PARNINO PRAVO II KOLOKVIJ PITANJA I ODGOVORI

1.) Umjea i glavni intervijenet?

Umjea u parnici je osoba koja ima pravni interes da u parnici koja tee meu drugim
osobama jedna od stranaka uspije i koja se toj stranci pridrui u parnici. (npr. tueni je
voza, osiguravajue drutvo ima interesa da voza uspije u parnici da ne bi isplatili odtetu,
pa se u tom sluaju umjea u parnicu na strani vozaa, tj. tuenog). Umjea moe stupiti u
parnicu:
a)u toku cijelog postupka sve do pravomonosti odluke o tubenom zahtjevu,
b)u toku postupka nastavljenog podnoenjem vanrednog pravnog lijeka.
Dakle, umjea se moe pridruiti u parnici u prvostepenom postupku, u albenom postupku,
te u postupku nakon izjavljivanja revizije.Svaka stranka moe osporiti umjeau pravo da
sudjeluje u postupku i ima pravo predloiti da se umjea odbije. Meutim, sve do
pravomonosti rjeenja kojim se odbija sudjelovanje umjeaa, umjea moe sudjelovati u
postupku i njegove parnine radnje ne mogu se iskljuiti. Protiv odluke suda kojom se usvaja
sudjelovanje umjeaa nije doputena posebna alba.Umjea mora primiti parnicu u onom
stanju u kakvom se nalazi u trenutku kad se umijea u parnicu.U daljem toku parnice,
umjea je ovlaten stavljati prijedloge i poduzimati sve ostale parnine radnje kao i sama
stranka kojoj se pridruio (predlagati dokaze, izjaviti albu i dr.), ali nema pravo na
dispozitivne radnje (povlaenje tube, priznanje tubenog zahtjeva i sl.).Ako je umjea stupio
u parnicu do pravomonosti odluke o tubenom zahtjevu, ovlaten je podnijeti i vanredni
pravni lijek. Parnine radnje umjeaa imaju za stranku kojoj se pridruio pravni uinak,
osim ako su u suprotnosti s radnjama stranke.Umjea je tree lice koje stupa u tuu parnicu
na strani jedne od stranaka, u ciljukontrolisanja te stranke, kako vodi postupak i pomaganja
toj stranci, jer ako ona izgubi parnicu prema treem licu tj. umjeau, raa se regresno
pravo. Za uee umeaa u parnicu potrebna su dva uslova: postojanje parnice i pravni
interes umjeaa. Ako je umjeau bilo omogueno da uestvuje u parnici, onda presuda koja
bude donesena ima dejstvo prema umjeau. Ovo dejstvo presude razlikuje se od obine
pravosnanosti po tome to ima pravno dejstvo prema treem licu i to se ovo dejstvo odnosi i
na obrazloenje presude. Ako je treem licu bilo omogueno da uestvuje u postupku u
parnici, po kasnijem regresnom zahtjevu ne moeda stavlja prigovore ni injenine ni pravne
prirode, jer je ve uestvovao u postupku. Zarazliku od umjeaa, glavni intervenijent, ne
stupa u tuu parnicu ve osniva novu parnicu.

2.) Procesne predpostavke

Procesne pretpostavke su uslovi ili okolnosti utvreni normama procesnog prava, a od kojih
zavisi doputenost raspravljanja i odluivanja o tubenom zahtjevu. Potrebno ih je strogo
razlikovati od materijalnih pretpostavki, tj. uslova od kojih zavisi osnovanost predmeta
odluivanja. Prve su odreeni normama procesnog, a drugi normama materijalnog prava.
Procesne pretpostavke mogu biti ope i posebne. Ope moraju postojati u svakoj parnici, dok
su posebne propisane samo za neke vrste sporova ili samo za odreena pitanja. Tako one
mogu biti pozitivne i negativne. Pozitivne moraju postojati da bi bilo doputeno raspravljanje
u parnici, a negativne predstavljaju procesne smetnje za doputenost parnice (tj.ne smiju
postojati). Ope pretpostavke se tiu svih bitnih elemenata parnice: suda, stranaka i predmeta
spora. U procesne pretpostavke koje se tiu suda spada nadlenost (meunarodna, stvarna,
mjesna i funkcionalna). Pretpostavke koje se tiu stranaka su: postojanje stranke, stranaka i
parnina sposobnost, odnosno postojanje urednog zastupanja ako nema parnine
sposobnosti, te postojanje ovlatenja za voenje konkretne parnice (legitimatio ad processum
- procesna legitimacija). Postojanje stvarne legitimacije (legitimatio ad causam) nije
procesna pretpostavka, ve uslov od kojeg zavisi osnovanost tubenog zahtjeva. Pretpostavke
koje se tiu predmeta spora imaju karakter procesnih smetnji. Njihovo postojanje spreava
voenje parnice. To su:
postojanje presuene stvari (res iudicata),
postojanje parnice (lis pedens),
te postojanje pravnog interesa za tubu (tuilac ima pravni interes da ustane tubom
tek onda kad tueni odbije da dobrovoljno udovolji njegovom traenju).
Posljedice nedostatka procesnih pretpostavki. Nedostatak bilo koje procesne pretpostavke za
posljedicu ima nemogunost raspravljanja i odluivanja. Nedostaci nekih procesnih
pretpostavki e odmah dovesti do odbacivanja tube kao nedoputene (res iudicata i lis
pedens). Ako se nedostaci odnose na stranke, do odbacivanja tube e doi samo ako sud nije
uspio da otkloni te nedostatke. Ako se nedostaci tiu relativne nadlenosti (stvarne i mjesne),
sud e tubu dostaviti nadlenom sudu i na taj nain otkloniti nedostatak. O postojanju
procesnih pretpostavki sud vodi rauna po slubenoj dunosti, to ne iskljuuje mogunost
strankama da ukazuju sudu na nedostatke. Naprotiv, na procesne pretpostavke koje se tiu
predmeta spora, sud najee saznaje po prigovoru tuenog. Na postojanje pretpostavki sud
naelno pazi tokom cijelog postupka. Izuzetno, samo na neke pretpostavke (npr.mjesna
nadlenost) sud pazi samo do odreene faze u postupku.

3.) Prethodno pitanje?

Prethodna, incidentalna ili prejudicijelna pitanja su pravna pitanja koja nisu neposredan
predmet odluivanja u parnici, ali se nalaze u funkciji odluivanja o tubenom zahtjevu.
Prethodno pitanje moe biti samo pravno pitanje (dakle ne i injenino) koje samo po sebi
ini pravnu cjelinu i podobno je da bude predmetom samostalnog odluivanja. Odluka o
prethodnom pitanju ini sastavni dio injenine podloge spora. Kao takva ne stie svojstvo
pravosnanosti i unosi se u obrazloenje, a ne u dispozitiv sudske odluke. Incidentalna
ovlatenja suda u parnici. Pravni odnosi koji se pojavljuju u funkciji prethodnih pitanja
najee spadaju u onu vrstu pravnih odnosa za ije rjeavanje je sud inae nadlean. U
takvom sluaju, sud u parninom postupku moe o tom pitanju odluivati dvojako: u funkciji
prethodnog pitanja, ili kao o glavnom pitanju. O prethodnom pitanju kao glavnom pitanju sud
e odluivati samo ako to stranke zahtijevaju. U suprotnom e sud o tom pitanju odluivati
kao o prethodnom pitanju, a sa ciljem donoenja odluke o tubenom zahtjevu kao glavnom
pitanju. Tada se odluka o prethodnom pitanju unosi u obrazloenje sudske odluke i ona nema
autoritet presuene stvari. Ako se u parninom postupku kao prethodno pitanje pojavi neko
pravno pitanje koje nije u nadlenosti suda pred kojim se postavlja, ve u nadlenosti nekog
drugog suda ili drugog organa, onda ovlatenja suda u rjeavanju tog pitanja zavise od toga
da li je nadleni organ ve donio pravosnanu odluku ili ne. Pravosnana odluka koju je
donio nadleni organ vezuje sud pred kojim se to pitanje javilo kao prethodno pitanje. Ako
nadleni organ nije donio odluku, sud ima ovlatenje da odluuje o tom pitanju, ali samo kao
o prethodnom pitanju. Odluka o prethodnom pitanju ima pravno djelovanje samo u parnici
povodom koje je to pitanje rijeeno. Sud nije obavezan da u svakom konkretnom sluaju
donosi odluku o prethodnom pitanju. On moe, rukovodei se razlozima svrsishodnosti,
prekinuti postupak i saekati da nadleni organ meritorno odlui o tom pitanju. Sud e tako
postupiti ako je pred nadlenim organom ve pokrenut postupak u kome se o prethodnom
pitanju odluuje kao o glavnom pitanju. Na taj nain se izbjegava rizik donoenja razliitih
odluka o istom pitanju. Naknadna odluka nadlenog organa, ako je razliita od odluke o
prethodnom pitanju, predstavlja osnov za podnoenje zahtjeva za obnovu postupka.

4.) Preinaenje tube?

Pod preinaenjem tube u kvalitativnom smislu podrazumijeva se promjena elemenata putem
kojih se odreuje identitet tube. Preinaenje moe biti objektivno i subjektivno, u zavisnosti
od toga da li se promjene tiu predmeta spora ili tuenog kao stranke. Objektivna
modifikacija. Prema odredbama naeg procesnog prava, preinaenje tube je promjena
istovjetnosti tubenog zahtjeva. Npr.tuilac ustaje tubom u kojoj zahtjev upravlja na
ispunjenje kupoprodajnog ugovora, tako to trai isporuku ugovorene koliine robe. U toku
parnice tubeni zahtjev preinauje tako to zahtijeva naknadu tete zbog neispunjenja
ugovora. Dopuna i ispravljanje injeninih navoda u osnovu tube nikad ne izaziva promjene
identiteta tube, ukoliko istovremeno ne izaziva i promjenu tubenog zahtjeva. Kvantitativna i
kumulativna modifikacija. U naem pravu posljedice preinaenja tube imaju i poveanje
postojeeg tubenog zahtjeva (kvantitativna modifikacija) i isticanje novog, uz postojei
tubeni zahtjev (kumulativna modifikacija). Ova dva oblika preinaenja ne dovode do
promjene identiteta tube. Subjektivna modifikacija (permutatio personalis). Tuilac moe
preinaiti tubu i tako to e umjesto prvobitno tuenog tuiti neko drugo lice. Do ovakvog
preinaenja dolazi u situacijama kad se pokae da je tuilac pogrijeio u pasivnoj legitimaciji
tuenog. Uslov za subjektivnu modifikaciju je pristanak prvotuenog (od trenutka njegovog
uputanja u raspravu o meritumu spora), ali i pristanak novotuenog. Doputenost
preinaenja tube. Uslovi za doputenost su dvojako odreeni: pristankom tuenog ili
doputenjem preinaenja od strane suda. Nakon to je tuba dostavljena tuenom, za njeno
preinaenje koje se tie predmeta spora (objektivna modifikacija) potreban je i pristanak
tuenog. Razlog za to je to se preinaenjem tube ne smije pogorati procesno-pravni poloaj
tuenog. Tueni se sa preinaenjem moe saglasiti izriito ili preutno - uputanjem u
raspravu o preinaenoj tubi. Ako zbog okolnosti koje su nastale nakon podnoenja tube
tuilac preinai tubu na nain da iz iste injenine osnove trai drugi predmet ili novani
iznos, tueni se takvom preinaenju ne moe protiviti. Iz razloga svrsishodnosti, sud moe
dopustiti preinaenje tube bez obzira na protivljenje tuenog. Svrsishodnost se cijeni prema
tome da li se preinaenjem doprinosi razrjeavanju spornog stanja meu strankama, kako bi
se otklonila mogunost pokretanja nove parnice. Subjektivno preinaenje mogue je izvesti
samo sa pristankom prvotuenog i novotuenog, i to samo do zakljuenja glavne rasprave.
Preinaenje prema prvotuenom ima posljedice povlaenja tube, a za povlaenje tube je
potreban pristanak tuenog od trenutka kad se tueni upustio u raspravu o meritumu.
Pristanak novotuenog potreban je zato to on parnicu prima u onom stanju u kome se ona
nalazi u trenutku kad u nju stupa.
5.) Vrste presuda?
Prema vrsti pravne zatite koja se presudom ostvaruje, presude mogu biti kondemnatorne,
deklaratorne i konstitutivne.
Kondemnatorne (dosuujue) presude donose se povodom kondemnatornih tubi, ukoliko sud
udovoljava tubenom zahtjevu. Presuda kojom se odbija tubeni zahtjev iz kondemnatorne
tube je uvijek utvrujua, jer se njome samo konstatuje da je zahtjev neosnovan. U dijelu u
kome se odluuje o trokovima postupka, presuda je uvijek kondemnatorna. Kondemnatorne
presude su podobne za izvrenje (prinudnim putem).
Deklaratorne presude donose se povodom deklaratornih tubi. Njima se utvruje postojanje
ili nepostojanje odreenog pravnog odnosa. Pravonanou deklaratorne presude postignut
je krajnji cilj traene pravne zatite. Zbog toga deklaratorne presude nisu podobne za
izvrenje.
Konstitutivne presude se donose povodom konstitutivnih tubi, u kojima je tubeni zahtjev
upravljen na odreenu promjenu u pravnim odnosima. Ovim presudama se ne samo utvruje
pravo na promjenu u pravnom odnosu, nego se ta promjena i ostvaruje - ona nastupa u
trenutku pravosnanosti presude.
Prema predmetu odluivanja, presude se dijele na konane i meupresude. Konane presude
dijele se na potpune, djelimine i dopunske.
Konana presuda moe biti potpuna i djelimina. Potpuna je ona kojom se u cjelini odluuje
o svim zahtjevima, kako glavnim tako i sporednim. Prvostepeni postupak se obino okonava
donoenjem potpune presude. Djelimina presuda je konana u dijelu tubenog zahtjeva o
kojem se njome odluuje. Donosi se u slijedeim sluajevima:
- Ako je samo dio tubenog zahtjeva sazrio za konanu odluku;
- Ako su od vie tubenih zahtjeva samo neki sazreli za konanu odluku;
- Ako je podnesena protivtuba - djelimina presuda e biti donesena ako je donesen bilo
zahtjev iz tube ili zahtjev iz protivtube;
Donoenje djelimine presude izaziva razdvajanje postupka, jer se presueni dio spora
odvaja od dijela u kome jo nije odlueno.
Dopunsku presudu sud donosi kad je propustio da donese potpunu presudu. Mada je
donoenje dopunske presude posljedica propusta suda, ovu presudu sud donosi samo po
prijedlogu stranaka, koji stranke moraju podnijeti u prekluzivnom roku od 15 dana od dana
prijema nepotpune presude.
Meupresuda je presuda kojom se odluuje o osnovu tubenog zahtjeva. Njome se omoguava
pojednostavljenje postupka raspravljanja u sloenim sporovima, tj. sporovima kod kojih je
sporan i osnov i visina tubenog zahtjeva. U takvim sporovima sud moe prvo odluivati o
osnovu tubenog zahtjeva. Ako nae da je osnov tubenog zahtjeva osnovan, o njemu e
odluiti meupresudom i zatim nastaviti da raspravlja o visini tubenog zahtjeva o kome
donosi konanu presudu. Ako nae da osnov tubenog zahtjeva neosnovan, donijet e
konanu presudu kojom odbija tuioca sa tubenim zahtjevom, bez raspravljanja o visini
zahtjeva. Dakle, meupresuda je u slubi naela ekonominosti postupka. U praksi je
najpogodnija u sporovima za naknadu tete, gdje su najee istovremeno sporni i osnov i
visina tete. Prema postupku koji je prethodio donoenju presude, presude mogu biti
kontradiktorne, presude po priznanju i presude na osnovu odricanja.
Kontradiktorne presude donose se kao zavrni akti u prvostepenom postupku u kome su
aktivno uestvovale obje stranke.
Presude bez odravanja glavne rasprave su izuzetak i mogue su samo u privrednim
sporovima, i to pod uslovom da meu strankama nije sporno injenino stanje, te u branim
sporovima ako postojisporazumni razvod braka.
Presuda na osnovu priznanja donosi se samo u sporovima u kojima stranke mogu disponirati
tubenimzahtjevom. Ako u takvom sporu tueni do zakljuenja glavne rasprave prizna tubeni
zahtjev, sud e bez daljeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvata tubeni zahtjev.
Presuda na osnovu priznanja ne moe se donijeti u sporovima nastalim iz odnosa koji su
regulisani imperativnim normama, niti u sluajevima kad su raspolaganja stranaka protivna
pravilima morala drutva.
Priznanje tubenog zahtjeva treba razlikovati od priznanja injenica. Priznanje injenica ima
za posljedicu da se priznate injenice uzimaju u obzir kao injenini osnov presude, bez
dokazivanja. Priznanje tubenog zahtjeva od strane tuenog ne mora istovremeno znaiti i
priznanje injenica. Osim toga, priznanje injenica ne mora se dati izriito, za razliku od
priznanja tubenog zahtjeva. Tubeni zahtjev mora biti priznat izriito i izjava o priznanju
mora biti unesena u zapisnik. Ako je tubeni zahtjev priznat u cjelini, tuilac nema pravni
interes za dalje voenje parnice. Izjava o priznanju tubenog zahtjeva (kao i izjava o
priznanju injenica) moe se opozvati na roitu ili u podnesku. Opoziv priznanja tubenog
zahtjeva moe se uiniti do momenta donoenja presude.
Fiktivna parnica (simulatio). Priznanje tubenog zahtjeva ne smije biti simulirano, odnosno
fiktivno, i uinjeno radi ostvarenja nedozvoljenog cilja.
Presuda na osnovu odricanja abdicatio donosi se ako se tuilac odrekne tubenog zahtjeva
do zakljuenja glavne rasprave, a pod uslovom da se radi o zahtjevu kojim stranke mogu
raspolagati. Sud nee uvaiti disponiranja stranaka koja su protivna prinudnim propisima i
pravilima morala drutva. Odricanje od tubenog zahtjeva treba strogo razlikovati od
povlaenja tube. Povlaenjem tube tuilac samo odustaje od zatraene pravne zatite u
konkretnom sporu, ali se ne odrie sudske zatite ubudue. S druge strane, odricanje od
tubenog zahtjeva tie se predmeta spora i sud na osnovu toga donosi meritornu presudu
kojom odbija tubu (dejstvo res iudicata).
Presuda zbog izostanka contumatio donosi se u 3 situacije:
kad tueni ne doe prvo roite (pripremno ili prvo roite za glavnu raspravu);
ako tueni doe na ova roita, ali nee da se upusti u raspravljanje;
ako se tueni udalji sa ovih roita, a ne ospori tubeni zahtjev.
Kontumacija se odnosi samo na tuenog, a ne i na tuioca kao to je to sluaj u nekim
uporednim zakonodavstvima. Pravna priroda kontumacije je sporna u pravnoj teoriji. Veina
procesualista polazi od principa afirmativne litiskontestacije,tj. od fikcije da tueni svojom
pasivnou priznaje istinitost injeninih navoda tube sa kojom je upoznat, a sud ih bez
dokazivanja uzima u injenini osnov svoje odluke i usvaja tubeni zahtjev. Shodno tome, ova
presuda se ne bi mogla izrei u sluajevima kad se ne bi mogla donijeti presuda na osnovu
priznanja. Posebni uslovi za kontumaciju su:
a) Da je tuilac bio uredno pozvan;
b) Da tuilac predloi donoenje presude zbog izostanka;
c) da tueni nije podneskom osporio tubeni zahtjev;
d) da osnovanost tubenog zahtjeva proizilazi iz injenica navedenih u tubi;
e) da injenice na kojima se zasniva tubeni zahtjev nisu u suprotnosti sa dokazima koje je
podnio sam tuilac ili sa opepoznatim injenicama;
f) da ne postoje opepoznate okolnosti iz kojih proizilazi da je tueni bio opravdano sprijeen
da doe na roite.
Bez obzira na navedene uslove, sud nee donijeti kontumacionu odluku ako utvrdi da se radi
o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati.
Uslovna presuda zbog izostanka moe se donijeti u 2 sluaja:
Ako je potrebno da sud prethodno pribavi obavjetenja o tome da li se u konkretnom
sluaju radi o zahtjevu sa kojim stranke mogu raspolagati;
Ako nema dokaza da je tueni uredno pozvan, a nesumnjivo je da mu je poziv upuen.
Predsjednik vijea e tada odrediti rok da se izvidi da li je tueni uredno pozvan. Taj rok ne
moe biti dui od 30 dana za dostavu u zemlji, odnosno 6 mjeseci za dostavu u inostranstvu.
U oba sluaja sud moe donijeti kontumacionu odluku bez izjanjavanja stranaka. Protiv
odluke suda kojom se odbija prijedlog tuioca za donoenje kontumacione presude doputena
je posebna alba.

6.) Redovni i vandredni pravni lijekovi?

Osnovna obiljeja redovnih pravnih lijekova su:
suspenzivnost pravni lijek odlae nastup pravosnanosti odluke protiv koje se ulae;
devolutivnost ovo dejstvo sastoji se u zasnivanju nadlenosti vieg suda u odnosu na
onaj koji je donio pobijanu presudu;
prekluzivnost ako se alba ne uloi u predvienom roku, nastupa prekluzija, usljed
koje se uloena alba odbacuje kao nedoputena.
alba protiv presude (appellatio) moe se uloiti protiv svake prvostepene presude. Njena
funkcija je u interesu stranaka o ijim pravima se odluuje presudom, ali i u interesu
pravosua uope. Preispitivanjem prvostepene presude omoguava se otklanjanje svih
nedostataka koji su mogli uticati na pravilnost presude. Stranke se u konkretnoj parnici mogu
odrei albe do isteka roka za njeno podnoenje. Ve uloena alba se do donoenja odluke
vieg suda moe opozvati. Izjave o odricanju i opozivanju su neopozive. alba se podnosi u
pismenoj formi. Da bi bila podobna za odluivanje, mora sadravati oznaku presude koja se
pobija i potpis alioca. To su nuni elementi albe. Ako oni nedostaju, sud e podnosioca
pozvati da u odreenom roku ispravi i dopuni albu, a ako on to ne uini, odbacie albu
rjeenjem. Osim navedenih elemenata, alba bi trebala sadravati razlog na kome stranka
zasniva albu, te izjavu da se presuda pobija u cjelini ili odreenom dijelu. Ovo su
fakultativni elementi albe, tj. poeljni su ali ne i nuni. Pretpostavke za izjavljivanje albe su
njena doputenost, blagovremenost i formalna urednost. alba se moe izjaviti:
Kad je doputena protiv odreene odluke;
Kad je potovan redoslijed u pogledu izjavljivanja pravnih lijekova;
Kad je alilac legitimisan na pobijanje, kad ima pravni interes za izjavljivanje albe,
te kad nije zadovoljan sadrajem odluke koju pobija;
Kad je alba izjavljena blagovremeno, ima odreeni sadraj i propisanu formu;
Ako stranka nije disponirala pravom na albu.
Razloge za albu zakon klasificira u 3 vrste:
bitne povrede parninog postupka (error in procedendo);
 pogreno ili nepotpuno utvreno injenino stanje;
nepravilna primjena materijalnog prava (error in iudicando).
Po pravilu se sve presude mogu pobijati iz svih razloga. Izuzeci su presuda na osnovu
priznanja, presuda na osnovu odricanja i presuda na osnovu izostanka koje se ne mogu
pobijati iz svih ovih razloga. Presuda na osnovu priznanja i presuda na osnovu odricanja se
ne mogu pobijati iz razloga koji nisu ni uticali na njenu pravilnost, a to su nepravilno ili
nepotpuno utvreno injenino stanje i nepravilna primjena materijalnog prava. Osnov za
donoenje ovih presuda je priznanje, odnosno odricanje od tubenog zahtjeva. Ali, ove
presude se mogu pobijati zbog bitnih povreda parninog postupka i usljed mana volje.
Presuda na osnovu izostanka (kontumaciona presuda) se ne moe pobijati zbog pogreno ili
nepotpuno utvrenog injeninog stanja. Moe se pobijati zbog bitne povrede odredaba
parninog postupka, zbog pogrene primjene materijalnog prava, te zbog mana volje. Uz to,
tueni moe ishodovati ukidanje kontumacione presude kroz institut povrata u prijanje
stanje. Bitne povrede odredaba parninog postupka se obzirom na njihovo dejstvo dijele na
apsolutno bitne i relativno bitne povrede. Apsolutno bitne su povrede koje samim svojim
postojanjem izazivaju nitavost presude, bez obzira da li su u konkretnoj parnici imali neki
uticaj na donoenje pravilne presude. Taksativno su nabrojane u Zakonu, a mogu se
sistematizirati u nekoliko grupa:
1. Povreda pravila o procesnim pretpostavkama i to:
povrede koje se tiu suda apsolutna nenadlenost, relativna nenadlenost suda, tj.
stvarna i mjesna nenadlenost;
povrede koje se tiu stranaka stranaka nesposobnost, parnina nesposobnost,
nedostaci u zastupanju;
nedostaci koji se tiu predmeta spora res iudicata i lis pedens.
2. Povrede koje se tiu osnovnih naela postupka, kao to su:
povrede naela nepristrasnosti ako je u donoenju presude uestvovao sudija koji je
morao biti izuzet po zakonu, ili je bio izuzet rjeenjem suda;
povreda naela zbornosti ako je sudio sudija pojedinac umjesto vijea;
povreda naela neposrednosti ako je u donoenju presude uestvovao sudija koji
nije uestvovao na glavnoj raspravi;
povreda naela kontradiktornosti ako stranci nije data mogunost da raspravlja
pred sudom i kad je sud odbio zahtjev stranke da se slui svojim jezikom i pismom, a
stranka se zbog toga alila;
povreda naela usmenosti ako je sud donio presudu bez glavne rasprave, a bio je
duan da je odri;
povreda naela javnosti ako je sud protivno zakonu iskljuio javnost na glavnoj
raspravi;
povreda naela dispozitivnosti ako je sud svoju odluku zasnovao na nedoputenim
dispozicijama stranaka i ako je protivno zakonu donio presudu na osnovu priznanja,
odricanja i izostanka.
3. Povrede koje se tiu pismene izrade presude:
izreka presude je nerazumljiva, protivrjena sama sebi ili razlozima navedenim u
obrazloenju;
ako presuda uope nema obrazloenja ili su u obrazloenju razlozi protivrjeni ili
nejasni.
Relativno bitne povrede parninog postupka su sve povrede nomi procesnog prava koje u
ZPP nisu odreene kao apsolutno bitne. One proizvode nitavost presude samo ako su uticale
na donoenje nepravilne odluke. Na apsolutno bitne povrede postupka drugostepeni sud u
naelu pazi po slubenoj dunosti. Izuzetak su:
prekoraenje tubenog zahtjeva,
povreda pravila o mjesnoj nadlenosti, i
povreda prava na upotrebu vlastitog jezika.
Na ove povrede, kao i na relativno bitne povrede postupka, sud pazi po prigovoru stranaka.
Bitne povrede proizvode nitavost donesene presude, pa je drugostepeni sud ukida i predmet
vraa na ponovno raspravljanje. Pogreno i nepotpuno utvreno injenino stanje.
Nepotpuno utvreno injenino stanje postoji kad sud propusti da u osnov odluivanja uzme
sve pravnorelevantne injenice. Do toga dolazi usljed pogrene pravne ocjene spora, koju sud
vri na osnovu normi materijalnog prava. injenino stanje je nepravilno utvreno kad sud
uzme da je odreena injenica istinita, mada bi se na osnovu izvedenih dokaza trebao izvesti
suprotan zakljuak. Do toga dolazi kad sud na osnovu izvedenih dokaza nije mogao stei
uvjerenje u tanost spornih injenica ili je stekao pogreno uvjerenje. Na nepravilno i
nepotpuno utvreno injenino stanje sud ne pazi po slubenoj dunosti, nego na zahtjev
stranaka. Ono predstavlja razlog da drugostepeni sud ukine presudu i predmet vrati
prvostepenom sudu na ponovno odluivanje. Stranke imaju mogunost da u albi iznose nove
injenice i nude nove dokaze (Beneficium novorum), bez obzira da li su te injenice i dokazi
postojali u vrijeme donoenja prvostepene presude i bez obzira da li su stranke za njih znale
ili ne. Ako se novim injenicama i dokazima dovodi u pitanje potpunost i pravilnost
injenine podloge donesene presude, drugostepeni sud e takvu presudu ukinuti i predmet
vratiti prvostepenom sudu na ponovno raspravljanje. Zbog pravila o zabrani devolucije
nadlenosti, drugostepeni sud ne moe sam raspravljati i odluivati na osnovu nove procesne
grae. Pogrena primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu
materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili takvu odredbu nije pravilno primijenio. Do
toga obino dolazi zbog pogrene pravne kvalifikacije predmeta spora, koja najee nastaje
zbog toga to sud nije uzeo u obzir sve faktike okolnosti predmeta spora. Posljedica je
donoenje nepravilne i nezakonite presude, koju drugostepeni sud ponitava i meritorno
rjeava predmet.
Vandredni pravni lijekovi - To su sredstva koja se ulau protiv pravosnanih sudskih odluka.
Po naem Zakonu vanredni pravni lijekovi su: revizija, zahtjev za zatitu zakonitosti i
ponavljanje postupka. Revizija je devolutivan, prekluzivan i nesuspenzivan pravni lijek.
Mogunost ulaganja revizije je dvostruko ograniena:
Moe se ulagati samo protiv pravosnanih drugostepenih presuda. Dakle, presuda
koja je postala pravosnana u prvom stepenu se ne moe pobijati revizijom. Takoe se
revizijom ne moe pobijati rjeenje o ukidanju presude donesene u prvom stepenu.
Moe se uloiti samo protiv odreenih presuda drugostepenog suda, i ako je u sporu
primijenjen materijalni zakon BiH ili FBiH, odnosno meunarodni ugovor.
Ogranienja koja se odnose na presude su dvostruka i to po kriteriju vrijednosti i po
kriteriju predmeta spora. Po vrijednosnom kriteriju, revizijom se moe pobijati presuda u
kojoj vrijednost predmeta spora prelazi 15.000KM, a u privrednim sporovima 25.000KM.
Po kriteriju predmeta spora, revizija se bez obzira na vrijednost predmeta spora moe
ulagati u sporovima vezanim za zakonsko izdravanje i sporovima iz porodid) nih
odnosa. Bitno je naglasiti da se revizija moe uloiti samo ako je u donoenju odluke bio
primijenjen materijalni zakon FBiH. Dakle, nije predviena revizija protiv pravosnanih
drugostepenih odluka donesenih u sporovima u kojima je primijenjeno materijalno pravo
kantona. Razlozi za reviziju mogu biti bitne povrede parninog postupka i nepravilna
 primjena materijalnog prava. Zbog apsolutno bitnih povreda parninog postupka revizija
se moe uloiti bez obzira da li je povreda uinjena pred prvostepenim ili drugostepenim
sudom. Meutim, revizija se ne moe izjaviti zbog:
povrede pravila o mjesnoj nadlenosti;
povrede pravila o suenju na osnovu glavne rasprave;
povrede pravila ne bis in idem, tj. ako je zakljueno o zahtjevu o kome ve tee
parnica;
povreda naela javnosti ako je javnost bila protivzakonito iskljuena na glavnoj
raspravi.
Revizija zbog relativno bitnih povreda parninog postupka i zbog prekoraenja tubeog
zahtjeva se moe uloiti samo ako je takva povreda, odnosno prekoraenje uinjeno u
postupku pred drugostepenim sudom. Zbog pogrene primjene materijalnog prava se revizija
moe izjaviti bez ikakvih ogranienja. Nepravilno utvreno injenino stanje nije revizijski
razlog. Revizija je dakle, pravna instanca. U reviziji se mogu iznositi nove injenice i dokazi
samo ako se oni odnose na bitne povrede postupka, a nikako zbog pravno-relevantnih
injenica od kojih zavisi meritorno rjeenje spora. O reviziji odluuje Vrhovni sud FBiH u
vijeu petorice. Osim devolutivnosti, revizija je i prekluzivan pravni lijek. Ulae se u roku od
30 dana od dana kad je strankama dostavljen prepis presude. Revizijski sud ispituje pobijanu
presudu samo u granicama u kojima se ona pobija revizijom i u granicama razloga navdenih
u reviziji. Postupak i odluke. Revizija se podnosi prvostepenom sudu, u dovoljnom broju
primjeraka za sud, suprotnu stranku i javnog tuioca koji je nadlean za ulaganje zahtjeva za
zatitu zakonitosti (ZZZ). Predsjednik vijea prvostepenog suda svojim rjeenjem odbacuje
neblagovremenu, nepotpunu ili nedozvoljenu reviziju. Po prijemu odgovora suprotne strane
ili isteku roka za odgovor (8 dana), prvostepeni sud kompletan spis dostavlja revizijskom sudu
putem drugostepenog suda. Revizijski sud uvijek odluuje bez rasprave, u zatvorenoj sjednici.
On donosi rjeenje ili presudu. Rjeenjem odluuje:
kad odbacuje reviziju kao neblagovremenu, nedozvoljenu ili nepotpunu (ako to nije
uinio prvostepeni sud);
kad ukida napadanu presudu i predmet vraa nadlenom sudu na ponovno suenje ili
kad ukida presudu i odbacuje tubu.
Presudom odluuje:
kad odbija reviziju kao neosnovanu;
kad preinauje napadanu presudu zbog nepravilne primjene materijalnog prava i
zbog nekih sluajeva prekoraenja tubenog zahtjeva.
Revizija protiv rjeenja. Revizijom se mogu pobijati samo ona pravosnana rjeenja
drugostepenog suda kojima se okonava postupak pred sudom. To su rjeenja kojima se
prvostepena odluka ukida, sve radnje ponitavaju i tuba odbacuje. Ova revizija nije
dozvoljena u onim sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena ni revizija protiv presude.
Zahtjev za zatitu zakonitosti (ZZZ) podie javni tuilac. To je njegova najvanija uloga u
graanskom postupku. ZZZ-om se mogu pobijati pravosnane odluke donesene i u prvom i u
drugom stepenu. Podie se zbog povrede zakona (federalnog ili kantonalnog, materijalnog ili
procesnog). Zbog nepravilne primjene materijalnog prava, ZZZ se moe uloiti bez ikakvih
ogranienja. Ako se radi o povredi procesnog prava, zahtjev se moe uloiti zbog svih
povreda parninog postupka. Ogranienja postoje samo u pogledu 4 apsolutno bitne povrede,
kao i kod revizije. Zbog pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja ne moe se uloiti
ZZZ. ZZZ se podie u prekluzivnom roku od 3 mjeseca ako protiv odluke nije doputena
revizija. Federalni tuilac moe podii ZZZ i u sluaju kad je revizija doputena ako su
raspolaganja stranaka protivna prinudnim propisima. Ako se ZZZ podie protiv prvostepene
pravosnane odluke, rok se rauna od dana pravosnanosti. Protiv drugostepene odluke (ako
nije uloena revizija), rok se rauna od dana kad je odluka dostavljena stranci kojoj je kasnije
dostavljena. Ako je uloena revizija, ZZZ se moe podii samo u roku od 30 dana od dana kad
je javnom tuiocu dostavljena revizija. ZZZ uvijek podie javni tuilac. Stranke su ovlatene
samo da se obrate javnom tuiocu sa prijedlogom da uloi ZZZ. O ZZZ sud odluuje bez
odravanja rasprave, na zatvorenoj sjednici. Ako se radi o ZZZ federalnog tuioca, odluuje
Vrhovni sud FBiH u vijeu od 5 sudija, a o ZZZ kantonalnog tuioca nadleni Kantonalni sud
u vijeu od 5 sudija ili u sjednici svih sudija (ako se ne moe osigurati vijee od 5 sudija).
Prilikom ispitivanja pobijane odluke, sud ispituje samo povrede koje tuilac istie u svom
zahtjevu. Pritom moe donijeti odluku kao i kod revizije moe zahtjev odbaciti, odbiti,
prihvatiti i ukinuti odluku ili preinaiti odluku. ZZZ i revizija se meusobno dopunjavaju i
mogu se istovremeno uloiti. Radi ekonominosti i kvalitetnijeg suenja, o oba pravna lijeka
vodi se jedan postupak i donosi jedna odluka. Zbog toga sud uloenu reviziju uvijek dostavlja
javnom tuiocu kako bi mu omoguio da se izjasni i eventualno uloi ZZZ u roku od 30 dana.
Rjeenja protiv kojih se samostalno moe uloiti ZZZ su ona protiv kojih zakon dozvoljava
posebnu albu. Ponavljanje postupka je vanredni pravni lijek koji ulau stranke protiv
pravosnanih odluka. U teoriji se zastupa miljenje prema kome se moe traiti i ponavljanje
postupka okonanog dispozitivnim radnjama stranaka koje imaju snagu pravosnanosti
(sudsko poravnanje). Razlozi za ponavljanje postupka mogu se svrstati u 3 grupe:
Neke od bitnih povreda parninog postupka ovdje spadaju povreda naela
nepristrasnosti, kontradiktornosti, povreda pravila ne bis in idem, te nedostaci koji se
tiu stranaka i zastupanja u parnici;
Protivpravne radnje (krivina djela) ako se odluka zasniva na lanom iskazu
svjedoka ili vjetaka, ili na lanoj ispravi, te ako je do odluke dolo usljed krivinog
djela sudije, sudije porotnika, zakonskog zastupnika ili punomonika jedne od
stranaka ili treeg lica;
Nove injenice i dokazi ako je odluka u postupku ije se ponavljanje trai bila
zasnovana na drugoj odluci suda ili nekog drugog organa, koja je pravosnano
preinaena, ukinuta ili ponitena, te ako stranka sazna za nove injenice ili dokaze na
osnovu kojih bi bila donesena drugaija odluka da su te injenice i dokazi bili poznati
u ranijem postupku.
U ovom sluaju e ponavljanje postupka biti dozvoljeno samo ako stranka iz opravdanih
razloga nije u ranijem postupku iznijela pomenute injenice i dokaze. Rokovi za traenje
ponavljanja postupka su 30 dana od dana saznanja za postojanje razloga za ponavljanje
postupka (subjektivni rok), odnosno 5 godina od dana pravosnanosti odluke (objektivni rok).
Postoje 2 izuzetka u kojima se ne primjenjuje objektivni rok: ako se ponavljanje trai zbog
povrede naela kontradiktornosti, te zbog povrede pravila o stranakoj i parninoj
sposobnosti i pravila o zastupanju stranaka. U ovim sluajevima se ponavljanje moe traiti i
nakon isteka objektivnog roka, pod uslovom potivanja subjektivnog roka. Postupak se odvija
u 3 faze:
podnoenje prijedloga i utvrivanje pretpostavki za ponavljanje postupka;
raspravljanje o osnovanosti prijedlog za ponavljanje i
ponovna rasprava.
Prijedlog za ponavljanje postupka se uvijek podnosi prvostepenom sudu, koji je po pravilu i
nadlean da odluuje o prijedlogu. Izuzetno, ako se razlog ponavljanja odnosi iskljuivo na
postupak pred viim sudom, o prijedlogu odluuje taj sud. O osnovanosti prijedloga za
ponavljanje postupka raspravlja se na roitu. Nakon roita predsjednik vijea rjeenjem
prihvata ili odbija prijedlog. O osnovanosti prijedloga sud odluuje samo u granicama
razloga koji su navedeni u prijedlogu. Ako se razlog za ponavljanje postupka odnosi
iskljuivo na postupak pred viim sudom, predsjednik vijea prvostepenog suda e nakon
odranog roita za raspravljanje o prijedlogu, dostaviti predmet tom viem sudu radi
donoenja odluke. Protiv rjeenja o prijedlogu za ponavljanje postupka dozvoljena je
posebna alba. Ako je prijedlog usvojen, pravosnana odluka iz ranijeg postupka se ukida i
dolazi do ponovnog raspravljanja o glavnom predmetu. Rasprava se zakazuje tek nakon to je
rjeenje o ponavljanju postupka postalo pravosnano. Predsjednik vijea moe odluiti da se
raspravljanje o glavnoj stvari zapone odmah, ne ekajui pravosnanost donesenog rjeenja
o ponavljanju postupka. U takvom sluaju se rjeenje kojim se dozvoljava ponavljanje
postupka unosi u odluku o glavnoj stvari. Odnos izmeu prijedloga za ponavljaje postupka i
drugih vanrednih pravnih lijekova. U praksi e najee dolaziti do situacija u kojima e doi
do ulaganja revizije i prijedloga za ponavljanje postupka. U takvom sluaju, ako unutar roka
za izjavljivanje revizije stranka podnese prijedlog za ponavljanje postupka i to iz razloga iz
kojih se moe izjavljivati i revizija, prijedlog e se smatrati kao revizija. Razlog za to je
injenica da su uslovi za ulaganje revizije povoljniji za stranke. U svim drugim sluajevima
kad je izjavljena revizija i prijedlog za ponavljanje postupka, sud odluuje koji postupak e
prekinuti a koji nastaviti, u zavisnosti od toga koji pravni lijek daje bolje izglede za bre
rjeenje spor.Po istim pravilima kojima se regulie odnos izmeu ponavljanja postupka i
revizije, regulie se i odnos izmeu ponavljanja postupka i zahtjeva za zatitu zakonitosti.
Ponavljanje postupka zavrenog rjeenjem je neupitno ako se radi o meritornom rjeenju
kojim je odlueno o tubenom zahtjevu, ak i ako se protiv tog rjeenja ne moe izjaviti
revizija. Protiv procesnih rjeenja kojima se zavrava postupak pred prvostepenim sudom,
protiv njih se moe predloiti ponavljanje postupka samo ako su ta rjeenja sposobna za
materijalnu pravosnanost.
7.) Dokazna sredstva?
Prema vrsti izvora dijele se na lina i stvarna. Lina sredstva su svjedoci, vjetaci i
sasluanje stranaka, a u stvarne spadaju isprave i predmeti uviaja. Svjedoci. Svjedok u
postupku je svaka osoba koja pred sudom iskazuje svoje saznanja o odreenim njenicama.
Obino su to dogaaji iz prolosti o kojima se saznanje vie ne moe stei opaanjem. Bitno je
naglasiti da svjedok sudu saoptava svoje saznanje, ali ne i miljenje kao vrijednosni sud.
Svjedok obino saoptava sudu svoje saznanje o injenicama do kojih dolazi neposrednim
ulnim opaanjem. Iskaz svjedoka je relevantan i onda kad sudu saoptava saznanje do kojeg
nije doao neposredno, nego tek posredstvom drugih lica. Pravilo koje ne dozvoljava
svjedoenje "po uvenju" je naputeno u veini procesno-pravnih sistema, osim u
angloamerikom. Jedno od najvanijih pravila dokaznog postupka u angloamerikom pravu
je institut "hearsay" (dokaz po uvenju), koji se primjenjuje i u parninom i u krivinom
postupku. Prema tom pravilu, svjedok moe svjedoiti samo o injenicama koje je neposredno
saznao ulnim opaanjem. Nije mu doputeno da ponavlja ono to mu je neko trei rekao o
tim injenicama, niti da podnese pismeni iskaz u kome to lice daje opis injenica o kojima
svjedok svjedoi. U oba sluaja to je hearsay (rekla-kazala) dokaz i kao takav je, uz odreene
izuzetke, nedopustiv u angloamerikom sudskom postupku. Sposobnost i dunost svjedoenja.
U naelu je svaka fizika osoba sposobna da se pojavi u funkciji svjedoka. Uzrast,
zdravstveno stanje, zainteresiranost i druge okolnosti same po sebi nemaju uticaja na
sposobnost da se bude svjedok, ali imaju znaaj kod ocjene dokazne snage svjedokovog
iskaza. Mogunost pojavljivanja u svojstvu svjedoka u konkretnoj parnici razlikuje se od ope
sposobnosti da se bude svjedok. Naime, u svojstvu svjedoka u konkretnoj parnici ne moe se
pojaviti osoba koja je u istoj parnici sudija, stranka ili zakonski zastupnik stranke. Dunost
svjedoenja je opa, za sva lica pod jurisdikcijom domaih sudova. U tu dunost spada
obaveza odazivanja na poziv suda, davanja iskaza pred sudom, te istinitog svjedoenja. Za
lano svjedoenje je propisana krivina odgovornost. ZPP nije predvidio mogunost
svjedoenja pod zakletvom. Inae, u uporednom pravu postoje 2 sistema sudske zakletve
promisorni i asertoni. Ogranienja svjedoenja tiu se samo dunosti davanja iskaza, ali ne i
dunosti odazivanja pozivu suda. Od dunosti svjedoenja oslobaaju se:
lice koje bi svojim iskazom povrijedilo dunost uvanja slubene ili vojne tajne, dok
ga nadleni organ ne oslobodi ove dunosti. O ovom razlogu sud vodi rauna po
slubenoj dunosti;
lice koje bi u funkciji svjedoka moglo svojim iskazom dovesti u pitanje integritet
profesije (punomonik, ispovjednik, advokat ili ljekar).
Osim potpunog oslobaanja od dunosti svjedoenja, u pojedinim sluajevima svjedok ima
pravo uskratiti odgovor na pojedina pitanja. Uskraivanje odgovora na pojedina pitanja
mogue je samo iz vanih razloga i to naroito ako bi svjedok odgovorom na to pitanje izloio
tekoj sramoti, znatnoj imovinskoj teti ili krivinom gonjenju sebe ili svoje srodnike. Svjedok
ne moe zbog opasnosti od imovinske tete uskratiti svjedoenje o pravnim poslovima pri
kojima je bio prisutan kao pozvani svjedok. Sasluanje svjedoka je procesna radnja koja se
izvodi u odreenoj procesno-pravnoj formi. Ta forma odreena je prvenstveno zahtjevima
naela neposrednosti, usmenosti i javnosti. Prilikom ispitivanja svjedok ima pravo na
upotrebu vlastitog jezika. Osim toga, ima pravo na naknadu trokova i izmakle dobiti. Izjavu
svjedoka sud ocjenjuje po naelu slobodne ocjene dokaza. Vjetak je struno lice koje se
javlja u funkciji dokaznog sredstva, u situacijama kad je za utvrenje odreenih injenica
potrebno struno znanje kojim sud ne raspolae. Sadraj vjetaenja u svakom konkretnom
sluaju utvruje sud, obzirom na prirodu i karakter injenica koje su predmet dokazivanja. U
tom smislu mogue je da:
Vjetak samo utvruje odreene injenice - npr. kad ljekar utvruje tjelesne povrede
oteenog u sporu za naknadu tete;
Vjetak upozna sud sa osnovnim pravilima jedne naune oblasti ili struke, a koja su
relevantna za pravilno saznanje odreenih injenica;
Vjetak izvodi zakljuke iz injenica koje mu se prezentiraju - npr. vjetak daje
miljenje da li isporuena roba odgovara ugovorenom kvalitetu;
Najee sadraj vjetaenja obuhvata i utvrivanje odreenih injenica i istovremeno
izvoenje zakljuaka iz tih injenica.
Vjetak faktiki obavlja ono to bi radio sud da je raspolagao strunim znanjem. Meutim,
sadraj vjetaenja ne zamjenjuje niti potiskuje aktivnost suda na podruju utvrivanja
injenine osnove za donoenje odluke. Za razliku od vjetaka, svjedok strunjak je lice koje
sudu saoptava svoje saznanja o injenicama iz prolosti, s tim to su takva saznanja
zasnovana na posebnom strunom znanju. U funkciji vjetaka moe se pojaviti svako lice koje
raspolae potrebnim strunim znanjem, a vjetaenje se moe povjeriti i odgovarajuoj
strunoj ustanovi. Vjetaci se prvenstveno odreuju iz reda stalnih sudskih vjetaka.
Vjetaenje najee vri jedan vjetak, a sud moe odrediti 2 ili vie vjetaka ako ocijeni da
je vjetaenje sloeno. Poloaj vjetaka u postupku odreen je injenicom da se vjetak
smatra dokaznim sredstvom i u tom smislu se ne razlikuje od bilo kojeg drugog dokaznog
sredstva. Obzirom da sadraj vjetaenja po svom krajnjem dometu zadire u odreene
prerogative suda, on moe biti izuzet iz istih razloga kao i sudija. Za razliku od svjedoenja,
opa dunost vjetaenja ne postoji, jer je vjetak zamjenjiv. Dunost vjetaenja obuhvata
dunost odazivanja na poziv suda i dunost iznoenja nalaza i miljenja. Zbog neispunjenja
ove dunosti, vjetaku se mogu izrei samo novane sankcije, dok svjedok moe biti prinudno
doveden, pa i zatvoren do 30 dana. Izvoenje i ocjena vjetaenja. Vjetak svoj nalaz i
miljenje po pravilu iznosi usmeno na raspravi, s tim to mu sud moe odrediti da u
odreenom roku prije rasprave podnese pismeno svoj nalaz i miljenje, koje uvijek mora biti
obrazloeno. Vjetaenje se moe obnoviti sa istim ili drugim vjetacima u slijedeim
sluajevima:
ako se nalazi 2 ili vie vjetaka o istom pitanju bitno razlikuju;
ako je nalaz vjetaka nejasan, nepotpun ili protivrjean sam sa sobom, a ti se
nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim sasluanjem vjetaka;
ako se pojavi osnovana sumnja u pravilnost datog miljenja.
Ovdje se radi o primjeni tzv.nadvjetaenja ili supervizije, koja se povjerava specijaliziranim
ustanovama (institutima). Miljenje vjetaka sud ocjenjuje po naelima slobodne ocjene
dokaza. Sud je duan u obrazloenju iznijeti razloge, bilo da usvaja ili odbija miljenje
vjetaka. Sasluanje stranaka kao dokazno sredstvo. Kao posljedica uvoenja slobodne
ocjene dokaza, umjesto instituta stranakih zakletvi, funkciju posebnog dokaznog sredstva
dobilo je sasluanje stranaka. Sasluanje stranaka kao dokazno sredstvo neophodno je
razlikovati od informativnog sasluanja stranaka. U funkciji informativnog sasluanja,
stranke se pojavljuju kao subjekti parninog postupka. Do sasluanja stranaka u funkciji
dokaznog sredstva dolazi tek na kraju glavne rasprave. Izjave koje stranka daje u funkciji
dokaznog sredstva nemaju karakter procesnih radnji. Kad je u pitanju pravno lice, sasluava
se njegov zastupnik. Stranke su supsidijarno dokazno sredstvo, jer sud moe izvesti dokaz
sasluanjem stranaka samo ako nema drugih dokaza ili kada i pored izvedenih drugih dokaza
nae da je to potrebno za utvrivanje vanih injenica. Obzirom da su stranke zainteresirane
za ishod odluivanja, stranke se smatraju najnepouzdanijim izvorom saznanja. Izvoenje
dokaza sasluanjem stranaka je procesno uoblieno kao i sasluanje svjedoka. Sud dokaz
izvodi sasluanjem obiju stranaka. On moe sasluati samo jednu stranku:
ako se druga stranka ne odazove pozivu ili uskrati davanje iskaza;
ako sasluanje druge stranke nije mogue.
Prema stranci koja se nije odazvala pozivu se ne mogu primjenjivati nikakve prinudne mjere,
niti se stranka moe prinuditi na davanje iskaza jer iskaz dat pod takvim okolnostima ne bi
mogao imati nikakvu dokaznu vrijednost. Za davanje lanog iskaza stranka u funkciji
dokaznog sredstva odgovara kao i svjedok. Isprave spadaju u stvarna dokazna sredstva. Pod
ispravama se podrazumijeva svaki fiziki predmet na kome je odreenim znacima zapisana
neka misao. Dokazni osnov kod isprava je uvijek njihov sadraj, za razliku od predmeta
uviaja, gdje predmet sam po sebi predstavlja dokazni osnov. Razlikuje se vie vrsta isprava,
u zavisnosti od kriterija koji se uzima u razmatranje. Meu najvanijim kriterijima su sadraj
isprave, forma isprave i izdavalac isprave. Obzirom na sadraj, isprave se dijele na
dispozitivne ili konstitutivne i dokazne ili dokumentarne. Prve su usmjerene na zasnivanje,
promjenu ili prestanak nekog pravnog odnosa, a druge na dokazivanje odreenih injenica.
Obzirom na formu, isprave mogu biti konstitutivne i deklarativne. Konstitutivni karakter
imaju one isprave ije je postojanje uslov punovanosti izjave volje koja je u ispravi
opredmeena (npr.formalni ugovori). S druge strane, deklarativna izjava nije sama po sebi
uslov punovanosti izjave volje koja je u njoj sadrana. Obzirom na izdavaoca, isprave se
dijele na javne i nejavne (privatne). Javna isprava je isprava koju je izdao nadleni organ u
granicama svoje nadlenosti i koja je u propisanoj formi. U privatne isprave spadaju one
isprave koje ne zadovoljavaju navedene kriterije. Sadraj javne isprave smatra se istinitim
dok se ne dokae suprotno. Inostrane javne isprave imaju istu dokaznu snagu kao i domae,
pod uslovom da su propisno ovjerene i pod uslovom reciprociteta. Uviaj je procesno-pravna
forma koja omoguava da sud neposrednim opaanjem doe do pravno relevantnih injenica.
Dokazno sredstvo kod uviaja je predmet uviaja. Uviaj se obino vri uz uee vjetaka.

8.) Postupak za smetanje posjeda?

Pod sporom ometanja posjeda podrazumijeva se:
uznemiravanje posjeda (interdicta retindendae possesionis) i
oduzimanje posjeda (interdicta recuperandae possesionis).
Po pravilu, posjedovnu zatitu uiva svaki posjednik, a ne samo onaj iji je posjed savjestan i
ima neki pravni osnov. Uz posjedovnu tubu se ne moe istai i zahtjev za naknadu tete ili
neki drugi zahtjev. Ova tuba je kondemnatorna, jer se njome moe traiti samo zabrana
budueg ometanja ili uspostava ranijeg posjedovnog stanja. Specifinosti postupka:
1. Podnoenje tube tuba se mora podii u subjektivnom roku od 30 dana i
objektivnom od 1 godine. Oba roka su prekluzivna i na njih sud pazi po slubenoj
dunosti;
2. Hitnost raspravljanja pri odreivanju rokova i roita sud je duan da vodi rauna o
potrebi hitnog rjeavanja, rukovodei se pritom karakterom svakog pojedinog sluaja;
3. Predmet dokazivanja kao pravno relevantne utvruju se samo dvije injeniec:
dokazivanje posljednjeg posjeda i dokazivanje nastalog ometanja posjeda. Posjed se
titi kao stanje, a ne kao pravo. Zbog toga je u ovom postupku iskljueno
raspravljanje o pravu na posjed. Izuzetak postoji u sluaju prigovora tuenog da je
tuilac njega liio posjed silom, potajno ili prevarom (vi, clam, precario). Pravo na
zatitu se ne priznaje onome ko je posjed pribavio na nedoputen nain;
4. Forma odluke sud meritornu odluku donosi u formi rjeenja, a ne presude.
Rjeenjem se tuenom nalae da uspostavi stanje nastalo prije ometanja posjeda i
izrie mu se zabrana budueg ometanja posjeda. Paricioni rok odreuje sud prema
okolnostima konkretnog sluaja;
5. Pravni lijekovi rok za ulaganje albe je 8 dana. Iz vanih razloga sud moe albi
oduzeti suspenzivno dejstvo. Revizija nije doputena, a pravo na traenje ponavljanja
postupka je znatno ogranieno i dozvoljeno je samo iz 2 razloga:
ako usljed nezakonitog postupanja, a posebno proputanja dostavljanja, stranci nije
data mogunost da raspravlja pred sudom.
zbog nedostataka na strani stranaka i povreda pravila o zastupanju;
6. Prinudno izvrenje Prekluzivni rok u kome tuilac moe traiti prinudno izvrenje
rjeenja je 30 dana od isteka paricionog roka;
7. Mirovanje postupka Mada o tome nema izriite odredbe u ZPP, smatra se da
mirovanje postupka u parnicama zbog ometanja posjeda nije doputeno.

9.) Postupak u branim sporovima?

Brani sporovi su sporovi za razvod braka, za ponitaj braka, te za proglaenje braka
postojeim ili nepostojeim. Ne smatraju se branim sporovima imovinsko-pravni sporovi koji
nastaju povodom braka. Postupak za razvod braka pokree se na 3 naina:
tubom,
 zajednikim prijedlogom branih drugova za razvod braka,
te zahtjevom za sporazumni razvod braka.
Sporovi radi ponitaja braka i radi utvrivanja postojanja ili nepostojanja braka se uvijek
pokreu tubom. Tuba za ponitaj braka je konstitutivna, dok je tuba za utvrenje da li brak
postoji ili ne postoji deklarativna. Pored branih drugova, tubu mogu podnijeti sva lica koja
imaju pravni interes, javni tuilac i organ starateljstva. Karakteristino za brane sporove je
ogranienje naela dispozitivnosti. Tuilac se ne moe odrei tubenog zahtjeva, tueni ne
moe priznati tubeni zahtjev, niti stranke mogu sklopiti sudsko poravnanje. Sud ne moe
izrei presudu na osnovu odricanja, presudu na osnovu priznanja, niti presudu zbog
izostanka. S druge strane, iroko su zastupljene dispozicije u korist ouvanja braka tuilac
moe povui tubu bez pristanka tuenog sve do okonanja spora, a uz njegov pristanak sve
do pravosnanosti odluke. Do pravosnanog okonanja postupka mogu biti povueni i
zajedniki prijedlog, kao i zahtjev za sporazumni razvod braka. Ako je do povlaenja dolo
nakon donoenja prvostepene presude, sud e rjeenjem utvrditi da je donesena presuda bez
uinka. Naelo oficijelnosti se manifestuje u dunosti suda da u presudi kojom se brak
razvodi, ponitava ili proglaava nepostojeim, odlui o zatiti, vaspitanju i izdravanju
zajednike djece i u sluajevima kad to stranke od njega nisu zahtijevale. Naelo
inkvizitornosti ima iroku primjenu. Sud nije vezan za injenice i dokaze koje mu prezentiraju
stranke, ve je ovlaten da i mimo prijedloga stranaka prikuplja potrebne injenice i dokaze.
Osim toga, sud je ovlaten da utvruje i injenice koje meu strankama nisu sporne. Pokuaj
mirenja u nadlenosti je organa starateljstva. Obavezan je uvijek kad se postupak pokree
tubom ili zajednikim prijedlogom, uz 3 izuzetka:
ako je boravite jednog od branih drugova nepoznato najmanje 6 mjeseci,
ako je jedan od branih drugova nesposoban za rasuivanje, te
ako jedan ili oba brana druga ive u inostranstvu.
Specifinosti pravnih lijekova u branim sporovima sastoje se u tome to se presuda kojom se
brak razvodi na osnovu sporazuma branih drugova ne moe pobijati zbog nepravilno i
nepotpuno utvrenog injeninog stanja, niti zbog pogrene primjene materijalnog prava.
Moe se pobijati:
zbog bitnih povreda parninog postupka;
nedostaka u izjavi volje sadrane u sporazumu za razvod braka;
zbog toga to nisu ispunjeni ostali zakonski uslovi za razvod braka na osnovu
sporazuma.
Vanredni pravni lijekovi se mogu ulagati, ali se njima (kao ni prijedlogom za povrat u
prijanje stanje) ne moe izmijeniti pravosnana presuda u dijelu o prestanku braka, bez
obzira da li je neka od stranaka zakljuila novi brak.