Mehanika tla i stijena str.

1
Vlasta Szavits-Nossan 14. predavanje

GEOTEHNIKI TERENSKI ISTRANI RADOVI

1. Uvod
Cilj geotehnikih istranih radova je izrada geotehnikog profila tla. Geotehniki profil tla je
pojednostavljeni model prostorne raspodjele onih svojstava tla, prvenstveno mehanikih, koja
bitno utjeu na stabilnost, uporabivost i ekonominost razmatrane graevine i njene okoline
tijekom izvoenja graevinskih radova i tijekom ivotnog vijeka graevine.
Geotehnike istrane radove ini skup postupaka prikupljanja i obrade odgovarajuih
podataka o tlu na mjestu budue graevine i njene blie okoline, nuan za njeno ispravno i
ekonomino projektiranje, izvoenje i uporabu. Mogu se podijeliti na terenske i
laboratorijske, ovisno o mjestu provoenja. Obzirom na razliite prilike u tlu, brojnost
raspoloivih postupaka prikupljanja podataka, razlike u njihovoj podobnosti za utvrivanje
pojedine vrste i pojedinog svojstva tla, njihovoj relativno visokoj cijeni, kao i razlika u
vrstama i prostornoj raspodjeli podataka koje treba prikupiti za razliite vrste graevina i
graevinskih zahvata, istrane radove treba pomno planirati. Planiranjem treba sve te razlike
uzeti u obzir kako bi prikupljeni podaci omoguili sigurnu i ekonominu gradnju i uporabu
graevine, svodei rizik od nepredvienih dogaaja na prihvatljivu mjeru, a trokovi i vrijeme
izvoenja istranih radova ostali u razumnim okvirima. Zbog navedenih okolnosti je
planiranje istranih radova esto oteano u sluajevima kad su dostupni podaci o temeljnom
tlu nedostatni. U tom sluaju pristupa se njihovoj izvedbi u koracima, obino dva, pri emu
prvi korak slui za prikupljanje osnovnih podataka o tlu, koji e posluiti za bolje planiranje
istranih radova u drugom koraku. U planiranju, provoenju i interpretiranju geotehnikih
istranih radova, posebno u sluaju sloenih profila tla, pomo geologa je od posebne
vanosti. Jasan geoloki profil ili model tla na buduem gradilitu i njegovoj okolini znatno
moe pomoi u stvaranju geotehnikog profila tla.

2. Vrste terenskih istranih radova

U ovom poglavlju prikaz e se zadrati samo na opisu i primjenljivosti najee koritenih
postupaka geotehnikih terenskih istranih radova, koji se mogu podijeliti na pet vrsta:
daljinsko otkrivanje, istrana buenja i istrane jame, vaenje neporemeenih uzoraka tla, in-
situ ispitivanja te geofizika ispitivanja. Svaka od ovih vrsta ima svoju svrhu, prednosti i
mane pa se u praksi esto preklapaju u razliitim omjerima.

2.1. Daljinsko otkrivanje

Daljinsko otkrivanje je skup postupaka kojima se podaci o tlu prikupljaju daljinski,
primjerice, satelitskim i avionskim snimkama terena, koje omoguavaju identifikaciju
geolokih formacija i posebnih pojava na terenu, kao to su klizita, rasjedi i zatrpana korita
starih vodotoka.
Mehanika tla i stijena str. 2
Vlasta Szavits-Nossan 14. predavanje

2.2. Istrana buenja i istrane jame

Istrane se buotine izvode radi utvrivanja rasporeda pojedinih slojeva tla i dobivanja
uzoraka za ispitivanje u laboratoriju, ako je to mogue. Tipini su postupci udarno buenje,
buenje ispiranjem, svrdlanje i rotacijsko buenje ili buenje jezgrovanjem.
Udarno buenje je najstarija metoda buenja. Danas se koriste motorizirani ureaji koji
se zovu derik dizalicom (slika 10-1). Posebno oblikovana teka buaa glava
pogonskim se strojem podie na odreenu visinu i puta da slobodno pada na dno
buotine. Buaa glava ima oblik upljeg cilindra i koristi se za sitnozrnata tla, a za
pijesak i ljunak cilindru se dodaje poklopac na dnu koji sprjeava ispadanje
materijala prilikom podizanja glave te buotinu treba zatititi zatitnom cijevi
(kolonom) kako se ne bi uruila. Buotina se ponekad puni vodom radi dodatnog
osiguravanja stabilnosti njenih stjenki. Postupak je vrlo grub, teko je uoiti fine
detalje uslojenosti, a uzorci tla su poremeeni. Koristi se zbog svoje jednostavnosti i
niske cijene.

Slika 10-1. Ureaj za udarno buenje

Buenje ispiranjem je postupak kojim se iskop buotine pomae ispiranjem njena dna,
obino vodom. Dok se buaa glava utiskuje u dno buotine, kroz uplje buae ipke
utiskuje se voda koja odnosi otkinute dijelove tla kroz buotinu prema njenoj povrini,
s vanjske strane buae opreme. Ovim postupkom nije mogue uzimanje uzoraka tla te
se obino ne moe odrediti ni uslojenost tla.
Svrdlanje je postupak koji koristi elinu plosnatu spiralu (slika 10-2) uvrenu na
buau ipku. ipka sa spiralom strojno se uvre u tlo poput vijka u dasku. Prilikom
vaenja spirala iznosi pregnjeene uzorke tla. Popularno je i svrdlanje sa upljom
cijevi i na nju privrenom spiralom (slika 10-3). Vanjski promjer spirale obino
iznosi oko 20 cm. uplja cijev svrdla tijekom svrdlanja je na dnu zatvorena, a kad se
eli izvaditi uzorak tla, svrdlanje se zaustavlja, otvara se ep cijevi kroz koju se sputa
cilindar za vaenje uzoraka. Cilindar se utiskuje u tlo, vadi se uzorak a zatim se cijev
ponovo zaepi i svrdlanje se nastavlja do sljedeeg poloaja za vaenje uzoraka tla.
Mehanika tla i stijena str. 3
Vlasta Szavits-Nossan 14. predavanje

Slika 10-2. Spirala za svrdlanje

Slika 10-3. uplje buae svrdlo s epom u fazi svrdlanja (lijevo) i prilikom utiskivanja uzorkivaa za
vaenje uzoraka tla u fazi mirovanja (desno)

Prilikom vaenja ipke sa spiralom u pijesku i ljunku moe doi do uruavanja

buotine, a kod meke gline do njenog istiskivanja u otvor buotine. Iz tog se razloga
tada koristi zatita buotine elinom oblonom cijevi (zatitna kolona) kroz koju
prolazi svrdlo i koja se utiskuje rotacijom kroz nestabilne zone tla. Umjesto zatitne
cijevi moe se koristiti i isplaka, voda oteana primjesom visoko plastine gline.
Poveani tlak isplake osigurava stabilnost stjenke buotine.
Mehanika tla i stijena str. 4
Vlasta Szavits-Nossan 14. predavanje

Postupak svrdlanja je relativno ekonomian i prua mogunost vaenja uzoraka tla.

Potekoe su mogue kod krupnozrnatog tla, gdje veliki komadi stijene mogu
onemoguiti rad svrdla. Svrdlanjem se bez veih problema mogu dosei dubine
buotina od 60 m.

Rotacijsko buenje ili buenje jezgrovanjem najee se koristi u stijeni, ali je mogua
njegova primjena i u tlu. Buai alat, koji je privren na niz upljih buaih ipki,
moe biti puno svrdlo ili uplje svrdlo za jezgrovanje. Alat se strojno rotira i
hidrauliki utiskuje s povrine terena pomou upljih buaih ipki (slika 10-4). Na
dnu ipki privrena je posebna srna cijev na ijem je dnu uplja buaa glava s
krunom. Kruna je nazubljeni alat, iji su zubi izraeni od posebno obraenog elika
(vidija) ili industrijskih dijamanata koji su otporni na habanje. Kroz buae ipke i
srnu cijev utiskuje se voda, koja hladi pribor ugrijan od rada, a iznosi strugotine ispod
krune kroz buotinu do povrine terena, s vanjske strane buaih ipki. Kao i kod
drugih metoda buenja, buotina se moe zatititi zatitnom cijevi (kolonom) od
uruavanja kada prolazi kroz pijesak ili ljunak, ili od istiskivanja kada prolazi kroz
slojeve meke gline. U srnoj cijevi ostaje jezgra tla u obliku svijee.
Da bi se smanjilo mogue oteenje jezgre, do kojeg dolazi rotacijom srne cijevi i
prolaskom vode za hlaenje i ispiranje, razvijen je alat s dvostrukom srnom cijevi
(slika 10-4). Unutarnja srna cijev slobodna je od vanjske pa pridrava jezgru i
uglavnom je oslobaa trenja od rotacije vanjske cijevi. Tekuina za hlaenje i ispiranje
prolazi izmeu vanjske i unutarnje srne cijevi pa je jezgra time dodatno zatiena.

zatitna
zatitna kolona (prema
kolona (prema potrebi)
potrebi) uplja buaa
ipka
uplja buaa
ipka vanjska srna
cijev
srna cijev
unutarnja
stjenka srna cijev
buotine
stjenka
smjer gibanja
buotine
tekuine za
ispiranje smjer gibanja
(voda ili tekuine za
isplaka) ispiranje
jezgra (voda ili
isplaka)
buaa glava s jezgra
krunom
buaa glava s
krunom

Slika 10-4. Rotacijsko buenje ili buenje s jezgrovanjem; jezgrovanje s jednostrukom (lijevo) i
dvostrukom srnom cijevi (desno)
Mehanika tla i stijena str. 5
Vlasta Szavits-Nossan 14. predavanje

Jezgra iz srne cijevi odlae se u posebne drvene sanduke radi daljnjeg pregleda i
uzimanja uzoraka tla za ispitivanje u laboratoriju (slika 10-5). Dobiveni uzorci, ak i u
sluaju s dvostrukom srnom cijevi, smatraju se poremeenima za potrebe ispitivanja
krutosti i vrstoe tla, ali ako su odmah po vaenju iz tla zatieni i poslani u
laboratorij, vrlo dobro mogu posluiti za izvoenje onih laboratorijskih pokusa koji
nisu ovisni o pregnjeenju (prirodna vlanost, granice konzistentnih stanja
Atterbergove granice, granulometrijski sastav, Proctorov pokus itd.)

1m

Slika 10-5. Drveni sanduk za odlaganje jezgre iz srne cijevi

Istrane jame koriste se za plie zone tla ili u iskopima tijekom graevinskih radova,
kao najpouzdanija metoda za dobivanje uvida u slojevitost tla i vaenje
neporemeenih uzoraka. Bez veih je potekoa mogue paljivo izrezati, bez
znaajnijeg poremeenja, velike uzorke i u onim tlima koja su osjetljiva na
poremeenja (primjerice, raspucale krute gline). Pomno izrezani uzorci, obino
dimenzija oko 30x30x30 cm, zatiuju se od gubitka vlage uranjanjem u tekui vosak
ili parafin, spremaju se u za to prireene sanduke, te se odvoze u laboratorij na daljnja
ispitivanja. Oit je nedostatak ovog postupka to se moe primijeniti samo za manje
dubine tla (4-5 m).

2.3. Vaenje neporemeenih uzoraka tla

Veina tala mijenja svoja mehanika svojstva deformiranjem, promjenama naprezanja,
vlanosti i temperature. Zbog elasto-plastinog ponaanja tla, promjena ovih svojstava
uglavnom je nepovratna. Slika 10-6 prikazuje faze uzorkovanja do ispitivanja tla. U svakoj od
ovih faza moe doi do poremeenja tla, znai do promjene njegovih svojstava. S druge
strane, ispitivanje krutosti i vrstoe tla mogue je samo na neporemeenim uzorcima.
Istraivanja su pokazala da je poremeenje uzorka to manje to cijev uzorkivaa (cilindar)
ima tanje stjenke (ili vei promjer), to je otriji kut noa na dnu cijevi i ako se stabilnost dna
buotine tijekom utiskivanja uzorkivaa moe osigurati s pridranim klipom, ije je
pomicanje sprijeeno tijekom utiskivanja tankostjenog cilindra (Simons i dr. 2002). Od
tankostijenih uzorkivaa najloije rezultate pokazuje uzorkiva tipa Shelby (koji je standardni
uzorkiva u mnogim zemljama pa i Hrvatskoj), a najbolje rezultate uzorkivai s pridranim
klipom i vrlo otrim kutom noa.
Slika 10-7 prikazuje postupak utiskivanja tankostijenog uzorkivaa u dno buotine.
Utiskivanje klipa izaziva slom tla u dnu buotine, a time i odreeno poremeenje uzorka.
Zbog toga je razvijen uzorkiva s pridranim klipom (slika 10-8).
Mehanika tla i stijena str. 6
Vlasta Szavits-Nossan 14. predavanje

buenje uzorkovanje

prijevoz i istiskivanje priprema ispitivanje u

spremanje iz cijevi uzorka laboratoriju

Slika 10-6. Faze uzorkovanja i priprema uzorka tla za ispitivanje u laboratoriju (Hight 2000, prema Simons i dr.
2002)

zatitna
kolona (prema
potrebi)

uplja buaa
ipka

tankostijeni
uzorkiva s
povratnim
ventilom

Slika 10-7. Utiskivanje tankostijenog uzorkivaa u dno buotine (lijevo) i vaenje uzorka na povrinu (desno)
Mehanika tla i stijena str. 7
Vlasta Szavits-Nossan 14. predavanje

zatitna
kolona (prema
potrebi)

uplja buaa
ipka

ipka za
pridranje
klipa

pridrani klip

tankostijeni
uzorkiva s
pridranim
klipom

Slika 10-8. Utiskivanje tankostijenog uzorkivaa s pridranim klipom u dno buotine (lijevo) i vaenje uzorka na
povrinu (desno)

2.4. In-situ ispitivanja

In-situ ispitivanjima neposredno se na terenu ispituju neka mehanika svojstva tla. Pet
vrsta takvih ispitivanja iroko je rasprostranjeno u svjetskoj geotehnikoj praksi (slika 10-9):
standardni penetracijski pokus (SPT), statiki penetracijski pokus (CPT), krilna sonda (FVT),
Mnardov presiometar (MPMT) i savitljivi dilatometar (FDMT). Posebnu vrstu in-situ
ispitivanja ine piezometri kojima se mjeri razina i tlak podzemne vode. SPT, MDMT i FVT
provode se u prethodno izbuenoj buotini, dok se CPT i FDMT ureaji utiskuju u tlo i ne
trebaju buotine.
Mehanika tla i stijena str. 8
Vlasta Szavits-Nossan 14. predavanje

SPT CPT FVT

FDMT MPMT
standardni statiki terenska
savitljivi Menardov
penetracijski penetracijski krilna
dilatometar presiometar
pokus pokus sonda

Slika 10-9. Uobiajeni geotehniki in-situ pokusi (preraeno prema Mayne i dr. 2001)

Standardni penetracijski pokus (SPT Standard Penetration Test) razvio se u SAD

1902. godine. Zbog svoje praktinosti i jednostavnosti brzo se rairio svijetom. Pokus
tee tako da se bat-uteg, standardne mase 63.5 kg pusti da padne na nakovanj sa
standardne visine od 76.2 cm i time zabije uzorkiva u tlo (slika 10-10). Nakovanj je
privren na buae ipke, koje su povezane sa standardnim debelostijenim
rasklopivim uzorkivaem u dnu buotine. Zabijanje se provodi sve dok uzorkiva ne
prodre u tlo standardnih 46 cm. Pri tome se broji broj udaraca o nakovanj potrebnih da
uzorkiva prodre za svaku treinu od ovih 46 cm. Rezultat pokusa je zbroj udaraca
potrebnih za prodiranje kroz druge dvije treine (30.6 cm) razmaka od 46 cm. Slika
10-11 prikazuje kako izgleda SPT in-situ, kada bat udari o nakovanj.
Mehanika tla i stijena str. 9
Vlasta Szavits-Nossan 14. predavanje

Slika 10-10. Debelostijeni rasklopivi uzorkiva standardnog penetracijskog pokusa (lijevo) i nain
izvoenja pokusa zabijenjem uzorkivaa u dno buotine tako da valjkasti bat slobodno pada na
nakovanj (desno); dva sustava otputanja bata prstenasti (poludesno) i automatski (potpuno
desno)

Slika 10-11. SPT in-situ (udarac bata o nakovanj)

Za oekivati je da broj udaraca raste s porastom krutosti ili vrstoe tla. Vrlo brzo se
utvrdilo da su mogue pribline korelacije izmeu broja udaraca N i nekih vanijih
Mehanika tla i stijena str. 10
Vlasta Szavits-Nossan 14. predavanje

mehanikih svojstava (krutost i vrstoa), posebno za krupnozrnata tla, koja nije

jednostavno ispitivati u laboratoriju. Zato je ovaj pokus posebno vaan. Povoljna
okolnost kod pokusa je i to to osigurava uzorak tla, dodue poremeen, koji se dobiva
rasklapanjem debelostijenog uzorkivaa. Zbog robusnosti uzorkivaa, ovaj je pokus
mogue primijeniti u gotovo svim vrstama tla (nije primjenljiv u mekim glinama i
prahovima), posebno ljuncima i vrlo krutim glinama, to za tankostijene uzorkivae
nije sluaj.

Statiki penetracijski pokus (CPT Cone Penetration Test) razvijen je u Nizozemskoj

1930. godine. Danas se ovaj pokus provodi utiskivanjem u tlo posebne elektrine
sonde promjera 35.7 mm (povrine poprenog presjeka 10 cm2), pomou ipki istog
promjera (slika 10-12), brzinom 20 mm/s. Sonda na svom dnu ima iljak konusnog
oblika s vrnim kutom od 600 (slika 10-13), koji mjeri otpor prodiranju kroz tlo,
biljeen kao qc (kN/m2). Sonda je opskrbljena elektrinim mjerenjima, koja
omoguuju kontinuirano prikupljanje podataka tijekom prodiranja. Pokus je postao
najpopularniji in situ geotehniki pokus zbog svoje brzine, ekonominosti i razliitih
mogunosti mjerenja.

Slika 10-12. Sonda statikog penetracijskog pokusa bez mjerenja pornog tlaka (CPT, lijevo) i s
mjerenjem pornog tlaka (CPTU, desno); qt je korigirani otpor iljka a koeficijent a se dobije
badarenjem

Na platu sonde, iznad iljka, nalazi se elina kouljica koja mjeri silu trenja po
svojoj povrini, fs (kN/m2). Sonda moe biti opskrbljena i ureajem za mjerenje tlaka
vode (u tom sluaju oznaka pokusa je CPTU). Ovaj ureaj moe biti smjeten na
samom iljku (tlak vode se oznaava s u1), ili iza iljka, neposredno ispod kouljice
(tlak vode se oznaava s u2). Ovaj drugi je sluaj standardan. Slika 10-14 prikazuje
tipine rezultate CPTU pokusa pri prodiranju kroz slojeve tla.
Mehanika tla i stijena str. 11
Vlasta Szavits-Nossan 14. predavanje

Slika 10-13. Sonda i iljak za CPT

fs (MPa)

0.00 0.02 0.04 0.06 0.08 0.10

21

22

qc
u2
dubina (m)

fs

23

24
0.00 0.40 0.80 1.20 1.60 2.00
qc , u2 (MPa)
Slika 10-14. Tipini rezultati CPTU pokusa (otpor iljka, tlak vode i trenje na kouljici)

Kontinuirano dobivanje rezultata po dubini tla i mnoge razvijene korelacije s

razliitim parametrima tla ine ovaj pokus vrlo atraktivnim u praksi. Moe se
primijeniti i u mekim glinama, ali ne i u ljuncima ni u tlima s krupnijim zrnima. CPT
ureaj, meutim, vrlo je skup i nema mogunost vaenja uzoraka tla.

Savitljivi dilatometar (FDMT Flexible Dilatometer Test) razvio je Marchetti 1975. u

Italiji. Kod dilatometra se plosnata sonda (slika 10-15) utiskuje u tlo, a na mjestima
Mehanika tla i stijena str. 12
Vlasta Szavits-Nossan 14. predavanje

gdje se izvodi pokus, mjeri se pritisak koji je potreban da se tanku membranu na sondi
bono pomakne u tlo. Ovaj je pokus jednostavan, brz i ekonomian. Sonda se teko,
meutim, utiskuje u zbijena i kruta tla. Parametri tla odreuju se korelacijama s
rezultatima mjerenja.

Slika 10-15. Marchettiev dilatometar

Mnardov presiometar (MPMT Mnard Pressuremeter Test) razvio je Mnard 1955.

u Francuskoj. Kod ovog se pokusa u buotinu uvlai posebna dugaka cilindrina
sonda, koja na mjestu mjerenja radijalno ekspandira u tlo, a mjeri se ovisnost pritiska,
koji izaziva ekspanziju, o radijalnoj deformaciji buotine. Rezultati mjerenja (odnos
naprezanja i deformacija, od malih deformacija do sloma) teoretski se mogu jasno
interpretirati. Pokus je, meutim, sloen i dugotrajan.

Slika 10-16. Mnardov presiometar

Terenska krilna sonda (FVT Field Vane Test) izvorno je razvijena u vedskoj 1911.
Koristi se iskljuivo za odreivanje nedrenirane vrstoe sitnozrnatog, slabo
propusnog tla. U pokusu se koristi krina sonda s meusobno okomitim krilcima koja
se utisne u dno buotine (slike 10-17 i 10-18). Nakon utiskivanja u tlo, sonda se
okree kutnom brzinom od 60/min, uz povremeno mjerenje pripadnog momenta
torzije. Nakon postizanja maksimalnog momenta torzije, sonda se brzo dalje okree za
Mehanika tla i stijena str. 13
Vlasta Szavits-Nossan 14. predavanje

10 punih krugova da bi se postigao i zabiljeio moment koji je potreban da se izazove

slom tla. Interpretacija rezultata slijedi pretpostavku da je oko sonde nastao slom tla te
je po povrini opisanog valjka (platu i obje baze) aktivirana nedrenirana vrstoa cu.
Pokus je jednostavan i dugo se koristi u praksi.
moment
M torzije
ipka krilne
sonde

buotina M

cu
D

cu
cu
min 4 D

cu cu

m m
65
d=
130 mm

m
2m

krilna sonda

Slika 10-17. Osnovne dimenzije (lijevo) i interpretacija rezultata (desno) standardne terenske krilne
sonde

Slika 10-18. Terenska krilna sonda in-situ

Mehanika tla i stijena str. 14
Vlasta Szavits-Nossan 14. predavanje

Piezometri slue za odreivanje razine i tlaka podzemne vode. Kako se, openito, tlak
vode mijenja s vremenom, odreivanje njegove kompletne slike u prostoru i vremenu
obino je vrlo zahtjevan, skup i rijetko ostvariv poduhvat. Inenjer, ovisno o
sloenosti sluaja i osjetljivosti graevine, moe dobiti pojednostavljenu sliku tlaka
vode ugradnjom piezometara. Razvijen je niz razliitih takvih ureaja, u pogledu
stupnja sloenosti, preciznosti, pouzdanosti i cijene. Najjednostavniji se ureaj sastoji
od vertikalne cijevi, koja je na dnu otvorena i ima filter koji ju titi od unosa sitnih
estica tla. Ova se cijev ugrauje u prethodno izvedenu buotinu. To je takozvani
otvoreni piezometar. S povrine se terena mjeri razina vode u cijevi, uz pretpostavku
da je mjereni tlak vode na mjestu filtera u piezometru jednak tlaku vode u okolnome
tlu. To je uvijek tako u dobro propusnim pijescima i ljuncima, a ne mora biti tono u
slabo propusnim glinama i prahovima. Razlog zbog kojeg mjereni tlak vode u
peizometru ne mora odgovarati onome u okolnome tlu je taj, to treba ekati jako dugo
da se izjednae tlakovi vode, zbog koliine vode koja bi se iz tla trebala sliti u
piezometar za dobivanje korektne slike o razini vode u tlu. Za mjerenje tlaka
podzemne vode u sitnozrnatim tlima, potrebni su zatvoreni piezometri koji koriste
razna osjetila (slika 10-19). S ovim je osjetilima potreban vrlo mali dotok vode k
osjetilu kako bi se korektno oitao tlak vode u tlu. Ova su osjetila, meutim, vrlo
skupa.

Slika 10-19. Osjetila za piezometre

2.5. Geofizika ispitivanja

Geofizika ispitivanja ukljuuju niz razliitih terenskih ispitivanja tla. Obino se provode kao
dopuna istranim buenjima i in-situ ispitivanjima. Meu najpoznatijima su geoelektrina
ispitivanja, kojima se mjeri razdioba elektrinog otpora tla po zonama unutar geotehnikog
profila, zatim mjerenje elektromagnetskog otpora i georadar, koji svi prvenstveno pomau pri
odreivanju uslojenosti tla i otkrivanju upljina u tlu. Geoseizmika ispitivanja, kojima se
mjeri brzina irenja seizmikih valova u tlu, mogu posluiti i za odreivanje krutosti tla pri
malim deformacijama. Ona su u zadnje vrijeme dobila na velikom znaaju u geotehnici, kada
Mehanika tla i stijena str. 15
Vlasta Szavits-Nossan 14. predavanje

se otkrilo da se mogu korisno iskoristiti za odreivanje deformacija tla pri normalnim

optereenjima graevina.

3. Interpretacija istranih radova, geotehniki profil

tla
Nakon provedbe geotehnikih istranih radova, slijedi obrada dobivenih rezultata te njihova
interpretacija i prikladan prikaz. Konani je cilj stvaranje geotehnikog profila tla na
razmatranoj lokaciji. On mora obuhvatiti sva mehanika svojstva tla u prostoru, koja su vana
za pouzdanu analizu i projektiranje danog zahvata u tlu. Pored rezultata terenskih istranih
radova, ukljuuje i rezultate laboratorijskih pokusa na uzorcima izvaenim tijekom in-situ
ispitivanja (slika 10-20).

% frakcija w (%) q u (kPa) N (SPT) vs (m/s)

0 20 40 60 80 100 0 20 40 60 80 0 200 400 600 0 20 40 60 80 0 200 400 600
0

10
dubina (m)

15

20

25

30
nasip % glina aksijalna vrstoa
vrsta glina % glina+prah+pijesak SPT
granica plastinosti brzina posminih valova (down hole)
ljunak prirodna vlanost brzina posminih valova (model)
kruta glina granica teenja

Slika 10-20. Tipini prikaz rezultata terenskih istranih radova i laboratorijskih ispitivanja pri izradi
geotehnikog profila tla (lokacija Importanne Galerije u Zagrebu)

REFERENCE

Hight, D. W. (2000). Sampling methods: evaluation of disturbance and new practical techniques for high quality
sampling in soils. Keynote Lecture, Proc. 7th Nat. Cong. Of the Portuguese Geotech. Soc., Porto.
Mayne, P. W., Christopher, B. R., DeJong, J. (2001). Manual on Subsurface Investigations. National Highway
Institute, Publication No. FHWA NHI-01031, Federal Higway Administration, Washington, DC
Mehanika tla i stijena str. 16
Vlasta Szavits-Nossan 14. predavanje

Simons, N., Menzies, B., Matthews, M. (2002). A short course in geotechnical site investigation. Thomas
Telford, London.