Hrvatsko katoliko sveuilite

Odjel za povijest

Ilica 242, Zagreb

RAZVOJ MEUODNOSA I INTERAKCIJE DJECE

KROZ RAZVOJNE FAZE
SEMINARSKI RAD IZ KOLEGIJA
Uvod u psihologiju djetinjstva i adolescencije

MENTOR:
dr. sc. Ana Havelka - Metrovi

Izradila:

Paula Vukovi, III. godina povijesti

Zagreb,
Prosinac 2016.
SADRAJ

1. UVOD.............................................................................................................................3
2. RAZVOJNE RAZLIKE - POECI SOCIJALNIH VJETINA I MEUODNOSA
DJECE.............................................................................................................................4
3. MEUODNOSI, INTERAKCIJE I UTJECAJI DJECE NA DJECU............................8
4. ZAKLJUAK...............................................................................................................11
5. LITERATURA.............................................................................................................12

2
 1. UVOD
Ovim seminarskim radom obradila sam temu poetka razvoja djejih meuodnosa i
razvoja socijalnih vjetina. Poevi sa karakteristikama razvojnih faza djeteta izdvojila sam
elemente koji pogoduju razvoju interakcija, komunikacije i socijalizacije openito. Kroz
razvojne faze, kao vane segmente razvoja meuodnosa, izdvojila sam i razvoj miljenja,
govora i napredovanje u oblicima uenja. Svi ti elementi prisutini su u razvojnim periodima
djece, a kroz ovaj seminarski rad usporedba meuodnosa djece odnosit e se na primjer
djeteta u ranoj treoj godini te djeteta u petoj godini ivota. Usporedbu po ovom modelu
odabrala sam zbog bliskosti promatranih modela u samom razvoju, dapae, djeca tih dobi biti
e svrstana u istu razvoju fazu, ali se njihov razvoj znatno razlikuje upravo u vjetinama
socijalizacije i meusobnih odnosa.

Kako odnosi meu djecom utjeu na razvoj? Kakav utjecaj ima odnos starije
sestre/brata na mlaeg brata/sestru? Kako se djeca odnose prema drugoj djeci tj.
vrnjacima?
Cilj ovog seminarskog rada je odgovoriti na zadana istraivaka pitanja te donjeti to
bolji uvid i pregled odnosa meu djecom te shvatiti njihovu vanost u razvoju djeteta kao
cjeline u kognitivnom, psihomotorikom, emocionalnom i fizikom razvoju.

3
 2. RAZVOJNE RAZLIKE - POECI SOCIJALNIH VJETINA I
MEUODNOSA DJECE

ovjek je u stalnom procesu rasta, razvoja i sazrijevanja. Procesi sazrijevanja, starenja i

razvoja dio su svih psiho-fizikih karakteristika ljudi. Svi su podvrgnuti jednakom tjelesnom
mijenjanju u priblino istoj dobi zbog slinosti u potrebama i zahtjevima organizma. Takoer,
predvidljiv razvoj pogoduje i u samom opstanku u drutvu svake individue budui da u
priblino istoj dobi poinjemo ispunjavati i udovoljavati sline socijalne zahtjeve, a kroz te
zahtjeve poinjemo ispunjavati uloge.1 Vrijeme tih razvoja naziva se razvojno razdoblje ili
period. Razvojno razdoblje odreuje stupanj razvijenosti biolokih i psihikih karakteristika i
ispunjavanje odreenje uloge.2 Razlikuju se etiri temeljna razdoblja razvoja kroz ivotni
vijek ovjeka; djetinjstvo, mladenaka dob, doba zrelosti i doba starosti. Svako od tih
razdoblja unutar sebe takoer se dijeli na manja, specifinija radoblja razvoja. Promjene koje
u tim razdobljima nastaju nisu promjene nastale utjecajem vremena, nego promjene nastale
razliitim procesima koji se odvijaju postepeno kroz razvojna razdoblja.

Razvoja razdoblja unutar perioda djetinjstva su; novoroene ( prva dva tjedna od
roenja ), prvo djetinjstvo ( od roenja do kraja druge godine ), predkolska dob ( od kraja
druge do kraja 6 godine) koje se unutar sebe jo dijeli na mlau ( do 4 ) i stariju ( do 6 )
predkolsku dob3. Slijede jo i druga razvojna razdoblja, ali budui da u kroz seminar
usporedbu najee raditi na djeci predkolske dobi, koncentirati emo se poblie na ova
razdoblja.

Razvojno razdoblje prvog djetinjstva karakterizira nagli fiziki razvoj djeteta koje gotovo
udvostruuje tjelesnu teinu do 6. mjeseca ivota. Takoer, za ovaj period karakteristino je
naglo poveanje volumena mozga koji u tom radoblju dostie gotovo 75% ukupne teine. 4
Ovu fazu prati i razvoj prvih senzornih sposobnosti kao to su lokaliziranje zvuka, dubina
prostora te psihomotorni razvoj poput sjedenja, hodanja ili slobodnog tranja. Veliku vanost
za ovo razvojno razdoblje ima razvoj kognitivnih sposobnosti kao to je orijentacijski refleks,

1
Vlado Andrilovi, Mira udina Obradovi, Osnove ope i razvojne psihologije, Zagreb: kolska knjiga,
1994., 213.
2
Isto, 214.
3
Isto, 215.
4
Isto, 219.
4
usmjerenost pozornosti na nove podraaje, postojanje habituacije, uspostavljanje stalnosti
premeta te poetak vokalizacije.

Ipak, za nau temu prouavanja ova faza je vana upravo zbog poetka razvoja osobnih i
socijalnih odnosa. Tako na primjer, moemo uoiti razlike u temperamentu ve vrlo rano, kod
djece od 2. 6. mjeseci starosti, pojavljuje se afektivna vezanost, a kao najvanija
karakteristika je svijest o vlastitom neovisnom biu te identifikacija s istim spolom.5

Karakteristike u razvojnom razdoblju djece predkolske dobi su manje u smislu fizikog

razvoja, ali znatne u kognitivnom i socijalnom razvoju. Tako na primjer, rast i poveanje
teine u ovoj fazi djeluje polagano, no poveava se gustoa izmeu ivanih stanica te dolazi
do razvoja senzornih sposobnosti poput otrine vida. Razvoj psihomotornih koordinacija djece
u ovom razvojnom periodu omoguava usvajanje samostalnosti, npr. u odjevanju. Na razvoj
koji utjee na meusobne veze i interakciju najvie utjee pojava simbolikog miljenja,
poveanje opsega pozornosti te poveana mogunost pamenja. Takoer, u ovoj fazi, oko 2,5
godine, gubi se ekstenzija tj. imenovanje predmeta ili pojava istom rijeju, to uvelike poinje
olakavati komunikaciju djeteta. Igre u ovoj dobi najee nastaju imitacijom ili matanjem
dok u treoj godini, kada igra postaje suradnika, ona postaje svrha istog uitka. 6 Slijedi
razvoj telegrafskog govora, najee oko tree godine, kojemu je svrha prenjeti to
konkretnije zahtjeve pomou izostavljanja nebitnih rijei.7 Takvu konkretnost esto prati i
djeiji egocentrizam i ireverzibilnost to e esto biti uzrok u neslaganju ili sukobu s djetetom
od npr. pet godina, budui da tada egocentrizam najee nestaje.

Tijekom 4. i 5. godine ivota rijenik se vrlo brzo iri, a petu godinu karakterizira i
poetak koritenja strategija za pamenje odnosno ponavljanje u sebi. U petoj godini sintaksa
je gotovo u potpunosti razvijena. Razvoj spolnog identiteta, koji poinje u ovom razdoblju,
ima veliku ulogu na kasnije socijalne vjetine budui da kroz spoznaju o nepromjenjivosti
vlastitog spola poinju prihvaati i uiti spolne uloge. Uloge e razvijati prema nekom
ponuenom uzorku, jer je i samo socijalno ponaanje uvjetovano ili opservacijskim uenjem
ili imitacijom. Drutvenost se poinje razvijati od paralelnog igranja bez interakcije do
zajednike igre zamiljanja ili igranja uloga, odnosno simbolikih igara, pa sve do igre po
pravilima.8
5
Isto, 220.
6
Lesley Britton, Montessori Uenje kroz igru, Zagreb: Hena Com, 2000., 149.-150.
7
Vlado Andrilovi, Mira udina Obradovi, Osnove ope i razvojne psihologije, Zagreb: kolska knjiga,
1994., 220.
8
Isto, 220.
5
 Neke od karakteristika koje se pojavljuju u ovoj razvojnoj fazi, kao to su matanje,
uenje, naini uenja, pamenje, prihvaanje uloga, unutar opeg razvoja neke
linosti/osobnosti imaju korijene vane za poetak socijalnog razvoja i uspostavljanje
meusobnih odnosa. Matanje, koje se esto definira kao zamiljanje, odnosno izvlaenje iz
vanjskog svijeta i okretanje neke situacije, zapravo je dijalog izmeu mogueg i stvarnog. 9
Djeca se kroz igre maanja zapravo ue postojanju raznih mogunosti i razliitih situacija koje
mogu proizlaziti iz istog konteksta stvari. Takoer, matanje e utjecati na stvaranje predodbi
u pamenju to je poetak uenja. Uenje, koje je takoer dio procesa, u samoj svojoj
poetnoj biti, ima interakcijsku svrhu. Uenjem se stjeu stalni oblici nekog ponaanja, a
pamenje, koje se razvija i pomou matanja, e utjecati na zadravanje onoga to stjeemo
uenjem.10 Uenje je aktivnost kojom organizam mijenja svoje ponaanje i na neki nain je
ovisno o vanjskim uvjetima i utjecajima, ali neke promjene u ponaanju nisu rezulatat uenja
ve sazrijevanja organizma, njegovog umora ili ozljede. Iz stoga slijedi da nisu svi oblici
uenja isti te da neke vrste uenja imaju vei (interakcijsko uenje), a neki manji (nenamjerno
uenje) utjecaj na razvoj socijalnih vjetina i meuodnosima.

Socijalne vrste uenja, kao to su razni oblici uvjetovanja, uvianje, uenje po modelu tj.
imitacijom te vrste stvaralakog uenja koje se manifestiraju putem uvianja i mate, neke su
od vrsta uenja koje openito imaju najvee utjecaje na razvoj linosti, osobnosti,
socijalizacije. No, budui da su sama djeca, meu sobom, takoer lanovi koji uviaju,
uvjetuju jedni druge, imitiraju, oni zapravo utjeu na razvoj vlastitih interakcija i afirmacija.
Djeca u drugoj godini, u poetku svojih drutvenih interakcija, usvojila su svoju jezgru
linosti, odnosno osobnosti Ja. Razlikuju sebe kao fiziko tijelo od ostalih osoba te su u
mogunosti promatrati sebe kao objek sa strane. 11 Djeca u toj dobi samostalno ulaze u proces
socijalizacije putem uvianja. Uviaju kako ga drugi vide, kako se prema njemu odnose,
kakvi su odnosi u razliitim situacijama te putem tih razliitosti razvijaju razliite uloge.

Svaka osoba istodobno ima vie uloga te ih od najranijih poetak svoje interakcije s
drugima ui ispunjavati. Kroz utjecaj tih uloga, odnosno okoline pod kojima one nastaju, te
pod utjecajem obitelji u kojoj ivi, osoba razvija svoj karakter. Odreene osobnosti dio su
neke uloge, a dosljednost neke osobnosti ini karakter ili crte linosti. Prema tome, utjecaj
roditelja, brae i sestra te vrnjaka od samog poetka razvoja utjee na na karakter, osobnost,
mogunost afirmacije i interakcije.
9
Isto, 45
10
Isto, 51.
11
Isto, 125.
6
 3. MEUODNOSI, INTERAKCIJE I UTJECAJI DJECE NA DJECU

Socijalizacija i drugi oblici interakcije procesi su koji utjeu na formiranje identiteta.

Individum je u tom procesu u interakciji sa svojom okolinom, preko nje usvaja znanja, navike,
vjetine, stavove, razne vrednote i druge spozaje koje mu omoguavaju uspjeno
funkcioniranje unutar drutva u koje se ukljuuje. 12 Stjecanje prihvatljivih, odnosno
repertoarnih ponaanja, mogue je samo ako postoji svijest o sebi, to znai, nakon druge
godine ivota. Takoer, dijete je tada spremno za jednostvne oblike uenja ( uvianje,
imitacija ), a uenje je u osnovi procesa socijalizacije i uspostavljanja bliskih odnosa. Sredstva
putem kojih se socijalni utjecaji prenose na pojedinca ovise o postupcima, sadraju te
oblicima socijalnih initelja ( obitelj, port, vrnjaci...).

Upravo je socijalna grupa u kojoj se pojedinac nalazi ta koja odreuje ulogu njega samog.
Uloga je nain ponaanja koji se oekuje od pojedinca u odreenoj situaciji na temelju
odreenih osobina pojedinca, kao to su spol, dob ili vrsta obrazovanja. Temperament i neke
osobine pojedinca utjecati e na socijalnu grupu koja odreuje ulogu te prema tome netko
dobiva ulogu voe, a netko sljedbenika. 13 No, ako u socijalnu grupu, koja utjee na pojedinca
npr. djeaka od 2-3 godine, ukljuimo i drugo dijete, npr. od 5 godina, hoe li i koje e
promjene nastati?

Zasigurno je da starija djeca ili brat/ sestra imaju utjecaja na mlau te da i oni sudjeluju u
dodjeljivanju njihovih uloga, ali i u njihovom uenju pa ak i odgoju. Starija sestra ( 5 god.) u
takvoj situaciji od mlaeg brata (2,5 god. ) promatrana je kao objekt nekog ponaanja i kao
izvor promjena, odnosno uenja. Ona je njegov najblii model za uvianje ili imitaciju.
Obitelj ili vrnjaka grupa za veinu djece najvaniji je mikrosustav unutar kojeg tee njihov
razvoj.14 Odnos sestre i brata unutar tog sustava najee ima pozitivne interakcije koje
ponekad ukljuuju sukobe tj. suparnitvo. No, ukoliko su sline dobi ili unutar iste razvojne
faze, meusobno e svoj odnos gledati kao ravnopravniji i sukladniji u odnosu na odnos s
roditeljima ili starijima openito. Ta ravnopravnost ima izravan utjecaj na razvoj moralnog
realizma s braom/sestrama ili vrnjacima.15

12
Isto, 130.
13
Isto, 134.
14
Ross Vasta, Marshall M. Haitih, Scott A. Miller, Djeja psihologija, Zagreb: Naklada slap, 1997., 638.
15
Ross Vasta, Marshall M. Haitih, Scott A. Miller, Djeja psihologija, Zagreb: Naklada slap, 1997., 599.
7
 Javlja se potreba za suradnjom, pregovaranjem i uivljavanjem u tuu ulogu, a sama
njihova razvojna slinost pogoduje razumjevanju meusobnih odnosa. Takoer, takve ih
potrebe dovode u situaciju u kojoj razmiljaju o drugoj djeci te time razvijaju socijalnu
kogniciju. Socijalna kognicija pomae im u predodbi i shvaanju svijeta u kojemu ive i
drugi, osobito druga djeca. Takva vrsta osjetljivosti ili razumjevanja oituje se od 2. 5.
godine ivota kada djeca samostalno ire odnose s bratom/sestrom i vrnjacima. 16 Kroz igru s
bratom/sestrom bliske dobi ili kroz igru s vrnjacima djeca se meusobno ue pravilima i
ogranienjima kroz igre uloga ili pretvaranja. Ipak, iako i u obiteljskom odnosu brat-sestra i u
odnosu s vrnjacima sudjeluju samo djeca, ta dva meuodnosa takoer se razlikuju.

Braa i sestre mogu imati iste uloge i ispunjavati iste potrebe, objekti su nakolonsti i
suradnje, ali zajedno nisu vlastitom voljom, dok je s vrnajcima obrnutu. Najee uloge koje
ispunjava starija sestra/brat je uloga voe koji ee zapoinje i pozitivne i negativne akcije.
Mlai brat/sestra u svojoj e ulozi ee poputati, ali i oponaati postupke starijih.
Specifinost koja se javlja u meuodnosu djece, esto u odnosu sestra-brat/brat-sestra, je
pojava djece uitelja. Djeca uitelji imaju ulogu pouavanja mlaega, a mlai pristaje na
uenje budui da ima korist u njihovim intelektualnim mogunostima. 17 Jo jedan pokazatelj
meuodnosa djece je i razmjena u uenju jezika. esto se navodi razlika izmeu
referencijalnog stila govora i ekspresivnog stila. Referencijalni stil ei je kod djece koja su
roena prva te koja u komunikaciji trae interakciju sudionika, ona nije svedena na samo
imenovanje pojmova. Ekspresivni stil jednostavniji je i ee ga imaju djeca koja nisu roena
prva, budui da u njihovom uenju jezika sudjeluje i starija sestra/brat. Mlai brat tim putem
dobiva poticaj starije sestre te zapravo dolazi do modela spajanja, mlai ne zahtjeva toliku
koliinu interakcije u komunikaciji.18 Takoer, razliita dob brae i sestara je nesklad koji
nemaju s vrnjacima. Ipak, razlike s razvojem postaju sve manje, te su prema tome sukobi
unutar obiteljskih odnosa ei u mlaoj dobi, dok se u adolescenciji smanjuju te mlai esto
preuzima dominaciju i prua brigu.

Iako ne postoji jasan prijenos odnosa s brae i sestara ili s vrnjaka na vrnjake, zasigurno
je vaan kontekst u kojemu taj odnos nastaje. Razvijaju vlastite sustave ponaanja i
meusobnog komuniciranja koje primjenjuju izriito jedni s drugima jer shvaaju da odreeni
odnos u jednom okruenju ne mora znaiti isto za drugo okruenje. Meusobno, najee kroz
igru, razvijaju uloge i socijalne vjetine. Takoer, vrlo je vjerovatno da e mlae dijete ( 3
16
Isto, 601.-604.
17
Isto, 375.
18
Isto, 417.
8
god. ) uz starije ( 5 god. ) bre prerasti negodovanje oko dijeljenja igrake, hrane i slino.
Specifinost takvog odnosa je sama specifinost ljudskog iskustva tj. iskustvo koje stjee
stariji pojedinac prenosi se kroz socijalna iskustva ili ontogenetski razvoj na mlae pojedince.
Djeca su takoer zasluna da svaka nova generacija djece zna vie od prethodne.

9
 4. ZAKLJUAK

Kroz ovaj seminarski rad obradila sam razvojne faze djece s detaljnijim osvrtom na
predkolsku fazu razvoja. Cilj je bio prepoznati najranije elemente u razvoju koji e kasnije
utjecati na razvoj socijalnih vjetina, interakcija i stvaranja meusobnih odnosa meu samom
djecom. Djeca se u odnosu prema drugoj djeci vode svojim iskustvima i pretpostvkama o
oekivanju negativnih ili pozitivnih akcija. Naravno, njihove odnose uvjetuje razvojna faza u
kojoj se nalaze, ali od tree godine pa nadalje, djeca samostalno stupaju u proces socijalizacije
putem igre koja ukljuuje interakciju. Takoer, ukoliko djeca unutar obitelji odrastaju s
drugom djecom, njihova e socijalizacija vjerovatno biti bra i laka, ali to ne znai da dijete i
dalje nema potrebu za interakciju s vrnjacima. Iako bi smo na prvu moda zakljuili da se
djeiji meuodnosi ne razlikuju jer je svrha odnosa najee igra, djeca ipak imaju svoje
socijoloke grupe. Odnos brae i sestara biti e slian, ali ne i isti u odnosu na odnos s
vrnjacima. Sama uloge djece takoer se mijenjaju s obzirom na drutvo djece u kojemu se
kreu to potvruje i ulogu same djece u dodjeljivanju uloga novom lanu grupe.

10
5. LITERATURA
1. Ross Vasta, Marshall M. Haitih, Scott A. Miller, Djeja psihologija, Zagreb:
Naklada slap, 1997., 371.-644. str.
2. Lesley Britton, Montessori Uenje kroz igru, Zagreb: Hena Com, 2000., 13.-30.
str.
3. Vlado Andrilovi, Mira udina Obradovi, Osnove ope i razvojne psihologije,
Zagreb: kolska knjiga, 1994., 22.-29., 45.-56., 124.-139., 161.-188., 213.- 221. str

11