih kemijskih i drugih supstancija tijekom

sportske pripreme s ciljem neprirodnog podizanja sportske ili radne
sposobnosti i poboljanja sportskih rezultata.

WADA - world anti doping agency

Neke od nedoputenih supstancija znaajno utjeu na poveanje koliine

miine mase i poveanje jakosti i i snage (anaboliki androgeni steroidi i
hormon rasta hGH). Druga sredstva utjeu na poveanu aktivaciju ianog
sustava te tako smanjuju osjeaj umora (psihostimulansi) ili na poboljanje
sposobnosti prenoenja i koritenja kisika (eritropoetin). Diuretici utjeu na
kratkoroni gubitak tjelesne teine pojaanom eliminacijom vode iz
organizma, a narkotici smanjuju osjeaj boli.

62.) METODE PSIHOLOKE PRIPREME

U trenanom procesu i tijekom natjecanja mogu se zapaziti pojave

intenzivnih psihikih reakcija koje mogu poprimiti obiljeja stresa, pa i oka,
koji posebice na mlade sportae moe utjecati negativno te sniziti
produktivnost cjelovitog procesa sportske pripreme.

Postoje psihoregulacijski treninzi te ga provodi sportski psiholog.

Autogeni trening funkcionira na principu autosugestije. Tom metodom

smanjuje se prevelika uzbuenost i tonus, te se postie stanje ugode i
oputenosti. U takvom stanju nastupaju izrazito intenzivni procesi brzog
oporavka.

Relaksacijske tehnike pozitivno utjeu na smirivanje i poputanje psihike

napetosti.

U psiholoke metode ubrajaju se i motivacijske tehnike kojima se podie

razina spremnosti za podnoenje visokih i najviih optereenja treninga i
natjecanja.

63.) BIT PRINCIPA SPORTSKOG TRENINGA

Principi sportskog treninga oblikovani su kao smjernice, naela ili normativi,

koji razliitim stupnjevima openitosti i specifinosti utvruju zakonitosti

64
trenanog procesa u funkciji sigurnog postizanja optimalnih efekata rada.
Tako definirani principi predstavljaju znaajnu vezu izmeu znanstvenih
spoznaja, strunih znanja i praktinih iskustava o nekoj pojavi ili procesu.

Principi su rezultat znanstvenih istraivanja i potvrenih iskustava trenera u

radu sa sportaima. Primjena smjernica koje proizlaze iz nekog principa trai
kreativan pristup jer sami principi nisu krute kategorije, ve fleksibilan okvir
za uspjeno oblikovanje procesa sportske pripreme.

BIOLOKI PRINCIPI SPORTSKOG TRENINGA

Bioloki principi nastoje objasniti bioloke reakcije sportaa na procese

treninga, natjecanja i oporavka kao i dijelova sportske pripreme.

U okviru biolokih principa potrebno je utvrditi:

1. karakteristike adaptacijskih procesa koji omoguuju funkcioniranje

sportaa u pojedinim fazama dugorone sportske specijalizacije

2. specifinosti pojave umora ili iscrpljenosti organizma tijekom treninga

3. pojavu regeneracije u fazi odmora i povienu radnu sposobnost kao akutnu

reakciju organizma na trening

4. osnovna obiljeja progresivnosti i dinaminosti optereenja u pojedinim

ciklusima sportske pripreme

64.) ADAPTACIJA U SPORTU

Adaptacija ili prilagodba je proces mijenjanja osobina i sposobnosti sportaa

koji mu omoguuje postizanje najboljeg ili, u krajnjoj mjeri, prihvatljivog
funkcioniranja u zadanim ili promjenljivim uvjetima treninga i natjecanja. I
trening i natjecateljska izvedba uvijek postavljaju dobro definiranu razinu
zahtjeva, i u energetskom i informacijskom smislu, kojoj se sporta mora
prilagoditi da bi uspjeno djelovao u sportu.

Homeostaza je stanje funkcionalne ravnotee u kojoj se sporta nalazi za

vrijeme oporavka ili bez treninga.

65
Stanje naruene homeostaze moe se prepoznati objektivnim dijagnostikim
postupcima.

Sportaev organizam nastoji se prilagoditi optereenjima i tako ublaiti silinu

reagiranja na vanjske podraaje. Postoji kratkorona prilagodba organa i
organskih sustava (npr. podizanje pulsa prilikom intenzivne aktivnosti u
odnosu na mirovanje) i postoji dugorona prilagodba organa i organskih
sustava (pojava sportskog srca).

Za svaku etapu dugorone sportske specijalizacije karakteristini su jasno

definirane faze adaptacijskih procesa.

Za efikasnu adaptaciju organizma potrebno je precizno definirati: sredstva i

metode rada, ekstenzitet, intenzitet i ukupni volumen optereenja
uvaavajui pritom individualne znaajke pripremljenosti sportaa i
specifine zahtjeva svakog pojedinog sporta.

65.) KONTINUIRANOST SPORTSKOG TRENINGA

Kontinuiranost sportskog treninga znai da se on provodi sustavno,

odnosno redovito i da predstavlja dugoroan proces usavravanja od
najranije dobi, od trenutka kada se dijete pone baviti sportom do zavretka
sportske karijere. Odvija se kontinuirano, bez prekida, sa stalnim
smjenjivanjem intervala rada, odnosno optereenja i intervala
odmora, odnosno oporavka sportaa. Trenani stimulansi, pojedinani
treninzi i ciklusi stalno se ponavljaju. Vrhunski sporta trenira svakodnevno,
samo je pitanje koliko i kada. Dui prekidi trenanog procesa mogu ugroziti
sportski napredak.

S aspekta kontinuiranosti treninga, bitno je poznavati dinamiku i intenzitet

dekompenzacijskih (iscrpljenje, umaranje ), kompenzacijskih (oporavak,
obnavljanje), superkompenzacijskih (nadoporavak, poviena radna
sposobnost) i rekompenzacijskih (ponovno vraanje stanja organizma na
poetni nivo) procesa, odnosno reakcija organizma za svakog sportaa
posebice, jer je u kontinuitetu trenanog procesa najpovoljnije da sljedei
trening doe upravo u vrijeme vrha superkompenzacijskog vala

66
66.) SUPERKOMPENZACIJA KAO AKUTNA REAKCIJA SPORTAA NA
TRENING

Superkompenzacija je jedna od osnovnih akutnih funkcionalnih reakcija ili

odgovor organizma sportaa u procesu treniranja na kojem se temelji
kumulacija efekata i razvoj treniranosti.

67
Objanjenje superkompenzacije - u ponovljenom treningu s optereenjem,
sportaev organizam pokuava "smanjiti" doivljaj neugode koji mu je
nametnut u prethodnom treningu i koje sporta svjesno prihvaa, ime se
prilagoava na novi stimulans. Kako bi se ublaile energetske, ivano-
miine i druge reakcije u organizmu koje je izazvao prethodni trening,
sportaev organizam u fazi oporavka nastoji poveati zalihe energije,
odnosno podii razinu ivano-miine pa i psihike spremnosti za dolazei
trening.

U skladu s time, organizam tijekom treninga i oporavka treba gledati u cjelini,

odnosno analizirati reakcije organizma koje se poveavaju (frekvencija srca,
lakatati, kortizol, ureja..) i reakcije koje se sniavaju, odnosno (teina tijela,
koliina glikogena, aktiviranje inzulina)

Za razumijevanje ciklusa treninga i adaptacijskog ciklusa dobar primjer je

superkompenzacija glikogena u miiima. Trenanim radom crpe se rezerve
glikogene do minimalne razine i tada je daljnja aktivnost ograniena. U fazi
oporavka, poveani unos ugljikohidrata rezultira deponiranjem poveane
koliine glikogena sto rezultira poveanom radnom sposobnou za
ponovljeni trening ili natjecanje.

S aspekta kontinuiranosti treninga, bitno je poznavati dinamiku i intenzitet

dekompenzacijskih (umaranje), kompenzacijskih (oporavak),
superkompenzacijskih (poviena radna sposobnost) i rekompenzacijskih
(povratak stanja organizma na poetni nivo) procesa za svakog sportaa jer u
kontinuitetu trenanog procesa najpovoljnije je da sljedei trening doe
upravo u vrijeme vrha superkompenzacijskog vala.

Oporavak nakon treninga:

brzine traje 24-36h

snage 36-48h

ope aerobne izdrljivosti 48-60h

brzinske izdrljivosti 60-72h

Ponovljeni trening moe doi prerano, prekasno i u najbolje vrijeme.

Bez upotrebe farmakolokih sredstva u svrhu breg oporavka automatski se

mora oduzeti 20% sadraja i 30% optereenja.

SR principa kontinuiranosti sportskog treninga:

68
1. trening se planira i kao viegodinji proces sportske pripreme i kao
jednogodinji ciklus treninga, iji su dijelovi meusobno povezani, uvjetovani
i podreeni osnovnom zadatku: postizanju maksimalne treniranosti i sportske
forme

2. i viegodinji i jednogodinji ciklusi treninga sastoje se od stalnih izmjena

intervala rada i odmora, odnosno optereenja i rastereenja.

3. u fazi odmora javlja se kompenzacija i superkompenzacija koju treneri

moraju znati prepoznati kako bi mogli planirati sljedei trening u eljenom
dijelu superkompenzacijskog vala

4. kontinuiranost treninga podrazumijeva nadograivanje svakog idueg

treninga na rezultate prethodnog, pa se utjecaj svakog sljedeeg treninga s
jasno definiranim sadrajima i metodama rada kao i komponentama
volumena optereenja, oslanja na tragove prethodnog treninga

67.) PROGRESIVNOST OPTEREENJA TRENINGA I NATJECANJA

Ovaj princip definira potrebu stalnog poveavanja optereenja od poetka

sportske karijere do zrele sportske dobi. U dugoronom procesu sportske
pripreme optereenja rastu i poveavaju se sve do maksimalnih vrijednosti.
U jednoj razvojnoj etapi dugorone sportske pripreme, na prijelazu iz
juniorske u seniorsku dobnu kategorija, optereenja treninga i natjecanja
nalaze se na najvioj granici apsolutnog volumena optereenja i na gornjoj
granici sportaevih biolokih i psihikih mogunosti.

Apsolutno optereenje stalno se poveava od 30% u univerzalnoj sportskoj

koli do 100% na poetku seniorske sportske dobi.

To znai da dijete, od npr. 10god, trenira pod apsolutnim optereenjem od

45-50% svojeg kasnijeg maksimuma, ali da to dijete istodobno trenira pod
najveim moguim relativnim optereenjem koje odgovara njegovim
razvojnim biolokim i psihikim kapacitetima.

Optereenja u trenanom procesu se kontinuirano poveavaju, a svaka

stagnacija optereenja uvjetuje stagnaciju treniranosti. Zbog adaptacijskih
funkcija organizma, ista koliina optereenja izazivat e tijekom vremena sve
manje funkcionalne promjene, dok e sporta subjektivno doivljavat ta
optereenja kao sve nia i nia.

69
Progresivnost se u viegodinjem ciklusu treninga ostvaruje na
sljedei nain:

1. poveanjem ukupnoga godinjeg opsega rada sa 250-400 sati u etapi

viestrane - univerzalne pripreme preko 600-800 sati u etapi specijalizirajue
pripreme do 1000-1400 sati u zreloj sportskoj dobi.

2. poveavanjem broja treninga u tjednom mikrociklusu sa 3-5 na 15-20 i

vie.

3. poveanje broja pojedinanih treninga tijekom jednog trenanog dana s

velikim optereenjem od 1-3

4. poveavanjem broja udarnih treninga u mikrociklusu do 6 i vie

5. poveanjem broja natjecanja u kojima sporta sudjeluje

Pravilno doziranje optereenja omoguava optimalnu razinu treniranosti i

postizanje oekivanih rezultata u odgovarajuim dobnim granicama.
Najvanije je znati kako u pripremi potencijalnih vrhunskih sportaa mlae
dobi forsirano koritenje specifinih trenanih optereenja i sredstava za brzi
oporavak dovodi, u pravilu do ubrzanog sportskog napretka, ali i do relativno
brzog iscrpljivanja fizikog i psihikog potencijala organizma mladih sportaa.
To moe negativno utjecati na njihovu kasniju sportsku aktualizaciju. O tome
u pripremi potencijalnih vrhunskih sportaa mlae dobi moraju osobito skrbiti
treneri, roditelji i sami sportai.

68.) VALOVITOST OPTEREENJA TRENINGA I NATJECANJA

Optereenja treninga i natjecanja stalno se poveavaju i smanjuju, to znai

da nisu uvijek jednaka i da se moe uoiti njihov valoviti oblik. Postoje jasno
definirani intervali veega i manjega optereenja koji se stalno izmjenjuju,
kako u malim, tako u srednjim i velikim ciklusima sportske pripreme.

U godinjem i polugodinjem ciklusu valovi optereenja i rastereenja

definirani su kao makrovalovi. U mezociklusima su mezovalovi, a mikrovalovi
nalaze se u mikrociklusima i u pojedinanim treninzima.

To znai da se optereenje, nakon razdoblja poveanog optereenja, treba

70
smanjiti kako bi se aktualizirali efekti ranije provedenog treninga.

Distribucija optereenja i rastereenja slijedi krivulju progresivno-

diskontinuiranog karaktera. To znaci da primjerice izraz 3:1 znaci 3 treninga
poveanog optereenja pa 1 trening smanjenog. To vrijedi i za mjeseni
ciklus u kojem e nakon 3 mikrociklusa udarnog optereenja, u 4.
mikrociklusu se radno optereenje smanjuje.

METODIKI PRINCIPI SPORTSKOG TRENINGA

Ova skupina principa treninga prua znanstveno utemeljene i empirijski

potvrene smjernice djelovanja koje pomau boljem razumijevanju struno-
trenerskog rada na podruju metodikog oblikovanja i racionalnog
programiranja trenanog procesa.

69.) USMJERENOST NA CILJEVE SPORTSKE PRIPREMA

Ciljana usmjerenost procesa sportske pripreme u sportu podrazumijeva

objektivno definiranje realnih ciljeva koji se mogu ostvariti u zadanom
vremenu. Oznaava tendenciju razvoja i usavravanja, sportaevih
kapaciteta iznimno vanih za postizanje maksimalnog sportskog uinka.
Princip se temelji na specifinim relacijama izmeu ciljeva, koji se u
konkretnoj sportskoj disciplini ele postii, i procesa treninga, primjerenog
utvrenim potrebama sporta, individualnim osobitostima sportaa,
diferencijalnim karakteristikama dobi i spola sportaa i uvjetima u kojima se
trenani proces provodi.

1. Prvi kriterij za odreivanje ciljeva trenanog procesa povezan je s

poboljanjem glavnih sastavnica treniranosti od kojih ovisi
uspjenost u sportu. Jednadba specifikacije uspjenosti je prvi izvor
informacija.

2. Drugi kriterij za odreivanje ciljne usmjerenosti pripreme sportaa su

njegove sposobnosti, osobine i te-ta znanja jer se svaki pojedinac nalazi
u drugaijem inicijalnom stanju, a prema kojima se usmjerava trenani
proces. To znai da e se unaprjeivati slabe strane treniranosti, a odravati
na eljenoj razini druge strane treniranosti. Zbog toga treba trening u pravilu
individualizirati.

3. Trei kriterij za odreivanje ciljeva trenanog procesa povezan je s

71
informacijama o kronolokoj i biolokoj dobi. Trening u prvim fazama
dugorone sportske specijalizacije valjda usmjeriti drugaije od treninga u
kasnijim fazama. Tu moramo paziti na senzibilne faze kako ne bi propustili
najkorisnija razdoblja djetetova ivota za razvoj odreenih komponenata
treniranosti i uenje odreenih te-ta elemenata.

4. etvrti kriterij koji utjee na ciljanu usmjerenost treninga su spolne

razlike. No razlike u modeliranju treninga izmeu spolova sve vie smanjuju.
Tako su ene danas u nekim sportovima dosegle, u relativnom smislu,
sportae.

70.) POVEZANOST PROGRAMA SPORTSKE PRIPREME

Ovaj princip definira povezanost, bolje reeno sinergijski odnos svih vrsta
programa sportske pripreme kojima se ele ostvariti razliiti kratkoroni i
dugoroni ciljevi. Zato proporcionalna zastupljenost pojedinih programa u
svakom ciklusu mora biti jasno definirana. Programi se meusobno proimaju
i nadopunjavaju, efekti postignuti njihovom primjenom stalno se nadograuju
tako da se svaki idui program temelji na uincima prethodnoga.

Globalni programi procesa treninga: u svim su razdobljima

dugorone i kratkorone periodizacije povezani i isprepleteni. Visoki se
sportski rezultati danas javljaju kao posljedica dobro planiranog,
programiranog i kontroliranog treninga, optimalnog rasporeda
natjecanja i kvalitetnog oporavka.
Temeljni programi sportske pripreme: moraju biti umreeni tako
da kondicijska priprema predstavlja osnovu za provedbu programa
tehnike pripreme, a oni pak zajedno omoguavaju uspjenu provedbu
taktike pripreme. Pritom su svi oni u interakciji s psihikom
pripremom. Slika 72.(221 str).
Interakcija usmjerenih programa sportske pripreme: opa i
viestrana, osnovna ili bazina, specifina ili situacijska sportska
priprema. Odnos pojediniih programa direktno je odreen
specifinostima planiranja i programiranja viegodinjeg i
jednogodinjeg ciklusa treninga. U prvim je etapama sportske pripreme
naglaena uloga viestrane pripreme, dok u kasnijim etapama
prevladavaju prvo bazina zatim specifina i situacijska priprema.
Povezanost izoliranih programa sportske pripreme. Radi se o
dobro definiranim programima za razvoj pojedinih kondicijskih
sposobnosti ili stjecanju iroke lepeze te-ta znanja.

1. Globalni programi koje ine proces trening, sustav natjecanja i mjere

72
oporavka u svim razdobljima dugorone i kratkorone periodizacije, vrsto su
povezani, umreeni.

Potrebno je to preciznije definirati proporcionalne odnose treninga,

natjecanja i mjera oporavka u pojedinim ciklusima sportske pripreme. Tako se
u svakoj dobnoj kategoriji treba uspostaviti ravnotea broja i trajanja treninga
s brojem natjecanja. Ako natjecanje postane prevladavajui dio sportske
pripreme u nekoj od ranijih razvojnih faza, to e se negativno odraziti na
kasniji razvoj sportaa.

2. Takoer postoji jasno definirana povezanost temeljnih programa sportske

pripreme koje ine: kondicijska priprema (funkcionalna i motorika),
informacijska priprema (tehnika, taktika i teorijska) i psihika (motivacija,
mikrosocijalna adaptacija)

slika 72.

Kondicijska priprema predstavlja osnovu za provedbu programa tehnike

pripreme, a to dvoje skupa ini osnovu za provedbu taktike pripreme. A sva
ta 3 programa su u snanoj interakciji sa psihikom pripremom.

3. Princip povezanosti definira i interakciju usmjerenih programa sportske

pripreme definiranih kao viestrana, bazina, specifina i situacijska sportska
priprema.

4. Princip povezanosti jasno odreuje suodnos i izoliranih programa sportske

pripreme i potrebama svakog sportaa.

71.) CIKLINOST SPORTSKOG TRENINGA

Pod ciklinou treninga podrazumijeva se provoenje dobro

definiranih programa trenanog rada, natjecanja i mjera oporavka u
vremenski zaokruenim cjelinama-ciklusima koji prema odreenim
pravilima slijede jedan drugoga, ponavljaju se i meusobno se
nadopunjavaju.

Proces treninga se oblikuje kao hijerarhijski usustavljen proces koji ine dui i
krai odjeljci iji je raspored strogo odreen i koji se po odreenim pravilima
ponavljaju.

Ciklinost treninga predstavlja sukcesivno ponavljanje pojedinanih

treninga, trenanih dana, mikrociklusa, mezociklusa, perioda i

73
makrociklusa s jasno odreenim trajanjem. Mikrociklusi treninga traju
od 2-3 do 7-10 dana, mezociklusi od 2-3 do6-8 tjedana, periodi treninga traju
od 4-6 tjedana do 4-6 mjeseci, a makrociklusi traju od 3-6 do 9-12 mjeseci

Mikorciklus 2-10 dana

Mezociklus 2-8 tjedana

Periodi treninga 4 tjedna - 6 mjeseci

Makrociklus 3-12 mjeseci

U planiranju i programiranju neophodno je sustavno ponavljanje pojedinih

ciklusa.

2. DIO
1.) POJMOVNO ODREENJE METODIKE SPORTSKOG TRENINGA

Metodika sportskog treninga utvruje i prouava zakonitosti koje se odnose

na konkretne i dobro definirane naine, vrste i forme trenanog rada. To
podrazumijeva odreivanje optimalnih sadraja, optereenja i modaliteta
rada za razvoj i odravanje sposobnosti i osobina te za stjecanje te-ta znanja.
Temeljna svrha metodike sportskog treninga je da definira zakonitosti struno
- trenerskoga rada radi obogaivanja opih metodikih spoznaja vanih za
sport i unapreivanje praktinog rada sa sportaima od poetka do kraja
njihove karijere.

Metodika sportskog treninga odgovara na sva vana pitanja koja se odnose

na konstrukciju trenanih operatora kao podraaja koji utjeu na promjene
stanja sportaa. Mora pruiti jasne odgovore na pitanja kako se oblikuju i
primjenjuju trenane vjebe, pripadajua optereenja i metode rada u okviru
razliitih trenanih operatora.

2.) ELEMENTI METODIKE SPORTSKOG TRENINGA

74
Metodika sportskog treninga definira pravila za oblikovanje postupaka kojima
je cilj razvoj i odravanje sportaevih kondicijskih sposobnosti i morfolokih
obiljeja (metode vjebanja) te stjecanje i usavravanje tehniko-taktikih
znanja

(metode pouavanja)

Metodika znanja nakon to se dobro definira cilj trenanog rada,

omoguavaju:

1. izbor trenanih sadraja sportske pripreme

2. doziranje ukupnog trenanog i natjecateljskog optereenja i njegovih

komponenata

3. izbor lokaliteta treninga te odabir trenane opreme i trenanih pomagala

4. odabir jedne metode ili njih nekoliko iz skupa moguih metoda vjebanja ili
pouavanja

5. odreivanje i provedbu organizacijskih i metodikih forma treninga

75
DEFINICIJA I KLASIFIKACIJA SADRAJA TRENANOG RADA

Sadraj trenanog rada ine sustavi motorikih aktivnosti koji se primjenjuju

tijekom natjecanja, treninga i odmora u skladu sa eljenim efektima i
ciljevima sportske pripreme. Odgovarajui na metodiko pitanje to trenirati,
trener bira iz gotovo beskonanog broja motorikih sadraja one kojima moe
ostvariti postavljene ciljeve.

3.) MOTORIKI SADRAJI SPORTSKE PRIPREME

1. Natjecateljska aktivnost provodi se u obliku pripremnih, kontrolnih ili

slubenih natjecanja. Javlja se kao nezaobilazan nain poveanja treniranosti
i natjecateljske uinkovitosti sportaa.

Natjecateljske aktivnosti mogu se provoditi u oteanim i u olakanim

uvjetima od onih tipinih za slubena natjecanja.

Oteani:

- vei broj igraa u protivnikoj ekipi

- provoenje vie runda protiv nekoliko suparnika sa skraenim pauzama

izmeu runda ili borbi

- primjena oteanih sprava (bacanje kladiva, kugle)

Olakani:

- natjecanje na dionicama manje duine u ciklikim sportovima

- olakane sprave u bacanjima, nia mrea u odbojci

- primjenom hendikepa (slabijem se daje odreena prednost)

2. Trenane vjebe prvo se dijele na kondicijske, tehnike i taktike.

Kondicijskim vjebama se utjee na razvoj funkcionalnih i motorikih
sposobnosti te morfoloka obiljeja. Tehnikim vjeba se ui pravilno
izvoenje struktura gibanja. A taktikim vjebama pravilno odluivanje i
motoriko djelovanje u rjeavanju razliitih situacijskih problema.

Na drugoj razini klasifikacije trenanih sredstava postoje dobro definirane

ope, bazine, specifine i situacijske vjebe.

Prema kriteriju pojedinanog treninga u kojemu se primjenjuju razlikuju se

76
sadraji uvodnog i pripremnog dijela s vjebama opeg i specifinog
zagrijavanja i razgibavanja, vjebama u parovima te vjebama bazine
tonizacije, zatim vjebe kondicijske ili tehniko - taktike pripreme u glavnom
dijelu te vjebe istezanja i vjebe oputanja u zavrnom dijelu pojedinanog
treninga.

4.) VRIJEDNOSTI SADRAJA TRENNOG RADA

U izboru sadraja trenanog rada, vano je poznavati vrijednost svake

vjebe, jer je poznato da svaka vjeba ili kompleks trenanih aktivnosti
aktivira sasvim odreenje funkcionalno - motorike reakcije, pojedine
energetske procese i razliite segmente ivano - miinog sustava.

Mehanizam transfera vjebanja indirektno aktivira ne samo ciljane nego i

neke druge sposobnosti sportaa koje su s njom u pozitivnoj korelaciji. Npr.
vjebe eksplozivne snage mogu utjecati indirektno na poboljavanje brzine.

5.) UINCI PRIMJENE TRENANIH VJEBI

Utjecaj trenanih vjebi na treniranost sportaa nije jednokratan ve ima

specifian tijek.

U primjeni trenanih vjebi postoji 5 faza njihova utjecaja na razvoj treniranih

sposobnosti ili znanja.

Na poetku zamjetna je faza neznatnog utjecaja, a zatim faza znaajnog

utjecaja. Nakon toga slijedi faza najjaeg utjecaja jer je izvedba vjebe
dovedena na optimalan nivo, odnosno zavrio je proces uenje tog
kompleksa vjebi. Nakon due primjene tog kompleksa vjebi, njegov utjecaj
prvo slabi i postaje neutralan, a u zadnjoj fazi moe doi i do ponitavanja
ranije postignutih uinaka.

6.) REDOSLIJED KORITENJA TRENANIH VJEBI

U svakoj razvojnoj fazi dugorone sportske pripreme koriste se precizno

razraeni sustavi trenanih aktivnosti za razvoj nekog svojstva sportaa koje
se ba u toj fazi moe najbolje mijenjati.

esto treneri neselektivno primjenjuju razliite vjebe u krivo vrijeme, pa

77
tako nerijetko djeca izvode vjebe koje bi trebali primjenjivati odrasli sportai.

Za razvoj svake kondicijske sposobnosti postoje dobro definirane vjebe koje

treneri rutinski primjenjuju u pojedinim etapama dugorone sportske
pripreme.

7.) DEFINICIJA I KARAKTERISTIKE OPTEREENJA U SPORTU

Optereenje treninga ili natjecanja predstavlja ukupnu koliinu (volumen)

rada, izraeno nekim parametrijskim sustavom, tijekom izvedbe konkretne
trenane ili natjecateljske aktivnosti. Pitanje koliko trenirati trai odgovor o
trajanju rada i broju ponavljanja (ekstenzitet) kao i o jaini i brzini izvedbe
(intenzitet)

Trenerima je cilj provesti takav trenani proces u kojem e za najkrae

vrijeme, uz minimalan utroak energije, postii optimalne rezultate. Tu igra
vanu ulogu primjereno doziranje volumena optereenja.

U vrhunskom sportu mogu uspjeti samo sportai koji uspijevaju svladati sve
vea i vea optereenja (princip kontinuiranosti i progresivnosti).

Doziranje optereenja je najosjetljiviji dio programiranja trenanog procesa.

Predozirati optereenje esto znai dovesti sportaa u rizik od ozljeda ili
pojavu pretreniranosti. Samo pravilno doziranje moe razviti pun potencijal
sportaevih sposobnosti i stvoriti sportsku formu za najvanija natjecanja.

Prema kriteriju veliine optereenja:

1. maksimalna - 90-100% 4. umjerena - 45-60%

2. submaksimalna - 75-90% 5. minimalna - 30-45%

3. srednja - 60-75%

78
Za razvoj sposobnosti sportaa primjenjuju se maksimalna optereenja, a
odravanje postignutog stupnja primjenjuju se submaksimalna optereenja.
Sve ispod tih razina spada u obnavljajue ili relaksacijske podraaje.

8.) KOMPONENTE VOLUMENA OPTEREENJA

Ukupno optereenje (volumen rada) u treningu i natjecanju definirano je

dvjema komponentama.

Prvu ini energetska komponenta optereenja, u osnovi koje lei protok

energije i razina ivano-miine aktivacije, koja se manifestira najvie pri
kondicijskom vjebanju.

Drugu ini informacijska komponenta optereenja, u osnovi koje lei

razmjena informacija izmeu trenera i sportaa te sportaa meusobno, a
manifestira se u motorikom pouavanju i uenju. Sportai neprekidno,
usavravajui izvedbu, a osobito rjeavajui taktike probleme, svladavaju
informacijsku komponentu opptereenja.

Energetsku komponentu optereenja tvore dvije osnovne sastavnice:

prva je intenzitet(kojeg ine sila-definirana veliinom vanjskog optereenja,koju mora
razviti,generirati ivani i muskuloskeletni sustav da bi savladao otpor tog vanjskog
optereenja i brzina, definirana tempom izvoenja trenanog zadatka) , odnosno jaina i
brzina podraaja, a druga ekstenzitet(kojeg ine- broj ponavljanja/izvoenja, a
druga je trajanje, odnosno duina izvedbe zadane aktivnosti.) odnosno trajanje i broj
ponavljanja podraaja.

9.) ODNOS INTENZITETA I EKSTENZITETA UKUPNOG OPTEREENJA

Intenzitet optereenja ine dvije sastavnice:

1. Sila, definirana veliinom vanjskog optereenja, koju mora generirati

lokomotorni sustav da bi svladao otpor tog vanjskog optereenja

2. Brzina, definirana tempom izvoenja trenanog zadatka.

Ekstenzitet optereenja ine dvije sastavnice:

1. broj ponavljanja
2. trajanje izvedbe zadane aktivnosti

Za razvoj pojedinih kondicijskih sposobnosti potrebno je odrediti odgovarajui

omjer pojedinih sastavnica ukupnog optereenja.

Odnos izmeu intenziteta i ekstenziteta obrnuto je proporcionalan. To znai

da rad visokog intenziteta nee se moi odrati due vrijeme niti izvesti puno
puta, odnosno velikim ekstenzitetom. Vrijedi i suprotno.

Optereenja ispod 30% maksimalnog ne proizvode trenane uinke.

INFORMACIJSKA KOMPONENTA OPTEREENJA

- usko je povezana s procesima uenja i pouavanja u sportu, odnosno

stjecanja novih motorikih znanja

Ovu komponentu optereenja ine broj (ekstenzitet) i teina, sloenost

(intenzitet) informacija koje trener prenosi sportau, a sporta ih u
optimalnom vremenu treba razumjeti odnosno dekodirati. Broj verbalnih,
vizualnih ili motorikih podataka moe biti velik i zavisi od sloenosti
motorikog zadatka koji se ui i od sposobnosti sportaa da te informacije
primi, odnosno kvalitetno registrira, obradi, memorira i pravilno koristi pri
njegovu izvoenju.

10.) ODNOS IZMEU SILE I BRZINE KAO SASTAVNICA INTENZITETA

OPTEREENJA
 Obrnuto proporcionalni odnos sile i brzine kao komponenata intenziteta rada

11.) PRILAGODBA IVANOG, MIINOG I TRANSPORTNOG

ORGANSKOG SUSTAVA NA OPTEREENJE TRENINGA I NATJECANJA

IVANI SUSTAV

Oitovanje voljne sile kontrakcije miia pri svladavanju znatnih optereenja

ovisi o kvalitativnim i kvantitativnim karakteristikama miia agonista, ali
istodobno i o sposobnostima ivanog sustava da te miie kvalitetno
podrauje.

Frekvencija ivanih impulsa izvan uvjebanog stereotipnog gibanja znatno

se smanjuje.

S obzirom na aktiviranje ivanog sustava to je u uskoj vezi s

koordinacijskom sloenou, informacijska optereenja mogu biti visoka,
srednja i niska.

Prilikom izvoenja sloenijih motorikih aktivnosti, kao npr. uenje novih

motorikih zadataka prisutna su visoka koordinacijska optereenja jer je
istodobno naglaenija informacijska komponenta optereenja. Zbog toga je
smanjena mogunost aktiviranja motorikih potencijala sportaa, npr. snage
ili brzine. U jednostavnijim motorikim aktivnostima i u te-ta zadacima, ija je
izvedba vrlo stabilna ili automatizirana, koordinacijskih zahtjevi su nii pa
izvoenje moe biti intenzivnije.

MIINI SUSTAV

Odgovarajua dugotrajna optereenja tipa jakosti i snage djeluju na miino

tkivo tako da se stanice uslijed adaptacijskih promjena poveaju (hipertrofija)

U postizanju hipertrofije prvo se poveava broj aktivnih miinih stanica, a

zatim se poveava njihov volumen biosintezom bjelanevina u njima.

TRANSPORTNI SUSTAV

Sportska aktivnost prisiljava organizam da osigura koliinu energije

proporcionalnu radu, te energiju za uklanjanje metabolita i vika toplinske
energije.

Osiguranje i obnova energije kao i uklanjanje metabolita ovisi o aerobnim

energetskim izvorima, koje energiju mogu osloboditi samo u oksidacijskim
staninim procesima.

12.) DOZIRANJE OPTEREENJA U SPORTU

Pri doziranju energetske komponente optereenja u treningu s utezima

potrebno je utvrditi individualni maksimum ili 1RM (repetitio maximum). To
podrazumijeva teinu utega koju sporta moe svladati samo jedanput.

Isto tako 1RM moe biti i najbolji rezultat u plivanju ili tranju...

Tek nakon toga trener dalje odreuje trenana optereenja koja se svladavaju
odreenim brojem ponavljanja u zadanim serijama u precizno utvrene
pauze izmeu serija i teina, zatim tempo izvoenja i na kraju definira
aktivnost u vrijeme odmora.

Maksimalan test je osnova za odreivanje trenanog optereenja.

U trkakom treningu optereenje se dozira u odnosu na najbolji rezultat na

odreenoj dionici.
Postoje endogeni i egzogeni faktori koji znatno utjeu na stupanj tolerancije
na optereenja, a time i na podizanje volumena rada.

Endogeni faktori: konstitucijska obiljeja, stupanj biolokog razvoja, kvaliteta

zagrijavanja, brzina regeneracijskih procesa, prehrana

Egzogeni: ispravnost tehnike izvedbe, podloga, sportska oprema.

Treba voditi rauna o subjektivnim i objektivnim pokazateljima umora.

Postoji Borgova skala u kojoj sporta subjektivno procjenjuje umor na skali od

6-20

13.) METODE TRENANOG RADA

Metode sportskog treninga mogu se definirati kao naini i forme primjene

pojedinih trenanih operatora. Postoje raznolike i mnogobrojne metode
vjebanja koje slue za razvoj i odravanje funkcionalnih i motorikih
sposobnosti te morfolokih osobina, kao i metode pouavanja koje
primjenjuju da bi sportai usvojili i usavravali motorike programe te tako,
uz dugotrajno ponavljanje, uvjebavanje struktura gibanja i struktura
situacija, stekli potrebna motorika znanja nuna za uspjenu izvedbu te-ta
elemenata. Metode trenanog rada na podruju sporta, kao vaan segment
metodike sportskog treninga, daju odgovor na pitanje kako trenirati da bi se
sa sigurnou postigli eljeni uinci.

Izbor metoda treninga zavisi od:

1. specifinosti sportske discipline

2. razvojnih obiljeja sportaa u pojedinoj ivotnoj dobi

3. postavljanih ciljeva i zadaa sportske pripreme

4. individualnog stupnja sportske treniranosti

5. uvjeta u kojima se trenani proces provodi

eljeni cilj nekog trenanog procesa predstavlja temeljni kriterij za

klasifikaciju metoda treninga, one se razlikuju ovisno o tome je li osnovni cilj
treninga razvoj kondicijskih dimenzija sportaa ili je osnovni cilj stjecanje
novih motorikih znanja..

Dvije su skupine metoda:

1. metode vjebanja - slue za razvoj funkcionalnih i motorikih sposobnosti i

morfolokih osobina sportaa

2. metode pouavanja - primjenjuju se za stjecanje motorikih informacija i

njihovo uvrivanje povezanih s te-ta djelovanjem sportaa.

Obije metode integriraju se i meusobno nadopunjuju.

14.) KLASIFIKACIJA METODA VJEBANJA

15.) KONTINUIRANA METODA VJEBANJA

Glavna znaajka ove metode treninga je rad bez prekida. Tijekom rada dueg
trajanja, organizam se prilagoava na produeno optereenje ekonominim
aktiviranjem energije. Ovom metodom moe se poboljati aktivnost aerobnih
energetskih procesa, to omoguuje ekonominiji rad miia i poveanje
rezerva glikogena u miiima i jetri.

Postoje kontinuirano-standardna metoda vjebanja to znai da se postignuta

razina optereenja ravnomjerno odrava od poetka do kraja trenane
aktivnosti, te postoji kontinuirano-varijabilna metoda u kojoj se intenzitet
mijenja tijekom trenane aktivnosti.

16.) INTERVALNA METODA VJEBANJA

Logika razmiljanja o intervalnom treningu je da sporta istu duinu dionice

svladava veim intenzitetom od onoga koji postie u natjecateljskim
uvjetima.

Temeljno obiljeje ovog naina treninga je rad s prekidima, to znai da se

izmjenjuju intervali rada i intervali odmora.

Interval odmora ima zadau osigurati oporavak organizma od prethodnog i

pripremiti ga za sljedee radno optereenje.

Intervalni nain treniranja dovodi sportaa u stanje poveanog kisikova duga

i pojaane koncentracije mlijene kiseline. Nakon nekoliko ponavljanja kisikov
dug se brzo akumulira, to pozitivno utjee na razvoj sportaeva anaerobnog
radnog kapaciteta. Ova metoda koristi se i za poboljanje tolerancije mlijene
kiseline.

Za intervalno-standardnu znakovita su uvijek jednaka optereenja, definirana

duljinom dionice, trajanjem pauze, trajanjem rada, brojem ponavljanja i
reimom rada u pauzi.

Za intervalno-varijabilnu metodu rada znakovita je promjena optereenja.

KLASIFIKACIJA PREMA VRSTI MIINE KONTRAKCIJE

Koncentrina kontrakcija (svladavajui miini rad) - sila miia je vea od

vanjskog optereenja.

Ekscentrina kontrakcija (poputajui miini rad) - sila miia je manja od

vanjskog optereenja.

Izometrina kontrakcija (statini miini rad) - sila je jednaka vanjskoj sili.

Maksimalni pokuani pokret.

Pliometrijska kontrakcija - ekscentrino-koncentrina kontrakcija u kojoj

razmak izmeu te dvije faze mora biti najvie 250ms.
17.) KLASIFIKACIJA METODA PUAVANJA

Pojam motorikog pouavanja i uvjebavanja odnosi se na proces

stjecanja motorikih znanja, odnosno formiranja motorikih vjetina
koje, prema Jarvisu (1999), predstavljaju skladnu i maksimalno
ekonominu izvedbu nekog motorikog zadatka s minimalnim
utrokom energije i vremena.

Metode pouavanje dijele u dvije skupine:

1. Prema nainu davanja/prenoenja motorikih informacija

Verbalna-usmeno izlaganje
Vizualna- slikoviti prikazi
Motorika- demonstracija
Problemska- postavljanje motorikih zadataka
kombinirana metoda

2. Prema nainu savladavanja motorikih zadataka

Analitika metoda pouavanja- u sportu podrazumijeva podjelu

globalne kretne strukture na vie faza, odnosno elemenata koji se ue
zasebno, a zatim se, nakon odreenog vremena, tako naueni dijelovi
tehnike, integriraju u cjelinu.
Sintetika metoda pouavanja u sportu podrazumijeva uenje
zadatka kao cjeline
Situacijska- te-ta elementi u sportskim igrama se ue najbolje u
situacijskim uvjetima u igri ili njenim dijelovima
Ideomotorika-javlja se kao sastavni dio ostalih naina usvajanja i
usavravanja u sportu. Sporta misaono reproducira zadanu motoriku
aktivnost, to znai da u glavi nastoji ponavljati motoriki zadatak
koji ui.
Metoda igre- najee se primjenjuje u treningu s mlaim
kategorijama, primjenjuju je s radou i eljom.

kombinirana metoda

18.) ORGANIZACIJSKE FORME TRENINGA

Organizacije forme treninga jesu naini rada prema broju sudionika koji
sudjeluju u realizaciji trenanih programa. U sportskom treningu programi se
realiziraju individualno, u parovima, skupno ili frontalno kada u izvedbi
trenanog zadatka sudjeluje 1,2, nekoliko sportaa ili istodobno svi lanovi
sportske ekipe.

1. Individualni trening je takav nain rada u kojem jedan sporta, pod

vodstvom trenera provodi cijeli trening ili dio treninga. Usko je vaan s
principom individualizacije sportskog treninga.

Individualiziran se trening moe uspjeno konstruirati ako su poznate

karakteristike natjecateljske aktivnosti, ako su jasno utvrene sposobnosti,
osobine i znanja o kojima ovisi uspjenost u sportskoj grani i najvanije, ako
su definirane dobre i loe strane treniranosti svakog pojedinog sportaa.

2. Skupni trening podrazumijeva rad s homogeniziranim skupinama

sportaa koje karakterizira podjednaki stupanj sposobnosti i znanja.

3. Frontalni trening je takva organizacijska forma rada u kojoj cijela ekipa

istodobno izvodi postavljeni trening ili trenani zadatak pod izravnim
trenerovim rukovoenjem.

Ovakav nain rada pogodan je za razvoj kondicijskih sposobnosti, a posebice

na te-ta djelovanje cijele ekipe.

19.) METODIKE FORME TRENINGA

Za trenani rad u sportu vrlo su pogodne metodike forme definirane kao

stanina, kruna, cirkularna i poligonska forma. Osnovno im je obiljeje da se
na odreenom prostoru postavi vie radnih zadataka koji mogu biti
rasporeeni u krug, kvadrat ili nekoj drugoj formi. Uvijek je potrebno odrediti
konani broj radnih zadataka u odnosu na razliite akcijski i topoloki
definirane kondicijske sposobnosti. Valja voditi rauna o tome da svaka
sljedea vjeba aktivira drugu miinu skupinu lokomotornog sustava.
Metodikim formama se mogu stjecati motorika znanja i uvjebavati
motorike vjetine. Potrebno je na racionalan nain odrediti raspored
izvoenja pojedinih trenanih vjebi tehnike ili tehniko-taktike pripreme.
1. Stanina metodika forma

Karakteristino je da su radne stanice postavljene u nekom nizu. Ima ih 8-12,

ali ako se koriste vanjska optereenja onda ih je 4-6. Na svakom radnom
mjestu radi podjednak broj sportaa. Nakon zavrenog rada na jednoj radnoj
stanici, sportai prelaze na sljedeu.

Osnovno pravilo staninog treninga je da se na radnoj stanici izvodi vie

radnih serija u odreenom broju ponavljanja i da se sustav radnih stanica
obie samo jednom. Zbog doziranja optereenja vano je utvrditi interval
rada i interval odmora.

Ova metoda je efikasna za razvoj maksimalne jakosti, snage eksplozivnog i

brzinskog tipa te tehnike pripremljenosti sportaa.

To je pogodan nain treniranja u fazi bazine sportske pripreme.

2. Kruna metodika forma

Broj radnih zadataka zavisi od broja sportaa koji su ukljueni u trening, ali
ne prelazi brojku od 15 radnih mjesta.

Vano pravilo je da se na svakom iduem radnom mjestu postavlja vjeba

koja aktivira drugu topoloku regiju tijela. Na svakom radnom mjestu izvodi
se 1 serija, poslije ega se, nakon dozirane stanke i odmora, prelazi na
sljedei radni zadatak. Nakon jednog kruga, predviena je neto dua stanka,
a nakon nje sportai kreu u obilazak idueg kruga.

Potrebno je utvrditi optereenje na svakom radnom zadatku, broj krugova,

trajanje i aktivnost u stankama izmeu zadataka i krugova.

To je pogodan nain za razvoj brzinske izdrljivosti, repetitivne snage i

globalne kondicijske pripremljenosti.

Ekstenzivni kruni trening: rad do 60s, pauza izmeu radnih mjesta 15-30s, a
pauza izmeu svakog kruga 3-5min

Intenzivni kruni trening: rad 10-20s, pauza izmeu radnih mjesta 30-120s, a
pauza izmeu krugova je 5min

Sve vjebe u krunom treningu moraju biti dobro nauene i izvode se bez
krupnijih pogreaka.
3. Cirkularna metodika forma

Cirkularni trening provodi se kao kontinuirani, trajni rad, bez stanke to znaci
da se rad na odreenom broju radnih mjesta izvodi bez predaha u jednom ili
dva ili vie krugova.

Ova metodika forma je pogodan nain treniranja za razvoj vie tipova

izdrljivosti, ali i za stabilizaciju tehnike. Najbolje ju je primjenjivati u drugoj
fazi pripremnog perioda za razvoj miine izdrljivosti te u treoj fazi u okviru
situacijskog kondicijskog treninga za razvoj specifine izdrljivosti.

Svaka vjeba se izvodi u trajanju od 30-40s tako da se na drugu stanicu

prelazi bez odmora.

4. Metodika forma poligona

Poligonski trening izvodi se kao trajni, kontinuirani rad, dakle bez stanke tako
da se sporta tijekom realizacije pojedinih zadataka ne zaustavlja ve se
stalno kree veom ili manjom brzinom.

U sportskom treningu primjenjuje se specifini poligon koji u svojoj strukturi

sadri tipine tehnike elemente.

Primjena pojedine metodike forme ovisi o potrebama sportaa, odnosno o

cilju koji se eli postii, o periodu godinjeg ciklusa treninga i uvjetima u
kojima se provodi trenani proces.

21.) LOKALITETI TRENINGA I TRENANA OPREMA I POMAGALA

Lokaliteti treninga predstavljaju razliite prostore, i otvorene ili zatvorene

objekte, u kojima se provode trenani procesi ili razliita natjecanja. Vano je
napomenuti da se isti trenani ciljevi i uinci mogu ostvariti na razliitim
lokalitetima.
Trenana oprema i pomagala su sprave, ureaji i trenaeri koji se koriste u
provedbi trenanih aktivnosti, najee za razvoj kondicijskih sposobnosti.

Osnovne znaajke i koristi rada na trenaerima su:

1. sigurnost - manje su mogunosti pada, spoticanja, ozljeivanja

2. raznovrsnost pokreta - trenaeri pruaju otpor pokretima koji se ne

mogu izvesti slobodnim utezima (adukcija i abdukcija nogu)

3. jednostavnost koritenja - nije potrebno osobito predznanje u tehnici

izvoenja

22.) KONDICIJSKI TRENING U SPORTU

Kondicijski trening, odnosno kondicijska priprema predstavlja skup trenanih

postupaka za razvoj i odravanje sportaevih funkcionalnih i motorikih
sposobnosti te morfolokih karakteristika sportaa u skladu sa zahtjevima
pojedinog sporta. Radi se o unapreenju aerobne sposobnosti i anaerobnih
kapaciteta, razvoju kvantitativnih i kvalitativnih motorikih sposobnosti, te
optimiziranju morfolokih obiljeja sportaa. Vaan dio kondicijskog treninga
je i rad na prevenciji ozljeda i sportskoj rehabilitaciji.
Kondicijska priprema je proces, a kondicijska pripremljenost je stanje
sportaa.

23.) UTJECAJ KONDICIJSKOG TRENINGA NA ORGANIZAM SPORTAA

Pretpostavke za potpuno razumijevanje specifinosti svakog programa

kondicijskog treninga i njegova utjecaja na razliite funkcionalne i motorike
sposobnosti i morfoloko obiljeja su:

1. informacije o razini aktiviranja transportnog i vegetativnog, odnosno

ivano-miinog organskog sustava

2. informacije o vremenu potrebnom za oporavak, odnosno uspostavljanje

superkompenzacijskih efekata nakon treninga pojedine kondicijske
sposobnosti

3. informacije o ukupnom optereenju koje se javlja kod primjene konkretnog

programa kondicijske pripreme
Svaki pojedini program kondicijskog treninga na drugaiji nain aktivira i time
optereuje pojedine organske sustave.

Najdue vrijeme potrebno za uspostavljanje superkompenzacije je nakon

treninga brzinske izdrljivosti i iznosi 48-72h, dok kod treninga fleksibilnosti
ili preciznosti, superkompenzacijski efekti se postiu ve nakon 6-9h.
Potrebno je naglasiti da svaki sporta razliito reagira na trenane podraaje
tako da bi kondicijski program trebao biti individualiziran.

Ukupno apsolutno optereenje je pokazatelj sumarne koliine rada koju

sporta moe izvriti u treningu za razvoj neke konkretne kondicijske
sposobnosti.

Odgovor na razliite vrijednosti ukupnog apsolutnog optereenja u razliitim

vrstama kondicijskog treninga je da puno bre dolazi do ivano-miinog
zamora nego do pranjenja fosfagenih ili glikolitikih energetskih rezerva.

Uinci kondicijskog treninga:

1. podizanje razine funkcionalnih i motorikih sposobnosti i optimiziranje

morfolokih obiljeja

2. poboljanje ukupne treniranosti

3. odgaanje reakcije umora

4. ubrzavanje procesa oporavka

5. smanjenje broja i teine ozljeda

24.) SPECIFINOSTI KONDICIJSKOG TRENINGA DJECE SPORTAA

Struktura i razina kondicijske pripremljenosti takoer je povezana s dobi

sportaa.

U djece i mladei najee su dobro razvijene koordinacija, agilnost, aerobna

izdrljivost i funkcionalne sposobnosti srano-ilnog sustava, dok su slabije
razvijene dimenzije snage, anaerobni kapaciteti i brzinska izdrljivost.

Glavno pravilo u treningu djece i mladih mora biti viestrani tjelesni i

motoriki razvoj bez ikakvih rizika. Potrebno je:

1. trening u djejoj dobi usmjeriti na harmonian razvoj primjeren senzitivnim

fazama za pojedine funkcionalne i motorike sposobnosti
2. trening uskladiti sa znaajkama bioloke i kronoloke dobi djece

3. rano poeti s razvojem miine jakosti, ime se stvaraju pretpostavke za

postizanje kvalitetnije izvedbe tehnikih i taktikih elemenata

Kod djece esto nedostaje motivacija za dugotrajna, kontinuirana

optereenja.

Dobro uravnoteen kondicijski trening, odgovarajueg ukupnog optereenja,

potie optimalan rast i razvoj djeteta sportaa.

25.) OPA ILI VIESTRANA KONDICIJSKA PRIPREMA

Pod opom ili viestranom kondicijskom pripremom obino se podrazumijeva

proces skladnog i harmoninog razvijanja funkcionalnih, motorikih i nekih
morfolokih karakteristika, bez posebnog naglaavanja specifinih zahtjeva
pojedinog sporta. Ciljevi i metodika rada zasnovani viestranom pristupu
dovode do porasta ope kondicijske pripremljenosti koja se javlja kao bitan
faktor kasnijeg razvoja bazinih i specifinih kondicijskih sposobnosti u
konkretnom sportu.

Opa kondicijska priprema usmjerena je na:

1. poboljanje stabilnosti i mobilnosti svih topolokih regija tijela

2. podizanje uinkovitosti svih organa i organskih sustava

3. usavravanje efikasnosti svih energetskih procesa

4. unapreenje svih primarnih funkcionalnih i motorikih sposobnosti i nekih

morfolokih obiljeja

5. uvrivanje slabih karika sportaeva lokomotornog sustava

U koncipiranju programa ope kondicijske pripreme koriste se raznovrsne

vjebe za harmoninu i viestranu pripremu lokomotornog sustava, razvoj to
veeg broja funkcionalnih i motorikih sposobnosti:

1. ope pripremne kondicijske vjebe istezanja

2. vjebe za razvoj aerobne izdrljivosti

3. ope pripremne kondicijske vjebe u parovima

4. ope pripremne kondicijske vjebe jakosti/snage

5. vjebe za razvoj primarnih brzinskih svojstava (brzina reakcije, brzina

pokreta i frekvencije pokreta

6. ope pripremne vjebe za razvoj primarnih koordinacijskih sposobnosti

Opa kondicijska priprema mora osigurati odgovarajuu jakost svih dijelova

tijela u smislu formiranja jakog kinetikog lanca lokomotornog sustava kao
zatitnog mehanizma od ozljeivanja.

26.) BAZINA KONDICIJSKA PRIPREMA

Bazina kondicijska priprema logian je nastavak viestrane kondicijske

pripreme. Koriste se vjebe optereenja i metode rada za potpun razvoj
kondicijskih sposobnosti o kojima najvie ovisi rezultat u odreenom sportu.
Ta priprema podrazumijeva selektivno poveanje funkcionalnih kapaciteta
razliitih organa i organskih sustava, poboljanje ivano-miine
koordinacije, poveanje jakosti/snage, brzine, gibljivosti, ravnotee i agilnosti
kao temeljnih kondicijskih sposobnosti.

Vjebe koje se koriste u bazinoj kondicijskoj pripremi ne sadre strukture

kretanja izabranog sporta, ve mogu biti posuene iz programa treninga
drugih sportova. Tako, primjerice, lakoatletska tehnologija za razvoj
eksplozivne snage tipa skonosti, bacanja, sprinta posuena iz atletike, kao i
tekoatletska tehnologija preuzeta iz dizanja utega mogu biti kvalitetna
osnova za razvoj bazinih kondicijskih svojstava u mnogim sportovima.

Cilj je razvoj primarne jakosti i snage pojedinih dijelova tijela. Osobita

pozornost mora se obratiti na miie trupa (centralna regija tijela "core") jer
oni pruaju oslonac miinim silama koje se javljaju na periferiji.

Za uspjeno kreiranje programa bazine kondicijske pripreme osobito je

vano poznavati kritine zone lokomotornog sustava u pojedinom sportu, tj.
dijelove tijela izloene najveim naporima.

Za zatitu zdravlja koriste se kompleksi prevencijskih kondicijskih vjebi koje

aktiviraju pojedine regije tijela.

Bazina kondicijska pripremljenost je osnova za kasniji uspjean rad na

razvoju specifinih kondicijskih sposobnosti.

27.) SPECIFINA KONDICIJSKA PRIPREMA

Specifina kondicijska priprema ima za cilj razvoj najvanijih sposobnosti i

osobina i postizanje prilagodbe na specifine zahtjeve pojedinog sporta.
Specifina kondicijska pripremljenost e omoguiti bre, snanije, okretnije i
dugotrajnije izvoenje struktura kretanja sportaa pomou vjebi koje su
sline pojedinim tehnikim elementima sportske grane.

Ona na odreeni nain integrira kondicijski i tehniki trening, jer se na

potrebnu razinu podiu kondicijske sposobnosti u funkciji to intenzivnijeg
izvoenja elemenata tehnike u trenanim i natjecateljskim uvjetima.

S razvojem sportaeve treniranosti, vjebe ope i bazine kondicijske

pripreme koriste se sve manje zbog toga to se smanjuju korisni efekti
njihove primjene, a poinju prevladavati vjebe specifine kondicijske
pripreme. To znai da u treningu djece dominira opa i bazina priprema, a u
mladih sportaa poinje prevladavanje programa specifine kondicijske
pripreme.

Specifina kondicijska pripremljenost predstavlja razinu onih funkcionalnih i

motorikih sposobnosti koje se manifestiraju u specifinim energetskim
procesima, vrstama kontrakcija miia i specifinim strukturama kretanja u
sportskoj grani.

28.) SITUACIJSKA KONDICIJSKA PRIPREMA

Situacijska kondicijska priprema predstavlja skup programa za razvoj onih

funkcionalnih i motorikih sposobnosti koje su usko povezane s
visokointenzivnim i/ili viekratnim dugotrajnim izvoenjem obrazaca tipinih
situacija u igri, borbi ili atletskoj utrci, koje ine taktiku konkretnog sporta. U
situacijskim je uvjetima za izvoenje aktivnosti potrebna uvijek visoka razina
kondicijskih sposobnosti, zbog ega se situacijska kondicijska priprema
najvie pribliava zahtjevima integrirajue pripreme.

Valja naglasiti da se poveani, esto iznadnatjecateljski (prekrivajui)

intenzitet i ekstenzitet optereenja ostvaruju situacijskim vjebama
parcijalnog i globalnog te-ta djelovanja.

Najkorisniji razvoj bilo koje kondicijske sposobnosti postie se u situacijskim

uvjetima treniranja.

Iznadnatjecateljsko optereenje moe se postii dodatnim vanjskim

optereenjem (prsluci...) ili podizanjem intenziteta intervalnim treningom ili
produenim trajanjem optereenja u cilju produljenja utakmice.

Situacijske kondicijske vjebe simuliraju jednostavne i sloene taktike

zadatke, pri emu se nikada iz vida ne smije izgubiti razina protivnikove
aktivnosti, od poluaktivnog do najvieg intenziteta suprotstavljanja.

29.) OSNOVE METODIKE TRENINGA FUNKCIONALNIH SPOSOBNOSTI

SPORTAA

Optimalna razina funkcionalnih sposobnosti moe se postii programiranim

kondicijskim treningom i to onim njegovim dijelom koji je usmjeren na
podizanje efikasnosti transportnog (srano-dinog i srano-ilnog) sustava te
na poveanje anaerobnih kapaciteta. Strukturu treninga funkcionalnih
sposobnosti ine podraaji aerobnoga i anaerobnoga karaktera koji time
pokrivaju podruje aktiviranja razliitih energetskih sustava.

Postoje tipine zone aktiviranja energetskih procesa:

1. prva zona podrazumijeva maksimalno intenzivnu aktivnost do 5s, u kojoj

energija za rad se oslobaa razgradnjom atp i cp. Dominiraju anaerobni
anaboliki energetski procesi (95-100%)

2. druga zona aktiviranja energetskih procesa manifestira se pri izvoenju

vrlo intenzivnih aktivnosti (85-95%) trajanja 5-30s. Troe se rezerve ATP, CP i
manjim dijelom glikogen

3. Za treu zonu funkcioniranja energetskih procesa karakteristino je da

se rad izvodi visokim intenzitetom (80-90%) i traje 30-120s. Potrebna
energija dobiva se 70-80% razgradnjom glikogena u anaerobnim uvjetima i
30-20% aerobnom glikolizom.

4. etvrta zona manifestira se u aktivnostima srednjeg intenziteta (70-

80%) u kontinuiranom trajanju od 2-5min. U energetski proces ukljuuje se
pojaana razgradnja ugljikohidrata i manjim dijelom slobodnih masnih
kiselina. Poinje dominacija aerobnih energetskih procesa (50-70%)

5. Petu zonu karakterizira aktivnost do 30min umjerenog intenziteta (60-

70%) i osnovni energetski izvor su razgradnja ugljikohidrata i slobodne
masne kiseline

6. U estoj zoni intenzitet optereenja je nizak (<60%) a rad je dulji od

30min. Energija se crpi oksidacijom slobodnih masnih kiselina. Dominira
aerobni energetski proces.

ANAEROBNO TRENIRANJE U SPORTU

Poveanje intenziteta izvedaba sportske aktivnosti uvjetuje poveane

zahtjeve organizma sportaa za rad u uvjetima nedovoljnog primitka kisika. U
sluajevima kada je potreba za energijom vea od one koju transportni
sustav moe osigurati oksidacijskim procesima, energija za rad dominantno
se poinje koristiti iz anaerobnih izvora. To znai da opskrbu potrebnom
energijom za intenzivnu motoriku aktivnost preuzimaju anaerobni
energetski kapaciteti i procesi, a kao posljedica njihova aktiviranja javlja se
poveana koncentracija mlijene kiseline i kisikov dug.

Umor u tim sluajevima ovisi o brzini kojom se iscrpljuju anaerobne

energetske zalihe i o stupnju smanjenja uinkovitosti ivanih struktura.

Zadaci metodike anaerobnog treninga:

1. podignuti funkcionalne mogunosti fosfagenog energetskog kapaciteta

(razgradnja APT i CP)

2. usavriti glikolitiki (razgradnja glikogena) energetski proces za izvoenje

visokointenzivnih motorikih aktivnosti produena trajanja

3. poveati efikasnost ivano-miinih struktura u specifinim uvjetima

kisikova duga i poveane koncentracije laktata (tolerancija laktata)

Pravilan anaerobni trening osigurat e vie znaajnih efekata:

1. poveanje koliine fosfagenih anaerobnih priuva

2. poveanje koliine glikolitikih anaerobnih priuva

3. poveanje koliine miinih enzima koji sudjeluju u anaerobnim

energetskim procesima

4. sinkronizacija ivano-miinog i energetskog sustava

5. poveanje tolerancije na laktate i unapreenje sposobnosti za njihovo

odstranjivanje iz organizma

Kvalitetna opskrba energijom iz anaerobnih izvora sportau e omoguiti

uestalije, frekventnije i dulje izvoenje trenane i natjecateljske aktivnosti
visokog intenziteta

30.) METODIKA ANAEROBNOG FOSFAGENOG TRENINGA

Metodiki put usavravanja fosfagenog anaerobnog kapaciteta, odnosno

nelaktatne komponente anaerobne izdrljivosti, odreen je trajanjem
kreatin-fosfatne reakcije sportaeva organizma i vremenom koje
pokriva nelaktatni kisikov dug.

Pogodne su razliite trenane aktivnosti koje se viekratno ponavljaju, izvode

visokim intenzitetom u trajanju 5 do 20 ili 30 sekunda: sprintovi, serije
poskoka i skokova, stanini ili kruni trening, u kojem radni intervali traju do
30 sekunda, specifine ili situacijske vjebe i sl.

Pogodna metoda treninga je metoda visokointenzivnog intervalnog rada

(intenzitet od 85-90%) koji izaziva burne fizioloke reakcije zbog kojih se
frekvencija otkucaja srca penje i do 180 otkucaja u minuti. Korisno je izvesti
4-5 ponavljanja u nekoliko serija. Stanka izmeu ponavljanja u seriji traje 1-
2minute, a izmeu serija 3-4 min.

Pyke (2001) opisuje model maksimalnog anaerobnog fosfagenog

(nelaktatnog) treninga optereenjem od 5 do 20 sekunda uz frekvenciju
srca od 160 do 180 otk/min i koncentraciju laktata od 3 do 5 mmol/l (tablica
ispod). To optereenje sporta doivljava kao neugodno, stresno, jer se veliki
broj ponavljanja izvodi visokim tempom, s relativno kratkim pauzama.

Model operatora treninga za razvoj fosfagene izdrljivosti

31.) IZVEDBENI PROGRAM FOSFAGENOG TRENINGA

Kao primjer izvedbenih programa intervalnog treninga za razvoj fosfagene

anaerobne izdrljivosti moe posluiti model (a) standardnog i (b)
varijabilnog intervalnog treninga.

Razumljivo je da se u standardnom radu ponavlja uvijek ista dionica od

100 m, isti je broj ponavljanja i serija, odmori izmeu ponavljanja i serija
jednako traju, a tempo izvoenja je jednak 90%. U varijabilnom radu
mijenjaju se duljine dionica 50, 100 i 150 m, mijenja se broj ponavljanja
tranja svake dionice, uz definiranu pauzu izmeu ponavljanja i serija, kao i
zadani intenzitet od 95 do 85% maksimalnog tempa tranja.
 Primjer izvedbenih programa operatora intervalnog standardnog i
intervalnog varijabilnog treninga tranja za razvoj fosfagene anaerobne
izdrljivosti

32.) METODIKA GLIKOLITIKOG TRENINGA

Razvoj glikolitikog anaerobnog kapaciteta, odnosno laktatne komponente

anaerobne izdrljivosti, temelji se na koritenju energije dobivene
anaerobnom razgradnjom glikogena i izazivanju jakih glikolitikih reakcija
sportaeva organizma. I u ovom primjeru intervalna metoda treninga je
najpogodniji oblik rada.

Korisne trenane aktivnosti jesu: tranje dionica od 200-600m, kruni trening

u kojemu se radni intervali kreu oko 60 sekunda, poligoni s preprekama te
specifine i situacijske vjebe u trajanju od 1-2 min. Intenzitet podraaja se
kree izmeu 80 i 90% i izaziva najvie vrijednosti fiziolokih reakcija
(frekvencija srca dostie i vie od 200 otk/min, a koncentracija laktata i vie
od 15 mmol/l).

Vie serija sa 3-4 ponavljanja radnog intervala u jednoj seriji i produeni

pasivni odmor (i do 10 minuta) primjenjuju se radi razvijanja tolerancije na
veu koncentraciju laktata, odnosno mlijene kiseline u krvi i miiima pri
ponovljenom optereenju.

Pyke (2001) opisuje razliite modele maksimalnog treninga, usmjerenog na

razvoj anaerobnog glikolitikog (laktatnog) kapaciteta gdje rad traje
izmeu 20 120 sekunda uz frekvenciju srca od 180 do 200 otk/min,
koncentracija laktata se penje do razine od 6 do 20 mmol/l, a intenzitet
optereenja je 75 85%, ak i 90% (tablica 42, na 329 stranici.)
33.) IZVEDBENI PROGRAM ZA RAVOJ GLIKOLITIKOG ANAEROBNOG
KAPACITETA

Kao primjer izvedbenih programa intervalnog treninga za razvoj glikolitike

anaerobne izdrljivosti moe posluiti model (a) standardnog i (b)
varijabilnog intervalnog treninga.

Primjer izvedbenih programa operatora intervalnog standardnog i

intervalnog varijabilnog treninga tranja za razvoj glikolitike anaerobne
izdrljivosti

Pasivan odmor e se koristiti prilikom razvijanja tolerencije na lakatate.

AEROBNO TRENIRANJE U SPORTU

U manje intenzivnim trenanim i natjecateljskim aktivnostima produenog

trajanje prevladavaju oksidacijski, aerobni energetski procesi koji
omoguavaju stalno nadoknaivanje potroenih anaerobnih energetskih
rezerva transportom kisika na periferiju lokomotornog sustava za oksidativnu
ili aerobnu metaboliku aktivnost te otklanjanjem i izluivanjem otpadnih
produkata.

Osnovni ciljevi aerobnog treninga su:

1. Poveanje sposobnosti sustava za prijenos kisika

2. Poveanje sposobnosti miia da iskoritava kisik u duem periodu

treninga ili natjecanja

3. Poveanje sposobnosti brzog oporavka nakon motorike aktivnosti

visokog intenziteta
Najvaniji funkcionalni uinci kvalitetnog aerobnog treninga povezani su s
poveavanjem sposobnosti srano-ilnog i dinog sustava. Pritom srce
postaje vee i snanije pa moe pumpati vie krvi u jedinici vremena
(minutni volumen). Takoer se poveava sposobnost iskoritavanja kisika i
oksidacije slobodnih masnih kiselina u miiima, to znai da e manje
glikogena biti potroeno za vrijeme rada.

Dobro aerobno pripremljen sporta vei e postotak energije proizvesti

aerobno, to e mu omoguiti rad veeg intenziteta kroz due vrijeme.

Visoka razina aerobne pripremljenosti utjecat e i na skraivanje vremena

potrebnog za oporavak nakon intervala rada visokog intenziteta. Te e
nainiti manje tehnikih ili te-ta pogreaka koje se javljaju kao posljedica
iscrpljenosti.

Moe se razvijati primjenom kontinuirane i intervalne metode.

34.) AEROBNI TRENING - KONTINUIRANA METODA

Korisna je za razvoj dugotrajne izdrljivosti.

Vrste kontinuiranog treninga:

1. aerobni trening niskog intenziteta - cilj je postizanje ubrzanog

oporavka nakon tekog treninga ili utakmice. Optereenje je ispod 60% fs

2. aerobni trening srednjeg intenziteta - cilj je postizanje ope

izdrljivosti u prvim fazama pripremnog perioda. Optereenje je 60-80% fs i
60-70% max tempa.

3. aerobni trening visokog intenziteta - osigurava prilagodbu na

energetske zahtjeve u aktivnostima visokog intenziteta produena trajanja i
poveava sposobnost brzog oporavka nakon aktivnosti visokog intenziteta.
Optereenje je 80-90% fs i 70-80% max tempa.
35.) INTERVALNA METODA AEROBNOG TRENINGA

Sastoji se od viekratnog ponavljanja jakih trenanih optereenja kraeg ili

dueg trajanja. Intervalnim treningom poveava se sistolika uinkovitost
(udarni volumen) koja je u vezi s aerobnom produktivnou.

36.) IZVEDBENI PROGRAM ZA RAZVOJ AEROBNE IZDRLJIVOSTI

Standardni: Varijabilni:

D - 400m D - 1000m, 2000m, 3000m

R - 4pon x 4ser R - 3pon, 2pon, 1pon

I - 1min pon, 2 min ser I - 2, 2.5, 3min pon 3, 3.5, 4min dionica

T- 75% 1RM T - 80, 70, 60% 1RM

A - aktivna A - aktivna

METODIKA TRENINGA MOTORIKIH SPOSOBNOSTI

Na razvoj i odravanje potrebne razine motorikih sposobnosti moe se

utjecati programiranim kondicijskim treningom, i to onim njegovim dijelom
koji je usmjeren na podizanje razine iano-miine efikasnosti. Strukturu
treninga ine trenani operatori koji pokrivaju podruje kvantitativnih i
kvalitativnih motorikih sposobnosti.

U kvantitativne motorike sposobnosti spadaju jakost/snaga, brzina,

izdrljivost i fleksibilnost, te njihove izvedenice. Njihovo obiljeje je da se
mogu izraziti jednostavnim veliinama (N, m, m/s)

U kvalitativne motorike sposobnosti spadaju koordinacija, agilnost,

ravnotea i preciznost, te njihove izvedenice.

Obiljeje svih kvalitativnih motorikih sposobnosti je da omoguuju kvalitetno

upravljanje i kontrolu pokreta cijelog tijela i njegovih dijelova.
37.) METODIKA TRENINGA KVANTITATIVNIH MOTORIKIH
SPOSOBNOSTI U SPORTU

Metoda treninga zavisi od cilja koji se eli postii, odnosno mijenjaju se

parametri optereenja i odmora.

38.) JAKOST I SNAGA SPORTAA I METODIKA TRENINGA

Jakost/ snaga je sportaeva sposobnost koja se manifestira u savladavanju

razliitih otpora. Razvija se i primjenjuje u razliitim sportskim aktivnostima,
zbog ega postoje razliite vrste akcijskog i topolokog oitovanja ove
motorike sposobnosti.

Jakost (statina ili dinamina) je najvea voljna miina sila koju sporta
moe proizvesti u dinaminom ili statinom reimu miinog rada prilikom,
primjerice, dizanja utega velikih teina (1RM; dinamina jakost) ili pokuaja
dizanja utega koje sporta ne moe pokrenuti (statina jakost).

Snaga se moe definirati jednako kao i jakost, ali uz uvjet da sporta

generira maksimalnu miinu silu u to kraem vremenu. To znai da
dva sportaa koja imaju jednaku jakost mogu biti razliito snani. Snaniji je
onaj koji maksimalnu silu proizvede u kraem vremenu.

Snaga je takoer uvjetovana reaktivnou miia na ivane podraaje i o

fiziolokom presjeku (hipertrofija), duini miia i biokemijskoj uinkovitosti
energetskih procesa u miiu.

Eksplozivna snaga je sposobnost koja sportau omoguava da da

maksimalno ubrzanje vlastitu tijelu, ili nekom predmetu ili partneru.
Manifestira se u aktivnostima tipa bacanja, skokova, udaraca i sprinta. Javlja
se kao interakcija sile i brzine.

Elastina ili pliometrijska snaga omoguava sportau uinkovito

djelovanje kada je potrebno djelotvorno sinkronizirati ekscentini i
koncentrini dio miine aktivnosti. Vrijeme izmeu te dvije kontrakcije ne
smije biti dulje od 250ms.

Repetitivna snaga predstavlja sposobnost dugotrajnog rada u kojemu je

potrebno svladavati odgovarajue optereenje. Ukoliko se svladava vanjsko
optereenje rije je o apsolutnoj, a ukoliko se svladava vlastita teina onda je
rije o relativnoj repetitvnoj snazi.

Metode razvoja sportaevih dimenzija jakosti/snage:

1. Metoda dinamikih podraaja - piramidalna metoda U

piramidalnom treningu stalno se uspostavlja odnos izmeu vanjskog
optereenja (40 do 100% 1RM) i broja ponavljanja (12 do 1) koja se izvode
u vie serija. Radi se o obrnuto proporcionalnom odnosu izmeu teine
utega i broja ponavljanja. Tako, primjerice, ako se radi vanjskim
optereenjima 60, 70, 80% od 1RM, sporta e ih izvoditi 8, 6 i 4 puta u
odreenom broju serija.
2. Metoda maksimalnih dinamikih naprezanja (intenzitet 80-100% i
broj ponavljanja 4-1 puta). Ova metoda korisna je za razvoj maksimalne
jakosti jer se vanjsko optereenje kree u intervalu od 80 do 150% 1RM.
(u treningu za razvoj maksimalne snage (jakosti) vrlo je primjenljiv
kompleks bazinih i specifinih vjebi sa slobodnim utezima)

Tablica 47. Parametri treninga primjenom metoda maksimalnih naprezanja

3. Metoda izometrinih naprezanja (naprezanje miia je veliko, ali
duina miia ostaje ista).tablica 47. Metoda se moe provoditi na dva
naina. U prvom nainu se radi o maksimalnom izometrinom
podraaju pokuanih pokreta kada sporta nastoji podignuti
nepokretan uteg ili pomaknuti nepokretan predmet (tablica 47.) U
drugome se nainu radi o izdraju u nekom poloaju koji aktivira jednu
ili vie miinih skupina. Koristi se za razvoj miine jakosti i statine
izdrljivosti.

4. Metoda maksimalnih ekscentrinih podraaja ovo je jedna od

metoda dinaminog rada u kojoj miii djeluju u reimu maksimalne
ekscentrine kontrakcije (metoda naprezanja s poputanjem) pri emu je
vanjska sila vea od miine (120-150%), pa dolazi do prisilnog miinog
istezanja, odnosno poputanja pod iznadmaksimalnim optereenjem
(tablica 47.)

5. Metoda repetitivnih dinaminih podraaja - izvodi se pod vanjskim

optereenjem od 40 do 80% makismuma (1RM) s vie ponavljanja u vie
serija. Metoda se koristi za razvoj miine izdrljivosti i repetitivne snage.
(tablica 48.)

Tablica 48. Prikaz okvirnog programa (model) operatora treninga za razvoj repetitivne
snage koritenjem jedne od vjebi sa slobodnim utezima

Za razvoj repetitivne snage moe se oblikovati izvedbeni program

operatora treninga (tablica 49.). Mogu se primjeniti razliite vjebe koje
odgovaraju obiljejima topolokih regija tijela, specifinostima dobi I
pojedinim dijelovima godinjeg ciklusa treninga.
 Tablica 49. Izvedbeni program jednog operatora treninga za razvoj repetitivne snage

6. Metoda eksplozivnih dinaminih podraaja metoda je pogodna za

razvoj eksplozivne snage razliitih regija tijela. Uz vjebe svladavanja sile
tee (vlastite teine), koriste se vjebe s kojima se savladavaju vanjska
optereenja od 40 do 70% i izvode se brza i eksplozivna ponavljanja.
(tablica 50.)

Tablica 50. Parametri treninga primjenom metoda eksplozivnih dinamikih naprezanja

7. Pliometrijska metoda u kojoj se izvode pliometrijske vjebe za razvoj

eksplozivne snage tipa skonosti ili bacanja. Radi se o pliometrijskim
vjebama koje se izvode tako da vremenski interval izmeu
amortizirajueg (eksecntrini) i odraznog (koncentrini) dijela skoka bude
to krai.

Vrijedi potovati nekoliko pravila:

a) pliometrijski trening zahtjeva odreenu razinu ope i bazine kondicijske

pripremljenosti najvie primarne jakosti

b) vana je bioloka zrelost te se NE radi s mlaima od 13god

c) na jednom treningu preporuuje se najvie za poetnike 40-60 skokova,

sportai srednje kvalitete 60-80 skokova i vrhunski sportai 80-120 skokova

d) optimalna visina za dubinske skokove je 0.5 do 1m

e) oporavak izmeu 2 treninga traje 24-48h

f) ovakav trening znatno iscrpljuje rezerve ianog-miinog sustava

g) pravilna tehnika skokova uinkovita je preventiva ozljedama

Rad sa slobodnim utezima je izrazito koristan, ali treba izdvojiti znatnu
koliinu vremena za uenje tehnike rada n njima. Utjee na unapreenje
jakosti svih dijelova tijela. Omoguava prirodniju koordinaciju vie miinih
skupina te viu razinu ivano-miine kontrole naspram trenaerima.

39.) BRZINA SPORTAA I METODIKA TRENINGA BRZINE

Brzina je sposobnost brzog reagiranja i izvoenja jednog ili vie

pokreta, koja se ogleda u svladavanju to dueg puta u to kraem
vremenu. Osnovne sposobnosti koje pripadaju podruju brzine jesu brzina
reakcije odnosno reakcijska brzina, brzina pojedinanog pokreta,
frekvencija pokreta (brzina izvoenja naizmjeninih pokreta) i
maksimalna brzina ciklinog kretanja.

Neki autori u brzinu, kao sloenu motoriku dimenziju svrstavaju i:

o Startnu brzinu- (ini se da ona ipak pripada podruju eksplozivne

snage) i
o Brzinsku izdrljivost- (javlja se kao sposobnost koju podjednako ine
brzina i miina izdrljivost, a oituje se u sposobnosti dugotrajnijeg
odravanja visokog tempa kretanja).

Vane pretpostavke za postizanje brzine kretanja su prije svega: visoka

aktivnost ivano- miinog sustava, gipkost i sposobnost oputanja
miia, a zatim kvaliteta izvedbe tehnike pokreta i brzina
biokemijskih procesa na periferiji lokomotornog sustava.

Brzina je sposobnost na koju se moe najvie utjecati samo u odreenoj

ivotnoj dobi (senzitivna faza za razvoj brzine je izmeu 10. i 14. godine) i uz
pomo dobro odabranih trenanih stimulansa.

Intenzitet optereenja odreuje se % maksimalne brzine izvedbe trenanog

zadatka, a ekstenzitet brojem ponavljanja i brojem serija. Trajanje odmora
mora omoguiti potpunu regeneraciju organizma za ponovljena radna
optereenja maksimalnim intenzitetom.

Metode za razvoj brzine:

1. Metoda tranja s ubrzanjem - progresivno ubrzanje na dionicama do

100m. Sporta nastoji postii max brzinu u to kraem vremenu
2. Metoda ponavljanja - max intenzitet aktivnosti u svladavanju kratkih
dionica. 5-8 ponavljanja uz produeno vrijeme aktivnog odmora 4-6min
izmeu ponavljanja i jo duom pauzom izmeu serija, ako su predviene.

3. Metoda tranja iz leteeg starta prije odreene dionice, primjerice,

30-60m koju e sporta svladavati maksimalnom brzinom, predvidi dionica
potrebna za uspostavljanje te maksimalne brzine koja u sprintu iznose 25 do
30 m.

4. Metoda tranja niz kosinu - povoljna kosina je 5-10% koja bi treba

zavravati ravnicom. Pogodna je za probijanje brzinske barijere.

5. Metoda reakcije na zvuni i vizualni podraaj - najbolje se razvija

simulacijom natjecanja

6. Metoda tafetnih oblika brzinskog treninga - sportai moraju

predviat trenutak dolaska partnera, vrlo brzo reagirati prilikom
primopredaje i to bre svladati zadanu dionicu.

7. Metoda sprinta/kretanja s hendikepom - slabiji trka dobiva na startu

odreenu prednost koju mora odrati na cijeloj dionici

8. Metoda vuenja tereta u sprintu - sportau je zadatak postii to veu

brzinu kretanja dok vue odgovarajui teret za koji je vezan konopom.

Tablica 51. Primjer okvirnog programa (model) operatora treninga za razvoj brzine i brzinske
snage
40.) IZVEDBENI PROGRAM ZA RAZVOJ BRZINE

Tablica 52. Izvedbeni program operatora treninga za razvoj brzinske, startne snage (A) i
brzine (B)

41.) MIINA IZDRLJIVOST I METODIKA TRENINGA

Za miinu izdrljivost jednako su vani aerobna sposobnost, anaerobni

kapaciteti i iano-miina aktivnost.

Miina izdrljivost se moe definirati kao sposobnost sportaa da trenane ili

natjecateljske aktivnosti odreenog intenziteta izvodi to dulje bez
znaajnijih znakova umora.

Miina izdrljivost odreena je imbenicima ivano-miine regulacije,

stabilnou i rasponom transportnog sustava i anaerobnih kapaciteta.
Takoer je odreena psihikim karakteristikama (motivacija, osobine linosti),
uinkovitou biokemijskih procesa (razgradnja ugljikohidrata i masti, laktati,
hormoni), te biomehanikim imbenicima (pravilnost motorike izvedbe).

Za modeliranje treninga izdrljivosti neophodan je osnovni podatak o

strukturi i tempu situacijskih optereenja u sportskoj grani.

Metodiki put razvoja izdrljivosti sastoji se od toga da se istodobno utjee

na djelotvornost dinog i srano-ilnog i ivano-miinog sustava.

Primjenjuju se:

1. metoda trajnog rada ili kontinuirana metoda do otkaza vlastitom

teinom

2. metoda ekstenzivnog intervalnog rada - rad se odvija u prekidima

valja odrediti duinu dionice ili teinu vanjskog optereenja, broj ponavljanja i
broj serija, duinu pauze i tempo izvoenja vjebe.

Tablica 54. Osnovni parametri operatora treninga za razvoj miine izdrljivosti primjenom
metode ekstezivnog rada

3. situacijska metoda (trenana optereenja po strukturi, tempu i opsegu

odgovaraju natjecateljskim optereenjima)

42.) FLEKSIBILNOST / GIBLJIVOST I METODIKA TRENINGA

Fleksibilnost je sposobnost izvoenja pokreta velikom amplitudom. Najea

mjera fleksibilnosti je maksimalna amplituda pokreta dijelova tijela u
pojedinim zglobnim sustavima.

Oblik zglobnih tijela u znatnoj mjeri odreuje amplitudu pokreta. U nekim

zglobovima mogue su izvedbe pokreta velike amplitude, dok u nekim, zbog
specifine grae, postoje znatna ogranienja.

Dimenzije fleksibilnosti su:

Statina (sporta zadrava postignutu amplitudu pokreta),

Dinamina (maksimalnu amplitudu pokreta sporta postie viekratno,

dinamiki),

Aktivna (amplitudu pokreta sporta postie snagom vlastitih miia),

Pasivna (amplituda pokreta postie se pomou partnera ili neke druge

vanjske sile),

Lokalna (fleksibilnost se manifestira aktivnou u jednom zglobu) i

Globalna (fleksibilnost se istodobno postie u veem broju zglobnih

sustava).

Trening fleksibilnosti provodi se uz dobro definirane uvjete. Treba voditi

rauna o doba dana u kojem se provode vjebe, kvalitetnom zagrijavanju, te
potrebnoj miinoj oputenosti. Temperatura mora biti iznad 18 C, te sporta
ne smije osjeati miinu napetost i umor od prethodnog treninga. Takav
trening ne smije trajati due od 1h.

Metode:

1. metoda statinih istezanja - postie se aktivno ili pasivno maksimalna

amplituda te se zadrava od 20-30 sekundi.-

2. metoda dinaminih istezanja - izvodi se viekratno i amplituda pokreta

postie se snagom kontrakcije vlastitih miia.

3. metoda istezanja PNF (proprioceptivna neuromuskularna facilitacija)

Najea metoda predvia prvo, izometrinu kontrakcija miia u poloaju
maksimalne amplitude 8s, zatim kratkotrajnu relaksaciju 1s, te na kraju
pasivno istezanje istog miia ili miine skupine 20s.

43.) METODIKA TRENINGA KVALITATIVNIH MOTORIKIH

SPOSOBNOSTI U SPORU

Kvalitativne motorike sposobnosti su najkompleksniji dio kondicijske

pripremljenosti sportaa i imaju veliki utjecaj na ukupnu uinkovitost njegova
motorikog ponaanja. Odgovarajui razvoj ovih sposobnosti ima viestruko
pozitivan utjecaj na psihosomatski razvoj te uspjenost sportaa na svim
stupnjevima njegova sportskog razvoja. Isto tako, pogreke u metodikom
oblikovanju postupaka za razvoj ovih sposobnosti mogu ostaviti trajne
negativne posljedice na motoriku efikasnost sportaa u kasnijim fazama
sportske karijere.

Sudjeluju u realizaciji velikog broja razliitih vrsta kretanja, a usko su

povezane s motorikim razvojem ovjeka.

44.) KOORDINACIJA I METODIKA TRENINGA

Koordinacija je sposobnost upravljanja pokretima cijelog tijela ili njegovih

dijelova. Oituje se kao brzo i pravilno izvoenje sloenih motorikih
zadataka, odnosno brzo rjeavanje motorikih problema. Zato se ova
sposobnost naziva i motorika inteligencija. Koordinacija se odnosi na
spretnost i usklaenost pokreta cijelog tijela, kao i na brzinu motorikog
uenja i ritmino izvoenje motorikih zadataka.

Akcijski faktori koordinacije su:

1. brzinska koordinacija - sposobnost brzog i tonog izvoenja sloenih

motorikih zadataka

2. ritmika koordinacija - sposobnost izvoenja jednostavnijih i sloenijih

struktura kretanja u zadanom ili proizvoljnom ritmu

3. brzo uenje motorikih zadatak sposobnost brzog usvajanja sloenih

motorikih zadataka

4. pravodobnost ili timing - sposobnost procjene prostorno - vremenskih

odnosa nekog kretanja te pravodobno reagiranje u sloenim motorikim
zadacima

5. prostorno-vremenska orijentacija - sposobnost za to tonije

razlikovanje prostornih udaljenosti te za procjenu i izvedbu zadanog tempa
kretanja

Koordinacija u sportu uvijek je povezana s tehnikom sportske grane.

 Tablica 55. Senzitivne faze (osjenana polja) za razvoj koordinacijskih sposobnosti. "Nikada
nije prerano poeti s razvojem koordinacijskih sposobnosti"

Dva su pravca u razvoju koordinacije. Prvi je uenje novih, raznolikih

struktura kretanja, a drugi se sastoji u izvoenju poznatih, dobro usvojenih
gibanja u izmijenjenim uvjetima, to vrlo esto zahtijeva i reorganizaciju
postojeih motorikih znanja (motorikih stereotipa ili programa).

Vjebe za razvoj koordinacije brzo umaraju ivani sustav, pa se u izboru

metoda treba opredijeliti za metodu ponavljanja to podrazumijeva
produene intervale odmora.

45.) AGILNOST I METODIKA TRENINGA

Agilnost je sposobnost brze promjene smjera kretanja. To je povezano sa

sposobnou ubrzavanja tijela, odnosno postizanja najvee mogue
akceleracije, te sa sposobnou zaustavljanja kretanja, tj postizanja najvee
mogue deceleracija. Kod ponavljanja promjena smjera kretanja stalno je
potrebno postizati maksimalno ubrzanje i zaustavljanje kretanja na to
kraem putu.

Biti agilan znai biti okretan.

Moe se podijeliti na vie akcijskih faktora sposobnosti brze promjene
smjera u:

1. frontalnom kretanju (naprijed - natrag)

2. lateralnom kretanju (lijevo - desno)

3. dijagonalnom kretanju (koso desno naprijed - koso lijevo natrag)

4. horizontalnom i vertikalnom kretanju (naprijed - natrag -skok uvis -

desno- lijevo - skok)

5. polukrunom kretanju i krunom kretanju

6. pod definiranim kutom kretanja

Vano je prvo razviti primarnu jakost zglobnih sustava koji neposredno

sudjeluju u fazi ubrzanja i zaustavljanja kretanja.

Uspjenost treninga ovisi o sposobnosti akceleracije i deceleracije

(eksplozivnost), mobilnosti zglobnih sustava, dinaminoj ravnotei te
pravilnoj tehnici izvedbe pokreta.

Agilnost je uvijek u vrstoj vezi s tehnikom i taktikom sportske grane.

Rad na razvoju agilnosti dovodi do brzog umora ivano-miinog sustava,

pa je radi toga najbolja metoda ponavljanja. Kada su vjebe agilnosti
usavrene na visokoj razini, sporta ih moe ponavljati i u uvjetima
nepotpunog oporavka.

46.) PRECIZNOST I METODIKA TRENINGA

Preciznost je sposobnost izvoenja usmjerenih i odmjerenih pokreta uz

postizanje optimalne amplitude i kutnih odnosa dijelova tijela pri izvedbi
motorikih zadataka gaanja i ciljanja. S jedne strane oituje se u pravilno
izvedenom i doziranom bacanju projektila u eljeni cilj, uz stalnu kontrolu
poetnog ubrzanja i kuta izbaaja, ili, s druge strane, u neposrednom
usmjeravanju, voenju nekog predmeta ili ekstremiteta prema statinom ili
pokretnom cilju.
Preciznost se dakle sastoji od toga da se aktivnostima tipa gaanja, ciljanja
predmeta ili voenja predmeta pogodi odreeni statian ili pokretan cilj koji
se nalazi na odreenoj udaljenosti.

esto se u sportovima manifestira istodobno preciznost ciljanja i gaanja.

Potreban je dobar kinestetiki osjeaj i dobra procjena prostornih

parametara.

Izvoenje preciznih pokreta kontrolira se na temelju vidnih informacija iz

objektivne stvarnosti i kinestetikih informacija iz memorije i receptora.

U metodici treninga preciznosti potrebno je prvo dobro usvojiti tehniku i

taktiku sportske aktivnosti.

Trening preciznosti provodi se prvo u jednostavnim a u kasnijim fazama u

sloenijim situacijama. Poeljno je da se prvo odvija u standardnim, a kasnije
u varijabilnim uvjetima.

Kadeti i juniori razvijaju preciznost iskljuivo specifinim i situacijskim

vjebama velikim brojem ponavljanja.

47.) RAVNOTEA I METODIKA TRENINGA

Ravnotea je sportaeva sposobnost koja se oituje u uspostavljanju i

zadravanju ravnotenog poloaja uspjenim suprotstavljanjem silama koje
naruavaju ravnoteu. U razliitim sportovima ravnotea je iznimno vana te
o njoj ovisi kvaliteta izvedbe trenane vjebe ili natjecateljske aktivnosti.

Za primjenu podraaja tipa ravnotee potrebna je potpuna odmorenost

ivano-miinog sustava. Zato ju je najefikasnije primjenjivat na poetku
treninga. Al primjenjuje se i u drugim dijelovima treninga kada sporta nije
potpuno odmoran.

Koristi se tehnologija proprioceptivnog treninga na balans ploama, zranim

jastucima, loptama, neravnim povrinama, gredama... Valja voditi rauna o
intenzitetu te dovoljnoj duini odmora izmeu ponavljanja.

U razvoju ravnotee vani su podraaji:

1. dinamine stabilizacije - u kojem je potrebno odravati ravnoteni

poloaj bez naruavanja i s naruavanjem poloaja nekom vanjskom silom

2. brzog uspostavljanja i odravanja ravnotenog poloaja -

uspostavljanje ravnotee nakon prethodnog kretanja

3. propriocepcijskog treninga ravnotee - razne platforme

Metodika pravila proprioceptivnog treninga:

1. vjebe moraju biti zanimljive i izazovne, ali sigurne

2. korisnije su vjebe koje angairaju vie zglobnih sustava

3. tijekom vjebanja bolje je angairati to vie osjetila (vid, sluh, osjet)

4. kombinirati elementarne oblike odravanja ravnotee i specifine vrste

kretanja za odreeni sport

5. potovati princip funkcionalne progresije koja se odnosi na nain

izvoenja: od sporih prema brzim, poznati k nepoznatim, statikih prema
dinamikim, bez prema onim sa vanjskim optereenjem, bez i sa
manipulacijom predmetima

6. kombinirati propriocepcijske vjebe sa sadrajima za razvoj drugih

kondicijskih i tehnikih svojstava sportaa.

48.) SPORTSKA TEHNIKA, TEHNIKA PRIPREMLJENOST I TEHNIKA

PRIPREMA

Sportsku tehniku ine skupovi motorikih programa za izvoenje razliitih

struktura kretanja. Tehnika pripremljenost se javlja kao posljedica
dugotrajnog procesa tehnike pripreme, odnosno stalnog usavravanja
izvoenja tehnikih elemenata.

Rezultat uenja i pouavanja sportske tehnike je stanje optimalne

tehnike pripremljenosti koja podrazumijeva visoko razvijene sposobnosti
sportaa da djelotvorno upravlja gibanjima, odnosno pokretima vlastita tijela
tijekom izvoenja struktura gibanja u konkretnom sportu.

Stereotip gibanja znai sposobnost ponavljanja pravilno izvedenih kretanja u

istim, standardnim ili varijabilnim uvjetima. Ui se tijekom dueg vremena i
rezultat je velikog broja ponavljanja motorike aktivnosti do konane razine
refleksnog, automatiziranog izvoenja.

U procesu stabilizacije motorikih vjetina, viekratno ponavljanje ispravnih

izvedaba motorikih aktivnosti dovodi do postupne stabilizacije pa ak i
automatizacije elemenata njihove koordinacijske strukture. Motorika
vjetina prelazi u motoriku naviku koju karakterizira refleksna izvedba,
tijekom koje dolazi do podsvjesne regulacije i kontrole kretanja u skladu s
potrebama razliito sloenih i promjenljivih situacija na terenu.

Informacije o strukturama kretanja, do kojih sportai dolaze tijekom

upravljanja izvedbom i kontroliranjem strukturnih i biomehanikih
parametara, imaju znaajnu ulogu u formiranju novih motorikih
vjetina te u usavravanju tehnikog majstorstva. Iz obilja raznovrsnih
motorikih aktivnosti tijekom procesa uenja i pouavanja sporta i trener
odabiru i stabiliziraju samo one koje sigurno dovode do poeljnog rezultata.
Ponavljanjem tih kretanja uvruju se i formiraju stabilni stereotipi gibanja,
odnosno vrste motorike navike, a istodobno se neracionalna kretanja i
kretanja s grekom nastoje izbaciti iz motorike memorije.

49.) SPORTSKA TAKTIKA, TAKTIKA PRIPREMLJENOST I TAKTIKA

PRIPREMA

Sportsku taktiku ine specifine sposobnosti, osobine i motorika znanja.

Uspjeno taktiko djelovanje ovisi o broju i razini usvojenih i stabiliziranih
motorikih programa pohranjenih u centralnom ivanom sustavu i
donoenju pravilnih taktikih odluka u natjecateljskim aktivnostima.

Taktika priprema je sloeni proces formiranja i usavravanja programa

taktikog djelovanja u skladu s mentalnim i kondicijskim kapacitetima
pojedinaca i ekipe u cjelini.

Taktika pripremljenost predstavlja stanje odnosno razinu efikasnosti

motorikih programa koji omoguuju poeljnu tehniko-taktiku izvedbu.

U taktikoj pripremi sporta usvaja i usavrava zadanu koliinu motorikih

informacija koje su povezane s tijekom i efektima natjecateljske borbe. Na taj
nain sportai stjeu potrebnu koliinu motorikih znanja za uinkovito
rjeavanja situacijskih problema, odnosno pronalaenje odgovora na sloene
situacije tijekom natjecanja u kojima se nadmeu dvije suprotstavljene strane
nastojei izboriti to veu prednost i ostvariti pobjedu.

50.) KATEGORIJE TAKTIKOG DJELOVANJA U SPORTU

Cjeloviti uvid u proces taktike izobrazbe kao i strukturu taktike

pripremljenosti mogui su na temelju razumijevanja temeljnih kategorija
taktikog djelovanja.

Tablica 56. Osnovne kategorije taktikog djelovanja u sportskim igrama

Osnovni pristup u procesu stjecanja taktikih sposobnosti i znanja je

mnogobrojno ponavljanje pravilnih izvedaba situacijskih i
natjecateljskih vjebi s razraenim i unaprijed definiranim shemama i
kombinacijama taktikog djelovanja tijekom kojega se stalno kontrolira
efikasnost izvedbe. Sporta u svakoj fazi svojeg stupnjevitog usavravanja
treba na terenu uspjeno realizirati oekivanu razinu taktikih znanja na
osnovi svoje tehnike, kondicijske, teorijske i psihike pripremljenosti.

51.) FAZNA STRUKTURA TEHNIKO-TAKTIKOG DJELOVANJA U

SPORTU
 Slika Fazna struktura tehniko-taktikog djelovanja u sportu

Tehniko-taktiko djelovanje, odnosno izvoenje motorike aktivnosti moe

se opisati kroz nekoliko tipinih faza koje se izvode potpuno jasno utvenim
redoslijedom i oekivanim efektima svake od njih.

1 Prva faza- sporta se nalazi pred problemom kako uspjeno percipirati i

analizirati strukturu situacije u kojoj sudjeluje ne bi li stekao potrebne
podatke za kvalitetan pregled igre, osjeaj neravnotee protivnika ili
uvid u poloaj trkaa u nekoj utrci. Dakle mora to bre i sigurnije primiti
informacije iz okoline i prepoznati situaciju na terenu. Na taj nain sporta
dolazi do podataka o tome kako konkretna situacija izgleda i koje su joj
specifinosti.

2 Druga faza- sporta pretrauje motoriku memoriju kako bi utvrdio je li

u njoj pohranjen program motorikog djelovanja koji moe predstavljati
najbolji odgovor na upravu skeniranu natjecateljsku situaciju na
terenu. Motoriki programi su skupovi podataka o tome kako se neka
motorina aktivnost izvodi ili moe izvoditi u promijenljivim situacijama.

3 Trea faza- u njoj sporta donosi odluku o nainu taktikog djelovanja.

Ono je rezultat sloenog procesa pretraivanja motorike memorije i
pronalaska najboljeg mogueg rjeenja za situaciju na terenu to se
dogaa u stotinkama sekundi. Tako sporta ili skupina sportaa stjee
taktiku prednost nad protivnikom.

4 etvrta faza- sporta eferentnim impulsima aktivira periferni dio

lokomotornog sustava te motorikim djelovanjem realizira odabrani
taktiki program. Tijekom realizacije sporta mora strogo kontrolirati
 situacijske varijable iz okoline i poduzimati potrebne mjere za uspjenu
finalizaciju prethodno izabrane taktike varijante.

5 Peta faza- sporta postie rezultat na temelju tako provedene aktivnosti,

koji moe biti pozitivan , ali moe i znatno odstupiti od eljene izvedbe i
rezultirati negativnim ishodom. Nakon to je gibanje zavreno , javljaju se
informacije kao rezultat provedenog gibanja to jest feedback (unutranje
i vanjske povratne informacije)

6 esta faza- u njoj se analizira uinak, odnosno rezultat, pomou

prikupljenih informacija iz unutarnjeg i vanjskog regulacijskog kruga.Te
informacije sporta moe sam osjetiti, na temelju usporedbe podataka iz
unutarnjih receptorskih podruja (unutarnje povratne informacije), ili ih
moe dobiti iz okoline, primjerice od trenera (vanjske povratne
informacije). Ti su podaci jako vani jer se time postie provjera
ispravnosti odabranog i provedenog motorikog programa ili se program
moe korigirati.

52.) TEORIJSKE OSNOVE MOTORIKOG UENJA

Motoriko uenje u sportu je sloeni dugoroan proces stjecanja motorikih

znanja koji podrazumijeva efikasno primanje, obradu, memoriranje i
koritenje motorikih informacija za uspjeno izvoenje motorikih zadataka.
Ono je dio svakodnevnog treninga sportaa od poetka do kraja sportske
karijere. Moe se definirati kao relativno trajna promjena ponaanja do koje
se dolazi vjebom ili motorikim iskustvom.

Motoriko uenje je proces formiranja i stabiliziranja motorikih vjetina za

optimalnu izvedbu motorikog zadatka, koju karakterizira skladnost gibanja,
minimalni utroak energije i optimalna razina postignua.

Informacijski procesi na kojima se temelji motoriko uenje su:

1. prihvaanje i analiza informacija koje dolaze iz vanjske i unutarnje sredine

2. njihov prijenos do sredinjeg ivanog sustava, gdje se informacije

prikupljene putem razliitih senzorikih sustava obrauju u za to odreenim
ivanim centrima
3. privremeno i trajno memoriranje te koritenje informacija pohranjenih u
centralnom ivanom sustavu u obliku motorikih programa. Radi se o
skupovima podataka koji omoguavaju izvedbu motorikih zadataka.

Usavravanje izvedbe te-ta elemenata u svezi je s 3 vrste informacija:

1. Osnovna informacija - pristie kinestetikim osjetilim putevima,

receptorima.

2. Dopunska informacija - usmjerena je prije svega na sportaevo

miljenje i daje se u razgovoru ili demonstracijom

3. Povratne informacije - ukazuju sportau na pogreke u izvedbi

Nain motorikog uenja:

1. razumijevanje postavljenog motorikog zadatka

2. stvaranje pravilne predodbe o nainu njegova izvoenja

3. izvoenje to veeg broja ispravnih ponavljanja

4. uvjebavanja motorike aktivnosti uz stalno uoavanje i ispravljanje

motorikih pogreaka

Uspjenost u sportu ovisi o uinkovitosti nauenih motorikih vjetina,

odnosno o stupnju njihove usvojenosti i stabilnosti.

53.) FAZE MOTORIKOG UENJA

U dugoronom procesu sportske pripreme i na svakom stupnju sportskog

razvoja, jako je vano ciljeve trenanog rada i natjecanja usmjeriti na uenje i
usavravanje te-ta znanja. Motorika vjetina stjee se u skladu s razvojnim
obiljejima sportaa i postaje sve kvalitetnija, tj. dostie sve viu razinu
izvedbe.

Uenje motorikih vjetina je proces koji ovisi o razini motorikih i mentalnih

sposobnosti sportaa, a moe se procjenjivati na temelju kvalitete sportske
izvedbe.

Proces motorikog uenja u sportu provodi se u 4 dobro definirane

zavisne faze:

1. Faza usvajanja:
- formira se osnovna predodba o kretanju

- radi se na gruboj koordinaciji pokreta

- gibanje se izvodi uz punu, svjesnu kontrolu

- trener stalno daje dodatne informacije o izvedbi motorikog zadatka

- sporta, uz pomo trenera, uoava, shvaa i ispravlja motorike pogreke

- kretanje se izvodi u povoljnim, olakanim uvjetima

- u poetku je rezultat minimalan

- sporta ne razlikuje dobru od loe izvedbe

- javljaju se apsurdni pokreti

2. Faza usavravanja:

- znanje se proiruje i postaje kvalitetnije

- posebno je vano fino koordiniranje pokreta

- uspjeh je povezan s broje ponavljanja

- izvedba se i dalje svjesno kontrolira

- javlja se potreba za verbalnim i misaonim reproduciranjem motorikog

zadatka

- detaljizirano uenje

- 70-80% dobrih izvedaba

- kinestetika kontrola dolazi do punog izraaja

3. Faza stabilizacije:

- uenje te-ta znanja odvija se u varijabilnim uvjetima

- doputa se individualni pristup

- formiraju se stilske specifinosti izvedbe

- potrebno je strogo kontrolirati ritam motorikog djelovanja

- dolazi do izraaja subkortikalna regulacija (podsvjesna kontrola)

- trai se visok rezultat

- sporta sam osjea i ispravlja motorike pogreke

- kvaliteta te-ta znanja omoguuje potpuno koritenje biolokih potencijala

4. Faza automatizacije:

- to je najvia razina motorike izvedbe u sportu i konani cilj informacijskog

treninga

- automatizacija izvedbe se dogaa postupno

- motorika vjetina prelazi u naviku

- program kretanja moe se aktivirati i izvoditi automatski

- svjesna kontrola izvedbe se smanjuje, a podsvjesna regulacija pojaava

- motorika izvedba se regulira subkortikalno

- uinkovitost motorike izvedbe je maksimalna

- natjecateljska situacija diktira donoenje odluka i naine djelovanja

U postupcima uenja pravilne izvedbe TE-TA elemenata mogue je definirati

etiri razine stupnjevite TE-TA izobrazbe koje potpuno odgovaraju
predhodno opisanim fazama.

1 Poetno usvajanje motorikih znanja- odgovara prvoj fazi

motorikog uenja u kojoj se usvajaju elementarna znanja za
strukturiranje programa motorikog djelovanja.

2 Napredno usavravanje motorike izvedbe- odgovara drugoj fazi

motorikog uenja u kojoj se formiraju vra i detaljnija znanja o
motorikom zadatku i u kojoj zavrava proces usavravanja njegove
izvedbe.

3 Situacijsko stabiliziranje motorike izvedbe- odgovara treoj fazi

motorikog uenja. U njoj je potrebno dovesti motoriko znanje
sportaa na stabilnu razinu, otpornu na svako ometanje iz okoline. U
ovoj fazi potrebno je povezati TE-TA vjebe s trenanim optereenjima
koja odgovaraju ritmu i tempu natjecateljske aktivnosti.
 4 Natjecateljsko automatiziranje motorike izvedbe- odgovara
etvrtoj razini motorikog uenja. Primarno je odabrati sadraje i
optereenja koja omoguuju izvoenje trenanih aktivnosti u
natjecateljskim uvjetima. Samo na taj nain sporta moe dovesti
izvedbu konkretnog TE-TA zadatka do razine refleksnog izvoenja.

METODE POUAVANJA TE-TA ZNANJA

Motoriko pouavanje u sportu je sloen i dugoroan proces razvijanja

motorikih vjetina u sportaa. Trener prvo daje sportau informacije
potrebne da on formira kvalitetnu predodbu o postavljenom motorikom
zadatku. Nakon toga, zajedno s njim izabire i provodi pogodan metodiki
postupak pouavanja tog istog motorikog zadatka koji e omoguiti njegovo
usvajanje i usavravanje do automatizirane izvedbe.

Naini prenoenja motorikih informacija:

1. verbalni (opis, usmeno izlaganje)

2. vizualni (slikovni prikaz)

3. motoriki (demonstracija)

4. problemski (postavljanje motorikog zadatka)

Dobar trener mora znati pokazati tehniku koju sporta moe percipirati i
kasnije izvesti i usvojiti.

54.) METODE POUAVANJA - METODA DEMONSTRACIJE

 Slika Poloaj demonstracije zadataka u procesu motorikog uenja

Metoda demonstracije kao motoriki nain prenoenja informacija

nezaobilazan je dio postupka pouavanja u sportu.

Namijenjena je sportau i mora mu pomoi da na najboli i najjednostavniji

nain stvori sliku, odnosno model racionalne izvdebe TE-TA elementa (1).

Sporta nastoji to pravilnije izvesti percipiran motoriki zadatak (2). Na

temelju vlastite analize ispravnosti TE-TA elementa (3a) i na temelju
podataka o kvaliteti izvedbe do kojih je doao trener (3b), sporta dobiva
potrebne podatke od trenerea (5) te formira sve pravilniji model zadanog
gibanja (4 i 6) i korigira uoene pogreke.

Trener na temelju uoenih pogreaka moe u sljedeim pokuajima

unaprijediti odnosno jop vie prilagoditi razinu svoje demonstracije
sportaevim mentalnim i motorikim postignuima (7).

U navedenom primjeru radi se o dvije vrste povratnih informacija.

Unutranje povratne informacije su osjetne informacije koje dolaze kao

prirodna posljedica izvedenog gibanja, a potjeu iz samog tijela sportaa koji
izvodi odreeni motoriki zadatak.

Vanjske povratne informacije mogu biti posljedica poznavanja ishjoda

odnosno rezultata nekog motorikog zadatka ili prepoznavanja naina
izvedbe.
METODE POUAVANJA PREMA NAINU SVLADAVANJA MOTORIKIH
ZADATAKA

1. analitika metoda pouavanja

2. sintetika metoda pouavanja

3. situacijska metoda pouavanja

4. ideomotorika metoda pouavanja

5. metoda igre

55.) ANALITIKA METODA

Analitika metoda pouavanja temelji se na dobro definiranim fazama,

odnosno strukturnim elementimma cjelovite strukture motorike aktivnosti
koji se ue u dijelovima, a zatim se, nakon odreenog vremena naueni
djelovi integriraju u cjelinu.

Analitiko pouavanje je opravdano u sluajevima:

1. ako je aktivnost vrlo sloena i teka

2. ako se motoriki zadatak sastoji od velikog broja elemenat

3. kada cjelovito izvoenje izaziva strah

4. kada se stvaraju inercijske sile koje poetnik teko svladava

Nedostaci analitikog naina pouavanja:

1. sporta dobro naui dijelove gibanja, ali ih kasnije teko povezuje u cjelinu

2. sporta ne doivljava cijelinu postavlje

3. ne uvjebava se ritam motorike izvedbe

4. takav nain pouavanja moe biti dosadan, jer sporta nema sliku
cjelovitog motorikog zadatka

5. sporta moe osjetiti pomankanje motivacije i snienje koncentracije

56.) SINTETIKA METODA

Sintetika metoda je postupak pouavanja i svladavanja motorikog zadatka

u cjelini. Nakon tp je percipirao motorki zadatak, sporta ga realizira
koncentirajui se na pravilno izvoenje temeljne i najvanije faze sloene
motorike aktivnosti.

Prednosti:

1. jednostavnije se formira predodba o cjelini motorikog zadatka

2. lake se shvaa uzrono-posljedina povezanost pojedinih faza

3. stukturne jedinice se izvode u loginom slijedu, to pozitivno utjee na

shvaanje smisla cijelog motorikog zadatka

4. lake se koriste i kontroliraju inercijske sile kretanja i unutarnje sile otpora

lokomotornog sustava

5. pozitivno utjee na motivaciju

6. omoguuje stvaranje i koritenje kinestetikih informacija koje su znaajan

izvor podataka tijekom usvajanja novog motorikog znanja

7. od prvog trenutka usvaja se pravilan ritam izvedbe

Slabosti sintetike metode pouavanja:

1. nedovoljno precizna usvojenost pojedinih strukturnih elemenata

2. postoje objektivne tekoe da sporta sloenu strukturu kretanja moe

izvesti s odgovarajuom kontrolom prostorno-vremenskih parametara

3. javlja se tjeskoba i strah pri izvedbi sloenijih i zahtjevnijih motorikih

zadataka

4. teko je kontrolirati sile i ubrzanja u gibanjima koja se izvode brzo i velikim

amplitudama

Za mlae dobne kategorije, sintetiki model uenja sportke tehnike je

prikladniji.
57.) SITUACIJSKA METODA

To je logina nadogradnja ostalih metoda pouavanja. Stabilizacija motorikih

znanja mora se odvijati na situacijskoj razini.

IDEOMOTORIKA METODA

Sastoji se u tome da sporta misaono reproducira zadanu motoriku

aktivnost u cjelini ili dijelovima.

Trener mora davati pozitivne povratne informacije kako bi sporta stvorio

predodbu pravilne izvedbe, a ne naglaavati greke.

METODA IGRE

Primjenjuje se u radu s mlaim dobnim kategorijama. Igra potie da se

ostvari bolji rezultat od protivnika.

58.) PRINCIPI PROGRAMIRANOG POUAVANJA

Principi programiranog pouavanja rezultat su teorijski oblikovanih postavka,

utemeljenih na strunim i znanstvenim analizama.

Osnovni principi te-ta pripreme:

1. Princip hijerarhinosti - mora se uvaavati logino utvreni slijed

pouavanja, pri emu jedan element prethodi drugomu, odnosno svaka nova
razina motorikog znanja uvjetovana je prethodnom

2. Princip cikline integracije - pojedini motoriki zadaci ponavljaju se na

novim funkcionalnim razinama.

3. Princip individualizacije - potrebno je uvaavati indibidualna obiljeja

sportaa. To znaajno utjee na odabir i koritenje trenanih operatora.

4. Princip intenzifikacije podrazumijeva, prvo, poveanje brzine izvedbe, a

zatim poveanje protivnikove aktivnosti.
64. KIBERNETIKI MODEL POUAVANJA U SPORTU

Motoriko pouavanje u sportu uvijek se sastoji od svladavanja konanog

broja (n) tehnikih i te-ta zadataka. Sloenost sporta odreuje njihov broj.
Primjerica, monostrukturne sportske aktivnosti sadre znatno manji broj
zadataka motorikog pouavanja od polistrukturnih i, posebice, kompleksnih
sportova kod kojih se radi i o vie od stotinu te-ta zadataka. Ti su zadaci
rasporeeni prema odreenim pravilima i predstavljaju hijerarhijski ureen
skup motorikih znanja koje svaki potencijalni vrhunski sporta mora
uspjeno svladati.

U procesu pouavanja bitno je da se na idui zadatak prelazi tek nakon to se

uspjeno i pravilno izvodi prethodni.

Slika Kibernetiki model pouavanja u sportu

Motorika pogreka znai da izvedba te-ta zadatka znaajno odstupa od

optimalne izvedbe koja se od sportaa oekuje u skladu s njegovim
psihofizikim sposobnostima i prethodno steenim motorikim znanjima.
Treneri moraju poznavati razloge koji mogu prouzroiti nepravilno izvoenje
motorikog zadatka, a zatim oblikovati sadraje dopunskih treninga radi
ispravljanja uoenih pogreaka.

Treneri koji programiraju i provode metodike postupke motorikog

pouavanja moraju biti osobito osjetljivi za uoavanje i ispravljanje
motorikih pogreaka. To razlikuje kvalitetnog od nekvalitetnog sportskog
trenera.

65. PROCES PROGRAMIRANOG POUAVANJA TE-TA ELEMENATA

Proces programiranog pouavanja TE-TA (motorikih) elemenata stupnjevita

je izobrazba sportaa, od poetnog usvajanja do natjecateljskog
usavravanja u standardnim i varijabilnim uvjetima sa slabijim ili
jaim protivnikom. Kvaliteta TE-TA djelovanja rezultat je velikog broja
ispravnih ponavljanja vjebi tehniko-taktike pripreme uz stalnu
samokontrolu izvedaba sportaa kao i kontrolu od strane trenera koji provodi
proces pouavanja.

Proces programiranog pouavanja u sportu realizira se jasno

definiranim redosljedom aktivnosti:

1 Definicija tehnikog elementa, odnosno motorikog zadatka koji

e se pouavati/uiti.
Podrazumijeva precizno utvrivanje naziva tehnikog, odnosno
taktikog zadatka, odreivanje njegovog poloaja u hijerarhijski
definiranoj strukturi kretanja (tehnike) i strukturi situacija (taktike)
odreenoga sporta.

2 Razgovor o vanosti i osobitostima elementa koji se ui.

Trener usmjerava panju sportaa na znaenje ovog elementa,
opisuje njegovu specifinost i naglaava njegovu kompleksnost u
odnosu na motorike zadatke koji su predhodili pouavanju ovog
elementa i metodike zadae koji nakon njega slijede.

3 Objanjenje strukturnih, biomehanikih i drugih znaajki

motorikog zadatka.
Trener objanjavanja na najjednostavniji nain sve potrebne
strukturne i biomehanike znaajke motorikog zadatka. Koristi
verbalni i vizualni nain prenoenja, odnosno davanja motorikih
informacija.

4 Trenerova demonstracija zadatka, prvo cjelovito, a zatim po

djelovima.
 Pri demonstraciji motorikog zadatka trener panju usmjerava na
prikaz cjeline i pojedinih kritinih faza kretanja. Na temelju
trenerove demonstracije sporta mora stvoriti to kvalitetniju
predodbu o svim obiljejima zadatka koji ui.

5 Izvoenje tehnikog elementa, motorikog zadatka.

U poetku sporije i s manjim optereenjem, poticanje na
maksimalnu koncentraciju i fokusiranje na izvedbu tijekom
kompletne izvedbe elementa.

6 Uoavanje tipinih pogreaka.

One su sastavni dio svakog procesa te-ta izobrazbe. To posebice
vrijedi za raniju fazu pouavanja, odnosno fazu usvajanja motorikih
znanja.

7 Utvrivanje uzroka i posljedica motorikih pogreaka.

Svaka uoena motorika pogreka ima svoj uzrok, ali isto tako i
posljedicu koja se oituje u konanoj kvaliteti, uspjenosti izvedbe.

8 Provedba metodikog postupka za ispravak uoenih motorikih

pogreaka.
Potrebno je izabrati one vjebe ijom se primjenom mogu najbre i
najjednostavnije ispraviti utvrene motorike pogreke.

9 Izvoenje zadatka sve veom brzinom uz sve veu aktivnost

protivnika u situacijskim uvjetima.

10 Zavrno vrednovanja motorike izvedbe.

Utrivanje efikasnosti motorikih programa u upravo
spomenutim natjecateljskim uvjetima. Vrednovanje se moe
provesti uz primjenu dijagnostikih postupaka na terenu ili uz
ekspertno ocjenjivanje uspjenosti TE-TA djelovanja u sportskoj
borbi.