Professional Documents
Culture Documents
Mead George Herbert Um Osoba Drustvo
Mead George Herbert Um Osoba Drustvo
Mead George Herbert Um Osoba Drustvo
Il. Um
7. Wundt i pojam geste ............................................................................. ..43
8. Imitacija i porijeklo jezika ...................................................................... 51
9. Glasovna gesta i smisleni simbol ........................................................... 60
10. M isao, komunikacija i smisleni simbol ..... ............................................ 67
11. Znaenje ...................................................................................... ;...........74
12. Univerzalnost .............................................................. ........................... 80
13. Narav refleksivne inteligencije ................................. ............................. 88
14. Biheviorizam, watsonizam i refleksija ................................................... 97
15. Biheviorizam i psihologijski paralelizam ................... ......................... 105
16. Duh i simbol ............. ............................................................................ 112
17. Odnos uma spram reakcije i okoline .................................................. 120
III. Osoba
18. Osoba i organizam .................................. .............................................. 131
19. Pozadina geneze osobe ........................... .. ............................................ 140
20. Igranje, igra i poopeni drugi ............................................................... 147
21. Osoba i subjektivno .............................................................................. 158
22. 'Ja" i "mene" .......................................................................................... 166
23. Drutveni stavovi i fiziki svijet ........................................................... 171
24. Duh kao individualno unoenje drutvenog procesa ......................... 178
25. '1a" i "mene" kao faze osobe ................................................................. 183
26. Ostvarivanje osobe u drutvenoj situaciji ........................................... 190
27. Doprinosi "mene" i 'ja" ........................................................................ 198
28. Drutveno stvaralatvo osobe u nastajanju .........................................203
29. Kontrast individualistike i drutvene
teorije sopstva .......................................................................................211
IV. Drutvo
30. Osnova ljudskog drutva: ovjek i insekti ...........................................219
31. Osnova ljudskog drutva: ovjek i kraljenjaci ...................................229
32. Organizam, zajednica i okolina ........................................................... 235
33. Drutvene funkcije i funkcije miljenja i komunikacije .................... 242
34. Zajednica i institucija ...........................................................................249
35. Spajanje 'ja" i "mene" u drutvenim aktivnostima ............................261
36. Demokracija i univerzalnost drutva ...................................................268
37. Dalja razmatranja religijskih i ekonomskih stavova ...........................275
38. Narav suosjeanja ................................................................................. 284
39. Sukob i integracija ................................................................................288
40. Funkcije linosti i uma u drutvenoj organizaciji ..............................296
41. Prepreke i obeanja u razvoju idealnog drutva .................................302
42. Saetak i zakljuak ................................................................................312
Dodatni ogledi
A. Funkcija imaginarija u vladanju ...........................................................321
B. Biologijska individua ............................................................................330
C. Sopstva i proces refleksije .................................................................... 336
D. Fragmenti o etici ...................................................................................357
Kazalo ..............................................................................................................381
Predgovor
ll
Predgovor
C.WM.
lli
Uvod
I.
Filozofijski, Mead je bio pragmatist; znanstveno, bio je socijalni psi-
holog. Pripadao je staroj tradiciji - tradiciji Aristotela, Descartesa,
Leibniza; Russella, Whiteheada, Deweya- koja ne vidi nikakvu otru
liniju razdvajanja ili ikakav antagonizam izmeu djelatnosti znanosti
i filozofue, i iji su pripadnici i sami kako znanstvenici tako i filozofi.
Teko bi bilo prenaglasiti doprinos to su ga filozofiji dali oni ija se
filozofija hranila na njihovom znanstvenom djelovanju. U jednom
od svojih predavanja Mead je izjavio da je "filozofija nekog razdoblja
uvijek nastojanje interpretiranja njegovog najsigurnijeg znanja".
Premda bi tu opasku moda trebalo poblie odrediti obzirom na mje-
sto vrijednosnih razmatranja u filozofuskoj generalizaciji, ona prua
klju Meadovog vlastitog razvoja, a zapravo i pragmatizma uope.
Na kraju devetnaestog stoljea nijedan dio znanja nije izgledao si-
gurniji od doktrine biologijske evolucije. Ta doktrina je dramatino
usmjerila panju prema iniocu razvojne promjene u svijetu, kao to
su fizika i matematika ranije bile izloile element strukturalne kon-
stantnosti. Izgledalo je da to znai da unutar evolucijskog razvoja ne
treba interpretirati samo ljudski organizam, nego i itav ivot duha,
koji i sam ima to svojstvo promjene i nastaje u meudjelovanju orga-
nizma i okoline. Duh se imao pojaviti unutar vladanja i ostati unutar
njega. Sama drutva valjalo je sagledati kao sloena biologijska bia,
v
Um, osoba i drutvo
Vl
Uvod
n.
Mead kao znanstvenik bio je socijalni psiholog. Danas se openito
priznaje da znanost hoda na dvije noge- teoriji i opaanju; daje logi-
ka faza znanosti (faza izoliranja i definiranja osnovnih kategorija, te
izgradnje sistema) podjednako vana kao i djelatnost onih koji prona-
laze i provjeravaju injenice. Mead dodaje malo ili nita korpusu i
njenica drutvenih znanosti odreenih zasebnim metodama istraiva-
nja; ideacijskoj i pojmovnoj strukturi pak dodaje mnogo. Istina je da su
ta dva aspekta znanosti u krajnjoj liniji nerazdvojna, te da se znanstvene
ideje ne moe plodonosna razvijati ili analizirati bez referencije na
VII
Um, osoba i drutvo
VIli
Uvod
IX
Um, osoba i drutvo
X
Uvod
Xl
Um, osoba i drutvo
III.
Premda ga Mead nije koristio, termin "socijalni biheviorizam" moe
posluiti za karakterizaciju odnosa Meadove pozicije spram pozicije
Johna B. Watsona. Mead je smatrao da su Watsonovi nazori odve
pojednostavnjeni, da su individualni segment ina apstrahirali od
cjelovitog ili drutvenog ina. Premda Watson mnogo govori o jeziku,
bit jezika kakvu nalazimo u stanovitom tipu drutvene meuigre
posve je umakla i sakrila se pod kou. Pa ak i tamo ona se skriva u
kretnjama glasnica ili u reakcijama koje nadomjetaju glasovni odzivi,
a konano se potpuno gubi meu implicitnim reakcijama. Nasuprot
tome, za Meada je jezik objektivan fenomen interakcije unutar dru-
tvene skupine, uslonjenje gestovne situacije, pa ak i kad je pounu-
tren da bi tvorio unutranji forum uma individue, on ostaje drutven
- nain da u individui njene vlastite geste pobude stavove i uloge
drugih koji sudjeluju u zajednikoj drutvenoj aktivnosti.
Druga razlika lei u tretiranju privatnoga. Kao to je Kohler primi-
jetio u svojoj Gestalt Psychology, Watsonova pozicija je u biti izbor jedne
epistemologije; ona praktiki kae da privatno ne moe spadati u zna-
nost ak i ako se moe znati da ono postoji; stoga moramo pisati ima-
jui pred sobom ljudsku ivotinju. Savreno je primjereno opisivati
ono to se na taj nain dade opaziti, ali kao ljudske ivotinje mi ustvari
u sebi u svojim stavovima, predstavama, mislima, emocijama, opaamo
aspekte nas samih koje s takvom potpunou ne opaamo kod drugih;
a tu injenicu je mogue komunikacijski prenijeti. Watson izam ostavlja
dojam da je iz rasprave odbacio upravo one sadraje koje jedna zrela
psihologija mora objasniti. Mead je bio vrlo svjestan te situacije, ali je
jasno vjerovao da je njegova verzija biheviorizma dorasla zadatku. Nije
se radilo tek o pukom ukljuivanju zanemarenih drutvenih aspekata
ina, nego i onih internih aspekata ina koji su uglavnom, ali ne isklju-
ivo, otvoreni opaanju same djelujue individue. Nije se kanila redu-
cirati duh na nementalno ponaanje, ve sagledati ga kao tip ponaanja
koji genetski izrasta iz nementalnih tipova. U skladu s tim, biheviori-
zam za Meada nije znaio ni poricanje privatnoga niti zanemarivanje
svijesti, nego.pristup svemu iskustvu u odrednicama vladanja. Moe se
pomisliti da ova ira upotreba termina nije preporuljiva, daje termin
Xli
Uvod
8 O razvoju ove pozicije, koji mnogo duguje Meadu, vidi The Nature of
Intelligence L. L. Thurstonea. Meadov biheviorizam u mnogome asimilira
psihoanalizu, Gestalt psihologiju i egzistencijalnu psihologvu.
Xlii
Um, osoba i drutvo
9
Jasno je da ovo poimanje dovodi u pitanje individualistiku osnovu tradi-
cionalno poj mijene epistemologije. Vidjeti The Philosophy ifthe Act, I. dio.
XIV
r=
Uvod
N.
Preobrazba biologijske jedinke u oduhovljen organizam ili osobu
zbiva se, po Meadovom objanjenju, posredstvom jezika, dok jezik sa
svoje strane pretpostavlja postojanja neke vrsti drutva i neke
fiziologijske sposobnosti individualnih organizama.
Minimalno drutvo mora se sastojati iz biologijskih jedinki koje
sudjeluju u drutvenom inu i koriste rane stadije uzajamnih akcija
kao geste, dakle kao vodilje prema dovrenju ina. U "razgovoru
gesta" borbe pasa svaki pas odreuje svoje ponaanje prema onome
to drugi pas poinje initi; isto vai za boksaa, maevaoca, i za pile
koje potri kvoki na njeno kvocanje. Takvo postupanje je nekakva
komunikacija; u jednom smislu geste su simboli, jer one pokazuju,
predstavljaju i uzrokuju akciju primjerenu kasnijim stadijima ina iji
su rani djelii, a u drugom redu primjerenu predmetima umijeani-
ma u takve ine. 11 U istom smislu se moe rei da geste imaju zna-
enje, naime, one znae kasnije stadije ina koji dolazi i, sekundarno,
ukljuene predmete: stisnuta aka znai udarac, ispruena ruka znai
predmet koji se dohvaa. Takva znaenja nisu subjektivna, nisu pri-
vatna, nisu mentalna, nego objektivno postoje u drutvenoj situaciji.
Pa ipak, ovaj tip komunikacije nije pravi jezik; znaenja jo nisu
"na umu"; biologijske jedinke jo ne komuniciraju svjesno svoja sop-
stva. Da bi se pokazali takvi rezultati, simboli ili geste mor~u postati
smisleni simboli ili geste. Individua mora znati o emu se kod nje
radi; sama ona, a ne tek oni koji joj se odazivaju, mora moi protu-
maiti znaenje vlastite geste. U bihevioristikom smislu to znai da
biologijska jedinka mora moi u sebi izazvati reakciju koju njena
gesta izaziva u drugoj, a onda tu reakciju druge upotrijebiti u kontroli
vlastitog daljeg vladanja. Takve geste su smisleni simboli. Njihovom
upotrebom individua "uzima ulogu druge" u reguliranju vlastitog vla-
danja. ovjek je u biti ivotinja koja preuzima uloge. Izazivanje iste
reakcije kako u sebi tako i u drugome prua zajedniki sadraj nuan
za zajednitvo znaenja.
Kao primjer smislenog simbola Mead koristi tendenciju da se
povie 'Vatra!" kad se opazi dim u ispunjenom kazalitu. Ve samo
izgovaranje tog zvuka bilo bi naprosto dio zaetog ina, i u najboljem
XVI
Uvod
12 Ovu upotrebu svijesti treba luiti od one koja oznaava polje datoga
("iskustvo") i od treeg naina koritenja koji ju ini istoznano m s pri-
vatnim za razliku od drutvenog iskustva. Vezano uz sadanji nain
upotrebe, "Mi smo svjesni kad ono to kanimo uiniti kontrolira ono to
inimo" (1924). Iste te tri distinkcije vae i za termin "duh". Duh kao
prisutnost smislenih simbola nije identian ni s iskustvom uope niti s
privatnim iskustvom.
XVII
Um, osoba i drutvo
XVIII
Uvod
v.
Jezikje ujedno i sprovodnik koji po toj teoriji omoguuje pojavu oso-
be. Zapravo, osoba, duh, "svijest o" i smisleni simbol se na neki nain
zgunjavaju skupa. Mead nalazi da osobita znaajka sopstva lei u
sposobnosti oduhovljenog organizma da sebi bude predmet. Meha-
nizam kojim je to omogueno je za bihevioristiki pristup preuzima-
nje uloga koje sudjeluje u jezinom simbolu. Ukoliko netko moe
uzeti ulogu drugoga, on se moe osvrnuti na sebe iz te perspektive
(reagirati na sebe iz nje) i tako sebi postati predmet. Tako pak samo u
drutvenom procesu mogu, u razlici spram biologijskih organizama,
nastati osobe - osobe kao bia koja su postala svjesna sebe.
To nije ni puki proces bivanja svjesnim vlastite osobe koja je
drutvena: osoba o kojoj ovjek na taj nain dobiva svijest sama je
drutvena po formi, premda ne uvijek po sadraju. Mead naglaava
dva stadija u razvoju osobe: stadije igranja i igre. U igranju dijete na-
prosto preuzima jednu za drugom uloge drugih ljudi i ivotinja koje
su na ovaj ili onaj nain ule u njegov ivot. Ovdje se, iroko ocrtano,
vidi usvajanje drugih putem samopodraivanja glasovne geste, doim
su kasnije u ivotu takvi stavovi skraeniji i tee ih je ustanoviti. U
igri, meutim, ovjek je zapravo postao svi drugi koji sudjeluju u
zajednikoj aktivnosti - on u vlastitoj osobi mora imati itavu orga-
niziranu aktivnost Iciko bi uspjeno igrao vlastitu ulogu. On ovdje
nije preuzeo tek ulogu odreenog drugoga, ve bilo koga drugoga tko
sudjeluje u zajednikoj aktivnosti; poopio je stav preuzimanja uloga.
U jednom od najsretnijih Meadovih termina i najplodnijih pojmova
ovjek je preuzeo stav ili ulogu "poopenog drugoga" .14
XIX
Um, osoba i drutvo
15
ini mi se da sa simpatijom pisani, ali kritiki lanci T. V Smitha o Me-
adu zanemaruju mjesto biologijske individue u Meadovoj teoriji osobe.
Zbog tih lanaka smatrao sam nunim raspraviti stanovite aspekte Mea-
dove misli: "The Social Philosophy of George Herbert Mead", Americarz
Joumal of Sociology, XXXVII (1931), 368-85; "George Herbert Mead and
the Philosophy of Philantropy", Social Service Review, VI (1932), 37-54;
"The Religious Bearings of a Secular Mind: George Herbert Mead",
xx
r
Uvod
XXI
Um, osoba i drutvo
VI.
Ovo nije mjesto za bavljenje mnotvom uvida koje je Mead utkao u
svoj opi okvir; niti implikacijama po obrazovanje, psihopatologiju,
sociologiju, psihologiju i lingvistiku; niti time kako njegova filozoftia
tvori cjelinu s njegovom socijalnom psihologijom. No, kao ilustraciju
plodnosti njegovih temeljnih ideja, ne mogu a da ne spomenem dvije
povezane teze- teoriju univerzalija i pojam poopenog drugoga. Pi-
tanje o kojem je ovdje rije nije usko filozoftisko, nego se tie mogu
nosti da se na pragmatikom, relativistikom i empirikom gleditu
primjereno sagleda faktore strukture, stabilnosti i univerzalnosti. Upra-
vo su takvim faktorima istaknuto mjesto dale matematika i fizikalna
znanost, dok su postdarvinovska biologijska i drutvene znanosti
uinile prominentnima kategorije promjene i procesa. Bio bi to znak
nedoraslosti modernog empirizma kad bi uz bok filozofu a bitka samo
opet postavio neku filozoftiu postajartia, ponavljajui nepriliku u koju
je bila zapala grka misao.
esto se kae da pragmatist mora biti nominalist i da ne moe
uvaiti injenicu univerzalnosti. U zbilji, pragmatizam je u tome
najblii srednjovjekovnom konceptualizmu. Tek kad je simbol gola
posebnost, koja indiferentno predstavlja neki broj drugih posebnosti,
iz toga slijedi nominalizam. injenino, meutim, smisleni simbol kao
gesta nije proizvoljan, ve je uvijek neka faza ina, te tako ima udjela u
kakvojgod univerzalnosti koju in posjeduje. Kao to je uvidio Char-
les Pierce - a davno prije njega Ockham - univerzalnost je blisko
povezana s navikom. in je univerzalan po tome to mnogi predmeti
ili aspekti predmeta mogu posluiti kao prikladni podraaji: bilo koji
predmet na koji se moe sjesti je sjedite; bilo koji predmet koji za-
bija avao jest eki. Rijei pak "sjedite" i "eki", kao univerzalije,
same su segmenti stavova o kojima se radi, a ne izolirane posebnosti;
individualna ponavljanja rijei, poput specifinog ina sjedanja ili za-
bijanja, primjeri su (Pierceovim rijeima, replike) univerzalnosti tog
XXII
Uvod
stava. Ideja ili pojam kao univerzalni lee upravo u tom stavu. Poj-
movi oznaavaju bilo koje predmete koji udovoljavaju zahtjevima
ina, dakle bilo koje predmete ije su karakteristike pogodne da poslu-
e kao podraaji za in koji se odvija. Univerzalnost tako nije bie ne-
go funkcionalan odnos simbolizacije izmeu niza gesta i predmeta,
iji su pojedinani lanovi "instance" univerzalnoga.
Taj stav, elaboriran poneto onkraj Meadovih kratkih napomena, u
biti je objektivan relativizam obzirom na univerzalije. Ba kao to
predmeti za Meada imaju boje i vrijednosti u stanovitim situacijama
u kojima sudjeluju organizmi, tako predmeti imaju karakter univer-
zalnosti u odnosu na in koji se moe izvesti raznim predmetima ili
aspekt.ima predmeta. Predmeti imaju univerzalnost u odnosu na in
koji indiferentno podupiru; in ima univerzalnost kao karakter to ga
indiferentno podupire niz predmeta. U takvoj situaciji in ili segment
ina koji je gesta moe se kao ono univerzalno pod koje potpadaju ili
u kojem sudjeluju podraajni predmeti kao posebnosti, dokje uni-
verzalnost predmeta karakter koji kao zajedniki posjeduju sluei
kao podraaj i za in. Time to je uinjena relativnom na in, univer-
zalnost je dovedena unutar domaaja empirijske znanosti i filozofije.
Tim postupkom se negira samo nunost hipostaziranja takvih uni:
verzalija, ime se podie antiteza bitka i postajanja koja se pokazala
fatalnom od Platona do Whiteheada.
Drugi element u tretiranju univerzalnosti jest drutveni faktor.
Poopeni drugi, u odrednicama upravo izloenog objanjenja, moe
se smatrati univerzalizacijom procesa preuzimanja uloga: poopeni
drugi je bilo koji i svi drugi koji stoje ili mogu stajati kao posebnosti
nasuprot stavu preuzimanja uloga u prisutnom kooperativnom pro-
cesu. Promotren sa stajalita ina, poopeni drugi jest in preuzima-
nja uloga u svojoj univerzalnosti.
Utoliko to je ono to individua ini ili kae razumljivo, prihvat-
ljivo ili istinito za bilo koje druge individue koje sudjeluju u zajedni-
koj aktivnosti (a bez zajednike aktivnosti ne bi bilo zajednice zna-
enja), ono to je uinjeno ili reeno ima nov tip univerzalnosti -
drutvenu univerzalnost. U jednom smislu termina ta univerzalnost
je sinonim za objektivnost. To je za pozitivista najvaniji tip objek-
tivnosti- neki bi rekli i jedini mogui tip. Individua transcendira ono
l XXIII
Um, osoba i drutvo
XXIV
Uvod
VII.
ivot u jednoj toki. To je kao kad unovite svoju policu ivotnog osigu-
ranja. Etiki predmet je organizacija ivota kako bi se doseglo naj pu nije
dovrenje. To je plaanje premije ivotnog osiguranja."
XXVI
i
Uvod
XXVII
Um, osoba i drutvo
XXVIII
Uvod
XXIX
Um, osoba i drutvo
Charles W Morris
xxx
I. dio
GLEDITE SOCIJALNOG
BIHEVIORIZMA
1. Socijalna psihologija i biheviorizam*
3
Um, osoba i drutvo
4
Gledite socijalnog biheviorizma
5
Um, osoba i drutvo
6
Gledite socijalnog biheviorizma
4
Vrijednost: budui karakter predmeta ukoliko on odreuje tvoje djelova-
nje na njega. (1924)
s in je impuls koji odrava ivotni proces odabirom stanovitih vrsta
podraaja koji su mu potrebni. Dakle, organizam stvara svoju okolinu.
Podraaj je prigoda za izraavanje impulsa.
Podraaji su sredstva, tendencija je prava stvar. Inteligencija je odabir po-
draaja koji e osloboditi i odrati ivot i pomoi njegovoj ponovnoj
izgradnji. (1927)
Svrha ne mora biti "na vidiku", ali izjava o inu ukljuuje cilj ka kojemu
pokree in. To je prirodna teleologija, u harmoniji s mehanikim iska-
zom. (1925)
7
Um, osoba i drutvo
8
Gledite socijalnog biheviorizma
9
Um, osoba i drutvo
10
Gledite socijalnog biheviorizma
11
Um, osoba i drutvo
12
Gledite socijalnog biheviorizma
13
Um, osoba i drutvo
14
Gledite socijalnog biheviorizma
15
Um, osoba i drutvo
Znaenje vladanja drugih ljudi itamo moda i kad toga nisu svjesni.
Postoji neto to nam otkriva to je svrha -letimian pogled, dranje
tijela koje vodi do odgovora. Tako postavljena komunikacija izmeu
individua moe biti vrlo savrena. Moe se voditi razgovor gesta koji
se ne moe prevesti u artikuliran govor. To vai i za nie ivotinje. Psi
koji jedan drugomu pristupaju neprijateljskim stavom izvode takav
jezik gesta. Obilaze jedan oko drugoga, reei i kljocajui zubima,
ekajui priliku za napad. To je proces iz kojega bi mogao nastati
jezik, tj. stanoviti stav jedne od individua koji izaziva odgovor kod
druge, koja sa svoje strane izaziva drugaiji stav i drugaiji odgovor, i
tako dalje u beskraj. Ustvari, kao to svi vidimo, jezik doista i nastaje
ba u takvom procesu. Meutim, mi smo previe skloni da jeziku
pristupimo onako kako to ini filolog, sa stajalita simbola koji se
koristi. 10 Mi taj simbol analiziramo i iznalazimo s kojom ga je na-
mjerom odreeni pojedinac upotrijebio, a onda pokuavamo otkriti
da li taj simbol izaziva tu namjeru u duhu drugoga. Pretpostavljamo
da u svijestima osoba postoje skupovi ideja i da te individue koriste
stanovite proizvoljne simbole koji odgovaraju njihovoj namjeri. Ali
ako kanimo proiriti pojam jezika u smislu o kojem sam govorio, tako
da obuhvati i stavove to lee u podlozi, moemo vidjeti da je tako-
zvana namjera, ideja o kojoj govorimo, ona koja je ukljuena u geste
ili stavove koje koristimo. Nuenje stolice osobi koja ulazi u sobu po
sebi je pristojan in. Ne moramo pretpostaviti da osoba kae sama
16
Gledite socijalnog biheviorizma
sebi kako ova druga eli stolicu. Nuenje stolice je kod osobe dobrih
manira gotovo instinktivno. To je sam stav te individue. S gledita
promatraa to je gesta. Takvi rani stadiji drutvenih akata prethode
pravom simbolu i namjernoj komunikaciji.
Jedan od vanih dokumenata u historiji moderne psihologije,
posebno za filozoftiu jezika, jest Darwinov Expression of the Emotions
in Man and Animals (Izraavanje emocija kod ovjeka i ivotiftia). Tu
je Darwin svoju teoriju evolucije prenio na polje onoga to zovemo
"svjesnim iskustvom". Darwin je upravo pokazao kako postoji itav
niz akata ili poetaka akata to izazivaju stanovite odgovore koji izra-
avaju emocije. Ako jedna ivotinja napada drugu, ili je upravo kani
napasti, ili uzeti kost drugom psu, ta akcija izaziva nasilne odgovore
koji izraavaju ljutinu drugog psa. Tu imamo skup stavova koji izra-
avaju emocionalni stav pasa; tu analizu moemo unijeti u ljudsko
izraavanje emocije.
Dio naeg organizma koji najivlje i najspremnije izraava emocije
jest lice, pa ga je Darwin prouavao sa svojeg gledita. On je, pri-
rodno, uzeo glumca, ovjeka iji je posao da izraava emocije kretnja-
ma lica, te prouavao same miie; prouavajui ih poduhvatio se da
pokae koju bi vrijednost te promjene lica mogle imati u zbiljskom
inu. O takvim izraaj ima govorimo kao o izraajima srdbe, i biljei-
mo kako u jednom stadiju krv moe jurnuti lice, a u drugom nestati
iz njega. Darwin je prouavao krvotok pri strahu i pri uasu. U tim
emocijama moe se nai promjene koje se zbivaju u samom krvo-
toku. Te promjene imaju svoju vrijednost. One, dakako, predstavljaju
promjene cirkulacije krvi u aktima. To djelovanje je openito brzo i
moe se zbiti samo ako krv brzo tee. Mora biti promjene u ritmu
cirkulacije, i to se openito registrira na izraaju lica.
Mnogi nai akti neprijateljstva ispoljavaju se u dranjima lica
slino ivotinjama koje napadaju zubima. Stav, dranje, ili, u openi
tijem odreenju, gesta, zadrana je i poto je vrijednost akta nestala.
Naslov Darwinovog djela ukazuje na njegovu pristupnu toku. On se
tim gestama, tim stavovima bavio kao izrazima emocija, i pretpostav-
ljajui u to vrijeme da gesta ima tu funkciju izraavanja emocija. Taj
je stav, prema tom gledanju, sauvan i poto je nestala vrijednost akta.
ini se da ova gesta ostaje u svrhu izraavanja emocija. Ovdje je
17
Um, osoba i drutvo
18
Gledite socijalnog biheviorizma
19
Um, osoba i drutvo
20
Gledite socijalnog biheviorizma
21
Um, osoba i drutvo
12
Tako je John Dewey Jamesovoj doktrini dodao nunost konflikta u akciji
kako bi mogle nastati emocije.
22
Gledite socijalnog biheviorizma
23
Um, osoba i drutvo
24
Gledite socijalnog biheviorizma
25
Um, osoba i drutvo
26
Gledite socijalnog biheviorizma
27
l
Um, osoba i drutvo
28
Gledite socijalnog biheviorizma
29
Um, osoba i drutvo
30
Gledite socijalnog biheviorizma
31
Um, osoba i drutvo
l
Postavljanje te distinkcije kao psihologijske doktrine daje onu vrst
psihologije kakvu je najdjelotvornije i najiscrpnije prikazao Wundt.
On je organizam i njegovu okolinu nastojao prikazati kao identine
fizikalne predmete za svaki doivljaj, premda su svi njihovi odrazi u
razliitim doivljajima razliiti. Dvije osobe koje prouavaju isti cen-
tralni ivani sistem na stolu za seciranje vidjet e ga pomalo razlii
to; one ipak vide isti centralni ivani sistem. Svaka od njih u tom
procesu ima razliit doivljaj. Stavite sada na jednu stranu organizam
i njegovu okolinu kao zajedniki predmet i potom uzmite, takorei,
ono to je ostalo, i stavite to u iskustvo odvojenih individua, i rezul-
tat je paralelizam: s jedne strane fiziki svijet, a s druge svijest.
Kao to smo vidjeli, osnova za takvu distinkciju nam je dobro
poznata i mogue ju je opravdati, ali kad ju se stavi u psihologijsku
formu, ona dosee svoje granice; a ako se te granice preu, to vodi tf
potekoe. Legitimna je distinkcija koja osobi omoguuje da identifi-
cira onu fazu iskustva koja je osebujna za tu osobu, i koju valja prou-
avati u odrednicama jednog momenta njene biografije. Postoje
injenice koje su vane samo ukoliko lee u pojedinevoj biografiji.
Tehnika takvog odvajanja vraa se na fiziologijsku okolinu s jedne
strane, a doivljaj s druge. Na taj se nain doivljaj samog predmeta
stavlja u kontrast s pojedincvim doivljajem, svijest na jednoj strani
s nesvjesnim svijetom na drugoj.
Ako tu distinkciju popratimo sve do njenih granica, dospijevamo
do fiziologijskog organizma koji je isti za sve ljude, na koji djeluje za
sve isti skup podraaja. Uinke takvih podraaja u centralnom
ivanom sistemu elimo slijediti sve do toke gdje posebna indivi-
dua ima specifian doivljaj. Kad smo to uinili za poseban sluaj ,
koristimo tu analizu kao osnovu za generaliziranje te distinkcije.
Moemo rei da na jednoj strani postoje fizike stvari, a na drugoj
mentalna zbivanja. Pretpostavljamo da se na doivljeni svijet svake
osobe gleda kao na rezultat uzronog niza koji lei unutar njenog
mozga. Tragom podraaja idemo u mozak, i kaemo da se tamo
pojavljuje svijest. Na taj nain konano sve iskustvo moramo locirati
u mozgu, a tada se uzdiu stare epistemologijske utvare. iji je to
mozak? Kako je mozak znan? Gdje mozak lei? Cijeli svijet biva
poloen unutar promatraevog mozga; a njegov mozak lei u mozgu
32
Gledite socijalnog biheviorizma
33
Um, osoba i drutvo l
6. Program biheviorizma
34
Gledite socijalnog biheviorizma
35
Um, osoba i drutvo
l
tako da u najveoj moguoj mjeri moe kontrolirati vladanje. Nalazi-
mo da je moderna psihologija zainteresirana za praktine probleme,
osobito probleme obrazovanja. Inteligenciju dojenadi i djece mora-
mo uvesti u neke odreene naine upotrebe sredstava i stanovite odre-
ene tipove odgovora. Kako moemo uzeti pojedinca s njegovim ose-
bujnostima i prevesti ga u tip odgovora blii jednoobraznome? On
mora imati isti jezik kao drugi, i iste jedinice mjere; a mora preuzeti i
stanovitu odreenu kulturu kao pozadinu vlastitog iskustva. Mora se
uklopiti u stanovite socijalne strukture i uiniti ih dijelom samoga
sebe. Kako to postii? Imamo posla s odvojenim individuama, a ipak
tc individue moraju postati dijelom zajednike cjeline. elimo doi do
korelacije izmeu ovog zajednikog svijeta i onog svijeta koji je ose-
bujan za pojedinca. Tako imamo psihologiju koja napada pitanje ue
nja, i probleme kole, te nastoji analizirati razliite inteligencije kako
bismo ih mogli iskazati u odrednicama koje su u najveoj moguoj
mjeri zajednike; hoemo neto to moe korelirati sa zadatkom koji
dijete mora izvesti. Govor ukljuuje neke odreene procese. to je tu
uniformno i pomou ega moemo identificirati ono to pojedinac
moe uiniti, te kakvu posebnu obuku mora dobiti? Psihologija pre-
lazi i u polje poslovnih pitanja, pitanja prodavaa, pitanja osoblja; ona
prelazi u polje onoga abnormalnoga, i nastoji ovladati onime to je
osebujno u abnormalnom pojedincu, te dovesti to u odnos s normal-
nim i sa strukturama koje u tim abnormalnostima dolaze do izraaja.
Zanimljivo je uoiti da psihologija otpoinje tim problemom dobi-
vanja korelacija izmeu doivljaja pojedinaca i uvjeta pod kojima se
on zbiva, i poduzima da taj doivljaj iskae u odrednicama ponaanja;
takoer da se ujedno trudi da korelaciju koju pronalazi praktino
iskoristi u svrhe obuke i kontrole. Ona postaje bitno praktina zna-
nost, i odgurnula je na jednu stranu psihologijske i filozofijske prob-
leme koji su bili vezani uz raniju dogmu pod asocijacijskom psiholo-
gijom. Takvi su u~ecaji na djelu u bihevioristikoj psihologiji.
Takva psihologija nije teorija koja bi se imala suprotstaviti asocija-
cijskoj doktrini, niti ju treba smatrati takvom. Ona nastoji otkriti koji
su to uvjeti pod kojima nastaje doivljaj pojedinca. Taj je doivljaj
takav da nas vraa vladanju, kako bismo ga mogli slijediti. Upravo to
daje distinktivnu oznaku psihologijskom istraivanju. Historija i sve
36
L
Gledite socijalnog biheviorizma
socijalne znanosti bave se ljudskim biima, ali nisu u prvom redu psi-
hologijske. Psihologija moe imati veliku vanost u bavljenju, recimo,
ekonomijom, problemom vrijednosti, elje, problemima politike
znanosti, odnosom pojedinca spram drave, osobnim odnosima koja
valja razmatrati odrednicama pojedinaca. U svim se drutvenim zna-
nostima moe nai psihologijska faza. Historija nije nita drugo nego
biograftia, itav niz biografua; a ipak se sve te socijalne znanosti bave
pojedincima u njihovim zajednikim likovima; a tamo gdje se pojedi-
nac istakne razliitou, njega se motri s gledita onoga to on postie
u drutvu u cjelini, ili u odrednicama razornog uinka koji moe iza-
zvati . Ali prouavanjem njegovog doivljaja, nismo u prvom redu
zaokupljeni kao drutveni znanstvenici. Psihologija se doista podu-
hvaa razraivanja tehnike koja e joj omoguiti bavljenje tim isku-
stvima to ih bilo koji pojedinac moe imati u bilo kojem momentu
svojeg ivota, i koji su za tog pojedinca osebujni. A metoda bavljenja
takvim iskustvom sastoji se u zadobivanju uvjeti pod kojima se to
individualno iskustvo zbiva. Trebali bismo poduzeti da iskustvo poje-
dinca najvie to moemo iskaemo u odrednicama uvjeta pod kojima
ono nastaje. Problem kojemu se psiholog okree u biti je problem
kontrole. Dakako, postoji i aspekt istraivanja radi spoznaje. elimo
poveati svoje znanje, ali iza toga stoji nastojanje da putem znanja koje
steknemo zadobijemo kontrolu; i vrlo je zanimljivo uoiti da naa
moderna psihologija zalazi sve dublje u ona podruja unutar kojih se
kontrola moe ostvariti na taj nain. Ona je uspjena u onoj mjeri u
kojoj moe razraditi korelacije koje se mogu testirati. elimo ovladati
onim faktorima u naravi pojedinca koje je mogue prepoznati u nar-
avi sviju lanova drutva, ali koje je mogue identificirati u posebnoj
individui. To su problemi koji se sve vie nameu kao prvorazredni.
U novijoj psihologiji postoji jo jedna faza na koju bih htio ukaza-
ti, naime psihologija konfiguracije ili gesta/ta, koja zaokuplja zanimanje
posljednjih godina. Tamo nalazimo prepoznavanje elemenata ili faza
iskustva koji su zajedniki iskustvu pojedinca i onim uvjetima pod
kojima to iskustvo nastaje.20 Stanovite ope forme u polju percepcije
postoje kako u doivljaju pojedinca, tako i u samim predmetima. Te
20
[W Kohler, Die physischen Gestalten in Ruhe und im stationaren Zustand;
Gestalt Psychology.]
37
Um, osoba i drutvo
l
je forme mogue identificirati. ovjek ne moe uzeti neto takvo kao
boju i sagraditi je iz stanovitih skupova senzacija. Iskustvo, ak i ono
individualno, mora poeti nekom cjelinom. Ono mora obuhvatiti
neku cjelinu da bismo mogli dobiti elemente koje traimo. Za nas je
osobito vano upravo to prepoznavanje elementa koji je zajedniki u
pojedinevoj percepciji i elementa koji se smatra uvjetom pod kojim
ta percepcija nastaje - pozicija koja je u opoziciji spram analize koja
postupa pod pretpostavkom da je cjelina koju imamo u svojoj per-
cepciji naprosto organizacija tih odvojenih elemenata. Psihologija
gesta/ta daje nam jo jedan element koji je zajedniki iskustvu poje-
dinca i svijeta koji odreuje uvjete pod kojima iskustvo nastaje. Tamo
gdje se ranije valjalo baviti podraajima i onime emu se trag mogao
pratiti u centralnom ivanom sistemu, te potom korelirati s doiv-
ljajem pojedinca, sada imamo stanovitu strukturu koju valja prepo-
znati kako u individualnom iskustvu, tako i u uvjetujuem svijetu.
Bihevioristika psihologija prije predstavlja odreenu tendenciju
nego sistem, tendenciju da se dopre to dalje u iskazivanju uvjeta pod
kojima nastaje iskustvo pojedinca. Korelacija dobiva svoj izraz u para-
lelizmu. Taj termin nije sretan zato to sa sobom nosi distinkciju iz-
meu duha i tijela, izmeu psihikoga i fizikoga. Istina je da se sva
djelovanja podraaja mogu slijediti do centralnog ivanog sistema, te
se ini da smo u stanju zahvatiti problem u naoj nutrini i opet doi do
neega u naem organizmu, centralnog ivanog sistema, koji je pred-
stavnik svega to se dogaa vani. Ako govorimo da na nas u~ee svjet-
lo, ono ne u~ee dok ne pogodi mrenicu oka. Zvuk ne vri u~ecaj
dok ne dopre do uha, i tako dalje, tako da moemo rei kako se cijeli svi-
jet dade iskazati u odrednicama onoga to se odvija unutar samog orga-
nizma. Moemo rei da su ono to nastojimo korelirati dogaaji u cen-
tralnom ivanom sistemu s jedne strane, i doivljaj individue, s druge.
Ali moramo priznati da smo tu napravili proizvoljan rez. Ne mo-
emo uzeti centralni ivani sistem po sebi, niti fizike predmete po
sebi. Cijeli proces o kojem je rije poinje od podraaja i obuhvaa sve
to se zbiva. Dakle, psihologija korelira razlike u percepcijama s
fizikalnim intenzitetom podraaja. Mogli bismo intenzitet teine koju
podiemo .iskazati u odrednicama centralnog ivanog sistema, ali
takav nain iskazivanja bio bi kompliciran. U psihologiji se ne radi o
38
Gledite socijalnog biheviorizma
39
Um, osoba i drutvo
40
II. dio
UM
l
7. Wundt i pojam geste
43
Um, osoba i drutvo
l
psa postaje podraaj za reakciju drugoga psa. Dakle, izmeu njih dva
postoji odnos; a kad drugi pas odgovori na akt, ovaj zauzvrat pretr-
pljuje promjenu. Upravo injenica daje pas spreman napasti drugoga
postaje drugome podraaj da promijeni vlastito dranje ili stav. im
on to uini, promjena dranja drugog psa zauzvrat uzrokuje pro-
mjenu dranja prvoga. Tu imamo razgovor gesta. Meutim, to nisu
geste u tom smislu da su smislene. Ne uzimamo da pas samom sebi
kae: "Ako ta ivotinja prie iz ovog pravca, skoit e mi na grlo, pa u
se tako okrenuti." Ono to se doista zbiva jest zbiljska promjena nje-
govog vlastitog dranja zahvaljujui smjeru prilaenja drugog psa.
Slinu situaciju nalazimo u boksu i u maevanju, kao u lanom
napadu i pariranju to ih izaziva onaj drugi. Potom prvi od tc dvojice
zauzvrat mijenja svoj napad; moe biti mnogo tih uzajamnih igara
prije no to doe do pravog udarca. Situacija je ista kao i u borbi pasa.
Ako je jedinka uspjena, uglavnom ne smije razmiljati o napadu i
obrani, ve se to mora odigrati neposredno. Dranju druge jedinke
mora se prilagoavati "instinktivno". Dakako, moe to initi promi-
ljeno. Moe namjerno izvesti lani napad kako bi otvorila prostor za
pravi. Ali za najvei dio ne smije biti razmiljanja.
U ovom sluaju imamo situaciju u kojoj stanoviti dijelovi ina
postaju podraaj onom drugom obliku da se prilagodi tim reakcijama;
a to prilagoavanje zauzvrat postaje podraaj onom prvom obliku da
promijeni vlastiti akt i zapone drugaiji. Kod tih oblika postoji niz
stavova, kretnji, koje pripadaju poecima akata koji podrauju reakci-
je koje se odigravaju. Poetak reakcije postaje podraajem prvom
obliku da primijeni stav, da usvoji razliit postupak. Termin "gesta"
moe se identificirati s tim poecima drutvenih ina koji djeluju kao
podraaji za reakcije drugih oblika. Darwina su takve geste zanimale
zato to izraavaju emocije, i on se njima nairoko bavio kao da im je
to jedina funkcija. Promatrao ih je kao da u odnosu na druge oblike
slue funkciji kojoj su sluile s obzirom na njegovu vlastitu opser-
vaciju. Za Darwina, geste su izraavale emocije ivotinje; u stavu psa
onje vidio radost s kojom prati gospodara u etnji. Svoj tretman gesta
onje uglavnom zadrao u tim odrednicama.
Wundtu je bilo lako pokazati da to nije legitiman pravac napada na
problem tih gesta. One u dubini nisu sluile funkciji izraavanja
44
Um
emocija: one ne djeluju kao podraaji zbog tog razloga, nego zato to
su dio sloenih akata u koje su ukljueni razliiti oblici. Postale su
orue putem kojega drugi oblici reagiraju. Poto su izazvale stanovi-
tu reakciju, one se i same mijenjaju kao odgovor na promjenu koja se
zbila u drugom obliku. One su dio organizacije drutvenog ina i vrlo
vani elementi te organizacije. Za ljudskog promatraa one su ekspre-
sije emocije, i ta funkcija izraavanja emocije moe legitimno postati
poljem rada umjetnika i glumca. Glumac je u istom poloaju kao i
pjesnik: on izraava emocije vlastitim dranjem, zvukom svojega
glasa, svojim gestama, ba kao to pjesnik svojom poezijom izraava
svoje emocije i pobuuje te emocije kod drugih. Na taj nain dobi-
vamo funkciju koju ne nalazimo u drutvenom aktu tih ivotinja ili
u velikom dijelu vlastitog vladanja, kao kod boksaa ili maevaoca.
Imamo tu meusobnu igru to tee, s gestama to slue svojim
funkcijama, izazivajui reakcije drugih, pri emu te reakcije same
postaju podraaji za ponovno podeavanje, sve dok se ne izvede sam
konani drutveni akt. Druga ilustracija za to jest odnos roditeljskog
organizma spram malog djeteta - podraujui pla, zvuk reakcije sa
strane roditeljskog oblika, te sljedstvena promjena plaa organizma
dojeneta. Tu imamo skup prilagodbi dvaju oblika koji izvode zajed-
niki drutveni in obuhvaen brigom o djetetu. Dakle, u svim tim
primjerima imamo drutven proces u kojem se moe izolirati gesta
koja u drutvenom procesu ima svoju funkciju, i koja moe postati
izraajem emocija, ili kasnije moe postati izrazom znaenja, ideje.
Primitivna situacija je situacija drutvenog akta koji ukljuuje
interakciju razliitih oblika, koji, prema tome, ukljuuje meusobno
prilagoavanje vladanja tih razliitih oblika u izvedbi drutvenog
procesa. Unutar tog procesa moe se nai ono to odreujemo kao
geste, one faze ina koje izazivaju prilagodbenu reakciju drugoga
oblika. Te faze ina nose sa sobom stav kako ga prepoznaje promatra,
a takoer i ono to zovemo unutranjim stavom. ivotinja moe biti
ljutita ili uplaena. Postoje takvi emocionalni stavovi koji lee iza tih
akata, ali oni su samo dio cijelog procesa koji se odvija. Ljutnja se
izraava u napadu; strah se izraava u bijegu. Mi, potom, moemo
vidjeti da geste znae te stavove kod tog oblika, dakle one imaju to
znaenje za nas. Vidimo da je ivotinja ljutita i da e napasti. Znamo
45
Um, osoba i drutvo
46
Um
47
l
Um, osoba i drutvo
48
Um
49
Um, osoba i drutvo
50
Um
--
8. Imitacija i porijeklo jezika
51
Um, osoba i drutvo
djece ima mnogo toga to izgleda kao imitacija. Kod nie razvijenih
formi takoer postoji govor koji, kako se ini, nije nita drugo nego
imitacija. Postoje osobe koje smatramo neinteligentnima, i koje po-
navljaju razne stvari a da pojma nemaju to se time mislilo, koje samo
ponavljaju zvukove koje uju. Ali i dalje ostaje pitanje zato bi taj
oblik tako oponaao. Ima li ikakvog razloga za imitaciju? Uzimamo
da iza svakog vladanja ima neka funkcija. to je funkcija imitacije?
Odgovor naizgled imamo u razvoju mladih oblika. Mlada lisica ide
okolo s roditeljima, lovi s njima, ui hvatati i izbjegavati odreene
ivotinje; ona izvorno nema prigovora na ovjekov vonj, ali poto je
bila sa starom lisicom, miris ovjeka e je na~ erati u bijeg. U ovom
sluaju postoji niz odziva koji bivaju jasno zdrueni s odreenim
podraajem; ako mladi oblik ide okolo s roditeljem, ti odzivi, koji su
svi prisutni u njenoj naravi, bivaju zdrueni sa stanovitim jasnim
podraajima. U vrlo poopenom smislu moemo govoriti o tome da
lisica imitira svoje roditelje i izbjegava ovjeka. Ali ta uobiajena
upotreba ne bi implicirala bjeanje kao automatski in imitacije.
Mlada lisica je bila stavljena u situaciju u kojoj doista bjei, a kad je
prisutan ovjekov vonj, on biva jasno zdruen s tom reakcijom bije-
ga. Ni kod jednog mladog oblika niih ivotinja nikad nema pukog
imitiranja akata odraslog oblika, nego oni kroz razdoblje ranog dje-
tinjstva s~eu asociranje skupa vie ili manje instinktivnih odziva sa
stanovitim skupom podraaja.
Navedena opaanja i rezerve ne opravdavaju, kao to emo vidjeti,
problematini smisao u kojem se pojam imitacije esto koristi. Ter-
min "imitacija" je u svoje vrijeme postao vrlo vaan u socijalnoj psi-
hologiji i sociologiji. Kod francuskog sociologa Gabriela Tardea kori-
ten je kao osnova itave teorije sociologije. 4 Psiholog je isprva, bez
adekvatne analize, kod osobe pretpostavio sklonost da ini ono to
ine druge osobe. Vidljivo je kako bi teko bilo razraditi ikakav meha-
nizam te vrsti. Zato bi neka osoba namignula jer to ini druga osoba?
Koji bi to podraaj naveo drugu osobu da postupi tako? Pogled na
neku drugu osobu, koja postupa drugaije? To je nemogua pret-
postavka.
52
Um
53
Um, osoba i drutvo
54
Um
55
Um, osoba i drutvo
56
Um
57
Um, osoba i drutvo
osobu, vrlo vam se lako moe dogoditi da uhvatite sebe kako govorite
poput nje. Kad je se sjetite, bit ete skloni preuzeti bilo kakav mani-
rizam koji ta druga osoba ima. To nazivamo "imitacija", a neobino je
upravo to da praktiki nema indicija takvog ponaanja kod niih
formi. Vrapca moete nauiti da pjeva kao kanarinac, ali mu morate
stalno omoguavati da slua kanarinca. To se ne dogaa lako. Izgleda
da kos preuzima zov drugih ptica. ini se daje u tom posebnom smi-
slu posebno obdaren. Ali preuzimanje procesa drugih openito nije
prirodno za nie forme. Izgleda da imitacija pripada ljudskoj formi,
gdje je dosegla neku vrst neovisne s\jesne egzistencije.
Ali "imitacija" ne prua rjeenje za porijeklo j ezika. Moramo se
vratiti do neke situacije iz koje moemo dosegnuti neki simbol koji
e imati istovjet~o znaenje, a ne moemo ga dobiti iz pukog instink-
ta imitacije kao takvog. Nema dokaza da gesta openito tendira da
izazove istu gestu kod drugog organizma.
Imitacija kao puka sklonost organizma da reproducira ono to vidi
ili uje kako ini drugi organizam mehaniki je nemogua; ne moe
se pojmiti organizam konstruiran tako da svi prizori i zvukovi koji
dopru do njega pobude u njemu tendencije reproduciranja onoga to
vidi i uje na tim poljima doivljavanja. Takvo pretpostavljanje je
mogue samo u odrednicama starije psihologije. Ako se uzme da je
duh sainjen od ideja, da karakter naeg svjesnog iskustva nije nita
drugo nego skup impresija predmeta, te ako ovjek tim impresijama
prilagoava, takorei, motoriku tendenciju, nju se moe pojmiti
tako da tei reproducirati ono to vidi i uje. Ali im u organizmu
prepoznate skup akata koji izvode procese bitne za ivot te forme, te
poduzmete da osjetljivo i osjetilno doivljavanje unesete u tu shemu,
osjetljivi doivljaj kao, rei emo, podraaj za odgovor, ne moe biti
podraaj samo tako da reproducira ono to se vidi i uje; onje prije
podraaj za izvoenje organikog procesa. ivotinja vidi ili njui
hranu i uje neprijatelja, roditeljski oblik vidi i uje oblik mladune
ta- sve su to podraaji tim oblicima da provedu procese koji su bitni
za vrstu kojoj pripadaju. To su akti koji seu s onu stranu organizma
uzetog po sebi, pripadaju kooperativnim procesima bitnima za ivot
tih oblika. Ni u jednu takvu shemu ne moe se uklopiti poseban
impuls imitacije, te ako se poduzme prikazivanje mehanizma koji bi
58
Um
59
Um, osoba i drutvo
60
Um
61
Um, osoba i drutvo
62
Um
63
Um, osoba i drutvo
Kad je nadraen, ovjek uje sam sebe kako koristi ton koji ima svoj-
stvo nadraivosti i tako sam sebe zahvaa. Ali, u facijalnom izrazu
iritacije podraaj nije onaj koji u tom pojedincu izaziva izraaj to ga
izaziva u drugome. ovjekje spremniji da sebe uhvati i kontrolira u
glasovnoj gesti nego u izraaju lica.
Samo glumac se slui tjelesnim izraaj ima kao sredstvom da izgle-
da onako kako eli da se drugi osjeaju. On postie reakciju koja mu
otkriva kako izgleda tako to stalno koristi ogledalo. On registrira
srdbu, registrira ljubav, registrira ovo, ono, ili neki drugi stav, i ispi-
tuje sebe u zrcalu da vidi kako to ini . Kad se kasnije poslui tom
gestom, ona je prisutna kao mentalna slika. On shvaa da upravo taj
odreeni izraaj doista izaziva strah. Ako iskljuimo glasovne geste,
samo pomou ogledala on moe dosegnuti poziciju na kojoj on na
svoje vlastite geste reagira onako kako reagiraju drugi ljudi. Ali gla-
sovna gesta je ta koja nekome doista daje tu sposobnost da na svoj vla-
stiti podraaj odgovori onako kako bi odgovorio netko drugi.
Ako ima ikakve istine u starom aksiomu da je nasilnik uvijek
kukavica, otkrit e se da ona poiva na injenici da ovjek u sebi
pobuuje onaj osjeaj straha to ga njegov nasilniki stav pobuuje u
drugome, tako da, kad se nae u posebnoj situaciji u kojoj njegov iza-
zov bude prihvaen, pokae se da je njegovo vlastito dranje zapravo
dranje drugih. Ako je vlastiti stav poputanja nasilnikom dranju
drugih taj koji pobuuje nasilniko dranje, on je u toj mjeri pobu-
dio nasilniko dranje i u samome sebi. Postoji stanovita doza istine
u tome kad se vratimo na uinak to ga na samu osobu ima gesta
kojom se ona slui. Ukoliko osoba u sebi izaziva stav koji izaziva kod
drugih, reakcija je izdvojena i osnaena. To je jedina osnova onoga to
zovemo imitacija. Nije to imitacija u smislu da jednostavno netko
ini ono to vidi da ini neka druga osoba. Mehanizam se sastoji u
tome da individua izaziva u sebi reakciju koju izaziva u drugoj, sljed-
stveno daje tim reakcijama veu teinu nego drugima, te postepeno
izgrauje te skupove reakcija u dominantnu cjelinu. To se, kao to
kaemo, moe initi nesvjesno. Vrabac ne zna da oponaa kanarinca.
To je samo postepeno usvajanje tonova koji su im obojici zajedniki.
A to vai za svaku imitaciju.
64
Um
65
Um, osoba i drutvo
6
Za diskusiju o ovome vidi Dodatni esej III.
66
Um
67
Um, osoba i drutvo
68
Um
joj ste se obratili ne uje, ili djeluje sporo, a onda vi sami izvrite akci-
ju. Na taj nain u sebi nalazite istu onu tendenciju koju od druge oso-
be traite da izvede. Va zahgev je u vama pobudio istu onu reakciju
koju ste pobudili u drugoj individui. Kako je teko nekome drugom
pokazati kako da uini neto to sami znate uiniti! Zbog sporosti
reakcije teko se suzdrati da ne uinite ono to pouavate. U sebi ste
pobudili istu onu reakciju koju pobuujete u drugoj individui.
U nastojanju da ovo objasnimo, obino pretpostavljamo stanovi-
tu grupu centara u ivanom sistemu koji su meusobno povezani i
koji se izraavaju u djelovanju. Ako u centralnom ivanom sistemu
pokuamo nai neto to odgovara naoj rijei "stolica", moe se pret-
postaviti da bi ono to bismo trebali nai bilo jednostavno neka orga-
nizacija cijele grupe moguih reakcija, povezanih tako da ako ovjek
pone u jednom pravcu, izvest e jedan proces, a ako pone u dru-
gom pravcu izvest e drugi proces. Stolica je prvenstveno ono na to
se sjeda. Ona je fiziki predmet na nekoj udaljenosti. ovjek sc moe
pokrenuti prema udaljenom predmetu, a zatim, kad ga dosegne,
stupiti u proces sjedanja. Postoji podraaj koji uzbuuje stanovite
putanje koje uzrokuju da individua krene u pravcu predmeta i sjedne.
Ti centri su u nekom stupnju fiziki. Valja zamijetiti da postoji uge-
caj kasnijeg ina na raniji. Kasniji proces koji ima uslijediti ve je
zaet, i taj kasniji proces u~ee na raniji proces (onaj koji se zbiva
prije no to je taj, ve zapoeti proces, bio dovren). Takva organi-
zacija velike skupine nervnih elemenata kakva e voditi do vladanja s
obzirom na predmete oko nas jest ono to bi se nalo da u centralnom
ivanom sistemu odgovara onome to zovemo predmetom.
Komplikacije su vrlo velike, ali centralni ivani sistem ima u sebi
gotovo beskonaan broj elemenata, a njih se moe organizirati ne
samo u meusobnu prostornu svezu, ve i s vremenskog stajalita.
Zahvaljujui ovoj potonjoj injenici, nae vladanje je sainjeno od
niza koraka koji slijede jedan za drugim, a kasniji koraci mogu ve
zapoeti i ugecati na one ranije8. Ono to emo uiniti djeluje una-
trag na ono to inimo sada. Ta organizacija u neutralnim elementi-
ma obzirom na ono to zovemo fizikim predmeto~ bila bi ono to
69
Um, osoba i drutvo
9
To ukljuivanje matrice ili kompleksa stavova i reakcija to konstituiraju
bilo koju danu drutvenu situaciju ili in, unutar iskustva bilo koje od
individua uvuenih u tu situaciju ili in (to unutar njegovog iskustva
ukljuuje njene stavove spram drugih individua, njihove reakcije na
njene stavove spram njih, njihove stavove spram nje i njene reakcije na
tc stavove) jest sve na to se svodi ideja; ili, u svakom sluaju, to je jedina
osnova njenog zbivanja ili postojanja u "duhu" dane individue.
U sluaju nesvjesnog razgovora gesta, ili u sluaju procesa komunikacije
koji se provodi pomou razgovora gesta, nijedna od jedinki koje u njemu
sudjeluju nije svjesna znaenja razgovora- to znaenje se ne pojavljuje u
iskustvu bilo koje od odvojenih individua koje su ukljuene u razgovor
ili ga provode; s druge strane, u sluaju svjesnog razgovora gesta, ili u
sluaju procesa komunikacije to se provodi pomou njega, svaka od
J
70
Um
71
Um, osoba i drutvo
na ovaj nain, a stav koji izazove u sebi moe za nju postati podraaj
za neki drugi in, imamo vladanje sa znaenjem. Tamo gdje se reak-
cija druge osobe izaziva i postaje podraaj za kontrolu njene akcije,
ona u vlastitom iskustvu ima znaenje ina druge osobe. To je opi
mehanizam onoga to odreujemo kao "misao", jer da bi misao po-
stojala moraju postojati simboli, openito glasovne geste, koji u samoj
individui pobuuju reakciju koju ona izaziva u drugoj, i to takvu da s
gledita te reakcije ona moe us~eravati svoje kasnije vladanje. To ne
ukljuuje samo komunikaciju u smislu u kojem ptice i ivotinje ko-
municiraju jedna s drugom, nego i to da se u samoj individui pobu-
uje ista reakcija koju ona izaziva u drugoj individui, preuzimanje
uloge druge, tendencija da se postupi onako kako postupa druga oso-
ba. Osoba sudjeluje u istom onom procesu koji provodi druga osoba
i kontrolira svoje djelovanje obzirom na to sudjelovanje. Upravo to
konstituira znaenje predmeta, naime ta zajednika reakcija u vlastitoj
osobi kao i u drugoj, koja sa svoje strane postaje podraaj vlastitoj
osobi.
Ako zamislite duh naprosto kao neku vrst svjesne supstancije u
kojoj postoje stanoviti utisci i stanja, i drite da je jedno od tih stanja
neto univerzalno, tada rije postaje isto proizvoljnom - ona je tek
simbol 11 . Tako m~ete uzeti rijei i izgovarati ih unatrag, kao to ine
72
Um
73
Um, osoba i drutvo
11. Znaenje 12
74
Um
75
Um, osoba i drutvo
76
Um
77
Um, osoba i drutvo
78
Um
79
Um, osoba i drutvo
12. Univerzalnost
80
Um
81
Um, osoba i drutvo
82
Um
83
Um, osoba i drutvo
84
Um
85
Um, osoba i drutvo
86
Um
87
Um, osoba i drutvo
88
Um
89
Um, osoba i drutvo
90
Um
91
Um, osoba i drutvo
92
Um
93
Um, osoba i drutvo
94
Um
95
Um, osoba i drutvo
96
Um
97
Um, osoba i drutvo
98
Um
99
Um, osoba i drutvo
100
Um
l
101
Um, osoba i drutvo
102
Um
103
Um, osoba i drutvo
104
Um
105
Um, osoba i drutvo
106
Um
107
Um, osoba i drutvo
108
Um
109
l
-------------------~
110
Um
27
[Za teoriju prolosti koja je ovdje implicirana vidi The Philosophy of the
Preselit, str. 1-31.]
111
Um, osoba i drutvo
112
Um
113
Um, osoba i drutvo
114
Um
115
Um, osoba i drutvo
29
Znaenja stvari ili predmeta jesu njihova zbiljska svojstva ili kvalitete;
mjesto bilo kojeg znaenja jest u stvari koja ga, kako kaemo, "ima". Kad
se sluimo simbolom, mi upuujemo na znaenje stvari. Simboli pred-
stavljaju znaenja onih stvari ili predmeta koji imaju znaenja; oni su
neki dijelovi iskustva koji ukazuju na, ili indiciraju, ili predstavljaju druge
dijelove iskustva, koji nisu direktno prisutni ili dati u vrijeme kad, i u
situaciji u kojoj, je bilo koji od njih tako prisutan (ili je neposredno
doivljen). Tako je simbol vie od pukog nad-omjesnog podraaja- vie
nego puki podraaj za uvjetovanu reakciju ili refleks. Jer uvjetovani
refleks- reakcija na puki nadomjesni podraaj -ne ukljuuje i ne potre-
buje svijest, doim ju reakcija na simbol ukljuuje i mora ukljuivati .
Uvjetovani refleksi plus svijest o stavovima i znaenjima to ih oni
ukljuuju jesu ono to konstituira jezik, te stoga polau osnovu, ili sain
javaju mehanizam, za miljenje i inteligentno vladanje. Jezik je sredstvo
kojim individue jedna drugoj mogu ukazati na to kakve e biti njihove
reakcije na predmete, te time i koja su znaenja tih predmeta; on nije
116
Um
117
Um, osoba i drutvo
118
Um
l
119
JJ
Um, osoba i drutvo
17. Odnos uma spram reakcije i okoline
120
Um
31 Predstavljanje obuhvaa odnos ranijih ina spram kasnijih. Taj odnos reak-
cija daje implikaciju. (1924)
121
Um, osoba i drutvo
122
Um
123
Um, osoba i drutvo
ima svoj izraz u organizmu, kao i u stvari, i taj izraz nije stvar psihi-
kih ili mentalnih uvjeta. Postoji izraz reakcije organiziranog odgovora
organizma na okolinu, a ta reakcija nije tek determinacija organizma
od strane okoline, jer organizam odreuje okolinu isto tako potpuno
kao to okolina odreuje organe. Organika reakcija je odgovorna za
pojavljivanje itava skupa predmeta koji prije nisu postojali.
Unutar organizma postoji odreena i nuna struktura ili gestalt
osjetljivosti, koja selektivno i relativno odreuje karakter vanjskog
predmeta koji percipira. Ono to oznaavamo kao svijest treba unijeti
upravo u ovaj odnos izmeu organizma i njegove okoline. Naa kon-
struktivna selekcija okoline - boja, emocionalnih vrijednosti i slino
- u odrednicama fiziologijskih osjetljivosti, u biti je ono to sma-
tramo svijeu. Historijski smo bili skloni da tu svijest s~estimo u
duh ili u mozak. Oko i s njim povezani procesi podaruju predmeti-
ma boju upravo u istom smislu u kojem vol podaruje travi karakter
hrane, dakle ne u smislu projiciranja osjeta u predmete, nego u smi-
slu stavljanja sebe u odnos s predmetom koji omoguuje pojavljivanje
i postojanje boje kao kvalitete predmeta. Boje inheriraju u predme-
tima samo zahvaljujui njihovom odnosu spram danih percipirajuih
organizama. Fiziologijska ili osjetna struktura percipirajueg organi-
zma odreuje doivljeni sadraj predmeta.
Organizam je, dakle, u nekom smislu odgovoran za svoju oko-
linu. A kako organizam i okolina odreuju jedno drugo i u svojem su
postojanju uzajamno ovisni, slijedi da ivotni proces, da bi ga se pri-
kladno razumjelo, valja razmotriti u odrednicama njihovih meu
odnosa.
Drutvena okolina je obdarena znaenjem u odrednicama proce-
sa drutvenog djelovanja; ona je neka organizacija objektivnih odnosa
koji nastaju u odnosu na grupu organizama koji sudjeluju u takvom
djelovanju, u procesima drutvenog iskustva i ponaanja. Vanjski svijet
posjeduje stanovite znaajke samo obzirom na, i u odnosu na, inter-
agirajuu drutvenu grupu individualnih organizama; ba kao to
neke druge znaajke posjeduje samo obzirom na, ili u odnosu na, sa-
me individualne organizme. Odnos drutvenog procesa ponaanja -
ili odnos drutvenog organizma - spram drutvene okoline analogan
124
Um
prirode, ili nasuprot samoj individui koja misli. Premda vanjski predmeti
postoje neovisno o individui koja ih doivljava, oni ipak posjeduju stano-
vite karakteristike zahvaljujui njihovim odnosima s njenim iskustvom
ili duhom, koje ne bi posjedovali inae, izvan tih odnosa. Te karakteri-
stike su za individuu, ili openito za nas, njihova znaenja. Distinkcija
izmeu fizikih predmeta ili fizike stvarnosti i mentalnog ili samo-
svjesnog doivljavanja tih predmeta ili te stvarnosti - distinkcija izmeu
125
Um, osoba i drutvo
126
Um
127
Um, osoba i drutvo
128
III. dio
OSOBA
18. Osoba i organizam
131
Um, osoba i drutvo
132
Osoba
potraiti neku vrst iskustva u kojem fiziki organizam moe sebi biti
prcdmetom. 1
Kad ovjek tri da pobjegne od nekoga tko ga progoni, onje pot-
puno zaokupljen tom akcijom, a predmeti oko njega mogu posve
obuhvatiti njegovo iskustvo, tako da on privremeno uope nema svi-
jesti o sebi. Dakako, da bi se to zbilo, morali bismo biti zaista potpuno
zaokupljeni, ali smatram da moemo raspoznati takvu vrst mogueg
iskustva u koje nije ukljuena osoba. Tu situaciju moda moemo
rasvijetliti pomou onih iskustava u kojima se, u vrlo intenzivnoj
akciji, u doivljaju individue, u pozadini te intenzivne akcije, pojav-
ljuju sjeanja i predvianja. Tolstoj kao oficir u ratu izvjetava o tome
da je usred najintenzivnije akcije doivljavao slike svojeg prolog
iskustva. Postoje i slike koje zabljesnu u ovjekovoj svijesti kad se
davi. U takvim sluaj evima postoji kontrast izmeu iskustva koje se
apsolutno zakljuuje u vanjskoj aktivnosti u koju ne ulazi osoba kao
predmet, i aktivnosti pamenja i mate u kojoj je osoba prvenstveni
predmet. Osoba se tada moe u potpunosti razluiti od organizma
okruenoga stvarima i aktima u odnosu na stvari, ukljuujui i dije-
love vlastitog tijela. Potonji mogu biti predmeti poput drugih, ali oni
su samo predmeti tamo vani, na polju, i ne ukljuuju osobu koja je
predmet organizmu. Smatram da se to esto previa. Upravo zbog tc
injenice su nae antropomorfne rekonstrukcije ivota ivotinja tako
pogrene. Kako individua moe (iskustveno) izai izvan sebe na takav
nain da sebi postane predmet? To je bitni psihologijski problem
osobnosti i samosvijesti; njegovo rjeenje valja traiti u upuivanju na
proces drutvenog vladanja ili aktivnosti u kojoj sudjeluje dana osoba
ili individua. Aparat uma ne bi bio potpun kad ne bi i sebe ubacio u
svoju vlastitu analizu polja iskustva; ili kad individua ne bi sebe
dovela u isto ono iskustveno polje koje je i polje drugih individualnih
osoba u odnosu na koje djeluje u nekoj danoj drutvenoj situaciji.
1 ovjekovo ponaanje u njegovoj drutvenoj skupini je takvo da on moe
samom sebi postati predmet, i ta ga injenica konstituira kao proizvod
cvolucijskog razvoja napredniji od niih ivotinja. Upravo ta drutvena
injenica- a ne njegovo tobonje posjedovanje due i duha, kojima je kao
pojedinac misteriozno i natprirodno obdaren, a nie ivotinje nisu- raz-
likuje ga od njih.
133
Um, osoba i drutvo
2
a) Svi drutveni meuodnosi i interakcije korijene se u stanovitoj dru-
tveno-fiziologijskoj opremi svake ukljuene individue. Te fiziologijske
134
Osoba
moemo misliti bez njega. Ljudi koji vjeruju u besmrtnost ili u du-
hove ili u mogunost da osoba napusti tijelo uzimaju sopstva posve
razluivo od tijela. Otvoreno je pitanje koliko se uspjeno mogu dr-
ati tih poimanja, ali injenica je da osobu odvajamo od organizma.
Moe se rei da poetak osobe kao objekta, koliko moemo vidjeti,
treba traiti u iskustvima ljudi koja vode koncepciji "dvojnika". Pri-
mitivni ljudi uzimaju da postoji dvojnik, za kojeg se moe pretpo-
staviti da je smjeten u dijafragmi, koji tijelo privremeno naputa u
snu, a zauvijek u smrti. Moe ga se izmamiti iz tijela neprijatelja i
moda ubiti. U djetinjstvu ga predstavljaju zamiljeni drugovi u igri
koje djeca izmiljaju i putem kojih zadobivaju kontrolu nad svojim
doivljajima u igri.
135
Um, osoba i drutvo
..
Osoba, kao ono to moe sebi biti objekt, u biti je drutvena
struktura i nastaje u drutvenom iskustvu. Poto je osoba nastala, ona
u stanovitom smislu osigurava sebi svoja drutvena iskustva, tako da
moemo zamisliti neku apsolutno samotnu osobu. Ali nije mogue
zamisliti kako osoba nastaje izvan drutvenog iskustva. Poto je nasta-
la, moemo misliti o osobi koja se tokom ostatka ivota zatvara u
samou, ali koja jo uvijek ima u samoj sebi druga, te je kadra misliti
i razgovarati sa sobom kao to je neko komunicirala s drugima. Taj
proces o kojem sam upravo govorio, proces reagiranja na vlastitu
osobu kao to na nju reagira netko drugi, sudjelovanja u vlastitom
razgovoru s drugima, svjesnosti o onome to se kae, koritenja svje-
snosti o tome to se kae kako bi se odredilo to e se potom rei- to
je proces koji nam je svima poznat. Svoje obraanje drugim ljudima
stalno popraujemo razumijevanjem onoga to kaemo i koritenjem
tog razumijevanja u usmjeravanju nastavka naeg govora. Otkrivamo
to emo rei, to emo uiniti, putem govorenja i injenja, a u tom
procesu neprestano kontroliramo sam proces. U razgovoru gesta ono
to kaemo izaziva stanovitu reakciju drugoga, a to zauzvrat mijenja
nae vlastito djelovanje, tako da zbog odgovora koji je dao drugi
napustimo ono to smo zapoeli. Razgovor gesta je poetak komu-
nikacije. Individua dolazi do toga da razgovor gesta nastavlja sama sa
sobom. Ona neto kae, a to u njoj izazove stanovit odgovor koji je
navede da promijeni ono to je h~ela kazati. ovjek krene da neto
kae, recimo neto neugodno, ali kad zapone, shvati da je to okrut-
no. Zakoi ga djelovanje onoga to kae na njega samog; tu imamo
razgovor gesta izmeu individue i nje same. Smislenim govorom
mislimo da je rije o akciji koja djeluje na samu individuu, te da je
djelovanje na samu individuu dio inteligentnog provoenja razgovo-
ra s drugima. Sada, takorei, odsijecamo tu drutvenu fazu i privre-
meno je se rjeavamo, tako da ovjek govori samome sebi onako kao
to bi razgovarao s nekim drugim.3
3
Op_cnito se priznaje da specifino drutveni izraz inteligencije, ili primje-
na onoga to se esto zove "socijalnom inteligencijom", ovisi o sposob-
nosti dane individue da preuzme uloge drugih individua koje su s njom
upletene u danu drutvenu situaciju, ili se "stavi u njihovu kou", te o
136
Osoba
osjetljivosti na njihove stavove spram nje same, koja iz toga slijedi, ili jed-
nih spram drugih. Dakako, ti specifino drutveni izrazi inteligencije
poprimaju jedinstven znaaj u smislu naeg nazora da je cijela narav
inteligencije do same sri drutvena- da to uivljavanje u poloaj drugih,
to da vlastita osoba preuzima uloge ili stavove drugih, nije tek jedan od
aspekata ili pojavnih oblika inteligencije ili inteligentnog ponaanja, nego
sama bit njenog karaktera. Spearmanov "faktor X" inteligencije - nepo-
znati faktor koji po njemu sadri inteligencija- naprosto je (ako je naa
drutvena teorija inteligencije tona) ta sposobnost inteligentne indi-
vidue da preuzme stav druge, ili stavove drugih, razumijevajui tako srni-
slove, ili shvaajui znaenja simbola ili gesta putem kojih tee miljenje,
te time biva kadra da sa sobom nastavi unutranji razgovor putem tih
simbola ili gesta to ih miljenje obuhvaa.
137
Um, osoba i drutvo
138
Osoba
139
Um, osoba i drutvo
140
Osoba
nju kao takvu ili kao gestu). Ono to zapravo izdvaja gestu iz dru-
tvenog ina i izolira je kao takvu - to je ini neim veim od puke
rane faze individualnog akta - jest reakcija drugog organizma, ili
drugih organizama, na nju. Takva reakcija je njeno znaenje, ili joj
daje njeno znaenje. Drutvenoj situaciji i procesu ponaanja ovdje su
pretpostavljeni akti u njih ukljuenog individualnog organizma.
Gesta nastaje kao odvojiv element u drutvenom inu, zahvaljujui
injenici to su je odabrale osjetljivosti drugih organizama na nju; ona
ne postoji kao gesta tek u iskustvu pojedinane individue. Da ponovi-
mo, znaenje geste jednog organizma nalazi se u reakciji drugog
organizma na ono to bi bilo dovrenje ina prvog organizma to ga
ta gesta zapoinje i pokazuje.
Ponekad govorimo kao da bi netko mogao u svojem duhu izgra-
diti itavu raspravu, a potom je prenijeti u rijei da bije prenio nekom
drugome. U zbilji, nae miljenje se uvijek odvija putem nekakvih
simbola. Mogue je da netko u svojem iskustvu ima znaenje "sto-
lice" bez postojanja simbola, ali u tom sluaju ne bismo o njoj mislili.
Moemo sjesti na stolicu i ne mislei o tome to inimo, dakle, moe
se pretpostaviti da je u naem iskustvu ve pobuen pristup stolici,
tako da je znaenje tu. Ali ako ovjek misli o stolici, on za nju mora
imati nekakav simbol. To moe biti oblik stolice, dranje nekog dru-
goga dok sjeda, ali vjerojatnije je da e neki jezini simbol biti taj koji
pobuuje tu reakciju. U procesu miljenja mora postojati nekakav
simbol koji moe upuivati na to znaenje, dakle, tendirati izazivanju
te reakcije, te takoer sluiti u tu svrhu za druge osobe. Kad ne bi bilo
tako, to ne bi bio misaon proces.
Svi nai simboli su univerzalni.5 Ne moete rei nita apsolutno
partikularno; sve to kaete to uope ima ikakvo znaenje jest uni-
5 Miljenje postupa u odrednicama univerzalija ili pomou njih. Neto uni-
verzalno moe se bihevioristik.i interpretirati kao naprosto drutveni in
u cjelini, to ukljuuje organizaciju i meuodnos stavova svih individua
ukljuenih u in, koji kontrolira njihove vidljive reakcije. Ta organizacija
razliitih individualnih stavova i interakcija u danom drutvenom inu,
obzirom na njihove meuodnose kako ih shvaaju same individue, jest
ono na to mislimo kao univerzalno; to pak odreuje to e biti zbiljske
manifestne reakcije individua ukljuenih u dani drutveni in, bez obzira
141
Um, osoba i drutvo
142
Osoba
143
Um, osoba i drutvo
144
Osoba
145
Um, osoba i drutvo
bilo koga drugoga. Ako dobije loptu devet, njegova pozicija mora
ukljuivati i reakcije svih drugih pozicija. Da bi moglo odigrati svoj
potez, mora znati to e uiniti svi ostali. Mora preuzeti sve te uloge.
Ne moraju one sve biti istodobno prisutne u svijesti, ali u nekim tre-
nucima u njegovom stavu mora biti prisutno troje ili etvero drugih,
kao to su onaj koji e baciti loptu, onaj koji e je hvatati itd. Te reak-
cije moraju u nekoj mjeri biti prisutne u njegovom dranju. U igri
onda postoji skup reakcija takvih drugih, organiziran tako da stav
jednoga izaziva primjerene stavove drugoga.
Oblik te organizacije su pravila igre. Djecu pravila jako zanimaju.
Prave ih na licu mjesta, da se izvuku iz tekoa. Pravljenje tih pravila
je dio uitka u igri. Pravila su pak skup reakcija to ih izaziva neko
posebno dranje. Od drugih moete zahtijevati odreen odziv ako
zauzmete odreen stav. Svi ti odzivi se nalaze i u vama. Tako dobivate
organiziran skup reakcija o kakvom sam govorio, to je neto sloe-
nije od uloga u igra~ u. Tu postoji tek skup reakcija koje u beskraj sli-
jede jedna drugu. U takvom stadiju kaemo da dijete jo nema pot-
puno razvijeno sopstva. Dijete na prilino inteligentan nain reagira
na neposredne podraaje koje prima, ali oni nisu organizirani. Ono
svoj ivot ne organizira onako kako bismo voljeli, naime kao cjelinu.
Postoji samo skup reakcija tog tipa igranja. Dijete reagira na stanovit
podraaj, a reakcija je u ~emu ono to se izaziva kod drugih, ali ono
nije cjelovita osoba. U igri pak mora postojati organizacija uloga;
inae je ne moe igrati. Igra u ivotu djeteta predstavlja prelaz od
preuzimanja uloga drugih u igranju, na organiziranu ulogu, koja je
bitna za samosvijest u punom smislu.
146
Osoba
147
Um, osoba i drutvo
148
Osoba
s njom; na taj pak nain ta okolina za svaku lanicu ili lana dane drutve-
ne grupe ili zajednice postaje dio totalnog organiziranog drugoga.
149
Um, osoba i drutvo
150
Osoba
151
Um, osoba i drutvo
152
Osoba
153
Um, osoba i drutvo
154
Osoba
155
Um, osoba i drutvo
156
/
Osoba
nas takvim lanovima drutva i daje nam sopstva. Sopstva mogu po-
stojati samo u odreenim odnosima s drugim sopstvima. Izmeu na-
ih sopstava i sopstava drugih ne moe se povui nikakva tvrda i vr
sta linija, jer naa vlastita sopstva postoje i kao takva ulaze u nae
iskustvo samo utoliko ukoliko sopstva drugih takoer postoje i kao
takva ulaze u nae iskustvo. Individua posjeduje identitet samo u od-
nosu na sopstva drugih lanica njene drutvene grupe; struktura pak
njenog sopstva izraava ili odraava opi obrazac ponaanja te dru-
tvene grupe kojoj ona pripada, ba kao i struktura sopstva svake
druge individue koja pripada toj drutvenoj grupi.
157
Um, osoba i drutvo
158
Osoba
159
Um, osoba i drutvo
160
Osoba
161
Um, osoba i drutvo
162
r Osoba
izvan situacije i prosuditi je. Ako moemo zauzeti taj sudalci stav u
odnosu spram uvrede koju nam je netko nanio, doseemo stanje u
kojem druge ne mrzimo nego ih razumijemo, dolazimo u situaciju u
kojoj razumijevanje postaje oprost. Tim dranjem premjetamo velik
dio doivljaja izvan vlastite osobe. Specifian prirodan stav protiv
drugoga jest povrijeena mrnja, no sada smo u nekom smislu preli
s onu stranu te osobe i postali osoba s drugim stavovima. Postoji,
dakle, stanovita tehnika kojoj se podvrgavamo kad podnosimo patnju
ili bilo koju emocionalnu situaciju, a koja se sastoji u djelominom
odvajanju vlastite osobe od tog doivljaja, tako da to vie nije doiv-
ljaj dotine individue.
Kad bismo pak mogli u potpunosti odvojiti to iskustvo, tako da ga
se i ne sjeamo, tako da ga ne moramo dan za danom, svakog asa
preuzimati u se, onda ono, to se nas tie, vie ne bi ni postojalo. Kad
ne bismo imali pamenja koje iskustva identificira s osobom, ona bi
zasigurno nestala ukoliko se to odnosi na osobu, a ipak mogu i dalje
postojati kao senzualni ili osjetilni doivljaji a da nisu preuzeti u oso-
bu. Takvu situaciju predstavlja patologijslci sluaj viestruke linosti u
kojem individua gubi sjeanje na neku fazu svoje egzistencij<;. Sve
povezano s tom fazom njene egzistencije je nestalo i ona postaje dru-
gaija linost. Ta prolost je realna, bilo u iskustvu ili ne, ali ovdje se
ona ne identificira s osobom - ne moe sainjavati osobu. Takav stav,
na primjer, zauzimamo spram drugih kad je netko poinio neto loe,
to dovede do iskaza o situaciji, do priznanja, moda i kajanja, i po-
tom se napusti. Osoba koja oprata ali ne zaboravlja neugodno je
drutvo; uz oprost ide i zaborav, oslobaanje od sjeanja na to.
Moe se pokazati mnogo ilustracija tog labavog odnosa raznih
sadraja spram osobe, u obranu naeg priznanja da ti sadraji imaju
neku vrijednost i izvan osobe. U najmanju ruku mora se uvaiti da
moemo doi do toke na kojoj je neto to prepoznajemo kao sadr-
aj sve manje vano za osobu, to je odstranjeno iz sadanje osobe i
vie za tu osobu nema onu vrijednost koju je imalo za raniju. Krajnji
sluajevi izgleda da podupiru nazor da se neke dijelove takvog sadr-
aja moe posve odsjei od osobe. Premda je u nekom smislu i dalje
tu, spreman da se pod stanovitim okolnostima opet pojavi, takav sadr-
aj je privremeno odvojen i ne prelazi preko praga nae samosvijesti.
163
Um, osoba i drutvo
164
r
Osoba
165
Um, osoba i drutvo
166
r
Osoba
167
Um, osoba i drutvo
168
Osoba
169
Um, osoba i drutvo
170
Osoba
171
Um, osoba i drutvo
172
/
Osoba
173
Um, osoba i drutvo
174
Osoba
prijed. One nemaju onu budunost i prolost koja im, takorei, daje
ikakva prava kao takva. A opak je opi stav da im se pridaju upravo
onakve linosti kao to su nae. Mi im govorimo, i postupamo kao da
one imaju onakav unutranji svijet kakav imamo mi.
Slino pripisivanje imamo i u neposrednom stavu koji zauzima-
mo spram neivih fizikih predmeta oko sebe. Mi spram njih moe-
mo zauzeti stav drutvenih bia. U najbogatijem smislu to, dakako,
vai za one koje zovemo prirodnim pjesnicima. Pjesnik je u dru-
tvenom odnosu sa stvarima oko sebe, to se moda najivlje vidi kod
Wordswortha. "Stihovi iznad Opatije Tintern" daju nam, uvjeren
sam, Wordsworthove drutvene odnose kad je bio dijete, i njihov nas-
tavak tokom njegovog ivota. Njegov iskaz odnosa ovjeka spram
prirode u biti je odnos ljubavi, drutven odnos. Taj drutveni stav
individue spram fizike stvari upravo je stav koji o~ek ima spram
drugih predmeta; to je drutven stav. ovjek udari stolicu o koju se
spotakao, ima simpatije spram predmeta s kojim je povezan u radu ili
igri. Neposredna reakcija djece na stvari oko njih je drutvena. Postoji
oevidna osnova za posebne naine reagiranja na male stvari, jer u
bilo emu malenome ima neega to izaziva roditeljsku reakciju;
takva stvar izaziva univerzalan roditeljski odziv. To vai kako za ivo-
tinje, tako i za fizike stvari.
Fiziki predmet je apstrakcija koju izvodimo iz drutvenog reagi-
ranja na prirodu. Mi govorimo prirodi; obraamo se oblacima, moru,
stablu, predmetima oko nas. Potom apstrahiramo od takvog reagira-
nja zbog onoga to saznajemo o takvim predmetima. 15 Neposredna
reakcija je, meutim, drutvena; tamo gdje misaoni proces prenosi-
mo u prirodu, mi prirodu inimo racionalnom. Ona djeluje onako
kako se oekuje da djeluje. Mi zauzimamo stav fizikih stvari oko nas,
a kad promijenimo situaciju, priroda reagira na razliit nain.
15 Otkriva se da je fiziki predmet onaj predmet na koji nema drutvene
reakcije koja opet izaziva drutven odziv u individui. Predmeti s kojima
ne moemo odravati drutvene odnose jesu fiziki predmeti svijeta.
(MS)
Stav iz fizikalne znanosti prenijeli smo u psihologiju, izgubivi tako iz
vida drutvenu narav nae rane svijesti. Dijete formira drutvene pred-
mete prije nego to formira fizike. (1912)
175
Um, osoba i drutvo
176
Osoba
177
Um, osoba i drutvo
178
Osoba
179
Um, osoba i drutvo
l 180
rd
Osoba
181
Um, osoba i drutvo
182
Osoba
19
[Vidi takoder "The Definition of the Physical", University oJ Chicago Decen-
llial Publications, 1903, str. 104 ff.; "The Mechanism of Social Conscious-
ness",Jouma/ ofPhilosoplry, IX (1912), 401 ff.; "The Social Self', ibid., X
(1913), 374 ff.]
183
Um, osoba i drutvo
184
Osoba
riti, imamo oba ona sadraja koja sainjavaju osobu, "drugoga" i 'ja".
Ta distinkcija se u naem iskustvu izraava u onome to zovemo pri-
znavanjem drugih i priznavanjem nas samih kod drugih. Mi sebe ne
moemo shvatiti osim utoliko to moemo priznati drugoga u njego-
vom odnosu spram nas. Upravo zauzimajui stav drugoga individua
moe shvatiti sebe kao osobu.
Dakako, govorimo o drutvenoj situaciji, koja se razlikuje od onih
golih organskih reakcija kao to su refleksi organizma, od kojih smo
neke ve diskutirali, kao kada se netko nesvjesno prilagoava drugima
oko sebe. U takvom iskustvu nema samosvijesti. Samosvijest se stjee
samo kad ovjek zauzima, ili je potaknut da zauzme, stav drugoga.
Tada je u poloaju da u sebi reagira na taj stav drugoga. Uzmimo da
smo se nali u nekoj ekonomskoj situaciji. Tek kada zauzmemo stav
drugoga koji nam neto nudi, moemo se izraziti tako to emo pri-
hvatiti ili odbiti ponudu. Ta reakcija osobe razlikuje se od izrazito au-
tomatskog nuenja koje se moe zbiti bez samosvijesti. Mali djeak
nam ugura reklamni letak u ruku, a mi ga uzmemo bez ikakve odre-
ene svijesti o njemu ili o sebi. Naa misao moe biti negdje drugdje,
ali proces se ipak odvija. Isto to, dakako, vai i u njezi dojenadi. Mala
djeca doivljavaju ono to naie, prilagoavaju se tome na neposredan
nain, a da sopstva nije prisutno u njihovom iskustvu.
Kad se sopstva doista pojavi, ono uvijek ukljuuje iskustvo dru-
goga; ne moe biti iskustva sebe naprosto po sebi. Biljka ili nia ivo-
tinja reagira na svoju okolinu, ali ne postoji iskustvo sebe. Kad se sop-
stvo doista pojavi u iskustvu, ono se pojavljuje nasuprot drugome, a
mi smo opisali stanje pod kojim se taj drugi stvarno pojavljuje u
iskustvu ljudske ivotinje, naime u prisutnosti takvog podraivanja u
suradnoj aktivnosti koje u samoj individui pobuuje isti odziv koji po-
buuje u drugoj. Kad taj odziv druge postane bitan dio iskustva ili vla-
danja individue; kad zauzimanje stava druge postane bitan dio u nje-
govom ponaanju - tada se individua pojavljuje u vlastitom iskustvu
kao sopstva; dok se to ne dogodi, ona se ne pojavljuje kao sopstva.
Racionalno drutvo, dakako, nije ogranieno na ikoji poseban
skup individua. Bilo tko tko je racionalan moe postati njegov dio.
Stav zajednice spram nae reakcije unesen je u nas u smislu znaenja
onoga to inimo. U najirem smislu to se dogaa u univerzalnom
185
Um, osoba i drutvo
186
Osoba
187
Um, osoba i drutvo
188
Osoba
189
Um, osoba i drutvo
Ima jo jedna faza u razvoju osobe koju treba detaljnije prikazati: os-
tvarivanje osobe u drutvenoj situaciji u kojoj nastaje.
Dokazivao sam da se osoba u iskustvu u biti pojavljuje kao "mene"
s organizacijom zajednice kojoj pripada. Ta organizacija se, dakako,
izraava u posebnoj obdarenosti i posebnoj drutvenoj situaciji indi-
vidue. Ona je lanica zajednice, ali ona je poseban dio zajednice, s
posebnim nasljeem i poloajem koji je razlikuje od bilo koga dru-
gog. Ona je ono to jest ukoliko je lanica te zajednice, a sirovine iz
kojih je ta posebna individua roena ne bi bile osoba da nije njenog
odnosa spram drugih u zajednici iji je dio. Ona je na taj nain svje-
sna sebe kao takve, i to ne samo u politikom dravljanstvu ili u
lanstvu u skupinama iji je dio, ve i s gledita refleksivnog milje-
nja. Ona je lanica zajednice mislilaca iju literaturu ita i kojoj moe
pridonijeti vlastitim objavljenim mislima. Ona pripada drutvu svih
racionalnih bia, a racionalnost koju ona sa sobom identificira
ukljuuje stalno drutveno saobraanje. Najira zajednica u kojoj se
individua nalazi, koja je posvuda, kroz svakoga i za svakoga, jest mi-
saoni svijet kao takav. Ona je lanica takve zajednice i jest to to jest
kao takva lanica.
injenica da sve osobe konstituira ili odreuje drutveni proces,
te da su one njegovi individualni odrazi - zapravo odrazi tog obrasca
organiziranog ponaanja to ga on izlae, a koji oni zahvaaju u svo-
jim odgovarajuim strukturama - nije ni najmanje inkompatibilna s
injenicom, niti je po nju destruktivna, da svaka individualna osoba
ima svoju vlastitu osebujnu individualnost, vlastit jedinstven obrazac;
jer svaka individualna osoba unutar tog procesa, premda u svojoj
190
Osoba
191
Um, osoba i drutvo
192
Osoba
193
Um, osoba i drutvo
194
Osoba
195
Um, osoba i drutvo
196
---------------------------------------------------
Osoba~
istie se jeftina i runa strana. No ako je to izraz koji prelazi u funkci-
je to ih podrava, on gubi taj runi karakter. Pretpostavljamo da e
to biti krajnji ishod izraza nacionalizma. Nacije bi trebale biti kadre
da se izraze na funkcionalni nain kako to ini profesionalac. Zaetak
takve organizacije postoji u Ligi nacija. Jedna nacija priznaje neke
stvari koje mora uiniti kao lanica zajednice nacija. ak i sistem
mandata u najmanju ruku daje akciji nacije koja upravlja funk-
cionalan aspekt, umjesto pukog izraavanja moi.
l 197
Um, osoba i drutvo
198
Osoba
22 [O temi drutvene kontrole vidi "The Genesis of the Self and Social
Control", International journal of Ethics, XXXV (1924-25), 251 ff; "The
Working Hypothesis in Social Reform", American journal of Sociology, V
(1899-1900), 367 ff;"The Psychology of Punitive Justice", ibid., XXIII
(1917-18), 577 ff.
199
Um, osoba i drutvo
200
Osoba
201
Um, osoba i drutvo
202
Osoba
203
l
Um, osoba i drutvo
204
Osoba
205
Um, osoba i drutvo
206
Osoba
207
Um, osoba i drutvo
208
Osoba
209
Um, osoba i drutvo
210
Osoba
211
Um, osoba i drutvo
212
Osoba
213
Um, osoba i drutvo
214
Osoba
215
IV. dio
DRUTVO
30. Osnova ljudskog drutva:
ovjek i insekti
219
Um, osoba i drutvo
220
Drutvo
221
Um, osoba i drutvo
222
Drutvo
223
Um, osoba i drutvo
224
Drutvo
225
Um, osoba i drutvo
3 Socijalizirana ljudska ivotinja zauzima stav druge spram sebe i spram bilo
koje drutvene situacije u kojoj se ona ili druge individue mogu zatei ili
sudjelovati; ona sc pak time identificira s drugom u toj danoj situaciji,
reagirajui implicitno onako kako bi druga reagirala eksplicitno, i uprav-
ljajui u skladu s time vlastitom eksplicitnom reakcijom. Socijalizirana
neljudska ivotinja, s druge strane, ne zauzima stav druge spram sebe i
spram dane drutvene situacije koja ih obje obuhvaa, jer ona to fizio-
logijski nije kadra uiniti; stoga ona takoer ne moe na prilagodben i
kooperativan nain kontrolirati vlastitu eksplicitnu reakciju na danu
drutvenu situaciju, u smislu da je svjesna tog stava druge, kao to to
moe socijalizirana ljudska ivotinja.
Moe se uzeti da su sva komunikacija, sav razgovor gesta meu niim
ivotinjama, pa ak i meu lanicama vie razvijenih drutava insekata,
nesvjesni. Stoga samo u ljudskom drutvu- samo unutar osebujno kom-
pleksnog konteksta drutvenih odnosa i interakcija koje ljudski centralni
ivani sistem fiziologijski omoguuje - svijesti nastaju i mogu nastati;
tako su ljudska bia takoer evidentno jedini biologijski organizmi koji
jesu ili mogu biti samosvjesni ili posjedovati sopstva.
226
Drutvo
227
Um, osoba i drutvo
228
Drutvo
229
Um, osoba i drutvo
230
----;o,
Drutvo
231
Um, osoba i drutvo
232
Drutvo
233
Um, osoba i drutvo
234
Drutvo
235
Um, osoba i drutvo
koju ruje, i stablima na koja se penje; ali samo onda kada je osjetljiv
spram njih. Mora postojati odnos podraaja i reakcije; ako oblik ima
reagirati na nju, okolina mora na neki nain leati unutar ina.
Ovaj prisni odnos okoline i ivog oblika je neto to moramo sebi
utuviti u glavu, jer smo skloni tome da ovoj situaciji pristupimo sa
stajalita preegzistentne okoline koja je naprosto tu, i u koju ivi oblik
ulazi ili unutar koje se zbiva, te onda misliti kako ta okolina djeluje na
taj oblik, postavljajui uvjete pod kojima oblik moe ivjeti. Na taj
nain problem okoline je postavljen tako da unutar njega treba doi
do prilagodbe. To je sasvim prirodan pristup sa znanstvenog gledita
povijesti ivota na zemlji. Zemlja je postojala prije no to se pojavio
ivot, i ostaje dok razni oblici odumiru, a drugi nadolaze. Oblike koji
se pojavljuju u geologijskim podacima smatramo popratnim, vie-
-manje sluajnim pojavama. Moemo ukazati na brojna kritina raz-
doblja u povijesti Zemlje u kojima pojavljivanje ivota ovisi o nee
mu to se dogodi ili pojavi. Izgleda da su ivi oblici prilino u milosti
ili nemilosti okoline. Pa tako iskazujemo oblik u odrednicama oko-
line, a ne okolinu u odrednicama oblika.
Pa ipak, jedina okolina na koju oblik reagira jest okolina predodre-
ena osjetljivou oblika i njegovim reagiranjem na nju. Istina je da
reakcija moe biti i nepovoljna za taj oblik, ali promjene koje nas
zanimaju jesu one promjene oblika u okolini koju sam on stvarno
odabire i koju sam organizira u odrednicama vlastitog vladanja. On
egzistira na udaljenosti od predmeta koji su za nj povoljni ili nepo-
voljni, i mjeri tu udaljenost obzirom na vlastito kretanje prema tim
predmetima ili od njih. Ono to na nju djeluje u njenom iskustvu na
daljinu jest obeanje o tome to e se desiti poto doe do kontakta.
To moe biti povoljan kontakt s hranom, ili pak kontakt s raljama
neprijatelja. Iskustvo na daljinu ukazuje upravo na takve rezultante;
na taj nain egzistira okolina.
Stvari koje vidimo s udaljenosti jesu kontakti koje emo imati
poto se pomaknemo prema toj stvari. U izvjesnom smislu naa oko-
lina postoji kao hipoteza. "Tamo je zid" znai "Imamo stanovite vizu-
alne doivljaje koji nam obeavaju stanovite opipe tvrdoe, hrapavo-
sti, hladnoe". Sve to postoji oko nas postoji za nas na taj hipotetiki
nain. Dakako, ako hoete, te hipoteze potkrepljuje vladanje, eksperi-
236
Drutvo
6 [Za odnos svijeta obinog iskustva i svijeta znanosti, vidi The Pllilcsoplly of
tile Act, Il. dio.]
237
Um, osoba i drutvo
238
Drutvo
239
Um, osoba i drutvo
240
Drutvo
241
Um, osoba i drutvo
242
Drutvo
7
Sa stajalita socijalne evolucije, upravo to to se bilo koji drutveni in, ili
totalni drutveni proces u kojemu je taj in konstituens, direktno i kao
organizirana cjelina dovodi u iskustvo svakog od individualnih organiza-
ma koji u tom inu sudjeluju, obzirom na koje on moe sljedstveno re-
gulirati i voditi svoje individualno vladanje, upravo to konstituira osebuj-
nu vrijednost i znaaj samosvijesti u tim individualnim organizmima.
Vidjeli smo da je proces ili aktivnost miljenja razgovor koji individua
vodi izmeu sebe i poopenog drugoga; te da su opa forma i predmet
tog razgovora dani i odreeni time to se u iskustvu pojavljuje nekakav
problem koji valja rijeiti. Priznaje se da ljudska inteligencija, koja se iz-
raava u miljenju, ima taj karakter uoavanja i rjeavanja bilo kakvog
problema prilagodbe okolini s kojim se suoi organizam koji je posjedu-
je. Te tako, kao to smo takoer vidjeli, bitnu karakteristiku inteligentnog
ponaanja tvore odloene reakcije - zaustavljanje ponaanja dok tee
miljenje; pritom su ta odloena reakcija i miljenje u svrhu radi koje je
odloena (ukljuujui, kao rezultat miljenja, konani odabir najbolje ili
najpogodnije izmeu nekoliko moguih reakcija u danoj situaciji okoli-
ne) fiziologijski omogueni mehanizmom centralnog ivanog sistema, a
drutveno putem mehanizma jezika.
243
Um, osoba i drutvo
244
Drutvo
245
Um, osoba i drutvo
246
Drutvo
247
Um, osoba i drutvo
248
Drutvo
249
Um, osoba i drutvo
250
Drutvo
251
Um, osoba i drutvo
252
Drutvo
11
[Meu osamnaestak biljeaka, uvodnika i lanaka o obrazovanju, panju
skreemo na sljedee: "The Relation of Play to Education", University of
Chicago Record, l (1896), 140 i dalje; "The Teaching of Science in College",
Science, XXIV (1906), 390 i dalje; "Psychology of Social Consciousness
lmplied in Instructions", ibid., XXXI (1910), 688 i dalje; "Industrial
Education and Trade Schools", Elementary School Teacher, VIII (1908), 402
i dalje; "Industrial Education and the Working Man and the School",
ibid., IX (1909), 369 i dalje; "On the Problems of History in the
Elementary School", ibid., 433; "Moral Training in the Schools", ibid., 327
i dalje; "Science in the High School", School Review, XIV (1906), 237 i
dalje. Vidi Bibliografiju na kraju knjige.]
253
Um, osoba i drutvo
254
Drutvo
255
Um, osoba i drutvo
256
Drutvo
257
Um, osoba i drutvo
258
Drutvo
259
Um, osoba i drutvo
260
l
Drutvo
261
Um, osoba i drutvo
262
Drutvo
263
Um, osoba i drutvo
264
Drutvo
265
Um, osoba i drutvo
266
Drutvo
267
Um, osoba i drutvo
268
Drutvo
269
Um, osoba i drutvo
270
Drutvo
271
Um, osoba i drutvo
272
Drutvo
17 Ako svoj zah~ev moete uiniti univerzalnim, ako je vae pravo takvo da
sobom nosi i odgovarajuu obavezu, onda isto pravo priznajete i svako-
me drugome, i moete davati zakon, tako rei, u odrednicama cijele za-
jednice. Tako moe postojati opa volja u smislu individue jer svatko
drugi izraava isto. Tu onda nastaje zajednica u kojoj svatko moe biti i
suveren i podanik, suveren utoliko to potvruje vlastita prava i priznaje
ih drugima, a podanik po tome to se pokorava zakonima koje sam pravi
(1927).
273
Um, osoba i drutvo
274
Drutvo
275
Um, osoba i drutvo
276
Drutvo
277
Um, osoba i drutvo
drugi eli. Ako se upusti u taj proces on se, dakako, identificira s bilo
kojom moguom muterijom, bilo kojim moguim proizvoaem; a
ako njegov mehanizam pripada toj vrlo apstraktnoj vrsti, onda trgov-
aka mrea moe ii bilo kamo a ta forma drutva moe u sebe prim-
iti bilo koga tko je voljan ui u taj proces komunikacije. Takav stav u
drutvu doista ima tendenciju da izgradi strukturu univerzalnog
drutvenog organizma.
Kako se pouava u ekonomiji, novac je samo znak, simbol za neku
koliinu vrijednosti. To je simbol za neto to ele individue koje
imaju stav spremnosti za razmjenu; forme razmjene su pak metode
razgovora, a mediji razmjene postaju geste koje nam omoguuju da
na golemim razdaljinama izvedemo proces prenoenja neega to
netko ne eli, da bi dobio neto to eli, time to sebe dovodi u stav
druge osobe. Mediji tih znakova bogatstva, dakle, u procesu razmjene
jesu upravo takve geste ili simboli kao to je jezik na drugim
podrujima.
Drugi univerzalni stav koji smo diskutirali jest ljubav spram bli-
njega, koja prelazi u naelo religijskog odnosa, stav koji je omoguio
religiju kao takvu. Neposredan uinak tog stava moe biti tek to da se
svoju hranu podijeli s nekim tko je gladan, da se dade vode ednomu,
pomogne nekome tko je poraen i odbaen. Moe to biti tek popu-
tanje trenutanom nagonu da dadete neto ovjeku koji vas dirne na
ulici. Moda se time ne postie nita vie od toga, ba kao to razmje-
na izmeu dvoje djece ne mora otii dalje od tog procesa razmjene.
No ustvari, kad se zauzme taj stav, pokazalo se da on ima golemu mo
drutvene reorganizacije. Upravo se taj stav izrazio u univerzalnim
religijama, i izraava se u velikom dijelu drutvene organizacije mo-
dernog drutva.
Kranstvo je poploalo put drutvenom - politikom, ekonom-
skom i znanstvenom - progresu modernog svijeta, drutvenom pro-
gresu koji tako izrazito obiljeava taj svijet. Jer kransko je shvaanje
racionalnog ili apstraktnog univerzalnog ljudskog drutva ili dru-
tvenog poretka, premda nastalo kao izvorno religijska i etika dok-
trina, postepeno izgubilo svoje isto religiozne i moralne asocijacije i
proirilo se te takoer obuhvatilo i sve druge glavne aspekte konkret-
nog ljudskog drutvenog ivota; tako je postalo irim, kompleksnijim
278
Drutvo
279
Um, osoba i drutvo
280
Drutvo
281
Um, osoba i drutvo
282
Drutvo
poseban karakter eljenih dobara, i tako dalje. Morate se sve vie i vie
identificirati s njim. Mi prilino s visoka gledamo na stav prodaje to
ga naglaava moderno poslovanje- prodaje koja izgleda kao da uvijek
ide ruku pod ruku s licemjerjem, kao da zagovara stavljanje sebe u
poloaj drugoga kako bi ga se zavaralo da kupi neto to ne eli. ak
i ako smatramo da se to ne moe opravdati, moemo barem priznati
da ak i tu postoji pretpostavka da pojedinac mora zauzeti stav dru-
goga, da je priznanje interesa drugoga bitno za uspjeno trgovanje.
Cilj toga se vidi kad ekonomski proces odvedemo s onu stranu pro-
fitnog motiva, do brige za javne usluge. Upravitelj eljeznice ili kakve
komunalne slube mora se postaviti na mjesto zajednice kojoj prua
usluge, a moemo lako vidjeti da takve javne slube mogu posve izai
s podruja s*canja i postati uspjeni ekonomski poduhvati naprosto
kao sredstvo komunikacije. Socijalist od te mogunosti pravi teoriju
cjelokupnog poslovanja.
283
Um, osoba i drutvo
284
Drutvo
285
Um, osoba i drutvo
286
Drutvo
287
Um, osoba i drutvo
288
Drutvo
289
Um, osoba i drutvo
290
Drutvo
291
Um, osoba i drutvo
292
Drutvo
293
Um, osoba i drutvo
294
Drutvo
295
Um, osoba i drutvo
296
Drutvo
297
Um, osoba i drutvo
298
Drutvo
299
Um, osoba i drutvo
superioran. Drugi smisao vanosti vae osobe sgee se, ako hoete,
putem smisla za izvoenje drutvene funkcije, putem ispunjavanja
vae dunosti kao zapovjednika zajednice, koji pronalazi to treba
uiniti i laa sc izvedbe. U toj realizaciji sebe ne morate imati neko-
ga tko vam je inferioran da biste je izveli. Vi hoete da i drugi ljudi
takoer ispunjavaju svoje funkcije. Moete osjeati da ste bolji od
svojeg blinjega koji nije obavio svoj posao, ali vam je ao to on to
nije uinio. Ne osjeate svoje sopstva u svojoj nadmonosti spram
nekoga drugog, nego u meuodnosu nunom za izvoenje vie-ma-
nje zajednike funkcije.
Htio sam skrenuti panju upravo na razliku izmeu tih vrijed-
nosti, i dakako na prepoznavanje nadmonosti druge nad prvom. Ne
moemo ignorirati vanost zajednitva koje se zasniva na direktnim
osobnim odnosima, jer je ono uvelike odgovorno za organizaciju
irokih zajednica koje se inae ne bi pojavile. Ono daje zajedniko tlo
osobama koje nemaju druge osnove sjedinjavanja; ono prua osnovu
za idealne zajednice velikih univerzalnih religija. Stalno se oslaqjamo
na takav osoban odnos tamo gdje se ovjek realizira kroz suparnitvo,
gdje odnos superiornosti ili inferiornosti izravno ulazi u emocional-
no polje. Na mnoge naine ovisimo o njemu ak i u visoko racional-
nim organizacijama, gdje netko odlunim nastupom ue u neku
situaciju i naprosto prisili ljude da se dre svojeg posla. Ali uvijek
priznajemo da je osjeaj sebe koji se sgee ostvarivanjem neke
funkcije u zajednici djelotvornija i iz vie razloga via forma osjeaja
sebe nego ona koja ovisi o neposrednim osobnim odnosima u kojima
sc radi o odnosu superiornosti i inferiornosti.
Razmotrimo sadanju situaciju u Evropi. Postoji oita elja nacio-
nalnih zajednica da se okupe u racionalnoj organizaciji zajednice u
kojoj postoje sve nacije, a ipak nema elje da se rijee osjeaja nepri-
jateljstva kao sredstva odranja nacionalne samosvijesti. Nacije mora-
ju uvati taj osjeaj sebe; ne mogu se tek tako raspasti i nestati.
Sgecanje te nacionalne samosvijesti bio je izrazit korak naprijed, kao
i ranija uspostava carstva. Zajednice u enevi bi se radije pohvatale za
guu nego odustale od samosvuesti koja omoguuje njihovu organi-
zaciju. eneva je pozornica, ili bi trebala biti pozornica na kojoj se
zajednice mogu okupiti u funkcionalnom odnosu, ostvarujui se a da
300
Drutvo
301
Um, osoba i drutvo
302
Drutvo
303
Um, osoba i drutvo
304
/
Drutvo
305
Um, osoba i drutvo
306
Drutvo
307
Um, osoba i drutvo
308
Drutvo
309
Um, osoba i drutvo
310
Drutvo
311
Um, osoba i drutvo
312
Drutvo
22 [Za takvu obranu vidi The Philosophy of the Present i The Philosophy of the
Act.]
313
Um, osoba i drutvo
314
Drutvo
315
Um, osoba i drutvo
316
Drutvo
317
Um, osoba i drutvo
318
DODATNI OGLEDI
A. Funkcija imaginarija u vladanju 1
321
Um, osoba i drutvo
322
Dodatni ogledi
323
Um, osoba i drutvo
324
Dodatni ogledi
325
Um, osoba i drutvo
326
Dodatni ogledi
327
Um, osoba i drutvo
328
Dodatni ogledi
329
Um, osoba i drutvo
B. Biologijska individua
330
Dodatni ogledi
331
Um, osoba i drutvo
332
Dodatni ogledi
333
Um, osoba i drutvo
334
Dodatni ogledi
335
Um, osoba i drutvo
336
Dodatni ogledi
337
Um, osoba i drutvo
prestala biti puko neto to treba izvui. Ona je drvena stvar iz razlii
tih dijelova, od kojih su neki nabubrili vie od drugih. Ona je i natr-
pana spremnica predmeta koji moda stre iznad okvira draa.
Meutim, ova analiza nas ne odvlai iz polja nagona. ovjek rai
dvjema rukama. Osjet veeg otpora s jedne strane nego s druge vodi
pojaanom naporu tamo gdje je otpor najvei. Zamiljanje sadraja
ladice odgovara na tendenciju da se ukloni prepreka koja smeta.
Mehanizam obine percepcije, u kojem tendencije neke osobe da
djeluje navode osobu da zapazi predmete koji e tim tendencijama
omoguiti da se razmau, posve je u stanju izai na kraj s problemom,
samo ako moemo osigurati polje ponaanja unutar kojega dijelovi
jedinstvenog predmeta mogu odgovarati dijelovima organizirane
reakcije. Takvo polje nije polje otvorenog djelovanja, jer se razliite
sugestije pojavljuju kao konkurentske hipoteze najboljeg plana za
napad, i valja ih dovesti u meusoban odnos kako bi bile dijelovi svo-
jevrsne nove cjeline.
Puka inhibicija sukobljenih nagona ne prua takvo polje. To nas
moe ostaviti s predmetima koji naprosto negiraju jedan drugi - la-
dica koja nije ladica, jer se ne moe izvui, individua koja je i prijatelj
i neprijatelj, ili cesta kojom se ne moe proi; a mi se moemo jed-
nostavno pognuti pred neizbjenim, dok se panja premjeta na
druga polja djelovanja. Nismo niti slobodni da prediciramo duh kao
mjesto refleksije- duh koji postoji na stanovitom stadiju evolucije, s
neba dan unutranji dar spreman da opremi ovjeka novom
tehnikom ivota. Na je poduhvat da otkrijemo razvoj duha unutar
ponaanja koje se nije zamislilo nad sobom i koje je posve pripadalo
svijetu neposrednih stvari i neposrednih reakcija na stvari. Ako on
ima biti evolucija unutar ponaanja, mora biti iskaziv na nain na koji
smo pojmili da se ponaanje zbiva u ivim oblicima, tj. svaki korak
tog procesa mora biti akt u kojem neki nagon nalazi izraz putem
predmeta u perceptivnom polju. Moe i opet biti nuno izrei opo-
menu protiv olake pretpostavke da iskustva koja potjeu ispod koe
pruaju neki unutranji svijet unutar kojega na neki mraan nain
moe nastati refleksija, kao i protiv pretpostavke da tijelo jedinke kao
perceptivni predmet prua sredite kojem se mogu pridodati isku-
stva, stvarajui tako privatno i psihiko polje koje u sebi ima klicu
338
Dodatni ogledi
339
Um, osoba i drutvo
reakcije individua ije vladanje prihvaa i uva druge i slui im. 0no
mora ukljuivati i ivotinjske neprijatelje. U smislu drutvenog
vladaqja tigar je isto tako dio drutva praume kao i bivol ili jelen. U
razvoju ue pojmljene skupine, instinkti ili nagoni neprijateljstva ili
bijega, skupa s gestama koje predstavljaju njihove rane stadije, igraju
najvanije uloge ne samo u zatiti oblika koji se uzajamno podra-
vaju, nego i u vladanju tih oblika jednih spram drugih. Nije loe
istaknuti ni to da se lovac i lovina, onaj koji jede i onaj kojegjedu, u
evoluciji ivotinjskih oblika unutar ivotnog procesa isto tako blisko
isprepliukao i majka i dijete ili jedinke dvaju spolova.
Meu niim oblicima drutveno vladanje se podrazumijeva u
instinktima napada i bijega, seksa, roditeljstva i djetinjstva, u instink-
tima ivotinja krda (premda su njihove konture donekle nejasne), a
vjerojatno i u izgradnji stanita. U svim tim procesima sami oblici, nji-
hove kretnj e, osobito rani stadiji kretnji - jer u prilagodbi na djelo-
vanje neke druge ivotinje najranija indikacija nadolazee reakcije ima
najveu vanost- i zvuci koje isputaju slue kao specifini podraaji
drutvenim nagonima. Odzivi su isto tako neposredni i objektivni po
svojem karakteru kao to su to i odzivi na nedrutvene fizike
podraaje. Kakogod sloeno i zamreno moglo postati to vladanje,
kao u ivotu pele ili mrava, ili u izgradnji stanita kao to su dabro-
va, struni promatrai ivotinja nisu doli ni do kakvih uvjerljivih
dokaza da jedna ivotinja drugoj ukazuje na predmet ili akciju re-
gistriranu u onome to oznaavamo kao "duh"; drugim rijeima,
nema dokaza da je jedan oblik kadar da putem smislenih gesta pre-
nese informaciju drugome. ivotinja koja izravno reagira na vanjske
predmete, a vjerojatno i na zamiljene, nema prolost ili budunost,
nema sebe kao predmet- rijeju, nema duh kako je gore opisan, nije
sposobna za refleksiju niti za "racionalno vladanje" kako se taj termin
sada koristi.
Meu pticama nalazimo neobian fenomen. U svojem seksual-
nom ili roditeljskom vladanju ptice nairoko koriste glasovnu gestu.
Glasovna gesta u osobitoj mjeri ima karakter da direktno djeluje na
ivotinju koja se njome slui, kao to djeluje druga ivotinja. Dakako,
iz toga ne slijedi da e se taj uinak i ostvariti; to da li e se ostvariti
ili ne ovisi o prisutnosti nagona koji iziskuju podraaj da bi se aktivi-
340
r
Dodatni ogledi
341
Um, osoba i drutvo
342
r
Dodatni ogledi
343
Um, osoba i drutvo
344
Dodatni ogledi
345
Um, osoba i drutvo
346
Dodatni ogledi
347
Um, osoba i drutvo
348
r Dodatni ogledi
349
Um, osoba i drutvo
350
Dodatni ogledi
351
Um, osoba i drutvo
352
Dodatni ogledi
353
Um, osoba i drutvo
354
Dodatni ogledi
355
Um, osoba i drutvo
356
Dodatni ogledi
D. Fragmenti o etici1
357
Um, osoba i drutvo
358
Dodatni ogledi
359
Um, osoba i drutvo
360
Dodatni ogledi
361
Um, osoba i drutvo
362
Dodatni ogledi
363
Um, osoba i drutvo
364
Dodatni ogledi
365
Um, osoba i drutvo
366
Bibliografija radova
Georgea H. Meada
Kronologijskim redom
367
Um, osoba i drutvo
368
Bibliografija radova Georga H. Meada
369
Um, osoba i drutvo
370
Bibliografija radova Georga H. Meada
371
Ognjen Caldarovi
373
Um, osoba i drutvo
Ch. Morrisa stvorili knjigu Mind, Self, and Society. 1 Iako djelo J:J.ije u
klasinom smislu autorsko (moglo bi se mnogo hipotetizirati to i
kako bi sam Mead rekao o toj temi u jednoj planski organiziranoj
knjizi!), preivjelo je kunju vremena kroz prijevode na brojne jezike
i kroz brojna izdanja.
Koji je najznaajniji doprinos te "neautorske" knjige najpoznatijeg
autora u podruju sociologijske orijentacije nazvane simboliki inter-
akcionizam? U prvom redu, Mead se pokazao kao vrlo istanan pro-
matra i samopromatra najsloenijih procesa koji se odvijaju unutar i
u okruju pojedinca u njegovim naporima da shvati svijet oko sebe,
konstituira ga, utee na njegovu mijenu, interpretira ga te da i sam
zauzme stav koji odgovara "oekivanim" situacijama koje su istodobno
proizvedene od okoline (drugih aktera) i od strane djelujueg aktera.
Mead se zanima za razumijevanje, ne prvenstveno motiva ljudskog
djelovanja, nego mehanizama koji djelovanje omoguavaju i usmje-
ravaju u odreenom pravcu. Mead polazi od pretpostavke objanjenja
koje se temelji na ideji organiziranog ponaanja drutvene grupe - dakle,
ponaanje pojedinca nije mogue ni objasniti, a ni potaknuti bez pos-
tojanja organiziranog ponaanja (djelovanja) ljudske grupe.
1 Sve pojmove u naslovu ove knjige, izuzev posljednjega, doista je teko pre-
cizno, sveobuhvatno i zadovoljavajue prevesti na hrvatski jezik. Vari-
janta koja se nudi u ovom prijevodu, kao i neke druge mogue varijante,
samo e djelomino zadovoljiti sve mogue aspekte i znaenja. Mit1d kao
"duh", "sopstvo", "um", ali i "svijest", ima razliita ali i slina znaenja.
Kako sc to pak i u knjizi naglaava, mind predstavlja proces stvaranja smi-
sla o svijetu oko nas ali i smisla naeg vlastitog djelovanja u tom istom
svijetu. Se!fkao pojam takoer je podloan razliitim interpretacijama-
moe se raditi o "svijesti", "umu", ili, pak, "osobi". Ovo posljednje mo-
da dobro pogaa bitan element kojim se zapravo cijeli simboliki inter-
akcionizam i bavi: to je to osoba, kako ona {interaktivno) nastaje, to je
"konstituira"? Mead daje jednostavan, no opet sloen odgovor: svijest
osobe, njen "duh", razvija se kao neprekinuti "proces" u kojem razliiti
elementi konstituiranja te iste svijesti (osobe) "pregovaraju" i oblikuju se
u interakciji s osnovnim elementima koji tvore koncept (ideju, duh,
um ... ) osobe. Posljednji - trei pojam iz naslova ove knjige - society
najlake je, kako smo ve istakli, prevesti na hrvatski, naroito ako se
pomognemo odrednicom koju i sam Mead nudi: "drutvo" je sve ono o
emu se dogovorimo da predstavlja drutvo!
374
l
Pogovor
375
Um, osoba i drutvo
376
Pogovor
377
Um, osoba i drutvo
378
Pogovor
379
Um, osoba i drutvo
-
obje metodologije su legitimne, potrebne i prikladne, a koristi ih se
ovisno o predmetu istraivanja te fazi istraivanja (kvalitativna, pa po-
tom kvantitativna), ili se pak radi o trenutnoj sociolokoj "modi" pa
se, primjerice, danas esto govori o "obnovi interesa" za kvalitativnu
metodologiju. U tom smislu je i simboliki interakcionizam, pre-
toen u suvremenije sociologijske orijentacije, trajna socioloka para-
digma koja nee nestati, nego e uvijek imati svoje mjesto, dosege,
prednosti i slabosti. No, da nije bilo temeljne rasprave iz simbolikog
interakcionizma koju nam izlae G. H. Mead u ovoj knjizi, najvjero-
jatnije ne bi bilo razvoja suvremenijih oblika sociologije koji se osla-
njaju na ovu orijentaciju. U tom smislu treba shvatiti i vrijednost
objavljivanja prijevoda ove knjige na hrvatskom jeziku.
380
KAZALO
381
Um, osoba i drutvo
382
Kazalo
383
Um, osoba i drutvo
384
Kazalo
385
Um, osoba i drutvo
386
Kazalo
387
Um, osoba i drutvo
388
Kazalo
389
Um, osoba i drutvo
-
mjesto u porijeklu sopstva 134 ukljuivanje u organizaciju
ne nalazi se u ivotinjskom drutvenih stavova 156-157
svijetu 339-340 vanost s. u drutvenoj
odnos spram glasovne geste rekonstrukciji 183, 203-210
60-66 znaajka s. da je predmet
odnos spram miljenja i samom sebi 132-133
komunikacije 67-72 Spencer, H. 25
u odnosu spram signala spolni nagon 220
ivotinja 181-182 stav/dranje inenjera 264
utjee na sopstvo dok ono utjee stavovi, drutveni stavovi i fiziki
na druge 65-66 svijet 171-177
socijalna psihologija, karakterizacija odnos spram ina 7, 343
3, 8-9 znaenje za biheviorizam 10-14
odnos spram biheviorizma 3-9 subjektivno, njegov odnos spram
Sokrat 206, 254 sopstva 158-165
sopstvo (osoba), dva stadija u stupanj do kojega je duh
razvoju 152 subjektivizacija drutvenog
faktori geneze s. 140-146 procesa 179-180
geneza sopstva u drutvenom sukob, mjesto u drutvenoj
vladanju 136, 147-157, 160-161, integraciji 288-295
348-351 razijeavanje kroz refleksivno
i organizam 131-139 miljenje 292-293
i proces refleksije 336-356 suosjeanje, narav, u smislu
i subjektivno 158-165 preuzimanja uloga 275-276,
identificirano s interesima 346-347
363-364 superiornost, osjeaj, mjesto u
individualistike i drutvene realizaciji sopstva 193-197
teorije 211-215 razlikovanje funkcionalne i
individualnost s. nije asertivne forme 196-197, 272,
inkompatibilna s njegovom 299-301
drutvenom naravi 190-192, supstancija, odnos spram atributa
306-311 120-121
jedinstvo s. kao drutveno 139 surad~ja, jezika nasuprot
kao drutveni predmet, u nejezikoj 54-55
usporedbi s fizikim svijest, dvosmislenost termina
predmetom 264-267 28-33, 106-107, 158-165
ozbiljenje s. kroz izvoenje neke Jamesova upotreba termina 5-6
drutvene funkcije 190-197, kao funkcionalna, a ne
299-300 supstancijalna 107
sadraj nasuprot strukturi s. kao iskustvo iskazano u
221-222 odrednicama okruenja 312-317
390
Kazalo
391
Um, osoba i drutvo
392
-------------
SOCIOLOKA BIBLIOTEKA