HEROJI RATNOG I POSTRATNOG PERIODA PONOVO

OARAVAJU NACIJU REPREZENTACIJA BOSNE I

HERCEGOVINE U SJEDEOJ ODBOJCI PONOVO DOLO DO
ODLIJA
Neemo biti grubi ako kaemo da je Bosna i Hercegovina drava sa veoma
malim brojem svijetlih primjera, kako u sportu, tako i u ostalim sferama
ivota. Ljudi koji su u toku ratnih devedesetih goloruki stali pred
neprijateljsku ratnu maineriju i time zlatnim slovima upisali svoje ime u
jednoj mranoj epohi bosanskohercegovake historije, i nakon ratnog
perioda svoje ime zlatnim slovima uklesano u historiju
bosanskohercegovakog sporta njeguju preko dvadeset godina. Njihova
pria poinje jo ratne 1994. godine, kada su po zimi na 17 stepeni ispod
nule, otputovali na turnir u Zagreb u autobusu koji je bio sav izbuen
bojevom municijom. Ve tada su ovim inom uli u legendu, a njihov put
e krenuti nevjerovatnom uzlaznom putanjom nakon rata, kada na
Evropskom prvenstvu u Estoniji 1997. godine osvajaju prvu medalju
(bronzanu) za svoju Bosnu i Hercegovinu. Time je i definitivno poeo slavn
put reprezentacije Bosne i Hercegovine u sjedeoj odbojci. Redom su se
nakon toga nizali uspjesi na Svjetskom i Evrpskom prvenstvu, te na
Olimpijskim igrama. Osvojenom srebrenom medaljom sa posljednjih
Olimpijskih igara u Riu, ukupan zbir medalja se popeo na 20, od ega je
ak 14 zlatnih, ime je reprezentacija Bosne i Hercegovine u sjedeoj
odbojci zacementirala svoje elno mjesto kada je bosanskohercegovaki
sport u pitanju.

Podjseamo u finalu je bolji od nae selekcije bio vjeiti rival Iran koji je,
zahvaljujui gorostasu Mortezi Mehrzadslakjaniju (246 cm) koji je upisao
ak 28 poena, doao do novog zlata, pobjedom od 3:1 u setovima. Na
kraju kolektivna zahvalnica ide za: Sabahudina Delalia, Adnana Kemera,
Mirzeta Durana, Armina ehia, Benisa Kadria, Ismeta Godinjaka, Adnana
Manku, Asima Media, Nizama anara, Devada Hamzia, Safeta
Alibaia i Ermina Jusufovia, selektora Mirzu Hrustemovia, kao i za
trenere Ejuba Mehmedovia i Zikreta Mahmutovia. Momci hvala vam u
ime svih Bosanaca i Hercegovaca.