Wilbur Smith - Rimska vuica

Ova knjiga posveena je mojoj supruzi Danielle

Za Jakea Burtona vozila su bila poput ena: prilazio im je s finim osjeajem za sav njihov
arm, privlanost i koketiranje. Tako su, im ih je ugledao nanizana iza tamnog lia, za njega
odmah postala eljezne gospode.
Bilo ih je pet, a isticala su se jer su bila odvojena od hrpa drugog materijala koji je vlada
Njegova velianstva stavila na prodaju.
Iako je bio svibanj, najsvjeije razdoblje tijekom puhanja monsuna, toplina je tog jutra bez
oblaka u Dar Es Salamu postajala sve vea, kao u penici.
Jake se zavue, zahvalan, ispod manga, u hlad, da poblie proui stare dame.
Ogleda se oko sebe i primijeti da je unutar ograenog prostora on bio jedini koji se zanimao
za pet vozila. Gomila moguih kupaca se tiskala oko hrpa razbijenih pijuka i lopata, otvorenih
kolica i ostalih neodreenih odbaenih predmeta.
Vrati se ponovno prouavanju svojih dama, skinuvi jaknu od lagane tkanine i objesivi je na
granu manga.
Bile su propale plemkinje koje su upoznale bolja vremena. Njihove tvrde crte bile su
pomuene bojom, koja je na nekim mjestima bila oteena ili je pala, zamijenjena mrljama
hrde koja je sve vie napredovala. imii s vujom njukom, koji su spavali s glavama prema
dolje na granama manga preplavili su ih izmetom: masnoa i prljavtina uvukle su se u stare
pregibe naruujui boju.
No, Jake je poznavao njihovo porijeklo i njihovu priu.
Wilbur Smith
Legavi na tlo pored platnene torbe u kojoj je imao alat, ponovno nakratko razmisli. Evo pet
lijepih komada mehanike tehnologije koji hrdaju na obali Tanganjike. Karoserija i platneni
dio izraen kod Schreinera. Visoka i solidna oklopna kupola koja je gledala praznom
upljinom, iz koje je bio izvuen mitraljez Marim: nepravilna hauba, prepuna golemih vijaka
koji su sluili za fiksiranje oklopa koji je titio motor: radijator s pokretnim pregradama od
elika, koje su se mogle spustiti u trenutku i sukobiti se s neprijateljskom vatrom. Stara
oklopna vozila stajala su na svojim metalnim kotaima, obavijenim punom gumom, i Jake
osjeti neodreenu muninu na pomisao da e upravo on morati izvui motor i baciti
neupotrebljiv ostatak.
Nisu zasluile takav odnos, te eljezne dame, ratnice, koje su u mladosti slijedile lukavog
njemakog zapovjednika Von Lettova Vorbecka po svim dolinama i planinama istone
Afrike. Ta teka povijest mogla se proitati u svim tragovima neprijateljskog oruja,
ostavljenih na oklopu vozila, i otkrivajui goli elik.
Bila su to njihova junaka vremena, kad su se borila, diui prainu, tresui se nad
mravinjacima uz mitraljez koji je grmio i tutnjio, te njemakim vojnicima koji su se pred
njima davali u bijeg, prestravljeni.
Nakon toga originalni motori bili su zamijenjeni novima, izvrsnim Bentlevjima od est tisua
i petsto kubika, i za njih je poeo pad u slubi nadziranja granica, iza kradljivaca stoke, i
neiskusne vozae koji su ih unitili i doveli do sadanjeg stanja, te ih je vlada tog sparnog
mjeseca svibnja godine 1935. dala na prodaju. No, Jake je znao da ni divljako iskoritavanje
koje su pretrpjeli, nisu mogli sasvim unititi motore, a to je bilo ono to ga je zanimalo.
Podigne rukave poput kirurga, spremivi se da ih provjeri.
Jeste li spremne ili ne , promrmlja, sada stie stari Jake.
Visok mukarac jakih kostiju, koji se uvukao u kuite prvog oklopnog vozila, jedva je stao u
unutranjost, ali zapone raditi takvim poletom da uope nije obraao panju na neudobnost.
Njegova iroka i prijateljska usta bila su iskrivljena u grimasu koja mu je dozvoljavala da
zvidue kroz zube, neprekidno, prve note Tiger Raga, ponavljajui ih uvijek od poetka,
stiui oi da bi bolje vidio u polusjeni kuita.
Rimska vuica
Radio je brzo, provjeravajui komande, i slijedei vodove za napajanje, otkrivi zadovoljno
ventile ispod sjedala vozaa.
Klizne iz oklopne kupole i skoi na tlo, pored oklopnog vozila, obrisavi znoj koji mu se
cijedio s crne, kovrave kose po sljepooicama i obrazima.
Zatim podigne oklop i pogleda motor.
O, dragi, dragi moj! , proape vidjevi skladne crte starog Bentlevja pod slojem praine.
Podigne ruku, s golemim dlanom, i debelim prstima, te dodirne motor kao da ga miluje.
Ta kopilad, dobro su te udesili, ljepotice , proape.
No ubrzo e pjevati kao i prije, obeavam ti.
Izvue van pokaziva za uljei opipa medu jagodicama prstiju.
Sranje! , uzvikne s gnuanjem, osjetivi pijesak.
Ponovno vrati pokaziva ulja na mjesto. Odvoji svjeice i za iling natjera Afrikanca koji je
ljenario u blizini da okrene ruku te pokrene motor dok je on provjeravao pritisak dlanom
ruke.
Na brzinu provjeri sva vozila, procijenivi stanje. Kad je stigao do posljednjeg u redu, znao je
da je bio u stanju ponovno osposobiti bar tri, a moda ak i etiri od pet.
Samo je jedno bilo u tako loem stanju da se nije dalo popraviti. U motoru se nalazila takva
rupa da je kroz nju mogao proi i konj. Cilindri su bili toliko zahrali da ih ak ni uz pomo
ruke koju su Jake i njegov pomonik udvoje pokuali pomaknuti, nisu mogli pokrenuti.
Dva od pet vozila bila su bez karburatora, no, dalo ga se zamijeniti s onim iz unitenog vozila.
Dakle, jo mu je uvijek nedostajao jedan, a bila je to oajnika misija pronai ga u Dar Es
Salamu. Tako je sa sigurnou mogao raunati na samo tri vozila. Svako je stajalo stotinu
deset funta; dakle ukupno tristo trideset funta. Oduzevi trokove, procjenjujui ih na stotinu
funta, neto dobit iznosila je dvjesto trideset funta. Zasigurno nee morati platiti vie od
dvadeset funta svaku, za te starudije.
Jake osjeti sladak okus zadovoljstva koji ga preplavi dok je afrikom pomoniku dobacio
obeani iling. Dvjesto trideset funta predstavljalo je lijep iznos za ta mrava vremena.
Wilbur Smith
Brz pogled na sat obavijesti ga da je nedostajalo jo dva sata do poetka aukcije. Bio je
nestrpljiv da zapone s popravcima na motorima Bentlev... ne samo zbog novca. Za Jakea
znaio bi to napor iz ljubavi.
Vozilo u sredini izgledalo je da e prvo pokazati dobre rezultate. Poloi torbu s alatom na
blatobran i izabere klju od tri osmine palca. Odmah se udubi u posao.
Nakon pola sata izvue glavu iz haube, obrie si ruke platnenom krpom i potri ispred
oklopnog vozila. Miii ruke isticali su se dok je okretao ruku pokuavi pokrenuti teki
motor ritmikim i ravnomjernim pokretom. Nakon minute napora, ostavi ruku i obrie
znojno lice krpom, koja mu ostavi crni trag na obrazima.
Bio je zadihan.
im sam te ugledao, shvatio sam da si hirovita kurva , promrmlja. Ali uinit e to ti ja
kaem, draga, budi sigurna u to.
Jo jednom zavue glavu ispod haube; zauju se udarci engleskog kljua po metalu i prve note
Tiger Raga, neprekidno se ponavljajui desetak minuta. Nakon toga Jake ponovno krene
prema ruki: Uinit e to ti ja kaem, draga... vidjet e da e ti se svidjeti.
Okrene ruku i motor ustrepta, pukne i odbaci ruku dovoljnom snagom da mu raznese palac.
Isuse! , proape Jake. Prava divlja maka!
Uspne se u oklopnu kupolu, spusti se u otvor za vozaa i ponovno namjesti paljenje. Nakon
sljedeeg pokuaja motor zakalje, usplamti, zabruji i potom zapone ravnomjerno grmjeti, od
ega se oklopno vozilo zapone tresti; taj je pokret bio znak ivota.
Jake korakne unatrag, umoran i sav znojan, ali tamnozelenih oiju koje su se sjajile od
zadovoljstva.
Hajde, ljepotice , ponuka je. Hajde, idi, idi, ljepotice.
Izvrsno , ree glas iza njegovih leda, i Jake se, trgnuvi se, naglo okrene. Usredotoivi se na
vozilo zaboravio je da nije jedini ovjek na kugli zemaljskoj, i sada se nelagodno osjeao, kao
da ga je netko promatrao dok je obavljao nudu. Namrten, pogleda u elegantnu pojavu
mukarca naslonjenog sa stilom na deblo manga.
Izvrsno obavljen posao , ree neznanac.
Bio je dovoljan njegov naglasak da Jakea prou trnci.
Rije je o izvjetaenom naglasku engleskih snobova.
Rimska vuica
Mukarac je bio odjeven u komplet oker boje od skupocjenog lana, nosio je dvobojne cipele,
bijele i smee. Na glavi je imao eir sa irokim obodom koji mu je lice drao u sjeni. No,
Jake opazi da je mukarac imao prijateljski osmijeh i ljubazno dranje. Bio je lijep,
konvencionalne ljepote, plemenitih i ravnomjernih crta lica: lice koje je oigledno pobudilo
mnoge enske osjeaje i koje je pristajalo uz boju glasa. Vjerojatno je bio vladin slubenik ili
asnik koje britanske postrojbe koja je imala sjedite u Dar Es Salamu. Pripadao je vodeoj
klasi, vidjelo se to po kravati regimental, kojom su Englezi naglaavali u kojem su
ekskluzivnom koledu bili obrazovani i na koji visoki poloaj u drutvenoj hijerarhiji polau
pravo.
Nije ti trebalo mnogo da ga pokrene.
Mukarac se naslanjao na mango, drei prekriene noge i ruku u depu. Ponovno se
osmjehne, i ovoga puta Jake prepozna jasnije u njegovim oima izazov i alu na njegov raun.
Loe ga je procijenio: nije bio jedan od kartonskih gospodiia, imao je oi gusara, vuka,
opasne poput sjaja otrice u polusjeni.
Ostale su vjerojatno u boljem stanju , ree lijepo odjeven mukarac. Vie od konstatacije
izgledalo je kao pitanje.
ini mi se da se grdno varate, prijatelju.
Jake osjeti iritiranost. Bilo je apsurdno da taj pauna gaji istinsko zanimanje za pet oklopnih
vozila: a da je i bilo tako, Jake mu je upravo dao velikoduan dokaz njihove prave vrijednosti.
Ovo je jedino koje se dalo popraviti, ali gotovo je i ono eksplodiralo. I sami ujete buku
motora, nalik na luakog kovaa koji udara ekiem.
Uvue glavu u haubu i odvoji kontakt.
U nagloj tiini motora uzvikne: Koja starudija! , i pljune na tlo pored prednjeg kotaa... ne na
njega. Nije bio u stanju uiniti takvo to. Zatim skupi alat, vrati ga u platnenu torbu i ni ne
pogledavi Engleza krene odluno prema izlazu.
Vi ne namjeravate ostati na aukciji, stari moj?
Neznanac ostavi udobno mjesto uz mango i krene za njim.
O, Boe mili, ne! , odvrati Jake, pokuavi ispuniti glas prezirom. Zato, vi da?
A to bih s pet starudija oklopnih vozila?
Wilbur Smith
Mukarac se nasmije u tiini, a potom nastavi: Vi ste Amerikanac, ha? Iz Texasa, ako se ne
varam.
Jeste li mi proitali pisma?
Mehaniar ste po struci?
Snalazim se, snalazim.
Mogu li vas ponuditi piem?
Dajte mi radije novac... moram na vlak.
Elegantan neznanac se ponovno nasmije, bio je to prijateljski osmijeh.
elim vam sretan put, stari moj , ree i Jake urno izie kroz vrata na pranjave i uarene
ceste Dar Es Salama u podne, udaljivi se i ne okrenuvi, nadajui se da ostavlja dojam
definitivnog odlaska, udaljujui se odluna koraka i podignutih ramena.
Iza ugla bio je bar, i Jake se uvue u njega da saeka, skriven, poetak aukcije. Pivo Tusker
koje je naruio bilo je sasvim toplo, ali svejedno ga ispije, zabrinut zbog Engleza. Pokazao je
previe oito svoje zanimanje, a da se radi o pukoj znatielji. Osim toga, mogao je platiti vie
od dvadeset funta za svako vozilo. Iz jakne izvue novarku koja je sadravala sve bogatstvo
koje je posjedovao na svijetu, i posluivi se stolom oprezno se sakrije od indiskretnih
pogleda i prebroji snop novanica.
Petsto sedamnaest funta Engleske banke, tristo dvadeset i est amerikih dolara, etiristo
devedeset ilinga Britanske Istone Afrike. Nije to bilo Bog zna to u odnosu na sredstva koja
je vjerojatno posjedovao taj gospodii. No, Jake ispije toplo pivo, stisne zube i pogleda
ponovno na sat. Bilo je pet do podne.
Major Gareth Swales izgledao je pomalo mrzovoljan, no nimalo iznenaen vidjevi golemog
Amerikanca kako kriomice ulazi u mjesto odravanja aukcije. Podsjeao ga je na nekog Jacka
Dempsevja, koji je pokuavao ui bez da bude primijeen u dnevni boravak stare gospode na
aj.
Gareth Swales sjedio je u hladu manga na okrenutim kolicima na koja je prostro svileni rubac
da si ne zaprlja isto odijelo. Skinuo je eir s glave otkrivi uredno poeljanu kosu, rijetke
boje izmeu
Rimska vuica
plave i crvenkaste, uz malo srebrenih vlasi iznad sljepooica. Brkovi iste boje slijedili su
paljivo obrise gornje usne. Imao je jako preplanulo lice zbog tropskog sunca, boje
kokosovog oraha, tako da se suprotnost s plavim, prodornim i blijedim oima jo vie isticala
dok je promatrao Jakea Burtona kako prolazi preko istine da bi se pridruio kupcima ispod
stabala manga. Uzdahne rezignirano i posveti ponovno svu svoju panju bloku na kojem je
izraunavao sve svoje financijske raune.
Bio je zaista u krizi. Proteklih osamnaest mjeseci sasvim ga je unitilo. Teret koji su Japanci
potopili na rijeci Liao, kad je nedostajalo samo nekoliko sati do dolaska u Mukden i predaje
oruja kineskom kapetanu (uz plaanje robe), sasvim je unitilo njegov kapital nakupljen u
posljednjih deset godina. Trebalo mu je mnogo mate i financijske spretnosti da skupi robu
koja je bila uskladitena u skladitu broj 4 doka Dar Es Salama. U roku od nekoliko dana stii
e kupci: a pet oklopnih vozila moglo je dostojno okruniti paket.
Oklopna vozila! Pobogu, mogao je za njih platiti to je htio.
Samo bi zrakoplovi bili drai njegovom kupcu.
Kad ih je Gareth ugledao, tog jutra, razlupana i unitena, odmah je odbacio tu zamisao. I ve
je odlazio kad je opazio noge tog ovjeka i zauo prve note Tiger Raga.
Sad je, pak, znao da je barem jedno bilo osposobljeno. Uz jednu ruku boje, mitraljez Vickers
koji moe montirati na kupolu, i pet oklopnih vozila bit e izvrsno. Gareth bi tada bio u stanju
prodati maka u vrei kao to je to esto inio. Upalio bi samo jedini motor koji je radio,
ispalio bi rafal s kupole... i pobogu! Stari princ, taj Nababo, stavio bi ruku u torbu sijui
posvuda zlatnike.
Jedini problem bio je taj prokleti Jenki. Stajat e ga nekoliko ilinga vie od predvienog, ali
Gareth se nije previe brinuo. Sudei po izgledu bio je jedan od onih koji teko skupljaju i
sitni za pivo.
Gareth rukom otrese s rukava imaginarno zrnce praine, ponovno na glavu natakne slamnati
eir, i prije nego to krene, provjeri koliko je bio dugaak pepeo cigare. Zatim se uvue u
skupinu kupaca. Izvikiva na drabi bio je sikh i izgledao je poput patuljka, odjeven u crnu
svilu, kovrave brade, koja mu je prekrivala vrat i s velikim bijelim turbanom na glavi.
Wilbur Smith
Uspeo se na kupolu oblinjeg oklopnog vozila poput crnog gavrana, i uz tuan glas obrati se
kupcima koji su ga promatrali bezizraajna lica.
Hajde, gospodo, da ujemo va mio glas koji kae 'deset funta'. uo sam 'deset funta', samo
deset funta za ova predivna vozila?
Nagne glavu i priblii ruku uhu. Ne zauje nita osim povjetarca koji je puhao izmeu stabala
manga.
Nitko se ne pokrene, nitko ne progovori.
Pa, onda pet funta, hajde, gospodo, ima li nekoga medu vama, dovoljno mudrog da ponudi pet
funta? Recimo dvije i pol... pedeset ilinga, gospodo, ova kraljevska vozila, ova predivna... ,
prekine se, spusti pogled i ruicom boje okolade proe preko namrtene obrve. Recite vi,
gospodo, iznos. Ponudite vi!
Funtu! Bio je to glas Teksaanina. Na trenutak sikh se ne pokrene, potom podigne glavu
dramatinom sporou i zagleda se u Jakea koji se uzvisivao nad gomilom.
Funta? , proape Indijac. Dvadeset ilinga svaka, za ova lijepa, predivna vozila... , prekine se
zanijekavi glavom, bolno.
Jednu funtu, nudi mi jednu funtu. ujem li moda nekoga koji nudi dvije? Nitko ne eli
podignuti ponudu? Moram li ih zaista prodati za samo jednu funtu?
Gareth Swales se priblii, dok se gomila pred njim kao u udu otvorila. Dvije funte.
Progovorio je niskim, ali razgovjetnim glasom. Korpulentna masa Jakea se ukoi, a na glavi
mu se pojavi mrlja boje vina. Sasvim polako se okrene i pogleda u Engleza koji je u
meuvremenu stigao do prvog reda.
Gareth se osmjehne i dodirne si eir pozdravivi Jakea. Instinkt za trgovinu se odmah
probudi u sikhu, osjetivi rivalitet izmeu dvojice mukaraca, i njegovo raspoloenje se
popravi.
Nude mi dvije funte , zacvrkue.
Pet , uzvikne Jake.
Deset , promrmlja Gareth i Jake osjeti bijes koji mu je strujao tijelom. Dobro je poznavao taj
osjeaj i nije ga uspijevao ukrotiti. Preplavljivao ga je poput crvene i divlje bujice sve dok mu
sasvim nije zamucivao um. Gomila je bila uzbuena, i svi se okrenu prema visokom
Amerikancu.
Rimska vuica
Petnaest , ree Jake i svi se okrenu prema Englezu.
Gareth nakloni draesno glavu.
Dvadeset , zaguguta ljupko sikh. Nude mi dvadeset.
I pet. Nerazgovjetno kroz maglu iritiranosti Jake shvati da nikada, nikada nee dozvoliti tom
snobu da ode sa oklopnim vozilima. Ako ih nee moi kupiti on, zapalit e ih.
Sikh pogleda prema Garethu oima gazele.
Trideset, gospodine? Gareth klimne glavom, drei cigaru u ruci. Poeo se brinuti... ve su
preli iznos za koji je on mislio da je najvii za Jenkija.
Jo pet.
U Jakeovom glasu osjeala se uvreda: bila su njegova: ak i daje morao potroiti sve to je
imao u novarki, moraju biti njegova.
etrdeset. Garethov glas postajao je pomalo usiljen. Bio je vrlo blizu svoje granice. Draba je
traila gotovinu, ili ekovi. No, ve je due vremena isuio svoje izvore novca, a to se tie
ekova, to je bio uzrok to je etvero ili petero slubenika u banci izgubilo posao.
etrdeset i pet. Jakeov glas bio je tvrd i nimalo prijateljski. Pribliavao se iznosu zbog kojeg
e morati raditi besplatno, bez ikakve zadovoljtine osim to e nadmaiti tog gospodiia.
Pedeset.
I pet.
ezdeset.
I pet.
Jake je bio na granici. Jo malo i morat e dodati i ilinge Britanske Istone Afrike.
Sedamdeset , promrmlja Gareth Swales.
Bila je to njegova granica. Nada da e sklopiti unosan posao raspline se istog trena. Tristo
pedeset funta bilo je sve njegovo bogatstvo: nije mogao ponuditi vie. U redu, lak nain nije
bio uspjean, no postojalo je jo desetak naina da se Gareth Swales doepa tih vozila.
Pobogu, princ bi zasigurno bio spreman platiti i tisuu funta svako, a on nije bio tip koji bi
odustao od takve dobiti zbog manjka od nekoliko prljavih funta gotovine u depu.
Sedamdeset i pet , ree Jake, a iz gomile se zauje uenje.
Svi su pogledi sada bili upereni u majora Garetha Svvalesa.
Wilbur Smith
Dakle, gospodo, ima li nekoga tko nudi osamdeset? , zapita pohlepni Indijac. Njegov postotak
na dobit iznosio je pet posto.
Draesno, ali uz neslaganje, Gareth zanijee glavom.
Ne, dragi moj. Bio je to samo kapric, uostalom.
Osmjehne se Jakeu.
Uivajte vi u njima , ree i krene prema izlazu.
Nije imao nita od toga da sada razgovara s Amerikancem. Bio je previe ljut... a Gareth ga je
procijenio kao osobu koja odmah daje oduka svojim osjeajima kroz tunjavu. Prije mnogo
vremena Gareth Swales je doao do zakljuka da se samo budale tuku, dok se lukavci
ograniavaju da im daju povoda da to ine... naravno, uz naplatu.
Prola su tri dana prije nego to je Jake Burton ponovno vidio Engleza. Tri dana koja je
proveo u prijevozu eljeznih dama u vlastiti tabor na rubu grada, pored malog potoka, na
istinu okruenu stablima afrikog mahagonija.
Uz pomo odrezanih grana mahagonija podigao je pet motora iz kuita i zapoeo je raditi na
njima do noi, na zadimljenoj svjetlosti lampe.
Milujui i tepajui vozilima, mijenjajui i popravljajui dijelove koji nisu radili, izraujui
neke runo na vatri i nastavivi zvidukati, uspio je pokrenuti tri do popodneva treeg dana. U
njegovim rukama, na tim improviziranim postoljima, motorima je ponovno vraen dio
nekadanje raskoi.
Gareth Svvales stigao je u Jakeov tabor s uspavljujuom toplinom treeg popodneva. Stigao je
u riki, koju je vukao polugoli crnac, obliven znojem. On je leao na stranjem sjedalu
nonalantno poput leoparda, izgledao je svjee i odmoreno poput princa.
Jake se podigne ostavivi motor koji je popravljao. Bio je gol do pojasa, crnih ruku od ulja do
lakata. Znoj mu se slijevao s ramena na prsa i izgledao je mastan od ulja. Nemojte se ni
zaustaviti , ree mu uljudno Jake. Cesta se nastavlja ovuda.
Gareth mu se prijateljski osmjehne i podigne srebrenu kanticu za ampanjac, prepunu kockica
leda iz kojih je izvirivalo nekoliko grlia piva Tusker.
Rimska vuica
Doao sam da bih se pomirio s vama, stari moj , ree Gareth, a Jake osjeti e, tako da na
trenutak nije uspio ni progovoriti.
to je to, dar? Bez dodatne prevare?
I na toj vlanoj toplini Jake Burton bio je toliko udubljen u posao da tijekom ta tri dana
gotovo nije uope pio tekuine. A da ne govorimo o svijetlom pivu, ledenom i
osvjeavajuem poput onog to su mu zamagljene oi s poudom gledale.
Gareth se spusti iz rike i priblii mu se drei kanticu za ampanjac ispod mike. Swales ,
predstavi mu se. Major Gareth Swales , i prui mu ruku.
Burton. Jake , ree Amerikanac rukujui se s njime, dok su mu oi bile prikovane za pivo.
Dvadeset minuta kasnije Jake je sjedio u eljeznoj kromiranoj kadi u hladu mahagonija, u
vodi koja se puila, uronjen do prsa. S bocom piva nadohvat ruke nasapunao je pazuha i
dlakava prsa.
Greka je u tome to smo krenuli krivom nogom , govorio je Gareth, pijui pivo izravno iz
boce. Izgledalo je kao da pravi male gutljaje Dom Perignona iz kristalne ae na stalku. Sjedio
je na jedinoj lealjci koju je Jake posjedovao i koja je bila smjetena na terasi ispod stare
platnene nadstrenice, izblijedjele od sunca.
Dragi moj, gotovo da ti krivu nogu nisam zabio u stranjicu. No, Jakeova prijetnja izreena je
bez uvjerenja, uguena u pivu.
Shvaam tvoju ljutnju , ree Gareth.
Ali, tada mi vi niste rekli da namjeravate sudjelovati na drabi. Da ste mi rekli istinu, mogli
smo se nagoditi.
Jake isprui nasapunanu ruku i dohvati bocu piva. Ispije dva velika gutljaja, a potom
podrigne.
Nazdravlje , ree Gareth i nastavi: im sam primijetio da mislite ozbiljno, povukao sam se.
Znao sam da se vi i ja moemo nagoditi kasnije, da obojica izvuemo dobit iz tog posla. I
tako, evo me, pijem pivo s vama i nudim vam unosan posao.
Sluam vas.
Vrlo dobro , ree Gareth i izvue kutiju s cigarama. Izabere jednu vrlo paljivo, te se nagne da
bi je ugurao u Jakeova usta. Upali ibicu kresnuvi je o izmu i priblii je Amerikancu.
Wilbur Smith
ini mi se da vi ve imate kupca za ta vozila, nije li tako?
Sluam vas , ree Jake otpuhnuvi oblak dima, uz vidljivi uitak.
I ve ste zasigurno dogovorili i cijenu. U redu, ja sam spreman platiti vie.
Jake izvadi cigaru iz usta i prvi put pogleda Garetha u oi.
Vi elite pet oklopnih vozila u stanju u kojem se sada nalaze?
Da , potvrdi Gareth.
A da vam ja kaem da ih je samo tri u voznom stanju? Dva su praktiki srnee.
To ne mijenja moju ponudu.
Jake ponovno uze bocu piva u ruku. Imao je otvoreni ugovor s Anglo-Tanganjika
kompanijom za prodaju eera, opskrbljivao ih je motorima za strojeve koji su usitnjavali
eernu trsku po dogovorenoj cijeni od stotinu deset funta svaki. Za ta tri vozila mogao je
dobiti tristo trideset funta.
Englezova ponuda odnosila se na svih pet vozila po cijeni koju su jo morali dogovoriti.
Ve sam puno radio na tim motorima , ree Jake.
Vidim dobro.
Stotinu pedeset svaki, za svih pet. Ukupno je to sedamsto pedeset funta.
Vi ete ponovno vratiti motore i lakirati oklopna vozila.
Naravno.
U redu , ree Gareth. Znao sam da emo se sloiti.
Pogledaju se zadovoljno.
Odmah u napisati kupoprodajni ugovor , nastavi Gareth i izvue ekovnu knjiicu, potpisat
u vam i ek na cijeli iznos.
to?>> Jake vie nije izgledao zadovoljno.
ek moje banke Coutts iz Picadillyja.
Bila je istina da je Gareth imao raun u banci Coutts. Samo to je, sudei po posljednjem
izvatku, bio u minusu osamnaest funta, sedamnaest ilinga i est penija. Posljednje
direktorovo pismo, podosta papreno, bilo je ispisano crvenom tintom.
Siguran je poput engleske banke , ree Gareth maui knjiicom elegantnom gestom.
Rimska vuica
Bilo je potrebno pet tjedana da ek dospije do isplate u Londonu i tamo poljubi vrata. Nadao
se da e do tada biti ve na putu za Madrid. uo je da se tamo sklapaju dobri poslovi, a do
tada e imati i potreban kapital da iskoristi dobre prilike.
Nisu mi jako simpatini, ti ekovi , izjavi Jake i izvadi cigaru iz usta. Ako je za vas svejedno,
radije u uzeti sedamsto pedeset funta u gotovini.>'
Gareth se namrti. Vrlo dobro, nee biti tako jednostavno.
Boe mili , ree. Trebat e mi vie vremena, onda.
Ne uri mi se , osmjehne se Jake. Dovoljno je da novac dospije do sutra, do podneva. To je
rok kad predajem motore svom prvom kupcu. Doite s novcem prije tog vremena i oklopna
vozila su vaa. Ustane naglo iz kade dok su mu se voda i sapunica cijedile s tijela, a njegov je
sluga trao po runik.
Imate li obveze za veeru? , zapita ga Gareth.
Mislim da je Abou, ovdje, skuhao svoj poznati gula koji ubija i lavove.
Biste li bili moj gost u Royalu?
Pio sam vae pivo, mogu jesti i vau hranu , ree razumno Jake.
Dvorana restorana u hotelu Royal imala je visoki strop i goleme prozore zatiene mreom
protiv komaraca. Ventilatori na stropu vrtjeli su se mijeajui topli i vlani zrak stvarajui
surogat svjeini. Gareth Swales se pokazao profinjena ukusa.
Njegov arm bio je neodoljiv, a sposobnost izbora hrane i vina izazvale su u Jakeu takav
osjeaj blaenosti da su nakon toga avrljali poput dobrih, starih prijatelja. Otkrili su da imaju
puno zajednikih poznanika - radilo se prije svega o barmenima i metresama u razliitim
dijelovima svijeta, i da su preivjeli paralelna iskustva.
Dok je Gareth sklapao poslove s revolucionarnim liderom Venezuele, Jake je radio za tu
vladu i gradio eljeznicu.
Dok je Jake bio glavni strojar na brodu koji je prevozio teret kineskom obalom, Gareth je
prodavao oruje komunistikim borcima na utoj rijeci.
Wilbur Smith
Bili su u Francuskoj iste godine, i onog stravinog dana u Aminesu, kad su njemaki rafali
ubrzali napredovanje Garetha Svvalesa od sporednog asnika u majora u roku od est sati.
Jake se nalazio na osam kilometara udaljenosti na istoj fronti kao asnik topnik Royal Tank
Corpsa, pridruen 3. amerikoj vojsci.
Otkrili su da imaju otprilike isto godina. Ni jedan od obojice jo nije proslavio svoj etrdeseti
roendan, ali su obojica tijekom minulih godina prikupili mnogo iskustva i pustolovina.
Prepoznaju jedan u drugome isti nemir koji ih je tjerao uvijek u nove pustolovine, ne
doputajui im da ostanu dovoljno dugo na jednome mjestu i ukorijene se, slobodni od
posjedovanja, ena i odgovornosti, spremni upustiti se punim elanom u novu pustolovinu i
ostaviti je bez kajanja i bez dvoumljenja. Gledali su uvijek prema naprijed, nikada unatrag.
Razumjevi se, zaponu se i potovati meusobno. U pola veere nisu vie uope obraali
panju na razliitosti meu njima. Nitko nije mislio o drugome kao o snobu ili Jenkiju: no, to
nije znailo da je Jake odluio pristati na Garethov ek, ili da je Gareth odustao od namjere da
kupi pet oklopnih vozila. Konano, Gareth ispije jo nekoliko kapi brandvja u ai i pogleda
na sat.
Devet. Prebrzo da bismo legli na spavanje. to emo sada?
Jake mu predloi: Madame Cecile ima dvije nove djevojke, stigle su potanskim kolima.
Gareth odbije prijedlog.
Moda kasnije, ali ne odmah nakon veere. to kae na partiju karata? U klubu svake veeri
moe igrati poker.
Ne moemo otii. Nismo lanovi.
Postoji uzajamni ugovor s mojim klubom u Londonu, stari moj... ja u te uvesti.
Kartali su ve sat i pol.
Jake se zabavljao. Sviao mu se stil kluba: uobiajeno je kartao na prljavijim mjestima: u
stranjem dijelu nekog bara, na okrenutoj koari za voe, u mehanikoj radionici, na sanduku
u nekom lukom skladitu.
Rimska vuica
Ova dvorana je pak imala barunaste zastore, zidove u tikovini, tamne slike, ulja na platnu i
trofeje: lavove sa izblijedjelom grivom, bivole sputenih rogova koji su promatrali sa zidova
staklenim oima.
uo se zveket loptica od bjelokosti s tri biljarska stola, a igrai u kouljama, kravatama i
crnim hlaama - veernje jakne bile su im odloene dok su igrali - naginjali su se nad zelenu
povrinu kad je na njima bio red.
Za tri stola igrao se brid, s kojih su dopirali prigueni glasovi tipini za englesku rukovodeu
klasu. Svi igrai bili su odjeveni 'kao pingvini' kao to je govorio Jake: odnosno crno-bijelo, u
veernjim odijelima i kouljama.
Medu stolovima su se konobari kretali tiho, bosonogi, u bijelim tunikama, koje su im sezale
do glenjeva i s fesom na glavi, poput sveenika neke stare religije, nosei pladnjeve prepune
kristalnih aa, koje su se sjajile.
Samo se za jednim stolom igrao poker, bio je od tikovine, s mesingastom pepeljarom, niama
i podmetaima za ae whiskyja i etona od bjelokosti.
Za stolom je sjedilo pet igraa, i samo Jake nije bio u veernjem odijelu. Ostala trojica bili su
upravo onakvi tipovi igraa pokera koje bi se Jake nadao da moe drati pod kljuem za svoju
osobnu upotrebu i zadovoljstvo.
Medu njima bio je neki engleski plemi, koji je u Afriku doao u veliki lov. Stigao je nedavno
iz unutranjosti, gdje je jedan lovac, bijelac, uvijek ostao uz njega s pukom velikog kalibra,
dok je plemi ubijao krda bivola, lavova i nosoroga.
Taj gospodin imao je tik na desnome oku, koje je treptalo svaki put kad je imao tris ili neto
jo bolje u ruci. Usprkos tome, iznenaujui niz lijepih karata uspio mu je osigurati dabude
jedini pobjednik za stolom, uz Jakea.
Bio je tu i plantaer kave, jako preplanuo, s licem punim bora.
On je, kad bi imao dobre karte, fijukao kroz zube.
S Jakeove desne strane sjedio je stari dravni slubenik, koji je gotovo sasvim oelavio,
ukaste puti od groznice koja se sjajila od znoja svaki put kad bi pomislio da e pobijediti,
to mu se rijetko dogaalo.
Wilbur Smith
U sat vremena paljivog promatranja igre Jake je osvojio vie od stotinu funta, i osjeao se
dovoljno zadovoljan kako je probavio dobru veeru. Jedini element u njegovu ivotu koji ga
nije dovoljno umirio bio je njegov novi prijatelj i sponzor.
Gareth Swales sjedio je ugodno se osjeajui i avrljajui s plemiem, kao s njemu ravnim,
pokazujui prema plantaeru dovoljno potovanja i alei dravnog slubenika zbog njegove
nesree. Nije ni pobijedio, ni izgubio, no rukovao je kartama zadivljujuom spretnou. Kroz
te duge prste, s njegovanim noktima, karte su putovale takvom brzinom koja je izazivala oko i
uznemirivala.
Jake je paljivo promatrao, ne pokazujui to previe, svaki put kad bi karte dolazile u ruke
majora Garetha Swalesa. Nema naina za varalicu da namjesti pil karata, a da ih ne gleda
dok ih mijea. A Gareth ih nikada nije gledao. ak ih nije ni pogledao dok su ih njegovi prsti
spretno mijeali, ve je avrljao o svemu i svaemu ne sputajui pogled s lica sugovornika.
Jake se poeo malo oputati.
Plantaer mu je posluio etiri karte iste boje, a nakon promjene ude mu boja sa esticom od
herca. Dravni slubenik koji je bio nezasitno znatieljan, htio je vidjeti njegovo mijeanje za
dvadeset funta te je platio mrmljajui dok je ovaj drugi pokupio sve i ispred sebe naslagao
etone od bjelokosti.
Promijenimo pil , osmjehne se Gareth, podigavi prst da pozove konobara, i nadajmo se da
e se srea malo promijeniti.
Gareth poalje pil iz ruke u ruku tako da bi svi mogli vidjeti da je jo sasvim nov, a potom
otvori palcem peat i izvue netaknute karte s podlogom na dva kotaa bicikla. Izvue
dokere i zapone mijeati, prepriavajui istodobno vrlo smijenu i vulgarnu priicu o
biskupu koji je grekom uao u enski toalet na eljeznikoj postaji Charing Crossa.
Bilo je potrebno nekoliko minuta da zavri alu: a uz smijeh koji je uslijedio Gareth zapone
dijeliti karte, koje su klizile po zelenoj podlozi savrenim bacanjem, stvarajui pred svakim
igraem uredne hrpice. Samo je Jake primijetio da se tijekom priice o biskupu u enskom
toaletu Gareth zaustavljao s vremena na vrijeme dok je mijeao karte, i sasvim nakratko
podiui dvije polovice snopa okretao ih koliko je bilo dovoljno da pogleda donje karte.
Rimska vuica
Smijui se kao lud baruni uze svoje karte i pogleda ih.
Smijeh se naglo prekine, a kapak mu zapone treptati kao da vodi ljubav s nosom. S druge
strane stola je, pak, odjekivao fijuk plantaera, koji odmah zatvori karte i pokrije ih objema
rukama kao da se radi o blagu. S Jakeove desne strane slubenikova put sjajila se, uta poput
bjelokosti, a znoj mu se pone cijediti s elave glave na nos i koulju, dok je gledao u karte
raskolaenih oiju.
Jake otvori lepezasto svoje karte i pogleda u tri kraljice.
Uzdahne i zapone pripovijedati i on jednu priicu.
Kad sam bio glavni strojar na Harvest Maidu usidrenom u Kowloonu, kapetan mi je jednu
veer doveo nekog gospodiia i zapoeli smo igrati. Ulog je postajao sve vei, a neto nakon
ponoi taj gospodii podijeli vrake karte.
Izgledalo je da nitko ne slua Jakeovu priu, bili su svi previe udubljeni u vlastite karte.
Kapetan je imao poker kraljeva, ja deke, a lijenik broda full aseva.
Jake ponovno namjesti dame u ruci i prekine priu, dok je Gareth podijelio dvije karte
dravnom slubeniku, koji ih je toliko promijenio.
Gospodii promijeni jednu kartu i zaponu ulagati kao ludi. Svatko je bacao na tanjur sve to
je posjedovao na svijetu. Hvala, prijatelju, i ja u promijeniti dvije karte.
Gareth mu baci dvije karte preko stola, a Jake odbaci svoje prije nego to ih je uzeo.
Kao to rekoh, svatko je uloio i gae. Ja sam bio ve ispod tisuu dolara, vie-manje...
Jake otvori karte i uz veliki napor se suzdra da se ne nasmije: kraljice su bile sve, sada. etiri
dame oijukale su iz njegovih ruku.
Potpisali smo mjenice, ostavili plae, a gospodii se samo trudio da bude ukorak s nama, ne
mijenjajui karte.
Gareth ponovno da barunu jednu kartu i sebi jednu. Sada su svi sluali, uperivi poglede u
Jakeovo lice, a potom ponovno bacivi Pogled na karte koje su drali u ruci.
I, kad je netko pozvao da vidi, medu nama je stajala hrpa novca koja je sezala do stropa.
Pobijedio je gospodii s kraljevskom
Wilbur Smith
skalom. Sjeam se toga kao da je danas: najmanjom skalom trefa. Trebalo je proi dvanaest
sati da se kapetan i ja oporavimo od oka, ali potom smo izraunali vjerojatnost da takva
kombinacija prirodno izie. Bila je jedna na esnaest milijuna. Vjerojatnost je optuivala
gospodiia, te krenemo u potragu za njim. Pronali smo ga u starom hotelu Peninsula, kako
troi na teko zaraen novac. Pripremali smo se da isplovimo: kotlovi su bili jo uvijek
hladni. Posjeli smo ga na kotao, a potom ga upalili. Naravno, morali smo ga vezati. Nakon
nekoliko sati imao je peena jaja poput kestena.
Dobri Boe , ree barun. Uasno!
Upravo tako , sloi se Jake. Strojarnicu je preplavio smrad!
Tiina nabijena napetou spusti se nad stol: svi su znali da e se dogoditi neto izvanredno,
da je podignuta izravna optuba, ali nisu svi shvaali o emu se radi i kome se obraa. Drali
su karte vrsto u rukama, kao titove, i promatrali su jedan drugoga oima prepunim sumnje.
Atmosfera je bila tako napeta da se rairila po cijeloj dvorani: ak su i igrai za drugim
stolovima prekinuli igru i podigli oi s karata.
Smatram , ree Gareth Swales bistrim glasom, koji je stigao do svakog ugla dvorane, da
gospodin Burton pokuava rei da netko
vara.
Ta rije na tom mjestu bila je tako uznemirujua, prepuna najgorih posljedica da su mnogi
problijedjeli i progutali pljuvaku. Varalica... u tom klubu! Bilo bi bolje da je preljubnik, ili
ak ubojica!
Moram rei da se sasvim slaem s gospodinom Burtonom.
Hladne plave oi Garetha Svvalesa bijesnu, prostrijelivi nevjernog lana Kluba lordova koji
je sjedio pored njega.
Pitam se hoete li biti toliko dobri i obavijestiti nas, gospodine, o tonom iznosu naeg novca
koji ste dobili.
Glas je ibao poput bia, i na trenutak ga plemi pogleda ne shvaajui. Zatim pocrveni u licu
i ree isprekidanim glasom od bijesa: Gospodine! Kako se usuujete... dobri Boe,
gospodine!... , te potom ustane naglo, drui od uvrede.
Zgrabite ga! , uzvikne Gareth, prevrnuvi teki stol od tikovine jednim pokretom objema
rukama.
Plantaer i dravni slubenik ostali su priklijeteni ispod njega.
Rimska vuica
Karte i etoni zavre posvuda: nitko vie nije mogao ponovno sastaviti karte svakog igraa
koje je Gareth Swales podijelio u posljednjem krugu.
Varao je! Ah! Uhvatio sam ga na djelu! , ree Gareth, nagnuvi se nad masom igraa koji su
se otimali i udarali baruna akama ispod desnog uha.
Ovaj zarei poput razbjenjelog bika i odgovori pljuskom.
Gareth samo lagano odmakne glavu da bi je izbjegao i umjesto njega primi je tajnik kluba,
koji je spremno potrao, primivi je ravno medu oi.
Bukne opa svaa. Svi lanovi kluba potre u pomo tajniku.
Jake pokua dostii Garetha u iznenadnoj guvi.
Nije on varalica, ti si! , ree prijetei stiui ake.
No, bilo je etrdeset lanova kluba u toj dvorani, svi su bili u veernjim odijelima; samo je
jedan od njih bio u jakni od lagane tkanine. Horda se haei na njega.
Pogledaj si leda, stari moj , ree mu prijateljski Gareth dok ga je Jake uhvatio za ovratnik.
Jake ga ispusti i okrene se. Udarac koji je spremio za majora Swalesa zatutnji u gomili
lanova kluba koji su se bacili u napad. Dvojica padnu na pod, ali ostali nastave napadati.
Udarite! , ohrabri ih radosno Gareth. Krvnik kae kad je kraj! Kao u udu, sada je bio
naoruan biljarskim tapom.
Sada je Jake ve bio preplavljen bujicom veernjih odijela. Trojica su mu visjela za vratom,
dva su ga drala za noge, a dva ispod mike.
Budale, ja uope nisam kriv! Varalica je on , ree, pokuavi uperiti prst prema Garethu. No,
nije imao slobodne prste na raspolaganju, a ni ruke.
Istina je! , ree Gareth. Prokleti varalice! , te zamahne i udari tapom po glavama lijepo
odjevenih dentlmena koji su se objesili za Jakeov vrat. Padnu na pod poput zrelih kruaka, a
Jake, osloboen od njihove teine, ponovno se okrene prema Garethu.
uj me, ti , zarei i krene prema njemu usprkos nepominim tijelima o koje se neprekidno
spoticao.
ujem, da! , ree Gareth i podigne glavu. Bila je to zvidaljka jednog policajca. Iza staklenih
vrata pojave se odore.
Wilbur Smith
Dovraga! Policija!*, uzvikne Gareth. Bjeimo. Slijedi me, stari moj. Uz dva dobro naciljana
udarca tapom razbije najblie prozorsko staklo i klizne nesmetano u mrak vrta.
Jake je hodao puteljkom ispod stabala jacaranda prema svom taboru na obali malog potoka.
Ve je due vrijeme iza sebe, u noi, ostavio krikove i zvidaljke policije.
ak je nestao i bijes, a jednom je ak prasnuo u smijeh prisjetivi se uvrijeenog baruna.
Odjednom, zauje iza sebe kripu kotaa i tapkanje bosih nogu po puteljku.
I prije nego to se okrenuo, znao je tko ga je slijedio.
Mislio sam da sam te izgubio , ree Gareth ljubazno, plemenitih crta lica, osvijetljenih na aru
cigare drei glavu naslonjenu na jastuk.
Otiao si poput psa za kujom. Ostao sam zadivljen. Brzo tri!
Jake ne ree nita i nastavi svojim putem prema atoru.
Nije mogue da ve ide spavati.
Sada je rika bila paralelna s Jakeom. No je mlada. Tko zna koliko nam dubokih misli i
koliko pustolovina jo moe ponuditi.
Jake pokua ne prasnuti u smijeh i nastavi hodati.
Madame Cecile? , predloi Gareth.
eli li ih pod svaku cijenu, ta oklopna vozila, ha?
Vrijeda me da ti pripisuje sve moje prijateljske prijedloge tome.
Tko plaa? , zapita Jake.
Naravno, bit e moj gost.
Dobro, pio sam tvoje pivo, jeo tvoju veeru... ne bi imalo smisla zaustaviti se ba sada, zar
ne?
Priblii se riki. Hajde, okreni, vraamo se natrag , ree vozau.
Dok se ovaj okretao, Gareth ugura cigaru u Jakeova usta.
Koje si karte podijelio sebi? , zapita ga Jake kroz kolute dima.
Kraljevsku skalu? Poker aseva?
Radije u ignorirati pitanje, jer navodi na to da sam varalica.
Neko vrijeme nastave u tiini, a potom Gareth prvi progovori: Niste mu zaista ispekli jaja,
onom jadniku, ha?
Rimska vuica
Ne , prizna Jake. Ali tako je pria bolja.
Stigli su do vrata bordela, smjetenog usred vrta, opasanog zidom. Iznad ulaznih vrata bila je
upaljena plinska svjetiljka. Gareth se zaustavi drei ruku na ruci za kucanje.
Zna, mislim da ti dugujem isprike... krivo sam te procijenio.
Nasmijali smo se.
Mislim da je bolje da od sada na dalje budemo iskreni.
Ne znam hou li se moi oporaviti od oka.
Osmjehnu se jedan drugome dok ga je Gareth udario aljivo akom po ramenu.
No, i dalje ostaje moj gost.
Madame Cecile je bila visoka, vitka i bez grudi. Izgledala je kao da e se svakog trena sruiti
poput tapa za etnju. Na sebi je imala tamnu veernju haljinu strogog kroja, kojom je mela
po podu, s visokim ovratnikom i dugakim rukavima. Kosu je skupila u pundu, a na licu je
uvijek imala izraz neslaganja. Raznjei se neznatno kad ih primi u dnevnom boravku.
Majore Swales, uvijek mi je drago vidjeti vas. Gospodine Burtone, nisam vas dugo vidjela.
Mislila sam da ste se preselili u drugi grad.
Popijmo au ampanjca, draga moja , ree Gareth pruivi svileni al konobarici. Imate li jo
uvijek Pol Rogersa iz 1923?
Naravno, majore.
Moramo malo proavrljati prije nego to vidimo djevojke. Je li maleni salon slobodan?
Gareth se smjesti u jednoj od velikih konih fotelja, sa aom ampanjca u jednoj i cigarom u
drugoj ruci.
Odmah prede na stvar. Duce e ubrzo napasti Etiopiju. Samo Bog zna to eli time dobiti. Svi
kau da je to sama pusto; pustinje i planine. No, usprkos tome, Mussolini je eli. Moda ima
vizije slave. Stari napoleonski svrbe, zna.
Kako zna? Jake je legao na kau.
Nije pio ampanjac. Nije ga volio.
To mi je posao, znati te stvari, stari moj. Osjetim miris rata Prije nego to znaju oni koji e se
boriti. A ovaj je siguran sto posto. Duce prolazi sve klasine stadije izjave o namjerama koje
potiu mir,
Wilbur Smith
dok se naoruava punom parom. Ostale velesile - Francuska, moji susjedi i tvoji - ve su mu
namignuli: dali su mu zeleno svjetlo! Naravno, vritat e se poput poludjelih majmuna, podii
e razliite prosvjede u Ligi naroda, ali nitko nee maknuti ni prstom i zaustaviti starog Benita
da pojede Etiopiju u jednom jedinom zalogaju. Haile Selasie, kralj nad kraljevima, to dobro
zna, kao to to znaju i svi njegovi prinevi, i ak i aljivdije. Oajniki se pokuavaju
spremiti za obranu. I tu u se ja umijeati, dragi moj prijatelju.
A zato bi trebao kupiti od tebe po cijeni koju si mi spomenuo? Zasigurno mu je jeftinije da se
opskrbi kod proizvoaa oruja.
Dragi moj, zaboravlja na embargo. Liga naroda ga je upravo proglasila za Eritreju, Somaliju
i Etiopiju. Nema vie uvoza oruja na to podruje. Odluili su tako kako bi smanjili napetosti,
no, funkcionira samo jednosmjerno. Mussoliniju nije potrebno meunarodno trite da bi se
naoruao. Ima ve sve topove, zrakoplove i kamione koji su mu potrebni u Eritreji, spremne
za polazak, dok stari kralj nad kraljevima posjeduje nekoliko staromodnih puaka i hrpu
maeva koje mora drati objema rukama. Bit e to lijepa borba... zar ne pije ampanjac?
Mislim da u si otii po pivo. Odmah se vraam.
Jake ustane i krene prema vratima, dok je Gareth nijekao tuno glavom.
Kakav ukus. Pivo, a ja mu nudim ampanjac s etiketom!
No, Jake se udaljio vie zbog toga da bi si uzeo dovoljno vremena da razmisli o svojemu
stanju i da isplanira poteze. Naslonjen na ank u prepunoj sali, ponovno razmisli o tome to
mu je rekao Gareth Swales. Pokua shvatiti do koje se mjere radilo o injenicama, a to je bila
puka mata. Zatim promisli o tim injenicama koje bi se mogle preobraziti u dobit za njega.
Gotovo je vrsto odluio da se nee dati nagovoriti i ui u posao - bilo je previe trnja na tom
putu - i drati se izvorne namjere te prodati motore eerani, no potom ostane rtva
sluajnosti, tako oite, da je nije mogao ne uzeti u obzir.
Zapravo, bila je rije o igri sudbine.
Pored njega, za ankom, sjedila su dva mladia, odjevena poput nevanih slubenika, svatko
sa svojom djevojkom pod mikom
Rimska vuica
koju su milovali razgovarajui meusobno sigurnim i gromkim glasom. Jake je bio previe
udubljen u svoje misli da bi ih sluao, ali jedno ime privue njegovu panju.
Jesi li uo da je Anglo Sugar propao?
Ma hajde, ne vjerujem ti!
Istina je. uo sam svojim uima u sudnici. Propali su s pola milijuna funta gubitka.
Dobri Boe! Pa to je ve tree veliko poduzee ovog mjeseca!
Teka su vremena. Tko zna koliko e ljudi potopiti svojom propau.
Jake se sloi u tiini, ulije si pivo u au i vrati se u salon.
Bila su zaista teka vremena. U nekoliko mjeseci ve je drugi put doivio takvo to.
Brod kojim je stigao u Dar Es Salam oduzet je kao garancija od suda u steajnom procesu.
Poduzee u Londonu je propalo, ali brod nije bio dovoljan da plati njihove dugove.
Jake se iskrcao sa svom svojom imovinom u vrei koju je nosio na leima, uz nimalo nade da
e uspjeti dobiti est mjeseci zaostataka, ni doprinosa za mirovinu koje je uplatio u fond
drutva.
Tek je zapoeo s oporavljanjem zahvaljujui ugovoru o dostavi motora za eeranu, i
ponovno ga je val krize dostigao, koji se irio cijelim svijetom. Sudbina svih bila je propast,
malenih i velikih, a sada je Jake Burton bio vlasnik pet oklopnih vozila, za koje na tritu nije
bilo vie od jednog kupca.
Gareth se nalazio na prozoru i promatrao prizor luke, gdje su svjetla brodova drhtala na crnim
vodama. Okrene se i pogleda Jakea u lice, te nastavi s razgovorom kao da ga nikada nisu
prekinuli.
Budui da smo odluili biti odvratno iskreni bar medu nama, dozvoli mi da kaem da cijenim
Etiopljane koji su spremni platiti ta oklopna vozila i tisuu funta svako. Naravno, uz uvjet da
se ta vozila malo srede, lakiraju, i da se na njih montira lijepi mitraljez na kupoli.
Sluam te , ree Jake vrativi se na kau.
Dakle, ja imam kupce, i mitraljeze Vickers, bez kojih vozila e vrijede ni prebijene pare. Ti
ima vozila i sposobnost da ih Pokrene.
Jake je sada u Garethu Swalesu vidio sasvim drugog ovjeka.
Wilbur Smith
Nije vie primjeivao afektirani naglasak i paunako dranje: umjesto toga, u oima je
primijetio gusarski bljesak.
Nikada nisam imao ortake do sada. Uvijek sam se sam puno bolje snalazio. No, imao sam
naina da te malo upoznam i mislim da bi ovo mogao biti dobar potez. to ti misli?
Ako me prevari, Gareth... ovog u puta zaista ispei tvoja jaja.
Gareth zabaci glavu unatrag i prasne u smijeh, zabavljen.
Mislim da bi bio u stanju to i uiniti, Jake!
Krene prema njemu i prui mu ruku.
Ti e dati vozila, a ja sve ostalo, a potom dijelimo po pola, slae li se? , ree, i Jake prihvati
ruku.
Pola-pola , sloi se.
Dosta je poslova za veeras. Idemo djevojkama.
Jake predloi Garethu, kao ravnomjernom ortaku, da mu pomogne u popravljanju motora, ili
pri lakiranju oklopnih vozila.
Gareth problijedi i upali cigaru.
Sluaj me, stari moj, nije ba pametno da doslovce shvatimo ovu stvar o ravnomjernim
ortacima. Zna, manualni rad uope mi ne lei.
Pa, onda u morati zaposliti nekog pomonika.
Samo bez ustruavanja, zaposli koga god hoe , ree Gareth maui cigarom. Ja moram otii
do luke i podijeliti nekoliko omotnica i slinih stvari, shvaa. Zatim u veerati s
guvernerom, da bih se povezao s osobama koje nam koriste, shvaa?
Gareth se ponovno pojavi u taboru sutradan, u riki s uobiajenom kanticom i nekoliko piva u
ledu. Pronaao je nekoliko crnaca koji su radili pod Jakeovim nadzorom. Boja koju je Jake
izabrao za oklopna vozila bila je siva, poput vojnih brodova. Jedno je vozilo ve bilo obojeno.
Uinak je bio zadivljujui: vozilo koje je prije izgledalo poput starudije, sada je izgledalo kao
predivno vojno vozilo.
Dovraga! , usklikne Gareth zadivljeno. ak sam i ja ostao bez rijei. Stari Etiopljanin e
poludjeti.
Proe redom vozila i konano se zaustavi.
Zato lakira samo tri? Zato ne bismo lakirali i ostale?
Rimska vuica
Objasnio sam ti, samo tri su u voznom stanju.
Posluaj me, stari moj, nije vrijeme za skrupule. Lakiraj i ostale i stavit u ih u paket. Ne
prodajemo ih s garancijom!
Gareth se osmjehne Jakeu i zamiri okom. A prije nego to budu reklamirali, mi emo ve
otii... ne ostavivi adresu.
Nije primijetio da je ala pogodila Jakeov ponos sve dok nije vidio da su mu ramena napeta,
to je vrlo dobro poznavao, a crvenilo mu se penjalo po vratu.
Pola sata kasnije jo su raspravljali.
Na glasu sam po cijelome svijetu i ne namjeravam sada okrnjiti ga za nekoliko starudija poput
ovih , urlao je Jake udarivi nogom u najstarije od oklopnih vozila.
Nitko ne smije biti u stanju rei da ga je Jake Burton prevario.
Gareth je brzo shvatio kakav karakter ima njegov novi ortak. Instinktivno shvati da su bili na
rubu fizikog obrauna i odjednom promijeni stav.
Sluaj me, stari moj, nema smisla svaati se meusobno...
Ja se ne svaam , uzvikne Jake.
Naravno da ne , utjei ga Gareth. Dobro sam shvatio to eli rei. I u pravu si, i ja sam istog
miljenja.
Jake, malo umiren, otvori usta i htjede nastaviti, ali nije mogao, jer mu je Gareth u usta
ugurao cigaru i upalio je.
Sada pokuajmo promukati glavom, u redu? Reci mi zato ova dva nisu u voznom stanju, to
im nedostaje, a da ih pokrenemo?
etvrt sata nakon toga sjedili su na terasi ispred Jakeova atora, pijui pivo i zahvaljujui
Garethovoj diplomaciji atmosfera je ponovno bila prijateljska.
Karburator Smith-Bentley? , ponovi Gareth tuno.
Ve sam kontaktirao sa svima onima koji su ga mogli imati. Lokalni trgovac je ak poslao
brzojav u Cape Town i Nairobi. Trebalo bi ga naruiti u Londonu, a trebat e najmanje osam
tjedana dok ne stigne.
Polako, polako, stari moj. Radi se moda o sudbini goroj od snirti, ali za dobrobit poduzea ja
u to uiniti.
Wilbur Smith
Guverner Tanganjike imao je tridesetdvogodinju ker, neudanu, usprkos velikom bogatstvu i
visokom oevom poloaju.
Gareth je proui kriomice, krajikom oka i shvati zato.
Prvi pridjev koji mu je pao na pamet bio je 'konjska', ali nije bio toan, ispravi se Gareth.
Morao je to preobratiti u 'devska', ako je jezik bio dovoljno spretan da to izgovori.
Prava deva, pomisli opazivi njen zadivljeni pogled dok su sjeli jedno pored drugog na
luksuzna kona sjedala.
Hvala ti to si mi dozvolila da se povezemo autom tvog oca u etnju, draga.
Ona zaguguta, otkrivi ute zube ispod golemog nosa, sretna zbog komplimenta.
Kad se budem vratio u domovinu, kupit u si jedan takav automobil. Nema nieg boljeg od
lijepog Bentleyja.
Gareth je za volanom goleme, dugake limuzine, skrenuo prema obalnoj cesti koja je prolazila
ispod palma, pored plae. Policajac opazi zastavicu na haubi i pozdravi vojniki. Gareth mu
odzdravi dotaknuvi eir, a potom se obrati druici koja, od polaska iz guvernerove
rezidencije, nije skretala pogled s njegova plemenitog i preplanulog lica.
Poznajem predivno mjesto s predivnim pogledom na vrhu breuljka. Vidi se cijeli zaljev, jako
je lijepo. Mislio sam da bismo se moda mogli tamo zaustaviti.
Ona klimne glavom, previe uzbuena da bi neto rekla. Gareth je bio sretan. Njen je glas bio
uasno piskutanje. Osmjehne joj se sa zahvalnou: srdanim, neodoljivim osmijehom i
djevojka pocrveni. Imala je lijepe oi, Gareth pokua uvjeriti samoga sebe: za one kojima se
sviaju devine oi. Bile su dva bunara prepuna tuge, s dugim trepavicama. Usredotoit e se
na oi, a zaboraviti na zube.
Rodi se u njemu zabrinutost u dui.
A to ako me ugrize u kritinom trenutku? S tim kljovama moe mi zadati i smrtonosni ugriz.
Na trenutak htjede sve ostaviti. Zatim samog sebe natjera i zamisli si jo tisuu funta dobiti i
hrabrost mu se vrati.
Gareth zaustavi Bentlev i potrai otvor u raslinju: pronae ga odmah. Automobilom se zavue
medu raslinje, ispod tunela palma.
30
Rimska vuica
Odjednom se pronau na istini, zaklonjeni grmljem.
Dobro, mislim da smo stigli , ree i podigne runu konicu.
Evo, dolje je zaljev, pogledaj.
Malo se nagne da joj pokae, a guvernerova ker mu se objesi oko vrata. Posljednja misao
koja prostruji Garethovim umom bila je da izbjegne zube.
Jake Burton saeka da se golemi Bentlev smjesti na podignutom podiju, a potom izie iza
grmlja i klizne s torbom prepunom alata u ruci do haube. um koji je napravio kad ju je
otvarao bio je prekriven strastvenim mrmljanjem koje je dolazilo iz unutranjosti automobila.
Jake na brzinu pogleda blatobran i opazi uasnu sliku guvernerove keri, ili bolje reeno,
opazi njene bijele udove, nezgrapne, dugake i koate koji su se ritali poput devinih nogu
ispod krova Bentlevja. Odmah spusti glavu prema motoru.
Pokua raditi brzo, zviduui u mislima Tiger Rag, zatvorenih usta. Ali, karburator je plesao
gore-dolje, dok su iz vozila usklici bili sve glasniji i glasniji uz ritmiku usredotoenost.
Srdba koju je osjetio prema Garethu kad je ovaj odbio pomoi u lakiranju eljeznih dama,
sasvim nestane. Sada je Gareth bio maksimalno zauzet, a njegovi napori za dobrobit obojice
zasjenili su i najodvratniji i najtei manualni posao.
Dok je Jake izvlaio cijeli karburator iz motora i stavljao ga u torbu s alatom, zauje i
posljednji srceparajui krik koji je dolazio iz unutranjosti Bentlevja, a odmah zatim naglo
zastane, dok se tiina spustila na palminjak. Jake Burton klizne kroz grmlje, ostavivi svog
ortaka zagluenog i zamrenog u petlji nezgrapnih udova i skupocjenoga francuskoga donjeg
rublja.
Vjeruj mi da je u mojem oslabljenom stanju bilo teko vratiti se kui pjeice. A i uvjeriti
gospoicu da se ne moemo smatrati zaruenima.
Dat emo ti medalju , obea mu Jake, izronivi ispod haube oklopnog vozila. Ne marei da
bude izvrgnut smijehu i ruglu major Gareth Swales je izdrao, udarao po neprijatelju
prodirui...
Wilbur Smith
Uasno zabavno , promrmlja Gareth.
Ali, zna, i ja moram uvati svoj glas. Bio bih jako posramljen da se sazna takvo to, stari
moj. Dakle, dri jezik za zubima, u redu?
Ima moju asnu rije , ree mu ozbiljno Jake i ode do ruke za pokretanje. Motor odmah
zabruji i stabilizira se, u ravnomjernom ritmu koji je Jake sluao na trenutak, a potom se
zadovoljno osmjehnuo.
uj kako radi, ta ljepotica! , usklikne obrativi se Garethu.
Zar nije vrijedilo, za ovakvu glazbu?
Gareth zakoluta oima, preplavljen tunim sjeanjima, i Jake nastavi: etiri, etiri lijepe i
dobre eljezne dame! to jo eli vie od ivota?
elim ih pet , ree odmah Gareth. Jake se namrti.
Napisat emo na nj moje ime , molio je Gareth.
Tvoj glas nee se nimalo promijeniti!
Ali Jakeov izraz lica ve je bio dovoljan odgovor.
Ne? , uzdahne Gareth. Predviam da e nas tvoj zastarjeli i osjeajan mentalitet uvui u velike
neprilike, obojicu.
Moemo se odmah razdvojiti.
A, ne, dragi moj. Zna, ti Etiopljani se uope ne ale. Bilo bi rizino sada ih prevariti: ako se
povuemo sada... Imaju one maeve koje dre objema rukama, sjea li se? A nee ti odrubiti
samo glavu, uo sam da... u redu, zadovoljit emo se s prodajom etiri oklopna vozila.
Dana 22. svibnja Dunnottar Castle usidrio se u luci Dar Es Salama i odmah ga opkoli flota
malih brodica. Bio je to vojni brod Union Castle linije koja je povezivala Southampton i Cape
Town, Durban, Lourenco Marques, Dar Es Salam i Gibuti.
Dva apartmana i deset dvokrevetnih kabina prvog razreda zauzeo je Lij Mikhael Wasan
Sagud i njegova pratnja.
Lij je bio lan etiopske kraljevske kue koja je tvrdila da potjee ak od Salamona i Kraljice
od Sabe. Bio je utjecajan savjetnik kralja i zajedno sa svojim ocem vladao je, u ime Hailea
Selasiea, pustinjama i planinama na sjeveru Etiopije, podruju veem od kotske i Wallesa
zajedno.
Rimska vuica
Ras se vraao u domovinu nakon est mjeseci misije pri vladi Velike Britanije i Francuske,
molei uzalud za pomo, te pri Ligi naroda u enevi, protiv Mussolinijevih agresivnih tenja
prema tome velikome afrikom carstvu.
Nije imao nikakvih iluzija. ovjek se iskrcao s broda, zajedno sa etvoricom starijih
savjetnika i uao u automobile unajmljene za njega i njegovu pratnju od Garetha Swalesa.
Vozai su ve dobili upute.
Sada, stari moj, dozvoli mi da ja pregovaram , savjetova Jakea Gareth Swales, dok su
nervozno hodali gore-dolje po skladitu broj 4 na doku. Ovo je moj dio u predstavi. Ti samo
zadri vojniki izraz lica i pokazuj. Vidjet e da emo zadiviti starog Etiopljanina.
Gareth je bio predivan u svome tropskom odijelu svijetloplave boje i s karanfilom u zapuku.
Nosio je kravatu na tanke crte svoje stare kole i stavio si je briljantin tako da nije imao ni
jednu vlas koja mu je strila: tog jutra je otiao brijau koji mu je popravio brie.
Kritiki pogleda u svog ortaka i zakljui da je relativno zadovoljan. Jakeovo odijelo nije bilo
krojeno u Savile Rowu, bilo je to oito, ali odgovaralo je prilici, bilo je isto i ispeglano.
Cipele su bile svjee ulatene, a preguste kovre mokre i dobro poeljane. ak je uspio
skinuti sve masne tragove s ruku i noktiju.
Vidjet e, vjerojatno ne govore ni engleski , ree Gareth.
Morat emo se sporazumijevati gestama. Ah, da si me bar pustio da uinim to sam htio!
Mogli smo im podmetnuti i peto vozilo. Mora da su hrpa divljaka koji idu za vreicom soli i
perlica...
Prekine ga buka automobila.
Evo ih. Ne zaboravi to sam ti rekao.
Dva automobila se zaustave pred vratima, na suncu, i ostave putnike. etvorica su na sebi
imali duge tunike do glenjeva, nalik na rimske toge. Pod tunikama su nosili konjanike
hlae, a na stopalima su imali sandale. Bili su to sve stariji ljudi, guste prosjede kose, i lica
prepunih bora. U asnoj tiini okupe se oko mlaega i vieg mukarca, koji je na sebi imao
tamno zapadnjako odijelo i koji je prvi uao u svjei hlad skladita.
Lij Mikhael bio je neto vii od metar i osamdeset i imao je malo pogrbljena ramena, kao
netko tko je puno vremena proveo nad knjigama. Njegova put bila je boje tamnog meda,
brada i kosa
Wilbur Smith
uokvirivali su lice elegantnih obrisa. Njegove su oi bile pametne. Iako je bio malo pogrbljen,
hodao je poput maevaoca i kad se osmjehivao, njegovi bijeli zubi isticali su se na tamnom
licu.
Sto mu gromova! , ree Lij naglaskom koji je bio slian Garethovom. Pa to je Prdac Swales!
Ozbiljnost majora Swalesa sasvim nestane. Pokua se prisjetiti tko je to upotrijebio nadimak
koji nije uo ve godinama, vie od dvadeset. Tako su ga prozvali, kad ga je ta boljka
pogodila u prepunoj kapeli koleda. Duboko se nadao da ga vie nee uti, taj nadimak, koji
ga je ponovno prisjeao na tu kapelicu od kamena, i zabavljene poglede, te prigueni smijeh
njegovih prijatelja, koji ga je pogodio poput pljuske.
Sada se princ smijao, dodirnuvi si vor kravate. A i Jake opazi da su boja i crte na kravatama
bile jednake kao na Garethovoj kravati.
Eton 1915., Waynflete. Ja sam bio kapetan kue. Jednom sam te kaznio jer si puio u zahodu.
Zar se ne sjea?
Dobri Boe , promrmlja Gareth.
Toffee Sagud! Moj Boe! Ne znam to bih rekao...
Pokuaj se izraziti gestama , promrmlja Jake zadirkujui ga.
Budi dobar, prokletstvo! , prosike Gareth i uz golemi napor ponovno pronae neodoljiv
sunani osmijeh u tom mranom skladitu.
Njegovo velianstvo... Toffee... dragi prijatelju... Krene mu u susret pruajui ruku. Koje
veliko i neoekivano zadovoljstvo!
Rukuju se smijui se i crna, sveana lica starijih savjetnika se razvedre.
Dozvoli mi da ti predstavim svog ortaka, gospodina Jakea Burtona iz Texasa. Gospodin
Burton je izvrstan mehaniar i poslovni ovjek. Jake, ovo je Njegovo velianstvo Lij Mikhael
Wason Sagud, guverner Shoa, stari i dragi prijatelj.
Prineva ruka bila je koata, svjea i vrsta. Njegov pogled brz i prodoran, proe poput
rendgenskih zraka i snimi Jake u tren oka, a potom se ponovno spusti na Garetha.
Kad su te iskljuili? Ljeti 1915., ini mi se. Uhvatili su te u krevetu s nekom sobaricom, ako
se ne varam, zar ne?
Dobri Boe, ne! Gareth je izgledao zauen.
Nikada s poslugom! Bila je to rektorova ker.
Rimska vuica
Ah, da, u pravu si, sada se sjeam. Bio si poznat... otiao si s aureolom slave. Govorilo se o
tebi jo mjesecima. Govorilo se da si se borio u Francuskoj i da si se jako dobro ponio.
Gareth nemarno odmahne rukom, a Lij Mikhael nastavi: to si potom radio?
Podosta neprijatno pitanje za Garetha. Napravi nekoliko neodreenih gesta cigarom. O, sve i
svata. Bavio sam se uvozom i izvozom, kupovao, prodavao...
to nas ponovno vraa u sadanjost, zar ne? , ree uljudno princ.
Naravno, ba tako , sloi se Gareth uzevi ga pod miku.
Sada kad znam tko je kupac, jo sam vie zadovoljan to sam uspio nabaviti zaista izvanrednu
robu.
Drveni sanduci bili su uredno posloeni na hrpu uza zid skladita.
etrnaest mitraljeza Vickers, veinom novi, tek izili iz tvornice... nikada nisu ispalili ni
rafal...
Sporo su hodali promatrajui sanduke sve do kraja reda gdje je bio postavljen mitraljez na
trononom postolju.
Kao to vidi, radi se o prvorazrednoj robi.
Pet Etiopljana bili su svi ratnici, starog plemena ratnika, a od pravog ratnika posjedovali su
ljubav i potovanje prema oruju.
Nahrupe nestrpljivo oko mitraljeza.
Gareth namigne Jakeu i nastavi:
Stotinu etiri puke Lee-Enfield, jo su sasvim nove...
Nekoliko je puaka bilo oieno, montirano i naslonjeno na sanduke. Skladite broj 4 bilo je
neka vrsta Aladinove peine za goste. Stariji pomonici zaboravili su svoj ponos bacivi se na
oruje poput jata gavrana, uz usklike ushienja nakon prvog dodira hladnog elika. Gazei si
meusobno krajeve tunika, nahrupe oko montiranog mitraljeza, podignu ga i naciljaju svi
sretni tu i tamo, uzvikujui ta-ta-ta-ta-ta poput kolaraca, kosei imaginarne redove
neprijatelja.
ak je i Lij Mikhael zaboravio na svoj etonski nain ophoenja i pridruio im se u
prouavanju oruja, odmaknuvi sedamdesetogodinjeg asnika od mitraljeza i odmah
komentirajui buno oruje. Gareth se umijea diplomatski.
Wilbur Smith
Zna, Toffee, stari moj, nije to sve to imam za tebe... ni govora! Zadrao sam najbolje za
kasnije.
Uz Jakeovu pomo, ponovno okupi bradatu i pitoresknu skupinu Etiopljana, i odvojivi ih s
naporom od izloenog oruja, povede ih prema automobilima koji su ekali ispred ulaza u
skladite.
Mala povorka, s Garethom, Jakeom i princem u automobilu na elu, skrene prema puteljku
koji je vodio u umu mahagonija i zaustavi se pred luksuznim atorom za ceremonije, koji je
zamijenio Jakeov vojni ator na istini pored malenog potoia.
Gareth je naruio zakusku u hotelu Royal, usprkos Jakeovim prosvjedima zbog visoke cijene
te usluge.
Ponudimo ih bocom piva i limenkom graha , rekao mu je, ali Gareth zanijee glavom: Samo
zato to se radi o divljacima, nemamo pravo ponaati se poput barbara, stari moj. Stila, treba
nam stila, to je tajna u ivotu. Stil i brzina. Napunit emo ih ampanjcem, a potom ih odvesti
do oklopnih vozila na dnu puteljka...
Tako, sada ih je doekao red konobara u bijelim tunikama i s crvenim fesovima na glavama.
Ispod atora dugaki stolovi bili su prepuni hrane: svinjskog peenja, jastoga, dimljenog
lososa, jabuka i kruaka uvezenih iz June Afrike... i sanduka i sanduka ampanjca, ve u
srebrenim kanticama s kockama leda. Jake je ipak uspio nagovoriti Garetha da odustane od
skupog ampanjca i umjesto toga kupi Veuve Clicquot bez nekih posebnosti.
Princa i njegovu pratnju, iziavi iz automobila, doeka eksplozija epova ampanjca, te se
priblie atoru s veseljem. Gareth je napravio pun pogodak, jer su Etiopljani oboavali slavlja
i bankete i imali su izraen osjeaj gostoprimstva.
Bila je to prava stvar da pridobiju simpatije svojih gostiju.
Dragi moj Swales, zaista si imao odlinu zamisao , ree mu princ. Uz svoj uroeni osjeaj za
uljudnost uvijek je izbjegavao nadimak staroga kolskog druga. A Gareth mu je bio zahvalan i
kad su svi u ruci drali au ampanjca, predloi prvu zdravicu gromkim glasom: Uzdravlje
Njegovom velianstvu, Negusi Nagust, kralju nad kraljevima, caru Haileu Selasieu, Lavu
Vodi.
Svi ispiju au ampanjca jednim gutljajem i da ne pogrijee, Gareth i Jake uine isto.
Rimska vuica
Nakon toga se bace na hranu, dajui Garethu priliku da apne Jakeu u uho: Smisli neku drugu
zdravicu, moramo ih malo opiti.
No, nije bilo razloga za zabrinutost, jer se princ umijea:
Uzdravlje Njegovom velianstvu, britanskom kralju Georgeu V., kralju Engleske i caru Indije.
im su ae bile prazne, ponovno ih napune, nakloni se Jakeu i podigne au: Uzdravlje
predsjedniku Sjedinjenih Amerikih Drava. Gospodinu Franklinu D. Rooseweltu.
Da ne bi ispali manje uljudni, svaki dvorjanin je takoer, po redu, izrekao nerazumljivu
zdravicu na amharskom jeziku, vjerojatno u zdravlje princu, njegovoj majci, ocu, tetama i
neacima, te na taj nain ispiju bezbroj aa ampanjca.
Uzdravlje guverneru britanske kolonije Tanganjike , ree Gareth podigavi au uz gotovo
nevidljivu jezu.
I uzdravlje njegovoj draesnoj keri! , promrmlja sarkastino Jake.
To je uzrokovalo ponovno jo jedan krug zdravica gostiju u tunikama, a Gareth i Jake poeli
su uviati ludost u nastojanju da ostanu ukorak s tim mukarcima naviklim na puno jaa pia
poput teja, koji se pije u Etiopiji.
Kako si? , promrmlja Gareth zabrinuto obraajui se Jakeu, s naporom pokuavajui uperiti
pogled u njega.
Izvrsno , osmjehne mu se blaeno Jake.
Pobogu, ovi piju kao deve.
A ti si jo na ampanjcu, Prde! Prije ili poslije vidjet e da e uspjeti.
aom pokae na nasmijanu, ali nikako pijanu skupinu asnika.
Bio bih ti zahvalan da se ne slui tim nadimkom, stari moj. Loeg je ukusa, ne ini li ti se?
Nema ni najmanje stila. -
Gareth ga prijateljski potapa po ramenu, ali gotovo ga promai.
Zabrinuti izraz pojavi mu se na licu: Kako ti ja izgledam?
Izgleda mi pomalo radostan, kao i ja. Bolje je da pobjegnemo odovud prije nego to nas
dokraje.
O, Boe! Zar zapoinjemo ponovno? , usklikne uzbunjeno Gareth dok je princ podizao
kristalnu au, gledajui u njih s oekivanjem.
Wilbur Smith
U tvoje zdravlje, dragi Swales , ree susrevi Garethov pogled.
Poaen sam , odvrati Gareth te ponovno ispije jo jednu au. Zatim potri prema konobaru
koji im je ve hitao ususret da bi ponovno napunio prinevu au.
Toffee, prijatelju moj, sada bih ti pokazao malo iznenaenje koje sam priredio za tebe.
Dohvati princa za ruku kojom je drao au i oduzme mu je.
Dodite svi! Ovuda , pozove ih.
Medu asnicima sijedih brada mogla se osjetiti nevoljkost to ostavljaju ator, i Jake je morao
potrati u pomo Garethu. Udvoje, rairivi ruke i istjeravi sve iz atora, uspjeli su nakon
kratkog vremena prisiliti skupinu da krene puteljkom kroz umu mahagonija, koji je nakon
dvadesetak metara vodio prema istini irine igralita za polo.
Velika tiina spusti se medu njih, kad su ugledali etiri oklopna vozila savreno nanizana
jedno do drugog, premazana sivom bojom, s mitraljezima Vickers ije su se goleme cijevi,
koje su se hladile na vodu, isticale s kupole, na kojoj je ve bila naslikana etiopska zastava:
zelena, uta i crvena crta.
Poput mjeseara asnici ostave da ih povedu prema redu stolaca koje su ve unaprijed
priredili ispod suncobrana i smjeste se udobno ne odvajajui pogled s ratnih vozila. Gareth se
smjesti ispred njih poput uitelja u koli, zateturavi neznatno.
Gospodo, pred nama je jedno od najboljih vozila koje je ikada proizvedeno na svijetu... , i dok
je ekao da princ prevede za svoje savjetnike, osmjehne se pobjedniki Jakeu.
Upali, stari moj!
Kad je prvi motor zabrujio, etiopski asnici ustanu i zapljeu poput gledatelja koji su
usredotoeni na boks me.
Tisuu i petsto funta svaki, ree u sebi Gareth. Prodat u ih bar po tisuu petsto funta.
Lij Mikhael ih je pozvao na veeru, na Dunnottar Castle, i usprkos protivljenju, Jake je bio
primoran odjenuti veernje odijelo koje mu je na brzinu saio neki kroja u Dar Es Salamu i
koje su istog dana isporuivali.
Rimska vuica
Imam osjeaj kao da sam pingvin , usprotivi se.
Izgleda poput baruna , odvrati mu Gareth.
Daje ti stila, prijatelju moj. Stila, sjeti se, stila! Ako izgleda kao beskunik, ljudi e se prema
tebi odnositi kao prema beskuniku.
Lij Mikhael Sagud je na sebi imao predivnu tuniku, crveno-crne boje, i protkanu zlatnim
nitima, a na vratu je bila privrena kopom s golemim, crvenim rubinom; uske hlae od
baruna bile su takoer protkane zlatnim nitima od dvadeset i etiri karata. Veera je bila
izvrsna, a princ je izgledao dobro raspoloen.
Dakle, dragi moj Swales. Cijenu mitraljeza i ostalog oruja dogovorili smo prije nekoliko
mjeseci... ali nikada nije bilo rijei o oklopnim vozilima. Ti si na redu da predloi razumnu
cijenu.
Visosti, ja sam imao na umu razumnu cijenu, ali sada kad znam da si ti moj kupac...
Gareth se prekine te povue dim iz cigare havana koju mu je ponudio princ, iskoristivi
priliku da skupi misli, a potom baci mamac, nadajui se da e zagristi.
to e, sada elim samo pokriti trokove i zadovoljiti se skromnim profitom za mog ortaka i
mene.
Princ gestom ruke izrazi svoju suglasnost.
Dvije tisue funta svako , nastavi Gareth brzo, povezujui rijei da bi bilo manje traumatino,
ali se Jake gotovo zagrcne whiskyjem i sodom.
Princ klimne glavom. Vidim , ree. Rije je o pet puta vie od njihove stvarne vrijednosti.
Gareth se skandalizira: Visosti...
Ali princ ga uutka mahnuvi mu rukom. *
U posljednjih est mjeseci veinu svog vremena proveo sam procjenjujui vrijednost oruja.
Dragi moj Swales, molim te, nemoj vrijeati obojicu tvojim protivljenjem.
Uslijedi duga tiina, a atmosfera u kabini postane napeta poput violinske ice. Zatim, princ
uzdahne.
U stanju sam procijeniti cijenu ovih vozila, ali u stanju sam 1 kupiti ih. Velike svjetske sile su
mi zanijekale to pravo, pravo obrane m je zemlje od agresora.
U njegovim oima pojavi se oblak tuge.
Wilbur Smith
Crne misli mu namrte elo.
Moja zemlja, kao to znate, nema izlaz na more: sav uvoz prolazi kroz francusku i britansku
Somaliju ili talijansku Eritreju. Italija je neprijatelj: Francuska i Engleska su zemlje koje su
nam uvele embargo.
Lij Mikhael ispije gutljaj iz ae koju je drao u ruci i zagleda se u unutranjost kao da se radi
o kristalnoj kugli pomou koje moe itati budunost.
Velike sile spremne su predati nas faistikom tiraninu zavezanih ruku.
Ponovno duboko uzdahne a potom pogleda Garetha u oi sasvim drugim izrazom lica. Prestao
mu je ak i obraati se s ti: Majore Swales, vi ste mi ponudili hrpu oruja iz druge ruke ili
zastarjelog po cijeni koja je nekoliko puta via od njegove stvarne vrijednosti. Ja sam oajan
ovjek i stoga moram pristati na vau ponudu, na cijenu koju traite.
Gareth se pomalo opusti i pogleda kriomice Jakea.
ak moram pristati i platiti vam u funtama.
Sada se Gareth osmjehne. Stari moj... , zapone, ali princ ga utihne odmah podigavi ruku.
Ja u, pak, izraziti samo jedan uvjet, ali od kojeg neu odustati, da bih pristao na vau ponudu.
Vi i va ortak, gospodin Bur-ton ete se pobrinuti da prenesete oruje u Etiopiju. Bit ete
plaeni kad budete predali oruje unutar granica carstva Hailea Selasiea.
Ali, dragi moj, koji uvjet! , usklikne Gareth.
To znai da bismo trebali krijumariti robu stotinjak kilometara na neprijateljskom teritoriju.
To je smijeno!
Smijeno, majore Swales? Mislim da nije. Vaa roba nema nikakve vrijednosti ni za mene ni
za vas u Dar Es Salamu Ja sam va j jedini kupac, nitko drugi na svijetu ne bi bio tako glup i
kupio vau ' robu. S druge strane, bilo koji moj pokuaj da prenesem robu u domovinu bio bi
sigurno onemoguen. Agenti velikih sila me neprekidno prate. Dobro znam da e me pretresti
kad se iskrcam u Gibutiju. A ovdje vaa roba ne vrijedi nita.
Zastane i pogleda najprije Garetha, a potom Jakea.
Ovaj se poea po bradi.
Rimska vuica
Shvaam va stav, Visosti*, ree Jake.
Vi ste razumni, gospodine Burton , odvrati princ i ponovno se obrati Garethu, ponovivi
posljednju reenicu: Ovdje vae oruje ne vrijedi nita. U Etiopiji sam spreman platiti ga
malim bogatstvom. Na vama je izbor. Bacite ga ili ga donesite u Etiopiju.
Zapanjen sam ; ree sveano Gareth, hodajui naprijed-natrag. Hou rei, nakon svega, radi se
o mom starom drugu iz Etona. Boe moj, ne mogu vjerovati da je povukao svoju rije. To je
strano. Hou rei, ja sam mu vjerovao!
Jake, leei na kauu u privatnom dnevnom boravku Ma-dame Cecile, sa sebe je skinuo jaknu
veernjeg odijela i na koljenima je drao debeljukastu djevojku plave kose. Na sebi je imala
laganu haljinu ljubiaste boje, podignutu do koljena, tako da je otkrivala plave podvezice.
Jake je u ruci drao jednu od njenih golemih sisa i procjenjivao je teinu poput domaice koja
izabire rajice na trnici. Djevojka se osmjehivala i pomicala se zavodniki u krilu.
Prokletstvo, Jake, sluaj me.
Sluam te.
Zaista je bilo uvredljivo , usprotivi se Gareth, a potom na trenutak odluta, jer je Jakeova
druica otkopila bluzu.
Sto mu gromova, Jake, zaista su draesne, zar ne?
Obojica pogledaju sa zanimanjem otkrivene dijelove tijela.
Ti ima svoju , usprotivi se Jake.
U pravu si , sloi se Gareth i obrati se junonskoj djevojci koja ga je ekala na drugom kauu.
Imala je crnu kosu, oblikovanu u visoku i zanimljivu pundu, i goleme smee oi, koje su se
isticale na bijelom licu, poput usana prepunih rua. Stisne se pored Garetha i zagrli ga
poudno.
Jesi li zaista siguran da ne govore engleski? , zapita Gareth opustivi se u iskusnom zagrljaju
tih njenih ruku.
Obje su Portugalke , uvjeri ga Jake. No, uvjeri se i sam.
Vrlo dobro. Gareth razmisli na trenutak.
Djevojke, odmah vam kaem da neemo platiti nita za vae drutvo. Ni penija. Radite to iz
simpatije prema nama.
Wilbur Smith '
Ni jedna od obje ne promijeni ni najmanje izraz lica, nastavivi ih grliti bez prestanka.
Uvjerio sam se , ree Gareth. Moemo razgovarati.*
Sada?
Imamo vremena samo do jutra da bismo se odluili to emo uiniti.
Jake promrmlja neto to Gareth nije shvatio, te mu ovaj ree da nije uo.
Taj etiopski seljai, kako si ga ti nazvao, dobro nas je uklijetio , ponovi mu Jake. Prije nego
to mu je mogao odgovoriti, Garethova usta bila su prekrivena poljupcem crvenih i punih
usana, poput zrelog voa. Uslijedi trenutak tiine, a potom se Gareth uspije osloboditi, tako da
su mu usne bile crvene od rua.
Jake, to emo, do vraga, uiniti?
Jake mu to objasni mornarskim jezikom koji nije ostavljao dvojbe.
Ne kaem to emo sada s ovim dvjema, ali to emo sutra sa starim Toffeejem. Idemo li u
Etiopiju predati robu?
Garethova djevojka ponovno se domogne njegovih usana.
Jake, molim te, usredotoi se nekoliko trenutaka na na problem , moljakao ga je Gareth, a
potom popustio i on.
to misli, i ja razmiljam o tome , ree Jake ne prekinuvi svoje aktivnosti s plavuom.
Kako emo, do vraga, prenijeti etiri oklopna vozila do neprijateljske obale, za poetak? A
kako emo, potom, prei jo etiristo kilometara do granice s Etiopijom? , stenjao je Gareth,
govorei uglom usana. Odmah zatim neto odvue njegovu panju.
Hej, kaem, tvoja prijateljica nije prava plavua, zna? Nevjerojatno.
Jake pogleda ukoso i osmjehne se.
A tvoja je kotkinja, po onome to nosi ispod suknje , nasmije se.
Jake, moramo se odluiti. Idemo li ili ne idemo?
Najprije akcija, a potom odluka. Za sada se zabavimo.
U redu , ree Gareth, konano se uvjerivi da nema smisla nastaviti s raspravom u ovakvim
okolnostima.
Rimska vuica
I? Neko je vrijeme razgovor utihnuo. Ponovno zapone pola sata kasnije, kad su bili odvojeni
od djevojaka i stajali pred zemljopisnom kartom afrikog roga koju im je Madame Cecil
pribavila.
Ima tisue milja nenadzirane obale , ree Gareth te kaiprstom pokae liniju obale na karti,
drei plinsku svjetiljku u drugoj ruci. Potom kaiprstom pokae prema unutranjosti.
Karta kae da je sve pusto do granice. Ne ini mi se vjerojatnim da emo susresti neprijatelje.
Ali, to moramo raditi da bismo preivjeli , odvrati Jake.
Dakle, idemo? , zapita Gareth podignuvi pogled s karte.
Dobro zna da idemo.
Da , nasmije se Gareth.
Dobro znam. Prevelika je dobit u zlatnicima koja nas eka tamo dolje.
Lij Mikhael klimne glavom nakon to su ga izvijestili o odluci, a potom zapita: Jeste li ve
razmislili kako ete to izvesti? Moda vam mogu pomoi. Dobro poznajem obalu, i gotovo
sve putove koji vode prema unutranjosti.*
Da znak jednome od svojih savjetnika da donese mapu i prostre je na stol. Jake mu objasni
plan pokazujui glavna mjesta itinerara koji su predvidjeli.
Mislili smo da unajmimo brod s ravnom kobilicom ovdje u Dar Es Salamu i iskrcamo se
negdje u ovom podruju. Zatim emo natovariti oruje u oklopna vozila, i s dovoljno goriva
krenuti ravno prema etiopskoj granici, a na drugoj strani susrest emo vae ljude na
dogovorenom mjestu.
Da , sloi se princ, kao opa zamisao nije loe. No, ja bih izbjegao britansku Somaliju. Imaju
efikasnu strau kojom onemoguavaju prodaju robova prema istoku. Izbjegavajte taj dio,
dakle. Bolje je prei preko francuskog dijela.
Udube se u planove za ekspediciju, i ubrzo su i Jake i Gareth Primijetili da su olako prihvatili
uvjet. Uope nije izgledalo lako, to Putovanje: dobro da im je princ davao savjete.
Wilbur Smith
Iskrcaj e biti jedan od najkritinijih trenutaka. Na ovoj obali razlika izmeu plime i oseke
iznosi est metara, a i dno nam nije najbolje. No, usprkos tome, na ovom mjestu, otprilike na
etrdeset milja sjeverno od Gibutija, postoji stara luka koja se zove Mondi. Nije ni oznaena
na karti. Bila je to luka za robovlasnike prije nego to su zabranili prodaju robova, poput
Zanzibara ili Mozambika. Mjesto su osvojili i unitili Englezi godine 1842. Luka nema slatke
vode i stoga je opustjela. No, usprkos tome, dovoljno je dobra kao pristanite. To je najbolje
mjesto za istovar vozila. Podosta zahtjevan posao, bez dizalica ili drugih pomagala.
Gareth je radio biljeke na papiru za pisma, dok je Jake prouavao zemljopisnu kartu.
Nema vojnika na ovom podruju? , zapita Jake.
Princ slegne ramenima. Jedan bataljun Legije stranaca je smjeten u Gibutiju. S vremena na
vrijeme alju jednu postrojbu, ali vjerojatnost da ih susretnete je minimalna.
Vjerojatnost volim , promrmlja Gareth.
A nakon to se iskrcamo, to emo?
Princ nasloni kaiprst na zemljopisnu kartu. Isplati vam se da se kreete paralelno s granicom
talijanske Eritreje, slijedei rutu jugozapad, sve do movarnog podruja gdje rijeka Avvash
ulazi u pustinju i nestaje u podzemlju. Tu ete skrenuti na zapad, prei granicu s francuskom
Somalijom i nai ete se u Dankaliji, odnosno u Etiopiji. Tu u vas ja ekati... Zastane i neto
ree svojim savjetnicima. Odmah nastane vrlo iva rasprava nakon koje se princ ponovno
obrati dvojici prodavaa, s osmijehom na licu. Izgleda da se svi slaemo da su najbolje mjesto
za susret Bunari Cialdi, odnosno ovdje.
Vrati se i pokae mjesto na karti. Kao to vidite, nalazimo se na etiopskom teritoriju. Radi se
o dobrom mjestu i za moju vladu, jer e oklopna vozila biti iskoritena za obranu sradijske
usjekline i ceste za Dessie, ako talijanska ofanziva bude krenula tim pravcem...
Princa prekine jedan od savjetnika te ga ovaj saslua nekoliko trenutaka, a potom nastavi i
obrati se dvojici bijelaca: Budui da dio puta izmeu Mondija i Bunara Cialdi prolazi kroz
pustinju bez putova, i koje predstavlja nemogue podruje za vozila, savjetovali su mi da s
vama poaljem vodia koji dobro poznaje taj kraj...
Rimska vuica
Bit e bolje , ree Jake s olakanjem.
Izvrsno, Toffee , sloi se Gareth.
Vrlo dobro. Mladi kojeg sam izabrao moj je roak. Govori engleski budui da je, izmeu
ostalog, proveo tri godine, pohaajui kolu, u Engleskoj, i dobro poznaje podruje koje
morate prei jer je esto odlazio u lov na lavove, kao gost rasa koji ivi na francuskom
teritoriju. Zatim se ponovno obrati svojim savjetnicima. Jedan klimne glavom i izie iz
kabine.
Poslao sam po njega. Zove se Gregorius Maryam.
Kad je Gregorius stigao, vidjelo se da je bio mladi od dvadeset, dvadeset i dvije godine. Bio
je visok gotovo koliko i stric, i imao je iste ponosne crte lica ratnika. Ali njegova je put bila
glatka i bez dlaka poput djevojke, boje meda. I on je bi odjeven kao Europljanin, a imao je
ozbiljan i pametan izraz lica.
Stric nakratko objasni to mu je initi, i ovaj sasvim smireno klimne glavom te se okrene i
pogleda Jakea i Garetha.
Moj stric mi je objasnio to se trai od mene, i poaen sam da mogu pomoi. Njegov je glas
bio jasan i iskren.
Znate li voziti? , zapita ga odjednom Jake.
Gregorius se osmjehne i klimne glavom.
Naravno, gospodine. Imam sportski automobil u Addis Abebi, Morgan.
Odlino , ree Jake i takoer se osmjehne.
No, vidjet ete da je oklopno vozilo sasvim neto drugo.
Gregorius e se odmah spremiti i pridruiti vam se. Kao to znate, brod isplovljava u podne ,
primijeti princ, a mladi plemike krvi se nakloni stricu i izie iz kabine.
Sada mi dugujete uslugu. Majore Swales i odmah ete mi je uzvratiti.
Lij Mikhael se obrati Garethu iji se izraz lica odmah promijeni: sada se na njemu mogla
opaziti neizvjesnost. Gareth je razvio zdravo Potovanje prema prinevoj spretnosti u voenju
pregovora.
Sluaj me, stari moj... , zapone prosvjedovati, ali princ nastavi ne marei za prekid.
Jedno od malobrojnog oruja koje naa zemlja moe okoristiti jest savjest civiliziranog
svijeta...
"VVilbur Smith
Ne bih se puno oslanjao na to , primijeti Jake.
Zaista, nije jako efikasno oruje , ree tuno princ.
No, usprkos tome, budemo li uspjeli obavijestiti svijet o nepravdama i agresijama zbog kojih
patimo, moda bismo mogli primorati demokratske nacije da nam pomognu. Moramo
obavijestiti iroke mase o naoj borbi. Budu li ljudi obavijeteni o naoj borbi, moda e moi
primorati svoju vladu da intervenira.
Dobra zamisao , sloi se Gareth.
Sada sa mnom putuje osoba koja ima veliki utjecaj na javno mnijenje Amerike. Prava je
zvijezda novinarstva u svojoj zemlji, gospodine Burtone. Ima stotine tisua itatelja u
Sjedinjenim Dravama kao i u ostalom dijelu svijeta koji govori engleski jezik. Osoba je s
demokratskim osjeajima, solidarna s ljudima koji pate.
Princ kratko zastane.
No, usprkos tome, njena reputacija nas je preduhitrila. Talijani znaju dobro da bi njihova
borba mogla pretrpjeti tete. Budu li novinari toga glasa poeli pisati istinu o njihovim
imperijalistikim tenjama... Tako su se pobrinuli da joj to onemogue. Saznali smo s radija,
danas, daje toj osobi zabranjen prolaz kroz engleska, francuska i talijanska podruja Afrike:
tako joj je onemoguen prilaz Etiopiji. Ne samo to nam zabranjuju uvoz oruja, nego i
onemoguavaju naim prijateljima da nam pohitaju u pomo.
Ne , ree Gareth.
Imam dovoljno briga sa samim sobom, a kamoli da budem taksist nekom piskaralu. Neka sam
proklet budem li dozvolio da...
Zna li voziti? , prekine ga Jake.
Traimo jo jednog vozaa za etvrto oklopno vozilo.
Ako dobro poznajem novinare, znat e voziti najvie grlo boce u ai , izjavi Gareth loeg
raspoloenja.
Ako zna voziti, ne moramo traiti vozaa. Bila bi to dobra uteda , nije poputao Jake, i
Garethovo loe raspoloenje malo popusti.
To je tono. Ako zna voziti.
Pa, vidjet emo , ree princ i kratko se konzultira s jednim od svojih savjetnika, koji izie iz
kabine.
Gareth je iskoristio pauzu dohvativi princa pod miku i povukavi ga u stranu.
Rimska vuica
Izraunao sam trokove koje emo biti primorani isplatiti za najam broda, namirnice, gorivo i
tako dalje. Ne moemo to podnijeti. Pitam se je li ti mogue krenuti nam ususret gestom
dobre volje. Rije je o nekoliko stotina funta.
Majore Swales, ve sam vam dokazao dobru volju davi vam svog neaka... i obrnuto.
Nije da ne cijenimo...
Gareth je htio razviti temu, ali prekine ga otvaranje vrata kabine i ulaz novinarke. Gareth
Swales se uspravi, dodirnuvi si vor kravate. Njegov osmijeh zasja kabinom poput izlazeeg
sunca.
Jake Burton sjedei pred zemljopisnom kartom palio si je cigaru, no ne dovri. ibica mu
izgori medu prstima, dok je zurio u novoga gosta.
Gospodo , ree princ.
ast mi je predstaviti vam miss Victoriju Camberwell, cijenjenu predstavnicu amerikog tiska
i dobru prijateljicu moje zemlje.
Vicky Camberwell nije jo imala trideset godina i bila je neudana mlada ena, izvanredno
privlana. Odavno je nauila da mladost i ljepota nisu predstavljale veliku prednost u
zanimanju koje je izabrala, i pokuavala je, s malo uspjeha, sakriti oboje. Oboavala je gotovo
muku odjeu. Na sebi je imala koulju vojnikog tipa s naramenicama i depovima ija je
dugmad bila istaknuta lijepim i bujnim grudima. I suknja kaki boje imala je depove poput
koulje. Oko struka je imala koni pojas s velikom kopom. Nosila je cipele koje su se
vezivale oko dugih, draesnih nogu. Njih su pametne ene nazivale 'praktinima'.
Kosa koju je paljivo poeljala u pundu, isticala je labui vrat. Bila je tanka poput svile, na
nekim mjestima svjetlija od sunca, gotovo bijela: ali na visokom i glatkom elu bila je plava
poput penice, ili listova u jesen.
Gareth je prvi doao k sebi. Miss Cambervvell, naravno. Poznajem va rad, vaa kolumna
izlazi i u Observeru.
Ona ga pogleda bezizraajna lica, imuna na efekte njegova slavnog osmijeha. Njene su oi,
primijeti Gareth, bile ozbiljne i mtenzivne, i tako zelene, da su ukazivale na mudrost.
Wilbur Smith
Jake je s prstima ispeenim ibicom proklinjao. Ona se okrene prema njemu, a on uurbano
ustane.
Nisam oekivao enu.
Ne volite ene? Njen je glas bio nizak i hrapav, to je izazivalo jezu. I zaista, jake primijeti da
se najeio na podlakticama.
Ne, naprotiv!
Opazi da je visoka, sezala mu je do ramena, i da je atletske grade. Drala je podignutu glavu,
to je isticalo usta i bradu.
Ne pada mi na pamet nitko tko mi se vie svida.
I tu se ona osmjehne, prvi put. Njen je osmijeh imao neoekivanu toplinu, i Jake primijeti da
su prednji zubi imali maleni nedostatak, nisu bili savreno nanizani, ve je jedan bio vie
isturen prema van. Zagleda se u nju, zadivljen, na trenutak, a potom se ponovno zagleda u
zelene oi koje su ga odvagivale.
Znate li voziti? , zapita je ozbiljno, i njen se osmijeh preobrazi u smijeh.
Automobil? , zapita Vicky. Naravno. Znam i jahati, voziti bicikl, skijati, upravljati
zrakoplovom, igram bilijar i brid, znam pjevati, plesati i svirati glasovir.
Mislim da je to dovoljno , nasmije se s njom Jake.
Mislim da zaista moe biti dovoljno.
Vicky se ponovno obrati princu: O emu se radi, Lij Mikhael? , zapita ga. to ova gospoda
imaju s naim planovima?
Dunnottar Castle polako je prolazio paralelno s nizom palma, ispod oblacima ispunjenog
neba, ukraen ipkom sunca, kad je brod podigao sidro i krenuo prema ulazu u luku.
Na gornjoj palubi visoka prineva pojava bila je okruena asnicima u bijelim tunikama. Dok
je brod ubrzavao, sijekui valove, podigne ruku i pozdravi.
Ubrzo zatim brod nestane na beskonanom Indijskom oceanu, da bi neto kasnije skrenuo
prema sjeveru.
etiri pojave na molu saekaju da sasvim nestane s obzora, na kojem su se isticala samo
trokutasta jedra ribarica.
Jake prvi progovori.
Rimska vuica
Morat emo pronai smjetaj za gospoicu Camberwell.
Pomislivi na to, i on i Gareth naprave gestu da dohvate njen koveg i pisai stroj u konom
koveziu.
Pismo ili glava! , predloi Gareth i izvue iling Istone Afrike.
Pismo , ree Jake.
Koja nesrea, prijatelju!*, saalijevao ga je Gareth nakon to je uhvatio iling u letu i polako
ga ponovno vratio u dep.
Ja u se pobrinuti za miss Camberwell , nastavi, a potom u odmah potraiti brod za
putovanje. U meuvremenu ti savjetujem da jo jednom temeljito provjeri ta vozila.
Rekavi to da znak jednome od vozaa prikolica koji su ekali u redu na klupici. Imaj na umu
da je jedno doi do luke, a sasvim je drukije prelaziti etiristo kilometara preko pustinje.
Bolje je provjeriti da se ne bismo trebali vraati pjeice kui , savjetova ga i pomogne
gospoici da se uspne u prikolicu.
Naprijed! , zapovjedi nosau i rame uz rame Gareth i Vicky krenu pozdravljajui ga prema
gradu.
Izgleda da su ostali sami, gospodine , ree Gregorius, i Jake promrmlja sebi u bradu, drei
priklijeten pogled za prikolicu koja se udaljavala. Mislim da u i ja sebi potraiti smjetaj ,
ree mladi, a Jake se trgne.
Idemo, idemo, mladiu. Moe se smjestiti sa mnom u atoru za tih nekoliko dana to emo
biti ovdje prije polaska.
Zatim se naceri.
Nadam se da se nisi uvrijedio samo zato to bi mi bilo drae da sam podijelio ator s
gospoicom Cambenvell nego s tobom, Greg.
Mladi prasne u smijeh.
Shvaam vae osjeaje... ali moda hre, gospodine.
Ni jedna djevojka njena izgleda ne moe hrkati , ree mu Jake.
I jo neto... ne zovi me vie gospodine, uznemiruje me. Zovem se Jake.
Uze jednu od Gregovih vrea. Idemo pjeice , nastavi.
Imam uasan osjeaj da ih neemo tako brzo vidjeti.
Zaponu hodati po pranjavom rubu ceste.
Rekao si da ima sportski automobil, zar ne? Morgan? , zapita ga Jake.
Wilbur Smith
Da, Jake.
I zna to ga pokree? Eksplozioni motor.
Odlino! , pljesne Jake. Dobar poetak! Proglaavam te drugim mehaniarom. Zasui rukave.
Gareth Swales imao je svoju teoriju zavoenja koju u dvadeset godina nikada nije morao
obnoviti. ene su voljele drutvo plemia: bile su sve redom snobovi, i najhladnija bi se
zapalila samo na pogled grba. im su se smjestili na jastucima u prikolici, on je zapljusnuo
Vicky Cambervvell bujicom svoga duha i arma.
Nemogue je stei meunarodno priznanje u novinarstvu sa samo dvadeset i osam godina ako
nedostaje odreena osjeajnost, ili se ne mari za svijet. U jednoj minuti Vicky Cambenvell je
procijenila Garetha. Upoznala je jo takvih poput njega, s istim dobrim odgojem, istim
elegantnim izgledom, istim njegovanim naglaskom i istim elinim bljeskom u pogledu.
Fakin, bio je njen zakljuak od samog poetka: i svaka minuta koju je provodila u njegovu
drutvu potvrivala je taj zakljuak. No, bio je jako lijepi fakin. Uz to i zabavan, s previe
rafiniranim naglaskom i jezikom koji su, odmah je to primijetila, bili samo vanjtina. Sluala
ga je zabavljeno dok ju je on pokuavao zadiviti svojim rjenikom.
Kao to je uvijek govorio pukovnik... moj otac, i u obitelji su ga tako nazivali...
Zaista je Garethov otac umro kao pukovnik, no ne u nekoj slavnoj postrojbi, kao to je in
mogao dati naslutiti. Postao je to s godinama u indijskoj policiji, u koju je uao kao obini
agent.
Naravno, obiteljsko imanje dolazi s mamine strane...
Njegova majka bila je ki jedinica jednog propalog pekara, a imanje je obuhvaalo samo pe i
trgovinu, pod hipotekom, u Svvanseau.
Pukovnik je uvijek bio pomalo fakin. Volio je teke konje, kako se to zna rei, i lake ene...
tako je bio prisiljen prodati imanje.
Bili su rtve klasinog engleskog drutva koje ne prata, a majka i otac posvetili su se odgoju
jedinog sina ne obazirui se na nevidljivu barijeru koja odvaja srednju klasu od visoke.
Rimska vuica
Naravno, studirao sam u Etonu dok je moj otac bio u slubi u koloniji. Ah, da sam ga bar
mogao bolje upoznati, tog vragolana! Mora da je bio osoba i pol...
Upis na Eton sugerirao im je policijski komesar koji je i sam bio bivi uenik te kole. Maleno
majino nasljedstvo i vei dio oeve plae otili su u skup projekt da preobraze sina u pravog
gospodina.
Umro je u dvoboju, vjerujete li mi? Pitolji u zoru: Ah, bio je romantian, uz previe ara u
grudima...
Kad je kolera usmrtila njegovu majku, oeva plaa pokazala se nedovoljnom da plati trokove
koje je mladi, uvijek u drutvu sa sinovima lordova, morao plaati. U Indiji je korupcija bila
pravilo, mito je bio nain ivota: ali pukovnika su uhvatili. Zaista se radilo o pitoljima u
zoru: pukovnik je uao na konju u mranu indijsku dunglu sa slubenim pitoljem Webley, a
njegova kobila se vratila sama u konjunicu sat kasnije, praznoga sedla i s uzdama na vratu.
Naravno, bio sam prisiljen ostaviti Eton.
Bez imalo dvojbe. Bila je to puka sluajnost to se njegovo slatko prijateljstvo s rektorovom
keri poklopilo s istovremenim posljednjim jahanjem pukovnika, no, bar je to omoguilo
Garethu da ode uz auru slave koje se prisjeao i Lij Mikhael, umjesto pognute glave poput
osobe koja vie nije u stanju plaati raune.
Uao je tako u iroki svijet s naglaskom, nainom ophoenja i ukusom dentlmena, no bez
novca za lagodan ivot.
Sreom to je tada bjesnio rat... , i ak ni postrojba poput edinburkog grofa nije previe
gledala na materijalne mogunosti svojih asnika. Eton je predstavljao dovoljnu preporuku, i
uz pomo njemakih mitraljeza nije bilo potrebno dugo ekati na inove. No, usprkos tome,
nakon primirja stvari su se vratile u normalu, a u takvoj postrojbi asnik je morao potroiti tri
tisue funta godinje da bi odravao ivot koji je odgovarao njegovom poloaju u drutvu.
Gareth izie iz postrojbe i otada ih je neprekidno mijenjao.
Vicky Cambervvell ga je sluala, usprkos svemu, zadivljeno.
Znala je da se radi o kobrinu plesu pred piliem, i znala je da se arm kojim je zraio
djelomino sastoji upravo u tome to je u njemu vidjela fakina.
Bilo je i drugih poput njega.
VVilbur Smith
Njen ju je posao vodio u tople krajeve svijeta, i takvi mukarci su je privlaili. S njima je bilo
uvijek uzbudljivo i opasno, zabavno i jezivo: ali, uvijek bi zavravalo bolno.
Pokua ga ne sluati, nadajui se da e brzo stii do odredita, ali Garethov duh je bio zaista
neodoljiv, i kad je prikolica stala ispred hotela Royal, Vicky je bilo teko kontrolirati se, a da
ne prasne u smijeh kao luda. Zabaci glavu, i pusti kosu te prasne u srdaan smijeh.
Gareth je nauio i paziti na enski smijeh da bi provjerio svoj napredak. Vicky se smijala
srdano, otvoreno, bila je to fizika reakcija koju je smatrao nadobudnom. Dohvati je
posesivno za ruku i pomogne joj da se spusti s prikolice.
Povede je u kraljevski apartman poput gospodara.
U hotelu postoji samo jedan apartman. Terasa gleda na vrt, a naveer dolazi do nas
povjetarac.
A potom: To je jedina privatna kupaonica u hotelu. Unutra je i ona francuska stvar koja slui
za osvjeenje intimnih dijelova tijela, razumijete li me?
I: Krevet je zaista izvanredan. Izgleda kao da spavate na oblaku ili slino. Nikada nisam
osjetio nita slino na svijetu.
Ostat u ovdje? , zapita Vicky, pokazujui djetinjastu naivnost.
Pa, mislio sam da bismo se mogli snai na neki nain, djevojko moja. Nije bilo ni najmanje
sumnje u nainu snalaenja o kojem je Gareth razmiljao.
Vi ste jako ljubazni, majore Swales , promrmlja djevojka, podigavi telefon s ormaria. Ovdje
gospoica Camberwell. Major Swales mi preputa kraljevski apartman. Poaljite slugu po
njegove stvari i smjestite ih u neku drugu sobu.
Ali, kaem... , zamuca Gareth dok je ona pokrila mikrofon i draesno mu se osmjehnula.
Zatim ponovno poslua to joj je govorio portir. O, moj Boe! , usklikne. Pa, ako je to jedina
slobodna soba, morat e se zadovoljiti. Sigurna sam da je major imao prilike spavati i u gorim
uvjetima.
Kad je Gareth vidio sobu koja je postala njegova, pokua se prisjetiti loijeg smjetaja: no
kineski zatvor u Mukdenu bio je svjeiji i nije bio tako buan, budui da je soba bila
smjetena iznad bara, dok su rovovi u Arrasu, zimi 1917. bili prostraniji i bolje ureeni.
K
Rimska vuica
U sljedea tri dana Gareth Swales je veinu svog vremena proveo u luci pijui whisky i aj sa
asnikom kapetanije izlazei brodicom ususret svakom novom brodu koji se pojavio na
obzoru, vozei se prikolicom gore-dolje i razgovarajui s kapetanima svakojakih brodova,
starih i novih, otisnuvi se i do brodova u najloijem stanju usidrenih u zaljevu unajmljenom
brodicom.
Veeri je provodio udvarajui se Victoriji Camberwell armom, zavodljivou i skupocjenim
ampanjcem: sve stvari koje su joj se beskonano sviale, no i na koje je sasvim bila imuna.
Sluala ga je, smijala se s njim i pila njegov ampanjac, ali se u pono opratala i spretno
izbjegavala sve njegove pokuaje da je privue prema svojoj mekanoj koulji ili ugura stopalo
izmeu vrata kraljevskog apartmana.
Ujutro etvrtog dana Gareth Swales je postajao obeshrabren. Pomisli da ode do Jakea u tabor
sa kanticom piva u ledu da bi se utjeio u drutvu genijalnoga amerikog mehaniara. No,
usprkos tome nije mu se nimalo svialo to bi morao priznati pred njim svoj neuspjeh. Tako
je jo jednom iznajmio prikolicu i odvezao se do luke.
Tijekom noi stigao je jo jedan brod. Bio je usidren dosta daleko, i Gareth ga je promotrio
dalekozorom. Bio je star i hrdav i posada je bila u krpama: ali Gareth primijeti da su jarboli
vrsti i solidni. Bio je dobro opremljen, jarboli su mogli drati veliku koliinu jedara, a imao
je i vijak. Vjerojatno je u unutranjosti visoke krme bio montiran dizel motor. Bio je to
najprimjereniji brod njihovom cilju koji je do tada vidio, i sputajui se radostan i veseo
prema molu, ostavi vozau prikolice dvostruko vie novca.
Skoi u brodicu koju je unajmio i zapone veslati prema brodu. Pribliivi se opazi da je brod
jo vie oteen nego to je to izgledalo izdaleka. Boja je padala i otkrivala nekoliko razliitih
slojeva boje koju je bord vie puta mijenjao. Bilo je jasno i kakvi su zahodi na brodu: sa svih
strana broda bili su vidljivi ostatci ljudskog izmeta.
Pribliivi se jo vie Gareth dobro proui kostur broda, bio je vrst i jedinstven, a dno od
bakra koje je Gareth opaao jasno kroz vodu nije bilo ispunjeno uobiajenim koljkama i
algama. ak su i jedra izgledala vrsta, a uta boja konoplje bila je odline kvalitete.
Wilbur Smith
Ime na pramcu bilo je napisano na arapskom i francuskom Hirondelle. Plovio je pod zastavom
Sejela.
Gareth se zapita kakve je vrsta taj brod. Bio je istokrvni pastuh pretvoren u obinog konja.
Taj veliki vijak bio je u stanju voditi ga i preko najgorih valova svom brzinom, a i brod je
izgledao u stanju da izdri more.
Pribliivi se osjeti njegov miris i shvati. Ve je osjetio smrad inficiranih zahoda i ljudi koji
pate na morima. uo je da je to miris koji je nemogue iskorijeniti na brodu: ak ni sa slanom
kipuom vodom. Govorilo se da su u noima bez mjeseca gliseri uspijevali pronai brod
prepun robova ak i iza obzora - po smradu.
ovjek koji je zaraivao svoj kruh kupujui i prodajui robove nije mogao biti jako teak kad
se radilo o krijumarenju malo oruja, pomisli Gareth i zapone mu davati znakove.
Hej, vi s Hirondellel
Dobije grubi odgovor.
Zatvorena i mrana lica gusara promatrala su ga s palube. Bila je to vrlo mjeovita posada:
bilo je Arapa, Indijaca, Kineza i crnaca: nitko mu nije odgovorio na pozdrav.
Stojei na nogama na brodici Gareth priblii ruke megafonu i nesvjesnom arogancijom
Engleza koji misli da svi govore njegov jezik ponovno pozove.
elim razgovarati s vaim kapetanom!
Osjeti se pokret na krmi i jedan bijelac se nagne nad zatitnu ogradu. Bio je taman, preplanuo,
i tako nizak da mu je glava bila jedva vidljiva.
to eljeti? Ti policija, ha?
Gareth nasluti da je Grk ili Armenac. Imao je crni povez na oku, a drugo je bljetalo, plavo i
tvrdo poput dragog kamena.
Ne policija! , uvjeri ga Gareth. Nita loe!
Izvue iz depa bocu whiskyja i zamahne njome.
Kapetan se nagne sa zatitne ograde i proui Garetha.
Moda prepozna bljesak oka ili gusarski osmijeh kojim mu se obrati. Da se prepozna gusara
esto je potreban jo jedan gusar. No, odluio se i rekao neto na arapskom. Konop se pojavi
du broda.
Dodi! , ree kapetan. Nije imao to sakriti.
54
Rimska vuica
Na ovom putu prevozio je samo pamuk iz Bombavja. Ostavit e ga u Dar Es Salamu, a potom
nastaviti prema sjeveru: negdje na afrikoj obali zaustavit e se i natovariti brod dragocjenijim
teretom, ljudskim biima.
Dok su trgovci u Arabiji, Indiji i na Istoku nudili visoke iznos za vitke djevojke Dancala ili
Galla, mukarci poput njega e izazivati engleske ratne brodove i obalnu strau da im mogu
ponuditi robu.
Mislio sam popiti whisky s vama i razgovarati o novcu , ree Gareth zakoraivi na brod.
Zovem se Svvales, major Swales.
Kapetan s dugakom, crnom kosom, masnom od mirisnog ulja uinio si je lijepi rep koji mu
je padao na ramena. Oito da je ba htio izgledati poput gusara.
Ja Papadopoulos , izjavi smijui se prvi put i pruajui mu ruku. Razgovor novac glazba za
moje ui.
Gareth i Vicky Camberwell stigli su u Jakeov tabor, u umi mahagonija, prepuni darova.
Koje iznenaenje , ree Jake pozdravivi ih s plamenom praskavca u ruci. Mislio sam da ste
pobjegli zajedno.
Najpnje posao, a potom uitak , ree Gareth pomaui Vicky da side iz prikolice.
Ne, ne, dragi moj Jake, radili smo sve vrijeme.
Vidim, vidim. Izgleda zaista izmoreno od previe posla.
Jake ugasi plamen i uze kanticu s pivom i ledom.
Odmah otvori dvije boce i jednu prui Gregu. *
Na sebi je imao samo kratke hlae kaki boje.
Ispije dugaki gutljaj iz boce i naceri se. ..
Ali, opratam ti, jer sam umirao od edi.
Spasili ste nam ivot, majore Swales i miss Camberwell , sloi se Greg, pozdravivi ih rukom
u kojoj je drao bocu piva.
to je, do vraga, ovo? , zapita Gareth pred golemom konstrukcijom na kojoj su radili Jake i
Greg.
Jake je ponosno potapa rukom.
To je splav.
Wilbur Smith
I
Napravi krug oko komplicirane platforme od praznih kanta prekrivenih daskama.
Oklopna vozila ne znaju plivati, a mi ih moramo smjestiti na suho. Kako emo to uiniti, kad
se vjerojatno brod bude zaustavio na otvorenom moru? Splav nam je potrebna.
Vicky je promatrala Jakeova ramena i miiave ruke, glatki trbuh i uperak tamnih dlaka koji
mu je prekrivao prsa: Gareth je bio zadivljen primitivnom splavi.
Doao sam upravo da bih ti predloio da uinimo neto slino da bismo istovarili oklopna
vozila , ree Gareth dok je Jake, s nevjericom, podizao obrvu.
Sve to nam treba jest osigurati se da brod ima vitla sposobna da ih podigne s palube.
Koliko su teka?
Pet tona, svako.
Izvrsno. Hirondelle ima potrebna vitla.
Hirondelle?.
Brod koji e nas prevesti do Mondija.
Onda je istina da si radio , nasmije se Jake.
Ne bih nikada vjerovao u takvo to. Kad kreemo?
Prekosutra ujutro. Natovarit emo vozila tijekom noi da se ne istiemo previe, a s prvim
zrakama sunca isplovit emo.
Ne preostaje mi, dakle, mnogo vremena da nauim gospoicu Camberwell kako e voziti ova
vozila.
Jake se obrati sada njoj i ponovno osjeti uzbuenje pogledavi u te zelene pozlaene oi.
Morat emo biti zajedno dosta vremena.
Vremena mi ne manjka. Za Vicky je interludij u Dar Es Salamu sluio da se opusti nakon
zahtjevne misije u enevi, u Ligi naroda. Teak zadatak, s tunim svretkom. Posljednja dva
dana provela je posjeujui luku i piui lanak od dvije tisue rijei o povijesti grada.
Uivala je u zavoenju Garetha Swalesa i vlastitom izbjegavanju. Sada je opaala zadivljenost
Jakea Burtona. Nita bolje za oputanje do dva snana i opasna mukarca koja su je pokuala
osvojiti, te se osmjehne Jakeu, uivajui u njegovoj reakciji i kriomice gledajui Garetha
krajikom oka da vidi kako je to primio.
Rimska vuica
Mogu i ja nauiti Vicky voziti stare kante. Ne bih te htio odvui od puno vanijeg posla.
Vicky ne okrene glavu ve se i dalje smijeila Jakeu.
Mislim da je gospodin Burton kompetentniji , ree djevojka.
Zato ne preemo na ti?
U pravu si. Zovi me Vicky , ree ena.
Stvari su se dosta dobro odvijale. Dalo se ispripovijedati lijepu priu, za pravednu stvar, i jo
jedna od pustolovina koje su ve uveavale njen dobar glas. Nitko medu njenim kolegama
nije imao hrabrosti izazvati sankcije Lige naroda ne potujui granice s bandom krijumara
oruja.
tovie, bila je u drutvu dva armantna mukarca! Bilo je zabavno, bar dok je uspijevala
kontrolirati situaciju ne dozvoljavajui svojim osjeajima da eksplodiraju jo jednom.
Krenu puteljkom meu mahagonije i ona se kriomice osmjehne samoj sebi vidjevi Jakea i
Garetha kako se natjeu da bi osvojili mjesto pored nje. No, usprkos tome, kad su jednom
stigli do istine, Gareth se naglo zaustavi.
A to je ovo? , zapita.
etiri vozila bila su ponovno obojena. Sada su to bila vozila meunarodnog Crvenog kria
sudei po simbolima.
Gregova zamisao , objasni Jake.
Tako e se zamisliti prije nego to ispale na nas koji metak.
Mi troje bit emo lijenici, a Vicky medicinska sestra , ree Greg.
Dovraga, koji posao! , usklikne Vicky zadivljena.
Obojeni u bijelo, bit e i svjeiji u pustinji , ree Greg.
Na mom jeziku njeno ime znai Zemlja u plamenu.
Napravio sam nosae za prtljagu i privrstio ih, kao to vidite , objasni Jake. Tako e svako
vozilo moi nositi dvije kante benzina i jednu vode na kupoli. Sanduci s orujem i streljivom
bit e privreni konopima oko vozila.
Sanduci sa streljivom odmah e nas otkriti , usprotivi se Gareth.
Dovoljno je da ih obojimo u bijelo i naslikamo crveni kri: postat ce sanduci s lijekovima*,
odvrati Jake, a potom uze Vicky pod miku.
Wilbur Smith
Za tebe sam izabrao najlake ukrotivu i prijateljski nastrojenu od etiri dame.
Zato, zar svako vozilo ima svoj karakter? , zadirkivala ga je Vicky i nasmije se zauvi
ozbiljan odgovor.
Iste su poput ena, moje eljezne gospode , ree Jake potapavi najbliu. Ova koju dajem
tebi je pravo zlato, osim to ima stranje amortizere u loem stanju, pa se malo ljulja kad ide
brzo. Nita to bi te trebalo brinuti, da se razumijemo, ali zato sam je nazvao Miss Ljuljaka.
Tvoja je: vidjet e da e je zavoljeti.
Jake uini nekoliko koraka prema naprijed i lupi nogom o gumu sljedeeg vozila. Ovo je pak
kurva medu njima. Prvi put kad sam je pokuao pokrenuti gotovo mi je slomila ruku. Zove se
Priscila, Kurva. Jedini je mogu voziti. Ne voli me, ali me potuje.
Nastavi dalje. Greg je izabrao ovu i nazvao je Tenastelin. To znai: 'Neka je Bog s nama' i
nadam se da e to zaista biti tako, iako sumnjam na to. Greg je zabavan u tim stvarima.
Ispriao mi je da je neko htio postati sveenik.
Namigne mu. Gareth, ovo je tvoja. Ima sasvim novi karburator. Mislim da je pravedno da ti
uiva u njemu, budui da si dao sve da bi ga dobio.
Molim? , zapita Vicky dok su joj se oi sjajile sa zanimanjem, naulivi ui poput psa tragaa
u potrazi za vijestima.
to se dogodilo?
Duga je to pria , naceri se Jake, koja ukljuuje, izmeu ostalog, opasno jahanje na devi.
Gareth zapone kaljucati. Dim cigare uao mu je u krivi kanal.
Jake nastavi dalje bez imalo milosti: Dovoljno je da zna da se zove Henrietta, Grbava ili
samo Grbava, krae.
Pitoreskno , komentira Vicky.
Nakon ponoi etiri vozila krenu na put, prolazei mranim i usnulim ulicama staroga grada.
Pokretni oklopi bili su sputeni tako daje samo malo svjetlosti izlazilo iz prednjih i stranjih
svjetla. Motori su brujili dok su oklopna vozila prolazila ulicama ljudskim korakom, ispod
grana stabala.
Rimska vuica
Obrisi oklopnih vozila bili su razbijeni teretom koji je svako nosilo: sanduci i bave s
gorivom, konopi i mree, lopate i ostala oprema za podizanje tabora.
Gareth Swales bio je na elu, opran i obrijan, s odijelom od flanela sive boje na sebi, i
maramom oko vrata boje Cigana, kriket momadi iz Oxforda. Bio je pomalo zabrinut da
vlasnik hotela Royal ne nanjui njegov odlazak: morao je platiti raun za posljednja tri tjedna
boravka, a ostavio je i uasnu hrpu papiria koje je on potpisao za uzvrat bujice ampanjca za
barom. Gareth je sada jedva ekao da se nadu na otvorenom moru.
Gregorius Marvam slijedio ga je u stopu.
Njegova titula bila je gerazmach, 'onaj koji zapovijeda lijevim krilom', a ratnika krv tekla je
njegovim ilama, mijeajui se s uenjem iz Starog zavjeta koje je primio, budui da je bio
odgojen u duhu kranske religije kopta. Njegove su oi sjale mistinom svjetlou, gotovo
fanatinom, a njegovo je srce kucalo ponosnim domoljubljem neiskusnog mladia, koji je jo
uvijek smatrao prljavim i krvavim poslom rat koji bi trebao biti asni i muki pothvat.
Za njim je vozila Vicky Camberwell, koja je bila za volanom Miss Ljuljake, kompetentno i
precizno.
Jake je cijenio njen sluh u procjenjivanju okretaja motora i njenu spretnost u rukovanju starog
mjenjaa. I ona je takoer bila uzbuena zbog nove pustolovine.
Tog popodneva je napisala prvi lanak, napisavi kako su se odvijale pripreme za polazak
ekspedicije, i poslala ga je novinama iskoristivi sasvim novu uslugu avionske pote, pa je
poiljka u roku od deset dana trebala biti na stolu njenog izdavaa u New Yorku.
Bilo je to pet tisua rijei, u kojima je objanjavala dogaaje koji su prethodili stanju u ovom
dijelu Afrike, osuujui jasno namjere Benita Mussolinija da se doepa Etiopije,
indiferentnost svijeta i embargo na oruje.
Ne mislite , napisala je, da viem na vuka bez razloga: rimska vuica se ve pokrenula. To to
e se dogoditi ubrzo na planinama sjeverne Afrike posramit e civilizirani svijet.
Nakon toga, nairoko je pripovijedala o mjerama kojima su je velike sile uzalud pokuavale
drati daleko od mjesta budueg rata.
Wilbur Smith
Ovim je rijeima zavravala svoj lanak: Tko pie, nije potovao restrikcije u pokretima i
integritetu. Noas sam se priklonila skupini hrabrih ljudi koji e riskirati svoj ivot da bi
unijeli u Etiopiju oruje i streljivo onima kojima oni oajniki trebaju da bi se borili protiv
agresora. Kad budete proitali ove retke, ili emo uspjeti ili emo leati mrtvi na pustim
obalama Afrike ili u pustinji koju domorodci sa strahom zovu 'Zemlja u plamenu', ili emo
uspjeti u naoj namjeri. Plovit emo na malenom brodu, prei stotine kilometara divljim
podrujem i stii na mjesto sastanka s etiopskim princem u srcu njegove domovine. Nadam se
da u u sljedeem lanku moi podijeliti to putovanje s vama: ali, ako bogovi sluaja ele
drukije... pa, bar smo pokuali.
Napisala je lanak svojim uobiajenim arkim stilom. Uspjean je naglasak na zagonetno
putovanje. U lanku je spomenula sve: dramu, egzotizam i staru priu o Davidu protiv
Golijata, koja uvijek ima svog efekta. Ve je znala da e cjelokupna serija lanaka biti
senzacionalna, i bila je jako uzbuena i nestrpljiva.
Iza nje Jake Burton sluao je rad motora Priscile, Kurve.
Ni iz jednoga odreenog razloga, ve moda samo zbog osjeaja da e joj se dogoditi neto
runo, nije htjela krenuti. Jake je okretao ruku sve dok nije dobio greve u rukama. Puhnuo
je u karburator, provjerio svjeice, i svaki pokretni dio koji je mogao biti pokvaren. Zatim,
nakon sat vremena pokuaja, krenula je mirno, ne dajui mu naina da shvati to nije bilo u
redu.
Drugom polovicom svoje panje Jake je mislio na obavljene pripreme. Znao je da su ovo bili
posljednji trenutci kad se moglo popraviti eventualno neto to su zaboravili. Radilo se o
dugom putovanju od Mondija do Bunara Cialdi i nije bilo postaja gdje su se mogli zaustaviti i
popraviti vozila. Splav su ve natovarili na Hirondelle popodne, a svako oklopno vozilo
prevozilo je svoje gorivo i hranu za vozaa: teret koji je izazivao stari brod i zahrala jedra.
Tako je sva savjest Jakeova bila zauzeta; no ispod nje djelovalo je sjeanje, koje mu je
poveavalo razinu adrenalina. Proivio je jo jednu no poput ove. Vozila su se kretala
minimalnom brzinom, u koloni, ali potom su se zaule eksplozije i bljesci rapnela, rafali
mitraljeza i topnike granate, smrad blata i smrti.
I
Rimska vuica
Za razliku od Gregoriusa Marvama, ispred njega, Jake Bur-ton je poznavao rat i svu njegovu
slavu.
Papadopoulos ih je ekao na molu, sa svjetiljkom u ruci i ogrtaem koji mu je sezao do
stopala i u kojem je izgledao poput patuljka. Da znak koloni da se zaustavi, i njegova posada
u krpama preplavi kameni molo za koji je Hirondelle bila privezana.
Bilo je jasno da su navikli stavljati u tivu udan teret u tiini usred noi. Svako oklopno
vozilo osloboeno je od sanduka i baava, koje posebno odloe u tivu broda. Potom mornari
uguraju goleme drvene palete ispod vozila, i priveu debele konope od konoplje.
Na Papadopoulosov znak ljudi za vitlom pokrenu motore i jedno po jedno u tren oka vozila se
nadu na palubi. Sve se odvijalo uz minimalnu buku. Samo zapovijedi izreene poluglasno,
mrmljanje ljudi zbog napora, i prigueno brujanje motora vitla, te dodir vozila s palubom.
Ovi ljudi znaju svoj posao , proape Gareth, a potom se obrati Jakeu: Idem do lukog
kapetana da platim porez na teret. Bit emo spremni za polazak u roku od sat ili dva.
Nestane u mrak prema uredima.
Idemo vidjeti smjetaj na brodu , ree Jake i zajedno s Vicky uspnu se ljestvama i stignu do
palube. Tek tada osjete prvi smrad broda za prijevoz robova.
Kad se Gareth vratio s dokumentima, plod mita i lai -govorio je o etiri ambulantna vozila za
Aleksandriju u Egiptu - ostalo troje ve je imalo dovoljno vremena da vide malene, prljave
kabine koje im je kapetan Papadopoulos dao na raspolaganje, te su se ovi odluili da spavaju
na palubi, ostavivi ih prethodnim stanovnicima koji su bili buhe i ohari.
Rije je o samo nekoliko dana. Bolje ostati na palubi. Bude u padala kia, moemo se skloniti
u oklopna vozila.
Jake je govorio za sve. Naslonjeni na zatitnu ogradu, Pogledaju u svjetla Dar Es Salama kako
klize u noi, dok je ispod njih brodski dizel motor brujio, a svjei povjetarac koji je puhao s
mora ibao je palubom, odnosei iz njihovih nosnica smrad robova.

Wilbur Smith
Vicky se probudi sa svjetlom zvijezda koje su joj se sjajile u lice.
Otvori oi i pogleda prema nebu koje je sjalo bisernom svjetlou. Polako skine sa sebe
pokrivae i krene prema zatitnoj ogradi. More je izgledalo poput sjajne smole; svaki val
izgledao je rastopljen u tom jedinstvenom metalu, fosforescentan poput puteljka zelene vatre.
Morski povjetarac bio je poput dodira ljubavnika na koi i u kosi. Beskonana no obavila je
cijelo njeno tijelo od ega je osjeala neku vrstu fizike boli u prsima.
Kad se Gareth tiho ustao, i pribliivi joj se s leda, zagrlio je u pojasu rukama, ona ni ne
okrene glavu, ve se nasloni na njega. Nije eljela raspravljati ili aliti se. Kao to je i sama
napisala, u roku od nekoliko dana mogla je biti mrtva, a no je bila previe lijepa da dopusti
da joj izbjegne.
Nitko od njih ne progovori, ali Vicky uzdahne i prou je trnci od poude dok su je mekane i
iskusne Garethove ruke milovale ispod lagane pamune koulje.
Njegov dodir, poput povjetarca, bio je lagan i mio.
Ispod tanke odjee osjeala je toplinu njegova tijela, osjeala je njegovu poudu.
Okrene se sasvim polako, ostavi u njegovu zagrljaju i podigne lice prema njemu, dok se on
naginjao, i pripije svoje tijelo uz Garethovo pokretom kukova. Okus njegovih usana i njegov
miris mukosti poveaju Vickvjinu poudu.
Morala je smoi svu snagu i odlunost da odvoji svoje usne od Garethovih i da se izvue iz
zagrljaja. Vrati se brzo prema svome leaju i podigne pokrivae rukom koja joj je
podrhtavala.
Popravi ih i smjesti se izmeu Gregoriusa i Jakea i tek kad se ponovno smjestila, pokuavi
kontrolirati svoj dah, primijeti da je Jake Burton bio budan.
Imao je sklopljene oi, a njegovo disanje bilo je duboko i pravilno, no znala je s nedvojbenom
sigurnou da je bio budan.
Rimska vuica
General Emilio De Bono promatrao je rune krovove grada s prozora svog ureda. Asmara se
prostirala pred njim, a iza nje golema etiopska visoravan.
Izgledala je poput grbe zmaja, pomisli, i prigui trnce.
General je imao sedamdeset godina, te se stoga dobro sjeao kako je zavrila posljednja
talijanska vojska koja je krenula prema toj golemoj planini. Ime Adua bila je mrlja u
talijanskoj vojnoj povijesti i nakon etrdeset godina taj uasni i krvavi poraz moderne
europske vojske nije jo bio osveen.
A sada je sudbina izabrala ba njega za osvetnika, i Emilio De Bono nije bio siguran da mu ta
uloga odgovara. Radije bi da se ratovi mogu ratovati bez teta za bilo koga. General je bio
spreman na sve, ili gotovo sve, da izbjegne bol. Da izbjegne davanje zapovijedi koje mogu
biti neprijatne onima koji ih dobivaju. Uvijek se ozbiljno suprotstavljao zapovijedima koje su
mogle ugroziti bilo ije ivote, tako da su njegovi asnici ve odavna nauili da mu ih ni ne
predlau.
General je u svome srcu bio diplomat i politiar, a ne ratnik.
Volio je vidjeti oko sebe nasmijana lica, tako se i sam esto osmjehivao. Sijede brade bio je
nalik na ivahnu kozicu. Vojnici su ga i nazvali Bradica: a on se uvijek obraao svojim
asnicima s 'dragi', a vojnicima s 'dijete'. Htio je samo da ga vole. I stoga se i dalje
osmjehivao.
No, usprkos tome, sada se vie nije osmjehivao. Tog jutra dobio je jo jedan od fonograma,
koji je potpisao Benito Mussolini. Tekst je bio jo tei od uobiajenog: Kralj Italije eli, i ja,
Benito Mussolini, ministar oruanih snaga, vam zapovijedam da..
Odjednom poloi aku na prsa prepuna medalja. Njegov pomonik, kapetan Crespi, trgne se
zaueno.
Oni ne shvaaju! , naglo uzvikne gorko De Bono.
Lako je udobno sjediti u Rimu i pourivati nas! Vikati: Krenite! Ne vide to mi, pak, vidimo
svakodnevno... ne vide neprijatelje mravinjake koji se skupljaju s druge strane rijeke Mareb!
Kapetan se priblii generalu i pogleda kroz prozor.
Zgrada u kojoj je bio smjeten glavni stoer talijanske vojske u Asmari imao je dva kata, a iz
ureda generala, na drugome katu, Pruao se predivan pogled do podnoja planina. Bacivi
pogled kapetan se umiri: mravinjaci koje je general spomenuo nisu se vidjeli.
Wilbur Smith
Zemlja je bila prazna i preplavljena suncem. Zrakoplovi koji su svakodnevno ulazili u
Etiopiju nisu oznaili nikakvu koncentraciju postrojba, a jedan siguran izvor pijunae
zapovjedio je da se ni jedna od primitivnih vojnih jedinica ne priblii na udaljenosti manjoj od
pedeset kilometara od granice, da ne prui Talijanima nikakav povod da napadnu.
Zar ne shvaaju da moram utvrditi svoje pozicije ovdje u Eritreji. Moram imati na
raspolaganju sigurnu eljezniku vezu za opskrbljivanje , stenjao je De Bono.
Malena luka Massaua koja je neko primala samo nekoliko izgubljenih parnih brodova i
brodice japanskih trgovaca soli sasvim je izgraena. Predivni kameni molovi ulazili su u
more, goleme dizalice, skladita i vlakovi koji su neprekidno prevozili tisue i tisue tona
oruja mjeseno. Sueski kanal ostajao je otvoren za talijanske brodove koji su hranili carsku
pustolovinu, a neprekidna bujica oruja odlazila je junije, ne marei za embargo koje je
postavila Liga naroda na uvoz oruja u istonu Afriku.
Do sada je prevezeno vie od tri milijuna tona razliite robe, a da se i ne govori o pet tisua
vozila oruanih snaga - kamiona za prijevoz postrojba, tenkova, zrakoplova - ve se nalazilo
na eritrejskom teritoriju. Da bi se raspodijelili, sagraena je cestovna mrea koja je ulazila u
unutranjost, cestovni sistem koji je mogao pobuditi ljubomoru i u antikim rimskim
carevima.
General De Bono akom je kruio po prsima, tako da se kapetan ponovno trgnuo. Potie me
se da pokuam sve. Zar ne shvaaju da nemam dovoljno snaga.
Snage koje je general spominjao i alio se na njih, bile su najvea i najmonija vojska koja je
ikada bila na afrikom teritoriju. On je zapovijedao s tristo ezdeset tisua vojnika, koji su
imali najsofisticiranije oruje na svijetu: od CA 133 s tri motora koji su u stanju prevoziti
dvije tone eksploziva visokog potencijala, do najmodernijih oklopnih vozila, tenkova CV 3
naoruanih topovima od 50 mm do popratnog topnitva.
Ta golema vojska bila je utaborena oko Asmare i na breuljcima koji su dominirali rijekom
Mareb. Sainjavale su je razliite postrojbe. Bilo je redovne vojske, u sivozelenom i sa
ljemom
Rimska vuica
na glavi: imali su i faistiku policiju u crnim kouljama, izmama; bilo je i kolonijalnih
postrojba Somalijaca i Eritrejaca, s fesom i kouljom te pojasom postrojbe, i golim stopalima.
Bilo je i dragovoljaca ili 'banda', sastavljenih od kradljivaca i krvnika, koje je mogunost rata
privukla poput morskih pasa koji osjeaju miris krvi.
De Bono je znao, ali oito nije razmiljao, da je prije sedamdeset godina general Napier napao
Magdalu s manje od pedeset tisua ljudi, pobijedivi cijelu etiopsku vojsku, osvojio i unitio
utvrdu na planinama oslobodivi Engleze koji su bili zarobljeni u njoj i potom se povukao.
Junatva te vrste nisu uope ulazila u matu talijanskog generala.
Dragi. General zagrli svog pomonika tabora. Moramo zajedno sastaviti odgovor za
Mussolinija. Moramo mu objasniti potekoe. Potapa ga s ljubavlju po ramenima, a potom,
kad zapone diktirati, njegovo lice poprimi uobiajeni izraz.
Dragi moj potovaniDuce, istiui svoju vjernost prema Vama i slavnoj talijanskoj domovini,
uvjeravam Vas da danonono radim...
Bilo je potrebno dva sata kreativnog napora da general bude zadovoljan svojim pismom u
kojem je govornikom spretnou odbio izvriti zapovijedi Ducea.
A sada , ree prekinuvi svoje hodanje naprijed-natrag po uredu i osmjehujui se njeno
kapetanu, iako jo nismo spremni za konani napad, morat emo zapoeti s pripremama
ofanzive, da bismo ga pomalo smirili.
Plan invazije koji je general izradio bio je detaljan i precizan kao i uvijek. Povijesna potreba
traila je da glavni napad bude na Aduu. U skladitima se ve nalazio veliki spomenik u
mramoru od Carrare, s natpisom: Mrtvi u Adui su osveeni... , a godinu je jo trebalo uklesati.
No, usprkos tome, plan je sadravao i sporedni napad, junije, za jedan od rijetkih prolaza koji
vode prema sredinjoj vispravni. Taj prolaz bio je Sardijska usjeklina, uski otvor koji je
dozvoljavao vojsci da stigne do visoravni na vie od dvije tisue metara. Prva faza plana
predviala je osvajanje okolice Sardijske usjekline, gdje se nalazila i yoda neophodna za
preivljavanje vojnika u pustinji poput ove.
General se priblii topografskoj karti koja je visjela na zidu Ureda, i tapom od bjelokosti
pokae mjesto na praznome prostoru u Podnoju planina.
Wilbur Smith
Bunari Cialdi , proita naglas. Koga emo poslati?
Kapetan podigne pogled s notesa i pogleda mjesto koje je general pokazivao na karti,
okrueno opasnom i prijeteom utom bojom koja je oznaavala pustinju. Dovoljno je ivio u
Africi da zna to to znai, i postojala je samo jedna osoba koju su mogli poslati na to mjesto.
Belli , ree.
Ah , usklikne general. Grof Aldo Belli... guta vatre.
Klaun , ispravi ga kapetan.
Hajde, dragi , ukori ga njeno general, previe si okrutan. Grof je spretan diplomat, bio je tri
godine ambasador u Londonu. Potjee iz stare i plemike obitelji i uz to vrlo, vrlo bogate.
On je klaun , ree tvrdoglavo kapetan, a general uzdahne.
Osobni je prijatelj Benita Mussolinija. Duce je neprekidno gost u njegovom dvorcu. Politiki
ima veliki utjecaj...
Tono. Poaljimo ga tamo gdje ne moe tetiti , ree kapetan i general ponovno uzdahne.
Moda si u pravu, dragi. Pozovi mi ga, ako ti nije teko.
\tl
Kapetan Crespi stajao je na stubama palae u kojoj je bio smjeten glavni stoer, ispod
stupova od umjetnog mramora i freske na kojoj je ne ba spretni slikar oslikao junatva
miiavih Talijana od kojih je jedan pobijedio pogane, drugi je orao, trei je njeo ito, a svi
zajedno trebali su davati zamisao da grade carstvo.
Kapetan je promatrao golemi Rolls Royce kabriolet koji je poskakivao na cesti prepunoj rupa.
Upaljena svjetla izgledala su poput oiju udovita, a plava boja prekrivena prainom nije se
vie sjajila. Da kupi takav automobil bilo mu je potrebno pet godina kapetanske plae, a to je
bio jedan od razloga to je Crespi osjeao odbojnost.
Grof Aldo Belli, jedan od najveih zemljoposjednika u zemlji, jedna od pet najbogatijih osoba
u Italiji, nije koristio vojne automobile. Dao je izraditi poseban Rolls Royce prilagodivi ga
afrikoj zemlji.
Kad je golemi automobil stao pred ulaz u zdanje, kapetan primijeti plemiki grb na vratima.
Zlatni vuk koji je pridravao crveni i srebreni tit. Ispod tita bio je ispisan moto: Moje
vatreno oruje.
Rimska vuica
im se automobil zaustavio, izie iz njega mali smei ovjeuljak u odori pukovnika koji je
sjedio pored vozaa. Klekne u podnoju stuba drei golemi fotoaparat da bi ovjekovjeio
izlazak iz automobila osobe koja je sjedila na stranjem sjedalu.
Grof Aldo Belli paljivo popravi kapu, uvue trbuh i ustane dok je voza pritrao da mu
otvori vrata. Grof se osmjehne. Bio je to osmijeh bijelih zubi s velikom karizmom. Imao je
tamne i romantine oi, dugakih trepavica poput gospode koja slijedi modu, preplanulu put i
sjajne kovre ispod crne kape. Iako je ve imao trideset i pet godina, ni jedna sijeda vlas nije
unitavala njegovu sjajnu frizuru.
U tom poloaju izgledao je puno vii i nadvisivao je ostale ljude oko njega poput boga.
Grof se zaustavi i promotri malenog asnika.
Dakle, Gino? , zapita ga.
Sve je u redu, grofe. Podignite malo glavu.
Bila je to brada koja je zadavala fotografu i grofu glavobolje. Iz nekih kutova pokazivala je
uzbunjujuu tenju k udvostruenju poput koncentrinih krugova kad se baca kamen u baru.
Grof je podigne prema nebu, kao to je to esto i rado inio Duce, i podbradak se izravna.
Odlino! , usklikne Gino. Grof izie iz Rollsa uivajui u izmama koje su kripale dok je
koraao, sve dok nije stigao na eljenu udaljenost od kapetana Crespija, uvukavi palac lijeve
ruke u pojas, a desnom ga pozdravi na rimski nain.
General vas eka, pukovnie , ree mu Crespi.
Doao sam im sam dobio zapovijed.
Kapetan se namrti. Dobro je znao da je zapovijed uruena u 10 sati ujutro, a sada je bilo
gotovo 3 sata popodne. Bila je rije o grofovoj toaleti koja je traila toliko vremena. I zaista,
sada je mirisao poput rue, nakon kupke, brijanja, manikiranja i masae. .
Klaun , pomisli jo jednom kapetan. Da dosegne in pomonika tabora, Crespiju je bilo
potrebno deset godina neokaljane karijere: dok je ovaj samo otvorivi torbu, pozvavi
Mussolinija u lov na svoje imanje u podnoju Apenina bio imenovan za pukovnika kapetana
cijelog bataljuna. Ovaj ovjek nije nikada pucao na neto sto bi bilo vee od divlje svinje, a do
prije est mjeseci nije vodio nita vie od nekoliko slubenika, vrtlara ili kurva u krevetu.
Wilbur Smith
Klaun , pomisli s gorinom u ustima kapetan, pokazujui mu put uz lijep osmijeh. Slikaj se i u
pustinji kako lovi muhe, ili mirie devin izmet pored Bunara Cialdi, poeli mu u mislima,
slijedei ga u palau glavnog stoera. Ovuda, pukovnie, izvolite.
General De Bono spusti dalekozor kojim je uz sve vei nemir prouavao padine goleme
etiopske visoravni i okrene se, gotovo sa zahvalnou, da doeka pukovnika.
Dragi moj , osmjehne se general i prui mu obje ruke dok je ovaj prelazio veliku sobu
poploenu runo oslikanim ploicama.
Dragi moj grofe, ba dobro to ste doli.
Grof se zaustavi usred sobe i pozdravi na rimski nain, zaustavivi generala koji mu je krenuo
u susret.
Nikakva rtva mi ne izgleda prevelika ako je uinjena za mog kralja i moj narod. Aldo Belli je
uivao u vlastitim rijeima. Ove si je morao zabiljeiti, mogle bi dobro doi i ubudue.
Da, naravno , sloi se brzo De Bono.
Ovdje nitko i ne misli drukije.
Generale De Bono, na vaoj sam usluzi i ekam vau zapovijed.
Hvala, hvala, dragi. A da najprije popijemo aicu? , predloi. Malo madere da mu zasladi
gorki okus lijeka koji mu je trebao pruiti. General se osjeao loe samo na pomisao da
nekoga poalje u Dancaliju. Ve u Asmari bilo je toplo za umrijeti, a tko zna kako je tek tamo
dolje. General se zapone kajati to je posluao prijedlog kapetana Crespija. Bilo bi bolje daje
izabrao nekoga s manje politikog utjecaja od grofa. No, nee mu zasigurno odmah rei o
emu se radi.
Jeste li uspjeli uti Travijatu u Rimu, prije nego to ste krenuli? Govore o njoj vrlo dobro.
Ah, na sreu, jesam, generale. Imao sam ast dobiti poziv od Ducea veer prije polaska.
Grof se malo opusti i osmjehne se De Bonu.
General ulije vino i uzdahne.
Ah, koja nostalgija za civilizacijom medu ovim divljacima...
Bilo je kasno popodne kad je general odluio prei na stvar.
Osmjehujui se kao da se ispriava, dade potrebne zapovijedi pukovniku.
Rimska vuica
Bunari Cialdi , ponovi grof, i odmah doe do promjene u njemu. Skoi na noge, prolije au
madere i zapone hodati sveano gore-dolje uredom generala, dok su mu izme kripale po
ploicama, a on uvukao trbuh.
Bolje smrt nego obeaenost , naglo uzvikne Aldo Belli, uaren od madere.
Nadajmo se da nee biti tako, dragi moj , promrmlja general.
Sve to vas molim je da bdijete nad Bunarima.
No izgledalo je kao da ga grof uope ne uje.
Jako sam vam zahvalan to ste mi dali mogunost da se istaknem. Moete raunati na mene
do smrti! , grmio je sjajnim okom. Zatim mu je vjerojatno palo na um neto drugo.
Moje napredovanje e biti pokriveno oklopnim postrojbama i zrakoplovstvom? , zapita,
nestrpljivo.
Mislim da nije potrebno, dragi moj.
General je govorio sasvim smireno. Sav taj govor o asti i smrti malo ga je smetao, ali
zasigurno ga nije htio uvrijediti.
Smatram da neete naii ni na kakav otpor.
to ako ipak naidemo? , zapita grof jo uvijek uznemiren, tako da mu se general priblii i
ohrabri ga potapavi ga po ramenu.
Imate li radio, zar ne? Ako je potrebno, zatraite pojaanje.
Grof razmisli trenutak, a potom prihvati to rjeenje. Ponovno ga ar domoljublja zapali.
Kome pobjeda? Nama! , uzvikne, a general ponovi.
Nadajmo se da e se sve dobro zavriti. Nadajmo se.
Odjednom grof krene prema vratima.
irom ih otvori i uzvikne: Gino!
Maleni asnik u crnoj koulji potri u ured, namjetajui na brzinu golemi fotoaparat koji je
nosio oko vrata.
Pridruite mi se, generale , ree mu Aldo Belli i povede ga prema prozoru. Ovdje ima vie
svjetla.
Suneve zrake u sumrak osvijetle dvojicu teatralnom svjetlou, dok je grof stiskao vrsto
ruku generalu De Bonu.
Pribliite se, molim. Korak unatrag, gospodine generale, tako Pokrivate gospodina grofa.
Gore brada... tako! Odlino! , usklikne Gino 1 ovjekovjei zaueni izraz na generalovu licu
iznad bijele kozje bradice.
I
Wilbur Smith
Najstariji major bataljuna crnokouljaa 'Afrika' bio je pravi vojnik, tvrd i prepun uljeva, s
trideset godina iskustva, veteran Vittorija Veneta i Caporetta gdje je bio unaprijeen u bitci.
Kao uspjeni bojnik nije bio sretan kad su njegovu poznatu vojnu postrojbu u kojoj je obnaao
svoju dunost preselili u politiku policiju. Dugo se i na iroko bunio, ali zapovijed je stizala
iz visokih krugova, od samog zapovjednitva divizije. General divizije bio je prijatelj grofa
Alda Bellija i bio mu je duan mnoge usluge. Znao je i da je grof, u sebi, dobro shvaao da
mu je potreban pravi vojnik koji e ga voditi i savjetovati. Major Castellani bio je vjerojatno
jedan od malobrojnih pravih vojnika u talijanskoj vojsci. Kad se jednom pomirio s
preseljenjem, posvetio se svim srcem svojim novim dunostima, koje su se sastojale prije
svega u potpunoj reorganizaciji discipline i obuci policije.
Bio je golemi mukarac, sijede, obrijane kose s licem prepunim bora i oiljaka iz nekoliko
bitaka. Hodao je teturajui se poput mornara ili konjanika, a nije bio ni jedno ni drugo.
Njegov se glas, ako je malo puhalo, uo na dva kilometra udaljenosti.
Zahvaljujui gotovo iskljuivo njemu bataljun je bio spreman za rat sat vremena prije zore.
esto devedeset naoruanih i opremljenih ljudi bilo je smjeteno na prepunim kamionima,
prolazei glavnom cestom Asmare.
Vojnici su utjeli, pokriveni sivim pokrivaem da bi se zatitili od jutarnje hladnoe.
Vojnici na motociklu pratili su Rolls Royce pukovnika, u kojem se vozio, mranim izrazom
lica, dok voza nije bio nimalo razveseljen zastavicama koje su vijorile na haubi automobila.
Osjeaj nesigurnosti i neizvjesnosti titio je taj bataljun ratnika.
Kruile su ve pola dana ne ba vesele glasine.
Govorkalo se da je bataljun izabran za nekakvu oajniku misiju. Veer prije polaska maral
koji je bio zaduen za asniku menzu vidio je svojim oima gospodina grofa pukovnika Alda
Bellija kako plae nazdravljajui asnicima motom bataljuna: Bolje smrt nego obeaenje .
Rimska vuica
To je moda moglo zvuiti dobro s trbuhom punim Chiantija, ali ostavljalo je gorinu u
ustima u pet sati ujutro, pred krikom crnoga kruha i malo crne kave.
Trei bataljun bio je tako sasvim loe raspoloen kad je sunce izilo irei svoju toplinu, i
natjeravi ih da odmah skinu sa sebe pokrivae. Potom se uspne na plavetnilu neba, dok su
vojnici strpljivo ekali u kamionima poput volova u tali. Netko je jednom rekao da je rat
devedeset i devet posto dosada, a jedan posto isti strah. Trei bataljun je eksperimentirao s
devedeset i devet posto dosade.
Neto prije podneva major Luigi Castellani poalje jo jednom kurira do pukovnikove
rezidencije i ovoga puta dobije odgovor da je pukovnik ustao i da je dovravao svoju toaletu.
Ubrzo e se pridruiti bataljunu.
Major zapone ponovno proklinjati iskustvo koje je skupio u bezbroj borba i hodati gore-dolje
paunovskim koracima u nizu kamiona prekrivenih platnom i prepunih vojnika koji su se topili
na podnevnom suncu, pokuavajui suzbiti tu i tamo prosvjede. Kolona je bila dugaka
kilometar.
Stigao je grof, zraei poput izlazeeg sunca, sjajan i slavan, s jednim od dvojice kapetana i
zastavnikom ispred njih to je nosio zastavu koju je grof osobno naslikao za bataljun. Radilo
se u orlu rimskih legija, uz niz ostalih ptica grabljivica manje vanosti.
Grof je lebdio u oblaku srdanosti i skupocjene kolonjske vode. Gino mu napravi nekoliko
dobrih slika dok je grlio mlade asnike i tapao po ramenima starije. Obinim vojnicima se
osmjehivao poput dobrog oca, izbrisavi njihovu enju za domovinom uz nekoliko rijei o
njihovim dunostima, rtvi i Duceu. Trebalo mu je nekih pola sata da proe cijelu kolonu
kamiona.
Lijep niz boraca , ree major. Htio bih zapjevati.
Luigi Castellani trepne kapcima. Gospodinu pukovniku je cesto dolazila elja za pjevanjem.
U Italiji je uio pjevanje kod najboljih majstora pjevanja, a u mladim je danima ozbiljno
razmatrao Mogunost da se bavi pjevanjem kao bariton.
Zaustavi se, otvori usta, zabaci glavu i baritonom zapone Pjevati. Bila je to faistika himna
Giovinezza.
Svi asnici se pridrue pjevanju.
Wilbur Smith
Pukovnik se potom zapone polako vraati unatrag, dok je kolona kamiona strpljivo ekala na
suncu, zaustavljajui se samo kad je trebalo otpjevati koji vii ton, drei u lijevoj ruci bode,
dok je desnu drao napola podignutu u zraku, s kaiprstom i palcem koji su se dodirivali.
Pjesma se zavri i pukovnik uzvikne: Dosta! Vrijeme je da krenemo. Gdje su zemljopisne
karte?
Jedan obian asnik potri s kovegom zemljopisnih karata.
Hm... gospodine pukovnie... , umijea se Luigi Castellani.
Cesta je dobro oznaena, a imam i dva domorodaka vodia...
Grof nije mario za njegove rijei ve je nastavio gledati u jednog od asnika koji je prostirao
kartu na haubu Rollsa.
Aha! Prouavao je paljivo kartu, a potom podigao pogled i dao znak dvojici asnika. Dodite
k meni , zapovjedi.
Majore Vito, vi ovdje! Pokuajte imati vojniki izraz lica, molim vas, i ne gledajte u
fotoaparat. irokom gestom pokae prema Johannesburgu - na est tisua kilometara
udaljenosti - zadravi pozu dovoljno vremena da je Gino ovjekovjei. Potom se smjesti u
Rolls i, ponovno na nogama, pokae zapovjedniki prema cesti koja je vodila u pustinju
Dancalia.
Major Luigi Castellani shvati to kao zapovijed da krenu. Dade zapovijedi i cijeli bataljun, kao
galvaniziran, se pokrene. Poput jednog jedinog ovjeka svi se vrate na kamione i sjednu na
klupe s pukama izmeu koljena i naramnicama od stotinu metaka.
No, usprkos tome, dok se esto devedeset ljudi uspinjalo na kamione, pukovnik je ponovno
izlazio iz Rollsa. Sluajnost je htjela da se automobil zaustavio upravo pred javnom kuom.
Javna kua bila je dravna institucija u kojoj su mlade ene dolazile po ugovoru na est
mjeseci da bi zadovoljile fizike potrebe tisua i tisua mladih vojnika na podruju bez ena.
Malo je ena medu njima imalo dovoljno snage da pri isteku obnove ugovor, a ni jednoj to
nije bilo potrebno: uz prilino dobru zaradu, vraale su se u domovinu u potrazi za suprugom.
Javna kua imala je srebrenast, limeni krov i male balkone sa eljeznom ogradom. Prozori
djevojaka gledali su na cestu.
Goe koje su se obino ustajale u pola popodneva, probudile
Rimska vuica
su se ranije zauvi buku s ceste. Okupile su se na velikoj terasi na drugome katu, odjevene u
arene i lagane haljine, uavi brzo u duh prilike, zapoevi se smijuljiti i aljui poljupce
asnicima. Jedna od njih je u ruci imala bocu izvrsnog vina, za koje je iz iskustva znala da je
jedno od pukovnikovih omiljenih vina i mahala je njome. Boca je bila zamagljena od leda i
vidljivo svjea.
Pukovnik odjednom shvati da je od svega toga uzbuenja oednio i ogladnio.
Popijmo au na brzinu , predloi veselo asnicima, potapavi najblieg po ramenu. Neto
nakon pet sati popodne jedan od najmlaih asnika izie iz kue, pomalo pijan, nosei
pukovnikovu poruku majoru: Sutradan ujutro krenut emo bez odgode.
Sutradan ujutro bataljun krene iz Asmare oko 10 sati. Pukovnik je bio ljut na samog sebe.
Prethodne veeri uzbuenje mu je izmaklo kontroli: pjevao je sve dok nije ostao bez glasa, a
popio je i veliku koliinu vina, te potom otiao s dvije djevojke.
Gino, koji je sjedio uz njega u Rollsu, drao mu je suncobran iznad glave, dok je voza
pokuavao izbjei rupe na cesti. Grof je bio blijed, a na obrvama su se stvarale malene kapi
znoja, tipine za muninu.
asnik Gino ga pokua utjeiti. Nije mogao gledati grofa u tom stanju: tako je pokuao
ponovno pobuditi u njemu borbeni duh prethodnog dana.
Zamislite, gospodine grofe, bit emo prvi, prvi, u cijeloj talijanskoj vojsci koji e se sukobiti s
neprijateljem. Prvi koji e susresti barbara ednog krvi, opaka srca i prljavih ruku.
Grof razmisli o tome, s rastuom koncentracijom i muninom. Odjednom shvati da je, od
tristo ezdeset tisua ljudi koji su predstavljali talijansko vojno tijelo u Africi, on, Aldo Belli,
bio prvi, prava otrica koplja okrenuta prema srcu Etiopije.
Padnu mu na um uasne prie koje su se priale o porazu u Adui. Jedna stravina pria
isticala se medu ostalima: Etiopljani su kastrirali zarobljenike. Osjeti bol u preponama, dok
mu se znoj skupljao na elu.
Zaustavi! , uzvikne vozau. Zaustavi, zaustavi odmah!
Wilbur Smith
Kolona vozila nade se u neredu zbog tog nenadanog zastoja automobila na elu. Uz povike i
za dlaku izbjegnute sudare, major Castellani potri do automobila na elu kolone gdje je
dobio nalog da promijene redoslijed kolone. Rolls s pukovnikom bit e tono u sredini kolone
kamiona, sa est motociklista sa strane kako bi zatitili obje strane automobila.
Bilo je potrebno jo sat vremena da se promijeni redoslijed, a potom je kolona konano mogla
krenuti dalje prema pustoj i praznoj zemlji, s nejasnim obzorom i nebom u plamenu iznad
glava.
Grof Aldo Belli, sada vidljivo mirniji, udobno se smjesti na sjedalu Rollsa, svjestan da je
ispred njega bilo tristo etrdeset i pet parova seljakih testisa koje su okrutni barbari mogli
odrezati otricama svojih noeva.
Kolona se zaustavi na raskriju, te veeri, na pedeset i tri kilometara od Asmare. ak ni grof
nije mogao hiniti da se ne radi o nametnutom maru. No, uvijek je mogao poslati natrag
nekoliko motociklista s domoljubnom porukom za generala De Bona, da bi ga uvjerio u
visoki moral i nepobitnu vjeru u faistiku ideju treeg bataljuna, i naravno, nije postojala
nikakva zabrana koja bi onemoguila da motociklisti pri povratku ne ponesu nekoliko komada
leda obavijenih u sijeno i sol, pripremljene s ljubavlju za gospodina grofa od njegove metrese.
Sljedee jutro grof je ve bio mnogo bolje volje nego prethodnog dana. Ustao je rano, oko 9 i
dobro dorukovao na svjeem zraku sa svojim asnicima, u hladu velikog atora. Nakon toga
je sa stranjeg sjedala Rollsa zatvorenom akom, kao to je to obiaj u konjanitvu,
zapovjedio da se nastavi s putovanjem.
Usred kolone zastavice i zastave vijorile su na vjetru, a Rolls je vozio istom brzinom kao i
kamioni kolone, te se ak i trezveni major nadao da e tog dana uspjeti prei dobar dio puta
dostojan prijevoznim sredstvima koja su imali na raspolaganju.
Livada ih je gotovo neprekidno pratila, a plava kruna planina s desne strane mijeala se s
plavetnilom neba. Prijelaz savane pustinju bio je postepen, tako da je gotovo mogao proi
nezapaene
Rimska vuica
oima nepaljivog putnika. Intervali izmeu jedne akacije s ravnom kronjom i druge
postajali su sve dui, a i sama stabla izgledala su sve rjea, uvijenija i davala su osjeaj patnje,
sve dok odjednom akacije ne prestanu. Zamijeni ih sivo grmlje, nisko i jako trnovito. Suho i
raspuknuto tlo bilo je isprekidano upercima devine trave, a obzor je izgledao kao da ih
opsjeda. Zemlja je bila tako ravna da je izgledala poput pladnja, s podignutim rubovima, na
mjestima gdje se mijeala s bijelom sumaglicom.
U tom pustom pejsau cesta je bila oznaena poput traga goleme ivotinje. Brazde kotaa bile
su tako duboke da je tlo, u sredini, gotovo sezalo do karoserije Rollsa. Crveni oblak sasvim
fine praine lebdio je u zraku jo dugo nakon to je kolona prola.
Pukovnik se nasmrt dosaivao. Postalo je jasno ak i grofu da ta pusta zemlja ne skriva
neprijateljske formacije. Tako mu se hrabrost i nestrpljivost vrate.
Postavi se na poetak kolone , ree vozau. Dok je Rolls uz brujanje prolazio uz red kamiona,
grof radosno pozdravi Castellanija, koji je u sebi proklinjao gutajui prainu.
Kad ga je Castellani ponovno opazio, dva sata kasnije, grof je sjedei uspravno na stranjem
sjedalu Rollsa promatrao obzor dalekozorom, skaui od veselja, dok je Gino ubrzano
sastavljao lovaku puku Mannlicher napravljenu po mjeri za gospodina grofa. Kalibra 9,3 s
drvenim rukohvatom, imala je dijelove od elika ukraene prizorima iz lova najprije urezane,
a potom naglaene zlatnim nitima. Bila je to savrena puka, pravo remek-djelo.
Ne spustivi dalekozor zapovjedi Castellaniju da poalje De Bonu poruku putem radiostanice,
punu oduevljenja i domoljublja, naglaavajui velike uspjehe u napredovanju, obeavajui
mu da e bataljun ubrzo preuzeti kontrolu nad svim ulazima u Sardijsku usjeklinu. Major e
se pobrinuti i da zaustavi kolonu i staviti u led nekoliko boca, dok e pukovnik otii u
izvidnicu prema podruju koje je sada promatrao dalekozorom.
Gino je nabio Mannlicher. Poloi ga na stranje sjedalo, dok je grof sjeo naprijed, pored
vozaa. Prolazei pored ostalih asnika u koloni, pozdravi ih na faistiki nain, drei se za
ruicu drugom rukom. Rolls skrene s puta i tresui se na suhom tlu, krene prema udaljenom
krdu.
Wilbur Smith
Bile su to pustinjske antilope, lijepe i prilino velike ivotinje. U krdu ih je bilo osam: njihov
vid bio je vrlo otar i ve je opazio opasnost, te su, im Rolls krene prema njima, zapoele
bjeati.
Trale su lagano na suhom tlu, mijeajui se s njime zbog mimetike boje njihova krzna. No,
njihovi dugaki, otri i crni rogovi, isticali su se u pozadini neba poput ratnikog znaka.
Rolls je u meuvremenu smanjivao udaljenost. Grof je neprekidno vikao vozau da ubrza, ne
marei za bodljikavo grmlje koje je greblo karoseriju automobila.
Lov je bio jedna od grofovih strasti. Srne i divlje svinje uzgajali su se na njegovim imanjima
upravo zbog toga, ali ovo je bila njegova prva velika divlja koju je vidio od dolaska u
Afriku. Krdo antilopa predvodio je jedan od dvojice golemih mujaka, koji su skakutali na
elu, sa enkama i dva mlada mujaka iza njih.
Buni automobil dostigne posljednju ivotinju i pone je pratiti u stopu na udaljenosti od
etrdesetak metara. Antilopa je i dalje slijedila krdo ne okreui glavu.
Stoj! , uzvikne grof i voza zakoi. Automobil se zaustavi ostavivi iza sebe oblak praine.
Grof skoi iz automobila s Mannlicherom u ruci. Uperi puku i ispali odmah hitac. Prvi hitac
bio je visok i podigao je samo oblak praine u daljini, daleko od ivotinje. Drugi hitac pogodi
je ispod trbuha, te antilopa padne na tlo, dok su joj se noge tresle u agoniji.
Naprijed! , uzvikne grof, skoivi ponovno u Rolls. Krdo se sada uspjelo udaljiti, ali je
automobil brzo nadoknadio tu prednost i ponovno se pribliio antilopama u bijegu. Ponovno
se zauje pucanj iz puke, i ponovno jedna ivotinja poklekne pod hitcima puke.
Tako se lov nastavio, ostavljajui za sobom mrtva tijela ivotinja, sve dok posljednji mujak
nije trao sam. Bio je lukav, krenuvi prema zapadu i trei po najloijem terenu, gdje se
namjeravao sakriti od samog poetka.
Mnogo sati i mnogo kilometara nakon poetka lova, grof izgubi strpljenje. Na rubu
iscrpljenosti zapovjedi vozau da zaustavi Rolls, a Ginu koji se srameljivo bunio da mu
'posudi' rame kao naslon za puku.
Sada je antilopa bila ve iscrpljena i polako je trala, ali udaljenost je svejedno bila oko esto
metara.
Rimska vuica
Grof je morao paljivo naciljati, smetalo ga je grmlje i valovi topline koji su iskrivljavali
atmosferu uz tlo.
Hitac odjekne pustinjom, a antilopa nastavi svoj trk, dok je grof proklinjao i ponovno nabijao
puku.
Pronaavi otvor kroz grmlje, otetivi ponovno Rolls, njih trojica konano stignu do mjesta
gdje je antilopa leala na boku.
Ostavivi puku na stranjem sjedalu, grof nestrpljivo skoi iz automobila.
Slikaj me dok pucam u nju jo jednom , dovikne Ginu, te podigne pitolj s drkom od
bjelokosti i potri prema ranjenoj ivotinji.
Metak od mesinga slomio joj je kraljenicu neto iznad stranjice, tako da je ivotinja imala
stranje noge paralizirane. Krv je tekla u ritmikim intervalima iz rupe i slijevala se du boka
antilope, boje pijeska.
Grof se teatralno postavi, uperivi pitolj prema glavi ukraenoj rogovima, iznad njuke boje
okolade.
Gino je pak u neposrednoj blizini kleknuo na mekano tlo i uspio uhvatiti prizor.
No, kad je sve bilo spremno, antilopa se uspjela ponovno podignuti na prednje noge, i pogleda
grofa u lice oima koje su joj kolutale u agoniji.
Ta vrsta antilopa koje su nazivali beisa, bila je jedan od najagresivnijih u Africi, sposobna
ubiti i odraslog lava rogovima. Taj stari mujak teio je vie od dvjesto kilograma, bio je
visok metar i dvadeset, a zajedno s rogovima gotovo dva metra.
ivotinja ispuhne kroz nozdrve, a grof zaboravivi da u ruci dri pitolj koji je ve uperio u
nju, nije razmiljao ni na to drugo nego da se sakrije u Rolls.
S pobjenjelom antilopom za petama, iako su njene stranje noge bile paralizirane, grof skoi
atletskom spretnou na stranje sjedalo automobila, prekrivi si lice objema rukama dok je
beisa rogovima udarao u vrata Rollsa, udubivi ih i otetivi boju.
Gino je pokuavao nestati ispod zemlje, ne pomiui se ni najmanje, i stenjui. Voza je
ugasio motor, i sjedio je skamenjen na svom mjestu, dok je antilopa tresla cijeli automobil.
Wilbur Smith
Upucajte je, gospodine grofe! Molim vas, ubijte to udovite!
Stranjica gospodina grofa bila je okrenuta prema nebu.
Bio je to jedini dio njegova tijela koji je jo uvijek bio vidljiv na sjedalu Rollsa, i dovikivao
mu je da mu doda puku, no dobro pazei da ne podigne glavu i sam je potrai.
Metak koji je slomio kraljenicu antilope, nastavivi svoj put, probuio je i plua. Snani
udarci rogovima otvore joj arteriju: uz posljednju, oajniku riku i bujicu krvi iz nozdrva,
antilopa izdahne.
U dugoj tiini koja je uslijedila, blijedo grofovo lice polako se podigne do visine vrata, i
sumnjiavo promotri mrtvu ivotinju. Njena savrena nepokretnost ga ohrabri.
Oprezno potrai Mannlicher, polako ga uperi u nju i ispuni bujicom metaka nepomino tijelo
beise. Ruke su mu drhtale toliko da neki metci nisu ni pogodili ivotinju, ve su se zabili u tlo
pored Gina, izazvavi ponovno stenjanje i pokuaj da se ukopa u zemlju.
Konano uvjeren da je ivotinja mrtva, grof izie iz automobila i krene polako prema
oblinjem grmlju. Njegov korak bio je udnovato teak, jer mu se dogodilo da je napunio
svoje predivne svilene gae.
Na veernjoj svjeini, pomalo oteen, Rolls dostigne kolonu.
Na haubi je prevozio mrtva i okrvavljena tijela ubijenih antilopa. Grof s pobjednikim
ponosom primi estitke postrojba.
ekala ga je poruka generala De Bona, poslana putem radiostanice. Nije se radilo o ukorima -
general nikada to ne bi uinio - ve o estitkama na naporima koje su do sada uloili, hvalei
pukovnikovo domoljublje i nepobitnu vjeru u faistiku ideju, naglaavajui da je sada
oekivao da se smjesti na odreenu poziciju na ulazu u usjeklinu, pored Bunara Cialdi.
Grof mu poalje poruku od petsto rijei kao odgovor: Pobjeda je naa , zavravao je. A potom
ode proslaviti dan lova zajedno sa svojim asnicima, slavei s njima na bazi Chiantija i
iznutrice antilope.
I
Rimska vuica
Ostavivi odgovornost Hirondelk njenom muslimanskom kormilaru i smrdljivoj i prljavoj
posadi, kapetan Papadopoulos je prethodnih pet dana proveo u kabini, igrajui remi s
majorom Garethom Swalesom. Swales mu je predloio tu razbibrigu, ali sada se kapetan
zapoinjao pitati je li njegov suigra zaista imao toliko sree da neprekidno dobiva predivne
karte.
Prijevoz etiri oklopna vozila i putnika mu je donio dvjesto pedeset funta dobiti, ah ve su se
one vratile u depove vrajeg majora. Milujui si brkove, Gareth Swales, uz predivan
osmijeh, zapita Papadopoulosa nije li mu dosta igranja karata.
Zato ne proeemo do palube, stari Papa?
Vrativi novac koji je platio za prijevoz, Gareth je postigao to si je zamislio, i sada je bio
nestrpljiv vratiti se na otvoreno gdje su se Vicky Cambervvell i Jake druili predugo za
njegov ukus. Svaki put kad se morao popeti do palube, na krmi broda, viao ih je zajedno
kako se smiju kao ludi, to je uvijek bio jako lo znak. Vicky se uvijek nalazila na dva koraka
od Jakea, i dodavala mu alat, tjeei ga i ohrabrujui dok je on popravljao motore i
provjeravao mehanike dijelove prije njihova putovanja kroz pustinju. Ili su avrljali zajedno
s Gregoriusom, uei, bar je izgledalo tako, njegov jezik.
Zapita se u mislima to jo ine zajedno.
No, usprkos tome, Gareth je bio mukarac jasnih stavova. Znao je to je htio, odnosno,
ponovno vratiti novac koji je dao Papadopoulosu. Uinivi to, mogao je ponovno postati
Vickvjin pas uvar.
Jako sam se zabavio, Papa.
Ustane od stola, uguravi snop novanica u stranji dep hlaa i podigavi novac slobodnom
rukom.
Kapetan Papadopoulos potrai ispod svoje odjee i izvue golemi no sa izrezbarenom
drkom. Lagano ga uravnotei u ruci i prostrijeli Garetha pogledom kroz svoje jedino oko.
Dati karte! , zatrai, a Gareth se osmjehne, te ponovno sjedne za stol. Ponovno pomijea
karte, rezignirano, dok je no Ponovno nestao iz Papadopoulosove ruke promatrajui paljivo
brze majorove pokrete.
Zapravo i meni se jo igra , ree jednostavno Gareth.
Do sada smo se samo zagrijavali, ha?
Wilbur Smith
Brod napravi prekret. Proao je Rt Guardafui, krajnju picu afrikog roga. Ispred sebe, na
svojoj novoj ruti, prostirao se Adenski zaljev: do francuske Somalije nedostajalo je petsto
milja.
Kormilar Hindu se pojavi na ulazu u kabinu i zabrinuto pogleda kapetana.
to mu je? , zapita Gareth.
On stie guzicu zbog engleske strae.
I ja , ree Gareth. Nije li bolje uspeti se na palubu, sada?
Dijeliti karte.
Ispod njih zapone brujiti veliki dizel motor. Kormilar je odluio da je ipak bolje ubrzati, i
sada je brod klizio velikom brzinom, potpomognut i jedrima i velikim vijkom. Sunce na
zalasku zacrvenilo je rub kumulusa koji uvijek prate alizeje.
Kormilar je odabrao takvu rutu koja ih je ubrzo dovela usred zaljeva, izvan vidokruga s
afrikog kontinenta, ali i iz Arabije. Brod je plovio dvadeset i pet vorova. Vjetrovi su puhali
svjei i vedri: u roku od jednoga dana i dvije noi proi e kroz tjesnac. Na vrh jarbola
smjestio je jednog od najboljih mornara. Posada se pitala to su Englezi smatrali gorim:
crnkinje u okovima ili sanduke mitraljeza koji su sada bili smjeteni na palubi. Vjerojatno i
jedan i drugi teret mogli su biti smrtonosni. Stoga je bilo bolje imati sokolovo oko na vrhu
jarbola.
Sunce je zalazilo oajnikom sporou, stajalo je gotovo ispred pramca: vjetar je pak bio svje
i gurao je Hirondelle prema prolazu koji su Englezi nadgledali.
Jake Burton podigne glavu s motora Miss Ljuljake i osmjehne se Vicky Cambenvell koja je
sjedila na zatitnoj ogradi ispred njega, drei se za konop, i ljuljajui lijeno noge, dok joj je
vjetar razbaruio kosu. Bila je u savrenoj formi i nije vie imala lagane podonjake od
prevelikog rada koje je dobila u enevi. Sada je izgledala poput kolarke, mlada, sretna i
bezbrina.
Bolje od ovoga se ne moe , ree Jake i zapone si istiti ruke prakom na bazi amonijaka.
Tako dobro ide da bih je poslao na utrke u Le Mans.
Vickvjina koljena bila su u visini Jakeovih oiju, a suknja joj se podigla. On osjeti da mu se
srce zaustavilo u prsima vidjevi mekanu i savrenu kou njenih bedara.
Rimska vuica
Njena put izgledala je gotovo sjajna, kao da je napravljena od kakve dragocjene tvari. Vicky
opazi njegov pogled i spoji koljena, osmjehujui se. Skoi sa zatitne ograde s velikom
spretnou, naslonivi se na Jakeovu miiavu ruku zbog trenje Hirondelle. Koji tvrdi miii!
Vicky je voljela kad su joj se zgodni mukarci udvarali, a Gareth je neprekidno bio zatvoren u
kabini s kapetanom... Osmjehne se Jakeu. Bio je visok, a crne kovre davale su mu izraz
djeaka, no odluna eljust odmah je brisala taj dojam, kao i mrea malenih bora koje su
ispunjavale uglove oiju.
Primijeti da ju je htio poljubiti i osjeti draesno dvoumljenje. I najmanje ohrabrenje moglo je
zavriti borbom izmeu Jakea i Garetha, to je moglo ozbiljno nakoditi misiji, kao i
izvanrednoj reportai koju je toliko eljela napisati.
U tom trenutku primijeti prvi put da su Jakeove usne bile iroke i pune, te njeno oblikovane,
u suprotnosti s njegovom snagom i dlakavou. Brada i obrazi bili su mu gotovo plavi. Ona u
mislima osjeti hrapavi i gotovo elektrini dodir tih obraza s njenima. Odjednom osjeti elju da
iskua: podigne malo bradu, dobro znajui da bi u oima proitala tu elju.
Jedan uzvik zauje se s vrha glavnog jarbola, i odmah zatim na palubi Hirondelle postane vrlo
ivahno. Kormilar zapone vritati poput orla. Kolutao je oima, viui otvorenih usta iz sveg
glasa. Budui da je bio krezub, Jake je vidio ak i glasnice kako su se tresle u grlu.
to se dogada? , zapita Vicky, drei se jo uvijek za Jakeovu ruku.
Neprilike , odgovori joj on tuno. Okrenu se i opaze vrata kabine na krmi koja su se irom
otvorila. Papadopoulos je trao prema palubi s repiem koji mu je vijorio na vjetru i kartama u
rukama. Njegovo jedino oko kolutalo je gledajui nestrpljivo naokolo.
Nedostajala mi je samo jedna karta za remi, glupan ja , proklinjao je, bacivi karte u vjetar.
Zatim dohvati kormilara za ruku i zapone mu vritati u usta koja je ovaj jo uvijek drao
otvorena.
Kormilar mu pokae prema glavnome jarbolu. Papadopoulos ga ostavi samog i priblii se
glavnome jarbolu na kojem se nalazio Arapin. Jake nauli uho i osluhne njihov brzi razgovor.
Engleski razara , promrmlja.
Wilbur Smith
Govori arapski? , zapita Vicky.
Jake joj da znak da umukne i ponovno osluhne.
Vidio nas je. Napravio je prekret prema nama.
Jake letimice pogleda na zalazei sunev disk, i ponovno osluhne raspravu na arapskom koja
se odvijala na palubi. Imao je bore oko oiju, vie nego ikad.
Zabavljate se vas dvoje? , zapita Gareth Swales, osmjehujui se, ali uz bljesak nelagode u
oima, vidjevi da se Vicky pridrava za Jakeovu ruku. Iziao je u tiini poput pantere iz
kabine na krmi broda.
Vicky odmah odmakne ruku, osjetivi odreenu grinju savjesti, ali odmah se pokaje. Nije
dugovala nita gospodinu Svvalesu i zagleda se ponosno u njega, a potom se ponovno okrene
prema Jakeu. Ali Jake je nestao.
to se dogaa, Papa , zapita Gareth kapetana.
Papadopoulos je proklinjao.
Tvoja smrdljiva mornarica, evo to se dogaa, Englezi!
Podigne aku i zaprijeti njome prema obzoru.
Razara Dauntless, baza Aden, lovi brodove koji prevoze robove. Gareth odmah promijeni
izraz lica.
Gdje je? , zapita potravi prema zatitnoj ogradi.
Pribliava se punom brzinom, vidio ga je moj mornar. Na trenutke i ti vidi na obzoru.
Papadopoulos okrene Garethu leda i zapone davati zapovijedi svojoj posadi. Odmah se
mornari okupe oko prvog oklopnog vozila. Radilo se o Priscili, Kurvi, i zaponu rukovati
koloturom.
Hej, trenutak, platio sam te malo bogatstvo da preveze ovaj teret!
Gdje je bogatstvo, sada, majore? , zapita ga s podsmijehom Papadopoulos. Ja nita u mojim
depovima, moda u tvojim , okrene se i potakne svoje ljude. Odjednom s kupole Priscile,
Kurve, proviri glava i ramena Jakea Burtona koji je ciljao mitraljezom Vickers. Lijevom
rukom pridravao se za kupolu, a desnom je drao mitraljez.
Odmah ispali rafal deset centimetara iznad kapetanove glave. Grk se baci na pod palube,
nasmrt prestravljen, a posada se raspri poput prestraenih kokoi, dok ih je Jake promatrao
dobronamjerno s dominirajue kupole.
I
Rimska vuica
Bolje je da se odmah razumijemo, kapetane. Nitko nee dirati ova vozila. Jedini nain koji
ima da spasi brod jest da se to prije udalji od Engleza , ree smireno.
Ratni brod plovi trideset vorova , usprotivi se kapetan i dalje s licem okrenutim prema podu
palube.
Samo gubi vrijeme brbljajui , ree mu Jake.
Za dvadeset minuta bit e mrak, moemo uspjeti.
Papadopoulos ustane nesigurno na noge, trepnuvi jedinim okom i krei si ruke.
Podigni stranjicu , potakne ga Jake, te ispali jo jedan rafal iznad glave.
Kapetan se baci ponovno na pod palube, ali ovoga puta da potrebne zapovijedi da uine
prekret i ponovno se vate na istu rutu kao i engleski razara, poput lisice i gonia.
Dok je brod mijenjao rutu, Jake pozove Garetha pored sebe i doda mu mitraljez. Dri na
nianu ovu skupinu prokletnika dok ja budem razgovarao s Grkom. Savjetujem vam da se
sklonite u oklopna vozila neko vrijeme.
Gdje si pronaao taj mitraljez? Mislio sam da su svi u sanducima?
Volim uvijek imati malu rezervu za crne dane , naceri se Jake, a Gareth mu ugura upaljenu
cigaru medu zube.
aljem ti pohvale uprave , ree.
Poinjem shvaati zato si postao moj ortak.
Ako ima dobre veze u kraljevskoj mornarici, ovo je trenutak da ih upotrijebi, dragi moj.
Jake se smjesti u gnijezdo od platna u kou jarbola, te je kroz dalekozor gledao sive obrise
razaraa koji ih je lovio. Iako se brod nalazio na samo deset milja udaljenosti, poeo se gubiti
u mraku. Sunce, iza Jakeovih leda, zalazilo je u more, a na istoku se isticao zagonetni plavi
mrak.
Odjednom se s ratnog broda oslobode bljesci svjetlosti.
Jake deifrira znakove: Koji ste brod? Predstavite se.
Ovdje nema brodova, odgovori u mislima. No, pretpostavljao je da se s razaraa brod dobro
vidi, sva njegova jedra koja su se isticala na crvenilu neba u sumraku.
Wilbur Smith
Sada se radilo samo o tome da izaberu pravu trenutak da promijene brzinu kad postanu
nevidljivi.
Razara ponovno poalje znakove.
Spustite jedra ili pucamo.
Prokleti gusari , ree proklevi kapetana razaraa. Zatim uzvikne prema Grku da spuste jedra.
Dolje jedra.
Papadopoulos ponovi zapovijed na arapskom svojoj posadi broda. Bio je blijed poput krpe.
Jake se ponovno vrati promatranju obrisa razaraa kroz dalekozor. Opazi crveni i ljutiti
bljesak pramca koji je u beskonanom, mranom moru pucao prema njima. Dobro se sjeao
tog bljeska. Trnci su ga prolazili, dok je ekao da se granata uspne prema nebu, a potom
ponovno padne u roku od nekoliko vjenih sekunda, prema brodu.
Zauje fijuk iznad svoje glave. Previe dugo. Stup vode podigne se na pola milje od pramca
Hirondelle. Zasjaji se na posljednjim sunevim zrakama sunca poput crvenog mramora, i
odmah se raspri na vjetru.
Posada, prestravljena od prolaska granate, odmah se zatim baci na posao. Odmah spuste sva
jedra koja u dvadeset sekunda nestadoe poput krila labuda koji se upravo spustio na vodu.
Jake ponovno pogleda prema ratnom brodu, no bio je primoran potraiti ga nekoliko sekunda,
da bi ga opazio. Zapita se bi li manevar prevario razara. Bi li povjerovao da ih brod, spustivi
jedra, eka? Nije mogao znati da imaju i dizel motor, koji je i dalje radio. Vjerojatno ih
sputenih jedara vie nisu ni vidjeli. Jake saeka nestrpljivo da se mrak sasvim spusti, tako da
je i za njega bilo nemogue primijetiti ratni brod, a potom dati zapovijed i ponovno rairenih
jedara krenuti po uobiajenoj ruti.
Jake zadri tu rutu, dok se tropska no sputala na vode u Adenskom zaljevu poput guste,
tople kape. mirkao je oima prema neprobojnoj tami, uasnut mogunou da je kapetan
ratnog broda naslutio njegovu varku, te ispravio rutu da mu presijee put.
Bojao se da e svaki as opaziti golemi ratni brod u noi, koji e odjednom upaliti reflektore i
zatrubiti u rog za maglu. A potom, s olakanjem, opazi bijele prste reflektora kako trae u
noi, daleko od njih, na mjestu gdje su spustili jedra nakon topnike granate.
Rimska vuica
Ratni brod nalazio se barem na est milja udaljenosti. Kapetan je pao u klopku, mislio je da se
Hirondelle zaustavio i ekao ga.
Jake zabaci glavu i nasmije se kao lud, a potom ponovno uzvikne nove zapovijedi prema
palubi, okrenuvi brod prema suprotnoj ruti razaraa. Zapoinjalo je nadmetanje u spretnosti
tijekom koje je Hirondelle neprekidno trebao mijenjati rutu, dok se ratni brod slijepo bacao u
lov, naprijed-natrag po zaljevu, palucajui reflektorima uokolo, u potrazi za jedrenjakom. Ili,
mogao ih je ugasiti i svom brzinom, bez svjetla, ploviti u jednom pravcu, u nadi da iznenadi
Hirondelle.
I jednom je kapetan razaraa gotovo uspio, Jake opazi na milji udaljenosti svijetli bljesak, i
perjanicu pjene na pramcu. Oajniki uzvikne Grku da ugase motor i da spuste jedra:
nepomini i u tiini bili su nevidljivi na morskoj povrini, dok se ratni brod, iji su motori
zvuili poput otkucaja srca velikog diva, udaljavao velikom brzinom ne opazivi ih, nakon
ega nestane u noi. Znojei se od nervoze, Jake se u mokroj koulji ledio na svjeem
povjetarcu noi, dok je oprezno dao zapovijed da Hirondelle ponovno krene svojom
uobiajenom rutom.
Dva sata kasnije, ponovno opazi svjetla ratnog broda, sasvim daleko s krme. Reflektori su
sijevali poput bljeska, traei ih posvuda gdje ih vie nije bilo. Potom su ostale samo zvijezde
i dugi sati provedeni u oprezu, a potom svjetla zore osvijetle elinom svjetlou more oko
broda.
Ozebao do kosti od dugog straarenja i nepominosti Jake pogleda obzor sa svih strana dok je
svjetlost rasla. Tek kad je bio uvjeren da nije bilo traga ratnom brodu, zaklopi dalekozor i
spusti se iz koa, zapoevi oprezno dugo i sporo sputanje glavnim jarbolom.
Papadopoulos ga doeka kao brata, zagrlivi ga diui u njega dahom koji je zaudarao na
enjak.
Vicky je kuhala kavu. Prui mu alicu guste kave, promatrajui ga s potovanjem i
divljenjem. Gareth se spusti s kupole oklopnog vozila, s kojeg je cijelu no pazio na posadu
drei u njih uperen mitraljez, te uze drugu alicu kave koju je Vicky drala u ruci. Zatim
ponudi Jakeu cigaru.
Dvojica odu do zatitne ograde i nagnu se.
Wilbur Smith
Neprekidno te podcjenjujem , naceri se Gareth upalivi cigaru Jakeu. Tako si golem, tko ne bi
pomislio da nisi i glup?
Vidjet e da e jednog dana uspjeti , uvjeri ga Jake.
Instinktivno se obojica okrenu i pogledaju u Vicky, koja je razbijala jaja u tavi. Odmah su se
razumjeli.
Vicky ih je probudila neto prije podneva. Otili su spavati u sjeni velikog oklopnog vozila,
da bi se oporavili od izgubljenog sna tijekom noi. Slijedili su je bez rijei prema pramcu
broda, i pogledaju prema obali boje lavljeg plata, koja se nazirala iznad ruba mekane pjene,
ispod golemog plavetnila neba koje je ranjavalo oi.
Nije postojala jasna granica izmeu zemlje i neba. Bila je neodreena sumaglicom i valovima
topline koji su se podizali s tla. Vicky se zapita je li ikada vidjela tako zamaman prizor, i
zakljui da nije. U mislima zapone sastavljati rijei kojima je namjeravala opisati svojim
itateljima taj prizor, a kojih je bilo na desetke tisua.
Gregorius se pridrui skupini. Na sebi nije vie imao zapadnjaku odjeu, ve tradicionalnu
koulju i uske hlae. Sada je bio u potpunosti Afrikanac, a njegovo lice boje okolade,
uokvireno kovrama, gustim i crnim, bilo je ozareno svim strastima izgnanika koji se vraa
kui.
Planine se ne vide, previe je magle , ree. No, ponekad, u zoru, kad je zrak otar... Pogleda
prema zapadu s izrazom enje na licu i nestrpljenjem koje je bilo vidljivo u njegovim oima i
na usnama.
Brod se pribliavao obali, klizei po niskoj, prozirnoj vodi, poput planinskog potoka.
Dvadeset metara ispod kobilice broda vidjeli su se svi detalji stjenovitog dna, uz bezbroj
sjajnih koralja, i plova ribe. Imali su dojam da ih mogu dohvatiti rukom.
Papadopoulos polako priblii Hirondelle. Postupno detalji obale postanu jasniji: vidjela se
plaa prekrivena crvenim pijeskom! okruena stijenama, iza kojih se zemlja postupno
podizala, gola stravina, na kojoj je raslo samo bodljikavo grmlje i tu i tamo uperci devine
trave.
Sat su vremena nastavili ploviti paralelno s obalom, na stotinjak metara od kopna,
promatrajui je zadivljeni. Samo se Jake udaljio od skupine da bi zapoeo s pripremama za
istovar: ali i on se vrati do zatitne ograde kad se pred njima sasvim naglo otvorila jedna
uvala.
Rimska vuica
Uvala Okova , ree Gregorius i bilo je jasno zato je dobila to ime. U zaklonu rta, zatiena od
vjetrova i morskih struja dugakim jezikom zemlje, opaze ruevine stare trnice robova u
Mondiju.
Gregorius ih je morao pokazati, jer uope nije izgledalo da se radi o gradu: bilo je to podruje
razlomljenog kamena koje je postajalo sve rjee prostirui se prema moru. Sada su bili
dovoljno blizu da raspoznaju geometrijski poloene ulice i kue bez krova.
Hirondelle baci sidro, neznatno se nagnuvi.
Jake zavri pripreme za istovar i pridrui se Garethu koji je jo uvijek bio naslonjen na
zatitnu ogradu.
Jedan od nas morat e plivati do obale, s jednim konopom.
Pismo ili glava , predloi Gareth, a prije nego to se Jake mogao usprotiviti, izvue novi.
Glava , ree Jake.
Ah, koja teta, stari moj. Pa, pozdravi mi jako morske pse. Gareth mu se osmjehne,
namjestivi si brk.
Jake se uspne na splav, koju je vitlo sputalo s broda. Dodirne vodu i zapone plutati poput
trudnog nosoroga. Jake se osmjehne Vicky koja ga je naslonjena na ogradu promatrala sa
zanimanjem.
Ako ne eli ostati zaslijepljena, bolje je da sada sklopi oi , dovikne joj, ali ona ne shvati
odmah. Ali, potom, kad ga je vidjela da je skinuo koulju i otkopio hlae, okrene se na drugu
stranu.
Uz dio konopa privezan za ruku, Jake se baci gol u vodu i zapone plivati prema obali. Tada
radoznalost natjera Vicky da pogleda srameljivo prema njemu. Mukarac bez hlaa, pomisli,
izgleda uvijek djeaki i nezatieno... i ugleda Jakeovu bijelu stranjicu. U tom trenutku
opazi da ju je Gareth, bacajui konop Jakeu, promatrao zadirkujuim pogledom. Vicky
pocrveni i potri prema oklopnom vozilu, provjerivi jesu li pisai stroj i koveg s osobnim
stvarima jo uvijek u Miss Ljuljaki.
Jake stigne do obale i izie iz vode, privezavi konop oko golemog kamena. Ve je prvo
oklopno vozilo bilo montirano na drvenom postolju, a vitlo ju je sputalo na splav.
Papadopoulosovi mornari dobro su radili. Jedno po jedno je oklopno vozilo bilo istovareno na
splav, privezano i potom prevezeno do obale: im je splav stizala do obale, Jake je palio
motor, dok je Gregorius postavljao
Wilbur Smith
drvene podloke. U meuvremenu su mornari odvezivali kotae. Potom, dok se splav opasno
ljuljala, a motor brujio, oklopno je vozilo dodirivalo plau, a potom kretalo prema vrstoj
podlozi prelazei rub plime i oseke. Zatim su mornari ponovno povlaili splav natrag uz brod
i natovarili na nju novo oklopno vozilo. Iako su radili najveom moguom brzinom da bi
osigurali sebi sigurnost, sati su brzo prolazili, tako da je istovar bio dovren kasno popodne
kad su istovareni i posljednji sanduci s orujem i bave goriva. Sad se i Vicky spustila na
splav, usred tereta, u nesigurnoj ravnotei.
U trenutku kad se splav odvojila od boka, dizel motor Hirondelle zapone brujiti, lanac sidra
zazvei na pramcu, a Papadopoulos noem prekine konop koji je splav povezivao s brodom.
Dok se Vicky iskrcavala na obalu, brod je ve izlazio iz uvale i podizao jedra da bi iskoristio
veernji povjetarac. Njih etvero na obali promatrali su kako se udaljava u sumraku. Nitko ne
mahne rukom u znak pozdrava, ali svi se osjete puno usamljeniji. Taj smrdljivi brod kojim su
prevozili robove, zajedno s posadom gusara, predstavljao je, usprkos svemu, posljednju vezu
s vanjskim svijetom. Hirondelle se izgubi iza rta, plovei prema otvorenom moru, ostavljajui
za sobom uljani trag.
Jake prvi prekine zaaranu tiinu i osamljenost koja ih je titila.
Dobro, djeice, sada se moramo utaboriti.
Nalazili su se na plai medu ruevinama mrtvoga grada, a veernji povjetarac nosio im je
pijesak u lice.
Jake izabere istinu u zaklonu vjetra i parkira oklopna vozila u krug. Tu e no provesti ovdje.
Stara zdanja grada bila su napola prekrivena pijeskom i korovom koji je rastao posvuda po
uskim uliicama. Dok su Jake i Gregorius provjeravali jesu li spremnici vozila puni gorivom,
Gareth se pobrinuo za logorsku vatru, naslonivi golemo kamenje na zid, a Vicky napravi
krug oko ruevina grada.
Nije otila daleko. Od tih izgorjelih zgrada prije gotovo jedno stoljee uzdizao se osjeaj
prijetnje i ljudske patnje, koji je mogla dobro osjetiti. Proli su je trnci: no, svejedno krene
ulicom koja je vodila prema trgu.
Nasluti da se radilo o trnici robljem, i mislima si predoi dugake redove ljudskih stvorenja u
okovima.
Rimska vuica
Aura njihove jadne sudbine ostala je tu, i novinarka se zapita hoe li biti u stanju opisati taj
osjeaj na pravi nain svojim itateljima. Nita se nije promijenilo od tog vremena: jo
jednom je pohlepa htjela okovati cijelu jednu naciju, jo jednom e stotine tisua ljudi na
vlastitoj koi osjetiti to je siromatvo. To je morala napisati, odlui. Morala je na papiru
uhvatiti isti osjeaj oaja koji je ona sada imala, i prenijeti ga na civilizirane narode svijeta.
Gotovo neujan zvuk privue njenu panju i ona spusti pogled. Uz skok se udalji od crvenog
korpiona, dugakog kao prst, koji se pribliavao vrku njene izme. Okrene se i trei se
vrati ulicom, dok su je trnci prolazili.
Osjeaj strave ostao je u njoj, stoga je utjei ivahna vatra koja je sada plamtjela pored starog
ruevnog zida. Gareth podigne pogled, a ona se spusti pored njega, kleknuvi kraj vatre.
Upravo sam te htio potraiti. Bolje je da ne ide previe daleko sama, zna.
Znam paziti na sebe , odgovori mu brzo odrjeito, kao to je i inae odgovarala.
Uvjeren sam , osmjehne se Gareth da bi je umirio.
ak i previe, ponekad , ree. A potom potrai neto u depu.
Dok sam kopao po pijesku da bih zapalio vatru, pronaao sam neto , nastavi. Izvue metalni
krug koji je pored vatre zraio utom svjetlou. Bila je to narukvica u obliku zmije.
Vicky osjeti kako ljutnja naglo nestaje.
O, Garp>, ree uzevi je u ruku.
Kako je lijepa! Misli li da je zlatna?
Mislim da jest. *
Stavi je na ruku divei se ozarena lica od sree i pomiui je na svjetlosti plamena.
Ni jedna ena ne moe odoljeti poklonu, pomisli Gareth zadovoljno, pogledavi u njeno lice,
upaljeno bljescima vatre.
Pripadala je princezi koja je bila poznata po svojoj ljepoti i samilosti koju je pokazivala prema
nespretnim udvaraima , ree tiho Gareth. Stoga, mislim da e i tebi izvrsno pristajati.
O! , uzdahne Vicky. Za mene!
I instinktivno se nagne da ga poljubi u obraz.
Wilbur Smith
Dokazujui brze reflekse, Gareth okrene glavu i njihove se usne susretnu. Na trenutak
djevojka se htjede povui, ali potom odlui da nije vrijedilo. Na kraju krajeva, bila je to zaista
lijepa narukvica.
Na svjetlosti svjetiljke, Jake i Gregorius su u meuvremenu prouavali zemljopisnu kartu
koju su prostrli po haubi Priscile, Kurve. Gregorius je ucrtavao put koji je vodio do
movarnog podruja i rijeke Awash, i proklinjao nepreciznost karte.
Dragi moj Jake, da si vjerovao ovoj, loe bi zavrio.
Jake podigne glavu sa zemljopisne karte i na trideset koraka udaljenosti opazi dvije pojave
pored vatre kako se pribliavaju jedna drugoj i ostaju u istom poloaju. Osjeti da mu je krv
iknula u glavu.
Skuhajmo malo kave , promrmlja.
Priekaj minutu , usprotivi se Gregorius.
Najprije ti elim pokazati gdje emo prijei pustinju...
Pokae kaiprstom na zemljopisnoj karti i oznai rutu koju su trebali slijediti, ne opazivi daje
govorio sam sebi: Jake gaje ostavio samog i krenuo prema logorskoj vatri u namjeri da
prekine tu bliskost.
Vickv se probudila s prvom nesigurnom svjetlou zore, primijetivi da je vjetar popustio.
Cijelu je no puhao bez prekida. Sada, odmaknuvi pokriva, opazi da je prepuna ute zemlje
i pijeska koji je osjeala i u kosi i ak medu zubima. Jedan od mukaraca je hrkao zvonko, ali
ne uspije shvatiti tko, budui da su bili umotani u pokrivae. Uze runik i svjee donje rublje
te se udalji od tabora i potri prema plai.
Zora je bila mirna. More u uvali bilo je glatko poput plahte od ruiastog satena, jo je uvijek
na njega trebala pasti prva zraka sunca. Tiina je bila apsolutna, pustinjska, bez ptijeg pjeva
ili uma vjetra. Nelagoda koju je osjetila dan ranije sasvim nestane.
Skine odjeu i potri prema mokrome pijesku koji je tijekom noi uz smjenu plime i oseke bio
gladak poput povrine stola, te uroni u crvenkastu vodu, povukavi trbune miie na svjeini
vode. Stenjui od uitka, uroni do vrata i zapone si prati tijelo da ga oslobodi od pijeska i
zemlje.
Kad se vratila na obalu, sunce je tek izvirilo na obzoru uvale.
Rimska vuica
Svjetlost se sasvim izmijenila. Njene boje zore ostavljale su mjesto bljetavom afrikom
jutru, na koje se poela navikavati.
Na brzinu se odjene, zamotavi u runik prljavo rublje, te se udaljivi od plae uspne na
pjeanu uzvisinu i vrati prema taboru. Na vrhu ostane bez daha, pogleda uperenog prema
zapadu.
Kao to je rekao Gregorius, svjei i tanki zrak zore i udnovata svjetlost izlazeeg sunca
stvarali su spektakularan efekt: skraivali su stotine i stotine kilometara jednoline i ravne
pustinje, jasno istiui u pozadini etiopsku visoravan. Izgledalo je kao da je moe dodirnuti
prui li jednu ruku.
Bila je tamnoljubiaste boje na toj svjetlosti: ali, dok je sunce izlazilo, Vickv koja je gledala
otvorenih usta opazi kako se boja promijenila vie puta poput golemog dadevnjaka,
neprekidno mijenjajui ivahne i sjajne nijanse, i u meuvremenu se udaljavajui, sve dok
nije postala blijeda poput duha koji se pretvara u fatamorganu na valovima topline. U tom
trenutku se podigne vjetar.
Potri brzo prema taboru.
Jake podigne glavu s tave u kojoj je prio jaja i slaninu.
Doruak je za pet minuta , izjavi.
A potom joj prui njenu porciju. Mislio sam da putujemo nou, ali previe je opasno na tako
loem terenu , ree joj.
Vickv uzme hranu i pone jesti s olakanjem, prekinuvi se samo da baci pogled na Garetha
Swalesa koji im se pribliavao savreno umiven i obrijan, sa istom kouljom i hlaama od
tweeda protiv bodljika. Kad je Jake prasnuo u smijeh, popravi si brk i podigne obrvu.
Isuse , ree Jake. Zar idemo igrati golf?
Ne govori gluposti , ukori ga Gareth, pogledavi kritikim okom njegovu izblijedjelu odjeu,
istroene izme i kariranu koulju s rupom na rukavu. Tvoje pomanjkanje stila je oito ,
nastavi Gareth.
Samo zato to se nalazimo u Africi, nije potrebno da imitiramo domorodce, zar ne? Pogleda u
Gregoriusa i uputi mu ozaren osmijeh.
Bez uvrede, da se razumijemo, ali u toj odjei si trn u oku.
U tradicionalnoj koulji Gregorius podigne pogled s tanjura i takoer mu se osmjehne. Jedno
je istok, a drugo je zapad , ree.
Stari Wordsworth se zaista razumio u stvari , sloi se Gareth i baci se na jelo.
Wilbur Smith
etiri oklopna vozila, groteskno prepuna tereta i udaljena jedno od drugog stotinu pedeset
metara kako ljudi ne bi udisali prainu koju su podizala, uspnu se obalnim pjeanim
sprudovima i nadu na irokom obalnom pojasu pogoenom vjetrom, koji uope nije
olakavao sparinu kasnoga jutra.
Jake je predvodio kolonu lagano prema jugu, pravcem koji bi i sam bio izabrao bez
Gregoriusova savjeta. Pokuavali su izbjei mnogobrojne rupe na tlu.
Prva dva sata uto tlo nije predstavljalo ozbiljan problem pri njihovu prolazu, samo to je s
vremena na vrijeme poputalo pod teretom kotaa od pune gume, stvarajui brazde koje su
usporavale napredovanje oklopnih vozila. Stari motori su kripali svaki put u niskim
brzinama, a brzina nije nikada bila vea od dvadeset kilometara na sat.
Zatim je tlo postalo vre, ali i stjenovitije. Bilo je prepuno crnih kamenia, glatkih od
stoljetnog rada vjetra tijekom geolokih razdoblja: njihova veliina varirala je od ljunka do
nojevog jaja. Na toj povrini brzina povorke jo se vie smanjila. Oklopna vozila su
poskakivala kripei: crno uareno kamenje pretvorilo se u pravu penicu koja se pomicala.
Svi su se razodjenuli, i Vicky, i vozili u gaama, otvorenih vrata. Metal izloen suncu, iako
obojen bijelo, gorio je na dodir ruke: u kabini vozaa smrad izgorjelog ulja i goriva postajao
je sve nepodnoljiviji to se sunce vie penjalo na obzoru.
Sat prije podneva Priscila, Kurva oslobodi se sigurnosnog ventila u radijatoru. Stup bijele
pare podigne se iz haube. Jake odmah zaustavi, izvue kontakte i uspne se na kupolu te se
ogleda oko sebe.
Ravnica je bila sasvim iskrivljena od valova topline.
ak su i vozila koja su ga slijedila izgledala nestvarna.
Saeka da ga dostignu, a potom ih zaustavi. Ugasite motore. Ne moemo nastaviti s ovom
toplinom. Ulje je vjerojatno tekue poput vode, moemo se rastopiti. Saekajmo do
popodneva.
Svi sretni, vozai iziu iz oklopnih vozila, i stisnu se u sjeni zadihani poput pasa. Jake podijeli
vodu, a potom se baci na pokriva pored Vicky.
I
Rimska vuica
Previe je toplo za moje vozilo , objasni joj, a ona to uze kao uljudnu rije te samo klimne
glavom i zakopi koulju koju je spretno odjenula.
Jake navlai maramicu u vodi i prui joj je.
Zahvalna, Vicky se obrie po vratu i licu, odahnuvi od uitka.
Previe je toplo za spavanje , promrmlja. Zabavi me, Jake.
Vrlo rado! , nasmije se Jake.
Vicky se zapone smijati.
Rekla sam da je previe toplo. avrljajmo.*
O emu?
Razgovarajmo malo o tebi. Iz kojeg dijela Texasa dolazi?
Iz svih. Moj otac je neprekidno mijenjao mjesto boravka zbog posla.
to je radio?
Kauboj. Sudjelovao je na rodeima.
Izgleda zabavno.
Jake slegne ramenima.
Ja sam uvijek bio oaraniji vozilima nego konjima.
A potom?
Potom je doao rat i bili su im potrebni mehaniari da voze enkove.
Zato se nisi vratio kui, kad je rat zavrio?
Tata je umro. Na njega je pao veliki bik. Nisam imao razloga i se vratim, za njegovo staro
sedlo i pokriva.
Zaute na trenutak, oamueni valovima topline koji su se oslobaali iz tla.
Govori mi malo o tvome ivotnom snu, Jake , ree djevojka lakon nekog vremena.
O mom ivotnom snu?
Svi imaju ivotni san.
Osmjehne se. Istina je, i ja ga imam...
Zastane, dvoumei se.
Radi se o mom projektu. Motoru, motoru Burton. Sve je ovdje, unutra , ree i kaiprstom
pokae prema elu.
Nedostaje mi samo novac da ga sastavim. Deset godina ga 'okuavam sklepati. Nekoliko puta
sam gotovo i uspio, gotovo.
Wilbur Smith
Nakon ovog putovanja e ga imati , ree mu Vicky.
Moda. Zanijee glavom.
Bio sam siguran previe puta da se okladim u to.
Reci mi neto o tom motoru , ree ona, i Jake joj strastveno zapone objanjavati desetak
minuta.
Bila je rije o inovativnom motoru, laganom i ekonominom.
Moe pokrenuti bilo to, pumpe, pile, motocikle i slino.
Bio je presretan to moe govoriti o svom projektu.
Potreban mije samo maleni laboratorij da zaponem, negdje u Americi... mislio sam na Forth
Worth...
Prekine se i pogleda u djevojku.
O, oprosti... moda malo previe matam...
Ne , ree ona brzo.
Ugodno je sluati te. Nadam se da e uspjeti, Jake.
On klimne glavom. Hvala.
Ostali su jo neko vrijeme u tiini, kao prijatelji, na velikoj sparini.
A koji je tvoj? , zapita je konano.
Djevojka se nasmije.
Hajde, reci mi! , nije poputao Jake.
Napisati knjigu. Imam jedan roman u glavi, mislim o njemu godinama. U mislima sam ga
napisala stotinjak puta... sve to mi je potrebno jest malo vremena i mirno mjesto da ga bacim
na papir...
Prekine se i prasne u smijeh.
A potom, naravno, moda izgleda banalno... ali htjela bih imati djecu, kuu... previe sam
vremena na putu.
Shvaam , klimne Jake.
Lijep je to san, ini mi se. I bolji od mog , doda zamiljeno.
Gareth Swales zauje glasove i podigne se na laktu.
Neko je vrijeme ozbiljno mislio prei dvadeset sunanih metara koji su ga dijelili od njih, ali
napor je bio prevelik te ponovno legne na tlo. Kamen mu se zarije u rebra - bio je golem
poput ake -i on gospodski opsuje.
Bilo je 5 sati popodne kad je Jake procijenio da mogu ponovno krenuti dalje bez opasnosti za
motore. Napune spremnike gorivom i ponovno krenu u koloni oajnikom sporou po loem
terenu.
Rimska vuica
Dva sata kasnije taj teren naglo ustupi mjesto podruju s crvenim, pjeanim breuljcima. Na
sreu je Jake mogao malo ubrzati, i tako se kolona kretala dosta dobrom brzinom prema
sumraku u plamenu, usred praine, koji je ubrzo ispunio crvenom bojom karmina i
ljubiastom polovicu plavetnila neba. Vjetar u pustinji popusti; ali u zraku se osjeala sva
teina dnevne sparine. Svako vozilo bacalo je dugaku sjenu za sobom, i podizalo u zraku
golemu kobasicu od crvene praine.
Pala je no brzinom karakteristinom za tropske krajeve, tako uzbunjujua za one koji su
upoznali samo dugake sumrake ostalih kontinenata. Jake procijeni da su preli otprilike
etrdeset kilometara u jednome danu putovanja, i dvoumio se da zaustavi karavanu sada kad
su tako dobro putovali. Smanjenjem temperature motora tijekom noi, smanjivalo se i loe
raspoloenje vozaa. Jake izabere Oriona kojim si pomogne u orijentaciji, sazvijede koje je
lako mogao pronai, te upali svjetla, provjerivi u retrovizoru da ga i ostali slijede. Svjetla
osvijetle teren na stotinjak metara ispred vozila, dozvolivi im da s lakoom izbjegnu grmlje i
hipnotizirajui s vremena na vrijeme kojeg golemog sivog pustinjskog zeca.
Upravo se spremao zaustaviti karavanu vozila da jedu i spavaju, kad su breuljci zavrili
prorjedujui se, a na svjetlosti svjetala vozila Jake pred sobom opazi povrinu bijelog pijeska
savreno glatku, zamamnu, poput poklopca motora trkaeg automobila.
Prvi put tog dana mogao je ubaciti u viu brzinu, dok je vozilo pohlepno krenulo naprijed.
Ali, nakon stotinjak metara, kora od soli popusti i teko vozilo uroni do pola, odmah se
blokirajui. Jake licem i ramenom udari u elini oklop.
Motor je radio svom snagom, ali kotai vie nisu imali oslonac. Jake odmah ugasi motor i
popne se na kupolu da zaustavi ostale. Potom side tuno s kupole i pogleda oklopno vozilo
zaglavljeno u pijesku. Gareth side iz svog vozila i priblii mu se hodajui na kori sasvim
bijele soli. Zatim pogleda u tiini to se dogodilo.
Sada reci jednu od svojih, pomisli Jake pun bijesa, stiui ake sve dok nisu postale veliki,
koati ekii.
Cigaru? , ree Gareth ponudivi mu kutiju.
Jakeova ljutnja malo ishlapi.
Wilbur Smith
Ovo je izvrsno mjesto za odmor i spavanje , nastavi Gareth.
Sutradan emo ga izvui. Potapa Jakea po ramenu.
Dodi, popijmo jedno toplo pivo.
Da si rekao bilo to drugo, opalio bih ti pljusku , nasmije se Jake, zauen Garethovom
obzirnou.
Zar misli da to nisam primijetio? , ree Gareth i takoer mu se osmjehne.
Vicky se probudi usred noi, kad je ljudska vitalnost minimalna. No je bila tiha, osim
laganog hrkanja jednoga od mukaraca. Prepozna stil prethodne veeri, i pokua shvatiti tko
hre. Takve stvari mogle su utjecati na odluku djevojke koja bira mua, pomisli. Zamislite si
da morate spavati cijeli ivot u pilani.
No, nije ju taj zvuk probudio. Moda hladnoa. Temperatura koja se spustila. Djevojka se
ponovno pokrije i pokua zaspati.
Ali zvuk se nastavi, a Vicky naglo sjedne, utrnuvi.
Zvuk je bio dug, mraan, drukiji od svih ostalih koje je ikada ula. Bio je visok, a potom je
zavravao u nizu dubokih mrmljanja, takvih da joj se ledila krv u ilama. Zvuk je bio toliko
prijetei, toliko stravian, da je prou trnci.
Htjela je probuditi ostale, ali nije imala hrabrosti pomaknuti se, te je stoga ostala nepomina,
ekajui da se ponovi.
Sve je u redu, gospoice Camberwell. Vicky se trgne zauvi taj mirni glas. Podosta je
daleko, nekoliko kilometara. Ne plaite se. Vickv se okrene i ugleda mladog Etiopljanina koji
ju je promatrao.
Boe moj, Greg... to je to, do vraga?
Lav, gospoice Camberwell , objasni joj Gregorius, zauen to nije prepoznala tako oit
zvuk.
Lav? Je li to lavlja rika? Nije mislila da moe tako zvuati.
U mojoj se zemlji kae da se i najhrabriji mukarac tri puta prestrai pred lavom. Prvi put kad
uje njegovu riku.
Vjerujem , proape djevojka. Vjerujem.
Skupi pokriva i preseli se, smjestivi se izmeu Jakea i Garetha koji se nisu probudili.
Polako legne izmeu njih, mislei da e time lav imati izbora, ali vie nije uspjela zaspati.
Rimska vuica
Grof Aldo Belli se povukao u ator uz najiskreniju i najvru namjeru da se sutradan ujutro
krene naprijed prema Bunarima Cialdi. Generalove molitve imale su utjecaja. Vie ga nita
nee zaustaviti, odlui, i krene na spavanje.
Probudio se u prvim jutarnjim satima novoga dana, otkrivi da je sav Chianti koji je popio za
veeru djelovao na njega unutarnjim pritiskom. to bi obini ovjek uinio u tom sluaju,
ustavi iz kreveta i iziavi iz atora, grof Aldo Belli uinio je sve u velikom stilu.
Vrativi se na leaj, krikne i odmah no zaivi. U roku od nekoliko minuta Gino se pojavi sa
svjetiljkom u ruci, zamotan u devin plat, s oima koje su jo bile poluzatvorene od sna.
Slijedio ga je grofov pomonik i pomonik tabora, obojica takoer mamurni od sna.
Grof im objasni koje su mu fizioloke potrebe i mala skupina se okupi oko leaja. Gino ga je
pridravao kao da se radi o invalidu, pomonik mu je pridrao plavu kunu haljinu od kineske
svile, ukraenu crvenim zmajevima, a potom se nagne i navue mu na stopala kone papue
dok je pomonik tabora budio strau koja je spavala ispred atora, a malo drutvance izlazilo
na svjei zrak.
Procesija naoruana do zuba i dobro osvijetljena svjetiljkama krene prema poljskom zahodu
iskopanom samo za pukovnikovu uporabu i zatienom limenim paravanom. Gino ue prvi,
provjerivi da nema zmija, korpiona ili zloinaca. Tek kad je ponovno provirio, iv i zdrav,
ue grof. Pratnja se ukruti u vojnikom stavu i saslua, sa simpatijom, pozamani vodopad
koji je uborio iz unutranjosti barake, sve dok se nebo nije trgnulo, zemlja zadrhtala, a srca
se zaustave zauvi uasnu riku lava mujaka.
Sveta Majko Boja! , uzvikne grof iziavi iz zahoda blijed kao krpa. to je to bilo, u ime svih
svetih?
Nitko mu nije znao odgovoriti, i stoga to vie nikoga nije bilo: grofova naoruana pratnja
trala je to je bre mogla prema taboru. Pukovnik uini isto.
Kad je bio u svom atoru, osvijetljenom kao da je dan, Prepunom asnika koje je navrat-nanos
pozvao, njegov se puls polako vraao u normalu.
Wilbur Smith
Jedan od asnika predloi mu da zapita eritrejske vodie da im objasne prirodu uasne
grmljavine koja se sruila na cijeli oajni bataljun.
Lav? , ree grof, a odmah zatim: Lav!
Istog trena noni uas nestane, budui da se poelo daniti, te grofov ponosan lovaki instinkt
nadvlada njegov strah. Prevoditelj mu objasni da je zvijer namamio miris ostataka antilopa
koje je grof ostavio posvuda po pustinji. Privukao ga je miris krvi.
Gino , zalaje grof. Donesi mi Mannlicher i reci vozau da odmah doe s automobilom.
Gospodine pukovnie , usprotivi se major Castellani.
Vi ste osobno zapovjedili da se bataljun pokrene u ranu zoru.
Povlaim zapovijed! , zarei grof. Ve se naslaivao milju na predivni trofej pred pisaim
stolom Luja XIV. u svojoj radnoj sobi u dvorcu. Dat e ga balzamirati otvorenih ralja, i s
oima od utog stakla koje e se prijetei sjajiti. No, zamislivi si onjake, padne mu na um
opasnost koju je proivio s antilopom.
Majore , zapovjedi. Hou dvadeset naoruanih ljudi sa mnom, svatko sa stotinu metaka.
Grof nije imao ni najmanju namjeru da ponovno bude u opasnosti.
Lav je bio mujak, od otprilike est godina, i kao mnoga pustinjska stvorenja, bio je vei od
umskog lava. Bio je visok metar do ramena i teak vie od petsto kilograma.
Sunce u sumraku mu je palilo grivu crvenom bojom, koja je izgledala poput pozlaene
aureole. Imao je gustu i dugaku grivu, koja mu je krasila golemu glavu seui mu do
prednjih apa: ispod je gotovo dodirivala tlo.
Kretao se pognute glave, ljuljajui se pri svakom koraku.
Dah mu je bio zvuan. S vremena na vrijeme se zaustavljao i mahao glavom tjerajui plavi
oblak muica koji se stvarao na rani na boku. Potom ju je lizao. Bila je to mala rupa, crna i
vlana od krvi. Dugi jezik bio je hrapav poput brusnog papira, turpijao je dlake oko rane, koja
je sada izgledala blijeda i kao obrijana.
Rimska vuica
Metak Mannlicher kalibra 9,3 pogodio ga je u trenutku u kojem se okretao htjedei se dati u
bijeg. Zario se etiri centimetara ispod posljednjeg kraljeka, i lav se sruio na tlo u oblaku
praine. Projektil od bakra prekriven olovnom kouljicom otvorio se u tijelu zvijeri, parajui
joj crijeva i etiri goleme vene. Takoer su i oba bubrega bila ranjena: tako je sada, kad se lav
zaustavljao i praznio mjehur, reio poput orkestra bubnjeva. Zatim se konano metak
zaustavio na kosti stranjice.
Nakon prvog oka, zvijer se ponovno podigla na noge i poela trati, sakrivi se medu grmlje.
Jo dvanaest metaka sruilo se pored nje, jedan tako blizu da je podigao tlo u oi, ali ni jedan
ga vie nije pogodio.
U skupini lavova bilo ih je sedam. U njoj se nalazio jo jedan mujak, stariji, tamnije grive:
dvije enke, od kojih je jedna ekala mlade, i tri mladunca.
Taj mujak bio je jedini preivjeli od kie metaka i sada je sporo napredovao, muen
unutarnjim krvarenjem. Njegovi su pokreti bili usporeni, ali ed ga je tjerala naprijed. ed je
bila uasna agonija koja je troila sav njegov organizam, a lokve gdje se rijeka Avvash
pretvarala u movaru unutar pustinje bile su jo daleko, na dvadesetak kilometara udaljenosti.
Bila je zora. Priscila, Kurva bila je naslonjena na boku: sva etiri kotaa bila su uronjena u
koru soli, te se sada nalazila u blatu ispod nje. Jake, golih prsa, rezao je bodljikave grane
grmlja koje su ostali skupljali i odnosili pored zaglavljenog vozila.
Jake je radio velikom brzinom, ljutit zbog gluposti koju je uinio prethodne veeri i koja ga je
natjerala da zagazi na papuicu gasa. Nije imao isprike. Gregorius ga je upozorio na opasnosti
goleme istine s korom od soli. Radio je od sat prije svitanja, i sada kad je sunce bilo visoko
na nebu, i kad je toplina pekla, pored Priscile se nalazilo brdo bodljikavog grmlja.
Ispod motora Gareth mu je pomogao smjestiti tvrdu podlogu od glatkog kamenja i debljih
grana, na koje su poloili malu dizalicu.
Polako su uspjeli podignuti prednje kotae.
Wilbur Smith
Vicky i Gregorius smjeste se ispod ostalih bodljikavih grana. Teak posao ponove i sa
stranjim kotaima. U podne Priscila je stajala na etiri lijepe hrpe skupljenih grana, i vie
nije bila nakoena.
A to sad? , zapita Gareth. Upalimo i pokuajmo je izvui?
Jedan okret kotaa i sve to smee odletjet e. Samo e se jo vie zaglaviti , mrmljao je Jake,
briui si znoj s prsa s kouljom u ruci. Pogleda Garetha i osjeti bijes vidjevi da je jo uvijek
bio potpuno ist i gotovo poeljan, nakon pet sati neprekidnog rada.
Radei pod Jakeovim vodstvom, poloe tepih na bodljikave grane od Priscile, Kurve sve do
vrstog ruba starog jezera, kako bi ujednaio teinu vozila.
Potom Vicky, na Miss Ljuljaki, krene do ruba jezera, uz rub tepiha od bodljikavog granja.
Mukarci osiguraju s tri golema konopa Priscilu, Kurvu za Miss Ljuljaku.
Gareth se smjesti za volan, dok su Jake i Gregorius, drei dvije goleme grane, trebali
podignuti prednje kotae Priscile, Kurve.
Zna li dobro moliti, Gary? , uzvikne Jake.
Ne ba, stari moj.
Pa, svejedno pokuaj , ree Jake a potom dovikne Vicky da zapone vui. Plava glava
djevojke nestane u kupoli Miss Ljuljake. Zauju se okretaji motora. Konop se napne. Miss
Ljuljaka je vukla.
Dri ravno kotae , dovikne Jake Garethu. S Gregoriusom je podizao kotae. Uspiju podignuti
vozilo dovoljno da se prednji kotai izvuku. Sporo i nespretno teko vozilo izie iz rova koje
je iskopalo u starom koritu slanog jezera.
Kad se nade na vrstom terenu, sve etvero klikne od sree.
Hoemo li stii do movara uz Awash do noi? , zapita Jake.
Gregorius podigne pogled prema nebu da vidi gdje se nalazilo sunce. Ako ne izgubimo jo
vremena, hoemo.
Izbjegavajui jezero, skupina krene prema zapadu.
Na pola popodneva stignu do pustinje, s pjeanim dinama koje su izgledale poput kitova,
bacajui na nizinu ispod njih predivne sjene. Boja pijeska varirala je od tamnopurpurne do
ruiaste, od ute do boje krede. Pijesak je bio mekan i sitan a s vrha svake dine vjetar je
odvajao oblaie zrnaca. uti pijesak koji ih je muio prvu no u Mondiju dolazio je odovud.
Rimska vuica
Po Gergoriusovom savjetu skrenu prema sjeveru, i u roku od pola sata stignu do dugog mosta
od kamena koji je dijelio pustinju, tvorei neku vrstu vrste autoceste usred dina. Krenu
njime, slijedei njegovo krivudavo uvijanje oko tridesetak kilometara, s pustinjom s obje
strane.
Vicky pomisli da je taj prolaz slian prolazu idova u bijegu preko Crvenog mora. ak su i
dine izgledale poput valova koji su se svakog trena mogli sruiti na njih i progutati ih.
Novinarka je oajavala da nee uspjeti opisati na najbolji mogui nain to udo raznobojnog
pijeska.
Konano se nadu, uz iznenaujuu promjenu monotone slike, u savani ispod etiopske
visoravni. Konano se pustinja nalazila iza njih, i iako se radilo o gruboj savani, ako nita
drugo, rastao je tu i tamo poneki grm, uz suhu, tanku i pranjavu travu, koja je izgubila svaku
boju. No, najutjenija stvar bio je niz planina koje su se jasno uzdizale u daljini. Bile su poput
zrake svjetlosti svjetionika koja ih je privlaila.
Na niskoj i tvrdoj travi etiri vozila sretno su brujila, ubrzavajui, tresui se s vremena na
vrijeme i gazei nisko grmlje koje se nije isplatilo izbjegavati.
Na posljednjem svjetlu dana, neto prije nego to je Jake dao zapovijed da stanu, zemlja utone
pred njima, gotovo udnovato, i otvori se kanjon na dnu kojeg je protjecala rijeka Awash!
Zaustave oklopna vozila na rubu usjekline i pogledaju.
Na dvjesto metara, dolje na dnu, zapoinje Etiopija , ree Gregorius raskolaenih oiju. Prole
su dvije godine to nisam dodirnuo tlo svoje zemlje.
Zastane na trenutak, a potom nastavi: Rijeka se rada na visoravni, pored Addis Abebe i sputa
se usjeklinom. Njene vode protjeu do pustinjskog pijeska i tko zna gdje zavravaju. Tu se
nalazimo jo uvijek na francuskom teritoriju, pred nama je Etiopija, a dolje na sjeveru
talijanska Eritreja.
Koliko su udaljeni Bunari Cialdi? , prekine ga Gareth.
Za njega je tamo zavravala duga, uz nezaobilazne zlatnike.
Gregorius podigne ramena. Bit e oko osamdeset kilometara.
Kako emo prei preko rijeke? , promrmlja Jake, pogledavi Prema dnu provalije gdje su se
vode Avvasha srebrenasto sjajile.
Wilbur Smith
Neto vie odovud nalazi se stari'karavanski put za Gibuti , ree mu Gregorius. Prijelaz bi
morao odgovarati i nama. Nadam se da si u pravu , ree Gareth. Zna, bilo bi previe dugo da
se moramo vraati natrag.
Tijekom noi rijeka koju su vidjeli na dnu kanjona oara Vicky Camberwell. Sanjala je
planinske bujice, male vodopade, pliake, okruglo kamenje prekriveno mahovinom, tune
vrbe na obalama rijeke. Probudi se vrlo rano, oroena znojem, s kosom koja joj se slijepila na
elu.
Pomisli da je jedina koja se ve probudila i klizne u oklopno vozilo po sapun i runik. Ali,
kad je izila iz vozila, zauje alat koji zvekee pri dodiru sa elikom i opazi Jakea koji je radio
nagnut nad motorom.
Pokua pobjei bez daje primijeti, ali Jake se odjednom uspravi.
Kamo e? , zapita je. Nemogue! , usklikne odmah zatim, opazivi sapun u ruci. Posluaj me
Vicky, nisam oduevljen to odlazi sama iz tabora.
Jake Burton, tako sam prljava da smrdim. Nitko i nita me nee zaustaviti da odem do rijeke i
operem se.
Jake se dvoumio. Bolje je da odem s tobom.
Dragi moj, ovo nisu Folies Bergeres , ree Vicky, a Jake je nauio da ne raspravlja s njom.
Promatrao ju je kako nestaje u kanjonu, osjeajui neodreeni strah, bez ikakvog pravog
razloga.
Kamenje i tlo lako se odranjalo, tako da je Vicky morala biti oprezna i koiti vlastito
nestrpljenje sputajui se oprezno, i dobro pazei gdje stavlja stopala. Nakon nekog vremena
opazi puteljak, koji su moda otvorile divlje svinje, koje su se njeno sputale, i krene njime s
olakanjem. Njeni tihi koraci ostajali su utisnuti na mekanom tlu pored dubokih, okruglih
tragova, golemih poput tanjuria za aj, i koji su pripadali zasigurno nekoj tekoj ivotinji. Ali
Vicky ih ne primijeti, a i da ih je primijetila, zasigurno ih ne bi prepoznala.
Ta sjajna voda na dnu kanjona neodoljivo ju je privlaila.
Kad je stigla do dna usjekline, otkrije da se rijeka ve pretvarala u movaru i vie nije
protjecala. Lokve su bile niske i jo uvijek tople od sunca prethodnog dana.
Rimska vuica
Vicky na brzinu skine sa sebe odjeu vlanu od znoja i ude u jednu od lokava, uzdahnuvi od
zadovoljstva osjetivi vodu na koi. Sjedne i zapone se bukati, bacajui si vodu na prsa, i
ispirui prainu i slani znoj pustinje. Zatim se vrati na obalu i uze bocu ampona iz torbe.
Ubrzo je sva kosa bila prepuna pjene.
Ispere si kosu i pokrije je runikom u turban a potom klekne u lokvi i nasapuna si cijelo tijelo.
Bila je nemirna. Kad je zavrila, svjetlost postane jaa i pretpostavi da ostali na vrhu kanjona
nestrpljivo oekuju polazak.
Poloi stopalo na glatku, crnu stijenu koja je okruivala lokvu i zastane uivajui u jutarnjem
povjetarcu. Odjednom je prome osjeaj kao da je netko promatra. Okrene se naglo, prekrivi
si instinktivno grudi i stidnicu rukama.
Oi koje su se zagledale u nju bile su divljaki ute boje zlata. Zjenice su bile sjajnocrne.
Pogled je bio vrst i siguran.
Golema zvijer crvenkaste boje sklupala se na stijeni s druge strane lokve. Drala je ape
ispod glave, nepomina. Taj je prizor ledio krv u ilama, iako Vicky nije shvaala to
promatra.
Potom, polako, tamni uperak grive se podigne, zanjihavi se oko goleme glave i jo vie
istiui njenu ljepotu. Potom se rep zapone pomicati po stijeni frustrirajuim ritmom.
Odjednom Vicky shvati o emu se radilo.
U mislima joj ponovno odjekne uasna rika koju je ula prethodne noi, i zapone vikati.
Jake je upravo zavrio s popravkom motora Miss Ljuljake i zatvorio haubu oklopnog vozila.
Ba je prao ruke sredstvom na bazi amonijaka za otklanjanje masti, kao to je isticala i
reklama. Upravo u tom trenutku zauje Vickvjin krik i bez dvojbe krene u pomo.
Vickvjin krik bio je izraz smrtnog straha, jak i parajui. *
Jakeu srce skoi u grlo, i kad zauje jo jedan, jo straviniji, potri skokovima usjeklinom.
U nekoliko sekunda stigne do stijene na dnu kanjona.
Opazi golu djevojku, stisnutu na rubu lokve, s rukama na ustima. Njeno tijelo bilo je vitko i
blijedo, malene i okrugle stranjice djeaka, i dugakih i draesnih nogu.
Vicky , uzvikne. to je?
Wilbur Smith
Dok se djevojka okrenula naglo prema njemu, opazi njene teke i velike grudi kako se tresu
zbog hladnoe i oka. ak i u toj situaciji nije se mogao suzdrati te baci pogled na glatki i
barunasti trbuh te na dlakavi trokut na dnu. Odmah zatim ona potri prema njemu dugakim
nogama, blijeda lica poput krpe, i zelenih, pozlaenih oiju raskolaenih od straha.
Jake , uzvikne ona. O, Boe, Jake , i u tom trenutku on primijeti pokret na suprotnoj obali
rijeke.
Tijekom noi rana je otvrdnula, i sada su stranje ape lava bile paralizirane. Rasparana
crijeva irila su infekciju po cijelom tijelu. Iz tog je razloga zvijer bila oamuena, a agresivni
refleks koji se odmah trebao osloboditi pri opaanju ljudske pojave nije bio dovoljno jak da
krene u lov. No, usprkos tome, zvuk njena glasa ga odmah prisjeti na lovce, koji su mu zadali
uasnu ranu, i bijes bukne u zvijeri.
Kad potom primijeti i drugi ljudski lik kako tri, vie i uzbuuje se, nije se vie mogao
suzdrati. Lav se oteano podigne na noge i zarei.
Jake krene ususret Vicky, koja mu baci ruke oko vrata, ali on izbjegne zagrljaj i dohvati je za
ruku svojom lijevom rukom, tako snano da ju je zaboljelo. Bol je ponovno vrati u stvarnost.
Iskoristivi zalet vlastitog trka Jake je odbaci prema puteljku koji se uspinjao.
Tri! , uzvikne. Ne zaustavljaj se!
Zatim se okrene da bi doekao zvijer koja se sa suprotne obale spustila u lokvu.
Tek tada Jake shvati da je u ruci jo uvijek imao bocu deterdenta s amonijakom. Lav se
polako uljao prema njemu, zaobilazei lokvu vode. Usprkos rani, golema zvijer kretala se
spretno i prijetei. Bila je tako blizu da je Jake mogao razabrati svaki brk na gornjoj usni,
oslukujui hrapavi dah iz grla zvijeri. U posljednji tren se povue poput bacaa bejzbola, te
svom snagom baci bocu.
Bila je to instinktivna reakcija kojom je iskoristio jedino oruje koje je posjedovao, ma koliko
bilo smijeno.
Boca pogodi lava u elo, upravo dok je sputao apu na stjenovitu obalu. Prsne u tisuu
komadia stakla. Blijeda tekuina nadraujueg mirisa zalije zvijeri oi, odmah ih opekavi, a
koncentrirani amonijak koji joj se uvukao u nozdrve i usnu upljinu
Rimska vuica
onesposobi joj osjetilo mirisa i pogodi sav organizam tako snano da je lav izgubio oslonac i
pao unatrag, reei od boli u oima, dok ga je grlo peklo od nagrizajue tekuine.
Stropota se u lokvu, i zapone se oajniki koprcati.
Jake potri prema lokvi da iskoristi sekunde prednosti koje si je osigurao. Nagne se i uzme
kamen od crnog bazalta, golem poput lopte za ragbi, te ga podigne iznad glave objema
rukama. Dok se pribliavao lokvi, lav ponovno uspostavi ravnoteu i slijepo se baci u napad.
Jake baci svom snagom kamen. Poput topnike granate kamen pogodi zvijer u zatiljak na
mjestu gdje je samo plat prekrivao spoj izmeu lubanje i kraljenice te slomi oboje. Zvijer
padne na bok, na pola u vodi, a na pola na crnoj, glatkoj stijeni.
Nekoliko sekunda Jake ostane nepomino stajati i promatrati je, teko diui od uzbuenja i
straha. Potom se nagne i kaiprstom dodirne lavlje obrve iznad utih oiju koje je amonijak
ve izblijedio i zamutio. Lav ne pomakne kapke. Pomanjkanje tog refleksa uvjeri Jakea da je
ivotinja doista mrtva. Okrene se i primijeti da ga Vicky nije posluala kad joj je rekao da tri
prema gore ne zaustavljajui se.
Ostala je gdje ju je ostavio, gola i slaba, tako da mu se srce stegnulo i potri odmah k njoj. Uz
jecaj ona se skloni u njegovu zagrljaju, dohvativi se za njega zauujuom snagom. Jake je
dobro znao da je taj zagrljaj uzrokovan strahom, a ne ljubavlju, ali im mu je srce zapoelo
sporije kucati, a adrenalin smanjivati, padne mu na pamet da si je osigurao dobru prednost.
Spasi li ivot djevojci, razmisli, mora te poslije ozbiljno shvatiti. Naceri se u sebi, jo uvijek
pomalo izbezumljen. Sva njegova osjetila bila su izotrena od pretrpjele opasnosti. Jo je
uvijek u nosnicama osjeao smrad amonijaka, koji se mijeao s Vickvjinim sapunom. Osjeao
je njeno vitko tijelo pripijeno uz njegovo, i mekou njene koe.
O, Jake! , proape ona isprekidanim glasom, i odjednom shvati da je u tom trenutku bila
njegova, morao ju je samo dohvatiti, zagospodariti njome, odmah, tamo, na crnome bazaltu na
obali rijeke Avvash, pored jo uvijek toplog tijela mrtvog lava.
Njegova sigurnost odmah je pronala potvrdu u odgovoru njena tijela na njegovo milovanje.
Djevojka ga pogleda drhtavih usana i on se opije njenim dahom.
Wilbur Smith
to se, do vraga, dogaa tamo dolje?
Garethov glas odjekne usjeklinom.
Nagnuo se na rubu usjekline iznad njih. Imao je puku Lee-Enfield u ruci i izgledalo je kao da
e se spustiti.
Jake okrene Vicky, sakrivi je vlastitim tijelom te je pokrije jaknom radnog odijela. Sezala joj
je do pola bedara, a to se tie irine, Vicky je mogla plesati u njoj. Jo je uvijek drhtala poput
makice u snjenoj oluji, a njeno je disanje bilo teko i naporno.
Ne brini se , uzvikne Jake Garethu. Nisi stigao na vrijeme da nam pomogne, a sada te vie ne
trebam. Potom Jake potrai po depu i izvue veliku maramicu te je prui Vicky koja je uz
osmijeh prihvati, iako jo kroz suze i drui od straha.
Obrii si nos , ree joj Jake. Potom si navuci hlae prije nego to se spuste svi da ti pomognu.
Gregorius je bio toliko zadivljen daje ostao bez rijei nekoliko minuta. U Etiopiji se ne zna za
veu spretnost od one kad jedan jedini ovjek ubije lava. Ratnik koji ubije lava kasnije nosi
njegovu grivu, znak njegove hrabrosti, i uiva u velikom potovanju svih. Tko ubije lava
pukom, potovan je, tko ga ubije kopljem, slavljen je: ali Gregorius nikada nije uo da je
netko ubio lava samo kamenom i bocom tekuine na bazi amonijaka.
Gregorius odere truplo vlastitim rukama.
Prije nego to je posao priveo kraju, ve su kragulji kruili iznad njih. Ostavi ostatke lava u
koritu rijeke i odnese vlano krzno u tabor, gdje je Jake obavljao posljednje pripreme da
nastave putovanje prema Bunarima.
Gotovo i da nije mario za trofej, a Greg mu pokua objasniti.
Medu mojim ljudima postat e vrlo poznat, Jake. Kamo god otiao, pokazivat e na tebe
prstom.
Dobro, Greg, odlino. A sada digni dupe i idemo.
Od grive u ti napraviti ratniku kapu , nastavi Gregorius, zavezavi krzno lava za Jakeovo
oklopno vozilo.
Nakon to budem poeljao dlake, izgledat e velianstveno.
Samo e poboljati njegovu frizuru , primijeti suho Gareth.
Rimska vuica
Slaem se, bio je to predivni medeni mjesec, a mladoenja je lijep mladi, no, kao to je i sam
rekao, idemo prije nego to se ne razbolim.
Krenu prema vozilima. Gregorius se priblii Jakeu i mirno mu pokae metak koji je izvukao
iz kosti lava.
Jake ga proui sasvim paljivo, okreui ga u dlanu ruke.
Devet milimetara, ili devet cijela tri , ree.
Radi se o lovakoj puci.
Ne vjerujem da u Etiopiji postoji ijedna takva puka koja bi ispaljivala takav metak , ree
ozbiljno Greg.
To je puka nekog stranca.
Nema potrebne da time optereujemo ostale, bar za sada , ree Jake vrativi mu metak.
Ali, nas dvojica to ne smijemo zaboraviti.
Gregorius se ve htjede okrenuti, a potom ree srameljivo: Jake, iako je lav ve bio ranjen,
ostaje najvee djelo o kojem sam ikada uo. esto sam iao u lov na lavove, ali jo uvijek
nisam uspio ubiti ni jednoga.
Jakea dirne mladievo divljenje. Prasne u smijeh i potapa ga po ramenu. Sljedeeg u
ostaviti za tebe , obea mu.
Slijedili su meandre rijeke Awash u savani, pribliivi se planinama, iji su se vrhovi sve
jasnije isticali u pozadini neba. Goleme stijene i padine prekrivene umom polako su se
razabirale poput zidina na nebu.
Odjednom predu preko starog karavanskog puta, na mjestu gdje su obale Awasha postale
manje strme. Prolaz ljudi i ivotinja tijekom stoljea obiljeio je puteljke koji su se otvarali
kroz vegetaciju poput otvora na crvenoj zemlji, izbjegavajui stijene i prevelike razlike u
visini.
Tri mukarca zaponu kopati kako bi proirili puteljak za oklopna vozila. Negdje su
proirivali, a negdje su ravnali, podiui oblake crvenkaste praine pod zasljepljujuim
suncem. Bace kamenje s Puta koje se otkotrlja do korita rijeke. Te noi spavali su olovnim
snom fiziki izmoreni, do te mjere da nisu osjeali ni miie koji su ih boljeli.
Wilbur Smith
I
Sljedee jutro Jake se ponovno baci na posao s prvim zrakama sunca, potaknuvi i ostale sve
dok se puteljak ne pretvori u prohodnu cestu.
Gareth prvi proe. Nagnut na kupoli, uspijevao je izgledati dobre volje i ak elegantan, pod
oblakom praine koji ga je prekrio. Naceri se prema Jakeu i ponosno mu dovikne: Noli
illegitimi carborundumh, a potom nestane odmah unutar oklopnog vozila. Motor zabruji i
vozilo se spusti po tek iskopanoj zemlji, te prede preko prolaza, a kad stigne na drugu stranu,
Jake i Gregorius zaponu gurati im su kotai propali u crvenu zemlju uspona. Jedva su
uspjeli zadrati vozilo u pokretu. Sasvim sporo oklopno vozilo pree preko mosta, a potom
Gareth ugasi motor i spusti se smijui se, sav radostan.
Dobro, sada emo bar povui ostale pomou ovog , ree i kao nagradu izvue cigaru.
to si prije rekao na nekoj vrsti latinskog? , zapita Jake prihvativi ponuenu cigaru.
To je stari ratniki obiteljski moto , objasni mu Gareth.
Uzvikivali su ga Swalesovi koji su se borili u Hastingsu i Agincourtu, i u svim ostalim
bitkama.
A to znai?
Noli illegitimi carborundumb>
Gareth se ponovno nasmije, upalivi cigaru.
Znai: ne dozvoli da te ta kopilad prevari.
Povezu ostala vozila du rijeke, promotre je i zaustave se na suprotnoj strani obale. Zatim ih
priveu za vozilo koje se ve nalazilo na uzvisini. Jedno po jedno uz guranje uspiju ih povui
prema gore.
Bilo je kasno popodne. U sjeni Miss Ljuljake, mrtvi-umorni, pili su aj. Gregorius ih je
obavijestio da pred njima nema vie prepreka: Pred nama je nizina, sve do Bunara Cialdi.
Osmjehne se prijateljima pokazavi im sve zube. Bili su sasvim bijeli, na mirnom licu boje
meda. Dobro doli u Etiopiju!
Iskreno reeno, prijatelju moj, radije bih sjedio u Harrv's baru u Rue Daunou , ree mu Gareth
smireno, to u zaista uiniti odmah nakon to mi dragi Toffee Sagud ugura u ruku torbu sa
zlatnicima.
Jake skoi na noge i pone promatrati obzor, kroz valove topline koja se jo uvijek podizala s
tla.
Rimska vuica
Potom potri prema svojem vozilu i pogleda s kupole dalekozorom. I ostali ustanu poevi ga
promatrati, nestrpljivi.
Konjanik , ree Jake.
Koliko ih je? , zapita Gareth.
Sam je. Dolazi nam ususret, u galopu.
Gareth ode po puku i nabije ju.
Sada su ga svi mogli vidjeti. Galopirao je, iskrivljen od tekuih valova topline. as su
konjanik i konj izgledali kao da lebde u zraku, as su izgledali divovski poput slona jer je zrak
iskrivljen isijavanjem vreline postajao velika lea. Iza konjanika podizao se golemi oblak
praine. Tek kad im se pribliio, postane jasan.
Potom Gregorius zarei i pone trati, prema suncu, prema pridolici. Uz spretnost iskusnog
konjanika neznanac naglo zaustavi bijelog vranca tako da se ovaj podigne na stranje noge, s
prednjim kopitima u zraku.
Neznanac sjae s konja, i baci se Gregoriusu oko vrata.
Dvojica se strasno zagrle. Sada je neznanac izgledao malen i njean, u Gregouriusovu
naruju, i uzvikivao je rijei dobrodolice poput ptiice. S rukom u ruci, gledajui se u lice,
krenu prema skupini koja ih je ekala pored vozila.
Boe mili, jo jedna djevojka! , ree zauen Gareth, spustivi nabijenu puku. Svi su
promatrali vitku djevojku, crnih oiju i dugih trepavica i svilene puti. Djevojka nije mogla
imati ni dvadeset godina.
Htio bih vam predstaviti Saru Sagud , ree Gregorius.
Rodakinja mi je, najmlaa ki moga strica, i bez dvojbe fenajljepa djevojka u Etiopiji.
Vidim , ree Gareth. Zaista predivna.
Dok ih je Gregorius jednog po jednog predstavljao, djevojka se osmjehivala. Njeno dugako i
aristokratsko lice, koje je posjedovalo vedrinu egipatske princeze, njene obrise i nos
Nefertiti, ozari se ubrzo djeaki vragolasto.
Znala sam da ete proi Awash na ovome mjestu, to je jedina mogunost... i tako sam vam
krenula ususret.
Govori i engleski , naglasi Gregorius ponosno.
Moj djed eli da svi njegovi sinovi, keri i unuci naue engleski. Oboava Engleze.
Wilbur Smith
Dobro ga govori , estita joj Vicky, iako je njen engleski imao teak naglasak, a djevojka joj
se obrati jo jednim predivnim osmijehom.
Nauila sam ga od asnih sestara u Svetom Srcu u Berbenu , objasni, i proui Vicky uz
otvoreno i vidljivo divljenje. Vi ste jako lijepi, gospoice Cambenvell. Vaa kosa ima boju
zimske trave na visoravni.
Vickvjina uobiajena staloenost nestane. Pocrveni neznatno i nasmije se, ali Sarinu panju
ve su odvukla oklopna vozila.
I ova vozila su lijepa... ne govori se ni o emu drugom, otkako se proulo da stiu... Podigne
si tuniku, otkrivi uske i izvezene hlae te se spretno uspne na Miss Ljuljaku. Ovima emo
otjerati Talijane. Nitko se nee moi suprotstaviti hrabrosti naih ratnika i ovim predivnim
ratnim vozilima. Rairi ruke u teatralnu gestu, a potom se obrati Jakeu i Garethu. Poaena
sam to sam prva, od svojih ljudi, to vam mogu zahvaliti.
Nemojmo o tome, draga moja , ree Gareth apatom.
Zadovoljstvo je nae, uvjeravam vas. Suzdra se od namjere da je zapita je li njen otac
pripremio gotovinu te umjesto toga zapita: ekaju li vas vai ljudi na Bunarima Cialdi?
Moj djed i moj otac i svi strievi. S njima je i osobna straa i nekoliko stotina ratnika Harari,
sa enama i ivotinjama.
Dobri Boe , promrmlja Jake. Koje drutvo za doek!
Podignu posljednji tabor na obali Awasha, ispod grana stabla kronje u obliku kiobrana,
sjedei i avrljajui uz vatru sve do kasno u no, na sigurnom unutar snanog etverokuta
stvorenog vrstim elinim vozilima. Konano se razgovor pretvori u umornu, ali prijateljsku
tiinu, i Vicky ustane.
Idem se proetati, a potom u na spavanje.
Sara ustane zajedno s njom. Idem i ja.
Njeno divljenje za Vicky bilo je sve vidljivije. Slijedila ju je poput vjerne lutkice.
Daleko od tabora, sjednu rame uz rame, ispod predivnog neba prepunog zvijezda.
Sara ree Vicky ozbiljna lica: ele vas obojica, Jake i Gareth.
Vicky ponovno prasne u smijeh, ponovno iznenaena izravnou djevojke. Ma, hajde!
Rimska vuica
O, da, kad vam se priblie, izgledaju poput pasa koji krue oko vas, napeti i spremni, ponjuiti
se, reklo bi se, ispod repa.
Sara se nasmije, te se i Vicky morala osmjehnuti.
Koga ete izabrati, gospoice Camberwell? , zapita Sara.
O, Boe mili, zar ba moram? Vicky se jo uvijek smijala.
O, ne , brzo nastavi Sara.
Moete voditi ljubav s obojicom. Ja bih tako postupila.
Tako bi postupila? , zapita Vicky.
Da. Inae, kako e znati tko ti se vie svida? > To je istina. Vicky se suzdravala da ne
prasne u smijeh, ali bila je zadivljena tom logikom. Zamisao nije bila loa, prizna u sebi.
Ja u voditi ljubav s dvadeset mukaraca prije nego to se udam za Gregoriusa. Tako u biti
sigurna da nisam nita izgubila, a kad budem stara nee mi biti ao da sam neto propustila ,
ree djevojka.
Zato ba dvadeset, Sara? , zapita Vicky pokuavi zadrati ozbiljan izraz lica poput njene
nove prijateljice.
Zato ne dvadeset i tri ili dvadeset i est?
O, ne , ree odluno Sara.
Ne elim da ljudi o meni misle da sam laka djevojka.
Vicky se vie nije uspijevala suzdrati i prasne u smijeh.
Ali, ti... , Sara se vrati problemu koji je muio Vicky.
Kojeg od dvojice namjerava prvog iskuati?
Izaberi ti za mene , predloi joj Vicky.
Teko je , prizna Sara. Jedan je jako snaan i ima puno topline u srcu, a drugi je jako lijep i bit
e jako spretan.
Zanijee glavom i uzdahne. Jako je teko. No, ne mogu izabrati za tebe. Mogu ti samo
poeljeti puno sree. t
Razgovor je dirnuo Vicky vie nego to je ona to mislila. Iako je bila jako umorna, nije
uspjela zaspati, ve je leala budna, ispod pokrivaa, na tvrdom i jo uvijek toplom tlu,
razmiljajui o tome to joj je djevojka usadila u glavu.
Bila je jo uvijek budna, kad je Sara ustala s leaja pored nje i preavi tabor otila do mjesta
gdje je leao Gregorius. Skinula je sa sebe tuniku, ostavivi samo uske hlae od baruna,
izvezene srebrenim nitima. Njeno vitko tijelo sjajilo se poput ebanovine na svjetlosti zvijezda
i tek roenog mjeseca. Imala je visoke i malene grudi, i vitki
Wilbur Smith
pojas. Nagne se nad Gregoriusom i on se odmah ustane. S rukom u ruci, nosei sa sobom
pokrivae, par klizne iz tabora, uznemirivi Vicky kao nikad prije. Leala je oslukujui
none zvukove u pustinji. Jednom joj se uinilo da je ula prigueni krik u noi, ali mogao je
to biti samo akal u daljini. Kad je Vicky konano zaspala, dvoje mladih Etiopljana jo se nije
vratilo.
Radioporuka koju je grof Aldo Belli primio od generala De Bona sedmog dana nakon polaska
iz Asmare nije bila takva da bi ga ohrabrila, ve ga je rastuila, pa moda ak i uvrijedila.
Taj se ovjek odnosi prema meni kao prema podreenom , usprotivi se pred svojim
asnicima.
Zapone mahati ceduljicom, a potom je proita naglas isprekidanim glasom: Izriito vam
zapovijedam dakle...
Zavrti glavom s afektiranim izrazom nevjerice na licu.
Nije napisao, molim vas, ne kae, uljudno vas molim, jeste li primijetili.
Od papiria napravi kuglicu te je baci u zid atora. Zatim zapone hodati gore-dolje odlunim
korakom, drei ruku na drci pitolja, a drugu na bodeu.
Izgleda da ne razumje moje poruke. Zar mu ih moram osobno objasniti? Razmisli o tome uz
rastui entuzijazam.
Ne ba ugodan povratak u Asmaru bio bi udobniji u automobilu koji su gospoda Rolls i Royce
izumili: nedostajali su mu i provodi koji su ga ekali u tom gradu. Lijepa topla kupka u kadi
od mramora... isto rublje... svjee sobe visokih stropova... ventilatori... posljednje novine iz
Rima... njegove mlade prijateljice u javnoj kui... sve to mu se odjednom uini neodoljivim.
Osim toga, mogao je promatrati i paziti prepariranje lovakih trofeja koje je namjeravao
poslati u domovinu. Brinuo se pogotovo za lavlje koe: bi li bili u stanju preparirati ih na
najbolji mogui nain, saivi mnogobrojne rupe od metaka? Htio je takoer podsjetiti
generala na vlastiti visoki poloaj u drutvu, obrazovanje i politike veze.
Gino! , zarei odjednom, a asnik se pojavi u tren oka, automatski postavivi fotoaparat.
Rimska vuica
Ne sad! Ne sad! , grof odmakne rukom objektiv.
Vraamo se u Asmaru na razgovor s generalom. Prenesi moju zapovijed vozau.
Dvadeset i etiri sata kasnije grof se vrati u Asmaru uasno raspoloen. Susret s generalom
bio je jedan od najmunijih koje je ikada doivio u svom ivotu. Nije ak ni povjerovao
prijetnji generala da e ga ponovno vratiti u Rim, to bi natetilo njegovu ponosu, sve dok
general nije zapoeo diktirati zapovijed onom njegovom smijenom pomoniku, kapetanu
Crespiju.
Ta prijetnja jo je uvijek lebdjela iznad grofove kovrave glave
Imao je dvanaest sati na raspolaganju da stigne do Bunara Cialdi i da ih zauzme: inae ga je
kabina na brodu 'Garibaldi' za Napulj ve ekala. Vojne postrojbe trebale su isploviti za pet
dana.
Grof Aldo Belli poslao je Benitu Mussoliniju dugako pismo u kojem je opisao okrutno
ponaanje generala De Bona prema njemu, i potom se vratio u bataljun neto bolje
raspoloen. Taj bezobraznik De Bono platit e za sve to mu je uinio. No, grof nije znao da
je De Bono, koji se nije rodio juer, predvidio njegovu reakciju i, pronaavi pismo, mirno ga
bacio u ko.
Major Castellani nije ozbiljno shvatio zapovijed da krenu u napad. Oekivao je svakog trena
njeno povlaenje. Bio je zato zauen kad je prelazio i posljednje kilometre po pranjavoj
pustinji prema suncu na sumraku i Bunarima Cialdi.
Velike koliine oborina koje su se iz srca etiopske visoravni slijevale u tisue potoka i
vodopada s planina, utjecale su ili u Nil, a potom u egipatski Mediteran, ili u manje rijeke,
poput Avvasha, koje su nakon kratkog toka nestajale u pustinji ili su ak isparayale prije nego
to su stizale do savane u podnoju planina.
Ope pravilo pronalazi iznimku na mjestu gdje se neprobojan kriljasti plat odvaja od masiva
i stvara probojan sloj stijene ispod crvene nizinske zemlje. Tu se vode koje se slijevaju s
planine skupljaju u neku vrstu podzemne prirodne cisterne, koja see od Sardijske usjekline
sve do Bunara Cialdi, te jo stotinu kilometara udaljenosti usred suhe savane.
Wilbur Smith
Blie planinama, voda protjee na velikoj dubini, stotinjak metara ispod zemlje: no, kako
postupno raste depresija savane, tako se pojavljuje plat nepropusnih krilja sve do Bunara
Cialdi gdje se voda nalazi na nekoliko metara dubine.
Prije tisua i tisua godina na tom su se mjestu sastajali slonovi. Osjeajui vodu svojim
dobro razvijenim osjetilom otkrili su postojanje toga podzemnog jezera. Kljovama i nogama
oni su iskopali bunare tako da je voda izronila na povrinu. Ve su due vrijeme lovci
istrijebili slonove, ali ivotinje su i dalje koristile bunare: zebre, antilope, deve i naravno ljudi,
koji su unitili slonove.
Sada su ti bunari, desetak u krugu od pet-est kilometara, bili duboke peine iskopane u
crvenoj zemlji, gdje su se vijugavi puteljci sputali do vode, tako strmi da je sunce rijetko
uspijevalo osvijetliti povrinu.
Voda je bila prilino mineralizirana. Zelenkasta, imala je okus eljezne hrde koja je crvenila
zemlju na povrini. No, usprkos tome, tisuama i tisuama godina ta je voda pomagala
bezbrojnim ivim biima da ostanu na ivotu. Oko nje je i savana bila zelenija: bilo je oito
da je i trava uspijevala, zahvaljujui dugakom korijenju, isisati malo vode iz dubine.
Nakon Bunara, prema visoravni, prostiralo se podruje s malim, etvrtastim breuljcima, koji
su izgledali poput hrpe graevnog materijala. Tijekom stoljea pastiri i lovci to su se sputali
do izvora iskopali su puteljke, tunele i rovove u breuljcima koji su izgledali poput sira
ementala.
U podruju Bunara izgledalo je kao da je priroda potpisala primirje. Tu su ljudi i ivotinje
dolazili zajedno, u miru koji se rijetko krio. Medu bodljikavim grmljem sivozelene boje
pasle su zajedno koze, deve, gazele, antilope, gerenuk i kudu.
Taj je prizor ugledala kolona oklopnih vozila koja je stizala s istoka, u tiini podneva. Buka
motora dopre do mnotva koje ih je ekalo. Prvi u koloni bio je kao i uvijek Jake, slijedila ga
je Vicky, potom Gregorius sa Sarom na kupoli, i bijelim vrancem privezanim za vozilo
labavim konopom. Posljednji je bio Gareth. Odjednom Sara vrisne i pokae prema dolini koja
se zelena od trave, s viim stablima, otvarala pred njima. Jake zaustavi kolonu i popne se na
kupolu.
Rimska vuica
Dalekozorom proui gusta stabla, i gotovo odmah opazi, uz trzaj, hordu koja se pribliavala,
podiui prainu.
Dobri Boe! , promrmlja. Mora daje stotinjak osoba.
Osjeti nelagodu: nisu imali ni malo prijateljski izraz lica.
U tom trenutku mu panju odvue galop: Sara je poput munje prola ispred njega. Jahala je na
bijelome vrancu, bez sedla> dok joj je tunika leprala oko nje. U galopu, uzvikivala je iz sveg
glasa, gotovo histerino, prema konjanicima koji su se pribliavali, a njeno je ponaanje
pomalo primirilo Jakea.
Da znak koloni da ponovno krenu dalje.
Prvi redovi stigli su u oblaku praine guste i sitne, na devama i konjima. Ratnici ponosna i
tamna lica, u bijelim, lepravim tunikama s tu i tamo kojom drukijom bojom. Tjerajui
ivotinje divljakim krikovima, nosei titove od bronce i mesinga, priblie se vozilima. Kad
su stigli do njih, otvore se u dva krila, i u tren oka opkole poput zidina zauene vozae.
Veina mukaraca nosila je bradu, a tu i tamo vidjele su se i lavlje grive, koje su ponosno
nosili posebno vrijedni mukarci. Grive su se vijorile dok su ratnici tjerali konje uzvikujui
'Lu-lu-lu-lu', tipino za Etiopljane.
Oruje koje su nosili dojmi se Garetha, koji je, iskusan, prepoznao dvadeset razliitih modela
puaka. Svaka od njih bila je rijetkost za zbirku. Bilo je starih Tov/era, starih karabina Martini
Henrv, s jednim jedinim hitcem, koje su oslobaale goleme oblake crnoga dima, i velik izbor
Mauzera i Schneidera, Lee-Metforda i modela svih velikih imena na svijetu koji se vie nisu
proizvodili.
Konjanici ih okrue pucajui u zrak u sumraku: fijuk metaka se izgubi u uzvicima i krikovima
dobrodolice.
Nakon prvog vala konjanika, stigao je i drugi val onih koji su jahali na magarcima i mazgama.
Bili su sporiji, ali jednako buni. Odmah zatim pristigla je gomila ljudi koji su trali,
pjeatvo, pomijeane meu vojnicima trale su i ene s djecom u naruju, i s psima koji su
lajali, u nevjerojatnoj zbrci.
U meuvremenu se prvi red konjanika okrenuo i oni se pomijeaju s masom mukaraca, ena,
djece i ivotinja.
Wilbur Smith
Jake opazi jednu majku koju je deva pregazila: djetece koje je drala u naruju otkotrlja se na
pjeskovito tlo. No, ve je prolo traei prolaz kroz gomilu ljudi.
Sara, pred njim, kovitlala je biem, namjeravajui umiriti gomilu, dok su se konjanici
pribliili pucajui u zrak, a netko je skoio i na oklopno vozilo.
Kreui se brzinom ljudskog koraka kroz ljude koji su neprekidno uzvikivali, slijedei Saru,
uu u gustu makiju stabala, nakon toga zastanu, jer je masa ljudi postala jo gua. Prolaz
kroz breuljak bio je prepun ljudi, sve do vrha s obje strane. Bilo je i onih koji su padali do
dolje, strmoglavivi se.
Krikovi su se gubili u opem uzbuenju.
S kupola se srameljivo pojave etiri vozaa. Izgledali su poput vrabaca na ulazu u brlog.
Zaponu si davati udne znakove, nemajui ni najmanje nade da se meusobno uju,
nadglasavi tu buku.
Sara skoi s vranca na haubu Jakeovog oklopnog vozila, i odovud je zapoela udarati po
svima koji su se nastojali popeti na vozilo. Jake primijeti da se ludo zabavljala: oi su joj se
sjajile ratnikim ponosom, sluajui s istinskim uitkom krikove pogoenih udarcima ili
biem. Na trenutak pomisli da bi ju trebao zadrati, ali odmah odbaci tu zamisao kao vrlo
opasnu. Umjesto toga, ogleda se oko sebe, u potrazi za nekim drugim nainom izlaska iz te
bune dobrodolice, i prvi put primijeti ulaze brojnih peina na padinama breuljka.
Iz mnogih peina izlazile su postrojbe ljudi s nekom vrstom odore: turbanom, pukama, i
tunikama kaki boje. Ovi zaponu udarati rukohvatom puaka po glavama ljudi, i puno
efikasnije od Sare, uspjevi u vrlo kratkom roku osloboditi mali prostor oko etiri oklopna
vozila.
To je straa mog djeda , objasni Sara Jakeu, jo uvijek sva uzbuena s osmijehom na licu
zbog fizike vjebe koja se upravo okonala. ao mi je, Jake, ali s vremena na vrijeme moj
narod se malo previe uzbuuje.
Da , ree Jake. Primijetio sam.
No, sada je buka postala puno manja, a etvero vozaa side iz oklopnih vozila, i okupe se u
skupinu pomalo prestraenu na malenom dijelu osloboenog terena izmeu oklopnih vozila i
peine
Rimska vuica
koja se otvarala pred njima. Vicky Cambenvell se smjesti strategijski izmeu Jakea i Garetha,
iza Gregoriusa odjevenog u iroku tuniku: a osjeti se jo sigurnijom kad se pored nje pojavi
Sara i uze je za ruku.
Ne brini se , apne joj u uho. Svi smo prijatelji.
Hvala Bogu! , usklikne ona stisnuvi joj ruku, zahvalna, uz osmijeh. Upravo u tom trenutku iz
peine izie mala povorka ljudi, koju su predvodila etvorica sveenika koptske crkve, crni
poput ugljena, odjeveni u predivne tunike, pjevajui svete pjesme na amharskom, irei miris
tamjana i podiui bronane krieve.
Iza njih na travnjacima opaze visoku i tanku pojavu koja je izgledala poput ljudske karikature.
Na tom visokom ovjeku visjela je dugaka tunika na uto-crvene crte, kao na vjealici.
Tamna glava mukarca bila je sasvim elava, a nije imao ni obrve ni bradu. Sav se sjajio. Oi
su mu bile okruene pauinom dubokih bora na sasvim suhoj koi. Pri hodu duge noge davale
su mu izgled noja. Bio je bez zuba, tako da je izgledalo kao da brada okruuje gumenu rupu.
Mukarac je izgledao prastar, no izgled je bio u suprotnosti s velikom pokretljivou koju je
pokazivao. Gareth je bio spreman kladiti se da nije bio mladi od osamdeset godina.
Gregorius krene brzim korakom prema njemu i klekne pred visokim uglednikom, dok je Sara
skupini zapadnjaka apnula:
To je moj djed, ras Golam. Ne zna engleski, ali veliki je gospodin, i vrlo vrijedan ratnik,
najvrjedniji u cijeloj Etiopiji.
Ras pogleda skupinu i izabere Garetha Swalesa, predivnog u tweedu. Nagne se nad njim, i
prije nego to se Gareth mogao izmaknuti, zagrli ga snano. Mirisao je na domorodaki
duhan, pepeo i druge mirise koji su udarali u glavu.
Kako ivot? , izgovori ras jedine rijei koje je znao na engleskom.
Moj djed oboava Engleze , objasni Gregorius, dok se Gareth pokuavao izvui iz rasova
zagrljaja.
Stoga je i poslao sve svoje unuke na studij u Englesku.
Postoji ak i poasni engleski milord , ree ponosno Sara, pokazavi medalju koja je krasila
djedova prsa.
Primijetivi gestu, ras pusti Garetha i pozove i ostale da pogledaju njegove medalje.
Wilbur Smith
Na drugoj strani prsa svilena trobojna rozeta ukraavala je minijaturu stare kraljice Viktorije
osobno.
Predivno, stari moj, zaista predivno , ree Gareth klimnuvi glavom i popravivi si
okovratnik. Zatim popravi i kosu.
Kao mladi, moj djed je uinio vanu uslugu kraljici i ona ga je, zahvalna, odlikovala ,
objasni Sara, prekinuvi se potom da bi posluala djeda i prevela to je govorio: Moj vas djed
pozdravlja i eli vam dobrodolicu u Etiopiji, kae da je ponosan to moe zagrliti pravoga
engleskog dentlmena. uo je o njemu od mog oca, o njegovoj hrabrosti, i zna daje i on
zasluio medalju velike kraljice...
Zapravo, moja je medalja Georgea V. , ree Gareth skromno.
U tom trenutku se na pragu ulaza u peinu pojavi Lij Mikhael Sagud. Moj otac priznaje samo
jednog engleskog vladara, dragi moj Swales , ree mirno. Sasvim je beskorisno pokuati ga
uvjeriti da je kraljica Viktorija ve odavno mrtva.
Princ se rukuje sa svima, izrazivi dobrodolicu Jakeu i Vicky, a potom i on poslua rasa. Moj
otac eli znati jesi li donio svoju medalju. eli da je nosi kad se budete borili rame uz rame.
Garethov izraz lica se naglo promijeni.
Trenutak, trenutak, prijatelju moj... , usprotivi se.
Nije imao ni najmanju namjeru ui u bilo koju borbu u svom ivotu. Ali ras se ve okrenuo
uzviknuvi zapovijed straarima.
Odmah vojnici zaponu istovarivati sanduke s pukama i streljivom koji su se nalazili na
oklopnim vozilima. Poloe ih na hrpu, na ulazu u peinu, a rukohvatom puke gurali su one
koji su se previe pribliili.
Sveenici se priblie vozilima i blagoslove ih, njih i oruje, a Sara iskoristi priliku i povue
Vicky u stranu, te je povede u jednu od peina. Moje slukinje donijet e ti vodu da se opere
, apne joj.
Mora biti prelijepa na proslavi. Moda emo tada odluiti koga e izabrati.
Dok je padala no, sva pratnja rasa Golama se okupila u glavnome prolazu. U irokoj peini
se smjeste samo najplemenitiji, ili oni koji su najvie nosili. A oko njih svi ostali.
Ubrzo je uski prolaz bio prepun ljudi, predivno odjevenih, koji su sjedili, osvijetljeni
logorskom vatrom.
Rimska vuica
Logorska vatra irila je na nonom nebeskom svodu slabi refleks naranaste boje, koji je
major Luigi Castellani primijetio na udaljenosti od otprilike dvadeset kilometara od Bunara
Cialdi.
Da zapovijed da stanu i popne se na krov kamiona te proui fenomen. Najprije je mislio da se
radi o sumraku koji je tek zavrio, ali ubrzo se uvjeri da nije bilo tako. Skoi s krova kamiona,
grakne na vozaa da ga saeka, a potom brzo krene prema automobilu pukovnika, u sredini
kolone.
Gospodine pukovnie , dovikne mu Castellani, pozdravivi grofovu pojavu koji se udobno
zavalio na stranjem sjedalu, drei ruku u jakni poput Napoleona kad se vraao iz Moskve.
Aldo Belli jo se nije oporavio od oka koji je pretrpio njegov ponos u susretu s generalom.
Stoga se, privremeno, povukao iz toga vulgarnog svijeta i nije ni podigao glavu da uje
novosti koje mu je Castellani prenosio.
Uinite to mislite da odgovara u ovom sluaju , promrmlja bez imalo zanimanja. Pazite samo
na to da osvojite Bunare prije zore.
Zatim se grof ponovno okrene na drugu stranu i zapita se je li Mussolini ve dobio njegovu
poruku.
Castellani procijeni da je primjereno ako odmah zamrae kolonu i upozori bataljun na oprez.
Nije vie bila dozvoljena nikakva svjetlost, ni iz kojeg razloga: zapovjedio je i apsolutnu
tiinu. Kolona krene gotovo ljudskim korakom dalje, dok su vozai pazili da motori budu to
tii. Vojnici su bdjeli napetih ivaca i nabijenih puaka.
Kad su konano eritrejski vodii pokazali Castellaniju ne ba duboku nizinu koja se prostirala
ispod njih, puna stabala, bilo je dovoljno svjetla, zahvaljujui i mjesecu u obliku srpa,
da.Castellani proui bojno polje oima starog profesionalca.
U roku od deset minuta ve je znao koje je zapovijedi trebao dati, odluio je gdje zaustaviti
vozila i utaboriti se, gdje postaviti mitraljeze, gdje iskopati rovove.
Pukovnik zarei, dajui svoj pristanak ni ne podigavi glavu.
Mirno major zatim da zapovijedi potrebne za ostvarenje svog plana, i bataljun provede no
radei.
Wilbur Smith
Prvog koji ispusti lopatu ili kihne, guim vlastitim rukama , upozori ih pogledavi zabrinuto
prema svjetlu koje je bilo jedva vidljivo na niskim i mranim breuljcima, u pozadini Bunara.
U glavnoj peini zrak je bio tako topao i gust da je prisutnima izgledalo kao da ih prekriva
vlani vuneni pokriva. Na svjetlu baklja bilo je nemogue vidjeti peinu s jedne strane na
drugu, s kamenim zidovima i svodovima. Neumorna gomila uzvanika i posluge vrvjela je u
polusjeni poput duhova. S vremena na vrijeme se zaulo bolno mukanje to je dolazilo od
ponekog vola privezanog izvan ulaza u peinu. No, i to je prestajalo im bi mu mesar maem,
koji je drao u objema rukama, odsjekao glavu i ivotinja bi zvuno pala na tlo. Tada bi se
podigao krik zadovoljstva medu prisutnima, tada bi nekoliko lanova posluge skoilo na noge
i na goleme pladnjeve postavilo odsjeene dijelove vola.
Teturajui pod teinom pladnjeva, posluga ih je unosila u peinu. Meso se puilo,
podrhtavalo, krvarilo: gosti, mukarci i ene u istoj mjeri, bace se pohlepno na jelo. Noem
reui meso, pribliavali su komade ustima, vaui, i ne isputajui ostatak mesa iz ruku.
Sjajna otrica pribliavala se gotovo do nosa uzvanika, dok mu se krv tek zaklane ivotinje
cijedila po vratu. Progutao je komad mesa u jednom zalogaju. Zatim je gutljajem etiopskog
pia teja zalio hranu. To je neka vrsta piva od pelinjeg meda: ima boju jantara i snagu bika
koji napada.
Gareth Swales je sjedio na poasnom mjestu, izmeu starog rasa i Lija Mikhaea, dok su Jake i
Vicky sjedili na nekoliko mjesta udaljenosti, medu uglednicima drugog stupnja. Uzevi u
obzir njihov ukus za hranu, nije im bio posluen tek ubijeni vol, ve gula od teletine, kokoi i
divljai, poznat pod opim imenom wat. Ovaj ukusan, iako pikantan specijalitet posluili su
im na krikama kruha, koje su potom smotali poput cigare.
Lij Mikhael upozori goste na jainu teja, i umjesto toga, ponudi im ampanjac Bollinger u
boci zamotanoj mokrom krpom da bi se rashladio. Bilo je i boca Haiga, i niz drugog
alkoholnog pia, Grand Marnier, Chartreuse, Benedictine... koje su kruile.
Rimska vuica
Takva pia, koja su bila u suprotnosti s pustinjom, prisjeala su goste da je njihov amfitrion
bogat, puno bogatiji od obinog nababba, koji je posjedovao beskonano mnogo zemlje i bio
je pod carem, gospodin i gospodar mnogo tisua ljudskih bia.
Ras je sjedio na elu stola, s lavljom grivom na glavi koja mu je prekrivala elu. Predstavljala
je zaista izvanrednu periku, iako je bila pomalo oteena. Prolo je bar etrdeset godina
otkako je ras ubio svog lava, i zub vremena je bio vidljiv.
Smijui se ras pripremi svitak s kruhom i watom i u tren oka ugura ga iznenada u usta
Garethu Swalesu.
Mora progutati bez da upotrijebi ruke , objasni mu brzo Lij Mikhael. To je igra koju moj
otac oboava.
Garethu su oi ispadale iz glave. Bio je sav crven u licu zbog nedostatka kisika i puno papra.
Ali uspije muki provakati kruh.
Ras se smijao sve sretniji i zadovoljniji, gubei slinu iz usta, ozarena lica, prepunog bora,
ohrabrivi Garetha glasnim uzvicima: Kako ivot? Kako ivot?
Konano, znojei se i diui kroz nos, sasvim crvena lica, Gareth Swales uspije ponosno
progutati hranu. Ras ga zagrli ponovno kao brata na njegov srani nain, a Lij Mikhael ulije
Swalesu jo jednu au ampanjca. No, usprkos svemu, Gareth, kojem nije bilo drago da se
ali na njegov raun, oslobodi se zagrljaja, da znak slugi da se priblii sa smrdljivim pladnjem
i izabere golemi komad krvavog mesa. Bio je to veliki komad svjeeg mesa, dug poput
podlaktice. Bez najave gurne kraj rasu u usta.
Pojedi si ovo, staro kopile! , uzvikne, a ras ga pogleda raskolaenih oiju, sjajnih i
okrvavljenih. Potom, iako nije imao mogunosti smjekati se drei u ustima golemi komad
mesa, koji mu je visio iz poput golemog jezika, bore na licu se skupe sve zajedno oko oiju u
izraz zadovoljstva. Proguta i tri centimetara mesa nestane u ustima: ponovno proguta i jo tri
centimetara mesa nestane. Gareth gaje zaueno promatrao, dok je komad mesa brzo nestajao
u njegovim ustima. U roku od nekoliko sekunda rasova usta bila su prazna i on dohvati alicu
teja te ispije pola litre u jednome gutljaju. Potom si obrie usta rukavom tunike, podrigne tako
zvuno poput praska gejzira, a potom prasne u veseo smijeh i potapa Garetha po ramenu.
Wilbur Smith
U rasovim oima sada su postali poput brae: obojica su pripadali engleskom plemstvu, bili
su poznati ratnici, a svatko je pojeo iz ruke drugoga.
Gregorius Marvam tono je predvidio dojam gostiju bijelaca na svoga djeda. Garethova
nacionalnost i njegova plemika krv su izbrisale u njegovim oima ostalo dvoje. Ali, ako je
ras cijenio samo Swalesa, mladi princ oboavao je Jakea Burtona. Stoga nije htio dozvoliti da
ga se i dalje ignorira. Izabere jedini mogui trenutak, koji bi, kao to je to dobro znao,
privukao punu djedovu panju. Klizne neopaen iz peine prepune ljudi, i kad se vratio, u ruci
je drao lavlju kou, koja se ve osuila na pustinjskom suncu i vjetru.
Iako ju je drao visoko iznad glave, koa se vukla po podu, jednim krajem s nosom, a drugim
s repom. Ras, drei ruku na Garethovom ramenu, podigne pogled i uz veliku panju zapone
zapitkivati unuka, koji je drao kou.
Unukovi odgovori toliko su uzbudili starca da je ovaj ustao na noge, uzeo ga pod miku i
neprekidno ga zapitkivao o novini detaljima. Gregorius je odgovarao tako ivahno, imitirajui
napad lava, bacanje boce i kamena, da su ga svi promatrali.
Tiina se spustila u peini: svih stotinjak gostiju naulili su ui da bi uli njegove rijei.
Potom ras ustane u savrenoj tiini i krene prema Jakeu. Hodao je ne gledajui kamo, te
prevrne nekoliko alica teja i prede preko nekoliko pladnjeva punih mesa: stigavi pred
golemog kovravog Amerikanca, podigne ga na noge.
Kako ivot? , zapita ga uz veliko uzbuenje, s oima punim suza od divljenja prema ovjeku
koji je bio u stanju goloruk ubitL lava. Prije etrdeset godina upotrijebio je etiri koplja prije
nego to je uspio ugurati jedno u srce svoga lava.
Bolje ne moe ii , promrmlja Jake, u nelagodi. Ras ga srdano zagrli, te ga povede sa sobom
na elo stola.
Zatim, udarivi ga u rebra, podigne jednog od svojih najmlaih sinova koji je sjedio s njegove
desne strane, i na to poasno mjesto postavi Jakea.
Amerikanac pogleda Vicky, kolutajui oima u znak mirenja sa sudbinom, dok je ras zapoeo
raditi svitak od kruha i wata. Rezultat je bilo torpedo koje bi potopilo i najizdrljiviju
podmornicu.
Rimska vuica
Jake duboko udahne i otvori usta to je vie mogao, dok je ras podizao jelo kao to bi krvnik
podigao sablju.
Kako ivot? , zapita i zarije svitak u Jakeova usta.
Pukovnik i svi asnici Treeg bataljuna bili su izmoreni nakon dugog putovanja i stigavi do
Bunara Cialdi bili su nestrpljivi da podignu atore i odu na spavanje. Tako su bili sretni kad je
major na sebe preuzeo svaku inicijativu.
Castellani postavi svojih dvanaest mitraljeza na kljuna mjesta u nizini. Neposredno ispod
njih da iskopati rovove za vojnike. Na pjeskovitom terenu ljudi su se s lakoom i neujno
mogli kretati. Konano zatite gnijezda mitraljeza i rovove vreama pijeska.
Dok su njegovi ljudi radili, Castellani osobno velikim koracima izmjeri udaljenost od
namjetenih obojenih tapova za topnitvo, tako da su mogli ciljati s maksimalnom
preciznou. Potom provjeri da svaki mitraljez i svaki top imaju pored sebe lijepu hrpicu
streljiva.
Cijelu no provjeravao je paljivo i neumorno jesu li njegove zapovijedi sasvim jasne: vojnik
koji bi ostavljao lopatu da se na trenutak odmori riskirao je da ga odjednom ugleda pred
sobom, golemog i snanog, spremnog da ga udari i zarei, izgovarajui najgore prijetnje
neradnicima, zadravi gromki glas.
Kad su konano svi mitraljezi bili smjeteni, Castellani je osobno provjerio liniju paljbe
svakog, pazei da ne ostanu dijelovi terena nepokriveni rafalima mitraljeza. Tek kad je izrazio
zadovoljstvo uinjenim, dozvolio je ljudima da legnu na tlo, dok je on prouavao nizinu na
mjeseevoj svjetlosti, a kuhari donosili toplu i gustu juhu i crni kruh.
Gareth Swales, prepun hrane i pomalo pijan nakon sveg mlakog ampanjca koji je popio,
sjedio je pomalo oamuen pored Lija Mikhaela, dok su pored njega ras i Jake izgradili takav
odnos koji je preskoio sve jezine prepreke. Ras se uvjerio da su Amerikanci, budui da
govore engleski, i sami Englezi, i da je Jake, budui da je ubio lava, sasvim jasno lan
plemstva, pa barem i samo poasni.
Wilbur Smith
Svaki put kad je ras ispijao litru teja, Jake je postajao drutveno prihvatljiviji, a ras je do sada
ispio ve podosta litara.
Atmosfera je bila tako srdana, ispunjena dobrim osjeajima i prijateljstvom, da se Gareth
ohrabrio i postavio pitanje koje mu je ve nekoliko sati bilo na vrhu jezika:
Toffee, prijatelju moj, je li spreman novac za nas?
Izgledalo je kao da ga princ nije uo, ve napuni Garethovu au ampanjcem, a potom se
nagne i prevede Jakeovo pitanje ocu. Gareth ga je morao vrsto dohvatiti za ruku.
Ako se slaete, mi bismo uzeli novac i odmah se vratili. Udaljit emo se na konjima u sumrak,
s violinama i ostalim.
Drago mi je da si naeo tu temu , ree Toffee klimnuvi bolno. Moramo prije toga razjasniti
neke stvarice.
Sluaj me, Toffee, stari moj, nema nita to bismo trebali razjasniti. Sve je razjanjeno prije.
Sada se ne uznemiruj, dragi moj , ree mu etiopski princ.
No, valjda se Gareth po prirodi uzbuivao kad mu je netko tko mu je dugovao novac poinjao
s raspravom. Uobiajena tema razgovora bila je kako e izbjei plaanje, a Gareth se ve htio
glasno usprotiviti, kad je ras izabrao upravo taj trenutak i ustao, zapoevi svoj govor.
Proiri se neka vrsta potitenosti, jer je ras, nakon velike koliine teja, imao gumene noge.
Bili su potrebni napori dvojice vojnika da ga podignu i zadre.
No, usprkos tome, jo je jednom progovorio jasno i glasno, dok je Lij Mikhael prevodio za
goste bijelce.
Na poetku je ras bio neprecizan: spominjao je prve suneve zrake koje su osvjetljavale vrh
planina, prisjeajui se osjeaja pustinjskog vjetra koji pue u lice u podne, prisjeti goste na
pla prvorodenog, i na miris tek izorane zemlje. Postupno se tiina spusti na neobian
auditorij: starac je jo uvijek posjedovao energiju i mo zavoenja, te pobuivanja visokog
potovanja.
to je due govorio, to je postajao ponosniji.
Odbaci sa sebe ruke straara, a izgledalo je kao da postaje vei. Njegov glas vie nije
podrhtavao kao u starca njegovih godina, ve je bio odluan i jasan. Jakeu nije bio potreban
prijevod da shvati
Rimska vuica
njegov govor o pravu ovjeka na slobodu, na to se nadovezuje i obveza obrane vlastite
slobode, i po cijenu vlastitog ivota, kako bi je ouvali za djecu i unuke.
A sada je veliki neprijatelj pred vratima i izaziva nae pravo na slobodu. Moan neprijatelj,
koji posjeduje tako uasno oruje da ak srce ratnika Tigre i Scioa zatrepti u grudima poput
trulog voa.
Sada je stari ras teko disao. Na crnim obrazima, ispod lavlje grive, cijedio mu se znoj.
Ali, sada, sinovi moji, moni prijatelji su nam se priklonili. Donijeli su nam strano oruje
poput oruja naih neprijatelja. Ne moramo se vie bojati!
Jake shvati odjednom da se ras previe oslanjao na to ne ba previe korisno oruje koje su
mu donijeli. Govorio je ak da e se jednakim snagama moi oduprijeti talijanskoj vojsci.
Odjednom Jakea pogodi jaka grinja savjesti. Znao je da e etiri tjedna nakon njihova
odlaska od oklopnih vozila ostati samo hrpa eljeza. Medu svim rasovim ljudima nije
postojao netko tko bi mogao efikasno popravljati ve iskoritene motore.
A i da su ih iskoristili u akciji prije nego to im se motori sasvim pokvare, bila bi velika
prijetnja za pjeatvo. im budu susrela talijanska oklopna vozila, odmah bi bila
onesposobljena za daljnju borbu, budui da su bila zastarjela. ak i lagani talijanski tenkovi
CV 3 bili su imuni na mitraljeze Vickers koje su montirali na oklopna vozila, dok su ovi
mogli s lakoom probiti oklop topovima od 50 milimetara. No, nitko to zasigurno nee
objasniti rasu, niti ga pouavati kako e najbolje iskoristiti to siromano oruje koje je
posjedovao.
Jake si predoi kakva je mogla biti prva borba u koju se bude upustio ras Golam: bez taktike i
strategije odmah e iskoristiti sve svoje snage, oklopna vozila, mitraljeze Vickers, stare puke
i maeve, u jednom jedinom frontalnom napadu. Tako je vodio sve svoje bitke: no, za razliku
od ostalih, ovo e biti njegova posljednja.
Jake Burton osjeti da mu se srce priklonilo tome hrabrome starcu, koji je sada uzvikivao svoj
izazov modernoj vojnoj sili, spreman braniti do smrti to je bilo njegovo... i Jake osjeti traak
nepro-miljenosti. Poznavao je tu reakciju: uobiajeno je vodila k tekoj opasnosti i
nevoljama.
Wilbur Smith
Ostavi, ree vrsto samome sebi. To je njihov rat. Uzmi novac i bjei. Potom, odjednom
pogleda na drugi kraj loe osvijetljene peine prema mjestu Vickv Camberwell. Ona je sluala
starca sjajnim oima i zadivljenim izrazom lica. Njena zlatna glava, nagnuta prema kovravoj
i crnoj Sare Sagud, nije gubila ni rijei prijevoda.
Opazi da ju je Jake promatrao, i osmjehne mu se, klimnuvi brzo glavom. Izgledalo je kao da
mu je proitala misli.
Ostaviti i Vickv?, zapita se Jake. Ostaviti sve i pobjei sa zlatom? Znao je da nita nee
nagovoriti Vickv da ode. Njena je pria bila tu: upletenost je bila potpuna i ostat e do kraja,
do neminovnog kraja.
Lukavo je bilo otii, glupo, pak, ostati i boriti se u ratu koji nije bio njegov, izgubljenom jo
prije poetka, glupo je bilo uloiti dvadeset tisua dolara svog dijela i svih planova za
budunost, motor Burton i tvornicu u kojoj ga je trebao sastaviti, na minimalnu mogunost da
osvoji enu koja je izgledala kao da e mu, ako je i osvoji, jamiti ivot pun nevolja.
Nikad nisam bio pravi, pomisli Jake na brzinu i odgovori na Vickvjin osmijeh osmijehom.
Odjednom ras utihne, zadihan osjeajima i zbog tekoe njihova izraavanja. Njegovi
sluatelji, opinjeni, nisu uspijevali skrenuti pogled s te mrave pojave, s lavljom grivom na
glavi.
Ras napravi zapovjednu gestu, i jedan od straara prui mu dvosjekli ma, dugaak i gol. Ras
se nasloni na njega, ponovno zapovjedi, i unesu ratnike bubnjeve.
Rasovi ritualni bubnjevi koji su svirali u Magdali protiv Napiera, u Adui protiv Talijana, i u
jo stotinu bitaka. Sezali su mu do ramena, drveni, presvueni sivom koom: svirai su ih
drali medu koljenima.
Najnii je davao ritam, a ostali su mu se pridruivali, svirajui uvijek nove varijacije. Bila je
to glazba koja je ulazila u kotanu sr i parala mozak u lubanji.
Stari ras sluao je pognute glave, sve dok ritam ne zavlada njime. Zatim podigne ramena i
glavu.
Skokom ptice nade se u slobodnom prostoru pred sviraima.
I, evo, velikog maa koji se vrti visoko iznad njegove glave, i koji je zapoeo ratniki ples.
Rimska vuica
Gareth dohvati Mikhaela Saguda za rukav i podigne glas da bi nadglasao bubnjeve. Nastavi
tamo gdje je prekinuo razgovor.
Toffee, govorio si mi o novcu.
Jake ga zauje i priblii se da uje prinev odgovor, ali princ je utio, promatrajui oca koji je
skakutao i izvodio piruete u svome zamrenom i akrobatskom plesu.
Predali smo robu, prijatelju moj: dogovor je dogovor.
Petnaest tisua zlatnika*, ree zamiljen princ.
Tono , sloi se Gareth.
Opasan iznos , promrmlja princ.
Ljude su ubili za mnogo manje. Dvojica ne odgovore.
Mislim na vau sigurnost, naravno , nastavi princ.
Na vau sigurnost i mogunost da se izvuete iz moje zemlje. Bez mehaniara koji e
odravati oklopna vozila i vojnika koji bi poduio moje ljude kako se koristi novo oruje, bit
e petnaest tisua baenih u vjetar.
Beskonano mi je ao , uvjeri ga Gareth.
Krvarit e mi srce, veerajui u Cafe Rovalu, zaista... no, mislim da ste trebali prije misliti na
to...
O, ali ja sam mislio, dragi moj Swales, uvjeravam te da sam dugo mislio. Princ se okrene i
osmjehne mu se.
I doao sam do zakljuka da nitko ne moe biti tako blesav da natovari na leda petnaest tisua
zlatnika usred Etiopije i pokua izvui ivu glavu iz zemlje... bez osobnog pristanka i zatite
rasa.
Pogledaju ga raskolaenih oiju.
Zamislite si veselje sifta, planinskih razbojnika, kad budu li za takvo blago koje prolazi
njihovim teritorijem bez pratnje?
Mislite li da bi saznali? , promrmlja Jake.
Bojim se da bi ih netko mogao obavijestiti , odgovori, princ.
A da se pokuamo vratiti odakle smo doli?
Prei pustinju pjeice? Princ se osmjehne.
Mogli bismo iskoristiti zlato i kupiti deve , predloi Jake.
Pretpostavljam da biste pronali samo neposlune deve. )sim toga, netko bi mogao obavijestiti
Francuze i Talijane o vaem putovanju... a da ne govorimo o Dancalima, koji bi odrubili glavu
i majci za samo jedan zlatnik.
Wilbur Smith
Pogledaju u rasa.
Podizao je ma dvama prstima iznad glave sviraa.
Zatim zapone niz grotesknih pirueta.
Boe! , uzvikne Gareth. A ja sam vjerovao tvojoj rijei! Toffee! Tvojoj asnoj rijei! Koja u
naoj staroj koli...
Dragi moj Swales, mislim da se ovdje ne nalazimo na sportskim terenima Etona.
No, svejedno, nikada nisam mislio da bi me mogao prevariti.
O, dobri Boe, ne varam te! Ako eli, moe sada, odmah, dobiti novac.
U redu, prine , umijea se Jake.
Recite nam to jo elite od nas. Recite nam postoji li nain da odemo odovud s blagoslovom
i naim novcem.
Princ se srdano osmjehne Jakeu, nagnuvi se i potapavi ga po ruci. Evo pragmatinog
ovjeka. Vi ne gubite vrijeme u upanju kose i busanju u prsa, zar ne, gospodine Burtone?
Recite , nastavi Jake.
Moj otac i ja bili bismo vam jako zahvalni ako biste s nama potpisali semestralni ugovor.
est mjeseci? A zato? , zapita Gareth.
Do tada e sve biti gotovo, na jedan ili drugi nain.
Nastavite , ree Jake.
est mjeseci radit ete za nas. Nauit ete nas da se obranimo na najbolji mogui nain od
moderne vojske. Odravat ete i zapovijedati oklopnim vozilima.
A za uzvrat? , zapita Jake.
Imat ete prinevsku plau za tih est mjeseci, blagoslov da izidete iz Etiopije i va novac na
iro-raunu u londonskoj banci pri isteku ugovora.
A koja je odgovarajua nagrada za stavljanje glave u krvnikovu omu? , zapita gorko Gareth.
Dvostruko vie. Jo sedam tisua funta svakom , ree princ bez dvojbe.Dvojica koja su sjedili
pored njega pogledaju se i malo se opuste.
Svakom? , zapita Gareth.
Svakom , ponovi princ.
Rimska vuica
Htio bih da je sa mnom moj odvjetnik da sastavi ugovor , ree Gareth.
Nije potrebno , nasmije se Mikhael, i klimnuvi glavom izvue iz depa dvije omotnice. Preda
svakome po jednu.
Rije je o ekovima za koje jami Llovds u Londonu. Neopozivi, uvjeravam vas... ali s
datumom isteka ugovora. Moi ete ih unoviti od 1. veljae sljedee godine.
Dvojica mukaraca bijelaca proue dokumente sa znatieljom. Paljivo Jake provjeri datum
na peatu banke: 1. veljae 1936. a potom proita iznos: etrnaest tisua funta. Bilo je to sve.
Naceri se.
Toan iznos, toan datum. Klimne glavom zadivljeno.
Sve je predvidio. Bio je tjednima ispred nas.
Dobri Boe, Toffee , alio se Gareth. Moram priznati da sam doista jako iznenaen. Gorko
iznenaen i razoaran.
Znai li to da odbijate, majore Swales?
Gareth pogleda ponovno u Jakea i jednim pogledom se sloe.
Dobro, zapravo, imao sam nekakav sastanak u Madridu. Sprema se njihov rat ali... Ponovno
pogleda u bankovni ek.
Svi su ratovi jednaki. Osim toga, upravo si mi dao odlian razlog da ostanem. Gareth izvue
novarku iz stranjeg depa hlaa i spremi ek. No, usprkos svemu, jo sam uvijek iznenaen
i razoaran nainom kojim si vodio cijeli posao.
A vi, gospodine Burtone? , zapita Lij Mikhael.
Kao to je upravo naglasio moj ortak, etrnaest tisua funta nisu mrvice. Da, pristajem.
Princ klimne glavom, i odmah se njegov izraz lica promijeni.
Postane hladan i opak.
Moram vas upozoriti sasvim jasno da ne pokuavate napustiti Etiopiju prije isteka naeg
ugovora. Pravda je siroya, ali efikasna pod mojim ocem.
U tom trenutku spomenuti gospodin podigne ma visoko iznad glave i zarije ga duboko u tlo
medu stopalima. Ostavi ga na tom mjestu, s dvostrukom otricom koja se tresla i sjajila na
svjetlosti baklja, te se vrati teturajui i iznemogao na svoje mjesto izmeu Jakea i Garetha.
Zagrli ih koatim rukama i ponovi: Kako ivot?
Gareth ga upitno pogleda.
VVilbur Smith
Bi li volio nauiti igrati remi, djedice? , zapita ga ljubazno.
est mjeseci bilo je mnogo vremena, koje je trebalo potratiti
na neki nain, a moda je mogao izvui jo kakvu dobit iz te situacije.
Zvuk bubnjeva probudi grofa Alda Bellija iz dubokog i mirnog sna. Leao je sluajui neko
vrijeme: nizak i monoton ritam izgledao je kao da dopire iz samoga tla, a efekt je bio zibajui
i hipnotian. A potom, odjednom, grof se sasvim probudi, a adrenalin mu se irio venama.
Mjesec dana prije odlaska iz Rima vidio je ameriki film, koji se odigravao u Africi, prepun
opakih zvijeri i domorodaca eljnih krvi. Zvuk bubnjeva bio je iskoriten tako spretno u filmu
da je pobuivao osjeaj prijetnje i napetosti.
Grof primijeti da su u noi odjekivali ti isti, uasni bubnjevi.
Skoi s leaja uz krik koji je probudio u taboru sve one koji su jo uvijek spavali. Kad je Gino
potrao u ator, pronae gospodara golog, kao crva, raskolaenih oiju, i s Beretom u ruci, s
rukohvatom od bjelokosti, a u drugoj je drao bode s drkom ukraenom dragim kamenjem.
U trenutku u kojem su bubnjevi zapoeli svirati, Luigi Castellani se trkom vratio u tabor, jer
je dobro znao koju e tipinu reakciju izazvati u pukovniku. Stigao je na vrijeme da vidi grofa
u odori, koji se ve penjao u Rolls, okruen s pedeset tjelohranitelja. Motor je bio ve upaljen.
A voza je takoer bio nestrpljiv da krene kao i njegov putnik. Grof nije uope bio veseo to
je vidio golemu pojavu majora kako izranja iz mraka nezamjenjivom svjeinom koja mu je
bila uobiajena. Uzalud se nadao da e pobjei kriomice prije nego to se Castellani mogao
umijeati. Odlui prei u ofanzivu.
Majore, vraam se osobno u Asmaru na prijavak generalu , uzvikne Aldo Belli, i pokua stii
do Rollsa. Ali major je bio previe lukav za njega. Svojim tijelom stane izmeu grofa i
automobila i podigne ruku u vojniki pozdrav.
Gospodine pukovnie, obrana je organizirana , ree.
Podruje je sigurno.
U prijavku u rei da su nas napale nadmone snage , dovikne mu grof, pokuavi prevariti
majora.
Rimska vuica
Ali ovaj je preduhitrio njegov pokret uinivi korak u stranu.
Ponovno se nadu trbuhom u trbuh.
Ljudi se nalaze u rovovima, a moral je visok.
Dajem vam dozvolu da se povuete pod krvolonim napadom neprijatelja.
Uz mogunost bijega grof se nadao da e ga smekati.
Korakne u stranu da bi uao u Rolls, ali major ga ponovno preduhitri, brz poput mambe. U
meuvremenu se cijela svita asnika Treeg bataljuna, odjevenih na brzinu i jako zabrinutih
zbog nonih bubnjeva, okupila na tom mjestu promatrajui groteskni balet grofa i Castellanija
koji su trbuhom u trbuh skakutali naprijed-natrag poput dva pijetla. Gotovo su svi navijali za
pukovnika. Ni jedan prizor ne bi im bio drai od Rolls Rovcea koji se udaljava.
Ne vjerujem da je neprijatelj brojan. Castellani je sada govorio tako glasno da se grofovi
prosvjedi uope nisu uli.
Usprkos tome, od primarnog je znaenja da pukovnik osobno preuzme vodstvo. Ako se budu
opirali, dogodit e se diplomatski incident. Major nije poputao, pribliavajui se centimetar
po centimetar. Na kraju su im se nosevi gotovo dodirivali.
Ne nalazimo se u ratu. Vaa prisutnost je neophodna za uvrenje naih pozicija.
Major dovede pukovnika dotle da vie nije imao izbora i morao je koraknuti unatrag. Prisutni
asnici uzdahnu s tugom: iako se grof i dalje bunio, major ga odvede daleko od Rollsa poput
dobrog psa uvara koji skuplja svoje stado.
Za sat vremena poet e se daniti , ree Castellani, a sa svjetlou moi emo procijeniti
situaciju. 4
U tom trenutku bubnjevi utihnu.
U peini je ras dovrio konano svoj ples. Grofu ta tiina uope nije smetala. Pogleda jo
jednom enjivo Rolls, a potom spusti pogled na pedeset naoruanih ljudi, njegovih
tjelohranitelja, i malo se ohrabri.
Izravna ramena i podigne glavu, zabacivi je unatrag.
Majore , zarei. Bataljun e izdrati, vrst na svojim pozicijama! Obrati se asnicima koji su
ga promatrali. Svi su pokuavali namjestiti indiferentan izraz lica i uiniti se sasvim malima,
izbjegavajui pogled nadreenog.
Wilbur Smith 11
Majore Vito , zapovjedi pukovnik.
Preuzmite zapovjednitvo nad ovim ljudima i krenite u izvidnicu terena. Ostali e se okupiti
oko mene.
Pukovnik ostavi majoru i pedesetorici tjelohranitelja lijepu prednost, tako da su mogli
skrenuti eventualnu neprijateljsku paljbu od njega, a potom, okruen zatitnim titom novaka,
predvoen Luigijem Castellanijem, krene oprezno pranjavim puteljkom koji se sputao s
padina prema rovovima gdje se elni odred ve bio smjestio.
Najmlai od mnogobrojne djece rasa Golama imao je petnaest godina. Dan ranije jedna je od
najdraih rasovih kobila, koja je bila povjerena njemu, pobjegla u pustinju, u punom galopu,
dok ju je vodio na vodu, privezanu konopom. Djeak ju je slijedio cijeli dan i pola noi, sve
dok mu ivotinja nije dala mogunost da se priblii, ponovno dohvativi konop, i odvede je
natrag ocu.
Izmoren nakon dugoga lova i prozebao na hladnome nonome vjetru, djeak se sklupao na
kobili ostavivi da se sama vrati kao to to obiavaju konji, do tabora pored Bunara. Neto
prije zore kobila ue u talijanski tabor.
Jedan vojnik na strai, pomalo nervozan, dovikne, a ivotinja, prestraena, krene u galop
medu vanjskim atorima. Djeak se morao vrsto drati i bio je sasvim budan kad je prolazio
u punom galopu du reda kamiona i atora vojnika. Vidio je i puke skupljene na hrpi, i ljem
jednog vojnika koji je dao znak za uzbunu. Vidio je i bljesak hitca koji je ispalio vojnik i koji
je proao visoko iznad njegove glave te podbode kobilu snanim udarcima koljena i peta.
Kad je djeak stigao do procijepa, rasovi gosti podlijegali su efektu nonog slavlja. Mnogi su
otili na spavanje, mnogi su se zagrnuli pokrivaima i legli na istom mjestu gdje su jeli. Samo
su najizdrljiviji jo uvijek jeli i pili, pjevali i razgovarali ili ispijali tej, oamueni pred
vatrom, promatrajui ene koje su zapoele sa pripremanjem doruka.
Djeak sjai s kobile na ulazu u peinu, pobjegavi straarima koji su ga htjeli zaustaviti, i ude
trkom u peinu prepunu dima, ljudi i logorske vatre. Bio je jo uvijek prestraen, no osjeao
se vanim.
Rimska vuica
Nekoliko sekunda govorio je nerazumno i nepovezano, uzvikujui rijei, sve dok ga Lij
Mikhael ne dohvati za ruke i prodrma ga da doe k sebi.
Tada njegove rijei postanu i te kako razumljive i teke.
Oni koji su uli vlastitim uima, obavijeste ostale i u roku od nekoliko sekunda iskrivljena i
zamrena pria proiri se cijelom peinom nastavivi se iriti i taborom. Tko je spavao,
probude ga, neovisno o tome je li bio mukarac, ena ili djete. Svi pohitaju van iz peina i
atora.
Bez zapovijedi, kreui se poput plove ribe bez voe, smijui se skeptino ili glasno
komentirajui, drei titove, koplja i stare puke, ene s djecom u naruju, i ostala djeca koja
su trkarala pored ili ispred ratnika, nejednaka masa ljudi krene prema dolini, izlazei iz
prolaza.
U peini je Lij Mikhael prepriavao strancima djeakovu priu, procjenjujui s njima i ocem
mogue posljedice i detalje.
Jake Burton shvati o kakvoj se opasnosti radilo.
Ako su Talijani poslali postrojbu da zauzme Bunare, rije je o unaprijed odreenom ratnom
potezu. Trae nevolje, prine. Bolje je zabraniti ljudima da krenu u dolinu, bar dok ne budemo
bolje mogli procijeniti stanje.
Bilo je prekasno, vie nego prekasno. Na prvoj svjetlosti zore, na tom bljetavilu koje zna
prevariti ljudske oi, talijanska vojska na strai, iz rovova, opazila je mravinjak ljudi koji su
se kretali po mranom i loem terenu, zauvi uzvike tisuu uzbuenih glasova.
Kad je zapoelo tutnjanje bubnjeva, mnogo crnokouljaa spavalo je u rovovima koje su tek s
velikom mukom iskopali. Umorni od puta i nonog rada, nisu se ni probudili. Sada su ih
podasnici budili udarajui ih stopalima, podiui ih na noge, gurajui ih prema bojnim
mjestima, odakle su vojnici oima punim sna promatrali nizinu ispod njih. Osim Luigija
Castellanija, u Treem bataljunu nije bilo ni jednog ovjeka koji se sukobio s naoruanim
neprijateljem. Sada se to iskustvo dogaalo izmorenim mukarcima u ranim jutarnjim satima,
kad je ljudska ivotna snaga svedena na minimum.
Postrojba je bila ozebla i oamuena od sna. Na nesigurnoj svjetlosti, masa ljudi koja se irila
dolinom izgledala im je beskonana poput pustinjskog pijeska: svaki ratnik izgledao im je
golem poput diva i straan poput lava.
Wilbur Smith
I
Upravo se u tom trenutku Aldo Belli, zadihan nakon hodanja i nervozne napetosti, pojavi iz
rova u prvom redu. asnik koji je zapovijedao na tom mjestu ga odmah prepozna i ispusti
krik olakanja.
Pukovnie, hvala Bogu, tu ste.
Zaboravivi na stupanj vanosti, dohvati ga za ruku.
Aldo Belli se morao namuiti da bi se oteo od tog stiska, i tako nekoliko trenutaka nije
pogledao na dolinu. Ali, kad je to uinio, crijeva mu se pretvore u elatinoznu masu, a noge
mu se zaponu tresti.
Sveta Marijo, Majko Boja , zazivao je.
Sve je izgubljeno. Gotovi smo.
Nesigurnim prstima otkopi korice pitolja i izvue ga van te klekne. Vatra! , uzvikne.
Otvorite vatru!
Stisnut ispod ruba rova, isprazni Beretu u zrak, prema zori.
Talijanski rovovi bili su ispunjeni sa etiristo vojnika. Njih tristo pedeset bilo je naoruano
karabinima brzometkama, poznatim pukama 91, dok je preostalih pedeset, u skupinama po
pet, bilo smjeteno na mitraljezima.
Napetost je bila na vrhuncu za svakog ovjeka u postrojbi, i meu najviim asnicima, sve
dok se nisu oglasili bubnjevi. Tada se pred njima pojavi prijetea horda. Vojnici se dohvate
oruja i napetih prstiju priblie oko ciljniku.
Grofov krik i hitci iz pitolja bili su dovoljni da jo vie naglase napetost koja je vladala
njima. Grofu najblii vojnici, koji su mogli uti zapovijed, otvore vatru.
Dugi niz bljesaka oslobodi se s ruba rova koji se protezao uzdu doline. Pukama vojnika
pridrue se i mitraljezi. Uasan zvuk njihovih rafala pokrije paljbu pjeatva i, opisavi napeti
luk, projektili zaponu pljutati po tamnoj i pokretnoj bujici ljudi ispod njih.
Pogoena na boku, masa se razdijeli, promijenivi smjer kretanja prema drugom kraju doline,
koji nije bio izloen neprijateljskoj vatri. Ostavljajui za sobom mrtve i ranjene, preivjeli se
raspre poput mrlje ulja po dolini.
Na drugoj strani vojnici u zasjedi gledali su ih kako se pribliavaju u trku. Nakon nekoliko
trenutaka dvojbe otvore vatru, osjeajui se ugroenim. Stanka je samo omoguila da izbjegli
prvoj kii metaka budu izravno na nianu koji je bio potreban Castellaniju.
Rimska vuica
Pod kiom metaka na otvorenom Etiopljani zaponu trati posvuda bez cilja, sa enama koje
su vritale stiui vrsto djecu uza se. Tu i tamo poneki ratnik bi kleknuo i odgovorio na
vatru. Crveni bljesci starih puaka na barut bili su neefikasni pred neprijateljem, sakrivenom u
rovovima. Samo su jo vie pobudili jainu talijanskog napada.
Tada se luda utrka Etiopljana u panici zaustavi.
Razoruane, ene koje su jo uvijek ostale ive, podignu oko sebe djecu, pokuavi ih zatititi
ispod svoje odjee, kao to to ine kokoi s piliima, sklupavi se na tlo: a i mukarci se
sklupaju, pucajui bijesno i naslijepo prema padinama iznad kojih se sunce ve bilo podiglo,
i gdje se podizao dim neprijateljske vatre.
Deset mitraljeza, od kojih je svaki ispaljivao sedamsto metaka u minuti i tristo pedeset puaka
ispaljivali su kiu metaka prema dolini. Smrtonosni napad nastavljao se bez prekida, dok je
svjetlost postajala sve jaa, otkrivajui sve vie masakr i preivjele.
Raspoloenje napadaa se promijeni. Od nervoznih i zastraenih novaka pretvore se u opasne
zvijeri koje su pucale i smijale se istodobno. Njihove oi sjajile su se gusarskom okrutnou:
saznanje da mogu ubijati bez posljedica inilo ih je opakima i smionima.
Bljesak starog oruja u dolini bio je tako rijedak, tako nemoan, da ga se vie nitko od vojnika
nije bojao: ak je i grof Aldo Belli sada stajao na nogama drei pitolj i histerino vritei
gotovo enskim glasom.
Smrt neprijatelju! Nastavite pucati! , i oprezno podigne t glavu jo jedan centimetar iznad
zatite.
Ubijte ih kao pse! Pobjeda je naa!
Kad su prve zrake sunca osvijetlile dolinu, bila je prekrivena I mrtvima i ranjenima. Leali su
ratrkani, jedan po jedan ili u skupinama, bez ikakvog reda, poput ribe na stolu prodavaa ili
ak u hrpama poput stare odjee u nekoj jeftinoj trgovini. Usred te smrti mogao se tu i tamo
opaziti pokoji pokret, pojavu koja se ustajala i zapoela trati: odmah su mitraljezi poeli
sijati rafale, i ona bi Ponovno padala na pranjavo tlo. Ratnici koji su jo uvijek drali stare
puke u rukama, tamnih lica okrenutih prema padinama doline, ponudili su sada dobru vjebu
za neiskusne vojnike.
Wilbur Smith

Talijanski asnici, glasno i uzbueno, okrenu vatru prema njima: ubrzo su svi pali jedan za
drugim.
Pokolj je trajao ve dvadesetak minuta. Ostalo je vrlo malo preivjelih. Mitraljezi su pohlepno
traili nove rtve, bljujui rafale po hrpama mrtvih i ranjenih, pogaajui novim metcima ve
izmuena tijela, ili podiui oblake praine oko otvora peina, iz kojih je s vremena na
vrijeme ispaljivala poneka puka.
Gospodine pukovnie. Castellani dodirne ruku Alda Bellija da bi privukao njegovu panju.
Nakon nekog vremena, pukovnik mu se obrati ozarena pogleda i s osmijehom na licu.
Ah, Castellani, koja pobjeda! Koja velika pobjeda, ha? Sada nee moi sumnjati u nau
vrijednost.
Pukovnie, moram vas zamoliti da zapovjedite prekid paljbe. No, izgledalo je kao da ga grof
uope ne uje.
Svi e znati kakav sam vojnik. Ta sjajna pobjeda e mi osigurati mjesto u slavnoj zlatnoj
knjizi...
Pukovnie! Pukovnie! Morate prestati s vatrom, sada. Ovo vie nije bitka, ve pokolj.
Zapovjedite da prestanu s paljbom.
Aldo Belli ga pogleda, s licem koje je poelo crvenjeti od bijesa.
Vi ste budala! , uzvikne mu. Bitka mora biti odluujua, pobjeda nepobitna! Neemo prestati
ba sada! Pobjeda je naa! Sve dok cijelo podruje ne bude u naim rukama.
Drhtio je od bijesa, pokazujui prema dolini koja se nalazila u podnoju, prepunoj leeva.
Neprijatelj je pronaao zaklon u peinama, moramo ga pronai i unititi. Castellani, dajte
zapovijed topovima da ih granatiraju!
Aldo Belli nije htio da se zavri. Bilo je to iskustvo koje ga je najintimnije zadovoljilo u
cijelom njegovom ivotu. Ako je ovo bio rat, sada je shvaao, zato je bio tako astan kroz
stoljea i u pjesnika. Bila je to jedina aktivnost koja je bila zaista dostojna ovjeka, a Aldo
Belli osjeti da je roen za nju.
to radite? Usuujete se raspravljati o mojim zapovijedima?*, vrisne prema Castellaniju.
Izvrite vau dunost, odmah!
Odmah , ponovi ogoreno Castellani i na trenutak zadri vrst i hladan pogled na luakom
pogledu nadreenog.
Rimska vuica
Zatim se okrene na drugu stranu.
Prva granata bila je ispaljena previsoko na jasnom jutarnjem pustinjskom nebu, dostigne
vrhunac vlastite parabole i padne okomito u dolinu. Eksplodira na rubu oblinje peine.
Podigne se maleni oblak dima i praine: rapnel zazvui poput hrzanja konja. Druga se
precizno uvue u krunu rupu, prsnuvi, neviena, ispod zemlje. Krater izbaci blato i dim.
Odmah zatim tri pojave, koje su izgledale poput straila, potre van iz peine, u poderanoj
odjei.
Mitraljezi ih pokose.
Aldo Belli zazvidi od divljenja. Bilo je tako lako, tako lijepo!
Ostale peine, Castellani! , uzvikne. Poistite ih, sve!
Topovi krenu u akciju svi zajedno, usredotoivi se na jednu po jednu peinu. Neke su bile
puste, ali neke su bile prepune ljudi: pokolj se nastavio. Preivjeli u uasnim podzemnim
eksplozijama bili su nemilosrdno pobijeni mitraljezima, kad su vie mrtvi nego ivi izlazili na
otvoreno.
Grof je sada bio tako ivahan da se uspne na rub rova, da bolje vidi otvaranje peina i usmjeri
vatru mitraljeza.
Sljedea peina na nianu bila je ona najblia prolazu kroz breuljak, na dnu doline. Prva
granata srui se blizu otvora, podigavi vrtlog praine i tla. Jedna ena izie iz peine prije
nego to je pala sljedea granata, i vukui za sobom dijete od dvije ili tri godine, pone trati
prema prolazu u namjeri da se skloni. Dijete je bilo golo i debeljukasto: nije uspijevalo trati
brzo poput majke koja ga je povlaila za ruku. U naruju je ena drala jo jedno maleno
djetece koje se ritalo.
Nekoliko sekunda ena koja je trala, kasnei zbog tereta, nije privukla neprijateljsku vatru na
sebe: potom je rafal mitraljeza pogodi. Jedan metak joj rasprsne ruku kojom je pridravala
djetece. ena zapone vritati iz sveg glasa, trei u krug, i maui batrljkom poput pumpe
za vodu. Sljedei rafal pogodi je u prsa, i srui i dijete koje je tralo pored nje. Jadnica se
otkotrlja u prainu poput pogoenog vrapca.
Oruje ponovno utihne, a potom utihne kad se dijete oteano podiglo na debeljukaste noge, s
laniem od plavih perlica oko debeljukastog trbuha i uda koji je virio poput smedeg prsta.
Wilbur Smith
Iz prolaza izie konj u galopu, bijeli i golemi vranac, s mladom pojavom koja se drala za vrat
konja, i tunikom koja je leprala, crna, iza nje. Konjanik povede konja prema mjestu gdje se
nalazilo uplakano dijete, i gotovo je preao razdaljinu kad su mitraljezi shvatili to se dogaa.
Prvi mitraljez ispali rafal prema ivotinji u galopu, ali ne pogodi je: metci podignu oblaie
praine i pijeska pored kopita. Odmah zatim vranac stigne do djeaka, i konjanik se naglo
zaustavi, dok se konj podigao na stranje noge, a potom se odmah nagne nad djetetom.
U tom trenutku jo dva mitraljeza ispale vatru prema njima.
Jake Burton shvati da je postojao samo jedan nain da se izbjegne napad talijanskih postrojba
koje su se pojavile u tiini i prijetei pored Bunara, na nediscipliniranu masu ratnika i naroda
koji je inio rasovu pratnju.
No, nije bilo ni najmanje nade da ga sasluaju, dok su glasovi na amharskom uzbueno
raspravljali. Ras ih je uzalud pokuavao nadglasati, viui, dok je pedesetak njegovih
kapetana pokuavalo uiniti isto.
Jakeu je bio potreban prevoditelj te tako krene prema Gregoriusu Marvamu, dohvati ga za
ruku i izvue van iz peine. Nije bilo lako, jer je i Gregorius, kao i svi ostali, spremno iznosio
velike ratne planove, davao savjete i prijedloge.
Jake se iznenadi svjetlou koju ugleda izvan peine. Nije vjerovao da je no ve prola. Zora
je trebala tek svanuti. Zrak je bio svje i bistar prema zadimljenoj atmosferi u peini. Na
svjetlosti logorske vatre i plavog neba ugleda gomilu ljudi koji su trali prema Bunarima,
uzbueni i sretni, kao da odlaze na piknik.
Zaustavi ih, Greg , uzvikne mu.
Hajde, moramo ih zaustaviti! , i potre i oni prema njima.
Ali, to je, Jake?
Moramo onemoguiti da odu u talijanski tabor.
Zato?
Zapone li netko s pucnjavom, dogodit e se pokolj.
Ali, Jake, mi nismo u ratu. Ne smiju pucati.
Rimska vuica
Ne bih se kladio ni novia, prijatelju moj , promrmlja gorko Jake. Njegova zabrinutost bila je
zarazna. Probijajui se rukama i nogama, urone u rijeku ljudi koji su napredovali.
Natrag, kopilad! , uzvikivao je Jake. Vratite se svi natrag!
Pojanjavao je znaenje vlastitih izraza udarcima.
S Gregoriusom koji je uvijek bio uz njega, Jake stigne do izlaza iz prolaza, odnosno do mjesta
gdje se ulazilo u dolinu koja je okruivala Bunare.
Tu su njih dvojica pokuala zaustaviti bujicu ljudi poput brane, no, uspiju samo za minutu-
dvije. Potom je pritisak postao toliko snaan, da su riskirali da ih pregaze, dok se raspoloenje
gomile pretvaralo u bijes, vidjevi nemogunost prolaza kroz usko grlo.
U trenutku kad su ih odbacili, zapone vatra s padina doline: istog trena gomila stane i utihne.
Nitko vie nije gurao prema naprijed, i Jake se mogao okrenuti i popeti na stijenu da bi bolje
vidio to se dogaa u dolini.
Tu je mogao promatrati pokolj. Promatrao je, dok je bijes u njemu sve vie rastao, osjeajui
gnuanje i prezir, dok su mitraljezi nastavljali s ubijanjem ljudi. Ne osjeti ak ni hladnu ruku
koja je dohvatila njegovu sve dok se u jednom trenutku nije okrenuo i ugledao plavu kosu
Vicky na njegovom ramenu. Potom ponovno pogleda tragian masakr koji se odvijao pred
njegovim oima.
Bio je donekle svjestan da je Vicky jecala pored njega zarivi mu nokte u dlan ruke. Usprkos
bijesu koji ga je zasljepljivao, Jake proui teren u protazi za talijanskim postrojbama. S druge
strane Gregorius Marvam potiho je molio, mladenaki glatkog lica, koje je sada bilo sivo od
uasa. Rijei molitve jedva su izlazile kroz stisnute zube, poput daha umirueg.
O, Boe , proape Vicky, isprekidanim glasom, kad je granatiranje iz topova zapoelo prema
peinama u koje se sklonila masa ljudi u potrazi za zaklonom.
O, Boe, Jake, to moemo uiniti?
No, on joj ne odgovori, a granatiranje se nastavi. Patili su zbog svega toga uasa, nemoni,
promatrajui topnike granate, sve dok ena s dvoje djece ne pone trati na otvorenom, na
tridesetak metara od njih.
Wilbur Smith
0, Boe, o, molim te, Isuse , proape Vicky.
Nemoj da se to dogodi. Da bar sve zavri ovog istog trena.
Ali, rafali su pogodili enu, dok su oni gledali kako umire, vidjeli su i dijete kako se podie na
noge, tetura izgubljeno i prestraeno pored mrtve majke. U prolazu iza njih, zauju topot
kopita bijelog vranca. Gregorius se okrene naglo i uzvikne: Sara! Ne! , dok je djevojka
prolazila pored njega, drei se vrsto za vrat konja. Jahala je na boku, tamna pojava na
bijelome konju.
Sara! , uzvikne ponovno Gregorius, a bio bi krenuo za njom u dolinu smrti, da ga Jake nije
zadrao za ruku, dok se mladi otimao, proklinjui ga na amharskom.
Djevojka je prolazila, neozlijeena, kroz rafale mitraljeza, ali bilo je gotovo nemogue da
uspije stii do djeteta i vratiti se. Bilo je glupo, glupo, pomisli Vicky sa srcem koje joj je
ubrzano kucalo, zaslijepljena nemonim bijesom: no, bilo je neega luaki dirljivog u toj
krhkoj i predivnoj djevojci koja je galopirala prema sigurnoj smrti, da je Vicky bila pogoena
krajnjim divljenjem: znala je da je osobno nemona, ak i u ovakvom trenutku takve rtve.
Vidjeli su vranca kako se podie na stranje noge, djevojku kako se saginje i podie dijete:
vidjeli su i mitraljeze kako konano ciljaju. Dok je vranac padao na tlo, uz oajniko hrzanje,
odbacivi djevojku i djeaka, metci su nastavljali pljutati podiui prainu i pogaajui
vranca koji se i dalje ritao.
Gregorius je neprekidno skakao i uzvikivao, gledajui prestravljeno u taj prizor, sve dok mu
Jake ne opali pljusku.
Prestani! , zarei, brutalno zbog bijesa i prezira koji je osjeao.
Tko god odlazi tamo, gubi ivot ni za to.
Izgledalo je da je pljuska umirila Gregoriusa. Ponovno zagospodari samim sobom. Moramo
otii po nju, Jake. Molim te, Jake. Dozvoli mi da odem po nju.
Uinit emo to na moj nain , ree odrjeito Jake. Njegovo lice izgledalo je kao isklesano u
kamenu. U njegovim oima se mogla vidjeti okrutnost, a drao je stisnute zube od bijesa.
Grubo gurne Gregoriusa kroz prolaz, ispred sebe, gledajui prema dolini, ali Jake ga je
odvlaio od tamo.
to radi, Jake? , bunio se, ali Jake nije mario za njegove rijei.
Rimska vuica
Montirat emo mitraljeze. Nee nam biti potrebno dugo vremena. Ve je planirao rat, bijesan,
vukui za sobom Vicky i Gregoriusa poput kovega, koji su morali trpjeti njegov bijes.
Vicky, ti e voziti, a ja u biti na mitraljezu , ree joj.
Greg, ti e voziti za Garetha.
Jake je oteano disao zbog bijesa. Moemo iskoristiti samo dva vozila. Jednim emo izvesti
napad: ti i Gareth otii ete prema jugu, iza vrha, a ovaj e ih malo drati zaposlene. U
meuvremenu emo Vicky i ja otii po Saru i sve koje budemo pronali jo ive.
Njih dvoje slualo ga je, i pokrenulo se novom energijom. Dok su trali, niz posljednjih rafala
mitraljeza i granata iz topova odjekne dolinom, a potom uslijedi duboka, bolna tiina koja se
odmah zatim spusti nad pustinju.
Njih troje iziu iz posljednjeg zavoja prolaza te stignu do mjesta gdje se odvijao prizor pravog
smaka svijeta. Oaj preivjelih koji su pokuavali skupiti svoje stvari, atore, leajeve, djecu,
kokoi, deve, mazge i konje, u panici.
Ve je stotinjak konjanika bjealo u galopu, prema obroncima breuljka ili nestajalo u
labirintu puteljaka. ene, koje su ostale udovice, plakale su u nevjerojatnoj guvi, zarazivi
svih svojim oajem, dok su djeca jecala: iznad njih podizali su se vrtlozi plavkastog dima
logorske vatre i praine, koju su podizale tisue i tisue stopala.
etiri oklopna vozila nalazila su se jo uvijek na mjestu gdje su ih ostavili, u redu, malo
izolirana od ljudskog vala koji je izlazio iz prolaza: sjajila su se bjelinom i ivim crvenim
krievima naslikanim na bokovima.
Jake krene kroz gomilu prema njima, nadvisujui gomilu za glavu: kad je stigao do oklopnog
vozila, dohvati Vicky za ruku i pogleda ju pomalo raznjeenim izrazom lica.
Nije potrebno da ide sa mnom , ree.
Mislim da sam malo prije izgubio glavu. Nije potrebno da ti vozi, moemo ii Gareth i ja
jednim vozilom.
I Vicky je takoer bila sasvim blijeda u licu. Imala je goleme podonjake od neprospavane
noi i prizora pokolja koji je vidjela. Suze su se osuile, ostavivi na obrazima mrlje praine.
Zanijee odluno glavom.
WUbur Smith
Idem i ja , ree. Ja u voziti za tebe.
Odlino, djevojko , ree. Pomogni Gregu da napuni spremnik gorivom, moramo biti dobro
opskrbljeni. U meuvremenu u ja otii po mitraljeze Vickers.
Obrati se Gregu: Upotrijebit emo Miss Ljuljaku i Tenastelin; Vicky e ti pomoi pri toenju
goriva.
Jedna skupina tjelohranitelja rasa trala je sa sanducima oruja i streljivom iz peine koja je
sluila kao skladite. Jake ih susretne na ulazu u peinu. Svaki sanduk nosilo je etiri vojnika
koji su trali prema devama i postavljali sanduke na njih, im bi ivotinje kleknule. Za tu
svrhu bila su postavljena dva koa s obje strane deve.
Hej, vi , ree Jake skupini vojnika koji su upravo izlazili s Vickersom, ve montiranim na
tronocu.
Donesite ga ovamo. Vojnici se zaustave, ne shvaajui to je htio Jake, koji im je morao
objasniti gestama. No, tada se umijea kapetan strae. Nakon meusobnog dovikivanja, Jake
shvati da je jezina barijera bila nepremostiva. Mukarac je bio tvrdoglav, a vrijeme
dragocjeno.
Oprosti mi, prijatelju , ree. Ali, zaista urim. Opali mu pljusku koja ga odbaci tri metra
unatrag u naruje dvojici podreenih.
Doite ovamo. Jake je tjerao vojnike mitraljezom prema oklopnom vozilu. Pomisao na Saru
koja lei u dolini izluivala ga je. Zamiljao ju je ranjenu, kako krvari do smrti, vidio je njenu
mladu i sjajnukrvkoja je tekla po pranjavom tlu. Gurne jo snanije etiopske vojnike kroz
gomilu mukaraca, ena, djece i ivotinja.
Kad su stigli, Gregorius je ve pokrenuo motor rukom.
Miss Ljuljaka krene odmah. Vicky je bila odlian voza.
Gdje je Gareth? , dovikne Jake.
Ne mogu ga pronai , odgovori Gregorius. Morat emo otii samo s jednim vozilom. No,
upravo u tom trenu odjekne ironian smijeh mukarca kojeg su upravo spomenuli. Gareth
Swales je bio nonalantno naslonjen na suprotnom boku oklopnog vozila, miran kao i uvijek,
uredno poeljan i u odijelu od tweeda, izglaanom kao da je tek iziao iz krojanice.
Gareth se osmjehne mirei oima da bi ih obranio od plavkastog dima cigare koju je drao u
ustima.
Rimska vuica
Golemi Jake Burton, i njegova dva novaka nestrpljivi da se suprotstave cijeloj talijanskoj
vojsci!
Vicky se pojavi iz vozaeve kabine.
Traili smo te kao ludi , bijesno uzvikne.
Ah, dobro , ree Gareth smireno.
Dakle, ujmo izvjee Drutva vodia.
Sara je tamo vani , ree Gregorius trei prema Garethu.
Idemo po nju. Ti i ja emo voziti jedno oklopno vozilo, a Vicky i Jake drugo.
Nitko ne ide nikamo , ree Gareth zanijekavi glavom.
Gregorius ga dohvati za ovratnik i zapone ga tresti.
Sara je vani! Zar ne shvaa? Tamo je vani i mi moramo otii po nju.
Hej, mladiu, prste k sebi , promrmlja Gareth skinuvi Gregoriusove ruke s ovratnika. Da,
znamo da je Sara tamo, ali...
Iz kabine vozaa Vicky uzvikne: Ostavi ga, Gregorius. Ne koristi niemu netko koga je strah.
Gareth se naglo uozbilji, dok su mu oi sijevale.
U svom ivotu nadjenuli su mi mnogo imena, draga moja gospoice, i neka su bila i
zasluena, ali nitko mi nikada nije rekao da sam kukavica.
Pa, postoji uvijek prvi put, gospodiiu! , uzvikne Vicky, crvena lica od bijesa, razbaruene
kose koja joj je padala na oi.
Uperi prstom u Garetha: A ovo je prvi put za tebe!
Zagledaju se jedno u drugog na trenutak, sve dok se Lij Mikhael ne umijea medu njih, tamna
i odluna lica.
Major Svvales djeluje po mojoj zapovijedi, gospoice Camberwell. Zapovjedio sam da se
oklopna vozila i postrojbe odmah povuku.
Dobri Boe! to moram uti! Vicky usredotoi svoj bijes s Garetha na princa. Ali, tamo dolje
vaa ki lei ranjena!
Da , ree tiho princ. Moja ki s jedne strane... moja domovina s druge. Nema sumnje to
moram izabrati.
Koje gluposti , umijea se grubo Jake.
Nisu to gluposti.
Princ se okrene i pogleda ga, a Jake proita patnju u tim oima.
Wilbur Smith
Ne smijem uiniti takav potez, upravo to Talijani ekaju: povod da masovno napadnu. Bolje
je ponuditi drugi obraz, za sada, i pokuati upotrijebiti ovaj pokolj da bismo dobili podrku
svjetskoga javnog mnijenja.
Ali, Sara je vani! , prekine ga Vickv.
Moemo otii po nju u roku od minute.
Ne , ree princ.
Ne mogu neprijatelju pokazati novo oruje koje posjedujemo. Mora ostati skriveno do
trenutka kad ga budemo upotrijebili.
Sara! , uzvikne Gregorius. to e biti sa Sarom?
Kad oklopna vozila i ostalo oruje bude daleko, na cesti za Sardijsku usjeklinu, doi u ja po
njeno tijelo na konju , ree princ s jednostavnim dostojanstvom.
No, sve do tada, na prvom mjestu je dunost.
Automobil , molio je Gregorius. Sari za ljubav.
Ne, ne mogu upotrijebiti nita , odvrati princ.
Pa, ja mogu , ree suho Vickv i njena plava kosa nestane u oklopnom vozilu. Motor Miss
Ljuljake zabruji, a ljudi i ivotinje se udalje, i oklopno vozilo krene lagano prolazom.
Sama i razoruana, Vickv Camberwell je krenula ususret mitraljezima i topovima. Samo je
jedan mukarac medu gledateljima spremno reagirao. Jake odmakne princa, gurnuvi ga
ramenom i potri dok je oklopno vozilo nestajalo iza zavoja. Uspije ga dostii prije nego to
je krenulo prema nizbrdici, dohvativi se za prtljanik koji je on osobno zavario, i okrenuvi
se skoi na haubu, trbuhom prema dolje.
Ovdje se vrsto zadrao za vozilo koje se ljuljalo te se pojavi nad otvorom za vozaa. Jesi li
luda? , zarei.
Vickv podigne pogled i njeno mu se osmjehne.
Ja jesam, a ti?
No, Jake joj nije mogao odgovoriti jer se upravo u tom trenutku udario u vozilo, tako da je
ostao bez zraka. Popne se na kupolu, gotovo izgubivi etiri prsta kad se poklopac, zbog
poskakivanja vozila, zatvorio.
Svom snagom Jake ga uspije ponovno otvoriti, i uvue se u kupolu. Tono na vrijeme: upravo
u tom trenutku Vickv je ulazila svom snagom u dolinu.
Rimska vuica
Sunce je sada ve bilo visoko na nebu i bacalo je duge sjene po pjeskovitom i utom tlu.
Praina i dim koji su se podigli tijekom granatiranja topova jo su lebdjeli u zraku. U goloj
dolini leevi su bili raspreni posvuda. U jednobojnoj pustinji odjea ena predstavljala je
sjajne arene mrlje.
Jake brzo pogleda prema padinama i vrhu te opazi mnoge talijanske vojnike koji su izili iz
rovova. Teturali su zbunjeno na rubu mjesta pokolja, srameljivih i nezgrapnih pokreta.
Novaci, koji jo nisu bili navikli na sirovu stvarnost otvorenih rana i zgrenih i izmuenih
tijela.
Kad je oklopno vozilo izilo iz prolaza i krenulo prema prvom bunaru svom brzinom,
podiui prainu s obje strane, ostali su zaleeni od uenja. Bilo im je potrebno dosta
vremena prije nego to su se odluili potrati prema rovovima iz kojih su tek bili izili. Bili su
vrlo siune pojave u crnim kouljama koje su mahale rukama i trale prema zaklonu.
Okreni! Okreni! , uzvikne Jake Vicky.
Pokai crveni kri na boku! Vicky odmah uini to joj je reeno. Miss Ljuljaka se nagne na
dva kotaa i okrene se na pijesku, pokazavi Talijanima znak na boku.
Daj mi koulju , uzvikne Jake. Bio je to jedini komad bijele tkanine koju su imali. Mahat u
bijelom zastavom.
Ali nemam nita ispod koulje , uzvikne Vicky kao odgovor.
Gola sam ispod.
eli li umrijeti da bi spasila stidljivost? , zarei Jake.
Mogli bi zapucati svakog trena.
Vozei jednom rukom, Vicky se zapone skidati. Potom koulju prui Jakeu koji se nalazio na
kupoli.
Svaki put kad je oklopno vozilo poskakivalo, Vickvjine grudi poskakivale su takoer poput
gumenih lopta, prizor koji je zbunio Jakea stotinku sekunde, a potom su obveza i vitetvo
ponovno zagospodarili njime. Ustane i s rukama iznad glave zapone mahati bijelom
kouljom.
Pred stotine naoruanih ljudi koji su promatrali iz talijanskih rovova, Jake je isticao dva znaka
mira snanim osjeajima, crveni kri i bijela koulja: bili su dovoljno snani da pogode
Talijane.
Wilbur Smith
Upalilo je! , usklikne Vicky i okrene vozilo prema izvornom putu, tako daje Jake gotovo
sletio s kupole gdje se nalazio u nesigurnoj ravnotei i podignutih ruku.
Jake ispusti koulju i dohvati se za rub kupole, dok je koulja letjela.
Eno je , uzvikne ponovno Vicky.
Truplo bijelog vranca lealo je neto ispred. Djevojka stigne do njega i zaustavi se pored
mrtvog konja, postavivi oklopno vozilo izmeu Talijana u rovovima i tijela koja su leala na
tlu.
Jake ude u oklopno vozilo i otvori stranja vrata doviknuvi Vicky da ostane unutra.
Dolazim ti u pomo , ree djevojka.
Ni govora , drekne Jake, skrenuvi pogled od predivnih grudi.
Ti ostaje gdje jesi, i dri upaljen motor.
Vrata se otvore, a Jake se otkotrlja na tlo, s glavom prema dolje. Ispljunuvi pijesak, puzei
priblii se mrtvome konju. Bilo je prepuno muica koje su se skupljale na smeim mrljama od
krvi. Na truplu konja rupe metaka izgledale su poput bobica tamnocrvene boje u kojima su
ve slavile skupine muica metalnoplave boje.
Vranac je leao svom teinom na donjem dijelu Sarinog tijela, pritiui je. Goli djeai bio
je pogoen kopitom umirueg konja, koje mu je smrskalo lubanju. Iznad sljepooice imao je
golemu rupu poput lopte za bejzbol. Nije bilo ni najmanje vjerojatnosti da je iv, pa se Jake
pobrine za djevojku.
Sara , pozove i ona se oteano ustane na laktove, pogledavi ga prestravljenim oima. Lice joj
je bilo sasvim pranjavo, a jedan obraz je krvario na mjestu gdje je dodirivao tlo.
Jesi li pogodena? , zapita je Jake kad joj se priblii.
Ne znam , odgovori mu hrapavim glasom. Jake opazi da su joj svilene hlae zamrljane
zgruanom krvlju. Obim stopalima pokua odgurnuti mrtvog konja od djevojke, ali vranac je
bio preteak. Morao je ustati na noge, bez obzira na puke uperene u njega.
Jake ustane i osjeti ledene prste straha kako prolaze niz kraljenicu dok je okretao leda
talijanskim rovovima.
Dohvati konja za rep i pokua ga odvui unatrake i osloboditi Sari noge i stranjicu.
Rimska vuica
Ona, nakon prvog napora, uzvikne od boli tako snano, da se Jake zaustavi. Djevojka je
mrmljala molitve na amharskom dok su joj se suze boli slijevale niz obraze i ispirale prainu s
njena lica.
Jake je bio zadihan. Izdri jo malo. ao mi je , i ponovno povue. U tom trenu, oklopno
vozilo mu se priblii, a Vicky uzvikne: Jake, dolaze! Pouri, o, Boe mili, pouri!
Jake se oprezno nagne s oklopnog vozila.
Podigavi dugaki pranjavi trag, golemo, otkriveno vozilo, prepuno naoruanih ljudi sputalo
se brzo s vrha padine.
Boe moj , promrmlja Jake stiui oi na jakom jutarnjem suncu. Nije mogue!
No, nije mogao biti u zabludi, radilo se upravo o elegantnim i sveanim linijama Rolls
Rovcea. Jakea prou trnci nestvarnosti. Je li mogue da se usred toliko strave moe pojaviti
tako lijepo vozilo?
Pouri, Jake. Vickvjin glas ga je tjerao, i on ponovno potri prema mrtvome konju. Dohvati
ga za stranje noge i ponovno povue uz Sarine uasne krikove boli.
Uz gotovo nadljudski napor uspije odvui truplo.
Zauje motor Rollsa koji se pribliavao, i uzbuene glasove osoba koje su se vozile u njemu.
Zabranio je samome sebi da podigne pogled i uz posljednji napor sasvim odvue ivotinju,
oslobodivi krhko tijelo mlade djevojke.
Zadihan od napora Jake klekne pored nje. Bila je pogoena deset centimetara iznad koljena.
Kad je spretno opipao mjesto, da vidi je li kost slomljena, nova bujica krvi izie iz rane,
zamrljavi svilene hlae. Jake opazi rupu gdje je metak iziao van, u unutarnjem dijelu bedra,
i instinktivno i iz iskustva znao je da kost nije dirnuta. No, usprkos tome, djevojka je gubila
puno krvi. Stavi prst u rupu koju je napravio metak i podere svilene hlae do glenja. Potom
gornji dio odmakne prema gore. Rana je bila duboka, plava na sjajnoj i tamnoj koi. Svilenom
krpom koju je drao u ruci Jake vee vrsto bedro iznad rane.
Upotrijebivi svu snagu ruku i ramena uspije svezati vor, tako vrsto da se bujica krvi
prekinula istog trena.
Kad podigne pogled, Rolls Royce se zaustavljao pored oklopnog vozila.
Wilbur Smith
Medu njegovim putnicima ponovno je bilo ivahno, i Jake osjeti ponovno osjeaj
nestvarnosti. Voza je drao volan jednom rukom, a puku drugom, i vrsto ju je stiskao
bijelim i drhtavim prstima od napetosti kao da ima groznicu. Njegovo lice bilo je sjajno od
znoja, poput nekoga tko pati od uasne bolesti. Na sjedalu pored njega bila je stisnuta malena
pojava, takoer s pukom u ruci i maslinastim, majmunskim licem prepunim bora i
sakrivenim iza golemog fotografskog aparata. Na stranjem sjedalu Rollsa sjedio je energian
i velik mukarac, lica kao isklesanim u granitu. Izgledao je poput ovjeka od akcije. Opasan
ovjek, odmah zakljui Jake vidjevi da se radilo o majoru. U ruci je drao puku. Drugom je
pomagao drugome mukarcu da ustane, niem i ljepem od njega, u predivnoj odori, saivenoj
po mjeri, prepunoj sjajnih medalja.
Na glavi tog asnika sjajio se crni ljem, sa srebrenom lubanjom i prekrienim kostima ispred
njega, poput gusara u karnevalskoj povorci. Njegovo lice otkrivalo je iste vozaeve osjeaje.
Jake je naslutio da je posljednja stvar koju je taj asnik elio, bila ustati, pa ak i uz pomo
drugoga. Sjedio je tako da je otkrivao najminimalniji dio tijela, i odbijao je rukom majorovu
pomo, koji gaje pokuavao povui za sobom. Glasno se bunio, maui pitoljem, i vidjelo se
da njegova prisutnost u automobilu nije uope svojevoljna.
Jake se nagne nad djevojku i stavi ruku ispod njena ramena, a drugu iza koljena, pazei da je
ne povrijedi. Podigne je dok se ona vrsto drala za njega poput djevojice.
Taj in navede majora energina pogleda da usredotoi svu svoju panju na Jakea, i podigne
puku naciljavi prema njemu te zapovjedi neto na talijanskom. Radilo se jasno o zapovijedi
da stane. Pogledavi najprije u cijev puke, a potom u bezizraajne, svijetle oi, Jake shvati da
bi taj mukarac bez dvojbe mogao zapucati, da se odmah nije zaustavio. Zraio je
smrtonosnom prijetnjom da ga prou trnci i zaustavi se na mjestu, s mlakim i laganim Sarinim
tijelom u naruju, pokuavi se sabrati kako bi mogao rei neto pametno.
Amerikanac sam , ree odluno. Ameriki lijenik.
Majorov izraz lica nije se izmijenio, ve pogleda drugog asnika koji se malo umirio, gotovo
se posjedne na sjedalu, a potom promijeni miljenje i sklupa se iza tjelesne mase majora.
Rimska vuica
Moj ste zarobljenik*, uzvikne drhtavim glasom, ali na savrenom engleskom. Stavljam vas
pod nau zatitu.
To je krenje enevske konvencije. Jake pokua izrei to sa to vie gnuanja, pribliivi se
otvorenim vratima oklopnog vozila.
Pokaite mi vau iskaznicu.
asnik se brzo snalazio u novoj situaciji. Nova boja ozarila je njegovo lice klasine ljepote, i
novo zanimanje rodilo se u tamnim oima gazele. Mekani glas baritona postao je snaniji.
Ja sam grof Aldo Belli i zapovijedam vam, kao pukovnik kapetan talijanskog korpusa, da se
predate.
Njegov pogled padne na golemu masu oklopnog vozila.
Vidi se da se radi o oklopnom vozilu. Vi istiete lane znakove, gospodine.
Dok je govorio, grof opazi da ni golemi kovravi Amerikanac, ni oklopno vozilo, nisu
naoruani. Vidio je jasno da je otvor za mitraljez na kupoli bio prazan. Odmah mu se sva
hrabrost vrati. Skoi na noge, isprsi se, i poloivi ruku na bok drugom uperi pitolj u Jakea.
Moj ste zarobljenik! , ponovi patetino, a potom uzvikne prema prednjem sjedalu: Hajde,
Gino! Slikaj me kako zarobljavam Amerikanca.
Odmah, visosti. Gino namjesti objektiv.
Dozvolite mi da uloim pritubu , ree Jake i napravi jo etiri sitna koraka prema vratima
oklopnog vozila.
Ostanite gdje jeste , krikne grof pogledavi u Gina.
Je li sve u redu? , zapita nestrpljivo.
Recite Amerikancu da se pomakne malo udesno , odgovori mu Gino, drei oko na
fotoaparatu.
Pomaknite se udesno! , zapovjedi grof na engleskom, a Jake poslua, budui da ga je to
pribliavalo njegovom cilju, no ne prekidajui glasne rijei protivljenja.
U ime ljudskosti, prava ljudi i meunarodnog Crvenog kria...
Ve danas u poslati brzojav u enevu da bih provjerio vae podatke... , uzvikne grof.
Osmjehnite se, visosti , prekine ga Gino.
Grof se ozareno osmjehne, i okrene se prema aparatu, -.nakon toga dat u vas strijeljati! ,
obea ne prestavi se osmjehivati.
Wilbur Smith
Bude li ova djevojka umrla zbog vas, prijavit u vas za barbarski in , uzvikne Jake.
Grofov osmijeh nestane. A vae ponaanje vas, gospodine, optuuje! Dostaje s brljanjem,
predajte se! Podigne prijetei pitolj, ciljajui usred Jakeovih prsa. Jake osjeti trnce oaja,
vidjevi golemog majora kako naglaava prijetnju uperivi puku u njegov trbuh.
U tom kritinom trenutku poklopac vozaeve kabine oklopnog vozila se otvori uz metalnu
kripu koja trgne sve prisutne, i Vicky Cambemell ustane, sa svojom plavom, raeljanom
kosom i obrazima crvenim od bijesa.
Uvaeni sam lan Amerikog novinarskog drutva , uzvikne jednako glasno kao i ostali, i
uvjeravam vas da e vae ilegalno ponaanje ubrzo biti poznato cijelome svijetu. Upozoravam
vas da... , i tako dalje jo neko vrijeme. Vicky je bila toliko bijesna da nije uspijevala biti
mirna. Skakala je gore-dolje, mahala rukama, zaboravivi sasvim da je gola do pojasa.
No, putnici Rollsa su toga i te kako bili svjesni. Bili su podanici kraljevine u kojoj je lov na
lijepe ene bio nacionalni sport, i svatko se smatrao talijanskim prvakom.
Dok su Vickvjine grudi poskakivale, etvorica Talijana su je promatrala raskolaenim oima,
napola s nevjericom, napola razdraeno. Spuste uperene puke, zaboravivi na njih. Major
pokua ustati, iz uljudnosti prema eni, ali grof ga zadri. Vozaevo stopalo pomakne se sa
spojke, automobil poskoi prema naprijed i motor se ugasi. Gino podigne fotoaparat, no
otkrije daje film gotov i promijeni ga ne gledajui. Prethodni smotuljak filma padne mu na
pod, ne potrudivi se da ga potrai, i odustavi od fotografije da ne bi morao skrenuti pogled,
osmjehujui se blaeno plavui.
Drei u ruci ljem, grof se dosjeti da je ratnik i pozdravi rimskim pozdravom, ali u ruci je
drao pitolj. Stoga ga prebaci u ruku sa ljemom, pribliivi potom k srcu oba instrumenta za
obranu i napad.
Madam , ree s bljeskom u tamnim oima i gugutavijim glasom od uobiajenog. Draga moja
gospoo...
U tom trenutku major ponovno pokua ustati. Grof ga ponovno vrati na mjesto. U
meuvremenu je Vicky nastavljala sa svojim prigovorima, ne umanjivi nimalo jainu
napada.
Rimska vuica
Talijani sasvim zaborave na Jakea. On napravi jo etiri koraka unatrake i baci se u oklopno
vozilo, poloivi Saru u prostor za streljivo, iza sjedala vozaa. Zatim hermetiki zatvori
vrata.
Kreni! , dovikne Vicky. Vidio joj je samo leda. Hajde!
Povue je prema sjedalu, dok je ona i dalje vikala na neprijatelja. Ona sjedne na tvrdo kono
sjedalo.
Kreni! , uzvikne ponovno i jae Jake. Izvuci nas odovud!
Razoaranje Talijana zbog nenadanog nestanka Vicky bilo je veliko. Nestala je naglo, poput
kukavice u satu. To ih skameni nekoliko sekunda.
Potom motor oklopnog vozila zabruji, a ono se pokrene ravno prema njima. Zakrenuvi u
posljednji tren, samo ih okrzne, razbivi im svjetlo. Potom ih ostavi u oblaku praine, i krene
svom brzinom prema Bunarima.
Prvi koji je reagirao bio je Castellani. Skoi na tlo i potri do ruke, uzviknuvi vozau da
upali motor. Upali nakon prvog pokuaja.
Major skoi u automobil.
Za njima! , uzvikne vozau u ui, vrsto stiui puku.
Voza ponovno ispusti spojku i Rolls poskoi prema naprijed tako naglo da je grof zavrio s
nogama u zraku na mekanom konom sjedalu, dok mu je ljem kliznuo na oi, a prst se
nesvjesno spustio na otponac. Bereta ispali zlobnim tutnjem, dok je metak proao na
centimetar od Ginova uha, koji se baci na pod automobila, na fotoaparat, stenjui od straha.
Bre! , uzvikne major u vozaevo uho. Pretekni ih!, natjeraj ih da se vrate natrag! Njegov glas
bio je poput grmljavine, autoritativan. Htio se pribliiti dovoljno blizu i pokuati pucati prema
malobrojnim bolnim tokama oklopnog vozila, poput kupole, gdje je otvor za mitraljez,
prazan, nudio odlinu priliku, ili otvor za vozaa.
Stanite! , vikao je grof. Dat u vas strijeljati za ovo!
Sada su dva vozila bila vrlo blizu jedno drugome, na oko tri metra udaljenosti.
U oklopnom vozilu Vicky je sjedila samo na djeliu sjedala.
Usredotoivi se na vonju, zapita: Gdje su?
Jake ustane iz kuta u koji su bili odbaeni on i Sara i krene prema kupoli.
Wilbur Smith
U Rollsu, koji je sada vozio paralelno s njima, Castellani je pridravao puku i ispalio metak
od est milimetara prema kupoli. Ostali metci odbili su se od elinog oklopa bijesnom
zvonjavom te se potom izgube u pustinjskom prostranstvu. Metak koji je uao u vozilo ostane
uklijeten u eline obloge. Vie puta se odbije bacajui na tri putnika u vozilu djelie elika,
dodirujui ih smrtonosno vie puta, a potom se zabio u sjedalo vozaa sa stranje strane.
Jake izvue glavu iz kupole i ugleda Rolls koji je vozio paralelno s oklopnim vozilom, dok je
golemi major pokuavao ponovno nabiti puku, a ostali su se putnici tresli u automobilu koji
je neprekidno poskakivao.
Vozau! , uzvikne Jake. Sasvim udesno! , i osjeti ponos i ljubav kad je Vicky odmah izvrila
njegovu zapovijed. Golemo oklopno vozilo okrene se tako naglo da voza u drugom
automobilu nije imao vremena zakrenuti za njom, i dva vozila se sudare dok je staklo letjelo
posvuda.
O, blaena djevice, spasi nas! , cikne grof. Ovo je kraj!
Rolls zatetura i ostane u pozadini. Bok je bio sasvim uniten. Castellani je skoio u posljednji
tren na stranje sjedalo, izbjegavi jak udarac u noge. No, u meuvremenu je ponovno nabio
puku.
Idi za njim , dovikne vozau. Jo u jednom ispaliti na njega!
Grof je konano uspio uspostaviti ravnoteu i ponovno vratiti ljem na glavu. Zaustavi se,
budalo! , zapovjedi jasno i uznemireno.
Sve e nas ubiti! Voza zakoi uz vidljivo olakanje, osmjehujui se prvi put tog dana.
Nastavi dalje, budalo , zapovjedi Castellani tvrdo, pribliivi mu cijev puke iza uha. Vozaev
osmijeh se ugasi, a stopalo se ponovno vrati na papuicu gasa.
Zaustavi! , vikne grof, ponovno se podigavi, i drei si jednom rukom ljem na glavi te uperi
Beretu u slobodno uho vozaa.
Tvoj ti pukovnik zapovijeda da se zaustavi!
Nastavi dalje! , zarei Castellani.
Voza zatvori oi svom snagom, bojei se i pomaknuti glavu, vozei ravno prema hrpi crvene
zemlje.
Trenutak prije nego to se Rolls zabio prednjim dijelom u zid od crvene, tople zemlje,
vozaevu dvojbu razrijei netko drugi.
Rimska vuica
Gregorius, zbog pomanjkanja drugih saveznika, apelirao je na ratniki instinkt svoga djeda, i
usprkos velikoj koliini teja koji je ispio, starac je plemenito odgovorio, skupivi straare i
trei na elu prema dolini. Samo je Gregorius uspijevao drati korak s njime.
Udu u dolinu rame uz rame, i pred sobom ugledaju Rolls i oklopno vozilo koji su svom
brzinom vozili prema njima, podiui goleme oblake praine. Bio je to prizor koji bi
obeshrabrio svakog junaka. Gregorius se odmah baci iza hrpe crvene zemlje.
Ali ras je ubio lava i nije posustao.
Nacilja svojom starom pukom Martini Henry i opali. Hitac je bio buan poput topnike
granate: iz cijevi izie dugaka perjanica vatre, a potom se stvori plavkasti oblak dima.
Prednje staklo Rollsa razbije se u tisuu komadia. Jedan komadi stakla rani grofa u bradu.
Sveta Marijo, majko Boja, mrtav sam , uzvikne grof, a voza ni najmanje ne posumnja u te
rijei. Skrene vozilom u obliku slova 'u' i krene u suprotnom smjeru, ne marei za
Castellanijeve uasne prijetnje.
Bilo mu je dosta svega. Previe toga je pretrpio. Vraao se kui.
Dobri Boe! , uzdahne s olakanjem Jake, vidjevi Rolls u loem stanju kako se udaljava sve
bre prema talijanskim rovovima, zajedno s putnicima koji su se estoko svaali, maui
rukama, histerinih glasova koji su se gasili u daljini.
Rasova granata ponovno zatutnji, i ubrza bijeg. Vicky se zaustavi pored rasa. Jake pomogne
starcu da se uspne na vozilo.
Imao je okrvavljene oi i smrdio je poput pivnice, ali na njegovom naboranom licu isticao se
zadovoljan osmijeh. ,
Kako ivot? , zapita uz vidljivo olakanje.
Nije loe, gospodine , uvjeri ga Jake. Nije nimalo lpe.
Neto prije podneva formacija od etiri oklopna vozila zaustavi se u savani na etrdesetak
kilometara udaljenosti od Bunara. Zaustavili su se da bi dali mogunost izbjeglima i
preivjelima u napadu na Bunare Cialdi da uivaju u njihovoj zatiti, a bila je to i prva prilika
kad su mogli pogledati Sarinu ranu.
Wilbur Smith
Vicky se pobrine za lijeenje. U posljednjih sat vremena rana je otvrdnula, a krv je stvorila
golemu tamnu krastu. Sara nije ispustila ni glasa, posivjela je samo u licu dok joj se elo
orosilo znojem. Vicky je istila ranu i dezinficirala je. Pokua joj odvui panju govorei joj o
mrtvima koje su ostavili u dolini Bunara Cialdi, ubijenim pod neprijateljskom vatrom.
Sara slegne ramenima. Na stotine osoba svakodnevno umire od gladi, bolesti ili iz puke
bandita. Ovi su, pak, ljudi umrli iz jednog razloga: umrli su da bi nas svijet primijetio...
Udahne zrak kroz zube dok je dezinfekcijsko sredstvo stvaralo mjehurie na rani.
ao mi je , ree brzo Vicky.
O, nema veze , ree Sara i ostanu u tiini na trenutak.
Potom je Sara zapita: Ti e sve napisati, zar ne, Vicky?
Naravno , klimne tuno glavom Vicky.
Sve u tono opisati. Gdje se nalazi telegrafski ured?
U Sardiju , ree joj Sara. Na eljeznikoj postaji.
lanak koji budem napisala bit e takav da e novina gorjeti u rukama onoga tko ga bude
itao , obea joj Vicky i zapone joj previjati nogu sterilnom gazom koju je uzela iz kutije za
prvu pomo.
Morat emo ti skinuti te hlae. Vicky pregleda zamrljane i poderane hlae skeptinim
pogledom.
Tako su uske da je pravo udo to se gangrena nije ve stvorila.
Moraju biti tako uske , objasni joj Sara.
Moj pradjed je tako odluio dekretom, ras Abullahi.
Gospode Boe , ree Vicky u kojoj se pobudila znatielja.
A zato?
U to doba ene su bile jako otvorene , nastavi Sara.
A moj je djed bio dobar ovjek. Pomislio je da e na taj nain hlae biti tee svui.
Vicky se zabavljeno nasmije.
A misli li da koristi? , zapita je smijui se.
O, ne , ree ozbiljno Sara, zanijekavi glavom.
Naprotiv, sve ine kompliciranijim. Govorila je iskusnim izrazom lica. Razmisli trenutak.
Nije potrebno puno vremena da ih skine, ali kad ih ponovno mora navui na brzinu, postaje
teko.
Rimska vuica
Pa, preostaje nam samo da ih odreemo karama.
Vicky uze goleme kare iz kutije za prvu pomo i Sara ponovno rezignirano uzdahne.
Bile su lijepe prije nego to ih je Jake unitio. No, sada to nije bitno. Ne pokae ni najmanji
osjeaj dok je Vicky, slijedei av, rezala hlae da bi ih skinula s nje.
Sada se odmaraj. Vicky je pokrije pokrivaem od vune, jer je ostala gola, i polegne je na
tanak madrac na podu oklopnog vozila.
Ostani uz mene , srameljivo je zamoli Sara kad je Vicky uzela pisai stroj i htjela izii kroz
stranja vrata.
Moram napisati lanak.
Moe raditi ovdje. Neu ti smetati.
Obeava?
Obeavam.
Vicky otvori kutiju i izvue pisai stroj te ga poloi u krilo.
Promisli na trenutak, a potom njeni prsti zaponu letjeti po tipkovnici. Gotovo odmah
ponovno osjeti sav bijes i prezir te ih zapone premjetati na tanak papir ute boje. Vickvjini
obrazi bili su tako arko crveni kao nikad prije i s vremena na vrijeme rukom je odmicala
plavu kosu straga koja joj je neprekidno padala na oi.
Sara ju je promatrala, nepomina i tiha, sve dok se Vicky nije zaustavila i promijenila papir.
Tada prekine tiinu.
Razmislila sam, zna? , ree.
A, da? Vicky niti ne podigne pogled.
Mislim da bi to trebao biti Jake.
Jake? Vicky je pogleda, ne shvaajui promjenu teme i tok njenih misli. t
Da , ree Sara odluno klimnuvi glavom. Uzet emo Jakea za tvog prvog ljubavnika.
Izgledalo je to kao grupni projejrt.
Da? Njega emo uzeti? Vicky je ve razmiljala o tome i ve se ta zamisao ukorijenila vrsto
u njenoj glavi, ali sada je bila zbunjena.
Tako je snaan. Da! , nastavi Sara. Mislim da emo izabrati Jakea , i ovom reenicom jadni
Jake Burton izgubi svaku ansu. Vicky je, naime, bila takva djevojka koja je uvijek inila sve
suprotno od onoga to joj se govorilo. Voljela je sama odluivati.
Prezrivom gestom uvue papir i ponovno se baci na posao.
Wilbur Smith
Bujica ljudi i ivotinja napredovala je penjui se breuljkom, u podnoju planina. Nad svima
je lebdio oblak praine, tanak poput morske pjene na vjetrovitom danu. Sunce se sjajilo na
bronanim titovima i vikovima koplja. Na elu su se nalazili konjanici i vojnici koji su se
razabirali u oblaku praine.
Na kupoli Priscile, Kurve Jake je ljemom zatitio dalekozor od sunca i pokuavao je vidjeti
kroz oblak praine jesu li ih Talijani slijedili. Osjeti da ga prolaze trnci na pomisao da ta
ratrkana masa zavri pod rafalima modernih mitraljeza. Jedva je ekao trenutak da ih i oni
mogu montirati, no sada su ti mitraljezi bili negdje medu rasprenom vojskom.
Osjeti da mu netko dodiruje rame i naglo se okrene, opazivi Lija Mikhaela pored njega.
Hvala, gospodine Burton , ree mirno princ, a Jake slegne ramenima i ponovno zapone
promatrati iroku dolinu.
Nije to bilo ba najpametnije, ali ja vam svejedno elim zahvaliti.
Kako je?
Ostavio sam je s gospoicom Camberwell. Odmara se, a mislim da e savreno ozdraviti.
Utihnu obojica neko vrijeme, a potom jake prvi progovori:
Zabrinut sam, prine. Otkriveni smo. Ako nas Talijani slijede, jo jedan pokolj je neminovan.
Gdje se nalaze mitraljezi? Moramo ih to prije montirati na oklopna vozila.
Lij Mikhael pokae prema lijevome krilu kolone koja se pribliavala. Tamo dolje. Jake
primijeti prvi put optereene deve. Bile su gotovo nevidljive od praine i udaljenosti, ali,
budui da su bile vie od konja koji su im prethodili, mogle su se razabrati, iako vrlo teko.
Kretale su se ljuljajui se prema mjestu gdje su oklopna vozila ekala. Bit e ovdje za pola
sata.
Jake klimne glavom s olakanjem. Zapoeo je planirati brzu montau mitraljeza u kupole,
tako da mogu upotrijebiti oklopna vozila i suprotstaviti se novom talijanskom napadu, ali
potom princ prekine njegove misli.
Rimska vuica
Gospodine Burton, koliko dugo poznajete majora Swalesa?
Jake spusti dalekozor i naceri se.
Ah, i predugo, pomislim nekad! , naali se, ali odmah mu bude ao to je izgovorio te rijei
opazivi zabrinuti izraz prineva lica. Naravno da ne, bila je to samo mala ala. Ne poznajemo
se dugo, u biti.
Provjerili smo njegovo slubovanje u vojsci prije nego to...
Princ umukne.
Prije nego to ste ga uvukli u klopku i natjerali ga da pristane na ovaj posao , predloi Jake, a
princ se osmjehne, klimnuvi glavom.
Tono , sloi se. Iz svih izvora je jasno da je izvrstan vojnik, spretan i u obuavanju novaka.
Dobar je instruktor koji savreno poznaje uporabu i funkcioniranje modernog oruja.
Princ zastane.
Samo ne smijete igrati karte s njime.
Slijedit u va savjet, gospodine Burton.
Princ se osmjehne kratko i ponovno se uozbilji.
Gospodica Camberwell ga je nazvala kukavicom. Nije tako. Samo je sluao moje zapovijedi,
kao to to mora initi vojnik.
Shvaam , naceri se Jake. elite rei da sam ja, pak, nediscipliniran. Princ odagna gestom
ruke takvu izjavu.
Vjerojatno je bolji ovjek od onoga to misli da jest , ree Jake, i princ klimne glavom.
Njegov ivotopis koji se odnosi na bitke u Francuskoj je impresionirajui. Odlikovan je
Kriem za vojne zasluge. Tri poasne medalje.
Prine, uvjerili ste me , promrmlja Jake. Jeste li to htjeli? )
Ne , odvrati princ.
Nadao sam se da ste vi u stanju uvjeriti mene. ,
Obojica se osmjehnu.
Jeste li se raspitali i o meni? , zapita Jake.
Ne , ree princ. uo sam za vas prvi put u Dar Es Salamu. Vi i vaa udna vozila bili ste
iznenaenje, pravi dar.
Princ ponovno zastane, a potom progovori sasvim tiho, gotovo neujno. A moda i najbolji
dio posla.
Potom ponovno podigne glavu i pogleda Jakea ravno u oi.
Wilbur Smith
Vi ste jo uvijek puni prezira, vidi se. Va je bijes toliko jak.
Iznenaeno Jake shvati da je princ bio u pravu. Bio je pun prezira i bijesan. Nije se radilo o
istom bijesu koji je buknuo na poetku pokolja, ne: ali ar je jo uvijek tinjao u njegovom
srcu, potpaljivan neopisivim sjeanjem na masakriranu gomilu, na ene i djecu ubijene bez
imalo samilosti.
Mislim da ste sada vi vezani uz nas , nastavi potiho princ, a Jake ostane zapanjen njegovom
sposobnou psiholokog procjenjivanja. Jo nije ni sam prepoznao te veze u samome sebi, a
bilo ih je: prvi put otkako je stigao u Afriku bio je motiviran neim to nije bilo u njemu.
Znao je da e ostati uz Lija Mikhaela i njegove ljude i zajedno se boriti dokle god im bude bio
potreban.
Uz bljesak intuicije shvati da, budu li ovi ljudi postali robovi, cijelo ovjeanstvo, ukljuujui
i samoga sebe, Jakea Burtona, bilo bi lieno jednog djelia slobode. Padne mu na um gotovo
zaboravljena strofa pjesme koju je nauio prije mnogo vremena, ne shvaajui je, tada, do
kraja: Nijedno ljudsko bie nije otok , ree, a Lij klimne glavom i nastavi: Zatvoren u samoga
sebe. Svako ljudsko bie koje umire smanjuje me, jer sam dio ovjeanstva.
Lijeve oi se zasjaje.
Da, mister Burton: John Done. Mislim da sam bio sretne ruke s vama dvojicom. Vi ste vatra,
a Gareth Swales je led. Funkcionirat e, u naoj borbi. Ve postoji veza meu vama...
Veza?
Jake se nakratko osmjehne, a potom prasne u smijeh.
No, potom se prekine i ponovno razmisli o prinevim rijeima. Taj ovjek imao je takvu
intuiciju, veu nego to je i pomislio, i posebnu spretnost u primjeivanju skrivenih istina.
Da. Veza , ponovi Lij. Vatra i led. Vidjet ete.
Ostanu u tiini na trenutak, na visokoj kupoli oklopnog vozila, otkrivene glave na suncu,
svatko udubljen u vlastite misli.
Potom se Lij trgne i okrene se pokazujui prema zapadu.
Tamo je srce Etiopije , ree. Na planinama.
Podignu obojica pogled prema predivnim vrhovima planina, golemim planinama s ravnim
vrhovima koji su odlije etiopske visoravni. Svaki vrh bio je odvojen od drugog dubokim
usjeklinama u stijeni.
Rimska vuica
Plavkasti zidovi u daljini, daleke poput oblaka u kojima su se gubile, odvojene dubokim
kanjonima koji su presijecali stijene poput udaraca sjekire diva, duboke i tisuu metara do
vodotoka koji je protjecao na dnu.
Planina nas titi. Vie od dvjesto kilometara: s ove strane i s druge, neprijatelj ne moe proi.
Princ rairi ruke kao da eli zagrliti stijene koje su sa sjevera i juga blijedjele u daljini, a
potom se gubile u plavetnilu neba.
No, tu je i Sardijska usjeklina. Jake je opazi: prolazila je kroz stijene poput dubokog otvora,
iroka oko trideset kilometara u podnoju, a potom sve ua i strmija gubei se u visoravni.
Sardijska usjeklina , ponovi princ. Koplje usmjereno prema Judinom lavu. Zaklima glavom, i
ponovno se na njegovom licu pojavi muan izraz, napet kao u najteim trenutcima. Car,
Negusa Nagast Haile Selasie, okupio je svu vojsku na sjeveru. Stotinu pedeset tisua ljudi
spremnih da se odupru talijanskom napadu, jer e oni vjerojatno proi kroz Eritreju, preko
Adue. Bokovi vojske zatieni su planinama, svugdje, osim ovdje, gdje se otvara usjeklina.
To je jedni mogui prolaz za modernu vojsku. Cesta kroz usjeklinu je strma i loa, ali Talijani
su izvrsni inenjeri. Jo od vremena rimskih careva njihova spretnost u izgradnji cesta bila je
uvijek legendarna. Budu li uspjeli zagospodariti Sardijskom usjeklinom, u roku od tjedan
dana imat emo pedeset tisua neprijateljskih vojnika u zemlji.
Podigne aku prema dalekim visoravnima. Sruit e se na careve vojnike, i presjei im vezu s
Addis Abebom, otvorit e sebi put prema glavnome gradu. Za nas bi to znaio kraj, a Talijani
to znaju. Njihova prisutnost na Bunarima Cialdi znai upravo to. to smo danas doivjeli je
samo rezultat prvih postrojba talijanske vojske koja se sprema za napad na Sardijsku
usjeklinu.
Da , sloi se Jake. Izgleda da je upravo tako.
Car me zaduio za obranu Sardijske usjekline , ree mirno princ. No, zapovjedio mi je i da
poaljem to vie svojih ljudi u njegovu vojsku koja se okuplja na obalama jezera Tana, na
etiristo kilometara zapadno odovud. Nedostajat e nam vojnika, dakle, bit e nas toliko malo
da bismo bez oklopnih vozila koje ste nam donijeli bili izgubljeni.
Nee biti ala ni uz pomo ova etiri oklopna vozila.
Wilbur Smith
Znam, gospodine Burton, i inim to mogu da poveam nae mogunosti pobjede. ak
pregovaram s naim tradicionalnim neprijateljem Harari da bismo se zajedno oduprli protiv
novog neprijatelja. Morali bismo ostaviti po strani stare nesuglasice i nagovoriti rasa Galla da
nam se pridrui i da zajedno obranimo Usjeklinu. Taj ovjek je pravi razbojnik, a svi njegovi
ljudi su shifta, razbojnici s planina, no znaju se boriti i trenutno nam treba svako koplje protiv
zajednikog neprijatelja.
Jake je shvaao koliko je povjerenja princ imao u njega prepriavajui mu sve to. Odnosio se
prema njemu kao pred svojim generalom, i to povea njegove napore.
Lo saveznik gori je od neprijatelja.
Ne prepoznajem citat... iji je?
Jake Burton, mehaniar. Jake se naceri. Izgleda da emo imati pune ruke posla. to hou od
vas jest da izaberete sposobne mladie, i da ih nauite kako se voze oklopna vozila, a da ih
Gareth izvjeba kako e pucati mitraljezima.*
Da. Ve sam o tome razgovarao s majorom Swalesom. I sam me upitao isto. Izabrat u
najbolje.
Da budu mladi , ree Jake, i da naue brzo.
Ras je sjedio poput stare ptice grabljivice u sjeni koju je bacalo Garethovo oklopno vozilo,
Grbava; imao je napola zatvorene oi poput ratnika, i govorio je samome sebi, u bradu,
vidljivo uzbuen. Kad se Gregorius nagnuo i pogledao karte koje je ras pohlepno drao na
prsima, dobio je bijesnu pljusku, i bujicu pogrdnih rijei na amharskom. Gregorius se
uvrijedi: uostalom, bio je prevoditelj svoga djeda. alio se Garethu koji je sjedio nasuprot
rasu, i on drei vrsto karte na prsima. Ne eli da mu pomognem , usprotivi se Gregorius.
Kae da je sada shvatio igru.
Kai da je prirodno nadaren za remi.
Gareth otpuhne dim cigare koji mu je dolazio u oi. Kai mu da bi mirno mogao igrati u
kockarnici u Monte Carlu.
Ras se sretno osmjehne na kompliment, i nestrpljivo saeka da Gareth baci jednu kartu.
Rimska vuica
Treba li mu dama? , zapita ovaj i baci kraljicu herc na sanduk sa streljivom koji im je sluio
kao stol.
Ras skoi pola metra od tla i usklikne. Zatim baci na sanduk niz kombinacija koje je drao u
rukama poput rafala iz mitraljeza.
Pobogu, ponovno je pobijedio! , usklikne Gareth uz grimase neslaganja, dok je ras trljao
dlanove, klimajui glavom i smijuljei se.
Kako ivot? , zapita pobjedniki, a Gareth procijeni da je boina purica dovoljno velika da je
pojede.
Zapitaj tvog cijenjenog pretka eli li u sljedeem krugu uloiti neto. Predloio bih Mariju
Tereziju , ree Gareth, pokazujui medu palcem i kaiprstom srebrenjak da bi ilustrirao
prijedlog.
Ras pristane odmah, vrlo rado. Pozove jednog od svojih straara, i izvue golemu omotnicu
od lavlje koe, te ju otvori.
Aleluja! , usklikne Gareth vidjevi umjesto srebrenjaka koji je on predloio, sjajni zlatnik.
Pijetao je pristajao na ulog.
Vi dijelite karte, presvijetli!
Kontrolirani ponos grofa modeliran je osobno poput Duceovog. Imao je dara za zapovijedanje
nad ostalima. Njegove tamne oi sjajile su se od prezira, a glas je odjekivao, lijep i dubok,
tako da su ga i samog prolazili trnci.
Seljak, odrastao na cesti! udim se da je takav deran uspio postati ak majorom. Poput jednog
od vas , uzvikne, maui kaiprstom kao da se radi o pitolju, golema nitarija, seljak koji se
pogospodio! Moja krivnja, moja krivnja to sam vjerovao u vas i povjerio vam takvu
odgovornost. Da! Ja sam kriv. Sto sam podcijenio va neoprez, va podreeni poloaj. No,
ovoga puta ste preli svaku granicu, ovoga puta ste sami sebi iskopali jamu, vlastitim rukama!
Odbili ste izvriti moje zapovijedi, zapovijedi vaeg pukovnika, pred neprijateljem.
Nemogue je ignorirati takvu drskost!
Grof zastane, a oblak aljenja mu zamrai nakratko pogled.
Ja sam nemilosrdan, Castellani... ali vojnik sam! Zbog potovanja prema ovoj odori koju
nosim i s kojom se ponosim, ne mogu prei preko vaeg nekvalificiranog ponaanja. Dobro
znate koja je kazna za vaa djela, neizvravanje zapovijedi pred neprijateljem.

Wilbur Smith
Ponovno zastane, zadihan, crnih oiju koje su sijevale.
Kazna, Castellani je smrt. Tako mora biti. Vi ete biti primjer za moje vojnike. Veeras, kad
se spusti sunce, bit ete degradirani pred cijelim bataljunom, oduzet e vam se in,
naramenice, koje slave crnokouljae, a potom ete dobiti kaznu koju zasluujete pred vodom
za izvrenje smrtne kazne.
Podosta dug govor, ali grof je bio uvjebani bariton.
Zavri dramatino, rairivi ruke. Nakon to je zavrio, zadri stav i pogleda se, zadovoljan, u
ogledalo koje je pokazivalo cijelu pojavu i koje je drao u atoru. Tu se osjeao, iako je bio
sam, kao da ga slua bezbrojna publika koja mu pljee. Naglo se odvoji od ogledala, skoi
prema ulazu u ator i odmakne dva krila. Straari ga vojniki pozdrave. Odmah pozovite
majora Castellanija.
Odmah, gospodine pukovnie , vrisne straar, i grof ponovno ispusti atorska krila.
Castellani je stigao u roku od deset minuta, a na ulazu pozdravi vojniki.
Jeste li me zvali, pukovnie?
Dragi moj Castellani.
Grof ustane od pisaeg stola, osmjehne se pokazujui sve zube, i uze majora pod miku. Jeste
li za au vina, prijatelju moj?
Aldo Belli je bio dovoljno realan i shvaao je da bez oka i ruke Castellanija, profesionalca,
bataljun ne bi funkcionirao te bi se spustio poput neuspjele torte: vjerojatno bi se sruio poput
miniranog breuljka. Zato se sada osjeao dosta dobro raspoloen prema njemu.
Sjednite , ree, pokazujui prema stolcu ispred pisaeg stola.
U kutiji su cigare.
Zanio se poput oca pred najstarijim sinom. Rado bih da proitate moje izvjee i potpiete na
mjestu koje je podvueno.
Castellani uze papire i pone itati, namrten poput buldoga, s usnama koje su se tiho
pomicale dok je itao u sebi. Nakon nekoliko minuta se trgne i podigne oi prema pukovniku.
Pukovnie, sumnjam da je domorodaca koji su nas napali bilo etrdeset tisua.
Stvar stavova, Castellani. Bio je mrak. Nitko nee nikada znati tono koliko ih je bilo.
Rimska vuica
Grof odbaci njegov prigovor mahnuvi rukom.
Radi se samo o prvoj procjeni. Nastavite! Vidjet ete kako sam lijepo opisao vae ponaanje.
Major nastavi sa itanjem i ubrzo problijedi.
Neprijateljski gubitci su ukupno stotinu dvadeset i est ljudi, nikako dvanaest tisua esto.
Piui broj mora da mi je pobjegla koja nula. Lapsus calami. Prije nego to budem poslao
izvjee u glavni stoer, ispravit u broj.
Osim toga, gospodine, uope ne spominjete da neprijatelj vjerojatno posjeduje oklopno
vozilo.
Prvi put od poetka razgovora grof se namrti.
Oklopno vozilo, Castellani? Hoete rei ambulantno vozilo.
Belli je odluio da je bolje zaboraviti susret s tim udnim vozilom. Bilo je bolje preutjeti tu
epizodu koja nije bila nikome na koristi. Naprotiv, u izvjeu bi strila poput mrlje.
Prirodno je da i neprijatelj ima sanitarnu slubu. Nije potrebno spomenuti to. itajte, itajte,
najdrai i znajte da sam vas predloio za odlikovanje.
General De Bono okupio je svoje ljude na radnome ruku da bi procijenio spremnost svojih
postrojba koje su se spremale da napadnu etiopsku visoravan. Takvi sastanci odravali su se
jednom tjedno, a asnicima u glavnome stoeru generala nije bilo potrebno mnogo da shvate
kako zauzvrat, za te izvrsne rukove - De Bonov kuhar bio je na svjetskom glasu - moraju
pronalaziti uvijek nove izlike da bi umirili Ducea, koji je kod kue bjesnio to jo uvijek ne
napadaju. Glavni stoer sasvim je uao u duh igre, i neke zamisli pokazivale su se
genijalnima. No, ak i najinventivniji asnici sada su ve zapoeli posustajati. Lijenik
general ak je dijagnosticirao kao mogue velike boginje obian sluaj gonoreje u vojnika i
napisao je predivnu priu strave i uasa o moguoj epidemiji: no, general nije bio sasvim
uvjeren da je moe efikasno iskoristiti. Trebalo je pronai neto bolje. Upravo su razgovarali
o tome pred estokim piem, puei cigarete, kad se vrata dvorane otvore naglo i kapetan
Crespi potri do ela stola. Imao je sasvim crveno lice, oi izvan glave, a bio je tako uzbunjen
da je tiina bila prepuna napetosti.
Wilbur Smith
Crespi prui generalu brzojav. Bio je tako uzbunjen da je ono to je mislio da je samo apat
odjeknulo poput bombe.
Taj arlatan!*, ree zadihano. Taj arlatan je uprskao stvar!
General, uzbunjen tom zagonetnom izjavom, brzo proita vijest. Potom je preda najbliem
asniku, prekrivi si lice rukama.
Ta budala! , zarei, dok je poruka prolazila iz ruke u ruku, pobudivi uzbunjene opaske.
Kako, visosti, pa to je velika pobjeda! , uzvikne jedan asnik, i raspoloenje prisutnih se
odmah izmijeni.
Moji su planovi spremni, generale. ekamo samo vau rije da se ujedinimo pod vaim
vodstvom , ree zapovjednik zrakoplovstva i skoi na noge.
General spusti ruke s lica. Bio je zbunjen.
estitam, gospodine generale*, ree drugi asnik topnitva.
Ustane i zateturavi prevrne vino na odoru.
Velika je to pobjeda!
O, Boe! O, Boe! , mrmljao je De Bono.
Agresija i izdaja od horde divljaka!
Crespi je ponovno u ruci drao brzojav i itao naglas prozu Alda Bellija. Efikasno odbijena od
cvijeta talijanske mladosti.
O, Boe! , ponovi De Bono neto glasnije, i ponovno si prekrije oi rukama.
Petnaest tisua mrtvih u neprijateljskim redovima! , uzvikne jedan glas.
V6jska od ezdeset tisua ljudi u bijegu od aice hrabrih crnokouljaa. Koja najava slave u
budunosti!
Naprijed, sve do pobjede!
Naprijed! Naprijed!
General podigne ponovno pogled.
Da , ree.
Mislim da emo se sad morati pokrenuti.
Trei bataljun postrojba crnokouljaa 'Afrika' bio je poredan kao za paradu na pjeskovitoj
nizini iznad Bunara Cialdi. Teren je bio ogranien redovima savreno nanizanih atora i
bijelim stijenama.
Rimska vuica
U dvadeset i etiri sata, pod rukovodstvom majora Castellanija tabor je izgubio izgled
provizornog tabora.
Jo dva ili tri dana te e izgraditi i kue i ceste.
Grof Aldo Belli na stranjem sjedalu Rollsa, koji je usprkos panji Giuseppea, vozaa, jo
uvijek pokazivao znakove borbe, spremao je svoj govor. Giuseppe je namjestio Rolls tako da
je prema bataljunu okrenuo neoteenu stranu Rollsa, a drugu okrenuo prema pustinji. Satima
je latio metilnim alkoholom i voskom vrata automobila i sada su sjajila poput ogledala na
jakom suncu. Uspio je montirati i prednje staklo i svjetlo koje je skinuo s jednog kamiona.
Crnokouljai! , uzvikne grof. Moram vam proitati poruku koju sam primio prije sat
vremena. Bataljun nauli ui od znatielje. Poruku je osobno poslao Duce Benito Mussolini!
ivio Duce! ivio Duce! ivio Duce! , zagrmi bataljun jednoglasno poput orkestra, i grof
podigne ruku da bi ih uutkao, dok je poeo itati.
Moje srce ispunilo se ponosom kad sam uo za va smjeli poduhvat u kojem je sudjelovao
cvijet talijanske mladosti: sinovi faistike revolucije koju vi predvodite...
Grofov glas neznatno je podrhtavao.
Kad je zavrio s govorom, crnokouljai su uzbueno vikali i bacali ljemove u zrak. Grof
side iz Rollsa i pomijea se medu njih, plaui, grlei pokojeg vojnika, ljubei neke od njih,
rukujui se na sve strane i potom uzviknuo: Pobjeda je naa! i Bolje smrt od obeaenja! ,
maui stisnutim akama iznad glave poput boksaa koji je odnio pobjedu. No, aica rakije
mu pomogne da se sabere i iskali sav svoj bijes na poruku generala De Bona koju je primio
zajedno s Duceovim estitkama.
De Bono je bio pomalo zbunjen i nije mu bilo drago otkrivi da se osoba koju je procijenio
kao nesposobnjakovia, pretvorila u pravog ratnika. Uzevi u obzir Mussolinijeve estitke,
nije ga mogao opozvati i zapovjediti mu da se vrati u glavni stoer, a da se ne suoi s
politikim protivnicima koje je grof mogao poslati protiv njega, budui da je sada bio
Mussolinijev miljenik. Bilo je, dakle, neizvedivo sada mu onemoguiti da nastavi sa svojim
izvanrednim ratnim poduhvatima.
Wilbur Smith
Grof je postao praktiki zapovjednik, neovisan o glavnome stoeru. Mussolini je, naime,
ukorio De Bona to se dvoumio i odgaao ofanzivu, te mu naglasio primjer koji je pruio
grof.
ak mu je izravno zapovjedio da podri Bellijevu ofanzivu u Sardijskoj usjeklini, ako bude
potrebno i poslati pojaanje.
Reakcija De Bona se sastojala u dugom brzojavu za grofa, u kojem je naglaavao maksimalnu
opreznost i molio ga da krene dalje samo nakon detaljne izvidnice, i nakon to si je osigurao
leda i bokove.
Da je te savjete poslao etrdeset i osam sati ranije, Aldo Belli bi ih s oduevljenjem doekao.
Ali sada, nakon pobjede na Bunarima Cialdi i Duceove poruke, grof je bio sasvim izmijenjen
ovjek. Okusio je slatkou asti koju je zaradio u bitci, i nauio koliko je moglo biti lako
zaraditi je.
Sada je znao da se pred njim nalazi pleme primitivnih crnaca u spavaicama, s muzejskim
orujem, koji su padali i bjeali svom brzinom kad su njegovi ljudi otvarali vatru.
Gospodo, asnici , zapone. Dobio sam poruku od De Bona. Talijanske postrojbe kreu se
prema nama! U roku od stotinu dvadeset sati , ree pogledavi na sat, prvi redovi talijanske
vojske prei e rijeku Mareb za samo dvanaest minuta i zapoet e se kretati prema Addis
Abebi. Mi se danas nalazimo na otrici maa povijesti. Na samom vrhu eka nas slava ,
nastavi pokazujui prema etiopskoj visoravni, i elim svim snagama da Trei bataljun bude
tamo da moe uivati u pobjedi!*
Njegovi asnici se zabrinu vidjevi promjenu u pukovniku. Nadali su se da se radi vie o
retorici nego o pravoj, istinskoj odlunosti.
Na cijenjeni general naglasio je da budemo krajnje oprezni u napredovanju prema Sardijskoj
usjeklini. Svi se osmjehnu klimnuvi s olakanjem, ali grof zanijee glavom, nestrpljiv, i
potom zabruji svojim predivnim glasom: Ali, ja ne namjeravam ostati sjediti, dok slava
prolazi pored mene!
Trnci nelagode prou asnicima koji su se nalazili pred njim, poput prvog zimskog vjetra, a
onda i oduevljenja kad se pridrue grofu koji je zapoeo pjevati Giovitiezzu.
Rimska vuica
Lij Mikhael je pristao da jedno od oklopnih vozila preveze Saru i odveze je na visoravan, u
grad Sardi. Tamo se nalazila katolika misija, koju je predvodio stari njemaki lijenik. Rana
na nozi nije dobro zacjeljivala tako da je Vicky bila vrlo zabrinuta.
Gorivo za oklopna vozila stiglo je malom eljeznicom do postaje u gradu Sardi iz Addis
Abebe, i prevezeno je do vozila na mazgama i devama. Sada ih je ekalo u podnoju planine
gdje je rijeka Sardi ulazila u dolinu, prekrivenu akacijama, koje su se sporo irile do tridesetak
kilometara udaljenosti, a potom ostavljale prostor pustinji. Na rubu doline rijeka je nestajala
ispod zemlje i zapoinjao je dugaki podzemni tok do Bunara Cialdi gdje je davala posljednje
vijesti o sebi.
Lij Mikhael ode u Sardi oklopnim vozilom kojim je upravljala Vicky, jer je tamo imao
dogovor s rasom Galla nadajui se da e uspjeti ujediniti snage protiv talijanskog agresora.
Ali, u Sardiju je princa ekao zrakoplov to je doao u Addis Abebu i trebao ga odvesti do
cara koji je zakazao ratni sastanak na obalama jezera Tana.
Prije polijetanja privatno je razgovarao s Jakeom i Garethom, hodajui zajedno s njima kratki
dio puta koji se sputao usjeklinom to je slijedila strmi tok rijeke na stjenovitoj obali.
Zajedno se zaustave i proue cestu gdje se sastajala s tvrdom barijerom, pored vodopada koje
je sama rijeka uinila. Bio je podosta visok i bijel od pjene, bacao je gustu maglu kapljica na
cestu, pored koje je rasla zelena mahovina.
Ovdje je cesta neravna poput leda krokodila , ree Jake.
Hoe li Vicky uspjeti proi oklopnim vozilom?
Ve sam pozvao tisue ljudi koji e popraviti cestu, im sam saznao da emo imati ova vozila
, odvrati Lij.
Cesta je runa, da, ali mislim da je prohodna.
Duboko se nadam , promrmlja Gareth. To je jedini izlaz u sluaju bijega koji imamo,
padnemo li u klopku u koju smo se sami uvalili. Jednom kad Makaroni budu blokirali prilaz
dolini...
Pokae rukom prema dolini pred njima, a potom se osmjehne princu. Dragi moj Toffee, sada
smo samo nas trojica. ujmo to nam kae. Sto tono eli od nas? Koje nam ciljeve eli
povjeriti? Je li na zadatak da unitimo talijansku vojsku, elimo li dobiti plau?
Ne, majore Swales. Princ zanijee glavom.
Wilbur Smith
Mislio sam da sam bio jasan. Ovdje smo da bismo zatitili bokove carske vojske. Zasigurno
moemo oekivati da e prije ili poslije Talijani proi i stii do visoravni i ceste koja vodi
prema Addis Abebi. Nismo u stanju zaustaviti ih definitivno, ali moramo tititi cara bar dok
se ne bude vodila odluujua bitka na sjeveru. Pobjedi li car, Talijani e se povui odovud.
Izgubi li, na e zadatak biti dovren.*
A kad e se voditi bitka?
Tko to zna?
Jake zanijee glavom, dok si je Gareth izvukao cigaru iz usta i proui je poblie.
Poinjem misliti da smo premalo plaeni , ree.
Ali, izgledalo je kao da ga princ i ne uje, i mirno nastavi dalje intenzitetom koji je plijenio
panju.
Upotrijebit emo oklopna vozila ovdje, na breuljkastom teritoriju na ulazu u usjeklinu, gdje
e postrojbe moga oca imati najvei efekt. Zastane i sva trojica pogledaju tabor rasovih snaga
medu stablima akcije. Izbjeglice su jo uvijek dolazile iz savane oko Bunara Cialdi u dugim
redovima koji su se crnili na puteljku u dolini.
Ako nam se Galla budu pridruili, bit e nas jo pet tisua boraca vie, to bi povealo nae
snage na otprilike dvanaest tisua. Poslao sam ljude u izvidnicu da vide koliko ljudi ima u
talijanskom taboru, i rekli su da ih je manje od tisuu. Iako su dobro naoruani, trebali bismo
ih uspjeti zadrati dovoljno dana...
Ako ne dobiju pojaanje, koje e zasigurno stii, i topove, koji e takoer zasigurno stii ,
ree Gareth.
Tada emo se povui u usjeklinu, unititi cestu iza nas i izdrati gdje god nam teren to bude
dozvolio. Neemo moi upotrijebiti oklopna vozila sve do Sardija. Ali, gore, u krugu planina,
ima predivnih nizina, koje nude irok prostor za manevriranje. To je i posljednje mjesto gdje
se moemo nadati da emo zaustaviti talijansko napredovanje. Ponovno utihnu, zauvi buku
motora koji se pribliavao. Promatrali su oklopno vozilo koje se pribliavalo usjeklini vozei
brzinom ljudskog koraka, zaustavljajui se esto na najstrmijim dijelovima, koje je uspijevalo
prijei uz guranje.
Lij se trgne i uzdahne tako da je izgledalo kao da su mu sve lae potonule.
Rimska vuica
Gospodo, moram vam jo neto rei. Moj otac je ratnik staroga kova. Ne poznaje strah, a ni ne
nasluuje efekt modernog naoruanja, kao primjerice mitraljeza, nad masom pjeatva u
napadu. Vama preputam da zaustavite tu energinost.
Jake se prisjeti mrtvih tijela koja su visjela poput rublja na bodljikavoj ici u Francuskoj, i
prou ga trnci. Nitko nije vie govorio sve dok oklopno vozilo, s crvenim krievima na
bokovima, ne stigne do mjesta na kojem su se oni nalazili. Krenu mu ususret.
Vicky proviri glavu iz vozaeve kabine podigavi poklopac. Mora da je pronala naina da se
opere. Plava kosa bila je mekana i leprava od ampona i nije nosila svilenu maramu. Sunce
ju je posvijetlilo i sada je imala boju zlata, dok joj je put preplanula na istome suncu u boju
meda. Odmah joj Jake i Gareth krenu ususret, jer obojica nisu vjerovali jedan drugome ne
elei je ostaviti ni trenutak s drugim.
Ali ona je bila otresita, zabrinuta samo za djevojku koja je ranjena leala na podu vozila na
jednostavnom leaju od pokrivaa i ivotinjske koe. Njen pozdrav bio je brz i rastresen kad
se Lij pojavio na stranjim vratima. Krene strmim putem dalje, dok ju je skupina prinevih
ljudi slijedila. Izgledali su poput krvnika zbog maeva, puaka i naramnica sa streljivom. Jake
ih pogleda sve dok nisu nestali iz njegova vidokruga. Osjeao se loe pomislivi da je Vicky
sama na tim divljim planinama, daleko od mogunosti da je zatiti.
Ne misli na nju, sada e ti glava trebati za Makarone , savjetova ga Gareth cinino.
Iz podnoja usjekline, na rubu amfiteatra u kojem se smjestio grad Sardi, cesta je u desetak
kilometara prelazila visinu od tisuu esto metara. Vicky je bilo potrebno est sati da se
uspne.
Prinevi ljudi jo su radili na tom dijelu puta. Bili su to crnci, prljavi od blata, koji su kopali
irei cestu na uskim mjestima pokuavi ublaiti strmine. esto su ljudi morali povui
oklopno vozilo konopima. Jednom je prolaz bio jako opasan. Cesta, sasvim uska, bila je
strma, a na dnu se nalazila provalija kojom je protjecala brza rijeka: uspon je bio dobar za
mazge, a kotai oklopnog vozila prolazili su se na pet centimetara od ruba ponora.
Wilbur Smith
Na pola popodneva sunce nestane iza planina prekrivi tamom dolinu. Naglo zahladi i Vicky
zapone drhtiti, usprkos njenoj usredotoenosti na vonju. Motor je isputao nepravilan zvuk,
esto bubnjajui u glavi od atmosferskog tlaka to su se vie penjali. Izgledalo je da se i
Sarino stanje pogorava vrlo brzo. Kad je Vicky nakratko stala, da bi odmorila ruke i leda,
opazi da je Sara imala visoku temperaturu. Koa joj je bila suha i topla, dok su joj se oi
sjajile na udan nain. Odustane od odmora i odmah ponovno sjedne za volan.
Usjeklina je postajala sve ua. Nebo je bilo samo siuna plava crta na visini: vrhovi su
izgledali poput granitnih eljusti koje su se spremale progutati oklopno vozilo. Iako je
izgledalo nemogue, strmina postane jo vea, tako da su se golemi stranji kotai okretali u
prazno, bacajui na skupinu ljudi koji su stajali iza njega kamenje veliine ake.
Potom, odjednom, Vicky proe vrh i nade se u prostranoj dolini, njeno valovitoj i sasvim
okruenoj planinama. Bila je iroka gotovo etrdeset kilometara: bila je prepuna obraenih
polja i tucuk, tipinih koliba etiopskih seljaka od sijena i blata. Domae ivotinje, koze i
nekoliko krava muzara paslo je pored rijeke Sardi gdje je zelene trave bilo u izobilju. Guste
ume cedra bujale su na stjenovitim obalama rijeke.
to se grada tie, bio je to aglomerat kua od opeke, s limenim krovovima koji su reflektirali
suneve zrake to ih je jo uvijek bacala svjetlost sa zapadne strane. Tu su planine bile
udaljenije, a udubina se uspinjala njeno prekrivajui posljednjih esto metara neravnine do
prolaza koji je bio povezan a pravom, velikom etiopskom visoravni. S te padine mogla se
vidjeti eljeznica, a potom i niz krovova grada, skladita i ograenog prostora za stoku.
Katolika misija se nalazila izvan grada na padini, koja se na zapadu uspinjala prema
visoravni. Bila je to skupina baraka s limenim krovom, skupljenih oko crkve koja je takoer
bila izgraena od opeke i s limenim krovom. No, crkva je bila obijeljena vapnom. Prolazei s
oklopnim vozilom pred otvorenim vratima Vicky opazi da su klupice crkve bile prazne, ali da
su na oltaru gorjele svijee i bilo je i svjeeg cvijea.
Prazna crkva i ostale barake koje su zjapile prazne bile su nekad golemi posjed koptske crkve
u ovoj zemlji i medu ovim narodom.
Rimska vuica
Misionarima drugih vjera nisu se rado priklanjali, no to ih nije sprjeavalo da se slue
lijenikom njegom koju su oni pruali.
Pedesetak pacijenata sjedilo je na podu terase koja je bila duga kao i zgrada bolnice, pogledali
bi Vickv bez zanimanja, kao i u oklopno vozilo koje je upravo zaustavila ispred njih.
Lijenik je bio golemi mukarac, kratkih nogu i s puranskim vratom. Sivosrebrenasta kosa
bila mu je kratko oiana. Imao je svjetloplave oi, izrazito svijetle. Nije govorio engleski i
doeka Vickv s mrmljanjem, odmah se usredotoivi na Saru. Dva bolniara je poloe na
nosila i odnesu na terasu. Vickv je htjela slijediti djevojku, ali Lij ju zadri.
U dobrim je rukama, a mi imamo drugog posla.
Telegrafski ured na eljeznikoj postaji bio je zatvoren, ali prinevi prosvjedi privuku panju
efa eljeznike postaje koji odmah prepozna Lija Mikhaela.
Poslati Vickvjin lanak bilo je vrlo zamreno. efu postaje i slubeniku zaduenom za slanje
brzojava bilo je potrebno mnogo vremena. Slubenik nije poznavao engleski, a nikad nije slao
poruke due od nekoliko rijei. Radei je mrmljao i mrgodio se, a Vickv nije mogla a da se ne
zapita to e od njena remek-djela stii do izdavaa u New Yorku. Princ ju je ostavio ondje i
otiao uz pratnju do slubene rezidencije vlade, na periferiji gradia. Kad je slubenik poslao i
posljednje slovo teksta od gotovo pet tisua rijei, bilo je prolo devet sati. Vickv osjeti da su
joj noge utrnule, a da joj mozak vie ne radi dobro nakon napornog dana. Izie iz ureda u no:
nije bilo zvijezda, magla je ispunila udubinu i sjajila se na svjetlosti svjetala oklopnog vozila
dok se Vickv vozila kroz grad prema vladinoj palai koju je konano pronala.
Bila je to skupina zgrada s bijelom terasom, okreenih i s limenim krovom, a oko njih rasla je
prava umica koju je nastanjivao niz imia koji su se bacali u lov na kukce pred svjetlima
prozora glavne zgrade.
Upravo na tom mjestu Vickv zaustavi vozilo i odjednom je okrui skupina tamnih ljudi. Svi
su bili teko naoruani poput Hararija koje je poznavala. No, to nisu bili oni.
Nije znala zato, no bila je sigurna u to.
Wilbur Smith
U umici bilo ih je jo i bili su utaboreni. Vidjela je njihove vatre i ula njihove konje, ula je
enske glasove, smijeh mukaraca.
Skupina se otvori pred njom i Vicky na trenutak zastane u nedoumici pred ulazom,
promatrajui stotinjak tamnih oiju prepunih sumnje, sve dok Lij Mikhael ne ustane s mjesta
gdje je sjedio, na drugoj strani prostorije.
Gospodice Camberwell , ree kad joj se pribliio, uzevi je za ruku. Ve sam se poeo brinuti
za vas. Jeste li poslali lanak?
Povede je do mjesta pored njegovog i posjedne je na stolac, a potom joj pokae rukom na
mukarca koji je sjedio pred njim.
Predstavljam vam rasa Kullaha iz plemena Galla , ree, i usprkos umoru, Vicky ga s velikim
zanimanjem proui.
Prvi dojam bio je jednak onome koji je osjetila i vani, ugledavi utaborene ljude u umici, u
mraku. U tom mukarcu vidjela je loe skrivenu hladnou i neprijateljstvo, vidjela je to u
njegovom pogledu, poloaju obrva i auri reptila.
Bio je mlad, imao je vjerojatno manje od trideset godina, ali lice i tijelo bili su uniteni
boleu. Imao je blijedu put, nezdravu i mlohavu, kao da nikada nije bio na suncu. Imao je
mesnate usne, namrtene u grimasu, zauujue crvene boje trenje, to je bilo u suprotnosti
sa svjetlijom puti. Kad ju je princ predstavio, on je promatrao Vicky s istim pasivnim izrazom
lica kao i prije, ne izgovorivi ni rijei, dok se njegov pogled sputao na cijelo njeno tijelo,
zaustavivi se na grudima i nogama, a potom se ponovno zagleda u Lija Mikhaela.
Debeljukaste ruke rasa Kullaha priblie ustima lulu napravljenu od roga. Ras povue dubok
dim, zadravi ga dosta dugo u pluima, a potom izdahne polako. Kad je Vicky osjetila miris
onoga to je puio, shvati razlog rasova pasivnog pogleda.
Niste nita jeli cijeli dan , ree Lij Mikhael, i zapovjedi da donesu jelo. Sada ete mi oprostiti,
gospoice Camberwell, ali ras ne govori engleski, a dogovori su tek zapoeli. Zapovjedio sam
da vam spreme sobu gdje ete moi otii na spavanje im budete gotovi s jelom. Vjerojatno
emo nas dvojica razgovarati cijelu no , ree Lij uz kratak osmijeh, to je vrlo malo, jer je
tema naeg razgovora krvavo neprijateljstvo koje traje vie od stotinu godina.
Rimska vuica
Ponovno se obrati rasu.
Nastavio je, bez prekida, raspravu s rasom Kullahom: sporazum se trebao izroditi iz tisuu
opreznosti i tisuu neslaganja dvojice smrtnih neprijatelja, zblienih samo zbog pribliavanja
jo gore opasnosti koju je predstavljao jo moniji neprijatelj.
Pored rasa Kullaha, s desne i lijeve strane, sjedile su dvije mlade ene Galla, pravilnih i
plemenitih crta lica. Sasvim kovrava kosa inila je oko njihovih glava grm koji se na
rubovima sjajio od svjetlosti upaljenih svjetiljaka poput sjajne aureole. Sjedile su nepomino,
ne pokazujui nikakve osjeaje, ak ni kad bi ih ras na brzinu pomilovao, kao to se miluje
psie. Samo jednom, kad je ras uzeo medu debele prste hrapavu bradavicu i stisnuo je,
djevojka trepne: i Vicky, vidjevi da je crvena koulja mokra oko bradavice, shvati da su te
grudi prepune mlijeka.
Sada je ugoda koju je Vicky osjetila ponovno prepustila mjesto umoru. Omamljena jelom u
trbuhu, zadimljenom i gustom atmosferom i hipnotikim naglaskom amharskog jezika, htjede
se pozdraviti s princem i otii spavati, kad je izvan dvorane izbio smak svijeta. Cika i vika
jedne starice, mete, vojne zapovijedi, uzbunjeni glasovi; dvoranu istog trena ispuni napetost i
uzbudenost, a ras Kullah se prene, viui zapovijedi.
Mladi od otprilike devetnaest godina pojavio se u dvorani, praen dvojicom naoruanih
straara. Dovedu ga pred rasa i predstave mu ga, a potom ostave slobodno malo prostora oko
njih. Mladieve ruke bile su vrsto vezane konopima koji su mu ranjavali bila, a njegovo je
lice bilo sjajno od znoja straha. Kolutao je oima.
Slijedila ga je starica koja je neprekidno vritala, majmunska pojava prepuna bora obavijena
tunikom crne boje, vrlo irokom, tvrdom i zelenkastom od prljavtine. Vie puta je pokuala
napasti mladog zarobljenika, pokuavi mu raniti lice noktima, drei otvorena usta u kojima
vie nije bilo zuba, tankih usana, krijetei i poskakujui bijesno pred mladiem koji je
umirao od straha i pokuavao izbjei njene nokte dok su je straari, koje su se neprekidno
podsmjehivali, pokuavali udaljiti ne isputajui zarobljenika.
Ras se nagne i zagleda se u prizor uz zanimanje. Njegove oi oive nestrpljivou da postavi
nekoliko pitanja straarima.

Wilbur Smith
Starica potri prema njemu i duboko se nakloni.
Zatim zapone svoju priu, piskutavim i krijetavim glasom, pokuavajui istodobno dohvatiti
rasa za stopala da ih poljubi.
Ras se smijuljio, naslaujui se zbog onog to se trebalo dogoditi, udaljujui udarcima ruke
staricu i s vremena na vrijeme postavljajui pitanje, na koje su ili straari ili starica
odgovarali.
Gospoice Camberwell , apne joj princ.
Savjetujem vam da odete. Nee biti lijep prizor.
to se dogada? , zapita ga Vicky, profesionalnim instinktom koji se naglo probudio. to rade?
ena optuuje mladia da joj je ubio sina. Straar je svjedok optube, a ras e presuditi. Ubrzo
e presuditi, i odmah e se izvriti presuda.
Ovdje , zapita Vicky, s nevjericom.
Da, gospoice Camberwell. Molim vas, odite sada. Kazna je biblijska, uzeta iz Starog zavjeta,
to je temelj crkve kopta. Oko za oko, zub za zub.
Vicky se dvoumila ne znajui da li posluati prinev savjet ili ostati. Bilo kakvo ljudsko
iskustvo ulazilo je u njenu profesionalnu sferu, pa i najbizarnije, i odjednom, bilo je prekasno.
Smijui se, ras odmakne staricu udarivi je u prsa i ona padne tako da su joj noge ostale u
zraku, a nakon toga zapovjedi neto straarima koji su drali mladia. Otimajui se na podu
poput ranjene vrane, starica je krijetala pobjedniki kad je zaula presudu, i pokua ustati.
Straari se ponovno nacere, i zaponu skidati osuenog, koji je ubrzo zatim ostao gol i vezan.
Sada je prepuna dvorana bila ispunjena uzbudenou ljudi koji su se naslaivali zabavom koja
je trebala uslijediti. S prozora su promatrali oni koji su bili utaboreni u umici, i koji nisu
uspjeli ui. ak su dvije pasivne ene pored rasa oivjele, i avrljale meusobno, smijeei se,
dok su se teke dojke pune mlijeka njihale ispod tanke tkanine koja ih je pokrivala.
Mladi oajnik je stenjao, okreui glavu na sve strane kao da trai nemogu izlaz za bijeg,
gologa, vitkoga i miiava tijela puti boje jantara koja se sjajila na svjetlosti svjetiljaka, i ruku
vrsto vezanih iza lea. Imao je duge noge, tvrde miie, kao isklesane, i crni uperak
Rimska vuica
medu preponama. Golemi ud visio je mlohav i izgledalo je kao da izraava sav oaj mukarca.
Vicky pokua skrenuti pogled, posramljena to gleda ljudsko bie kojemu su oteli sav ponos,
ali prizor ju je hipnotizirao.
Stara ena skakutala je i vrtjela se pred zarobljenikom, smeih crta lica, prepuna bora, s
izrazom zlobe na licu. Otvori usta i pljune mu u lice. Pljuvaka klizne licem i padne mu na
prsa.
Hajde, sada odite, molim vas , ree joj princ.
Vicky pokua ustati, ali noge su joj otkazale.
Jedan od ratnika Galla koji su sjedili pred njim, izvue iz kone futrole koju je nosio o pojasu
svoji bode s uskom otricom. Krikne da bi privukao stariinu panju, a potom baci bode na
pod. Starica skoi na njega i uz jo jedan pobjedniki krik zapone skakutati pred
prestravljenim mladiem, podigavi bode, dok su gledatelji urlali uasne rijei ohrabrenja.
Privezani zarobljenik zapone se uvijati pred bodeom uz grimasu oaja i uasa, ali dva
straara su ga pridravali s lakoom, i dalje se cerei poput zlobnika, gledajui i oni u bode.
Starica ispusti posljednji krik i baci se prema njemu koatom rukom i bodeom koji je
naciljala u srce.
No, nije imala dovoljno snage. Bode se odbije od kosti, otvorivi ranu koja je na trenutak
otkrila bijelu kost, a potom se natopi krvlju. Krik veselj a podigne se u dvorani prepunoj
Galla, koji zaponu bodriti staricu, urlajui i zavijajui poput akala.

Nekoliko puta je starica udarila mladia bodeom, dok se zarobljenik pokuao izmicati, a
straari su se smijali, i krv je ikljala posvuda sjajei se na svjetlosti svjetiljaka i zamrljavi
stariinu ruku.
Razoaranje je smanjilo jainu njenih udaraca koji postanu nemilosrdniji. U nemogunosti da
mu probode prsa, usmjeri napad na lice. Odree mu gornju usnu i polovicu nosa, a potom mu
probode oko, koje se istog trena pretvori u crnu rupu, okrvavljenu u praznoj duplji.
Straari ispuste zarobljenika, koji padne na pod.
Starica skoi na njega, i drei se vrsto za njega poput golemoga grotesknog vampira,
zapone mu sporo piliti vrat, sve dok mu konano nije prerezala glavnu arteriju.
Wilbur Smith
Krv ikne posvuda, dok su se njih dvoje i dalje kotrljali po podu, a Galla koji su promatrali
prizor vritali su od sree.
Tek se tada Vicky uspije pokrenuti: skoi na noge i laktovima si otvori put prema vratima i
potri van, na svjeinu noi.
Primijeti da joj je koulja mokra od hladnoga znoja gnuanja, te se nasloni na panj, pokuavi
povraati. No ne uspije.
Uas ostane u njoj jo dugo, onemoguivi joj da zaspi, to je njeno tijelo trailo. Leala je
sama u sobici koju je Lij Mikhael dao pripremiti za nju, sluajui bubnjeve i smijeh i pjesmu
Galla u taboru.
Kad je konano zaspala, nije dugo spavala. Probudi se osjetivi svrab na koi, i pogotovo na
trbuhu. Prepuna gnuanja, odmakne pokriva i upali svijeu. Na glatkoj povrini njena trbuha,
poput pojasa od koraljnih perla, opazi ugrize malenih parazita. Prou je trnci, dok je sve njeno
tijelo podrhtavalo pomislivi na buhe i krpelje.
Ostatak noi provela je u oklopnom vozilu, leei na podu. Svjeina noi u planinama
pogodila je elik Miss Ljuljake i Vicky je drhtila sve do jutra, dok ju je trbuh neprekidno
svrbio. Zatim umiri prazan eludac kutijicom mesa koju je uzela u oklopnom vozilu ispod
sjedala vozaa, i krene prema njemakoj misiji, gdje je prvi put osjetila olakanje nakon
uasnih prizora koje je vidjela te noi. Sara je gotovo udnovato reagirala na lijeenje: iako je
jo uvijek bila slaba, temperatura se spustila ponovno joj omoguivi da svoju mudrost
prenese na Vicky.
Vicky je sjedila pored nje na eljeznom leaju, u prepunom hodniku bolnice, medu
pacijentima koji su kaljali i stenjali posvuda oko nje, drei joj tanku ruku. Vicky je djevojci
ispripovijedala koje je strahote te noi vidjela svojim oima.
Ras Kullah , ree Sara uz grimasu gnuanja, je degenerik. Je li imao sa sobom svoje krave
muzare?
Vicky na poetku ne shvati, ali potom se sjeti grudi dviju ena.
Njegovi ljudi neprekidno trae po planinama mlade majke koje doje... fuj! , prou je trnci i
Vicky osjeti muninu u eludcu.
To i njegova lula haia... i kad vidi krv. Prava je ivotinja. To je ivotinjski narod. Nai su
neprijatelji od vremena Salamona. Sram me to smo primorani boriti se rame uz rame s njima.
Rimska vuica
Potom promijeni temu razgovora uobiajenom lakoom.
Danas se vraa?
Da , odgovori joj Vicky, a Sara uzdahne.
Lijenik kae da ne mogu ii s tobom. A neu moi jo nekoliko dana.
Doi u po tebe im bude ozdravila.
Ne, ne , usprotivi se Sara.
Lake je na konju. Sama u se spustiti im budem mogla... a do tada reci Gregoriusu da ga
volim. Reci mu da moje srce kuca samo za njega, i da vjeno ee u mojim mislima.
Rei u mu , uvjeri je Vicky, raznjeena osjeajem i izborom rijei. U tom trenutku jedan
visoki mladi u bijelom, crna lica poput faraona i s golemim tamnim oima priblii se i
provjeri Sarinu temperaturu, nagnuvi se nad njom i promrmljavi joj nekoliko rijei na
amharskom, dok joj je opipavao bilo dugim i predivnim dlanom.
Sara se odmah pretvori u zavodnicu ubojitih pogleda i napaenih usana. Ali, im je bolniar
iziao, vrati se u sebe, smijuljei se zabavljena i priblii glavu prema Vicky te joj apne u uho:
Zar nije lijep poput sunca? Studira medicinu, i ubrzo e otii na berlinsko sveuilite.
Zaljubljen je u mene od noas. im me noga bude manje boljela, uzet u ga za ljubavnika. I
kad opazi zaueni Vickyjin pogled, nastavi brzo: Ali samo nakratko, naravno! Kad budem
ponovno mogla jahati, vratit u se Gregoriusu.
Potom je stigao Lij Mikhael, sa skupinom konjanika. Bili su svi uzbueni. Saekali su vani,
na suncu, dok je princ ulazio i pozdravljao ker. Njegovo melankolino raspoloenje malo je
nestalo nakon to je zagrlio Saru i vidio da e ozdraviti.
Zatim ree dvjema enama: Juer u podne talijanska vojska predvoena generalom De
Bonom prela je preko rijeke Mareb, i zapoela napad na Aduu i Amba Aradam. Vuk je uao
u kokoinjac. Ve je dolo do bitke, a talijanski zrakoplovi bombardirali su gradove. U ratu
smo.
Ne udi me , ree Sara.
Jedino iznenaenje jest da im je trebalo toliko vremena.
Gospoice Cambenvell, vi se trebate vratiti to prije mome ocu i upozoriti ga da se pripremi
za neprijateljski napad.
Wilbur Smith
Izvue iz depa sat i pogleda koliko je sati.
Za nekoliko minuta, sletjet e zrakoplov i odvesti me caru. Bio bih vam zahvalan budete li me
otpratili do zrane luke, gospoice Camberwell.
Vicky klimne glavom, a princ nastavi: Rasovi ljudi su se ovdje okupili. Pristao je da poalje
stotinu pedeset konjanika koji e pomoi mom ocu: slijedit e vas...
Nije uspio nastaviti jer ga je Sara prekinula vrlo uzbunjeno.
Gospodica Cambenvell ne smije ostati sama s Kullahovim hijenama. To su ljudi koji bi
zaklali i vlastitu majku.
Lij se osmjehne i podigne ruku. Moji tjelohranitelji bit e uz nju i imaju zapovijed da je
zatite od bilo kojeg napada.
Svejedno mi se ne svida , krikne Sara, i uze Vicky za ruku.
Bit e sve u redu, Sara.
Vicky se nagne nad djevojku i poljubi je, a ova se na trenutak uhvati za nju. Doi u to prije
budem mogla , apne joj Sara.
Nemoj uiniti nita dok ne doem. Na kraju krajeva, moda je bolji Gareth. Vicky se nasmije.
Zbunjuje me.
Da. I zato elim biti i ja prisutna da bih te mogla to bolje savjetovati , ree Sara.
Lij Mikhael i Vicky, su sjedei jedno do drugog, promatrali zrakoplov koji se pojavio iznad
planina oko grada Sardi.
Kao pilot Vicky je bila u stanju procijeniti teinu slijetanja. Sardi se nalazio u udubini,
izmeu okomitih planinskih padina koje su stvarale opasne zrane virove. Sunce je ve
odagnalo hladnou noi, i zrak je bio jo tanji i zavaravajui.
Vicky prepozna odmah tip zrakoplova. Postala je pilot upravo na tom modelu. Rije je o Puss
Mothu, malenom zrakoplovu, s visokim krilima i motorom De Havilland sa etiri cilindara.
Mogao je prevoziti pilota i dva putnika u kabini za troje ljudi, pilot je bio smjeten na
najviem mjestu, u udubini koja se nalazila izmeu krila. Vidjevi taj zrakoplov, koji je dobro
poznavala, uz kratku i bolnu nostalgiju prisjetila se sretnih dana prije traginog 'crnog petka' u
Rimska vuica
listopadu 1929. godine. Idilini dani kada je bila ki jedinica vrlo bogatog ovjeka, oboavana
i razmaena, obasuta skupocjenim darovima poput automobila, glisera i zrakoplova.
Sve je to izgubljeno u jednom jedinom danu, golemim krahom burze u Wall Streetu. Sve se
zavrilo u tren oka. ak i ta poluboanska pojava njena oca, koji se ubio vlastitom rukom.
Ponovno osjeti uas, osjeaj nenadoknadivog gubitka, a potom uz veliki napor ponovno se
usredotoi samo na zrakoplov koji je bio u tekom manevru sputanja.
Pilot se spusti u udubinu sa zapadne strane, medu planinama. Potom napravi prekret i nastavi
se sputati prema jedinoj istini, bez stijena ili stabala. Sada je jedno stado paslo jer je trava
bila visoka do glenjeva.
Konjanici rasa Kullaha otjeraju ih s polja u galopu i im je Puss Moth dodirnuo tlo, zaponu
galopirati pored krila, pucajui u zrak i natjeui se meusobno u akrobatskim tokama.
Pilot priblii zrakoplov oklopnom vozilu i otvore se vrata.
Pojavi se golemi i kovravi mukarac, bijelac s atipinim kolonijalnim naglaskom, moda
australskim, moda novozelandskim ili junoafrikim.
Jeste li vi Lij Mikhael? , uzvikne da bi nadglasao buku motora.
Princ nakratko stisne Vicky za ruku, a potom skoi s haube gdje su sjedili. Dok mu je tunika
leprala na vjetru koji je podigao zrakoplov, potri prema njemu i popne se u usku kabinu.
Pilot je u meuvremenu promatrao Vicky vrlo zainteresiran, kroz stranji prozor. Kad je
susreo djevojin pogled, cmokne usnama i spoji palac i kaiprst desne ruke u univerzalni znak
odobravanja.
Ima mjesta za jo jednog putnika , uzvikne pilot, a djevojka odvrati: Moda drugi put!
Bit e mi zadovoljstvo, gospoo.
Da gas i uzleti s travnate piste. Vickv je promatrala zrakoplov dok se podizao u visinu. Kad je
zvuk motora nestao, uasan osjeaj samoe zavlada njome, i zapone se ogledavati oko sebe,
zabrinuta. Horda crnih konjanika okruivala je oklopno vozilo. Shvati odjednom da nitko od
njih ne govori njenim jezikom, i osim samoe osjeti na dnu trbuha hladni kripac straha.
Wilbur Smith
udila je svim svojim oajem za bilo kakvim odnosom sa svijetom koji je poznavala, umjesto
drutva tih konjanika, divljih stanovnika egzotine planine. Na tren pomisli da bi mogla otii
do telegrafskog ureda i poslati brzojav, ali odmah odbaci tu mogunost. Nije uope bilo
mogue pomisliti da je njen izdava mogao ve primiti njen lanak, a da se i ne govori o
moguem odgovoru. Ogleda se oko sebe i opazi skupinu tjelohranitelja Lija Mikhaela, koji su
joj izgledali malobrojni prema masi Galla to su je okruivali. Nije bilo previe razloga
veselju.
Uskoi u oklopno vozilo u kabinu vozaa i ubaci u prvu.
Poskakujui po terenu pronae puteljak koji je vodio, du toka rijeke, prema usjeklini, gdje se
uzdizala stijena koju je primijetila kad su dolazili. Bila je savreno svjesna duge kolone
konjanika koji su je slijedili, ali je ve mislima odletjela u podnoje planina, s druge strane
usjekline, gdje e se konano susresti s Jakeom i Garethom.
Odjednom shvati da su njih dvojica postali najvanije osobe u njenom ivotu: udjela je da ih
ponovno vidi, svakoga pojedinano i obojicu zajedno, takvim intenzitetom da je vrsto
stiskala volan, tako da su joj se isticale kosti na akama.
Sputanje prema usjeklini bilo je jo stravinije iskustvo od uspinjanja. Padovi su bili opasni, i
Vicky je morala koiti svom snagom dok se sputala strminom.
Neto nakon podneva Vicky je prela vie od pola puta. Padne joj na um da je posljednji dio
puta i najstrmiji, zaista stravian, uvijek na rubu provalije na ijem je dnu, stotinjak metara
nie, medu stijenama, protjecala rijeka. Ve je osjeala greve u rukama i leima, zbog
neprekidnog napora od upravljanja vozilom. Bila je oroena znojem, kosa joj je bila
slijepljena na elu i sljepooicama. Odmakne je s oiju podlakticom i suoi se sa sputanjem,
odluno koei im se oklopno vozilo pojavi na kritinom mjestu.
Golemi kotai od pune gume odmaknu tlo i kamenie koji su se odbijali prolaskom vozila.
Na pola puta Vicky s uasom primijeti da spojka vie nije radila. Oklopno vozilo je klizilo.
Stranji kotai su se sve vie pribliavali rubu ponora. Osjeti ljuljanje kad je stranji kota bio
na rubu ponora od dvjesto metara, i instinktivno je znala da e se vozilo svakog trena
prevrnuti. Jo stotinku sekunde i nee ga
Rimska vuica
moi zadrati. Djelovala je bez razmiljanja. Otpusti konicu, okrene volan tako da su prednji
i stranji kotai bili u istoj ravnini i pritisne stopalom na papuicu gasa. Dok se jedan kota
vrtio u prazno, kripei, drugi je svu svoju snagu usredotoio na tlo. Oklopno vozilo sudari se
sa stijenom uz niz iskrica, i kao u udu vrati se ponovno na pravi put.
Na dnu te nizbrdice vidjela se cesta. Vicky naglo zakoi svom snagom i izvue se iz kabine
vozaa. Opazi da je nekontrolirano drhtila cijelim tijelom, i da je pod svaku cijenu morala
pronai neko mjesto izvan ceste jer je osjeala muninu, a nije mogla kontrolirati ni ostale
tjelesne funkcije nakon smrtonosne opasnosti koju je upravo izbjegla.
Konjanici su ostali podosta udaljeni od nje, i osjeala je glasove i buku kopita po stjenovitoj
cesti. Popne se na padinu usjekline do umarka patuljastih cedrova gdje je mogla biti sama.
Medu cedrovima je bio izvor pitke vode, i kad se njeno tijelo proistilo, Vicky je ponovno
uspostavila kontrolu nad sobom, pa klekne u baru i opere si lice i vrat. Upotrijebivi povrinu
vode kao ogledalo, poelja se i popravi odjeu.
Kao reakcija na strah sada je bila pomalo euforina i odvojena od stvarnosti. Izie iz umice i
ponovno se spusti prema cesti gdje je ostavila oklopno vozilo. Konjanici Galla ve su stigli i
sada su preplavili podruje oko pola kilometra, okupivi se oko oklopnog vozila. Kad se
pokuala probiti do vozila, gotovo se nisu ni odmakli, natjeravi ju da se provlai kroz guvu.
Uz trnce straha shvati da tjelohranitelji princa Lija Mikhaela vie nisu bili uz nju. Zaustavi se i
zapone se ogledavati oko sebe, u potrazi za konjanicima koji su je trebali zatititi.
U meuvremenu se tiina spusti meu Galle i opazi da su im i lica napeta. Izrazi lica ratnika,
ponosnih i plemenitih, s izraenim nosom koji je bio okrenut prema njoj, odavali su istu
krvolonost koju je opazila prethodnu veer tijekom stariine toke.
Harariji, gdje su Harariji? Ogleda se oko sebe, prestravljena, no ne uspije vidjeti ni jedno
poznato lice. Potom, u tiini, zauje u daljini topot kopita konja u galopu, u dolini, i shvati da
ju je, bez imalo sumnje, pratnja ostavila. Harare su protjerali Galla prijetnjama.
Bili su im neprijatelji, i vrlo brojni u tom trenutku.
Bila je sama, dakle, i okrene se s namjerom da se vrati natrag, ali ratnici su se okupili oko nje,
i onemoguili joj da se povue.
Wilbur Smith
Zapoeli su se ak jo vie stiskati oko nje, svi, s istim izrazom na licu.
Morala je nastaviti, nije bilo naina da se vrati natrag. Natjera samu sebe da mirno nastavi
hodati prema oklopnom vozilu. Pri svakom koraku jedna visoka pojava onemoguavala joj je
kretanje naprijed. Znala je dobro da ne smije pokazati strah: i najmanji znak slabosti s njene
strane bi ih potaknuo na djelovanje. U mislima je vidjela svoje blijedo i golo tijelo na
stjenovitom tlu izmueno od tisuu ratnika. Odagna te misli odluno i polako nastavi dalje. U
posljednji tren ratnici su se odmicali, ali postojao je uvijek novi ratnik koji bi joj preprijeio
put. Mogla je gotovo dodirnuti njihovu nestrpljivu poudu. Vidjela je to na njihovim licima,
promatrala su je sa sve veim uzbuenjem, cerei se i pokazujui bijele zube, oima koje su
ulazile u njeno meso.
I odjednom vie nije mogla nastaviti: jedna visoka i snana pojava, via i jaa od ostalih,
onemogui joj prolaz. Bio je to mukarac kojeg je primijetila i prije toga, geraztnach, visoki
asnik u vojnoj hijerarhiji Galla. Na sebi je imao tuniku od tamnoplave svile, koja mu je
sezala do koljena. Kovrava kosa stvarala mu je oko mravog lica iroku aureolu. Izraz lica
bio mu je opak. Na njemu je imao oiljak od ugla oka do brade. Ree joj neto uzbuenim
glasom, i ona naravno ne razumije rijei, ali znaenje je bilo sasvim jasno. Gomila oko nje se
zaljulja i zatvori: osjeala je njihov dah. Pored nje jedan mukarac prasne u smijeh. Bilo je
neeg uasnog u tom smijehu koji je pogodi poput ake.Htjela je kriknuti, okrenuti se i
osloboditi se, ali znala je da su upravo to i ekali. Bila je dovoljna samo jedna provokacija da
se bace na nju. Skupi svu svoju odlunost koja joj je ostajala i usmjeri je na glas: Maknite se ,
ree odvajajui slogove.
Mukarac koji je stajao pred njom joj se osmjehne. Bio je to najstraviniji osmijeh koji je
ikada vidjela.
Nastavivi se osmjehivati ratnik Galla poloi ruku na genitalije i odmakne tuniku tako
odvratnom gestom da je Vicky uinila korak unatrag dok joj je krv navrla u vrat i obraze. Nije
vie mogla kontrolirati svoj glas kad je zareala: Svinjo, odvratna svinjo! , i mukarac napravi
korak prema njoj i dalje drei otvorenu tuniku. Kad se ona povukla, ostali je ponovno
primoraju da krene naprijed.
Potom odjekne jedan glas.
Rijei su bile obine, ali glas je bio poput fijuka sablje u zraku.
Rimska vuica
Dobro, momci, sada je dosta gluposti.
Vicky osjeti da se pritisak gomile tijela smanjio oko nje, i okrene se uz jecaje prema
prijateljskom glasu.
Gareth Swales se probijao osorno kroz prolaz koji se otvorio u masi tijela u tunikama. Njegov
je hod izgledao rastresen: bijela, otvorena koulja i marama oko vrata bile su iste kao i
uvijek, ali Vicky nikada nije vidjela taj izraz koji je sada imalo njegovo lice.
Koa oko nosnica bila je bijela poput leda, a njegove oi arile su kontroliranim bijesom.
Htjede se ve baciti u njegovo naruje i zaplakati od olakanja, ali njegov glas ponovno
odjekne: Ostani gdje jesi. Nismo se jo izvukli , i djevojka se suzdri, podigne bradu i prigui
jecaj.
Dobra si ti djevojka , ree Gareth promatrajui i dalje visokog Galla u plavoj tuniki, i dalje se
kreui prema njemu, uzevi Vicky pod miku kad ju je dostigao. Ona osjeti snagu njegovih
prstiju kroz tanku koulju, i imala je osjeaj kao da se ona prenosi i u nju, ponovno ispunivi
njene potroene rezerve i dajui novu odlunost njenim koljenima koja su se malo prije bila
pretvorila u elatinu.
Galla je bio jedan od voda i ne odmakne se kad je Gareth stigao do njega. Ne proe vie od
pet sekunda, koje su Vicky izgledale poput prave vjenosti, koliko su se dvojica mukarca
izazovno gledali. Plave oi koje su plamtjele bijesom, naspram tamnog ara ugljena... i
odjednom Galla popusti, odvrati pogled u stranu, slegne ramenima, nasmije se i okrene se
prema mukarcu koji je stajao pored njega i ree mu neto glasno. Bez urbe Gareth proe
kroz prolaz koji je ratnik otvorio i nadu se pored oklopnog vozila.
Jesi li u stanju voziti? , zapita mirno Gareth pomogavi joj da se uspne do kabine za vozaa.
Djevojka klimne glavom. Motor je ugaen , ree ona.
Nije bilo preporuljivo sada okretati ruicu.
Sva srea to smo na nizbrdici , ree Gareth okrenuvi se i suprotstavi se Gallima koji su se
ponovno poeli skupljati oko njega, a on nije sputao pogled s njih ni na tren.
Uzmi zalet i poleti.
Dok se Vicky smjestila za volanom, Gareth stavi u usta cigaru i upali ibicu o nokat palca.
Wilbur Smith
Taj minimalni akt na trenutak privue panju neprijateljske horde. Pogledaju u njega kako si
je palio cigaru i povukao dim te ga ispuhnuo prema njima.
Iza njega oklopno vozilo se zapone polako pomicati.
S cigarom medu zubima Gareth skoi u nj spretno, uz ironinu gestu pozdrava upuenu
konjanicima Galla, dok je vozilo ubrzavalo na nizbrdici. Nitko od oboje ne progovori dobrih
pet kilometara, koje su brzo prevalili.
Potom, ne podigavi pogled s ceste, Vicky ree Garethu iza nje u kupoli: Nisi se nimalo
bojao...
Popiao sam se od straha, vjeruj mi.
A ja sam te jo nazvala kukavicom.
Bila si zaista u pravu!
Kako si stigao tako brzo?
Doao sam gore da bih potraio najbolje pozicije za obranu protiv Makarona. Vidio sam
tjelohranitelje princa u bijegu i doao da vidim to se dogada.
Cesta ispred Vicky se raspri u magli suza i djevojka je morala naglo zakoiti. Nakon ega, ni
ne znajui kako, nade se u Garethovom naruju, stiui se uz njega svom snagom, kroz
jecaje.
O, Boe, Gareth, zaista ne znam kako bih ti zahvalila za sve to si uinio za mene!
Ne brini, nai emo naina , promrmlja joj drei je iskusno u naruju. Vicky tada osjeti da se
ne eli nikada odvojiti iz tog zagrljaja. Podigne usne i poloi ih na njegove, i uz odreeno
uenje, proita mu na licu izraz njenosti koji nije oekivala.
Njegove usne bile su novo iznenaenje. Bile su vlane, mekane i imale su okus mukarca,
gorak i aromatski dim njegovih cigara: nikada nije primijetila da je tako visok, da je njegovo
tijelo tako vrsto, a njegove ruke tako snane. Posljednji jecaj je cijelu prodrma, a potom
zapone uzdisati dok su je prolazili slatki trnci najintenzivnijeg osjeaja, budei njeno tijelo,
kao nikada prije u njenom ivotu.
Na tren novinarka koja je bila u njoj pokua analizirati izvor te nenadane poude. Znala je da
je to rezultat uasa prethodne noi, napora i posljednjih stravinih trenutaka. No, ubrzo zatim
prestane razmiljati i prepusti se poudi koja je zagospodarila cijelim njenim tijelom.
Rimska vuica
Tabor rasovih ratnika u podnoju Sardijske usjekline protezao se na osam kilometara u umi
akacija i vrvio je od ivota poput pelinjaka u podne. Bio je prekriven plavkastim dimom i
ljudskim i ivotinjskim mirisima.
Mjesto koje su Gareth i Jake izabrali da bi se utaborili bilo je malo odmaknuto od glavnoga
tijela tabora, gdje je uma akacija bila gua i sjenovitija, pored vodopada, medu stijenama
kroz koje je rijeka Sardi, nakon posljednjeg vodopada, ulazila u dolinu. Ispod vodopada
nalazila se tamna bara, gdje je Vicky isprala duh i tijelo od uasa tog dana.
Bio je gotovo mrak kad se vratila u tabor, zamotavi mokru kosu u runik, s toaletnom
torbicom u ruci. Gareth je sjedio na panju pored logorske vatre koja je plamtjela. Gledao je
kako se dva velika bifteka peku na aru.
Odmakne se i napravi joj mjesta na panju te je ponudi whiskyjem, a djevojka sa zahvalnou
prihvati. inilo joj se da nikada u ivotu nije pila bolje pie.
Sjedili su zajedno, u tiini, bliski, no ne dodirujui se, i gledali kako brzo pada afrika no.
Bili su sami, a glasovi u daljini to su dolazili iz golemog tabora koji je bio smjeten ispod
njihovog, samo su jo vie naglaavali tu samou.
Jake, stari ras i Gregorius uzeli su jedno od oklopnih vozila, i zajedno sa skupinom na devama
otili u izvidnicu do Bunara Cialdi. Istodobno je Jake namjeravao uvjebati dva nova ovjeka
kako e se koristiti mitraljezima Vickers.
Garetha, kao iskusnog vojnika, ostavili su u taboru da dri strau u usjeklini, sa zadatkom da
proui najbolji teren za novu frontu u sluaju da ih Talijani primoraju na povlaenje prema
planinama. I to je upravo i inio kad je nabasao na Vickv i na konjanike Galla.
Sada, sjedei pored vatre, pod nebom koje je odjednom postajalo sasvim crno i zahvaljujui
visokim planinama koje su zatamnjivale vei dio zvijezda, Vickv osjeti osamljenost, kao da
joj je sudbina odredila neto to je bilo teko odbiti.
Bili su sami, i tako je moralo biti.
Wilbur Smith
Taj duboki osjeaj fizikog buenja i potpune predanosti koji je osjetila odmah nakon bijega
pred opasnom hordom Galla, jo je uvijek bio u njoj: jo joj je uvijek ispunjavao tijelo i
svijest.
Pojela je malo mesa sa ara ni ne pogledavi mukarca koji je sjedio pored nje, ponovno
promatrajui bljetave zvijezde iznad crnih vrhova, kao u snu, no bila je i te kako svjesna
njegove prisutnosti... njegove blizine, iako se nisu dodirivali, ona je osjeala njegovu toplinu
kojom je zrailo njegovo tijelo na njenoj ruci, poput milovanja pustinjskog vjetra. Osjeala je
njegove oi koje su je mirno promatrale. Njegov pogled bio je tako intenzivan, da je konano
morala odgovoriti na njega: okrene glavu, susretne njegove oi i zagleda se u njih.
ar je osvjetljavao glatke i pravilne crte njegova lica na purpurnoj svjetlosti, koja je isticala
njegovu sjajnu kosu.
U tom trenutku ona se uvjeri da je Gareth bio najljepi mukarac kojeg je ikada vidjela i
morala je smoi svu snagu i skrenuti pogled s njega.
Ustavi i otiavi, osjeti da joj je srce snano kucalo u grudima, poput divlje ivotinje koja
pokuava pobjei iz kaveza.
Osjeala je krv u uima.
Unutranjost njena atora bila je prigueno osvijetljena od logorske vatre na otvorenom. Stoga
nije upalila svjetiljku, skinuvi se polako u polutami, ostavivi odjeu u neredu na malenom
ormariu pored ulaza. Zatim legne na uskom leaju. Grubi pokriva od vune grebao ju je po
koi: leala je ukoena, drei vrsto zatvorene ake pored bokova, osjeajui strah, ali i
uzbudenost, drei glavu naslonjenu na jastuk i gledajui u vlastito tijelo, osjeajui ga vie
nego ikad prije, promatrajui uz uenje kako svako udisanje i izdisanje mijenja oblik njenih
grudi, i kako bradavice polako postaju tvre istiui se sve vie, sve dok nisu postale tako
tvrde i nabrekle do ugodne boli.
Zauje korake koji su se pribliavali atoru i pomanjka joj daha. Uz iznenaenje pomisli da se
mogla zaguiti.
Potom zauje atorsko krilo koje se otvori. On ude i zaustavi se na trenutak, dok se krilo
zatvaralo za njim. Instinktivno ona se pokrije. Jednu ruku poloila je na grudi, a drugom je
prstima pokrila dlake ispod pupka.
On je ostao u tiini, a ona ponovno zapone disati.
Rimska vuica
Izgledalo je kao da eli ostati stajati zauvijek, u tiini, i promatrati je: i ona osjeti da se pod
tim pogledom najeila.
Potom on otkopi koulju, koju ispusti na pod. Odraz vatre plesao je na njegovim predivnim
miiavim rukama, dajui im izgled mokrog mramora, dok su se pomicale.
Konano se priblii leaju i ostane stajati i promatrati je. Ona se zaudi da je tijelo mukaraca
moglo biti tako vitko i elastino, tako proporcionalno i skladno: potom se sjeti da je cijeli
jedan dan provela sa uenjem ispod kipa Michelangelovog Davida.
Udalji ruke koje su pokrivale njeno tijelo i i podigne ih prema njemu te ga privue k sebi.
Tijekom noi se probudi. Vatra je prestala gorjeti na otvorenom ispred atora, ali podigao se
bijeli mjesec iznad planina, i sada je sjajio iznad njih, ulazei u ator i osvjetljavajui ih
srebrenastom svjetlou.
Ta udnovata svjetlost skidala je s Garethova lica svu boju.
Bio je blijed, sada, poput kipa ili lesa. Vicky osjeti nenadanu odbojnost. U dubini njene due
nalazio se mali, teki teret. Kad ga je prouila poblie, otkrije da se radilo o grinji savjesti... i
osjeti hladan bijes prema tom drutvu koje joj je natovarilo taj teret na leda. Drutvo koje joj
je onemoguilo da uiva u mukarcu, da upotrijebi svoje tijelo po prirodi ne marei za
osjeaje.
Ustane naslonivi se na lakat, pazei da ne probudi mukarca koji je spavao i proui njegovo
lice, odvagujui svoju grinju savjesti i preispitujui svoje osjeaje prema njemu. Postupno
shvati da se radilo o dva osjeaja usko povezana.
Nije bilo dubine u njenim osjeajima prema Garethu Swalesu, jednostavno je bila zanesena
valom umora i reakcijom na strah i uas. Grinja savjesti koju je osjeala izrodila se upravo iz
tog pomanjkanja sri, i odjednom postane tuna i zbunjena.
Ponovno legne uz njegovo dugo i lijepo tijelo, no sada se odmaknuvi da ga vie ne mora
dodirivati. Znala je da su sve ivotinje nakon ljubavi tune, ali mislila je da u njenom sluaju
postoji u tome i neto vie.
Odjednom, ne znajui zaista zato, padne joj na um Jake Burton... i hladna dubina njene tuge
se povea.
Wilbur Smith
Muila se dugo dok nije ponovno zaspala, no stoga je i spavala do kasna. Kad se probudila,
sunce je ve bilo visoko i izvan atora su se uli motori i glasovi.
Ustane na brzinu, jo uvijek mamurna od sna i pokrije si grudi vunenim sivim pokrivaem.
Pogleda na leaj pored sebe i opazi da je ostala sama. Sve to je ostajalo od te noi bila je
oamuenost i znak Garethova tijela na pokrivau pored nje, i taj duboki i bolni osjeaj u njoj,
gdje je i bio.
Kad je Vicky izila iz atora, nakon to se navrat-nanos odjenula, oetkavi si kosu na suncu,
stigla je na vrijeme da bi vidjela udnovatu povorku.
Na elu se nalazila Priscila, Kurva, Jakeovo oklopno vozilo, i nije vie bilo oznaeno Crvenim
kriem i bijelom bojom. Ponovno je obojeno bojom pijeska sa smeim mrljama boje zemlje
da bi se s lakoom prikrivalo na terenu. Na kupoli se isticao mitraljez Vickers.
Iznad kupole, pak, vijorio se barjak: zeleni, uti i crveni, boje Etiopije, u drutvu pozlaenog
lava na svijetloplavoj podlozi rasove dinastije. Sve je bilo prekriveno crvenim slojem praine.
Odmah iza Priscile, iao je Tenastelin - oklopno vozilo koje je vozio Gregorius - nalik na
prvo, naoruano i maskirano.
Usprkos svemu, oklopno vozilo izgledalo je pusto: a osim toga, kripalo je iz motora. Zvjerski
koncert probudi Garetha Swalesa koji se stvori na otvorenom ispred atora i bijesno zapita
Jakea, ija se glava nazirala s mjesta vozaa na Priscili.
to se, do vraga, dogodilo?
Jakeovo lice bilo je crveno od bijesa i gnuanja.
Za sve je kriv taj starac.. , u pomanjkanju odgovarajuih rijei pokae palcem prema rasu koji
je sjedio, sav ponosan, na kupoli oklopnog vozila u loem stanju, ne pokazujui ni najmanju
grinju savjesti, tovie, obrativi se Garethu s osmijehom na licu, otkrivajui sve svoje zube.
Nije bio zadovoljan to je uludo potroio tisuu hitaca iz mitraljeza, sjeo je na Gregoriusovo
mjesto za volanom otjeravi ga i pokazao nam kako se vozi u Indianapolisu.
Rimska vuica
0, moj Boe! , uzvikne Gareth.
Kako ivot? , dovikne veselo ras koji je naslutio da su razgovarali o njemu.
Ali zato ga nisi zaustavio? , zapita Gareth Jakea.
Zaustavio? Jesi li ikada pokuao zaustaviti nosoroga u napadu? Trao sam za njim gotovo do
mora dok sam ga konano ulovio...
to je razbio?
Unitio je konice, mjenja brzina a moda i osovinu, jo nisam smogao hrabrosti i pogledao.
Jake izie umorno iz kabine vozaa, oslobodivi vodopad crvene praine. Imao ju je u bradi, u
kosi i na odjei. Podigne goleme naoale otkrivi zabezeknuto i blijedo lice. Zapone se
udarati da bi skinuo prainu sa sebe, i dalje se ljutei na rasa koji se osmjehivao sav sretan.
Staro kopile je sretno poput male svinje u blatu! Pogledaj mu lice! Bio je to pravi cirkuski
spektakl.
U tom trenutku prvi put Jake primijeti Vicky i sve loe raspoloenje nestane, zamijenivi ga
izrazom sree tako daje djevojka ponovno naglo osjetila grinju savjesti, tako duboku, da je
osjetila ak gr hladnoe u trbuhu.
Vicky! , usklikne Jake.
Boe, kako sam bio zabrinut za tebe!
Vicky uspije smiriti svoju grinju savjesti pobrinuvi se za ruak uz lijep ou spretnosti.
Posluila je mukarce mijeanim mesom na aru s posljednjim krumpirima koje su ponijeli sa
sobom iz Dar Es Salama, i lijepom tavom prenih jaja. Nabavila ih je u okolici i bila su
velika.
Stol je postavila vani, ispod akacija na svjeoj jutarnjoj svjetlosti.
Dok je Vicky radila uz vatru, Jake je govorio o rezultatima izvidnice. Kad se ras umorio od
pucnjave Vickersom prema svim stijenama i bilju koje je raslo na njegovom putu, odnosno,
neto prije nego to je potroio sve streljivo, mogli smo skrenuti prema sjeveru, kreui se
sporo da ne bismo podizali prainu. Pronali smo lijepo mjesto s kojeg moemo kontrolirati
cestu od Massue do Bunara Cialdi. Bilo je neto prometa, veinom se radilo o motornim
vozilima: no nismo se mogli zaustaviti predugo jer je ras, neka ga Bog blagoslovi zbog
ljubazne duice, htio pod svaku cijenu nastaviti s praksom
Wilbur Smith
ciljanja prema svemu. Morali smo se dobro oznojiti dok smo ga smirili. Bili smo primorani
povui se, i ponovno se pribliiti Bunarima sa zapada... Jake se prekine i ispije gutljaj kave, a
Gareth se obrati Vicky koja je kleala pred vatrom.
Je li doruak brzo gotov, draga moja? , zapita.
Ne zbog rijei, ve zbog boje glasa, Jake pogleda u Vicky uzbunjenim izrazom lica. Garethov
nain bio je nain mukarca koji govori sa enom koja mu pripada. Na trenutak Vicky
odgovori Jakeu pogledom a potom se ponovno usredotoi na doruak, a Jake se udubi u misli
i zamiljeno pogleda u alicu kave koju je drao u ruci.
Do koje ste se udaljenosti uspjeli pribliiti , zapita ga Gareth.
Primijetio je razmjenu pogleda izmeu Vicky i Jakea i bio je oputen i zadovoljan. Prui se na
stolcu s cigarom u ruci.
Ostavili smo oklopna vozila u zaklonu, i nastavili pjeice. Nisam htio povesti sa sobom i rasa.
Nisam se htio previe pribliiti zajedno s njime. Mogao sam prouiti stanje i poloaj
Makarona nekoliko sati. Vrlo su se dobro smjestili, lukavo su postavili mitraljeze du cijeloga
vrha. Bila bi ludost napasti ih. Bolje je saekati da sami provire van.
Vicky im donese doruak i kad se nagnula da bi posluila Garetha, on je pomiluje po ruci.
Vicky se brzo povue i ode po tavu s jajima. Jake je primijetio gestu, no, njegov je glas ostao
nepromijenjen i miran nastavivi s izvjeem: Htio sam procijeniti mogunost napada s leda,
ali upravo u tom trenutku se ras umorio i dao nam dokaz o paklenoj vonji. Boe, kako sam
gladan.
Jake si napuni usta hranom, a potom zapita punih usta: A ti, Gareth, to si radio juer?
Gore u usjeklini ima odlinih mjesta za obranu. Ve sam pokazao gdje e iskopati rovove na
padinama doline, i ve su se bacili na posao. Budu li doli Makaroni, morat e se dobro
oznojiti da bi proli.
U meuvremenu ih drimo na oku. Gregorius je zadatak povjerio stotini svojih vojnika,
najboljih. im se budu pokrenuli s Bunara, odmah emo saznati, no htio bih znati to
namjeravaju uiniti. Treba nam vremena da se spremimo, odluimo koje emo taktike koristiti
i pripremimo ratnike Harari za borbu s modernim orujem...
I
Rimska vuica
Vicky sjedne za stol. Nema vremena , ree. Nimalo!
Juer u podne Talijani su preli preko rijeke Mareb u velikom broju. Zapoeli su granatirati
gradove i ceste. U ratu smo.
Jake zazvidi. Dakle, poelo je , usklikne, a potom se obrati Garethu: Bolje je da to ti kae
rasu. Ti si jedini koji ga moe drati pod kontrolom.
Tvoje povjerenje je dirljivo , promrmlja Gareth.
Zna, gotovo da znam koje e biti rasove reakcije. Htjet e odmah poeti s mlataranjem i
udaranjem. Odmah e htjeti napasti Talijane sa svim svojim plemenom. Morat e ga malo
umiriti.
A to ti predlae da uinim? Da mu dam injekciju morfija ili da ga udarim u glavu?
Igrajte remi , predloi Jake zlobno.
Ugura u usta i posljednje zalogaje jaja i ustane od stola jo uvijek vaui.
Izvrsan ruak, Vickv, ali mislim da je bolje pogledati koje je tete stari prouzroio na
Tenastelinu da bih vidio je li mogue popraviti to i ponovno omoguiti da ispali koji hitac
prema Makaronima.
II
Dva sata je Jake radio na Tenastelinu sam, zavezavi golemu torbu s alatom za golemu granu
akacije i otvarajui je tako da je uvijek ima na dohvat ruke. Na desetak metara udaljenosti
Vickv je sjedila za stoliem pred svojim atorom i pisala lanak na pisaem stroju.
Oboje su bili i te kako svjesni prisutnosti drugog, ali pretvarali su se da se nita ne dogaa,
nagnuti svatko nad svojim poslom.
Konano Jake uspije izvui kutiju mjenjaa i objesi je na granu akacije. Potom si obrie ruke
komadom tkanine umoenim u benzin.
Pauza za kavu , ree i priblii se vatri. Ulije kavu u dvije alice i odnese je Vickv koja je i
dalje sjedila za stolom.
Kako si? , zapita je, pogledavi na list papira koji se nalazio u stroju. Hoe li dobiti
Pulitzerovu nagradu?
Vickv se nasmije i primi kavu.
Nagrada nikad ne ide najboljem.
To sam i ja primijetio , ree Jake, i sjedne pred nju.
Djevojka osjeti nelagodu. Jake je brzo dolazio na stvar.
Wilbur Smith
Neka si proklet, Jake Burton! Nisam ti duna nikakva objanjenja. Ni tebi, ni bilo kome
drugome , ree hladno.
Tono , sloi se on. Tono. Velika si djevojka. Ali, nemoj zaboraviti da se igra s velikim
dekima, a netko teko igra.
Kakva je optuba, gospodine sude? , zadirkivala ga je Vicky gledajui ga ravno u oi. U
njima opazi njegov mir i sav bijes nestane.
Ne elim se svaati s tobom, Vicky , ree on tiho.
To je posljednje to elim. Ispije i posljednji gutljaj kave.
U redu , zavri, vratimo se na posao.
Brzo odustaje, ha? Vicky nije bila svjesna rijei sve dok ih nije izgovorila do kraja. Tada ih
je htjela povui, no to vie nije bilo mogue. Jake je pogleda uz vragolasti osmijeh.
Odustajem? Glasno se zapone smijati. Majko boja, pa vi me krivo procjenjujete... to je
velika nepravda...
Priblii se mjestu gdje je sjedila Vicky i zastane pored nje. Svaki odjek prethodne ale nestao
je iz njegova glasa i pogleda kad progovori hrapavim glasom: Kako si lijepa...
Jake , pogleda ga u oi, htjela bih ti objasniti... ali ni sama ne shvaam. On joj uze obraz u
dlan i nagne se nad nju.
Ne, Jake, molim te ne... , ree djevojka ne uinivi ni najmanji pokuaj da izbjegne njegove
usne, ali, prije nego to ju je poljubio, zauje se topot konja u galopu medu stablima.
Njih dvoje se odvoje polako, jo uvijek se gledajui u oi, a Gregorius ude u tabor na sedlu
nejakog konja.
Jake! , uzvikne i skoi sa sedla. Izbio je rat! Talijani su preli preko Mareba. Gareth je upravo
izvijestio mog djeda.
Ah, brzo je stigla poruka , ree Vicky poluglasno, uz lagani osmijeh.
Doao sam ti pomoi pri popravku moga oklopnog vozila, Jake. Moramo se spremiti za borbu
, dovikne Gregorius bacivi uzde slugi koji ga je slijedio. Na posao! Nemamo mnogo
vremena. Moj djed je sazvao ratnike za podne i eli da bude i ti prisutan.
Gregorius se okrene i krene prema Tenastelinu. Na trenutak Jake ostane pored Vicky, a potom
slegne ramenima, rezignirano.
No, ne zaboravi , zaprijeti joj u ali.
Ja se ne predajem tako lako.
Rimska vuica
A potom krene za Gregoriusom.
Sat vremena kasnije Jake se okrene prema Gregoriusu i ree: Djedica je dobro sredio stvar.
Gregorius asno zamoli za oprost: Moj djed je vrlo nagao gospodin.
Skoro je podne , ree Jake i ustane.
Da ujemo to taj nagli gospodin smjera s nama.
Rasov tabor bio je neznatno odvojen od glavnog tijela njegove vojske i ugoivao je njegovu
osobnu pratnju. Bilo je bar dva ara koliba koje su ljudi podigli na brzinu koristei sijeno,
grmlje i limene bave. Taborom su trkarala gola djeca, mrkava nosa i bezbrojne rasove ene
zajedno s bujicom koza, pasa, magaraca i deva.
Rasov ator podizao se usred toga malog naselja. Bio je golem, s bezbroj zakrpa da je vrlo
malo ostalo od izvornog platna. Na ulazu je stajala njegova osobna straa.
Osim atora tu je bio i irok pjeskovit prostor na kojem su u dugim redovima ekale tisue i
tisue ratnika.
O, moj Boe , usklikne Jake. Zar svi dolaze na sastanak?
Takav je obiaj , objasni mu Gregorius. Svi mogu prisustvovati, ali samo zapovjednici imaju
pravo izrei svoje miljenje.
S jedne strane istine, odvojeni od ratnika Harari komadiem tla, i stoljetnim
neprijateljstvima, okupili su se Galla koje Vicky pokae Jakeu.
Vidi koja horda? , apne mu.
S takvim saveznicima emu slue neprijatelji?
Gregorius ih odmah otprati do rasovog atora gdje se straari odmaknu i propuste ih. Unutra
je bilo mrano i toplo, mirisalo je po. duhanu i zainjenoj hrani. U najdaljem kraju atora
aica ljudi se okupila u tiini oko jednog mukarca u crnoj tuniki i Garetha Swalesa u
svilenoj koulji i bijelom odijelu.
Na trenutak Jake pomisli da su dvojica mukaraca u sredini skupine udubljeni u razmiljanje
oko strategija koje treba primijeniti da bi obranili Sardijsku usjeklinu: potom opazi snop
karata na pozlaenom tepihu izmeu njih.
Wilbur Smith
Boe dragi, uzeo me za rije , ree Jake.
Gareth podigne pogled s karata koje je imao u ruci.
Hvala Bogu da si doao! Na njegovom licu bilo je vidljivo olakanje. No, bilo je bolje da si
doao sat ranije.
to se dogada?
Staro kopile vara! , ree Gareth glasom koji mu je podrhtavao od uvrede. Jutros je dobio
gotovo dvjesto funta. Moram rei da sam gorko dirnut i razoaran. Ovi ljudi nemaju ni
najmanje skrupula!*
Podigne pogled prema Gregoriusu.
Bez uvrede, naravno. No, morate priznati da je to niski udarac.
Ras klimne glavom, nacerivi se sretan i zadovoljan, oima koje su mu se pobjedniki sjajile i
da znak Jakeu i Vicky da sjednu pored njega na hrpu jastuka.
Ako vara, nemoj vie igrati s njim , predloi Vicky, a Gareth namjesti patniki izraz lica.
Ti ne shvaa, djevojko moja! Jo uvijek nisam uspio shvatiti na koji nain to ini. Oito ima
neku novu metodu, nepoznatu igraonicama diljem svijeta. Varalica je, ali je genijalan. Ne
mogu prestati s igrom sve dok ne shvatim njegov sistem.
Patniki izraz Garethova lica odjednom se ozari: A kad budem uspio... Monte Carlo, evo me!
Baci esticu pik.
Ras se baci na kartu uz pobjedniko mrmljanje i zapone otkrivati karte na tepihu.
O, moj Boe! , zastenje Gareth, ponovno je pobijedio!
Gusta skupina dvorjana i rasovih savjetnika zapone pljeskati i estitati starom poglavici koji
je s radou prihvaao komplimente, skakuui poput pobjednikog boksaa.
Smijui se i trljajui si ruke nagne se prema Garethu i usklikne: Kako ivot? , te u ali udari
akom po Garethovoj ruci, koji se trgne i zapone si njeno masirati ruku.
To ini svaki put kad pobijedi. Njean je poput ludog kovaa, sav sam crn i plav.
Kako ivot! , usklikne ponovno ras, jae nego prije, i ponovno se spremi na udarac, ali Gareth
brzo izvue torbu.
Ras se umiri.
Rimska vuica
Nastavlja sve dok ne platim , ree Gareth i zapone brojiti novac dok su ras i njegova pratnja
zadravali dah a potom starac prasne u smijeh kad je sav novac bio pred Garethom.
Ne zna se za kredit za ovim stolom , objasni Gareth i poloi novac pred rasa. Ili plaa u
gotovini, do posljednjeg novia, ili ti lome ruku. To staro kopile...
Gareth pogleda ponovno u Gregoriusa: Nemoj se uvrijediti, naravno. Ali ovo staro kopile ne
bi vjerovalo ni vlastitoj majci, a vjerojatno je u pravu. Apsolutno sam teroriziran! Upoznao
sam loe pojedince, svojedobno, ali ovaj je najgori od svih!
Bilo je dubokog potovanja u Garethovu glasu, koje se pretvorilo u odreenu uzbunu kad je
ras ponovno podigao karte i zapoeo ih mijeati da bi ih ponovno podijelio.
Gareth se obrati Gregoriusu.
Molim te, objasni dragome djedu da smatram, iako bih s njim odigrao jo jednu partiju, da bi
bilo bolje trenutano se usredotoiti na zajedniko razmiljanje o neprijatelju. Talijansku
vojsku koja eka.
Nevoljko ras spusti karte i uz kratak govor na amharskom, otvori sastanak, a potom se obrati
Jakeu Burtonu:
Moj djed eli znati stanje oklopnih vozila. Ostao je impresioniran oklopnim vozilima, i
siguran je da emo ih moi upotrijebiti uz velike prednosti u borbi.
Reci mu daje unitio etvrto oklopno vozilo. Sada ih imamo samo tri koja su u dobrom stanju.
Ras ne pokae nimalo grinje savjesti, ve se obrati svojim savjetnicima i ivahno im
ispripovijedi o pustolovini koju je doivio kao voza, opisavi im brzinu kojom se sve
odvijalo. Pria je bila isprekidana istinskim uzvicima uenja njegovih asnika, i prolo je
nekoliko minuta prije nego to je ras ponovno usmjerio panju Jakeu.
Moj djed kae da e tri predivna oklopna vozila biti dovoljna da potisnu Talijane sve do mora.
Htio bih dijeliti s njim to povjerenje , ree Gareth, a Jake nastavi: Postoji jo jedan problem:
nemamo dovoljno posade -vozaa i vojnika koji bi bili za mitraljezom - za oklopna vozila.
Trebat e nam tjedan ili dva da uvjebamo ljude.
Wilbur Smith
Ras ga ponosno prekine kao da je shvatio o emu je govorio Jake i zauje se neprijateljsko
mrmljanje asnika.
Moj djed namjerava napasti talijanske pozicije kod Bunara Cialdi. Namjerava to uiniti
odmah.
Jake pogleda Garetha koji podigne pogled prema nebu.
Objasni mu ti , ree, ali Jake zanijee glavom.
Na tebi je red, ovaj put.
Gareth duboko uzdahne i zapone s dugakim objanjenjem pokuavajui naglasiti da je
prava ludost krenuti u izravni napad, ak i uz podrku oklopnih vozila ne bi uspjeli protiv
rovovskog napada s dominantnih pozicija.
Talijani moraju napredovati. Tada emo imati bolje mogunosti.
Gareth je morao upotrijebiti sav svoj govorniki dar da bi nagovorio rasa, iako nevoljko, da
saeka neprijatelja da uini prvi korak. Odlui povjeriti izvidnicama zadatak da upozore
rasove snage kad Talijani budu ostavili utvrena mjesta iznad Bunara Cialdi da ih pogode u
otvorenoj savani gdje e biti ranjivi.
Jednom kad je ras pristao mrmljajui i uvijajui se, Jake pone govoriti i predloi najbolju
taktiku koju su trebali upotrijebiti.
Reci, molim te, svome djedu da se vraamo na moju prethodnu opasku: treba nam vremena da
osposobimo posadu, i trenutano nisu dovoljna tri oklopna vozila.
Ja znam voziti , prekine ih Vicky Camberwell, odjednom opazivi da nisu raunali na nju.
Gareth i Jake se ponovno pogledaju, i istog trena se sloe, ali Gareth progovori: Jedno je biti
taksist, a drugo je boriti se u bitci, draga moja. Ti si ovdje, da bi pisala o ratu, a ne da bi se
borila u njemu.
Vicky pogleda razoarano u Jakea.
Jake , zapone.
Gareth je u pravu , prekine je Jake.
Sasvim se slaem s njime.
Vicky bijesno odustane znajui da niemu ne bi sluilo sada raspravljati o tome. Sada e
pristati na njihovu odluku, ali potom e se vratiti u napad kad to bude mogue. Saslua mirno
raspravu koja se odnosila na razliite teme.
Rimska vuica
Jake je objasnio kako se mogu upotrijebiti oklopna vozila i iznenaditi neprijatelja te ui u
njegovu obranu tako da se etiopsko konjanitvo moe baciti u prolaze otvorene vozilima i
boriti se na vie mjesta.
Rasovi prosvjedi prestanu, zamijenivi ih vragolastim osmijehom. Njegove oi sjajile su se
poput crnoga ugljena na tamnoj koi punoj bora. Kad je konano izdao zapovijedi, progovori
odluno i autoritativno poput kralja ratnika, koji ne priznaje daljnju raspravu.
Moj djed donio je odluku da e prvi napad uslijediti im se neprijatelj bude pokrenuo od
Bunara Cialdi. Predvodit e ga ratnici Harari i Galla, a vodit e ih dva oklopna vozila.
Pjeatvo i mitraljeze Vickers drat emo kao rezervu u usjeklini.
A to je s posadom oklopnih vozila? , zapita Jake.
Ti i ja, Jake, u jednom vozilu, u drugom e major Swales voziti, a moj djed e pucati
Vickersom.
Ne mogu vjerovati da se to dogaa ba meni , zarei Gareth.
To staro kopile bunca poput luaka. Prijetnja je za samoga sebe i za ostale u radijusu od
stotinu kilometara...
Ukljuujui i Talijane.
Lako se vama smijati. Vi se neete morati zatvoriti u kabinu s luakom. Gregorius, reci mu
da...
Ne, majore Swales.
Gregorius zanijee glavom, uz hladan izraz lica.
Moj djed je izdao zapovijedi i uvjeravam vas da se ne mogu raspraviti. Stoga mu neu
prevesti vae prosvjede... ali, ako ba inzistirate, mogao bih mu prevesti epitete kojima ste ga
poastili...
Dragi moj mladiu , ree Gareth podigavi ruke u znak predaje. ast mi je to sam izabran od
tvog djeda... a to se mojih primjedaba tie, bile su puka ala, uvjeravam te. Bez uvrede,
mladiu, bez ijedne uvrede na svijetu.
I pogleda zapanjeno u rasa koji je ponovno skupio karte i zapoeo ih dijeliti.
Nadam se samo da e dragi Makaroni to prije napasti. Ne mogu si ove partije dozvoliti jo
zadugo.
Wilbur Smith
Major Luigi Castellani pozdravi na ulazu u ator.
Na zapovijed, gospodine pukovnie.*
Grof Aldo Belli se promatrao u ogledalu. Odgovori na pozdrav klimanjem glave i odmah se
vrati prouavanju vlastitog lika u ogledalu.
Gino! , uzvikne. Na vrku lijeve izme imam zrnce pijeska.
Maleni asnik se nagne prema njegovim stopalima i ispustivi dah prema njegovoj izmi,
oisti je znalaki podlakticom koulje. Grof. podigne pogled i ugleda Castellanija koji je jo
uvijek stajao na ulazu, f Imao je takav izraz lica kao da je tek stigao sa sprovoda i grof osjeti J
da mu raste bijes.
Va izraz lica bi ukiselio vino, Castellani.
Poznate su vam moje rune slutnje, grofe.
Da , zagrmi ovaj. Neprekidno stenjete otkako sam zapovjedio da krenemo dalje.
Dozvolite mi da jo jednom naglasim kako je ta zapovijed u otvorenoj suprotnosti s...
Ne dozvoljavam vam! Duce osobno - Benito Mussolini - je u mene poloio vjeru i ne
namjeravam ga razoarati.
Gospodine pukovnie, neprijatelj...
Pih! Bljesak prezira pojavi se u grofovima oima ukraenim dugakim trepavicama. Pih,
kaem ja. Neprijatelj, kaete... a ja kaem: divljaci... Vojnici, kaete. Ja kaem: nitarije!
Kako je vama drago, pukovnie, ali to oklopno vozilo...
Ne! Castellani, ne! Nije to bilo oklopno vozilo, ve bolniko vozilo! Grof se zaista uvjerio u
to. Neu dozvoliti da taj trenutak sudbine pokvari sitnica. Ne elim puziti na koljenima
opreznou prestraene starice. To nije u mojoj prirodi, Castellani, ja sam ovjek od akcije. U
mojoj je prirodi skakati poput leoparda prema grkljanu svoga neprijatelja. Sada nemam
vremena za brbljanje, Castellani! Kucnuo je za nas as za djelovanje!
Kako vi elite, gospodine pukovnie.
Nije vano to ja elim, Castellani. Radi se o tome to su odluili bogovi rata koje svaki ratnik
mora sluati.
Nakon takvih rijei nije bio mogu nikakav odgovor. Major se povue u tiini dok je grof
izlazio iz atora ratnikim korakom, podigavi bradu visoko prema nebu i isprsivi se.
Rimska vuica
Castellanijeve snage za napad bile su spremne u rano jutro: kolona od pedeset kamiona, koji
su prevozili vojnike, bila je spremna krenuti po planu koji je bio odreen tijekom noi.
Konano je odluio ostaviti jedan cijeli bataljun na utvrenim mjestima iznad Bunara Cialdi
pod zapovjednitvom jednog od mlaih asnika. Ostatak vojnika ukrcan je na kamione.
Golema i brza kolona morala se sruiti iznenada na ulaz u usjeklinu, zavladati njome i po
mogunosti otvoriti si put prema visoravnima.
U prvim redovima Castellani je postavio pet kamiona strijelaca, a odmah zatim skupine za
mitraljezima, za koje je znao da ih moe uvui u borbu u roku od nekoliko minuta. Zatim je
slijedilo jo dvadeset kamiona prepunih vojnika, od kojih deset u posljednjim redovima.
Topnitvo je zadrao u blizini.
U sluaju da se kolona susretne s kakvim problemom, raunao je na crnokouljae koji bi
dovoljno dugo izdrali u borbi i omoguili mu da izvue i aktivira topove. Uz njihovu pomo
nadao se da je u stanju obraniti kolonu od bilo kojeg problema u koji se moe uvaliti zbog
ponovno probuene hrabrosti grofa i njegovih snova o slavi. Nadao se, jer nije mogao biti
sasvim siguran.
Pored svakog zaustavljenog kamiona voza i vojnici leali su na pjeskovitom tlu, nepokrivene
glave, otkopanih koulja i upaljenih cigareta. Castellani zabaci glavu, nadme plua i krikne
iz sveg glasa tako da je njegov uzvik odjeknuo do vedroga pustinjskog neba.
Na mjesta!
Vojnici skoe na noge i dohvate svoje puke, i namjetajui si odoru, postave se u red, svaka
skupina pored svog kamiona.
Sinovi , ree Aldo Belli i krene du reda crnokouljaa.
Hrabri moji mladii! Pogleda ih, ne vidjevi otkopene koulje i neiskusna lica, na brzinu
ugaene cigarete i nataknute za uho. Njegov pogled bio je zamagljen osjeajima: u mislima ih
je odjenuo u sjajne oklope i pernate ljemove.
Jeste li edni krvi? , zapita ih pukovnik, a potom zabaci glavu i gromko se nasmije. Dat u
vam je na litre! , ree.
Danas ete se napiti!
Wilbur Smith
Vojnici koji su bili nedaleko od njega pogledaju jedan drugoga osjeajui nelagodu. injenica
je bila da im je puno miliji bio Chianti.
Grof se zaustavi pred mravim vojnikom, koji jo nije imao ni dvadeset godina, sa crnim
uperkom kose koji mu je izvirivao ispod kacige.
Dijete moje , ree grof. Mladi podigne glavu, smijeei se u nelagodi. Danas u od tebe
napraviti ratnika!
Potom zagrli mladia, a nakon toga ga zadri na udaljenosti od jedne ruke i pogleda ga u lice.
Italija daje svoje najbolje mladie! Nitko nije premlad ili previe plemenit da bi ga potedjela
od slavne rtve na oltaru rata! Mladiev smijeh zamijeni uzbunjen izraz lica.
Pjevaj, mladiu, pjevaj! , uzvikne grof i zapone i sam pjevati Giovinezzu svojim baritonom,
dok je vojnik pred njim mrmljao nesigurno i pomalo nezgrapno. Grof nastavi dalje koraati
du reda vojnika i stigne na elo kolone ba na kraju himne. Da znak Castellaniju, ostavi bez
daha i u nemogunosti da izusti ijednu rije i major ponovno krikne zapovijed: Na kamione!
Crnokouljai razbiju redove i uz veliku zbrku uspnu se u kamione. Rolls Royce je vozio
ponosno na elu kolone. Giuseppe je bio za volanom. Gino pored njega imao je fotografski
aparat spreman u ruci.
Grof asno sjedne u automobil i smjesti se udobno na slobodnom konom sjedalu. Pogleda u
Castellanija: Majore, sjetite se uvijek da je bit moje strategije iznenaenje i brzina. Poput
munje, brze i nemilosrdne, takav mora biti i na napad uperen u neprijateljsko srce.
Sjedei pored vozaa na posljednjem kamionu kolone i gutajui prainu prethodnih etrdeset i
devet kamiona i, ve se znojei u penici limene kabine, major Castellani pogleda na sat.
Sveta majko Boja , promrmlja.
Ve je prolo jedanaest sati. Morat emo pouriti, elimo li...
U tom trenu voza opsuje i naglo zakoi. Jo prije nego to se kamion zaustavio, Castellani
skoi na tlo s dalekozorom u ruci.
Potom se popne na vrh kabine.
to se dogada? , zapita vozaa prethodnog kamiona.
Ne znam, majore , dovikne mu vojnik kao odgovor.
Rimska vuica
Sva se kolona zaustavila, a Castellani je bio siguran da se radilo
0 zasjedi, oekivao je da e svakog trena uti pucanj puaka. No, umjesto toga, nita: pitanja
koja su se prenosila, komentari, vojnici koji su se naginjali i promatrali to se dogaa,
proklinjanja...
Castellani pogleda kroz dalekozor i upravo u tom trenu zauje hitce puke kako jasno
odjekuju prema pustinjskom prostoru. Ve je imao na vrhu jezika rijei kojima je htio
zapovjediti da istovare topove, kad ugleda Rolls Royce.
Golemi automobil nailazio je s lijeve strane i vozio je vrlo brzo po savani: na stranjem
sjedalu grof je drao dvocijevku u ruci,
1 visoko je drao iznad vozaeve glave. Upravo dok je Castellani promatrao podigne se jato
ptica ispred Rollsa koji je jurio svom brzinom. Dugi oblaci dima oslobode se iz dvocijevke i
metci pogode dvije ptice koje padnu u oblaku rasprenog perja, dok su druge odletjele daleko.
Rolls se zaustavi u oblaku praine.
Castellani pogleda u Gina, malenog asnika, kako je iskoio iz Rollsa i potrao po ptice za
grofa.
Dobri Boe! , zagrmi major, vidjevi grofa u pozi s pticama i pukom na stranjem sjedalu
automobila, osmjehujui se ponosno u objektiv.
U vojsci rasa rastao je osjeaj obeshrabrenja i zabrinutosti.
Ve su od ranog jutra ekali, na sunanom i vrlo toplom danu, i poeli su se dosaivati.
Izvidnice su javile da e Talijani krenuti u deset ujutro. Odmah zatim rasove snage su otile i
zauzele ve unaprijed odreena mjesta u pustinji pred ulazom u usjeklinu.
Gareth Swales je danima prouavao najbolji nain da doekaju, talijanske neprijateljske
vojnike: svaka postrojba etiopskog konjanitva uvjebana je tisuu puta i nauena da s
maksimalnom disciplinom suzdri ratniki ar i saeka neprijatelje da upadnu u zasjedu.
Teren koji je izabrao nalazio se medu posljednjim padinama planina, gdje su Talijani bili
primorani proi u uskom grlu izmeu stijena i rijeke u dolini, koja je potom ponirala u tlo. No,
to je grlo bilo dovoljno iroko, dvadesetak kilometara.
Wilbur Smith
Trebalo je, stoga, namamiti napadae prema planini, prema padinama na kojima su smjestili
mitraljeze Vickers. Tu si je mali potok iskopao korito u stijeni do doline, gdje je vijugao
desetak ili dvanaest kilometara, a potom je nestajao. To korito je sada bilo suho, no dovoljno
iroko i duboko da sakrije prilino brojno konjanitvo Hararija i Galla.
Ti su konjanici ekali cijeli dan sjedei pored svojih konja u pijesku bijelog korita poput
eera. Dvije komponente su bile diplomatski odvojene. Harariji su se nalazili sprijeda na
mitraljezima Vickers, gdje je zapoinjala planina, Galla su se, pak, nalazili na rubu doline pod
zapovjednitvom gerazmacha sa plavom tunikom. Nalazili su se stisnuti na mjestu korita gdje
je rijeka naglo zavijala prema savani.
Na tom su dijelu obale bile dosta duboke da sakriju tisuu petsto konjanika. Ovi su, zajedno s
rasovih tri tisue vojnika inili izvrsnu snagu, pogotovo ako bi iz zasjede napali zbunjenog
neprijatelja. Raspoloenje Etiopljana, koji su uvijek bili dosta krvoloni, bilo je narueno i
zbog dugih sati ekanja pod jakim suncem koje ih je osljepljivalo odbijajui se na mekanom,
bijelom pijesku. Konji su postajali nemirni zbog topline i pomanjkanja vode dok su konjanici
bili ve bijesni.
Gareth Swales je osmislio takvu klopku u kojoj je prirodna pomo vijugave rijeke bila
odluujua za pad talijanske vojske. etiri kilometra ispred mjesta na kojem se sada nalazio,
na kupoli Grbavca, dolina se lagano zaoblila. Iza tih breuljaka nalazila se skupina konjanika
koji su trebali biti mamac. ekali su na tom mjestu otkako su izvidnice donijele vijest o
talijanskom pokretu. Kao i ostali, zasigurno su bili izmoreni, izgubivi strpljenje. Gareth se
udio to je ta iroka razliitost planinskih ljudi, nezavisnih i ponosnih, izdrala toliko
vremena u zasjedi. No, ne bi ga ni zaudilo da su sada mnogi odustajali i vraali se kuama.
Izgledalo je da je jedini koji je uvijek imao nekakva posla bio Jake Burton. Gareth spusti
dalekozor i pogleda prema vidljivom dijelu prijatelja, pomalo iritiran. Gornji dio tog
gospodina bio je sasvim sakriven u utrobi Priscile, Kurve, iz koje su virile samo noge i
stranjica. ak su i note Tiger Raga koje je Amerikanac neprekidno zvidukao poveavale
njegovu razdraenost.
Rimska vuica
Hej, kakvo je stanje kod tebe? , dovikne, samo da bi prestao zviditi.
Izroni Jakeova glava. Imao je zamrljani crni obraz.
Mislim da je sve u redu, sada. Karburator je bio malo prljav.
Obrie si ruke u uobiajeni komad tkanine koju mu je Gregorius pruao. Ali, gdje su
Makaroni?
Mislim da upravo u vezi njih postoji mali problem , promrmlja Gareth, ponovno se
usredotoivi na promatranje obzora dalekozorom ozbiljna i koncentrirana izraza lica.
Moda sam ih podcijenio, raunajui da e se pribliiti i upasti u klopku, a da i ne izvide teren
ispred sebe.
Jake krene prema Garethovom oklopnom vozilu i popne se pored njega. Dva oklopna vozila
bila su u koritu rijeke, na samoj granici gdje je obala jo uvijek bila dovoljno visoka da sakrije
metalnu masu vozila. Malo dalje korito se gubilo u savani. Samo je kupola virila iznad
gornjega ruba omoguujui kontrolu doline: no, efikasno su je uspjeli prikriti granama.
Gareth prui dalekozor Jakeu.
Bojim se da e se loe zavriti. Talijanskom zapovjedniku se ne uri. Dolazi polako i smireno,
uzima si vremena...
Gareth zanijee zabrinuto glavom. Nimalo mi se ne svida.
Ponovno su se zaustavili , ree Jake, promatrajui u daljini oblak praine koji je kolona
podizala svojim prolaskom. Oblak praine se polagano ponovno sputao na tlo.
O, Boe mili! , zarei Gareth, spustivi dalekozor.
Taj prokletnik neto smjera, siguran sam. Ovo je ve sedmi put to se kolona zaustavila bez
ikakvog vidljivog razloga. Izvidnice nita ne shvaaju, a ni ja. Imam lo predosjeaj da se
nalazimo pred vojnim genijem, kao primjerice Napoleonom, i oblio me hladan znoj.
Jake se osmjehne i filozofski mu da savjet: Potrebna ti je lijepa partija remija s rasom. Tada bi
se zasigurno umirio.
Kao da je shvatio, ras podigne glavu sa sanduka sa streljivom u sjeni boka, gdje je igrao
pasijans i pogleda eljno prema Garethu zajedno s velikim brojem njegove pratnje koja se
okupila oko njega.
Opkoljen sam , promrmlja Gareth. Ne znam tko je opasniji, staro kopile ovdje ispod mene, ili
staro kopile preda mnom.
Wilbur Smith
Ponovno podigne dalekozor i pogleda prema planinama. Nije vie bilo traga oblaku praine.
Da mi je znati to smjera.
Uistinu, ta je sedma stanka kolone koju je zapovjedio grof Aldo Belli trebala biti najkraa i
jedna od najneizbjenijih.
Bilo je to pitanje koje je zahtijevalo brzinu. Dok su iskrcavali grofov ugodan stolac za nudu,
na najbri mogui nain, s kamiona koji je prevozio njegove osobne stvari, on se uvijao, a
hladan znoj mu se cijedio po tijelu na stranjem sjedalu Rollsa, gdje ga je Gino pokuavao
utjeiti.
Zasigurno je kriva voda s Bunara, visosti , govorio je klimajui mudro glavom.
Kad su postavili stolac pred predivnim prizorom visoravni, podignu i maleni ator da ga
sakriju od znatieljnih pogleda petsto vojnika koji su ekali.
Posao je bio obavljen na vrijeme. Mukla tiina oekivanja proiri se cijelom kolonom, dok je
grof paljivo izlazio iz Rollsa i potom poput olimpijskog atletiara potrao prema malenoj,
izoliranoj kabini, nestavi iza atorskog krila. Tiina i ekanje potrajali su gotovo etvrt sata,
isprekidani grofovim krikovima u kabini.
Pozovite lijenika!
Petsto ljudi napeto je ekalo to e se dogoditi, poput gledatelja filma u kinu. Pretpostavke i
glasovi prenosili su se s kamiona na kamion sve dok nisu stigli i do majora Castellanija na
samom kraju kolone. ak i on, uvjeren da je vidio sve to se dalo vidjeti, nije mogao vjerovati
objanjenju ovog kanjenja, i krene prema poetku kolone da bi istraio stvar.
Kad je stigao do atora, ugleda grofa i njegove savjetnike lijenike kako raspravljaju,
okupljeni oko stolca, o njegovom sadraju.
Kad se Castellani pojavio, grof podigne pogled, a major instinktivno korakne unatrag,
ekajui da ga pukovnik pozove da im se pridrui.
Nabrzinu pozdravi, a potom se ponovno povue za korak.
Visosti... imate li zapovijedi za mene?
Rimska vuica
Bolestan sam ovjek, Castellani.
Grof spusti ramena i sagne glavu na pretjeran nain.
Potom polako podigne bradu: lagani osmijeh pojavi mu se na usnama. No, to nije od nikakve
vanosti. Krenimo dalje, Castellani, naprijed! Recite mojim ljudima da sam izvrsna zdravlja.
Sakrijte istinu. Da crnokouljai znaju za moju bolest, oajavali bi, moda bi podlegli panici.
Castellani ga ponovno vojniki pozdravi.
Kako elite, pukovnie.
Pomognite mi da doem do automobila, Castellani , zapovjedi. Pomalo nevoljko major ga
dohvati za ruku. Grof se nasloni svom teinom na njega i krenu prema Rollsu u blizini,
namijenivi hrabri osmijeh vojnicima koji su ga pozdravljali i mahnuvi rukom u znak
pozdrava. Jadni moji borci , promrmlja.
Ne smiju saznati. Neu ih ba sad iznevjeriti.
to se, do vraga, dogaa tamo dolje? , krikne Gareth Swales pogledavi zabrinuto u Jakea na
kupoli drugoga oklopnog vozila.
Nita! , uvjeri ga Jake. Nema znaka ivota.
Ne svia mi se nimalo , ponovi Gareth, loe raspoloen.
Njegov izraz lica nije se uope poboljao tako da je ras uz uobiajeni pobjedniki krik
zapoeo skupljati karte s poklopca sanduka sa streljivom.
Ni ovo mi se nimalo ne svida , ree izvukavi novarku prije nego to ga je ras mogao
podsjetiti na to. Dok je ras mijeao karte i dijelio ih, Gareth je nastavio s razgovorom koji je
vodio s Jakeom.
Ima li vijesti o Vicky? Nita novo ni s te fronte?
Apsolutno nita , uvjeri ga Jake.
Evo jo jedne stvari koja mi se nimalo ne svia. Previe je brzo odustala. Bojim se da e se
svakog trena pojaviti u svom oklopnom vozilu usprkos mojoj zabrani
Nema ni traga Miss Ljuljaki , ree Jake smireno promatrajui cijeli obzor.
Tako bih htio podijeliti s tobom tu sigurnost*, promrmlja Gareth i podigne karte.
Wilbur Smith
Mui me nona mora da e se pojaviti. Zna, nije to u njenom stilu, ostati u taboru dok se
ovdje ratuje. Uvijek je u prvim redovima. Voli vidjeti svojim oima to se dogada.
Znam , ree Jake. I ja sam vidio taj udan pogled kad je pristala da ostane u taboru... Tako
sam se osigurao da ne moe iskoristiti Miss Ljuljaku. Skinuo sam grafitnu ipku.
Gareth se osmjehne. To je jedina dobra vijest tjedna. Ve sam si predoio Vicky Cambenvell
kako se baca u ralje neprijatelju.
Jadni Talijani , primijeti Jake i obojica se nasmiju.
Ponekad me iznenauje, zna? , nastavi Gareth i izvue cigare iz depa koulje te baci jednu
Jakeu na kupoli.
Hvala to se brine za moj posjed , ree. Vrlo to cijenim.
Jake odgrize vrh cigare i zbunjeno ga pogleda zapalivi ibicu na kupoli. Pusti je da izgori na
trenutak u ruci, da bi potroio sav sumpor. Lov je otvoren sve dok netko ne obiljei svoje ime.
Tako se radi s govedima u mojoj zemlji, stari moj , odgovori mu ovaj, a potom upali cigaru.
Vicky Cambenvell je izabrala etiri ili pet najstarijih slugu rasa koji su pazili na tabor,
svakoga je nagradila srebrenjakom Marije Terezije i gotovo ih je ubila od silne zaposlenosti
dok su okretali ruku za pogon motora. Jedan za drugim, svi su se predali, bez imalo snage,
dok ih je Vicky, oinuvi ih pogledom, tjerala i prijetila im iz vozaeve kabine.
Nakon sat vremena tog muenja uvjeri se da se radi o sabotai.
Htjeli su je drati podalje od opasnosti. Tada zapone ispitivati unutranje organe Miss
Ljuljake. Bila je jedna od rijetkih ena kojima je stalo da znaju kako funkcioniraju stvari, i
cijeli je ivot bila pravi bi za mehaniare, deke i instruktore svojim pitanjima. Nije joj bilo
dovoljno ui u automobil i sjesti za volan. Tako je postala izvrsna vozaica i pilot, i znala je
kako funkcionira motor.
U redu, gospodine Burton. Da vidimo to si uinio , promrmlja loe raspoloena. Zaponimo s
napajanjem.
Podigne si rukave i privee kosu maramom. Njenih pet pomonika gledalo ju je s velikim
uenjem kad se podigla ispod haube i provirila iz kuita motora.
Rimska vuica
Morala ih je potjerati uz glasne krikove udarajui ih laktovima, tako da su svi potrali. Zatim
je mogla zapoeti s poslom i usredotoi svu svoju panju. Provjerila je napajanje i uvjerila se
da je benzin slobodno izlazio iz spremnika i da pumpa normalno funkcionira.
U redu, sada emo provjeriti elektrini dio , promrmlja za sebe, i okrene se bijesno jer ju je
jedna ruka neprekidno dodirivala za pojas, i time joj pokvarila koncentraciju.
Da, to je? , zapita, i njen izraz lica se promijeni, ozarivi se kad opazi kome je ruka pripadala.
Sara!
Zagrli djevojku. Kako si, do vraga, stigla do dolje?
Pobjegla sam, gospoice Camberwell. Bilo mi je uasno dosadno u bolnici. Tako sam poslala
po konja i skoila s prozora te krenula usjeklinom.
A to je s tvojim prijateljem, mladim lijenikom? , zapita je Vicky, i dalje grlei djevojku,
koja je bila iznenaena ljubavlju koju je osjeala prema njoj.
Ah, taj! Sarin glas bio je prepun razoaranja i prezira.
Bio je najdosadnija stvar u bolnici. Ma kakav lijenik! Nije imao blage veze kako funkcionira
tijelo... morala sam ga ja nauiti, a nije bilo ni malo zabavno.
A to je s nogom? , zapita Vicky. Kako tvoja noga?
Nita, nita. Gotovo je sve u redu.
Sara je pokuavala umanjiti svoje ozljede, ali je Vicky primijetila da epa. Teko jahanje po
strmoj stazi usjekline mora da ju je jako umorilo. Povede je sa sobom ispod akacija, da
sjedne.
ula sam da e se zapoeti s borbama. Zato sam i dola. ula sam da Talijani napreduju...
Ogleda se oko sebe ivahna pogleda ne marei za bol. Gdje su Jake i Gareth? Gdje je
Gregorius? Ne smijemo izgubiti borbu, gospoice Camberwell.
Upravo sam to ja tebi i pokuavala rei , ree Vicky, osmjehnuvi se. Namjerno su nas
ostavili ovdje!
Kako! ivahni Sarin pogled postao je borben. Saslua Vickvjinu pripovijest s izrazom lica
koji je odavao uvrijeenost.
Mukarci! Nikada im ne moe vjerovati , krikne Sara.
Ako te ne pokuavaju polei, znai da ti ele jo vie nakoditi. Ali mi ne odustajemo, zar ne?
li
Wilbur Smith
Naravno da ne , ree Vicky. Ni u kom sluaju.
Uz Saru bilo je nemogue nastaviti s poslom na oklopnom vozilu, no, apsolutno neznanje
etiopske djevojke to se tie oklopnog vozila, bilo je kompenzirano najivahnijom
radoznalou tako da je Vicky, kad je htjela pregledati magnet, opazila da promatra kovravu
Sarinu glavu. Nakon to ju je odmaknula pet ili est puta, zapita je oajniki: Zna li pucati
mitraljezom Vickers?
Ja sam planinka , hvalisala se Sara.
Rodena sam s pukom u ruci, i s konjem medu nogama.
Da, drugo je tebi medu nogama, a ne konj , promrmlja Vicky i djevojka se nasmije.
Ali, jesi li ikada pucala Vickersom?
Ne , potvrdi Sara nevoljko, a potom se ozari.
No, nee mi dugo trebati da shvatim kako funkcionira.
Evo ti! , ree Vicky i pokae joj golemu cijev hlaenu na vodu koja je virila s kupole. Da
vidimo to e uiniti.
Dok se Sara penjala na kupolu, jo uvijek epajui, Vicky se vrati svome poslu. Nakon pola
sata usklikne:
Ah, koja svinja! Skinuo je grafitnu ipku!
Sara proviri s kupole. Tko to? Gareth?
Ne , odgovori Vicky. Jake.
Ne bih to oekivala od njega.
Sara se spusti oteano s kupole i zajedno s Vicky pogleda gdje je poinjena teta.
Svi sujednaki.
Gdje ju je sakrio?
Vjerojatno je ima u depu.
A to emo sada? Sara je krila ruke.
Neemo sudjelovati u borbi!
Vicky razmisli na trenutak, a potom njen se izraz lica promijeni. U mojoj torbi, u atoru,
imam bateriju. I etui. Donesi mi i jedno i drugo, molim te.
Jedna od baterija iz elektrine svjetiljke, koju su otvorile Sarinim noem to ga je nosila o
pojasu, otkrije jezgru od grafita. Vicky je paljivo izvue uz pomo turpije za nokte a potom
poloi u kuite. Motor se upali nakon prvog pokuaja.
Rimska vuica
Zaista si sposobna, gospoice Camberwell , ree Sara, tako iskreno i sveano da je Vicky bila
dirnuta. Osmjehne se djevojci koja je sjedila naslonivi se leima na kupolu.
Misli li da e uspjeti ispaljivati rafale Vickersom? , zapita je Vicky, i Sara klimne glavom,
nesigurna, dohvativi tankim rukama golemu ruku mitraljeza od mahagonija. Da bi gledala
kroz ciljnik, Sara se morala podignuti na vrke prstiju.
Dovoljno je da me dovede do borbe, gospoice Camberwell.
Vicky otpusti konicu i oklopno vozilo izie iz ume akacija krenuvi stjenovitim putem koji
je vodio prema ulazu u usjeklinu.
Jako sam ljuta na Jakea , izjavi Sara, hvatajui se na sve strane dok se oklopno vozilo ljuljalo
na neravnoj cesti.
Nisam oekivala da e se tako ponijeti. Sakriti grafit! Vie je to nalik Garethu. Zaista me
uznemiruje!
Zaista?
Da, i mislim da bismo ga trebale kazniti.
Kako?
Izabravi Garetha za tvog ljubavnika , zakljui Sara odluno.
Mislim da je to najbolji nain da kaznimo Jakea.
Borei se s volanom i neprekidno koei, Vicky pomisli na rijei koje je Sara upravo izrekla.
Pomisli na Jakeova iroka ramena, na miiave ruke i kovravu kosu, na njegov djeaki
osmijeh, koji se mogao izmijeniti u uasno mrgoenje. Odjednom shvati daje eljela biti uz
njega, i da bi joj uasno nedostajao ako bi otiao iz njena ivota.
Moram ti zaista zahvaliti kako vodi moje poslove , uzvikne djevojci na kupoli. Ne znam
kako, ali uspijeva...
Drago mi je, gospoice Camberwell! , dovikne joj Sara.
Ja shvaam te stvari.
Kako je popodne odmicalo, zapoeli su se skupljati oblaci.
Na safirnoplavom nebu, okrugle srebrenaste mase zapoele su lebdjeti i meusobno se
proimati, vrlo visoko, postajui sve tamnije i tamnije, sve dok nisu poprimile boju zreloga
crnog groa, ili stare modrice.
Wilbur Smith
No, usprkos tome, nad savanom je nebo bilo vedro, jasno i visoko, a sunce je arilo, grijui
zemlju do te mjere da je zrak gotovo treptio i plesao, iskrivljujui prizore i udaljenosti. Sada
su planine izgledale tako blizu i pritiskivale su ljude koji su ekali u koritu: trenutak kasnije
ponovno se smanje, izgledajui kao da su jako daleko.
Sunce je tako zagrijalo oklop oklopnog vozila daje pekao na dodir. Ljudi koji su ekali, okupe
se svi, osim Jakea Burtona i Garetha Swalesa, u sjeni vozila, stiui se poput preivjelih
nakon tko zna kakve katastrofe, traei olakanje od smrtonosnog sunca.
Bilo je taklo toplo da je partija remija gotovo odmah bila prekinuta. Dva bijelca dahtila su
poput pasa. Na njihovoj koi znoj se istog trena suio stvarajui tanku koru od slanih kristala.
Gregorius pogleda prema planinama ukraenim oblacima i tiho ree: Ubrzo e poeti padati
kia!
Podigne pogled prema Jakeu Burtonu, koji je izgledao poput kipa na prijestolju na kupoli
Priscile, Kurve. Glavu je zavio u bijeli turban, da bi se zatitio od sunca, i drao je dalekozor
na koljenima. S vremena na vrijeme podizao ga je i promatrao puni obzor a potom ponovno
padao u nepominost.
Polako se sjena irila pored oklopnog vozila, postupno kako je sunce padalo u zenit.
Istodobno je ono gubilo dio topline, a njegove zrake postajale su sve pozlaenije i crvenije.
Jo jednom Jake uze dalekozor, no ovoga se puta zaustavi na pola u promatranju obzora. U
leama poznati oblik pranjavog oblaka ljuljao se polako u pustinji i mijeao se s
intenzivnijim oblakom na nebu.
Zagleda se u nj oko pet minuta. Izgledalo je da se oblak praine udaljava, blijedi, dok su se
stupovi toplog zraka podizali i iskrivljavali mu prizor.
Jake spusti dalekozor i topli ga znoj oblije po kosi, te klizne na elo i zavri mu u oima.
Proklinjao je zbog nelagode koju je osjeao i obrie kapke jednim krajem turbana. Trepne
kapcima i ponovno podigne dalekozor. Srce mu je skoilo u grlo i sav se najei.
Uasne struje i vrtlozi toploga zraka odjednom su se umirili. Oblak praine koji je prije
nekoliko sekunda izgledao da se udaljava sve vie, sada je bio tako jasan i blizak da je ispunio
dalekozor, i podizao se prema plavome nebu. Odmah zatim njegovo srce jae zakuca.
Rimska vuica
Ispod golemog oblaka sada je dobro vidio tamne oblike, poput kukaca, kamione koji su
napredovali svom brzinom. Odjednom se gustoa zraka ponovno izmijeni, i oblik kolone koja
je nadolazila opet se promijeni. Izgledala je poput udovita, sasvim blizu, ispod oblaka
praine, svaki trenutak bila je sve blie i blie.
Jake krikne, a Gareth se odmah stvori pored njega.
Jesi li poludio? , prodere se na njega.
Sruit e se na nas u roku od minute!
Kreni! , krikne Jake. Upali motore! , i uvue se u kabinu.
Oko vozila se odjednom stvori zbrka. Ruicom pokrenu motore, no zbog topline benzin se
pretvorio u paru i oteano je cirkulirao cilindrima.
Nekoliko straara podignu rasa i uguraju ga u Garethovu kupolu, smjestivi ga za mitraljez
Vickers. Kada je to bilo gotovo, ratnici potre prema konjima. No, zaustave ih rasovi krikovi
na amharskom. On je pokazivao svoja krezuba usta, dovoljno velika da u njih stane medvjed u
zimskom snu.
Na trenutak je zavladala zbunjenost, sve dok najstariji medu njima nije izvukao golemu
drvenu kutiju od cedrova drva iz torbe i potrao prema rasu pruajui mu je. Smiren, starac
potrai u kutiji i izvue predivno zubalo od porculana, golemo, bijelo i dovoljno otro, koje bi
odgovaralo i ustima konja na utrkama, zajedno s desnima jarkocrvene boje. Nakon kratke
borbe uspije ga ugurati u usta, a potom zagristi poput arana koji se hvata za mamac, rairivi
usne u savren osmijeh.
Straari mu zapljeu s oduevljenjem, a Gregorius ponosno ree Jakeu: Moj djed nosi zubalo
samo kad se bori ili nudi uitak enama , i Jake na trenutak odvoji pogled od kolone koja se
pribliavala da bi se divio predivnim zubima.
Izgleda mladi. Ne pokazuje ni dan vie od devedeset godina , procijeni. Potom ubrza i priblii
oklopno vozilo mjestu koje je bilo u zaklonu ispod obale da bi mogao promatrati poteze
Talijana.
Gareth ga je slijedio svojim vozilom i osmjehne mu se s mjesta vozaa. Bio je to zloban
osmijeh i Jake shvati da je Englez jedva ekao da krene u borbu.
Nije vie bilo potrebno upotrijebiti dalekozor.
Wilbur Smith
Talijanska kolona nalazila se na otprilike etiri kilometra udaljenosti. Pribliavala se velikom
brzinom dolazei im u susret. Jo petnaest minuta vonje tom brzinom i kolona bi zaobila
Etiopljane s boka, te si otvorila slobodan prolaz prema usjeklini. Jake je dovoljno znao i nije
se ni nadao u mogunost ponovnog organiziranja redova konjanitva kad se jednom bude
razdijelilo. Znao je instinktivno da e se etiopski konjanici boriti poput lavova sve dok ih
bujica napada ne bude povela naprijed, ali bilo koje povlaenje odmah bi se preobrazilo u
razbijanje redova: ve ih je zamiljao kako vrve planinama poput radnika na izlazu iz
tvornice. Bili su navikli na pojedinanu borbu i izbjegavali su masovne bitke na bojnom
polju: bili su brzi poput ptica grabljivica, no i spremni u jednako brz bijeg pred prijetnjom
organiziranog neprijatelja. Hajde!, promrmlja u sebi, udarivi se rukom po bedru zbog
nestrpljivosti, i osjetivi prvi gri uzbune tog dana. Ako se mamac ne ponudi neprijatelju u
roku od nekoliko trenutaka...
Ali, upravo stoga to su se borili pojedinano, i svatko je bio general samome sebi, Jake nije
imao razloga za zabrinutost. Umijee postavljanja zasjede bilo je prirodno za Etiopljane poput
osjeaja dranja puke u rukama.
Nekoliko konjanika se pojavi na uarenom tlu ispod nosa Talijana. Preprijee put talijanskoj
koloni, kreui se prema sredini dobro skrivenoga etiopskog konjanitva.
Gotovo istog trena jedno se vozilo odvoji sa ela kolone i krene za konjanicima u galopu.
Brzina tog vozila bila je zastraujua i skupina je bila primorana krenuti prema mjestu gdje su
se sakrila oklopna vozila.
Iza toga izoliranog vozila talijanska kolona izgubi na kompaktnosti. Prva polovica kamiona
krene takoer u potjeru za konjanicima, skrenuvi za vozilom. Bila su to mnogo vea vozila, s
platnenim ceradama, i ila su gotovo istom brzinom kao i konjanici. No, usprkos tome, manje
vozilo je brzo smanjivalo udaljenost i Jake ustane da bi bolje vidio, te pogleda kroz dalekozor.
Odmah prepozna otvoreni Rolls Royce koji je ve vidio uz Bunare Cialdi. Sjajio se na suncu,
a njegovi niski obrisi jo su vie naglaavali brzinu i snagu, dok se oblak praine podizao iza
stranjih kotaa.
Rimska vuica
Dok je promatrao, Rolls naglo zakoi podigavi jo vei oblak praine. Jedan mukarac skoi
sa stranjeg sjedala.
Jake opazi da u ruci dri golemu lovaku puku i ispaljuje hitce jedan za drugim: ukupno
sedam, koliko je plavkastih oblaia izilo iz cijevi. Cijev se podizala nakon svakog hitca i
nekoliko trenutaka kasnije zvuk pucnja dolazio je do Jakea.
Konjanici su se brzo udaljavali od Rollsa, no, ni varijacije udaljenosti ni fatamorgana, ni
praina nisu zavarali strijelca. Nakon svakog hitca jedan bi konj pao na tlo, s kopitima
okrenutim prema nebu, ili se vukao jo nekoliko koraka prije nego to je padao na tlo i nije se
vie pomicao.
Potom mukarac s pukom ponovno sjedne u Rolls i nastavi s lovom na preivjele, brzo
smanjujui udaljenost, dok su se kamioni pribliavali oajnikom sporou prema mjestu koje
je Gareth Swales odredio za napad na ljude i vozila.
Kopile! , zarei Jake kroz zube, promatrajui Rolls koji se zaustavljao uz jo jedno koenje.
Talijan nije zasigurno riskirao pribliavajui se previe konjanicima: ostajao je dovoljno
daleko, izvan dosega njihovih staromodnih puaka, i pucao je u njih stilom lovca na golubove.
Cijeli prizor je izgledao vie poput prizora iz lova, a ne iz rata. ak je i s udaljenosti od tristo
ili etiristo metra Jake bio u stanju opaziti krvoloan pogled talijanskog strijelca, njegovu
arku potrebu za ubijanjem iz uitka i dubok osjeaj koji je smrt pobuivala u njemu.
Da su se odmah bacili u borbu, i napali bok kolone, moda bi spasili ivot mnogim
konjanicima koji su sada oajniki bjeali pred nemilosrdnim strijelcem. No, talijanska kolona
nije bila dovoljno blizu da padne u klopku koju je Gareth pripremio za njih. Na brzinu Jake
potrai dalekozorom i posljednje kamione u koloni, i opazi da se nekoliko kamiona na kraju
kolone nije pridruilo ludome lovu na konjanike u bijegu. Ta mala skupina se zaustavila, oito
na zapovijed sposobnog zapovjednika, i sada se nalazila na etiri kilometra od ostalih koji su
se pribliavali poput lavine, u oblaku praine.
Jake nije vie mogao promatrati tu skupinu, jer je u meuvremenu ponovno zapoeo masakr
skupine konjanika, koji su posluili kao mamac, za suludoga talijanskog strijelca iz Rollsa.
Wilbur Smith
ft
Napast da zapone bitku sada zavlada Jakeom. Znao je da nije pravi trenutak s taktike strane,
ali ree samome sebi: K vragu, nisam general! Tim jadnicima je potrebna pomo.
Pritisne papuicu i motor zabruji, ali prije nego to je uspio krenuti i izii iz sklonita, Gareth
Swales, koji je promatrao svu igru osjeaja na njegovu licu, preprijei mu put svojim
oklopnim vozilom.
Stari, ne budimo budale! , dovikne mu Gareth iz vozaeve kabine. Smiri se ili e sve
pokvariti.
Ti jadnici... , zapone Jake.
Morat e se snai kako znaju i umiju , kratko mu odbrusi Gareth. Ve sam ti jednom rekao da
e nas tvoje staromodne misli i osjeaji uvui u nevolje, obojicu.
Rasprava je stigla do tog dijela kad je ras prekine.
Nadvisio se iznad Garetha, naoruan maem koji je drao objema rukama. Uzbuenje je bilo
preveliko za njega. Nije se vie mogao svladati. Vrtio je maem iznad glave, dok su suneve
zrake bljetile na otrici maa i porculanu zubala.
On je ratnike krikove naglaavao udarajui vozaa i tjerajui ga u napad povicima na
amharskom. Gareth se skiupa da bi izbjegao kraljevskim stopalima.
Horda luaka! , prosike pokuavajui izbjei udarce.
Zato sam vam se pridruio?
Majore Swales! , dovikne Gregorius, koji nije mogao ostati izvan borbe ni trenutak due.
Moj djed vam zapovijeda da napadnete!*
A ti reci svome djedu neka se goni... , ali Garethov odgovor prekine udarac u rebra.
Naprijed! , vikne Gregorius.
Hajde, pokreni se, pobogu! , uzvikne Jake.
Hura! , usklikne ras, okrenuvi se na kupoli i potiui svoje ljude da se bace u napad. No, nije
im vie trebalo ohrabrivanja: preplavivi dva oklopna vozila koja su se meusobno blokirala,
maui pukama iznad glava dok su im se tunike vihorile poput zastava na vjetru, uspnu se na
rub i bace se u galopu prema boku talijanske kolone.
O, Boe moj , uzdahne Gareth.
Svaki vojnik je sam sebi general!
Rimska vuica
Pogledaj! , dovikne mu Jake, i pokae prema osuenom koritu rijeke, pored prvih padina
planina.
Izgledalo je kao da se zemlja otvorila. Bujica konjanika u galopu se bacala prema neprijatelju.
Na mjestu gdje trenutak ranije nije bilo niega osim breuljaka, praznih i tihih, sada je sve
vrvjelo od jahaa, na stotine, na tisue, koji su uz krikove galopirali prema talijanskim
kamionima. Praina je lebdjela iznad cijeloga prizora, kotrljajui se prema naprijed poput
pjene na vjetru s vrha oceanskog vala usred zime, tako da su ljudi, konji i mehanika sredstva
izgledali poput mranih i paklenih oblika u sjeni tog oblaka, u koji su suneve zrake samo
djelomino uspjele prodrijeti odbijajui se na puci ili mau.
U igri smo , sloi se gorko Gareth, i povue se da bi ostavio prostora Jakeovom oklopnom
vozilu, a potom krene i sam prema rubu preko koji je konjanitvo ve prolo i napadalo
Talijane.
Jake se odmakne od drugoga oklopnog vozila i krene iskoritavajui povoljniji kut. Sada su se
dva oklopna vozila ve nala u dolini. Pred njima se nalazio otkriven bok talijanske kolone,
jednostavni kamioni s platnenim pokrovom bili su najjednostavnija meta koju su oklopna
vozila ikada imala u svojoj ve dugoj povijesti. Dvije eljezne dame krenu zajedno naprijed, a
Jakeu je izgledalo da uje drukiji zvuk u svojoj, kao da su vozila osjeala bit njihova
postojanja. Jake baci brz pogled na Grbavca koji je vozio uz njegov bok. Njegovi obrisi bili su
mu poznati, no, sada je vozilo posjedovalo novu dra kojom se vihorila zastava Etiopije, i
kojom su kotai posvuda bacali pijesak poput kopita vatrenog pastuha. Priscila je napredovala
istom odlunou, i Jake osjeti toplu ljubav prema dvjema starim gospoama.
Idemo, djevojke! , usklikne iz svega glasa, i Gareth Swales okrene prema njemu glavu koja je
izvirivala iz vozaeve kabine. Cigara koju je tek bio upalio dimila se iz ugla njegovih usta kao
daje sama niknula, a Gareth se cerio svuda oko nje.
Noli illegitimi carborundumh Jake jedva razabere rijei uz tutanj motora i vjetra, a potom
svoju panju usredotoi na vonju, krenuvi svom brzinom prema neprijateljskoj koloni.
Njeno kretanje odjednom se zaustavi.
Talijanski vojnici koji su do malo prije napredovali prema njima, sada, zbunjeni, jedva shvate
da su se strane u ratu izmijenile.
Wilbur Smith
Grof izabere jednog konjanika, nacilja i lagano, poput uzdaha, pritisne otponac, budui da se
radilo o Mannlicheru, osjetljivoj puci i nadasve preciznoj na toj udaljenosti koja nije
prelazila sto metara.
Savreno je vidio da je pogodio metu: mukarac se ukruti na sedlu i padne, drei se objema
rukama za vrat konja, dok mu je stara puka ispala iz ruke, i ostavi uhvaena za kopu na
ruci, vukla se po podu s konjem u galopu. Grof savreno razabere i mrlju krvi koja se irila na
bijeloj tuniki u visini ramena ranjenog konjanika.
Ponovno ispali, ciljajui prema vratu konja. Vidio je kako se metak zabija u konja koji je pao
na tlo, ritajui se s ranjenim jahaem, i zahre u agoniji.
Grof se nasmije, sav uzbuen.
Koliko ih ima, Gino? Koliko ih je zajedno s ovime?
Osam, gospodine pukovnie.
Ti broji, zna, nastavi s brojenjem! , zapovjedi mu i okrene puku u potrazi za novom rtvom,
promatrajui savanu.
I odjednom mu se zaledi krv u ilama, cijev puke zadrhti i spusti se sve dok nije bila uperena
u njegov noni palac, i istodobno brada mu padne na vrat. Munina koju je osjetio, i koju je
trenutano bio zaboravio u uzbuenju lova, ponovno ga obuze istom jainom koja mu pretvori
crijeva u vodu, a koljena u elatinu.
Djevice Marijo! , proape.
Cijeli obzor se pomicao, neprekinuta linija u cijelom njegovom vidnom polju. Trebalo mu je
dosta vremena da shvati to je vidio i da je umjesto petnaest bezazlenih konjanika sada njih
bilo na tisue i tisue koji su se, umjesto da bjee, kretali prema njemu brzinom za koju nikad
ne bi pomislio da je mogua. Raskolaenih oiju vidio je redove neprijatelja kako se niu na
obzoru, kao da su se izrodili iz utrobe zemlje, i kako galopiraju prema njemu kroz tanak sloj
praine. Vidio je i sunce na zalasku koje je zacrvenilo nebo iznad podignutih maeva, i zauo
je topot kopita konja u galopu kako odzvanja poput golemog vodopada. U tom tutnju,
prigueno, zauli su se i ratniki krikovi horde u napadu.
Giuseppe , proape mucajui.
Rimska vuica
Brzo, gubimo se odovud, odmah! I to svom brzinom!
Bila je to neka vrsta zapovijedi koja je odmah dolazila do primatelja poruke, do srca vozaa.
Odmah nagazi na papuicu gasa takvim pritiskom da je grof pao na kono sjedalo.
Ratrkani na fronti od petsto metara iza i na bokovima, Rollsa je na elu kolone slijedilo
tridesetak kamiona Fiat boje pijeska. Usprkos svim njihovim naporima, ostali su dosta iza
Rollsa i sada su se nalazili na tristo metara udaljenosti. Usprkos tome, uzbuenje potjere
zavladalo je vojnicima, koji su se popeli na krov kamiona i drali se za to su mogli, viui i
trubei sirenom na kamionima da podre pukovnika u njegovom lovu na lisicu.
Vozila su se kretala po loem tlu takvom brzinom od koje bi inenjer koji ih je projektirao
posijedio, i sada su se odjednom nali pred potrebom da se okrenu, a da pri tom ne smanje
brzinu.
Vozai dva kamiona na elu, ija je urba bila najvea, rijeili su problem skrenuvi jedan na
desnu, a jedan na lijevu stranu. Tako su se sudarili pri brzini od osamdeset kilometara na sat.
U oblaku pare, pucanju stakla i metala, crnokouljai zavre na tlu kotrljajui se po savani,
poput vrea brana, ili probodeni kojom metalnom ipkom iz kamiona. Nakon sudara iz
kamiona zapone curiti benzin iz spremnika i bukne vatra uz eksploziju od koje se ledila krv u
ilama, te vulkansku erupciju plamena i crnoga dima.
Ostali kamioni uspiju na neki nain promijeniti rutu bez veih sudara i krenu u bijeg svom
brzinom kroz vlastiti pranjavi trag, dok ih je horda konjanika slijedila.
Grof Aldo Belli nije imao snage ni okrenuti se i pogledati. Bio je siguran da e vidjeti golemi
ma kako na nekoliko milimetara krui iznad njegove pokunjene glave. Nagnuo se nad
vozaem tjerajui ga da ubrza, udarajui ga akama u glavu.
Bre! , vikao je grof iji je glas izgledao sada vie kao kontraalt nego kao bariton. Bre,
idiote! Ili u te dati strijeljati! , i ponovno ga udari iza uha, a potom uzdahne od olakanja,
vidjevi da je Rolls dostigao kamione u bijegu. Tada se osjeao dovoljno sigurnim da se
okrene i pogleda. Olakanje postane jo jae kad je shvatio da je Rolls savreno u stanju
ostaviti za sobom konja u galopu.Tako je grof osjetio topli val novoga ara.
Wilbur Smith
Dodaj mi puku, Gino! , dovikne mu. Daj mi puku!
Ali asnik je fotoaparatom pokuavao slikati hordu koja je napadala. Grof ga udari akom po
glavi.
Idiote! U ratu smo, a ja sam ratnik! Daj puku!
Giuseppe, voza, zauvi ga, odlui nevoljko da je njegova dunost bila usporiti neznatno i
dozvoliti grofu da slijedi vlastite ratnike pobude. Ali, nakon to je smanjio brzinu, ponovno
primi aku u glavu. Grofov glas ponovno je postao piskutav.
Idiote! , vrisne. eli li nas ubiti? Bre, budalo, bre!
Uz neopisivo olakanje voza ubrza i Rolls ponovno skoi naprijed poput pantere. Gino,
stisnut pored grofa, doda mu Mannlicher. Nabijen je, gospodine grofe.
Odlino, mladiu! Grof dohvati puku i zapone se ogledavati oko sebe u potrazi za rtvom.
Etiopsko konjanitvo je, ipak, bilo dosta daleko, a Rolls je pretekao dobar dio kamiona
kolone, koji su se sada nalazili izmeu grofa i neprijatelja. Grof je sada procjenjivao
mogunost da zapovijedi Giuseppeu da skrenu na bok, da bi tako ostavili slobodan prostor za
vatru: htio je osjetiti uitak pucanja u crne konjanike sa sigurne udaljenosti naspram
mogunosti pokojega malog osobnog rizika. Pogleda, zatim, u smjeru prema kojem je voza
trebao skrenuti i to to opazi ponovno ga ostavi otvorenih usta.
Dva golema oblika prelazila su preko savane. Izgledala su poput udovinih deva koje se brzo
pribliavaju teturajui i prijetei.
Grof ih pogleda ne shvaajui na trenutak, sve dok uz naglo ubrzano kucanje srca, nakon to
se novi val adrenalina proirio krvotokom, ne shvati da su dva udnovata vozila bila dovoljno
brza da mu preprijee put.
Giuseppe! , vrisne, i udari ga rukohvatom Mannlichera.
Nije se radilo o jakom udarcu, udario ga je samo da privue njegovu panju, ali Giuseppe ih je
primio ve previe i bio je zbunjen. Drao je vrsto volan i naglo skrenuo prema novome
neprijatelju.
Giuseppe! , vrisne ponovno iz svega glasa grof, odjednom opazivi zastavice koje su se
vihorile na vrhu oklopnih vozila.
Istog trena opazi i cijev Vickersa koja je virila iz kupole.
Sveta Marijo! , drekne kad je oklopno vozilo lagano skrenulo, a cijev mitraljeza se okrene
prema njima.
Rimska vuica
Skreni,kretenu! Skreni! , drekne grof Giuseppeu,ponovno ga udarivi akom u glavu.
Odjednom kroz suze boli, neprekidno zujanje koje je osjeao u uima i sa zasljepljujuim
uasom koji gaje obuzeo, Giuseppe opazi devin oblik koji je prijetio da e se sruiti na njih, i
naglo skrene.
U tom trenu cijev Vickersa izbljune vatru i plamen, a zrak presijee rafal fijuka i hitaca.
Major Castellani, na krovu svog kamiona, promatrao je uz izraz neslaganja na licu, to se
dogaalo, napola skriven oblakom praine, i na gotovo kilometar udaljenosti. Opazi brz
pokret, dim i prainu, pa je i uz dalekozor vrlo malo shvaao to se dogaa.
Opazi niz sjena, i sve mu je izgledalo besmisleno. Bila mu je potrebna sva njegova energija da
uspori deset kamiona koji su prevozili topove i topnike i da iz zadri pod svojim
zapovjednitvom: htjeli su se pod svaku cijenu i oni baciti u potjeru za skupinom konjanika.
Castellani je ve gotovo i dao zapovijed da krenu dalje i da se pridrue pobjednikoj navali
grofa prema slavi, kad ponovno podigne dalekozor i ovoga puta ugleda sasvim drukiji prizor.
Ugleda nezamjenjive obrise kamiona Fiat kako izlaze iz oblaka praine i kreu se ravno
prema njemu. U njegovom jakom dalekozoru razabirao je crnokouljae koji su svi gledali iza
sebe u suprotnom smjeru odakle je kamion krenuo svom brzinom.
Oisti lee i opazi jo jedan kamion kako izranja iz oblaka praine i vozi prema njemu. Jedan
vojnik na krovu pucao je unatrag, dok su njegovi prijatelji, drei se za kabinu, promatrali
sleeni od uasa.
U tom trenutku Castellani zauje zvuk koji odmah prepozna, uz jezu. Bili su to rafali
engleskog mitraljeza Vickers.
Potrai ga pogledom s desne strane talijanske kolone koja se sada sasvim vidjela, i povlaila
se u velikom neredu. Odmah ugleda obrise oklopnih vozila koja su se pojavila u ravnoj savani
i punim se arom kretala prema boku talijanske kolone kamiona.
Iskrcajte topove , uzvikne Castellani topnicima.
Neprijatelj napada oklopnim vozilima, spremite se na protunapad.
Wilbur Smith
I
Na kupolama oklopnih vozila mitraljezi Vickers bili su montirani na kuglastim leajima.
Cijev se mogla podizati i sputati slobodno, no nije se mogla pomicati u stranu vie od
dvadeset stupnjeva, to je predstavljalo graninu vrijednost ciljanja, iznad koje je voza
morao intervenirati skreui.
U rasu je to pobuivalo oaj. Izabirao je sebi rtvu i pokazivao je vozau na jasnom i
savrenom amharskom: ali, Gareth Swales, ne shvaajui ni rijei, ve je izabirao drugu i
nudio rasu, koji je odbijao njegov izbor osveujui se udarcima nogom u rebra jadnog vozaa,
iskoritavajui svoje kraljevsko pravo na izbor.
Posljedica svega toga bila je daje oklopno vozilo neprekidno mijenjalo rutu, i to sasvim
nepredvidivo du talijanske kolone, koei i skreui, dok su se strijelac i voza svaali ne
shvaajui jedan drugoga, gotovo ne marei za hitce iz puaka usmjerene prema njima.
S druge strane, Priscila, Kurva, uinila je pravi masakr. Nije uspjela prvim rafalom pogoditi
Rolls koji je odmah nestao u oblaku praine medu kamionima kolone: ali sada su Jake i
Gregorius suraivali uzajamno se pomaui zahvaljujui prijateljstvu koje je niklo medu
njima. Ulijevo, vozau, ulijevo! , vikao je Gregorius, ciljajui prema kamionu koji se nalazio
na pedesetak metara pred njim.
Odlino: imam ga! , uzvikivao je Jake skrenuvi prema njemu i gledajui ga ispred sebe. Kad
bi opazio kamion, pribliavao mu se sve dok se udaljenost izmeu njih nije smanjivala do est
ili sedam metara. Stranji dio kamiona bio je prepun crnokouljaa. Neki su praznili puke
prema oklopnom vozilu koje ih je slijedilo, uzalud ga obasuvi hitrima, ali veina se drala za
rubove kamiona, blijedi u licu, i promatrali se raskolaenim oima oklopno vozilo koje je
sijalo smrt i koje se sve vie pribliavalo.
Pucaj, Greg! , uzvikivao je Jake.
I u hladnome bijesu koji ga je obuzimao, bio je radostan to je mladi sluao njegove
zapovijedi i pucao samo kad mu je on to rekao.
Na tako kratkoj udaljenosti nije bilo troenja metaka uzalud.
Svaki rafal pogaao je kamion, zarivi se u meso, kosti i lim u ritmu od sedamsto hitaca u
minuti.
Rimska vuica
Kamion je zateturao, pao na bok i rasprio leeve posvuda, poput mokrog psa koji tresui se
raspruje kapljice oko sebe.
Udesno, vozau! , zatim bi viknuo Gregorius.
Jo jedan kamion s desne strane, jo malo... dobro, imamo ga! I ponovno krenu u lov na jo
jedan kamion prepun uspanienih Talijana.
Na stotinjak metara udaljenosti, u meuvremenu, i Gareth je ponjeo svoj prvi uspjeh. Ne
mogavi vie izdrati rasove udarce i nerazumne zapovijedi, ispusti volan i bijesno ga udari.
A sada je dosta, staro kopile! , vrisne. Okomi se na njih, dovraga! Ja sam na tvojoj strani!
Oklopno vozilo bez kontrole naglo skrene. S boka mu se nalazio kamion Fiat prepun Talijana,
iji voza nije primijetio da su neprijatelja bila dva, osim horde etiopskih konjanika koji su ih
napadali. Vozio je gledajui unatrag u nemoguem kutu. Dva vozila bez vozaa sudare se pod
opasnim kutem i uz maksimalnu brzinu. elik se sudari sa elikom i oslobodi se vatromet
iskara, a oni se odbiju daleko, ostavi na dva kotaa. Na trenutak je izgledalo da e se oklopno
vozilo, ostavi izvan ravnotee, prevrnuti, no ono padne na kotae, i Gareth nastavi vonju uz
veliki napor.
Kamion Fiat bio je laganiji i manje uravnoteen. Oklopno vozilo udarilo ga je ispod vozaeve
kabine. Nije niti zateturao, ve se naglo prevrnuo, a sva etiri kotaa su se i dalje okretala u
zraku. Kabina i stranje platno odvojili su se od ostatka kamiona, a ljudi su ostali priklijeteni
izmeu tla i lima.
Bilo je to previe za rasa: nije vie mogao izdrati razoaranje da bude zatvoren u uarenoj
metalnoj kutiji, ne vidjevi nita, dok je posvuda oko njega bjealo na stotine neprijatelja koje
je mrzio. Otvori poklopac na kupoli i izvue van glavu i ramena, i ispusti glasan bijesni. krik,
prepun uzbuenja, frustriranosti i eljan krvi.
U tom trenu Rolls Royce proe ispred njih svom brzinom, presjekavi put Garethovom
oklopnom vozilu. Na stranjem sjedalu sjedio je talijanski asnik prsa prepunih medalja.
Odmah Gareth Swales i ras se dogovore: ta je rtva bila na njihovoj razini.
U napad, rekao bih! , usklikne Swales, i dobije kao odgovor: Kako ivot! , kao neku vrstu
ratnikog krika s kupole.
Wilbur Smith
Grofa Alda Bellija obuzela je histerija. Izgledalo je da je njegov voza izgubio svaki osjeaj
za orijentaciju. Sada je prolazio pod pravim kutem ispred kamiona koji su se povlaili.
Bio je to tako opasan manevar, poput velikog broda koji svom brzinom plovi prema santi
leda. Oblak praine smanjio je vidljivost na manje od trideset metara, a iz te crne magle
izvirivali su obrisi kamiona sasvim naglo, s vozaima koji nisu bili u stanju spretno izbjei
opasnost, gledajui neprekidno unatrag.
Sasvim nenadano pred njima se pojave dva udovina obrisa koja su se kretala svom brzinom.
Jedan je bio talijanski kamion, drugi oklopno vozilo, nalik devi, s kojeg se osim etiopske
zastave isticao i mitraljez Vickers.
Odjednom oklopno vozilo skrene i svom snagom se sudari s bokom kamiona, koji se odmah
prevrne. Oklopno vozilo ostalo je voziti na dva kotaa, krenuvi ravno prema Rollsu. Tako se
pribliilo, uzvisivi se prijetei nad njim da je ak ulo u ogranien vidokrug vozaa
Giuseppea.
Efekt je bio zauujui. Giuseppe skoi na sjedalu i povue naglo volan podignuvi Rolls na
dva kotaa, proavi svom brzinom ispred oklopnog vozila sa ije je kupole crno lice prepuno
bora s golemim bijelim i sjajnim zubima kakve grof nikada u ivotu nije vidio, izvirivalo i
kriknulo tako glasno i uasavajue da su se grofu crijeva zapetljala od straha.
Vickers nacilja prema Rollsu, etiopski strijelac nestane u kupoli, a cijev se lagano podigne sve
dok grof nije glupavo promatrao u upljinu... ali je Giuseppe, nakon skretanja, vozio pazei u
retrovizoru i vidjevi mitraljez koji je ciljao prema njima, te skrene bono. Rafal podigne
vulkane praine i tla s lijeve strane grofova automobila.
Oklopno vozilo ispravi rutu i ponovno krene za Rollsom, ostavivi na pjeskovitom tlu luk
rafala iz mitraljeza koji su se sve opasnije pribliavali rtvi. Pred mogunou da ostane
ubijen, Giuseppe je pokuao sve. Tako je naglo zakoio da je grof zavrio na podu gdje je i
ostao, proklinjui, i ritajui se pokuavao ponovno vratiti ravnoteu.
Rimska vuica
No rafal metaka iz Vickersa proao je na dva prsta iznad Rollsa. Giuseppe odmah skrene na
suprotnu stranu i ubrza. Grof se ponovno vrati na stranje sjedalo, sa ljemom koji mu je
prekrivao oi.
Dat u te strijeljati , promuca pokuavi pronai naina da popravi ljem. Ali Giuseppe je
imao previe posla da bi ga sluao. Njegova izmicanja zbunila su etiopskog strijelca, a vea
brzina Rollsa ih je brzo udaljavala od opasnosti.
No, na vrhu kupole ponovno se pojavi glava Etiopljanina, s velikim zubima rasa koji je htio
vidjeti gdje je Rolls. Uinivi to, nestane ponovno u kupoli. I ponovno oklopno vozilo
prijetei skrene prema njima, a s kupole se zauje novi rafal projektila usmjerenih prema
Rollsu.
Malo ispred dva vozila pojavi se obris jo jednog kamiona prepunog crnokouljaa, koji je
vozio paralelno s njima, ali se kretao upola sporije od njih pod teretom prestravljenih vojnika.
Giuseppe okrene volanom koliko je bilo dovoljno da izbjegne rafal, a potom se prebaci na
drugu stranu. im je oklopno vozilo skrenulo i htjelo krenuti u potjeru za njima, Rolls se
sakrije iza kamiona, ostavivi ga izmeu smrtonosnog oklopnog vozila i automobila.
Etiopljanin je nastavio s pucnjavom.
Dok se bujica olova sruila na platnenu ceradu kamiona, sijui smrt medu crnokouljaima,
iza zaklona nevidljivi Rolls se dao u bijeg. Ubrzo izroni iz golemog oblaka praine i nade se
na istom pustinjskom zraku, prozirnom poput kristala. Pred njim se sada prostirala samo
savana, ravna do obzora: taj obzor predstavljao je jako eljeni cilj osoba u Rollsu. Kamioni
prepuni crnokouljaa zaostali su prilino iza grofa, koji se nije namjeravao zaustaviti prije
nego to bude stigao do obrambenih linija koje je Castellani dao iskopati na Bunarima Cialdi.
No, odjednom opazi topove u dolini. Bili su uredno postavljeni u trokut po tri, s topnicima na
svojim mjestima i dugim cijevima velikog kalibra koje su ve bile uperene prema masi vozila
koja su se pribliavala. Medu topnitvom je vladalo vie ozraje parade nego li borbe i grof
osjeti olakanje, vidjevi takav red nakon none more iz koje je iziao.
Giuseppe, spasio si nas! , zajeca. Dat u ti medalju.
Wilbur Smith
Ve je zaboravio da mu je prije nekoliko minuta zaprijetio da e ga dati strijeljati. Kreni
prema topovima. Odlino obavljen posao, vidjet e, znat u te nagraditi.
U tom trenutku, ohrabren takvim rijeima o spasenju, Gino ustane s poda automobila gdje je
ostao stisnut cijelo vrijeme bijega. Pogleda oprezno preko stranjeg sjedala Rollsa i to to je
ugledao natjera ga da prigueno zajeca i ponovno se baci na pod.
Iza njih je etiopsko oklopno vozilo izronilo iz golemog oblaka praine i ponovno se okomilo
na njih. ak je i grof pogledao u tom pravcu i odmah zapone ohrabrivati Giuseppea na
uobiajen nain, udarajui ga akom po glavi.
Bre, Giuseppe! , vikao je. Ako nas ubiju, dat u te strijeljati! Rolls svom brzinom krene
prema topovima.
Spremni! , zapovjedi major Castellani, pokuavi umiriti glasom topnike. Spremni, ali
smireni, molim. Nemojte jo pucati, ne pucajte. Prisjetite se vjeba, topnici , ree.
Na trenutak se zaustavi pred oblinjim topnikom, promatrajui bojno polje dalekozorom,
polako i smireno.
Oblak praine se pribliavao vrlo brzo, no nije se jo uvijek shvaalo to se dogaa.
Jeste li spremni? , zapita mirno major, a nervozni topnik proguta pljuvaku i odgovori da jesu.
Sjeti se da je prva granata jedina koju moe dobro naciljati. Pazi da i pogodi rtvu.
Da, gospodine. Mukarev glas bio je drhtav, i Castellani osjeti gr bijesa i prezira. Imao je
slabie, nervozne i prestraene vojnike. Bio je primoran udarcima ih dovesti u red i doslovce
im ugurati u ruku puke.
Naglo se okrene i krene prema sljedeem topu.
Jeste li spremni, momci. Pustite neprijatelja neka se priblii i ne troite granate uzalud.
Okrenu se i pogledaju ga plavi od straha. Jedan od njih izgledao je kao da je na rubu plaa.
Jedinog kojeg se trebate bojati sam ja , zagrmi Castellani.
Rimska vuica
Samo pokuajte ispaliti prije moje zapovijedi i vidjet ete to u vam uiniti... Jedan ga krik
prekine. Jedan od topnika koji je stajao pored topa pokae prema savani.
Uzmite ime tog vojnika , zapovjedi suho Castellani, i smireno se okrene, oistivi leu
dalekozora, a potom podigne pogled.
Pukovnik Aldo Belli predvodio je povlaenje talijanskih vojnika. Bio je ispred njih dobrih
sedamsto metara, i svake sekunde koja je prolazila udaljenost izmeu njih se poveavala.
Vozio je ravno posred topova, sjedei na stranjem sjedalu RoUsa, i maui rukama kao da ga
je napao roj pela.
Dok ga je Castellani promatrao, iz crnog oblaka praine i dima, iza Rollsa, pojavi se vozilo
koje odmah prepozna usprkos novoj boji i udnom oruju koje je opazio na kupoli. Nije mu
uope bilo potrebno pogledati zastavu koju je isticalo da shvati kako se radilo o
neprijateljskom oklopnom vozilu.
Vrlo dobro, momci , ree smireno.
Dolaze. Spremite granate i saekajte na moju zapovijed. Ne ispaljujte prije moje zapovijedi.
Ni trenutak ranije.
Oklopno vozilo ispali dugi rafal. Previe dugi, ree sebi Castellani uz zadovoljnu gorinu. Taj
mitraljez ubrzo e se previe zagrijati i pretpostavljao je da e se blokirati. Iskusni strijelac
ispaljuje kratke rafale, u intervalima i efikasne... i neprijatelj je imao svoje novake, zakljui
Castellani.
Spremni, momci , krikne i opazi da su mu topnici uzbueni zbog rafala iz mitraljeza te da
meusobno izmjenjuju nervozne poglede.
Oklopno vozilo ponovno zapuca, i projektili padnu oko Rollsa podiui tlo i prainu. Jo
jedan predugi rafal, koji zapone i naglo se prekine.
Evo! , usklikne Castellani zadovoljno. Evo, zaglavio se!
Njegovi topnici nee se morati bojati rafala iz mitraljeza.
Bilo je to dobro. Otvrdnut e ih, dat e im snagu i povjerenje to mogu pucati, a da nitko ne
cilja na njih.
Spremni, svi spremni! Nema vie mnogo vremena. Naciljajte. Njegov glas vie nije bio strog i
grub, ve je izgledao gotovo majinski, poput uspavanke koju pjeva vlastitom djetetu.
Saekajte jo nekoliko trenutaka, momci. Smireno, smireno.
I
Wilbur Smith
Ras nije shvatio to se dogodilo s mitraljezom, jer je sada utihnuo, usprkos to je on i dalje
pokuavao pucati, svom snagom pritiui otponac. Dugaki remen sa streljivom visio je
pored cijevi, ali nije se vie pomicao.
Ras zapone proklinjati mitraljez, vrijeati ga najokrutnijim rijeima, na nain kojim bi
obasuo uvredama i ovjeka prouzrokujui dvoboj do posljednje kapi krvi, ali mitraljez je i
dalje utio nepomian.
Drei ma objema rukama, ras se pojavi na kupoli, maui njime iznad glave.
Vrlo je upitno je li znao kako izgledaju moderni topovi kalibra sto milimetara, a da ih je vidio,
zasigurno bi napustio potjeru za Rollsom. No, injenica je da je njegov razum, a i vid bio
zamagljen arom pravoga ratnika.
Nije vidio topove koji su ih ekali.
Ispod njega, Gareth Swales, nagnut nad volanom, vozio je ne vidjevi gotovo nita. Njegove
oi plivale su u dimu i praini i neprekidno je treptao pokuavajui ne izgubiti Rolls iz vida.
Ni on nije opazio topove koji su ih ekali u zasjedi.
Pucaj, neka te vrag nosi! , vikao je. Izgubit emo ga!
Ali iznad njega Vickers je umuknuo, a topovi se jo uvijek nisu vidjeli, jer je major Castellani
izabrao udubljeni teren da zakloni topnitvo. Gareth je vozio prema njima, neodoljivo
privuen automobilom koji je plesao pred njihovim oima.
Vrlo dobro. Castellani si dopusti mali osmijeh vidjevi neprijatelja kako pada u klopku svom
brzinom. Nalazio se ve na nianu za iskusnog topnika, ali on je znao da je prava udaljenost
za novake polovica od sadanje.
Rolls je, pak, bio na samo dvjesto metara od topova, i nailazio je brzinom od najmanje sto
kilometara na sat. Tri blijeda i prestravljena lica zurila su u njega, pogledima i glasovima koji
su molili za pomo, nadglasavi brujanje motora. Major nije mario za njih i ponovno se
zagleda u neprijatelja iskusnim okom.
Rimska vuica
Nalazio se na tristo metara udaljenosti, no pribliavao se sve vie. Htio je ve uputiti
topnicima nekoliko umirujuih rijei, ali je Rolls proao izmeu topova.
Grof je privremeno uspostavio kontrolu nad vlastitim stopalima i ljemom. Stojei u
automobilu njegov glas, drhtav od straha i adrenalina, jasno je stigao do topnika.
Otvorite vatru! , uzvikne grof.
Odmah otvorite vatru ili u vas dati strijeljati!
Nakon ega, shvaajui da mora rei i neto da bi ih ohrabrio, doda inspirirano: Bolje smrt od
neasnosti! , i projuri pokraj njih, brzinom od sto kilometara na sat, prema obzoru u daljini.
Major zarei i htjede dati protuzapovijed, ali ak su i njegova plua ostala nemona pred
istovremenom eksplozijom iz devet topova, kao to nikada nisu uspjeli uiniti tijekom vjeba.
Svaki topnik shvatio je doslovce grofa koji je rekao 'odmah', to je znailo ne mariti na detalje
ciljanja.
U tim okolnostima bilo bi pravo udo da jedna granata pogodi rtvu. I pronae ju u kamionu
Fiat, prepunom crnokouljaa, koji je upravo iziao iz oblaka praine, esto metara iza
oklopnog vozila.
Granata je eksplodirala tisuinku sekunde nakon udara. Projektil je zgnjeio motor, smrskao
vozaa i uz uasnu jainu eksplodirao usred prestravljenih vojnika, koji su se stisnuli ispod
platna. Motor i prednji kotai kamiona nastave ravno prema naprijed, a potom se otkotrljaju
odbijajui se na neravnom tlu. Ostatak kamiona i dvadeset crnokouljaa skoi uvis etrdeset
metara poput skupine ludih akrobata.
Samo jedna od granata eksplodira blizu neprijatelja.
Prasne na deset metara udaljenosti ispred oklopnog vozila, stvorivi krater promjera dva metra
koji je eruptirao plamen, tlo i ljunak. Oklopno vozilo upadne ravno u nj.
Ras, koji se naginjao na kupoli, raskolaenih oiju i otvorenih usta, naglo umukne, i zapone
pljuvati da ga zemlja koja je ula u njegova usta i oi ne bi zaguila, trljajui si oi da bi ih
oslobodio od pijeska.
ak i Gareth odjednom vie nita nije vidio zbog plamena i pijeska. Zbog pada u krater, udari
glavom u volan i sav zrak mu istog trena izie iz plua, a potom padne na elini pod
oklopnog vozila.
Wilbur Smith
Uz jo jedan trzaj oklopno vozilo zatetura u krateru, prepunom praine i crnoga dima. Bilo je
nagnuto na jednu stranu, a jedan je prednji kota bio priklijeten elinim oklopom iznad
njega, no, budui da je motor radio punom snagom, vozilo se vrtjelo u uskim krugovima
poput ivotinje u cirkusu.
Bez daha Gareth ponovno sjedne na mjesto vozaa, otkrivi da vie nije imao mjenja a da je
papuica gasa bila zaglavljena na maksimumu.
Ostane sjediti neko vrijeme, duboko diui, ne znajui to mu je initi, i maui glavom ne bi
li si razbistrio misli, priguene dimom i prainom koji su ispunjavali vozilo.
Jo jedna granata prsne negdje pored njih, vrlo blizu oklopa, i probudi ga iz uenja i oka,
tako da otvori poklopac i proviri glavu.
Tada opazi talijanske topove koji su ispaljivali granate prema njima, gotovo ih pogaajui za
dlaku.
O, dobri Boe! , oajniki usklikne, upravo u trenutku kad je jo jedna granata prasnula pored
vozila koje je kruilo u uskome krugu. Osjeti zranu struju koju je granata pokrenula i zrnca
pijeska koja su ga pekla.
Bjeimo! , ree i dohvati se za rub vozaeve kabine, te se izvue van. To mu spasi sve kosti
nogu ispod koljena, jer da je jo uvijek drao stopala na podu oklopnog vozila, smrskala bi se
u tisuu komadia.
U meuvremenu je Castellani inio sve to je bilo u njegovoj moi da smiri paniku koju je
grof izazvao medu njegovim topnicima. Ovi su ciljali i ispaljivali takvim slijepim arom
zaboravivi na sve umijee. Topnici se vie nisu ni pretvarali da trae rtve. Castellanijevi
krikovi nisu imali nikakva efekta na topnike, koji su sasvim otupili.
Kad je grof spomenuo smrt, koja je bolja od neasnosti, izgubili su ivce i sada su se nalazili s
druge strane dobra i zla.
Castellani je dohvatio jednoga od topnika i osobno se postavio na njegovo mjesto. Proklinjui
gorko zbog kvalitete svojih ljudi kojima je morao zapovijedati, iskusno namjesti top. Golema
cijev spusti se i okrene se sve dok u ciljniku ne ugleda uveani obris neprijateljskog oklopnog
vozila.
Rimska vuica
Kruilo je luaki oko samoga sebe, vidljivo izvan kontrole, i Castellani uhvati ritam njegova
okretanja, te uz jedan pokret ruke ispali granatu. Bila je za dlaku prekratka. Prasne medu
kotaima oklopnog vozila, ispod vozaeva sjedala.
Snaga eksplozije rairi se po tlu ispod oklopnog vozila, oteti motor, i raspukne kotae te
pogodi u elini pod snagom Torova ekia.
Da je Gareth Swales drao stopala na elinom podu, izravno bi mu eksplozija smrskala kosti
nogu, i ostao bi rtvom uasne i karakteristine osakaenosti za vozae oklopnih vozila: ispod
koljena noge bi mu se pretvorile u vreice prepune smrskanih kostiju.
No, na sreu se nalazio u zraku, napola vani, i napola unutra, mlatarajui nogama, s torzom
izvan oklopa. Udarni val se podigne poput mjehuria u tek otvorenoj boci pjenuca. No, u
ovom sluaju je ep bio on, koji je bio izbaen van dok je jo mlatarao nogama.
I rasa udarni val izbaci iz kupole i na kraju putanje se sudari s Garethom. Padnu na tlo
istovremeno: ras je sjedio na Garethovim leima, a to je bilo zauujue, ni jedan ni drugi
nisu se naboli na golemi rasov ma koji je skoio u zrak zajedno s njima i zabio se u zemlju
na pet centimetara od Garethova uha, koji je zbunjeno leao s licem okrenutim prema tlu i
pokuavao skinuti sa sebe staroga poglavicu.
Upozoravam te, dragi moj , pokua mu suho odbrusiti iako je bio bez daha, da e, nastavi li
tako, prije ili poslije prei svaku granicu.
Tutnjava motora na maksimumu okretaja uini Garethov pokuaj da se oslobodi rasa jo
odlunijim i efikasnijim. Podigne se i ispljune pijesak i krv iz usta te pogleda prema
preostalim talijanskim kamionima koji su masovno krenuli prema njima kao na startu utrke u
Le Mansu.
O, dobri Boe! , uzvikne Gareth, i istog trena izie iz magle oamuenosti, te pone puziti
prema oklopnom vozilu, stisnuvi se da ga ne bi primijetili, a potom opazi da ras vie nije bio
s njime.
Ras, rasi... stara budalo, kopile jedno, vrati se natrag! Dolazi ovamo! , zagrmi, oajniki.
Ras, teturajui, oamuen eksplozijom, no jo uvijek prepun ratnikog ara, maui maem
iznad glave, nije ostavljao dvojbe o tome koje su mu bile namjere.
Wilbur Smith
Kretao je u napad prema cijeloj motoriziranoj koloni, sam, urliui i maui maem prema
neprijatelju. Gareth ga je morao
I zaustaviti klasinim potezom igraa ragbija, jedinim nainom da mu
se priblii, bez da ga ovaj ozlijedi maem kojim je vitlao oko glave. Padnu na tlo.
Povue ga, dok je ovaj i dalje urlao i ritao se, prema zaklonu oklopnog vozila upravo u
trenutku kad je dolazio prvi kamion. Vojnici u njemu, bijeli poput plahte, nisu im uputili ni
pogleda: njihov jedini cilj bio je slijediti pukovnika.
Umukni! , zarei Gareth dok ih je ras uzalud pokuao provocirati najkrvolonijih pogrdnim
rijeima na amharskom. Konano ga je morao baciti na tlo jo jednom, i zaviti mu glavu u
tuniku te sjesti na njega. U meuvremenu su kamioni Fiat prolazili tutnjei pored njih poput
pjeane oluje.
Kad se golemi pranjavi oblak udaljio uz buku motora, Garethu je izgledalo da vidi Priscilu,
Kurvu, i na trenutak ispusti rasa te zapone vikati i davati uzbuene znakove, no vozilo
ponovno nestane iza zdepastog Fiata, dok je Gareth uo sasvim jasno kratke rafale iz
Vickersa.
I odjednom su ostali sami, tutnjava se stia, a praina smiri... no, ponovno se zauje dosta tihi
zvuk, no sve jai i jai. Iako su se j! ' mnogi konjanici Hararija i Galla zaustavili pored
prevrnutih talijanskih
kamiona, nekoliko stotina konjanika nastavilo je napadati.Ta tanka linija konjanika
napredovala je po terenu, urliui i probadajui maevima preivjele talijanske vojnike koji su
trali ispred njih.
U redu, rase , ree Gareth skinuvi s glave turban napravljen tunikom. Sada te mogu
osloboditi. Pozovi svoje momke i reci im da nas odvedu odovud.
U nekoliko trenutaka relativnog mira, izmeu dva vala kamiona, koji su prolazili medu
topovima, major Castellani je, trei od topa do topa, rijeima i biem ibao topnike da bi
pobijedili paniku i ponovno uspostavili kontrolu nad samima sobom.
Potom iz praine izroni i drugo oklopno vozilo, poput duha, koje je za razliku od prvog,
bljuvalo vatru i plamen iz kupole naoruane mitraljezom.
Rimska vuica
To je bilo dovoljno da uniti svaku vojnu efikasnost koju je Castellani tekom mukom uspio
uspostaviti meu topnicima.
Dok je oklopno vozilo prolazilo pored topova ispaljujui rafale, topnici se sklone u zaklon, iza
titova, bojei se i podignuti glave dok je voza oklopnog vozila, nakon prvoga brzog prolaza
medu topovima ponovno nestao u oblaku praine. I Jake je ostao zgranut koliko i topnici.
Ispaljivao je radosno prema Fiatovom kamionu, a trenutak kasnije pronaao se opkoljen
golemim eksplozijama granata.
Boe mili, Greg , dovikne mu Jake prema kupoli.
Skoro su nas pogodili.*
Granatirani i pogoeni rafalima... sjea li se tog epa...
Poezija u trenutku poput ovog? , zarei Jake nagazivi na papuicu gasa.
Kamo emo?
Doma, a to prije stignemo, to bolje. Ciljaju prema nama monim topovima.
Jake... Gregorius se htjede usprotiviti, ali ponovno granata prasne pored njih, a plamen na
trenutak osvijetli prainu. Zrano strujanje pogodi u bubnjie obojicu, od zagluujueg zujanja
se najee, dok su udisali ozon, stvoren elektricitetom ispaljene granate. Granata eksplodira
daleko od njih, podigavi stup zemlje.
Shvaa li to mislim? , zapita Jake.
Da, Jake... O, da, da.
Dok je tako govorio, praina se razrijedi, i nemilosrdno ih otkrije panji talijanskih topnika,
zajedno s jo jednom primamljivom rtvom: etiopskim konjanitvom koje je i dalje
nastavljalo napad. Tako se, nakon dva ili tri puta neuspjelih pokuaja, major Castellani
pomirio s neznanjem svojih topnika i promijeni rtvu.
Mitraljezi , zapovjedi. Pucajte iz mitraljeza! Potri od jednog topa do drugog i ponovi
zapovijedi naglasivi ih biem.
Mijenjamo ciljnik: konjanitvo na udaljenosti od pola kilometra. Napunite rapnelima i
ispaljujte do mile volje!
Etiopski konji lagane su ivotinje, uzgajane da se penju planinskim padinama vie nego da
tre dugo vremena po ravnici. Osim toga, ve su se tjednima hranili suhom travom savane i
njihova je energija gotovo sasvim nestala.
Wilbur Smith
Prvi rafali prasnu na petnaestak metara iznad prvog reda konjanika. Poput lagane umjetne
vatre stvori se na nebu nenadani sjaj koji je ledio krv u ilama. Odmah zrak ispuni zujanje
smrtonosnih komadia.
Nekoliko konja padne pod prvim praskom odbacivi sa sebe i konjanike. Potom se nebo
ispuni tim smrtonosnim pamunim vrpcama koje su kosile konje i konjanike, dok su se oni
koji su uspijevali preivjeti, pokuali zakloniti uz konja. Tu i tamo neki hrabri konjanik
uzimao bi svoje drugove na konja: konji su usporavali pod tim dvostrukim teretom, bjeei. U
roku od nekoliko sekunda sva se etiopska vojska -samo jedno oklopno vozilo i konjanitvo -
povlailo istom brzinom talijanske kolone kamiona koja je jo uvijek bila na putu prema
Bunarima Cialdi. Castellanijevo topnitvo pokazalo se gospodarom cijeloga bojnog polja...
zajedno s posadom pogoenog oklopnog vozila.
Iza Garethova vozila koje se konano prestalo dimiti, on opazi svaki i najmanji traak nade
kako se udaljava zajedno s etiopskim konjanitvom u bijegu.
Nemoj im zamjeriti, jadnici , ree rasu, a potom pogleda prema oklopnom vozilu koje je
prelo konjanike.
Ali, njemu zamjeram, da , promrmlja.
Vidio nas je, dobro znam. U jednom trenutku Priscila, Kurva, krenula je upravo prema njima,
ali je potom promijenila pravac kretanja.
Zna li jednu stvar, lijepi moj rasicu? Mora da misle da smo pederi. Pogleda rasa koji je leao
pored njega poput iznemoglog staroga lovakog psa: prsa su mu podrhtavala kao kovaeva
ruka dok kuje, a dah mu je kripio u grlu.
Bolje je da skine te goleme zube iz usta, starce, inae e ih progutati. Rat je za danas gotov,
raskomoti se, jer noas emo morati hodati.
Gareth Swales potom svu svoju panju usredotoi na oklopno vozilo koje se udaljavalo.
Velikoduni Jake Burton nas ostavlja ovdje i vraa se kui gdje e popapati sav med. Kako se
zvao onaj tip kojem je David podmetnuo istu alu? Hajde rasicu, ti si iskusni poznavatelj
Starog zavjeta... Hitit Uria?
Rimska vuica
I
Zanijee glavom. Gareth je ve bio spreman na najgore.
Gotovo bih se mogao uvrijediti, zna rasicu? Moda bih ja bio uinio isto, ali od uzornoga
graanina poput Jakea Burtona, uvredljivo je.
Osim to nije shvaao, ras nije ni sluao. Bio je jedini u obje vojske za kojeg borba jo nije
bila dovrena. Samo se nakratko odmarao, to je bilo i vie nego dozvoljeno za ratnika
njegovih godina. Sada, jednim skokom, ponovno se podigne na noge i maui maem potri
prema talijanskim topovima. Garetha taj potez sasvim iznenadi, tako da je ras mogao protrati
etrdesetak metara, od potrebnih tristo, prije nego to ga je Gareth uspio dostii.
Bila je prava nesrea to je jedan Talijan upravo u tom trenutku promatrao ostatke oklopnog
vozila kroz ciljnik. Borbenost Talijana bila je obrnuto proporcionalna broju i blizini
neprijatelja, a osim toga, bili su sretni i zadovoljni zbog neoekivane pobjede koju su
izvojevali.
ao mi je, dragi moj, ali ovako se ne moe dalje , ree Gareth s kamenom u ruci.
Drao je na umu i krhkost starih kostiju rasa te vrlo paljivo, gotovo njeno, udari ga iza uha.
Pridri ga dok je padao, a potom ga uze u naruje poput djeteta. Granate su fijukale posvuda
uokolo dok je trao s onesvijetenim rasom u naruju prema zaklonu iza oklopnog vozila.
Jake Burton zauje eksplozije i dovikne Gregoriusu: Na koga pucaju?
Gregorius proviri s kupole i pogleda iza sebe. Na toj udaljenosti kostur oklopnog vozila bio je
neprepoznatljiv, poput grma. No, stupovi zemlje privuku Gregoriusovu panju.
Tamo je moj djed! , krikne zabrinuto. Pogodili su ih, Jake!
Jake zakoi. Proviri kroz otvor vozaeve kabine, dohvati dalekozor i zagleda se. Obris
oklopnog vozila odmah ga pogodi, i prepozna dvije pojave u daljini, odjevene, jedna u tweed,
a druga u tuniku koja se vihorila. Bili su zagrljeni, i na trenutak Jake pomisli da pleu Str
aussov valcer usred granata. Potom ugleda Garetha kako podie rasa u naruje i tri zajedno s
njim u zaklon iza pogoenog vozila.
Moramo se vratiti po njih i spasiti ih, Jake , uzvikne Gregorius strastveno. Inae e ih ubiti.
Wilbur Smith
Moda se radilo o telepatskom emitiranju Garetha Swalesa, ali Jake osjeti naglu kunju. Znao
je da voli Vicky Camberwell, a to je' bio lak nain da se oslobodi svog protivnika.
Jake! , ponovno uzvikne Gregorius, i Jakeu odjednom bude loe zbog vlastitih misli o izdaji
tako da osjeti gnuanje.
Ispod jezika osjeti novu pljuvaku.
Idemo , ree i zatvori se u vozaevu kabinu.
Naglo skrene i usmjeri Priscilu, Kurvu, ravno prema umi stupova zemlje koju su podizale
eksplozije. Nisu na sebe privukli vatru: bilo je oito da su Talijani bili previe zaokupljeni
nepominom rtvom. to su vie procjenjivali udaljenost, poboljavali su putanju granata. U
roku od nekoliko sekunda zasigurno e pogoditi u potpunosti Garethovo oklopno vozilo, te
Jake stoga pritisne na papuicu gasa, ali Priscila, Kurva, izabere upravo taj trenutak da pokae
svoju prirodu. Osjeti kako je zakazivala: brujanje motora se promijeni, zapone kaljucati,
kihati: potom ponovno, iznenada, doe k sebi i nastavi vonju punom brzinom.
Dobra djevojko. Jake se nagne nad volanom i lagano skrene ulijevo, da bi se pribliio zatien
kosturom drugog oklopnog vozila i stupovima zemlje koje su talijanske granate podizale uvis.
Jedan se podigne upravo pred njima, i Jake, kao iskusan voza, skrene te zaobie krater iz
kojeg je izbijao dim. Potom ponovno ubrza i krene brzo dalje odakle je doao. Nalazio se
upravo iza kostura, gotovo nevidljiv Talijanima, na deset koraka od mjesta na kojem je Gareth
Swales sjedio s rasovim tijelom u naruju.
Gary! , uzvikne Jake, izvukavi glavu iz vrata.
Gareth ga pogleda s nevjericom na licu. Bio je toliko zagluen granatama da ih nije uope uo
kad su stigli.
Jake je bio primoran ponoviti poziv.
Dolazi, do vraga! Ovoga puta se Gareth pomakne. Podigne rasa poput svenja prljavog rublja
i pone trati s njim u naruju prema oklopnom vozilu. Jedna granata prasne tako blizu da ga
gotovo baci na tlo, ali uspije zadrati ravnoteu pod kiom kamena i zemlje koji se srue i na
oklop Priscile, Kurve.
Gareth je dostigne i spusti rasa u brine ruke njegova unuka.
Kako je? , zapita Greg zabrinuto.
Rimska vuica
Dobio je kamenom po glavi, no bit e mu odlino , zarei Gareth, i nasloni se na trenutak na
bok oklopnog vozila da doe do daha. Dostaje teko disao, brkovi i kosa bili su mu puni
praine, koja mu se nataloila i na licu. Podigne pogled prema Jakeu.
Mislio sam da nee doi po mene , grakne.
Zapravo, pomislio sam na tu mogunost. Jake se nagne i dohvati ga za ruku, te povue prema
haubi. Gareth je vrsto stisne, zadravi je jednu ili dvije sekunde vie od potrebnog.
Dugujem ti uslugu, stari.
Obratit u ti se kad bude trenutak za nju , naceri se Jake.
Kad god eli.
U tom trenutku, Priscila, Kurva, zarei junaki, i odgovori golemim praskom na talijanske
granate, zabruji, kihne, zakalje i utihne...
Ne, kurvo jedna! , uzvikne Jake strasno i glasno.
Ne ba sada! Molim te, ne sada!
Sjeam se jedne djevojke koju sam upoznao u Australiji.
Kasnije , ree Jake. Sada idi do ruice.
Sa zadovoljstvom, prijatelju.
Jedna granata prasne vrlo blizu i Gareth padne sa eline haube, potom se podigne s tla i
krene epajui prema ruki.
Nakon minute beskorisnih pokuaja od kojih je izgledao poput sviraa ulinog vergla, Gareth
se nasloni na haubu, zadihan.
Vjerojatno sam malo umoran , izjavi.
Brzo zamijene mjesta.
Jake ode do ruke, ne marei za granate koje su sada padale sasvim blizu i zapone je okretati
dok su mu se miii napinjali ispod koulje. Sve je uzalud, pokvarila se! , uzvikne Gareth
nakon jo jedne minute pokuaja.
Jake mu ne odgovori, lica koje je postajalo sve vie crveno, a vene na vratu izgledale su mu
poput plavih konopa. Konano i on ispusti ruku uz grimasu gnuanja i nasloni se zabrinuto
na haubu.
Torba s alatom nalazi se ispod sjedala , ree.
Nee valjda, sada i ovdje, zapoeti s popravkom? , zapita ga Gareth u nevjerici, pokazujui
rukom na bojno polje, talijanske topove i stupove zemlje koje su granate podizale.
Wilbur Smith
Zar ima bolju zamisao? , zapita otresito Jake i Gareth se ogleda oko sebe pokunjena izraza
lica. Odjednom ispravi leda, a usta se raire u uobiajen veseli osmijeh.
Nevjerojatno, ha? Ali, ba je tako... Poput maioniara pokae mu prstom prema gustom
oblaku praine koji ga je okruio.
Miss Ljuljaka se zaustavi zateturavi pored njih i oboja vrata se irom otvore. Na jednima se
pojavi Sarina crna glava, a na drugim plava Vickvjina kosa. Vicky se nagne prema Jakeu,
drei ruke pored usta i krikne da bi je uli pod kiom granata. to je s Priscilom?
A Jake, zadihan i znojan, s jo uvijek crvenim licem, dovikne: Uobiajeni neposluh.
Dohvati konop , poui ga Vicky. Mi emo vas povui.
Etiopski tabor vrvio je pobjednikim ratnicima i slavljenicima: njihov smijeh bio je glasan, a
glasovi poput grmljavine. ene, prepune divljenja, promatrale su ih kuhajui za proslavu te
veeri. Goleme tave od eljeza zveckale su, prepune nekoliko vrsta wata, a oko njih se irio
miris mesa i zaina.
Vicky Camberwell, sjedei ispod atora, radila je za pisaim strojem. Njeni spretni prsti letjeli
su po tipkovnici dok su iz njene due izvirale rijei kojima je opisivala hrabrost i ratnike
vrline ljudi koji su naoruani samo maevima i konjima potjerali u bijeg moderno opremljenu
vojsku sa svim orujem koje je moderna tehnika uspjela izumiti. Tu i tamo Vicky zaboravi na
pokoji detalj koji je mogao umanjiti dramatian efekt povijesti: kao primjerice injenicu da su
biblijski etiopski ratnici imali potporu u navali s konjima, od oklopnih vozila, s mitraljezima
Vickers na kupolama.
Zanemarivi takve detalje, Vicky dovri ovim rijeima: No, koliko e se jo dugo moi boriti
ovaj ponosan, jednostavan i junaki narod protiv pohlepnih horda modernog Cezara koji eli
izgraditi sebi carstvo? Danas se dogodilo udo u Dankalskoj pustinji, ali vrijeme uda istie, i
jasno je da je sudbina odreena svima onima koji se bore za ovu plemenitu zemlju Etiopiju...
osim ako se savjest civiliziranog svijeta ne probudi, a glas meunarodne pravde ne odjekne
jasno i glasno protiv tiranina: Ruke k sebi, Benito Mussolini!
Rimska vuica
Predivan je, gospoice Camberwell! , ree Sara nagnuvi se nad papirom i proitavi
posljednje rijei, dok je Vicky jo uvijek tipkala. Tjera me da zaplaem, tako je tuan i lijep...
Drago mi je da ti se svia, Sara. Htjela bih da si ti moj izdava.
Vicky izvue papir iz pisaeg stroja i na brzinu ga proita, na nekim mjestima dodajui koju
rijei, a na nekim briui. Potom, zadovoljna, stavi lanak u debelu omotnicu smee boje.
Polie ljepljivi rub te je zatvori.
Jesi li sigurna da mu moemo vjerovati? , zapita Vicky Saru.
O, da, gospoice Cambervvell, jedan je od najboljih ljudi moga oca. Sara uze omotnicu i da je
ratniku koji je ekao ve sat vremena ispred atora, sjedei na tlu pored ve osedlanog konja.
Sara je razgovarala s njim s velikom strau i arom, a mukarac je klimao glavom. Skoi
potom na sedlo i krene prema usjeklini koja je ve bila ispunjena plavim sumrakom to je
bojio padine i stijene planine.
Bit e u Sardiju prije ponoi. Rekla sam mu da se ne zaustavlja ni jednom du puta. lanak e
telegrafirati u Addis Abebu sutradan ujutro u ranu zoru.
Hvala, draga Sara.
Vicky ustane od stola i pokrije pisai stroj.
Dok je to inila, Sara je pogleda zbunjenim izrazom lica.
Vicky se okupala i odjenula jedinu elegantnu haljinu koju je ponijela sa sobom, od irskog
pamuka, moderna kroja i niskoga struka, koja je sezala do ispod koljena, ostavivi otkrivene
njene lijepe listove i njene i lijepo oblikovane glenjeve koji su se sjajili u svilenim
arapama.
Draesna haljina , ree Sara, a potom tie: A tvoja kosa je tako mekana i uta...
Uzdahne. Htjela bih da sam lijepa kao ti. Htjela bih imati tako bijelu kou poput tvoje.
A ja bih htjela tako pozlaenu kou poput tvoje , odmah odvrati Vicky i obje prasnu u smijeh.
Jesi li se odjenula ovako za Garetha? Jako e mu se svidjeti kad te bude vidio. Idemo ga
potraiti.
Imam bolju zamisao, Sara. Zato ne ide potraiti Gregoriusa? Sigurna sam da te trai.
Wilbur Smith
Sara se zamisli na trenutak, borei se i ne znajui da li da se odlui za dunost ili
zadovoljstvo.
Jesi li sigurna da si u stanju izvui se sama, gospoice Camberwell?
O, mislim da jesam, hvala, Sara. Ako se budem uvalila u brige, pozvat u te.
Odmah u doi , uvjeri je Sara.
Vicky je znala gdje je mogla nai Jakea Burtona i u tiini se pojavi pored oklopnog vozila.
Zagleda se u njega kako je radio, sasvim udubljen i ni ne slutei da je ona pored njega. Zapita
se kako je mogla biti tako slijepa i ne primijetiti puno ranije, ne vidjeti iza te mladenake
svjeine i smirene sigurnosti zrelog ovjeka.
Bio je lica na kojem se godine nisu nazirale, i znala je da e i u starosti izgledati mladoliko i
svjee. No, usprkos tome, opaala je dubinu u tim oima, elinu odlunost na toj tako
naglaenoj bradi, koju nije uoila prije.
Sjeti se njegovog sna o kojem joj je jednom govorio: tvornice u kojoj bi sastavio svoj motor; i
poput bljeska postane joj sve jasno i bila je sigurna da je on imao snagu i odlunost da
preobrazi svoj san u javu. Odjednom zaeli podijeliti ga s njim, i znala je da e njihovi snovi,
njena knjiga i Jakeov motor moi biti zajedno, mogli su se stvoriti zajedno, svatko svojim
snagama i energijom drugog, uzajamno si dajui odlunost i stvaralaku energiju. Pomisli da
je vrijedilo podijeliti sne sa ovjekom poput Jakea Burtona.
Moda se stvari vide jasnije kad si zaljubljen, pomisli pogledavi ga s tajnim zadovoljstvom.
Ilije moda jednostavno lake zavarati sama sebe, i naljuti se to je i u trenutku kao to je ovaj
njen prirodni cinizam zavladao njome.
Ne, odlui konano, nije rije o pretvaranju. Jak je i dobar i ostat e takav, i odmah pomisli da
je htjela uvjeriti samu sebe na previe jednostavan nain. Nesvjesno joj se vrati u misli no
koju je nedavno provela zajedno s drugim mukarcem, i na trenutak se zbuni i smete. Pokua
odagnati sjeanje, ali ono je i dalje lebdjelo u njoj, tako da se uhvati kako usporeuje obojicu
mukaraca, prisjetivi se svih ekstaza koje je osjetila i sumnjajui da e ih ikada ponovno
ukrotiti, iako nadajui se.
Rimska vuica
Potom pogleda izbliza mukarca za kojeg je mislila da ga voli, i ugleda da je, usprkos
golemim dlakavim rukama, i golemim, uljevitim i koatim dlanovima, spretno radio i s
lakoom, te pokua zamisliti te ruke na svome tijelu. Tako ih je dobro zamislila da je prou
trnci poude, uzdahnuvi duboko.
U tom trenutku Jake podigne pogled prema njoj, s izrazom zauenosti na licu koji se ubrzo
pretvori u zadovoljstvo, i s osmijehom koji se polako irio, topao, po njegovu licu, dok su
njegove oi promatrale Vickvjinu svilenu kosu, i sputale se sve do glenjeva.
Bok, jesmo li se moda susreli ve negdje? , zapita je, a ona se nasmije i okrene se oko sebe,
tako da joj je haljina zaleprala.
Svida li ti se moja haljina? , zapita ga.
On tiho klimne glavom, a potom joj ree: Zar idemo na neko specijalno mjesto?
Proslava koju je ras organizirao, nisi znao?
Nisam siguran jesam li u stanju podnijeti jo jednu od njegovih proslava , odvrati joj Jake. Ne
znam to je opasnije: talijanski napad ili tekui dinamit koji posluuju kod njega.
Ne moe ne doi, jedan si od junaka velike pobjede.
Jake promrmlja i ponovno usmjeri svoju panju na unutarnje organe Priscile, Kurve.
Jesi li pronaao kvar?
Ne , uzdahne Jake rezignirano. Rastavio sam je i ponovno sastavio, svu, ali nisam uspio
shvatiti o emu se radi.
Ponovno se podigne, zaklima glavom i krpom obrie ruke.
Ne znam, zaista ne znam.
Jesi li je pokuao ponovno pokrenuti?
Nema smisla, sve dok ne naem i ne popravim kvar.
Hajde, pokuaj , ree Vicky. On joj se osmjehne.
Ne slui niemu. Ali uinit u to da te zadovoljim.
Ode do ruke i Priscila upali odmah. Motor se okretao minimalnim okretajima, ravnomjerno,
preo je poput goleme make pored vatre. Boe mili! , usklikne Jake i povue se korak unatrag.
Sasvim je nelogino!
Ona je dama, zar ne? , ree Vicky. Dobro zna... ima li uvijek logike u nainu ponaanja jedne
gospode?

Wilbur Smith
Jake je pogleda u oi i naceri se takvim izrazom lica da je Vicky morala pocrveniti. Poinjem
primjeivati , ree i korakne prema njoj, a ona podigne obje ruke u obranu.
Isprljat e mi haljinu!
A ako se prije toga okupam?
Okupaj se , zapovjedi ona.
A potom emo ponovno razgovarati o tome, mister.
U posljednjim trenutcima svjetlosti stigao je konjanik iz Sardija uz buni topot kopita po
stjenovitom puteljku koji se sputao. Stigavi u ravnicu, pojurio je u galopu prema rasovom
atoru.
Sara Sagud primi poruku koju je konjanik donosio, i potri prema atoru Vicky Camberwell
maui brzojavom uavi u tabor i ne pomislivi da bi trebala najaviti svoj dolazak.
Vicky se nalazila u vrstom zagrljaju Jakea Burtona, ve nekoliko trenutaka, a prekid je
uslijedio upravo u trenutku kad se Vicky htjela sasvim opustiti u uitku tog trenutka. Jake ju
je nadvisivao, ist i mirisav od Marsejskog sapuna, jo uvijek mokre kose i lijepo poeljane.
Vicky se oslobodi od zagrljaja i okrene se bijesno prema djevojci.
O! , usklikne Sara uz prirodno zanimanje prema novoj intrigi. Zauzeta si!
Da, jesam , ree odrjeito Vicky, dok su joj obrazi plamtjeli od nelagode.
ao mi je, gospoice Cambervvell. No, mislim da je ova poruka jako vana... , i Vickvjina
razdraenost nestane vidjevi brzojav. Mislila sam da ga eli vidjeti odmah.
Vicky joj istrgne brzojav iz ruke, otvori ga i zapone pohlepno itati. Dok je itala, bijes je
nestajao i na kraju podigne bljetave oi od zadovoljstva prema Sari.
Bila si u pravu. Hvala, draga moja , ree i vrati se pleui do Jake, te ga zagrli uz ozaren
osmijeh.
Hej! , usklikne Jake odmaknuvi je od sebe, zbunjen prisutnou djevojke. to ti se dogada?
To je brzojav mog izdavaa , objasni mu.
Rimska vuica
Moj lanak o napadu na Bunare Cialdi je bio poticajem za meunarodni skup. Glavni naslovi
na naslovnim stranicama u cijelome svijetu... odrat e se izvanredna sjednica Lige naroda o
toj temi!
Sara joj otrgne brzojav iz ruke i zapone itati kao da je to njeno pravo. To je upravo ono
emu se moj otac nadao, gospoice Cambervvell... za nau zemlju i na narod!
Sara je plakala: goleme suze slijevale su se iz tamnih oiju gazele, sjajei se na trepavicama.
Sada svijet zna. Sada e nas doi spasiti od tiranije neprijatelja. Vjera djevojke u pobjedu
dobra bila je djetinjasta. Odvoji Vicky iz Jakeovog naruja i zagrli je, vrsto.
O, dala si nam novu nadu! Bit emo ti vjeno zahvalni.
Njene suze moile su Vickvjin obraz, i Sara se povue unatrag, te ih obrie dlanom svoje crne
ruke.
Nikad te neemo zaboraviti , ree joj, a potom, osmjehujui se kroz suze, moramo otii djedu
i rei mu.
Otkriju ipak da tono znaenje tog brzojava nee moi prenijeti rasu. Imao je previe zbrkanu
zamisao o ulozi i vanosti Lige naroda, kao o utjecaju i moi meunarodnog tiska. Nakon
prvih aa teja, uvjerio je samog sebe da je na neki udnovat nain velika engleska kraljica -
kraljica Viktor ija - koja mu je dodijelila priznanje, stala na njihovu stranu, i da e se ubrzo
vojska Velike Britanije pridruiti njima na bojnom polju.
I Gregorius i Sara razgovarali su s njime jo neko vrijeme, pokuavi mu objasniti njegovu
greku, dok se on osmjehivao blaenim osmijehom nimalo dirnut njihovim rijeima. Konano
zagrli Garetha Swalesa i odri arki govor na amharskom, pozdravivi ga kao engleskog
podanika i ratnog druga. Potom, prije kraja kratkog govora, ras padne zaspavi napola
reenice, licem u veliku tavu wata. Borba koja se vodila tog dana, uzbudenost zbog vijesti da
su imali novoga, monog saveznika, i koliina teja i za njega su bili previe. etiri straara ga
podignu i odnesu u ator, dok je on ve zvonko hrkao.
Ne brinite se , ree Sara gostima. Moj djed nee izbivati zadugo... nakon to se bude odmorio,
vratit e se medu nas.
Reci mu da ne mora uriti , promrmlja Gareth Swales.
Wilbur Smith
to se mene tie, ve sam ga dovoljno vidio za danas.
Plamen logorske vatre bacao je odsjaj na nebo, umanjujui svjetlost mjeseca koji je lebdio
medu planinama. Njegove zrake sjajile su se na golemim hrpama oruja koje su zarobili,
pukama, pitoljima, streljivom to je bilo poredano na irokom prostoru ispred mjesta
kraljevskog banketa.
Iskre logorske vatre podizale su se ravno prema nonome nebu, smijeh i glasovi gostiju
postajali su sve buniji to je te/'sve vie kruio medu njima u golemim drvenim aama.
U umi akacija su i Galla rasa Kullaha slavili pobjedu. uo se u intervalima smijeh pijanih
osoba, pucanj iz puaka koje su oteli Talijanima.
Vickv je sjedila izmeu Jakea i Garetha. Nije izabrala to mjesto sama: bilo bi joj drae da je
mogla ostati sama s Jakeom, ali Gareth se pokazao kao dosta teak tip kog nije bilo lako
ostaviti po strani.
Stigla je i Sara, s mjesta pored Gregoriusa.
Prelazei preko kruga gostiju koji su sjedili oko pia i jela, te sjedne na jastuke pored Vickv,
izmeu nje i Garetha, a potom se nagne i ree joj u uho: Trebala si mi to rei , alila se uz
pomalo gorine.
Prije nisam ni znala da si se odluila za Jakea. Mogla sam ti dati koji savjet.
U tom trenutku zauju zvuk iz tabora Galla. Bio je to priguen glas, no, koji je svejedno ledio
krv u ilama, i koji je onemoguio Vickv da progovori, te se ona uhvati za Sarinu ruku.
Pored nje, i Jake i Gareth zaute i naule ui. Krik je postajao sve glasniji i glasniji, a potom
se guio uz pokoji oajniki jecaj.
to je to Sara? to je to? , zapita Vickv, drmajui joj ruku.
Ah! , ree Sara uz gestu prezira i gnuanja.
Rije je o onom debelom degeneriku od rasa Kullaha koji uiva u svojoj pobjedi, sada kad
smo pobijedili. Stigao je prije sat vremena sa svojim debelim kravama muzarama i sada uiva
u hrani i zabavlja se.
Krik se ponovno zauje. Bio je neljudski, uasan uzvik koji je parao ivce. Postajao je sve
jai, sve dok Vickv nije bila primorana zaepiti si ui objema rukama, od straha da ne izgubi
glavu.
U trenutku kad je postao nepodnoljiv, krik se naglo prekine.
Napeta tiina se spusti medu ratnike koji su slavili pored vatre.
Rimska vuica
Svi su oslukivali, i ta tiina potraje nekoliko sekunda i nakon to je krik prestao. Potom se
zauje mrmljanje i komentari, i tu i tamo bezbrian smijeh.
to je to, prokletstvo, Sara? to rade?
Ras Kullah se zabavlja s Talijanima , ree mirno Sara, a Vicky shvati da vie nije razmiljala
o talijanskim zarobljenicima koje su zarobili nakon raspada kolone kamiona.
Zabavlja se, Sara? Na koji nain?
Sara pljune poput bijesne make, uz veliko gnuanje i prezir.
Prave su zvijeri, ljudi rasa Kullaha. Zabavljat e se s njima cijelu no, a sutradan ujutro
odrezat e im muke stvari.
Ponovno ispljune. Prije braka moraju si nabaviti muke stvari... kako ih vi zovete, one dvije
stvari u vreici?
Testise , ree Vicky, hrapavim glasom, gotovo se uguivi tom rijeju.
Da , klimne Sara glavom.
Moraju ubiti mukarca i donijeti odabranici testise. To je njihov obiaj: ali prije e se zabaviti
s Talijanima.
Ne moemo li ih zaustaviti? , zapita Vicky.
Zaustaviti ih? , Sara se zaudi.
Radi se samo o Talijanima, a to je i obiaj Galla.
Zauje se ponovno krik i tiina se ponovno spusti medu slavljenike. Zauje se tako snano u
tiini pustinjske noi, krik za krikom, tako da je izgledalo kao da je nemogue da izlazi iz
ljudskih grla. Dua im je krvarila pomislivi na uasne patnje koje su trpjeli muenici.
O, Boe! O, Boe! , proape Vicky, podignuvi pogled od Sarinih oiju i pogledavi Garetha
Svvalesa koji je sjedio pored nje.
Ovaj nije govorio, stajao je nepomino, s licem napola okrenutim u stranu, tako da je Vicky
vidjela samo njegov grki profil, hladan i savren. Kad oajniki krik zamre, on se nagne nad
vatrom, dohvati ar i upali cigaru koju je stiskao medu zubima.
Uvue duboko dim, zadravi ga i potom ga polako ispusti kroz nosnice. Na kraju se okrene
odluno i pogleda Vicky.
Jesi li ula to je rekla gospoda. Rije je o obiaju.
Govorio je Vicky, no obraao se Jakeu Burtonu: ironino ga pogleda, uz lagani osmijeh na
usnama.
Wilbur Smith
Dva mukarca se pogledaju, ne trepnuvi, bezizraajnih lica.
Krik oaja se ponovi, ali ovoga puta slabiji. Piskutavi zvuk sada je postao jecajua jeka u
noi. Jake Burton ustane uz lagani pokret i krene prema hrpi oruja koje su zarobili od
Talijana. Nagne se i podigne automatski pitolj jednog asnika, Beretu od devet milimetara.
Otvori sjajnu konu futrolu pitolja i izvue ga van, bacivi futrolu na hrpu zajedno s
pojasom. Provjeri je li nabijen, i povue osigura.
Potom ugura pitolj u dep hlaa.
Ne gledajui vie ostale, krene u mrak prema taboru Galla.
Rekao sam mu ve odavna daje staromodno biti osjeajan. Previe stoji u dananje vrijeme,
pogotovo ovdje , promrmlja Gareth promatrajui pepeo na vrku cigare.
Ubit e ga ode li tamo sam , ree Sara apsolutno objektivnim glasom. Jo su uvijek edni krvi
i ubit e i njega.
Hajde, ne pretjeruj , ree Gareth afektirajui.
O, da. Ubit e ga , ponovi Sara i obrati se Vicky: Zar dozvoljava da ide? To su samo Talijani
, primijeti.
Na trenutak se dvije ene pogledaju u oi, potom Vicky ustane i potri za Jakeom, sa
svijetloplavom haljinom koja se draesno vihorila na njenom tijelu, a svjetlost logorske vatre
ispunjavala je njenu zlatnu kosu bronanim odsjajima.
Dostigne Jakea na granici tabora Galla i priblii mu se, primorana initi dva koraka za jedan
njegov.
Vrati se natrag , ree joj tiho, ali ona mu ne odgovori i ostane s njim.
Uini to ti kaem.
Ne, dolazim s tobom.
Jake se zaustavi pred njom i zagleda se u nju: Vicky podigne bradu s izrazom izazova na licu,
zabacivi ramena i uspravivi se u svoj svojoj visini, tako da mu je sad sezala do ramena.
Posluaj me... , zapone on, ali se prekine jer se u tom trenutku ponovno zauo krik. Bio je to
nepovezan zvuk, izmeu jecaja i stenjanja, za kojim je odmah slijedio smijeh stotine osoba,
krvolono rezanje opora vukova, duboko i divlje.
Vidi kako e to biti? , ree Jake, odmakne pogled s nje i namrti se oslukujui.
Rimska vuica
Idem i ja s tobom , ponovi mu, i on joj je odgovori, ve krene prema logorskoj vatri Galla
koja je uz grane akacije davala taboru izgled katedrale.
Nije bilo straara: proli su neopaeno medu konjima, i atorima podignutim na brzinu,
odjednom se pojavivi usred tabora gdje je gorjela logorska vatra oko koje su sjedili Galla u
irokom krugu stisnutih pojava. Svjetlost logorske vatre obasjavala im je lica i isticala njihovu
fizionomiju ptica grabljivica, poput orlova. Cijelo drutvo Galla mrmljalo je prigueno, zbog
potisnute napetosti koja je uvijek vladala medu onima koji su promatrali krvolonu predstavu.
Jake se sjeao da je osjetio neto slino promatrajui boks me u Madison Square Gardenu, i
tijekom borbe dvaju pijetlova koje je vidio u Havani.
Napetost je rasla, kao i bujica krvi, a rezanje okupljenih Galla postajalo je sve glasnije, poput
opora vukova.
Eno rasa Kullaha , proape Vicky, povukavi Jakea za rukav i pokazujui mu osobu koja se
nalazila u sredini kruga.
Kullah je sjedio na hrpi jastuka i tepiha, sa svilenim alom u desetak sjajnih boja kojim je
zavio glavu i ramena.
al mu je zaklanjao lice, ali u oima je sjajio vrui bijes.
Jednu od njegovih debelih ruku boje bjelokosti drao je u krilu, a drugom je dohvatio oko
pojasa enu koja je sjedila pored njega. Tom je rukom masirao i traio po njenom mesu.
Izgledalo je kao da ruka ivi odvojenim ivotom i pomicala se, blijeda i odvratna, poput
golemog pua koji je nastojao prodrti naduto i zrelo voe tih grudi.
Nedaleko od logorske vatre, s druge strane kruga, na tlu se stiskala skupina od trojice
Talijana, sjajnih i bijelih lica, poput krpe, ruku vezanih iza lea. Skinuli su ih do pojasa, a
gola koa na leima i rukama bila je prepuna masnica i rana od udaraca. Njihova stopala bila
su takoer natekla i krvarila su: bilo je jasno da su ih primorali da hodaju bosonogi
kilometrima i kilometrima po stjenovitom tlu. Raskolaene oi od uasa bile su uperene u
prizor koji se odvijao na dijelu tla koji je logorska vatra osvjetljavala.
Vicky prepozna enu kao jednu od miljenica rasa Kullaha. Vidjela ju je one noi u kui u
Sardiju. Sada je kleala udubljena u svoj posao, s grudima koje su joj visjele. Okruglo joj je
lice bilo osvijetljeno gotovo religioznom ekstazom, njene mesnate usne bile
Wilbur Smith
su napola zatvorene, a tamne oi sjajile su se poput oiju sveenice koja slui neki mistini
ritual. Usprkos tome, rukavi tunike bili su podignuti do lakta poput mesarovih na poslu, a
njene su ruke bile krvave do bila. Rukovala je tankim bodeom poput kirurga a njegova
srebrenasta otrica bila je crvena i zamuena.
To na emu je radila se uvijalo, oteano disalo i stenjalo, no nije se moglo prepoznati kao
ljudsko bie. Bode je odrezao svaku slinost ljudskoj spodobi. I dok su Galla nestrpljivo
ekali, reei i uzdiui, ena je radila oko slabina, iz kojih je ve izvukla crijeva. rtva je jo
uvijek vritila, ali prigueno.
ena potom skoi na noge drei u ruci, pobjedniki, dio mesa koji je upravo odsjekla.
Pokae ga cijeloj areni, drei visoko svoj trofej, smijui se, pleui spretnim stopalima, dok
se krv cijedila podlakticom, kapljui s lakta.
Ostani uz mene , ree polako Jake glasom koji Vicky nikad nije ula od njega. Skrene
uasnuti pogled s prizora i primijeti da je njegovo lice bilo odluno, a zubi zatvoreni, dok su
mu oi sijevale od bijesa.
Jake izvue iz depa pitolj i zadri ga na bedru, potom se pokrene brzo i otvori si s velikom
lakoom put medu tijelima gurajui ih takvom snagom da je ostajao otvoren i za nju koja ga je
ukorak slijedila. Svi Galla bili su usredotoeni na prizor ene koja je plesala, i Jake dostigne
rasa Kullaha sasvim neopaeno.
Lijevom rukom ga dohvati za ruku, drei elinim prstima njegovo mlohavo meso, i podigne
ga zakrenuvi mu ruku iza leda te ovaj izgubi ravnoteu. Potom ga povue k sebi pritiui
mu cijev pitolja na gornju usnu, ispod nosnica.
Zagledaju se na trenutak, a potom ras Kullah skrene pogled s tih plamteih oiju, zamrmljavi
od boli zbog eljeznih prstiju koji su mu se arili u meso i od straha zbog pitolja uperenog u
lice.
Jake skupi nekoliko rijei na amharskom koje je znao i koje je nauio u nekoliko dana s
Gregoriusom.
Talijani , ree. Za mene.
Ras Kullah se zagleda u njega raskolaenih oiju, kao da gotovo nije ni uo. Potom ree neto
svojim ljudima koji su mu bili najblii, i koji su ve krenuli prema njemu da bi se umijeali.
Rimska vuica
Jake okrene cijev pitolja na rasovoj usni i jo je vie zarije u njegovo mekano meso prema
zubima. Koa se razdere i rasova usna pone krvariti.
Ti umire , ree Jake, i ras klimne glavom prema svojim ratnicima. Ovi se povuku iako
nevoljko, ali su i dalje paljivo promatrali ekajui na prvu priliku da skoe na njega. ena s
rukama zamrljanim krvlju se sklupa i medu prisutnima se proiri duboka tiina prepuna
iekivanja. Sjedili su stisnuti, nepomino, uperivi poglede u Jakea i rasa. U tiini,
okrvavljena i izmuena pojava ponovno krikne, dugim vapajem od kojeg su prolazili trnci i
koji je parao ivce Jakeu, a njegov izraz lica uini jo zvjerskijim
Govori s ratnicima , ree hrapavim glasom od bijesa.
Drhtavi glas rasa Kullaha odjekne poput glasa djevojke i ratnici oko trojice talijanskih
zarobljenika meusobno razmijene poglede jo se uvijek nekajui.
Jake zarije elinu cijev jo vie u rasovo lice, koji ponovi zapovijed gotovo kretavim
glasom. Straari nevoljko odgurnu skupinu oajnih zarobljenika.
Uzmi bode , ree smireno Jake Vicky, ne spustivi pogled s oiju rasa Kullaha.
Vicky se priblii rasu i dohvati izrezbarenu ruku otrog oruja koje je ras nosio za pojasom.
Bode je bio optoen pozlaenim slojem. Zavinuta otrica bila je sjajna i vrlo otra.
Odvei ih , ree Jake i u opasnim trenutcima u kojima se ona udaljila od njega, jo snanije
pritisne usne rasa. Ovaj je kolutao oima, drei zakrenutu glavu pod nemoguim kutom, dok
su mu se suze boli cijedile niz obraze, sjajei se na svjetlosti logorske vatre poput rose na
laticama ute rue.
Vicky odree konope kojima su vezali Talijane oko bila.
Stiui se meusobno, zaponu si masirati dio ruku koji su ih boljeli. Njihova blijeda lica,
prljava od praine i zgruane krvi, jo su uvijek imala oajniki izraz, dok su promatrali ne
shvaajui.
Vicky se brzo vrati pored Jakea i postavi se ponovno uz njega. Na neki je nain pored njega
uvijek osjeala sigurnost i spas. Slijedila ga je dok je Jake gurao rasa Kullaha, korak po korak,
preko istine prema mjestu gdje je lealo osakaeno tijelo mukarca koji je oteano disao.
WilburSmith
Jake se malo odmakne od rasa Kullaha, no drei ga i dalje vrsto, a Vicky na trenutak opazi
samilost u ponosnom izrazu njegovih oiju. Nije shvaala to je namjeravao uiniti sve dok ne
udalji pitolj od rasova lica, uperivi ga prema tlu.
Hitac odjekne u tiini, a metak pogodi osakaenog Talijana usred ela, ostavivi rupu
tamnoplave boje na bijeloj i sjajnoj koi izmeu obrva. Njegovi kapci trepnu poput krila
goluba koji umire: tijelom prostruji gr, a potom se opusti. Dugaak i nagli uzdah izie ih
njegova izmuena grla, kao uzdah koji se moe oteti ovjeku na rubu sna. Potom ostane
nepomian.
Ne pogledavi vie u ovjeka kojemu je dao mir, Jake ponovno uperi pitolj u lice rasa
Kullaha, i uz novi stisak ruke krenu prema suprotnoj strani, polako.
Uz kratak znak glavom pozove trojicu Talijana da poure. Ovi krenu ispred njih, a potom
Vicky za njima, drei ruku na Jakeovim ramenima da bi ulila samoj sebi hrabrost. Jake je
drao rasa Kullaha zavivi mu ruku iza leda, i gurajui ga prema naprijed korak po korak.
Znao je da se nisu smjeli uriti, da nisu smjeli pokazati ni najmanji znak slabosti, inae bi se
tanka veza koja je postajala izmeu njih i Galla odmah pokidala, a i najmanji incident
uzrokovao bi pokolj.
Korak po korak, polako, ali odluno, krenu. S vremena na vrijeme tijela golemih ratnika
preprijeila bi im put, rame uz rame, s orujem u rukama: tada je Jake pritiskivao jae pitolj
u rasovo lice, i ovaj bi kriknuo, a nevoljko bi Galla otvarali put i proputali ih, a potom bi
ponovno odmah zatim zatvarali svoje redove i slijedili ih izbliza, tako da su prvi bili na
udaljenosti manjoj od ruke.
Iziavi iz mase Jake je mogao produiti korak, krenuvi puteljkom ispod akacija i tjerajui
Talijane prema naprijed poput prestravljenog stada, drei i dalje vrsto rasa Kullaha.
to emo s njima? , zapita ga Vicky zadihano. Ne moemo drati rasa Kullaha pod prijetnjom
pitolja jo zadugo.
Jake joj ne odgovori. Nije htio da Galla osjete njegovu nesigurnost u glasu. No, nije htio ni da
se djevojka preplai, pod njihovim budnim pogledima.
Bila je u pravu: sada su ih Galla neprijateljski pritiskivali, udei za osvetom koja je
ispunjavala mrak.
(Rimska vuica Oklopna vozila , ree inspirirano Jake. Ostavimo ih u oklopnom vozilu.
A potom?
Korak po korak! , zarei Jake.
Sada emo ih ostaviti u oklopnom vozilu.
Neto kasnije, jo uvijek na puteljku, Galla zaponu odlunije vriti pritisak na njih. Jedan od
visokih ratnika gurnuo je Jakea, da bi vidio njegovu reakciju, sve snanije i snanije. Jake
umanji jainu pritiska odmaknuvi se u stranu. Uinivi etvrtinu okreta, udari ga snano u
zube drkom pitolja. Djelovao je prebrzo da bi Galla mogao izbjei udarac. Zubi ratnika
iskoe iz gornje desni, a udarac se izravno prenese do mozga. ovjek padne na tlo bez i
najmanjeg jecaja. Ostali, koji su slijedili Jakea, preli su preko njega. No, sada vie nisu
pritiskivali kao prije, a Jake vrati pitolj na rasovo lice. Sve se dogodilo u trenu, previe brzo
da bi ras mogao kriknuti ili se pokuati osloboditi od Jakeova stiska.
Jake ga jo vre stisne, tako da je ras izgubio jo vie ravnoteu i ubrzao korak. Pred njima,
izmeu stabala, Jake ugleda obrise oklopnih vozila, srebrenastosive na mjeseevoj svjetlosti i
bljescima logorskih vatra.
Vicky, uzmimo Miss Ljuljaku. Ne elim riskirati s Priscilom, ovoga puta , proape. Zatvori
se u vozaevu kabinu i ne brini se ni za to, ve samo da se smjesti za volan.
A to emo sa zarobljenicima?
Uini to ti kaem, ne raspravljaj, prokletstvo! Sada su se nalazili na pet-est metara od
vozila. Idi sada, to bre moe!
Vicky produi korak i stigne do Miss Ljuljake prije nego to se netko od Galla mogao
umijeati i skoi u vozilo spretnim skokom. U tren oka se nade u vozaevoj kabini nestavi u
njoj.
Zatvori se unutra , dovikne joj Jake odmah zatim zauvi olakavajui tresak vrata. Galla su
reali poput opora vukova koji su vidjeli rtvu da im izmie, i okupe se oko oklopnog vozila.
Jake ispali hitac u zrak, a ras Kullah krikne zapovijed.
Polako se Galla povuku i zavlada tiina.
Vicky, uje li me? , dovikne Jake, vodei talijanske zarobljenike prema oklopnom vozilu.
Wilbur Smith
Otvori stranja vrata , ree joj brzo.
No, nemoj ih otvoriti irom sve dok ti ja to ne kaem.
Natjera Talijane da naprave krug oko vozila, to je bilo teko, jer su bili zbunjeni od straha.
Sada! , vikne Jake, pokucavi nestrpljivo na vrata pitoljem.
Vrata se otvore prema van, odmah se zaglavivi od tijela koja su se vani okupljala.
Sto mu gromova , zarei Jake. Ugura rame iza vrata i jednim pritiskom ih irom otvori,
bacivi na tlo dvojicu Galla i istodobno odgurnuvi u vozilo jednog Talijana. Ostala dvojica, u
panici, bace se unutra na glavu, i Jake zatvori vrata, naslonivi se na njih leima. Zauje
ponovno da su se zatvorila te je sada stajao pred crnim licima na kojima se isticala mrnja.
Pritisak njihovih tijela postajao je sve snaniji. Iza prvih redova zauli su se krikovi. Nasilje je
moglo buknuti svakog trena: vidjeli su kako su im gotovo sve rtve pobjegle ispred nosa, i
bila je dovoljna i najmanja iskrica da zapali ubilaki ar.
Jake je duboko disao kao da je trao kilometrima. Osjeao je srce u prsima, no i dalje je vrsto
drao rasa Kullaha. Promijeni ruku kojom ga je stiskao, zarivi svu ruku u kosu i iskrivivi
mu glavu tako da se obrati svojim ratnicima. Drugom rukom mu zarije cijev pitolja iza uha.
Govori, ruine usne. Njegov je glas sada bio prepun zlobe i prijetnje. Inae u ti ugurati ovo
do drugoga uha.
Ras Kullah nije razumio njegove rijei, ali boju glasa da, i ispljune nekoliko histerinih
reenica na amharskom. Prvi ratnici se povuku za korak, a Jake, klizei po oklopu, leima
okrenutim prema oklopnom vozilu zajedno s rasom Kullahom, kojeg je drao za kosu, krene
oko vozila. Masa ratnika se pomicala zajedno s njima, drei korak, licima koja su se sjajila
na mjeseevoj svjetlosti, prepuna bijesa i okrutnosti, na rubu nasilja. Jedan glas odjekne u
mraku, autoritativan glas koji je pozivao na djelovanje. Masa zarei, a ras Kullah zadrhti u
Jakeovom stisku.
Rasov strah upozori Jakea na opasnost.
Predugo su bili razoarani, svakog trena bacit e se na njega.
Vicky, jesi li spremna krenuti? , dovikne joj brzo.
Njen odgovor bio je jedva ujan.
Spremna.
Rimska vuica
Jo jedan korak i osjeti ruku. Upravo u tom trenu glasan krik odjekne medu akacijama. Bio
je to glas ene iz posljednjih redova. U tom kriku koji je ledio krv u ilama bilo je ei za
krvlju, bio je to poziv na nasilje, kojem se ratniko afriko srce ne zna oduprijeti. Osine
zbijene redove Galla poput elektrinog udara: njihova tijela su se uvijala, a njihovi glasovi
zatutnje u krvoloni krik.
O, Isuse, sada e navaliti!, pomisli Jake i upotrijebivi svu snagu ruke i ramena, odbaci rasa
Kullaha od sebe prema redu njegovih ljudi. Nekoliko ih padne na tlo kao pokoeni,
onemoguivi navalu drugih redova. Jake se na brzinu nagne i dohvati ruicu za paljenje.
Iz tog je razloga izabrao Miss Ljuljaku, znajui da je bila najljubaznija i najdobroudnija od
svih oklopnih vozila. Nije htio pokloniti vjeru u Priscilu... ali ak i ona, Miss Ljuljaka
zakalje nakon prvog okretaja, dvoumei se.
Molim te, ljubavi, molim te , molio ju je Jake usrdno i oajniki, i nakon sljedeeg okretaja
ruice oklopno vozilo zakalje i motor zapone brujiti ravnomjerno. Jake skoi na haubu
upravo u trenutku kad ga je netko pokuao s visine probosti maem.
Zauje fijuk otrice poput leta imia u mraku i sagne se.
Ma se srui na oklop vozila i odbije se uz veliku koliinu iskrica. Jake se okrene i ispali hitac
iz pitolja u Galla koji je podizao ma pokuavajui ga ponovno probosti.
Zauje metak kako se zario u meso, uz prigueni zvuk, i pogoeni mukarac padne s haube
ispustivi ma iz ruke. No, sa svih strana su se sjene obavijene u tunike pokuavale uspeti na
oklop vozila, a zbor krikova izgledao je poput bujice.
Kreni, Vicky! Kreni, za Boga miloga! , dovikne, i spusti pitolj na glavu Galla koja se
pojavila pred njim. Mukarac padne na tlo dok je motor reio, a oklopno vozilo se pomakne
prema naprijed takvom jainom da je polovica Galla pala s vozila, a skoro i Jake, koji se za
dlaku uspije dohvatiti za prtljanik, no izgubi pitolj u masi ratnika.
Miss Ljuljaka koju je Vicky vozila krene svom brzinom tutnjei kroz gomilu koja se
natiskivala pred njom. Malo tko ju je uspio izbjei, lupivi u elinu plou i ratniki krikovi se
odjednom pretvore u jecaje boli i stenjanje, dok se masa razbjeala u mrak, a oklopno vozilo
krene nizbrdo, oslobodivi se svih prepreka.
Wilbur Smith
Jake se dohvati za kupolu, kleei na haubi.
Pored sebe opazi Galla koji se drao poput krpelja za oklop vozila stenjui, dok mu se tunika
vihorila iznad glave na vjetru. Jake sjedne leima okrenutim prema kupoli: kako ga Galla nije
vidio, priblii stopala njegovoj stranjici i snano gurne. Galla padne naprijed na tlo, dok je
oklopno vozilo sve vie ubrzavalo i tako ga pregazilo da su mu se kosti polomile, to se ulo
ak i iznad buke motora.
Jake je klizio po haubi, poskakujui, i udarcima akom i nogom oisti vozilo od tereta Galla.
Vicky se sputala padinom punim gasom, ljuljajui se luaki izmeu stabala i konano
iziavi na otvorenu ravnicu osvijetljenu mjeseinom.
Ovdje je Jake konano uspio, udarajui po poklopcu vozaeve kabine, zaustaviti luaku
utrku Vicky, koja oprezno zakoi.
Pojavi se kroz otvor i zagrli ga vrsto rukama oko glave. Jake se uope ne pokua osloboditi
zagrljaja, i medu njih se spusti tiina, prekinuta samo njihovim disanjem. U radosti tog
trenutka oboje su gotovo zaboravili na zarobljenike, no mrmljanje i buka iz dubine oklopnog
vozila ih vrati u stvarnost. Polako se odvoje, a Vicky ga pogleda slatkim i sjajnim pogledom
na mjeseevoj svjetlosti.
Jadnici... , proape. Spasio si ih od... , i rijei joj zamru na sjeanje na onoga kojeg nisu
mogli spasiti.
Da , ree Jake. Ali, to emo, do vraga, sada s njima?
Mogli bismo ih odnijeti u tabor Hararija. Ras e biti pravedan prema njima.
Ne bih se kladio , ree Jake zanijekavi glavom. Etiopljani su i oni, a njihova pravila igre
drukija su od naih. Ja ne bih riskirao.*
O, Jake, sigurna sam da ne bi dozvolio da im...
No, kako bilo , prekine je Jake, budemo li ih predali rasu, nakon kratkog vremena doao bi ras
Kullah i traio da mu ih vrate da se osobno zabavi s njima... a budu li odbili vratiti ih,
ponovno bi izbio lijepi plemenski rat... Ne, ne moemo to uiniti.
Oslobodimo ih , ree konano Vicky.
Ne bi uspjeli nikada stii do Bunara Cialdi.
Jake pogleda prema istoku, razmiljajui i ujedno promatrajui savanu obavijenu mrakom.
Teritorij, tamo dolje, vrvi od etiopskih izvidnica. Prerezali bi im grkljan ve na prva dva
kilometra.*
Rimska vuica
Morali bismo ih odvesti , ree Vicky i Jake je pogleda.
Odvesti?
Oklopnim vozilom do Bunara Cialdi.
Tko zna kako e biti sretni Makaroni , zarei.
Jesi li zaboravila njihove velike topove?
Uz bijelu zastavu , ree Vicky.
Ne postoji drugi nain, Jake. Zaista ne postoji.
Jake razmisli u tiini, a poto uzdahne.
Idemo, ako je tako. Put je dug.
Vozili su se s ugaenim svjetlima da ne bi privukli panju ni Talijana, ni etiopskih izvidnica:
mjesec je bio dovoljno sjajan i osvjetljavao im je put, istiui grmove jasnim crnim sjenama.
S vremena na vrijeme kotai su upadali u rupe u tlu, koje su iskopali noni mravi dugih
eljusti.
Trojica preivjelih talijanskih zarobljenika, polugoli, spavali su u stranjem dijelu oklopnog
vozila, pobijeeni umorom i prepaenim strahom toga dana: njihov san bio je tako dubok da
im ni buka motora, ni neprekidni trzaji nisu smetali. Leali su oputeno kao da u njihovim
tijelima vie nema ivota.
Vicky Camberwell se spusti s kupole da bi izbjegla hladnome nonome zraku, i stisne se u
prostoru pored vozaa. Neko je vrijeme mirno avrljala s Jakeom, no ubrzo zatim se u njenom
glasu osjeti umor te prestane govoriti. Stisnuta uz njega, zaspala je, zagrijana toplinom
njegova tijela, s mekanom plavom kosom rasprenom na njegovim prsima: on je pogleda uz
osmijeh prepun njenosti dok je i dalje vozio prema istoku.
Talijanska straa je u ravnomjernim intervalima kontrolirala tabor uz pomo monih
reflektora, vjerojatno strahujui od nonog napada Etiopljana. Snop svjetlosti izgledao je
poput pokretnih stupova na pustinjskom nebu. Znao je da se u tiini noi brujanje motora ulo
na kilometre: no, uz nizak broj okretaja bilo bi nemogue otkriti njegov poloaj.
Pomisli da je stigao na etiri ili pet kilometara od talijanskog tabora. Kao potvrda tim
mislima, jedan od straara uo je buku motora Bentley i Jake opazi raketu kako se podie
prema nonome nebu i na tristo metara visine rasprsne se i osvijetli pustinju poput
Wilbur Smith
pozornice u krugu od nekoliko kilometara. Jake zakoi i prieka da raketa polako padne na
tlo. Nije htio privui panju kreui se. Svjetlost nestane i ponovno zavlada no, jo crnija
nego prije. Koenje probudi Vickv, koja se podigne, mamurna od sna, odmaknuvi kosu s
oiju i promrmljavi: to se dogada?
Stigli smo , ree joj on. Jo jedna raketa se uspne prema nebu osvijetlivi pustinju i prekrivi
mjesec. Tamo dolje.
Jake pokae vrh iznad Bunara Cialdi. Tamne sjene talijanskih vozila bile su poredane u
urednom nizu: jasno su ih opazili na svjetlosti rakete. Zauje se i mitraljez: jedan straar
pucao je prema sjenama. Odmah zatim, hitci iz puke, a potom napeta tiina.

Izgleda da su svi budni i dosta ivahni , primijeti odrjeito Jake. Blie od ovoga nije
preporuljivo.
Klizne sa sjedala vozaa i ode u stranji dio vozila gdje su zarobljenici jo uvijek leali i
spavali, stisnuti jedan uz drugog poput lutaka zaboravljenih u kutu. Jedan od njih je hrkao
poput astmatinog lava. Jake je bio prisiljen upotrijebiti vrh izme da bi ih probudio.
Probude se polako, nevoljko.
Jake otvori stranja vrata i natjera ih da iziu u mrak.
Ostali su nepomino stajati, trljajui si rukama prsa da bi se ugrijali u hladnoi noi.
Ogledavajui se oko sebe, pokuavali su shvatiti koja nova nesrea ih moe ekati. U tom
trenutku jo jedna raketa se upali gotovo iznad njihovih glava, izazvavi niz nejasnih izjava,
dok im je Jake davao znak da se udalje i krenu prema talijanskim redovima.
Konano Jake dohvati jednoga za ovratnik, okrene mu glavu na pravu stranu i gurne ga tako
snano da ovaj potri prema naprijed desetak metara. Odjednom mukarac prepozna vlastiti
tabor i redove golemih kamiona Fiat na svjetlosti rakete. Usklikne od radosti i potri prema
svojima.
Ostala dvojica se na trenutak pogledaju, u nevjerici, a potom krenu za njim svom brzinom.
Nakon nekoliko metara jedan od njih se zaustavi, okrene se prema Jakeu i vrati se natrag, uz
veliki osmijeh na licu: uze ga za ruku i vrsto je stisne. Potom se obrati Vickv, uze i njene
ruke i prekrije ih zvunim poljupcima. Mukarac je plakao i njegove tople suze klizile su
Vickvjinim rukama.
Rimska vuica
Dosta, dosta , promrmlja Jake.
Hajde, prijatelju, pokreni se , i okrene Talijana, ponovno mu prstom pokae prema obzoru i
ovaj krene.
Iskrena radost osloboenih Talijana pokae se zaraznom.
Jake i Vicky se vrate natrag izvrsna raspoloenja, smijui se u mranom i bunom oklopnom
vozilu. Na pola puta do Sardijske usjekline, nakon trideset kilometara, kad su iza njih svjetla
talijanskog tabora bila jedva vidljiva, jo su uvijek bili veseli, i nakon jo jedne Jakeove ale,
Vicky se nagne prema njemu i poljubi ga u vrat.
Gotovo svojevoljno Miss Ljuljaka uspori i zaustavi se usred istine na pjeskovitom tlu, medu
grmljem i draom. Jake ugasi motor i tiina odjekne u kabini. Okrene se i zagrli Vickv,
privukavi je k sebi nenadanom snagom, od koje joj je nestalo daha.
Jake! , usprotivi se Vickv, ali njegove usne se spuste na njene i odmah ona zaboravi na
prosvjede zahvaljujui okusu njegova poljupca.
Jakeova brada i obrazi bili su hrapavi. Njegov miris mukarca bio je poput okusa usana. On
osjeti mekou njena enskog tijela kako udi za njegovom tvrdoom. Ona se pripije uz njega,
pronaavi zadovoljstvo u dodiru. I bockanje njegove brade, dok mu je uzvraala poljupce, u
tom joj je trenutku bilo ugodno.
Vickv je znala da se bude osjeaji koji e im brzo izmaknuti racionalnoj kontroli i to saznanje
je ohrabri i uari. Pomisli da ima mo kojom e ga izluditi poudom i ta je misao jo vie
uzbudi, i zaeli odmah upotrijebiti tu mo.
ula je njegovo disanje u uima: potom shvati da to nije bilo Jakeovo disanje, ve njeno
vlastito, osjeajui vatru u prsima nakon svakog udisaja. Nije bilo previe prostora u
vozaevoj kabini, a njihovi pokreti postajali su sve strastveniji i bri.
Vickv se osjeala previe ogranienom, i posvuda ju je svrbjelo. Nikada nije doivjela tako
snane osjeaje: na trenutak se sjeti spretnih, ljubaznih i nauenih pokreta prilikom snoaja s
Garethom Swalesom, i usporedi ih s ovim burnim susretom strasti: potom tu misao odnese
val, potreba da se oslobodi od te ogranienosti prostora.
Izvan oklopnog vozila osjeala je da se jeila na hladnoi pustinjske noi po bokovima i
bedrima i ak po podlakticama.
Jake prostre pokriva na pijesak i priblii joj se.

Wilbur Smith
Toplina njegova tijela bila je fiziki ok za nju. Izgledalo je kao da sva priguivana vatra koja
je plamtjela u njegovoj dui gori, i ona se privije uz njega sasvim mu se predavi, uivajui u
njegovome uarenom tijelu i svjeini pustinjskog povjetarca na goloj koi.
Sada konano nije bilo niega to bi sprijeilo slobodne pokrete njenih ruku i Vicky je uivala
osjetivi njegovo stenjanje kad ga dodirne hladnim prstima i nasmije se hrapavim glasom.
Da... , nasmije se ponovno, kad ju je on podigao poput pera i kleknuo s njom u naruju na
pokriva, vrsto je stiui na svoja prsa.
Da, Jake. I posljednje ograde nestanu iz nje.
Da, ljubavi moja!
Njeni se osjeaji razmau, poput bujice, gotovo bolne, koja onda prestane... a iroka
pustinjska tiina bila je tako strana, da se uhvati za njega poput djevojice i uz uenje shvati
da je plakala: vrele suze curile su njenim obrazima ledenim poput mraza u pustinjskoj noi.
Prvo oprezno, ali odluno napredovanje generala De Bona preko rijeke Mareb, u Etiopiji, bilo
je do te mjere uspjeno da je ostao osupnut.
Ras Muguletu, etiopski zapovjednik na sjeveru simboliki mu se suprotstavio i potom se
povukao prema jugu, prema prirodnoj planinskoj utvrdi Amba Aradama. De Bono je
neometano preao stotinu pedeset kilometara i uao u Aduu, naavi je pustu. Pobjedniki
dade podignuti spomenik palim Talijanima, izbrisavi na taj nain mrlju poraza talijanske
vojske.
Velika misija koja je trebala voditi civiliziranju stanovnitva zapoela je. Divljaka je trebalo
ukrotiti i pouiti ga udima modernog ovjeka: medu kojima je bilo i bombardiranje iz zraka.
Kraljevsko talijansko zrakoplovstvo letjelo je preko Ambe, obavjetavajui o kretanju
postrojba i bombardirajui sve koncentracije.
Etiopske snage bile su rasprene i zbunjene pod vodstvom plemenskih poglavica. Na njihovoj
strani bilo je nekoliko toaka koje je energini zapovjednik mogao iskoristiti: ak je i De
Bono to primijetio, te je krenuo do Macallea.
Rimska vuica
No, usprkos tome, tu se zaustavio, impresioniran vlastitom smjelou i zapanjen veliinom
osvojenog teritorija.
Ras Muguletu se u meuvremenu skrivao u Ambi Aradamu sa svojih etrdeset tisua ljudi,
dok su ras Kassa i ras Sevoum pokuavali oteano skupiti nedisciplinirane mase ratnika koji
su inili njihovu vojsku i prei preko planinskog lanca da bi se pridruili carevoj vojsci na
obalama jezera Tana.
Bile su to ratrkane postrojbe, ranjive, zrele da ih se raspri poput brana: a general De Bono
sklopi oi, spusti elo na dlan ruke i okrene se na drugu stranu. Povijest ga nikada nee moi
optuiti da je krenuo naglo u napad.
Od generala De Bona zapovjednika specijalnih postrojba u Macalleu za Benita Mussolinija
talijanskog prvog ministra: osvojivi Aduu i Macalle smatram da sam dosegnuo svoj cilj -
stop - na istoku sada bitno potrebno osnaiti te uspjehe i osigurati moj poloaj i veze za
nabavku robe i komunikaciju od mogueg neprijateljskogprotunapada.
Od Benita Mussolinija talijanskog prvog ministra i ministra rata generalu DeBonu
zapovjedniku specijalnih postrojba u Africi: Njegovo velianstvo i ja vam zapovijedam da
krenete dalje u osvajanje ne zaustavljajui se pred Amba Aradamom - stop - uvui u sukob to
prije glavnu jezgru neprijateljskih snaga - stop - odmah odgovoriti.
Od generala De Bona prvome ministru Italije: pozdravi i estitke moram naglasiti da je
osvajanje Amba Aradama s taktikoga gledita teak cilj... tlo ostavlja mogunost zasjeda...
zasigurno bi se vojna operacija pretvorila u nesreu... ceste su u loem stanju... vjerujte u
moju procjenu pozivam vas da ponovno procijenite stanje nakon iznesenih injenica vojno
stanje mora imati apsolutnu prednost pred politikim motivima.
Od Benita Mussolinija maralu De Bonu zapovjedniku talijanskih specijalnih postrojba u
Africi: Njegovo velianstvo vas obavjetava da ste uz moje zagovaranje promaknuti u marala
vojske i zahvaljujemo vam na izvrsno obavljenoj dunosti tijekom osvajanja - stop
- uz osvajanje cilja smatramo da ste izvrili vau misiju u Istonoj Africi
- stop - zavrijedili ste zahvalnost talijanskog naroda i vojne poasti -stop - vojne operacije
povjerene Pietru Badogliju ve na putu prema Africi.
Wilbur Smith
Maral De Bono prihvatio je i napredovanje i povratak u domovinu s takvom radou, da se to
moglo shvatiti i kao duboko olakanje. Njegov odlazak u Rim organiziran je tako brzo, da je
za dlaku izbjegao dojmu neasne urbe.
General Pietro Badoglio bio je borac. Podigao je glavni stoer pred Aduom, iako svojedobno
nije imao nikakve odgovornosti u tom porazu: on je bio veteran Caporetta i Vittorija Veneta.
vrsto je vjerovao da je cilj rata pogoditi neprijatelja to snanije i "to bre mogue, i svim
orujem na raspolaganju.
Iskrcao se u Massaui s nestrpljivim arom, razljuen stanjem koje je susreo, i kritiki
raspoloen prema politici i svjetonazoru svog prethodnika, iako je, istini za volju, rijetko koji
'potopljeni' zapovjednik ostavio svome nasljedniku takvo zavidno strateko stanje.
Badoglio je naslijedio brojnu vojsku i dobro naoruanu, s visokim moralom, na taktiki
dominantnim pozicijama i uz potporu izvrsne logistike i komunikacijske mree.
Malobrojno, ali dobro opremljeno zrakoplovstvo talijanskog korpusa dominiralo je na
etiopskom nebu, prelijetajui neometano Ambu i bombardirajui odmah svaku koncentraciju
neprijateljskih postrojba. Tijekom jedne od prvih veera u novome glavnom stoeru, mladi
asnik, jedan od najhrabrijih u talijanskom zrakoplovstvu, pripovijedao je novom
zapovjedniku svoja djela na neprijateljskom teritoriju, a Badoglio, koji ni u jednoj od svojih
prethodnih bitaka nije uivao u zrakoplovnoj potpori, ostao je impresioniran tim novim i
smrtonosnim borbenim sredstvom. Sasluao je mladog pilota koji mu je pripovijedao o
efektima bombardiranja s divljenjem na licu: pogotovo ga je pogodilo izvjee o njegovom
napadu na skupinu od tristo ili neto vie neprijateljskih konjanika s visokim ratnikom na elu
u crnoj tuniki.
Ovako mu ree mladi asnik: S visine manje od stotinu metara ispustio sam samo jednu
bombu teine jedne tone, koja je pala tono usred skupine konjanika u galopu. Rastvorili su se
poput latica rascvjetale rue: eksplozija je odbacila njihovog vodu tako visoko da sam se
bojao da e mi pasti u krilo. Bio je to prizor velike ljepote.
Rimska vuica
Badoglio je bio sretan to je u svojim redovima imao i mlade ljude s toliko borbenog ara.
S mjesta na elu stola pogleda srebro i sjajni kristal, a potom u odoru avijatiara svijetloplave
boje poput neba. Njegova crna i kovrava kosa, njegove klasine crte lica bile su nalik
mladome Marsu kakvog mogu vidjeti oi umjetnika.
Badoglio je sada stajao u sredini velikog ureda na drugom katu glavnog stoera u Asmari.
Previe ga je muila nestrpljivost da sjedne za veliki pisai stol i dok je hodao naprijed-natrag
po poploenom podu, njegovi su koraci odjekivali po keramici poput lupe bubnjeva.
Njegove su oi bile uvuene u mrane duplje poput leevih, no sijale su bljeskove gorkog
saznanja dok je pregledavao popis zapovjednika divizija i postrojba, vrednujui ih na osnovi
jednog jedinog pitanja: Je li to mukarac koji se bori ili ne?
Previe esto je odgovor bio ne ili nesiguran, tako da je uz pravi uitak na popisu proitao i
ime koje mu je bilo dobro poznato, ime zapovjednika na kojeg je mogao raunati.
Da! , klimne brzo glavom.
On je jedini zapovjednik koji je pokazao da posjeduje inicijativu i da je uvijek traio sukob s
neprijateljem.
Napravi kratku stanku namjestivi si bolje naoale, maui izvjeem koje je drao u drugoj
ruci.
Borio se u odluujuoj bitci, zadavi neprijatelju gotovo tri tisue gubitaka u ljudskim
ivotima, a nije izgubio ni jednog ovjeka. To je samo po sebi veliki uspjeh, koji nije dobio
zavrijedenu nagradu. Tom ovjeku treba dati barem Kri sv. Maura i Lazara. Dobri ljudi
trebaju biti nagraeni. Pa to je tipino! Primijetivi da je neprijatelj posjedovao oklopna
vozila, bio je vojnik do te mjere da je privukao panju neprijateljskih oklopnih vozila, sam se
ponudivi kao mamac, namamivi ih prema postavljenim topovima! Za zapovjednika
pjeatva to je pravi uspjeh, i to podosta smion. Zavrijedio je taj uspjeh! Da je bar i
zapovjednik topnitva posjedovao eline ivce, dostigli bi cilj i unitili u jednom jedinom
potezu cijeli neprijateljski potencijal oklopnih vozila. Nije on kriv to su topnici otvorili
prerano vatru.
Wilbur Smith
General se prekine i ponovno si namjesti naoale te pogleda sliku grofa Alda Bellija koji se
poput lovca namjestio ispred ostataka Grbavca koji su se dimili. Oklop je bio prepun rupa od
rafala ispaljenih kasnije i to iz blizine: u drugom planu mogli su se vidjeti mnogobrojni leevi
u rasparanim tunikama, i oni prepuni rupa, koje je Gino postavio da bi slika dobila na
dramatinosti. Nevoljko i potiskujui svoje snane instinkte o preivljavanju, grof Aldo Belli
se dao nagovoriti i vratio se da pozira za sliku samo nakon to ga je major Castellani uvjerio
da vie nema nikakve opasnosti i da je neprijatelj napusti bojno polje. Grof se nije puno
zadrao na tom mjestu: Gino se pourio, dijelei sasvim urbu, a nakon slikanja svom
brzinom su se vratili prema Bunarima Cialdi odakle se vie nisu micali. No, slike su
predstavljale impresionirajui dodatak slubenom izvjeu o sukobu.
Badoglio je reio poput staroga razbjenjelog lava.
Usprkos neiskustvu svojih manje starih asnika - i tu mi srce krvari zbog njega - ovaj ovjek
je suzbio neprijateljska oklopna vozila kao uostalom i polovicu konjanitva u napadu.
Ponosno udari po izvjeu naoalama.
Ovo je pravi borac, guta vatre! Prepoznajem ih ja, kad ih vidim. Guta vatre! Ovo je primjer
koji trebamo ohrabrivati. Tko se dobro ponaa, treba biti nagraen. Odmah ga pozovite
radiostanicom u glavni stoer.
Za grofa Alda Bellija kampanja osvajanja postala je ugodna zabava. Tabor pored Bunara
Cialdi pretvoren je iz predvorja pakla u predivno mjesto za odmor, uz udobnosti poput
poljskih zahoda, praonica s tekuom vodom i savrenim sistemom kanalizacije. Osim toga
obrana je dovedena do tog stupnja da se osjeao sigurnim. Kao i uvijek, genij je poloio ispit:
u rovovima se hodalo u zaklonu du cijelog vrha, a Castellani je dao postaviti mitraljeze na
takav nain da su dominirali u bilo kojem smjeru napada. Sada je bila postavljena i bodljikava
ica koja je mogla suzbiti bilo koju vojsku.
Lov na tom podruju mogao se definirati izvrsnim pod bilo kojim aspektom: divlja je silazila
prema Bunarima s kilometara i kilometara udaljenosti.
Rimska vuica
I
Naveer su ptice oamuivale vojnike mlatarajui krilima, i ispunjavajui nebo prekrivajui
sunce na zalazu. Bilo je zabavno kao nikad prije. Toliko divljai nisu nikada nigdje vidjeli.
Usred ovog mjesta za oputanje poziv generala Badoglija prasnuo je poput granate teke tonu.
Badoglio je bio poznat po svojoj otrini, nije se dao nasamariti uz izlike ili lai. Bio je
bezosjeajan na politike primjedbe bilo koje vrste... ak se govorilo da bi, da je dobio
zadatak, bio u stanju uguiti i sam faistiki pokret. Posjedovao je gotovo sedmo ulo za lai i
izbjegavanja, a jasno bi podigao prst i optuio kukavice. Govorilo se da je njegova pravda
brza i nemilosrdna.
Grofov ok bio je velik. Bio je izabran medu tisuama zapovjednika, da ga taj morski pas
prodere... jer nije ni najmanje sumnjao u to da su toj cjepidlaki izbjegla zanemariva
udaljavanja od stvarnosti i injenica, kojima se akom i kapom posluio u izvjeima koje je
slao De Bonu. Osjeao se poput kolarca otkrivenog na nedjelu i kojeg e ravnatelj kazniti da
bude primjer za ostale. Od oka su mu se zamrsila crijeva, njegova uobiajena bolna toka,
uzrokujui mu uasne bolove i nemogunost stolice koja ga je ve muila kad su stali pored
Bunara Cialdi, nemogunost za koju je mislio da je sasvim prola.
Trebalo mu je dvanaest sati da skupi potrebnu snagu i sjedne na stranje sjedalo Rollsa,
rezigniran to se njegove sudbine tie i blijed poput krpe.
Kreni, Giuseppe , promrmlja poput plemia kojeg vode na stratite.
Du duge i pranjave ceste koja je vodila prema Asmari grof je, bez imalo zanimanja za
pejsa, bio previe oajan da bi i pokuao sastaviti bilo kakvu obranu kojom bi se suprotstavio
tekim optubama za koje nije sumnjao da e biti podignute protiv njega.

Leao je na mekanoj koi sjedala u stanju rezigniranosti, tjeei se samo milju kako e se,
vrativi se jednom u Rim, osvetiti tom ovjeku. Osvetit e mu se, bez sumnje. Politiki je bio
u stanju unititi ga: i zavrijedio bi to, pomisli uz gorko zadovoljstvo.
Giuseppe, voza, koji je poznavao svog ovjeka, zaustavi se prvi put na glavnoj cesti za
Asmaru, pred javnom kuom. Bar tu je grof Aldo Belli primljen kao heroj, i njegovo
raspoloenje se vidno pobolja kad su ga djevojke doekale ve na ploniku.

Wilbur Smith
Nekoliko sati kasnije, obrijan i svje, oprane i izglaane odore, s briljantinom na kosi i
namirisan kolonjskom vodom, koju je oboavao sam D'Annunzio, grof je bio spreman susresti
se s nadreenim.
Poljubi djevojke, ispije jo jednu au konjaka, radosno se nasmije, zapucketa prstima samo
da bi naglasio tko je krmar danas, te odmarira iz javne kue na cestu prepunu sunca, koju je
samo trebao prei i ui u glavni stoer.
Imao je sastanak s generalom Badogliom u 4 sata, a sat na vijenici upravo je otkucavao taj
sat kad je on odlunim korakom uao, slijedei mladog pomonika tabora u mraan i tuan
hodnik. Kad su proli cijelim hodnikom, pomonik tabora otvori golema dvostruka vrata od
mahagonija i odmakne se u stranu da propusti grofa.
Ovome su se koljena pretvorila u prekuhane pagete. eludac mu se bunio, i gotovo se
okrenuo, a dlanovi su mu bili hladni i vlani od znoja, a i suze su mu navlaile ponosne
trepavice kad se naao u velikoj dvorani s visokim i ukraenim stropom. Opazi da je prepuna
asnika, i kopnene vojske i zrakoplovstva.
Njegova nesrea e postati javna, dakle.
Osjeti da e se onesvijestiti. Teturajui, s lijepom, velikom glavom koja mu je visjela,
pognutih ramena i udubljenih prsa, grof se zaustavi na pragu. Nije se usuivao ni pogledati ih,
tako spusti pogled promatrajui bijedno svoje sjajne vrhove izama.
Odjednom zauje udnovati i neoekivani zvuk.
Podigne pogled, zauen, i ve spreman na obranu od bilo koje fizike agresije. Ali, dvorana
je bila prepuna asnika koji su pljeskali. Smijali su se i pljeskali.
Grof zatetura, promatrajui ih, a potom se okrene provjerivi je li se netko stvorio iza njega.
No, neoekivan doek bio je namijenjen upravo njemu.
Kad je ponovno pogled usmjerio ispred sebe, opazi golemu pojavu irokih ramena, generala,
koji mu je dolazio u susret. Njegov izraz lica bio je tvrd i nemilosrdan, a usta nalik morskom
psu, dok su mu oi sijevale.
Da je grof jo uvijek bio gospodar vlastitih nogu i glasnica, zasigurno bi pobjegao urliui iz
te prostorije: ali, prije nego to je uspio samo pokuati pokret, general ga zagrli elinim
rukama.
Rimska vuica
Pukovnie, uvijek sam poaen kad mogu zagrliti hrabrog ovjeka , zarei general, stiui
ga na prsima i izdahnuvi mu miris enjaka i sezamovih sjemenka u lice, miris koji se
pomijea s kolonjskom vodom koju je D'Annunzio oboavao i koji je lebdio iznad grofove
glave.
Pukovnikove noge su u tom trenutku gotovo zakazale. Morao se uhvatiti za generala da ne
padne na pod. To ih izbaci iz ravnotee obojicu; tako da su se zapoeli okretati po
keramikom podu, zagrljeni, pleui neku vrstu slonovskog valcera, dok se general uzalud
pokuao izvui iz zagrljaja.
Konano uspije i povue se oprezno od grofa, popravivi medalje i vlastito dostojanstvo, dok
je jedan od asnika zapoeo itati s pergamenta, a asnici utihnu, usredotoivi se na sluanje.
Hvalospjev je bio napisan kienim stilom, tako da je grof imao vremena doi k sebi. Prvi dio
izgubio je zbog oka, koji ga je oamutio, ali potom, odjednom, shvati rijei koje su stizale do
njega.
Podigne bradu automatski prepoznavi dijelove koje je vlastitom rukom napisao: maleni
govorniki biseri koje su izvukli iz njegovih izvjea: ...uz visok osjeaj za dunost, negirajui
sve osim asti...
Isuse, Josipe i Marijo, bile su to njegove rijei!
Saslua s velikom panjom. Zaista su govorili o njemu. Ba o Aldu Belliju. Udubljena prsa
vrate se na svoje mjesto, boja mu se vrati u obraze, a munina u eludcu prestane dok su se
oi ponovno sjajile.
Pobogu! Dakle, general je shvatio da je svaka reenica, svaka rije, svaki zarez i usklinik u
njegovim izvjeima bila prava istina. Sada je pomonik tabora pruao generalu konu kutiju,
a general se ponovno pribliavao njemu - no, ovoga puta s dozom opreza - i podigavi visoko
iznad glave svilenu vrpcu, objesio mu je oko vrata veliki bijeli kri sa zvijezdom u sredini
koja se sjajila smaragdnom bojom: Red sv. Maura i Lazara (vojna divizija) tree klase.
Drei se izvan dometa njegovih aka, Badoglio mu na brzinu dodirne obraze poljubivi ih, a
potom se brzo povue natrag i pridrui se opem pljesku, dok je grof stajao ozaren od sree i
oaran.
Wilbur Smith
Od sada na dalje imat ete svaku potporu ; uvjeri ga general, saznavi razljuen kako je
njegov prethodnik uvijek nijekao grofu potrebne snage da dostigne svoje ciljeve. Ja vam
dajem svoju rije.
Povukli su se utroje - general, njegov politiki savjetnik i grof - u malenu radnu sobu koja se
nalazila uz ured za prijeme. Vani se ve spustila no, a samo jedna svjetiljka bacala je snop
svjetlosti na zemljopisnu kartu prostrtu na pisaem stolu, ostavivi u sjeni lica.
U kristalnim aama sjajio se konjak, a plavkasti dim cigara podizao se spiralno, gust poput
melase, prema arulji.
Trebat e mi tenkovi , ree grof bez dvojbe.
Njihovi golemi oklopni obrisi su ga fascinirali.
Dat u vam skupinu laganih CV 3 , potvrdi general te zabiljei u notesu.
I podrku zrakoplovstva.
Jesu li vai ljudi u stanju spremiti pored Bunara Cialdi pistu za slijetanje?* General naglasi
pitanje laganim udarcem po zemljopisnoj karti.
Teren je ist i ravan. Nema ni najmanje potekoe , ree pohlepno grof. Zrakoplove, tenkove i
topove: davali su mu sve!
Konano je postao pravi zapovjednik.
Radiostanicom ete mi javiti kad bude gotova pista, a potom u poslati eskadrilu zrakoplova.
Istodobno u poslati i konvoj benzina i streljiva za zrakoplove. Moram se savjetovati s onima
iz zrakoplovstva, ali mislim da e bombe od tone odgovarati: visokog su potencijala i
raspruju se.
Da, da , sloi se grof sve pohlepnije.
Dobro. General ponovno neto zabiljei, poloi olovku u stranu, a potom podigne pogled na
grofa. Njegov pogled bio je tako zvjerski daje grof ostao zapanjen, i crijeva mu se okrenu na
uobiajen nain. Koji general! Biti uz njega bilo je kao ivjeti na obroncima pobjenjelog
vulkana.
eljezna aka, Belli , zalaje, i grof shvati s olakanjem da je taj bijes bio upuen neprijatelju, a
ne njemu.
Odmah namjesti u istoj mjeri borbeni i zvjerski izraz lica: napri gornju usnu i progovori
gotovo reei: Otricu treba podmetnuti pod grkljan neprijatelja i razrezati!
Rimska vuica
Bez milosti , ree general.
Do smrti , sloi se grof. Bio je na svom terenu, sada: u mislima mu se nagomilavalo tisuu
parola, jedna krvolonija od druge, ali general, prepoznavi superiornost sugovornika, prekine
taj razgovor koji je poprimao veliinu lavine i promijeni temu razgovora.
Moda ste se zapitali zato pridajem toliko vanosti vaim ciljevima, zato sam vam dodijelio
tako veliku snagu, i zato drim toliko do toga da zagospodarim Sardijskom usjeklinom i
cestom prema visoravni.
Grof se to uope nije zapitao. Samo se trudio da pronae efektnu reenicu: nevoljko pristane
na promjenu teme razgovora i namjesti izraz lica u uljudnu neodreenost.
General znaajno prodrma cigaru prema politikom savjetniku. Gospodin Antolino.
Savjetnik se posluno nagne nad zemljopisnu kartu, uavi licem u snop svjetlosti koji je
bacala svjetiljka na stolu.
Gospodo. Razbistri si grlo i pogleda najprije jednog, a potom drugog, kroz naoale sa
elinim okvirima.
Bio je tanak mukarac, izgledao je gotovo poput skeleta, na sebi je imao zguvano odijelo od
bijelog lana. Istaknuta Adamova jabuica bila mu je neznatno pomaknuta u stranu i isticala se
izmeu ovratnika. Svilena kravata spustila mu se, zajedno sa vorom, do drugog dugmeta.
Gotovo sasvim elava glava bila je uokvirena crnom, dugakom kosom koja se sjajila od
briljantina. Nosio je iljaste brkove, poutjele od nikotina: nije bilo mogue odrediti mu
godine, vie od etrdeset, a manje od ezdeset, uz ukasti i malarini izgled ovjeka koji je
uvijek ivio u tropskom pojasu.
Ve neko vrijeme se pri ministarstvu posveujemo zadatku da odredimo odgovarajui oblik
vladavine nad osvojenim teritorijima... hm... osloboenih od Etiopije.
Predite na stvar , ree odrjeito general.
Odlueno je da se zamijeni sadanji kralj, Haile Selasie, ovjekom koji simpatizira Italiju i
kojeg e domorodci prihvatiti...
Na stvar, na stvar , odsjee ponovno Badoglio.
Diplomatske rafiniranosti je prezirao. Bio je ovjek od akcije, a ne praznih rijei.
Wilbur Smith
Nakon dugih pregovora i - mogao bih dodati - obeanja od nekoliko milijuna lira, uspjeli smo
se dogovoriti: u politiki najpogodnijem trenutku jedan moan ras e se prikloniti na nau
stranu, uz sav svoj utjecaj i svoje ratnike. Taj e ovjek potom biti proglaen carem Etiopije i
vladat e zemljom u nae ime.
Da, da, shvaam , ree grof.
Trenutano on sada vlada na dijelu teritorija koji je va izravni cilj. im budete osvojili
Sardijsku usjeklinu i zauzeli grad, taj e se voda zajedno sa svojim ratnicima pridruiti vaim
postrojbama i uz potrebnu meunarodnu reklamu bit e proglaen kraljem Etiopije.
A tko je on? , zapita grof, no dunosnik nije dao da ga pouruje.
Bit e va zadatak susresti se s tim vodom, s ciljem da dogovorite sinkronizaciju vaih akcija.
Vi ete biti taj koji e mu predati zlatnike.
U redu.
Rije je o dinastijskom rasu, koji trenutano zapovijeda jednim dijelom snaga koje vam se
suprotstavljaju u Sardijskoj usjeklini. No, usprkos tome, ubrzo e se stvari promijeniti... , ree
dunosnik, izvukavi iz torbe golemu omotnicu. Bila je zapeaena voskom, s orlovima
Ministarstva kolonija. Ovo su vae napisane zapovijedi. Potpiite mi da ste ih primili, molim
vas.
Proui potpis grofa, a potom, konano zadovoljan, nastavi istim tonom.
Jo neto. Znamo tko je jedan od bijelaca koji podrava etiopsku stvar. Da, o onima o kojima
govorite i u jednom od vaih izvjea, na osnovi informacija trojice zarobljenih, a potom
putenih vojnika. Dunosnik zastane i povue dim iz ve gotovo ugaene cigare te ponovno
oivi ar.
ena je poznata provokatorica, boljevik radikalnih i revolucionarnih nazora. Radi kao
novinarka, pie za neke odvratne amerike novine, koje su uvijek bile protiv carstva. Neki
propagandni lanci te ene ve su stigli u vanjski svijet, s prilino negativnim tonom za
ministarstvo...
Povue jo jedan dim i nastavi nakon to je ispustio nekoliko kolutova dima.
Rimska vuica
Ako budete imali priliku zarobiti je - a nadam se da e to biti jedan od vaih primarnih ciljeva
- zamoljeni ste da je odmah predate novom etiopskom caru kojeg smo mi odredili. Shvaate
li? Vi ne smijete biti umijeani u to, ali neete se umijeati ni u smaknue ene koje e ras
odrediti.
Shvaam , grof se dosaivao.
To politiko brbljanje nije uope bilo takvo da je moglo odrati budnu njegovu panju. Jedva
je ekao da stanovnicama javne kue pokae svoj novi kri koji mu je poskakivao na prsima
pri svakom pokretu.
A to se bijelca tie, Engleza odgovornog za brutalnu egzekuciju talijanskog zarobljenika pred
svjedocima, on je terorist ubojica. Kad ga budete zarobili, strijeljajte ga bez milosti. To vrijedi
i za sve ostale strance koji se bore na strani neprijatelja: na je cilj obeshrabriti takvu vrstu
stvari.
Moete raunati na mene , ree grof.
Nee biti milosti prema teroristima.
Dok se general Pietro Badoglio kretao prema Ambi Aradamu, bilo je samo nevanih bitaka,
jer je talijanski zapovjednik uvao postrojbe za odluujuu bitku. U Addi Addiju i Tembienu
je, ipak, mogao stvoriti sebi sliku o vrijednosti neprijatelja koji mu se bosonog i naoruan
samo kopljem i staromodnim pukama nije prestajao odupirati.
Kao to je i sam napisao: Bore se hrabro i odluno. Protiv naih napada, koje vodimo
metodiki i uz mitraljeze i topniku paljbu, neprijateljske postrojbe dre se vrsto, zalijetajui
se u bijesne pojedinane borbe: ili ak u protunapad, ne marei za lavinu plamena koji se
sruio na njih. Protiv vatre naih branitelja neprijateljski vojnici - medu kojima su mnogi
imali samo bijelo oruje - vratili su se vie puta u napad, stigavi esto do prepreka 'jeeva',
pokuavajui presjei bodljikavu icu svojim maevima.
Hrabri ljudi, moda, ali su pokleknuli pred talijanskom ratnom mainerijom. A Badoglio se
konano naao pred rasom Muguletuom, etiopskim ministrom rata osobno, sa svim
armadama, u zasjedi poput staroga lava pred prirodnom planinskom utvrdom Ambe Aradam.
Badoglio se svom svojom snagom namjeri na starog vodu.
Wilbur Smith
Golemi tromotorni zrakoplovi bace tutnjei etiristo tona bomba na planinu u pet dana
neprekidnog bombardiranja, dok je topnitvo ispalilo pedeset tisua granata u usjekline i
peine, sve dok se cijeli Amba Aradam nije poeo dimiti.
U meuvremenu je vrijeme ugodno prolazilo za grofa Alda Bellija uz Bunare Cialdi.
Pojaanje je promijenilo njegov ivot. Osim predivnoga kria koji je dobio, poraslo mu je
samopouzdanje.
Tijekom prvih tjedana neprekidno je provjeravao oklopne postrojbe. est brzih ratnih vozila,
niskih i prijeteih obrisa, ga je zadivljavalo. Jurili su po loem terenu, ljuljajui se i
poskakujui. A kao lovci na divlja bili su idealni. Nita ih nije moglo zaustaviti, te je uz
njihovu neuobiajenu pomo grof smislio genijalne strategije za veliki lov.
Zajedno je est tenkova postrojbe moglo proi podrujem od ezdeset kilometara pustinje,
tjerajui pred sobom divlja sve do mjesta gdje ju je grof ekao, sjedei pod suncobranom, s
Man-nlicherom u ruci. Najzabavniji lov koji je ikada doivio.
Dimenzije lova bile su takve da nije proao neprimijeen ak ni u beskonanim irinama
Dankalske pustinje.
Poput njihova rasa ratnici Harari bili su ljudi bez velikog strpljenja. Dosaivali su se kad su
bili dugo neaktivni i tako su svakodnevno malene skupine konjanika, zajedno sa enama i
magarcima za vuu, odlazili iz tabora prema usjeklini te se poinjali penjati strmom padinom
prema svjeijoj i umjerenijoj klimi visoravni, prema poslovima i domu. Svatko je uvjeravao
rasa da e se u sluaju potrebe odmah vratiti i boriti se: usprkos tome ras je uz odreenu
zabrinutost promatrao kako se polako raspada njegova vojska dok je neprijatelj bio pred
vratima, neranjiv i neometen, na etiopskom tlu.
Napetost je rasla u taboru, snagom i jainom oceanskog vala, kad su se na obzoru skupljali
olujni oblaci.
U toj atmosferi potisnutog nasilja, dok su osjeaji kljuali, nali su se i Jake i Gareth. Svatko
od njih je uivao u razdoblju neaktivnosti da bi doveo u red polje vlastite kompetencije.
Rimska vuica
Jake je iziao nou, praen velikom skupinom konjanika i otiao je na prazno bojno polje gdje
se domogao motora Grbavca. Radei na svjetlosti svjetiljke i uz Gregoriusovu pomo,
rastavio je golemi Bentlev u dosta male dijelove da ih magarci mogu prenositi, i odnio ih je u
glavni tabor. S tim rezervnim komadima popravio je motor Tenastelina, koji je ras unitio u
aru prve oduevljenosti. Potom je, komad po komad, rastavio i provjerio ostala dva oklopna
vozila. Etiopske oruane snage sada su imale na raspolaganju tri oklopna vozila, sva u
najboljem redu... kao to su bila i u posljednjih dvadeset godina.
U meuvremenu je Gareth izabrao i uvjebao pomonike Harari za mitraljeze Vickers,
kombinirajui ih s pjeatvom i konjanitvom, pouivi strijelce kako e ispaljivati rafale iz
mitraljeza. Ratnici su se nauili povlaiti ili napredovati uz koncert mitraljeza Vickers. Gareth
je naao vremena i za izvidnicu u Sardijskoj usjeklini, oznaivi si najbolja mjesta za
mitraljeze i dao je iskopati rovove na stjenovitim padinama usjekline. Neprijateljsko
napredovanje na tim strmim padinama bilo bi zaustavljeno vatrom nakon svakog zavoja, a
etiopsko pjeatvo moglo je izviriti iz sakrivenih rovova i krenuti u napad prema cesti s
najboljih mjesta.
Sama cesta poravnana je i strmina smanjena da bi se omoguilo brzo povlaenje oklopnim
vozilima prema Sardiju kad jednom budu izgubili pozicije u ravnici, budui da su talijanske
postrojbe brojano neprekidno rasle. Sada su ekali, relativno spremni, a sporo prolaenje
vremena ih je nerviralo.
Stoga su uz odreeno olakanje izvidnice, koje su danonono nadgledavale talijanski tabor,
izvijestile rasa i ratnu skuptinu da se skupina udnih vozila koja su se kretala velikom
brzinom - bez kotaa - pridruila izvrsnoj talijanskoj snazi uz Bunare. Ta vozila su
svakodnevno upotrebljavali od zore do sumraka u bjesomunom i besmislenom nizu utrka po
beskonanoj savani.
Bez kotaa , naglasi Gareth i podigne obrvu obrativi se Jakeu. Zna i ti o emu se radi, zar
ne, stari moj?
Bojim se da znam , klimne Jake.
No, bolje je osobno se uvjeriti.
Wilbur Smith
Polumjesec koji se sjajio na nebu bio je vie nego dovoljan da osvijetli jasne i oite tragove
gusjenica na mekanom terenu. Izgledali su poput tragova goleme stonoge.
Jake klekne i bolje pogleda, loe raspoloen. Sada je znao da se obistinilo ono ega se do sada
jako bojao. Morat e suprotstaviti svoja voljena vozila oklopnim vozilima koja su im puno
superiornija, neranjiva oklopa na mitraljeze, s pokretnim kupolama naoruanim malim
topovima ije su granate vrlo lako mogle prodrijeti u njegov prednji oklop, probuiti motor,
ui u kabinu i uiniti pokolj medu posadom, a potom ponovno izii iz vozila i uiniti isto sa
sljedeim oklopnim vozilom.
Tenkovi , promrmlja. Prokleti tenkovi.
Dobro je da medu nama imamo strunjaka , promrmlja Gareth, zapovjednik koji je sjedio na
kupoli Priscile, Kurve.
Novak bi, moda, pomislio na dinosaure. No, ne moe se prevariti sokolovo oko Burtona, sina
teksake zemlje. Nagne se i ugasi cigaretu na kupoli, ime e, dobro je to znao, jako razdraiti
Jakea.
Jake zarei i ustane. Za tvoj roendan poklonit u ti pepeljaru. Njegov glas bio je razdraen.
Nije ga bilo briga da puke, mitraljezi ili s vremena na vrijeme topovi pucaju prema njegovim
predivnim vozilima; no i najmanje oskvrnue arom ili ljunkom od kopita konja bi ga
razbjesnilo. Sada ga je namjerna gesta kojom je ovaj zagasio cigaru razdraila kao to je i
Gareth mislio i htio da e se dogoditi.
Oprosti, stari , ree mu ovaj uz slatki osmijeh.
Zaboravio sam... nee se vie dogoditi.
Jake skoi s oklopnog vozila i ugura se u vozaevu kabinu.
Drei motor na vrlo niskom reimu okretaja, uz slatko i drago mrmljanje za njegove ui, vie
od Bachova koncerta, polako krene dolinom osvijetljenom mjeseinom.
Kad su se Jake i Gareth nali sami, vani u izvidnici ili radei zajedno, rivalitet je nestajao i
suraivali su oputeno, bockajui se samo umjereno o pitanju prednosti i mjesta. Njihovi su se
odnosi zaotravali samo kad je Vicky Cambenvell bila prisutna.
Jake je sada razmiljao o njima troje, kao to mu se esto dogaalo tijekom dana. Znao je da
je nakon one arobne noi s Vicky vodei ljubav na tvrdom tlu ona postala njegova ena.
Rimska vuica
Bilo je to previe arobno iskustvo podijeljeno s drugim ljudskim biem, a da ih oboje ne
promijeni vrlo duboko. No, usprkos tome, u tjednima koji su uslijedili, bilo je malo prilika za
potvrdu: samo jedno ukradeno popodne pored vodopada, gore na usjeklini, na uskom
nakovnju stijene, sjenovitom i zelenom od mahovine, zaklonjeni od znatieljnih pogleda.
Mahovina je bila mekana poput leaja od perja: poslije su plivali zajedno, goli, u jezercu
ispod vodopada. U tamnoj vodi njeno je tijelo bilo vitko, blijedo i draesno.
A potom ju je ponovno vidio s Garethom Swalesom kako se smijala, ili se naginjala prema
njemu sluajui komentar koji je on izrekao apatom, i odgovori mu uz osmijeh na usnama i u
oima. Jednom mu je dodirnula i ruku, ne mislei, dok je avrljala s njim: tako intimna i
posesivna gesta da je Jake osjetio crnu ljubomoru.
Nije bilo razloga za nju, Jake je to znao. Nije mogao vjerovati da je glupa ili naivna do te
mjere da padne u vidljivu mreu koju je Gareth tkao. Bila je Jakeova ena. To to su uinili
zajedno, njihova ljubav bila je tako predivna, tako jasno jedinstvena, da nije bilo mogue da
mu okrene leda za drugoga.
No, i meu Vicky i Garethom bilo je tog smijeha, ala koje su dijelili. Katkad ih je viao
zajedno, na nekoj stijeni iznad tabora ili u etnji po oblinjoj umici, avrljajui vrlo prisno.
Jednom ili dvaput nije ih istovremeno bilo u taboru, ak i cijelo jedno jutro. No, nije htio rei
nita, znao je. Naravno, Gareth Swales joj je bio simpatian. Mogao je to shvatiti. Bio je
simpatian i njemu. Zapravo, i vie nego simpatian: medu njima se rodio osjeaj dubokog
prijateljstva. Nije se moglo ostati ravnodunim pred njegovim lijepim izgledom, pred
elegancijom, smislom za humor, znao je da se ispod oklopa dobrog odgoja i cininosti krije
druga osoba.
Da. Jake se naceri u mraku, kreui se prema jugoistoku, gdje su se nazirala svjetla
talijanskog tabora pored Bunara.
I ja ga volim. Ne vjerujem mu, ali volim ga... sve dok dri ruke daleko od moje djevojke.
U tom trenutku Gareth se nagne prema njemu s kupole i potapa ga po ramenima. Na lijevoj
strani nalazi se udubina u tlu. Trebala bi odgovarati , ree.
Jake skrene u tom pravcu, a potom se zaustavi.
Wilbur Smith
Dovoljno je duboka , procijeni.
Morali bismo biti u stanju vidjeti s ruba i promatrati teren na istoku im sunce bude izilo.
Gareth pokae prema talijanskim reflektorima s jedne strane, i pustinju ispred njih.
Mislim da se tu zabavljaju svaki dan. Mislim da smo na odlinom mjestu da vidimo to rade.
Sada je bolje sakriti se.
Raunali su da e tu provesti cijeli dan i prouavati poteze Talijana, a potom nestati u mraku.
Jake sakrije Priscilu ispod stijene, tako da joj je samo kupola virila iznad povrine, okrenuta
prema zapadu, pa je nije bilo lako opaziti, a osim toga mogli su i brzo pobjei, bude li to bilo
potrebno.
Ugasi motor. Naoruaju se maetama s namjerom da odreu pokoju granu i ukrase kupolu
Priscile tako da se ni na trideset metara udaljenosti ne razlikuje od pejsaa.
Jake prolije malo benzina na jedan iver, poloi ga u rupu na tlu i zapali. Na toj se laganoj vatri
zagriju od hladnog nonog zraka, iskoristivi ga i za kuhanje kave. Ostali su u tiini, udubljeni
u vlastite misli ispijajui kavu.
Mislim da imamo problem , ree Jake zagledavi se u vatru.
A kad ih nisam imao? Ne sjeam se vie , odvrati uljudno Gareth. No, izuzev injenice to se
nalazimo u pustinji, u drutvu divljaka i zaljubljenih, s vojskom Makarona koji me ele
oderati, bez prebijenog novca osim eka sumnjive vrijednosti koji tek eka na naplatu, bez
boce ampanjca, bez mogunosti bijega, izuzev toga, u odlinoj sam formi.
Mislio sam na Vicky.
Ah! Vicky!
Zna da sam zaljubljen u nju.
Zauduje me.
Gareth se naceri vragolasto na svjetlosti plamena. A, zato si mi neprekidno za petama, poput
namrgoenog bika za vrijeme parenja? Dobri Boe, nikada ne bih bio pogodio, prijatelju moj.
Govorim ozbiljno, Gareth.
To je, dragi moj, tvoj problem. Sve shvaa previe ozbiljno. Kladio bih se da ve misli na
staru kuicu prekrivenu brljanom, prepunu uasnih klinaca.
Rimska vuica
Upravo tako , prekine ga Jake odrjeito. Radi se upravo o tako ozbiljnoj stvari, bojim se. Kako
emo to rijeiti?
Gareth izvue iz depa dvije cigare, ugura jednu Jakeu u usta i upali je granicom iz logorske
vatre. Sarkastina grimasa nestala je iznenada s njegova lica, a glas mu je postao prepun boli,
no izraz lica bilo je teko shvatiti na svjetlosti vatre.
Poznajem mjesto u Cormvellu. Sedamdeset i pet hektara. Staru i udobnu kuu, naravno.
Trebat e je srediti, naravno, ali tale su ve u savrenom stanju. Uvijek sam se rado viao u
snu kao zemljoposjednik: odlaziti u lov izmeu sjetve i munje ili slino. A moda bih mogao
i imati troje-etvero djece, zato ne? Sa etrnaest tisua funta i lijepom hipotekom, mogao bih
i uspjeti.
Ostali su u tiini, obojica, dok si je Jake ulio jo kave i gasio vatru, a potom je ponovno sjeo
pored Garetha.
Podosta je ozbiljna i ova stvar , ree konano Gareth.
Tako nema naina da se dogovorimo? Pomirimo, ili sklopimo ugovor meu dentlmenima? ,
promrmlja Jake u alicu.
Bojim se da emo se morati meusobno boriti , ree Gareth.
Neka najbolji pobjedi, a prvoga emo nazvati Jake, obeajem ti.
Ostali su ponovno u tiini, svatko udubljen u svoje misli, ispijajui kavu i puei.
Jedan od dvojice mogao bi si malo odspavati , ree Jake konano.
Glava ili pismo? , zapita Gareth i baci novi u zrak te ga zadri na dlanu.
Glava , ree Jake.
Ba si loe sree, dragi moj , odvrati Gareth, vrativi novi u dep jakne i prolivi ostatak
kave iz ae. Potom rairi pokriva po pjeskovitom tlu pored Priscile, Kurve.
U zoru ga Jake lagano prodrma dajui mu znak da uti drei kaiprst na usnama. Gareth se
probudio naglo, trepui oima i objema si rukama razbaruivi kosu, a potom krene za
Jakeom na kupolu Priscile.
Wilbur Smith
Zora je bila tiha eksplozija crvene, zlatne i naranaste boje, koje su pokrivale polovicu neba
na istoku, rasplamtjevi vrhove, no ostavivi donje dijelove uronjene u plavosive sjene.
Polumjesec na zalasku sjajio se na zapadu, bijel poput zuba morskog psa.
Osluhni , ree Jake, a Gareth lagano zakrene glavu da bi bolje uo zvuk u tiini zore.
Jesi li uo?
Gareth klimne glavom. Polako pretrai pogledom krajolik koji je sunce osvjetljavalo na
dijelove.
Tamo dolje , ree Jake odrjeito, i Gareth dalekozorom pogleda u pokazanom pravcu.
Na nekoliko kilometara udaljenosti niz tamnih neodreenih mrlja prelazilo je udubinu na
lagano valovitom tlu. Izgledale su poput zrnaca krunice, ak ni jaki dalekozor nije ih mogao
bolje definirati zbog sjena.
Nastavali su ih promatrati slijedei vijugavi put pred njima, sve dok mrlja na elu ne dostigne
vrh. Zlatno sunce naglo je osvijetli. Na jo uvijek svjeem zraku fatamorgane nisu bile
mogue, a jako osvjetljenje, dramatino, otkrije istog trena svaki detalj obrisa.
Tenkovi CV 3 , ree Gareth bez dvojbe.
Motor Alfa od pedeset konja. Petnaest milimetara prednjeg oklopa, najvea brzina etrdeset
kilometara na sat. Izgledalo je kao da ita reklamni letak, i Jake se prisjeti to je po
zanimanju.
Posada od tri osobe: voza, topnik i zapovjednik. Izgledaju kao da imaju mitraljeze Spandau
od pedeset milimetara, precizni su i do kilometar udaljenosti, a ispaljuju petnaest puta u
minuti.
Dok je govorio, prvi tenk side s breuljka i nestane iz njihovog vidokruga; slijedilo ga je jo
pet tenkova. Buka motora polako zamre.
Gareth spusti dalekozor i naceri se.
Evo, sada smo gotovi. Spandau se nalaze na pokretnim kupolama. Nema nam spasa!
Ali, mi smo bri , ree Jake, zagrijan poput majke kojoj vrijeaju djecu.
Da, stari moj, ali to je sve , promrmlja Gareth.
A da malo dorukujemo? Jo imamo puno vremena dok se ne spusti mrak, pa da se vratimo
doma.
Rimska vuica
Pojeli su svaki po konzervu mesa, zagrijanu na vatri uz spuvasti etiopski kruh: popili su jaki
i slatki aj s kondenziranim mlijekom i smeim eerom od trske. Zavre kad je sunce bilo
ve visoko na nebu.
Jake lagano podrigne. Sada sam ja na redu da malo zaspem , ree i sklupa se poput golemog
smedeg psa u sjeni Priscile, Kurve.
Gareth se pokua udobno smjestiti, naslonivi se na kupolu i zapone promatrati krajolik, u
kojem su fatamorgane ve plesale na sve veoj toplini. estita samome sebi na dobrom izboru
strane novia: uivao je u odlinim satima nonog sna, i sada se samo trebao strpjeti na
toplini dana. Popodne, kad sunce bude postalo zaista ubilako, ponovno e Jake morati drati
strau na uarenom eliku kupole.
Pogledajmo malo , promrmlja i lijeno pregleda obzor dalekozorom. Nije bilo mogue da ih
koja talijanska postrojba iznenadi na tom mjestu. Izabrao je mjesto vojnikim okom, i estita
ponovno samome sebi na spretnosti kojom su zamaskirali vozilo. Ponovno se nasloni na
kupolu i upali si dobru cigaru.
Dobro, pomisli. Na koji se nain moe pobijediti skupinu tenkova bez topnitva, minskih
polja i vatrenog oruja u stanju da probui oklop? Ostavi da mu misli lutaju u tom pravcu.
Nakon nekoliko sati zakljui da je ipak postojao nain, tovie, moda i vie od jednog, no
sve je ovisilo o tome hoe li privui topove u zamku s maksimalnom preciznou, odnosno,
na pravo mjesto iz dobrog pravca i u pravo vrijeme. A to je ponovno drugi par cipela, ree si.
Da rijei i te vane dileme, trebalo je podue razmiljanje. No, nakon sat vremena znao je,
vie ili manje, da je postojao samo jedan nain na koji je mogao namamiti oklopnu talijansku
skupinu da surauje u vlastitom unitenju. Stari trik mrkve i batine, pomisli. Sve to nam je
sada potrebno je mrkva.
Instinktivno pogleda dolje gdje je Jake leao stisnut. Nije se ni pomaknuo sve to vrijeme, i
samo je njegovo teko disanje svjedoilo da je jo uvijek iv. Gareth osjeti gr ljutnje na
pomisao da uiva u neometanom spavanju.
Toplina je tlaila, pritiskala zemlju, i odzvanjala u Garethovoj glavi poput gonga. Na njegovoj
koi znoj se suio gotovo odmah, ostavljajui kristaliziranu sol.
Wilbur Smith
Protrlja si oi i ponovno se usredotoi na promatranje obzora.
Bio je zamagljen od topline i fatamorgane. ak su se i najblie fatamorgane krile iza guste
zavjese iskrivljenog zraka od topline koja je izgledala poput vode to tee potocima.
Gareth trepne kapcima i oslobodi se kapi znoja s trepavica.
Pogleda na sat. Trebalo je izdrati jo sat vremena prije Jakeove smjene. Padne mu na pamet
da bi mogao namjestiti sat unaprijed. Uope nije bilo ugodno na kupoli, sada. Ponovno
pogleda prema Jakeovoj pojavi, koji je jo uvijek spavao.
Upravo u tom trenutku zauje zvuk kroz gusti i sparni zrak, zujanje poput pela. Nije bilo
naina razabrati smjer odakle je dolazio, i Gareth zapone promatrati na sve strane, naulivi
uho. Dolazio je i odlazio, ali ovoga puta sve snanije i jasnije. Konfiguracija tla i gustoa
atmosfere varala je njegovo uho. Odjednom zvuk postane mnogo glasniji, pretvorivi se u
tutnjavu.
Gareth usmjeri dalekozor prema istoku.
Izgledalo je kao da tutnjava preplavljuje cijeli istoni obzor, poput oceanskih valova koji se
razbijaju u obalu.
Na trenutak maglutina i fatamorgana se otvore dovoljno da razabere golemi i iskrivljeni oblik
grotesknog udovita visokog poput kue dvokatnice na etiri ape koje su izgledale poput
hodulja.
Potom zrak ponovno postane gust i neprodoran, dok je Gareth trljao oi uzbunjen i nesiguran
da je vidio to je vidio.
No sada je tutnjava bila sve jaa.
Jake! , pozove ga uzbunjeno.
Odgovori mu malom varijacijom hrkanja. Gareth slomi dio grane kojom je prekrio kupolu i
baci je na stisnutu pojavu. Pogodi Jakea u glavu i odmah ga probudi, uz aku ve stisnutu za
obranu.
to se, do vraga... , zarei.
Dolazi gore , ree kratko Gareth.
Ne vidim nita , progunda Jake, pogledavi prema istoku, na kupoli. Sada je zvuk postao
glasna tutnjava poput groma, no nije se vidjelo nita.
Tamo dolje! , vikne Gareth.
O, Boe moj! , drekne Jake.
Golema crna pojava kretala se prema njima.
Rimska vuica
Sasvim blizu, visoka, iskrivljena u divovske proporcije, mijenjajui oblik svakog trenutka.
as je izgledala poput jedrenjaka sa etiri jarbola crne boje, odmah potom poput golemog
crnog zmaja koji se uvijao plivajui po gustom zraku poput kae.
to je to, do vraga? , zapita Gareth.
Ne znam, ali buno je poput skupine talijanskih tenkova i dolazi ravno na nas.
Kapetan koji je zapovijedao skupinom talijanskih tenkova bio je frustriran ovjek i jako
razoaran: ovjek kojeg je derala srdba.
Kao mnogo drugih asnika izilih iz tradicije konjanitva, bio je romantiar, opsjednut idejom
o sebi kao plemenitom i arkom ratniku. Odoru njegove regimente i sada su inile uske hlae
sa svilenom crvenom vrpcom s vanjske strane nogavica, konjanike izme od meke koe i
srebrene mamuze, uska jakna s pozlaenim ukrasima i velikim naramenicama, plat prebaen
nonalantno preko ramena i golema vojnika kapa.
To je bila slika o sebi koju je najvie volio: poletna i elegantna.
Umjesto toga, evo ga u ovoj pustinji koju je sam vrag izrodio, a Bog prokleo, gdje su njegovo
drugo lice i njegova voljena ratna vozila odlazili iz dana u dan u potragu za divljim
ivotinjama koje su tjerali na odreeno mjesto na kojem ih je ekao ludi megaloman s
pukom u ruci. teta za tenkove, koji su punom brzinom vozili po loem terenu i abrazivnom
pijesku tvrdom poput dijamanta, nije bila nita u usporedbi s patnjama koje je pretrpjeo
njegov ponos.
Bio je sveden na lovouvara i obinog lovca. Kapetan je vei dio dana provodio na rubu
plaa, osjeajui se ponienim i uvrijeenim. Svake veeri se bunio ludome grofu: a sljedee
jutro se ponovno nalazio u lovu pustinjom.
Do sada se lovina, ako se moe tako rei, sastojala od nekoliko lavova i hrpe golemih
antilopa. Kad su ih progonili prema mjestu gdje je grof ekao, bili su gotovo na rubu
iscrpljenosti, obliveni znojem dok im se slina cijedila iz usta: nakon duge utrke savanom,
jedva su bili u stanju drati se na nogama.
No, stanje divljai nimalo nije umanjivalo grofov uitak.
Wilbur Smith
Kapetanu je izravno zapovijedeno da izmori rtve, tako da postanu krotke pred pukama.
Nakon uzbunjujueg iskustva s biesom, grof nije htio bez razloga riskirati. Pokoji lak hitac i
nekoliko lijepih fotografija bilo je sve to je traio od jednog dana provedenog u lovu.
to vea lovina, to vei uitak... a grof se beskonano zabavio, otkako su stigli tenkovi. No,
usprkos tome, pusto Dankalske pustinje nije bila u stanju hraniti bezbroj ivotinja, tako da je
u posljednjih nekoliko dana lovina postajala sve mravija zbog sistematinog unitenja krda.
Grofa je to teko pogaalo. Posvaao se sa zapovjednikom tenkova, uz rezultat to je samo
pojaao frustriranost i ogorenost.
Kapetan tenkova naletio je na staroga slona, mujaka koji je stajao na nogama poput
golemoga granitnog spomenika, usred otvorene savane. Imao je odrpane ui poput jedara
starog jedrenjaka i opake oi prekrivene pauinom dubokih bora. Jedna mu je kljova bila
slomljena do usana, a druga je bila velika, dugaka i uta, s okrnjenim vrhom od upotrebe.
Kapetan zaustavi tenk na pola kilometara udaljenosti od slona i proui ga dalekozorom,
preplaen njegovom veliinom. Potom se zapone zlobno smijati ispod brka, sijevajui
pogledom.
Zar nisi htio divlja, pukovnie? , zarei potiho.
Dobit e je!
Pazio je da se priblii slonu s istoka, tjerajui tenk dosta brzo.
Stari debelokoac se okrene i pogleda ih. Imao je otvorene i sasvim velike ui. Dugakom je
surlom uvlaio zrak oko sebe, a potom je ispuhivao, povlaei je prema gornjoj usni.
Bio je to stari mujak loeg karaktera, kojemu je bilo dosta pustolovina i krivolova
desetljeima i tisuama kilometara preko afrikog kontinenta. Ispod koe prepune oiljaka bili
su probodi od kopalja i metaka iz modernih puaka koji su bili uzaludno ispaljeni u njega.
Doivio je veliku starost, i sve to je htio bilo je da ga ostave na miru: nije vie traio drutvo
zahtjevnih slonica, niti ivahne i bune igre mladunaca, a pogotovo je bjeao od tvrdoglavog
lova ljudskih bia koji su na umu imali samo jedno: njegove kljove od bjelokosti.
Tako se povukao u pustinju, sparnu i golu pustinju, u potrazi za samoom, i sada se kretao
prema Bunarima Cialdi, iju je vodu kuao posljednji put kao zreli mujak prije dvadeset i pet
godina.
Rimska vuica
Neko se vrijeme zagledao u tenkove koji su se pribliavali i osjeti miris benzina, koji mu se
nimalo ne svidi. Zaljulja glavom zamahnuvi uima, i oglasi se u znak upozorenja.
Tenkovi su se i dalje pribliavali.
Ponovno savije surlu uz tijelo i ui, ali kapetan tenkova nije mario za te znakove opasnosti i
nastavio se pribliavati.
Tada slon krene u napad, golem i brz, tako da se ulo odzvanjanje njegovih tekih koraka po
pustinjskom tlu. Bio je tako brz i krenuo je ravno prema tenku da ga je za dlaku izbjegao. Da
je udario u njega, prevrnuo bi ga bez potrebe da upotrijebi svu svoju snagu.
No, voza je bio podjednako spretan kao i on izbjegavi sudar koenjem. Potom je pritisnuo
gas i nastavio voziti kilometar prije nego to je slon odustao od potjere.
Gospodine kapetane, da ispalim prema njemu Span-dauom? , zapita zabrinuto topnik. Nije se
previe zabavljao.
Ne! Ne!
To je zlobna i opasna zvijer , primijeti topnik.
Da! , nasmije se sretno kapetan, trljajui si ruke.
Poseban dar za gospodina grofa.
Nakon petog puta to mu se tenk pribliavao, starom slonu mujaku dojadi da neprekidno tri
za njim uzalud. S repom kojim je ibao po zraku odustane od potjere koja ga je pokuavala
nagnati da krene prema istoku prema skupini tenkova: no, ostao je i dalje razljuen slon.
Nee mi vjerovati , ree polako Gareth Swales.
A nisam siguran da i ja vjerujem. Ali jedan slon vodi talijanske tenkove prema nama.
Ne vjerujem , odvrati Jake. Vidim, ali ne vjerujem. Kako su uspjeli uiniti od njega gonia? Je
li to mogue ili sam poludio?
Moda i jedno i drugo , ree Gareth.
No, ja bih predloio da se pourimo. Dragi moj, previe se pribliavaju.
Jake skoi na haubu i okrene ruku, dok se Gareth spustio u vozaevu kabinu i smjestio za
volan te se spremio da pokrene motor.
Wilbur Smith
Spreman sam , dovikne, ogledavi se oko sebe.
Golemi slon nalazio se otprilike na kilometar udaljenosti. Pribliavao se brzinom kojom su se
slonovi mogli kretati i pedeset kilometara ili ezdeset ne usporavajui ili zaustavljajui se.
Pouri se, hej! Jake okrene ruku.
Priscila nije davala nikakav odgovor, niti obino ohrabrujue kaljucanje, dok je Jake i dalje
okretao ruicu sve bre i bre.
Nakon minute Jake zastane da doe do daha, iznemogao.
To prokleto pakleno vozilo... , zapone Gareth, ali se Jake ponovno podigne uz iskrenu
zabrinutost na licu.
Nemoj je ponovno vrijeati, inae se vie nee pokrenuti , ree obraajui se Garethu, i
ponovno se nagne nad ruicu.
Hajde ljepotice , proape, i nasloni svu svoju teinu na ruicu.
Gareth ponovno pogleda iza sebe. Bizarna procesija se sve vie pribliavala. Nagne se kroz
otvor vozaa i udari dvaput dlanom po Priscilinom oklopu.
Ljubavi, ljubavi moja , govorio je njeno.
Kreni, ljepotice, kreni...
Drutvo grofovih lovaca sjedilo je na platnenim rasklopnim stolcima ispod atorskih krila da
bi se zatitili od opakog sunca. Posluivali su se ledenim napitcima i laganom hranom, a kad
bi povjetarac zapuhao nadimajui atorsko krilo, bilo je ak i ugodno.
Grof je bio velikoduan. Pozvao je pola tuceta svojih asnika: svi su bili bez odore, umjesto
toga bili su odjeveni za lov, naoruani sportskim pukama i s ponekom slubenom pukom.
Mislim da emo se danas malo vie zabaviti. Gonii, nakon mojih ljubaznih protesta, dat e
sve od sebe.
Osmjehne se i namigne, a njegovi asnici odgovore po dunosti na osmijeh. I stoga se duboko
nadam da...
Gospodine grofe, gospodine grofe.
Gino bane pod atorsko krilo poput patuljka bez daha.
Dolaze. Vidjeli smo ih s vrha.
Ah! , usklikne grof uz duboko zadovoljstvo.
Idemo vidjeti to nam je ovoga puta donio na kapetan.*
Rimska vuica
Uze au bijeloga vina dok je Gino pohitao prema njemu da mu pomogne ustati, a potom
krene prema mjestu gdje je Giuseppe navrat-nanos skidao navlake s Rollsa.
Mala procesija koju je predvodio Rolls Royce grofa spusti se padinom breuljka do mjesta
gdje su se pripremili za ekanje. Rije je o malim kolibama od granja, sagraenim na takav
nain da su bile zabijene u crveno tlo, i nisu bile vie od pustinjske vegetacije koja ih je
okruivala. Imale su korisne otvore kroz koje su pucali prema divljai, i poljske stolce u
sluaju dugog ekanja izmeu dva lova: no, nije manjkao ni mali, ali dobro opskrbljeni bar, s
ledom, i izoliranim i odvojenim poljskim zahodom. Odnosno, bilo je svih moguih udobnosti
koje su jo vie poveavale zabavu.
Grofova koliba nalazila se u sredini reda. Bila je najvea i najluksuznije opremljena,
podignuta na mjestu gdje prolazi najvei broj ivotinja. Mladi asnici ubrzo su shvatili koliko
je ludo ubijati vie grla od zapovjednika, ili pucati prema onima koja su se kretala prema
njegovoj puci. Prvi koji je pogrijeio, bio je degradiran od kapetana u obinog asnika, i vie
ga grof nije pozvao u lov, dok je drugi ve bio u Massaui i popunjavao formulare u glavnome
stoeru.
Gino otvori grofu Rollsova vrata i pomogne mu da se spusti ljestvama. Giuseppe ga pozdravi
i ponovno se vrati u Rolls, nestavi ubrzo iza vrha.
Grof se udobno smjestio na platnenom stolcu.
Uz duboki uzdah otkopi koulju, prihvativi vlanu krpu koju mu je Gino pruao za lice.
Dok je svjeom lanenom krpom grof brisao znoj sa ela, Gino otvori bocu lacrime christi i
poloi je u kanticu s ledom natoivi kristalnu au zamagljenu od leda, i poloivi je na
rasklopni stol pored grofovog lakta. Potom nabije Mannlicher sjajnim mesinganim metcima,
koje je izvadio iz nove kutije.
Grof baci krpu u stranu i nagne se na stolcu te pogleda kroz otvor, prema pustinji koja se
prostirala ispred njega.
Imam osjeaj da emo se danas jako dobro zabaviti, Gino.
Nadam se i ja, gospodine grofe , ree mali posluitelj, i postavi se iza grofova stolca s
nabijenim Mannlicherom u ruci.
Wilbur Smith
Hajde, ljubavi, hajde , graknuo je Jake u znoju koji mu se cijedio sa ela dok je okretao ruicu
po stoti put.
Nemoj nas ostaviti pjeice ba sada.
Gareth proviri iz vozaeve kabine Priscile i pogleda oajniki unazad. Osjeti da mu se ledi krv
u ilama i da mu se stie utroba te da mu ponestaje daha. Slon se nalazio na stotinu metara
od njih, i kretao se ravno prema njima brzim korakom, s velikim crnim uima koje su se
tresle, i malenim svinjskim oima koje su se s vremena na vrijeme sjajile. Odmah za njim
napredovala je talijanska skupina tenkova, lepezasto postrojenih. Sunce se sjajilo na prednjem
oklopu i isticalo oznake konjanitva. S kupole su virile glave zapovjednika: dalekozorom je
Gareth uspijevao razabrati obrise svakoga, toliko su bili blizu.
U roku od nekoliko minuta stii e ih, i nije bilo nade da ih ne primijete. Slon je predvodio
Talijane, vodei ih upravo prema njima, a maskiranje nije moglo nikoga prevariti na manje od
stotinu metara udaljenosti.
Nisu se mogli ni braniti: mitraljez Vickers bio je usmjeren u drugom pravcu, a kupola se nije
mogla okrenuti dovoljno da ga usmjere prema Talijanima. Garetha odjednom zapljusne crni
bijes i dohvati lanac koji se nalazio ispod njegovih stopala.
Udari svom snagom prema elinoj kupoli.
Kurvo, izdajice! , zarei, i u tom trenutku motor se zapone ravnomjerno okretati.
Jake skoi u oklopno vozilo, posvuda rasprivi kapi znoja. Crven u licu ree Garethu: Ti
zaista zna kako treba postupiti.
Kad treba, treba. Sve su jednake , objasni Gareth i naceri se s olakanjem, te se uvue u
kupolu, dok je Jake sjeo za volan.
Jake nagazi na papuicu gasa i Priscila otrese sa sebe granice kojom su je sakrili. Kotai su
se okretali velikom brzinom, podiui oblake crvenog pijeska, dok je oklopno vozilo krenulo
uzbrdicom i izvirilo na otvoreno upravo ispod slonove surle.
Stari mujak je do tog trenutka pretrpio vie nego dovoljno provokacija i bio je zaslijepljen
bijesom. Bila je dovoljna samo ta posljednja da ga sasvim izbaci iz takta. Brzi korak koji je do
tada drao nije nimalo umanjio njegovu snagu i izdrljivost, i sada se oglasi tako jako da
njegovo trubljenje odjekne po tihoj pustinji.
Rimska vuica
Pripije ui uz tijelo, a surlu priblii prsima, te krene u napad.
Na loem tlu bio je bri od Priscile, Kurve, kojoj je sada bio za petama, poput granitne
planine.
Kapetan tenkova je do tada tjerao ivotinju bez velike urbe. Nije je htio umoriti. Htio ju je
predati svom zapovjedniku u dobroj formi i u punom bijesu.
Sjedio je na kupoli smijuljei se i tresui glavom: naslaivao se zabavom koja je trebala
uslijediti, jer je mjesto na kojem su ekali lovci bilo na samo dva kilometra udaljenosti... kad
se odjednom, upravo pred njim, teren otvori i izbaci tutnjee oklopno vozilo obavijeno
oblakom crvene praine. Bio je to model koji je kapetan vidio samo u knjigama o povijesti
oklopnih vozila. U njemu pobudi osjeaj duha iz prolosti.
Naprijed! , krikne. Skupino, naprijed! , i instinktivno si dodirne bok, u potrazi za maem,
kojeg nije bilo.
Krenite za neprijateljem!*
S obje strane njegovi tenkovi ubrzaju tutnjei. U pomanjkanju maa, kapetan skine ljem i
zapone mahati njime iznad glave.
U napad! , krikne. U napad! Konano vie nije bio samo goni. Bio je ratnik koji je vodio
svoje ljude u napad. Njegova uzbuenost bila je tako zarazna, a praina koju je podizao slon i
oklopno vozilo tako gusta, da prva dva tenka nisu vidjela nita, ak ni udubinu, duboku pet
metara. Kreui se jedan uz drugoga zavre unutra najveom brzinom i ostali su uniteni kao
od avionske bombe. Pokretni kotai odskoili su nakon zabijanja u tlo, a gusjenice zaponu
ibati zrak poput pobjenjelih kobra. Pokretne kupole odbaene su iz sjedita, odsjekavi ljude
u tenku u visini pojasa, kao golemim karama.
Drei se vrsto za zatitnu ogradu kupole, promatrajui unatrag, Gareth je vidio dva tenka
kako nestaju u udubini i podiu stup praine, koja je oznaavala njihovo unitenje.
Manje dva! , usklikne.
Ima ih jo etiri , podsjeti ga Jake, vozei Priscilu svom brzinom po loem tlu. A da ne
govorimo o Dumbu.
Slon je, pobjesnivi jo vie zbog buke motora koji su ga pratili u stopu, i bukom unitenja
dva tenka koji su pali u rupu, postigao nevjerojatnu brzinu po tom terenu.

Wilbur Smith
Dostigao nas je! , vikne Gareth Jakeu. Zaista, ivotinja je bila tako blizu da je Gareth morao
pogledati uvis, jer je slon izvio surlu prema kupoli kao da eli ubrati zreli plod.
Ubrzaj to vie moe, sine moj, inae e ti sjesti na glavu.
Rekao sam tisuu puta tom idiotu da ne dovodi divlja pred puke takvom brzinom , drekne
grof Ijutito. Zar nije istina, Gino?
Upravo tako, gospodine grofe.
Na poetku treba izmoriti ivotinje, ali u posljednja dva kilometra ne treba pretjerivati.
Grof je, razljuen, ispio gutljaj vina iz svoje ae.
U pravu ste.
Poslat u ga natrag u Massau... , ostatak prijetnje se izgubi, jer se grof naglo podigne, tako da
je stolac zakripio.
Gino... , promrmlja prestraeno.
Vani se neto dogaa, neto vrlo udno.
Obojica pogledaju zabrinuto kroz otvor kolibe od granja.
Oblak praine se pribliavao svom brzinom.
Gino, je li to mogue? , zapita ga grof.
Ne, gospodine grofe , uvjeri ga Gino, ali bez imalo uvjerljivosti. Rije je o fatamorgani. Nije
mogue.
Jesi li siguran, Gino? Grofov glas postao je piskutav.
Ne, gospodine , prizna pomonik.
Ni ja, Gino. to ti izgleda da jest?
Izgleda upravo kao... Glas se prekine. Ne bih to htio ni rei, gospodine grofe... , proape.
Izgleda mi kao da u poludjeti.
U tom trenutku kapetan tenkova iji su napori bili usredotoeni na to da odri slona dovoljno
razljuenog i oklopno vozilo u bijegu pod kontrolom, odlui da otvori vatru Spandauom od
pedeset milimetara. Ali, budui da nije vidio svoje rtve, da zapovijed da ispale u prainu,
gdje se s vremena na vrijeme naziralo njihove obrise. to je jo vie bunilo topnike bila je
udaljenost koja je sve vie rasla, a oklopno vozilo je vozilo vijugajui da izbjegne
pobjenjelom slonu koji mu je bio za petama. Osim toga i tenk je poskakivao po loem terenu.
Rimska vuica
Vatra! , krikne kapetan. Otvorite vatru!
Topnik poalje pola tuceta projektila u savanu. Ostali tenkovi zauju hitce i odmah,
oduevljeno, uine isto.
Jedna od prvih granata pogodi kolibu u kojoj su se stisnuli grof i Gino. Granata nije
eksplodirala, ali prola je na tridesetak centimetara od grofovog lijevog uha, ostavivi ga
oamuenog od strujanja zraka. Granata izie iz kolibe i nastavi let jo nekoliko kilometara, a
potom prasne u pustinji.
Ako gospodin grof vie ne treba moju pomo...
Gino pozdravi na brzinu, i, baci se kroz otvor koji je u kolibi otvorila granata.
Prije nego to ga je grof mogao zaustaviti, bio je ve daleko.
Nije bio sam. Iz svih koliba iskakivali su i ostali lovci, histerino viui, no njihovi se krikovi
gotovo nisu ni uli u buci motora, trubljenju staroga debelokoca i granatama Spandaua.
Grof pokua ustati sa stolca, ali noge mu zakau tako da se uspio samo djelomino podignuti.
Drao je irom otvorena usta usred sasvim blijedog lica poput krpe, no nije uspio ni ispustiti
krik. Bio je nesposoban ispustiti glas, nesposoban pokrenuti se, stranjica mu je bila
zalijepljena za rasklopni stolac. Uspije se samo baciti na tlo, s licem okrenutim prema dolje,
na pod kolibe, koji je bio dosta ispod razine tla, gdje je ostao leati prekrivi si glavu
podlakticama.
U tom trenutku oklopno vozilo, koje je i dalje ludo vozilo, probije zid od granja. Koliba se
srui u tisuu komadia a oklopno vozilo preskoi rov u kojem se stisnuo grof. Kotai mu
prou na dvadesetak centimetara iznad glave, bacivi na njega pijesak i kamenie. A potom,
nita: oklopno vozilo proe.
Grof pokua ponovno sjesti na stolac, i gotovo je i uspio kad je golemi, pobjenjeli slon
razorio ostatak kolibe. Jedna od njegovih golemih nogu osine grofa po ramenu, i baci ga
ponovno na tlo, dok je on urlao iz svega glasa. Tu se pukovnik stisne to je vie mogao, dok
se debelokoac udaljavao velikim koracima prema obzoru, i dalje slijedei oklopno vozilo u
bijegu.
Zemlja ponovno zadrhti i priblii se i trea opasnost. Grof zarije lice u tlo, postavi sasvim
gluh, nijem i paraliziran od uasa i straha, nadajui se da e nestati u pijesku poput noja.

Wilbur Smith
U tom trenutku, zapovjednik tenkova ga uljudno zapita: Je li divlja bila po vaem ukusu,
gospodine grofe?
Dok je Gino, koji se vratio da bi mu pomogao, podizao grofa i pratio ga do Rollsa, grof uputi
niz pogrdnih rijei kapetanu.
Degenerik ste i kukavica. Odgovorni ste to niste ostali na vaem mjestu, to niste izvrili
zapovijedi, to ste bili neodgovorni. Dozvolili ste da vam pobjegnu ispred nosa, a mene ste
doveli u veliku ivotnu opasnost...
Grof je udobno sjedio na sjedalu Rollsa. Kad je automobil krenuo, nova bujica uvreda pogodi
kapetana tenkova.
Neodgovorni ste, degenerik, kukavica i boljevik... osobno u zapovijedati odredom za
egzekuciju koji e vas strijeljati... , rijei se izgube dok je Rolls krenuo uzbrdicom prema
taboru, ali sve dok automobil nije nestao iza breuljka, vidio se grof kako je mahao akom
zdrave ruke.
Slon ih je slijedio jo dobar dio puta u pustinji, ak i nakon to je skupina tenkova odustala od
lova, ostavi iza njega. Stari mujak je, ipak, nakon nekog vremena, poeo usporavati, i nakon
jo nekoliko kilometara, odustao je. Zaustavio se iznemogao, i samo mlatarao uima, i
podizao surlu u znak izazova.
Gareth ga uljudno pozdravi i ostave ga, nepominog, poput visoke crne monolitne stijene, u
pustoj savani. Zatim, sklupavi se na kupoli da bi se zatitio od vjetra, Gareth upali dvije
cigare, i jednu doda Jakeu u vozaevu kabinu.
Bio je to lijep dan, stari. Uspjeli smo unititi dva tenka, a ostale smo doveli u red.
to time eli rei? , zapita Jake, uvukavi dim cigare.
Sad e drugi put ti tenkovi kad nas vide odmah krenuti u potjeru za nama, poput psa koji tri
za kujom koja se tjera.
A je li to dobro? , zapita ga u nevjerici Jake, premjestivi cigaru u kut usana.
Dobro je, dobro je , uvjeri ga Gareth.
Ja to ne bih ba rekao , nastavi voziti jo nekoliko minuta u tiini prema planinama, a potom
zatrese glavom u nevjerici.
Rimska vuica
Grof je leao na leaju s licem prema dolje: na sebi je imao par svijetloplavih svilenih hlaa, s
obiteljskim grbom.
Njegovo je tijelo bilo mekano, blijedo i debeljukasto, sjajno i zaobljeno, a za takvo tijelo
treba imati puno novca, hrane i pravog pia. Na svijetloj koi crne dlake su se isticale poput
uperaka tek ubrane salate. Tvorile su neku vrstu oblaka na ramenima, a potom su se sputale
niz leda i na kraju nestajale, poput dima medu stranjicu koja se neznatno nazirala prije hlaa.
Sada je bjelina njegova tijela bila unitena crvenim oiljcima i ranama koji su se isticali na
rukama i nogama.
Reio je uz mjeavinu boli i ugode dok je Gino nagnut nad njim, podignutih rukava do lakta,
mazao ramena kremom.
Njegovi tamni i nervozni prsti duboko su ulazili u glatko i blijedo meso, a smrad kreme
ranjavao je oi i nosnice.
Polako, polako, Gino. Tei je to udarac.
Oprostite, gospodine grofe , ree ovaj, nastavivi mazati grofa u tiini, dok je grof mrmljao
sebi u bradu.
Gospodine pukovnie... smijem li vam neto rei?
Ne , zarei grof. Tvoja plaa je i previe visoka. Ne, Gino, ve te plaam dovoljno prinevski.
Gospodine pukovnie, vi krivo govorite. Nisam htio govoriti o toj temi u ovakvom trenutku.
Drago mi je uti to od tebe , zarei grof.
Ah! Tu, tu! To je to mjesto! Tu!
Gino ga je masirao jo nekoliko sekunda.
Proui li se ivot velikih talijanskih generala, Julija Cezara i... , Gino zastane, pokuavi u
mislima, u bliskoj povijesti, pronai jo kojeg talijanskog generala, ali tiina se odulji podosta
i Gino ponovi: Uzmite Julija Cezara, primjerice.
Ni Julije Cezar nije drao ma u borbi. Zaista, veliki general se povlai kad se borba zaotri.
Rukovodi, nadgleda, zapovijeda nad obinim smrtnicima.
To je istina, Gino.
Wilbur Smith
Bilo tko moe drati ma u ruci ili ispaljivati iz topa. to su ako ne ivotinje?
I to je istina, Gino.
Uzmite Napoleona Bonapartea, ili Engleza Wellingtona.
Gino je odustao od potrage za talijanskim ratnikom koji je pobjeivao u posljednje dvije
tisue godina.
I, Gino?
Kad su se borili, osobno su ostajali daleko od borbe. ak i kad su se meusobno borili u
Waterloou, ostali su na kilometre udaljenosti, kao dva velika majstora u ahu, odluujui o
potezima, zapovijedajui...
to mi pokuava rei, Gino?
Oprostite mi, gospodine grofe, ali, nije li vas hrabrost moda previe zaslijepila? Niste li se
previe bacili na vrat neprijatelju? Niste li moda pomalo izgubili iz vida vau pravu ulogu
zapovjednika... dunost da ostanete daleko od bitke, da biste nadgledali borbu izdaleka?
Gino uzbueno saeka reakciju grofa. Trebao je smoi svu svoju hrabrost i progovoriti, ali
strahopotovanje koje je osjeao prema grofu nije bilo nita u odnosu na ponovno suoavanje
s opasnou koju je proivio.
Njegovo je mjesto bilo uz grofa: ali, ako je grof i dalje mislio nastaviti s takvim ivotom,
Gino je znao da nee vie biti u stanju izdrati. ivci su mu bili sasvim napeti, neprekidno se
trzao, nou su ga muile none more koje su ga budile okupanog hladnim znojem. Ispod
lijevog oka ivac mu je poeo poskakivati, i nije ga vie mogao kontrolirati. Brzo se
pribliavao granici svojih ivanih snaga.
Ubrzo e se u njemu neto slomiti.
Molim vas usrdno, gospodine grofe. Za dobro svih nas, vi trebate zaustaviti va polet.
Dirnuo je u osjetljivu icu svoga gospodara. Dao je glas osobnim osjeajima grofa, osjeajima
koji su tijekom oajnikih pustolovina posljednjih tjedana sazreli u duboka uvjerenja.
Pukovnik se pokuao podignuti pomaui si laktovima, podigne svoju plemenitu, kovravu
glavu i pogleda u malenog asnika.
Gino , ree mu.
Filozof si.
Rimska vuica
Previe ste me poastili, gospodine grofe.
Ne! Ne! Ozbiljno mislim to to sam rekao. Posjeduje odreenu dozu narodne mudrosti,
osjea to narod osjea, ti si filozof seljaka.
Gino ne bi nikada tim rijeima definirao samoga sebe, ali ponizno nagne glavu.
Bio sam nepravedan prema svojim borcima , nastavi grof, i sve se njegovo dranje promijeni:
postao je ozaren i prepun dobre volje, poput osloboenog zarobljenika kojeg su pustili na
rije.
Mislio sam samo na samoga sebe... na svoju slavu, na svoju ast, i upustio sam se u opasnost
ne raunajui na posljedice. Nisam razmiljao o velikoj posljedici da ostavim svoje deke bez
zapovjednika, siroad bez oca.
Gino klimne glavom. Tko bi vas mogao zamijeniti u njihovim srcima ili njihovim glavama?
Gino. Grof mu poloi oinski ruku na rame.
Ubudue moram biti manje sebian.
Gospodine grofe, ni ne znate kako ste me razveselili ovim rijeima , ree Gino, drui od
olakanja i pomislivi na duge dane odmora i ljenarenja koje e ubrzo provoditi u miru i na
sigurnom iza rovova i utvrenih linija na Bunarima Cialdi.
Vaa dunost je zapovijedati.
Planirati! , ree grof.
Rukovoditi! , nastavi Gino.
Bojim se da je to moja sudbina.
To je vaa dunost po volji Bojoj
Gino mu pomogne da se okrene na leaju i kad je grof ponovno udobno leao, nastavi s
masaom ramena novom snagom.
Gino , ree konano grof.
Kad smo posljednji put razgovarali o tvojoj plai?
Ah, prije nekoliko mjeseci, gospodine grofe.
Pa, razgovarajmo o tome , nastavi draesno grof.
Ti si dragulj koji nema cijenu. Recimo jo sto lira mjeseno?
Mislio sam sto pedeset , promrmlja uljudno Gino.
Wilbur Smith
Nova vojna filozofija grofa doekana je od njegovih asnika uz veliki entuzijazam, kad je
naveer razgovarao o tome s njima ispod velikog atora menze, uz cigaru i alkohol. Zamisao
da vodi iz pozadine nije mu se uinila samo praktinom i smislenom, ve i inspiriranom. No,
entuzijazam potraje samo do trenutka kad su asnici shvatili da se ta filozofija odnosila i
primjenjivala samo na pukovnika. Svi ostali asnici Treeg bataljuna ostali su s pravom
sudjelovanja u prvim borbenim redovima da prinesu najviu rtvu Bogu, Domovini i Benitu
Mussoliniju. Na tom stadiju nova filozofija izgubi velik broj pobornika.
Na kraju su samo trojica njih bili zadovoljni promjenom: grof, Gino i major Castellani.
Major je bio toliko sretan da je dobio apsolutno zapovjednitvo nad bataljunom da je prvi put,
nakon mnogo godina, te veeri u ator odnio bocu rakije i proslavio gurajui nos u au.
Sljedeeg jutra, s vanzemaljskom glavoboljom koju samo rakija moe darivati, major se suoi
izravno s bataljunom. Vijest se proirila poput poara u suhoj savani. Vojnici oiste puke,
priiju dugmad koja je nedostajala na odorama i zakopaju ih do ovratnika, zagase cigarete i
zaponu se tresti od straha, dok je Castellani prolazio taborom, uzvikujui niz neprijatnih
zapovijedi i ispravljajui iskrivljene kraljenice udarcima bia.
Tako je poasna straa tog popodneva doekala prvi zrakoplov koji je sletio na novu pistu,
sjajnu i istu. Tako su se dobro kretali da ih je ak i grof Aldo Belli pohvalio.
Prva osoba koja se pojavila na vratima zrakoplova bio je politiki savjetnik u Asmari.
Gospodin Antolino, jo ui i nezdraviji u licu no ikad, s uobiajenim odijelom od mekanog
lana, prepun nabora, bio je u suprotnosti sa srebrenom i sjajnom bojom zrakoplova. Kao
odgovor na faistiki pozdrav grofa, podigne slamnati eir s elave glave, nakon ega se
zagrle, ali nakratko, budui da se politiki savjetnik nalazio dosta nisko na socijalnoj ljestvici
u grofovim oima, koji se ubrzo obrati pilotu: Rado bih se provozao.
Grof je izgubio svako zanimanje za tenkove. Istini za volju, shvatio je da ih mrzi, zajedno s
kapetanom. Kad je ponovno doao k sebi, suzdrao se da ne da strijeljati asnika, ili poslati ga
natrag u Asmaru: ograniio se na pisanje izvjea dugog dvije stranice u kojem
Rimska vuica
je napisao toliko negativnosti o njemu, dovoljno da mu unite karijeru. Rije je o potpunoj
osveti, ali grof nije vie htio imati posla s tenkovima. Sada je imao zrakoplov. Puno
uzbudljiviji i romantiniji.
Preletjet emo neprijateljske redove , ree grof, s razumne visine. Time je podrazumijevao da
eli biti izvan dometa oruja.
Kasnije , umijea se politiki savjetnik, tako autoritativno da se grof uspravio, i pogledao ga
tako runo, daje ovaj kao najmanje morao propasti u zemlju.
Nosim vam osobne i hitne zapovijedi od generala Badoglija , nastavi savjetnik, ni najmanje se
ne zbunivi.
Grofova sigurnost se poljulja i nestane.
Popijmo au vina zajedno , ree ljubazno i dohvati ga pod miku, te povede prema Rollsu
koji je ekao.
General se nalazi u podnoju Amba Aradama. Ima pred sobom, na planini, glavnu
koncentraciju neprijateljskih trupa, koje svakodnevno napada topnitvo i zrakoplovstvo. U
povoljnom trenutku e krenuti u odluujui napad i nema sumnje kakav e biti ishod.
Savreno se slaem s vama , klimne mudro grof.
Perspektiva o dvjesto kilometara sjevernije ga je ispunjavala slavom talijanske vojske.
U roku od deset dana etiopska vojska e se pokuati povui cestom koja vodi prema Dessieu
da bi se pridruila postrojbama Haile Selasiea na jezeru Tana: ali Sardijska usjeklina je poput
bodea uperenog u neprijateljski bok. Vi, dakle, znate, koja je vaa dunost.
Grof klimne glavom, ali s manje oduevljenja.
Ta je slava bila manje privlana.
Doao sam ovamo da bih se dogovorio s etiopskim rasom koji e se prikloniti na nau stranu,
s naim tajnim saveznikom, predodreenim carem. Potrebno je koordinirati poteze zajedno s
njim, jer e on izazvati zbunjenost u neprijateljskim redovima, a njegova e se vojska
postaviti tako da vam na to bolji nain pomogne u vaem napadu na Sardijsku usjeklinu i
cestu za Dessie.
Ah! Grof ispusti neodreen zvuk, koji nije znaio ni slaganje, ni neslaganje.
Wilbur Smith
Moji ljudi koji se ve nalaze na planinama, zakazali su sastanak s predodreenim carem.
Tijekom tog susreta predat e mu ugovoren iznos koji osigurava njegovu lojalnost.
Savjetnik se prezrivo namrti. Koji su to ljudi! , usklikne, uzdahnuvi na pomisao na
mukarca koji prodaje svoju zemlju za zlato. Potom odagna te misli mahnuvi rukom.
Sastanak je za noas. Poveo sam sa sobom jednog od naih ljudi koji e biti vodi.
Dogovoreno mjesto nalazi se na osamdeset kilometara odovud. Krenemo li u sumrak, imat
emo dovoljno vremena da stignemo do ponoi, odnosno u dogovoreno vrijeme.*
Vrlo dobro , sloi se grof.
Stavit u vam na raspolaganje vozila.
Savjetnik podigne ruku.
Dragi moj pukovnie, vi ete biti voda nae delegacije za rasa.
Nemogue. Grof nije imao ni najmanju namjeru ostaviti tako brzo svoju novu filozofiju.
Moj me zadatak zadrava ovdje. Moram spremiti ofanzivu. Tko zna kakve su se strahote krile
u dankalskoj noi.
Vaa prisutnost je odluujua za uspjeh pregovora. Vaa odora e djelovati na...
Imam ranu na ramenu, koja mi ne dozvoljava da krenem na put. Poslat u jednog od svojih
asnika. Kapetana tenkova, ima predivnu odoru...
Ne. Savjetnik zanijee glavom.
Imao bih i jednog majora, mukarca vrlo lijepa izgleda.
General je naglasio da vi osobno morate biti voda. Ako sumnjate, va vojnik na radiostanici
moe odmah pitati Asmaru da potvrdi.
Grof uzdahne, otvori usta, ponovno ih zatvori, i s velikim aljenjem pristane da se udalji od
Bunara Cialdi.
Vrlo dobro , ree. Polazak je u sumrak.
Ali grof se nije namjeravao ponovno uvaliti u nepredviene opasnosti. Na elu konvoja koji je
tu veer krenuo od Bunara Cialdi bila su dva CV 3 lagana tenka, etiri kamiona prepuna crnih
koulja i iza njih zalede se sastojalo od jo dva preivjela tenka.
Usred kolone, stisnut poput sendvia, vozio je Rolls.
Rimska vuica
Savjetnik ministarstva sjedio je pored grofa, sa stopalima na tekom drvenom sanduku na dnu
automobila. Vodi kojeg je Antolino doveo sa sobom bio je Galla, vrlo taman i mrav, s
jednom mutnom i ukastom zjenicom zbog tropske oftalmije, koja mu je davala posebno
opasan izgled. Bio je odjeven u bijelu tuniku, koja je bila gotovo crna od prljavtine, a smrdio
je poput kozlia nakon borbe s tvorom. Grof osjeti val smrada i odmah zatim priblii nosu
mirisavu maramicu.
Recite tom ovjeku da se vozi na prvom tenku gdje se nalazi kapetan , zapovjedi uz bljesak
zlobe u tamnim oima, okrenuvi se i pogledavi u rtvu.
U tenk! Jeste li uli? Na sjedalo pored vaeg na kupoli.
Vozili su bez osvjetljenja dolinom osvijetljenom mjeseinom, pored crnih planina. Na
dogovorenom mjestu ekao ih je samo jedan konjanik. Izgledao je poput golemog stabla.
Savjetnik je govorio s njime na amharskom i potom se obrati grofu: Ras sumnja u zasjedu.
Morat emo ostaviti ovdje pratnju i nastaviti sami s ovim ovjekom.
Ne! , vrisne grof. Ne! Ne! Odbijam, jednostavno odbijam.
Nakon deset minuta rasprave i naglaavajui zapovijedi generala Badoglija, grof promijeni
miljenje. On se ponovno vrati u Rolls, a Gino ga tuno pogleda s prednjeg sjedala tog
automobila koji je bez pratnje, i ranjiv kao nikad prije, nastavljao na mjeseini slijedei tog
crnog divljeg konjanika.
U stjenovitoj dolini medu planinama morali su napustiti Rolls i nastaviti pjeice. Gino i
Giuseppe sa sandukom, grof s pitoljem u ruci, krenu uskim i vijugavim puteljkom koji se
uspinjao.
U skrivenoj udubini, gotovo peini, iji je ulaz bio pod straom prijeteih straara, bio je
podignut koni ator. Oko njega bili su privezani mnogi konji. Unutranjost je bila
osvijetljena svjetiljkama i prepuna stisnutih ratnika. Njihova lica bila su tamna, na slaboj
svjetlosti, tako da se samo bjelina oiju i zuba jasno razabirala.
Savjetnik ministarstva krene prvi i ude u unutarnji krug, gdje je jedan mukarac sjedio na hrpi
jastuka ekajui ispod para svjetiljaka, izmeu dviju vrlo mladih i bujnih ena, s nadutim
grudima i sjajnom koom, odjevenih u svilu sjajnih boja i prepunih izrezbarenog srebra: takve
su bile primjerice naunice koje su visjele s probuenih uiju.
VVilbur Smith
Imale su tamne i ponosne oi, i u drugim uvjetima pobudile bi grofovo zanimanje. Ali sada je
imao gumena koljena, a srce mu je kucalo u grudima poput ratnih bubnjeva. Savjetnik ga je
morao vui za sobom drei ga pod miku.
Predodredeni car , proape savjetnik, i grof spusti pogled na enskastog dendija na jastucima,
iji su prsti bili prepuni prstenja, a imao je obojane trepavice poput ene. Ras Kullah, voda
Galla.
Odrite mu va govor , ree grof, hrapava glasa od napetosti.
Ras pogleda prema pukovniku, dok je savjetnik zapoinjao dugi kieni govor. Rasa se dojmila
golema grofova pojava u udnovatoj crnoj odori. Na svjetlosti svjetiljaka, srebrene lubanje su
bljetile, a kri objeen na vrpci oko vrata poskakivao je na grofovim prsima i irio je svjetlost
poput svjetionika. Rasove oi spuste se na bode od bjelokosti i na Beretu, oruje bogatog i
plemenitog ratnika. Potom pogleda grofa u oi. I one su se sjajile fanatiki. Njegove pravilne
crte lica produe se u prijeteu grimasu. Disao je poput pobjenjelog bika. Ras zamijeni te
znakove krajnjeg straha borbenom ekstazom opasnog ratnika. Ostao je vrlo impresioniran.
Potom usredotoi panju na Gina i Giuseppea kad su uli teturajui u ator, pod teinom
sanduka koji su nosili. Ras Kullah klekne da bi bolje vidio, trbuhom koji mu se tresao i oima
gmizavca.
Uz naglu zapovijed, prekine savjetnikov govor i da znak dvojici Talijana da mu se priblie. S
olakanjem, oni spuste teak sanduk pred rasa.
Podigne se napeti amor prisutnih. Svi se priblie puni pohlepe da vide sadraj sanduka, a ras
otvori kope vrkom noa, podigavi poklopac blijedim i debeljukastim rukama.
Sanduk je bio prepun smotuljaka koji su izgledali poput svijea. Ras uze jedan i noem odree
papir. Iz paketia uslijedi tiha eksplozija metalnih kovanica. Padnu u krilo rasa, sjajei se
zlatnom bojom na svjetlosti svjetiljke.
Ras zadovoljno pogleda u njih, podignuvi dlanom zlatnike.
ak je i grof, uz svoje osobno veliko bogatstvo, ostao zadivljen sadrajem sanduka.
Sveta Djevice , promrmlja.
Engleski zlatnici , ree savjetnik ministarstva.
Rimska vuica
Ali, nije to velika cijena za zemlju veliku poput Francuske.
Ras se smijuljio i bacio aku zlatnika medu svoje ljude koji se odmah bace na njih, borei se
meusobno za njih. Potom ras podigne pogled na grofa i dlanom udari po jastuku, dajui mu
znak da sjedne, na to mu grof zahvali. Od duga hoda dolinom i jakih osjeaja malaksale su
mu noge. Stoga sjedne i osluhne dugi niz rasovih zamolba.
eli moderne puke i mitraljeze! , prevede savjetnik.
Koji je na stav o tome? , zapita ga grof.
Naravno da mu ih ne moemo dati. U roku od mjesec dana ili godine ovaj bi ih mogao uperiti
protiv nas. Nikad se ne zna s tim Galla.
Odgovorite mu na najbolji mogui nain.
On trai i vau rije da e ena i dva terorista koji podravaju Hararije odmah biti predani
njemu nakon zarobljavanja.
Imamo li mi neto protiv?
Rekao bih da bi nam to utedjelo mnogo briga.
A to e biti s njima? Znate li da su odgovorni za muenje i masakr nekoliko mojih
crnokouljaa.
Grofu se vraalo povjerenje, a zajedno s povjerenjem i gnuanje. Imam svjedoke o njihovim
zvjerskim muenjima. Ubili su nae ljude i stoga trebaju odgovarati za to zlodjelo.
Savjetnik se naceri, nimalo veselo.
Uvjeravam vas, dragi moj grofe, da e u rukama rasa Kullaha stranci doivjeti najgoru
moguu sudbinu, koju ne biste mogli zamisliti ni u najstravinijim nonim morama.
Potom se obrati rasu i na amharskom ree: Imate nau rije. Vai su, uinite s njima to vam
je drago.
Ras se osmjehne i poput zadovoljnog maka proe vrkom jezika po usnama, s jednog kraja
na drugi.
Grof je sada ponovno doao do daha, i primijetio je, suprotno svojim oekivanjima, da je ras
bio prijateljski nastrojen i da mu nee odrubiti glavu. Ponovno je postao samouvjeren.
Recite rasu da zauzvrat elimo od njega detaljno izvjee o neprijateljskim snagama: broj
ljudi, puaka, mitraljeza i oklopnih vozila koji straare na ulazu u usjeklinu. elim znati
poloaj neprijatelja tijekom bitke, toni smjetaj rovova i utvrda, i pogotovo
Wilbur Smith
elim da me obavijesti o sadanjim poloajima Galla. elim znati imena i zanimanje svih
stranaca koji se bore na neprijateljskoj strani... Nastavi jo neko vrijeme, nabrajajui zahtjeve
pomaui si prstima, dok je ras sluao sve raskolaenijih oiju. To je bio pravi ratnik.
Moramo razmisliti o mamcu, sada kad znamo to nam je initi , ree Gareth Swales. On i Jake
Burton sjedili su na tlu jedan uz drugoga u sjeni Priscile, Kurve. Gareth je u ruci drao tap
koji mu je posluio za objanjavanje strategije koju je htio primijeniti protiv talijanske
ofanzive. Nije potrebno poslati konjanike. Upalilo je jednom, nee vie funkcionirati.
Jake ne ree nita. Umjesto toga zapoeo je razmiljati, mrtei se, dok je gledao u sloene
crtee koje je Gareth tapom nacrtao na pjeskovitom tlu. Isprali smo mozak zapovjedniku
tenkova. im bude ponovno ugledao oklopno vozilo, krenut e za njim poput...
Poput psa za kujom koja se tjera , dovri Jake za njega.
Tono , klimne Gareth. Htio sam to rei.
Ve si to jednom rekao , prisjeti ga Jake.
Poslat u vozilo - dovoljno je jedno - i zadrat emo jedno u rezervi, ovdje. Gareth dodirne
mapu na pijesku.
Bude li neto krenulo krivo s prvim vozilom...
Primjerice, topnika granata u stranjicu.
Tono. U tom sluaju upotrebljavamo drugo, na taj nain e ono privui njihovu panju.
Sluajui tebe reklo bi se da se radi o odlinoj zamisli.
Jednostavno je, kao kad jede komad torte! Imaj povjerenja u slavni genij Swalesovih.
A tko e biti u prvom vozilu? , zapita Jake.
Odredimo to noviem , predloi Gareth, i srebrenjak Marije Terezije mu se pojavi u dlanu
poput arolije.
Glava , ree Jake.
Ba si loe sree, stari moj. Izila je upravo glava.
Jakeova ruka se pomakne brzo poput mambe.
Zatvori se nad Garethovom rukom koja je stiskala novi.
296
Rimska vuica
Hej! , usprotivi se Gareth.
Nee valjda sumnjati da sam u stanju...
Potom slegne ramenima, rezignirano.
Bez uvrede , ree mu Jake i privue k sebi ruku i provjeri.
Lijepa ena, ta Marija Terezija , promrmlja Gareth.
Prelijepo visoko elo, usta, vrlo senzualna... rado bih je upoznao...*
Jake ispusti ruku i ustane, otresavi prainu s hlaa, posramljen.
Idemo, Greg. Bolje je da se pripremimo , dovikne mladome Harariju koji je nadgledavao
pripreme na istini gdje su bila oklopna vozila.
Puno sree, prijatelju , dovikne za njim Gareth.
Drite sagnute glave!
Jake Burton sjedio je na rubu kupole Priscile, Kurve.
Duge noge visjele su mu u otvoru ulaza i gledao je prema planinama. Samo su prve padine
bile vidljive: ostatak je bio okrunjen golemom masom oblaka. Pomicali su se usporeno,
slijedei stjenovite okvire. udovite oblaka progutalo je planine, i sada se uvijalo kao da eli
progutati rtvu.
Prvi put otkako su uli u Dankalsku pustinju nije bilo sunca. Iz oblaka je izranjala hladna
vlaga od koje su Jakea prolazili trnci, i koji se vie nije sjeao to znae trnci.
Gregorius je sjedio pored njega na kupoli, i on je promatrao goleme olujne oblake, srebrenaste
i plavkaste boje, naprena nosa.
Ubrzo e poeti velike kie.
Ovdje?
Ne ovdje u pustinji, ali na visoravni e padati kia kao iz kabla.
Jo nekoliko minuta Jake se zagleda u goleme, prijetee oblake, a potom se okrene i promotri
valovitu nizinu, s rijetkim stablima koja su se prostirala na istoku. Nije bilo jo nikakvog
znaka talijanskog napredovanja koje su izvidnice najavile, i stoga se ponovno okrene i usmjeri
dalekozor na prve padine usjekline, na mjestu gdje mu je Gareth trebao naznaiti pokret
neprijatelja.Nije vidio nita, osim stijena i strmih ponora, prepunih niskog raslinja.
Wilbur Smith
Ponovno usredotoi panju prema malim pjeanim dinama koje su bile nalik malenim
valovima u podnoju golemih planina. Bile su naborane na povrini doline, a tu i tamo ih je
prekrivala suha trava savane: no, u dolini se razvilo gusto grmlje, dovoljno gusto da sakrije
stotine Hararija koji su strpljivo leali na tlu, trbuhom prema dolje, ekajui skriveni.
Gareth je smislio nain kako zaustaviti talijanske tenkove, i stoga je poslao Gregoriusa do
Sardija zajedno s karavanom od stotinu ljudi i pedeset deva. Pod Gregovim zapovjednitvom
oni su skinuli tranice koje vie eljeznica nije upotrebljavala i uz pomo deva prevezli ih
dolje, vijugavim puteljkom do pustinje.
Gareth je objasnio na koji e ih nain upotrijebiti, podijelio je svoje ljude u skupine od po
dvadeset, i uvjebao ih je s tranicama sve dok nisu postigli najviu efikasnost. Sada je bilo
dovoljno da Priscila, Kurva, privue talijanske tenkove izmeu niskih dina.
Bez tenkova Gareth je procijenio da e moi zadrati Talijane na ulazu u usjeklinu barem
tjedan dana. Njegovi planovi ukljuivali su Hararije u sredini i na lijevome boku, i Galla na
desnome. Mitraljezi Vickers postavljeni su na takav nain da svaki napad talijanskog
pjeatva bez tenkova bude samoubojstvo.
Neprijatelj se trebao probiti usjeklinom granatiranjem iz topnitva ili bombardiranjem iz
zraka. No, za to je bilo potrebno tjedan dana, ako budu uspjeli zadrati rasa, koji je imao
uzavrelu krv, i koji je mogao zapoeti protuofanzivu. Ras Golam, stari ratnik, bio je zapravo
njihov veliki problem.
Kad neprijatelj bude probio ulaz u usjeklinu i potisnuo etiopske vojnike u prolaz, bilo je za
oekivati da e mu biti potreban jo jedan tjedan da stigne do Sardija.
I tu je ponovno bio problem kako zadrati rasa. Uz pomo oklopnih vozila neprijatelj se
mogao zaustaviti jedan ili dva dana na cesti kroz usjeklinu, ali, kad ih jednom budu iskoristili,
Talijani e se proiriti po cijeloj visoravni, a Sardi je predstavljao ulaz u nju. Bit e prava
djeja igra stii do Dessiea i stisnuti Etiopljane u kripac koji je general Badoglio za njih
pripremio.
Gareth je sve ispripovijedio Liju Mikhaelu, telegrafirajui u glavni stoer cara na jezeru Tana.
Rimska vuica
Princ mu je odgovorio prenijevi mu careve zahvale i uvjeravajui ga da e u roku od dva
tjedna sudbina Etiopije biti odluena:
Zadrite prolaz dva tjedna i vaa e dunost biti obavljena - stop - zavrijedjet ete carevu
zahvalnost i zahvalnost cijelog etiopskog naroda.
Trebalo je, dakle, zaustaviti Talijane jo tjedan dana u dolini, a sve je ovisilo o prvom susretu
s neprijateljskim tenkovima.
Po Garethovim i Jakeovim informacijama koje su izvidnice potvrdile, broj preostalih tenkova
bio je etiri. Trebali su ih onesposobiti u jednom jedinom potezu: cijela se obrana temeljila na
tome.
Jake primijeti da je matao. Njegove misli lutale su razmiljajui o problemima koje je trebalo
rijeiti i o rizicima koje je trebalo proi. Gregorius ga je morao prodrmati. Jake! Znak!
Brzo se Jake ponovno usredotoi na promatranje planina. Nije mu bio potreban ni dalekozor.
Gareth mu je davao znak primitivnim heliografom posluivi se ogledalcem za brijanje.
Bljesci svjetlosti rane Jakeove oi ak i s te dosta velike udaljenosti.
Kreu se dolinom, sva etiri tenka zajedno, jedan za drugim, uz potporu pjeatva na
kamionima.*
Jake proita poruku i skoi u vozaevu kabinu, dok je Gregorius pohitao prema ruici. Rei u
ti uvijek trenutak prije, kad krenem u napad , podsjeti ga Jake.
Da, Jake. Mladieve oi sijevale su od bijesa i Jake se naceri.
Zloest poput njegovog djedice.
Otpusti spojku. Ubrzo razviju brzinu i spuste se s vrha, ostavivi za sobom golemu prainu
koja nije mogla ostati neprimijeena.
Linija talijanskih tenkova kretala se ravno prema prolazu kroz usjeklinu, na otprilike tri
kilometra udaljenosti s njihove lijeve strane.
Sada napad , dovikne Jake.
Spreman. Gregorius se nalazio za Vickersom, na kupoli i ve je uperio cijev, koliko je mogao,
u smjeru talijanskih tenkova, spreman da ispali vatru im budu na nianu.
Jake skrene naglo, a Priscila krene prema dalekim obrisima u obliku kukaca talijanskih
tenkova, kreui se ravno prema njihovim njukama. Iznad Jakeove glave Vickers se oglasi, a
projektili zaponu padati poput tue na oklop tenkova, dok su im oi suzile od dima.
Wilbur Smith
U svome zamagljenom pogledu od suza opazi metke kako pljute po prvom tenku. ak je i s
te udaljenosti Jake vidio kako projektili podiu zemlju i prainu oko oklopnog vozila.
Odlino , progunda Jake. Bila je to precizna vatra s oklopnog vozila koje se treslo i na granici
dometa. Naravno, nije mogao prouzrokovati nikakvu tetu debelom elinom oklopu CV 3,
ali bilo je dovoljno da razljuti posadu i navede je da krene u napad.
Upravo dok je tako razmiljao, Jake ugleda kupolu tenka kako se okree i cilja ravno prema
njemu, dok je kapetan topniku pokazivao na rtvu. Golema cijev Spandaua se skrati, a potom
nestane.
Jake je gledao upravo u nju.
Izbroji polako do tri: bilo je to dovoljno vremena da topnik nacilja, a potom dovikne:
Kreemo! , i naglo skrene, tako da je Priscila ostala na dva kotaa, u pokuaju da se otarasi
neprijatelja. Krajikom oka opazi bljesak topa, i gotovo odmah zatim zauje tutanj projektila
koji je prolazio.
Kukin sine! Proao je tako blizu! , promrmlja, i otvori tit.
Nije bilo nikakvog smisla zatititi se, jer Spandau je mogao probiti svaki pedalj njihova
oklopa kao da se radi o obinom papiru, dok je za Jakea bilo od ivotne vanosti da dobro vidi
sa svih strana tijekom ovih odluujuih minuta.
Pogledavi na brzinu cijelu talijansku liniju, opazi da su sada sva etiri tenka ispaljivala vatru.
Iz tog su razloga neznatno razbili redove, s vremena na vrijeme, isticao bi se jedan, ispaljivao
i ponovno se vratio na svoje mjesto. Izgledalo je da im je vanije pogoditi Priscilu nego ui
kroz prolaz usjekline.
Hajde! , ree Jake. Dodite, doite, tri pogotka i dobit ete dolar, gospodo: svaki pogodak u
sredite, bit ete nagraeni kokosovim orahom! Bila je to ala previe bliska istini da bude
zaista zabavna, ali svejedno se nasmije.
Pogodak u sredite, Jake Burton! Zabavno i nezaboravno!
Jedna granata prasne blizu njega, poslavi mu kiu ljunka u vrata. Popravljali su ciljnik, bilo
je vrijeme da ih ponovno zbune.
Ispljune pijesak i dovikne: Kreemo prema njima!
Priscila se spretno okrene prema Talijanima, i krene prema tenkovima uz kripu gegajui se
poput viktorijanske matrone.
I
Rimska vuica
Bili su blizu, strahovito i uasno blizu, do te mjere da je Jake uo pljusak hitaca iz Vickersa
na crnom oklopu tenka na elu. Gregorius ga je izabrao zbog najveeg broja zastavica, i
usredotoio je vatru prema njemu.
Dobra zamisao , zarei Jake.
Hajde, razljuti ga, tog prokletnika.
Upravo u tom trenutku, dok je izgovarao te rijei, zauje iza glave golemu buku, kao da je div
zadao udarac ekiem po njegovom oklopu. Vozilo se trgne na taj udarac.
Pogoeni smo , pomisli oajniki Jake, s uima koje su mu zujile od jaine udarca i s
nosnicama punim smrada od sagorjele boje i uarenog metala. Skrene i Priscila normalno
odgovori, naglo se odvojivi od talijanske linije.
Jake pogleda kroz otvorena vrata i odmah shvati koliko su bili sretne ruke. Projektil je samo
odbacio prtljanik koji je on zavario na oklop da bi prevezli sanduke s orujem i streljivom:
oito se uklijetio izmeu eljeza prtljanika i elinog oklopa, no nije eksplodirao. Oklop je
jo uvijek bio itav.
Je li sve u redu, Greg? , dovikne, i ponovno se smjesti za volanom.
Za petama su nam, Jake , odvrati mu mladi, ne marei za pitanje. Svi nas progone.
Vraamo se kui mami , ree Jake i skrene ponovno, zbunivi jo jednom neprijateljske
topnike.
Previe se udaljavamo, Jake , dovikne Greg, i Jake, pogledavi prema gore, opazi da je
otvorio kupolu i sada se naginjao bez zaklona.
Napravimo scenu , odlui Jake, no pomalo nevoljko.
Budu li ostavili previe iza sebe Talijane, postojala je opasnost da odustanu od potjere.
Jo jedna granata prasne pored oklopnog vozila, prekrivi ih prainom, i Jake se napravi da su
ga pogodili. Ispusti papuicu gasa, naglo usporivi i ostavi Priscilu da sama vijuga po terenu,
poput ptice slomljena krila.
Ponovno se pribliavaju , obavijesti ga Greg radosno.
Ne budi toliko sretan , promrmlja Jake, ali njegov glas prekrije eksplozija jo jedne granate.
Wilbur Smith
Dolaze, dolaze , vikao je Greg. I nastavljaju pucati.
Primijetio sam. Jake pogleda prema naprijed, i dalje vozei luaki u cik-caku. Vrh prve dine
nalazio se na otprilike kilometar udaljenosti, ali njemu se priinilo da uspinjanje traje sat
vremena.
Konano se spuste s vrha.
Jake zaustavi Priscilu uz naglo koenje, zaustavivi se u zaklonu dine. Nakon toga krene
unatrag, zaustavivi se na takav nain da je ostao u zaklonu pijeska, ali s kupolom koja je i
dalje virila.
Tako, Jake , dovikne Greg sav sretan, jer je i dalje mogao pucati Vickersom. Nacilja i ispali
kratke rafale prema talijanskim tenkovima koji su napredovali. Sada kad je pucao dok je
vozilo bilo zaustavljeno, svaki rafal bio je pun pogodak i izluivao je talijanske temperamente
u unutranjosti oklopa kao to ce-ce muhe izluuju bivole.
Dovoljno su se pribliili , odlui Jake, procijenivi hladnokrvno navalu neprijateljske oklopne
skupine. Nalazili su se na manje od pola kilometra udaljenosti, i ve su bljuvali granate koje
su padale vrlo blizu kupole. Bjeimo!
Ponovno nagazi na papuicu gasa i Priscila se baci niz dinu, usred grmlja. Dok je sebi
otvarala put medu gustim i niskim raslinjem, Jake opazi ljude koji su leali, skriveni, medu
grmljem.
Na sebi su imali komad tkanine oko bubrega i nalazili su se poredani, drei dugake tranice
od elika. Dvojica od njih morali su se odmaknuti da ih Priscila ne pregazi.
Sila inercije ih potom povede na vrh slijedee dine, u oblaku praine. Stigli su do vrha i preli
ga u poletu, bacivi se na drugu stranu.
Jake ugasi motor prije nego to se oklopno vozilo zaustavilo, a potom, s Gregoriusom, baci se
van kroz otvorena vrata i oteano se uspne dinom, teko diui od pijeska. Stigli su do vrha u
istom trenutku u kojem su se etiri talijanska tenka pojavila na prethodnoj dini, zaavi medu
grmlje.
im su uli u utvreni krug, vidjeli su daje prepun polugolih crnaca, koji se bace prema
golemom i sjajnom kukcu. Svaki komad tranica proguta gusjenica i uz buku metala povue
ga iz ruku crnaca koji su ga drali i koji se raspre na sve strane.
Uhu mehaniara je taj zvuk strojeva izgledao poput krika u agoniji ivog bia, nalik na
hrzanje smrtno ranjenog konja.
Rimska vuica
eline tranice unite gusjenice koje su iskoile iz svojih leita i sada su ibale zrakom u
paklu praine i iupanoga grmlja.
Sve se zavri vrlo brzo. etiri tenka stanu, u tiini i bez imalo nade da se ikada mogu
popraviti. Oko njih leala su tijela dvadeset ili vie etiopskih ratnika, pogoenih pobjenjelim
gusjenicama. Bili su osakaeni, kao da su se nali pod pandama neke grabljivice.
Preivjeli, stotinjak polugolih pojava, bace se na onesposobljene tenkove divljaki viui i
udarajui po oklopu golim rukama.
Talijanski topnici, jo uvijek u tenkovima, zaponu pucati bez reda, ali nedostajala je
pogonska snaga i kupole se vie nisu vrtjele. Nisu bili u stanju naciljati. Bili su i slijepi, jer je
jake naoruao desetak Etiopljana posudama u kojima je pomijeao ulje i zemlju, u gustu
smjesu. Tom mjeavinom napunili su otvore kroz koje su gledali voza i topnici. Posada
tenkova nalazila se zarobljena i nesposobna da se obrani, dok su napadai skakali urliui
poput poludjelih skakavaca.
Buka je bila tako snana da Jake nije uo kad mu se i drugo oklopno vozilo pribliilo.
Zaustavi se na vrhu suprotne dine od one gdje se nalazio Jake. Vrata se otvore i Gareth
Swales skoi iz vozila zajedno s rasom Golamom. Ras je bio naoruan golemim maem i
odmah se spusti s vrha, da bi se pridruio svojim ludima oko tenkova, maui njime iznad
svoje glave.
Gareth viteki pozdravi Jakea, ali iza aljivog naina Jake osjeti potovanje, koje je bilo
stvarno. Potre obojica prema udolini i susretnu se na mjestu gdje su zakopali kante benzina
od pet litara ispod tankog sloja pijeska i granja.
Gareth izdvoji sekundu i potapa Jakea po ramenu.
Je li zavrena igra, ha? Sada je plaaju. Nagnu se da izvuku kante i svatko uze po dvije, te ih
ponesu do zaustavljenih tenkova.
Jake doda jednu kantu Gregoriusu koji se ve popeo na kupolu jednog od tenka, dok je njegov
djed pokuavao otvoriti poklopac maem. Njegove su oi sijevale medu borama na crnoj
elavoj glavi, a kroz umjetne zube oslobaao se zvjerski ratniki krik.
Ras se nalazio u ratnikom transu.
Gregorius smjesti kantu na vrh tenka i probui je noem. Svijetla tekuina brzo je istjecala iz
kante, zbog pritiska koji je sam benzin oslobaao.
Wilbur Smith
Dobro ih namoi! , dovikne Jake i Gregorius se naceri, preplavivi tenk benzinom. Jako je
smrdjelo, i brzo je isparavalo u dodiru s toplim metalom.
Jake potri do sljedeeg tenka, odvije ep kante dok je skoio na tenk. Pazei da ne proe
ispred cijevi oruja, podigne se na kupoli i prolije benzin posvuda. Zapaljiva tvar se sjajila na
suncu i sputala se u tisuu potoka, ulazei u sva udubljenja i uvlaei se u unutranjost tenka.
Odlazite! , dovikne Gareth. Miite se svi od tenkova!
Prolio je benzin iz ostale dvije kante i sada je sjedio na padini dine s ugaenom cigarom u
ustima i kutijom ibica u ruci.
Jake skoi spretno s tenka, izlivi jo malo benzina iz kante koju je imao u rukama, i krene
prema mjestu gdje je Gareth sjedio.
Hajde, pourite se! Svi se miite! , dovikne ponovno Gareth.
Sada im se i Gregorius pridruio.
Neka netko odvue i to staro kopile , dovikne Gareth oajniki. Samo je jedna pojava ostala
na tenku, i skakala je urliui i maui maem. Jake i Gregorius odbace prazne kante i odu po
njega.
Nagnuvi se ispod maa koji je ibao zrakom, Jake dohvati starog rasa i preda ga unuku,
razoruanog. Odvedu ga na sigurno, vrsto ga drei izmeu njih, dok je on jo uvijek urlikao
i ritao se.
Gareth upali ibicu i nonalantno je priblii cigari koju je imao u ustima. Kad je bila dobro
upaljena, skupi dlanove oko ibice da bolje gori. Zbogom, momci , promrmlja, i zapone
pjevuiti staru pjesmicu: GuyFawkes, Guy. Oslijepi ga i objesi za lampion. Ostavi ga tako dok
ne umre...
Zatim baci zapaljenu ibicu na tlo preplavljeno benzinom.
Na trenutak se ne dogodi nita, a potom, uz prasak koji je ranjavao bubnjie, benzin se upali.
Istog trena se grmlje pretvori u crveni pakao, dok je plamen plesao pucketajui visoko na
pustinjskom zraku, preplavivi etiri tenka slapom vatre koja sakrije njihove prijetee obrise.
Etiopljani su promatrali prizor s dina, zabezeknuti predstavom unitenja koju su stvorili.
Samo je ras jo uvijek plesao, zavijao na rubu vatre s maem na kojem se vidio crveni odsjaj
visokih plamenih jezika.
Vrata tenkova se otvore. U uarenom zraku opaze tri pojave obavijene plamenom. Gasei
plamen s odore, tri lana posade tenka potre, teturajui prema dini.
Rimska vuica
Ras potri za njima, razmahavi se maem. Glava kapetana skupine tenkova, koja se isticala
na karboniziranim ramenima, otkotrlja se na tlo sputajui se padinom poput lopte, dok je
ostatak obezglavljenog tijela padao na koljena, i iz vrata ikne u zrak crvena pjena poput
vodoskoka u fontani.
Ras potri prema dvojici preivjelih, i njegovi ljudi krenu za njim urliui. Jake promrmlja
neku psovku i krene da ih zaustavi.
Smiri se, stari moj , ree Gareth zadravi ga za ruku.
Nije trenutak da se uivi u ulogu izviaa.
S vrha dine podizao se krik ratnika koji su se bacali na preivjele iz ostalih tenkova. Krikovi
Talijana parali su Jakeu ivce.
Neka se snalaze. Gareth ga odvue od tamo. Ne tie nas se, dragi moj. To su pravila igre, tko
je na redu, na redu je.
Obojica sjednu na drugoj strani dine, u sjeni Priscile. Jake je ubrzano disao od napetosti i
uasa. Gareth pronae u depu malo iskrivljenu cigaru, ispravi je paljivo, i ugura je meu
Jakeove usne.
Ve sam ti to jednom rekao. Ne budi sentimentalan, ili e nas obojicu uvaliti u neprilike. Bili
bi te raskomadali, da si se upustio meu njih.
Upali cigaru Jakeu. Dobro, mladiu moj... , nastavi diplomatski promijenivi temu razgovora.
To rjeava najvei od naih problema. Nema vie tenkova -nema vie briga: to je stari moto
obitelji Swales.
Nasmije se. Sad emo biti savreno u stanju da ih zaustavimo jo tjedan dana u podnoju
usjekline. Nee biti potekoa.
U posljednjih sat vremena nakupine oblaka polako su se spustile s planina, sasvim oslobodivi
vidik, i rasprile se na posljednjim breuljcima Dankalske pustinje. Iz tih oblaka, gustih i
tamnih, zapoela je padati kia po savani.
Jake osjeti kap na elu i obrie je dlanom.
Mislim da e ubrzo poeti pljusak , promrmlja Gareth, i kao potvrda njegovim rijeima,
zagrmi. Na planini, skrivenoj ispod bljetavih oblaka, sijevalo je.
To e uiniti stvari jo... Gareth se prekine.
Obojica podignu glavu.
Zaista udnovato.
Wilbur Smith
U olujnom zraku, iznad grmljavine, odjeknu rafali mitraljeza, koje nisu odmah prepoznali
zbog udaljenosti i zavjese oblaka.
Prokleto udnovato , ponovi Gareth. Ne bi trebalo biti borbe gore. inilo se kao da dolazi s
prvih padina.
Pogledajmo , ree Jake skinuvi dalekozor s kupole Priscile i krene prema vrhu najvie dine.
Oblaci i kia zamraivali su usjeklinu, ali sada je zvuk mitraljeza bio jasniji.
Ne radi se o obinoj paljbi , promrmlja Gareth.
Radi se o pravoj borbi , sloi se Jake, promatrajui kroz dalekozor.
to se dogaa, Jake?
Gregorius im se pridruio, zajedno s djedom. Starac je posustajao, iznemogao i otvrdnut od
starosti i posljedica ratnike strasti.
Ne znamo, Greg , odvrati Jake ne sputajui dalekozor.
Ne shvaam, zaista , ree Gareth zatresavi glavom.
Bilo koji talijanski napad s juga bi se susreo s naim ljudima u podnoju breuljaka, a na
sjeveru se nalaze Galla. Ras Kullah je dobro utvren gore: uli bismo odjek borbe. Nemogue
je da su proli tuda.
Nema smisla.
U tom trenutku ras im se pridrui na vrhu.
Zaustavi se, umoran, i skine umjetno zubalo. Obavije ga paljivo maramicom i poloi u tajno
mjesto u tuniki. Lice mu se opusti oko usta, koja su ponovno postala crna i prazna i odmah je
starac pokazivao sve svoje godine.
Na brzinu Gregorius objasni novu injenicu starcu koji je, dok je sluao, istio ma od
zgruane krvi, pijeskom i travom s dine.
Odjednom progovori drhtavim i snanim glasom.
Moj djed kae da je ras Kullah osueno govno zaraene hijene , prevede brzo Gregorius.
Kae daje moj stric Lij Mikhael pogrijeio to se povezao s njim, i da ste i vi pogrijeili to ste
mu vjerovali.
Da, ali to sad to treba znaiti? , zapita Jake zabrinuto, poevi ponovno promatrati usjeklinu
dalekozorom.
Potom glasno uzvikne: Sto mu gromova! to radi ta luakinja? Obeala mi je i zaklela se da
e biti dobra i da e se drati izvan opasnosti ovoga puta... a evo je, dolazi!
Rimska vuica
Izronivi iz kine zavjese, u moru oblaka, ne podiui uobiajenu prainu na mokrome tlu,
maleni obris boje pijeska Miss Ljuljake se pribliavao ljuljajui se svojim tipinim sveanim
nainom. Jake je ak uspijevao razabrati, na visokoj staromodnoj kupoli, Sarinu crnu glavicu.
Jake potri dinom u susret oklopnom vozilu.
Jake! , urlikala je Vicky nadglasavi buku motora.
Potom se zaustavi, razbaruene kose na vjetru, provirivi kroz otvor vozaeve kabine.
Promatrala ga je raskolaenim plavim oima.
to ti je, do vraga, palo na pamet? , dovikne joj ljutito Jake.
Galla! , zarei Vicky.
Otili su! Svi su otili, svi do posljednjeg ovjeka. Svib
Skoi s vozila i potri Jakeu u naruje.
Kako, otili? , zapita Gareth doavi u taj trenutak. Odgovori mu Sara s kupole, crnih oiju
koje su sijevale.
Izgubili su se poput dima: ti planinski nitkovi.
Lijevo krilo... , uzvikne Gareth.
Nema vie nikoga. Talijani su proli ne ispalivi ni hitac, na stotine. Ve su u usjeklini,
odsjekli su tabor.
Jake, postojala je opasnost da Harariji ostanu opkoljeni, bio bi to masakr. U ime svoga djeda,
Sara je dala zapovijed da se povuku s desnoga krila.
O, Kriste!
Sada si pokuavaju otvoriti put prema usjeklini, ali se Talijani nalaze na ulazu s mitraljezima.
Uasno je, Jake. Ah, pustinja je pokrivena leevima.
Sve je izgubljeno. Sve vrijeme koje smo dobili, izgubljeno je u tren oka. Mi smo pali u
klopku, poslali su tenkove namjerno da skrenu nau panju, glavni napad bio je na lijevom
krilu. No, kako smo mogli znati da e Galla dezertirati?
Kao to kae moj djed, nikad ne treba vjerovati zmiji i Gallu.
O, Jake, moramo pouriti. Vicky mu prodrma ruku.
Prerezat e nam povlaenje!
Tono , grakne Gareth.
Moramo se odmah vratiti u usjeklinu i organizirati obranu vie gore, inae e im put prema
Addis Abebi biti slobodan.
Wilbur Smith
Obrati se Gregoriusu: Pokuamo li povesti ove ljude gore , ree i pokae stotinjak Hararija
polugolih i nenaoruanih koji su se u tom trenutku pojavili na vrhu dine, cestom koja vodi
usjeklinom, Talijani e ih pokositi. Jesu li u stanju uspeti se nekim puteljkom?
Planinci su , odvrati jednostavno Gregorius.
Vrlo dobro. Reci im da se vrate ratrkani i da se okupe ispod prvog vodopada. Tamo emo se
sastati, ispod prvog vodopada.
Potom se obrati ostalima: Mi smo, pak, primorani slijediti cestu prema usjeklini, to je jedini
nain da spasimo oklopna vozila. Proi emo kroz prolaz nadajui se da Makaroni jo nisu
imali dovoljno vremena i pripremili topnitvo. Idemo!
Dohvati rasa Golama za rame i povue ga za sobom prema mjestu gdje je ostavio oklopno
vozilo na vrhu prve dine.
Vrati se u vozilo , objasni Jake Vicky. Dri upaljen motor, dok ti se mi ne pridruimo s naim
vozilima. Ti e voziti izmeu nas, vozimo poput raketa, bez zaustavljanja, sve dok ne
budemo ispod vodopada. Nemoj se zaustavljati ni iz kojeg razloga prije toga, jasno?
Vicky klimne glavom.
Dobra si ti djevojka , ree on i htjede se okrenuti i otii, ali Vicky ga dohvati za ruku i privije
uza se. Podigne glavu i poljubi ga u usne, otvorenih i vlanih usana, mekih i slatkih.
Volim te , proape hrapavim glasom.
O, draga moja, koji trenutak si izabrala da mi to kae.
((Shvatila sam to sada , objasni mu i on je vrsto stisne na prsima.
Predivno! , dovikne im Sara s kupole, iznad njih.
Jako lijepo! Pljesne rukama od sree.
Vidimo se kasnije , proape Jake. Sada odlazi odovud!
Okrene je i gurne ju prema Miss Ljuljaki. Potom se i sam okrene i potri prema dinama, s
pjesmom u srcu.
O, gospoice Camberwell, tako sam sretna za tebe! , ree Sara pomogavi joj da se uspne u
oklopno vozilo.
Znala sam da je to bio Jake Burton! Ve sam ga izabrala za tebe odavna, ali htjela sam da ti to
sama otkrije.
Sara, ljubavi, molim te ne reci vie ni rije...
Vicky je na brzinu zagrli, a potom se uvue u kabinu.
Rimska vuica
Inae, mogla bih promijeniti ponovno miljenje!
Ras Golam bio je toliko umoran i iznemogao da se gotovo nije uspio spustiti dinom. Gareth je
bio primoran vui ga za sobom, dok je ras oteano vukao ma.
Odjednom se zauje zvuk s neba, iznad njih, kao da su se iz pakla oslobodili svi vjetrovi.
Zauje se fijuk koji je ranjavao ui, a potom stup zemlje se podigne s vrha sljedee dine, na
pedeset koraka od oklopnog vozila koje je grabilo prema vrhu.
Topovi! , uzvikne Gareth. Bolje je da se pourimo, djedice , ree pripremivi se da prodrma
starca, ali nije bilo potrebno: tutnjava topova odmah je oivjela rasa. Skoi u zrak i oslobodi
svoj stravini ratniki krik traei medu naborima tunike zubalo.
Ah, ne! , dovikne Gareth bojei se da e starac ponovno krenuti u jo jedan od svojih napada.
Zagrli ga i odvue nevoljko u oklopno vozilo. Ali sada kad je ras osjetio okus krvi, htio se
baciti u napad s maem - kao to to ine pravi ratnici - i promatrao je nestrpljivo obzor u
potrazi za nevidljivim neprijateljem.
Gareth ga je oteano pridravao.
Jo jedna granata se srui u dolinu.
Prva kratka, druga dugaka , promrmlja Gareth, pokuavi zaustaviti rasovo ludovanje. Gdje
e pasti trea?
Gotovo su stigli do oklopnog vozila, kad su zauli i treu granatu, koja je padala luno prema
dolini boje lavljeg plata, ispod sivih oblaka, fijuui nebom. Pala je zabivi se u oklop neto
ispod kupole i rasprsnuvi se na elinom podu oklopnog vozila. Vozilo eksplodira poput
papirnate vree.
Eksplozija odbaci kupolu uz veliki plamen.
Gareth se baci na tlo, povukavi za sobom i rasa i zadravi ga dok su uokolo padali komadi
elika vozila. Potrajalo je samo nekoliko sekunda, nakon ega se ras ponovno pokuao
podignuti, ali ga Gareth zadri. Unutar oklopa vozila eksplodira i spremnik za benzin,
obavivi ga plamenom, a streljivo prasne poput vatrometa, opasno poletjevi posvuda.
To je potrajalo dosta dugo vremena i kad je konano prasak prestao, Gareth oprezno podigne
glavu. Odmah bukne novi plamen koji zahvati novo streljivo, i natjera obojicu da ponovno
spuste glavu.
Wilbur Smith
Dodi sa mnom, rasiu , uzdahne Gareth konano.
Da vidimo hoe li nas prebaciti.
U tom trenutku runa i draga Priscila, Kurva, krene uz buku u njihovom smjeru zaustavivi se
naglo pored njih.
Dobri Boe , dovikne Jake iz vozaeve kabine.
Mislio sam da ste unutra, doao sam po vae ostatke.
Vukui za sobom rasa, Gareth se popne na bok visoke kupole.
Dugujem ti dvije usluge , zarei Gareth.
Ovo postaje ve navika.
Poslat u ti raun , obea Jake, pokuavi se stisnuti to vie, jer je dolazila jo jedna granata.
Prasne tako blizu njega da osjeti dim i zemlju na licu.
Imam udan osjeaj daje bolje da odmah odemo odovud , mirno predloi Gareth. Ako nemate
drugih planova, naravno.
Jake svom brzinom pojuri niz padinu i kad je dotaknuo vre tlo doline, skrene prema
prolazu kroz usjeklinu.
Vicky Camberwell ih je vidjela kako dolaze i priblii Miss Ljuljaku Jakeovom vozilu. Kota
uz kota dva su stara oklopna vozila prela dolinu, dok je nekoliko kapi zapoelo padati
rasprsnuvi se po oklopu. Jo je jedna granata pala na dvadesetak metara ispred njih,
natjeravi ih da skrenu i zaobiu krater.
Vidi li gdje je topnitvo? , dovikne Jake, a Gareth se nagne i pogleda, dok mu je kia moila
lice i bijelu koulju.
Nalaze se na naputenom krilu Galla, vjerojatno se koriste rovovima koje sam osobno kopao
uz veliku ljubav.
Zar ih ne moemo poastiti rafalom iz mitraljeza? , predloi Jake.
Bojim se da ne moemo, stari moj. Dobro sam prouio osobno poloaj: nemogue je doi do
njih. Vozi ravno prema usjeklini, hajde. Naa jedina nada jest da stignemo do drugoga
obrambenog f reda koji sam pripremio uz prvi vodopad.
Zavrti glavom, bolno, stisnuvi oi da se zatiti od kapi kie.
Ti i to staro kopile! , ree pogledavi u rasa pored njega.
Bit ete moja smrt! Siguran sam.
Ras se radosno osmjehne, uvjeren da ponovno kreu u napad i uzbuen tim izgledima.
Rimska vuica
Kako ivot?! , grakne, i s ljubavlju potapa Garetha po ramenu.
Moglo bi biti bolje, djedice , uvjeri ga Gareth.
Moglo bi biti puno, puno bolje. Zatim se sklone u vozilo, dok je jo jedna granata prolazila
neto iznad njihovih glava.
Ti momci napreduju , primijeti Gareth.
Bog zna koliko su vjebali u posljednjih nekoliko dana , dovikne Jake, a Gareth podigne
pogled prema nebu.
Oblaci su postajali sve gui.
Kad bi bar poelo padati kao iz kabla , ree Gareth.
Istog trena zagrmi, a oblaci se osvijetle bljescima. Kapi postanu gue, i u kratkom roku zrak
se ispuni tekuim stupovima.
Zauujue, majore Swales. Nikada ne bih vjerovao , ree Gregorius Marvam s kupole, tiha
glasa od uenja.
Nita udno, dragi mladiu, kad si u izravnoj vezi s Bogom ocem , ree Gareth.
Zrak je postao neprobojan. Jake si je morao nabiti naoale, dok su mu se vlane kovre
slijepile za tjeme. Kia je padala s planina, i stjenovitih padina usjekline tako da je Jake morao
voziti gotovo napamet. Obilna kia padala je na elini oklop, smanjujui vidljivost na
petnaestak metara. Talijansko granatiranje naglo utihne, jer ih topnici vie nisu vidjeli.
Kia je padala na svaki centimetar nepokrivene koe, biujui je bolno, ibajui im lica
takvom jainom da su ih zubi boljeli u desnima, te su se pokuali zakloniti to su bolje mogli
smjestivi se iza kupole, na goli oklop.
Dobri Boe, koliko e ovo potrajati? , usprotivi se Gareth, ispljunuvi mokru cigaru.
etiri mjeseca , dovikne Gregorius odgovor.
Sad e padati etiri mjeseca.
Ili dok Gareth ne zapovijedi da prestane , naceri se Jake, bacivi pogled prema drugom
oklopnom vozilu.
Sara ga pozdravi rukom s kupole Miss Ljuljake da ga umiri, okrenuvi glavu u stranu da joj
kia ne pada u oi. Kosa joj se slijepila na glavi i ramenima. Ledena kia joj je smoila
svilenu tuniku koja je sada bila pripijena uz tijelo: njene grudi vidjele su se kao da su gole i
poskakivale su kako je poskakivalo i oklopno vozilo.
Wilbur Smith
Odjednom se kina zavjesa ispred njih ispuni pojavama koje su trale, odjevene u duge tunike
Hararija: drei vrsto oruje, trali su na kii prema prolazu kroz usjeklinu.
Gregorius ih je hrabrio, dok su ih pretekli, a potom brzo prevede. Rekao sam im da emo
zaustaviti neprijatelja na prvom vodopadu, i da obavijeste jedni druge.
Ponovno se okrene i dovikne im rijei ohrabrenja kad Jake naglo zakoi da bi izbjegao hrpu
leeva koji su leali na cesti.
Ovdje su ih pokosili mitraljezi , dovikne Sara iz drugog vozila. Kao potvrda tim rijeima
zauju se bolni jecaji na kii.
Jake je zaobiao tijela, a potom se okrenuo prema Vicky koja ga je slijedila. to se sada, do
vraga, dogada? , dovikne, primijetivi da su ostali sami.
Ta ena! Ta luakinja! , proklinjao je koei, i potom se vrativi unatrag sve dok nije ponovno
vidio obrise Miss Ljuljake.
Ne , ree Gareth. Ne mogu to izdrati!
Vicky i Sara sile su s vozila i nagnute nad ranjenim ratnicima pokuavale su ih uvui u
oklopno vozilo kroz stranja vrata. Oni koji su bili lako ranjeni ve su klizili ili skakutali
prema oklopnom vozilu, uspevi se u nj.
Dolazi, Vicky! , dovikne Jake.
Ne moemo ih ostaviti ovdje , dovikne mu ona.
Moramo stii do prvog vodopada! , pokua joj objasniti.
Moramo pokuati prekinuti povlaenje!
Ali, govorio je uzalud: dvije ene se bace na posao.
Vicky! , dovikne oajniki Jake.
Pomogne li nam, bit emo bre gotove , odvrati tvrdoglavo ona, a Jake slegne ramenima,
pobijeen, te se potom spusti iz vozila.
Oba oklopna vozila bila su nakrcana ranjenim i umiruim Hararijima, dok su se oni koji su
imali dovoljno snage pridravali za prtljanik. Konano je Vicky bila zadovoljna.
Izgubili smo etvrt sata , ree Gareth i letimice pogleda na sat. To moe biti dovoljno da nas
sve ubiju i da izgubimo prolaz kroz usjeklinu.
Isplatilo se , odvrati Vickv, tvrdoglavo, i krene treim korakom prema oklopnom vozilu.
I
Rimska vuica
Ponovno su vozila, prekrcana, krenula prema planini.
No, sada su se morali ogluiti na pozive ranjenika pored kojih su prolazili. Leali su zamotani
u krvave krpe ispod kie koja je lijevala kao iz kabla, ili su oteano ustajali, jecajui i podiui
moleivo ruke prema njima, dok su vozila prolazila pored njih smoivi ih.
Odjednom kia postane rjea, u krugu od nekoliko kilometara oko njih: sunce slabano proviri
kroz oblake, osvijetlivi gotovo nestvarnom svjetlou elini oklop. Odmah su talijanski
mitraljezi otvorili vatru s udaljenosti od manje od stotinu pedeset metara. Metci se srue na
masu ranjenika koji su se drali za prtljanik. Te je nekoliko njih palo na tlo, urliui od boli
prije nego to je kia ponovno postala gua, ponovno ih uinivi nevidljivima.
Stigli su u glavni tabor u podnoju usjekline, medu akacije, i nali ga u uasnom meteu.
Talijani su ga granatirali topovima i mitraljezima, nakon ega je kia pretvorila sve u hrpu
blata s unitenim atorima. Mrtvi konji i ljudski leevi bili su napola zakopani u blatu, dok je
tu i tamo pokoji pas lutalica ili izgubljeno dijete tumaralo oajno pod kiom.
Krvave bitke bile su jo uvijek u tijeku po susjednim stijenama oko tabora: na padinama su
opazili talijanske odore i bljeskove puaka. Svakih nekoliko sekunda jedna bi granata
odjeknula kroz kiu snano eksplodirajui na mjestu koje nisu vidjeli.
Nastavi dalje usjeklinom, nemojmo se ovdje zaustavljati , dovikne Gareth i Jake krene
puteljkom koji je skrivao umarak, podosta daleko od borbe, na prvim stjenovitim padinama.
Taj puteljak prelazio je preko rijeke Sardi i izlazio na cestu koja vodi prema visoravni.
Moji ljudi e izdrati! , dovikne Gregorius ponosno.
Dre usjeklinu! Moramo im pomoi.
Nae je mjesto ispod prvog vodopada.
Gareth podigne glas prvi put. Ne mogu ovdje izdrati, pogotovo ne kad Talijani budu dovukli
topove. Moramo se ugnijezditi pored prvog vodopada, elimo li imati koju mogunost.
Pogleda iza sebe, gdje ga je drugo oklopno vozilo trebalo slijediti i prokune. Ne! O, ne, ne,
dobri Boe, ne!
to je? , Jake se uzbunjeno nagne s vrata.
Ponovno su to uinile.
Wilbur Smith
Tko? Ali Jake nije trebao niti postaviti to pitanje. Drugo oklopno vozilo ostavilo je puteljak i
sada je letjelo meu akacije prema starom taboru u umici, prolazei kroz borbe.
Kreni za njima , ree Gareth. Moramo ih odvui odovud.
Jake skrene s puteljka vozei u cik-caku medu stablima, pricajui crveno blato i vodu
stranjim kotaima. Ali, Miss Ljuljaka je bila dosta ispred njih i vozila je ravno prema
neprijatelju: nestane iza stabala i kine zavjese. Jake nastavi prema starome taboru i pronae
Miss Ljuljaku zaustavljenu na istini. atori su bili uniteni, odjea i pokustvo bilo je
raspreno posvuda po lokvama. S kupole je Sara pucala Vickersom prema stablima umice,
odakle su odgovarali na vatru. Prasci iz puaka uli su se izmeu rafala, a oklop vozila
odjekivao je ispod kie metaka. Jake opazi crnokouljae u bijegu i namjesti vozilo na takav
nain da se moe pridruiti Sarinoj vatri.
Pucaj, Greg! , dovikne, i mladi odmah ispali dugi rafal koji se srui na lie i grane stabala i
pokosi barem jednoga od vojnika koji su bjeali. Jake se nagne nad vrata i ostane zaleen.
Victoria Camberwell izila je iz oklopnog vozila i traila po blatu ne marei za metke koji su
fijukali oko nje.
Vicky! , pozove je oajniki, upravo dok se ona naginjala i podigla neto to je potom
pobjedniki uzdigla iznad glave. Potom konano potri prema Miss Ljuljaki, proavi na
nekoliko metara od Jakea.
to ti je, do vraga, palo... , usprotivi se Jake.
Pisai stroj i torbica za toaletu , objasni ona ozbiljno, i pokae svoje trofeje.
Bez jednog ne mogu raditi, a bez drugog ne mogu se uljepati.
Osmjehne se poput lutkice, mokra i blatna.
Sada moemo otii , ree.
Prolaz kroz usjeklinu bio je prepun ljudi i ivotinja koji su se oteano vukli penjui se, pod
kiom. ivotinje za vuu klizile su po skliskom terenu. Garethovo olakanje bilo je golemo,
kad opazi obrise mitraljeza Vickers natovarenih na leima nekoliko deva, zajedno s njihovim
sanducima sa streljivom.
Rimska vuica
Njegovi ljudi dobro su obavili posao, spasivi mitraljeze.
Idi s njima, Greg , zapovjedi.
Pobrini se da dou ivi i zdravi do prvog vodopada.
Mladi iskoi iz oklopnog vozila i preuze vodstvo nad mitraljezima, dok su dva vozila
oteano otvarala put kroz bujicu ljudi i ivotinja.
Demoralizirani su , ree Jake, pogledavi u crna obeshrabrena lica ratnika koji su se vukli
uzbrdo pod ledenom kiom, jeei se.
Borit e se , odvrati Gareth i udari laktom rasa.
to ti kae, djedice?
Ras mu se nakratko osmjehne otkrivi upljinu bez zuba. Odjea mu je visjela s kostiju poput
straila.
Jake krene uskim i strmim puteljkom ispod prvog vodopada.
Zaustavi se ovdje , ree mu Gareth, i potom side zajedno s rasom. Puno ti hvala, stari. Pogleda
Jakea u lice.
Odvezi oklopna vozila u Sardi i oslobodi se ovih... , nije dovrio reenicu, ve pokae na teret
ranjenika.
Pokuaj pronai zgradu koja moe posluiti kao bolnica. Neka Vickv potrai, bar nee imati
vremena za druge gluposti. Inae, zavei ju , doda nacerivi se, a potom se odmah uozbilji.
Pokuaj stupiti u vezu s Lijem Mikhaelom. Reci mu o situaciji, reci mu da su Galla dezertirali
i da e biti ve puno budemo li uspjeli zadrati usjeklinu jo jedan tjedan. Reci mu da nam je
potrebno oruje, lijekovi, pokrivai i sve to nam bude mogao poslati. Reci da poalje vlak za
Sardi koji e odvesti ranjenike odovud.
Zastane i razmisli na trenutak.
To je sve, mislim. Uini to i vrati se natrag sa svom hranom koju bude uspio ponijeti: bojim
se da su namirnice ostale tamo dolje , ree i pokae prema maglovitom ponoru usjekline, a ovi
ljudi se nee boriti prazna trbuha.
Jake ponovno skrene prema cesti.
Ah, Jake, uini mi uslugu, pokuaj mi pronai nekoliko cigara... Izgubio sam svu svoju
rezervu dolje, i ne mogu se boriti bez dima ili dva.
Naceri se i mahne rukom.
Bok, stari , dovikne, dok su oklopna vozila odlazila.
Wilbur Snuth
Okrene se i zaustavi kolonu koja se povlaila, tjerajui ratnike izvan ceste i prema rovovima
koje su iskopali na padinama usjekline, promatrajui dugi red koji se penjao i gubio u magli
doline.
Dodite ovamo, momci! , vikao je radosno Gareth.
Tko si eli zaraditi malo slave?
Od generala Badoglija zapovjednika na elu talijanskih postrojba u Amba Aradamu za
pukovnika grofa Alda Bellija asnika zapovjednika dankalske postrojbe pri Bunarima daldi:
kucnuo je as za izvravanje naeg plana - stop - glavna jezgra naoruanih neprijateljskih
ratnika za pet dana neprekidno bombardiranje - stop -sutra u zoru napast u i potisnuti
neprijatelja s visoravni prema cesti za Dessie - stop - napadnite odmah cilj preprijeiti
povlaenje neprijatelja natjerati ga izmeu dvije vatre i unititi.
U Amba Aradamu etrdeset tisua ljudi ekalo je stisnuto u rovovima i peinama. Bili su
jezgra etiopske vojske, a zapovijedao im je ras Muguletu, najspretniji i najiskusniji medu
gospodarima rata. No, i on je pred bujicom koja se sruila na njih bio bespomoan i
nesiguran. Nije ni slutio da se moe dogoditi neto slino, i ekao je zajedno sa svojim
ljudima, nepomino i stoiki. Nije bilo neprijatelja s kojim se mogao boriti, nikoga koga bi
mogao pogoditi, jer su velika bombardiranja iz zraka tutnjila visoko na nebu i nije ih mogao
dosegnuti, a veliki topovi koji su bljuvali granate nalazili su se na nekoliko kilometara
udaljenosti, u dolini. Sve to su mogli initi bilo je ogrnuti se tunikom prepunom praine,
pokriti si glavu i pokuati izdrati uz uasne eksplozije bomba i granata koje su unitavale
njihove redove sijui smrt u rovovima i dimom zagadivi zrak preivjelima.
Dan za danom eksplozivna oluja zapljuskivala ih je sve dok nisu postali gluhi, oamueni i
ravnoduni na sve osim na tvrdoglavu namjeru da izdre: ne mislei, ne osjeajui, ne marei
ni za to drugo do li da izdre. estu no vrate se uz buku golemi zrakoplovi s tri motora, a
ljudi rasa Muguletua, oprezno izvirivi iz rovova i peina, opaze njihove udne obrise kako
lete iznad njih zamraivi sjajne zvijezde.
Rimska vuica
Jo jednom se pripreme na bombe, ali bombarderi prelete preko njih u roku od nekoliko
minuta iznad plosnatog vrha masiva Amba Aradama, ali ni jedna bomba ne prasne. Potom
bombarderi naprave prekret i odu. Njihova zastraujua buka zamre u daljini neba, koje je
zora zapoinjala rasvjetljavati.
U tom trenutku lagana i podmukla rosulja koju su zrakoplovi posijali, zapone padati
mrakom. Polako, poput snjenih pahulja, spusti se na tamna lica koja su gledala prema nebu,
pogledima uperenim u visine, i na gole ruke kojima su drali zastarjele puke spremne da
ispale.
Otkrivena koa ih je pekla, kljuajui u ivome mesu i nagrizavi ga poput uasne gangrene:
pekla je oi, pretvarajui ih u sjajne loptice crvene boje trenje iz kojih je izlazila ukasta
tekuina. Bol koju su osjeali bila je kombinirana izjedanjem koncentrirane kiseline poput
uarenog ugljena.
A u zoru, dok je tisue i tisue ljudi rasa Muguletua stenjalo i urlalo u agoniji, a njihovi
zbunjeni prijatelji pokuavali su im uzalud pomoi, u tom uasnom trenutku prvi val
talijanskog pjeatva provalio je i preplavio etiopske rovove prije nego to su branitelji uspjeli
shvatiti to se dogaa. Talijanske bajunete rumenile su se na prvim zrakama izlazeeg sunca.
Nad visoravni su se skupljali oblaci, skrivajui vrhove, a kia je i dalje padala bez prestanka.
Padala je ve dva dana i tri noi nakon uasnog dana u Amba Aradamu. Kia je spasila
trideset tisua preivjelih od sudbine koja je zadesila deset tisua palih ratnika na planini.
Talijanski bombarderi prelijetali su preko pokrivaa oblaka: Lij Mikhael ih je jasno uo, iako
je gusta i mekana masa oblaka-priguivala snanu tutnjavu njihova tri motora. ekali su samo
razvedravanje da se bace i bombardiraju vojsku koja se povlaila.
Koliko e neprijatelja opaziti, kad se bude povukla zavjesa!
Cesta za Dessie crnila se u duini od dvadeset kilometara od pobijeenih postrojba bosonogih
vojnika u blatu, koje su se pod neprekidnom kiom, pokrivene samo krpama, povlaile polako
i ratrkano prema srcu visoravni.
Wilbur Smith
Gladni, iznemogli i demoralizirani, vojnici su nastavili pognuti pod teinom puaka, koje su
im nakon svakog koraka postajale sve tee. No, usprkos tome, nastavljali su se kretati.
Kia je onemoguila Talijanima da ih dostignu. Njihovi kamioni za prijevoz postrojba ostali
su zaglavljeni u blatu, svi potoci su nabujali, a sa svih strana tekle su rijeke u dolinu. Bili su
primorani prelaziti preko svakog vodotoka preko pomonih mostova, a vojnici su bili
primorani gurati kamione iz blata. Potjera se nastavljala.
Razdoblje kia onemoguilo je generalu Badogliju odluujuu pobjedu. U Amba Aradamu
izbjeglo mu je trideset tisua etiopskih vojnika.
Izvui tih trideset tisua ratnika iz talijanskog kripca bio je zadatak koji je Haile Selasie, kralj
nad kraljevima, povjerio osobno Liju Mikhaelu. Trebali su izbjei Badogliju i pridruiti se
istonoj postrojbi pod vodstvom Negusa osobno, na obali jezera Tana.
Jo trideset i est sati i zadatak bi bio uspjeno izvren.
Princ je sjedio na stranjem sjedalu Forda, i premda je u automobilu bilo dosta toplo, a on je
bio iznemogao do te mjere da su mu ruke i noge bile utrnule i oi su ga pekle kao da su mu
prepune pijeska - nije ni pomiljao da se malo odmori. Bilo je previe stvari koje je morao
pripremiti, previe poteza koje je trebao predvidjeti, previe detalja koje je jo morao
prouiti... a bilo ga je strah.
Crni strah preplavio je sve njegovo bie. Lakoa talijanske pobjede u Amba Aradamu ispunila
ga je zabrinutou za budunost. Znao je da se talijanska kolona u Dankaliji kretala prema
Sardijskoj usjeklini i da je moda u tom trenutku ve pred samim gradom. Znao je da ras
Golam ima vrlo malo mogunosti da zadri Talijane u prolazu. Bojao se da e se svakog trena
talijanska kolona sruiti na njih reei poput lava, i presjei im povlaenje prema Dessieu.
Trebalo im je vremena, neto vie vremena, samo trideset i est sati.
Bojao se, osim toga, Galla. Na poetku talijanske ofanzive nisu sudjelovali aktivno u
borbama, ograniivi se samo na povlaenje u planine, sasvim iznevjerivi povjerenje koje su
ratnici Harari osjeali prema njima. No, sada su Talijani neprekidno pobjeivali, a Galla su
postali aktivniji, poput kragulja koji krui oko lavlje strvine.
I samo povlaenje iz Aradama omele su njihove bande.
Rimska vuica
Njihov bivi saveznik je napadao njihove bokove, skupinama ratnika skrivenim u makiji s
obje strane ceste za Dessie, iskoristivi svaku priliku da se srui na kolonu koja se sporo
povlaila, na mjestima gdje je bila najmanje gusta. Rije je o klasinoj taktici shifta, starom
umijeu zasjede - napadni i bjei - uz nekoliko prerezanih grla i nekoliko ukradenih puaka.
No, to je usporavalo povlaenje, usporavalo ga je na drastini nain dok su iza njih talijanske
snage vrile pritisak, a kolona iz Dankalije mogla se pojaviti svakog trena na visoravni i
onemoguiti im bijeg.
Lij Mikhael se podigne i pogleda ispred sebe. Brisai su neprekidno i tvrdoglavo brisali
staklo, oslobaajui ga od blata i vode. Princ ugleda tranice koje su neto ispred njih
presijecale cestu. Promrmlja neto od zadovoljstva, a voza krene Fordom kroz masu jadnih
ljudi koji su se sporo kretali cestom. Ona se otvori pred automobilom koji je razljueno
trubio, a potom se ponovno odmah zatim zatvarala.
Stigli su do mosta, i Lij Mikhael zapovjedi vozau da se zaustavi pored skupine asnika. Izie
iz automobila nepokrivene glave i odmah kia smoi njegovu kosu. Skupina asnika okupi se
oko njega: svatko je bio nestrpljiv da prepria svoju priu, kae to mu je bilo potrebno, izrazi
svoju zabrinutost. Svi su imali loe vijesti, vijesti o unitenju koje je prijetilo i njihovom
postojanju.
Nisu mu bili nikakva utjeha. A Lij Mikhael ih saslua uz velik teret na srcu. Konano uz gestu
rukom zamoli za tiinu.
Radi li jo uvijek telefonska linija za Sardi? , zapita.
Galla je jo uvijek nisu presjekli. Ne slijedi eljeznicu, ve prelazi preko Amba Sacala. Oito
je da su zaboravili na nju.
Poveite me s radijskom postajom. Moram razgovarati s nekime da saznam to se tono
dogaa tamo dolje.
Ostavi skupinu asnika pored tranica i krene prema Sardiju.
Dolje, na nekoliko kilometara udaljenosti, njegovi najblii -otac, braa i ki - stavljali su svoj
ivot na kocku da bi dobili na vremenu koje im je bilo potrebno. Zapita se koju su cijenu
platili, i odjednom mu padne na pamet njegova ki... Sara, mlada, i nasmijana. Natjera se da
ne misli na nju i okrene se pogledavi u beskonani red pojava koje su prolazile cestom za
Dessie.
VVilburSmith
Nisu bili u stanju obraniti se. Bili su nepokretni poput stoke: trebalo ih je ponovno organizirati
i nahranitLDa Talijani dou u ovom trenutku, bio bi to kraj.
Visosti, veza sa Sardijem funkcionira. Ako elite razgovarati...*
Lij Mikhael se okrene i ode do telefona koji je bio povezan na liniji Sardi - Dessie. Bakrene
ice visjele su s visokog stupa.
Lij Mikhael uze slualicu koju mu je asnik pridravao i mirno progovori u mikrofon.
Pored ureda eljeznike postaje, u Sardiju, nalazilo se dugako skladite za ito i ostalu robu.
Krov i zidovi bili su od lima, obojeni s vanjske strane. Pod je bio od grubog betona, a hladan
vjetar s planine fijukao je kroz otvore u limu. Na stotinu mjesta kia je curila sa stropa gdje je
lim izgubio boju i hrdao otvarajui rupe.
Voda je stvarala hladne lokve na golom podu.
U tom skladitu bilo je gotovo esto ranjenika i umiruih.
Nije bilo kreveta, ni pokrivaa, samo praznih vrea, poloenih na tvrdi beton. Hladnoa se
penjala kroz sloj jute, a kia je kapala sa stropa.Nije bilo zahoda, nije bilo nonih posuda, nije
bilo tekue vode, i vrlo mali broj ranjenika bio je u stanju odvui se van na zrak i isprazniti
mjehur. Tako je smrad bio neprekidan i uvlaio se u odjeu ostavi u kosi dugo vremena i
nakon to bi osobe izile iz skladita.
Nije bilo antiseptika, nije bilo lijekova, ni alkohola, ni aspirina. Mala rezerva to je postojala u
bolnici koju su vodili misionari potroena je istog dana. Njemaki lijenik radio je svake noi
bez anestetika i ne borei se sa sporednim infekcijama. Smrad rana u gangreni bio je ve tako
jak kao i onaj drugi.
Najgore rane bile su uzrokovane hipritom. Jedina stvar koja se mogla namazati na opeenu i
nagrizenu kou bila je mast za lokomotive. Pronali su dvije bave u skladitu.
Vicky Camberwell spavala je tri sata prije dva dana.
Od tada je radila bez prekida medu redovima ranjenika koji su jecali. Njeno lice bilo je smrtno
blijedo u polusjeni skladita, a oi su joj bile natekle. Imala je i natekla stopala jer je cijelo
vrijeme stajala na nogama, a boljela su je i ramena i leda.
Rimska vuica
Bijela odjea bila je zamrljana zgruanom krvlju i ostalim izluevinama ranjenika, no, ona je
svejedno nastavljala s radom, oajna to je mogla uiniti tako malo za stotine ranjenih.
Mogla je nositi vodu koju je pokoji edan ranjenik glasno pitao, oprati one koji su leali u
vlastitom izmetu, zadrati ruku koju su umirui podizali prema njoj, crnu i moleivu, a kad bi
umrli, pokriti im lice vreom jute i dati znak iznemoglim bolniarima da se oslobodilo jedno
mjesto za druge ranjenike koji su ekali vani, na kii, ispred skladita.
Jedan od bolniara se nagne prema njoj, prodrma je za ramena, a njoj je trebalo nekoliko
sekunda da shvati to je htio. Podigne se od ranjenika pored kojeg je kleknula i ostane na
trenutak podboena ravnajui si leda koja su je boljela, a potom doe ponovno k sebi. Zatim
krene za bolniarom slijedei ga iziavi iz skladita do ureda eljeznike postaje.
Podigne telefonsku slualicu i odgovori izrekavi svoje ime hrapavim glasom.
Gospoice Camberwell, govori Lij Mikhael.
Glas je bio kretav i vrlo dalek, tako da je ona jedva razumjela rijei, zbog kie koja je i dalje
padala po limenom krovu iznad njene glave. Nalazim se na mostu na cesti za Dessie.
Vlak , ree Vicky, sada manje drhtavim glasom.
Lij Mikhael, gdje je vlak koji ste nam obeali? Trebaju nam lijekovi, antiseptici, anestetici,
shvaate li? Tu je esto ranjenika. Rane se razvijaju u gangrenu, umiru poput muha.
Osjeti histeriju u vlastitom glasu i naglo uuti.
Gospodice Cambenvell. Vlak... ao mi je. Ja sam ga poslao. S lijekovima i namirnicama,
zajedno s jo jednim lijenikom. Krenuo je iz Dessiea juer ujutro, proao je juer naveer
ovdje, u pravcu Sardija...
Pa, gdje je, onda? , zapita ga Vicky.
Treba nam! Vi ne znate u kojem se stanju nalazimo ovdje!
ao mi je, gospoice Camberwell, ali taj vlak nee doi. Galla su ga izbacili s tranica na
trideset kilometara od Sardija, iz zasjede. Napravili su pokolj, prekinuli eljezniku vezu i
zapalili vlak.
Uslijedila je duga tiina, samo su elektrostatika pranjenja zujila. Gospodice Camberwell,
jeste li jo uvijek tu?
Wilbur Smith
Da.
Razumijete li to vam govorim?
Da, razumijem.
Vlak nee doi.
Nee.
Ras Kullah kontrolira cestu odovud do Sardija.
Da.
Nitko ne moe k vama, a nema mogunosti za bijeg od Sardija sada kad je cesta zatvorena, a
eljeznica prekinuta. Ras Kullah ima na raspolaganju pet tisua ljudi da odri svoje pozicije.
Njegov poloaj na planini je neosvojiv, moe imobilizirati vojsku na cesti.
Ostali smo odsjeeni , ree Vicky pomalo pospano.
Pred nama su Talijani, a iza nas Galla.
Nova tiina spusti se izmeu njih, a potom Lij Mikhael zapita: Gdje se sada nalaze Talijani,
gospoice Camberwell?
Gotovo su stigli do vrha usjekline, na mjestu gdje posljednji vodopad prolazi preko ceste...
Prekine se i saslua, udaljivi slualicu od uha. Potom je ponovno priblii.
Jeste li uli? To su talijanski topovi. Neprekidno ispaljuju granate, vrlo su blizu.
Gospodice Cambenvell, moete li prenijeti moju poruku majoru Swalesu?
Da.
Recite mu da mi je potrebno jo osamnaest sati. Uspije li zaustaviti Talijane do sutradan u
podne, nee uspjeti stii do raskrija gdje u biti prije mraka, a to e nam utedjeti jedan dan i
dvije noi. Uspije li izdrati do podneva, sasvim e i asno obaviti svoju dunost, a vi ete si,
sve troje, zasluiti moju zahvalnost, zahvalnost kralja i cijelog etiopskog naroda: vi, gospodin
Burton i major Swales.
Da , ree Vicky. Svaka rije predstavljala joj je napor.
Recite mu da u sutra u podne biti u stanju evakuirati vas iz Sardija. Recite mu da ne
posustane do sutradan u podne, a nakon toga ja u uiniti sve to je u mojoj moi da vas
odvedem od tamo ive i zdrave.
Rei u mu.
Rimska vuica
Recite mu da sutra u podne moe zapovjediti preostalim etiopskim snagama da se raspre po
planinama i da u tada ponovno nazvati na ovaj telefon i objasniti vam plan bijega koji sam
pripremio za vae spaavanje.
Lij Mikhael, a to e biti s ranjenicima, i onima koji ne mogu pobjei u planine?
Ponovno tiina, a potom prinev glas, smiren, ali prepun tuge.
Bolje je da padnu u talijanske ruke, nego u one Galla.
Da , odmah se sloi Vicky.
Jo vam neto moram rei, gospoice Camberwell.
Princ zastane, a potom odluno nastavi dalje.
Ni u kom sluaju se ne smijete predati Talijanima, niti u najoajnijem stanju. Bilo to , naglasi
te rijei, bilo to bi bilo bolje od toga.
Zato?
Moji pijuni su me obavijestili da ste osueni na smrt sve troje. Proglaeni ste provokatorima i
teroristima, i u sluaju zarobljavanja, predali bi vas rasu Kullahu da izvri presudu. Bilo koja
sudbina bolja je od te.
Shvaam , ree Vicky polako, najeivi se na sjeanje crvenih usana rasa Kullaha i njegovih
debeljukastih ruku.
Bude li sve krenulo nizbrdo, poslat u vam...
Njegove rijei zamru i na liniji se vie nisu uli zvukovi, ve grobna tiina prekinute veze.
Jo jednu minutu Vicky pokua ponovno uspostaviti vezu, no tiina ostane potpuna. Ponovno
vrati slualicu na mjesto i na trenutak stisne oi da se ohrabri. Nije se nikad osjeala tako
osamljenom, umornom i prestraenom u cijelome svom ivotu.
Preavi istinu ispred skladita, Vicky se zaustavi i podigne pogled prema nebu. Nije
primijetila da je tako kasno. Ostajalo je samo nekoliko sati svjetlosti, no oblaci su izgledali
kao da e se razvedriti. Melankolina siva kapa bila je via, pokrivala je samo vrhove, a bilo
je i otvora kroz koje je sunce pokuavalo prodrijeti u oblake.
Molila je u sebi da se to ne dogodi.
Wilbur Smith
Dva puta, tijekom tih posljednjih, oajnih dana, oblaci su se nakratko prorijedili, i uvijek se
talijansko bombardiranje sruilo na njih tutnjei iz zraka prema usjeklini. U oba sluaja
uasne tete koje je uzrokovalo primorali su Garetha da napusti rovove i da se povue do
sljedeih obrambenih redova, dok je rijeka ranjenika i umiruih preplavila 'bolnicu'.
Neka pada kia , molila je.
Neka pada i pada, o, Boe, molim te.
Sagne glavu i krene prema skladitu od lima, u smrad i amor jecaja i boli. Vidjela je da je
Sara jo uvijek bila za operacijskim stolom, golemim drvenim stolom ne ba dobro zatienim
velom poderanog zastora, osvijetljenim s nekoliko svjetiljaka Petromax.
Njemaki lijenik je amputirao smrskanu nogu, reui ispod koljena, a mladi se ratnik Harari
slabano otimao, dok su ga etvorica bolniara pridravali.
Vicky saeka da odnesu pacijenta, a potom pozove Saru. Iziu zajedno na isti planinski zrak,
naslonjene na ogradu, jedna pored druge. Zatim Vicky ponovi Sari razgovor koji je upravo
vodila s Lijem Mikhaelom. A potom je veza pala.
Da , ree Sara. Odrezali su ice. Zapravo je pravo udo to to ras Kullah nije uinio prije. ice
prolaze iznad vrha Amba Sacala, moda je to razlog to im je trebalo toliko vremena da ih
dostignu.
Moe li se spustiti usjeklinom, Sara, i predati poruku majoru Swalesu? Otila bih ja s Miss
Ljuljakom, ali nemam dovoljno goriva, a obeala sam Jakeu da ga neu troiti. Kasnije e
nam trebati svaka kap.
Ionako je bre na konju , osmjehne se Sara, a moi u vidjeti i Gregoriusa.
Nee dugo potrajati , sloi se Vicky. Sada su vrlo blizu.
Obje utihnu, sluajui talijanske topove.
Prasci granata odjekivali su po padinama planina, dovoljno blizu da je zemlja podrhtavala
ispod njihovih stopala.
Zar ne eli poslati poruku i za gospodina Burtona? , zapita vragolasto Sara. Moram li mu rei
da tvoje tijelo udi...
Ne! , odrjeito je prekine Vicky, naravno, uzbunjena.
Za ime Boga, da mu nisi rekla koju od tvojih lascivnih dosjetka.
Rimska vuica
to to znai lascivnih, gospoice Camberwell?
Sarino zanimanje odmah se probudi.
Htjela sam rei bludnih, pohotnih.
Lascivne , ponovi Sara, da bi nauila napamet rije.
Lijep je to izraz.
Odmah ga upotrijebi s velikim uitkom.
Moje tijelo udi za tobom.
Sara, kae li Jakeu da sam te ja tomu nauila, uguit u te vlastitim rukama , upozori je
Vicky, nasmijavi se prvi put nakon toliko dana. Ali njen smijeh prekine uasan krik i
stampedo koji je uslijedio.
Odjednom se dvorite skladita ispuni pojavama u trku: dolazile su iz guste ume cedra koja
se nalazila du eljeznike linije i prelazile su preko tranica brzim skokovima. Bilo ih je na
stotine, trali su prema skladitu od lima, sruivi se poput opora vukova na redove ranjenika
koji se nisu mogli obraniti.
Galla , proape Sara utueno, i na trenutak ostanu paralizirane od straha, pogledavi u
mranu unutranjost skladita.
Vicky opazi staroga njemakog lijenika kako tri ususret Galla rairenih luku u apelu za mir
da bi zaustavio pokolj.
Jedan od njih zarije u njega golemi ma. Pogodio gaje u prsa, a trideset centimetara otrice
izilo mu je kroz rebra. Srui se kao snop. Zatim opazi jednog naoruanog Galla kako tri
redom ranjenika i ispaljuje hitce u glavu svakome. Vidjela je jo jednoga s velikim bodeom
koji je odrubljivao glave ranjenim Hararijima, a potom im je vadio crijeva jednom po jednom.
Vidjela je kako se skladite puni pojavama koje je zahvatila krvolona manija, i koje su
mahale maevima i pucale po tijelima koja su leala na podu, dok su krikovi rtava odjekivali
ispod limenog krova mijeajui se s glasnim smijehom i divljakim krikovima Galla.,
Sara povue Vicky, gurnuvi je brzo u zaklon limenog zida.
To prekine zaaranost uasom to je hipnotizirao Vicky, koja potri uz bok djevojke s krilima
na nogama.
Oklopno vozilo , zadihano e.
Da bismo barem stigle do oklopnog vozila...
Miss Ljuljaka je bila pored ureda eljeznike postaje, ispred skladita lokomotiva, u zaklonu
ispod nadstrenice.
Wilbur Smith
Trei jedna uz drugu, Vicky i Sara skrenu iza ugla prema skladitu lokomotiva i gotovo
padnu u naruje nekolicini Galla koji su dolazili trkom iz suprotnog smjera.
Vicky opazi njihova crna lica sjajna od kie i znoja, otvorenih usta u kojima su bljetili vuji
zubi, raskolaenih i bijesnih oiju.
Osjeti njihov smrad, ivotinjski, topao, znojav.
Odmah se okrene i promijeni pravac, poput zeca koji pokuava pobjei lovcima. Jedna je ruka
dohvati za rame, osjeti da joj se koulja rasparala, oslobodi se i nastavi trati, no osjeala je za
petama odzvanjanje njihovih koraka u trku, i uasne ratnike krikove koji su pratili potjeru.
Sara je trala zajedno s njom, odmaknuvi se neto vie prema eljeznici. S njihove lijeve
strane vidio se bljesak, a potom se zauo pucanj iz puke, metak se zarije u zid zgrade izmeu
njih. Krajikom oka Vicky ugleda Galle koji su trali, dolazei s glavne ceste s tunikama koje
su leprale na zraku dok su pokuavali preprijeiti put dvjema djevojkama.
Sara je sve vie poveavala udaljenost. Djevojka je trala brzinom i lakoom gazele, dok
Vicky nije uspijevala trati tako brzo i naglo se zaustavi.
Ispod nadstrenice obrisi Miss Ljuljake bili su obavijeni crvenim plamenom, dok je kroz
vrata izlazio gusti crni dim. Galla su ga prvi dostigli. Bilo je jasno da se radilo o jednom od
njihovih glavnih ciljeva. Desetak ratnika plesali su skakuui oko vozila u plamenu, a potom
se rasprili u noi kad je vatra stigla do streljiva za Vickers. Sara se zaustavila samo na
sekundu, no dovoljno da je Vicky dostigne.
uma cedra , zadihano joj ree Sara, promijenivi smjer, drei jednu ruku na Vickvjinoj.
uma se nalazila preko tranica, na manje od dvjesto metara udaljenosti: bila je gusta i
mrana, i pokrivala je neravnomjerno tlo na obali rijeke.
Zaponu trati na otvorenom i odmah zatim jo dvadesetak Galla se bace u potjeru za njima
urliui poput vukova. Izgledalo je da istina nee nikada zavriti dok je Vicky i dalje trala s
Gallima za petama. Tlo je bilo blatnjavo, tako da je nakon svakog koraka propadala u blato do
glenjeva.
Rimska vuica
Crvenkasto blato joj odue jednu cipelu sa stopala pa je morala nastaviti samo s jednom
cipelom i lagano savinutim koljenima. Sara je, pak, i dalje trala s lakoom, preskoivi
tranice i poletjevi preko blata. Granica ume nalazila se na dvadesetak metara udaljenosti.
Dok je pokuavala preskoiti tranice, Vicky se spotakne i zavri s licem u blatu. Podigne se
na koljena. Na rubu ume Sara se okrene raskolaenih i nevjerojatno bijelih oiju na tamnom
licu.
Bjei! , dovikne Vicky.
Bjei! Reci Jakeu! , i djevojka nestane u gustoj umi, na trenutak sijevnuvi izmeu dva cedra
poput srne.
Rukohvat puke udari Vicky u rebra, koja padne na tlo uz jecaj boli. Potom osjeti ruke koje su
s nje skidale odjeu i pokua se obraniti. Mokra i blatnjava kosa ju je zasljepljivala. Bilo joj je
nemogue da se obrani. Podignu je i odjednom odjekne autoritativan glas.
Ruke je ispuste. Vicky podigne glavu, nagnuvi se na ranjeni bok. Kroz suze i blato prepozna
lice vode Galla. Na sebi je imao uobiajenu plavu tuniku koja je sada bila mokra od kie, a
oiljak je iskrivljavao crte lica, tako da je izgledao jo zlobnije i pun poroka.
Prednji dio rovova uvren je vreama pijeska i zaklonjen granama. Kroz nepravilan otvor
promatranice mogla se savreno vidjeti usjeklina. Gareth nasloni rame na vree pijeska i
pogleda prema dolje. Jake Burton ga je gledao ravno u lice.
Sada je Englezova odjea, koja je inae bila uvijek savreno ista, bila zamrljana crvenim
blatom, znojem, kiom i prljavtinom. Gusta pozlaena brada prekrivala mu je obraze, a
brkovi su bili neuredni i dugaki. Nije imao mogunost oprati se, niti promijeniti se tijekom
posljednjeg tjedna. U uglovima usana pojavile su se nove bore, kao i na elu i oko oiju. Bile
su to bore zabrinutosti i fizike boli. Ali, kad je podigao pogled i vidio da ga Jake promatra,
osmjehne se podigavi obrvu na uobiajen vragolasti nain koji mu se pojavljivao u pogledu.
Htio je neto rei kad se iz doline ponovno zaula granata i obojica se uure to su vie
mnogi kad je eksplodirala nedaleko od njih, ali nitko od obojice ne progovori.
Bilo je na stotine takvih granata u posljednjih nekoliko dana.
Wilbur Smith
Razvedrava se, zasigurno se razvedrava, primijeti Gareth i obojica podignu pogled prema
plavom nebu koje se irilo izmeu planinskih vrhova.
Da , sloi se Jake, ali prekasno je. Za dvadeset minuta past e mrak.
Bilo bi prekasno za bombardere, i da se sada zaista razvedrilo. Iz gorkog iskustva znali su u
sekundu koliko je vremena trebalo zrakoplovima da stignu do njih iz zrane baze pored
Bunara Cialdi.
Bit e vedro i sutra , odgovori Gareth.
Sutra je novi dan , odvrati Jake, ali nije mislio na crne i goleme zrakoplove. Talijansko
topnitvo je ispaljivalo prema rovovima rakete za signalizaciju im bi zauli brujanje
avionskih motora.
Bombarderi su letjeli vrlo nisko: izgledalo je kao da krilima dodiruju planine s jedne strane, a
s druge strane usjeklinu. Buka njihovih motora poveavala se sve vie dok nije postajala
nepodnoljiva, a zrakoplovi su se toliko pribliavali da se iza kristalnog stakla moglo vidjeti i
avijatiare sa ljemovima.
Kad su potom letjeli iznad njih, isputali su goleme crne predmete. Bombe od tonu padale su
ravno, a kad bi prasnule, eksplozija je zamuivala mozak dok je tijelo utrnulo. U usporedbi s
njom, granata koju je ispaljivalo topnitvo izgledala je poput petarde.
Ovo je bio posljednji red rovova: tri kilometra du padine planine granitne stijene oznaavale
su kraj usjekline, a nakon toga nalazila se kotlina Sardi i slobodan pristup cesti za Dessie.
Zato ne pokua malo zaspati? > predloi Jake, spustivi nesvjesno pogled na Garethovu
ruku.
Bila je zavijena platnom koulje i osigurana oko vrata runo uinjenim zavojem. Taj zavoj bio
je ve umrljan tekuinom koja je izlazila iz rane, i uljem vozila koje je namazano iznad nje.
Bio je ruan naizgled, ali Jake se sjeao te rane dok je bila otvorena. Nagrizajua tvar
pogodila je Garethovu ruku od ramena do dlana i izgledalo je kao da je ruku drao u kipuoj
vodi. Jake se zapita je li ulje vozila bilo dobra zamisao. No, nije bilo niega ime bi lijeio
opeklinu, a bar je ulje onemoguavalo da zrak doe u dodir s ranom.
Saekat u dok ne padne mrak , promrmlja Gareth, pribliivi zdravom rukom dalekozor
oima.
Rimska vuica
Imam loe slutnje. Previe je mirno tamo dolje.
Ostali su u tiini, tiini krajnjeg umora.
Previe je mirno , ponovi Gareth. Nema vremena da ovako ljenarimo. Moramo nastaviti s
pritiskom, pritiskom.
A potom, rastreseno ree: Boe, dao bih jedan testis za cigaru. Za Romeo y Juliette...
Naglo zauti i obojica naule ui.
uje li i ti to ja mislim da ujem? , zapita Gareth.
Mislim da ujem.
Moralo se dogoditi, prirodno je , ree Gareth.
Zauduje me samo da im je toliko dugo trebalo. Pa, moe se rei daje put od Asmare do nas
dug. No, sada znamo to su ekali.
U dubokoj tiini usjekline zvuk je bio nezamjenjiv. Odzvanjao je s obje strane i stizao je sve
do njih. Bila je to kripa elinih gusjenica. Svakog trena zvuk je postajao sve glasniji i
glasniji, i odjednom zauju i tutnjavu motora.
To je nagori zvuk na svijetu , ree Jake.
Tenkovi , ree Gareth. Prokleti tenkovi.
Nee uspjeti doi do gore prije mraka , procijeni Jake.
Nee riskirati i napasti nou.
Ne , sloi se Gareth. Napast e sutra ujutro.
Tenkovi i zrakoplovi umjesto omleta sa unkom?
Gareth slegne ramenima, izmoren. To mora biti meni.
Grof Aldo Belli nije bio sasvim uvjeren u mudrost vlastitih odluka, i mislio je da Gino nije
bio u krivu kad ga je promatrao tim oima kokerpanijela prepunih prijekora. Mogli su ostati
u dobro utvrenim rovovima Cialdija. No, ponovno su ga moni poticaji natjerali da krene u
napad.
Pogotovo svakodnevni brzojavi generala Badoglija u kojima mu je davao nalog da presijee
put za Dessie prije nego to riba pobjegne kroz nau mreu .
Takvi brzojavi su iz dana u dan postajali sve vie prijetei i odmah ih je grof prosljeivao
dalje majoru Luigiju Castellaniju koji je zapovijedao postrojbama zaduenim za napad na
usjeklinu.
Wilbur Smith
Konano je Castellani grofu preko radiostanice poslao radosnu vijest da se nalazi na vrhu
usjekline, i da e ga sljedei napad odvesti ak u grad Sardi. Nakon dugoga i dubokog
razmiljanja grof je odluio: htio je fotografiju dok je ulazio u neprijateljsku utvrdu u trenutku
osvajanja, a za nju se isplatilo riskirati. Njegov bi ugled prilino porastao. S druge strane,
major Castellani ga je uvjerio da je neprijatelj oajan i pobijeen, da je imao velike gubitke i
nije vie bio organiziran i sloan. Nakon toga grof je bio uvjeren da stanje nije opasno.
Konana prilika koja ga je sasvim uvjerila da ostavi tabor, ostavivi novu vojnu filozofiju, i
upusti se u opasnu Sardijsku usjeklinu, bio je dolazak kolone tenkova iz Asmare. Ta vozila
trebala su zamijeniti ona koja je neprijatelj uspio podmuklo zarobiti i unititi. Usprkos
grofovom inzistiranju bilo je potrebno tjedan dana da tenkovi dou vlakom od Massaue u
Asmaru i potom samostalno krenu preko Dankalske pustinje.
Sada su stigli, i grof je odmah prisvojio jedan za svoje potrebe. Kad se naao u elinom
oklopu, ponovno je osjetio novu hrabrost i polet. Naprijed, za Sardi, za Sardi: ispisat emo
krvlju slavnu stranicu povijesti! , bile su rijei koje je izrekao u toj prilici.
Na Ginovom licu one jo vie istaknu izraz panijela.
Sada kad su veernje sjene postajale sve gue, arajui po cesti dugakoj kilometre i
kilometre koja je vijugala izmeu stjenovitih masiva, grof je poeo sumnjati u mudrost svoje
moda previe nagle odluke. Pojavi se na kupoli svog tenka koji se nalazio na elu, te pogleda
raskolaenim i vlanim oima od zabrinutosti. Spusti na ui sjajan, crni ljem i vrsto stisne
izrezbarenu drku svoje Berete dok mu zglobovi prstiju na rukama nisu poplavili. Pored
njega, Gino se skupio poput jea, dobro zaklonjen ispod elinog svoda.
U tom trenutku jedan mitraljez otvori vatru pred njima, i rafal odjekne vie puta izmeu
stijena usjekline.
Ah! Zaustavite! Zaustavite ovdje! , dovikne grof svom vozau. Mitraljez je izgledao vrlo
blizu.
Ovdje e biti sjedite zapovjednitva bataljuna, upravo ovdje , izjavi grof. Gino se neznatno
podigne, a potom klimne glavom u znak suglasnosti. Pozovite majora Castellanija i majora
Vita. Neka odmah dou na prijavak.
I
Rimska vuica
Jake se probudi. Netko mu je prislonio ruku na rame, osvijetlivi mu lice svjetiljkom. Napor
da sjedne iziskivao je svu snagu njegovu volje. Ispusti pokriva i protrlja si zaslijepljene oi.
Hladnoa mu je ukoila sve miie na tijelu i osjeao je zamagljenu glavu od umora. Nije
mogao vjerovati da je ve jutro.
to je?
Ja sam, Jake. Opazi crno Gregoriusovo lice, iza svjetiljke.
Makni mi tu stvar s oiju.
Iza njega Gareth Swales naglo sjedne. Obojica su spavala sasvim odjevena na istom komadu
platna na blatnjavom podu rova.
to se dogada? , promrmlja Gareth i on napola mrtav od umora. Gregorius odmakne u stranu
svjetiljku i svjetlost osvijetli malu pojavu pored njega. Bila je to Sara, koja je drhtila od
hladnoe u laganoj i mokroj odjei. Granje i trnje izbolo ju je i ogreblo po cijelome tijelu:
imala je poderane hlae i krvave pruge na mjestima na kojima je ostala ogrebena.
Padne na koljena pored Jakea i on primijeti da je imala raskolaene oi od uasa. Usne su joj
nekontrolirano podrhtavale, a tanka ruka koju mu poloi na ruku bila je hladna poput ruke
mrtvaca, iako ga je drmala svom snagom.
Gospoica Cambervvell. Uhvatili su je... , ree u jednome dahu uz prigueni jecaj.
Ti bi trebao ostati ovdje , promrmlja Jake, dok su trali nizbrdicom prema vrhu gdje je bila
Priscila, Kurva, kilometar iza fronte. Sutra u zoru e napasti, i bit e potreban.
Ne, dolazim i ja, Jake , odvrati Gareth smireno, ali odluno.
Ne moe me pitati da ostanem ovdje dok je Vicky... , prekine se. Trebam vas oinski
nadgledati, mladiu moj , nastavi aljivo. Ras i njegovi e se ovoga puta morati snai.
Dok su tako razgovarali, stigli su do obrisa oklopnog vozila.
Jake zapone skidati atorsko krilo kojim ga je pokrio, a Gareth povede Gregoriusa u stranu.
Wilbur Smith
Kako god zavrilo, moramo se vratiti prije zore. Ne budemo li stigli, zna to ti je initi: sam
Bog zna da si u posljednje vrijeme dosta vjebao.
Gregorius klimne glavom u tiini.
Izdri to dulje moe. Potom se povuci. Jesi li me razumio? Dovoljno je zadrati ih do
podneva, a sa ili bez tenkova, mi moemo uspjeti, zar ne?
Da, Gareth, uspjet emo.
Jo neto, Greg. Volim tvoga djeda kao brata, zna to... ali, pokuaj drati pod kontrolom to
staro kopile, u redu? Pa, ak i pod cijenu da ga zavee.
Gareth ga potapa po ramenu, zdravom rukom dohvati puku otetu Talijanima i potri prema
oklopnom vozilu, upravo u trenutku kad je Jake podizao Saru, poloivi je na haubu i trei
prema ruici.
Priscila, Kurva, vozila je uzbrdo prolazei pored skupina Hararija koji su radili na svjetlosti
baklja. Radili su u smjenama od prethodne veeri, kad su Jake i Gareth zauli talijanske
tenkove koji su se penjali usjeklinom.
Iako je sva njegova zabrinutost bila za Vicky, Gareth mehaniki proui obavljen posao i
procijeni da je dobro uinjen.
Protutenkovske barijere bile su vie od ovjeka i napravljene od najveih stijena koje su mogli
prenositi. Usred barijere ostavljen je prolaz, dovoljno irok da kroza nj moe proi oklopno
vozilo.
Sara, reci im da ga sada zatvore. Neemo vie vratiti oklopno vozilo u usjeklinu , poui je
smireno Gareth dok su prolazili.
Djevojka prevede asniku Harari koji je, sjedei na vrhu stijene, rukovodio poslovima. On
napravi gestu slaganja i ponovno se okrene da bi nastavio nadgledanje.
Jake je vozio izmeu prirodnih granitnih stijena koje su zatvarale usjeklinu te se nade u dolini
Sardija.
Grad je bio u plamenu. Vidjevi taj prizor Jake zaustavi vozilo i pogleda kroz vozaevo
staklo, promatrajui uasan prizor koji je naranastom svjetlou osvjetljavao planine to su
okruivale grad.
Je li jo iva? Jake prvi izree strahove svih, a Sara mu odgovori: Ako je ras Kullah bio s
njima kad su je zarobili, sada je mrtva.
Opet tiina.
Rimska vuica
Dva mukarca se zagledaju u no osvijetljenu plamenom koji je gutao grad, dok ih je
nemoan bijes muio.
No, ako se kao to obino ini, sakrivao u planinama, ekajui da napad najprije uspije, a
potom proviri nosom van... , nastavi Sara znaajno pljunuvi s kupole, njegovi je ratnici
zasigurno nisu ubili, ekajui da on bude prisutan sa svojim kravama muzarama. ula sam da
su te dvije u stanju sasvim oderati ljudsko bie siunim noiima, od glave do pete, tako da
rtva preivi jo mnogo sati.
Jake zadrhti od uasa.
Ako si spreman, prijatelju moj, bolje je da krenemo , ree Gareth. Uz napor Jake se trgne i
usredotoi na vonju.
Traak zore koja se budila osvijetlio je usku traku neba izmeu vrhova, kad je Gregorius
Marvam stigao do rovova u prvim redovima. Medu braniteljima ve se nazirala aktivnost.
Doeka ga straar rasa koji je pridravao svjetiljku. Pozdravi ga s olakanjem.

Ras te trai , ree mu vojnik. Gregorius krene za njim u rov, kreui se oteano kroz veliki
broj branitelja koji su iznemogli, spavali u blatu.
Ras je sjedio ogrnut sivim blatnim pokrivaem u jednome od najprostranijih sklonita
iskopanih du linije rovova. Ovdje je rov bio prekriven krovom od koe koje su nekada
sluile kao atori u prvom taboru. Lagana logorska vatra dimila se izmeu rasa i nekoliko
njegovih asnika strae koji su ga okruivali.
Kad je Gregorius kleknuo pred njega, on podigne pogled.
Bijelci su otili? , zapita ras, a potom ga uhvati kaalj, kaalj starca koji je tresao cijelo
njegovo krhko tijelo.
Vratit e se u zoru, prije neprijateljskog napada , brzo ih opravda Gregorius i nastavi
objanjavajui razloge promjene planova.
Ras klimne glavom, pogledavi u vatru koja je plesala pred njim, i kad Gregorius zavri,
zapone govoriti hrapavim glasom: To je znak, i drae mi je da je tako. Predugo sam sluao
savjete Engleza, predugo sam priguivao vatru koja je plamtjela u mojoj utrobi, predugo sam
mijenjao put, poput psa pred neprijateljem.
Ponovno se nakalje, bolno.
Wilbur Smith
Ve predugo bjeimo. Doao je trenutak da se borimo.
Njegovi asnici su zamorili u sjeni oko njega, i priblie mu se da ne izgube njegove rijei.
Idite vaim ratnicima i probudite ih. Ispunite njihove utrobe vatrom, a ruke elikom. Recite im
da e znak biti isti kao i prije stotinu godina, tisuu godina. Neka posluaju moje ratne
bubnjeve! asnici ispuste krik ushienja.
Bubnjat e do zore, a kad budu utihnuli, bit e to trenutak napada. Ras ustane oteano i ostane
gol medu njima: pokriva je kliznuo na tlo, a njegova mrava prsa tresla su se od strasti i
bijesa koji su ga obuzimali. U tom trenutku u se ja, ras Golam, baciti u napad prema usjeklini
da bih suzbio neprijatelja prema drugoj strani pustinje i prema moru odakle je i doao. Tko se
ponosi da je Harari i ratnik, krenut e za mnom.
Njegov glas nadjaa snaan ratniki krik njegovih asnika. Ras prasne u smijeh, jak smijeh,
gotovo luaki. Jedan od njegovih asnika mu prui au vrueg teja i ras ispije sve u
jednome gutljaju, a potom baci au u vatru. Gregorius skoi na noge i pokua zadrati djeda,
dohvativi ga za koato rame.
Djede...
Ras zatetura i okrene se okrvavljenih oiju, prepunim nove, beskonane energije. Ako mi
eli rei rijei koje dolikuju enama, progutaj ih, i neka se pretvore u otrov i zemlju u
pluima.
Ras se zagledao u unuka sa arom u oima, a ovaj odjednom shvati. Shvati to je rasu bilo na
dui. Bio je dovoljno star i dovoljno mudar i znao je da je njegov svijet bio na zalasku, da je
neprijatelj bio previe snaan, a da je Bog okrenuo leda Etiopiji, tako da nisu, ma koliko god
su se njegovi ratnici mogli pokazati hrabri u borbi, mogli oekivati nita osim poraza,
obeaenja i ropstva.
Ras je izabrao drukiji put, jedini put.
Odjednom mladi shvati starca, i rasov se pogled raznjei dok se nagnuo nad Gregoriusom.
No, ako vatra gori i u tvojim venama, ako bude krenuo u napad zajedno sa mnom kad
bubnjevi budu utihnuli... onda klekni i primi moj blagoslov.
Odjednom Gregorius osjeti da su sva zabrinutost i sve rezerve nestale, a njegovo je srce
letjelo visoko poput orla, letio je u visine zahvaljujui staroj slavi ratnika.
Rimska vuica
Klekne pred rasa.
Blagoslovi me, djede , ree, a ras mu poloi obje ruke iznad glave i promrmlja biblijske rijei.
Vlana kap padne na Gregoriusov vrat koji podigne pogled, zauen. S naboranih i crnih
obraza rasa slijevale su se suze koje on nije pokuavao sakriti.
Vicky Cambenvell leala je licem na prljavom podu od zemlje u jednoj naputenoj kolibi u
predgrau grada u plamenu. Pod je vrvio od buha koje je osjeala po cijelom tijelu i njihovi
ugrizi uzrokovali su joj svrab. Imala je ruke zavezane na leima, a na isti nain bila je vezana
za glenjeve.
Vani je ula pucketanje vatre koja je zahvatila grad i snaniju buku ruenja. ula je i krikove
ratnika Galla, pijanih od krvi i teja, i stravine krikove nekolicine zarobljenika Harari koje su
potedjeli samo zbog zabave ratnika koji su morali dugo ekati da se ras Kullah pojavi u
osvojenom gradu.
Vicky nije znala otkad je bila ondje. Ruke i noge su je boljele i gotovo ih nije vie osjeala,
toliko su konopi kojima je bila vezana bili stisnuti. Boljela su je rebra od udarca koji su joj
zadali rukohvatom puke prilikom zarobljavanja, a hladnoa noi u planini uvukla se u njeno
tijelo do kosti, tako daje sada stalno drhtila kao da ima groznicu. Cvokotala je zubima, dok su
joj usne bile natekle, i nije se mogla pomicati. Svaki pokuaj da promijeni poloaj bio joj je
odmah onemoguen udarcem nogom ili pukom straara koji su je nadzirali.
Konano joj oi prekrije mrak, nije zaspala, jer je jo uvijek osjeala amor i buku izvan
kolibe, no nalazila se u nekoj vrsti kome u kojoj je izgubila osjeaj za vrijeme, i u kojoj je
manje osjeala hladnou i pritisak konopa.
Mora da je provela dosta vremena u stanju otupjelosti kad je probudi udarac rukohvatom
puke u trbuh. Zajeca i stisne se od boli.
Odmah osjeti promjenu u amoru izvan kolibe. Sada je zaula stotinjak uzbuenih glasova
poput gledatelja u cirkusu. Straari je ponovno podignu na noge, a jedan joj odree konop koji
joj je onemoguavao hodanje.
Wilbur Smith
Potom uini isto i s konopom kojim su joj bile vezane ruke. Vicky zastenje od boli, a krv joj
se ponovno vrati u stopala i dlanove.
Koljena joj popuste i pala bi da je vrste ruke nisu pridrale, a potom je grubo gurnu prema
niskim vratima kolibe. Vani je uski puteljak bio prepun crnih i prijeteih pojava koje su se
naguravale.
Kad se pojavila na vratima kolibe, doeka je stravian krik uzbuene gomile. Straari je gurnu
puteljkom, a gomila krene za njima, ne zastajkujui, neprekidno urlajui.
Neke su je ruke htjele dotaknuti, a straari ih udalje cerei se, i gurajui je naprijed dok su joj
noge poputale. Povedu je u dvorite skladita na eljeznikoj postaji, kroz eljezna ulazna
vrata pored hrpe golih i osakaenih tijela, sve to je ostajalo od jadnika kojima je do nedavno
pomagala u lijeenju.
Dvorite je bilo osvijetljeno svjetlom stotinu baklja, no tek kad su se pribliili verandi
skladita, ona prepozna osobu koja se udobno smjestila na jastucima, postavljenim na
uzdignutoj verandi kao na pozornici odakle e gledati smaknue.
Vicky ponovno osjeti uas koji joj se irio cijelim tijelom poput ledene tamne rijeke i pokua
se oajniki osloboditi ruku koje su je vrsto drale. No, one je gurnu naprijed i odjednom
podignu.
Na mekanom tlu dvorita bila su postavljena tri koplja vezana jedno za drugo tako da su inila
tronoac, sa elinim vrcima okrenutim prema gore, na vrhu piramide. Nevjerojatnom
snagom raire joj noge i ruke, i ponovno je zaveu konopima.
Oni koji su je vezali, sada se povuku postavivi se u krug oko nje, a ona primijeti da se
nalazila na tronocu od koplja raskreena poput morske zvijezde.
Podigne pogled. Upravo pred njom na verandi od betona sjedio je ras Kullah. Ree joj neto
svojim piskutavim i visokim glasom, ali ona nije razumjela ni rijei te se samo zagledala,
hipnotizirana od straha, u te mlohave rasove usne. Izmeu njih pojavi se vrak jezika koji
sporo klizne s jednog kraja usana na drugi, poput jezika make.
Zatim se ras nasmije i da znak dvjema enama koje su se nalazile pored njega, sjedei na
jastucima. Ove se spuste u dvorite, sa srebrenim ogrlicama koje su zveckale i arenom
svilenom odjeom koja se sjajila na svjetlosti svjetiljaka poput perja predivnih rajskih ptica.
Rimska vuica
Kao da su ponovile tko zna koliko puta pokrete, odvoje se i svaka se priblii Vicky, koja je
visjela na tronocu od kopalja, svaka s jedne strane. Imale su vedro lice, lijepo poput
otvorenoga egzotinog cvijeta na visokoj stabljici njihovih predivnih vratova.
No, kad su joj se sasvim pribliile, Vicky opazi srebrene noie koje su drale u ruci. Okrene
glavu najprije s jedne, a potom s druge strane da bi vidjela otrice.
Iskusnim i brzim pokretima dvije ene odreu tkaninu Vickvjine odjee, od ovratnika koulje
do suknje jednim jedinim pokretom. Odjea klizne na blatnjavo tlo poput jesenskog lia.
Ras Kullah pljesne radosno rukama. Gomila crnih tijela se zaljulja, podigne se um i jo se
vie stisne oko nje.
Istim pokretima, mirnim i preciznim, dvije ene odreu i Vickvjinu svilu donjeg rublja, i ona
ostane gola i ranjiva, potpuno nemona pred gomilom. Nagne glavu prema naprijed, tako da
joj je plava kosa prekrila lice.
Jedna od ena Galla kruila je oko nje. Ponovno priblii srebreni noi i vrkom otrice
dodirne vrat, na mjestu gdje je plava vena podrhtavala poput ukroene ivotinjice: i sasvim
sporo, bolno sporo, napravi rez prema dolje.
Cijelo Vickvjino tijelo zadrhti. Sva se napne, savije leda, tako da su se svi miii isticali na
njezinome glatkom tijelu. Vicky zabaci glavu unatrag. Raskolaenih oiju i irom otvorenih
usta, ispusti krik.
ena je nastavila s rezanjem, sputajui se na grudi. Bijela se koa otvarala pod otricom
noia kojim je ena spretno rukovala, ostavljajui za sobom crveni trag koji je vodio prema
dolje. Krik gomile postane jo jai. Pretvori se u prasak, grmljavinu, crnu tutnjavu oluje: ras
Kullah se nagne prema naprijed na jastucima. Oi su mu se sjajile, a usne su mu bile vlane i
napola otvorene.
Dvije se stvari dogode istovremeno. Iz mraka, iza zgrada eljeznice Priscila, Kurva skoi u
prostor osvijetljen bakljama. Sve do trenutka kad je Jake nagazio na papuicu gasa, zujanje
motora na minimumu bilo je nadjaano uzbuenom grmljavinom gomile.
Teko oklopno vozilo, koje je jurilo svom brzinom koju je stari motor Bentlev bio u stanju
razviti, kosilo je gomilu poput traktora koji anje ito.
Wilbur Smith
Ne usporivi, gomila se otvori i vozilo krene prema istini gdje se nalazila Vicky, razapeta
izmeu tri koplja.
Istog trena Gareth Swales iskoi iz skladita, upravo iza hrpe jastuka na kojima je sjedio ras.
Imao je talijansku puku u ruci i ispali hitac ni ne pribliivi rukohvat puke ramenu.
Metak pogodi enu s noiem u lakat, i ruka joj odskoi unatrag, poput bia. Srebreni noi
joj odleti iz ruke i ena padne u blato pred Vicky, urliui od boli.
Druga ena se naglo okrene i podigne desnu ruku poput zmije koja se sprema za napad,
uperivi noi prema Vickvjinom trbuhu. Dok se spremala da joj zada udarac kojim bi se
cijela otrica bila zarila u Vickvjino tijelo, Gareth nacilja pukom u enu i ispali ponovno.
Teak metak pogodi enu usred ela. Crna rupa pojavi se poput praznoga treeg oka i glava
joj odskoi unatrag kao da ju je netko snano pljusnuo. Dok je ena padala, Gareth premjesti
cijev puke samo nekoliko centimetara. Ras Kullah se ritao na jastucima, oajniki
pokuavajui ustati. Imao je irom otvorena usta i prigueni krik mu je krkljao u grlu, na
mjestu gdje je Gareth naciljao pukom ispalivi u upljinu. Metak mu smrska gornje sjekutie,
i ude u grlo, iziavi kroz stranji dio vrata. Ras se srui na tlo, s nogama u zraku, izvijajui se
poput abe pogoene visokim naponom struje.
Gareth preskoi preko njega i spretno skoi s verande. U dvoritu mu jedan Galla potri u
susret drei podignuti golemi ma. Gareth ponovno ispali i ne podigavi puku, te preskoi i
preko tog tijela i stigne do Vicky upravo u trenutku kad se Jake Burton zaustavio pored njih i
skoio iz vozaeve kabine s bodeom u ruci.
S kupole iznad njih Sara je u meuvremenu ispaljivala duge rafale mitraljezom prema gomili
Galla, zapljusnuvi ih olovom unutar etrdeset stupnjeva, to je bila granica pokretljivosti
mitraljeza. Gomila se raspri u svim pravcima.
Jake odree konope kojima je Vicky bila vezana i djevojka padne u njegovo naruje. Gareth
se sagne i podigne odjeu iz blata te je gurne pod miku ranjene ruke.
Zar nije vrijeme da odemo, stari moj? , zapita Jakea.
Mislim da je zabava zavrena. Potom podignu Vicky i utovare je u oklopno vozilo.
Rimska vuica
Bubnjevi probude grofa Alda Bellija iz sna prepunog nonih mora. Sjedne na leaju,
pokuavi na brzinu pronai pitolj.
Gino! , dovikne. Gino!
Nije bilo odgovora. Samo taj stravian ritam noi, koji mu je odzvanjao u glavi do te mjere da
je mislio da e poludjeti. Pokua si zaepiti ui rukama, ali zvuk je i dalje prodirao do
bubnjia, poput divovskih otkucaja srca te divlje i okrutne zemlje.
Nije vie mogao izdrati. Klizio je po unutranjosti tenka stigavi do stranjih vrata, te se
oprezno nagne van. Gino!
Ovoga puta odmah dobije odgovor. Glava malenog asnika izviri iz hrpe pokrivaa koje je
smjestio ispod tenka, medu gusjenicom. Grof je dobro uo da je cvokotao zubima poput
pisaeg stroja.
Poalji vozaa da smjesta pozove majora Castellanija.
Odmah.
Ginova glava nestane, i nekoliko trenutaka kasnije ponovno se pojavi tako naglo da je
pukovnik uperio pitolj u njega.
Visosti... , zajeca Gino.
Idiote! , krikne grof, glasom hrapavim od straha.
Mogao sam te ubiti! Zar ne zna da imam reflekse leoparda?
Visosti, smijem li ui u tenk?
Aldo Belli razmisli na trenutak, a potom htjede uivati u perverznom uitku odbijanja.
Skuhaj mi kavu , zapovjedi.
Ali kad je kava stigla, nije mogao ni pridravati alicu kave koliko mu je neprekidno
bubnjanje kidalo ivce. A kad bi poelio gutljaj, alica mu je od silnog drhtanja ruku udarala u
zube.
Ima okus kozje pialine! , vrisne grof, nadajui se da Gino nije primijetio njegovu drhtavu
ruku.
eli li me otrovati , optui ga bacivi daleko alicu s tekuinom koja se puila.
U tom se trenutku pojavi golemi majorov lik koji kao da je izronio iz mraka. Ljudi su na
svojim pozicijama, pukovnie , ree.
Za etvrt sata bit e dovoljno svjetlosti da...
Dobro, dobro , kratko odsjee grof.
VVilbur Smith
Odluio sam da se odmah vratim u bazu. General Badoglio vjerojatno oekuje da mu ja...
Odlino, pukovnie , prekine ga major. Spijuni su me izvijestili da se mnogobrojne
neprijateljske naoruane bande nalaze iza naih linija, i namjeravaju nas napasti iz pozadine.
Postoji velika vjerojatnost da ete ih susresti i onesposobiti za napad.
Castellani je sada dobro poznavao tog ovjeka.
No, usprkos tome, nee to biti tako jednostavno, uz ogranienu pratnju koju vam budem
mogao dodijeliti.*
No , ree grof neodreenim glasom, moje je srce s mojim momcima, i mislim da doe
trenutak kad je ratnik prisiljen slijediti srce, a ne razum, prije ili poslije. Kaem vam,
Castellani, moja krv eljna je borbe.
Naravno, pukovnie.
Odmah emo krenuti u napad , izjavi Aldo Belli gledajui preplaeno u duboki mrak
usjekline. Ve je odluio da e tenk smjestiti usred kolone tenkova, tako da bude zatien
sprijeda i straga.
Bubnjevi su se i dalje glasali, neprekidno ga muei, sve dok nije osjetio poriv da zapone
vikati. Izgledalo je kao da odjekuju iz tla: zvuk se odbijao u uskoj usjeklini i pogaao gaje
poput divovskog zvunog ekia.
Odjednom grof shvati da se mrak gubio. Sada je razabirao panj cedra koji prije nije
primjeivao. Izgledao je poput uasnog udovita, i grof brzo skrene pogled prema gore.
Nebo je poprimilo svijetloruiastu boju iznad crnih masa vrhova planina. Ponovno spusti
pogled. Mrak se povlaio, a zora se budila dramatinom brzinom karakteristinom za Afriku.
Potom bubnjevi utihnu.
Prestanu tako naglo da se grof zaudio.
Do prije nekoliko trenutaka glasali su se poput oluje na oceanu, a sada se spustila savrena
tiina zore na afrikim planinama. U oku Aldo Belli promotri padine prijeteih planina,
trepui oima poput sove. Zauo se jo jedan zvuk, poput lepranja nonih ptica, neprekidan
i sugestivan, koji je dolazio i odlazio, tako da mu je trebalo nekoliko sekunda da shvati kako
se radilo o kriku stotina ljudskih glasova.
Rimska vuica
Imao je osjeaj da e se stijena sruiti na njega u svoj svojoj veliini, poput goleme i brze crne
lavine, a krik je postajao sve glasniji i glasniji, pretvorivi se ubrzo u divljaki i neprekidni
prasak. Svjetlost je postajala sve vea, a grof primijeti da se radilo o bujici neprijatelja koji su
se u potocima bacali na njih iz gornjih rovova.
Moli za nas grijenike , duboko uzdahne grof, brzo se prekriivi. U tom trenutku zauje
Castellanijev glas koji je grmio poput divljeg bika, odjekujui medu talijanskim redovima koji
su se jo uvijek nalazili u mraku.
Istog trena mitraljezi otvore vatru, svi zajedno, nadglasavi svaki drugi zvuk. Bujica ljudi se
na tren zaustavi: poput vala koji se obija o stijenu, tako se razbila pred neprijateljskom vatrom
talijanskih mitraljeza, i prorijedi se tijelima palih ratnika.
Sada je bilo vie svjetlosti, dovoljno svjetlosti da grof jasno opazi praznine koje su mitraljezi
otvorili u gustoj masi ratnika Harari u napadu. Padali su, jedan na drugoga, dok su mitraljezi
ibali po njima. Leevi ratnika su rasli u hrpe pred talijanskim pozicijama tako da su preivjeli
bili primorani penjati se na hrpe njihovih mrtvih ratnika da bi nastavili napad, sve dok sljedei
rafal ne bi pokosio i njih na vrhu hrpe. Grof zaboravi na vlastiti uas zahvaljujui tom prizoru.
Pojave su se trkom sputale s padina uske usjekline, izgledajui joj gue, poput mrava koji
izlaze iz napola razorenog mravinjaka.
No, usprkos svemu, tu i tamo, neke pojave koje su trale, nisu padale i stizale su do
bodljikave ice koju je Castellani dao postaviti. Uz nekoliko zamaha maem uspijevali su je
rasjei i proi.
Veina onih koji su uspijevali probiti bodljikavu icu, umirali su na rubu talijanskih rovova,
pogoeni metcima iz puaka. Skupina trojice ratnika preskoi i zatitnu ogradu na mjestu gdje
su se nalazila dva lesa palih Etiopljana te je otvore za one koji su ih slijedili.
Predvodila ih je mrava pojava u bijeloj tuniki.
Ratnik je bio elav, crne i sjajne glave poput topnike granate. Na njegovom sjajnom licu od
znoja isticalo se savreno bijelo zubalo. Nosio je samo ma, dugaak poput dvije otvorene
ruke i iroke otrice poput dlana ruke: vitlao je njime bez napora iznad glave i skakutao
sputajui se kozjom spretnou.
Wilbur Smith
Dvojica ratnika koji su ga slijedili drali su vrsto stare puke Martini-Henry, kojima su
pucali s visine boka, dok su trali u rovove. Svaki hitac bio je popraen erupcijom dugake
perjanice dima, plavkastog dima crnog praha, dok je njihov voda vitlao maem iznad glave
urliui na takav nain da se od tog krika ledila krv u ilama. Jedan mitraljez se namjeri na
skupinu i kratki rafal pokosi dva ratnika... ali voda, najvii medu njima, nastavio je trati
prema talijanskim rovovima svom brzinom.
Grof koji je to promatrao s kupole tenka bio je tako zapanjen jainom napada napadaa da je
na trenutak zaboravio i vlastiti strah. S tenka koji je bio smjeten pored njegovog, zauje se
rafal mitraljeza i ovoga puta visoka pojava u bijeloj tuniki zatetura.
Aldo Belli vidio je da su metci pogodili vodu, podigavi oblake praine s tunike ratnika i
stvorivi krvave mrlje na bijeloj tkanini u visini prsnog koa. No, usprkos tome, on je nastavio
trati i urlikati, te preskoi talijanske rovove, trei ravno prema tenkovima. Izgledalo je da je
izabrao upravo grofa kao posebnu rtvu. Njegov napad izgledao je uperen samo protiv njega, i
evo ga, vrlo blizu njega.
Na kupoli, zadivljen, Aldo Belli jasno je vidio njegove raskolaene oi na naboranom licu i
opazi savrene zube koji su bili u suprotnosti s mukarcem njegovih godina. Prsa su mu bila
puna mrlja od krvi, ali on je i dalje mahao maem iznad glave, dok se sunce sjajilo na otrici.
Mitraljez se ponovno oglasi, i izgledalo je da se tijelo tog ratnika raspada na komadie. Grof
je vidio kako se komadii tunike i mesa odvajaju od ratnika poput crvenog oblaka: no,
nevjerojatno, on je i dalje napredovao, teturajui i vukui za sobom golemi ma.
Posljednjim rafalom koji ga pogodi, ma mu odleti iz ruke. Starac padne na koljena, ali
nastavi dalje puzei. Sada je i on opazio grofa, i njegove oi bile su uperene u tog bijelca.
Pokua kriknuti, ali krik mu ostane u grlu, dok mu je umjesto glasa krv iknula iz usta.
Osakaena pojava koja je puzila po tlu, stigne do tenka, a talijansko oruje utihne. Vojnici su
ostali zapanjeni tom nadljudskom smionou.
Umirui ratnik uspije podignuti svoje osakaeno tijelo prema pukovniku, zagledavi se u
njega sa stravinim bijesom, a grof nervozno pokua dohvatiti drku svoje Berete i ugurati
nove metke u nju.
Rimska vuica
Zaustavite ga, budale! , vikne. Ubijte ga! Ne dozvolite mu da se popne! Ali oruje se nije
oglasilo.
Rukama koje su mu podrhtavale, grof ugura metke i podigne pitolj. S udaljenosti od dva i pol
metra uperi ga prema Etiopljaninu koji se bolno penjao na tenk. Brzo ispali sve metke Berete
u tijelo napadaa. Niz hitaca odjekne u tiini koja se spustila na bojno polje.
Jedan metak pogodi ratnika usred ela, sjajnog od znoja, probivi okruglu rupu u crnome
mesu. ovjek zatetura unatrake i padne s tenka na leda. Gledao je raskolaenim, slijepim
oima sve svjetlije nebo. Iz usana mu klizne zubalo. Usta upadnu u upljinu.
Grof je jo uvijek drhtio cijelim tijelom. No, odmah drukiji osjeaj zagospodari njime, uz
njegovo osobno iznenaenje. Bio je to osjeaj koji je gotovo graniio s pravom na tog ovjeka
kojeg je ubio. Htio je uzeti neto za sebe, kao neku vrstu trofeja koji e ga podsjeati na taj
poduhvat. Moda skalp, ili cijelu glavu koju je mogao dati balzamirati da bi se sjeao tog
trenutka, ali prije nego to se uspio pokrenuti, zauju se fijuci trube koja odjekne pozivajui u
napad.
Na padinama ispred crnokouljaa, samo su mrtvaci ekali, na hrpama, dok su malobrojni
preivjeli u samoubilakom napadu nestali poput rijeke iza stijene.
Cesta koja je vodila u Sardi bila je otvorena. Luigi Castellani iskoristi priliku, budui da je bio
pravi profesionalac. Dok se truba glasala, pozivajui pjeatvo u napad, ovi se bace prema
naprijed, te je ak i kolona tenkova krenula uzbrdo.
Le starog ratnika Hararija leao je pred prvim tenkom. Gusjenice ga pregaze, proavi
kamenitim tlom, i ostave ga zgnjeenog poput vrapca na nekom poljskom puteljku, dok su
prevozili pobjednika, grofa Alda Bellija, prema Sardijskoj usjeklini, prema gradu i raskriju s
cestom za Dessie.
Pred zidom od kamenja koji je branio ulaz u Sardi, kolona tenkova bila je primorana
zaustaviti se na samom rubu prolaza. Kad se talijansko pjeatvo, koje je stiglo do sklonita za
tenkove, okupilo ispred prepreke s namjerom da je minira, susrelo se s jo jednim valom
etiopskih branitelja koji su se do tada skrivali iza kamenog zida.
Wilbur Smith
U tren oka stvori se takav nered da topnitvo i talijanski mitraljezi nisu bili u stanju
intervenirati od straha da ne pogode svoje vojnike.
Tri puta tog jutra pjeatvo je bilo odbijeno od zida, i teko bombardiranje topnitva kojemu
je zid bio izloen, nije niti okrznuo golemo granitno kamenje. Kad su stigli tenkovi, uz zveket
gusjenica, traili su prolaz ali ga nisu pronali. Pokuali su se uspeti na bastion od kamenja,
ali bilo je nemogue povesti tako goleme i teke eline oklopnjake na toliku uzbrdicu.
Uslijedila je stanka od otprilike pola sata. Gareth i Jake, rame uz rame, ekali su s druge
strane zida, naslonjeni na jedan od golemih granitnih kamena. Obojica su promatrali nebo, a
Jake prvi progovori.
Plavo je. Pokriva oblaka jo je uvijek zatitniki prekrivao vrhove, ali pustinjski povjetarac
spremao se otpuhnuti ga.
Jedna suneva zraka probije se do doline, i ivahna se duga pojavi iznad planina.
Koja ljepota , promrmlja tiho Gareth, pogledavi prema nebu.
Jake izvue sat i provjeri vrijeme. Jedanaest i sedam minuta.
Pogleda si ruke. Svakog trena upozorit e na radiju da se razvedrilo. Zasigurno su ve u zraku
i nestrpljivo ekaju da zaponu s bombardiranjem.
Ponovno vrati sat u dep. Za trideset i pet minuta bit e ovdje.
Gareth se uspravi, udaljivi s oiju plavi uperak.
Poznajem jednoga koji nee biti ovdje kad dodu.
Slobodno recimo, dvojicu , ispravi ga Jake.
Gotovo je, stari moj. Uinili smo svoj dio. Stari Lij Mikhael nee gledati na nekoliko minuta
vie-manje.
A ovi jadnici? Jake pokae na nekoliko stotina Hararija koji su se zajedno s njima sklanjali iza
kamenog bastiona: sve to je ostalo od vojske rasa Golama.
im budu zauli topnike, moi e se razbjeati. Prema planinama, poput opora pasa za...
...kukom koja se pari , zavri Jake umjesto njega i naceri se.
Tono.
Netko e im morati objasniti.
Idem po mladu Saru: neka im ona kae. Te ode.
Rimska vuica
Talijanski strijelci smjestili su se na visinama iznad zida.
Priscila, Kurva, bila je na tristo metara, u umici cedra pored ceste. Gareth odmah opazi da je
Vicky izila iz oka koji je zagospodario njome nakon oslobaanja. Njena odjea bila je
razrezana, prljava od blata i zamrljana krvlju. Pomagala je Sari u lijeenju mladia koji je
leao na dnu oklopnog vozila, i podigne pogled na njega novom sigurnou i odlunou.
Kako mu je? , zapita Gareth, pojavivi se na stranjim vratima. Mladi je imao dvije rane: dva
vjerna podanika plemena donijela su ga s mjesta pokolja.
Ozdravit e, mislim , ree Vicky.
Gregorius otvori oi i proape. Da, ozdravit u.
Ne bi to zavrijedio , zarei Gareth. Dao sam ti vojni zadatak, nisam ti rekao da poini
samoubojstvo.
Majore Swales! , uzvikne Sara i podigne pogled s ranjenika, zatitniki, poput majke. Bio je
najvei junak...
Bolje je izgubiti ih, nego pronai, junake i potenjake , grakne Gareth. Oni su ti koji uzrokuju
nesree svijeta.
Prije nego to je Sara uspjela odgovoriti, nastavi: Dodi sa mnom, draga moja. Treba mi
prevoditelj.
Nevoljko ona ostavi Gregoriusa i spusti se iz oklopnog vozila.
Vicky krene za njom, i zaustavi se pored Garetha.
Jesi li dobro? , zapita ga.
Nikad mi nije bilo bolje , uvjeri je on.
Ali, sada je ona prvi put primijetila neprirodnu boju njegovih obraza i sjaj u njegovim oima
karakteristian za groznicu. Prui brzo ruku i prije nego to joj je mogao to onemoguiti,
dohvati ga za ruku. Garethova ruka bila je naduta poput lopte i imala je nezdravu
purpurnozelenkastu boju. Nagne se i ponjui prljave krpe kojima je zavio ruku i uhvati je
munina od slatkastog smrada raspadanja.
Uzbunjena podigne ruku i dodirne mu obraze.
Gareth, topao si poput penice!
To je strast, draga moja ljepotice. Zbog dodira tvoje ruke...
Pokai mi ruku , zapovjedi mu.
Radije ne bih.
Osmjehne joj se, ali ona shvati njegovo odbijanje.
Pustimo lava dok spava, ne misli li i ti da je bolje tako? Ne moemo uiniti nita sve dok se
ne vratimo natrag u civilizaciju.
Gareth...
A tada u, draga moja, naruiti veliku bocu ampanjca i poslat u po sveenika.
Gareth, budi ozbiljan.
Ozbiljan sam.
Gareth joj dodirne obraz prstima zdrave ruke. Bila je to brana ponuda , ree dok je Vicky
osjeala njegove vrue prste.
O, Gareth! Gareth!
Moram li to shvatiti kao 'ne, hvala'?
Ona klimne u tiini. Nije bila u stanju govoriti.
Jake? , zapita je on, a ona ponovno klimne.
Pa, mogla si bolje izabrati. Mene, primjerice , i naceri se, ali u oima mu se itala bol, duboka
i jaka, zajedno s groznicom.
Uostalom, mogla si proi i puno gore.
Naglo se obrati Sari, dohvativi je za ruku.
Dodi sa mnom, draga moja.
A potom ponovno Vicky: Vratit emo se im ujemo da dolaze bombarderi. Spremi se za
bijeg.
A kamo? , dovikne ona za njim.
Ne znam , naceri se Gareth. Pokuat u neto smisliti.
Jake ih je prvi uo, bili su jo uvijek daleko, glasajui se poput cvrka na sparini dana. Odmah
zujanje ponovno nestane, iza planina.
Dolaze , ree gotovo odmah, i kao potvrda njegovim rijeima dimna raketa padne u usjeklinu.
ukasti dim stvori gusti stup na sunanom zraku.
Pourite! , dovikne Gareth i srebrenom zvidaljkom zazvidi nekoliko puta.
Kad su stigli s druge strane kamenog bastiona, nakon to su se uvjerili da su svi Harariji
shvatili da se moraju ratrkati umom cedra, buka zrakoplova koji su se pribliavali postala je
mnogo jaa.
Odlazimo! , dovikne Jake, zabrinuto, i dohvati Garetha za zdravu ruku.
Okrenu se i potre prema mjestu koje je vodilo do prolaza. Kad su stigli, Jake se okrene i
pogleda.
Prvi golemi bombarder pojavi se na ulazu u usjeklinu, i izgledalo je kao da je zatamnio nebo
svojim velikim crnim krilima.
Ispusti dvije bombe: prva je bila prekratka, druga je pogodila. Prasak ih baci na tlo, obojicu.
Kad je Jake podigao ponovno glavu, vidio je kroz dim i prainu da se u bastionu otvorio
prolaz.
Sada je proslava zaista zavrila , ree i pomogne Garethu da ustane.
Kamo emo? , dovikne Vicky iz oklopnog vozila, ali ni Gareth na kupoli, ni Jake iz vozaeve
kabine, ne odgovore.
Idemo prema Dessieu , ree Sara, sjedei prekrienih nogu na podu vozila, s Gregoriusovom
glavom u naruju.
Moemo si otvoriti put mitraljezima kroz kukavice Galla.
Nemamo dovoljno benzina, u spremniku imamo jedva za deset kilometara puta.
Najbolje je da krenemo pjeice prema Amba Sacalu , predloi Gareth pokazujui prema
planini koja je probijala juno nebo.
Moemo ostaviti tamo oklopno vozilo i pokuati prei preko planine pjeice.
Vicky klizne u kupolu pored njega, i pogleda.
Zajedno su promatrali strme padine Ambe.
A to emo s Gregoriusom? , zapita djevojka.
Morat emo ga nositi na ramenu.
Nikada neemo uspjeti. Planine vrve od Galla.
Ima li moda bolju zamisao? , zapita Gareth, i Vicky se oajniki ogleda oko sebe.
Priscila, Kurva bila je jedina stvar koja se kretala u dolini Sardi.
Harariji su nestali na kamenim liticama planina, a iza njih talijanski tenkovi jo nisu uspjeli
prei preko bastiona.
Ponovno podigne pogled prema nebu, gdje je jo pokoji dio oblaka prekrivao vrhove i
odjednom se njeno raspoloenje odmah izmijeni. Podigne bradu i obrazi joj se oboje novom
bojom, dok je mahala rukom pokazujui prema nebu, izmeu dva planinska vrha.
Da! , usklikne.
Da, imam bolju zamisao! Pogledajte gore! Pogledajte gore!
Maleni plavkasti zrakoplov osvijetli sunce, dok je napravio prekret prema granitnim stijenama
zasjavi poput bumbara u letu.
Je li talijanski? Gareth podigne pogled i zagleda se u njega.
Ma, kakvi! , dovikne Vicky zanijekavi glavom.
To je zrakoplov Lija Mikhaela, prepoznajem ga! Doao je proli put po princa!
Smijala se gotovo histerino, dok su joj se oi sjajile od radosti.
Evo to mi je htio rei na telefon kad se prekinula veza.
Gdje e se spustiti? , zapita Gareth, a Vicky se spusti u kabinu da pokae Jakeu put do polo
igralita, izvan grada u plamenu.
Sada su svi uperili noseve prema nebu, osim Gregoriusa, i promatrali zrakoplov koji je kruio
iznad polo igralita, na ijem je rubu Jake ve zaustavio oklopno vozilo.
to, do vraga, ini? , zapita se ljutito Jake.
Prije nego to se odlui, pojavit e se Talijani.
Nervozan je , pogodi Gareth. Ne zna to se dogodilo ovdje dolje. S te visine vidi da je grad
uniten, a moda vidi i tenkove i kamione koji se zasigurno kreu cestom kroz usjeklinu.
Vicky ih ostavi i potri natrag do vozila, popne se na kupolu i zapone mahati rukama.
Tijekom sljedeeg kruenja maleni Puss Moth plave boje spusti se do te mjere da opaze
pilotovo lice koji je okrenuo glavu unazad i promatrao ih kroz prozor.
Napravi uski prekret iznad grada u plamenu, i vrati se potom prema njima, ovoga puta na
visini od samo tri metra.
Mladi je uperio pogled u Vkky. Ona prepozna pilota koji je ve doao po nju zajedno s
Lijem Mikhaelom. I on je prepozna istog trenutka, te Vicky primijeti njegov osmijeh na licu
dok ju je pozdravljao jednom rukom prolazei pored njih. Nakon jo jednog kruga sleti i
priblii im se zrakoplovom.
Kad se zaustavio, skupina nahrupi oko kabine. Vjetar elise ibao je snano. Pilot otvori
prozori i dovikne nadglasavi brujanje motora.
Mogu natovariti dvoje debelih ili troje laganih.
Jake i Gareth izmijene brz pogled. Potom Jake otvori vrata kabine i zajedno uguraju djevojke
u oskudan prostor u zrakoplovu.
Saekaj trenutak , dovikne Gareth pilotu u uho.
Imamo jo jednog laganog.
Prenesu Gregoriusa to su paljivije mogli u tom trenutku. Pilot je ve okretao zrakoplov
protiv vjetra i oni potre za njim, podignuvi tijelo mladia do otvorenih vrata kabine u
pokretu.
Jake... , dovikne Vicky raskolaenih oiju od boli.
Ne brini se , dovikne joj Jake i gurne Gregoriusa u krilo djevojkama. Snai emo se. Sjeti se
samo da te volim.
I ja tebe volim , dovikne Vicky oima punim suza.
O, Jake...
No, on je ve pokuavao zatvoriti vrata kabine, trei zajedno sa zrakoplovom koji je
ubrzavao: Gregoriusovo stopalo je dralo otvorena vrata.
Jake se spusti da ga odmakne i osjeti metak kako je fijuknuo iznad glave, probivi platno
zrakoplova. Podigne pogled na vrijeme da vidi sljedei hitac koji pogodi mladog pilota u
sljepooicu i koji istog trena izdahne prevrnuvi se u stranu na sjedalu. Pridravao ga je samo
sigurnosni pojas. Zrakoplov, bez kontrole, skrene.
Jake opazi da se Vicky nagnula nad komandama i da je smanjila gas, dok se on ve zajedno s
Garethom vraao natrag prema Priscili, Kurvi.
Novi rafali podignu prainu pored stopala dvojice koji su trali.
Gdje su? , dovikne Gareth.
S lijeve strane.
Jake okrene glavu i opazi Talijane u grmlju na stotinu pedeset metara udaljenosti na rubu polo
igralita. Iza njih bio je zaustavljen, kamion koji ih je dovezao do igralita predhodivi
tenkovima.
Priscilin motor bio je jo uvijek upaljen, i Jake je usmjeri prema Talijanima skrivenim iza
grmlja. Iznad njega Gareth je pucao Vickersom. Talijani se podignu na noge i raspre se poput
zeeva.
Jedan brz rafal iz mitraljeza pogodi spremnik i zapali kamion uz prasak. Potom Jake usmjeri
oklopno vozilo prema plavom zrakoplovu zaustavljenom na rubu polo igralita.
Zaustavi oklopno vozilo tako da zatiti zrakoplov od neprijateljskih metaka.
Sara i Vicky su istovarile le pilota. Bio je golemi i debeli mukarac, irokih ramena i s
trbuhom osobe koja voli piti. Iz rupe na sljepooici izlazio je potok krvi koji se gubio u travi
polo igralita, ispod krila zrakoplova.
Vicky ga ostavi i popne se u zrakoplov, za upravljae.
Isuse! , usklikne Jake, ozarivi se od olakanja.
Rekla mi je da zna letjeti!
Jedan metak iz puke odbije se od oklopa Priscile proavi iznad njihovih glava.
Gareth pogleda tijelo mrtvog pilota. Jadnik.
Sada ima mjesta za jo jednu osobu , dovikne Vicky s upravljaa. S obojicom ne bih nikada
uspjela preletjeti planine.
Obojica primijete muenje kojeg su je te rijei stajale.
Glava ili pismo? , zapita Gareth, drei ve srebreni talir Marije Terezije u ruci, nacerivi se
prema Jakeu.
Glava , odgovori Jake, dok je srebrenjak letio, sjajei se na suncu, a Gareth gaje uhvatio u letu
zdravom rukom i provjerio ishod.
Morao je prije ili poslije doi red i na tebe.
Gareth se naceri kutom usana. Odlian izbor, stari. Izvoli.
Ali, Jake mu dohvati ruku i pogleda u srebrenjak.
Pismo , vrisne. Uvijek sam znao da si varalica, kopile jedno , i obrativi se Vicky dovikne:
Pokrit u vae uzlijetanje, drei to je vie mogue Priscilu izmeu vas i Talijana.
Iza njega Gareth se nagne i podigne kamen, velik poput nojeva jaja.
Oprosti mi, dragi , promrmlja, ali ve ti dugujem dvije usluge. Uz odreenu njenost udari
Jakea iznad desnog uha kamenom, koji je drao u ruci.
Dok je Jake padao prema tlu, dohvati ga u letu ispod pazuha i spretno ga udarivi koljenom u
stranjicu, baci ga, u besvjesnom stanju, u prepunu kabinu. Zatim zatvori vrata.
Vatra pjeatva se snano sruila na oklop Priscile. Gareth potrai u unutarnjem depu i
izvue konu novarku.
Kroz prozor baci je Vicky u krilo.
Rimska vuica
Reci Jakeu da on naplati ek Lija Mikhaela, ako 1. veljae ne budem tamo: popijte bocu
ampanjca u moje zdravlje, a dok pije, sjeti se da sam te zaista volio. Prije nego to mu je
ona mogla odgovoriti, okrene se, potri prema oklopnom vozilu i skoi za volan.
Jedan do drugoga, poput dva upregnuta vola, oklopno vozilo i plavi zrakoplov punom su
brzinom prolazili poljem dok su se talijanski rafali odbijali od elinog oklopa vozila.
Potom je postupno zrakoplov poveavao udaljenost: nalazio se izvan dometa rafala. Kad je
Vicky osjetila da Puss Moth vie ne podrhtava na neravnom tlu, brzo pogleda iza sebe. Gareth
se naginjao iz vozaeve kabine, maui zavijenom rukom u znak pozdrava. Neto je
dovikivao, jer je vidjela da mu se usne pomiu.
Nije ula rijei, ali mu ih proita na usnama: Noli illegitimi carborundum , potom opazi
bljesak stare gusarske grimase. Zatim se zrakoplov podigne i bila je primorana svu panju
usredotoiti na let.
Gareth zaustavi Priscilu na rubu polo igralita, nagnuvi se nad vratima kabine, i zatitivi si
oi zdravom rukom, ostao je promatrati plavi zrakoplov koji je oteano uzletio. Ponovno
sunce zabljesne, dok je nesigurno napravio prekret prema prolazu kroz planine, koji je vodio
prema visoravni.
Sva njegova panja bila je usredotoena na tu drhtavu malenu plavkastu mrlju, tako da nije
opazio tri tenka CV 3 koja su se pojavila na glavnoj cesti za Sardi, na etiristo metara
udaljenosti.
Jo je uvijek gledao prema nebu kad su se tenkovi zaustavili i okrenuvi lagano kupolu uperili
u njega dugaku cijev Spandaua.
Nije zauo ni rafal, jer je metak pogodio prije zvuka.
Zauo je umjesto toga uasni pogodak granate u Priscilu, i, odmah zatim golemu eksploziju
koja ga odbaci iz vozila.
Leei na tlu pored unitenog oklopnog vozila, opipa zdravom rukom oko trbuha jer nije se
osjeao najbolje. Opipa, no ne osjeti nita, samo golemu rupu u koju je njegova ruka ula kao
u mekanu i mlaku sr nekog trulog voa. Pokua izvui ruku, ali nije je uspio pokrenuti.
Nije vie kontrolirao miie, a zapoeo ga je obavijati mrak.
Pokua otvoriti oi, no, shvati da su mu bile irom otvorene i da je gledao prema jasnom i
visokom nebu. Tama se nalazila u njegovoj glavi, a cijelim njegovim tijelom osjeao je
hladnou.
Kroz mrak i hladnou zauje glas na talijanskom: Mrtav je.
I uz odreeno iznenaenje, doe mu da pomisli: Da, mrtav sam. Ovoga sam puta zaista mrtav.
Pokua se naceriti, ali usne mu se ne pomaknu, tako je i dalje promatrao nebo blijedim,
plavim oima.
Mrtav je , ponovi Gino.
Jesi li siguran? , zapita grof Aldo Belli s kupole tenka.
Da, siguran sam.
Nezgrapno, grof se spusti s tenka.
U pravu si , sloi se prouivi mukarca. Zaista je mrtav.
Nakon ega se uspravi i isprsi.
Gino , zapovjedi. Slikaj me pred lesom engleskog plaenika. I Gino napravi nekoliko koraka
unatrag, uperivi golemi fotoaparat prema grofu.
Podignite malo bradu, gospodine pukovnie , zatrai.
Vicky Camberwell krene prema prolazu i preleti ga na visini od samo ezdeset metara.
Prepuni zrakoplov nalazio se vrlo blizu svoje maksimalne granice.
Ispod nje etiopska visoravan prostirala se na jugu do Addis Abebe. Opazi cestu za Dessie koja
ju je presijecala, crna, blatna i pusta. Etiopska vojska je ve prola. Riba se provukla kroz
otvore na mrei: no, ta je misao nije inila sretnom.
Okrene se i letimice pogleda unatrag, prema dugom i mranom crijevu Sardijske usjekline. U
srebrenim potocima i blatnjavim kataraktama kinica se do prije nekoliko trenutaka slijevala
prema dolini. Izgledalo je kao da na taj nain i planine plau.
Smjesti se udobnije na sjedalu, podigne ruku s upravljaa i proe njome preko lica.
Nije se uope zaudila to je bilo mokro od suza.