Professional Documents
Culture Documents
Radiokomunikacije PDF
Radiokomunikacije PDF
7. RADIOKOMUNIKACIJE
Sustavi radio-veza predstavljaju drugu veliku grupu profesionalnih
telekomunikacija. Spojni put od mjesta predaje informacije do mjesta prijema je slobodan
prostor. Sustav radio-veza je na eljeznici zastupljen u obliku radio-telegrafije, radio-
telefonije, radio-telemehanike, radio-lokacije i interne televizije. Radi automatizacije i
odvijanja eljeznikog prometa, njegove redovitosti i sigurnosti, u tehnolokom procesu
veih eljeznikih vorova i ranirnih kolodvora uporaba radio-veza je neizostavna
potreba. Bez uporabe radio ureaja nezamislivo je povezivanja dispeerskih centara s
pokretnim vozilima; odravanja veza s ekipama za otklanjanje kvarova na stabilnim
postrojenjima elektrine vue, telekomunikacijskim i signalno-sigurnosnim ureajima i
kabelima.
Slika 7.2 - Valni oblici signala kod amplltudne modulacije: a) titraji iz oscilatora; b) modulacljskl
napon iz mikrofona; c) amplltudno modulirani titraji
Trei element u lancu radioprijenosa, nakon predajnika kao izvora signala i elektromagnetskih
valova kao sredstva za prijenos, jest prijemna antena i radioprijemnik. Njegova je uloga da iz
mnotva elektromagnetskih valova razliitih predajnika izdvoji upravo onaj koji nam je potreban.
Blok shema radioprijemnika prikazana je na slici 7.4.
Radiokomunikacije 4
Slika 7.3 - Valni oblici signala kod frekvencijske modulacije: a) titraji iz oscilatora; b)
modulacijski napon iz mikrofona; c) frekvencijski modulirani titraj!
Slika 7.5 - Silnice elektrinog polja (e) i magnetskog polja (h) oko antene A
Maxwellova teorija elektromagnetskog polja predvia da je postojanje elektromagnetskog
polja uvjetovano vremenskom promjenjljivou i meusobnim stvaranjem elektrinog i
magnetskog polja. Iz teorije proizlazi da se ova polja u prostoru nalaze jedno oko drugoga. To
znai, elimo li ostvariti neki ureaj koji bi trebao zraiti elektromagnetski val, taj bi ureaj
trebao stvarati promjenjljivu elektrinu i magnetsku komponentu polja na jednom zajednikom
mjestu. Eksperimentalno i teoretski se nalo da jedan dugaki vodi nazvan "antena" moe imati
svojstva jednog titrajnog kruga. Ovaj vodi ima induktivitet L rasporeen du ice, a kapacitet C
rasporeen izmeu simetrinih dijelova ice. Ako se u ovakvoj strukturi (anteni) odrava stalno
titranje elektrine struje pomou radiopredajnika koji napaja antenu, tada se oko cijele duine
antene stvara promjenjljivo magnetsko polje, a ovo opet oko sebe elektrino polje itd. (slika 7.5)
Jednim imenom nazivamo to elektromagnetskim poljem koje je, dakle, nastalo vremenskim
mijenjanjem meusobno nedijeljivog magnetskog i elektrinog polja. Periodine promjene jakosti
elektromagnetskog polja ire se u okolni prostor sve dalje od antene brzinom svjetlosti (ako je
antena okruena zrakom). Kaemo da antena zrai (emitira, isijava) elektromagnetski val. Na slici
7.6a prikazan je prostorni dijagram elektromagnetskog vala na kojem se vidi da su elektrino
polje E i magnetsko polje H meusobno okomiti, a ravnine oba polja okomite na smjer irenja
vala v. To se vidi na slici 7.6b gdje su prikazane pojedine komponente vektorima.
Radiokomunikacije 6
c
=
f
Tipovi radiovalova
Prema nainu na koji radio-valovi, irei se brzinom svjetlosti, stiu od predajnika do
prijemnika, razlikuju se tri tipa radiovalova: prostorni, povrinski i direktni val. Povrinski val
prostire se uz povrinu te slijedi zakrivljenost Zemlje. Zbog toga je izloen apsorpciji povrine
preko koje se iri. to je frekvencija vea to je i priguenje vee pa se na relativno niskim
frekvencijama postiu veliki dometi.
Prostorni val iri se prema gornjim slojevima Zemljine atmosfere. Tamo nailazi na ionizirane
slojeve od kojih se moe reflektirati i vratiti ponovo na Zemlju. Mogue su i viestruke refleksije
kojima se ostvaruju globalne radioveze. Direktni val iri se pravolinijski poput zrake svjetla
(kvazioptiko irenje). Nailaskom na prepreku val biva priguen i reflektiran te radioveza nije
mogua.
Koji od ova tri tipa radiovalova dominira prilikom ostvarivanja radioveze, ovisi u
prvom redu o frekvenciji, odnosno valnoj duini elektromagnetskog vala. Uvaavajui
potrebe pojedinih slubi, s obzirom na domet koji treba postii, dodijeljen im je
odgovarajui frekvencijski pojas. Uvjeti prostiranja ovise o mnogim imbenicima, kao
to su: pojava sunevih pjega, intenzitet gornjih slojeva atmosfere, temperatura, dan i
no, doba godine itd. Svi ovi imkbenici utjeu na kvalitetu prijenosa, a to se
manifestira u nestabilnosti polja na mjestu prijema ili pojavi smetnji od nekih elektrinih
procesa ili interferenciji od drugih sustava radio-veza. Stoga se zbog ostvarivanja
kvalitetne veze unaprijed odreuje postotak vremena u kojem odnos signal/um smije
dostii odreene vrijednosti. to se tie smanjenja smetnji od pojave interferencije od
drugih sustava radio-veza, to se postie podjelom frekvencija ili usmjerenim zraenjem
radio-valova pomou antenskih sustava koji koncentrirajuu radio-val u obliku jednog
snopa koji podsjea na snop svjetlosti.
Podruje VLF
Elektromagnetski val, klasificiran u ovom frekvencijskom podruju, iri se kao povrinski val
s vrlo malim priguenjem. Na irenje vala ne utjee doba dana i doba godine. Pod uvjetom da je
emitirana snaga reda 500 kW ili vie, postiu se dometi od nekoliko tisua kilometara. Ovo
Radiokomunikacije 9
Podruje LF
U podruju niskih frekvencija irenje elektromagnetskog vala vrlo je slino irenju vala u
podruju VLF s tim to se opaa da je danju neto oslabljen u odnosu na no. U ovom podruju
ostvaruju se vrlo daleke veze ukljuujui prekooceanske veze uz koritenje odailjaa velike
snage, te za sustave za globalnu radionavigaciju.
Podruje MF
irenje elektromagnetskog vala karakterizirano je jakim priguenjem tijekom dana, a znatno
manjim tokom noi. Ostvaruju se radioveze srednje udaljenosti od 800 km do 1500 km, ako je
izlazna snaga odailjaa iznad l kW. Sluba koja koristi ovo frekvencijsko podruje je
radiodifuzija (emitiranje radioprograma velikom krugu korisnika) popularno zvan "srednji val".
Pored toga koristi se za ostvarivanje radioveza u pomorskoj mobilnoj slubi (radioveze s
brodovima) te pomorskoj fiksnoj slubi (luke radioveze). U ovom frekvencijskom podruju rade
sustavi za globalnu radionavigaciju (odreivanje pozicije broda, aviona i sl.) kao to su
"LORAN". "LORAN C" i drugi.
Podruje HF
U svim dosad spomenutim frekvencijskim podrujima dominantan je nain prostiranja
povrinskim valom. Pored povrinskog vala, koji ima relativno mali domaaj, u podruju HF
zastupljen je i dominantan prostorni val. Zahvaljujui postojanju ionosfere, prostorni se val
odbija od nje te se vraa za Zemlju relativno daleko to osigurava veliki domaaj. Uz viestruke
refleksije mogue je ostvariti globalne radioveze. Kvaliteta i karakteristika ionosferskog sloja
dominantno ovise o aktivnosti Sunca jer se ionosfera stvara pod djelovanjem ultraljubiastog i
korpuskularnog zraenja sa Sunca. Iz tog razloga karakteristike irenja elektromagnetskog vala
ovise o dobi dana, godinjem dobu, ovise o fazi jedanaestogodinje aktivnosti Sunca, broju
Sunevih pjega i primijenjenoj frekvenciji. Ovo frekvencijsko podruje koriste mnoge
radioslube kao npr: radiodifuzija, navigacija, fiksne i pokretne slube, vojska, pomorstvo,
radioamateri itd.
Podruje VHF
U ovom frekvencijskom podruju dominira kvazioptiko irenje elektromagnetskog vala
(direktan val). Zbog zakrivljenosti Zemlje i postojanja niza geografskih prepreka (planine,
udoline, klanci) dometi koji se mogu ostvariti nisu vei od oko 150 km. S obzirom da na irenje
izravno ne utjee aktivnost Sunca, tj. stanje ionosfere, radioveza je vrlo postojana i sigurna. Stoga
ovo frekvencijsko podruje koriste mnoge radioslube: emitiranje radio i TV-programa,
radioveze u avijaciji, funkcionalni sustavi radioveza mnogih korisnika (graevinske organizacije,
distribucija svih energenata, policija, vatrogasci, hitna pomo itd.) i slino.
Nain irenja elektromagnetskog vala jednak je kao i u podruju VHF s izraenijim zasjenjenjem
iza geografskih prepreka. Veina radioslubi koje koriste frekvencijsko podruje UHF, nalaze
svoje mjesto i u ovom podruju, a najvie su zastupljena poduzea koja se bave javnim mobilnim
komunikacijama. Pored toga koristi se za usmjerene radiorelejne veze, meteoroloka istraivanja
(razne meteoroloke mjerne sonde i si.), radarske sisteme itd.
Radiokomunikacije 10
uspostaviti radiovezu s centrom veze te predati vanu informaciju ili od centra primiti kakvu
naredbu. U ovom frekvencijskom podruju postoje dvije grupe radiokanala. To su kanali za
simpleksni rad kada se radioveza izmeu dvaju korisnika ostvaruje izravno i kanali za
semidupleksni rad kada se radioveza ostvaruje posredstvom radiorepetitora.
Radiokanali namijenjeni za simpleksni nain rada imaju oznake: 32, 32A, 33, 33A,...., 40,
40A, 41, 41A, 42, 42A.
Kod ovih radiokanala predajnik i prijemnik rade na istoj frekvenciji.
Razmak susjednih radiokanala je 25 kHz. Radiokanali namijenjeni za semidupleksni
(repetitorski) nain rada imaju oznake: 43, 43A, 44, 44A,...., 88, 88A, 89, 89A i 90.
Postoji razlika u frekvenciji predajnika i prijemnika od 4,5 MHz, stoje neophodno kada se veza
uspostavlja posredovanjem repetitora.
Za svaku udaljenost izmeu krajnjih i relejnih ili samo relejnih postaja mora biti
zadovoljena ne samo optika vidljivost nego i snop radio-valova mora imati u sredini
slobodan prostor tzv. I Frenelovu zonu pikazanu slikom 7.8, pri emu se za visinu
antenskih stupova i I Frenelovu zonu mora treba uzmeti u obzir zakrivljenost zemlje. Na
sredini Frenelove zone slobodan prostor mora biti najmanje:
Radiokomunikacije 13
1
b= d
2
Primjena UKV radioveza omoguava prijenos vrlo velikog broja telefonskih kanala i
televizijskih programa.
Razmak izmeu relejnih postaja ne bi trebao prelaziti 50 do 70 km. U eljeznikim
UKV vezama ti razmaci se kreu i do 80 km.
Kod prijenosa ultrakratkim valovima dolazi do varijacija polja na mjestu prijema,
odnosno do smanjenja, pa i iezavanja polja koji nazivamo pojavom fedinga. Feding
nastaje zbog promjene uvjeta prostiranja tijekom dana i noi, godinjeg doba, ali i zbog toga
to direktni i reflektirani valovi stiu do mjesta prijema sa razliitim faznim kutem. Ova
pojava izraenija je u ravniarskim predjelima gdje je vea vjerojatnost pojave reflektiranog
vala od vode ili nekog objekta.
U praksi je primijeeno da su stvarni domaaji, koji se u svako doba mogu ostvariti na VHF i
UHF frekvencijskim podrujima na glatkom terenu bez prepreka, vei za otprilike 15% od
optikog horizonta. Rezultat istraivanja ovog fenomena kae da je ovo savijanje
elektromagnetskog vala prema Zemlji (to daje vei domaaj od teoretskog) uzrokovano
smanjivanjem koeficijenta prelamanja u zraku s porastom visine. Ovaj koeficijent odreen je
sadrajem vodene pare, tlakom i temperaturom troposfere. Ako se poveanje domaaja uzme kao
pravilo, tada se moe napisati jednadba domaaja D koja ne uzima u obzir stvarni srednji radijus
Zemlje od 6370 km, ve efektivni radijus Zemlje koji je 4/3 stvarnog. Ovako ostvareni domaaj
moemo nazvati radiohorizontom.
D = 4,124 h
gdje je D domaaj do radiohorizonta izraen u kilometrima, a h je visina antene izraene u
metrima.
Toliki domaaj ostvario bi se u sluaju da se jedna radiostanica nalazi na visini h u toki A, a
druga u toki B (toka dodira s tangentom koja prolazi tokom A gdje se nalazi prva radiostanica).
U sluaju da se druga radiostanica nalazi u toki C, radioveza ne bi bila mogua jer je toka C u
sjeni iza horizonta. esto se dogaa da su obje radiostanice na nekoj relativnoj visini u odnosu na
tlo stoje ilustrirano slikom 7.10.
U praksi se ovakav idealan sluaj ne susree esto. Izmeu dvije radiostanice postoje
prirodne i umjetne prepreke (brda, uzvisine, uma, zgrade, postrojenja) to uvjetuje da stvarni
domaaj bude manji nego to kao rezultat daje sreeni izraz:
D = 4,124 ( h 1 + h2 )
mijenjaju uloge pa korisnik druge radiostanice priopava odgovor korisniku prve radiostanice koji sada
slua. Kada se kae da je pritom frekvencija identina, to znai da je prijemnik jedne radiostanice
postavljen na frekvenciju na kojoj radi predajnik druge radiostanice i obrnuto.
Radioveza se, dakle, uspostavlja izravno izmeu radiostanica. Kakve su mogunosti
simpleksnog naina rada s obzirom na domaaj koji se moe ostvariti? Ako pokretna (mobilna)
radiostanica, bila ona u automobilu ili na motorkotau, ima antenu na visini oko jedan metar iznad
tla. Kada se u izraz za domaaj uvrste vrijednosti za h1 i h2 od 1 metar dobije se domaaj D=8,248
km. Iz ovoga se vidi da je simpleksna radioveza izmeu dviju mobilnih radiostanica mogua na
udaljenosti do oko 8 km. S obzirom da je komandni centar veze smjeten u zgradi, antena se
postavlja na stup na njenom krovu i nalazi se na visini oko 16 metara iznad tla. Uvrtavanjem ove
vrijednosti za h1 i 1 metar za h2 u izraz za domaaj D dobije se vrijednost 20,62 km. To znai da je
mogue uspostaviti simpleksnu radiovezu izmeu upravljakog centra veze i mobilne stanice na
udaljenosti do 20 km. Ova situacija ilustrirana je na slici 7.11a.
b)
Slika 7.11. - Simpleksna radioveza mogua je izmeu radiostanica ako je izmeu njih
radiohorizont ist (a); simpleksna radioveza nije mogua ako je izmeu radiostanica
prepreka (b)
(refleksije), a iza prepreke ne postoji elektromagnetski val. Simpleksna radioveza, dakle, nije
mogua to ilustrira slika 7.11b.
Slika 7.13 - Zone pokrivanja radnog repetitora (npr. na kanalu 45) i rezervnog repetitora (npr.
na kanalu 52) moraju se preklapati na mjestu komandnog centra veze