ILIJADA

TROJANSKI RAT

ANDROMEDA
Izmeu Ahileja u Agamemnona razbuktala se estoka svaa
PJEVANJE I
Devet godina ratuje se pod zidinama Troje. Punih
devet godina Grci i Trojanci vode krvavu bitku koja
nikako da zavri odluujuom pobjedom jednih ili
drugih. Ve se devet godina umire u borbi. Sad je
razdoblje primirja. No, Grci i dalje umiru. Ubija
ih udnovata bolest kojoj nema lijeka. To je jasan
znak bijesa Zeusova sina Apolona. Zbog ega
tolika srdba?
Zbog ega, pita Ahilej, kralj Mirmidonaca, naj-
jai od svih ratnika, Kalhante, ti si sveenik i
ptorok, objasni! Zbog ega nas progoni Apolon?
Sto smo mu skrivili?
Na skuptini grkih prineva svi utihnu, a Kal-
hant, strogo lica i naborana ela, zapone: Apolon
eli kazniti onog koji dri zarobljenom Hrizovu
ker, mladu Hrizeidu. Hriz je omiljeni sveenik
razbjenjelog boga. Sjeate se, dolazio je i zaklinjao
nas da mu oslobodimo ker, no bijae grubo
odbijen. Zbog toga nas kanjava.
Te su rijei izazvale amor. Svi su pogledali prema
Agamemnonu, vrhovnom zapovjedniku Grka. On
dri zarobljenu lijepu Hrizeidu. Ako je vrati ocu,
mogaobistiatiApolonovbijes. Nitkose, meutim,
ne usuuje govoriti. Nitko izuzev Ahileja, koji
prozbori: Kralju, uini ono to mora. Odreci se
djevojke.
Da se odreknem? - odgovori rasreno Agamem-
non - Ja, voa? Uinit u to, ali samo pod jednim
uvjetom: da u zamjenu za Hrizeidu dobijem
jednako lijepu i mladu ropkinju. A znam gdje u
je nai!
Misli li moda, upita uznemireno Ahilej, na
Brizeidu, moju ropkinju?
Da!, zauje grub odgovor, a ako mi je ne da,
otii u sam po nju!
Ahilej osjeti kako mu srdba plamti u grudima.
Jedva se suzdrava da ne opsegne za maem.
Bijesno odgovori:
To, dakle, eli uiniti! Zeli mi oduzeti ono
to sam zasluio borei se! Trojanci mi nisu nita
7
uinili, nisu me uvrijedili, a ipak se borim protiv
njih! A za koga? Za rebe! Za re, kukavico! Osravio
sam svoju zemlju i doao samo zato to jeTrojanac
Paris oteo enu tvoga brata, a uvreda nanesena
Menelaju, uvreda je za cijelu Grku. Posluali smo
te, a ja sam se borio vie od ostalih! Tako mi sad
vraa? U zastraujuoj tiini Ahilej nastavi: Sluaj
me, Agamemnone, ako mi oduzme Brizeidu, vie
se neu boriti. Vratit u se sa svojim brodovljem i
vojnicima u Grku!
Otii ako se boji! Borit u se i bez tebe!
Na trenutak se inilo da e Ahilej i Agamemenon
nasrtnuti jadan na drugoga. Tad se otro umjea
Nestor, nastariji i najmudruji grki knez: Umirite
se!, uzvikne. Zar ne shvaate da time pomaete
Trojancima? Agamemnone, odreci je Brizeide! Ahi-
leju, potuj kralja!
Te razborite rijei su uzaludne. Ahilej ozlojeeno
napusti skuptinu i vrati se u svoj logor.
Ubrzo su dva Agamemnonova glasnika dola po
Brizeidu! Ahilej im se ne suprostavlja: PatrokJo,
naredi svom najdraem i najvjernijem prijatelju,
izvedi djevojku. Patroldo ga poslua. Blijed,
gleda Brizeidu koja se plaui udaljuje. Nakon
nekoliko dana jedan se grki brod pojavio u luci,
gdje je ekao Hriz. Iz nje izlazi Odisej, kralj Itake,
i Hrizeidu sveano predaje njezinu ocu. Evo tvoje
keri, Hrize, ree, a sad, zatrai od Apolona da
potedi Grke.
Zatrai u, Odiseju!, odgovori sveenik. Doi,
zajedno emo prinijeti rtve.
Za to vrijeme Ahileja razdire srba. Drugovi ga
nikad nisu vidjeli tako razjarenog. Raaloen hoda
obalom uzburkanog mora. Dugo je hodao, jecao i
proklinjao, zatim se okrenuo valovima i zazvao:

Ahilej gleda za Brizeidom koja se plaui udaljuje sa

dva Agamemnonova glasnika
Majko! Majko, ti koja si me donijela na svijet, na da pobjedu, tako da Grci vide kako ne mogu
kojem u ja jo kratko ostati, uj me! Uvrijedili su pobjediti bez mene! Oh, majko, molim te, uslii
me, ponizili su me! moju molbu!
Vikao je, a zatim opet zajeca. Iz mora izroni Tetida, Tetida, uzbuena, obea. Ode na Olimp, sveto br-
Ahilejeva boanska majka, potresena sinovljevim do gdje se skupljaju bogovi, i preklinje Zeusa da joj
plaem. Prilazi mu: pomogne osvetiti Ahilejevu ast. Zeus, namrgoen,
Dijete moje, upita ga, zato plae? slua. Zabrinut je zbog dugog rata, a zabrinuti su i
Ti zna zato! Molim te, majko pomogni mi razjedinjeni bogovi. Napokon proape:
da se osvetim. Boica si, doi Zeusu, ocu svih Ne mogu ti nita obeat, Tetido. U redu. Grci e
bogova. Reci mu da podri Trojance, neka njima skupo platiti uvredu koju su nanijeli tvome sinu!

Gledajui more Ahilej zaziva svoju majku Tetidu

f
-U j*

PJEVANJE II
No je. Svi ljudi spavaju. Spavaju i svi bogovi,
izuzev Zeusa. Agamemnon spava u svom atoru.
U brzom naletu, silazei s neba, tiho mu se priblii
San i apne mu na uho:
Spava, Agamemnone, iako zapovjeda vojskom i
brodovljem! Cuj me, alje me Zeus. Poruuje ti da
10
San potie zaspalog Agamemnona
na nastavak borbe
ne treba vie oklijevati. Skupi svoju vojsku i kreni
na Troju. Bori se: pobjedit e. Tako su odluili
Zeus i ostali bogovi. Agamemnone, pobjeda je
tvoja, uzmi je!
San iezne, a Agamemnon se probudi, duboko
potresen. Bogovi su, dakle, odluili. Valja napasti,
i to odmah: pobjeda je sigurna.
Odjene se, opae ma i uzme ezlo. Ne moe
ni zamisliti da je Zeus, time to mu je poslao
San i naveo na borbu, elio poniziti Grke jer je
obeao dragoj Tetidi. Agamemnon pozva sve
prineva i ispovjedi im svoj san: Pripremimo se za
odluujuu bitku!, ree. No, najprije u iskuati
svoje vojnike.
Rei u im da je rat zavren i izgubljen i da nikada
neemo osvojiti Troju. Zbog toga moramo otii
i napustiti bojno polje. Kad zavrim, na vama
je red. Neka svatko zadri svoje Ijude i potakne
ih na borbu. Podsjete ih da se radi o asti cijele
Grke i da ne moemo prihvatiti poraz. Siduran
sam, zakljui, da e sve obuzeti ar za borbom i
pobjedom.
Siguran sam u ono to je rekao San kojeg mi je
Zeus poslao: Troja e sutra biti naa!
Ubrzo potom, sva se grka vojska skupila na ve-
likoj skuptini. Kad se pojavio Agamemnon,
zavladala je potpuna tiina: Vojnici moji!, za-
pone kralj. Prolo je devet godina otkako smo
se iskrcali tu, pod Trojom. Devet godina! Nismo
pobjedili i priznajem, izgubio sam nadu u pobjedu.
Prestanimo s toga s ratom! Na brodove! Priznajmo
poraz i vratimo se u Grku!
Nastupi trenutak zauenosti, kao da ratnici
ne vjeruju u ono to su uli. A zatim se iz skupa
prolomi usklik: Kui Vraamo se kui! i svi ponu
trati i gurati se prema brodovima. U golemom
meteu sputaju se atori i rue zakloni. Neki su se
ve popeli na brodove, a drugi guraju brodove u
more: U Grku! Kui!
Tad istupi Odisej i, oduzevi ezlo Agamemnonu, Odisej se popeo na uzvisinu i obraa se vojnicima,
pristupi najhrabrijim zapovjednicima i vojnicima: kako ne bi napustili boj
Luaci!, ree, Kamo idete? Kamo trite? Zar ne
svaate da vas je Agamemnon htio samo iskuati?
Zar ne shvaate da e vas moni kralj kazniti ako
pobjegnete? Stanite! Vratite se! Radi se o asti cijele
Grke!
Na te rijei mnogi se zaustave, uviajui svoju
malodunost. Mnogi silaze s brodova i vraaju se
na skup. Poneki su ipak odluili otii. Od svih se
najvie buni i vie Terzit, najopakiji i najruniji
meu Grcima. Sto to radite?, govori trei gore-
dolje obalom. Zato se zaustavljate? Sto vas se tiu
Agamemnon i Menelaj? Sto se vas tie Helenina
ast? Vratimo se kui i ostavimo kraljeve koji nita
ne vrijede! Ispunjen prezirom, ne njega nasrne
Odisej. Udari ga ezlom i obori na zemlju. Jecajui,
Terzit se pokuava oporaviti od udarca. Vojnici se
uokolo smiju i rugaju mu se, govorei: Odisej je
u svom ivotu uinio mnogo dobroga, no najljepe
od svega je to to je Terzitu zaepio usta.
Odisej se, meutim, popne na uzvisinu i odatle,
okrenut ratnicima koji su se ve okupili oko njega,
uzvikne:
Grci, istina je da smo tu ve devet godina. No,
treba izdrati i boriti se do kraja! Ako sad po-
bjegnemo, emu nai napori, emu smrt naih
drugova? Samo bismo pogazili svoju rije i okaljali
svoje ime! Ne, Agamemnone, neemo te ostaviti!
Neka nitko i ne pomisli na odlazak, nastavi, prije
nego to zauzmemo Troju, zadobijemo na plijen,
i osvetimo ast Helene i Grke! AIi, zakJjui prijet-
njom, ako netko eli otii, neka se slobodno vrati
na svoj brod. Neka, meutim, zna da tako nee
izbjei smrt, nego e je, naprotiv, odmah nai!
U tiini koja je nastupila, prozbotri Agamemnon:
Prijatelju, u ime Grke, pripremimo se za odlu-
ujuu bitku! Pobjeda je naa! Sad jedite, a zatim
opasajte maeve i uzmite oplja, neka svatko pristupi
svojo eti, svojim drugovima i starjeinama. Na-
past emo i neemo prestati s porbom sve dok ne
uemo u Troju! Te rijei doekao je uzvik odo-
bravanja. Nakon nekoliko sati, Grci se u bojnim
redovima primiu gradu. Tko je stigao, prinijeo je
rtvu bogovima molei spas od smrt. Ipak, svi su

11
Dvije vojske su na bojnom polju, spremne da se sukobe

odluni da se bore i zakljue rar koji ve predugo
traje. Uz zveket oruja grka vojska kree u boj.
Ide prema Troji prostranom zelenom ravnicom
to se prua preko polja koja presijeca rijeke Si-
moent i Skamandar (koju bogovi zovu Ksant). U
meuvremenu se u Troji odravala skuptina. Svi
su se Trojanci okupili oko Prijama, svog starog i
mudrog kralja govorei o ratu i o onome to bi
bilo najbolje uiniti. Raspravu prekine straar
to trei dolazi sa zidina: Kralju, brao!, vie, snaga.
dolaze Grci!
Isti se as Hektor, Prijamov sin i trojanski vojsko-
voa, podigne ne noge i uzvikne: Svbi na svoja
mjesta! Skuptina se odgaa! Spremite se na izlazak
iz grada! Ubrzo su svi bili pod orujem, a za to su
se vrijeme zidinama uurbano uspinjali zabrinuti
starci, ene i djeca. Odjekuju trube, topu konji,
svrstavaju se ete.
I vrata se otvaraju jer se Heraklo eli suoiti s
neprijateljem na otvorenom polju. Zailjenih
kopalja izlazi eta za etom rasporeujui se du
breuljka Batijeja, to se usamljen izdie u ravnici.
Na polju, jedna nasuprot drugoj, nalaze se dvije
snane vojske. Nikad nije bilo takvog rasopreda
Najavljuje se bitka koja e, moda, oznaiti ishod
rata.
No, meu vojskovoama nedostaje najstraniji i
najhrabriji zapovjednik, Ahilej. Ostao je u svom
atoru, jo uvijek ispunje srdom.

12
 PJEVANJEIII

Dok su se dvije vojske pribliavale, Prijam zapovjedi Tko je onaj sa sjajnim oklopom to koraa ispred
da mu se Helena pridrui na zidinama. Prelijepa svih?
ena, zbog koje je toliko krvi proliveno, prie: Helena odgovori: To je Agamemnon, moj djever,
Zvao si me , oe i kralju?, upita, to eli? voa Grka. Prijam zatim upita: A tko su ona
Zelim da mi redom pokae grke zapovjednike. dvojica to vode bojne ete? Jedan je tako visok

Sa zida Troje Prijam i Helena promatraju grku vojsku

Paris i Menelaj izlaze na dvoboj koji e odluiti o ishodu rata
da se ini poput diva. Drugi je nii, ali ima ira
ramena.
Prvi je Ajant Telamonov, veoma jak i hrabar.
Drugi je Odisej, kralj Itake.
A onaj tamo, plemenit i ponosan?, zapitkuje
dalje Prijam. Potresena, Helena odgovori: To je
Menelaj, moj suprug od kojeg me oteo tvoj sin
Paris...
U tom trenutku iz trojanskih eta istupi Paris
koji je otmicom Helene izazvao rat. Lijep, u svom
sjajnom oklopu, drsko pogledava Grke, kao da ih
sve eli izazvati...No, kad meu njima ugleda visok
Menelajev lik, ispusti koplje te se utijiv i blijed,
14
vrati meu drugove.
Hektor je to primijetio: Parise!, uzvikne, pun
prezira. Zar se ne stidi samog sebe? Bio si ispred
svih, inio si se tako odlunim da bi se mogao sam
suoiti s Grcima. Aii kad si ugledao Menelaja, tvoja
su koljena pokleknula, a srce zadrhtalo. No, nemoj
zaboraviti da se zbog tebe borimo!
Pogoen tim tekim rijeima, Paris odgovori:
Ne, brate, nisam to zaboravio. Priznajem, uplaio
sam se, ali to je bio samo trenutak slabosti koji je
proao. Cuj me! Izazvat u MeneJaja na dvoboj.
Borit emo se, on i ja sami, i tako odluiti o ishodu
bitke. Ako on pobijedi, vratite mu Helenu, i neka
ovaj dugotrajni i krvavi rat tako zavri. AJko ja Agamemnon zahtjeva povratak Helene
pobjedim, neka Grci odu!
Hektor tad naredi da se svi zaustave. Uz zveket
oruja i dizanje praine, Trojanci se postroje. I Grci
se odmah zaustave, Agamemnon istupi naprijed:
Hektore!, povie, Sto hoe? Zato ste se
postrojili? Zar se elite predati?
Nemoj se tome nadati, Agamemnone!, uzvrati
Hektor. Paris izaziva tvoga brata Menelaja na
dvoboj! S jedne strane Grka, s druge strane Troja:
pobjednik e odluiti o ishodu rata. Pristaje li?
Agamemnon prihvati. Odmah zatim, dok su dvije
vojske u tiini nepomino promatrale, suoili su se
Paris i Menelaj. Trojanski rat mogao bi zavriti.
Zgrabiii su koplja. Prvi gaa Paris. Zavitla koplje
prema protivniku. Menelaj podigne tit i odbije
udarac, potom baci svoje koplje prema neprijatelju.
Zabilo se u protivnikov tit. Obojica odmah izvuku
maeve i bace se jedan na drugog. U mukloj tiini
uje se samo zvuk otrica. Paris je mlai i jai,
ali nije tako hrabar kao Menelaj, kojem elja za
osvetom ispunjuje srce i podvostruuje snagu.
Udara takvom estinom da mu se ma slomio o
Parisov tit...
Meu gledaocima amor: Menelaj je razoruan,
Paris ga je lako mogao ubiti... Ne! Prije nego
to mladi Trojanac stigne udariti, Menelaj golim
rukama nasrne na njega. Zgrabi ga za ljem i svom
snagom ga vue. Paris se pokuava osloboditi, ali
ga podbradnik gui. Ma mu ispadne iz ruke...
Podbradnik se prekine, a Grk padne na zemlju
s razbijenim ljemom. Podigne se, uzme svoje
koplje i baci se naprijed, s namjerom da ubije
mrskog suparnika... Ali njega vie nema. Paris je
nestao. Afrodita, boica ljubavi i ljepote, oduvijek
je titila trojanskog princa. Zatitila ga je i u ovom,
najvanijem trenutku. Obavila ga je oblakom
praine i prenijela na sigurno. Menelajevo koplje
se zabilo u zemlju.
Ipak, nedvojbeno je: Grk je pobjedio. Trojanci to
dobro vide i tiho se povlae. Tad istupi Agamemnon
i uzvikne:
Grci, Trojanci! Sluajte me! Svi ste vidjeli: Menelaj
je pobjedio! Prema naem dogovoru, Hektore,
vrati nam Helenu! Nek se vrati mir!

15
Bogovi su se sastali da vijeaju i raspravljaju o sudbini Troje
PJEVANJE IV
Dok se to zbivalo pod zidinama Troje, bogovi su
se na Olimpu sastali radi savjetovanja. Namrten,
Zeus prozbori:
Atene i Hera su uz Menelaja, ali ga samo gledaju
i smjee mu se. Ti si, Afrodito, spasila Parisa koji
je zasluio smrt, jer je bio poraen. Dosta mi je
toga rata. Zavrimo ga! Vratimo Helenu Menelaju,
i gotovo!
Hera odmah progovori: Ne, ne elim mir sve dok
se Troja ne uniti!
16
Kakvo su ti zlo uinili Prijam i njegovi sinovi da
ih eli unititi? Sluaj, Hero, ti danas eli propast
Troje, no moda u jednog dana ja eljeti da se
razori neki grad koji je tebi drag! Neka! Zeli li,
uzvikne neumoljiva boica, razoriti Atenu, Spartu
ili Argos, moje omiljene gradove, neu se opirati
tvojoj volji. Ali ni ti se ne suprostavljaj mojoj. A
sad, nek se rat nastavi. Ateno, ti se za to pobrini!
Atena je napustila Olimp i spustila se na zemlju
odmah nakon to je Agamemnon zatraio od
Hektora da potuje spomenute sporazume. Boica
je uzela lik trojanskog junaka Laodoka i pribliila
se Pandaru, vjetom strijelcu koji dosta rijetko
promai cilj. Priapne mu:
Ne oklijevaj, Pandare! ALo voliTroju, ako eli da
te potuju i ako eli sam dobiti ovaj rat, pogledaj
Menelaja! Trenutak je povoljan.
Pogledaj: Menelaj je sam na mjestu dvoboja.
Pogodi ga strelicom i postat e slavan! Rat e
zavriti! Ne oklijevaj!
Pandar strelicom pogodi Menelaja i tako prekri primirje
Pandar je astan i hrabar ovjek, no Atenine rijei su
ga dojmile i uzbudile. Da, izmeu Agamemnona i
Herakla sveano je obavljena pogodba, ali vrijedilo
bi je prekriti ako bi se jednom strijelom zakljuio
rat i spasila Troja...Iz prikrajka Pandar u snanom
luku napne dugalcu strijelu, nacilja i odapne...
Izbaena strijela probola bi Menelajevo srce da se
Atena nije hitro umijeaJa i skrenula je. Strijela je
pogodila grkog princa, prola je kroz metalnu
kopu i koni pojas te se zabila u meso. Menelaj
17
krikne i padne na koljena. Zemlja se ve zacrvenjela
od njegove krvi. Grci uz gnjevan i bijesan krikzbiju
redove i mae se oruja:
Izdaja! Izdaja!, viu. Agamemnon se nagne nad grki prinevi i itava vojska prijetei krene.
ranjenim bratom. Pozovite lijenika Mahaona,
neka odmah doe! Mi emo se za to vrijeme pri-
premiti! Trojanci e platiti za ovo! Ne, brate, re-
Mabaon previja ranjenog Menelaja
18
e, vidjevi da brat eli sam izvui strijelu, ostavi,
Mahaon e se pobrinuti za to. Rana nije smrto-
nosna, vratit e se u borbu! Ubrzo pritre i drugi
Bitka e zapoeti svakog trenutka. Glasnik je ve
otiao do Mahaona, sina velikog Asklepija: Brzo
doi, ree mu, Menelaja je pogodila strijela.
Mora ga spasiti! Mahaon pohita na polje. Menelaj
lei na zemlji, blijed, a iz rane mu tee krv. Oko
njega su se skupili prijatelji; tite ga i tjee.
Cim se probio izmeu njih, Mahaon se sagne,
vrsto primi strijelu i povue je odlunim potezom:
Ne, ne boj se, Menelaju, ree, rana nije tako kao
to misli. Sve e biti u redu., doda nakon to je
skinuo prinev oklop i pojas, sad u te previti.
Neprijatelj napreduje, nitko iznenada vikne.
Da. Trojanci kreu na napad. Predvodi ih Hektor.
Nakon to su svladali uenje, ponovno su se
postrojili za bitku. Istina je, nadali su se da e se
rat zavriti dvobojem izmeu Parisa i Meneaja i
nisu svi odobravali ono to je Pandar uinio. No,
strijela je odapeta i krv se prolila; sporazum je time
poniten. Jasno je, opet se valja boriti. I borit e se,
kao bi po svaku cijenu obranili Troju. Koliko god
Paris bio plaljiv ratnik, vrijedi se boriti za tako
lijepu enu poput Helena...
Naprijed prijatelji! Na taj uzvik Agamemnon
izvue bljetav ma. Ostavi Menelaja Mahanovoj
brizi i uzvikne: Pa dobro, neka doe! Zeus
zasigurno nee pritei u pomo Trojancima koji
su izdali sporazumh Prije nego to se popeo na
bojna kola u koja su upregnuta dva sjajna konja
to topu, kralj je proao pored svojih eta i izvrio
smotru. Ree im:
Sinovi Grke, doao je as! Sad se odluuje o naoj
sudbini! Ako pobijedimo, ui emo u Troju. Ako
izgubimo, neprijatelj e ui u na Logor i zapaliti
nae brodove tako da se neemo moo vratiti u
domovinu. Odiseju, raunam na tebe! Idomeneju,
kralju Krete, Budi jak u boju! Ajante Oilejev,
nastavi Agamemnon, Ajante Telamonov, junaci,
kad bih imao jo zapovjednika vae snage, rat bi
odavno bio zavren! Nestore, prijatelju moj, bori
se uz mene! Diomede, stoj uspravno na svojim
kolima i udaraj! U boj!...
 PJEVANJE V
Dvije vojske kreu jedna prema drugoj. Vode ih
zapovjednici, stojei uspravno na svojim kolima.
Ratnici koraaju, mau kopljima i titovima to
bljete na suncu; zemlja tutnji, a buka oruja die
se do neba. Jo prije nego to je dolo do izravnog
sukoba, s obje strane sruila se kia strijela. Poneki
ratnik pada mrtav ili ranjen, no to ne zaustavlja
ostale. Izgledaju poput morskih valova koji, po-
taknuti vjetrom, udaraju o grebene, lome se,
povlae, a zatim buno idu naprijed. Grke i tro-
janske snage se sudaraju. Trojanci dobro znaju da
je protiv njih Atena, no isto tako pouzdano znaju
da je uz njih Ares, bog rata. I bogovi s Olimpa uze-
li su udjela u bici, jedni da ubijaju, drugi da ire
nasilje, a trei da spasu neki ivot ili daju posljednju
okrepu umiruem. Mnogo je ratnika kojemu su
majka ili otac neki od bogova. Taj se rat vodi i na
nebu i dolini koja se od visokih trojanskih zidina
prostire do mora.
Cete udaraju jedan na drugu, koplja se ukrtavaju,
sudaraju se ljudi zatieni oldopom i opasani ko-
om. Povici i psovke zamjenjeni su jaucima i po-
bjedikim, izazivakim ili zapomauim krikovima.
Mijeaju se glasovi boraca i umiruih, pobjednika
i poraenih. Prvi je pao Midon, mladi Trojanac
kojegje Grk Antiloh kopljem pogodio u elo.
Ubrzo s oko njegova tijela rasplamsala estoka
borba; jer, u tom su ratu palom ratniku, oduzimali
oruje a teka je sramota bila prepustiti le svoga
druga neprijatelju. Predugo bi trajalo nabrajanje
svih ratnika, prineva ili obinih vojnika koje je
tog dana zadesila smrt u borbi. Cinilo se da e se
nakon prvog naleta Trojanci morati povui pred
napadom neprijatelja, kad odjekne Apolonov
glas:
Trojanci, krotitelji konja, ne zaustavljajte se!
Cega se bojite? Grci nemaju kamenu ni elinu
kou pa da je ne moete raniti! Sjetite se, Ahilej
se danas ne bori! Naprijed! Naprijed! Trojanci su
u protunapadu. U krvi i praini, izmeu topota
konja i tutnjave kola, pod kiom strijela i kopalja,
bjesni s jedne strane Ares a s druge Atena; u toj
borbi Atena, umorna, odjednom uzvikne:
Aresu, ti koji ubija Ijude u borbi, poi sa
mnom! Izaimo iz guve, nemojmo se vie boriti!
Ne izazivajmo naeg oca Zeusa! Kad je to relda,
uzela je za ruku silovitog brata i odvela ga do obale
rijeke Skamandar. Tu se oboje zaustave, zadihani i
krvavi.
No bitka zbog toga nije izgubila na estini.
Diomeda, jednog od najhrabrijih grkih kneeva,
kao da je obuzela junaka pomama. Zestoko
navaljuje na Trojance koji su, pod naletima nje-
govih udaraca, ponovno prisiljeni na povlaenje.
Diomed poput snane bujice sve rui i nita ga ne
moe zaustaviti. No Pandar, onaj to je iz potaje
netom ranio Menelaja, ne boji se to ga vidi.
Napne strijelu svojim snanim lukom i odapne.
Udarac nije promaio: pogodio je Diomeda u
rame. On se zaustavi a zatim posrne na koljena.
Prolomi se objedonosan usklik: Trojanci ponovno
napadaju. No neukrotivi Diomed opire se boli i
slabosti: Stenelu!, naredi svom drugu, izvuci mi
tu strijelu da se mogu vratiti u borbu! A ti Ateno,
vrati mi snagu i pomogni mi da ubijem onog tko
me ranio! Strijela je izvaena. Ranjeni Diomed se
vraa u bitku. Zemlja je crvena od krvi i prekrivena
leevima. Razjareni Diomed napada dva Prijamova
sina, Hromija i Ehemona, koji se bore zajedno na
istim kolima. Pogodio ih je, oborio na zemlju, ubio
i svukao. Tad Afroditin sin Eneja, voa Dardanaca,
pozva Pandara: Pandare!, vikne. Moramo zau-
staviti Diomeda! Popni se na moja kola, idemo!
Pandar pritra: Ve sam ranio tog ubojicu!, ree,
a sad u ga i ubiti! Kreimo! Enejo, ti vozi kola a
meni daj koplje! Bijesno produ bojno polje, idui
pravo na Diomeda. Stenel ih ugleda: Diomede,
vikne, povuci se! Eneja i Pandar prilaze ti s lea!
Ranjen si, ne izlai se opasnosti!
Diomed ga ne slua, nego neustraivo eka. Izmakao
je silovitom udacu Pandarova koplja: Promaio
si me!, zaurla, a potom nacilja. Pogoen u grlo,
19
 Bitka izmeu Grka i Trojanaca estoko se nastavlja
mrtvi Pandar srui se s kola. Eneja krene obraniti
palog prijatelja, no Diomed zamahne golemim
kamenom i pogodi Eneju u nogu. Pogoen ne-
prijateljskim kopljem, Eneja se srui i zasigurno
bi umro da mu Afrodita nije pritekla u pomo.
Sakrila ga je pod svojim platom.
No Diomed se ne zaustavlja ni pred boicom. Urla
i bijesno progoni Afroditu. Sustigne je i koplje rani
u bilo. Prelijepa boica zajeca od boli, a ratnik e:
Odlazi odavde!, uzvikne. Ovo je bitka, sad zna
to to znai! U vrtlogu vjetra Afrodita se plaui
vrati na Olimp. Uzbuena je, krvava i puna boli.
Ali, od sigurne je smrti otrgla svog oboavanog sina
Eneju. Diomedu je Snagu udahnula Atena koj se
20
oporavila i vratila u bitku. Odmah za njom to je
uinio i Ares, pritekavi u pomo Trojancima.
Dokad ete doputati da vas ubijaju?, uzvikne im.
Eneja je ranjen, zar ete ga ostaviti neprijatelju?
Na te rijei Trojanci odgovore oajnikim protu-
napadom. Hektor se na svojim kolima probije
naprijed, ulazei duboko u neprijateljske redove.
Napokon dopre do Eneje i otrgne ga iz ruku Grka
koji su ga ve bili okruili. Iako u tekom stanju,
Eneja se moe boriti. Ali Trojanci se iznova povlae.
Na koncu su se nali pritijenjeni pod zidinama
grada. Tad se Prijamov sin, hrabri Helen, koji se
itav dan borio u prvim redovima, priblii svom
bratu Hektoru:
Brate, ree mu, loe nam ide. Jo nismo izgub-
ljeni, ali vrata Troje su vrlo blizu; bilo bi pogubno
da se netko pokua uvui u grad. Ti i Eneja na-
govorite ljude na borbu, i oni e se boriti. No to
nije dovoljno, Hektore. Mora otii u grad. Naloi
uglednim gospoama da daruju najljepu haljinu
Ateni, kako bi njezina neprijateljstva prestalah
Hektor se sloi. Zajedno s Enejom, proao je i-
tavom borbenom linijom, bodrei trojanske ete
i potiui ih na otpor. Zatim je napustio polje i
utrao u Troju kroz vrata koja su se samo za njega
otvorila.

21
Hekaba, u pratnji trojanskih ena, prinosi Ateni svojn najljepu haljinu
PJEVANJE VI
Pranjav, okrvavljen, mokar od znoja, natuena
oklopa, Hektor je stigao do kraljevskog dvora.
Uspeo se uza stube, a njegova mati Hekaba potri
mu u susret:
Hektore sine, jesi li doao moliti Zeusa da nas
podri u borbi? Da, mora to uiniti! Ali popij
najprije ovo vino da se okrijepi, vidim da si
umoran!
Ne, plemenita majko, ne nudi mi vino, ne mogu
krvavih ruku piti u Zeusovu ast, a osim toga, vino
oduzima snagu. Cuj me majko: skupi keri, snahe
i najplemenitije trojanske ene te podarite Ateni
najljepu haljinu koju imate... Obeaj joj da emo
22
u njezinu ast svake godine rtvovati dvanaest
najljepih krava, ali neka udalji Diomeda iz bitke.
On nas unitava! Uini to, majko, odmah! Idem
potraiti Parisah
Hektor se potom udalji trei hodnicima, i blistavim
dvoranama kraljevske palae. Zajedno s drugim
trojanskoim enama, Hekaba je ubrzo nakon
toga prinijela pred Atenin kip svoju najbogatiju
i najljepu odoru. Obeale su jo bogatih rtava
stranoj boici:
0 boice, zaklinju trojanske ene, slomi koplje
ubojici Diomedu!
Uzalud. Atena uini odrean znak.
Hektor u metuvremenu stigne do Heleninih uvjeriti Parisa da se bori, ali zna kakvo je njegovo
odaja. Tu naie na Parisa pored svoje prelijepe srce. Sjedni pored mene, djevere moj, odmori se
ene; mirno i paljivo lati ljem, oklop i tit. malo i...
Nesretnie!, zaurla Hektor i nasrne na Parisa. Ne mogu, HelenoL, prekine je Hektor. Vojska
Oko grada Ijudi umiru zbog tebe, a to ti ra- se bori, potreban sam joj. Zelim vidjeti svoju enu
di? Lati oruje koje uope nema hrabrosti i sina. A ti pripazi da se Paris naorua i vrati gdje
upotrijebiti! Hajde, bijednie, vrati se u borbu! mu je mjesto. Ovo je odluujui dan koji moe
Hektore, brate, uzvrati Paris, zacrvenjevi se da, znaiti na kraj! Hektor ode potraiti svoju enu
u pravu si, vi se borite, a ja sam tu. Ali pokuaj me Andromahu.
shvatiti: elio sam se samo povjeriti Heleni. I ona No nje nema u sobi. S Hekabom i drugim ena-
me, uostalno, nagovara na bitku. Evo me zaas, ma nije prinijela rtvu, Ateninu kipu. Kad je
navui u oklop i doi za tobom! saznala da se bitka vodi uza zidine grada i da Grci
Tad prozbori Helena: Hektore, vie bih voljela biti objeuju, povela je sa sobom dvorkinju i malog
mrtva nego biti uzrokom ovog rata! Pokuala sam sina Astijanakta te otrala na zidine, na kulu koja

23
 se uzdie iznad Zapadnih vrata, odakle se moglo
vidjeti bojno polje. Hektor hita prema zapadnim
vratim. Kad ga Andromah ugleda, blijeda i puna
tjeskobe, potri mu u susret. Vidjevi da se suprug
smijei gledakui Astijanakta, proape:
Oh, nesretnie, nmja e te hrabrost upropastiti!
Pomisli malo, Hektore, na mene, na naeg sina!
Nemam nikoga osim tebe, ti si mi mu, otac,
majka, brat. Ah, smiluj mi se, ostani tu na kuli!
Pozovi vojsku da se vrati meu zidine. Branite
Troju i ne izlazite vie na bitku!
Zeno! odgovori joj zamiljeno Hektor. Da, i ja
tako mislim. AJi ne mogu izbjei svoju dunost.
Moda u umrijeti, ali bit e ponosna da si bila
ena ratnika koji se nije bojao. Daj mi dijete!,
doda njeno.
Hektor tad uzme u ruke Astijanakta koji, uplaen
oevim izgledom i bljetavim ljemom, uplaeno
krikne. Smijeei se junak skine ljem, i poljubi
djeaia. Zatim ga podigne, kao da ga prinosi
nebu, i ree:
Zeuse i svi bogovi, uinite da moj sin naraste jak
i da vladaTrojom. Neka ljudi za njega govore da je
hrabriji od svoga oca! Potom vrati dijete majci i
nastavi: Ne plai, Andromaho. Ako mi je sudbina
namijenila da preivim, nitko me nee moi ubiti.
Smrt, meutim, sustie sve, i straljivce i junake,
od nje se ne moe pobjei. Hajde, vrati se kui!
Zivi kao to dolikuje jednoj eni. Brigu o ratu
ostavi mukarcimab
Zatim stavi ljem na glavu, ostavi milu i uplakanu
Andromahu, spusti se s kule i uputi prema vratima.
Putem susretne Parisa, opremljena za bitku, te
zajedno s njim krene do vojske.

Hektor uzim a u naruje Astijanaka i moli bogove da

m u sin naraste i postane snaan

24
 PJEVANJE VII

Cim su njih dvojica zauzeli mjesca, Trojanci ivnu

i krenu u napad. Grci se na neoekivani napad
povlae. S vrha Olimpa, na koji se umorna vratila,
Atena gleda to se zbiva. Odlui se i naglo odleti
prema Troji. Cim se spustila na zemlju, susretne je
Apolon:
Kako to, Ateno, da si sila s Olimpa? Zar toliko
eliTroju vidjeti razorenom? Posluaj me: za danas
je ve i suvie borbe. Ve je previe krvi proJiveno.
Pridrui mi se i zaustavimo pokolj. Jo e, naravno,
biti borbe, ali za danas je dosta.
Da, Apolone, odgovori boica, i ja mislim da je
za danas dosta. Aii kal<o prekinuti bitku?
Postoji jedan nain. Ako Hektor izazove na dvoboj
nekog grkog junaka, boj e se prekinuti.
Dvoje Zeusove djece tako se dogovorilo. Zatim
Helenu udahnue rijei koje ovaj odmah izree
svom bratu Hektoru:

Atena i Apolon zajedniki trae nain kako da

zanstave bitkn
Posluaj me, Hektore, ne znam to me obuzelo,
ali znam i osjeam da danas nee umrijeti. Naredi
naima da se vie ne bore. Istupi sam i izazovi
nekog Grka na dvoboj!
Hektor prihvati. Protri redovima svojih ratnika
i naredi im da obustave borbu. Vidjevi kako
Trojanci odlau svoje oruje i sjedaju na zemlju,
Agamemnon Grcima izda isto nareenje. Tu, na
mjestu gdje je do maloprije bjenjela bitka, nastupi
potpuna tiina. Gdje su se do maloprije grevito
komeale ete i kola, sad se nitko vie ne kree.
Hektor kroi i zaustavi se izmeu dvije vojske:
Sluajte me svi! Ishod ovog rata znai pobjedu
ili smrt. Doao sam izazvati Grka koji se eli sa
mnom boriti. Ovo predlaem, Zeus mi je svjedok:
tko pobijedi, dobit e oruje pobjeenog, ali e
izruiti le koji e biti asno sahranjen. Naprije!
Tko prihvaa moj izazov?
Uslijedila je potpuna tiina. Hektor je veliki ratnik
i bori se za svoju domovinu. U tom trenutku nitko
se od Grka ne usuuje prihvatiti njegov izazov.
Tiina i zbunjenost potraju. Napokon e stari
Nestor: Ah, Grci, sram vas bilo!, uzvikne. Zar
je mogue da nitko nee istupiti? Da sam mlad, ja
bih se borio s Hektorom!
Na te rijei ustane devet grkih junaka: Aga-
memnon, Diomed, AjantOilijev, AjantTelamonov,
Idomenei, Merion, Odisej, Euripil i Toant. Svi su
spremni za dvoboj, a drijeb e odrediti borca.
Zdrijeb je odredio Ajante Telamonovog, najvieg

Hektor nalae prekid borbe te izaziva Grke na dvoboj

Hektor i A jant Telamonov, isukanih tnaeva, bacaju se jedan na drugoga
i najkrupnijeg od svih Grka. Kad ga je ugledao
kako prilazi, u eljeznom oklopu, s velikim titom,
vitlajui kopljem i prijeteeg izgleda, Hektor se
osjeti nesigurnim. Vie se ne moe povui, to bi
za njega bila vjeita sramota. Ostane, dakle, na
polju i eka. Hektore!, uzvikne Ajant i zaustavi
se na kratkoj razdaljini. Iako meu nama danas
nema Ahileja, moemo se boriti. Dakle, zaponi
dvobojh
Neka tako bude, Ajante, neka borba zaponeh
Nekon tih rijei Hektor baci koplje koje se buno
zabije u Ajantov tit. Ovaj zatim uzvtati, pogodivi
svojim kopljem Hektorov tit. Dva junaka ostanu
bez kopalja, ali se odmah vraaju borbi. Ponu
bacati veliko kamenje. Hektor dobije udarac u vrat
i ranjen posrne na koljena. No odmah se umijea
Apolon i uspravi ga. Suparnici tad isuu maeve
i bace se jedan na drugoga. Oni bi se tako borili
sve do smrti, da se nisu umijeali grki i trojanski
glasnici. Razdvoje ih:
Dosta je, hrabri ratnici!, rekoe. Ne borite se
vie! Obojica ste junaci i Zeus vas obojicu voli.
Dosta je! Ve se sputa no!
Neka bude, Ajanteh, ree Hektor. Izmijenili smo
udarce, a sad izmijenimo darove, tako da svatko
moe rei kako smo se estoko borili, a rastali kao
prijatelji. Govorei to, Hektor prui suparniku
svoj ma, a u zamjenu dobije raskoan purpurni
pojas. Dvoboj tako zavri.
Bitka se nije nastavila. Preostali sati do zalaska sunca
posveeni su obostranoj dunosti da se drugovi
koji su pali u bici pokupe i uz poasti sahrane.
27
 PJEVANJE VIII

Svanuo je novi dan. Zeus na Olimpu saziva sve

bogove, Smrknuta lica prozbori:
Svi me dobro sluajte. Rei u vam to mislim
i neka mi nitko ne proturjei. Zabrinjavaju me
dogaaji oko Troje.
To se mora okonati. Neka se vie nitko ne usudi
spustiti i pomoi bilo Grcima bilo Trojancima.
Sluajte! Mnogo sam puta govorio, ali me ipak
niste posluali. Pa dobro, znajte: vidim li samo
jednog od vas, ma tko to bio, kako silazi na zemlju
da bi se upleo u taj prokleti rat, udarit u ga svojim
gromom. Tad ete znati to je Zeusova srdba!
Nalcon tih rijei, otac bogova popne se na svoju
koiju i estokim se letom uputi na brdo Idu,
odalde paljivo pogleda na bojno polje. Uzbueni,
bogovi i boice ne usuuju se pomaknuti. Ostanu
u tiini, zamiljeni, na Olimpu.
Za to vrijeme, kad je izalo sunce, Grci i Trojanci
ponovno su uzeli oruje. Pripremaju se za novu
bitku. Neprijateljske ete ve su jedne nasuprot
drugima. Ponavljaju se ve poznati krvavi prizori:
mnogo mrtvih, nove patnje, mnotvo junaka
koji padaju i koje skidaju s kola. Tako su ratovali
itavo jutro, dok napokon Zeus nije povukao vagu
sudbine. Na jednu stranu stavio je sudbinu Grka,
a na drugu Trojanaca: druga je tea, to znai da je
srea na strani Trojanaca.
Ne oklijevajui, Zeus udari gromovim na grke
ete koje se, iznenaene, razjedine i raspre, a
neprijatelj ih odmah pone progoniti. Povlaei se,
stari je Nestor ostao pozadi, izdvojen, tako da je
lako mogao postati plijenom Trojanaca. Ugledavi
ga, Diomed mu priskoi u pomo, okrene kola i
estoko ibajui konje uzvikne:

Zeus je u svojoj koiji uzletio na brdo Idu i odatle

paljivo promatra bojno polje

28
Zeus baci grom koji padne na zemlju upravo pred Diomedova kola

Kamo bjeite, Grci?, vie, pribliavajui se. Zar Nitko tko te poznaje, uzvrati rjeskobne Nestor,
i ti bjei, Odiseju? Zar mi nee pomoi spasiti nee se usuditi to rei, Diomede! Ali povuci se, ne
Nestora? Njegove se rijei izgube u meteu. Sam izazivaj i dalje Zeusov bijes!
je stigao do starca. Silazi s kola i pomae Nestoru Kola se napokon izdignu iz praine i okrenu prema
da se podigne. Prozbori: Neemo sad pobjei, grkom logoru.
Nestore. Star si, ali u te ipak povesti u bitku. Neka A Trojancima se vratila hrabrost te uz viku na-
Hektor vidi tko smo. Stenele., naredi vjernom preduju, slijedei Hektora koji ih je poticao s vrha
titonoi, kreni ravno na Hektora! koije:
Tako se u opem bjeanju Grka Diomed sam vratio Trojanci, saveznici, prijatelji! Juer nas srea nije
u napad. Stee svoje koplje i trai Hektora da ga posluila, ali danas emo pobijediti! Ako budemo
pogodi u srce. Promaio je, ali je ubio koijaa hrabri, danas emo prodrijeti u grki logor i
trojanskog junaka. Zeus se tad s vrha brda Ida iz- zakljuiti rat! Svi u napad! Neemo se ugledati na
nova umijea. Njegov je grom, bljetei i tutnjei, Diomeda i pobjei! Naprijed!
udario na zemlju, tono pored Diomedova kola. Svi ga slijede. Nijedan se grki ratnik ne usudi
Konji se propnu a zatim rui padnu. Tad Nestor zaustaviti i suoiti s njima. Doista, bijae to pravi
uzvikne: poraz. Nikada Grci nisu tako bjeali. Jedan za dru-
Ah, Diomede, to je boanski znak! Zeus nije s gim, ili u razbijenim skupinama preleze preko jarka
nama! Povucimo se! Ne, neu se povui! Nitko koji zatiuje njihov logor, zaklanjajui se iza zida
nee rei kako sam se uplaio! koji ga okruuje. Trojanci ih gone, gaajui bez

29
prestanka strijelama i kopljima. Ukratko, nijedan
Grk nije ostao s ove strane zida.
Zidina je vrsta i dobro sagraena. Jak bedem
zatiuje grki logor i brodovlje koje je gotovo sve
izvueno na kopno du obale. Grcima su brodovi
neophodni za voenje rata. Kad bi ih izgubili, ne
bi vie mogli odlaziti po hranu, oruje i sve to im
je potrebo za rat. Ali nadasve bi bilo pogubo da
ih izgube zato to se bez njih ne bi mogli vratiti
u domovinu. Okrenuti zidinama, Trojanci nisu
ni primijetili da je sunce polagano zalo. Veernje
sjene, to su se ve pojavile noene dugim naletima
vjetra, zatekle su Hektora. Okrene se i ugleda
sunce kako, crveno, zalazi u more. Zaustavi napad
i vikne:
Hektor naredi svojirn vojnicima da postave sator i zapale vatrn kako bi proveli no na otvorenom,
ne vraajui se u grad
Dosta je, brao! Stanite! Nadao sam se da emo jo
danas osvojiti neprijateljskoe brodove, ali kao to
vidite, uskoro e no. Moramo se povinovati noi i
prekinuti borbu! Ali nije vano, nastavi, ovaj put
se neemo povui. Neemo se vraati u grad niti
emo napustiti podruje koje smo osvojili. Netko
mora otii naim enama i prijateljima i rei im da
vojska ostaje na polju. Grci, proslijedi, pokazujui
prema zidini, vie ne mogu pobjei. Sutra u zoru
prijei emo nasip i zapaliti grko brodovlje. Kad
vie ne budu imali nikakvog izlaza za povlaenje,
izgubit e volju za borbom, vidjet ete! Nitko se na
svijetu nee vie usuditi napasti Troju! Podignimo
atore i zapalimo veliku vatru! Baldjama emo su-
tra zapaliti neprijateljske brodove!
Nestor kori Agameinnona to se posvaao s Ahilejem
PJEVANJEIX
U grkom logoru no je nemirna i besana.
Koraajui du zidina straari nijemo gledaju vatru
koju su Trojanci zapalili. Cuju se pobjednike
pjesme. Grki kneevi skupili su se na vijeanju u
Agamemnonovom atoru. U devet godina rata jo
nikad nisu pretrpjeli tako teak poraz:
Nisam vjerovao daseTrojanci jo uvijekmogu tako
estoko boriti!, prozbori ogoreno Agamemnon.
Doista, nisam vjerovao. Mislim da je to nebeski
znak. Zeus nam poruuje da nikada neemo
osvojiti Troju.
Ne govori tako! Osvojit u Troju, makar se morao
boriti sam sa svojim titonoom Stenelomb, oporo
izjavi Diomed.
Stari Nestor smireno se uplete: Rijeima se ne vodi
rat, Agamemnone. Obeshrabren si, razumijem te.
No sjeti se, borimo se bez Ahileja, a bez njegove
mone ruke, svidjelo se to nama ili ne, ne moemo
pobijediti. Bit u iskren: uvrijedio si ga, i treba se
pomiriti s njim.
Nakon kratke stanke Agamemnon proapta: Da,
priznajem. Uvrijedio sam Ahileja i on je odbio da
se bori. To bijae uzrokom naeg poraza. Prijatelji,
nastavi, znam da sam pogrijeio. Ali kralj sam, va
31
Ahilej u svom atoru svira na citri a Patroklo ga u tiini slua
sam voa. Sluajte, dakle, to u vam rei. Vjerujem
da e se jo sutra Ahilej vratiti u borbu...
Ubrzo zatim Nestor, Ajant i Odisej izau iz
Agamemnonova atora. Idui du morske obale,
upute se prema Ahilejevu prebivalitu koje su
irmidonci naoruani dugim kopljima, dobro
uvali.
Ahilej je u svom atoru, zajedno s prijateljem
Patroklom. Nisu naoruani; ljemovi, titovi,
koplja i maevi nalaze se u kutu. Ahilej sjedi i
zamiljeno svira citru. Tiho pjeva stare pjesme
koje govore o ratu i junakim podvizima. Patroklo
mirno slua. Kao da su tisue kilometara daleko od
Troje i krvavog bojnog poija. U Ahilejevu srcu jo
uvijek prevladavaju srba i prijezir. Cim je ugledao
Nestora, Ajanta i Odiseja, mladi je odloio citru.
Smijeei se ustane i prui im ruku: Prijatelji!,
uzvikne. S kakvom vas radou ponovno vidim!
Doite! A ti, Patroklo, ulij nam najboije i najrujnije
vino! Odiseju, Ajante, mudri Nestore! Pijte i jedite
sa mnom!
32
Uz jelo i pie razgovaraju kao da se nita tih dana
nije dogodilo. No, naposljetku diui pehar prema
Ahileju, Odisej ree:
Prijatelju, nismo doli radi pia. Upravo je zavrio
skup u Agamemnonovon atoru. Ahileju, slavo
svevelike Grke, Agamemnon je uvidio svoju
pogreku; priznaje da te uvrijedio kad ti je oduzeo
Brizeidu koju si zavrijedio svojom vrlinom. Dakle,
ako se vrati u borbu, spreman je da ti je vrati.
I ne samo to, kad Troja bude osvojena, imat e
povlasticu odabrati dvadeset najljepih trojanskih
djevojaka. Kad se vratimo u Grku, moi e dobiti
za enu Agamemnonovu ker. O Ahileju, bit e
zet kralja svih Grka. Doli smo ti kazati: elimo da
se vrati u borbu.
Odisej je zavrio i zautio. Tiina je dugo potrajala,
a zatim Ahilej apatom odgovori:
Odiseju, bio si iskren prema mani, pa u i ja biti
isto tako iskren prema tebi. Covjek koji te poslao
mrskiji mi je od svakog drugog ovjeka na svijetu.
Imao je moje povjerenje, ali ga je izgubio. Imao je
moje prijateljstvo, i njega je izgubio. Pokazao je da budem sudjelovao u ratu imat u dug i sretan
nije ni velikoduan ni odan. Ja sam ga vjerno sluio. ivot. Pa dobro, mijenjam svoj izbor! Izabirem dug
U zamjenu za to, oduzeo mi je dragu Brizeidu, ivot i odlazim. To je savjet koji dajem svima vama.
djevojku koju sam volio. Agamemnon me nikad Uzaludno je nastavljati. Nikad neete osvojiti
vie nee moi uvjeriti da se istinski promijenio. Troju.
Poslao vas je k meni ne zato to je shvatio da je bio Nakon tih rijei uslijedila je zastraujua tiina.
nepravedan nego zato to je pretrpio teak poraz na Odisej i njegovi drugovi izgovorili su jo nekoliko
bojnom polju. Sad nek se sam bori protiv Hektora. rijei, pokuavajui uvjeriti Ahileja da promijeni
Uskoro u otputovati, proslijedi mladi, i ostaviti miljenje: uzalud.
zemlju u koju nisam doao svojom voljom... I tako, nakon to su tuno ispili posljednji pehar
Ahileju..., zapone Odisej, no Ahilej proslijedi: vina, njih su se trojica vratili Agamemnonu
Kad je saznala da odlazim na Troju, moja majka s gorkim odgovorom. Ahilej ne poputa. Ne
Tetida rekla je da u pred njom ubrzo nai smrt zaboravlja, njegov se bijes ne stiava. Ne eli se
a istodobno stei vjenu slavu. Naprotiv, ako ne vratiti u borbu.

Ahilej nepristaje na Nestorovu molbu i odbija se vratiti

u boj
 KL
1 ^ t|
Odisej i Diomedpresretnu Dolona dok izvia njihov logor
PJEVANJE X
Duboka je no. Mnogi vojnici, umorni od borbe,
bacili su se na zemlju i potraili odmor u snu. No
svi ne spavaju. Agamemnon, obuzet tjeskobom,
ne moe sldopiti oka. Trojanci su se ulogorili
uza zidine, nedaleko brodova. Sto li e uiniti?
Napast e, to je sigurno, ali kada? Noas, ili moda
sutra?...
Nikad se Hektor nije toliko pribliio. Agamemnon
zamiljeno gleda bojne vatre koje su Trojanci
upalili u dolini. Opasnost je neizmjerna. Pothvat
Grka moda e nesretno zavriti.
Napokon, kralj se odlui: toliku tjeskobu ne
moe zadrati u sebi. Ide od jednog do drugog i
34
/j a
sve svoje zapovjednike poziva na jo jedno ratno
savjetovanje.
Potrebno je, ree, saznati kakve su namjere
Trojanaca, odnosno pripremaju li napad noas ili
e ekati sutranji dan. Nai su umorni, veina ih
spava. Moramo znati moemo li ih ostaviti da se
odmaraju ili ih valja ih pozvati u borbu.
Odisej i Diomed javili su se da uhode trojanski
logor. Kriomice su preli zid. Beumno hodajui
po ravnici punoj mrtvih i naputenog oruja,
pribliavaju se neprijateljskim vatrama. Odjednom
Odisej zaustavi druga i proape: Stani! Netko ide
prema nama!
Doista. U mraku se pojavila sjena. Vidi se odsjaj
kope na okJopu. Diomed poeka as, zatim
podigne koplje i zamahne njime: Stoj!, povie,
tko god da jesi!
Covjek se uplaeno trgni i zaustavi.: Nemojte
mi nita naao uiniti, preldinje, potedite mi
ivot!
Tko si ti? Govori, ako ne eli odmah umrijetih
Ja sam Dolon. Salje me Hektor, odgovori sa
strahom u glasu. Dobio sam zadatak prodrijeti u
va logor i vidjeti to radite. Morao sam saznati
elite li se jo boriti, ili se spremate na polazak...!
A tako, dakle, mislite da ste nas porazili jednom
zauvijek!
Ne, Dolone, nee ii. Ali govori: jeste li, moda,
dobili pojaanje kad ste tako sigurni u sebe?
Dolon, koji se odvaio da uhodi grki logor zbog
bogate nagrade, odgovori: Da, stigli su Traani,
pod vodstvom mladoga kralja Reza. Ulogorili su
se tamo, desno. Rez ima dva prelijepa bijela konja,
najljepa koja sam ikad vidio, pridoda, ali,
pustite me da idem, ja... Nije mogao dovriti.
Diomed ga obori udarcem maa: Kad bi se ovaj
vratio Hektoru, bili bismo izgubljeni!, objasni.
Ali hajdemo, Odiseju, zaelimo dobrodolicu
Traanimak
Njih dvojica nastave put i uu u trojanski logor.
Straari su bili naoruani, a ostali su spavali. Nitko
nije primijetio da su se njihove sjene tiho primicale
nijemim atorima i toru u kojem je spavalo mnogo
konja. Da, Dolon je rekao istinu: ona dva velika
bijela konja sigurno su najljepe ivotinje koje su
Odisej otima dva Tezova rasna bijela konja
35
ikad mogli vidjeti pod zidinama Troje!
Ah, kad bi taj plijen mogli dovesti u logor. Kako
bi se proslavili!
Ja u se pobrinuti za ivotinje, proape Odisej,
a ti misli na ljude.
Diomed se sloio. Beumno se uputio prema
velikom atoru. Za to vrijeme Odisej, puzei po
zemlji, doe do ograde, ue unutra, lagano i mirno
provrlja izmeu konja. Oni ga ne primijeuju.
Niti ru niti topu. Dospio je do dva sjajna Rezova
konja...
...U meuvremenu Diomed je prodro u traanski
logor. Traani tek to su stigli u logor. Spavaju,
ekajui bitku predvienu za sutranji dan. Za
njih je dosta bila nesrea to su stigli u trenutku
pobjede! Nesrea, budui da su sigurni i odvani,
nisu pobrinuli ak ni da postave strae!
Strani Diomed izvue ma, a kako je u ratu
dozvoljeno sve to moe nakoditi neprijatelju
i oduzeti mu snagu, on u snu ubije, jednog po
jednog, ak dvanaest ratnika. Ubio je i mladog
Reza koji je u Troju doao u nadi da e stei slavu:
ubio ga je u snu, poput ovice.
Nakon sto su upregli konje u Rezova kola, Odisej i Diomed vraaju se u grki logor
36
Diomed bi nastavio pokolj, ali se uplaio da e se
netko probuditi i izazvati uzbunu. Pomislio ja da
je Odisej u meuvremenu zasigurno ve oteo dva
najbolja konja, pa je odluio vratiti se. Odisej ga je
nestrpljivo ekao:
Brzo, Trojanci su posvuda! Ako nas primijete,
gotovi smo! Najmanje dvanaest ratnika, a meu
njima i Rez, odgovori hihoui se Diomed,
vie nita nee shvatiti. Hajde, uzmimo kola i
poimob
Konje naviknute na Rezova kola biem su poticali
prema grkim logorima. Njihovi uzvici i topot
konjskog galopa probudie traanske vojnike.
Ugledali su strano krvoprolie to ih je zadesilo u
snu. Pozvali su na uzbunu. Pritrali su svi trojanski
kneevi, meu njima i Hektor. No, prekasno: Rez
lei u krvi, a tragovi praine koji se naziru u noi
pokazuju da njegove ubojice bjee sa dva krasna
konja.
Takav je rat: na jednoj strani pla, na drugoj veselje.
Dok je trojanski logor u alosti, dotle Grci uz vino
i pjesmu slave Odisejev i Diomedov podvig.
HShiLt. "* hy|
M -M b A
 PJEVANJE XI

Napokon je stigla zora. Grcima se tijekom Agamemnon je udarcem koplja ranjen u ruku
noi vratila snaga. Uurbano se pripremaju za
protunapad. Moraju odbiti neprijatelja to je
mogue dalje od brodova. Izlaze, dakle, masovno
na bojno polje i zapoinju bitku.
Kao juer, i kao svi proteklih devet godina, zbijene
ete udaraju jedne protiv drugih. Kola bijesno jure
meu vojnicima. Izgleda da mu se nitko ne moe
oduprijeti. Tu i tamo Trojanci posustaju pred
njegovim napadima, kad li se Koon, Antenorov
sin, iznenada susretne s njim i udarcem koplja rani
ga u ruku. Urlajui od bijesa i boli, Agamemnon
se okrene i ubije svog protivnika. No, nije vie u
stanju drati tit. Odmah se na njega srui gusta
kia strelica. Ne preostaje mu nita drugo nego da
se odvue do kola, popne na njih i povue.
Agamemnon bjei!, uzvikne Hektor. U na-
pad!
Sad se Grci povlae. Mnogi bacaju oruje kako
bi to bre mogli pobjei. Diomed, koji se borio
pored Odiseja, kune i vie:
Ali to to radimo? Bjeimo kao kukavice?
Odjednom smo izgubili svu svoju snagu? Ostani
tu, Odiseju, oduprimo se!
Odisej mu odgovori usklikom: Neu pobjei.
Diomede, borit u se kraj tebe. No, vjerujem da je
Zeus opet poeo pomagati Trojacima. Malo nam
je nade ostalo!
Bez obzira na sve, dva ratnika okrenu se suelice
stranom neprijatelju i pomino ekaju. Hektor
im trei ide u susret.
No, okrzlo ga je koplje: prisiljen je na povlaanje.
Diomed mu podrugljivo ree:
A tako, bjei, HektoreL. Ali nai u te gdje god
bio i prisiliti da se bori do krajab
Tek to je to izgovorio, kad ga Parisova strijela

37
S krme svog broda Ahilejpromatra borbn

pogodi u nogu. Shrvan bolom, Diomed se pro-

klinjui zaustavi. Paris slavodobno vikne:
Ipak sam te pogodio!
Proklet bio!, uzvrati Diomed. Volio bih te
vidjeti bez tog luka, ma protiv maa! Onda ne bi
tako govorio!
No Trojanci ve nasru na njega. Ne moe se ni
pomaknuti: niti se moe boriti niti moe pobjei.
Bio bi izgubljen bez Odisejeve pomoi. Odisej
stane ispred njega, poput tita odupirui se sam
udarcima Trojanaca. Mnoge je pokosio, ali u tom
stravinom pokolju nije uspio izbjei straan udarac
kopljem. Zadao mu ga je Hipazov sin Sok. Udarac
bi bio smrtonosan da se nije uplela Atena i ublaila
ga. Odiseju je jasno da nee dugo izdrati. Snaga
ga naputa i to e im biti kraj. Doziva pomo. U
stranoj buci glas mu, ipak, dopre do Menelaja.
Ovaj e: Pa to je Odisej, trai pomo! Ajante, za
mnom, pourimoh
Njihdvojicapohitajunaprijed. Nalazeokrvavljenog
Odiseja kako se beznadno brani od ete neprijatelja.
Ajant mu prie i ispred njega zabije svoj ogromni

tit. Menelaj skloni Odiseja I Diomeda: iza tog
zaklona obojica su na izmaku snaga. Odvue ih do
kola, popne na njih i brzo vrati u logor.
Napad Trojanaca se nastavio pod Hektorovim
i Parisovim vodstvom. Paris je vjeran obeanju
datom svojoj lijepoj Heleni.
Iz njegovog luka, jedna za drugom, lete strane
strelice koje ubijaju ili bolno ranjavaju. Jedna je
sustigla i lijenika Mahaona. Za Grke je to teak
udarac.
Nestore, uzvikne Idomenej starom ratniku,
uvijek prisutnom u borbenoj liniji, Mahaon
vrijedi kao stotinu drugih! Stavi ga na svoja kola i
odvedi u zakion! Mi emo te tititi!
Tako je i uinio. Bitka je u punom jeku; okrenula
se u korist Trojanaca koji se korak po korak
neumoljivoj pribliavaju zidini koja titi grke
atore i brodove.
Na krmi svoga broda, isukanog na kopnu, Ahilej
stoji i gleda. Ravnoduno je promatrao razvoj
borbe, no sad zove svog voljenog Patrokla i govori
mu:
Bitka bjesni, a ratna srea naklonjenija je Trojancima
Patroklo, Nestor vodi nekog ratnika. Ne mogu
tono vidjeti tko je, ali izgleda da je Mahaon.
Otii i saznaj to se dogodilo. Mahaon mi je drag
prijatelj i ne bih ga elio izgubiti.
Patroklo pouri i nae Nestora kako pod svojim
atorom previja ranjenog Mahaona.
Za koga se brine Ahilej?, uzvikne starac. Za
Mahaona? Ah, i drugi su Grci ranjeni! Ranjen je
Diomed, ranjen je Odisej, ranjen je Agamemnon!
Na izmaku smo snaga, ali to on radi? Gleda nas
kako umiremo!
Uvreda bijae previe bolna, nee se boriti,
uzvrati Patroklo. Tresui sijedom glavom, Nestor
proape: Ovo e biti na kraj. Patroklo, ti si mu
najdrai, pokuaj ga zamoliti da nam priskoi u
pomo! A ako ne eli doi, zatrai njegovo oruje
i doi umjesto njega! Trojanci e povjerovati da
je Ahilej, moda e ih napustiti hrabrost pa nee
napadati takvom estinom!
Patroklo se nije usudio. Trei se vratio u Ahilejev
ator. Putem je vidio samo ranjene i umorne Ijude,
pomirene s porazom.
39
 PJEVANJE XII
Trojanci progone Grke. Ovi se povlae najprije
preko jaraka, a zatim do zidina. S vrha zida po
napadaima pljuti kia strelica. Trojanska kola
postrojila su se u dugom redu du jarka, punog
leeva. Neki ratnic htjeli bi naprijed, ali konji se
propinju i ru. Ne eli prijei jarak i tako premostiti
prepreku. Hektore!, uzvikne tad Pulidamant,
jedan od najhrabrijih Trojanaca. Uzalud ovo po-
kuavamo prijei! Siimo i preimo pjeice. Ako
nas Grci napadnu dok smo s kolima u jarku, gotovi
Bitka pod zidinam a ne dopusta ni trenutakpredaha
. j|H . 5
^ f
f '
* V;
smo! Da, potvrdi Hektor, na noge! Naprijed!
I sie s kola. Nikad mu se pobjeda nije inila
tako nadohvat ruke. Brodovi su u blizini, blizu su
skladita oruja i namirnica. Zauzeti ih i opljakati,
znailo bi Grcima zadati smrtonosan udarac.
Hektor sa svojim ljudima pjeice prelazi jarak i
navaljuje na zid. Smrtonosne strijele, kamenje i
koplja neprestano se izmjenjuju. Zaklanjajui se
titovima, Trojanci napreduju prema vratima koja
Grci brane oajnikom snagom. Na nasipima se
f T*l'
1k
\ i
Grci ni rrenutka ne odmaraju. Dobro znaju da bi
to za njih bio kraj. Bore se i oni to su se, iscrpljeni
od duge borbe, namjeravali odmoriti, predahnuti,
previti rane. Ne, nema vie vremena. Vodi se borba
za ivot, koja ne doputa ni trenutak predaha.
Odjednom netko vikne: Nebo! Pogledajte nebo!
Svi podignu pogled. Na nebu, upravo iznad bojnog
polja, pojavio se veliki orao s golemom zmijom u
pandama. Zmija nije mrtva nego se savija, dre,
nastojei se osloboditi ili skupo platiti svoj ivot.
Jednim trzajem uspijeva podignuti glavu i zabiti
iljaste zube u orlov trbuh. Velika ptica ispusti
bolan krik, rairi pande i ispusti plijen. Zmija
padne na zemlju i puzei se udalji. Iako hrabar,
Pulidamant problijedi:

N a nebu se pojavi veliki orao, a u pandama dri

ogromnu ivu zm iju koja sepokuava osloboditi

Zmija je Zeusov znak, Hektore, ree, u tome

vidim predznak! Mislim da nam Zeus objavljuje
kako moemo stii do brodova, ali e nas Grci
raniti, i to krvavo!
Sto to govori, Pulidamante?, uzvike Hektor.
Misli li da me se tiu orlovi i zmije? Ja vjerujem
samo u bitku, a mi je dobivamo!
Boji li se borbe, boji li se umrijeti? Sluaj, ako se
misli povui, sam u te ubiti! Naprijed! Na vrata!
Trojanci, sruimo ih! Hektor uz poklike vodi
svoje Ijude na juri, pokuavajui prodrijeti kroz

41

Hektor podie golerni kamen
i baca ga na vrata
zidine. toTrojanci vie bacaju kamenje na zid, da
bi ga sruili, to Grci vie strijepe. Ipak, nastavljaju
se braniti kopljima, kamenjima, strijelama.
Tad se priblii Sarpedon, Zeusov sin, voa
likijskih ratnika koji su pritekli u pomo Troji.
Zaklanjajui se velikim titom, njemu uz bok
koraa Glauk, drugi likijski knez. Iza njihovih lea
guste ete ratnika. Ajant Telamonov i njegov brat
Teukar uspijeva strijelom pogoditi Glauka koji je,
proboden, prisiljen na povlaenje. No Sarpedon
ne naputa polje. Sam Zeus ga titi. Kad je Ajant
42
s uobiajenom snagom bacio svoje koplje, ono
nije uspjelo probiti tit likijskog kneza, iako ga je
pogodilo po sredini. Sarpedona je, ipak, zabolio
udarac. Zaustavio se. No, samo na trenutak. Na-
dahnut Zeusom, ubrzo se oporavio: Hrabri moji
Likijci, za mnom! Budite uz mene! Ne mogu
sam preskoiti zid! Gdje vam je hrabrost, zato
me ne slijedite? Naprijed! Nitko nam se ne moe
oduprijeti ako smo ujedinjeni!
Pred snanim juriom Likijaca nita ne znae ni
Teukarove strijele ni Ajantovo pogubno polje.
Obojica su prisiljena na povlaenje. Slijedei
Sarpedona Likijci su se slavodobitno kliui na-
pokon uspeli na zid. Bitka je postala ea. S obje
strane u borbi ulaze nove ete. Nema grkog ni
trojanskog junaka koji nije okrvavljen, svojom ili
neprijateljskom krvi. Jo se ne nazire na ijoj je
strani pobjeda, kad li se iz tutnjave i metea zauje
Hektorov prodoran glas:
Trojanci, krotitelji konja! Probijmo zid, popnimo
se na brodove i zapalimo ih!
Sve ih sjedinjuje isti cilj. Hektor, potaknut
nevjerojatnom snagom, podigne golem i zailjen
kamen, kojeg bi dva snana ovjeka jedva uspjela
podii, i baci ga prema vratima. Pogodio je
dvije eljezne kuke to zatvaraju vratnice. Daske
podrhtavaju, eljezne ploe se lome i vratnice se
otvaraju. Cujeseslavodobitan usklikTrojanaca koji
su napokon doivjeli da im se otvori prolazkojim
e prodrijeti u neprijateljski logor. Prvi koji hrli
naprijed je, naravno, Hektor sa dva koplja u
rukama. Cudesno mu bljeska zatitni bronani
oklop. Nitko mu se ne usuuje suprostaviti. Osim
toga, sad mu se nitko ne bi ni mogao oduprijeti.
Za mnom, za mnom!, uzvikuje, okreui se
svojima. Malo po malo, zid okruuju Trojanci,
prelaze ga lomei otpor neprijatelja i ruei nasip.
Kroz razorena vrata u grki se logor slijevaju ete
Trojanaca, poput bujice koja je prela nasip i prodire
u ravnicu. Grcima ostaje samo da se povuku prema
brodovima. Ali to je vie bijeg nego povlaenje.
Grci ne uspijevaju organizirati obrambenu liniju,
ne mogu se zaustaviti i prestrojiti. Ve se ini da
brodove nita ne moe spasiti od katastrofe, kao ni
svekoliku grku vojsku.
 PJEVANJE XIII

No, gore na nebu neto se zbiva. Zeus, koji je

pomogao napadu Trojanaca, napokon je odvratio
pogled s bojnog polja. Zadovoljan je: bogovi
su posluali njegovu zapovijed i nijedan se nije
umijeao u borbu. Nedvojbeno je, dakle, da e
Hektor i njegovi drugovi doprijeti do brodova. Ne
treba se vie zadravati. Otac bogova upregnuo je
svoje sjajne koije i otputovao u zemlju Traana,
konjogojaca.

Dok se Zeus udaljuje u svojo koiji, Posejdon uri

prema bojnom polju kako bi pomogao Grcima

Tek to se Zeus udaljio, na polje pohrli Posejdon,
vidajui svojim trozupcem. Odluio je pomoi
svojim dragim Grcima. Ne pristaje da budu
uniteni, ne eli da se nastavi njihovo povlaenje
i stradanje. Stigao je do eta koje bjee u neredu:
preuzeo je Kalhantov lik i pribliio se Ajantu
Telamonovom i Ajantu Oilejskom, viui: U vama
je toiiko snage da moete spasiti itavu vojsku! Sto
to inite? Zato mislite na poraz, a ne na pobjedu?
U borbu, vratite se u borbu!
Kad je to izgovorio, dodirnuo je svojim arobnim
tapom oba ratnika, ispunjajui ih junakim
bijesom i arom.Trojanci, koji su napredovali prema
brodovima, odjednom uvide da su napadnuti.
Dotad je trojanska vojska bila poput kamena koji
se kotrlja i nezaustavljivo udara, razarajui sve pred
44
Pizandar i Menelaj sukobljuju se u estokom dvoboju
sobom. Aii odjednom,kao da taj isti kamen, doavi
do ravnice, gubi poticaj i lagano se zaustavlja. Sad
se, dakle, Trojanci zaustavljaju pred Grcima.
Predvoeni Ajantom Telamonovim i Ajantom Oi-
lejskim, Grci se suprostavljaju novim otporom. U
krvavim sukobima s obje strane padaju mnogi ju-
naci. Nad njihovim tijelima plamti estoka bitka.
Borba se vodi na raznim mjestima iza krme
brodova. Bore s kopljima i maevima. Kola nasru
jedna na druge. Zemlja je prekrivena mrtvima i
ranjenima koji jecaju. Crvena je i natopljena krv-
lju, puna polomljenih kopalja, strijela, titova, lje-
mova otrgnutih s glava ratnika, kopalja to nisu
dosegla svoj cilj. Ponegdje junak izaziva na dvoboj
drugog junaka. Drugdje se itave ete vojnika uz
viku mijeaju jedne s drugima, tako da je meteu
i estini borbe teko razlikovati neprijatelja od su- Hektor potie Trojance da odn na grke brodove
borca.
Dan je uspjean za ldomenija, kralja Kreana,
koji se bore uz Grke. No uspjean je i za Dejfoba,
Prijamova sina, pa zatim za Eneju, Parisa i druge
Trojance. Ali Grci se uz Posejdonovu pomo
hrabro bore. Otkad se Zeus vie ne brine za bitku,
Trojanci trpe veoma bolne gubitke. U aritu,
Menelaj se sukobio s mladim Pizandrom. Prvi su
udarci koplja bez uspjeha, no njih dvojica tada
vade maeve i bacaju se jedan na drugog. Dolo
je do estoke izmjene udaraca. Pizandar padne
mrtav. Trojanski redovi se pomjeraju, tu i tamo
ak povlae. Harpalion, knez trojanskih saveznika
Paflagonaca, pada pogoen strijelom. Odmah ga
osveuje Paris. Njegov nepogreivi luk pogodio je
Euhenora s Korinta. No na itavom lijevom krilu
Trojanci se zaustavljaju. Pulidamant tada odjuri
po Hektora koji se borio na desnoj strani:
Hektore!, uzvikne, nae valja prestrojiti, ili nee
biti nita od onoga za to smo se borili! Nema
nikakva smiljanja plana u naem djelovanju!
U pravu si, uzvrati Hektor i skoi sa kola, ostani
tu, ja u otrati na lijevo krilo i izdati nareenja!
Hektorova prisutnost i rijei povratili su snagu
Trojancima. Pregrupirali su se, okrenuli oruje
prema neprijatelju i odmah ga opkolili. Hektor
bez odmora potri prvom crtom.
Ajant ga ugleda. Probijajui se kroz ratnike priblii
mu se i suprostavi: Hektore!, vikne. Kamo
misli otii? Do naih brodova? Grijei! Nee
proi ovuda! Samo ti je jedan put otvoren, a to je
bijeg!
Ne, Ajante, neu pobjei!, odgovori Hektor.
Znaj, meutim, da je ovo va posljednji dan! A
i tvoj, ako mi stane na put! Prije noi, psi i ptice
hranit e se tvojim tijelom!
Njih se dvojica pokuavaju sukobiti, ali ne us-
pijevaju. Naprotiv, pomicanje eta sve ih vie
razdvaja. Hektor i dalje vie:
Naprijed, Trojanci! Za mnom, na brodove! Na
taj poklik iz tisue grla uslijedi gromoglasan uzvik.
Trojanci ponovno napadaju, ali nailaze na junaki
otpor Grka koji uzvraaju bojnim pokiikom.

45
 PJEVANJE XIV
Iako naporno i polagano, ipakse nastavlja trojansko
napredovanje prema brodovima. Hektorovi po-
klici dopiru do atora u kojem, pored ranjenog
lijenika Mahaona, stari Nestor oekuje novosti o
razvoju bitke: Na alost, taj poklik jasno govori,
proape. Ne elim ostati u atoru. Bojim se
Bojei se poraza Grka, stari Nestor odlui da ode u
borbu
46
da smo pregaeni. Idem zauzeti svoje mjestob
Starac vjeruje kako je doao odluujui trenutak.
Potpuno se naoruao i zaputio u boj: umrijet e
u borbi i slavno okonati svoj dugi ivot. Putem
je susreo nekolicinu grkih kneeva koji su se,
ranjeni ili pretueni, skupili na morskoj obali.
Ah, Nestore, ree mi Agamemnon, ostvaruju
se Hektorove prijetnje! Potueni smo i nai e
brodovi biti uniteni!
Da, odgovori starac, razruen je zid u koje smo
polagali nae nade. Nas dvojica, ja star, a ti ranjen,
ne moemo okrenuti ishod bitke.
Agamemnon nastavi: Moemo, meutim, porinuti
brodove u more i tako izbjei da ihTrojanci unite.
Moemo zaploviti na puinu, priekati no, i...
Odisej ga prekine: Kakve to malodune rijei
izgovar, Agamemnone? Ti koji ima ast voditi
Grke, govori o bijegu? Nakon devet godina rtava
i borbe ti predlae da brodove otisnemo u vodu?
Ako vide nekoliko brodova kako se udaljuju,
nijedan na ratnik koji se jo bori, vie nee htjeti
ostati. Uvjereni da su izdani, bacit e oruje. To bi
bilo pogubnoh
Slaem se, Odiseju!, uzvrati Agamemnon. Sad ti
reci to predlae da uinimo? Diomed se umijea:
Posluajte mene, prozbori odluno, isuvie smo
vremena izgubili. Ranjeni smo, istina, i ne moemo
se boriti. Ali moemo otii meu ratnike, bodriti
ih rijeima i prisutnou. Moemo vratiti u borbu
one koji su otili ili pobjegli. Dakle, nemojmo tu
ostati! Hajdemo tamo gdje se vodi boj!
Kneevi su se tako zaputili u bitku koja bi mogla
biti posljednja. Doista bi i bila posljednja da Hera,
zatitnica Grka, nije dobro pazila. Ne eli da
Troja pobijedi zbog smrti Agamemnona, Nestora,
Odiseja i Diomeda. Razmilja: Zeus se svakog
asa moe vratiti i pozabaviti bitkom. Tad vie ne
bi bilo nikakve nade. Moram ga odvratiti. Dakle,
moram uiniti neto, tako da ne moe niti vidjeti
niti misliti...
Prelijepa boica odetjela je tad na najvii vrh brda
Ide, gdje je sjedio Zeus. Prije negoli je otila ocu
svih bogova, Hera se obratila Snu, bratu Smrti:
Snu, ree mu, prijatelju i gospodaru svih,
posluaj me. Traim pomo od tebe: uslii me
i dobit e na dar zlatno sjedalo. Cvrsto uspavaj
Zeusa, kojemu upravo odlazim.
Ne smijem ako on to ne zatri od mene. Bojim se
njegove srdbe.
Snu, ako ti nije dovoljan zlatni prijesto, za enu
ti obeavam mladu Graciju, onu slatku Paziteju, u
koji si zaljubljen.
Na te rijei, San se nasmijei: Ako mi da Paziteju,
koju volim, onda u, o Hero, uiniti da Zeus spava
dokle god bude eljela!

Sanje uslisio Herin zahtjev i uspavao Zeusa

v --.-
Tako je i bilo. U pratnji nevidljivog Sna, Hera
Ijubazno razgovarasa Zeusom, mazei ga i milujui.
Za to vrijeme San je izvrio svoju aroliju. Zeus
polagano usne.
Cim je vidio da otac bogova spava, San je odletio
Posejdonu: A sad, objavi mu, moe slobodno i polako, uz glasne povike i zveket oruja, kreu
pomoi Grcima, o, Posejdone, kralju mora!
Posejdon ne okiijeva: Ratnici Grke! uzvikne,
Ajant uzme golemi kamen i baci ga na Hektora koji
se onesvijeten srusi na zemlju
48
ukazujui im se. Zar emo Hektoru prepustiti
pobjedu? Ne! Hajde, ujedinimo snage, stvorimo
eljezni zid koji Trojanci nee moi preskoiti!
Naprijed!
Tako ohrabreni, Grci se skupljaju jedan uz drugog
prema Trojancima. Ni vjetar, kad potresa kronje
velikih hrastova, ni vatra, kad estoko pali duboke
planinske klance, ni more kad u oluji udara o litice,
ne mogu se usporediti s urlikom neprijateljskih
ratnikih eta. Hektor ugleda sve protivnike kne-
eve, ak i one ranjene. Ne gubi hrabrost zbog toga.
Naniani koplje i nacilja na Ajanta. Nije promaio
cilj. Koplje bi probilo Ajanta da nije naletjela
upravo na snane konate remene tita i maa. Oni
su otklonili udarac. Ajant odmah uzvrati. Uzima
veliki kamen, jedan od onih to su postavljeni da
zaustave i podupru kobilice brodova, i baci ga na
Hektora koji se s neprijateljskog bojita upravo
vraao meu svoje. Kamen pogodi Hektora koji
padne na koljena i srui se bez svijesti.
Grci ispuste snaan, radostan krik i pojure u
napad, pokuavajui uhvatiti mrskog neprijatelja.
Ali trojanski se ratnici odmah postave u obranu
ispred Hektora. Dotri Eneja, dotri Pulidamant,
dotre Agenor, Glauk i Sarpedon, pritrae svi
trojanski kneevi.
Dok zbijena eta vrsto odbija grki napad,
Hektora povlae nazad.
Smjetaju ga na kola i odvode na obalu Ksanta.
Tamo mu pruaju pomo. Lice mu prskaju hlad-
nom vodom. Cini se kao da e doi k sebi: otvara
oi i gledao uokolo. Zatim odjednom povrati krv i
nanovo se onesvijesti.
U meuvremenu Grci navaljuju s udvostruenom
snagom. To je prilika koju su ekali, to je trenutak
koji moe odluiti o ishodu dana. Valja pohitati
i zadati teak udarac neprijatelju prije nego to
Hektor doe k sebi i vrati se u boj. Trojanci za
kratko i bez Hektora vrsto odolijevaju. No, mnogi
padaju, a drugi u strahu uzmiu. Tu i tamo crta
se razbija, tako da se povlaenje ubrzo pretvara u
bijeg. Trojanci naputaju podruje koje su tekom
mukom osvojili. Zurno uzmiu sve dok nisu
protjerani preko zida!
Zeus se bijesno okrene Heri koja gajeprevarila

PJEVANJE XV
Kad se Zeus probudio iz dubokog sna, Trojanci su kad sam te objesio za noge i ostavio visjeti meu
bili na rubu poraza. S vrha brda Ide bacio je pogled oblacima? Mogu to opet uinitih
na trojansku ravnicu: ugledao je Grke u napadu i Blijeda, Hera drui odgovori:
Posejdona kako ih pomamno vodi, a Hektora na Nije se po mom savjetu Posejdon okrenuo protiv
zemlji, bez svijesti, na obali Ksanta. U trenutku Trojanaca, vjeruj mi Zeuse... Ako eli, mogu
shvati. Okrene se prema Heri, koja drui stoji odmah otrati k njemu i rei mu da napusti
pokraj njega. Oine je goruim pogledom: polje...
Ah, to si, dakle, eljela! vie. Prevarila si me, Ne! Ti nee ii!, odgovori Zeus. Odmah mi
znai, uspavala! Pazi, Hero, nastavi, pun boanskog dovedi Iridu i Apolona! Oni e prenijeti moje
bijesa, ve poznaje moju srdbu! Sjea li se zapovjedi! Obeao sam Tetidi, nastavi

49
 Apolone, odmah odi do Zeusa, eli ti povjeriti
jedan zadatak! Brzo, posluajte! Ponavljam vam,
Zeus je strano bijesan! Ubrzo zatim Irida se
pribliila Posejdonu koji, s trozupcem u ruci, jo
uvijek potie Grke: Posejdone, prozbori mu,
donosim ti Zeusovu zapovijed: odlazi odavde,
vrati se u more i tamo ostani!
Posejdon problijedi od srdbe i ponienja, ali mora
posluati. Gunajui i proldinjui napusti polje.
Vratio se i zaronio u valove. U meuvremenu
je Zeus ovako govorio Apolonu: Sii na obale
Ksanta: tamo e nai onesvijetenog Hektora.
Povrati mu snagu i ostani uz njega. Pomogni mu u
bici! Apolon sie s brda Ide i u tren oka pojavi se
pored Hektora, koji je polako doiazio k sebi. Iako
omamljen, slab i bez snage, Hektor je uspio sjesti
na kamen:
Sto tu radi, Hektore?, zapita ga bog. Znam da
si pogoen. Znam i to da si se na trenutak uplaio
da e umrijeti. No, znaj, ja sam Apolon i alje me
Zeus. Mora se vratiti

Irida sepribliila Posejdonu i naredila mu da se

povue

mirnije, da u povratiti ast njezina sina Ahileja,

kojeg je Agamemnon uvrijedio. Tako e biti. Grci
e pretrpjeti poraz. Neka dobro upamte da bez
Ahilejeve pomoi ne mogu nita uiniti. Kad to
shvate, kad se Ahilej iznova mai oruja ... onda u
dopustiti da Troja padne i Hektor umre. Ali prij
toga, zakljui, nitko se ne smije usuditi pritei
Grcima u pomo! A sad, Hero, odlazi! Hera^
munjevito odleti na Olimp. Kad su je ugledali
blijedu i izoblienu, oko nje se skupie bogovi.
Zeus je bijesan, objavi Hera, nitko mu se
smije suprotstaviti! Oh, to je strano, strano!
... Irido, nastavi, okrenuvi se mladoj glasnici
bogova, odmah otri do Posejdona. Prenesi mu
Zeusovu naredbu da se odmah povue s bojnog
polja i da se vie tamo ne vraa.

Trojanci iznenada ponovno napadaju Grke

50
na svoje mjesto i ponovno goniti Grke. Digni se!
Poi u borbu! Znaj da u biti s tobom! Na te rijei
Hektor osjeti kako mu se vratila sva snaga. Osjeti
kako mu se miice napinju i rastu. Krv mu snano
potee ilama. Digne se, pograbi koplje, uzme
tit, popne se na konja i vrati svojoj izgubljenoj
vojsci. Za mnom, za mnom! grmi. U novi
napad, hrabri Trojanci! Moramo dospjeti do onih
proldetih brodova i zapaliti ih! Za mnom! U
opem pokretu, Trojanci ga slijede, opet okrenuti
neprijatelju. Jo jedanput se preokree ishod duge
bitke. Grci, koji su vjerovali da su ve pobijedili,
vide kako ih Hektor napada. Obuzeti uenjem i
strahom, miu se, raspruju, bjee. Prvi se povratio
hrabri Toant:
Hektor nije mrtav, Zeus je s njim, ali zbijmo
se zajedno, prvaci Grke! Pomognimo vojsci u
povlaenju, neka se skupi u obranu brodovlja!
Na njegov poziv pritre najsnaniji ratnici, stva-
rajui prepreku koja na neko vrijeme zaustavlja
Trojance. Iza njihovih lea gomila u meteu bjei
prema moru. Na Toantu i njegovim drugovima
lome se mnogi napadi Trojanaca. Meutim, sve
je vie Grka koji padaju: Ne gledajte mrtve!,
nareuje Hektor svojim drugovima.
Ostavite opremu i titove! Kad pobijedimo, imat
emo vremena da ih skupimo! Svi na brodove, sad!
Donesite zapaljene baklje! Pobjeda je naa! Poput
rijeke koja se, sruivi nasip, nezaustavljivo iri po
dolini, Trojanci napreduju prema moru; skupljaju
se oko brodova na koje su se Grci povukii u oaj-
nikom pokuaju da se obrane. Ne marei za strijele
i koplja, Hektorzapali baldju pokuavajui napasti
prvi brod. Grci su se uspeli na krmu i brane brod
oajnikom snagom: Borite se na ivot i smrt!,
uzvikne Ajant, kako bi ohrabrio svoje. Hektor
uzvrati: Donesite vatru! Zeus je s nama: kad uni-
timo brodovlje, Troja e biti spaena!

Hektor se ne obazire na strelice i koplja nego nastoji

zapaliti jedan grki brod.
 PJEVANJE XVI
Dokse vodi bitka, mladi Patroklo ulazi u atorsvoga
gospodara Ahileja. Cuju se urlici, komar i jecaji
nedaleke borbe. Ovdje, u logoru Mirmidonaca,
vlada savren red i udesna, nestvarna tiina. Ahilej
mirno sjedi u svom atoru, odjeven u jednostavnu
tuniku. Kao da ga se vie ne tie rat u kojem se
hrabro borio devet dugih godina.
No kad je ugledao zamiljenog i blijedog Patrokla,
oblivenog znojem, Ahilej se namrgodi: Sto ti je,
Patroklo?, upita ga. Izgleda mi da e zaplakati...
Da, ti plae! Zbog ega? Nosi li moda vijest
o smrti nekog prijatelja? Ili pak plae, nastavi,
zato to Trojanci pale brodovlje?
Da, plemeniti Ahileju, gospodaru moj! Zato
plaem! Previe je mrtvih, ranjenih! Kad bi se ti
vratio u bitku . . .
Ne, prekine ga Ahilej, ne, Patroklo. Previe
sam uvrijeen da bih se opet mogao boriti za
Agamemnona.
Dopusti barem, zaklinje ga mladi, dopusti
barem da se ja borim. Dopusti da navuem tvoj
oldop, stavim tvoj ljem i povedem Mirmidonce
u boj. Trojanci e povjerovati kako je Ahilej doao
u pomo Grcima pa se moda vie nee usuditi
tako estoko napadati! Ahilej malo oklijeva ali na-
pokon pristane: Neka bude! Ako eli, Patroklo,
uzmi moje oruje i moje vojnike te otii u borbu.
Da, nastavi, spaavajui brodove, spaavamo put
za povratak. Da, proslavi me, Patroklo, neka Aga-
memnon shvati svoju greku i vrati mi Brizeidu.
Ali, strogo proslijedi, gledajui svog mladog i dra-
gog prijatelja, posluaj moj savjet. Kad odbije
Trojance s brodova, vrati se natrag u logor. Pazi,
nemoj dozvoliti da te obuzme ar za pobjedom ne-
moj goniti neprijatelja! Ne elim da mi oduzme
ast da uem u Troju, a nadasve ne elim da se
izlae opasnostima. Potisni neprijatelja, Patroldo,
a zatim prepusti Grcima da se bore za svoj raun.
Sad se odjeni, zavri ustajui, ja idem obavijestiti
Ijude.
52
Patroklo ne moe zadrati radostan usklik. Poinje
navlaiti sjajan oklop koji je i sam dovoljan da
zastrai svakog neprijatelja. U meuvremenu Ahilej
odlazi naloiti Mirmidoncima da odu u borbu:
Neu vas ja voditi protiv neprijatelja, uzvikne,
ali slijedei Patrokla, slijedit ete mene! Neka se
svatko bori kako najbolje moe! Vojnici, eljni
borbe, poskau s pedeset brodova na kojima je
Ahilej doao pod Troju. U tom trenutku PatrokJo
izae iz atora, odjeven u bljetav oklop. Doeka
ga oduevljen usklik. Uspne se na bojna kola ko-
jima upravlja Automedont. U njih su upregnuti
prekrasni konji. Odjure u boj.
Ahilej osta gledati, a zatim se vrati u svoj ator.
Iz koare uzima pehar iz kojega je jedino on pio.
Najprije ga je obrisao a zatim napunio vinom.
Zeuse, pijem u ast tebi, koji sve moe!, izgovori
sveano. Saljem u borbu svog prijatelja Patrokla.
Daj mu snage, neka svi vide kako se on i sam moe
boriti. Zaklinjem te, neka udaljiTrojance s brodova
i neka se zatim iv i zdrav vrati u moj ator! Kad
je to izgovorio, lagano ispije pehar vina. Zeus ga
slua. Od njegova dva zahtjeva usliit e prvi, ali
ne i drugi. Da, Patroklo e potisnuti Trojance, ali
se nee vratiti u Ahilejev ator. Dolazak Patrokla i
Mirmidonaca ispunio je Grke snagom, a Trojance
strahom. Trojanci su pomislili kako se nalaze pred
nepobjedivim Ahilejem. Zaustavili su se i napustili
brod na kojem su napokon uspjeli zapaliti vatru.
Jo se bore medu brodovljem. Ali, pod napadom
Patrokla i njegovih ratnika, Hektoru ne preostaje
nita drugo nego da naredi povlaenje koje se
uskoro pretvara u bijeg. Mnogi su seTrojanci suo-
ili s Patroklom, tako da su vidjeli da se ne radi o
Ahileju. No, mladi ih je sve pobio. Pada i hrabri
Sarpedon, kralj Likijaca, proboden kopljem u srce.
Cini se da je Patroklo snaan poput Ahileja i da ga
nitko ne moe zaustaviti. No na njega tad odluno
krene Hektor na svojim bojnim kolima kojima
upravlja koija
53
Kebrion. Patroklo ga eka, s kamenom u jednoj
i kopljem u drugoj ruci. U pogodnom trenutku
snano baci kamen i pogodi Kebriona u elo.
Ovaj padne u prainu, a kola se bez vodia opasno
nagnu. Hektor spremno skoi na zemlju, upravo
na vrijeme da odgurne PatrokJa koji se bacio na
koijaevo tijelo. Zestok dvoboj izmeu Hektora
i Patrokla uskoro se prervara u divlji okraj. Oko
Patroklo baci kamen koji pogodi Hektorova koijaa
54
Kebrionova tijela pada mnotvo strijela i kopalja.
Grci i Trojanci bore se bez predaha. Zanesen bor-
bom, PatrokJo je zaboravio na Ahilejeve savjete;
nije se povukao nakon to je neprijatelja potisnuo
s brodovlja. Daleko od mora i brodova, Patroklo
se, bjesnei i ubijajui, sve vie pribliava Troji. Tu
mu je bilo sueno umrijeti.
'
 PJEVANJE XVII

Za vrijeme bijesnog pokolja nad Kebrionovim Hektor s Patrokla Ahilejev oklop i navue ga
tijelom, Euforb je bacio koplje i pogodio mladog
Ahilejevog titonou u leda. Oklop mu se odvezao,
a ljem, Ahilejev ponos, otkotrljao se u prainu.
Rana nije bila smrtonosna, ali Patroklo osjeti da se
vie ne moe boriti. Posrui, gubei krv, povlai
se i trai pomo u redovima Mirmidonaca. No,
Hektor ga je ugledao i ne oklijeva. Baci se naprijed
i kopljem ga pogodi u donji dio trbuha. Patroldo
1 ^1
bez glasa padne na zemlju.
i Sk J
Mislio si osvojiti Troju, Patroklo!, uzvikne sla-
vodobitno Hektor. No ja sam te ubio! Tvoj je
. -
put ovdje zavren! Nee ui u moj grad, nego e i

m
postati hranom orluinama! Da, Hektore, jedva ___~.V _
izgovori umirui Patroklo, hvali se mojom smru i . JU
ako eli ... ali znaj da ti ostaje malo ivota. Ahilej L '%

e me osvetiti. O d njegove e ruke umrijeti. . .

To nitko ne zna, odgovori Hektor, moda e
Ahilej umrijeti prije mene . . . Meutim, PatrokJo
ga vie nije mogao uti. Izdahnuo je. Hektor mu
skine oklop i ode. Ponosno stavi na glavu ljem
svoga velikog suparnika Ahileja.
Na Hektorov ponosit in, Zeus proape: Ah,
nesretnie! Uzima oruje ovjeka kojega se svi
boje. Ne osjea kako ti je smrt blizu! Ne, tvoja
ena Andromaha nee ugledati Ahilejevu opremu
i ljem. Neu dopustiti da joj ih odnese kao trofej.
Ali, u zamjenu za tvoju smrt koja e uskoro doi,
Hektore, elim ti danas podariti veliku pobjedu!
Hektor osjeti novu snagu i polet. Vitlajui kopljem
jurne u napad i pone tui neprijatelja. Vodi se
estok boj za Patroklovo tijelo. Grci ne mogu
dopustiti da ga odvuku u Troju i bace psima kao
hranu. Sa svoje straneTrojanci ne ele izgubiti takvo
svjedoanstvo svoje pobjede. U obranu je najprije
stupio Menelaj. Kopljem je probo mladog Euforba
koji je prvi ranio Patrokla. Zatim je Menelaju uz
bok stao snani i divovski Ajant Telamonov. Njih

55

U estokoj borbi Grci i Trojanci otimaju se za Patroklovo tijelo
dvojica sami odoljeli su prvom napadu Trojanaca.
U pomo su im postupno pritekli i ostali ratnici.
Bez milosti otimaju se za Patroklovo tijelo. S jedne
strane Grci ga vuku za glavu i ruke, pokuavajui ga
odnijeti na sigurno, prema moru. S druge strane,
Trojanci su ga zgrabili za noge i upinju se da ga
odnesu prema svome gradu. Svuda uokolo crveni
se krv. U komeanju bojnih redova, u pokolju
koji nikako da popusti u estini, Hektor i Ajant
meusobno se trae, ali se nikako ne uspijevaju
izravno suoiti. Gotovo se ne moe znati je li
56
A
no iii dan, ima ili sunca ili mjeseca. Bojno polje
prekriveno je pranjavim mrtvakim pokrovom.
Protivnici se sudaraju urlajui: udaraju se, padaju,
bjee, ranjavaju, ubijaju, umiru. Dan je neizdrivo
naporan. Grci, ne moemo se vratiti na brodove bez
PatrokJova tijela!, uzvikne netko. Bolje da se pod
nama zemlja otvori! Trojanci!, uje se odgovor.
Makar morali svi umrijeti nad ovim tijelom, ne
smijemo ni koraka uzmaknuti! U meuvremenu
su se iz metea izvukli Ahilejevi konji, Ksant i
Balije. Nepomini, ru. Suze im kaplju iz oiju
i padaju u prainu. ivotinje oplakuju mrtvog Poput stravine utvare protre bojnim poljem
Patrokla koji ih je tako esto uprezao i vodio. Zeus a zatim se vrate prema moru. Dan se pribliio
ih ugleda, potresen i raznjeen: kraju. Sudbina PatrokJova tijela jo je uvijek
Ne, ree uzbuen, obeajem vam da vas Hektor neizvjesna. Netko mora obavijestiti Ahileja to se
nikad nee voditi! Hajde, u galop, vratite se jo dogodilo!, uzvikne Menelaj. Kad sazna, moda
jednom u boj, a zatim odvedite na sigurno vjernog e nam osobno doi u pomo i spasiti tijelo svoga
koijaa Automedonta! Odjednom, dva konja se prijatelja! Antilohu, nastavi, tebi povjeravam
istrgnu zbunjenom koijau, rui zagalopiraju tu tunu dunost. Otii AJhileju i reci mu da je
i uu u mete, probijajui se meu iznenaenim Patroklo mrtav!
borcima.

57
 PJEVANJE XVIII

Za to vrijeme Ahileja je u atoru obuzeo turoban

predosjeaj. Srce mu ape da se dogodilo neto
strano. Izlazi iz atora i nepomino slua zvukove
to dopiru s bojnog polja. Sad su sve blii. Trojanci,
dakle, opet napadaju... To moda znai, razmilja
Ahilej, da je Patroklo ranjen, ili mrtav? . . . Zar je
to mogue? Zar ga nisam upozorio da se ne primie
zidinama Troje! . . .
U tom trenutku pristigao je Antiloh. Ahileju,
ree dogodilo se neto to se nije trebalo dogoditi.
Patroklo je mrtav. Hektor ga je ubio i oduzeo mu
oruje. Vodi se borba za njegovo tijelo.
Na te rijei Ahilej se sav strese. Na trenutak mu
se smrkne pred oima, na trenutak ga izda snaga.
Odmah potom pone prema nebu iskazivati svoju
bol, bacati se na zemlju, povremeno se vrtei
kao pomahnitao. Glavu posipa pepelom, upa si
kosu. Prijatelji i ropkinje ne usuuju se pogledati
ga. Zatim Ahilej ustane i stegne Antilohu ruke,
obuzet plaem koji ne moe zaustaviti. Potom
otri na morsku obalu. Iz morskih dubina njegova
majka Tetida uje ga kako plae. Valovima odmah
stie do morske obale i pojavi se pred njim.
Dijete moje, upita, to to ini? Zar se Grci
nisu povukli s brodova koje je trebalo zapaliti?
Zar ... Da, majko, povukli su se. A i Patroldo
je mrtav, odgovori Ahilej, izgubio sam i njega
i svoje oruje. Poslao sam u smrt prijatelja kojega
sam volio kao samoga sebe. Sad vie nita ne mogu
uiniti za njega. Pomozi mi, majko, pomozi mi da
se vratim u borbu! A onda, neka se ispuni moja
sudbina! Tetida tuno prozbori: Da, sine. Vratit
u se s novim orujem u zoru. Zamolit u Hefesta

Tetida se ukazala Ahileju i obeala mu pomo koju

trai
Ahilej plae nad Patroklovim tijelom; obeaje da e osvetiti njegovu smrt
da ga iskuje za tebe. Dotad priekaj, a potom e se
vratiti u bitku, kako bi se ispunila tvoja sudbina!
Tetida nestane. U meuvremenu su Trojanci uz-
vratili novim napadom, ovaj put odluni da po
svaku cijenu prisvoje PatrokJovo tijelo.
Ahilej jo plae, kad mu se pri jakoj svjetlosti uka-
zala Irida, glasnica bogova:
Patroklovo tijelo gotovo je izgubljeno, a ti Ahileju
plae i nita ne poduzima! Junak proape:
Irido, alje te Hera, da me iskua. Ali kako da
idem u borbu kad nemam oruja?
Nije ti potrebno oruje. Izai iz svog atora, otii
do jarka prema kojem se Grci, gonjeni Hektorom,
povlae. Neka se uje tvoj glas. To e biti dovoljno.
Hera to eli. Ahilej izae iz logora. Oko njegove
glave kao da ija vatreni oblak. Krupnim koracima
priblii se jarku, dok oko njega plamti bitka.
Cvrsto stojei na nogama, ispusti urlik, pun boli,
bijesa i prijetnje ...
Trojanci ga uju. Zaustavljaju se prestraeni. Ahil-
ej opet vie. Trojanci se ne usuuju pomaknuti;
kneevi pridravaju konje, gledajui sa strepnjom
... Ahilej se moda vraa u borbu? Ne! No Ahilej
i trei put vikne. Obuzeti panikom, Trojanci
zaponu s povlaenjem. Zaustavili su se tek kad su
uli u grad. Tako se zavrio dan koji je mogao znaiti
njihovu odluujuu pobjedu. Patroklovo tijelo je,
dakle, pripalo Grcima. Tijelo odnesu u Ahilejev
ator, a on, milujui ga, opet plae: Patroklo,
tvome sam ocu obeao da u te vratiti kui iva
i ovjenana slavom. To obeanje neu odrati, ali
jedno drugo zato hou: prije nego to ti se pridruim
u kraljevstvu mrtvih, ubit u Hektora! Iz grkog
logora jo uvijek uzbuenog, itavu no ule su se
dugealopojke. U meuvremenu jeTetidastiglado
prebivalita boga kovaa Hefesta. Nala ga je meu
njegovim napuhanim mjehovima, zaposlenog
udaranjem snanim ekiem po nakovnju. Kad ju
je ugledao, Hefest se obradovao i hramljui poao
joj u susret.
59
Hefest iskuje novi oklop za Ahileja

Nikad nije zaboravio da ga je upravoTetida sakrila s trostrukim rubom; u njega je utisnuo znakove
i udomila u moru kad je kao djeak pobjegao od Zemlje, Mora i nebeskog zvijea, gradove i trgove
svoje kue, gdje ga je majka, stidjevi se to ima te prizore s poljskih radova. Zatim iskuje oklop
hroma sina, drala odvojenog od svijeta. za tijelo, sjajniji od samog plamena, izradi veliki
Reci mi to eli, Tetido, izgovori radosno blistavi ljem koji e savreno pristajati Ahilejevu
sve u ti uiniti to bude u mojoj moi. Teti- elu. Na njega je stavio zlatni ukras, poput duga
da ispripovjedi bogu o Ahilejevoj nesrei i zavri: konjskog repa. Kako bi oklopi za noge bili lagani
Tako, Hefeste, dolazim te moliti da za mog sina za noenje i kako ne bi ometali tranje, nainio ih
izradi ljem, tit, okJope za noge i oklop za tijelo. je od kositra.
To vie ne posjeduje. Hektor ubojica je to skinuo s Nikada smrtnik nije vidio Ijepe i jae oruje. Kad
njegova dragog Patrokla. je napokon zavrio posao, Hefest je predao oruje
Imat e sve to trai, odgovori Hefest. Od- Tetidi koja se poput jastreba spustila s Olimpa
mah se prihvatio posla u svojoj radionici, punoj prema trojanskom moru, nosei ga svome sinu.
dima i varnica. Najprije iskuje tit: velik, teak,

60
 PJEVANJE XIX

Kad je Tetida stigla s Olimpa sa svijetleim
orujem, Ahilej je jo plakao nad PatrokJovim
tijelom. Sine, ree mu, dosta si plakao! Evo
oruja koje si traio. Hefest ga je iskovao za tebe.
Navuci oklop, pa neka bude kako ti je sueno.
Oklop, ljem i tit snano su se dojmili Mirmi-
donaca. Sapuu zadivljeno i gotovo uplaeno u isti
mah. Ahilej paljivo isprobava majin i Hefestov
dar, te ree: Prije nego to se naoruam, moram se
pomiriti s Agamemnonom. Bijes zbog pretrpljene
uvrede ispatao sam i suvie gorko. Molim te, o
boanska majko, da PatrokJovo tijelo ne unite!
Uinit u to, dijete moje, ali ti ne oldijevaj. Izvri
svoju dunost.
Ahilej izae iz svoga atora. Hodajui du obale,
gromovitim glasom poziva sve na okup.

Ahilej istupi prema Agamemnonu, pruajui m u ruke u znakpom irenja


Lijepa Brizeida vraa se u Ahilejev sator
Kad su uli Ahilejev glas i rijei, Grci uzdrhte puni
nade. Hitaju prema sredini logora. Ubrzo zatim,
pred kneevima, od kojih su mnogi bili ranjeni,
Ahilej se pribliio Agamemnonu, pruajui mu
62
ruke u znak pomirenja. Sveano je objavio da se
odrie svog bijesa i osvete. Uviam, prozbori,
da je naa svaa koristila samo Hektoru. Zato, za-
boravimo prolost, Agamemnone. Mislimo samo
na borbu. Hajde, povedi vojsku u boj, bit u s
tobom. Agamemnon, uzbuen, odgovori: Grci,
prijatelji, znajte da ja, kad sam uvrijedio plemeni-
tog Ahileja, nisam bio pri sebi. Znam da sam
pogrijeio, ali vjerujte: nisam to ja govorio, nisam
ga ja uvrijedio; kao daje demon djelovao umjesto
mene. Ne, Ahileju, nisam odgovoran za uvredu
koju sam ti nanio. Sto je bilo, bilo je, sigurno, ali
elim ispatati i za greku koja nije moja. Zbog to-
ga e dobiti darova koliko eli. Zelim ponovno
zadobiti tvoje prijateljstvo!
Ostavimo darove za kasnije, uzvikne Ahilej, i
mislimo samo na borbu! Tad se digne Odisej,
izmuen ranom koju je zadobio u boju, te ree:
Ne, Ahileju, ne moemo se odmah boriti. Ti e
ii s nama, i pobjeda nee izostati. Ali, prijatelju,
jo smo previe umorni od teke bitke koju smo
jedva obuzdali. Rijetko je tko od nas i naih ratnika
jeo, a ti, junae, dobro zna kako bismo ojaali za
borbu.
Ahilej s nestrpljenjem slua te mudre i ozbiljne
rijei. Zelio bi odmah otrati i osvetiti Patrokla.
No, svi se slau s Odisejem. Prije nego to e se
pripremiti za boj, Agamemnon bogato daruje
Ahileja s dvanaest vatrenih jahaih konja, sedam
tronoaca, dvadeset sjajnih bakrenih vaza, deset
zlatnih talenata i sedam mladih ropkinja, vjetih u
domainskim poslovima. Zatim se sveano, prema
grkoj tradiciji, obavi rrvovanje, posveeno miru
i pomirenju.
Najposlije u ator mladog junaka dovede lijepu
Brizeidu, uzrok sudbonosne svae. Kad djevojka
ugleda Patroklov le, klekne pored njega i pone
plakati, grebui vlastito lice i grudi.
O, moj Patroklo, zajeca, mnogo sam te voljela!
Vie neemo razgovarati i matati o budunosti!
Nisam mogla ni pomisliti da u te nai mrtvog!
Svi plau. Ahilej gleda mrana lica. Sjea se kako je
s Patroklom govorio o ratu. Ja u umrijeti pod
Trojom, esto mu je govorio Ahilej. Moja je poraziti Trojance u borbi. Hajdemo, sad!
sudbina kratak i slavan ivot. Ali ti e se, Kad je to izgovorio, uzviknuo je svoj bojni pokli
Patroklo, vratiti u Grku i pripovijedati o mojim i naredio koijau da krene kolima. Ispred svih
pothvatima . . . Grka juri prema Troji, koja se nazire dalekomu
Odisej i drugi junaci navaljuju na Ahileja da dnu doline, okruena zidinama.
jede. Slabost bi se mogla javiti u boju i izdati ga.
Mladi, meutim, tvrdokorno odbija jelo i pie.
Tad se Zeus, s vrha Olimpa, okrene Ateni: Ahilej
kao da je dijete, ne eli jesti. No glad ga ne smije Ahilej navlai novu opremu koju m u j e Hefest iskovao
pobijediti. Otii, keri, ulij mu u grudi nektar i
ambroziju, boansku hranu, tako da ne ostane u
borbi iznenada bez snage.
Atena spremno poslua. Ahilej odjednom osjeti
kako mu se vratila prijanja snaga. Digne se i obrie
posljednje suze. Vie nije vrijeme za plakanje nego
za borbu. Uostalom, grki ratnici su ve jeli i sjede
izmeu brodova i podignutog zida. Spremni su za
novu borbu. Ahilej nareujesvojim Mirmidoncima
da se pripreme za pokret, a zatim se i sam naorua.
Vatrena pogleda, stisnutih zuba, navlai okJop koji
mu je iskovao Hefest, opasuje ma, privru je
tit na ruku, a najposlije na glavu natakne ljem,
okien blistavim konjskim repom. Napokon ulazi
u ator i iz korica izvlai prekrasno koplje, tako
dugako i teko da jedino on, izmeu svih Grka,
moe njime zavitlati. Kad se pojavio, uzvikom ga
je pozdravila itava vojska. Automedont istupi
naprijed s borbenim kolima u koja su upregnuti
Ksant i Bali, to nestrpljivo topu kopitima. Ahilej
se popne na kola i dubokim glasom prozbori:
Ksantu, Balije, kad budemo iscrpljeni od borbe,
vratite me natrag! Nemojte me, kao Patrokla, os-
taviti samog na bojnom polju! Herinim udom,
Ksant odgovori:
Da, Ahileju, spasit emo te. Ali ne zaboravi,
dan tvoje smrti nije daleko. Tog emo dana biti
bespomoni, pa makar trali brzo poput vjetra.
Ahileju, tvoja je sudbina da umre od ruke jednog
smrtnika i jednog boga!
Udarajui nestrpljivo nogom, junak odgovori:
Zato mi govori o smrti, Ksantu? Dobro znam
da moram umrijeti ovdje, daleko od svoje kue!
Ali prije negoli se to dogodi, osvetit u Patrokla i

63
 PJEVANJE XX
Zapoinje nova bitka izmeu Grka i Trojanaca. Na
najviem vrhu Olimpa Zeus je okupio bogove na
sveani dogovor. Naloio je da svi dou. Duboko
ozbiljan, prozbori: Ovo je odluujui trenutak
rata. Ja se neu maknuti s Olimpa, ali vas ostavljam
slobodnima. Ako elite, umijeajte se u bitku,
svatko prema vlastitoj elji i osjeaju! Na te rijei,
bogovi se odmah zapute prema dolini, izmeu
grada i mora. Atena, Posejdon, Hefest i Hera u
pomo Grcima; Afrodita, Ares, Apolon i Artemida
da podre Trojance. Cim su besmrtnici stigli na
bojno polje, usplamtjela je snana i estoka borba.
Probijajui se izmeu zaraenih eta, Ahilej sa svo-
64
jih kola trai Hektora, kako bi se s njim suoio.
Ares je to primijetio te se pribliio Eneji:
Enejo, Ahilej napreduje. Otii do njega, zaustavi
ga i ubij! Imat e vjenu slavu i spasit eTroju!
Eneja zna da je slabiji od Ahileja, budui da se
ve borio protiv njega. Ipak, ne oklijeva. Istupi na-
prijed, a Ahilej, ugledavi ga, povie: Zato ide
prema meni, Enejo? Zar vjeruje da me moe
pobijediti i da e te Prijam okruniti trojanskom
krunom? Ne, posluaj me: odlazi, ne izazivaj svoju
smrt! Brbljanjem me nee otjerati, Ahileju!,
odgovori Eneja i zamahne svojim kopljem. Iako
je udarac bio snaan, koplje nije uspjelo probiti
Ahilej i Eneja suoili su se u dvoboju, a lije Posejdon zastitio Eneju
Ahilejev tit, djelo jednog od bogova. Sad je na
redu mladi grki junak. Njegovo koplje proletjelo
je zrakom, dostiglo Enejin tit i estoko ga
probolo. Eneja je u zadnji as izbjegao ubojitom
bronanom iljku, koji se zabio u zemlju. Ahilej
izvue ma, a Eneja sa zemlje podigne veliki
kamen, te zamahne njime pripremajui se da ga
baci. Dvoboj bi zasigurno zavrio smru jednog od
dvojice protivnika da se nije umijeao Posejdon:
Ne, proape, ne elim da Eneja umre, njemu
je odreena znaajna sudbina da nastavi plemeTro-
janaca kroz stoljea! Odletio je naprijed, spustio
gustu maglu oko Ahileja koji vie nita nije vidio.
Morao se zaustaviti. Posejdon je iz zemlje iupao
njegovo koplje i stavio mu ga pred noge. Otiao
je zatim do Eneje, uzeo ga, podigao i odnio na-
trag, sve do posljednjeg reda trojanskih ratnika.
Nemoj se vie boriti s Ahilejem!, opomene ga.
Znaj, meutim, kad on umre, nijedan te Grk vie
nee moi pobijediti! Kad je to rekao, vratio se do
Ahileja i rasprio maglu. Junak ugleda svoje koplje
ispred sebe, ali vie nema Eneje. Promrmlja: To
je zasigurno nekakvo udo, no ja sam uostalom i
znao da je Eneja drag bogovima ... Ali nije vano,
uzvikne, i uzimajui koplje povie svojima: Ima
jo Trojanaca koje treba ubiti! Prijatelji, za mnom,
65
ne mogu se sam boriti protiv svih. Suoite se sa
svojim suparnicima, i pobijedit ete ih! Sa svoje
strane, Hektor ohrabruje Trojance koji su se, im
su ugledali Ahileja, mjestimice poeli povlai
Ne bojte se tog ovjeka!, povie. Na rijeima
su svi kadri osvojiti Troju, ali nikome to jo nije
uspjelo! Borit u se s Ahilejem, ma kako estok
bio! Trojanci te rijei poprate usklikom i borbom.
U bici je Ahilej inio natovjene podvige. Oborio
je mnogo trojanskih junaka, medu njima Polidora,
Hektorova brata. Hektor se, ispunjen boli i eljom
za osvetom, probijao izmeu ratnika. Traio je
dvoboj. Ahilej mu uzvikne: Doi, Hektore! Doi
umrijeti! Ne pokuavaj me zaplaiti!, odgovori
Hektor i zamahne kopljem. Ne bi promaio uda-
rac da mu Atena nije munjevito otklonila koplje,
spasivi Ahileja u zadnji as. Tad se Ahilej pripremi
na udarac. No, umijeao se Apolon i obavio

Hektora gustom maglom u koju je Ahilej uzalud

gaao kopljem etiri puta: Ah, uzvikne, bjei
mi! Netko od bogova te spaava, ali dokrajit u ja
tebe! Cuje li me, Hektore? Prije ili kasnije, zavrit
u s tobom!
Vratio se na svoja kola, a Automedont je oinuo
konje i potjerao ih u najgui mete. AJiilej udara na
neprijateljske ete poput poara to pripomognut
snanim vjetrom unitava osuenu umu. Obara
Trojance koji mu prepreuju put i bijesno prelazi
preko ranjenih. Sve je zamrljano crvenom krvlju:
kotai na kolima, osovina, kopita Ksanta i Balija.
U toj krvi Ahilej nepobjedivo napreduje.

Hektor baci svoje koplje na Ahileja , ali ga Atena

skrene i tako spasi Ahileja
 PJEVANJE XXI

Trojanci se u neredu povlae. Kad su stigli do
rijeke Skamandar, nered se pretvorio u nepoprav-
Ijivi kaos. Preplaeni, bacaju se u rijeku traei spas
na suprotnoj obali i nadajui se da Ahilejeva kola
nee uspjeti pregaziti bujicu. Ali Ahilej side s kola i
naoruan samo maem nasre na bjegunce u vodi,
gonei ih i ubijajui. Nitko mu se vie ne usuuje
suprotstaviti. Nitko se ne usuuje okrenuti i sa-
ekati ga. Junak neumorno ubija, bez predaha, ne-
majui milosti ak ni za one koji mu se, bez oruja,
predaju i zaklinju da im potedi ivot. Rijeka od-
nosi mrtve.
Sljemovi, titovi i oklopi zatrpali su obalu. Ahilej
nastavlja nesmiljeno ubijati.
Rijeka Skamandar pobunila se protiv toliko krvi.
Bog koji u njoj ivi uzburkao joj je vodu i bacio
je na Ahileja, ibajui ga, oduzimajui mu pogled
i dah, tresui ga, nastojei ga sruiti te prekriti
pijeskom i muljem. Oteao od oklopa, Ahilej se
beznadeno bori. Uvida da je na izmaku snaga:
Tako, dakle, protenje, utopit u se poput kak-
vog glupana? ...
Za njega bi to doista bio kraj da mu Hefest nije
pomogao. Napao je rijeku svojom vatrom i nakon
otre borbe natjerao je da se povue i prestane
progoniti junaka. Sukob rijeke i hromog boga
odmah je prouzroio kratak i strastven rat meu
bogovima. Otkako se vodi borba Atena i Ares

Bog koji obitava u rijeci Skamandar, uzburkao je rijene vode i podigao ih na Ahileja
Atena i Ares su seposvaali i sukobili u otvorenoj borbi
su se posvaali i sukobili u otvorenoj borbi oko
Troje, oni su, kao to znamo, podijeljeni; vie su
se puta sukobili, tako da se Zeus morao umijeati
i zaprijetiti da ne udu u otvoren boj. Cini se da je
sad doao taj trenutak. Ares se zaletio u mete, gdje
je ve Atena bjesnjela protiv Trojanaca. Ree joj:
Zatosi tu?Jednomsi usmjerila Diomedovo koplje
da me rani. Pa dobro, sad je red na tebe! Rekavi
to, uputio je odluan udarac u sestrin ljem. No,
radilo se o ljemu koji ne moe probiti ni Zeusova
munja. Aresov udarac nije nita postigao.
Boica odmah uzvrati. Baci kamen koji postie
cilj. Pogodila je Aresa u vrat. On mlatara rukama,
nastoji se odrati, ali mu je ponestalo daha. Spustio
se na koljena, a zatim se ispruio na zemlju:
Glupane!, podrugljivo mu prozbori Atena.
Pokuava mi se suprotstaviti, kao da ne zna da
sam jaa od tebe!
Aresu u pomo pristigla je prelijepa Afrodita. Uzela
ga je za ruku, pomogla mu da ustane i odvela ga
68
podalje od bitke. Atena je srdita slijedi. Pogodila je
i sruila i Afroditu. Ah!, uzvikne pred ranjenim
suparnicima. Da smo se borili mi besmrtnici, rat
bi ve odavno bio zavren i Troja vie ne bi postoja-
la! U meuvremenu je Posejdon izazvao Apolona,
ali ovaj je odgovorio da se ne eli boriti. Ozlojeena,
Artemida ga je tad otro prekorila, potiui ga na
borbu. No, do nje je doletjela Hera, otrgla joj
luk i udarila je tako da je bila prisiljena plaui
pobjei pred Zeusa. Tu su se, na kraju, okupili svi
bogovi nakon zavrene borbe. Netko proslavljen,
netko ponien, netko srdit. AJi besmrtnici dre da
su Grci oigledno pokazali vie odlunosti i vie
hrabrosti.
No meu bogovima koji su se vratili na Olimp,
nije bilo Apolona. On je uao u Troju, odluan
da je obrani svojom prisutnou. U gradu vladaju
zgranutost i strah. Stari Prijam popeo se na kulu
i odatle je sa strepnjom promatrao bitku. Kad
je vidio svoje ratnike kako se zbunjeno povlae,
dok ih Ahilej goni i ubija, naredio je: Otvorite
vrata! Pustite nae da uu u grad i spase se! Pazite,
meutim, da ih na vrijeme zatvorite, budite oprezni
da ne ue Ahilej! . .. Nareenje je izvreno. Ali
kako da Trojanci uu u grad kad bjee jedan preko
drugoga? Nee uspjeti proi kroz otvorena vrata.
Zgnjeit e jedan drugoga, ne uspijevajui se spa-
siti. Moda e svi izginuti! Apolon to dobro vidi,
pa izlazi izTroje pokuavajui sprijeiti katastrofu.
Odletio je do Agenora, hrabrog ratnika, udahnuo
mu odvanost, mir i oznaio mjesto kamo treba kre-
nuti. Agenor, bjeei zajedno s ostalima, odjednom
se zaustavi.
Zato bjeim?, pomisli. Zato sam dopustio da
me drugi odvuku? Ja se ne bojim Ahileja. Covjek
je, poput svih, pa jednako tako moe biti pogoen.
Neu vie bjeati! Borit u se s njim! Zaustavi se,
stegne koplje i okrene ATileju viknuvi: Nemoj se
nadati da e Troja danas pasti! Mnogo nas je koji
Abilej goni Agenora po dolini, ne znajni da je Apolon uzeo njegov lik
te se ne bojimo!
Nakon tih rijei bacio je koplje. Pogodio je Ahi-
leja tik ispod koljena; a da koplje nije udarilo u
oklop to ga je iskovao Hefest, sigurno bi mu ra-
nilo nogu. Ahilej pouri uzvratiti udarac. Tad se
umijeao Apolon. Obavio je Agenora oblakom i
sklonio ga na sigurno. Kako bi Trojanci mogli ui
kroz otvorena vrata, bog je uzeo Agenorov izgled i
ponovno se pojavio pred smetenim Ahilejem: Ah,
jo si tu, dakle!, uzvikne junak. Vitlajui maem,
crvenim od krvi, baci se na onog za kojeg vjeruje da
je Agenor. Ovaj beznadeno bjei u dolinu. Imat
u te, bijednice!, vie Ahilej slijedei ga. Obuzet
bijesom i eljom za osvetom, ne moe shvatiti
da bjegunac nije Agenor nego Apolon. Trei ne
primjeuje da ga ovaj odvodi sve dalje od Troje.
Iscrpljeni Trojanci ulaze u grad i naglo zatvaraju
vrata kako bi predahnuli i odmorili se.
Hektor ugleda Ahileja kako se pribliava; eka ga pod zidinam a Troje s kopljem u ruci
PJEVANJE XXII
AJi nisu svi Trojanci uli u grad. Jedan je ostao
vani: Hektor. Sam je pred ulazom Zapadnih vrata.
eka s kopljem u ruci. U meuvremenu Apolon
okonava svoje bjeanje. Naputa lik Agenora i
preuzima svoj lik. Okrene se i podrugljivo prozbori
Ahileju: Zato me slijedi? Zar nisi shvatio da sam
bog i da me ne moe ubiti, jer sam besmrtan?
Bog, da, ali najzlokobniji meu bogovima! od-
govori otro Ahilej kad je postao svjestan zamke
u koju je upao, kad bih mogao, osvetio bih ti
se! Zatim se okrene i uputi prema Troji. Prijam
ga s kule ugleda kako se vraa: Hektore, sine!,
uzvikne. Vrati se u grad! Skloni se na sigurno,
nemoj se sukobiti s Ahilejem! Spasi se, time aee
70
spasiti iTroju! I junakova majka Hekaba zaklinje,
drhti i prua rulce. Hektor, meutim, ne odgovara.
Da, i on vidi Ahileja kako se pribliava, i on zna
da se pribliava odluujui trenutak. Ali ne eli se
vratiti u grad, ne eli pobjei i tako okaljati svoju
ast. im je ugledao Ahileja kako ulazi u boj,
trebao je narediti svojima da se povuku. Nije to
uinio i sad mora zbog toga platiti. Sto da ini?
... Da baci oruje, preda se i vrati Helenu? ... Ne!
Uostalom, Hektor dobro zna da mu Ahilej nee
dopustiti predah. Nee prihvatiti njegovu predaju,
niti e imati milosti. Valja se onda sukobiti. Neka
se vidi, napokon, kojem e od njih dvojice Olimp
podariti veu slavu.
Ubrzo zarim, u porpunoj riini to je zavladala
itavom dolinom, Hektor i Ahilej nali su se
jedan nasuprot drugome. Neoekivano, neto se
dogodilo. Hektor je do tog trenutka u srcu bio
nepokolebljiv, no odjednom ga je obuzela panika.
Ugledao je svog snanog suparnika kako napreduje
divovskim koracima prijetei, obasjan arobnim
svjetlom. Bronani ljem inio se poput bljetavog
sunca. Hektor osjeti kako mu ponestaje snage. Ne
uspijeva obuzdati taj osjeaj.
Koleba se. Okree lea i bjei. Da, bjei, ne marei
ni za Trojance to gledaju sa zidina, ni za Grke
koji su se pribliili u tiini. Bjei i, kao da ga netko
goni, triput optri zidine ...
U meduvremenu, na Olimpu, Zeus je na vagi
Ahilej izvue ma i baci se na Hektora
odmjerio Ahilejev i Hektorov ivot. Vidio je da
e Hektor umrijeti. Neka tako bude!, sveano
proape. I Atena pribjegne posljednjoj prijevari.
Odletjela je prema Troji u liku Prijamova sina
Dejfoba. Dejfob prie Hektoru, koji je nastavio
bjeati.
Brate, prozbori mu, zaustavi se! Ne gubi snagu!
Suprotstavimo se zajedno Ahileju! Hajdemo!
Zadihan, Hektor odgovori: Da, Dejfobe, dobro
govori. Dosta je bjeanja. Ahileju!, vikne okre-
ui se. Sad je red na nas dvojicu! Borimo se, ali
neka pobjednik vrati tijelo pobijeenoga! Ahilej
odgovori: Ne, neu nikakav sporazum s tobom!
Gotov si, Hektore! Platit e za ono to si uinio
Patroklu!
im je to rekao, Ahilej baci svoje koplje. Hekror se
vjeto nagne i koplje se zabije u zemlju. Promaio
si, AJbileju, uzvikne Trojanac, sad je na mene
red! Zatim nacilja, ali koplje se odbije o tit to ga
je iskovao Hefest. Hektor se okrene, s ispruenom
desnicom: Dejfobe, ree daj mi svoje koplje ...
Zaustavi se. Pored njega nije bilo nikoga. Shvatio
je. Proape: Ah, bogovi me doista zovu u smrt!
Bijae to Atenina prijevara ... Pa dobro, umrijet u
slavan! Izvue ma i baci se prema Ahileju... no
ovaj iznova baci koplje to ga je nevidljiva Atena
pokupila sa zemlje i ponovno mu ga dala u ruke.
Iznenaen, Hektor ne moe uiniti nita u svoju
obranu. Ubojiti vrak pogodio ga je u grlo. Sruio
72
se na zemlju.
Mislio si da e ostati nekanjen, Hektore!,
uzvikne Ahilej. Ne! Psi e poderati tvoje tijelo!
Ahileju, zaklinje ga umirui Hektor, u ime
onoga to ti je najsvetije, vrati moje tijelo u Tro-
ju!... Nakon toga izdahne. Dok Troja odzvanja
oajnikim alopojkama, Grci slavodobitno hrle i
okupljaju se oko palog junaka. Svojim kopljima
nemilosrdno probadaju njegovo tijelo.
Ahilej zatim svee Hektorove noge za svoja kola.
Povikne i potjera konje u galop. Protivnikov le
vukao se po praini. Prije nego to se vratio u logor,
nainio je krug oko zidinaTroje.
 PJEVANJE XXIII

Grci se vraaju, skidaju ljemove i odlau oruje. mora. Ahilej je nastavio jecati sam na prostranom
Napokon bi se eljeli odmoriti. No Ahilej naredi morskom alu i kad su Mirmidonci napokon
svojim Mirmidoncima da ostanu pod orujem. skinuli ljemove i titove te iscrpljeni polijegali u
Poite sa mnom!, nastavi. Moramo odati poast svojim atorima. Sljedeeg dana pripremljeno je
Patroklu, kasnije emo se odmarati! Posluae ga. golemo drveno postolje na koje je postavljeno
Zajedno sa svojim ratnicima, Ahilej na obali mora balzamirano Patroklovo tijelo. Obavljeno je
plae i zaziva prijateljevo ime. Patroklo, izvrio sveano rtvovanje, a zatim je Ahilej zapalio vatru:
sam obeanje, apue izmeu jecaja, ubio sam Budi sretan u kraljevstvu mrtvih, Patroklo! Izvrio
Hektora i bacio ga psima. sam osvetu!
Uz pla iz Troje odzvanja pla to dolazi s obale

Pobjedniku n borbi sakanja pripast e jos neukroena
mazga, a drugome prelijepi pebar
nim udarcem u eljusr oborio je Eurijala, koji je
jedini prihvatio izazov. Odveli su ga u ator, one-
svijetenog i oblivenog krvlju. Ahilej tad predloi
nadmetanje u hrvanju. Za prvu nagradu namijenio
je veliki tronoac, a za drugu ropkinju veoma vje-
tu u domainskim poslovima. Nadmeu se di-
vovski Ajant Telamonov i lukavi Odisej. Ovaj je
nii i sigurno slabiji od protivnika, ali zato nije
manje vjet. Njih se dvojica uhvate i dugo bore
a da ni jedan ne moe pobijediti. Okraj se toliko
produio da su se gledaoci poeli dosaivati.
Onda, neka bude ovako, ree Ahilej, pobijedit
e onaj tko uspije podignuti protivnika sa zemlje!
Slaete li se? U redu, odgovori Odisej. Prvi
je na redu Ajant. Njemu ne bi bilo teko podii
protivnika sa zemlje, i u tome bi sigurno uspio da
ga Odisej nije potajice udario nogom u list. Zate-
en od iznenaenja, Ajant padne na zemlju. Svi se
zaude: kako je tako visok i teak ovjek popustio
pod Odisejevom teinom?

Grci nijemo promatraju plamen koji zahvaa tijelo Pobjedniku u hrvanju pripast e tronoac, a drugome
mladog junaka. Naposljetku su pepeo skupili u prelijepa robinja vjeta u domainskim poslovima
zlatnu urnu i zakopali nedaleko od mora.
No, neto se udno u meuvremenu dogodilo:
nijedan se pas nije pribliio odbaenom
Hektorovom tijelu. Apolon i Afrodita pobrinuli
su se za jadne posmrtne ostatke. Patroklov pogreb
je zavrio. No, Ahilej digne ruke i u sveanoj tiini
uzvikne: Prijatelji, ekajte! Prije nego to se vratite
u atore, molim vas da ukaete jo jednu poast
sjeanju na mog dragog prijatelja. U znak sjeanja
na njega, elim da vi, hrabri ratnici, odmjerite
snage u medusobnim borbama. elim da se
Patroklu u ast nadmeete u spretnosti i vrstoi
miica. Pobjednici e dobiti nagrade iz mog ratnog
plijena.
Predloio je natjecanje u akanju. Pobjednik e
dobiti jo nepripitomljenu mazgu, a pobijeeni
sjajan pehar. Najprije je istupio plemeniti Epej:
Tko se eli boriti protiv mene, neka istupi. Ali
neka mu prijatelji ostanu u blizini, da ga pridre
kad ga udarim!
Epej ne pretjeruje. Nakon kratke borbe, sna-

74
 mogu nita uiniti protiv ovog starog Odiseja! I
svi se veselo nasmiju. Igre se nastavljaju bacanjem
koplja. Najprije se natjecatelji odmjeravaju u
nekoj vrsti dvoboja. Pobjednik je onaj tko uspije
okrznuti protivnika. Ukotac se hvataju Diomed
i Ajant Telamonov. Njih dvojica su se svojski
suoili, no ipak ne uspijevaju raniti jedan drugoga.
Igra postaje opasna. Zahvatio ih je borbeni ar. Svi
gledaoci, zabrinuti, trae da se igra prekine te da
obojica dobiju istu nagradu. Nastavljaju se borbe
kopljima. Dolaze Agamemnon i Merion. AJi prije
nego to su se ova dvojica stala odmjeravati, Ahilej
ree: Agamemnone, svi znamo da te kopljem nitko
ne moe pobijediti. Uzmi, dakle ovaj bronani
pehar. Tebi u, Merione, dati snano koplje! Svi
su se sloili. Tako je potvren mir meu Grcima
i izbrisano sjeanje na svau, a igre u Patroklovu
ast uspjeno su se zavrile.

Pobjedniku u tranju pripast e srebrni vr, drugome

krupan vol, a treemu pola talenta
Pobjedniku u bacanju koplja pripast e bronani
pehar, a drugome koplje
Red je na Odiseja. Ali koliko se god naprezao,
ne uspijeva podii divovskog suparnika. Tad se
umijeao Ahilej: Obojica su pobijedila: dobit ete
iste nagrade.
Dolo je vrijeme za natjecanje u tranju. Prva
nagrada je srebrni vr, druga krupno govedo, a
trea pola talenta.
Istupio je Ajant Oilejev, a za njim mladi Anti-
loh, Nestorov sin. Na sveope iznenaenje, iako
umoran nakon hrvanja s Ajantom, prilazi Odisej.
Na stazi koju je obiljeio Ahilej, tri natjecatelja
zapoinju trku. Ajant je odmah izbio na elo.
Prestigao je Antiloha, ali mu nije uspjelo odvojiti
se od Odiseja, koji mu je za petama. Gledaoci su se
podigli na noge i pljeu dok dva suparnika prelaze
posljednji dio staze. Pomogni mi da pobijedim,
Ateno!, moli Odisej. I boica mu pritekne u
pomo: Ajant se poskliznuo i pao nazemlju upravo
u trenutku kad je trebalo da prijee cilj. Jo jedan
pokret, i Odisej je prvi.
Neka ti je boica pomogla!... , prosvjeduje Ajant.
No Antiloh ree: Iako sam mlad, priznajem da ne

75
Prijam klekne pred Ahileja zaklinjui ga da mn vrati sinovo tijelo
PJEVANJE XXIV
Prolo je nekoliko dana nakon borbe. Ahileja ne
naputa bol. Svakog jutra, nakon noi provedene u
patnji i lutanju du morske obale, Ahilej vezuje za
kola Hektorov les i triput ga vue oko Patroldova
groba. Meutim, tijelo mrtvoga junaka niti trune
niti se unakazuje. Apolon se saalio i odluio da
ga zatiti. No nije se samo Apolon saalio nad
mrtvim Hektorom. I drugi bogovi trae od Zeusa
da prekine surovo muenje, s jedne i Prijamovu
patnju, s druge strane. Zeus udovolji njihovim
zahtjevima. Salje Tetidu njezinu sinu, kako bi ga
nagovorila da vrati neprijateljevo tijelo. A Prijamu
alje svoju glasnicu Iridu kako bi ga uvjerila da s
pouzdanjem otide u logor Mirmidonaca. Hermes
e ga voditi. Stari kralj poloio je na koiju bogate
darove za otkup i nekoliko lanenih plahti da omota
sinovo tijelo; izaao je iz grada te skriven nou, u
76
pratnji Hermesa, neopaeno uao u grki logor.
Doao je do Ahilejeva atora. Ovaj tuno sjedi s
nekolicinom vjernih prijatelja. Prijam izae iz
sjene i padne na koljena pred Ahilejem.
Ahileju, ree, pomisli na svog oca! Saali se nad
mojom boli! Vrati mi sina! Gledaj, nastavi, evo,
Ijubim ruku onoga tko ga je ubio! Rekavi to,
Prijam zgrabi Ahilejevu ruku i poljubi je. Ahilej je
zapanjen to vidi staroga kralja u svom atoru. AJi
jo je vie potresen njegovim rijeima i pokretima.
U njegovu srcu vie nema mrnje, ve samo boli i
saaljenja. Proape:
Stare, dobro vidim koliko pati! Aii kako si
smogao snage i doao sam u moj ator? Zna li
da si bio u smrtnoj opasnosti? Sigurno ti je neki
bog pomogao. Nemoj vie plakati, Prijame, nije
potrebno. Nisi uzalud doao k meni i nisi me
uzalud podsjetio na oca. I on, poput tebe, mora
patiti, jer mi je sudbina namijenila da umrem pod
zidinama tvojeTroje. Ne plai, stare, ne pati vie!
Sa suzama u oima junak podigne Prijama. Naredio
je svojim slukinjama da operu Hektorovo tijelo,
da ga namau, namiriu i uviju u laneno platno
to ga je trojanski kralj donio. Ahilej se zatim
vrati u svoj ator te prozbori: Vraam ti sina. Sad
dosta plakanja. Doi, jest emo i piti u Hektorovu
ast! Mladi junak i stari kralj sjedaju za stol, jedan
nasuprot drugome. Gledaju se s divljenjem. Ahilej
je snaan i hrabar, Prijam mudar i ozbiljan. Obojica
su jednako plemeniti. Napokon Ahilej upita:
Koliko dana eli odavati pogrebne poasti svome
sinu?
Devet dana emo ga oplakivati, a sahranit emo
ga deseti dan. Jedanaesti emo se, pak, dan gostiti
u njegovu ast. Nakon toga bit emo spremni za
nastavak rata, odgovori Prijam. Dvanaest dana
obustavit u svako neprijateljstvo, prozbori Ahilej.
U znak odanosti stisne starome kralju ruku.
Ubrzo potom Prijam se alostan popne na ko-
Prijam se vraa u Troju s Rektorovim leom
la gdje je bio poloen Hektorov le i u potpunoj
tiini noi vrati se u Troju. S vrha jedne kule, ki
Kasandra ugledala ga je kako dolazi te uzviknula:
Trojanci, doite! Pritrite svi da vidite kako se
Hektor vraa! Svi pohrle, a vrata grada otvore se
kako bi kraljeva kola s tunim teretom mogla proi.
Hektorovo tijelo smjestili su u sredinju dvoranu
kraljevskoga dvora. Jecajui i oplakujui prilazi
junakova udovica, lijepa Andromaha. Klekne i,
gledajui muevo blijedo lice, proape:
Premlad umire, Hektore, i ostavjja me s naim
sinom. Jo ne zna ni govoriti. A ja se, Hektore,
bojim da nee upoznati ni mladost kad tebe vie
nema da ga zatiti... Andromaha plae. Pokraj
nje plau stara Hekaba i prelijepa Helena. Mnotvo
Ijudi plae u gradu i u palai.
Ali Prijam naredi: Sad je dosta! Donesite drva za
lomau! Slobodno otiite skupiti ga izvan zidina!
Nemojte se bojati. Ahilej mi je obeao da e na
dvanaest dana prekinuti rat! Tijekom devet dugih
dana, dok traje oplakivanje, skupljaju se drva. Na
veliku gomilu napokon su poloili Hektorovo
Andromaha plae nad muzevim
tijelo, a zatim zapalili vatru.
Kad su posljednje eravice lomae ugasili vinom,
junakov pepeo skupili su u zlatnu urnu, omotaii
je purpurnom tkaninom, poloili u grob i pokrili
golemim kamenjem. Zatim su se, prema obiaju,
Trojanci dovuku drvenog konja unutar zidina,
vjerujui daje boanski znak
svi skupili u Prijamovu dvoru na posmrtnu gozbu.
To su bileposljednje poasti to su ih odali Hektoru,
krotitelju konja. Hektorova smrt, meutim, nije
oznaila kraj rata. Rat e jo potrajati i nee zavriti
ak ni AJhilejevom smru. Ahileja je pogodio strije-
lom Parisov nepogreivi luk. Junakova sudbina se
ispunila: odluio je ivjeti kratko, ali slavno. No,
Troja je jo odolijevala. Past e na prijevaru. Past e
tek kad Grci prihvate Odisejev savjet da se uine
kao da odlaze i naputaju opsaduTroje, ostavljajui
golemog drvenog konja na morskoj obali, na mje-
stu gdje bijae njihov logor. Trojanci su vjerovali da
je taj konj boanski znak te su ga odvukli u grad.
No, u njega su se sakrili najsnaniji grki ratnici.
U tamnoj noi izali su iz svog skrovita i otvorili
vrata Troje. Obavijeni tamom, Grci su se nou
vratili s mora te uli u grad i zapoeli nesmiljenim
pokoljem. Pokolj i poar oznait e kraj Troje.
Poginut e gotovo svi njezini branitelji, umrijet
e mali Hektorov sin, umrijet e stari Prijam.
Ali sjeanje na njih, kao i na njihove pobjednike
trajat e vjeno. Slavit e se hrabri Ahilej, ali e se
potovati i njegov nesretni suparnik Hektor koji
je izgubio ivot branei svoju domovinu i svoj
narod.
Grki ratnici izasli su u noi iz drvenog konja i otvaraju vrata Troje
drugovima koji e zapaliti grad. To je kraj Troje.
M I T O V I I L E G E N D E (1 . K O L O )

1. I L I J A D A

2. O D I S E J A

3. E N E I D A

4. B O G O V I I I U N A C I O L I M P A

5. P R I E I Z M I T O L O G I J E

6. B O A N S T V E N A K O M E D IJA

P O V I J E S N E L I C N O S T I (2 . K O L O )

7. A L E K S A N D A R V E L IK I

8. I V O T I D J E L O H A N f n k L A I S C I P I O N A ( A F R I K O G )

9. L E O N A R D O D A V I N C l

10. P O Z N A T E E N E

11. R O B I N H O O D

12. V I T E Z O V I O K R U G L O G S T O L A

www.andromeda.hr