Umjetnost rijei LVII (2013) 12 Zagreb sijeanj lipanj

izvorni znanstveni rad

Ivana P E R U K O (Odsjek za istonoslavenske jezike i

knjievnosti Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu)

KAVKASKA MENIPEJA MIHAILA BULGAKOVA

UDK 821.161.1-92.09Bulgakov,M.A.
Primljeno 7. 4. 2013.

U lanku Kavkaska menipeja Mihaila Bulgakova analiziraju se tri feljtona

nastala za autorova boravka na jugu Rusije u Vladikavkazu, Beslanu
i Groznome. Rije je o anrovski rubnim djelima, odnosno hibridima
(U kavani, Tjedan prosvjeivanja) koji sadre ili barem nagovjeuju
neka stilska rjeenja i kljune narativne postupke zahvaljujui kojima
je u ruskoj (sovjetskoj i postsovjetskoj) historiografiji Mihail Bulgakov
stekao titulu heretika i satiriara. Iako je rije o djelima neujednaene
umjetnike kvalitete, treba svakako istaknuti njihovo povijesno-kultu-
roloko i knjievno-evolucijsko znaenje, pogotovo u svjetlu injenice
da su neka od njih (Nadolazee perspektive, Kazalini Oktobar) tek
nedavno otkrivena, zahvaljujui trudu pojedinih ruskih strunjaka
3
(Vsevolod Saharov). Budui da dio njih nije ukljuen u Bulgakovljeva
sabrana djela novijega doba, ona su ruskoj i svjetskoj javnosti gotovo
posve nepoznata. Ovaj je rad, stoga, pionirski pokuaj komparativne
analize Bulgakovljeve kavkasko-feljtonske tetralogije iz dvaju teorijskih
rakursa. Jedan je problem karnevalizacije i menipeje koju je ponudio
Mihail Bahtin u Problemima poetike Dostoevskoga, a drugi je neto
suvremenija teorija sovjetske kulture i arhitekture Leninova i Stalinova
vremena, koju je teoretiar Vladimir Papernyj u poznatoj studiji Kultura
2 razdvojio i suprotstavio pomou paradigmi kultura 1 (horizontalna
avangardna kultura 1920-ih godina, u kojoj pravila i elementi nove
sovjetske poetike i estetike jo uvijek nisu strogo definirani) i kultura
2 (vertikalna, zatvorena, tj. strogo centralizirana socrealistika kultura
1930-ih i 1940-ih godina).
Kljune rijei: Mihail Bulgakov, kavkaski feljtoni, karnevalizacija,
menipeja, kultura 1, ideja novih poetaka, ideja kolektivnosti, Homo
sovieticus

BIJELI POECI

Poznato je da je svoj knjievni talent Mihail Bulgakov otrio dugogodinjim

novinskim radom, na krilima kojega se ve na prijelazu iz 1923. u 1924.
godinu proslavio kao uvaen moskovski feljtonist i humorist, no manje je
 I. P e r u k o , Kavkaska menipeja Mihaila Bulgakova (319)
Umjetnost rijei LVII (2013) 12 Zagreb sijeanj lipanj

poznat podatak da su njegove prve knjievne vedute vezane za Kavkaz, a ne

za nepovsku Moskvu. Nadolazee perspektive (Grjaduie perspektivy, 1919) i
U kavani (V kaf, 1919) Bulgakovljevi su prvi objavljeni feljtoni, u kojima
je obradio neke od kljunih tema postoktobarske knjievno-publicistike
prakse polazei od tada omiljenih dihotomija prolost budunost, bijeli cr-
veni, boljevizam monarhizam, Zapad Rusija, na kojima je ustrajala veina
ruskih knjievnika intelektualaca.1 Zanemari li se djelomina tematska
slinost meu spomenutim prvijencima, nemogue je ne zamijetiti njihova
stilska mimoilaenja i knjievno-umjetniku disproporcionalnost. U Na-
dolazeim perspektivama, objavljenim za kapitulacije Bijele garde2 na jugu
Rusije, propituje se smisao revolucionarnih promjena koje su zadesile Rusiju
predvianjem njihovih neminovnih reperkusija: Preostaje nam budunost.
Tajanstvena, neizvjesna budunost. to e, zapravo, biti s nama? (Bulgakov
2006a: 219). Najvea vrijednost toga ranog, javnosti posve nepoznatoga
feljtona krije se u njegovoj bezvremenskoj aktualnosti. Naime Bulgakovljeva
skica politikoga bezumlja u formativnim godinama sovjetske civilizacije
(termin Andreja Sinjavskoga) prispodobiva je stvarnosti koja je zadesila
Rusiju 1991. godine, uoi njezina sumraka:
4
U ovome tekom trenutku, kada je naa nesretna domovina dotaknula naj-
niu toku nitavila i bijede, kamo ju je gurnula velika socijalistika revolucija,
mnogima se po glavi vrzma jedna te ista misao. Ona ne jenjava. Turobna je
i mrana, ucijepila nam se u glavu i trai odgovor. Posve je prirodno da se
pitamo to e biti s nama (...) Suoeni smo sa sadanjosti koja je takva da bi
ovjek najradije zatvorio oi. I drao ih zatvorenima! (isto)

S obzirom na katastrofine tonove kojima Bulgakov otvara svoj pam-

flet i na in politikoga pozicioniranja, odnosno otvorenoga navijanja i
poticanja bjelogardijaca da preotmu rusku zemlju iz ruku crvenoarmejaca,
ne iznenauje sljedei podatak iz Bulgakovljeve enciklopedije Borisa So-
kolova. Bulgakov, svjestan poetike neslobode koja je po miljenju Svetlane
Bojm zaivjela ve u 1920-im godinama, sporni je feljton zalijepio u svoj
knjievni album naopake, sakrivi tako njegovo postojanje. Bulgakov je s
pronicavom tonou i otvorenou, kakva vie nikada nee biti svojstvena

1
Iste opozicije postoje u filozofskim djelima Sergeja Bulgakova i Nikolaja Berdjaeva,
ali i u nizu knjievnih autobiografija i ispovijedi Alekseja Rozanova, Osipa Mandeltama,
Borisa Pasternaka, Viktora klovskoga itd.
2
Naoruane sile bijelih na jugu Rusije vodio je general Anton Denikin, ije propuste
Bulgakov u feljtonu i kritizira.
 I. P e r u k o , Kavkaska menipeja Mihaila Bulgakova (319)
Umjetnost rijei LVII (2013) 12 Zagreb sijeanj lipanj

njegovu stvaralatvu, dijagnosticirao i ideoloku razmrvljenost zemlje i eg-

zistencijalnu bijedu3 1920-ih godina: A mi... mi emo se klati (isto: 220);
Iskupljivat emo se za prolost nesluenim naporima, surovom ivotnom
bijedom. Iskupljivat emo se i u doslovnom i u prenesenom smislu (isto).
Za Europu je karakteristian aktivan ivot, kultura koja se zasniva na izu-
avanju i djelovanju, a ne na impresiji i dogmi, kao to je sluaj s drevnim
kulturama Istoka pisao je Maksim Gorkij u eseju Dvije due (Dve dui)
1915. godine. Bulgakov je slino uinio u Nadolazeim perspektivama, koje je,
ba kao to je svojstveno stilu Gorkoga, zasnovao na kontrastnoj, premda
banalnoj kompoziciji, decidirano se svrstavi u red zapadnjaka.4 Budui da
je Zapadu pripisao naprednu znanstvenu i duhovnu budunost, kojoj je i
Gorkij u Dvjema duama svim silama teio, u Nadolazeim perspektivama
Zapad ima ulogu utopijskoga prostranstva, nedostinoga Raja. Stoga je
Bulgakov u feljtonu pomno gradio hipertrofiranu viziju zapadne budunosti:
U ogromnim tvornicama ogromni strojevi, prodirui kameni ugljen, svaki
dan grozniavo bruje, lupaju, izlijevaju potoke rastopljenoga metala, kuju,
popravljaju, stvaraju... (isto: 219). ak su i povijesne katastrofe dobile svean
predznak na Zapadu, pa je nitavnosti ruskoga graanskog rata Bulgakov
kontrapunktirao Prvi svjetski rat, prozvavi ga velikim ratom velikih naroda. 5
Antonimijski vrhunac Bulgakov ipak dosee u sljedeoj projekciji zapadnja-
ke budunosti: I dok e na Zapadu sve odzvanjati od gradnje, kod nas e
od jednoga do drugoga kraja zemlje odzvanjati od mitraljeza (isto: 220).
Uz otvoren animozitet prema trockistikome boljevizmu i njegovim
sljedbenicima, koje naziva nasamarenim luacima, Bulgakov je u Nadolazeim
perspektivama jednako otar i prema svojima, odnosno bjelogardijcima, na
ijoj se strani i sam borio u svojstvu lijenika. Valja primijetiti da Bulgakov
usvaja i pokajniki diskurs, apelirajui na nunost kolektivnoga iskupljenja:
Iskupljivat emo se za ludost revolucionarnih dana, za nezavisne izdajnike,
za razvratne radnike, za Brest, za bezumnu upotrebu stroja za tiskanje nov-

3
U svom dnevniku Bulgakov ovako predoava moskovske prilike 1922. godine: Ovo
je najcrnja godina u mojemu ivotu. ena i ja gladujemo (Bulgakov 2004: 21).
4
Zapadnjatvo (zapadniestvo) i slavenofilstvo (slavjanofilstvo) razvili su se kao dva
osnovna pola ruske drutvene misli 1840-ih i 1850-ih godina, iji su predstavnici teili posve
oprenoj viziji drutveno-povijesnoga i kulturnoga razvoja Rusije. Polemika izmeu zapadnjaka
(zapadniki) i slavenofila (slavjanofily) eskalirala je po objavljivanju prvoga Filozofskoga pisma
(Filosofieskoe pismo) P. aadaeva 1934. godine. Dok su najpoznatiji predstavnici slavenofilstva
bili A. Homjakov, I. Kireevskij i K. Aksakov, F. Tjutev i V. Dal, zapadnjacima su se smatrali
P. aadaev, V. Belinskij, A. Gercen, N. Nekrasov, I. Gonarov i M. Saltykov-edrin.
 I. P e r u k o , Kavkaska menipeja Mihaila Bulgakova (319)
Umjetnost rijei LVII (2013) 12 Zagreb sijeanj lipanj

ca5... za sve! (isto: 221). Ve je iz toga jasno da u Nadolazeim perspektivama

nema ni ezoterinih tonova ni kompozicijske slojevitosti ni humora. Bulga-
kovljevo politiko pozicioniranje i obraanje u mi-formi ne samo da podsjea
na retoriko gomilanje imanentno antifikcionalnoj angairanoj prozi, kakva
je po miljenju Maritte udakove karakteristina za sovjetsku knjievnost
u drugoj polovici 1920-ih godina, nego je u otrome kontrastu s njegovim
moskovskim tekstovima, u kojima je svoje politiki disonantne tonove skrivao
narativnim i inim lukavstvima. Ni u jednome drugom tekstu Bulgakovljevo
autorsko, pripovjedno i politiko gledite nee dosei takvu unisonost kao
to se dogodilo s ovim kavkaskim prvijencem, patriotizam kojega je zatro i
narativni ludizam i fantaziju inae svojstvene veini autorove moskovske
proze. U moskovskim feljtonima Bulgakov e zauzeti posve drugaiju au-
torsku pozu poziciju neutralnoga, distanciranog i nadmonog promatraa.
Suprotno oekivanjima da e Bulgakov nastaviti s bespotednom i stilski
neinventivnom kritikom boljevika, feljton U kavani ne samo da je stilski
bogatiji nego je i anrovski i kompozicijski kompleksniji. Za razliku od
kontrarevolucionarne mi-forme Nadolazeih perspektiva, iz koje autor odailje
svoju ogorenu viziju zaostale ruske budunosti, u drugom feljtonu-dnevniku
6 pripovijeda u prvome licu, postiui pritom efekt ironina oevica vremena,
tj. nepristrana promatraa.6 Feljton U kavani napisan je iste godine kada
i Nadolazee perspektive, no sutinski se razlikuje od spomenutoga pamflet-
nog prethodnika jer se u njemu pojavljuju upravo oni knjievni postupci
zahvaljujui kojima se Bulgakov vinuo meu majstore menipeje 20. stoljea.
U Velikoj sovjetskoj enciklopediji stoji kako su lakoa, jasnoa i jednostavnost
kompozicije osnovna anrovska naela feljtona; za sovjetski je feljton,
drugim rijeima, karakteristina odsutnost estetske nakienosti. Drim da
takvo to nije svojstveno ak ni odve retorikim Nadolazeim perspektivama,
a kamoli feljtonu U kavani ili Bulgakovljevim zrelijim moskovskim feljto-
nima.7 Feljton U Kavani spada u rubni anr, odnosno hibrid, u kojemu se

5
Bulgakov aludira na neprimjereno tiskanje novca u veljai 1917. godine, zbog ega
je zemlja dovedena u teku inflaciju. Inflacija je, napominje Sokolov, ubrzala pad Privremene
vlade koju su u listopadu 1917. godine sruili boljevici.
6
Po miljenju Vsevoloda Saharova, spomenuta je perspektiva svojstvena veini
Bulgakovljevih djela.
7
Ve se u naslovima veine feljtona ovoga autora moe uoiti zaokret prema
knjievno-umjetnikome, odnosno prema estetskoj kienosti koja nije svojstvena sovjetskim
feljtonistima: More rakije (Samogonnoe ozero, 1923), Glavni grad u notesu (Stolica v bloknote,
1922), Letei Nizozemac (Letuij gollandec, 1925), Kondukter i lan carske obitelji (Konduktor i len
imperatorskoj familii, 1925) i sl.
 I. P e r u k o , Kavkaska menipeja Mihaila Bulgakova (319)
Umjetnost rijei LVII (2013) 12 Zagreb sijeanj lipanj

istovremeno prelamaju fikcija i fakcija; on posjeduje elemente umjetnike

pripovjedne proze, ali i elemente publicistiko-novinske komunikacije. U
njemu se mijeaju dvije diskursne prakse: fikcionalno-pripovjedna i novin-
sko-publicistika (najee argumentacijska). Ova potonja karakteristina je
za uvodni i zavrni dio feljtona, a glavna su joj obiljeja maksimalno pojed-
nostavnjena sintaksa, odsutnost jezine suvinosti i metaforinosti: Pod je
prekriven prljavtinom. Oblak duhanskoga dima. Ljepljivi, prljavi stolovi.
Svega je nekoliko vojnika, pokoja dama i mnogo civila (Bulgakov 2006b:
215). No takva jednostavnost, ostvarena ritmiki nanizanim (neproirenim i
proirenim) reenicama, koja sadri elemente novinskoga diskursa, poprima
scenske obrise. Sceninost je pospjeena i glazbenim triom koji nastupa u
kavani te koji je ak i fiziki odmaknut od stolova, oko kojih je smjetena
radnja. Obilje dramskih elemenata, uostalom, ne udi ako se uzme u obzir
Bulgakovljev izniman dramski opus i glumako iskustvo, koje ostvaruje
upravo u kavkaskome periodu stvaralatva.
Dok je u pamfletnim Nadolazeim perspektivama, lienim fabularne i
narativne matovitosti, Bulgakov tematizirao razorne posljedice bolje-
vizacije Rusije, tematska okosnica feljtona U kavani i dalje je politika, s
tom razlikom to je obogaena fabulom, slojevitijom kompozicijom, kar- 7
nevalizacijom i menipejom. Iako se, ba kao i u Nadolazeim perspektivama,
sredinja ideja feljtona vrti oko boljevike najezde i graanskoga rata,
tu prestaje svaka slinost meu spomenutim feljtonima. Odjea i hrana
vana su distinktivna obiljeja za karakterizaciju likova u feljtonu, koji se
pomou poznate narodne poslovice odjea ne ini ovjeka mogu razvrstati
u dvije skupine. Prvu ini pripovjeda u vojnikoj kabanici, koja iz odjev-
noga prerasta u moralni artikl: (...) i sami vidite da je na meni engleska
kabanica (koja, uzgred reeno, uope ne grije). Jasno vam je da svaki as
mogu dospjeti u vojni konvoj ili u kakvu neoekivanu ratnu situaciju!
(isto: 217). Drugu, brojniju skupinu likova ine dama u svili i gospoda u
civilu: Pored mene sjeda buno drutvance: dvojica civila i jedna dama.
Svila uglaene dame uka. Civili izgledaju besprijekorno: stasito, rumeno,
sito. Taman su u godinama za sluenje vojnoga roka. Skockani su svi do
jednoga (isto: 215). Njihova odjea upravo groteskno stri u opisanoj
derutnoj kavani te kao takva postaje povodom za osudu i napad. Obje su
skupine u feljtonu podlone psiho-socijalnoj diferencijaciji zasnovanoj na
simbolikoj metonimijsko-sinegdohalnoj vezi u kojoj se engleska kabanica
dovodi u vezu s ratom i obranom zemlje, a lakirane cipele s lagodnim ivo-
tom i izdajom zemlje. Motiv lakiranih cipela, odnosno buruja-bonvivana,
uporno e se provlaiti i kroz Bulgakovljeve moskovske prie i feljtone, i to
 I. P e r u k o , Kavkaska menipeja Mihaila Bulgakova (319)
Umjetnost rijei LVII (2013) 12 Zagreb sijeanj lipanj

uvijek kao predmet osude te otrovne ironije. Drugo distinktivno obiljeje

u karakterizaciji likova gastronomske je prirode. Dok vojnik-pripovjeda
pije ukastu tekuinu koja tek svojim agregatnim stanjem podsjea na
aj, za gospodskim stolom pije se varavska kava (u ratnim prilikama, ali
i u sovjetskoj Rusiji, simbol raskoi): Konobarica ode, ali se ubrzo vrati
te, kao da mi ini ne znam kakvu uslugu, preda me stavi alicu sa utom
tekuinom i tanjuri s dva sasuena kolaia (isto); Na njihov stol stie
tanjur sa slasticama i tri varavske kave (isto: 216).
Jasno je da pripovjeda ne odjeljuje tek dva stola u kavani, nego dva svijeta
(vojni i aristokratski), bez obzira na to to oba pripadaju istome politiko-ci-
vilizacijskom svjetonazoru (monarhijskoj, bijeloj Rusiji). Opisujui damu
koja dokono promatra alicu s kavom i hini zabrinutost zbog pada Rostova
na Donu, kapitulacijom kojega je kapitulirala i carska Rusija, pripovjeda
razotkriva svoj politiki aktivizam u obliku osude pasivnih buruja. Ipak,
ini se da politika nota Bulgakovljeva feljtona krije kao to je esto sluaj
s njegovim ponajboljim ostvarenjima mnogo iru problematiku. Ako se
u Majstoru i Margariti Bulgakov okuao u razjanjavanju vjene razapetosti
izmeu dobra i zla, feljton U kavani nepretenciozan je pokuaj propitivanja
8 ljudskoga morala. Otuda i osuda amoralnosti vojno neaktivnih civila koji
pozivanjem na lana opravdanja, izmiljene bolesti i zdravstvene tegobe
izbjegavaju sudjelovati u obrani zemlje:
Mah... to to govorite nema pak nikakvoga smisla, jer danas je teko ostati
po strani, a tako je lako zavriti na bojinici! A to se tie vaega... kako ste
ono rekli, vaega udjela u obrani... Eh, tu se gadno varate! Sudei po vaem
izgledu i dranju, ini se da vam je jedini interes napuniti svoje depove! Osim
toga vucarate se po kavanama i kinodvoranama, svojim priama sijete smutnju
i strah, ime nikako ne pomaete obrani od boljevika. Priznajte i sami da
ovo to vi inite nije obrana, nego obina pakost! Zavrite s time! Takvo to
vam ne pristaje. Ne preostaje vam drugo nego otii na bojite! (isto: 217)

Treba rei da uz oiglednu kritiku beskrupuloznosti ratom netaknutih

pojedinaca postoji jo jedan razlog zbog kojega je pripovjedau stalo osuditi
takvu indolentnost, neukusno bonvivanstvo i pomanjkanje etinosti. Bulga-
kovljev je feljton protkan ogorenjem moralno uzvienoga pripovjedaa zbog
nepravedno dodijeljenih ivotnih uloga. Stoga lakirane cipele u feljtonu nisu
samo objekt osude, nego i objekt udnje: Nije mi bilo lako, no priviknuo
sam se! I to ja, koji ba kao i vi, a moda ak i vie od vas, volim miran ivot,
kinodvorane, mekane naslonjae i varavsku kavu. Samo meni, za razliku od
vas, nita od toga nije dostupno! (isto: 217).
 I. P e r u k o , Kavkaska menipeja Mihaila Bulgakova (319)
Umjetnost rijei LVII (2013) 12 Zagreb sijeanj lipanj

Feljton U kavani anrovski bi bilo najtonije odrediti kao mali feljton,

koji Mihail Levidov smatra primjerom ezopovskoga jezika,8 odnosno poli-
tike satire. Za razliku od njegova prethodnika u njemu nee nedostajati ni
kompozicijske slojevitosti, ni fantazije (kojom e se Bulgakov proslaviti u
kasnijoj fazi stvaralatva) ni osnovnih menipejskih elemenata, imanentnih
knjievnoj satiri. Upravo e obiljeja menipeje, koja je Mihail Bahtin u Pro-
blemima poetike Dostoevskoga (Problemy potiki Dostoevskogo, 1963) razloio u
etrnaest toaka, pospjeiti karnevalski karakter feljtona U kavani. Bahtin
istie aktualnost menipeje pa zakljuuje kako su obiljeja feljtona i publi-
cistikih tekstova svojstvena i svim menipejskim djelima. U Bulgakova je
proces reverzibilan koliko je njegova feljtonistika menipejska, toliko njegov
knjievni menipejizam ima elemente novinske aktualnosti. Zahvaljujui
novinskome biljeenju kavanskih prilika u feljtonu, s naglaskom na onome
to Bahtin naziva karnevalskim doivljajem stvarnosti u kojemu humor ne-
rijetko ima vanu ulogu, feljton U kavani podsjea na dnevnik. To nipoto
ne dokida gore spomenutu menipejinost, jer menipejski dnevnik (Bahtinov
termin) ne nastoji samo to vjerodostojnije biljeiti detalje, nego tei dati
svoj komentar opega duha i vremena. Jedan od naina na koje Bulgakov
9
vrednuje i prenosi duh svoga vremena jest elipsa, odnosno okrnjeno bun-
canje koje podsjea na stihijski karakter Oktobarske revolucije te pomou
kojega on destruira historijski kontekst i politiku aluziju na pobjedu Crvene
armije u Rostovu na Donu, kojom je oznaen definitivan pad carske Rusije:
Rostov... panika... Rostov... konjanici (Bulgakov 2006b: 216). Upravo ta-
kvo poigravanje s historijskom podlogom, odnosno dominacija fikcije (koju
Bahtin naziva slobodom inspiracije) nad fakcijom potvruje Bahtinovu tezu
da je menipeja anr osloboen memoarsko-povijesnih ogranienja (to ne
znai da ona nisu vaan sloj djela).
Menipeji je takoer svojstveno i eksperimentiranje,9 tonije prikazivanje
neobinih, nenormalnih moralno-psihikih stanja ili ludila raznih oblika.
Ono ne samo da pojaava kominost nego naruava epsko-tragini integritet
ovjeka, kao i jednodimenzionalnost (zatvorenost, nedijaloginost) djela. U

8
Ezopovski jezik karakteristian je za komunikaciju u totalitarnim drutvima, kojoj je
cilj zaobii ili nadmudriti cenzuru. U ruskoj knjievnosti 20. stoljea termin je prvi upotrijebio
Saltykov-edrin, a karakteristian je za djela Mihaila Zoenka i Mihaila Bulgakova.
9
Bahtin podsjea da takve rubne anrove karakterizira postojanje vie tonova u prii,
mijeanje uzvienog i prizemnog, ozbiljnog i smijenog. Objedinjuje ih karnevalski osjeaj
svijeta.
 I. P e r u k o , Kavkaska menipeja Mihaila Bulgakova (319)
Umjetnost rijei LVII (2013) 12 Zagreb sijeanj lipanj

Bulgakovljevu je feljtonu poetna linearnost naruena odvajanjem od real-

nosti, tonije neobuzdanim matanjem koje autor umee u vrsto definiranu
realistinu strukturu radi pridobivanja vlasti nad gospodom za susjednim
stolom:10 Moja fantazija samo to nije zapoela. to bi se dogodilo kada
bih nekim udom, recimo kao u bajci, zadobio vlast nad gospodom u ci-
vilu? (isto). U trenutku kada Bulgakovljev pripovjeda-promatra ulazi u
zamiljeni dijalog sa svojim susjedima, oblikuju se dvije pripovjedne cjeline
u djelu, tonije dva svijeta: svijet A i svijet B. Tako se, prema Lotmanovim
rijeima, postie igra u semantikom polju stvarnost fikcija: im se us-
postavlja ta inercija izmjenjivanja realnosti nerealnosti, zapoinje igra s
itateljem oko odreivanja granica meu tim sferama (Lotman 1998: 89).
Prvi je svijet realistian (zbivanja koja se uistinu dogaaju; kavana, atmos-
fera, likovi), a drugi je izmiljen (zbivanja se dogaaju u pripovjedaevoj
glavi, tonije mati; taj svijet ine isti realistini likovi i drutveno-povijesni
kontekst). Realistinoj cjelini pripadaju uvodni i zavrni dio feljtona, koji se
sastoji od suhih, nepristranih reenica koje nalikuju na didaskalije: Vrata
su lupala i lupala. Sve je vie ljudi ulazilo u kavanu. Gospodin u lakiranim
cipelama lupkao je liicom i zatraio od konobarice da mu donese jo ne-
10 koliko kolaia... (Bulgakov 2006b: 218). U realistinoj cjelini dominira
prezent, a pripovjedaev je jezik gol, esencijalan, neutralan. Imaginacijska
je cjelina naratoloki zahtjevnija, za nju su karakteristini fabula i likovi u
interakciji. Uz opisivanje vanu ulogu imaju dijalozi,11 zahvaljujui kojima
tekst dobiva na ivotnosti i brzini, no zanimljiva je uporaba kondicionala
umjesto futura, ime je korak u polje izmiljenoga (s primjesama fantastike)
zapravo nepotpun, polovian:12
Ustao bih... da, da, ba ovdje, u kavani... priao bih gospodinu u lakiranim
cipelama i naredio mu:
Poite sa mnom!
Kamo? udio bi se ovaj.
uo sam da vas mui Rostov, da se bojite boljevika i novoga udara. To
vam slui na ast. Poite sa mnom, smjesta u vam omoguiti da se priklju-
ite ratnoj jedinici! Tutnut u vam puku u ruke i o dravnome troku u

10
Motiv posjedovanja, tonije vlasti nad ljudima, obilno e biti upotrijebljen u romanu
Majstor i Margarita.
11
Fantastini (sredinji dio) djela gotovo je sav u dijalokoj formi.
12
U kasnijim e djelima, osobito u avolijadi (Djavoliada, 1924) i Majstoru i Margariti
(Master i Margarita, 1967), doi do potpunoga izraaja pripovjedaeva sklonost fantaziji i
fantastici.
 I. P e r u k o , Kavkaska menipeja Mihaila Bulgakova (319)
Umjetnost rijei LVII (2013) 12 Zagreb sijeanj lipanj

vas poslati na bojinicu, gdje ete nam pomoi da se rijeimo tih groznih
boljevika. (isto: 216)

Bulgakov obiava naruavati linearan tijek radnje humorom, no njegove

su humoristike eskapade tek sekundarno obiljeje teksta njima se nipoto
ne naruava serioznost problematike koja se obrauje. Najvanija odlika
menipeje krije se u propitivanju ispravnosti filozofskoga stava, no ono je u
feljtonu U kavani zapravo propitivanje granica etike i etinosti, a ne filozof-
ske ideje, i to u obliku pripovjedaeva zamiljenoga razgovora s omraenim
susjedima-civilima: S njegova bi lica trenutano nestalo rumenila, a kola
bi mu zapeo u grlu (isto). Poigravanje monoga pripovjedaa s nemonim
civilima u zamiljenom dijalogu jedini je nain da se ostvari kontrola nad
situacijom13 koju pripovjeda-vojnik nema u stvarnim prilikama. Stoga ne
udi to upravo on upravlja razvojem situacije i ponaanjem civila: Gos-
podin bi na to odgovorio novim valom nepovezanoga buncanja, nastojei
dokazati kako on doprinosi obrani zemlje na druge naine (isto: 217). Iz
komine sinkrize etinoga vojnika i neetinih civila, odnosno vojno aktiv-
noga junaka i vojno neaktivne gospode, Bulgakovljev tekst dolazi do dvaju
ozbiljnih zakljuaka. Prvi je da izgled nerijetko vara:
11
Jer izgleda da je taj mukarac naoko svjea, rumena lica, zapravo bolestan...
Strano, neizljeivo, terminalno bolestan! Ima sranu manu, herniju i groznu
neurasteniju. Pravo je udo to sjedi u kafiu i jede slastice umjesto da izjedan
crvima poiva na groblju. (Bulgakov 2006b: 216)

Ako se prizove u sjeanje pripovjedaevo optuivanje jednoga od tri

gospodina u lakiranim cipelama za punjenje vlastitih depova u ratu, ne
preostaje nego ustvrditi da se drugi zakljuak odnosi na problem ratnoga
profiterstva. Bahtin naglaava da je menipeja anr konanih pitanja ija se
ontoloka problematika u njoj sinkristiki propituje; isto se moe rei za
feljton U kavani, koji propituje granice morala i nemorala u ratnim prilikama,
odnosno sloeno pitanje domoljublja. Bulgakov e u njemu uiniti vaan
pomak od odve jednodimenzionalnih i didaktikih Nadolazeih perspektiva,
uspjeno ostvarivi uravnoteen suivot etike (politike poruke) i estetike

13
Citirani dijalog nemalo podsjea na Volandove razgovore s Moskovljanima u romanu
Majstor i Margarita: Nikakva cigla znaajno ga je prekinuo nepoznati ovjek, nikome
nikada nije pala na glavu. Uvjeravam osobito vas da vam ona ni na koji nain nije prijetnja.
Vi ete umrijeti na drugi nain. (...) glasno i veselo odgovori: Odrezat e vam glavu!
(Bulgakov 1999: 18).
 I. P e r u k o , Kavkaska menipeja Mihaila Bulgakova (319)
Umjetnost rijei LVII (2013) 12 Zagreb sijeanj lipanj

(knjievno-umjetnikih sredstava) te uinivi oktobarsku (lokalnu, rusku)

problematiku univerzalnom.

CRVENA (NE)KULTURA

Dok su feljtoni Nadolazee perspektive i U kavani objavljeni u novinama carske

Bijele garde, Sokolov napominje da je Tjedan prosvjeivanja (Nedjelja prosve-
enija, 1920) jedini tekst nastao nakon kapitulacije bijelih na Sjevernome
Kavkazu te podsjea da je objavljen u glasilu Crvene armije.14 Nadolazee
perspektive i U kavani tematiziraju svijet na granici stare i nadolazee epo-
he smjeten u tranzicijskome vakuumu izmeu dviju kultura, odnosno u
stihijskoj i apokaliptinoj postrevolucionarnoj atmosferi bez homogenoga
sadraja i vrstih granica (bive su granice poruene i nepovratno izgubljene,
a nove jo nisu uspostavljene). Tjedan prosvjeivanja donosi vaan pomak u
odnosu na prethodne feljtone; to je djelo ve uronjeno u sovjetsku kultu-
ru, ija se nutrina ve polako puni sovjetskim sadrajima. Stoga se Tjedan
12 prosvjeivanja moe smatrati prvim Bulgakovljevim sovjetskim feljtonom.
Budui da je pisan iz perspektive novosteene drutveno-civilizacijske pa-
radigme, odnosno nakon boljevikoga preuzimanja vlasti i cjelokupnoga
tiska, ne udi to se bavi upravo prikazivanjem novoga svijeta. tovie, Tjedan
prosvjeivanja autorov je ironian komentar na sovjetsku stvarnost, tonije
ismijavanje dvaju njezinih konkretnih procesa, koje Ljudmila Bulavka naziva
opismenjivanje nepismenoga puka i pokuaj njegove kulturacije:15 (...) nema
vie povlaenja po cirkusima. Zapoeo je tjedan prosvjeivanja (Bulgakov
2007: 9). U Bulgakovljevoj novinskoj minijaturi, koja izvre hijerarhiju za-
danih vrijednosti i opeprihvaeni okvir karnevalesknim okretanjem svijeta
naglavake u svijet s obrnute strane (cit. prema Bahtin 2000: 116), rtve
su nekad povlateni dio naroda: pismeni, kulturni i obrazovani. U Tjednu
prosvjeivanja Bulgakov ismijava ideju prosvjeivanja neukoga puka. Za taj je
feljton karakteristina polarizacija svijeta i likova, koja je rezultat menipej-

14
Jedna od zanimljivosti vezanih uz feljton jest da ga se Bulgakov navodno sramio, to
je otkrio u pismu sestri i u prii Boemtina (Bogema).
15
Ta se tema provlaila kroz mnoga Bulgakovljeva djela, primjerice Prosvjetljivanje s
krvoproliem (Prosveenie s krovoprolitiem, 1924), Glavni grad u notesu (Stolica v bloknote, 1922),
Ljestve za raj (Lestnica v raj, 1923), Kanova vatra (Hanskij ogon, 1924), Biljeke na manetama
(Zapiski na manetah, 1987) itd.
 I. P e r u k o , Kavkaska menipeja Mihaila Bulgakova (319)
Umjetnost rijei LVII (2013) 12 Zagreb sijeanj lipanj

sko-parodijskoga naela; novopeena sovjetska stvarnost rastvara se na dvije

kulturne polutke, odnosno na dvije skupine likova: pismene i nepismene.
Spomenuti e mehanizam obrtanja doivjeti komian zenit odredbom da
se pismenima i obrazovanima zabranjuje odlazak u kazalite. Nije teko
odgonetnuti da su nepismeni i neuki osueni na suprotno zabranjuje im
se odlazak u cirkus i nareuje da posjeuju kazalite.
Na taj nain Bulgakov ukljuuje u tekst ono to Bahtin smatra glavnom
karnevalskom igrom krunidbu i svrgavanje,16 pri emu se, dakako, okru-
njuje antipod pravoga kralja. U Bahtina je to rob ili jednostavno lakrdija,
a u Bulgakova neuk i priprost pripadnik puka.17 S elegantnom kompozicij-
skom lakoom nepismeni su vinuti prema simbolikome Olimpu (prvome
sovjetskom kazalitu!): A za mene i Panteleeva je ulaz bio slobodan, poslali
su nas ravno u parter i posadili u drugi red (Bulgakov 2007: 6). Pismeni su
pak gurnuti u drutveno podzemlje: E, pa, otiite lijepo u Kavsavez. Tamo
se skupljaju pismeni, lijenici, profesori. Sjede i piju aj s melasom jer im
ne daju eera, a drug Kulikovskij im pjeva romanse (isto). No Bulgakov
ne ostaje samo pri navedenome izvrtanju; njegova literarna karnevali-
zacija dosee svoj parodijski vrhunac upravo na kazalinome tlu, gdje je
nepismenima nareeno da uivaju u Verdijevoj Traviati. Bulgakov je svoju 13
humoresku dodatno zainio novim izvrtanjem poretka; stara je civilizacijska
paradigma izbaena iz partera, no pojavljuje se na sceni u obliku kazalinoga
komada. Takva je preokrenuta slika (ili preokrenuti sie) prema Lotmanu
karakteristina za satirike tekstove. Time je Bulgakov relativizirao visoko
i nisko, sveto i profano, kulturno i nekulturno u feljtonu u kojemu se sve
obre naglavake (likovi, kao i nova sovjetska paradigma prikazani su kao
veliki openarodni karneval). Ako se u obzir uzme injenica da je sovjetska
paradigma vrlo brzo stekla status nedodirljive svetinje, Tjedan prosvjeivanja
anrovski je svojevrsna parodia sacra. Utoliko ne udi to e glavni urednik
novina Kommunist (u kojima je objavljen Tjedan prosvjeivanja) postati jedan
od Bulgakovljevih najupornijih progonitelja.

16
Bahtin opisuje spomenutu igru kao lakrdijsku krunidbu nakon koje slijedi detroni-
zacija kralja.
17
Suprotno e uiniti u feljtonu Glavni grad u notesu (Stolica v bloknote, 1922) u kojem
ilustrira moskovske prilike poetkom 1920-ih. U spomenutom e feljtonu karnevalizirati
koncept besprijekornih i omnipotentnih sovjetskih intelektualaca koji se bave znanou ili
kakvim ozbiljnim medicinskim protokolom s jednakim arom i ozbiljnou s kojom podiu
i premjetaju teke komade namjetaja ili cijepaju drva.
 I. P e r u k o , Kavkaska menipeja Mihaila Bulgakova (319)
Umjetnost rijei LVII (2013) 12 Zagreb sijeanj lipanj

S kazalinom temom povezan je tek nedavno otkriven biser Bulgakov-

ljevoga kavkaskog ciklusa Kazalini Oktobar18 (Teatralnyj Oktjabr, 1920).
Iako kritiari ne mogu tono utvrditi gdje je i kada feljton-esej objavljen
(dosad nije uvrten ni u jedna Bulgakovljeva sabrana djela!), Vsevolod Sa-
harov predstavlja ga kao esejistiki dodatak Tjednu prosvjeivanja, tonije kao
njegova preteu. U fokusu Kazalinoga Oktobra nisu ratna, nego kazalina
(tonije umjetnika) razaranja, ili, drugim rijeima, nova paradigmatska
kultura koju teoretiar arhitekture Vladimir Papernyj naziva kulturom 1.
Bulgakovljev odnos prema tek uspostavljenoj sovjetskoj vlasti mogue je
iitati i u simbolikoj slici nasilne sovjetizacije kazalit razvaljivanjem
njihovih dveri: Svakomu tko je bio svjestan da se Revolucija moe probiti
kroz kamene zidove starih zdanja, ali i kroz opne ljudskih dua, bilo je posve
jasno da se njezini razuzdani valovi nee zaustaviti na pragu tronih dveri
starih kazalinih hramova, nego da e prodrijeti unutra. (...) Za nekoliko su
se trenutaka potpornji buno slomili, a Revolucija se nepozvana pojavila u
parteru kazalita (Bulgakov 2006c: 222). Uzme li se u obzir Bulgakovljeva
dramska karijera kojom se proslavio ve u Vladikavkazu, kazalini motiv
ne moe biti sluajan. Kazalite je simbol stare ruske kulturne paradigme,
14 i ono je za Bulgakovljev umjetniki razvoj bilo kudikamo vanije od pripo-
vjedne proze. Ta nasilna priroda prodiranja Oktobra nije sluajna; i Andrej
Sinjavskij i Galina Belaja podsjeaju da je za rusku knjievnost toga vremena
bilo tipino usporeivanje Revolucije s prirodnim kataklizmama, pa se i kod
Aleksandra Bloka i kod avangardista i kod proletkultovskih pjesnika o njoj
esto govorilo kao o meavi, buri i sl. Stoga Kazalini Oktobar potvruje ne
samo sovjetizaciju kazalita nego i kulture openito, bez obzira na naslov
djela. Kazalini Oktobar je, saet u, alegorija za ivot umjetnosti pod mili-
taristikom izmom sovjetske vlasti.
Samo, kritici u Kazalinome Oktobru nisu izvrgnute voe revolucije , nego
slabani uvari klasine ruske batine: Treba odati duno priznanje ruskim
intelektualcima. Budui da uvijek zaostaju i da su uvijek posljednji, naviknuti
su ocjenjivati dogaaje sa zakanjenjem, u vjenom strahu od novoga, pa
su i ovaj put ostali vjerni sebi (isto). Zanimljivo je da je Bulgakov u mno-
goemu proroki opisao buduu knjievnu evoluciju u zemlji zahvaenoj
meavom, primjerice razjedinjenje i neminovnu polarizaciju ruskih mislilaca:
Intelektualci, koji su poput poasnih vratara stajali na ulazu u kazalite,

18
Izrezak spomenutoga feljtona pohranjen je u arhivu obitelji Zemskij i objavljen je
kao knjievni dodatak Saharovljevoj studiji Mihail Bulgakov: Zagonetke i pouke sudbine (Mihail
Bulgakov: zagadki i uroki sudby, 2006).
 I. P e r u k o , Kavkaska menipeja Mihaila Bulgakova (319)
Umjetnost rijei LVII (2013) 12 Zagreb sijeanj lipanj

ugledavi podivljali val, podijelili su se u dvije skupine. Jedna je napustila

svoje stare pozicije i u cijelosti nestala. Druga je hrabro doekala strane
valove, odluna da prui otpor (isto). Time je zapravo gotovo proroki
upozorio na budue emigrante, prvi val kojih je Lev Trockij 1922. godine
smjestio na brod koji je otplovio prema europskim puinama, pa je posve
prigodno stekao nadimak Filozofski brod. No u Bulgakovljevoj interpretaciji
sloma staroga svijeta, koji je metaforiki usporeen s ruenjem masivnih
kazalinih dveri, nemalu ulogu imaju saboteri i sabotaa: Postavljeni su
gnjili podupirai koji su trebali pridravati kazalina vrata. Portiri-saboteri
slono su se ramenima naslonili s jedne strane, dok su valovi navaljivali s
druge. Ishod borbe bio je jasan... (isto). Meutim mnogo je vanija i-
njenica da ni Kazalini Oktobar nije lien autoru svojstvene karnevalizacije;
Bahtin je, piui o transferu karnevala na knjievno tlo, ustanovio da ovaj
nije prostorno ogranien jer s lakoom prelazi kuni prag i ulazi u domove
ljudi. Upravo je taj transfer tema Bulgakovljeva nekrologa.
Bulgakov se poigrava ve spomenutim izvrtanjem svijeta naglavake
iz Tjedna prosvjeivanja, i to tako to pokorenu kulturno-civilizacijsku pa-
radigmu smjeta na kazalinu scenu, a sovjetsku u gledalite: Dogodila
se zanimljiva stvar. Dok je u parteru vatreno kipio Oktobar, na sceni su 15
mirno protjecali proli dani. Jedina je novost bila ta da su voe scene po-
stali vlasnici panoptikuma, koji su novoj gomili gledatelja kisela osmijeha
pokazivali sve dragocjenosti svoga muzeja (isto: 223). Viktor klovskij je
u Treoj tvornici (Tretja fabrika, 1926) gore opisani preokret nazvao oue-
njem, ustanovivi da je Revolucija u stvarnosti oudila ivot, koji je nakon
Oktobarske revolucije prerastao u umjetnost. Tako je predrevolucionarna
svakodnevica prerasla u neto egzotino (to, uostalom, i objanjava zbog
ega postaje kazalini materijal), a povijesna apokalipsa u neto obino,
svakodnevno. Nita od toga Bulgakova ne zanima toliko koliko posljedice
ruenja granice koja odjeljuje narod od umjetnika, to u Kazalinom Oktobru
prerasta u realiziranu metaforu poznate sovjetske krilatice Kultura narodu.
Ako se u Tjednu prosvjeivanja zadrao na promjenama koje su zadesile ka-
zalino gledalite, gdje su publiku inili nepismeni gledatelji koji su grickali
sjemenke suncokreta, buno komentirali zbivanja na sceni i matali o cirkusu,
u Kazalinom Oktobru usredotoio se na scenu i s nevjerojatnom tonou
saeo kljuna paradigmatska mjesta nove sovjetske kulture s elementima
socrealizma: Kada preskoi rampu, Revolucija e svoje snage usmjeriti
u stvaralatvo. Ponudit e novi materijal, materijal koji bi trebao smijeniti
stare vrijednosti i definitivno ih protjerati sa scene (Bulgakov 2006c: 223).
Prelazak simbolike rampe u Bulgakova valja protumaiti kao gubljenje
 I. P e r u k o , Kavkaska menipeja Mihaila Bulgakova (319)
Umjetnost rijei LVII (2013) 12 Zagreb sijeanj lipanj

umjetnike individualnosti, odnosno svojevrsnoga elitizma, te kao postu-

pno guenje raznih stilskih disonantnih postupaka u ime vjerodostojnoga,
svima dostupnoga umjetnikog proizvoda (temelj buduega socrealistikog
kanona). Bulgakov je u tome kratkom feljtonu predvidio neka od temeljnih
obiljeja sovjetske kulturne paradigme, koju je Papernyj, kontrapunktirajui
je s ve strogo hermetinom i nepovratno centraliziranom kulturom 2 Sta-
linova vremena (19301950), prozvao kulturom 1 1920-ih godina i odredio
joj sveukupno etrnaest kljunih postulata.
U Bulgakovljevu djelcu postoji bar pet toaka toga novoga sovjetskog
stila koji je u obliku neobuzdana vihora zahvatio kazalinu scenu. Spomenut
u tek najznaajnije, od kojih valja smjesta istaknuti ideju novoga poetka,
tonije tenje i usmjerenosti prema budunosti. Kultura 1 odrie se prolosti
tvrdi Papernyj. tovie, ona je svjesna rijei Anatolija Lunaarskoga da
nema vie povratka na staro, pa joj ne preostaje drugo nego se prikloniti
lefovskoj koncepciji Vladimira Majakovskog i gurnuti staru kulturu s broda
suvremenosti:
(...) stara kazalina umjetnost koliko god izvanredna bila zavrit e u
muzeju. ak i sada, iako mnogi toga uope nisu svjesni, neka djela minulih
16 velikana izazivaju zijevanje koje se iz pristojnosti prikriva rukom (...) Zbog
toga joj prijeti kazalini Oktobar, koji podrazumijeva razaranje prijanjih
tradicija, ruenje starih okvira, novu ideologiju i nove neoekivane obrasce.
(isto: 224)

Drugi, ujedno i najoigledniji postulat sovjetske kulturne paradigme

1920-ih godina jest prevaga mase, odnosno ideje kolektivnosti (mi-opsesije)
koja, dakako, znai smrt individualnosti, pojedinca. Takvo e to Evgenij
Zamjatin kritizirati ve 1921. godine u antiutopijskome romanu Mi (My),
dok e filmski genij Dziga Vertov upravo u mi-formi istoimenoga manife-
sta (Mi) s ushitom odaslati svijetu novu kinematografsku estetiku u slubi
Revolucije i pokreta. Bulgakov je taj duh kolektivizma koji e postupno za-
hvatiti i kazaline daske prepoznao u sjedinjenju gledalita i scene, odnosno
u masovnim kazalinim prizorima u kojima e svjetina u duhu jzentejnova
filma Oktobar (Oktjabr, 1928) juriati na scenu:
Moemo samo nagaati da e on unititi kazalinu rampu i uvesti masovne
realistike prizore, dosad neviene grandioznosti, u kojima e se dvorana
strastveno sjediniti sa scenom (mogue je i to da se scena preseli na trg). (...)
Zbog potrebe kakvoga masovnog prizora mogue je da gomila gledatelja
pohrli preko rampe na scenu te da joj ususret poe glumac, koji vie nee
poskakivati po mostiima uz pratnju orkestara, kao to je to inio neko.
(isto: 224)
 I. P e r u k o , Kavkaska menipeja Mihaila Bulgakova (319)
Umjetnost rijei LVII (2013) 12 Zagreb sijeanj lipanj

Ako je dominantna tendencija ruske knjievnosti srebrnoga vijeka po-

etkom 20. stoljea znaila otklon od realizma i odlazak u simbolistika,
akmeistika i futuristika rjeenja, kultura 1 zapravo zaziva povratak realizmu
to je predvidio i Bulgakov, nerijetko naglaavajui u Kazalinome Oktobru
novu koncepciju detaljnoga slijeenja dogaaja na sceni, odnosno realisti-
nost kompozicije. No osim naela masovnosti, grandioznosti i realistinosti
Bulgakovu je meu prvima bila oigledna neminovna politizacija umjetnosti
do koje e doi u skoroj budunosti, ideja svrsishodnosti koja e biti vanija
od umjetnosti, odnosno jednoglasje (i umjetniko i politiko!) koje e doki-
nuti raznoglasja. U mojim redovima nema mjesta za nesuglasja, jer ja ne
trpim disonantne tonove u velikome kazalitu budunosti kazalitu koje
sam stvorila da sa mnom unisono pjeva obraa se s pozornice Revolucija
na samome kraju Bulgakovljeva djela (isto).
Ipak, najvee su se promjene dogodile u gledateljstvu, kao to je autor ve
dao naslutiti u feljtonu Tjedan prosvjeivanja ismijavanjem Leninove kulturne
revolucije procesa obrazovanja nepismenoga puka i stvaranja buduih
Homo sovieticusa (termin Aleksandra Zinoveva). U Kazalinome Oktobru
autora ne zanimaju nepismeni vojni pitomci sa svojim mimetiko-naivnim
17
shvaanjem kazaline umjetnosti, nego postupak postupnoga istrebljivanja
staroga gledateljstva:
Nekadanji potovatelji u otmjenim kostimima, koji bi u dobra stara vremena
zauzimali prve redove Velikih i Malih moskovskih kazalita, nestali su bez
traga. (...) Druge je Revolucija pak natjerala da se pomaknu iz partera u
druge redove. Oni najsnalaljiviji sivom su kabanicom prikrili svoj identitet
i pronali spas u zadnjim redovima. (isto: 223)

O ukidanju stare ruske kulture sr koje ine upravo gledatelji kojih

vie nema u Kazalinome Oktobru i starih civilizacijskih tekovina, kao i o
istrebljenju individualnosti i svake vrste neukalupljenosti u novu sovjetsku
harmoniju postrevolucionarne Rusije najzornije je pisao Jurij Olea u stilski
virtuoznome, tj. ornamentalome romanu Zavist (Zavist, 1927). U arite
djela postavio je sukob izmeu novoga sovjetskog stroja (koji proizvodi
kobasice) i stare ruske due (koja pie poeziju). Olea kao da se nadovezao
na Bulgakovljeve postavke iz Kazalinoga Oktobra, zakljuujui da e nova
umjetnost ukinuti sva neharmonina raznoglasja svojstvena staroj kulturnoj
paradigmi:
(...) ini mi se da e itav niz ljudskih osjeaja biti uniten... Na primjer?
Osjeaji... alosti, njenosti, ponosa, ljubomore, ljubavi ukratko, gotovo
 I. P e r u k o , Kavkaska menipeja Mihaila Bulgakova (319)
Umjetnost rijei LVII (2013) 12 Zagreb sijeanj lipanj

svi oni osjeaji koji su inili duu ovjeka epohe na izdahu. Socijalistika e
epoha u zamjenu za njih stvoriti nova stanja ljudske due. (Olea 2002: 88)

injenica je da i Olein i Bulgakovljev nekrolog eli naglasiti najvaniju

od svih ideja nove umjetnike epohe iskorijeniti staru floru i faunu iz srca
novoga ovjeka. to e je naslijediti? Upravo opisani postulati nove sovjetske
kulture, posebnost koje je Bulgakov poetkom 1920-ih godina prepoznao
u fenomenu zbog kojega je Evgenij Dobrenko prozvao sovjetsku Rusiju
tvornicom pisaca. Prijeti nam masovna knjievna proizvodnja, odnosno masov-
na najezda knjievnih patuljaka proroki je zakljuio neokrunjeni majstor
sovjetske menipeje (cit. prema Saharov 2006: 51).

IZVORI

Bulgakov, Mihail. 1999. Majstor i Margarita. Zagreb: Naklada Ljevak.

Bulgakov, Mihail i Elena Bulgakova. 2004. Dnevnik Mastera i Margarity. Moskva: Vagrius.
Bulgakov, Mihail. 2006a. Grjaduie perspektivy. U: Mihail Bulgakov: zagadki i uroki
18 sudby. Ur. Vsevolod Saharov. Moskva: iraf: 219221.
Bulgakov, Mihail. 2006b. V kafe. U: Mihail Bulgakov: zagadki i uroki sudby. Ur.
Vsevolod Saharov. Moskva: iraf: 216218.
Bulgakov, M. 2006c. Teatralnyj Oktjabr. U: Mihail Bulgakov: zagadki i uroki sudby.
Ur. Vsevolod Saharov. Moskva: iraf: 222224.
Bulgakov, Mihail. 2007. Nedelja prosveenija. U: Mihail Bulgakov. Hanskij ogon.
Moskva: ksmo: 511.

LITERATURA

Bahtin, Mihail. 1980. Marksizam i filozofija jezika. Beograd: Nolit.

Bahtin, Mihail. 2000. Problemi poetike Dostojevskoga. Beograd: Zepter Book World.
Bahtin, Mihail. 2000. pos i roman. Sankt-Peterburg: Azbuka.
Belaja, Galina. 2004. Don Kihoty revoljucii opyt pobed i poraenij. Moskva: RGGU.
Boym, Svetlana. 1996. Estrangement as a Lifestyle: Shklovsky and Brodsky. U: Poetics
Today 17, 4: 511530.
Bojm, Svetlana. 2002. Obie mesta. Mifologija povsednevnoj izni, Moskva: Novoe litera
turnoe obozrenie.
Bulavka, Ljudmila. 2008. Fenomen sovetskoj literatury. Moskva: Aestetica.
udakova, Maritta. 2001. Literatura sovetskogo prologo. Moskva: Jazyki russkoj kultury.
Dobrenko, Evgenij. 1999. Formirovka sovetskogo pisatelja. Socialnye i stetieskie istoki
sovetskoj literaturnoj kultury. Sankt-Peterburg: Akademieskij proekt.
 I. P e r u k o , Kavkaska menipeja Mihaila Bulgakova (319)
Umjetnost rijei LVII (2013) 12 Zagreb sijeanj lipanj

Gorkij, Maksim. 1997. Dve dui. U: Maksim Gorkij. Pro et contra. Ur. Jurij Zobin.
Sankt-Peterburg: Izdatelstvo Russkogo Hristianskogo gumanitarnogo instituta:
95109.
Levidov, Mihail. 2010. Feleton. U: Literaturnaja nciklopedija. Internet. 15. veljae
2013.
Lotman, Jurij 1998. Kultura i eksplozija. Zagreb: Alfa.
Olea, Jurij. 2002. Zavist. Ekaterinburg: U-Faktorija.
Papernyj, Vladimir. 2006. Kultura 2. Moskva: Novoe literaturnoe obozrenie.
Saharov, Vsevolod. 2006. Mihail Bulgakov: zagadki i uroki sudby. Moskva: iraf.
Sokolov, Boris. 2007. Bulgakov. nciklopedija. Moskva: ksmo, Algoritm.
Sinjavskij, Andrej. 2002. Osnovy sovetskoj civilizacii. Moskva: Agraf.
Sokolov, Boris. 2008. Mihail Bulgakov. Zagadki tvorestva. Moskva: Vagrius.
klovskij, Viktor. 2003. Tretja fabrika. U: V. klovskij, Ee niego ne konilos.
Moskva: Propaganda: 333394.
Vertov, Dziga. My. U: Dziga Vertov. Internet. 3. oujka 2013.
Zamjatin, Evgenij. 2006. My. Moskva: Detskaja literatura.
Zinovev, Aleksandr. 1991. Gomo sovietikus. Para bellum. Moskva: Moskovskij raboij.

Abstract 19
MIKHAIL BULGAKOVS CAUCASIAN MENIPPEAN SATIRE

The paper explores and analyzes four journalistic feuilletons, written during the
authors stay in Vladikavkaz, Beslan and Grozny. Some of them (In the Caf, The
Week of Enlightenment) can be classified as border or hybrid literary genres, but
more importantly, they announce some of Bulgakovs later literary techniques
and narrative choices, which helped him to become known as one of the best
Russian (Soviet and Post-Soviet) heretical and satirical writers. Despite the fact
that not all Bulgakovs feuilletons are equally good, in terms of historical, cultural
and personal literary development, they are highly relevant. Two of them (Future
Perspectives, Theatrical October) have been found just recently, thanks to Vsevolod
Saharov and some other Russian scholars. Accordingly, they are new to Russian
readers and even to Russian literary critics. Some of them have been analyzed as
separate units. This paper is the first attempt at a serious comparative research of
Bulgakovs early Caucasian work. The discussion is based on two theoretical refer-
ences: Mikhail Bahtins famous theory of carnivalesque and Menippean satire, and
Vladimir Papernys contemporary study of Lenin and Stalin Soviet culture. The
latter defines two conflicting trends Culture One of the 1920s, and Culture Two
of the 1930s and 1940s.
Keywords: Mikhail Bulgakov, Caucasian feuilletons, carnivalization, Menippean
satire, Culture 1, the idea of new beginnings, the idea of collectivity, Homo Sovieticus.