w

crkva u svijetu

POGLEDI

SOCIOLOKI VID PSOVKE

Spiro Marasovi

G ovoriti o psovci pod sociolokim vidom niije mogue aiko se p rije ne

naglasi to se pod sociologijom uope podrazum ijeva. Nalime, m e u so
ciolozima ne vlada potpuni sklad kad je u p itan ju odgovor n a niajos-
novnije p itan je: ime se sociologija uope bavi, tj. to je njezino po
sebno podruje istraivanja? Budui da se pojedina polazita m eusobno
ipak vie n ad o p u n ju ju nego to se iskljuuju, a uviajui i p rih v a a
jui vrij enost svakoga od n jih u njegovom dijelu istine, za osnovu
svoga polazita u ovom lizlaganju uzlimamo stajalite M axa Wefoera, po
kojem u je sociologija znanost koja se bavi razum ijevanjem i tu m ae
njem drutvenog djelovanja. N ije svako djelovanje u d ru tv u ujedno i
drutveno djelovanje. P rem a M. W eberu neko je djelovanje d ru tv e n o
tek onda ako onaj kojii d jelu je to radi sa svrhom da kod neukog drugog,
ili kod vie njih, izazove oekivanu reakciju. Nije svaka v rsta pom i-
caja ovjekova socijalnog k arak tera , nego sam o ono p onaanje koje je
sm iljeno usm jereno n a p onaanje nekoga drugoga.1 P rem a tom e, p a
nika, npr., koja bii zarazno zahvatila neku m asu budui d a je bez
odreene nakane ne bi bila drutveno djelovanje, nego m a so v n o je d
noobrazno djelovanje, te kao takvo ostaje izvan dom eta strogoga socio
lokog istraivanja. A kako je psovka tak v a drutvena s tv a rn o st koja
moe istovrem eno b iti i drutveno djelovanje i m asovno jednoobrazno
djelovanje, socioloki p ristu p njezinu razum ijevanju m ora biti obogaen
spoznajam a socijalne psihologije.

SOCIO-KULTURALNA SITUIRANOST PSOVKE

Psovka i kulturni kontekst
Da bismo ita sm isleni je m ogli rei o psovci pod sociolokim vidom ,
potrebno ju je sm jestiti u neke socioloke okvire, pomou k ojih postaju

1 Walter Regg, Soziologie, Fischer Bcherei GmbH Hamburg, 1969, str. 86.

34
 jasniijii i reljefniji i njezini v lastiti obrfei. To su, prvo, k u ltu ra kao iri
okvir, te govor i kom unikacije kao njezinii in teg raln i dijelovi.
M alinowski definira k u ltu ru kao povezanost organiziranih tra d ic ija i
artefacta, tj. onlih sredstava koja se n e nalaze neposredno dana u pni-
rodli, ve su stvorena od ljudi sa svrhom da im pom au kako bi se b o
lje prilagodili svojoj okolini, 'kako bi je lake osvojili i kako bi lak e
njom e ovladali. A sa soeijalno-psiholokog aspekta k u ltu ra se sastoji
od niza uv jeren ja i vrijednosti koje su tako duboko ukorijenjene u
obiaje rase, sekte ili neke druge postojane organizacije ljudi da egzisti
ra ju bez obzira na individualne razlike m eu njezinim lanovim a?
Ovako definirana k u ltu ra ne povlai sa sobom nikakav opevaei v r i
jednosni sud o bilo kojoj k u ltu rn o j pojavi za razliku, npr., od etik e
i. m o ra lk e ! pa prem a tom e ni o psovci. Ukoliko, naiime, spom enuti
niz u vjeren ja i vrijednosti duboko u k o rijen jen u obiaje neke posto
jan e organizacije gotovo jednako ta k o postojano p ra ti i neki trajnu n a
in porioanja i osporavanja tih vrijednosti, onda i on nuno spada pod
pojam k u ltu rn e pojave koja zanim a sociologiju. A izglgda da ie psovka,
upravo neto takva. To e postati m nogo jasnije ako se odm ah u sm je
rim o na onaj dio k ulture kojli tv o ri d rutvena kom unikacija.

Govor i simbolika
Sigurno je da je jedno od najosnovnflijih i najvanijih um ijea koja lju
dim a pom au da, se bolje prilagode svojoj okolini i d a njom e o vladaju
kao d ru tv en a bia govor. G ovor je, dakle, k u ltu rn a tvorevina, je r
nije neposredno dan u prirodi, je r im a svoju re lativ n u trajn o st i p o sto
jan o st i je r je kao tak av neovisan o individualnim razlikam a pojedinaca
koji se njim e koriste.
D rutvena kom unikacija m eu lju d im a odvija se n a verbalni i n a n e
v erb aln i n a in.. tj. pomou govora i-pom ou znakova ptfi emu i je d a n
i. drugi naiiin kom uniciranja sp ad aju u svijet sim bolinih oblika. Sim
boli su znakovi prisjeanja kae Regg na neku sm islenu p o
vezanost koja se posreduje u n u ta r neke grupe, kojia tu grupu povezuje
i koja njezinim pripadnicim a om oguava da svjesno oblikuju obvezatno
ponaanje.3 Za razliku od nekog obinog signala, ili znaka, koji i u
ivotinjam a izazivaju uvjetovani refleks, sim bol je tak av podraaj koji
za ovjeka, uz spoznatljivli sadraj, posjeduje i nauenu vrijednost, a to
znai da je simbol uvijek nosilac n ek e vrijednosti koja u okviru g ru p e
stv ara solidarnost. U okviru grupe, dakle, simboli vre In tegriraj uu
ulogu, a u odnosu prem a nekoj drugoj grupi m ogu biti izazov. R azne
zastave, grbovi i hiimne takvi su sim bolini znakovi iji drutveni sm i
sao nitko ne dovodi u plitanje. Isto v rijed i i za sim boline geste i po
krete kao to su: skupovi, povorke, procesije, klecanja, rukovanja i si.
D rutveni uinak svih tih sim bolinih znakova i pokreta neto je drugo
1 neto vie od onoga to je izraeno kroz eventualni lik, pokret ili ri
je. Zakletva na zastavu, n p r., ne iscrp lju je svoj drutveni smisao u

2 Usp. Kevin Veldal, Drutveno ponaanje, Nolit, Beograd, 1979, str. 88.
3 W. Regg, nav. dj str. 235.

35
izgovorenom tek stu p re d nekim platnom , kao to se n i d ru tv en i sm i
sao neke povorke ne iscrp lju je u estetskom ugoaju kolektivnog hoda.
Simboli, dakle, in te g rira ju u sebi sm islenu cjelinu, koja inae, n a neki
drugi nain, ni jednom lanu grupe nije dostupna;, a te k kao ta k v a
tj. kao sm islena cjelina! potie pojedinca ina svrhovito djelovanje
koje od n jeg a oekuje grupa kao cjelina.
Simboli se o stv aru ju u razliitim Simbolinim oblicim a, tj. u takvim
znakovim a koji predouju spom enutu drutveno sm islenu cjelinu. Tako
n ek i slijed zvukova p ostaje rije, kom ad m etala novac, a n ek a ivo
tin ja totem ... Tako n a sta ju sim bolini pokreti k ao n p r. poklecam je ili
pruanje ru k e ; sim bolini predm eti, kao npr. razna odlija, inovi, un i
form e, stjegovi; sim boline fu n kcije, kao npr. pred sjed n ik drave, ili
k ra lj, koji, za razliku od predsjednika vlade, u nekim zem ljam a vri
zbilja samo sim bolinu d ru tv en u ulogu. R azum ljivo je ve od prve da
ovaj svijet sim bola nuno potpada pod pojam k ulture, ali isto tako je
jasno i to da n e sam o rirje kao sim bolini znak, nego i jezik d govor
kao cjelina ulaze u ovaj sv ijet Simbola, ime oni p re sta ju biitli zanim
ljivi samo za lingvistiku, te postaju podrujem i sociolokog zanim anja.
Naime, sim bolino djelovanje uvijek je takvo djelovanje koje je sm i
ljeno usm jereno na odgovarajuu djelatnu reakciju kod nekog pojedinca
ili Kod n eke grupe, a u p r v " 'J " ^ M. W eberu tipino
podruje sociolokog istraivanja. Jer, n e samo da neki jezik ili govor
m ogu poprimati ulogu slinu grbu ili himni, tj. ulogu u n u targ ru p n o g
u jed in jav an ja i solidariziranja, a izvangrupnog razluivanja i antago-
niziiranja, nego i pojedina rije, odnosno neka fraza, u okviru jezika i
govora moe v riti tu istu ulogu. Tako je, npr., m ogue postii isti d ru
tveni uinak sim bolinim spaljivanjem neije zastave, bez ijed n e rijei,
kao i verbalnim napadom n a vrijednosti dotine grupe oko k o jih se ona
okuplja i s kojim a se poistovjeuje, bez ikakvoga drugoga popratnog
znaka.

Psovka: izriaj, poruka, izazov

Uoivi sim bolinu ulogu govora u drutvenom ponaanju, stvorili smo
m ogunost da psovci prdemo n e prvotno s m oralnog, nego sa sociolo
kog polazita. Zbog svoje vrem enske ukorijenjenosti i p ro sto m e rai
ren o sti u naem n arodu, iako jezino identino oblikovana, psovka nem a
u v ijek i posvuda is tu d ru tv en u ulogu. U socijalnim istraiv a n jim a vrlo
je vaan teorem am erikog socijalnog psihologa W illiam a I. Thom asa.
p o znat kao Thom asov teorem , a glasi: Kad ljudi neke situ acije shva
aju kao da su stv arn e, onda te situacije u svojim posljedicam a i jesu
stvarne. To, pak, znai d a drutvenu stvarnost ne o dreuju objektivne
injenice, nego sm isao koji ljudi tim injenicam a p ridaju. Tako, npr.,
javno paljenje n eke zastave objektivno nikoga ne u b ija, ali alko ljudi
to m inu p rip isu ju sm isao zapoinjanja rata, onda e do ra ta sigurno
doi, dok, npr., ta j isti in tj. paljenje zastave u o k v iru nekog
dram skog p rik aza nee izazvati takve posljedice, je r objektivno istom
inu u okolnostim a dram e ljudi ne pripisuju isti sm isao. Isto vrijedi i
k ad je rije o psovci kao sim bolinom drutvenom ponaanju. Njezina

36
d ru tv en a kvalifikacija, pa p re m a tom e i drutveni uinak, n e oivisi o
njezinom objektivnom loginom sadraju i njezinoj form ulaciji, nego
0 sm islu fcojii joj se- u odreenim okolnostim a n a uobiajen nain u p ra
vilu prid aje. A on moe b iti vrlo razliit.

Izgleda da se moe rei kako je psovka u svom n ajra sp ro stran jen ijem
obliku p uki izriaj duevnog sta n ja nekog pojedinca recim o srdbe
kojii po sebi mije upuen ni n a kakvu adresu, tj. ni od koga ne oe
kuje n ek u djelatnu reakciju, i da je kao tak v a vie zanim ljiva' za psi
hologa ii m oralistu, nego za sociologa. To je donekle i tono, jer, ako
bismo se strogo drali M. W ebera, ovakva psovka zbog svoje m a
sovnosti i priljepivosti, b ila bi, dodue, m asovna pojava u d ru tv u ,
ali ne bi (imala i obiljeje drutvenog djelovanja, to je, prem a njem u,
za sociologiju bitno. M eutim , poznato je d a drutveno djelovanje
kao uostalom i djelovanje nekog pojedinca nije uvijek svjesno sv rh o
vito, ali s drugim drutvenim pojavam a ipak stoji u uzrono-posljei-
noj vezi. To vrijedi i za psovku kao izriaj: iaiko takva psovka n ije
svjesno u sm jeren a n a izazivanje neke reakcije u drugom e, ipak, je r
ona tu reakciju stvarno izaziva koju i kakvu v id jet emo u drugom
dijelu ovog izlaganja ona n ije sam o pojava u drutvu, nego je i d ru
tv en a pojava, tj. potpada pod pojam drutvenog djelovanja u neto
irem smslu.

M anje rasp rostranjena, ali od veeg sociolokog znaenja, jest psovka

kao poruka} Jezina form ulacija psovke redovito je uvijek ista, ali ve
spom enuti razliiti drutveni sm isao daje joj i razliitu drutvenu uin-
kovitost. U ovom sluaju ona vie znai predstavljanje samoga sebe n e
go n ap ad n a nekoga drugoga. U okviru argona neke grupe, ova v rs ta
psovke vri ulogu znaka raspoznavanja, grupne lozinke, iz ega se za
tim ra zv ija psovka kao potapalica. Naime, jedino u ozraju d rutvene
grupe u kojoj je psovka vrila ulogu poruke, tj. ulogu p re d sta v lja n ja
sam oga sebe sa svrhom da se od grupe bude prihvaen, m ogue ju je,
bez n ek ih neugodnih posljedica, tako dugo ponavljati dok ne postane
nadopunom u prazninam a v la stita rjenika, tj. dok ne postane potapa-
licom. Razum ljivo je, dakle, da je ta psovka, tj. psovka kao poruka, za
sooiologiju, a osobito za socijalnu psihologiju, mnogo zanim ljivija; o
njezinoj e ulozi biti rijei u treem dijelu ovog izlaganja.

Ipa'k, n ajzanim ljivija je psovka kao izazov, tovie, drimo da je psovka

uvijek 'izazov, ali, zbog o tu p ljiv an ja njezine otrice razliitim d ru tv e
nim prim jenjivanjem , u p rv a dva sluaja ta j liizazov riije tako oit. No
1 u n jim a ie prisu tan. Z anim ljivo je da ova v rsta psovke u v ijek p re d
stav lja poziv n a jtjra rn o ratovanje,, i to tako to ona to ra to v a n je n a
razini sim bola ve o stvaruje. R ekli smo da simboli u okviiru neke sm i
slene cjeline uvijek p re d sta v lja ju spoznatu i priznatu vrijednost k o ja je
za solidarnost grupe od posebne vanosti. Budui a je cjelina iznad
pojedinca, smlislena cjelina ko ju pojedini lanovi grupe prepoznaju u
svom sim bolu postaje za n jih svetinja bilo religiozna, bilo politika,
bilo sp o rtsk a ili neka druga. No, simbol se moe ruiti samo pom ou
sim bola! P aljen jem zastave, n p r., ne eli se nekom u nanijeti m a terijaln a
teta, je r bi nakon toga, recim o, trebalo nabaviti novu zastavu, n iti se

37
obeaivanjem nadgrobnih spom enika eli u v rijed iti one koji pod
njim a poivaju ona. su za takvo neto nepriljepdvi! nego se tim e
na sim bolian nain n apadaju oni ije su to svetppjs. Zbog toga, da bi
se sim bol neke svetinje uope mogao obeastiti, potrebno je im ati na
raspolaganju altern ativ n e simbole, sim bole nesvetoga, prezira, ii m rnje.
Paljenje .i ru en je u navedenim prim jerim a spadaju u takve v rste sim
bola za p o d ru je sim bolinih ina, dok za podruje verbalne sim bolike
i obrauna, koji se na tom podruju vode, nisu uinkoviti. Za p o d ru
je verbalne sim bolike bilo je potrebno stvoriti rijei koje sim boliziraju
Rgezir, dom inaciju .i m rnju, kako bi se pom ou n jih ma jezinoj razini
mogao ru iti tu i simbol svetoga. Takve rijei su i stvorene. N egdje to
postiu p rid jev an jem ivotinjskih im ena nekoj svetinji, a na ovom n a
em podruju koristi se u tu sv rh u vulgarizirani izraz za spolni odnos
izmeu jn u a i ene. Zanim ljivo je da je tom vulgarizacijom podruje
intim nog odnosa m ukarca ii ene koje po definiciji spada u p o d ru
je ljubavi! postalo simbolom za ono to je ljubavi upravo suprotno:
silovanje, prezir, dom inaciju i m rnju. Tako stv o ren sim bolian tizraz
prezira i m rnje, kom biniran sa simbolom svetinje inekog pojedinca ili
grupe, uz dodatak adrese onoga kom u je izazov upuen skraeni
oblik d ativ a drugog 1L1 treeg lic a : ti, mu, vam, im stv ara
elem ente za jezino voenje ra ta u svijetu sim bola, tj. za psovku,
Takva se psovka koristi kao drutveni izazov u ru e n ju svega to je
nekom u sveto: od m ajke, preko djeteta, p a sve do Boga.
Kod ovakve psovke drutvena reakcija se redovito ne odvija n a razini
simbola, nego n a razini stvarnog fizikog obrauna, ovisno o tom e ko
liko je za nekoga obeaena svetinja doista sveta. P ri tom prim jeu
jemo da javno dek larirane svetinje nekog pojedinca ili neke grupe nisu
od n jih bezuvjetno kao takve i intim no prihvaene. Na p rim je r: neki
ljudi re ag iraju poput ivotinja k ad m netko opsuje dijete, mnogo blae
kad dm netko opsuje enu, a gotovo nikako kad im netko opsuje Boga.
iako su javno deklarirani kao vjernici. To znai d a im Bog kao sim bol
i sv etin ja intim no ne stoji ba visoko, a to je ujedno i jedan od glav
nih razloga zbog kojih se psovka protiv najvee svetinje p rotiv Boga
m ogla razviti u drutveno bezopasnu svakodnevnu potapalicu.

GENEZA PSOVKE U PROCESU PRIMARNE SOCIJALIZACIJE

Da bi neki pojedinac bio sposoban p rihvatiti i uspjeno obavljati razne
i raznolike drutvene funkcije, m ora se podvrgnuti raznim procesima
drutvenog uenja, koji poznaju svoju zakonitost. T a uenja, pomou
kojih pojedinac postaje 'aktivno drutveno bie, sociologija naziva pro
cesima socijalizacije. Razlikujem o prim arnu d sekundarnu socijalizaciju,
a ta razlika mije samo u vrem enskom slijedu, tj. sam o u tom e to se
k u n d arn a vrem enski dolazi nakon p rim am e, nego i u kvaliteti, U peri
odu p rim am e socijalizacije dijete ui kako e u odnosu prem a drugim a
n astupiti kao drutveno bie, koje ne samo to re ag ira n a tu e podra
aje, nego i sam o drutveno djeluje; u periodu, pak, sekundarne soci
jalizacije pojedinac, koji je u sociolokom sm M u ve postao osobom,
ui kako e n a sebe preuzeti nove drutvene poloaje i uloge. Prem da
je p rim arn a socijalizacija vrem enski mnogo kraa, svedena na vrlo mali

38
b roj godina, po vanosti njoj prip ad a prednost, je r pojedinac u vrem enu
sek u n d arn e socijalizacije sam o n astav lja dalje ra zv ijati one sposobnosti
koje su u vrijem e p rim arn e socijalizacije u njem u zaete. Zbog toga i
m jesto prvotnog drutvenog reproduciranja psovke s pravom traim o
u periodu vrem enski vrlo kratke, ali zato i vrlo Intenzivne p rim arn e
socijalizacije.

Operativno uvjetovanje psovke

K ada govorimo o socijalizaciji i drutvenom uenju koje je s n jom u
vezi, ve se nalazimo n a graninom podruju sociologije i socijalne psi
hologije. Gotovo je nem ogue povui jasn u graninu crtu izm eu te
dvije znano sti. Budui da smo psovku sm jestili u podruje k u ltu re, ra
zum ljivo je da je pojedinac p risv aja u procesu drutvenog uenja. J e
d an od naiLna drutvenog uenja jest i operanlno u vjeto v a n je, iza ko
jeg a se k rije bihevoris tik a teza koju ovdje prihvaam o, p rem a kojoj
je za svaki uspjeh drutvenog uenja potrebna neka potvrda, odnosno
p rizn an je od stran e drugog pojedinca ili grupe. Za razliku od klasinog
u v jeto v an ja (Pavlovljevi refleksi, op. S. M.), operantno uvjeto v an je nlije
ogranieno na fizioloke, autonom ne reakcije,4 nego je usm jereno na
opredjeljeno djelovanje. Kod ovog uvjetovanja veom a vanu ulogu igra
potkrepljiiva, tj. odreena dra zbog koje dolazi do velike v je ro ja t-
noe da e se neki in ponoviti. Ako je, npr., rije o operantnom u v je
to v an ju kod ivotinja, potkrepljiva moe biti h ra n a do koje ivotinja,
gonjena glau, dolazi te k n a tem elju uspjeno obavljenih odreenih po
kreta. Na tom e se tem elji i jedna v rsta dresure. K ada je, m eutim , rije
0 drutvenom uen ju kod ljudi, onda ulogu potkrepljivaa m ogu v riti:
osm ijeh, ocjena, k im an je glavom, verbalno priznanje, novana n ag rad a
1 si. U vrem enu p rim arn e socijalizacije svakako da glavnu ulogu im aju
osm ijeh i verbalno priznanje.
Poznato je da dijete u fazi svojeg ovladavanja govorom i jezikom vrlo
muno i vrlo teko srie prve rijei. Ono prvotno izgovara i oblikuje
slogovnu i v erbalnu m agm u, iz koje tek treb a da nastanu traene rlijei.
Sluajui govor odraslih, dijete pravci razne pokuaje. Ono, re k li bismo,
nagaa prav u rije. K ad m u poe za rukom da je pogodi, tj. da je
tono izgovori, potvrdno kim anje glavom od stran e m ajke, odnosnio n je
zin odobravajui osm ijeh, v rit e ulogu potkrepljivaa, tako da je vrlo
vjero jatn o da e se d ijete ubudue zaustaviti na toj v a rija n ti izgovora.
To e ubudue b iti jed in i nain kako e ono tu rije izgovarati. I ve
prem a tom e da li e neko dijete dobiti potvrdu za svoj uspjeh onda
kada izgovori rije m am a, ili pak rije M utter, ovladat e onim
jezikom u kojem te rijei im aju svoje znaenje. Neto poslije ulogu
potkrepljivaa v rit e i verbalno priznanje, kao npr.: Ti si dobro di
jete ili si. Bez tak v o g potkrepljivaa nije mogue da se neko dijete
razvi/ja u drutveno zdravu osobu. M eutim , uloga osm ijeha, onog odo-
bravajuega, im a p ri tom u nezam jenjivu ulogu, i ne sam o u prvim go
dinam a ivota.

4 Usp. K. Veldal, nav. dj., str. 40.

39
Budui da dijete u fazi p rim a rn e socijalizacije ovladava rije im a koje
uje, ali koje u potpunosti ne razum ije, potkrepljivao, ako je pozitivan,
tren u tn o potpuno zadovoljava njegove am bicije, ali ga ujedno d'ovodi
u nezahvalnu situaciju, tj. u situaciju da, k ad je u p itan ju govor, d ijete
izgovara rijei koje kod d ru g ih pobuuju osm ijeh n e zbog to g a to su
uspjeno izgovorene, nego zbog toga to nikako ne spadaju u djeji
rjenik. Potkrepljeno tim osm ijehom , d ijete e nastojati p o n av ljati te
rijei kako b i ponovno kod d ru g ih izazvalo isti osm ijeh. Na ta. v ra ta
ulaze u d jeji rjenlik razn e nepristojne rijei, izriaji, pa i psovke. Di
jete, m eutim , n e shvaa da je osm ijeh boji ono svojiim govorom po
buuje u stv a ri reakcija n a potpuni .nesklad izm eu njegove bezazlene
psihe i negativnog naboja rijei i fraza koje izgovara. Na alost, n e ri
jetko se dogaa da lju d i djecu izrijekom n ag o v a raju d a neto runo
izuste kako bi se n a tem elju toga mogli n asm ijati. Ovakva, p rv a djete
tova psovka jest njegovo drutveno djelovanje u pravom sm islu rijei,
naim e, ono je usm jereno n a odgovarajuu reakciju nekoga drugoga
u ovom sluaju osm ijeh -ii n a odobravanje okoline ali u svojoj biti
ono mlije provokacija ii sim bolino ruenje neije svetinje, je r d ije te za
neto ta k v a jo uope m je sposobno. M eutim , postavi jednom n a ova
kav nain dio njegova rjenika i nainom njegova izraavanja, psovka
kojom je d ijete u d jetinjstvu ovladalo pokazat e se vrlo ubojitim o ru
jem za m eusobna i m eugrupna razrau n av an ja u kasnijoj dobii.

Imitacija i identifikacija
Uz naela operantnog u v jeto v an ja socijalni psiholozi, u procesu d ru
tvenog uenja, istiu i veliku ulogu im itacije, odnosno identifikacije
M ada su im itacija i identifikacija vrlo naglaene u djejoj dobi, one ipak
nisu ograniene iskljuivo n a tu dob, dapae: one su kod raznih poje
dinaca n a razliite naine n a djelu, m anje-vie, kroz cijeli ivot. Opo
n aan je nekoga i poistovjeivanje s nekim u razdoblju p rim arn e so
cijalizacije, koje nas u ovom dijelu izlaganja zanim a n ajizrazitije
dolazi n a vidjelo u djejoj igri, u njihovoj podjeli raznih uloga, koje
bez iznim ke vre odrasli, u njihovoj sposobnosti da istovrem eno obav
lja ju dvo stru k e uloge kupca i prodavaa, npr., te da p ri to m izgova
ra ju i stiliziraju reenice kakve sam i nikad ne obiavaju izgovarati. Ovo
poistovjeivanje redovito se odvija na tem elju spolnih razlika, naim e,
djeaci redovito prihvaaju ulogu oca i nekog odraslog m ukarca, dok
djevojice oponaaju m ajku, baku, te tu ili meku drugu njim a poznatu
ensku osobu. Kod ove v rste drutvenog uenja ne postoji, redovito,
nik ak av drutveni potkrepljivao, neko p rizn an je ili pohvale, dapae,
dijete e se n erijetko u svojoj igri osjetiti sm eteno i zaustaviti se im
prim ijeti d a ga netko p ro m atra ili slua. No up rav o stoga to je potpuno
poistovjeeno s ulogom koju oponaa, bez ikakvog interesa za reakciju
okoline, d ijete znade, poput gram ofonske ploe, ponavljati sve ono to
je kao tipino zapazilo u govoru i ponaanju osobe koju oponaa i s
kojom se poistovjeuje.
U prvom smo dijelu spom enuli da psovka kao izriaj budui da nije
upuena nekom drugom s nakanom da kod njega izazove stanovitu
reakciju nije drutveno djelovanje u strogom sm islu rijei. M eutim,

40
 i ovakva psovka, psovka kao tipini nain d avanja oduka vlastitom
bijesu, vlastitom neuspjehu ili vlastitom prom aaju, iako n ije svrhovito
upuena nikom u, stvarno je, ipak, ponuena onom u tk o se u procesu
svoje prim arn e socijalizacije s takvom osobom poistovjeuje, tj. djetetu,
kao sredstvo tipinog oponaanja i poistovjeivanja. Ako je, recimo, ta
kva psovka neodvojiva od oevog izraavanja srdbe, ona postaje n e
odvojiva i od m ogunosti njegova oponaanja: poistovjetiti se s njim
znai preuzeti i njegov nain izraavanja srdbe, a to je psovka. Na taj
se nain psovkia ip ak drutveno posreduje i od d jeteta prihvaa, kako
bi se u slinim situ acijam a mogla n a slian nain i p rim ijeniti. Ali ne
samo d a se n a ta k a v nain dalje predaje psovka kao puki dzraz osob
nog raspoloenja, ve dijete oponaa sve m ogue situ acije osobe s ko
jom se poistovjeuje, a to nije samo neka neadresinana srdba, nego su
to i stv a rn e svae, prezir i bijes. U tom pogledu vrlo su u tjeca jn i idoli
s televizijskih ekrana, iz film a i stripova. I kao to dijete neposredno
shvaa vezu izm eu pucanja jedinog i sm rti drugog ovjeka, tako mu
ne treb a neki posebni uvod da povee neiju psovku, popraenu bijes
nim i prezrivim izgledom lica, s odgovarajuom reakcijom od strane
onoga ko m u je ev entualno psovka bila upuena. A kako dijete ovakvim
oponaanjem i poistovjeivanjem obavlja svoje vlastito drutveno ue
nje, u okviru vlastitog procesa socijalizacije tj. sa svrhom da se smo
snae u okviru odreene grupe u analognim situacijam a i ulogam a i
psovka ikao izazov, tj. kao svjesno drutveno djelovanje usm jereno na
reakciju nekoga drugoga, postaje n a ta j nain od d jeteta osobno p rih v a
ena i vrlo brzo p rakticirana. Nije rijetk o st da neko dijete u svai s
drugom osobom sono opsuje. Ta stv arn a svaa m je vie puko opona
anje svae vlastitog idola, nego u vlastitoj konkretnoj situaciji prim je
njiv an je onoga to se n a tem elju oponaanja i poistovjeivanja prihva
tilo i usvojilo. Uloga stvarnog n ep rija te lja u odnosu prem a nekom u
drugom u in it e i psovku stvarnim drutvenoubojitim sredstvom , ve
u djetinjoj dobi, tj. ve u vrem enu p rim arne socijalizacije.

SMISAO PSO VKE I DRUTVENA STRUKTURA

T em eljni stru k tu ra ln i elem enti svakog drutvenog sustava kao to su

npr. obitelj, selo, C rkva, rad n a organizacija i si. jesu druM nm L star
tu& ^..drutvene. uloge. TU elem enti o dreuju odnos izm eu ivota i dje
lovanja dotinog drutvenog sistem a i pojedinca koji n a njem u ili u
njem u sudjeluje. U svakom drutvenom sustavu pojedinac im a neku
ulogu u odnosu p rem a cjelini i odgovarajue m jesto koje m u je s tim
u vezi dodijeljeno. Tako, npr., netko u okviru obitelji vri ulogu oca, a
netko ulogu m ajke, dok u okviru rad n e organizacije vre uloge poslo
voe, odnosno rad n ika. Za drutvenu ulogu vrlo je vano da je ona ne-
raskiivo povezana s odgovarajuim oekivanjim a, kako od stran e ono
ga koji tu ulogu vri, tako i od stran e cjelokupnog drutvenog sustava
u kojem u se uloga vri. O ekivanja su vezana uz sam u ulogu 5. Ine ovise
o pojedincu k o ji tu ulogu vri. Na prim jer, o d nekoga tko vri ulogu
vozaa m o to rn ih vozila oekuje se da za vrijem e vonje ne pije alkohol;
od onoga tko o b av lja ulogu prevodioca oekuje se da dobro vlaida jezi
kom s kojega i ma koji prevodi i si. Ako se ne bi nale osobe koje tim

41
oekivanjim a m ogu udovoljiti, dru tv en a uloga i nadalje ostaje jed n ak o
zahtjevna, ali m jesto ostaje nepopunjeno. M eutim , kako je p o jed in ac
istodobno pripadnik raznih d ru tv en ih sistem a, on se neizbjeno m o ra
prilagoavati i na p rihvaanje razliitih drutvenih uloga i sta tu sa koji
su s njim a u vezi, n p r.: u okviru obitelji n etko obavlja ve sp o m en u tu
ulogu oca, na razini radne organizacije ulogu pravnog refere n ta, a u
ok v iru crkvene zajednice lana p astoralnog vijea. Ove razne uloge koje
pojedinac u svom ivotu m ora istovrem eno obavljati mogu se m e u
sobno nadopunjavati, ali moe doi i do konfliktnih situacija, tj. do m e
usobnog iskljuivanja. U spjeno o b av ljan je uloge biva p o tk rijep ljen o
tj. nagraeno po naelu operantnog uv jeto v an ja: u obitelji lju b a v
lju i njenou, n a radnom m jestu zaradom , n a kulturnom po d ru ju p r i
znanjim a, n a vojnom orden/ima i si., a neuspjelo vrenje uloge p oluuje
izostanak svega toga, te raa osobnu fru straciju . P otkrepljenje, m eu
tim, p rim a samo onaj tko ispuni oekivanja, a rekli smo da su ta oe
kivanja razliita, ovisno o drutvenom sustavu. Te drutvene sustave
nazivam o jo i drutvenim g rupam a; o sv rn u t emo se na neke o njih,
s pokuajem da dh dovedemo u vezu sa psovkom kao oek iva n im n a
inom ponaanja od stran e grupe, tonije, s njezinim moguim sm islom
u okviru jedne grupe.

Smisao psovke u okviru primarne grupe

Socijalizacija, o kojoj je bilo rijei u drugom dijelu ovog izlaganja, a
koje se sastoji u opredjeljivanju i osposobljavanju nekog pojedinca za
obavljanje drutvene uloge, odvija se, dakle, u drutvenim sustavim a
koje nazivam o grupam a. B itni p re d u v je t da dvoje lili vie pojedinaca
stvore i tvore jednu d rutvenu g ru p u jest sv ije st njihove m e u sobn e
pripadnosti, na kojoj tem elje solidarnost i zajedniko djelovanje. P rem a
tome, da bi neki pojedinci tv orili grupu, nije dovoljno samo da potjeu,
recimo, od istih roditelja, da se jednako oblae, da obavljaju isti posao
i si., nego je potrebna n a tem elju toga oblikovana svijest za je d n itv a
i n a toj svijesti tem eljna solidarnost i zajedniko djelovanje.
D rutvene skupine dijelim o uglavnom na dva dijela: na jednoj su stra n i
prim arn e grupe a na drugoj sve ostale, tj. sekundarne grupe. Za ra z
liku od ostalih p rim arne grupe su bitno obiljeene neposrednim , in tim
nim odnosom njihovih pripadnika te zajednikim radom koji se n a ta k
voj povezanosti tem elji. P rva i osnovna p rim arn a grupa jest obitelj,
kojoj se zatim p rid ru u ju susjedstvo, k ru g p rija te lja i si. U prim arnim
gru p am a pojedinac n ajintenzivnije doivljava i razvija svoju cjelokupnu
osobnost, je r se on u njoj razvija i u afektivnom pogledu, budui da ga
tak v a gru p a prihvaa u cjelovitosti njegove osobe, a ne tek i prvotno
kao vrioca odreene drutvene uloge. Ipak, n e sm ije se odm ah poisto
v jetiti p rim arn u g rupu s ljubavlju i harm onijom , je r u njoj se razvi
ja ju i negativni im pulsi, kao to su sebinost, pohlepa, zavist itd. Iako
postoje uloge i u okviru prim arne grupe, ipak one nisu otro razluene,
n ap ro tiv : vrlo su ifuzne, jer cilj pojedinca u n u ta r p rim am e grupe jest
prvotno u tom e da od drugoga bude prihvaen kao osoba i da u svije
sti drugih pripadnika grupe zauzim a to bolje m jesto, a ne toliko da se
pokae i dokae kao stru n jak za ovo ili za ono.

42
 Ovakva s tru k tu ra prim arne drutvene grupe zacijelo utjee 4 n a nain
verbalnog i neverbalnog kom uniciranja m eu njezinim lanovim a, u to,
kao to sm o vidjeli, spada d psovka. No, k ak a v m oe b iti njezin d ru
tveni sm isao u okviru jedne tak v e grupadije? B udui d a je teko za
misliti nek u prim arnu grupu (obitelj) koja ne b i posjedovala iste sim
bole ii iste svetinje, n ije n iti zamislivo da bi psovka u n u ta r jedine tak v e
grupe nosila sa sobom obiljeje izazova na tem elju sim bolikog ruenja
tu ih svetinja. V jerojatnije je da se sam sm isao psovke u n u ta r p rim ar
ne grupe sastoji u izraavanju osobnog bijesa i u n ak a n i v rije an ja n e
koga drugoga pripadnika grupe, ali bez n ak a n e ru e n ja zajednikih
svetinja. Budui da se ivot p rim arn e grupe, kao to je spom enuto, te
m elji osobito na afekt'ivnoj osnovi, svrha psovke u tim okvirim a moe
biti uglavnom postizanje afektivnog uinka kod onoga kom u je u p u
ena, a to je osobna uvrijeenost i alost, kao to i povod za n ju moe
biti afek tiv n a uvrijeenost ili razdraljivost osobe koja psuje. Ako iz
tog m eusobnog v rijeanja ne proizlaze nikakve d aljn je posljedice, t a
kva psovka za podruje sociologije prestaje b iti d alje zanim ljiva.

Mlae i psovka
'i) >-! ^

V rtoglavim razvojem drutva, do kojeg je dolo osobito nakon tzv. in

dustrijske revolucije, drutvena pokretljivost. vodoravna i okom ita
revolucioniranje brojnih, do nedavna opeprihvaenih, drutvenih vri-
jednosti i jo kojeta drugo, razlogom su da je suvrem ena obitelj izgu
bila veinu zadataka koje je kao p rim arn a d ru tv en a g ru p a do nedavno
obavljala, a to znai i da su se uloge njezinih p rip ad n ik a m eusobno
porem etile. Za razliku, npr., od n e tako davnog vrem ena, u prosjenoj
evropskoj obitelji vie se ne raa, ne odgaja, n e ui, n e radi, ne boluje
i ne um ire. R aa se u rodilitim a, ui i odgaja u vrtiim a, kolam a i
intern atim a, ra d i se n a radnim m jestim a, a boluje i um ire u starakim
dom ovima i u bolnicam a. Jedino podruje koje je obitelji jo preostalo
jest afek tiv n a povezanost. Sve ovo im a za posljedicu da se mlade, ve
od d jetin je dobi, kontinuirano svrstava i odgaja po generacijskom k lju
u. O kupljena kao vrnjaci, n a vrlo naglaenoj afektivnoj osnovi, jo
uvijek bez jasn ih v lastitih drutvenih uloga, ali s izrazitim smislom za
solidarnost i s naglaenom potrebom za grupnom identifikacijom , mlar
de tv o ri p rim a rn u grupu posebnog tipa. Za razliku od obiitelji, za m la
dog ovjeka u okviru ove grupe sigurnost, in tim n o st i prihvaanje nisu
unaprijed zajam eni, zbog ega u n jem u n astaje p o treb a za nekim tra j
nim pred stav ljan jem , za nekom trajn o m lozinkom njegove identifika
cije. U to p red stav ljan je koje g ru p a od njega oekuje! podjednako
ulaze odijevanje kao i argon. U padno i izazovno odijevanje npr. ili ne
obine friz u re m ogu biti i jesu u isto vrijem e sim boli n u tarn je grupne
identifikacije i n am jerne provokacije svih on ih koje grupa doivljava
da joj stoje nasuprot. Osim o dijevanja m ladi se kao lozinkom svoje
m eusobne g ru p n e identifikacije koriste i posebnim nainom govora, .
nekim sam o n jim a vlastitim atrovakim argonom , koji za nepripad-
nike gru p e moe biti ponekad i sasvim nerazum ljiv. M eu radikalnijim
grupam a m lad ih prim jeuje se sklonost prem a perverziji u ponaanju
i b ru taln o sti u govoru. Sigurno je da je to njih o v tipini p ro test protiv
postojeih d ru tv en ih i k u ltu rn ih vrijednosti i okolnosti, ali za razliku

43
od burine 1968, drutvena apatinost, koja se kao pravilo razvlai m e u
m ladim a Evrope, daje poticaj za p retpostavku da je njihov b ru ta ln i
rjenik, kao i ekstravagantni n ain ponaanja, vie stv a r n u ta rn je u p o
trebe, tj. sredstva u n u targ ru p n o g p re d stav ljan ja, p o ru k a o sam o m sebi
u svrhu identifikacije, nego neki sm iljeni prom iljeni izazov up u en
nekim njim a altern ativnim grupam a. K ada je, konkretno, rije o psovci,
koja u n u tar njihova argona esto im a vrlo izraeno m jesto, p rim je u je
se da je psovka izgubila svoj izvorni smisao izazova, v rije a n ja ili p ak
samo trenutnog izriaja osobnog raspoloenja i da je postala obinim
sredstvom p redstavljanja i potapalicom , opeprihvaenom u o k v iru
njihova argona. Tako je m ogue da oni jedni drugim a p su ju m noge
svetinje, a da to nitko ne shvaa kao eventualnu uvredu, pa p re m a to
me niti na to negativno reagira.
M eutim, mlade se, kao posebna drutvena grupa, znade i dinam izi
rati, tj. drutveno svrhovito pokrenuti. U stvari, d njezina tre n u tn a a p a
tinost samo je neki predah u kontekstu njezina k re ta n ja ili, bolje re
eno, to je tren u tn o za n ju jedini mogui nain nastupa. P asivni otpor
je aktivni otpor u skuenim m ogunostim a, p a se i spom enuta a p a tija
moe shvatiti i tum aiti kao pasivni otpor. A pokazalo se da k ad a p a
sivni otpor prijee u akciju, sav onaj nabrekli arsenal b ru taln o sti, koji
je do tad a uglavnom koriten u svrhu n u tarn je identifikacije, znade
postati simbolom izvangrupne destrukcije, i to kom pletne i sv eobu
hv atn e destrukcije od k u ltu re, preko odgoja i obitelji, pa sve do po
litike, vjere i Crkve. Budui da n a stu p a ju alternativno, i to iskljuivo
generacijski jer na toj osnovi i fo rm iraju grupu! vrijednosti sta rije
generacije, nad kojim a su se razoarali, postaju ciljevi borbe. I k ao to
su neiste traperice svjesno izabrano oruje u borbi protiv m alo g ra an
skog frak a i leptir-m ane, tak o i psovka postaje konkretni nain n a
pada i svjesnog odbacivanja onoga to se psuje. Tada je o n a teki d ru
tveni izazov.

Psovka i drutvene uloge na razini sekundarnih grupa

Na razini sekundarnih dru tv en ih g ru p a ; kao to su kole, ra d n e or
ganizacije, politike stranke, d rav n e institucije, domovina, rkva i si.
m eusobni odnos prip ad n ik a grupe regulira se najee iskljuivo
preko uloga koje pojedinac u okviru te grupe vri, a to znai da je po
druje intim nosti svedeno na m nogo niu m jeru, dok je u prvi p la n iz
bilo drutveno oekivanje u vezi s tom ulogom i jasno ocrtana granica
dokle se ta uloga p rostire i to ona obuhvaa. Prem a tom e, netko tiko
je n a razini obitelji, kao p rim arn e grupe, bio cjelokupnom svojom oso
bom osm iljen kao otac i kao suprug, n a razini radne organizacije n je
govo se osmiljen je iscrpljuje u uspjenom obavljanju vlastite stru k e
ili radnog zadatka. R adnu organizaciju, naim e, izravno ne zanim a n je
gov afektivni ivot, njegova lju b a v ni njegova m rnja, njegova srea ni
njegova nesrea, nego samo i jedino njegova radna uinkovitost, a sve
ostalo samo ukoliko je s tom uinkovitou u izravnoj vezi.
Ve smo spom enuli da svaki pojedinac s drugim ljudim a tvori istovre
m eno razne 1 raznovrsne grupe, u kojim a vri i razne uloge, a koje
jed n a p rem a drugoj mogu doi ak i u k o n flik tn u situaciju, to onoga
koji ih obavlja budui da nije m ogue u v ijek udovoljiti svim oeki
v anjim a koja iz n jih proizlaze! moe dovesti do frustracije. Poznata
je istin a da razne drutvene grupacije, razni drutveni slojevi i klase
o blikuju i vlastiti nain izraavanja. M nogo snanije nego u p rim am im
gru p am a ponaanje, oblaenje, govor i izraavanje, u sekundarnim g ru
pam a doidue ne u sviima, ali u nekim a da, osobito u onim a viim a
nose peat sim bola i ifre, to k u lm in ira u protokolu i u tzv. diplo
m atskom nainu govora, koji u sebi n erije tk o k rije ezopovsku logiku.
Tako nailazim o n a pojavu kada je u p ita n ju psovka da se od
nekoga tk o u okviru sekundarne g ru p e ko ju nazivam o Crkvom im a
ulogu v je rn ik a logino oekuje da tu ulogu uspjeno obavlja d n a ta j
nain da ne psuje, na razini druge sek u n d a rn e grupe, recimo radne or
ganizacije, u kojoj je psovka klasini n ain m an ifestiran ja m ukosti
i id en tifik acije, od te iste osobe oekuje se da psuje. Situacija je kon
flik tn a i lju d i je najee rjeav aju n a ta j nain da se ponaaju onako
kako to od n jih trai tren u tn a situacija: n a radnom m jestu psuju, pred
sveenikom ne psuju. D rutvena relevantnost tak v e psovke poklapa se s
onom to smo je spom enuli kad je bila rije o ulozi psovke kod grupne
id en tifik acije m ladih.
Postoje, m eutim , i sekundarne grupe fo rm iran e n a idejnoj i n a politi
koj osnovi, kao to su politike stran k e, u ijem argonu psovka po
prim a sasvim drugo drutveno znaenje, m nogo ozbiljnije od prije spo
m enutog. Ako bi, naim e, lan ili funkoioner jedine takve stranke pod
p retp o stav k o m da je form irana n a ateistikoj osnovi opsovao Boga
nekom g ra a n in u koji je vjernik, ta psovka se ne bi m ogla shvatiTi ni
tu m aiti n i pod vidom drutvenog p re d stav ljan ja, n iti pak pod vidom
g rupne identifikacije, je r dotini ne p rip ad a ju istim grupam a i nem aju
isti d ru tv e n i status. No, kako to da, ipak, nam a katolicim a : a i d ru
gim k ran im a svatko sm ije psovati Boga, bez ikakvih drutvenih
posljedica, dok je npr. nezamislivo da bi isto tako bez drutvenih poslje
dica n etko sm io i mogao u nas m uslim anim a psovati A laha? Razlog je
tom e to su m uslim ani u nas prizn ati k ao nacija, te je Alah, kao Bog
m uslim ana, sv etin ja i simbol i za one m uslim ane koji nisu vjernici.
O psovati njega, dakle, nije sam o vjerska, nego i politika provokacija.
Za n as kato lik e m eutim , budui da sm o kao katolici organizirani is
kljuivo crkveno, ali n e i politiki, uv red a Boga tre tira se kao puki
obraun n a razini privatnog uvjerenja. No n ajvaniji je razlog ipak taj
to i sam i katolici m asovno i m asivno, bez iijeg pritiska, psuju Boga,
pa tu psovku malo tko vie i shvaa kao izazov i kao uvredu.

Zakljune misli
Budui da ovakvo razm iljanje o psovci pod sociolokim vidom obav
ljam o ip a k kao teolozi, razum ljivo je da ono im a sm isla samo utoliko
ukoliko n am barem donekle moe pomoi u borbi protiv psovke, tj. u
odgoju v jern ik a za kom unikaciju bez psovke. Pitam o se: Da li iz ovoga
to je reeno tak v a pomo prolizlazi? Sigurno je, ako bismo se oslonili
samo n a sociologiju, da neke velike pomoi od ovoga ne bismo im ali;
ali ako se socioloki vid ugradi kao jedna od k arika u lanac raznih spo-

45
 znaja dobivenih iz drugih zn an stv en ih disciplina, nekakvu pom o i od
sociologije ipak moemo oekivati. A ta pomo bila bi slijedea:
1. Na tem elju uvida da se psovka u okviru drutvene k o m u n ik acije n a j
ee ne upotrebljava u onom sm islu koji joj je logiki i jezino v la stit
tj. kao verbalni d rutveni r a t n a podruju sim bola nego u prom i
jenjenom smislu, zakljuujem o da je s obzirom n a njezino su z b ija n je
mnogo potrebnije u sm jeriti p an ju n a grupe u okviru kojih se ona ko
risti kao tipian argon, negoli n a svijest nekog pojedinca k o ji u toj
g ru p i vri neku ulogu.
2. Budui da je svaki v je rn ik aktivno p risu tan u raznim g ru p a m a , ali
sve te grupe za n jegovu osobu nem aju jednaku vanost i je d n a k u sn a
gu, potrebno ga je tako odgajati da znade postaviti p rio rite te svoje
g rupne pripadnosti, i to u sv rh u izbjegavanja konfliktnih situ acija. N a
im e: trebalo bi ga tako o d g ajati da se prilikom procesa grupnog id e n ti
ficiranja vie vodi vrijed n o sn im naelim a, a da m an je nastoji isp u n ja
v ati i ona oekivanja grupe k oja s njegovom ulogom u grupi n e sto ji ni
u kakvoj neposrednoj vezi. P sovka pak nije bitno ni slubeno vezana
ni za jednu drutvenu ulogu, doli eventualno za onu glum aku.
3. S ekundam a drutvena g ru p a koja je i idejno i vrijednosno osm i
ljena i u kojoj bi trebalo da v je rn ik vrijednosno i osobno nae sebe jest
Crkva. To vjernikovo: sam onalaenje u Crkvi trebalo bi se i s tv a rn o
a ne samo teoretski! ra z v ija ti u tom sm jeru da C rkva stva rn o p re
raste u veliku prim arnu grupu. Zbog toga je neophodno d a se ve u
katehizanata razvija cjelovita eklezijalna svijest, kako bi oni sh v atili da
biti kraninom znai b iti pripadnikom jedne zajednice koja, n a tem elju
Boje prisutnosti i Bojeg d jelovanja u njoj, razvija svoju k u ltu ru i u
okviru te kulture svoj n ain kom uniciranja, koji je za v jernike posvuda
vaei i obvezatan.
4. Budui d a se psovka rep ro d u cira ve u okviru p rim arn e grupe, tj. u
okviru obitelji, te k razv ijan jem spom enute eklezijalne svijesti u o bitelji
mogue je postii da roditelji i rodbina, operantnim uvjetovanjem , od
svoje djece stv araju krane, a n e budue psovae. Zbog toga, p ri od
goju d jeteta n ije dovoljno rei: T o.se n e sm ije, to je grijeh!, nego
treb a rei: Mi to n e radim o!, i zatim protum aiti zato mi to ne ra-
/ dimo i tko smo to m i to tak v o neto ne radim o. Na taj nain dolazi do
eklezijalne grupne identifikacije, koja je, socioloki gledano, p re d u v je t
uspjeha u borbi protiv psovke.

46
SOZIOLOGISCHER ASPEKT DES FLUCHENS

Z usam m enfassung

In diesem A ufsatz geht der A u to r a u f das Problem des Sinnes des F lu

chens ein, 'insofern das Fluchen, au f d er sym bolischen Ebene, din gesel
lschaftliches H andeln im Sinne von M. W eber darstellt.
Im ersten Teil des Aufsatzes w urde festgestellt, dass das Fluchen in
n erh alb d er gesellschaftlichen K om m unikation eigentlich dreifache Rolle
sp ielt: a) Zwecklose usserung, die als solche zum gesellschaftlichen
H andeln in strengem Sinne g ar nicht gehrt, b) Selbstdarstellung als
M ittel zu r erw nschten G ruppanidentifikation und, c) Fluch als gesel
lschaftliche H erausforderung.
Im zw eiten und im dritten Teil des A ufsatzes sucht der A utor die E n t
stehungsw urzel des Fluchens u n d g lau b t sie in dem p rim ren Soziali-
sierungsprozess zu finden. D anach stellt e r die Frage nach dem S inn
des Fluchens innerhalb der gesellschaftlichen S tru k tu ren und stellt fest,
dass sein Sinn nicht im m er und b erall ein und derselbe ist. Bei der
Ju g en dgruppe, z. B. kann das Fluchen sowohl ein symbolisches Zeichen
d er Id en tifik atio n nach innen, als auch der gleichzeitigen Agression nach
ausen sein. Dasselbe gilt auch f r die G ruppen, die auf G rund der
verschiedenen W eltanschauung gebildet sind.

47