OPA FIZIKA 1

odgovori na ispitna pitanja

prema predavanjima

prof. Emila Babia

I. DIO
(pitanja 1 56)
2
OPA FIZIKA 1
odgovori na ispitna pitanja (I. dio)

Saetak
Ovo je prvi dio odgovora na pitanja iz kolegija Opa zika 1, na prvoj godini
istraivakog smjera studija zike. Odgovorena su pitanja od 1 do 56 koja se mogu
pronai na http://www.phy.hr/~ebabic/pitanjaOFI.html.
Osnovna literatura su predavanja profesora Emila Babia iz Ope zike 1, uz
koja ide udbenik Mehanika (Berkeley) [1]. Koritene su jo zbirka zadataka
Numeriko modeliranje sloenih gibanja [2] i Rijeeni zadaci iz ope zike [3].
Namjena ove skripte jest lake praenje predavanja te lake pripremanje usmenog
djela ispita. Ne moe zamijeniti profesorova predavanja i propisanu literaturu za
kolegij. Skriptu je recenzirao i graki uredio Kreimir Cindri, a Bruno Klajn ju je
paljivo proitao i uoio mnogo greaka. Od srca im zahvaljujem na trudu, a za
greke koje su eventualno ostale preuzimam odgovornost.

U Zagrebu, 2007. Dijana Toli

Literatura
[1] C. Kittel, W. D. Knight, M. A. Ruderman, Mehanika, Tehnika knjiga, 2003.
[2] E. Babi, Numeriko modeliranje sloenih gibanja, kolska knjiga, 1988.
[3] E. Babi, R. Krsnik, M. Oko, Rijeeni zadaci iz ope zike, kolska knjiga,
1990.

3
4
Sadraj
Saetak 3
Uvod i osnovni pojmovi
1. Predmet prouavanja zike i veza s ostalim znanostima. 7
2. Fizikalne veliine dimenzije i jedinice SI sustav. 8
3. Relativnost gibanja, sustav i objekt opaanja (dimenzije). Referentni i
koordinatni sustav. 9
4. Dimenzija i jedinica brzine, ubrzanja, koliine gibanja, sile i energije u
SI sustavu. 10
5. Dugodosene interakcije, ovisnost sila o dimenzionalnosti prostora. 10
Vektori
6. Skalarni produkt dvaju vektora. Kosinusni pouak. 11
7. Vektorski produkt dvaju vektora. Sinusni pouak. 12
8. Operacije s vektorima. Derivacija vektora. 13
9. etiri osnovna meudjelovanja. 15
Newtonovi zakoni
10. I Newtonov zakon. Pokus. 16
11. Drugi Newtonov zakon. Pokus. Znaenje i ogranienja. Relacije
neodreenosti. 16
12. Trei Newtonov zakon. Pokusi. Problem istovremenog odreivanja
sile. Problem elektromagnetnih sila. 18
Referentni sustavi i Galilejeva invarijantnost
13. Apsolutna i relativna brzina. 19
14. Apsolutna i relativna akceleracija. Machov princip. 19
15. Galilejeve tranformacije. Hipoteza Galilejeve invarijantnosti. 20
16. Ubrzani sustav. Fiktivne (inercijalne) sile. Mjera ubrzanja. 20
17. Sustav koji rotira. Brzina i ubrzanje estice koja se vrti. 22
18. Centrifugalna i Coriolisova sila. 23
19. Centrifugalna sila na povrini Zemlje. Ovisnost o geografskoj irini. 24
Trenje
20. Zakoni trenja izmeu suhih povrina. Trenje na kosini. Proklizavanje i
porijeklo trenja kotrljanja. 25
Jednadbe gibanja
21. Jednadba gibanja. Rjeavanje u sluaju stalne sile. Numeriko
rjeavanje. 27
22. Slobodni pad. Atwoodov ureaj. Pokusi. 28
23. Neovisnost gibanja. Vodoravni hitac. Pokusi i lm. 30
24. Kosi hitac. Pokusi. Lovac i majmun. 31
25. Utjecaj otpora zraka na padanje tijela. Pokusi. Granina brzina. 33
26. Put i brzina pri slobodnom padu s trenjem razmjernim brzini. 33

5
Zakoni ouvanja energije
27. Zakoni ouvanja. Porijeklo, svojstva, primjene. 36
28. Izvod kinetike energije preko impulsa i rada sile. Film. 37
29. Pretvorba potencijalne energije u kinetiku pri slobodnom padu. 38
34. Pretvorbe energije pri slobodnom padu. 38
30. Sauvanje mehanike energije. Pokusi. 39
31. Rad i snaga. Rad kao linijski integral sile. 39
32. Konzervativne sile i rad izvren konzervativnom silom. 41
33. Potencijalna energija. Veza izmeu sile i potencijalne energije. 41
35. Skok s motkom. Film. Pretvorbe energije. 43
36. Istraivanje sile i potencijalne energije iz ovisnosti o poloaju. Granice
gibanja. 44
37. Unutarnja energija sustava estica. 45
38. Brzina potrebna da tijelo zauvijek napusti Zemlju. 47
Zakoni ouvanja koliine gibanja
39. Ouvanje koliine gibanja. Izvod i pokusi. 48
40. Sudari i rasprenja estica. Vrste i znaajke. 49
41. Savreno elastini centralni sudar dviju estica iste mase i jedna
miruje. Pokusi. 50
42. Ouvanje koliine gibanja i homogenost prostora. 50
43. Savreno neelastini sudar dviju estica iste mase: jedna miruje.
Pokusi. 51
44. Sustav centra mase (SCM). Brzina i ubrzanje centra mase. 52
45. Karakteristike sudara u SCM i LS. 53
46. Veza izmeu kuta sudara u LS i SCM 54
47. Veza izmeu koliina gibanja i kinetikih energija dviju estica u SCM
i LS. 56
48. Endo i egzotermne reakcije. Neelastini sudar dva tijela: promjena
unutranje energije. 57
49. Potisak i konana brzina rakete. Potisak mlaznog motora. 58
50. Ouvanje kutne koliine gibanja. Veza sa momentom sile. Pokusi. 60
51. Moment centralne sile. Primjer. 61
52. Momenti unutranjih sila u sustavu N estica. 62
53. Drugi Keplerov zakon. Geometrijsko znaenje sauvanja kutne
koliine gibanja. 63
54. Kutna koliina gibanja i kinetika energija tijela koje krui. 64
55. Oblik galaksije. Efektivna potencijalna energija tijela koje krui. 65
56. Ouvanje kutne koliine gibanja i izotropnost prostora. 66

6
Uvod i osnovni pojmovi
1. Predmet prouavanja zike i veza s ostalim znanostima
Fizika je znanost koja prouava strukturu svemira i prirodne mehanizme. Ona
predstavlja veliko poopenje prirode i prirodnih zakona. Priroda, kao golem i
sloen aparat znatno se pojednostavljuje u svojim dijelovima koje smo uspjeli
teorijski objasniti. Tako na primjer dio zike koji prouava gibanje dijelova Sun-
evog sustava, mehanizme nastanka zvijezda i galaksija te ostala gibanja u svako-
dnevnom ivotu, svrstavamo u zakone klasine mehanike (tri Newtonova zakona,
sila gravitacije, zakon ouvanja energije, koliine gibanja i kutne koliine gibanja) i
ti zakoni vrijede za sva makroskopska tijela. Klasina mehanika se proiruje na
specijalnu i opu teoriju relativnosti. Imamo dio zike koji prouava atomske
pojave, sastav tvari, zraenje svjetlosti odnosno zakone kvantne mehanike
(Schrdingerova jednadba i temeljna naela koja su relativno neodreena). Zakoni
klasine elektrodinamike (etiri Maxwellove jednadbe, Lorentzova sila u
vakuumu u tvari je potreban Ohmov zakon za vodie te polarizacija tvari za
izolatore) izvrsno objanjavaju razne elektrike i magnetske pojave te meu-
djelovanje svjetlosti i tvari. etiri zakona termodinamike fenomenoloki opisuju
makroskopske sustave, toplinske strojeve i procese u ivim biima. Svi zakoni
zike koje smo uspjeli shvatiti odlikuju se jednostavnou i ljepotom.
Fizika je temelj svim prirodnim znanostima. U kemiji, koja se dijeli na
anorgansku (zikalnu i teorijsku) te organsku (biokemiju i molekularnu) kemiju,
koristimo kvantnu mehaniku i termodinamiku. Zatim u biologiji, takoer kvantnu
mehaniku i termodinamiku, a u astronomiji koja je zapravo i starija od zike,
kvantnu i klasinu mehaniku. Matematika je pak jezik zike, ona nije njezin dio.
Ona omoguuje da zikalni zakoni budu jasno zapisani. Smisao teorijske zike jest
da nae pravu formulu kojom e opisati prirodnu pojavu i to pomou matematike
(matematikog formalizma).

7
2. Fizikalne veliine, dimenzije i jedinice. SI sustav.
Da bismo razmjenjivali informacije o gibanjima potrebni su nam etaloni ili
standardi za duljinu, vrijeme i masu. Silu, rad i bilo koju zikalnu veliinu uope
(dakle sve karakteristike sustava/tijela) moramo moi izraziti pomou tri temeljne
jedinice za vrijeme, duljinu i masu. Meutim, esto se zbog praktinih razloga
uvode i dodatne mjerne jedinice, kao npr. za elektrinu struju ili za temperaturu.
U SI sustavu jedinica meunarodno su dogovorene i priznate sljedee osnovne
mjerne jedinice, koje se danas deniraju ovako1:
sekunda (s) vrijeme potrebno da se u atomu cezija izvri
9 192 631 770 oscilacija.
metar (m) duljina koju svjetlost prevali u vakuumu za vrijeme od
1 299 794 258 sekundi.
amper (A) elektrina struja koja, ako konstantno tee kroz dva
paralelna, 1 metar udaljena, beskonano duga vodia zane-
marivog presjeka, proizvodi meu njima silu koja po metru
duljine iznosi 2 107 N.
kelvin (K) jedinica za temperaturu. Skala se denira preko dvije toke
apsolutne nule (0 K) i trojne toke specijalno pripremljene
vode (273.16 K).
mol jedinica za koliinu tvari (mnoinu): 1 mol sadri
Avogadrov broj (priblino 6.022 142 1023 ) estica.
kandela (Cd) je intenzitet svjetlosti u odreenom smjeru izvora
monokromatskog zraenja frekvencije 540 1012 Hz, ener-
getske jakost 1 683 W sr 1 u tom smjeru.
kilogram (kg) masa valjka od platine i olova koji se uva u Sevresu u
Francuskoj.
Osim ovih sedam slubenih jedinica imamo brojne izvedene kao to su primjerice:
tona, minuta, sat i litra. One su izvan SI ali dozvoljene. Preksi odreuju red
veliine. Najee koriteni preksi su:
tera (T) = 1012 kilo (k) = 103 deci (d) = 101 mikro () = 106
giga (G) = 109 hekto (h) = 102 centi (c) = 102 nano (n) = 109
mega (M) = 106 deka (da) = 10 mili (m) = 103 piko (p) = 1012
U toku provoenja sloenih prorauna vrlo je vano biti siguran da se
jedinice na jednoj strani dobivene jednadbe podudaraju sa jedinicama druge
strane. Analiza ove vrste naziva se dimenzijska analiza: nije uope potrebno kazati
kojim se mjernim jedinicama sluimo ve samo voditi rauna da se radi o dimenziji
mase [M], duljine [L] ili vremena [T].

1
Ovdje su, zbog kompletnosti, navedeni etaloni SI sustava. Naravno, te podatke nije potrebno
pamtiti.

8
3. Relativnost gibanja, sustav i objekt opaanja (dimenzije).
Referentni i koordinatni sustav.
Budui da gibanje deniramo kao premjetanje nekog tijela u odnosu na ostala
tijela koja miruju, kaemo da samo relativna gibanja imaju smisla. Slino, samo
relativni prostor ima smisla, odnosno o prostoru moemo govoriti samo kao o
prostoru koji je ispunjen nekim objektima.



Stanje sustava u mehanici potpuno je opisano s poloajem i brzinom {r , v} te



uobiajeno jo i sa masom m, {r , p}. Referentni sustav je dogovorno odreen
sustav kojega izabiremo proizvoljno u smislu pogodnosti. Objekt se u svom
vlastitom referentnom sustavu ne giba. Opis gibanja ovisi o izboru referentnog
sustava (dok samo gibanje naravno ostaje isto). Primjerice, za opis gibanja Zemlje
oko Sunca ishodite naeg referentnog sustava postavit emo u Sunce, dok emo za
promatranje kosog hica na povrini Zemlje naravno uzeti neki pogodniji sustav.
Osnovne pretpostavke su da postoji jedinstveno, homogeno vrijeme te da je
prostor ravni euklidski, homogeni. Imamo dvije klase referentnih sustava: inercija-
lni i neinercijalni sustavi.

1) inercijalni: u njemu vrijede Newtonovi zakoni. Ne moemo nikakvim

pokusom utvrditi mirujemo li ili se gibamo. Primjeri dovoljno dobrih inercijalnih
sustava su zrakoplov koji leti konstantnom brzinom i soba u kui.

2) neinercijalni: sustav koji naspram nekog inercijalnog sustava ubrzava.

Postoje vanjske sile te ne vrijedi drugi Newtonov zakon u standardnom obliku, ve
ga treba prilagoditi i ukljuiti postojanje inercijskih pseudo-sila (primjer: npr.
zrakoplov koji ubrzava).

Referentni i koordinatni sustav su razliiti pojmovi, premda se referentni

sustavi mogu koordinatizirati. Koordinatni sustav naprosto se odnosi na potrebu
popisivanja svih toaka prostora u kojima je boravila materijalna toka tijekom
gibanja. Kartezijev koordinatni sustav opisuje poloaj pomou koordinata {x, y, z},
cilindrini sustav pomou koordinata { , , z}, a sferni sustav pomou koordinata
{r , , }. I na kraju, za vektorski prikaz ne treba nam koordinatni sustav nego


naprosto ishodite 0 i radijus vektor r .



Vrijedi2 r (t ) = x(t ) x + y (t ) y + z (t ) z, gdje vrh vektora r (t ) opisuje putanju
objekta kojeg promatramo. Ako ga deriviramo po vremenu t dobit emo brzinu



objekta v (t ), a brzinu dalje deriviramo po t za akceleraciju a (t ).

2

Da bi se razlikovale od skalarnih, vektorske veliine se oznauju sa strelicom: a. Modul vektora


(tj. njegova duljina ili norma) oznauje se ovako: | a |, ili budui da je to skalar, jednostavno bez


strelice: a. Jedinini vektori oznauju se s kapicom: a. Vrijedi: a = aa.

9
4. Dimenzija i jedinica brzine, ubrzanja, koliine gibanja, sile i
energije u SI sustavu.


Brzina: v [L][T]1 ms
(vektor)


Ubrzanje: a [L][T]2 m s2
(vektor)


Koliina gibanja: p [M][L][T]1 kg m s = N s
(vektor)


Sila: F [M][L][T]2 kg m s 2 N (njutn3)
(vektor)
Energija: E [M][L]2[T]2 kg m 2 s 2 = N m J (dul)
(skalar) [F][L]

5. Dugodosene interakcije, ovisnost sila o dimenzionalnosti

prostora.
etiri su temeljne interakcije: gravitacijska, elektromagnetska, slaba i jaka sila4.
Doseg ovih sila uvjetovan je masom prijenosnika, to je masa prijenosnika vea
doseg sile je manji i obrnuto, to je masa manja sila ima vei doseg. Fotoni i
gravitoni su prijenosnici bez mase, tako su elektromagnetska i gravitacijska sila
beskonanog dosega nazivamo ih dugodosenim interakcijama5.
Dugodosene sile obje opadaju sa kvadratom udaljenosti. Gravitacijska sila je
vrlo slaba, za oko 40 redova veliine je slabija od elektromagnetske (efekt
gravitacije osjeamo samo zahvaljujui injenici da je gravitacijska sila uvijek
privlana tj. nema negativne mase, a budui da je na okoli vie ili manje
elektriki neutralan, elektromagnetsku silu ne osjeamo tako jako). Elektro-
magnetska sila ima relativnu jakost 10 2 (ako uzmemo da je jakost jake (nuklearne)
sile jednaka 1), a gravitacijska 1039. Elektromagnetska sila je jako vana u
atomima, a gravitacijska odreuje gibanja na Zemlji, gibanja zvijezda i galaksija
(tzv. gibanja na velikoj skali).
Ovisnost sila o dimenziji prostora moe se opisati kao F r1 D , gdje je D
dimenzionalnost prostora, 1, 2 ili 3. U jednoj dimenziji sila je tako proporcionalna
sa r1D = r 0 = 1, tj. konstantna je. U dvodimenzionalnom svijetu imamo F 1 r , a
u 3D sila opada sa kvadratom udaljenosti: F 1 r 2 (Coulombova, gravitacijska).

3
Relaciju N kg m s 2 itamo: jedan njutn definiramo kao silu potrebnu da tijelu od 1 kilograma
da ubrzanje od 1 m s 2
4
Stariji naziv za jaku i slabu silu je nuklearne sile.
5
vidi pitanje 9.

10
Vektori
6. Skalarni produkt dvaju vektora. Kosinusni pouak.
Skalarni produkt dvaju vektora deniramo kao broj koji dobijemo mnoei
iznos prvog vektora sa iznosom drugog vektora te kosinusom kuta meu njima:







a b | a || b | cos (a , b ) (6.1)

Iz (6.1) vidimo da, ako je skalarni produkt nula, onda su vektori okomiti. Ovakav
skalarni umnoak ne oslanja se ni na kakav koordinatni sustav. Budui da je
kosinus kuta izmeu prvog i drugog vektora isti kao kosinus kuta izmeu drugog i
prvog (tj. cos = cos(), odnosno, kosinus je parna funkcija), skalarni produkt je




komutativan (vrijedi a b = b a ). Skalarni produkt dvaju jedininih vektora upravo
je kosinus kuta meu njima.

Skalarni produkt u Kartezijevim komponentama:

x x = y y = z z =1
x y = y z = z x = 0



a b = (ax x + a y y + az z )(bx x + by y + bz z ) = ax bx + a y by + az bz (6.2)

Primjer: primjena skalarnog produkta za izvod kosinusnog pouka

Neka je razlika dvaju vektora a i b neki


trei vektor c :





a b = c. b



c = a b
Uzimajui skalarni produkt svake strane tog


izraza sa samim sobom, dobivamo: = (a , b )

a
(a b ) (a b ) = c c




Slika 6.1 : Kosinusni pouak
| a |2 + | b |2 2a b =| c |2
to daje poznatu relaciju za trokut, zvanu kosinusni pouak:

a 2 + b 2 2ab cos = c 2 (6.3)

Ostale primjene: jednadba ravnine, rad sile na nekom putu, elektrini i

magnetski vektori u elektromagnetskom valu, brzina vrenja rada, brzina promjene
volumena koji nastaje gibanjem dijela ravne plohe itd.

11
7. Vektorski produkt dvaju vektora. Sinusni pouak.
Vektorski produkt denira se na sljedei
nain:



c = a b







a b | a || b | sin (a , b ) c (7.1)






a
Iznos mu je | a || b | sin (a , b ), to je jednako


povrini
paralelograma sa stranicama duljina | a b |


b
| a | i | b |, a smjer c je vektor koji
je okomit





na ravninu u kojoj lee a i b . Hoe li c c = b a
gledati prema gore ili dolje iz te ravine,
odreujemo pravilom desne ruke (dogovor, Slika 7.1 : Vektorski produkt
tzv. pravilo desne ruke).

Budui da je sinus kuta izmeu prvog i drugog vektora suprotnog predznaka

od sinus kuta izmeu drugog i prvog (tj. sin = sin(
), sinus

je neparna


funkcija) vektorski produkt je antikomutativan (vrijedi a b = b a ). Vektorski



produkt vektora sa samim sobom jednak je nuli, jer je sin (a , a ) = sin 0 = 0.

Vektorski produkt u Kartezijevim komponentama:

x y z


ay az a az a ay
a b = ax ay az = x y x + z x =
by bz bx bz bx bz (7.2)
bx by bz
= x (a y bz azby ) + y (az bx axbz ) + z (axby a y bx )

Primjer: primjena vektorskog produkta za izvod sinusnog pouka

Promotrimo trokut deniran sa c = a + b . Mnoimo vektorski s lijeva obje


strane jednakosti s a:







a c = a a + a b



uzevi u obzir da je a a = 0 i da obje strane moraju imati iznos, slijedi









| a || c | sin (a , c ) =| a || b | sin (a , b )
to je poznati sinusni pouak za trokut:





sin (a , c ) sin (a , b )

=
(7.3)
|b | |c |

12
8. Operacije s vektorima. Derivacija vektora. z

Raspis u Kartezijevim koordinatama

a
az
ax


a = a y = ax x + a y y + az z z
a y y
z x ax
Slika 8.1: Raspis u x ay
Kartezijevim koordinatama
Zbrajanje vektora




b Zbroj dvaju vektora a + b denira se geometrijskom


a konstrukcijom koja se esto naziva pravilom paralelograma.


Zbrajanje vektora je komutativno i asocijativno.
a +b





a +b =b +a (komutativnost)







a + (b + c ) = (a + b ) + c (asocijativnost)
U Kartezijevim koordinatama:



a + b = (ax + bx ) x + (a y + by ) y + (az + bz ) z

Mnoenje sa skalarom



a = a (komutativnost)




( + ) a = a + a (distributivnost)





(a + b ) = a + b (distributivnost)
Skalarno i vektorsko mnoenje







a b | a || b | cos (a , b )







a b | a || b | sin (a , b ) c
Deriviranje vektora


A( s ) - vektorska funkcija skalarne varijable s




dA d
A( s + s ) A( s )
= A( s ) = lim =
ds ds s 0 s
dA ( s ) dA ( s ) dA ( s )
= x x + y y + z z
ds ds ds
Vrijedi:



d

dA dB
( A + B) = + (derivacija zbroja)
ds ds ds

d
d
dA
( A) = A+ (d. produkta sa skalarom)
ds ds ds

13



d

dA

dB
( A B) = B+ A (d. skalarnog produkta)
ds d
s ds


d

dA

dB
( A B) = B + A (d. vektorskog produkta)
ds ds ds



Parcijalno deriviranje A = A( , , ):


A A A A
= + + (po )


A A A A
= + + (po )



A A A A
= + + (po )



Totalni diferencijal dA:





A( , , ) A( , , ) A( , , )
dA = d + d + d.

14
9. etiri osnovna meudjelovanja/interakcije.

Sve to postoji u svemiru meudjeluje, a sve to znamo o prirodi i svijetu

znamo iz posljedica tih meudjelovanja. Kvantitativna mjera jakosti interakcije jest
sila. U prirodi postoji obilje zakona naspram kojeg je ovaj broj temeljnih
interakcija doista malen. Te etiri temeljne interakcije su gravitacijska sila,
elektromagnetska, slaba nuklearna i jaka nuklearna.

Gravitacijska sila. to se tie relativne jakosti ovo je vrlo slaba sila (10 39 ), no
doseg joj je velik te je uvijek privlana pa je odgovorna za gibanja u svemiru
(zvijezde, planeti, galaksije). Ova sila poput elektromagnetske opada sa kvadratom
udaljenosti, no za oko 40 redova je slabija od nje. Pretpostavlja se (postoje vrlo
dobri teorijski razlozi) da su estice prijenosnici gravitoni, no tek ih je potrebno
eksperimentalno potvrditi.
Elektromagnetska sila je vana u atomima. Njena relativna jakost je 10 2 (vrlo
jaka sila). Takoer je dugodosena poput gravitacijske. Prijenosnik: foton ().
Slaba sila javlja se kod raspada atomske jezgre. Ovo je kratkodosena sila koja
ima isto porijeklo kao i elektromagnetska. Relativna jakost joj je 105 , a djeluje na
15 0
10 m. Prijenosnici: W , Z bozoni.
Jaka sila dri na okupu protone i neutrone te cijelu atomsku jezgru. Na
fundamentalnoj skali ima beskonaan doseg, no ostatak te sile koji dri atomsku
jezgru zajedno ima vrlo mali doseg (postoji eksponencijalni lan u jednadbi)
15
10 . Relativne je jakosti 1. Prijenosnici: meu nukleonima djeluju mezoni
( ,0 , K ,0 ,...), a fundamentalni prijenosnici (meu kvarkovima) su gluoni (g).

Nebeska
gravitacija
Opa
gravitacija
Zemaljska
Newton (1686. g.)
gravitacija

Elektrina
sila Maxwell (1864. g.) Salam,
Glashow,
Elektromagnetska Weinberg
sila
Magnetska
(1979. g.) ?
sila Elektroslaba
sila

Slaba sila

Jaka sila

Slika 9.1: etiri fundamentalne sile

15
Newtonovi zakoni
10. Prvi Newtonov zakon. Pokus.
Kad je ukupna sila na neko tijelo nula, onda je i akceleracija kojom se to tijelo
giba nula. Brzina je u tom sluaju konstantna, a vektor akceleracije ima sve
komponente jednake nuli, i tangecijalnu i radijalnu. Prvi Newtonov zakon glasi:





Fuk = 0 a = 0 v = const. (I. N.z.)
''Tijelo ostaje u stanju mirovanja ili jednolikog gibanja po pravcu kad na njega ne
djeluju vanjske sile.''

Prvi Newtonov zakon je nuna pretpostavka drugom i treem. On denira

inercijalni referentni sustav (sustav na koji ne djeluju vanjske sile). Samo u
inercijalnom referentnom sustavu Newtonovi zakoni vrijede u obliku u kojem
emo ih napisati.

Pokusi: zrana klupa, kotrljanje kuglice po uglananoj i hrapavoj podlozi, Galilejev

pokus.

11. Drugi Newtonov zakon. Pokus. Znaenje i ogranienja. Relacije

neodreenosti.

d



m=const . dv d 2v

F = (mv ) = m = m 2 = ma (II. N.z.)
dt dt dt

''Promjena koliine gibanja tijela proporcionalna je sili koja djeluje na to tijelo.''

Koliina gibanja je denirana kao umnoak mase i brzine.


Kada govorimo o sili F mislimo na ukupnu silu koja djeluje na tijelo i to na
silu koja djeluje izvana (sila tea, reakcija podloge, sila trenja,), a ne primjerice
na pogonsku silu motora, koja djeluje iznutra. Drugi Newtonov zakon kae da je ta
ukupna sila koja djeluje na tijelo jednaka umnoku njegove mase i akceleracije.
Ovaj zakon nije denicija operativne sile, on samo govori to e se dogoditi ako
sila djeluje na tijelo. Kada su brzine bliske
brzinama svjetlosti, Newtonov zakon u


gornjem obliku jo uvijek je prikladan jer F = dp dt uvijek vrijedi pa i za v c uz



uvjet6 p = (mv ) gdje je
1
. (11.1)
1 v2 c2

6
Besmisleno je tu relaciju promatrati kao p = (m)v i umnoak (m) smatrati relativistikom
masom koncept relativistike mase je besmislen.

16
 Ogranienja: ne vrijedi za kvantne estice. Primjerice u atomu nam koncept
putanje potpuno beskoristan. Zatim, u sluaju v c uvodimo specijalnu teoriju
relativnosti i Lorentzov faktor .

Pokus: pokazali smo na malim kolicima i utezima, da ubrzanje uz konstantnu silu

ovisi o masi kolica odnosno masi utega - to smo vie utega upotrijebili, kolica su


imala manje ubrzanje a (odnosno ubrzanje je obrnuto proporcionalno masi m):





F
F = ma a = (11.2)
m
Relacije neodreenosti7 odnose se na nemogunost tonog poznavanja
(neodreenost) brzine i poloaja estice, odnosno koliine gibanja i poloaja
estice. Iste relacije postoje u kombinaciji vrijeme i energija, a u pitanju su uvijek
parovi veliina. Javljaju se kod kvantnih (vrlo sitnih8) estica i tamo nam
jednadba gibnja tj. koncept putanje, nije korisna. Neodreenost u koliini gibanja i
poloaju prikazujemo relacijom:

p x x (11.3)
2
Uzmimo da istovremeno trebamo izmjeriti poloaj i koliinu gibanja neke
estice (kvantnog objekta). Javit e se neodreenost poloaja x koja je razmjerna
valnoj duljini svjetlosti kojom obasjavamo tu esticu. Samim obasjavanjem
estice mi smo joj promijenili brzinu (koliinu gibanja). Obasjavanjem sa
svjetlou neke valne duljine esticu udaramo sa fotonima svjetlosti te ju time
skreemo sa njene prvotne putanje, odnosno utvrivanjem poloaja estice mi smo
istovremeno promijenili njezinu koliinu gibanja. Dakle istovremeno nije mogue
poznavati poloaj i koliinu gibanja, jer se samim odreivanjem poloaja mijenja
koliina gibanja. U kvantnoj mehanici sam in mjerenja drastino utjee na sustav.
Ovo ne znai da estica doista ima tono odreenu koliinu gibanja i tono odreen
poloaj istovremeno, a da ga mi naprosto ne moemo odrediti zbog nedovoljno
preciznog mjerenja. Konceptualno ne postoji mjerenje koje ne bi poremetilo sustav
te zato nije zikalno pitati se o njihovim istovremenim vrijednostima sustav po
svojoj prirodi doista niti nema istovremeni poloaj i koliinu gibanja. Heisen-
bergova relacija neodreenosti javlja se kada istovremeno pokuamo odrediti
poloaj i koliinu gibanja objekta.9

7
odnosno Heisenbergove relacije neodreenosti.
8
Javljaju se i kod makroskopskih estica, samo to u makrosvijetu nisu tako zamjetne.
9
Policajac zaustavlja automobil na cesti zbog prekoraenja dozvoljene brzine. Automobilom
upravlja Heisenberg. Policajac ga upita: Gospodine, znate li vi koliko ste brzo vozili? na to mu
Heisenberg odgovara: Ne znam. Ali znam gdje sam.

17
12. Trei Newtonov zakon. Pokusi. Problem istovremenog
odreivanja sile. Problem elektromagnetnih sila.



F12 = F21


''Kad dva tijela djeluju jedno na drugo, sila F12 kojom

prvo tijelo djeluje na drugo,
jednaka je po iznosu ali suprotnog smjera od sile F21 kojom drugo tijelo djeluje na
prvo.''

Ako primjerice ispustimo kredu na pod, tijela e meusobno djelovati jedno na

drugo, ona e se ubrzavati. No, budui da je Zemlja puno tromija od krede njena e
akceleracija biti puno manja od akceleracije krede. Sve sile su meudjelovanja, sve
to je u svemiru meudjeluje.
Najbolji primjer treeg Newtonovog zakona je pritisak prsta o podlogu, ne
bismo se doista uvjerili da postoji sila protureakcije. Ovaj zakon nam govori kada
vie ne vrijede zakoni klasine mehanike, tj. odstupanja od treeg Newtonovog
zakona su najbolji pokazatelji neadekvatnosti klasine mehanike. On nikada ne
vrijedi za elektromagnetska djelovanja. Relacija zakona ouvanja koliine gibanja
proizlazi upravo iz ovog zakona.
Problem istovremenog odreivanja sila sastoji se u tome to se meudjelovanja
svemirom zapravo beskonano ire pa nismo nikada sigurni da li na tijelo djeluju
neke sile ili ne. Teko je uzeti u obzir sve utjecaje na neki objekt, tj. odrediti
postoje li uinci udaljenih dijelova svemira.
Problem elektromagnetnih sila se odnosi na to da trei Newtonov zakon
naprosto ne vrijedi za magnetske sile. Ako se dva naboja gibaju, osim Coulombove
sile meu njima se javlja i magnetska sila koja ovisi o brzini kojom se naboji
gibaju, pa ukupne sile koje djeluju izmeu dva naboja nisu nuno jednake i
suprotne.

18
Referentni sustavi i Galilejeva invarijantnost
13. Apsolutna i relativna brzina.
Relativnost brzina je potvrena nizom pokusa. Apsolutna brzina nema
nikakvog smisla. Dolazimo do temeljne hipoteze o Galilejevoj invarijantnosti:
zakoni zike u svim inercijalnim sustavima su jednaki. Prema ovoj hipotezi
nikakvim pokusom ne moemo utvrditi da li se motritelj jednoliko giba s obzirom
na zvijezde stajaice ili miruje. Brzina je relativna i zbog toga nije mogue
razlikovati inercijalne sustave. Ovo naelo bilo je u temeljima Newtonove slike
svemira i jedno je od glavnih oslonaca specijalne teorije relativnosti.

14. Apsolutna i relativna akceleracija. Machov princip.

Newtonov zamiljeni pokus sa kantom vode: kantu s vodom objesimo na nit i
zavrtimo. Promatramo iz sustava kante i sustava promatraa (mi). Voda se u
poetku vrti u odnosu na kantu, a u odnosu na nas miruje i ima ravan oblik. Voda
se ubrzava i poinje se gibati u odnosu na nas, a mirovati u odnosu na kantu
vidimo kako poprima parabolian oblik. Na sustav je inercijalan, a sustav kante
nije jer kanta akcelerira u odnosu na na sustav. Isto tako moemo rei da i na
sustav akcelerira u odnosu na sustav kante, pa bi onda voda trebala biti ravna i
parabolina u obrnutim sluajevima no nije tako. Ovo je Newtona navelo da
zakljui da je prostor apsolutan, tj. da je sustav kante nije onaj pravi sustav, nego je
na. Newton je zastupao apsolutno ubrzanje. Suprotni nazor, da samo ubrzanje s
obzirom na zvijezde stajaice ima smisla naziva se Machov princip. Zasad nije
naiao ni na potvrdu ni na prigovor sa eksperimentalne strane, no neki ziari
poput Macha i Einsteina su relativnom ubrzanju ipak davali prednost pred
apsolutnim.
Ekvivalentna formulacija Machovog principa: uvijek se kao protudjelovanje
bilo kojoj gravitacijskoj sili moe nai odgovarajua inercijska pseudosila (npr.




ubrzava li dizalo prema gore sa a = g ponitit e g ). Uvijek postoji sustav u
kojem su tijela u besteinskom stanju. Posljedica toga je da je masa, tj. inercija
svojstvo prostora.10 To je temelj ope teorije relativnosti.

10
Jo jedna ekvivalentna formulacija: ako maknemo svu masu, nema vie prostora.

19
15. Galilejeve tranformacije. Hipoteza Galilejeve invarijantnosti.

Promatramo dva sustava, S i S i pitamo se ime je dan poloaj estice P

gledano iz oba sustava. Vrijeme t = t = 0 u oba sustava ponemo mjeriti od nule.
Galilei je zakljuio da je vrijeme invarijanta zikalna veliina koja se ne mijenja
pri prelasku iz jednog sustava u drugi: uvijek je t = t . Pretpostavimo da se
ishodita 0 i 0 oba sustava poklapaju. Sustav S se sada zapoinje gibati stalnom
brzinom V u x smjeru. U tom sluaju imamo sljedee transformacije koordinata:
t = t x = x + Vt y = y z = z (15.1)
Ovo su tzv. Galilejeve transformacije koordinata i za njih vrijedi hipoteza
Galilejeve invarijantnosti: Osnovni zakoni zike imaju oblik u svim sustavima
povezanim Galilejevim transformacijama (sustavima koji se stalnom brzinom V
gibaju jedni prema drugima).
Takoer, pokusi pokazuju da je ubrzanje nekog objekta jednako u S i S tj.
a = a (pokaite), a duljina objekta se ne mijenja nego je L jednak L. Neposredna
posljedica ovih jednadbi je pravilo zbrajanja brzina:
dx dx dx
vx = = = + V = vx + V vi = vi + V (15.2)
dt dt dt
Provjera Galilejevih transformacija se svodi na provjeru slaganja brzina (da je
ovjek u vlaku doista bri za brzinu vlaka). Galilejeve transformacije su dobre za
brzine mnogo manje od c, tj. u nerelativistikoj granici. Za brzine bliske c, morat
emo koristiti Lorentzove transformacije specijalna teorija relativnosti.

16. Ubrzani sustav. Fiktivne (inercijalne) sile. Mjera ubrzanja.

Ubrzani ili neinercijalni sustav klasa je referentnog sustava. U takvom sustavu

postoje vanjske sile koje djeluju na sustav, u njemu vrijeme nije jedinstveno, a
prostor nije vie euklidski

homogeni. to se tie Newtonovih zakona, bitno je rei



da se akceleracija a iz F = ma odnosi na ubrzanje mjereno u odnosu na neubrzani
sustav. Smatramo li Zemlju neubrzanim odnosno inercijalnim sustavom dok


pratimo neki pokus na njenoj povrini, ubrzanje a objekta
koji promatramo doista



jest a inercijalno i vrijedi Newtonov zakon u obliku F = ma. Zemlja doista i
jest priblino dobar inercijalni sustav, jer je njezina

centrifugalna akceleracija vrlo


mala. Ali, ako bismo htjeli biti jako precizni, F = ma na povrini Zemlje (gdje je


a primjerice akceleracija
nekog kamena ije gibanje promatramo) Newtonov




zakon moramo pisati kao F = m(a + a) gdje je a centrifugalna Zemljina akcele-
racija.

20
 Dakle, ako smo u ubrzanom sustavu moramo uzeti u obzir i ubrzanje tog


sustava. Odavde odmah

vidimo da ako je a = 0 sustav je inercijalan i Newtonov


zakon se svodi na F = ma:








F = m(a + a) = ma + ma = ma F0 (16.1)



Korisno je oznaiti F0 = ma0 to je upravo i denicija ktivne (inercijalne)
sile. Ova sila se dakle uvijek javlja u neinercijalnim sustavima zbog njihovog
ubrzanja. Svakom11 tijelu u neinercijalnom sustavu daje ubrzanje jednakog iznosa
kao ubrzanje sustava i suprotnog smjera. Dakle u svakom
neinercijalnom sustavu


se osjea ktivna sila koja se treba dodati pravoj sili F da bi dobili ma koja se
doista opaa:




ma = F + F0

Opa svojstva inercijalnih sila: ne postoje u inercijalnom sustavu, nisu

posljedica meudjelovanja (primjerice centrifugalna sila nije nekakva reakcija na


centripetalnu silu!) i a je neovisno o masi.

Mjera ubrzanja (akcelerometar, slika 16.1) je ureaj koji se sastoji od opruge

neke konstante elastinosti i mase privrene na tu oprugu ograniene na gibanje u
samo jednom smjeru.
Tako se pomakom mase moe mjeriti
a
ubrzanje neinercijalnog sustava. Opruga u
inercijalnom sustavu (lijevo na slici) miruje
pa a = 0. Akceleracije sustava a takoer
nema. Sila na masu m je F = kx = 0, jer je
x = 0. U neinercijalnom sustavu (desno)
imamo F = m(a + a) = ma. Slijedi da je:
m
x
kx = ma, odnosno akceleracija neinerci-
m jalnog sustava jednaka je a = kx m .
Primjerice, ovjek unutar rakete mjerei x
moe saznati tonu vrijednost ubrzanja
Slika 16.1: Akcelerometar rakete.

11

bez obzira radilo se o ping-pong loptici ili primjerice o sumo hrvau, jer ubrzanje a naravno ne
ovisi o masi.

21
17. Sustav koji rotira. Brzina i ubrzanje estice koja se vrti.


Sustav se vrti oko svoje osi kutnom brzinom . Linearna ili obodna brzina
svake estice u takvom sustavu e biti:




v = r (17.1)


gdje je r udaljenost estice od sredita vrtnje. Zamislimo
kuglicu koja se vrti na


niti duljine r . Znamo da na
esticu djeluje napetost niti T koja vue esticu prema
sreditu vrtnje. Dakle sila T preuzima ulogu centripetalne sile (ulogu centripetalne
sile uvijek igra neka druga sila, recimo u sluaju vrtnje planeta oko Sunca to je
gravitacijska sila izmeu Sunca i planeta):




T = Fcp = macp (17.2)
v2
| Fcp | = m , (17.3)
r
tj. centripetalna akceleracija je po iznosu
v2
acp = = 2 r , (17.4)
r
a usmjerena je prema sreditu vrtnje (zato minus):



acp = 2 r . (17.5)

Ako bismo istu ovu vrtnju promatrali iz samog sustava vrtnje, tj. neinerci-
jalnog sustava (zamislit emo si da smo muha mase m i da sjedimo na loptici koja
se na niti vrti ukrug) imamo sljedeu situaciju: budui da smo u ubrzanom sustavu,
nuno se javlja nekakva ktivna sila koja je posljedica ubrzanja sustava. Znamo
ve (iz svakodnevnog iskustva na vrtuljcima) da nas ta sila gura prema van i da se
moramo napregnuti tono odreenom silom ako elimo mirovati i ako ne elimo
izletjeti van s vrtuljka. Rekli smo ve da je sila u neinercijalnom sustavu

zapravo


uveana za neku ktivnu silu koja ovisi o ubrzanju sustava, iznosi F0 = ma:




ma = F + F0 (17.6)


s tim da se muha sama od sebe ne ubrzava pa je sila F = 0 (odnosno rekli smo da


elimo mirovati na vrtuljku pa stavimo da je naa akceleracija a = 0). Ostaje



ma = F0 (17.7)



gdje je F0 odreena ubrzanjem vrtuljka acp i masom muhe:

a=acp



F0 = macp = m(2 r ) ma = m2 r (17.8)

Dobili smo ktivnu silu koja nas doista gura prema van (predznak je sada
pozitivan). Ova sila naziva se centrifugalna sila i zamjeuje se iskljuivo iz samog
ubrzanog sustava tj. zamjeuje ju samo muha na loptici ili mi na vrtuljku.

22
18. Centrifugalna i Coriolisova sila.
Recimo da naa muha (vidi 17.) pokua hodati po loptici u isto vrijeme dok se
loptica vrti na niti. Ako se tijelo giba u neinercijalnom sustavu koji rotira, na njega
osim centrifugalne sile djeluje i tzv. Coriolisova sila. Ova sila ovisi o brzini kojom
se tijelo (muha) giba. Njeni uinci se opaaju katkad u letovima aviona, jer je i
Zemlja takoer slabo neinercijalan sustav zbog dnevne vrtnje oko svoje osi12. I
centrifugalna i Coriolisova sila su dakle ktivne sile.





Muha se poinje gibati brzinom v, uz brzinu v = r , koju ve ima zbog


vrtnje (na nekoj udaljenosti r od sredita, to je u ovom sluaju duljina niti).
Ukupna brzina muhe je sada:




u = v + v. (18.1)
Sila koju muha osjea u neinercijalnom sustavu:
F0 = ma



u2 (v + v ) 2
= macp = m = m
r r



2
(v '+ r )
= m ,
r
to nakon kvadriranja postaje:

v2
ma = m 2mvr m2 r. (18.2)
r
Prvi lan predstavlja realnu interakciju centripetalnu silu kao to je primjerice sila
trenja. Druge dvije sile su ktivne, Coriolisova i centrifugalna (zadnji lan).

v2
12
Zemljina centrifugalna akceleracija na ekvatoru dana je sa acp = = 2 RZ .
RZ

23
19. Centrifugalna sila na povrini Zemlje. Ovisnost o geografskoj
irini.
Kutna brzina Zemlje je vrlo mala pa je
r = RZ cos centrifugalna akceleracija jo manja:
acf acf = 2 r
g
udaljenost do osi vrtnje Zemlje r moemo napisati kao
RZ r = RZ cos . Kut mjerimo iz sredita Zemlje tako da
je na ekvatoru 0 a na polu 90 stupnjeva.
Vidimo da centrifugalna akceleracija ovisi o mjestu
na povrini Zemlje (jer ovisi o njenom radijusu):
Slika 19.1: Centrifugalna sila
na povrini Zemlje acf = 2 RZ cos . (19.1)




Pa i ukupno akceleracija slobodnog pada g uk = g + acf ovisi o mjestu na povrini
Zemlje, jer centrifugalna akceleracija ovisi.
Akceleracija slobodnog pada je uvijek umanjena za akceleraciju centrifugalne
sile (jedna nas privlai ka sreditu, druga nas gura od sredita). Centrifugalna
akcele-racija je prema gornjoj relaciji najvea za = 0, to je na ekvatoru. Prema


tome, na ekvatoru je g umanjen za najvei iznos i tamo je najmanji


( g E = 9.78 m s 2 ), a na polovima je g najvei ( g E = 9.83 m s 2 ). Da zakljuimo,
to je geografska irina vea, centrifugalna sila je manja. Na polovima je nema, a
na ekvatoru je najvea. No, ak i na ekvatoru radi se o zanemarivo malenom
ubrzanju (acf = 0.034 m s 2 ).
Meu druge, jo manje doprinose akceleraciji slobodnog pada moemo navesti
i injenicu da Zemlja nije savrena kugla, ve spljoteni elipsoid te da raspored
kopnenih masa nije homogen na Zemlji. Meutim, ti doprinosi su jedva mjerljivi.

24
Trenje
20. Zakoni trenja izmeu suhih povrina. Trenje na kosini.
Proklizavanje i porijeklo trenja kotrljanja.
Ftr = N . (20.1)
Kad god povrina jednog tijela klizi preko povrine drugoga, svako od ta dva
tijela djeluje na drugo silom trenja. Sila trenja djeluje u smjeru paralelnom sa
dodirnim povrinama. Openito je trenje posljedica djelovanja molekularnih sila na
povrini tijela, i detaljni mehanizam trenja bio bi vrlo sloen.
Suho trenje je sila koja se javlja pri kontaktu krutih i priblino glatkih povrina.
Razlika izmeu suhog trenja i trenja s uidom jest da suho trenje ne raste sa
brzinom:
Ftr Ftr

v v
Slika 20.1. Lijevo: suho klizanje: stick slip: malo se zalijepi pa malo krene.
Desno: trenje s uidom.

Neke pojave vezane uz suho trenje su stagnacija, odnosno tijela miruju i u

neravnotenim poloajima, te proklizavanje.
Sila trenja za dano tijelo ne ovisi o povrini u kontaktu. Moe djelovati i kada
nema relativnog gibanja. Zamislimo teki drveni sanduk na podu. Postoji cijeli
spektar sila za koji sanduk uope ne moemo pomaknuti (moemo napraviti i
pokus sa dinamometrom ne bi li se uvjerili.) Silu koja ovo uzrokuje nazivamo
silom statikog trenja. Ona moe poprimiti sve vrijednosti od nula do st N . Dok
god je primijenjena sila jednaka statikoj sili trenja nema gibanja. Dakle statiko
trenje moe dosei samo neku konanu vrijednost nakon koje vie ne moe rasti,
tako da djelovanje primijenjene sile moe pretegnuti (s vremenom ipak uspijemo
pomaknuti sanduk).
No, u principu se sila trenja uvijek malo smanjuje kada se tijelo pone
jednoliko gibati po podlozi zbog deformacije. Statika deformacija uvijek je vea
od dinamike (kada tijela miruju propadanje u podlogu je najvee).

25
 Trenje na kosini. Ako elimo da tijelo miruje na kosini, moramo vidjeti kada e
sile koje djeluju na njega biti u ravnotei.13 Niz kosinu imamo sinusnu komponentu
sile tee, a uz kosinu imamo kosinusnu komponentu sile trenja. Lako se uvjerimo
da u ravnotei vrijedi:
= tg
Ako tijelo miruje na kosini u ravnotenom poloaju, i ako ga pokuamo
pomaknuti u bilo kojem smjeru, ono e proklizati jer e se poremetiti ravnotea
sila.
Porijeklo trenja kotrljanja je deformacija podloge. Zbog te deformacije javljaju
se lijeve i desne sile koje djeluju prema centru kotrljajueg tijela. Kad ne bi bilo
deformacije, tijelo bi se stalno gibalo (jer ne bi bilo trenja kotrljanja).

13
Sile u x smjeru: mg sin N = 0 , sile u y smjeru: N mg cos = 0 N = mg cos (uvrstimo u
prvu jednadbu)

26
Jednadbe gibanje
21. Jednadba gibanja. Rjeavanje u sluaju stalne sile. Numeriko
rjeavanje.


Jednadba gibanja sastoji
se od drugog Newtonovog zakona i izraza za silu F .
Pod utjecajem ukupne sile F estica stalne mase podlijee ubrzanju u skladu sa
drugim Newtonovim zakonom. Jednadba gibanja:




d2r
F = ma = m (II. N.z.)
dt
Integracijom ove diferencijalne jednadbe dobivamo izraze za vektor brzine i
poloaja estice kao funkcije vremena. Da bismo uope rijeili jednadbu, moramo
poznavati silu, tj. izraz za silu:



F


v (t ) = dt r (t ) = v (t ) dt (21.1, 21.2)
m
Rjeavanjem ovih izraza dobit emo samo opa rjeenja sve mogue krivulje



r (t ) i v (t ). Na nama je onda da izborom poetnih uvjeta odaberemo i nae

Vidimo da lakoa rjeavanja problema zapravo ovisi o samom izrazu za
rjeenje.
silu F .
Primjer stalne sile. Ako je sila stalna i ubrzanje je stalno. Pogledajmo primjer
gravitacijske
sile (slobodan pad, vertikalni ili kosi hitac, sve ovisno o poetnim


uvjetima). F = mg uvrstimo u prvi integral (21.1):



F

v (t ) = dt = g dt
m


(22.3)
v (t ) = gt + C1



r (t ) = ( gt + C1 ) dt


1

r (t ) = gt 2 + C1t + C2 (22.4)
2
Uzmimo poetne uvjete za vertikalni hitac prema dolje (dolje je minus, gore
plus smjer):
v(t = 0) = v0 ,
r (t = 0) = h.

27
i uvrstimo ih u (22.3) i (22.4):

v(0) = g 0 + C1 C1 = v0 v(t ) = ( gt + v0 )
(22.5)
r (0) = g 0 + C1 0 + C2 = h C2 = h r (t ) = h 12 gt 2 v0t

Numeriko rjeavanje
uvijek je primjenjivo i danas su ga jako olakala

raunala. Ako je sila F poznata, numeriko rjeenje je mogue. Svodi se na
odreivanje poloaja estice u trenutku t + t , ako ga poznajemo u trenutku t.
r (t + t ) = r (t ) + v(t )t (22.6)
Da bismo odredili brzinu u svakom trenutku moramo znati akceleraciju:
v (t + t ) = v (t ) + a (t )t (22.7)
dakle poloaj u t + 2t e biti:
r (t + 2t ) = r (t + t ) + v (t + t )t = r (t + t ) + v(t ) + a(t )t itd.
Uzastopnom primjenom prvog izraza se moe odrediti numeriki poloaj
estice u bilo kojem trenutku, to je zapravo njezina putanja. Problem se svodi na
poznavanje akceleracije, a najvea pogreka dolazi otud to koristimo brzinu iz
prethodnog trenutka. (Greku moemo smanjiti ako umjesto s t raunamo s
manjim vremenskim intervalom, npr. t 2.)

22. Slobodni pad. Atwoodov ureaj. Pokusi.

Slobodni pad je vrsta gibanja blizu povrine Zemlje tijelo postavimo na neku
visinu i bez poetne brzine pustimo da vertikalno padne na Zemlju. Samo tijela
velike gustoe padaju slobodnim padom, jer se jedino onda trenje sa zrakom moe
u potpunosti zanemariti. Rjeavamo jednadbu gibanja:

F
v(t ) = dt = g dt
m
v(t ) = gt + C1

y (t ) = ( gt + C1 ) dt

1
y (t ) = gt 2 + C1t + C2
2

28
Poetni uvjeti za slobodni pad: v(t = 0) = 0, y (t = 0) = h, daju jednadbu gibanja za
slobodni pad:

v(0) = g 0 + C1 C1 = 0 v(t ) = gt

y (0) = g 0 + C1 0 + C2 = h C2 = h y (t ) = h 12 gt 2 (22.1)

Pokusi. Sva tijela padaju jednakim ubrzanjem jer ono ne ovisi o masi. Napravili
smo pokuse sa Newtonovom cijevi, sa Galilejevom kosinom i dvije kuglice
razliite mase smo putali da padaju na stol. Sa Atwoodovim strojem smo pokazali
da brzina ovisi linearno sa vremenom, a put ne.

s v

t t
Graf 20.1: Ovisnost prijeenog puta o Graf 20.2: Ovisnost brzine o vremenu pri
vremenu pri jednolikom ubrzanom gibanju. jednolikom ubrzanom gibanju.

Atwoodov ureaj. Problem rada ovog stroja temelji se +

na I. i II. Newtonovom zakonu. Dvije nejednake mase,
m2 > m1 , objeene su pomou konopca preko koloture. Za
koloturu i konopac pretpostavljamo da su bez trenja i da
im je masa zanemarivo mala. Zbog nerastezljivosti ko-
nopca i zanemarive mase koloture, napetosti su nuno T T
jednake s obje strane koloture. Iznos ubrzanja e biti jed-
m1 m2
nak za obje mase. Popiimo sve sile koje djeluju na prvu i
drugu masu:
m1 g m2 g
m1a = T m1 g
m2 a = m2 g T .
Slika 20.2: Atwoodov ureaj.

Zbrojimo li gornje jednadbe dobit emo (m2 + m1 )a = (m2 m1 ) g , tj. ubrzanje bilo
koje od masa je:
m m1
a= 2 g.
m2 + m1

29
23. Neovisnost gibanja. Vodoravni hitac. Pokusi i lm.
Gibanja u x i y smjeru bit e neovisna onda kada na tijelo djeluje jedna ili vie
sila s komponentama u oba smjera koje nisu meusobno povezane. Dakle
neovisnost gibanja odnosi se na injenicu da konkretno vodoravni hitac moemo
rastaviti na slobodni pad i jednoliko gibanje u vodoravnom smjeru. Ta dva gibanja
moemo potpuno zasebno promatrati i raunati. Ako sila nema komponenata u
nekom smjeru onda ona u tom smjeru ne moe ni djelovati. Neovisnost gibanja
posljedica je toga to sila tea djeluje samo u y smjeru, pa e padanje biti jednako
i za slobodni pad i za vodoravni hitac.
Zanimljiva posljedica neovisnosti gibanja: ispustimo li istovremeno neki
predmet sa visine y, a istovremeno bacimo drugi predmet prema prvom s neke
udaljenosti x i s iste visine y, oni e se uvijek susresti (uz pretpostavku da prije toga
ne udare u tlo).
Jednadba gibanja za vodoravni hitac dobije se integrirajui odvojeno silu u x
smjeru (nula) i silu u y smjeru (silu teu). Dobit emo izraze za x (t ) i y (t ):

d2 x d2 y
d2 x d2 y
ma = m 2 x + 2 y = mgy =0 i = g
dt dt dt 2 dt 2
g 2
y (t ) = h t (23.1)
2
x (t ) = v0 xt (23.2)
To je parametarski oblik jednadbe gibanja. Ako izrazimo vrijeme iz (23.2) i
uvrstimo u (23.1) dobit emo jednadbu putanje14 tijela:
g 2
y ( x) = h x
v0
Pokusi. Istovremeno bacamo jednu kuglicu vodoravno, a drugu putamo padati sa
iste visine obje kuglice zajedno udaraju u pod. Domet baene kuglice
proporcionalan je brzini v0 i korijenu visine h.

14
Jednadba putanje je samo drugaiji zapis jednadbi gibanja u kojem ne postoji eksplicitna
ovisnost o t. Parametarski oblik jednadbi gibanja koristan je kad elimo znati poloaj tijela u
nekom trenutku t, a jednadba putanje je korisna kad elimo nacrtati putanju kojom se tijelo giba.

30
24. Kosi hitac. Pokusi. Lovac i majmun.
Tijelo izbacimo sa ili bez poetne visine pod nekim kutom u odnosu na
horizontalu. Ono se giba pod utjecajem jednolikog gravitacijskog polja. Zanema-
rujemo druge sile (kao to je trenje sa zrakom) i iz drugog Newtonovog zakona
dobijemo jednadbu gibanja:

d2 x d2 y

ma = m 2 x + 2 y = mg + 0 a = g (24.1)
dt dt
Vidimo da opet treba posebno integrirati x i y smjer sile (nezavisnost gibanja).
Smjerovi komponenata su okomiti pa jednadbu razdvajamo na dvije jednadbe za
komponente. Integriramo izraze:
d2 x d2 y
=0 i = g (24.2, 24.3)
dt 2 dt 2
uz poetne uvjete za kosi hitac:
vx = v0 cos , v y = v0 sin gt , x0 = 0, y0 = 0,

jednadbe gibanja za x i y smjer su:

x (t ) = v0t cos (24.4)
g
y (t ) = v0t sin t 2 . (24.5)
2
Iz jednadbi gibanja (24.4) i (24.5) moemo dobiti i jednadbu putanje kojom se
tijelo giba, eliminirajui vrijeme:

g
y ( x ) = tg x x2 (24.6)
2v0 cos

Uoimo da je (23.6) jednadba parabole.

31
Lovac i majmun. Skica problema:

d
Lovac niani majmuna na visini h. Postavlja se pitanje hoe li tane pogoditi
majmuna ako u trenutku kada lovac opali, majmun ispusti granu (tane se giba kao
kosi hitac). Hoe, jer kada tane nakon nekog vremena t stigne na udaljenost d
(vodoravna udaljenost izmeu lovca i majmuna), majmun i tane e zbog sile tee
pasti za jednak iznos ( gt 2 2). Tane ima sljedee jednadbe gibanja:
g 2
yT (t ) = v0t sin t , xT (t ) = v0t cos ,
2
a majmun sljedee:
g 2
yM = h t , xM (t ) = d .
2
Tane i majmun e se susresti u trenutku , kad je yT ( ) = yM ( ) i xT ( ) = xM ( ):

xT ( ) = v0 cos d
d = v0 cos =
xM ( ) = d v0 cos

Uvrtavajui u yT (t ) ili yM (t ) dobit emo visinu na kojoj e tane pogoditi

majmuna:
2 2
g d d g d
yM ( ) = h = yT ( ) = v0 sin .
2 v0 cos v0 cos 2 v0 cos

Uoimo da e lovac pogoditi majmuna samo ako je gaao pod kutom takvim da
vrijedi h = d tan , gdje je h visina s koje je majmun poeo padati, a d vodoravna
udaljenost izmeu majmuna i lovca.

32
25. Utjecaj otpora zraka na padanje tijela. Pokusi. Granina
brzina.
i 26. Put i brzina pri slobodnom padu s trenjem razmjernim brzini.
Ako se tijelo giba kroz uid na njega djeluje sila trenja koja ovisi o njegovoj
veliini, obliku, brzini, itd. te naravno o karakteristikama samog uida (gustoa,
viskoznost, itd.).
Openito izrazi za silu trenja imaju dva lana, linearnog i kvadratinog u v. Pri
malim brzinama prevladava prvi lan, a pri velikim drugi.

Ftr cv kv 2 (25.1)
Ftr
kv 2
cv

v
Graf 25.1. Dva doprinosa iznosu sile trenja u uidu o brzini.

Prvi lan (linearni) povezan je sa viskoznou uida, dok je drugi posljedica

stvaranja vrtloga. Ako promatramo vrlo sitna tijela vidimo da se u sluaju vrlo
malog polumjera doprinos kvadratinog lana sili trenja moe zanemariti. Zato
estice praine i magla padaju s trenjem Ftr cv, a krupna tijela poput kamena,
kapi kie i padobranca s trenjem Ftr kv 2 . Promotrimo utjecaj otpora zraka ako je
trenje linearno proporcionalno brzini.
dv c
ma = mg cv a = =g v (25.2)
dt m
cv S vremenom e, zbog djelovanja sile trenja prema gore, doi do
jednolikog gibanja i estica vie nee ubrzavati dok pada. Drugi izraz
dakle moramo izjednaiti sa nulom. estica ostatak puta pada jedno-
mg likom brzinom koju nazivamo vg (graninom brzinom):
dv c
= 0 g = vg (25.3)
dt m
Uvrstimo g nazad u jednadbu gibanja:
dv c c c c
= g v = vg v = (vg v). (25.4)
dt m m m m

33
Ovu diferencijalnu jednadbu rjeavamo integrirajui lijevu stranu po dv, a desnu
po dt.
dv c
= dt (25.5)
(vg v ) m

Uzimajui supstituciju y = vg v dobije se sljedee rjeenje gornjeg integrala:

c
ln(vg v) = t + K. (25.6)
m
Poetni uvjet je v (t = 0) = 0 pa je ln vg = K . Lako dobijemo da je konani izraz za
brzinu estice:

c
t g
t

v = vg 1 e
m
= vg 1 e vg (25.7)
.
v za Ftr = 0

vg

za Ftr v

t
Graf 25.2. Brzina slobodnog pada u sluaju kada nema trenja te kada je trenje proporcionalno s
brzinom

Ako pogledamo graf 25.2 vidjet emo da u sluaju kada zanemarimo trenje,
brzina estice jednoliko raste s vremenom. To je jednoliko ubrzano gibanje odno-
sno slobodni pad u ovom sluaju. U sluaju trenja proporcionalnog sa brzinom,
brzina estice ne moe rasti vie od granine brzine vg .
Pogledajmo sada kako bi izgledao s-t graf:
s
za Ftr = 0
za Ftr v

t
Graf 25.3. Funkcija s(t ) u sluaju bez trenja (parabola) i sluaju s trenjem gdje prvo ide priblino
kao parabola, a zatim postaje linearna.

34
 Izraz za put dobijemo integriranjem izraza za brzinu:

s(t ) = vg ( t tk (1 e t / tk ) ) (25.8)

a akceleraciju lako dobijemo deriviranjem istog izraza. Ubrzanje slobodnog pada u

sluaju trenja nije konstantno:
t

a = ge . tk
(25.9)
vg m
gdje je tk = .
v c
a

za Ftr = 0
g

za Ftr v

t
Graf 25.4. Funkcija ubrzanja a(t ) u usporedbi sa konstantnom
akceleracijom g kada nema trenja

Izrazi za brzinu, akceleraciju i put u sluaju trenja proporcionalnog sa

kvadratom brzine dobiju se iz izraza:
ma = mg kv 2 (25.10)
jednakim postupkom, odnosno integracijom jednadbe gibanja. Dobit emo neto
kompliciranije izraze (integrale rjeavamo pomou Brontejna):

( e2 gt v + 1) e g 1
2 2 gt v
k 2
vg tk a=g
g

s= ln , v = vg 2 gt vg , v.
2 e
2 gt vg
e +1 m

s v a
za Ftr = 0
za Ftr = 0
za Ftr = 0
za Ftr v 2 vg

za Ftr v 2
za Ftr v 2

t t t

35
Zakon ouvanja energije
27. Zakoni ouvanja. Porijeklo, svojstva, primjene.
Stanje sustava zadano je njegovim poloajem i brzinom. Zakoni ouvanja
pomau nam nai to stanje kada je zakon sile nepoznat. Postoji mnogo zakona
ouvanja i svi su posljedica neke odreene simetrije sustava u kojem vrijede15. Oni
su nam posebno korisni za kvantne estice (u atomu nam je putanja potpuno
beskoristan pojam). Pomau nam donijeti zakljuke o stanju sustava bez da
moramo rjeavati jednadbu gibanja. Dakle svi zakoni ouvanja imaju neka dobra
svojstva:
ne ovise o pojedinostima putanje,
njima lako prikazujemo posve openite (i vrlo znaajne) posljedice jedna-
dbi gibanja,
mogu nam unaprijed rei je li neto mogue ili nemogue,
upotrebljavamo ih kada su sile potpuno nepoznate (npr. u zici elemen-
tarnih estica),
u bliskoj su vezi s transformacijama, odnosno mogu nas uputiti na ideje o
invarijantnosti.16

Neki vaniji zakoni ouvanja:

1) Zakon ouvanja energije ukupna energija izoliranog sustava je konstan-

tna. Ovo je posljedica homogenosti vremena (sekunda danas traje jednako
dugo kao i sekunda prije sto godina).
2) Zakon ouvanja koliine gibanja (impulsa) ukupna koliina gibanja
izoliranog sustava takoer je konstantna. Slijedi iz homogenosti prostora
(svojstva objekta se ne smiju mijenjati translacijom tog objekta u prostoru).
3) Zakon ouvanja kutne koliine gibanja ukupna kutna koliina gibanja
izoliranog sustava je ouvana. Ovo je posljedica izotropnosti prostora (svoj-
stva objekta se ne mijenjaju rotacijom u prostoru).

Postoje jo i zakoni ouvanja ukupne koliine naboja, mase, broja bariona, leptona,
stranosti, itd. Neki vrijede egzaktno, a neki su aproksimativni17.

15
Matematiki iskaz te tvrdnje zove se Noetherin teorem.
16
Primjer: ouvanje impulsa se moe tumaiti i kao neposredna posljedica invarijantnosti s obzi-
rom na Galilejeve transformacije. Takoer primjer za Noetherin teorem.
17
To ovisi o tome je li simetrija sustava savrena ili samo priblina.

36
28. Izvod kinetike energije preko impulsa i rada sile. Film.



Impuls sile deniran kao I F t jednak je promjeni koliine gibanja:





Ft = p p0 = p




F t = mv mv0 . (28.1)
Pokaimo to:




v
t


dv F
F
F = ma = dv = dt
dt m


m
v 0 t 0




F



v v0 = (t t0 ) mv mv0 = F t
m



Uvjerili smo se da je impuls sile F t jednak promjeni koliine gibanja p. To
emo iskoristiti za izvod kinetike energije:




F
dx
v = v0 + t , v=
m dt


x t



F
dx = v0 + (t t0 ) dt

m
x0 t0





F ( t ) 2
x x0 = v0 t + (28.2)
2m
Uvrstimo ovdje t iz (28.1) i sredimo do sljedeeg izraza:



m m
F ( x x0 ) = v 2 v02 .
2 2
RAD ENERGIJA TEOREM

W = Ek

Ovaj teorem vrijedi za sve sile i sve putove. Uvijek se kinetika energija estice
pretvara u njezin rad (dodue, za nerelativistika gibanja).

Film. Stroboskom je obasjavan disk koji se vrti. Valjak se puta padati s odreene
visine i udara u avao. Udarac pretvara v0 u kinetiku energiju. Ako bismo samo
pritiskali avle sa ekiem nikad ih ne bismo zabili u dasku, potrebna je brzina.
Poveamo li masu dva puta, napravit emo i dvaput vei rad, a uteg e zabiti avao
dva puta vie. Za dvostruko poveanje brzine imali bismo vei uinak zbog
v 2 (etverostruko vei rad i etverostruko zabijen avao).

37
29. Pretvorba potencijalne energije u kinetiku pri slobodnom
padu.
i 34. Pretvorbe energije pri slobodnom padu.
Postavimo esticu da miruje na nekoj visini h iznad povrine Zemlje
( y0 = h, v0 = 0). Sila tee F = mg vue esticu okomito na dolje. Kada tijelo
pada prema dolje sila tea vri rad koji je, prema rad energija teoremu, jednak
prirastu kinetike energije tijela.
WFG = (mg ) (0 h) = mgh
1 2 1 2 1 2
WFG = mgh = mv mv0 = mv
2 2 2
1
mgh = mv 2 (29. 1)
2
Iz gornjeg izraza itamo da na visini h tijelo ima potencijalnu energiju (odno-
sno mogunost da vri rad ili da povea kinetiku energiju) koja je jednaka mgh, i
to s obzirom na povrinu Zemlje kao nultoku potencijalne energije. Kada bismo
pustili masu m padati, potencijalna energija bi joj se smanjivala, a kinetika pove-
avala tako da zbroj Ep + Ek ostane konstantan:
Ep + Ek = const. (29.2)

E
Euk
Ep

Ek

t
Graf 29.1. Ukupna energija je konstanta u vremenu (zakon ouvanja energije)

38
30. Sauvanje mehanike energije. Pokusi.
Postoji skalarna funkcija poloaja i brzine estice koja je invarijantna s obzirom
na promjene u vremenu. Zakon o ouvanju energije kazuje da je u izoliranom
sustavu (tj. u sustavu na koji ne djeluju vanjske sile) ukupna energija stalna.18 Rekli
smo da je zakon ouvanja energije slino kao i svi zakoni ouvanja, posljedica
neke odreene simetrije svemira. Konkretno, zakon ouvanja energije proizlazi iz
homogenosti vremena. Moemo ga dobiti integracijom Newtonovog zakona po
prostoru (za zakon ouvanja koliine gibanja integriramo po vremenu).
Sile moraju biti funkcije samo prostornih varijabli, ne smiju ovisiti o vremenu.
No, u fantastinoj situaciji kad bismo padali u crnu rupu, mogli bismo pisati Fg (t ).

Pokusi. Pretvorbe energije prouavali smo prije svega na matematikom njihalu,

Sommerfeldovom njihalu, zatim na slobodnom padu kuglice sa neke visine h,
gibanju kuglice preko sustava dvije spojene kosine itd.

31. Rad i snaga. Rad kao linijski integral sile.

Skalarni umnoak vektora sile i djelia puta denira diferencijal rada:



dW F dr



W = F dr (31.1)

r

Samo komponenta sile du puta vri rad (zato skalarni umnoak). Snaga P je
veliina koja mjeri brzinu obavljanja rada (prenoenja energije) i raunamo je kao:

dW


P = F v (31.2)
dt
Rad moemo pisati pomou snage P(t ) kao funkcije vremena:
t2

W (t1 t2 ) = P(t ) dt (31.3)

t1

U sluaju stalne sile rad raste linearno s pomakom.

18
Pod uvjetom da se masa ili elementarni naboj takoer ne mijenjaju s vremenom.

39
 F

W (t1 t2 )

Graf 31.1. Rad pri konstantnoj sili.

Pretpostavimo sada da F nije stalna sila nego da ovisi o vektoru poloaja r .
Put moemo tada rastaviti na niz od N odsjeaka tako da je sila na svakome od njih
priblino konstantna. Moemo pisati:









N




W F (r1 ) r1 + F (r2 ) r2 + ... + F (rN ) rN = F (rj ) rj (31.4)
j =1

U gornjem izrazu moemo pisati znak jednakosti jedino ako imamo granini sluaj
beskonano malih pomaka, odnosno ako svaki djeli puta tei u nulu.
N







W = lim F (rj ) rj = F (r ) dr (31.5)
N
j 0 j =1
r

U opem sluaju rad je dakle linijski integral sile na putu od A do B i denira se

kao:

W ( A B ) = F ( r ) dr . (31.6)

A B

40
32. Konzervativne sile i rad izvren konzervativnom silom.

Sila je konzervativna ako je rad W (A B) neovisan o putu po kojem se

estica giba izmeu A i B. Takve sile su primjerice gravitacijska i elektrostatska
sila (centralne sile19) kao i sve fundamentalne sile. Za gravitacijsku silu je to
pokazano i eksperimentalno Zemlja je dosada uinila oko 109 punih okretaja oko
Sunca, a da joj se udaljenost nije znaajnije promijenila. Konzervativne sile nisu
funkcije vremena.
B A B A











F dr = F dr F dr + F dr = 0 =
F dr (32.1)

A B A B

Ako gornji izrazi vrijede sila F je konzervativna. Za konzervativne sile integral po
zatvorenom putu iezava.
Lako je vidjeti da sila trenja nije konzervativna sila. Njen smjer je uvijek


protivan smjeru gibanja, pa je
rad to ga izvri stalna sila trenja na odsjeku dr


puta


od A prema B jednak F dr , a ako je gibanje od B prema A opet dobijemo
F dr . Zbroj ta dva rada je razliit od nule i nije ispunjen gornji uvjet.

33. Potencijalna energija. Veza izmeu sile i potencijalne energije.

Potencijalna energija Ep u nekoj toki moe se jednoznano i korisno

denirati
samo u sluaju konzervativnih sila. Poznavanjem sile sustava F moemo na
sljedei nain izraunati potencijalnu energiju Ep :

Ep ( x) = F ( x) dx (33.1)

Ep ( x) se odnosi na jednodimenzionalan sluaj potencijalne energije. Vidimo da je

lijeva

strana jednakosti u gornjem izrazu zapravo negativan izraz za rad. Openito,
F moe ovisiti o poloaju x i biti konstantna, a ovdje uzimamo najopenitiji
sluaj. Poznavanje potencijalne energije Ep ( x) omoguuje nam da izraunamo
silu.
dEp ( x)
F ( x) = (33.2)
dx

19
Centralnoj sili iznos ovisi samo o meusobnom razmaku dvije estice/dva naboja, a smjer joj je
uvijek na njihovoj spojnici. Nisu sve centralne sile konzervativne, no gravitacijska i elektro-
magnetska sila jesu.

41
Primjer: gravitacijska potencijalna energija blizu povrine Zemlje je Ep = mgh,
odnosno mgy za bilo koju vrijednost y izmeu 0 i h. Zanima nas izraz za
gravitacijsku silu.

Sluimo se izrazom (33.2):

Ep ( y ) = mgy
dE p ( y )
F ( y) = =
dy
d
= (mgy ) = mg
dy
F ( y ) = mg

Slino kao to smo nali vezu kinetike energije i rada preko rad energija
teorema, moemo nai vezu izmeu potencijalne energije i rada.

(31.6)




Ep (rB ) Ep (rA ) = Ep = W ( A B) = F (r ) dr

AB

Ep = W (33.3)

Jednadba (33.2) je jednodimenzionalni sluaj openitog pravila, a

odgovarajui izraz u tri dimenzije glasi ovako:


E E E

F (r ) = x p y p z p = grad Ep (r ) (33.4)
x y z
Kaemo da je sila negativni gradijent potencijalne energije. Gradijent neke skalarne
veliine deniran je kao vektor iji je smjer jednak smjeru najveeg prostornog
porasta skalara, a njegov iznos mjeri brzinu te promjene. To je operator koji djeluje
na funkciju i sadrava informacije o tome koje operacije treba napraviti na funkciji.
Gradijent moemo ugrubo shvatiti kao neku vrstu 3D derivacije.

42
35. Skok s motkom. Film. Pretvorbe energije.
Primjer pretvorbe energije razliitih vrsta iz jednog oblika u drugi jest skok s
motkom. Skaka u poetku samo tri, za to vrijeme itava njegove energija je
kinetika i potjee od brzine koju razvija trei. Kad stavlja prednji kraj motke na
tlo, savijanjem motke skuplja u njoj elastinu potencijalnu energiju. Zatim se die
uvis. To radi tako da mu je ostao jo znatan dio kinetike energije, koja je sada
pridruena vrtnji oko donjeg kraja motke. Iz kinetike energije i el. energije motke
skaka se prebacuje preko preke. Njegova potencijalna energija sada potjee od
sile tee i elastine potencijalne energije motke. U trenutku kada prelazi preko
preke njegova kinetika energija je vrlo mala (jer se giba sasvim polagano, dok je
potencijalna energija sile tee velika.

Ek tranja
potencijalna grav. energija
energija

vrtnja
motke
Ep savijanja
motke
vrijeme

Graf 35.1. Pretvorbe energije skakaa s motkom.

Pri skoku s motkom ukupna energija nije uvijek stalna zbog trenja (vanjskog ili
miinog), a i zbog toga to skaka vri rad dok savija motku. Taj rad ukljuuje
unutarnji tjelesni rad koji nije uzet u obzir gibanjem skakaa ili njegovim
podizanjem.

43
36. Istraivanje sile i potencijalne energije iz ovisnosti o poloaju.
Granice gibanja.
Gibanje je mogue u svakom podruju gdje je ukupna energija vea od
potencijalne. Da li e biti gibanja i u kojem prostoru, ovisi o tome da li e biti
brzine tj. kinetike energije.

Ep ( x)

F =0 F >0 F <0 F >0

x0 x1 x2 x
Graf 36.1 Primjer jednodimenzionalnog sluaja potencijalne funkcije Ep(x)

Kinetika energija je uvijek pozitivna veliina, pa ako ukupna energija E koju tijelo
ima nije vea od potencijalne energije, naprosto nema kinetike energije i nema
gibanja. Vidimo da su sljedei izrazi uvjet za gibanje:
E > Ep ili Ek > 0 (36.1)

Iz grafa 36.1 vidimo da je gibanje mogue u podruju od x0 do x2 , i za x > x2 .

Potencijalnu energiju moemo derivirati po x da dobijemo silu. U podruju od x0
do x1 e postojati pozitivna sila (derivacija je manja od nule, ali sila je negativna
derivacija ili negativni gradijent potencijalne energije pa e biti vea od nule), u
podruju od x1 do x2 sila e biti negativna (tj. prema nazad), a u podruju od x2
nadalje, sila e opet biti pozitivna.
Iz grafa vidimo i da e u podruju od x0 do x2 biti oscilatorno gibanje ili
titranje estice. Ako poznajemo masu estice, ukupnu energiju E i izraz za Ep ( x) ,
moemo raunati period titranja na sljedei nain:

mv 2 x2
+ Ep ( x) = E = const. T

2 dx
T = dt = 2 (36.2)
dx 2 ( E Ep ( x) )
2 ( E E p ( x) )
=v= 0
dt m x0 m

Treba uoiti da je period dvostruki gornji integral, jer se tijelo giba od x0 do x2 i

nazad od x2 do x0 u jednom periodu.

44
 Jo napomenimo da su klasinoj mehanici sve energije dozvoljene, ali kod
kvantnih estica koje su zarobljene u nekoj potencijalnoj energiji to nije tako.
Postoje tono odreene diskretne energije u kojima se estica moe nai. Primje-
rice, elektron u potencijalu harmonikog oscilatora moe imati samo sljedee
energije:
E = ( 12 + n ) hf (36.3)

gdje je n = 0,1, 2... itd., h Planckova konstanta20, a f frekvencija elektrona21. Za

kamen na nekoj udaljenosti od povrine Zemlje to nije tako i njegov spektar
energija je kontinuiran. Ukupna energija kamena moe biti bilo koji broj, za razliku
od ukupne energije elektrona koja moe poprimiti samo odreene vrijednosti dane
gornjim izrazom.

37. Unutarnja energija sustava estica.

Ukupna kinetika energija sustava estica je ukupan zbroj kinetikih energija
svake pojedine estice:
mi vi 2
Ek = (37.1)
i 2
Promotrit emo istu stvar iz sustava centra mase. Tamo vrijedi:
ui = vi vCM vi = ui + vCM (37.2)
pa moemo pisati
mi vi 2 m (u + v ) 2 m (u 2 + 2ui vCM + vCM 2 )
Ek = = i i CM = i i =
i 2 i 2 i 2
mi ui 2 mi vCM 2
= + vCM mi ui + = Ek,CM + vCM 0 + Ek,transl.
i 2 i i 2
Ek = Ek,CM + Ek,transl. (37.3)

U zadnjem koraku smo iskoristili injenicu da je ukupna koliina gibanja u sustavu

centra mase nula, tj. da je i mi ui = 0. Zadnji lan dolazi zbog translacije centra
mase, a prvi lan zbog unutranjeg gibanja centra mase. Moemo to ilustrirati sa
rojem komaraca, zadnji doprinos dolazi od translacije kompletnog roja komaraca, a
prvi se odnosi na unutranje rojenje komaraca. Napomenimo jo da je za sluaj izo-
liranog sustava brzina centra mase konstantna.

20
h = 6.626 1034 Js
21
U kvantnoj mehanici elektron ima svojstva estice i svojstva vala i zato moemo govoriti o
odreenoj frekvenciji f koju elektron 'ima'. Ovo se zove de Broglievo naelo o dualnosti.

45
 Pogledajmo sada to se dogaa sa ukupnom energijom sustava estica:
E = Ek + Ep =


(37.4)
= Ek,CM + Ek,transl. + Ep (r1 ,...rN )

Translacijsku kinetiku energiju moemo napisati kao:

2
pCM
Ek,transl. =
2M
gdje se masa M odnosi na ukupnu masu svih estica, tj. M i mi . Slijedi da je
2
pCM

p2
E = Ek,CM + + Ep (r1 ,...rN ) = Eun + CM (37.5)
2M 2M
U zadnjem koraku smo denirali unutranju energiju:



Eun Ek,CM + Ep (r1 ,...rN ) (37.6)

Unutranja energija sustava estica je suma kinetike energije koja dolazi zbog
unutranjeg rojenja, te potencijalne energije koja dolazi zbog meudjelovanja svih
estica. Kao to vidimo iz gornjeg izraza, na unutranju energiju ne utjee jedno-
lika translacija sustava. Kada bismo umjesto ovih N estica imali samo jednu
esticu (zvali bi ju materijalna toka) unutranja energija bi joj bila jednaka nuli.
Unutranja energija dakle ima smisla samo za sustave tijela. Moe biti vea,
manja ili jednaka nuli. Napiimo ponovno ukupnu energiju kao
2
pCM
E = Eun + = Eun + Ek
2M
odnosno
E = ( Eun,i + Ek,i ) = const.
i

Ek = Eun (37.7)

Ako je kinetika energija porasla, promjena unutranje energije je manja od nule -

unutranja energija se smanjuje. Takve procese zovemo endotermnima (sustav
mora apsorbirati toplinu izvana). Ako je promjena unutranje energije vea od nule,
proces je egzoterman (oslobaa se toplina). Ako je promjena unutranje energije
nula, kinetika energija je konstantna, nema oslobaanja toplina takav proces
nazivamo elastinim.

46
38. Brzina potrebna da tijelo zauvijek napusti Zemlju.
Problem moemo rijeiti integracijom jednadbe:
dv Mm
m = G 2
dt r
ili energijski:
mv 2 Mm
=G
2 R
gdje je R polumjer Zemlje. Drugi nain puno je bri i jednostavniji pa emo njega
iskoristiti.
v2 M 2GM
=G v=
2 R R
Uvrtavanjem konstanti dobijemo da je najmanja brzina potrebna da tijelo zauvijek
napusti Zemlju iznosi:
2GM
v= = 11.2 km s II. kozmika brzina.
R

47
Zakon ouvanja koliine gibanja
39. Ouvanje koliine gibanja. Izvod i pokusi.
Zakon ouvanja koliine gibanja posljedica je homogenosti prostora tj. invarijan-
tnosti na translaciju u prostoru te vrijedi uvijek. Trei Newtonov zakon integri-
rajmo po vremenu:
F12 = F21

F12 dt = F21 dt

dp1 dp
dt = 2 dt
dt dt
p1 + p2 = const.
p
i
i = const.

dpi
F = dt ,
i
i
i

ako je derivacija dpi dt jednaka nuli pi je konstanta.

Provjeravamo da li je doista i Fi = 0. Primjenimo li trei Newtonov zakon vidjet

emo da e se sve sile meusobno ponititi:

F = F
i
i 12 + F13 + + F21 + F23 + + F31 + F32 + = 0

Slijedi da je koliina gibanja doista ouvana:

N

p
i =1
i = const. (39.1)

Pokusi. Dva mala kolica spojena su oprugom i niti. Kad prekinemo nit opruga se
rastee i svaka kolica dobivaju koliinu gibanja u svom smjeru. Ako kolica nisu
iste mase bre se giba onaj sa manjom masom. Top i ep: ispalimo ep iz malog
topa, top otklie prilikom pucnja u suprotnom smjeru od epa.

48
40. Sudari i rasprenja estica. Vrste i znaajke.

Rasprenja su procesi odvajanja jedne estice na vie njih koji se odvijaju u

ogranienom dijelu prostora. Sudari se dogaaju u jednoj toki prostora. I kod
rasprenja i kod sudara znaajno je da poetno i konano stanje nije isto. Tijela
koja sudjeluju u sudaru se i prije i poslije sudara gibaju slobodno. Sudari za razliku
od rasprenja traju jako kratko (104 s za kruta tijela). Vrste sudara su sljedee:

1) estice ostaju iste prije i poslije sudara.

2) U sudaru nastaju nove estice.
3) Jedna estica se raspada u dvije nove.
4) Od nekoliko estica nastane jedna.

Svaku esticu predstavljamo njenim vektorom koliine gibanja. Newtonovi

zakoni nam garantiraju da je ukupan impuls uvijek ouvan (vidjeti izvod zakona
ouvanja koliine gibanja) i to neovisno o tome da li se kinetika energija mijenja.
Zakoni ouvanja energije i koliine gibanja su dovoljni za opisivanje poetnog i
konanog stanja, ali samo kod centralnih sudara. Sudare prema koliini osloboene
topline dijelimo na elastine i neelastine, premda u stvarnosti ni jedan sudar nije
potpuno elastian ili neelastian. Kakav je sudar odreujemo mjerei omjer
relativnih brzina prije i nakon sudara. Taj broj nazivamo koecijentom restitucije,
tj. odbijanja i on moe biti bilo koji broj izmeu nula i jedan. Ako je sudar savreno
elastian r = 1, ako je savreno neelastian r = 0.
relativna brzina nakon sudara v2 v1
r= = (40.1)
relativna brzina prije sudara v1 v2
Kod necentralnih sudara zakoni ouvanja nam nisu dovoljni. Treba raspisati
sile u svim smjerovima, jer nakon necentralnog sudara se estice ne gibaju na istom
pravcu. Sudare esto opisujemo u praktinijem sustavu centra mase.

49
41. Savreno elastini centralni sudar dviju estica iste mase i
jedna miruje. Pokusi.
Primjenjujemo zakone ouvanja energije i koliine gibanja:
m1v12 m2 v22 m1v12 m1v2 2 v2 = 0
+ = + v12 = v12 + v2 2 (41.1)
2 2 2 2
v2 = 0
m1v1 + m2v2 = m1v1 + m1v2 v1 = v1 + v2 (41.2)
Rijeimo sustav dvije jednadbe sa dvije nepoznanice i dobijemo
v1 = 0 i v2 = v1

Druga estica se odbije brzinom kojom je pristigla prva estica, a prva se zaustavila
nakon to je predala svoju energiju drugoj. Da su kuglice u pitanju ne bi se predala
sva energija zbog kotrljanja pa prva kuglica ne bi stala u potpunosti.

42. Ouvanje koliine gibanja i homogenost prostora.

Potencijalna energija je funkcija koja ovisi samo o apsolutnim razlikama

vektora poloaja izmeu estica u sustavu. Zanima nas to
e se dogoditi sa
potencijalnom energijom ako translatiramo cijeli sustav za R 0. Oekujemo da
ako je prostor homogen, udaljenosti unutar estica se ne mijenjaju pa potencijalna
energija ostaje ista.







Ep,1 (r1 , r2 ,) = Ep,2 (r1 + R, r2 + R,) (42.1)

Kao to smo rekli u odgovoru na pitanje 33, veza izmeu rada i potencijalne ener-
gije je
Ep = W = Ep,2 Ep,1 (42.2)
pa slijedi







W = Ep,2 (r1 + R, r2 + R,) Ep,1 (r1 , r2 ,) = 0 (42.3)


Ako je rad jednak nuli, a pomak R je razliit od nule, onda preostaje Fi = 0:



W = 0 Fi R = 0
i



dp1 dp2 d


= ( p1 + p2 ) = 0
dt dt dt




p1 + p2 = const. (42.4)

50
43. Savreno neelastini sudar dviju estica iste mase: jedna
miruje. Pokusi.
Zakon ouvanja energije:
m1v12 m2 v22 (m1 + m2 )v 2
+ = +Q (43.1)
2 2 2
gdje je Q 0 jer je sudar neelastian. estice e se slijepiti i poslije sudara se gibati
zajedno, polovicom brzine koju je imala prva estica (druga je mirovala pa v2 = 0 ).
Zakon ouvanja koliine gibanja:
m v + m2v2
m1v1 + m2v2 = (m1 + m1 )v v = 1 1 (43.2)
m1 + m2
m1 = m2 m; v2 = 0
v1
v= (43.3)
2
Gibaju se slijepljene brzinom upola manjom od poetne brzine prve estice.
Ukupna energija poslije ovakvog sudara bit e manja jer se unutranja energija
poveala. Smanjenje unutranje energije ovisi o masama.
Ek = Ek,prije Ek,poslije
m1v12 (m1 + m2 )v 2 (43.3) m1v12
Ek = = (43.4)
2 2 4
Ako izraunamo omjer kinetikih energija vidjet emo da tono pola Ek odlazi na
toplinu, a druga polovina u promjenu unutranje energije.

(m1v1 + m2v2 ) 2 (m v ) 2
1 1
Ek,2 2(m1 + m2 ) 4 m =1
= = (43.5)
Ek,1 m1v1 + m2v2
2 2
m1v12 2
2 2

Pokusi. Sudar kuglica iste mase. Bilijarske kugle u lijebu. Niz kuglica (sudaraju se
jedna s drugom). Mariotteovo njihalo (duplo matematiko njihalo): jedna kuglica
ostaje mirovati, a druga se odbije brzinom kojom je ova pristigla. Pokazali smo da
je koecijent restitucije omjer kvadrata visine odbijanja i poetne visine. Dvije
kuglice sa namazom plastelina gotovo savren neelastini sudar.

51
44. Sustav centra mase (SCM). Brzina i ubrzanje centra mase.
Prvi zanimljivi teorem o gibanju krutog tijela moemo demonstrirati ako
bacimo objekt nepravilnog oblika pod nekim kutom u odnosu na povrinu Zemlje.
Znamo da se pri kosom hicu tijelo treba gibati po paraboli, ali ukoliko ono rotira i
izvodi piruete, jedina toka za koju moemo biti sigurni da e se uvijek gibati po
paraboli jest toka koju nazivamo centrom mase. Na prvi teorem dakle tvrdi da u
svakom tijelu postoji nekakva teinski usrednjena toka koja nije nuno unutar tog
tijela, iji je poloaj mogue matematiki odrediti, a njeno ubrzanje odreeno je
iskljuivo djelovanjem vanjske sile. Ovo nazivamo teoremom o centru mase.
Drugo svojstvo centra mase odnosi se na ravnoteu krutog tijela. Ukoliko
govorimo o jednolikom gravitacijskom polju, moemo se zapitati u kojoj toki
treba primijeniti silu kojom emo poduprijeti tijelo da ne rotira, a odgovor je
naravno u centru mase.
Gibanje centra mase odreeno je ukupnom vanjskom silom koja djeluje na
tijelo. Za sustav centra mase karakteristino je sljedee: giba se kao da je u njemu
skupljena sva masa sustava na koju djeluje rezultanta svih vanjskih sila. Brzina
centra mase je konstantna u izoliranom sustavu, odnosno ako nema vanjskih sila.
Centar mase sa sustav od N estica deniramo (s obzirom na neko nepomino
ishodite) kao:

1 N

RCM rn mn
M n =1
(44.1)

To je poloaj usrednjen s obzirom na masu cijelog sustava, M nN=1 mn . Derivira-

njem gornjeg izraza po vremenu dobivamo brzinu centra mase:

1 N


RCM =
M
r m
n =1
n n (44.2)

gdje je brojnik nN=1 rn mn zapravo ukupna koliina
gibanja sustava. Ako nema
vanjskih sila koliina gibanja je konstantna pa je i RCM = const. odnosno i brzina
centra mase je konstantna. Ubrzanje centra mase dobijemo ponovo derivacijom
gornjeg izraza. Ubrzanje je omjer vektorske sume vanjskih sila i ukupne mase
sustava:


1

N N
1
1
RCM =
M

n =1
rn mn =

M
F n =1
n =
M
Fvanjska

N


Fvanjska = mn aCM (44.3)
n =1

I iz zadnjeg izraza takoer se vidi da se centar mase giba kao da je u njemu sku-
pljena sva masa sustava na koju djeluje rezultanta svih vanjskih sila.

52
45. Karakteristike sudara u SCM i LS.

Laboratorijski sustav (LS) je sustav u kojem mi promatramo i opaamo, a

sustav centra mase (SCM) je sustav u kojem centar mase miruje. Ima neka dobra
svojstva koja nam koriste pri opisima gibanja. Primjerice ako u LS estica mase m1


i brzine v1 nalijee na mirujuu m2 , promatrajui iz sustava centra mase te dvije



estice izgledat e kao da se jedna drugoj pribliavaju brzinama u1 i u2 . U sustavu
centra mase vrijedi da su koliine gibanje dvije estice isti samo suprotnih
orijentacija:





p1 + p2 = 0 p1 = p2





p1 + p2 = 0 p1 = p2

Vidimo da jedini nain da ukupna koliina gibanja bude jednak nuli jest da se
estice nakon sudara i dalje gibaju po istom pravcu (dolazi samo do zakretanja
pravca gibanja). Ako je sudar elastian, iznosi brzina i prije i poslije sudara ostaju
isti. U laboratorijskom sustavu vrijedi ouvanje ukupne koliine gibanja prije i
poslije sudara, ali ne nuno da je impuls obje estice prije i poslije sudara jednak
nuli.


p1

p1


p2

p2

Slika 45.1: Koliina gibanja u sustavu centra mase

Pokusi. Pokazali smo da je tijelo u ravnotei ako ga podupremo u centru mase, i da

ako ipku postrance lupimo tono u CM ona e se gibati translatorno.

53
46. Veza izmeu kuta sudara u LS i SCM.

v1

u1

vCM u1
Slika 46.1: Kut sudara u LS i SCM.

estica mase m1 i brzine v1 nalijee na esticu mase m2 koja miruje. Proma-
trajui iz sustava centra mase dvije estice se jedna drugoj pribliavaju brzinama



u1 i u2 :




u1 = v1 vCM




(46.1)
u2 = v2 vCM = vCM
Po deniciji je brzina centra mase





m1v1 + m2v2 m1v1
vCM = = (46.2)
m1 + m2 m1 + m2
Pogledajmo sada sliku 46.1. Treba nai vezu kuta s kutem .
sin v1 sin u1 sin
tan = = = (46.3)
cos v1 cos vCM + u cos

Sudar je elastian pa je u1 = u1:

u1 sin sin
tan = = (46.4)
vCM + u cos vCM
+ cos
u1
Ranije smo dobili koliko iznosi brzina centra mase, pa slijedi







m1v1 m2v1
u1 = v1 vCM = v1 = (46.5)
m1 + m2 m1 + m2

Raunamo omjer vCM u1 :

m1v1
vCM m1 + m2 m1
= = , (46.6)
u1 m2v1 m2
m1 + m2

54
to ako uvrstimo u (46.4) daje i konaan rezultat:

sin
tan = (46.7)
m1
+ cos
m2

Ovisno o omjeru m1 m2 razlikujemo 3 sluaja:

tan tan tan

0 0
2 2 2

m1 < m2 m1 = m2 m1 > m2

1) Za m1 < m2 izraz (46.7) tei u beskonanost za = 0 = arccos( m1 m2 ), a

moe biti bilo koji kut izmeu i .

2) Za m1 = m2 izraz tei u beskonanost za = . Mogui su svi kutovi

izmeu 0 i 2.

3) Za m1 > m2 funkcija ne tei u beskonanost, kut poprima vrijednosti

izmeu 0 i arcsin(m1 m2 ) < 2.

Ako elimo doznati najvei mogui iznos kuta to moemo nai graki iz (46.7)
ili izraunati maksimum tan kao funkcije od . Odmah vidimo da za m1 > m2
nazivnik nikad ne moe ieznuti, pa zato maksimalni kut uvijek mora biti manji
od 2. Ako je m1 = m2 onda je maksimalni tono jednak 2. Za m1 < m2 kut
moe imati bilo koji iznos.

55
47. Veza izmeu koliina gibanja i kinetikih energija dviju estica
u SCM i LS.
Brzinu i masu prvo mjerimo u laboratorijskom sustavu i tek onda prerauna-
vamo u sustav centra mase. Koliina gibanja dvije estice u laboratorijskom





sustavu neka je p1 = m1v1 i p2 = m2v2 . U sustavu centra mase:





p1 = m1 (v1 vCM ) = m1u1




(47.1)
p2 = m2 (v2 vCM ) = m2u2
Ako u ove izraze za koliinu gibanja uvrstimo izraz za brzinu centra mase22 lako
pokaemo da su oni doista jednaki po iznosu i suprotnog smjera.
U SCM imamo dva vana pojma: reducirana masa i relativna brzina estica.
Reducirana masa je denirana kao harmonijska sredina masa dvije estice, ona ne
predstavlja ni jednu od estica, nego ktivnu esticu sa masom .

1 1 1 m1 + m2 m1m2
+ = = (47.2)
m1 m2 m1m2 m1 + m2



Relativna brzina je jednostavno razlika brzina v1 i v2 :




r = v1 v2 (47.3)

Ukupna koliina gibanja u SCM ovisi upravo o te dvije veliine.

p1 = (v1 v2 )



(47.4)
p2 = (v2 v1 )



Do gornjih izraza dolazimo tako da u p1 i p2 iz (47.1) uvrstimo izraz za brzinu
centra mase i iskoristimo deniciju reducirane mase.
to se tie kinetike energije u LS, nju znamo izraunati:
p12 p2
Ek = Ek,1 + Ek,2 = + 2 (47.5)
2m1 2m2



U SCM samo iskoristimo da je p1 = p2 :

p2 p2 p2 1 1 p2 1


Ek,CM = + = + = p = r (47.6)
2m1 2m2 2 m1 m2 2

m v + m2 v2
22
vCM = 1 1
m1 + m2

56
 1

2
Ek,CM = (v1 v2 ) (47.7)
2
(kinetika energija u SCM nakon sudara) jednaka nuli
Napomenimo jo da je Ek,CM
ako je sudar savreno neelastian jer je relativna brzina nakon sudara jednaka nuli.

48. Endo i egzotermne reakcije. Neelastini sudar dva tijela:

promjena unutranje energije.

Ek = Eun (48.1)
Znamo da ako je sudar neelastian nema promjene unutranje energije, a kinetika
energija je konstantna (ouvana). Gubitak na toplinu je nula, Q = 0. Ako imamo
neelastian sudar, postoji gubitak na toplinu tj. kinetika energija nije ista prije i
poslije sudara nego postoji promjena unutranje energije prema relaciji (48.1).
U sluaju da je promjena unutranje energije razliita od nule, imamo
mogunost za dvije vrste reakcija: endotermne i egzotermne reakcije. Reakcija je
endotermna ako je kinetika energija porasla odnosno ako se unutranja energija
smanjila. U tom sluaju je Q < 0. Ako je promjena unutranje energije vea od
nule, reakcija je egzotermna i toplina se oslobaa, Q > 0. Ako je promjena
unutranje energije tono jednaka nuli radi se o elastinom sudaru.
Napiimo zakone ouvanja energije i koliine gibanja za neelastini sudar dvije
estice:
m1v12 m2 v22 (m1 + m2 )v 2
+ = +Q (48.2)
2 2 2




m1v1 + m2v2 = (m1 + m1 )v (48.3)
estice se poslije sudara gibaju brzinom




m1v1 + m2 v2
v= . (48.4)
m1 + m2
Ako izraunamo razliku kinetikih energija uzevi u obzir gornji izraz za konanu
brzinu, dobit emo da ona iznosi
1

2
Ek = Ek,prije Ek,poslije = (v1 v2 ) (48.5)
2
to znai da je promjena unutranje energije
1


Eun = Eun,prije Eun,poslije = (v1 v2 ) 2 (48.6)
2
Kinetika energija poslije ovakvog sudara bit e manja jer se unutranja energija
poveala.

57
49. Potisak i konana brzina rakete. Potisak mlaznog motora.

Pri opisivanju gibanja rakete prije svega u drugom Newtonovom zakonu

moramo uzeti u obzir da se radi o tijelu promjenjive mase tj. m = m(t ). Zbog toga
to je masa funkcija vremena i akceleracija e biti funkcija vremena.
Raketni pogon zasniva se na ouvanju koliine gibanja. Raketa mijenja brzinu
izbacivanjem mase u obliku goriva (i odbacuje svoje dijelove). Treba imati na umu
da se omjer izbaene mase i mase rakete stalno mijenja jer je goriva sve manje i da
e jednaka koliina izbaenog plina vie ubrzati raketu na kraju nego na samom
poetku gibanja.
Ukupna koliina gibanja rakete ostaje ouvana. Oznait emo sljedee:
m masa rakete,
mg masa goriva,
dmg masa djelia goriva koje je izbaeno,


v brzina rakete,


dv promjena brzine rakete,


u0 brzina kojom se izbacuje gorivo,
g promjena mase rakete u vremenu (zbog izbacivanja goriva).

i promatrati trenutak t u kojem raketa ima masu m i brzinu v (koliina gibanja prije)
i t + dt u kojem ima masu m dmg i brzinu v + dv (koliina gibanja poslije).
Traimo konanu brzinu rakete.





Iz zakona ouvanja koliine gibanja, p = p mv = mv, slijedi:







mv = (m dmg )(v + dv ) dmg ( u0 (v + dv ) ) =








= m(v + dv ) dmg (v + dv ) + dmg (v + dv ) dmgu0 =




= mv + mdv dmg u0



mdv = dmg u0 (49.1)

Doli smo do jednadbe gibanja:

dv dmg

m = u0 (49.2)
dt dt
gdje je F = m dv dt sila potiska i proporcionalna je sa g dmg dt . Sila potiska e
biti konstantna ako je g konstantna. Vratimo se na izraz (49.1) i integrirajmo ga
za konanu brzinu rakete. Budui da se masa rakete smanjuje kako se gorivo
izbacuje:
dm g = dm (49.3)

58
(49.1) postaje:



mdv = u0 dm


dm
dv = u0
m


vk Mk


dm
dv = u0



m
vp Mp

Mk




vk vp = u0 (ln m) =
Mp


= u0 (ln M k ln M p ).

Doli smo do tzv. jednadbe Ciolkovskog:

Mp
vk vp = u0 ln . (49.4)
M
Uvrstimo poetne uvjete vp = 0 i M p = M 0 i dobijemo izraz za konanu brzinu:

M0
vk = u0 ln . (49.5)
Mk
Omjer poetne i konane mase rakete:
M0
= evk u0 . (49.6)
Mk

Potisak mlaznog motora.

Za razliku od rakete, mlazni motor usisava zrak koji koristi za sagorijevanje

goriva te ga zajedno s gorivom izbacuje van potrebno je uvesti jo jednu veliinu,
brzinu usisavanja (i izbacivanja) zraka: z dmz dt . Sila potiska tada je jednaka





Fpot = g u0 + (u0 v )z (49.7)

Brzina izbacivanja zraka ovisi o visini, a na visinama veim od 30 km zrak je

previe rijedak da bi mlazni motor mogao raditi. Optimalna visina za rad mlaznog
motora jest do 10 km.

59
50. Ouvanje kutne koliine gibanja. Veza sa momentom sile.
Pokusi.
Sauvanje kutne koliine gibanja poslijedica je izotropnosti prostora. Denicija
vektora kutne koliine gibanja:




Lrp (50.1)



L = rp sin (r , p )




Vektor L je okomit na ravninu u kojoj je paralelogram odreen sa vektorima r i p.
Mjerna jedinica je Js, ista kao za Planckovu konstantu. Dok za jednu esticu
ouvanje koliine gibanja nije imalo smisla, ouvanje kutne koliine gibanja ima
smisla i samo za jednu esticu. Pogledajmo vezu sa momentom sile.





dL d

dr

dp
dv



= (r p ) = p + r = r m = rF M
dt dt dt dt dt




M r F (50.2)



M = rF sin (r , F )



Moment
sile je deniran kao
vektorski umnoak sile F i kraka sile r . Odnosi




se prema F i r jednako kao i L prema r i p, tj. to je vektor koji je okomit na
paralelogram deniran vektorima sile i kraka sile.
Zakon ouvanja kutne koliine gibanja: ako nema vanjskog momenta sile
vektor L je konstantan/ouvan.



dL


M= = 0 L = const. (50.3)
dt
Pokusi. Prandtlov stolac.

60
51. Moment centralne sile. Primjer.
Centralna sila je sila koja je usmjerena po spojnici dva tijela, a iznos joj ovisi o
njihovoj meusobnoj udaljenosti. Moment centralne sile e biti nula, budui da je
on deniran kao vektorski umnoak sile i kraka sile




M r F (51.1)



Ako je F centralna sila moemo pisati F = F r pa slijedi:



r r = 0
M r F = F r r r = 0 (51.2)
Vidimo odmah da je za centralnu silu vektor kutne koliine gibanja ouvan. Vrijedi
sljedea veza izmeu momenta sile i vektora kutne koliine gibanja:





dL d

dr

dp
dv



= (r p) = p + r = r m = rF M (51.3)
dt dt dt dt dt


ako je M = 0 imamo


dL
=0 (51.4)
dt


iz ega slijedi da je L konstanta.
Primjer centralne sile je gravitacijska sila izmeu Zemlje i Sunca, djeluje
iskljuivo po spojnici ova dva tijela, a iznos joj ovisi o njihovoj udaljenosti (opada
sa kvadratom udaljenosti). Moment gravitacijske sile je nula pa je i kutna koliina
gibanja ouvana.


mm
M = r G S 2 Z r = 0 (51.5)
r


injenica da je L ouvana
znai da je putanja estice ograniena na ravninu
gibanja okomitu na vektor L, to i jest sluaj sa gibanjem Zemlje oko Sunca.
Coulombova sila takoer je primjer centralne sile, a za nju vrijedi


QQ
M = r k 1 2 2 r = 0 (51.6)
r


gdje je r udaljenost izmeu dva naboja.

61
52. Momenti unutranjih sila u sustavu N estica.

Promatramo sustav od N estica. Sila koja djeluje na i-tu esticu mase mi

iznosi:




Fi = Fvanjska + Fij (52.1)
j i

Ako je sustav izoliran nema vanjskih sila odnosno Fvanjska = 0. Zadnji lan
odnosi se na unutarnje sile sustava koje djeluju meu esticama. Uoimo da uvjet
j i pri sumiranju znai da estica sama na sebe ne djeluje nego sumiramo
iskljuivo doprinose ostalih estica.
Ukupni moment sile




M = (ri Fi ) (52.2)
i
u sluaju izoliranog sustava iznosi






M = (ri Fi ) = (ri Fij ). (52.3)
i i j i

Posluimo se sada malim trikom:

1




M = (ri Fij + rj Fji ) (52.4)
2 i j i



Ako iskoristimo da je Fij = Fji lako dobijemo sljedee:

1



M = (ri rj ) Fij (52.5)
2 i j i


Sada pogledajmo zadnji izraz da bi M bio jednak nuli, moramo uiniti dodatnu



pretpostavku: vektori unutarnjih sila i vektori ri rj moraju biti kolinearni. Dakle
ako su sile meu esticama centralne odnosno djeluju po spojnici dviju estica,
moment sile e biti nula. 23


Zakljuak je da unutarnje sile ne mogu promijeniti ukupan L sustava estica.

23
tzv. etvrta jednadba klasine mehanike (uz tri Newtonova zakona)

62
53. Drugi Keplerov zakon. Geometrijsko znaenje sauvanja kutne
koliine gibanja.
Drugi Keplerov zakon moemo formulirati na ovaj nain: spojnica Sunce
planet u jednakim vremenskim intervalima prebrie jednake povrine elipse po
kojoj se planet giba oko Sunca.

Sunce
A2 A1




r v, p
planet

Slika 53.1: Drugi Keplerov zakon garantira da su povrine jednake

Budui da je gravitacijska sila centralna sila, kutna koliina gibanja je prilikom

gibanja planeta oko Sunca konstantna:







L = r p = mr v = const. (53.1)
Promotrimo sada innitezimalni komadi povrine iz slike 53.1:

dA dr


r

1


dA = r dr

2


dA 1
dr 1


= r = r v (53.2)
dt 2 dt 2


Veliinu
dA dt nazivamo sektorskom brzinom. Ako sada usporedimo definiciju
vektora L i izraz za sektorsku brzinu, vidimo da vrijedi sljedea veza ovih dviju
veliina:



dA L
= (53.3)
dt 2m


odnosno dA dt je konstantna veliina.
Zbog drugog Keplerovog zakona planeti se brzo gibaju kada su blizu, a sporo
kada su daleko od Sunca (mora biti tako ako su povrine uvijek iste).

63
54. Kutna koliina gibanja i kinetika energija tijela koje krui.
Osim gravitacijske sile, sila napetosti konca takoer djeluje po spojnici dva
tijela te je takoer centralna sila. Promotrimo kruenje kuglice na niti. Kutna
koliina gibanja je ouvana.




dL


M = r Tr = 0 = L = const. (54.1)
dt
Ako je kutna koliina gibanja konstantna jednaka je za sve duljine niti r i za svaku
brzinu kuglice v:
L = mv0 r0 = mvr (54.2)
pa je odnos izmeu duljine niti i brzine kuglice:
v0 r
v0 r0 = vr = . (54.3)
v r0
Izraunajmo sada kinetiku energiju kuglice.
mv02
Ek,0 = (54.4)
2
mv 2 (54.3)
mv02 r02
Ek = = (54.5)
2 2r 2

Kod krunih gibanja moment impusa djeluje kao odbojna efektivna

potencijalna energija ako je moment impulsa u procesu ouvan, potrebno je
izvriti dodatni rad ukoliko elimo pomaknuti esticu sa r0 na r. Prema rad
energija teoremu promjena rada jednaka je promjeni kinetike energije. Da bismo
skratili duljinu niti moramo obaviti sljedei rad:

1 2 r0
2

W = mv0 1 (54.6)
2 r

64
55. Oblik galaksije. Efektivna potencijalna energija tijela koje
krui.

Rekli smo da bi se svako vrtee tijelo pomaklo sa r0 na r mora se obaviti rad:

1 2 r0
2

W = mv0 1 (55.1)
2 r
Ovu energiju smatrat emo doprinosom potencijalnoj energiji - nazivamo ju
centrifugalnom potencijalnom energijom. Na svaku zvijezdu u galaksiji djeluje
gravitacijsko privlaenje od svih zvijezda koje su blie centru vrtnje od nje i
odbojna efektivna sila:
2
M galax. M z M v2 r
Ep (r ) = G + z 0 0 (55.2)
r 2 r
E 2
M z v02 r0

2 r

rmin
r
Ep

M galax. M z
G
r

Graf 55.1: Oba lana potencijalne energije posebno i ukupna potencijalna energija

Prije ili kasnije e se zvijezda nai na najmanjoj moguoj udaljenosti od centra

vrtnje. Moemo ju dobiti iz uvjeta za minimum potencijalne energije:

Ep v0 2 r0 2
=0 rmin = (55.3)
r r = rmin GM galax.

Saimanje galaksije u ravnini okomitoj na L je ogranieno jer centrifugalna

potencijalna energija raste brzo kada r tei u 0, tj. potencijalna energija ima
najmanju vrijednost za neki konani r = rmin (graf 55.1). Galaksija se zato saima
tako da se iz kuglastog oblaka pretvara u palainku (kojoj ostane neto manje
kuglast sredinji dio), odnosno saima se u smjeru vektora L).24

24
Napomenimo jo da trenutno ne postoji dovoljno dobra teorija koja bi objasnila oblike i gibanje
galaksija. Brzine vrtnje pojedinih djelova galaksije dovele su do pretpostavke o tzv. tamnoj
materiji, a ubrzano irenje svemira izmeu galaksija pokuava se objasniti tamnom energijom.

65
56. Ouvanje kutne koliine gibanja i izotropnost prostora.
Izotropnost prostora znai da se objektu kojeg rotiramo nee zbog te rotacije
promijeniti svojstva. Meudjelovanja estica unutar tog tijela ne mijenjaju se -
potencijalna energija ostaje ista. Pokazali smo ranije da se translacijom objekta u
prostoru potencijalna energija takoer ne mijenja, a sada emo se posluiti slinim
dokazom za rotaciju u prostoru.

ri Fi

Slika 13. Rotiramo sustav od N estica i promatramo

to se dogaa sa potencijalnom energijom meu esticama

Sljedee veliine se odnose na i-tu esticu.

Fr = W = E p (56.1)



r = r

W = Fr cos = Fr sin (56.2)
2
Znamo da je moment sile M definiran kao
M = Fr sin
pa je
W = M . (56.3)
Promjena potencijalne energije mora biti nula. Iz zadnjeg izraza slijedi
W E
M= = p (56.4)

pa ako je E p E p ( ) odnosno ako potencijalna energija doista ne ovisi o zakre-
tanju u prostoru
M = 0. (56.5)
odnosno L je konstantan. Izveli smo ouvanje kutne koliine gibanja iz uvjeta da
potencijalna energija ne ovisi o rotaciji .

66