Professional Documents
Culture Documents
Ekosistemi I Trofički Odnosi U Njima
Ekosistemi I Trofički Odnosi U Njima
Ekosistemi I Trofički Odnosi U Njima
Anida Ibrahimagi
Seminarski rad
Mentor:
Doc. dr. Nusret Imamovi
Zenica, 2015.
SADRAJ
1. UVOD..................................................................................................................................... 3
2. ZNAAJ EKOSISTEMA I PODJELA................................................................................ 4
2.1. Prirodni primarni ekosistemi....................................................................................................6
2.2. Antropogeni sekundarni ekosistemi.........................................................................................7
2.3. Antropogeni tercijarni ekosistemi............................................................................................7
2.4. Antropogene pustinje................................................................................................................8
3. TROFIKI ODNOSI............................................................................................................. 9
4. PROIZVODNJA I PROTOK ENERGIJE KROZ EKOSISTEM....................................... 11
4.1. Proizvodnja energije................................................................................................................11
4.2. Protok energije kroz ekosistem...............................................................................................13
5. ZAKLJUAK........................................................................................................................16
6. LITERATURA......................................................................................................................17
2
1. UVOD
Tema i zadatak ovog teksta je upoznati se sa pojmom ekosistema, njegovim sastavom i
shvatanjem meusobnog odnosa izmeu ive i neive prirode unutar njega. Takoer, osvrnut
emo se na procese koji se odvijaju u ekosistemu i dati sliku vanosti proizvodnje i protoka
energije za ivot na zemlji.
Ekosistem je jedinstven integralni i fukcionalni sistem sastavljen iz dvije komponente: neive
(biotop) i ive (biocenoza) komponente. Pojam ekosistem (oikos-stanite, stan; sistem-sastav)
osmislio je 1935. godine britanski ekolog Gensli, koji je opisao prirodne sisteme u
konstantnoj razmjeni izmeu njihovih ivih i neivih elemenata. [1]
Bilo koje dato mjesto moe imati nekoliko razliitih ekosistema ije razmjere i kompleksnost
variraju. Jedno tropsko ostrvo, na primjer, moe imati tropski umski ekosistem koji pokriva
stotine kvadratnih kilometara, mangrove1 movarne ekosisteme du obale, kao i podvodne
ekosisteme koralnih grebena. Bez obzira na razmjere i kompleksnost ekosistema, svi
ekosistemi sprovode konstantnu razmjenu materije izmeu biotikih i abiotikih zajednica.
Komponente ekosistema su tako meusobno povezane da promjena na bilo kojoj komponenti
ekosistema izaziva promjene kroz cijeli sistem. [2]
1. Abiotike:
2. Biotike:
1
Mangrove ume su neobine drvenaste biljke koje prekrivaju vie od polovine tropsih
obala; rastu u pliacima, u blizini obale gdje se obino mijeaju slatka i slana voda.
3
- Producenti;
Sam koncept ekosistema uklapa se u sistemsko shvatanje prirode razvijeno od strane naunika
u cilju pojednostavljenja izuavanja odnosa izmeu organizama i njihovog fizikog okruenja
- upravo je to nauno polje poznato kao ekologija. Na vrhu hijerarhije je biosfera, cjelokupno
ivotno okruenje na planeti. U okviru biosfere postoji nekoliko veih kategorija ivotnih
zajednica - bioma, koje obino karakterie dominantna vegetacija, kao to su pustinje, tropske
ume ili savane. Biome ine upravo ekosistemi. ivi (biotiki) elementi ekosistema - biljke,
ivotinje i bakterije koje se nalaze u zemljitu, nazivaju se zajednica. Fizika okruenja, tj.
abiotike komponente, kao to su minerali u zemljitu, poznata su kao ivotna sredina ili
habitat. [1]
4
Engleski naunik Charles Elton definira ekosistem preko lanca ishrane. Njegova knjiga
Animal ecology (1927) predstavlja poetak moderne ekologije. Uvodi pojam lanac ishrane,
koji je kasnije zamijenjen pojmom mrea ishrane, ali je sadraj ostao isti.
Prva poslovica je ilustracija Eltonovog lanca ishrane, a druge dvije poslovice predstavljaju
zaetak sljedeeg vanog Eltonovog principa - Piramide brojeva.
Du lanca ishrane raste veliina tijela jer svaki predator jede plijen koji je neto manji od
njega. Sve vee ivotinje trebaju sve vei prostor, pa je njihov broj du lanca ishrane sve
manji. [4]
5
U svakom ekosistemu razlikuju se tri tipa odnosa izmeu njegovih sastavnih dijelova:
1. akcije - koje predstavljaju utjecaje biotopa (neive prirode) na iva bia koja ga
naseljavaju;
2. reakcije - utjecaji ivih bia na biotop; iva bia se prilagoavaju na promjene uslova
u biotopu i istovremeno mijenjaju tu sredinu;
3. koakcije - uzajamni utjecaji izmeu samih organizama; njima pripadaju svi odnosi
ishrane u biocenozi i itav niz konkurentskih odnosa (za prostor, za hranu i dr.).
Ekosistem kopnenih tekuih voda je ekosistem rijeka, potoka i izvora. Najznaajniji ekoloki
faktor je brzina toka vode i po tom faktoru se ove vode razlikuju od od svih drugih kopnenih
voda. U razliitim tokovima rijeke vlada drugaija kombinacija ekolokih faktora, pa se
razlikuju gornji, srednji i donji tok sa karakteristinim biocenozama.
Gornji tok rijeke karakterie velika brzina vode, temperatura je manje-vie stalna i niska. Dno
je najee kamenito. Mahovine su oekivani stanovnici vodenog ekosistema, jer im je za
razmnoavanje neophodna voda. Indikator gonjeg toka je potona pastrmka, riba kojoj upravo
odgovaraju uslovi ovog toka. Najee ivi sakrivena pri dnu.
Srednji tok odlikuju umjerena brzina vode, temeperatura koja se mijenja i manji udio
kiseonika. Ovdje ivi riba mrena koja najvei dio ivota provede pri dnu, kao i sitni rakovi.
Dno je ljunkovito i pjeskovito.
Donji tok rijeke je najsliniji ekosistemu stajaih voda zbog male brzine vode. Ljeti dostie
maksimalnu temperaturu zbog ega su koliine kiseonika najmanje u ovom dijelu. Dno je
pjeskovito ili muljevito, a esti stanovnik ovog toka je fitoplakton. [5]
Ekosistem mora prekriva oko 71% zemljine povrine i sainjava oko 97% ukupne vode na
planeti. I pored svoje geografske raznolikosti, morsko prostranstvo se odlikuje tijesnom
6
povezanou i jedinstvom svih dijelova u ivotnim zajednicama mora. ivotni prostor
morskih ekosistema obuhvata dva elementa: morsko dno (bental) i morsku vodu (plegijal).
Njih nastanjuju razliiti organizmi koji izgrauju ivotnu zajednicu morskog dna i morske
vode.
ume su najsloeniji kopneni ekosistemi. U njima pored drvea ivi mnogo drugih vrsta
biljaka, ivotinja, gljiva i mikroorganizama. Razliiti organizmi naseljavaju razliite dijelove
ume. Tako u kronjama visokog drvea ive vrste koje se rijetko, gotovo nikada, ne sputaju
u nie dijelove ume - arborealni organizmi. Ovaj dio ume naziva se sprat visokog drvea. U
niim dijelovima umskih ekosistema mnogi bunovi izgrauju gust sklop koji se naziva sprat
bunova, ispod kojeg se razvija sprat zeljastih biljaka. Uz samu povrinu tla ivi grupa
organizama koji ine prizemni sprat. U samom zemljitu ivi mnogo razliitih organizama,
koji izgrauju podzemne spratove. [7]
Livada je tip ekosistema kod kojeg dominira travna vegetacija. Najee biljke livada su
trave, mahunarke, otrice i glavoike. Livade se mogu razviti u razliitim zonama vegetacije.
Panjak je povrina zemljita koja se koristi za uzgoj i prehranu stoke, najee ispaom.
Prema nadmorskoj visini mogu se podijeliti na planinske i nizijske, a prema nainu nastanka
dijele se na prirodne i vjetake. [8]
Vii stupanj ekosistema kod kojeg se takoer uplie ovjek. Tu spadaju agroekosistemi,
urbani ekosistemi i dr. [1]
Agroekosistemi su dijelovi kopna na kojima ovjek gaji razliite vrste kulturnih biljaka koje
koristi u ishrani ili ih primjenjuje u industriji. Pored kulturnih biljaka u ovim ekosistemima
uvijek ive i razliite vrste divljih biljaka, ivotinja, gljiva i mikroorganizama. Nastali su na
7
mjestima prirodnih ekosistema. Zemljite je obraeno, a na njega su posijane kulture razliitih
biljaka. Razlikujemo polja, vinograde i vonjake. U poljima se gaje: kukuruz, suncokret,
paradajz, krompir, paprika, duhan i dr. U vinogradima se gaje razliite sorte vinove loze, a u
vonjacima drvenaste kulture. ovjek je najznaaniji uticajni faktor za ovaj ekosistem.
Urbani ekosistemi obuhvataju naseljena mjesta, prije svega gradove. Pored gradova tu
spadaju sela i prigradska naselja. Urbane ekosisteme ovjek stvara iz potrebe da uredi svoj
ivotni prostor. Porast graanskog stanovnitva i razvijanje infrastrukture utie na urbanu
sredinu i podruje oko urbane sredine. Naunici razvijaju naine za mjerenje i razumijevanje
posljedica urbanizacije na ljudsko zdravlje i okoli. [9]
U zadnjih 400 do 500 godina ovjek nemilice unitava brojne ekosisteme, a sve zbog sticanja
novca i razonode. Tako su nestale brojne biljne i ivotinjske vrste, a izuzetno veliki broj ih je
ugroeno. Kao posljedica unitavanja pojedinih ekosistema mogu nastati antropogene
pustinje, esto nazivane kamenitim pustinjama, koje vie nisu podobne za ivot i openito
ive organizme.
8
dodatno oduzima biljnom pokrovu podlogu za rast. Zatim slijedi neodgovarajue koritenje
poljoprivrednih povrina i nekontrolisana sjea uma.
3. TROFIKI ODNOSI
ivi dio ekosistema se najpreciznije definie posmatrajui nivoe ishrane, odnosno trofike
nivoe. Zelene biljke ine prvi trofiki nivo primarnih proizvoaa. Biljke pretvaraju energiju
Sunca u hranu kroz proces koji se naziva fotosinteza. Na drugom nivou, primarne potroae,
tj. biljojede, sainjavaju ivotinje ili insekti koji se energijom snabdijevaju iskljuivo jedui
biljke. Trei trofiki nivo ine sekundarni potroai, mesojedi koji se hrane biljojedima. Na
etvrtom nivou su tercijarni potroai, odnosno mesojedi koji se hrane drugim mesojedima.
Na kraju, peti trofiki element se sastoji od razlagaa, organizama kao to su gljive ili
bakterije koje razlau mrtve organizme na hranjive sastojke koji se mogu ponovo upotrijebiti
u ishrani. [2]
- Producenti (proizvoai) ;
- Konzumenti (potroai).
Konzumente u uem smisli predstavljaju herbivori - biljojedi, karnivori mesojedi i omnivori
- svejedi.
9
Slika 6. Konzumenti
10
4.1. Proizvodnja energije
Produktivnost ekosistema se moe podijeliti na:
- Primarni produktivitet - produktivitet na razini proizvoaa (autotrofna proizvodnja);
- Sekundarni produktivitet produktivitet na razini potroaa (heterotrofna
proizvodnja).
Izmeu primarne i skundarne prozivodnje openito postoji pozitivna korelacija.
Fotosinteza je proces pomou koje biljke hvataju energiju sunca i transformiraju je u energiju
hemijskih veza u ugljikohidratima:
6CO2 + 6H2O > C6H12O6 + 6O2
Fotosintski aktivno zraenje (PAR) od ukupnog sunevog spektra na morskoj razini 53%
otpada na infracrveno zraenje, 2% na UV zraenja a 45% na fotosinteski aktivno zraenje
(upotrebljivo biljkama za fotosintezu).
Efikasnost fotosinteze je postotak od energije sunevog svjetla koje padne na listove biljaka
koji se pretvori u neto proizvodnju. Ova efikasnost iznosi maksimalno 1-2% (u uvjetima kada
raspolaganje vodom i hranom nije ogranieno), dok je prosjena efikasnost znatno manja:
11
- Morske planktonske zajednice 0,066%
Od preostalih 98-99% energije najvei dio se reflektuje (25-75%), a preostali dio apsorbuju
molekule koje nisu pigmenti i on se pretvara u toplotu.
Efikasnost transpiracije kod kopnenih biljaka stavlja u odnos neto proizvodnju i raspoloivost
vodom. Kopnene biljke kroz pui (stome) na listovima vre izmjenu plinova, ali kroz njih se
istovremeno vri i transpiracija, to za biljke znai gubitak vode. U uvjetima oskudice s
vodom, biljke zatvaraju pui to sprjeava i uzimanje CO2, pa se fotosinteza usporava ili
potpuno zaustavlja. Dakle, stopa fotosinteze ovisi o toleranciji biljke na gubitak vode,
raspoloivosti vlage u tlu, te o utjecaju temeperature.
Heterotrofni organizmi koriste organske molekule i kao izvor energije i kao izvor ugljika, te u
potpunosti ovise o ugljiku i energiji koju su fiksirali autotrofi. Heterotrofi ukljuuju tri glavne
skupine organizama: herbivori (organizmi koji jedu biljke), karnivori (organizmi koji jedu
ivotinje) i detrivori (organizmi koji jedu neivu organsku hranu).
Za razliku od elemenata koji krue, energija protie kroz ekosistem. Neprekidnost protoka i
transformacije energije u ivim sistemima je osnovni preduslov ivota. Sposobnost
organizama da vee, deponuje, iskoristi, transformie i oslobaa energiju osnova je cijelog
2
Evaporacija - isparavanje
3
Transpiracija isparavanje vode iz biljaka, pogotovo lia
4
Eufotiki sloj sloj dubine vode do 200m, do kojeg prodire svjetlost
5
Detritus prvi rastresiti sloj umskog zemljita formiran od opalog lia i uginulih
organizama
12
ivota. Sunce je jedan ogromni nuklearni reaktor koji procesima fisije oslobaa oko 5
milijardi kilograma mase konvertovane u energiju svake sekunde. Od koliine suneve
energije koja dospijeva na zemlju svega se 3% koristi u procesima fotosinteze.
Postoji jednosmjeran protok energije od Sunca pram Zemlji. Jedan dio te energije (vrlo mali)
koriste organizmi za izgradnju svojih tijela, za odravanje na ivotu, te za rast i
razmnoavanje. Pri tome se dobar dio energije gubi i zrai se u okoli u obliku toplote.
Ekoloka efikasnost ili efikasnost lanca ishrane je postotak energije koji se prenese s jednog
trofikog nivoa na drugi. Ta vrijednost se kree u rasponu 5-20%.
Solarna energija je fiksna od strane autotrofa koji predstavljaju primarne proizvoae, kao to
su zelene biljke. Primarni potroai (herbivori) apsorbiraju veinu pohranjene energije koja se
nalazi u biljkama putem probave i pretvaraju je u oblik energije koji im je potreban. Dio
energije koju je primio primarni potroa (biljojedi) se pretvara u toplotu tijela (efekat
disanja), koja se zrai daleko i gubi iz sistema. Gubitak energije kroz tijelo je dosta vea kod
toplokrvnih ivotinja, koja jede mnogo ee, nego to je to sluaj kod hladnokrvnih.
Konana karika u lancu ishrane su razgraivai koji razgrauju organske tvari potroaa i
otputaju nutrijente (hranjive tvari) u tlo. Oni takoer razlau biljke, biljojede i mesojede koje
nisu pojeli pojeli organizmi koji su za nivo vei u lancu ishrane, kao i nesvarenu hranu koju
izluuju biljojedi i mesojedi.
Energija se prenosi sa trofikog nivoa na trofiki nivo i svaki put se izgubi oko 90% energije
od ega se dio gubi u obliku toplote u okoli, a dio u procesu nepotpunog varenja. Dakle,
primarni potroai dobiju oko 10% energije proizvede od autotrofa, dok sekundarni dobiju 1%
i tercijarni 0,1%. To znai da potroai na vrhu lanca ishrane dobiju najmanje energije.
13
Slika 8. Ekoloka efikasnost trofikih nivoa
Brzina prijenosa energije kroz ekosistem je jedan od pokazatelja dinamike protoka energije
kroz ekosistem. Brzina prijenosa energije se esto izraava kroz njenu inverznu vrijednost
vrijeme zadravanja. Za danu razinu proizvodnje, vrijeme zadravnja u ekosistemu i
spremanje energije u ivu masu su u direktnom odnosu:
14
Tabela 1. Vrijeme zadravanja za pojedine ekosisteme
Vrijeme zadravanja
Ekosistem NPP (g/mgod) Biomasa (g/m)
(godine)
Umjerene listopadne
1200 30000 25.0
ume
n=1+[logE(n)-logNPP]/logNff
Alohotni izvor energije energija koja dolazi izvan sistema. U malim rijekama, potocima i
nekim obalnim podrujima dominira alohotna prozvodnja. [1]
15
5. ZAKLJUAK
Svi u svijetu u potpunosti ovise o ekosistemu i resursima koji se crpe iz njih kao to su voda i
hrana. Vremenom ove ekosisteme je ovjek u potpunosti promijenio koristei u velikim
koliinama svjeu vodu, drvo, gorivo i dr. Ova tranformacija ekosistema je uveliko
doprinijela ljudskoj dobrobiti kao i ekonomskom razvoju.
Praktino svi ekosistemi na planeti Zemlji su na neki nain doivjeli transformaciju. U drugoj
polovini 20. stoljea dolo je promjena u strukturi ekosistema vie nego u bilo kojem drugom
periodu tokom ljudske historije. Neke od znaajnijih promjena bile su pretvaranje uma i
panjaka u njive, skretanja i skalditenja slatkovodnih rijeka iza brane, gubitak koralnih
grebena i dr. Kao to je ve navedeno, dosta pozitivnih stvari se izvuklo iz iskoritavanja
ekosistema. Ta iskoritenja su oblikovale sliku svijeta i ivota onakvim kako izgleda danas.
Meutim, svaka akcija mora imati svoju rekaciju.
Npr., ljudi su kroz historiju obarali i koristili drvee. Danas oni imaju multimilionsku opremu
koja drastino poveava stopu uklanjanja drvea, to je rezultiralo degradacijom vegetacije,
neravnoteom nutrijenata, poplavama i raseljavanjem ivotinja. Pored toga vozila, vozovi i
avioni isputaju kancerogene gasove koji uzrokuju zagaenje zraka i naruavanje zdravlja
ljudi i ivotinja. Zagaenje se poveava irom svijeta i rezultati se vide u gubitku
biodiverziteta koji se odraava na cjelokupni ekosistem. Sutinski reeno, dolo je do
klimatskih promjena, degradacije zemljita i gubitka bioloke raznolikosti, do problema za
koje ovjek ne moe pronai jednostavno rjeenje.
U cilju smanjenja i sprjeavanja nastanka ovakvih pojava, svaki ovjeka i svaka individua se
mora potruditi da na planeti Zemlji ivi na principu trajnosti. To podrazumijeva da nai
potomci trebaju naslijediti onakvo stanje okruenja kakvo smo mi naslijedili od svojih
predaka. Ouvanje ekosistema i ravnotea odnosa izmeu ive i neive prirode kljuno je za
zdrav i lijep ivot na naoj plavoj planeti.
16
6. LITERATURA
17