Politički Pluralizam I Unutarstranačka Demokratija

POLITIKI PLURALIZAM
I UNUTARSTRANAKA
DEMOKRATIJA
NACIONALNA STUDIJA ZA
BOSNU I HERCEGOVINU
POLITIKI PLURALIZAM
I UNUTARSTRANAKA
DEMOKRATIJA
Nacionalna studija za Bosnu i Hercegovinu
BALKAN COMPARATIVE
ELECTORAL STUDY:
IMPACT OF PERSONAL VOTE
ON INTERNAL PARTY DEMOCRACY
POLITIKI PLURALIZAM I UNUTARSTRANAKA DEMOKRATIJA
- Nacionalna studija za Bosnu i Hercegovinu
Izdava:
Centar za monitoring i istraivanje CeMI

UTICAJ PERSONALNOG GLASANJA NA UNUTARPARTIJSKU DEMOKRATIJU SLUAJ CRNA
Bul. Josipa Broza 23A
GORA
81 000 Podgorica

e-mail: cemi@t-com.me

www.cemi.org.me
Izdava:
Za izdavaa:
Zlatko Vujovi
Urednici:
Nermina Mujagi
Centar za monitoring i istraivanja CeMI
Bul. Josipa Broza 23A
Suad Arnautovi
81 000 Podgorica
email: cemi@tcom.me
Recenzent:
www.cemi.org.me
Amer Osmi

Za izdavaa:
Autori:
mr Zlatko Vujovi
Suad Arnautovi

Nermina Mujagi
Autori:
Damir Kapidi
Prof. dr Vladimir Goati
Amer Osmi
Prof. dr Sran Darmanovi
Elma Huruz
Doc. dr Boris Vukievi
mr Zlatko Vujovi
mr Nikoleta Tomovi
Dizajn:
mr Vlado Dedovi
Studio Mouse - Podgorica

Dizajn:
Pripema i tampa:
Studio Mouse Podgorica
Studio Mouse
- Podgorica
Pripema i tampa:
Tira:
Studio Mouse Podgorica
300
Tira:
NAPOMENA: RRPP promovie istraivanja u oblasti
300 drutvenih nauka na Zapadnom Balkanu (Albanija,
Bosna i Hercegovina, Kosovo, Makedonija, Crna Gora i Srbija). Istraivanja u drutvenim naukama
pomau razumijevanje specifinih reformi koje zemlje regiona sprovode i dugoronih efekata izbora
NAPOMENA: Ova studija je izraena u okviru Regionalnog programa za promociju istraivanja na
odreenih javnih politika. Istraivai primaju podrku u vidu grantova za istraivanje, metodolokih i
Zapadnom Balkanu (RRPP), kojim rukovodi Univerzitet u Friburgu, uz podrku vajcarske agencije
tematskih treninga, te kroz prilike za regionalno i meunarodno umreivanje i mentorstvo. Programom
za razvoj i saradnju (SDC), Saveznog odjeljenja za spoljnu politiku.
RRPP koordinira Meufakultetski Institut za Centralnu i Istonu Evropu (IICEE), Univerziteta u Friburgu.
Program je u potpunosti finansiran od strane vajcarske agencije za razvoj i saradnju (SDC), Saveznog
Miljenja i stavovi izraeni u ovoj studiji predstavljaju stavove autora i ne odraavaju nuno
odjeljenja za spoljne poslove.
zvanine stavove vajcarske agencije za razvoj i saradnju i Univerziteta u Friburgu.
Miljenja i stavovi iskazani u ovoj studiji predstavljaju miljenja autora i ne odraavaju nuno zvanine
stavove Univerziteta u Friburgu ili vajcarske agencije za razvoj i saradnju.
Suad Arnautovi
Nermina Mujagi
Damir Kapidi
Amer Osmi
Elma Huruz
POLITIKI PLURALIZAM
I UNUTARSTRANAKA
DEMOKRATIJA
BALKAN COMPARATIVE
ELECTORAL STUDY:
IMPACT OF PERSONAL VOTE
ON INTERNAL PARTY DEMOCRACY
Sadraj
PREDGOVOR........................................................................................................................ 7
1. . POLITIKI SISTEM.................................................................................................... 13
. Nermina Mujagi
1.1. .Historijski pregled..............................................................................................................13
1.1.1 Dravnost Srednjovjekovne Bosne..........................................................................13
1.1.2 Turska okupacija (1463. 1878.).............................................................................14
1.1.3 Austrougarska okupacija (1878.-1918.)..................................................................15
1.1.4 Junoslavenski zagrljaj..............................................................................................16
1.1.5 Drugi svjetski rat i povratak teritorijalnog integriteta BiH..................................18
1.2. .Osamostaljenje BiH nakon raspada SFRJ pravni aspekt.............................................19
1.3 . Aktualni politikih sistem i ustavni poredak..................................................................21
1.3.1 Ustavna aharhija u ratnim okolnostima.................................................................21
1.3.2 Daytonski sporazum i izgradnja konkordacijske demokratije............................21
1.3.3 Internacionalna uprava u BiH.................................................................................24
1.4 . Zakonodavna vlast..............................................................................................................25
1.4.1 Parlamentarna Skuptina BiH.................................................................................25
1.5 . Izvrna vlast.........................................................................................................................27
1.5.1 Predsjednitvo BiH....................................................................................................27
1.5.2 Neke specifinosti naina odluivanja Predsjednitva BiH.................................29
Zakljuak......................................................................................................................................29
2. . STRANAKI SUSTAV................................................................................................. 33
Damir Kapidi
Uvod..............................................................................................................................................33
2.1 . Uvoenje viestranaja i razvoj politikog pluralizma
od 1990. godine...................................................................................................................34
2.2 . Struktura drutvenih rascjepa u BiH...............................................................................36
2.3 . Pravni osnov formiranja i financiranja politikih stranaka..........................................37
2.3.1 Osnivanje i registracija politikih stranaka............................................................38
2.3.2 Financiranje politikih stranaka..............................................................................39
2.4 . Politike stranke na izborima za Parlament BiH 1996.-2014. godine..........................41
2.4.1 Statistiki pregled stranaka n izborima za Parlament BiH...................................41
2.4.2 Elektivne stranke i broj efektivnih stranaka...........................................................43
2.4.3 Stranake koalicije.....................................................................................................45
2.5 . Relevantne stranke u BiH..................................................................................................46
2.5.1 Hrvatska demokratska zajednica BiH (HDZ BiH)...............................................47
2.5.2 Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD)...........................................................47
2.5.3 Socijaldemokratska partija BiH (SDP)...................................................................48
2.5.4 Srpska demokratska stranka (SDS).........................................................................48
2.5.5 Stranka demokratske akcije (SDA).........................................................................49
2.5.6 Ostale relevantne stranke.........................................................................................49
Zakljuak: Stabilnost stranakog sustava BiH.........................................................................51
5
3. . IZBORNI SISTEM........................................................................................................ 55
Suad Arnautovi
3.1 . Izborne jedinice - uvod......................................................................................................55

3.1.1 Izborne jedinice u Bosni i Hercegovini..................................................................58
3.2 . Tip glasakog listia - Postupci glasanja..........................................................................62
3.3 . Preraun glasova u mandate.............................................................................................73
3.4 . Usklaenost izbornog sistema sa meunarodnim standardima..................................74
3.4.1 Tajnost glasa...............................................................................................................79
3.4.2 Univerzalnost- opost...............................................................................................80
3.4.3 Direktnost...................................................................................................................80
3.4.4. Jednakost...................................................................................................................81
3.4.5. Sloboda izbora..........................................................................................................82
Umjesto zakljuka.......................................................................................................................83
4. . IZBORNE KAMPANJE I OPI IZBORI OD 1996. DO 2014. GODINE.................. 87

Amer Osmi
Uvod..............................................................................................................................................87
4.1 . Izborna kampanja i Izbori za prvi saziv Parlamentarne skuptine
Bosne i Hercegovine (1996-1998)....................................................................................88
4.2 . Izborna kampanja i Izbori za drugi saziv Parlamentarne skuptine
4.3 . Izborna kampanja i Izbori za trei saziv Parlamentarne skuptine
4.4 . Izborna kampanja i Izbori za etvrti saziv Parlamentarne skuptine Bosne i
Hercegovine (2002-2006)..................................................................................................94
4.5 . Izborna kampanja i Izbori za peti saziv Parlamentarne skuptine
4.6 . Izborna kampanja i Izbori za esti saziv Parlamentarne skuptine
4.7 . Izborna kampanja i Izbori za sedmi saziv Parlamentarne skuptine
Bosne i Hercegovine (2010-2014)..................................................................................101
5. . UNUTARSTRANAKA DEMOKRATIJA................................................................ 109

Elma Huruz
Uvod............................................................................................................................................109
5.1 Unutarstranaka demokratija i distrubucija moi..........................................................110
5.2 Unutarstranaki izbori.......................................................................................................111
5.3 Unutarstranake promjene i procesi................................................................................119
Literatura............................................................................................................................ 122
Lista tabelarnih prikaza i skraenica................................................................................. 130
Biografije autora................................................................................................................. 133
6
PREDGOVOR
Nacionalna studija o unutarstranakoj demokraciji u Bosni i Hercegovini je dio ireg

trogodinjeg znanstvenog projekta pod nazivom Balkanska komparativna studija
izbora: uticaj personalnog glasanja na unutarstranaku demokraciju (eng. Balkan
Comparative Electoral Study: Impact of Personal Vote on Internal Party Democracy)
koji se implementira unutar Regional Research Promotion Programme - RRPP,
uz financijsku podrku vicarske agencije za razvoj i saradnju (Sviss Agency for
Development and Cordination SDC) a sprovodi od strane vicarskog Univerziteta
u Fribourgu (University of Fribourg), Switzerland. Nosilac projekta za etiri zemlje
Zapadnog Balkana je Centar za monitoring i istraivanje (CeMI) iz Podgorice (Crna
Gora), a uesnici u projektu su i Fakultet politikih nauka iz Beograda, nevladina
think tank organizacija KIPRED iz Pritine (Kosovo), kao i grupa znanstvenika
sa Fakulteta politikih nauka Univerziteta u Sarajevu: Suad Arnautovi, Nermina
Mujagi, Damir Kapidi, Amer Osmi i Elma Huruz. Cijeli projekt je nadgledan
od strane meunarodnog tima eksperata za izborne sisteme sa Univerziteta iz Lo-
zane (The University of Lausanne) i vicarskog centra za ekspertize u drutvenim
znanostima (the Swiss Centre of Expertise in the Social Sciences (FORS). Mentor-
ing tim ine Georg Lutz, Brian Kleiner, Nicolas Pekari, Josep Colomer, sa von
Schoultz i Ioannis Andreadis.
Istraivanje o unutarstranakoj demokraciji u BiH se prvi puta istrauje u BiH na
nain i u obimu kako je to predvieno u projektu istraivanja. Znaajnih teorijskih
istraivanja ovoga politolokog fenomena nije bilo od uvoenja politikog plural-
izma u Bosni i Hercegovini 1990. godine. Stoga se ovo istraivanje moe smatrati
pionirskim poduhvatom koji e otvoriti mogunosti ne samo za nova teoretska
istraivanja nego i za otvaranje ire debate o izbornoj reformi, odnosno za nuenje
praktinih rjeenja u zakonodovstvu o politikom organiziranju, kao i izbornom
zakonodavstvu u zemljama u kojima se projekt realizira. U tom kontekstu preispituje
se uticaj personalnog glasnja na razvoj unutarstranake demokracije. Izborne sis-
teme, meu ove etiri zemlje Zapadnog Balkana, koji omoguavaju, pored glasanja
za politike stranke i personalno glasanje, imaju samo BiH i Kosovo.
Glavni ishodi ovog znanstvenog napora, a to su: interpretacija rezultata anketi-
ranja kandidata sa posljednih nacionalih izbora, izrada etiri nacionalne studije i
izrada dvije binarne studije (BiH-Kosovo, Srbija-Crna Gora) posluie donosio-
cima odluka da promjene i dograde rjeenja u izbornom i stranakom sistemu
u zemljama koje participiraju u ovom istraivanju. Rezultati projekta bie dobra
osnova za te promjene. Publikacija koja je pred vama je jedan od tih ishoda. U
7
njoj je publicirano pet studija u kojima se iz razliitih uglova osvjetljava zakonski

i politiki background u kojem se odvija politiki ivot u BiH. Politike stranke su
nezaobilazan dio tog spektra.
Poseban segment ovog projekta je terensko istraivanje u okviru kojega su ispitivani
stavovi kandidata za javne funkcije sa proteklih Opih izbora u BiH 2014. godine.
Sainjen je opsean upitnik u kojem su kandidati, izmeu ostalog, pitani o njihovim
iskustvima u funkcioniranju unutarstranake demokracije u BiH. Rezultati tih
istraivanja posebno su javno predstavljeni, a bie i objavljeni.
U ovoj publikaciji autori su nastojali da itaocima u BiH, ali i ire, priblie okolnosti
u kojima funkcionira politika arena u BiH. Te okolnosti su bile specifine i njihova
osnovna odlika je da su se mijenjale brzinom svjetlosti. Naime, odmah nakon
omoguavnja politikog pluralizma u BiH 1990. politiki i parlamentarni ivot u BiH
je zapao u krizu, koja se dodatno produbila agresijom na meunarodno priznatu
dravu BiH. Rat je okonan potpisivanjem i danas diskutabilnog Opeg okvirnog
sporazuma za mir u BiH kolokvijalno poznatijeg kao Dejtonski mirovni sporazum.
U tom sporazumu se eksplicite nita ne govori o politikom organiziranju u BiH niti
o tome kako politike stranke treba da se organiziraju i urede svoj unutarstranaki
ivot. Nakon vie od dvadeset i pet godina iskustva u funkcioniranju stranakog
organiziranja u BiH nesumnjivo je da je reforma politikog organiziranja jedna od
najpotrebnijih i najurgentnih politikih reformi u BiH. Uporedo s tom reformom
potrebno je reformirati i izborni sistem, koji je, takodjer, identifikovan kao glavna
smetnja usvajanju i implementiranju principa slobodnih i potenih izbora.
Ova publikacija sadri pet posebnih studija koje ine jednu cjelinu. Ona ima za
cilj da itaoca upoznaju sa glavnim odlikama, historijskim backgroundom i za-
konskiim osnovama politikog sistema u BiH, odnosno funkcioniranja politikih
stranaka u BiH.
U studiji prof. Mujagi osvjetljava se aktuelni politiki sistem BiH sa svim njegovim
manama koje su u njega sistemski ugraene Dejtonskim sporazumom. Nesumn-
jivo da se radi o diskriminacijskom i anticivilizacijskom politikom sistemu koji
ne dozvoljava svim graanima, dravljanima BiH slobodan i jednak pristup svim
javnim poloajima.
Doc. dr Kapidi analizirao je stranaki sistem u BiH. Nesumnjiv zakljuak na
koji nas navodi razmatranje u ovoj studiji je da je neophodna duboka reforma
u strukturnom organiziranju i djelovanju politikih strnaka u BiH. Ovaj prostor
je normativno-pravno, organizacijski i formalno rascjepkan na vie meusobno
nepovezanih djelova to znatno doprinosi neefikasnosti ukupnog politikog sistema
i ima negativan uticaj na izborni sistem.
8
Kljune odlike izbornog sistema date su u studiji dr Arnautovia. Namjera nam je

bila da izborni sistem BiH prikaemo i kompariraimo u odnosu na pet temeljnih
naela svakog demokratskog izbornog sistema. Studija je pokazala odustvo, u
odreenoj mjeri, naela oposti (univerzalnosti) i naela jednakosti u izbornom
sistemu BiH, posebno kod izbora lanova Predsjednitva BiH i delegata Doma
naroda Parlamentarne skuptine BiH.
Mr.sci Amer Osmi je analizirao predizborna obeanja i medijsko predstavljanje
politikih stranaka. U studiji se analiziraju kanali komunikacije kandidata i politikih
stranaka sa birakim tijelom u BiH, posebno putem predizbornih obeanja pla-
siranih putem elektronskih medija i plakata.
Mr.sci Elma Huruz je analizirala statute kljunih politikih aktera u BiH s aspekta
funkcioniranja unutarstranake demokracije. Fokus njenog interesiranja je nain
odabira stranakih kandidata za dravne pozicije, prije svega u parlamentu, a
potom i nain izbora stranakih rukovodstava. Ova pitanja su i jedna od glavnih
tema cjelog projekta.
Istraivaki tim iz Bosne i Hercegovine se zahvaljuje kolegama iz Centra za monitor-
ing i istraivanje (CeMI) iz Podgorice, a posebno mr.sci Zlatku Vujoviu na pozivu
za ukljuivanje u ovaj veoma zahtjevni znanstveni projekt, kao i na veoma plodnoj
kolegijalnoj saradnji iskazanoj tokom implementiranja projekta.
U Sarajevu, august 2015.
Prof. dr Suad Arnautovi
9
Nermina Mujagi
PRVI DIO
POLITIKI SISTEM
Nermina Mujagi
1. POLITIKI SISTEM
1.1. Historijski pregled
Kada govorimo o politikom sistemu BiH, najprije treba znati da se on kao zasebna
politika disciplina izuava neto vie od dvadeset godina, zapravo nakon 1992.
godine kada je BiH dobila meunarodno priznanje kao nezavisna i suverena drava.
Naime, njen bogat historijat izuavan je fragmentirano, tj. u okviru drava u ijem
se sastavu BiH nalazila od bosanske srednjovjekovne drave koja e od 1463. godine
biti inkorporirana u sastav Otomanskog carstva, potom Austro-Ugarske monarhije
i Kraljevine Jugoslavije, do obnove bosanskohercegovake dravnosti u SFRJ 25.
novembra 1943. godine, i konano sticanja same nezavisnosti BiH koje je uslijedilo
nakon disolucije Jugoslavije (Ibrahimagi, 1999).
1.1.1 Dravnost Srednjovjekovne Bosne
Nakon rascijepa Rimskog Carstva na Istono i Zapadno, Bosna1 se teritorijalno

nala na geopolitikom prostoru izmeu dva dominantna kulturno-civilizacijska
uticaja. Proimanje judejsko-hrianske, grko-rimske i islamske kulture i civi-
lizacije, omoguilo je bosansko-hercegovakom stanovnitvu da izgradi vlastitu
kulturno-civilizacijsku duhovnost i bosanski politiki identitet. Upravo to vrijeme
je period u kojem se uspostavlja prva dravnopravna organizacija srednjovjekovne
bosanke drave, iji se stanovnici nazivaju tada Bonjani. Taj naziv imao je dvo-
jaku konotaciju. Razumjevao se u dravnom, ali i u etnikom-vjerskom smislu. Sa
stajalita dravnopravne tradicije, Bosna u to vrijeme ima vladare (npr. bosanski
vladar Kulin ban (1180-1204) u ije je vrijeme Bosna doivjela svoju politiko-
ekonomsku stabilnost i svoje irenje) zatim plemstvo i crkvu, Crkvu bosansku, iji
su se sljedbenici nazivali krstjanima.
1 U litetaturi koja se bavi historijskim razvojem BiH do austrougarske vladavine, u zvaninim
dokumentima se koristi samo termin Bosna, tako da isti izvorno preuzimam.
13
U kulturno-historijskom smislu vanu ulogu e odigrati bosansko pismo BOSANICA

kojima su napisane mnoge povelje i historijski dokumenti. Tako npr. Povelja Kulina
bana izdata 29. augusta 1189. godine kojom se dozvoljavalo dubrovakim trgov-
cima da slobodno trguju po Bosni, smatra se rodnim listom bosanske drave.
Kao srednjovjekovna evropska drava Bosna je imala i svoj parlament koji se
nazivao Stanak, a jedan ugarski dokument iz 1137. godine potvruje da je Bosna
poetkom XII stoljea samostalna drava (bosnensis ducatus) (Babi, 1972: 79).
Postojala su dva oblika vlasti, banski i kraljevski. Papina pisma vladarima Bosne i
razne povelje koje su izdavali bosanski banovi, potvruju samostalnost drave, a
ne njenu vazalnost (Klai, 1994: 79). U ovom periodu Bosanska srednjovjekovna
drava funkcionirala je prema tadanjim standardima obiajnog prava i dravnim
protokolima karakteristinim za sve drave tog doba. Bosansko pravo nije bilo
zakonom kodificirano, ali je zato bosansko obiajno pravo imalo razliite pisane
oblike (Ibrahimagi, 1999: 27). Kategorije kao to su vjerna sluba, vjerska
gospoda, plemenita batina bile su osnove na kojima se gradio privatno-pravni
i javno-pravni odnos u tadanjoj dravi. Bosansko kraljevstvo, posebno u vrijeme
Stjepana Tvrtka I, proirilo je granice bosanske srednjovjekovne drave na najiri
prostor, to nije uspjelo nijednom srednjovjekovnom dravnom vladaru (Klai,
1994: 262). Meutim, borbe meu bosanskim velikaima kao i stalna nastojanja
njenih susjeda, prije svega Ugarske, doprinijele su slabljenju moi zemlje, to e
olakati Turskoj da Bosna postane lagan plijen za nju.
1.1.2 Turska okupacija (1463. 1878.)
Dolaskom Turske Bosna e izgubiti svoju srednjovjekovnu dravnu samostalnost i

nezavisnost, ali ne potpuni gubitak svih ostalih karakteristika bosanskohercegovakog
identiteta. Iako dolazi do nagle islamizacije (posebno feudalaca i zavisnih seljaka),
BiH e ostati zemlja izraenog multireligijskog identiteta. U zauzetim oblastima
Osmanlije su uspostavile svoj drutveni, politiki, ekonomski i pravni poredak.
Osnovni izvori pravnog sistema Osmanskog Carstva bili su erijatski zakon i dravni
(sultanski zakon) koji se zvao kanun. U Bosni i Hercegovini (BiH) je vaila tzv.
hanefijska pravna kola, a za sluajeve u kojima su nedostajala pravna rjeenja u
Kuranu i hadisima, izdavale su se fetve. U to vrijeme, posebnost BiH se na izvjestan
nain sauvala. Samo vjeroispovijest vai kao kriterij raspoznavanja stanovnitva
BiH. Pored islamske, katolike i pravoslavne, u to vrijeme se biljei i razvoj jevre-
jske religijske skupine u BiH, iji uticaj osnauju panske Sefarde, koji su na ovaj
prostor dole ve u 16. stoljeu (Krinik-Buki, 1997). Njihov pravni poloaj
proizilazio je iz tzv. miletskog prava, prava pojedinih vjerskih zajednica, tako da
je multireligijski identitet Bosne i Hercegovine u velikoj mjeri ouvan. Muslimani
14
su uivali vee privilegije u vrijeme Turske, za razliku od drugih naroda u BiH,

ali je identifikacija u odnosu na Turke bila jasna. Turci su Muslimane zvali Bosan-
cima, a ovi njih Turkaima. Jedinstvo bosanskog naroda ogledalo se i u injenici
da je tridesetih godina XIX vijeka, kada dolazi do nacionalnog buenja u Evropi,
i kada se ljuljaju turski temelji u Evropi, dolo do formiranja tzv. antireformskog
pokreta koji je polazio iz jasnog politikog zahtjeva za samostalnou BiH. Rije
je o Pokretu za autonomiju BiH kojeg je predvodio Husein kapetan Gradaevi.
Jedna od zahtjeva ovog pokreta bio je autonomni poloaj Bosne u imperiju. Sam
ustanak, ali i mit o njemu sigurno spadaju meu najaktivnije agense bosanskih
identifikacijskih procesa jer je Gradaevievo bosanstvo bilo motivirano i feudal-
nim interesima plemstva zemlje prema turskoj centralnoj vlasti, pa nije proizilazilo
iz evropskog proljea naroda, mada se deavalo u isto vrijeme. Meutim, izvor-
nom evropskom proljeu bio je blii Ivan Frano Juki iji je koncept bonjatva
(koje ini narodni duh bosanstva sa tri vjerski utemeljene zajednice) proizilazio iz
ireg junoslovenskog pokreta. Njegova i druga nastojanja da se bonjatvo oivi
i ukorijeni, nisu se ostvarila.
1.1.3 Austrougarska okupacija (1878.-1918.)
Zaposjedanjem Bosne od Austro-Ugarske bila je okonana 415-godinja osmanska

vladavina nad Bosnom. Berlinskim kongresom dolazi do aneksije BiH, i ova zemlja
iz jedne imperija ulazi u drugu jer je Berlinskim ugovorom l. XXV odobreno aus-
trougarskoj upravo zaposjedanje i upravljenje pokrajinama Bosne i Hercegovine
(Sueska, 1995: 99). Pored Berlinskog ugovora, Carigradskom konvencijom 1879.,
Zakonom o upravljanju Bosnom i Hercegovinom, koju su paralelno usvojili par-
lamenti Austrije i Ugarske 22.02.1880., stvorena je pravna osnova za upravljanje
BiH. Za vrijeme austrougarske vladavine BiH e ostati posebno podruje (corpus
separatum) nad kojim su, osim cara, svoje ingerencije imali Zajednika vlada, vlada
Austrije i Maarske, zakonodavna tijela tih drava i Delegacija kao zajedniko par-
lamentarno tijelo. Meutim, i pod ovom upravom pokuava se njegovati koncept
bosanskohercegovake posebnosti. Zbog snane nacionalistike propagande iz Srbije
i Hrvatske, tadanji reim pokuava da uspostavi koncept bosanske nacionalnosti,
oivljavajui ve spomenutu srednjovjekovnu tradiciju i koncept bonjatva. Pored
lista Bonjak koji je bio nosilac propagande bonjake ideologije, bonjatvo je
pokuao promovirati i osnaiti i habsburki upravitelj Benjamin Kallay, meutim
u tome nije uspio. Neki tvrde da su za neuspjeh najvie krivi bosanskohercegovaki
narodi, mada je za takvu tvrdnju potrebna svestrana i kompleksna analiza.
Iako je bila pod austro-ugarskom vlau, sve do 1908. godine Bosna nije bila aus-
trougarska kolonija, jer nad njom nije imala pravno neogranienu vlast, ali je sa
15
stajalita ekonomije vodila kolonijalnu politiku. Meutim, nakon aneksije prestala

su sva ogranienja iz evropskog mandata, tako da je sultan svoj formalni suverenitet
prodao Austro-Ugarskoj za dva i pol miliona funti sterlinga i tako produio legitimitet
austro-ugarske uprave (Ibrahimagi, 1999: 45). U ustavnoj strukturi Austro-Ugarske
monarhije, Bosna kao corpus separatum bila je drava sa sopstvenim zakonima,
iako su te zakone za nju donosili drugi. Reorganizacijom bosanske uprave 1912.
godine ojaana je uloga vojnih inilaca u upravljanju zemljom. Ovaj period je
karakteristian i po tome to ona nasljeuje i turski pravni sistem koji se sastojao
od elemenata islamskog prava, osmanskog tanzimatskog (reformnog) prava, te
nekoliko meunarodnih ugovora, to ju je jasno razlikovalo od druga dva pravna
sistema unutar Monarhije. Izvana, BiH nije imala karakter drave jer se nalazila u
podreenom poloaju prema Austriji i Ugarskoj. Poslije aneksije koja je predstav-
ljala stalni cilj austrougarske politike u BiH,2 prestalo je da djeluje meunarodno
pravo i Bosna je postala podlona samo unutranjem austrougraskom pravu. S
toga je sankcioniran i Ustav BiH iz 1910. godine, jer je zakonodavna vlast u BiH
pripadala kruni, tj. tadanjem vladaru (Imamovi, 1997). Izmeu ostalog, i zbog
rivalstva Austrije i Ugarske po pitanju uticaja na upravljanje ovom zemljom, BiH
e postati jedan od osnovnih izvora ustavne i politike nestabilnosti Monarhije.
1.1.4 Junoslavenski zagrljaj
Po zavretku Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske, Bosna se po trei put

zaredom nalazi u vienarodnoj zajednici (Krinik-Buki, 1997: 25) Naime, u sep-
tembru 1918. godine, Narodno vijee drave Slovenaca, Hrvata i Srba (SHS) donosi
memorandum o otcjepljenju junoslovenskih zemalja od Austro-Ugarske. Tadanji
poglavar BiH predaje vlast u ruke ovom Narodnom vijeu koje bira narodnu bo-
sansku vladu koju su sainjavali i Srbi i Hrvati i Muslimani. Slijed dogaaja dovest
e do toga da Narodno vijee prestane da radi, a ubrzo nakon toga i Vlada BiH.
BiH u dravi SHS ima status pokrajine, tako da su i njene nadlenosti pokrajinske.
Nakon to se drava SHS ujedinjuje sa Kraljevinom Srbije i Crne Gore (stara
Jugoslavija), zbog centralistikog i apsolutistikog principa s jedne strane, i ner-
avnopravnosti za ostale junoslovenske narode, stara Jugoslavija se raspada
poetkom Drugog svjetskog rata, dakle 1941. godine. Ovaj period se smatra mranim
periodom za BiH. Naime, razliite politike struje u novonastaloj junoslavenskoj
dravi predlagale su razliita administrativno-pravna rjeenja za podjelu drave.
Konflikti na relaciji Srbija-Hrvatska, prelamaju se ne samo preko teritorijalnog
2 Meunarodni i unutranji poloaj u BiH ostao je neodreen i zbog formalnog sultanovog suve-
reniteta nad Bosnom i Hercegovinom, koji je oteavao uvrenje austrougarske vlasti i rjeavanje
agrarnog pitanja.
16
integriteta BiH, nego i na raun Muslimana koji se pokuavaju nacionalizirati

kao Srbi ili kao Hrvati. Otpor asimilaciji pokazuje Jugoslovenska Muslimanska
Organizacija (JMO), i danas se ona smatra najsvjesnijim politikim subjektom u
tom periodu (Krinik-Buki, 1997: 35). Ova stranka e postaviti uvjete za svoj
pristanak o glasanju o Ustavu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca pod uvjetom
da BiH ostane u svojim tadanjim granicama. Rije je o Vidovdanskom ustavu, iz
1921. godine koji afirmira nacionalni unitarizam i dravni centralizam, po prinipu:
jedan narod, jedna drava. U Ustav se tada ugrauje lan 135. u kojem stoji, ako
doe do regionalne podjele, BiH e sauvati svoju teritorijalnu cjelovitost u njenim
historijskim granicama.
Meutim, 06.01.1929. godine Kralj e proklamacijom da ukine ovaj Ustav, proglasi
sebe vladarom, raspusti politike stranke i formira vojnu vladu, i tada se historijska
osnova zemlje gubi. Tada je donesen Zakon o nazivu i podjeli Kraljevine na upravna
podruja. Opa uprava se vrila po banovima, srezovima i opinama. BiH tada ima
4 banovine, a samo jednu na podruju BiH: Vrbska (Banjaluka), Drinska (Sarajevo),
Zetska (Cetinje), Primorska (Split). One su duboko zadirale u teritorije susjednih
zemalja i danas je oito da je to bio uvod u podjelu zemlje. Poznatim sporazumom
Cvetkovi-Maek, deset godina kasnije, dio BiH se naao u NDH (Nezavisnoj dravi
Hrvatskoj). 16. augusta 1939. godine objavljena je Uredba o Banovini Hrvatskoj
kojom su Savska i Primorska banovina i 13. srezova u BiH spojeni u jednu banovinu,
dok je ostatak trebao ui u sastav Srpske Banovine. Poetak Drugog svjetskog rata
sprijeio je realizaciju ovog sporazuma. Ovakvo stanje, trajalo je sve do poetka
Drugog svjetskog rata, nakon kojeg e BiH da vrati natrag svoj historijski teritorij.
U novoj zajednici junoslovenskih naroda, narodi BiH nastavljaju da politiki
djeluju kroz rad politikih partija. S obzirom da se u to vrijeme politike partije
formiraju uglavnom oko dva dominantna regionalna bloka, srpskog i hrvatskog,
na teritoriji tadanje BiH djeluju produnice hrvatskih, odnosno srpskih stranaka
u BiH, zatim Komunistike partije Jugoslavije, Demokratske stranke Jugoslavije i
Jugoslovenske Muslimanske Organizacije.
BiH u to vrijeme nema zvanini Predstavniki dom ili Skuptinu Naroda, ali
su se poslanici iz BiH birali u Narodnu Skuptinu koja je zasjedala u Beogradu,
prijestolnici Jugoslavije (Saraevi, 2009: 158). Nakon zavretka Prvog svjetskog
rata, tanije 1919. simpatizeri socijalistikih orijentacija osnivaju Socijalistiku
radniku partiju Jugoslavije i tu ve biljeimo razilaenje komunista i reformista,
tako da reformisti osnivaju Socijalistiku partiju Jugoslavije. Izmeu dva rata stranke
socijaldemokratske orijentacije nemaju nekog velikog uticaja. Tek nakon zavretka
Drugog svjetskog rata, KPJ uspostavlja monopol u politikom ivotu, a djelovanje
socijaldemokrata biva marginalizirano i ugueno.
17
1.1.5 Drugi svjetski rat i povratak teritorijalnog integriteta BiH
Na 2. zasijedanju Antifaistikog Vijea Narodnog Osloboenja Jugoslavije (AVNOJ)

BiH se formira u svojim dananjim teritorijalnim granicama, dok je na prvom
zasjedanju ZAVNOBiH-a, odranom 25. i 26. novembra 1943. godine donesena
Rezolucija u kojoj se govori da su narodi BiH stoljeima ivjeli zajedno, meusobno
izmjeani i povezani mnogim zajednikim interesima. Zbog toga narodi BiH hoe
da njihova zemlja (koja nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska,
i hrvatska i muslimanska) bude slobodna i zbratimljena BiH u kojoj e se osigurati
puna ravnopravnost i jednakost i Srba, i Hrvata i Muslimana3 i ravnopravnih pri-
padnika drugih naroda koji su ivjeli u BiH (Ibrahimagi, 1999). Dakle, i u SFRJ,
BiH je specifikum. Novu Jugoslaviju, tj. SFRJ, inilo je pet federalnih jedinica
nastalih na nacionalnom principu: Slovenija, Hrvatska, Crna Gora, Makedonija
i Srbija, u kojima su apsolutnu veinu stanovnitva inili istoimeni narodi, dok
je BiH iako nije bila jednonacionalna federalna jedinica, takoer dobila status
federalne jedinice po kriteriju njene ekonomsko-kulturne i historijske zasebnosti.
Kao ravnopravna zajednica srpskog, hrvatskog i muslimanskog naroda unutar
jugoslavenske socijalistike federacije, BiH dobiva i svoje zakonodavano tijelo. To
je bila Narodna skuptina Bosne i Hercegovine, koja je osnovana na treem zas-
jedanju Zemaljskog antifaistikog Vijea BiH (ZAVNOBIH) u Sarajevu u aprilu
1945. godine. Ustav Narodne Republike Bosne i Hercegovine (NR BiH) donesen
je 31. decembra 1946. g. i definira Bosnu i Hercegovinu kao narodnu dravu re-
publikanskog oblika koja se na osnovu prava na samoopredjeljenje, ukljuujui
pravo i na otcjepljenje, ujedinjenje sa ostalim republikama (Hrvatskom, Srbijom,
Slovenijom, Makedonijom i Crnom Gorom) u Federativnu Narodnu Republiku
Jugoslaviju. Kasnijim Ustavom iz februara 1974. godine dolazi do promjene naziva
iz Narodne u Socijalistiku Republiku Bosnu i Hercegovinu (SR BiH) kojim su
potvreni principi ravnopravnosti njenih naroda i narodnosti, pravo na otcjepljenje
od federativne zajednice te je naglaen princip srazmjerne reprezentativnosti u
svim oblicima drutveno-politikih organizacija i zajednica (Saraevi, 2009: 159).
Meutim, sjenovita strana ZAVNOBiH-a koja je trebala da konano rijei nacionalno
pitanje u BiH razotkrila se s poetka devedesetih godina. Nakon disolucije Jugoslavije
ponovo poinje svojatanje bosanske zemlje koja oigledno nije dovoljno naglaena
odlukama tadanjih tijela. Takoer, nerijeeni status Muslimana pobuivao je stare
hegemonistike apetite Hrvatske i Srbije, meutim Titova makisma o bratstvu
i jedinstvu u BiH je stvarno zaivjela. Prema popisu iz 1991. godine procenat
stanovnika BiH koji su se narodnosno izjanjavali kao Jugosloveni iznosio je 5,
54 %. inilo se da su i bosanski Muslimani, i bosanski Hrvati i bosanski Srbi, a i
3 Muslimanima tada nije priznat status naroda, nego tek Ustavom iz 1974. godine. Odlukom na
Bonjakom Saboru iz 1993. godine Muslimani sebe oficijelno proglaavaju Bonjacima.
18
pripadnici drugih naroda i narodnosti BiH zadovoljni narodnom ravnopravnosti

koja je funkcionisala po nacionalnom kljuu (proporcionalna zastupljenost na
znaajnim kadrovskim poloajima), bez velike javne pompe. Veliki dio akademske
i intelektualne javnosti u BiH i danas se sa simpatijama sjea i referira na ove od-
luke, a posebno na socijalistiki, republiki Ustav iz 1974. godine4, koji nije sporio
bosanski dravni narod.
1.2 Osamostaljenje BiH nakon raspada SFRJ pravni aspekt
Ipak, republiki Ustav BiH, kao i ustavi drugih republika, svakako je trebalo mijenjati
posebno u onim dijelovima koji nisu zadovoljavali kriterijume ustavne demokratske
dravnosti (npr. partijsko monolitno upravljanje dravom), odnosno sve ono to
je predstavljalo legitimacijski osnov starog reima. Ustavom iz 1974. godine proiz-
vedena je konana faza jugoslovenskog socijalistikog bezdravlja (Dimitrijevi,
2006: 163). Tadanja Jugoslavija pada u Hobsovsko prirodno stanje u kojem su
sva sredstva dozvoljena, a drava se raspada uz pomo nacionalistikih aktera koji
su je eljeli rasparati i to upotrebom instrumenata prinude (sluaj JNA). Nakon
odluke Slovenije da napusti tadanju jugoslavensku zajednicu, uslijedio je opi haos
u zemlji. Sve oitija dominacija nacionalizma kojeg je vodio Slobodan Miloevi,
budila je susjedne nacionalne svijesti, pa je nakon Slovenije uslijedilo hrvatsko, a
potom i bosanskohercegovako otcjepljenje. Jugoslovenski Ustav iz 1974. godine
posluio je kao sredstvo koje je KPJ iskoristila da promovie nacionalizam jer je
ideologija nacionalne ravnopravnosti trebala da bude komplementarna ideologiji
socijalistikog samoupravljanja. Meutim, ona je samoupravljanju primjerena,
prerasla u skup agresivnih nacionalizama (Dimitrijevi, 2006: 163).
U toku 1990. godine, Skuptina SR BiH je izmijenila Ustav SR BiH, kojim se
omoguilo uvoenje viestranakog sistema i odredio nain formiranja politikih
partija za predstojee izbore koji su zakazani za 18.11.1990. godine. Skuptina SR
BiH prvobitno je zabranila udruivanje graana po osnovu vjerske i nacionalne
pripadnosti, upravo zbog specifinog multietnikog konteksta zemlje. Meutim,
Ustavni sud SR BiH je naknadno odobrio formiranje stranaka na etnikoj osnovi,
uz obrazloenje da bi svaka zabrana takvog udruivanja graana predstavljala
krenje osnovnih ljudskih prava i sloboda. Ovo je formalno oznailo poetak raz-
4 Reformom Ustava Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije iz 1974., federativne repub-

like su dobile pravo na otcjepljenje kao nositelji suverenosti te vei stepen nezavisnosti u odnosu
na centralnu vladu u Beogradu.
19
voja politikog pluralizma u BiH. Jedan broj politikih stranaka nastaje reformom
ranijih politikih organizacija iz jednopartijskog sistema,5 dok drugi dio stranaka
svoje politike programe koncipira na etnikom principu.6 Takoer, dolazi do
formiranja i drugih stranaka sa tzv. graanskim opredjeljenjem (koje zagovaraju
interese svih graana BiH bez etnike eksluzivnosti).7
Na prvim viestranakim izborima odranim 1990. godine uestvovalo je 15 politikih
stranaka, a pobjedu su odnijele 3 glavne etnike stranke SDA (Stranka demokratske
akcije), SDS (Srpska demokratska stranka) i HDZ (Hrvatska demokratska zajednica),
koje su osvojile ukupno 84% poslanikih mandata u Skuptini SR BiH. Meutim, ove
tri vodee stranke nisu mogle usaglasiti politiki program niti se sloiti oko vizije
budueg razvoja SR BiH, nego su vlast formirale na partnerskoj osnovi (Pejanovi,
2006: 52). Glavna linija podjele izmeu parlamentarnih stranaka 1990. g. se ticala
budueg modela teritorijalne organizacije BiH, pri emu se formiraju dva oprena
stajalita. Prvo koje je zagovaralo suvereni i nezavisni razvoj BiH i istupanje iz fed-
eralne jugoslovenske zajednice,8 i drugo koje je bilo za ostanak BiH u ve naetoj
zajednici SR Jugoslavije.9 S obzirom da su dvije nacionalne stranke (SDA i HDZ),
kao i pet opozicionih, zagovarale suvereni i nezavisni razvoj Bosne i Hercegovine, a
SDS bio za drugu opciju, Skuptina SR BiH 24. i 25. januara 1992. g. donosi odluku
o raspisivanju referenduma za utvrivanje budueg statusa BiH, na koji je izalo
64% ili 2/3 registriranih biraa. Od ovog broja, 99% graana je glasalo za nezavisni
razvoj BiH i istupanje iz jugoslovenske zajednice. Meutim, nepriznavanje legitim-
nosti referenduma za neovisnost BiH (koji je sa ustavno-pravnog aspekta odraavao
aktuelnu demokratsku volju veine graana BiH) od srpskog politikog vostva,
oznailo je parlamentarnu krizu u BiH i poetak krvavih ratnih sukoba (Pejanovi,
2006: 55). Najkrvaviji sukob u Evropi, nakon zavretka Drugog svjetskog rata, bio
je obiljeen etnikim ienjima, koncentracijskim logorima, masovnim pokoljima
i silovanjima, te neselektivnim granatiranjem zbog ega je stradalo izmeu 100.000
i 110.000 osoba, dok ih je oko 2.2. miliona raseljno.
5 Socijalistika partija se razvila iz Saveza komunista, Socijalistiki demokratski savez iz Socijalistikog

saveza radnog naroda BiH, a Liberalna stranka iz Saveza socijalistike omladine BiH.
6 Stranka demokratske akcije (SDA) uglavnom okuplja Muslimane, kasnije, Bonjake, Srpska
demokratska stranka (SDS) uglavnom Srbe, i Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) Hrvate.
7 To su: Stranka Jugoslovena, Demokratska stranka, Savez reformskih snaga za Bosnu i Herce-
govinu (SRS za BiH), i druge.
8 Za ovu opciju su bile SDA, HDZ i pet opozicionih stranaka: Socijaldemokratska partija (SDP),
SRS za BiH, Demokratska socijalistika stranka (DSS), Liberalna stranka (LS) i Muslimanska
bonjaka organizacia MBO.
9 Ovu opciju su podravali SDS i Srpski pokret obnove (SPO).
20
1.3 Aktualni politikih sistem i ustavni poredak
1.3.1 Ustavna aharhija u ratnim okolnostima
U ratnom periodu od 1992. do 1995. godine, nastajali su ilegalni ustavi u pokuaju

da se legitimizira ratom i etnikim ienjem osvojen prostor (Ustav RS, Ustav
Herceg - Bosne), na to se reagiralo stvaranjem jo nekih pseudoustava kao to
je Ustav Federacije BiH koji je nastao kao poseban oblik pravne reakcije na so-
cijalne injenice, a u funkciji mira i uspostavljanja ravnotee (arevi, 2010:
430), izmeu tadanje Republike BiH i hrvatske Republike Herceg-Bosna, i to sve
dok je na snazi bio republiki ustav BiH s preienim tekstom, kojeg je Ustavni
sud BiH 1993. godine proglasio neustavnim. U toku ratnih djejstava, paralelno su
dakle postojale Skuptina RBiH i Skuptina RS, te od 28.08.1993. g. i Zastupniki
dom (Sabor) Hrvatske Republike Herceg-Bosne koji su vrili ulogu zakonodavnih
organa za svoje pripadajue teritorije nad kojima su imale vojnu kontrolu do
okonanja ratnih djejstava. Prije stupanja na snagu Aneksa 4 Okvirnog mirovnog
sporazuma za BiH10, u kojem je sadran dananji Ustav BiH, na snazi je ostao da
vai Ustav Republike BiH (pod kojim se podrazumijevao Ustav Socijalistike Repub-
like BiH), koji je na putu uspostavljanja graanske demokratije krajem jula 1990.
godine promijenjen dvadeset i jednom amandmanskom intervencijom, a zatim i
Odlukom Predsjednitva BiH od 24.02.1993. godine utvren u obliku preienog
teksta (arevi, 2010: 49). Meutim, injenica da je ovaj preieni tekst Ustavni
sud BiH proglasio neustavnim, razotkriva stanje dvosmislenosti, nedovrenosti i
nedravnosti na putu ka ustavnoj demokratiji u BiH posebno u toku rata u BiH.
1.3.2 Daytonski sporazum i izgradnja konkordacijske demokratije
Ako je kriterijum za razgraniavanje ustavnih od apsolutistikih, autoritarnih

ili totalitarnih drava kvalitet vlasti, a ne njena koliina, onda BiH nije drava
ustavne demokratije jer se osobenost ustavnih demokratija, kako kae Prajs Ulrih
(Preuss Ulrich) sastoji u potinjavanju politike moi pravilima koja pretenduju
na vaenje kao pravne norme i koje se primjenjuju posredstvom posebnih agen-
cija za sprovoenje zakona (posebno sudova, ukljuujui ustavni sud) (Preuss
10 General Framework Agreement for Peace in Bosnia and Herzegovina tj. Opi okvirni mirovni
sporazum u Bosni i Hercegovini, kako zvui njegovo potpuno ime, dogovoren je 21. novembra
1995. godine u Daytonu u SAD, a potpisan je 14. decembra iste godine u Parizu. Republika Bosna
i Hercegovina, Republika Hrvatska i Savezna Republika Jugoslavija bile su stranke ugovornog
okvira.
21
Ulrich Klaus, 1993: 1). Kada govori o ustavnom definiranju drave i manjinskih
prava u post-komunistikim dravama jugoistone Evrope, identificirajui iden-
titete drava kao to su Albanija, BiH, Crna Gora, Hrvatska, Makedonija, Srbija,
Slovenija koje navodno istiu vjernost liberalnom konstitucionalizmu, Nenad
Dimitrijevi zakljuuje da ove drave ne doseu do spornog koncepta nacionalne
drave (Dimitrijevi, 2001: 57). Ove etno-nacionalistiki privatizovane drave
su eksplicitno zasnovane na neoliberalnom etikom primatu posebnog kolektivnog
dobra posebne (veinske) nacionalne grupe, to rezultira oficijelnim razlikovanjem
izmeu dravljana po liniji njihove nacionalne pripadnosti (Dimitrijevi, 2001:
57). U BiH rije je o tri dominantne etnike grupe koje se predstavljaju kao kon-
stitutivne. Rije je o konstitutivnim Srbima, Bonjacima i Hrvatima. Ove drave,
pa tako i BiH zasnovane su na dva meusobno iskljuiva postulata. U sluaju BiH,
Ustav definie demokratske pravne i politike institucije, procedure politikog
odluivanja, te kataloge individualnih prava. Meutim, vrijednost ovih elemenata
liberalnog konstitucionalizma ve je na samom poetku osporena nacionalistikim
odreenjem zajednice. U preambuli ustava BiH stoji: Bonjaci, Hrvati i Srbi, kao
konstitutivni narodi (zajedno sa drugima), graani Bosne i Hercegovine, ovim
utvruju Ustav Bosne i Hercegovine(Ustav Bosne i Hercegovine)11, pa su procedure
politikog odluivanja uglavnom etnike, dakle kolektivne, a katalog individalnih
prava u politikoj sferi zamagljen, na raun kolektivnih prava. Politika mo, skon-
centrirana mobilizacijom etnikih identiteta nije potinjena posebnim pravilima,
tako da je ovako konstruirana drava zapravo je virtualno vlasnitvo konstitutivnih
Srba, Hrvata i Bonjaka, dok su svi ostali podstanari, odnosno nevlasnici BiH.
Fenomen konstitutivnosti takoer je diskriminatoran, te je kao takav zapravo
uzrok ustavne krize i nefunkcionisanja dravnih institucija Bosne i Hercegovine
posljednje dvije decenije (Seizovi, 2014: 7)
U literaturi koja pokuava da odredi ureenje BiH daju se razliite kvalifikacije
od: asimetrina konfederacija, unija dvaju samostalnih politikih entiteta,
segmentirana drava, slaba federacija, nepotpuna federacija itd. Meutim,
niko ne spori ni vrijednost ovog meunarodnog ugovora koji je ipak zaustavio rat
11 Opim okvirnim sporazumom za mir u Bosni i Hercegovini dogovorena su osnovna naela

dravno-pravnog i politikog ureenja Bosne i Hercegovine. Sastavni dio ovog Sporazuma, kao
njegov Aneks 4, je Ustav Bosne i Hercegovine, koji osim Preambule ima i 12 lanova. Ustavom su,
u lanu 1. odreena osnovna naela kao to su kontinuitet, demokratski principi, sastav, promet
roba, usluga, kapitala i lica, glavni grad, simboli i dravljanstvo Bosne i Hercegovine. Ostalim
lanovima Ustava odreena su i obraena, izmeu ostalog, pitanja ljudskih prava i fundamentalnih
sloboda, nadlenosti i odnosi izmeu institucija Bosne i Hercegovine i entiteta, Parlamentarna
skuptina, Predsjednitvo, Vijee ministara, Stalni komitet za vojna pitanja, Ustavni sud, Centralna
banka, finansije i budet, ope odredbe, amandmani, prelazne odredbe i stupanje na snagu: Vidi:
Ustav Bosne i Hercegovine: http: //www.mvp.gov.ba/dobro_dosli_u_bih/drzavno_uredjenje/
ustav_bih/?id=261 datum pristupa: 27.10.2014
22
u Bosni i Hercegovini. Aneks 4 Okvirnog mirovnog sporazuma tj. Daytonski ustav

kako se ve uobiajno naziva, u svojoj Preambuli postavlja demokratiju za cilj, i
time upuuje na vie od samih odnosa moi koji su postojali pri zakljuenju mira,
jer demokratija ni u kom sluaju nije postojala u trenutku okonanja rata. Bosna i
Hercegovina ovim ugovorom, takoer, ostaje u meunarodno priznatim granicama,
ali istovremeno dobija i federalnu strukturu sa institucijama konkordacijske tj.
konsocijacijske demokratije (Lijphart, 1977). Utvreno je da se Bosna i Hercegovina
sastoji od dva entiteta i to Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, dok
se pitanje statusa Brko nakadno utvrdilo Odlukom o distriktu. Federacija Bosne
i Hercegovine obuhvata 51 procenat teritorije, dok se Republika Srpska prostire na
49 procenata teritorije Bosne i Hercegovine. Ustavi entiteta kau da se Federacija
Bosne i Hercegovine sastoji od federalnih jedinica (kantona), a iz Ustava Republike
Srpske oito je ureenje po unitarnom principu. Preciznije, u Preambuli Ustava
BiH stoji da se BiH sastoji od dva entiteta, FBiH i Republike Srpske. Ustavotvorac
uvodi pojam entiteta da i tako izbjegava klasine termine: provincija, republika,
regija i sl. tome. Jedan od entiteta prije donoenja Daytonskog ustava ve je imao
ustav, ustavnu strukturu i naziv Federacija BiH. Ustavotvorac, dakle ne koristi ni
termin federalna jedinica jer bi se stvorila jedna nelogina konstrukcija, Federacija
bi bila federalna jedinica. S druge strane, ako danas kaemo da je BiH federacija,
onda postoji federacija u federaciji, ili ako kaemo da je republika, onda stoji da u
republici imamo republiku.
Iako, iz formalno-pravnog kuta, Ustav definira jedinstveni bosanskohercegovaki
dravni prostor, proklamira slobodu kretanja ljudi, roba i usluga na itavom teritoriju
drave, garantira temeljna ljudska prava i slobode, on nije instalirao instrumente
kojima se sve to moe realizirati. tavie, on je instalirao etnike elemente, mada za
BiH ne moemo rei ni da je ideal-tipski model zemlje etnikog federalizma jer on
podrazumijeva da je svaka etnika grupa organizirana u obliku federalne jedinice,
to nije sluaj s BiH, posebno u odnosu na teritorijalizaciju etnikih segmenata
politike zajednice. U takvom sluaju postojala bi simetrinost u nazivu entiteta.
Meutim, ta simetrinost u politikom pogledu je vidljiva u formuli konstitutivnih
naroda. BiH je politika unija tri konstitutivna naroda, sa dravnim ureenjem
utemeljenim na izrazitim elementima etnikog federalizma. Ta formula ne kore-
spondira sa unutranjim biem BiH koja je bila multietniko drutvo bez bilo kakvih
unutranjih etnikih granica. Pojam graanina, dakle dravljanina BiH, sveden
je na beznaajnu mjeru i u cjelosti zamijenjen etnikumom. Dakle, legitimacionu
snagu u BiH nema demos, nego etnost, etnika pripadnost, tako da svoju politiku
pripadnost graani ostvaruju samo kao pripadnici etnike grupe.
Meutim, prema nekim teoretiarima, teritorijalna podjela vladavine unutar jedne
drave (Lake/Rothchild 2005, 109) karakteristika je i mnogih drugih mirovnih
23
sporazuma. Ali, Bosna i Hercegovina, prema Gromesu, razlikuje se od drugih

sluajeva utoliko to entiteti imaju razliitu unutranju strukturu i to je mirovni
sporazum veoma detaljno i rigidno u Ustav ugradio konkordacijsku demokratiju
(Gromes, 2009: 49, 50), koja stranim akterima daje vane pozicije u institucijama
Bosne i Hercegovine (Visoki predstavnik u BiH i bonske ovlasti npr.).
Ovakvu konkordacijsku demokratiju karakteriu, prije svega: ustavna etnicizacija
drutva, internacionalizacija dravnog prava, privremenost, legalizacija zloina i
ratnih ciljeva, etnika-konsenzus demokratija, etniko determiniranje politikih
odluka, asistencija izvana, gubitak dravnog suvereniteta, konstantna povreda
ljudskih prava i pravna antinominost ustavnih rjeenja (arevi, 2010: 427).
Mnogo graana Bosne i Hercegovine, prestavnika domae i strane vlasti, pred-
savnika razliitih meunarodnih organizacija, i strunjaka iz razliitih oblasti,
novi politiki sistem smatralo je Frankentajnom, monstrumom, luakom
kouljom manje ili vie zbog prethodno navedenih karakteristika. U etnikim
politikim javnostima se i dalje, nakon skoro 20 godina od potpisivanja Dayton-
skog sporazuma, vodi temeljni politikih sukob oko teritorijalno-administrativnog
i pravno politikog ustrojstva BiH. Bonjaka javnost smatra da je meunarodna
zajednica prisilila graane BiH da prihvate entitetsku podjelu, te da takva struktura
nema ni historijskog, ni ekonomskog, niti ekonomsko-geografskog opravdanja, i
da su jedino uporite za nastajanje takve Bosne agresija i genocid. Srpska javnost
u postdejtonskoj BiH smatra da je Republika Srpska stekla i odrala teritorijalni i
legalni kontinuitet od 1992. godine, te da ista nije, kao to Bonjaci i Hrvati smatraju,
nastala Daytonskim mirovnim sporazumom, nego je istim verificirana i zbog toga
postojanje RS ne moe biti dovedeno u pitanje. Hrvatska javnost smatra da je Day-
tonski sporazum otvorio hrvatsko nacionalno pitanje tako to je meunacionalne
odnose uredio na tetu hrvatskog naroda u BiH, pa se nezadovoljstvo pokuava
rijeiti zahtjevima za formiranje treeg entiteta kojeg bi navodno trebalo posmatrati
kao logian, opravdan i pravedan programski cilj hrvatskog naroda sve dotle dok
je BiH enitetski ureena i dok u njoj postoji Republika Srpska (ai, 2007, 12-13).
1.3.3 Internacionalna uprava u BiH
Kompleksnost politikog sistema BiH uslovljena je i ulogom OHR-a (Office of the

High Representative) i Visokog predstavnika u BiH, zbog ega se BiH nerijetko
smatra poluprotektoratom meunardne zajednice.
Daytonski sporazum je Visokom predstavniku dodijelio ograniene ovlasti proglasivi
ga posljednjom instancom na terenu za interpretaciju Aneksa 10 (lan V). Pozivajui
se na ovu odredbu, Vijee za implementaciju mira je u decembru 1997. godine na
24
konferenciji u Bonnu proirilo mandat Visokog predstavnika dozvoljavajui mu da

sankcionie ili rijei dunosti bosanskohercegovake zvaninike. Pored toga, Visoki
predstavnik je mogao da odluke parlamenata ili vlada proglasiti nevaeim, izmijeni
ih, ili sam nametne zakone. Tako je Visoki predstavnik do augusta 2008. godine
razrijeio dunosti preko 190 zvaninika, te je ukupno koristio bonske ovlasti u
otprilike 860 sluajeva (Gromes, 2009: 51). Dakle, funkcionalnost sistema u vie
navrata je osigurala institucija Ureda Visokog predstavnika meunarodne zajed-
nice, pa se OHR smatrao novom politikom institucijom u zemlji. S obzirom da
se i kapacitet Parlamenta da funkcionie kao zakonodavni organ u pogledu pitanja
koja su bila od sutinskog interesa za razvoj drave BiH pokazivao slabim. Tako
je Visoki predstavnik u periodu od 1997-2007. godine nametnuo 112 zakona. Na
ovaj nain, institucija Visokog predstavnika nadomjetala je politiki vakuum, jer
vodee parlamentarne stranke nisu mogle postii konsenzus o osnovnim pitanjima
od zajednikog interesa kao to su izgled grba i zastave, himna, izgled novanice,
zajednika odbrambena i sigurnosna politika, reforma policije, RTV servisa, i sl.
Bez obzira to se na ovaj nain osiguravao kontinuitet politikog sistema BiH, sm
proces upitan je s aspekta legitimiteta predstavnike demokracije, jer se za donoenje
odluka zaobilaze legalno izabrani predstavnici naroda, a Visoki predstavnik nije
po Ustavu ovlateni predlaga zakona (Saraevi, 2009: 164).

1.4 Zakonodavna vlast
1.4.1 Parlamentarna Skuptina BiH
I karakter dravnog parlamentarizma u Bosni i Hercegovini ili dravne zakono-

davne vlasti se moe razumijeti jedino u smislu konkordacijske demokratije. Naime,
Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine kao nositelj zakonodavne vlasti, sas-
tavljena je iz dva doma, Zastupnikog kao predstavnikog tijela dravljana i Doma
naroda kao predstavnikog tijela tri konstitutivna naroda: Srba, Hrvata i Bonjaka.
Zastupniki dom ima 42 zastupnika, od kojih su dvije treine s podruja Federacije
Bosne i Hercegovine, a jedna treina s podruja Republike Srpske. Dom naroda ima
15 delegata, po pet iz reda svakog konstitutivnog naroda, Bonjaka, Hrvata i Srba, s
tim to bonjake i hrvatske delegate biraju delegati dotinih naroda u Domu naroda
Parlamenta Federacije BiH, a srpske delegate bira Narodna Skuptina Republike
Srpske. Dakle, zakonodavnu vlast ine etniki delegati (Dom naroda Parlamen-
tarne skuptine BiH) i entitetski parlamentarci/zastupnici(Predstavniki dom
Parlamentarane skuptine BiH). Zastupnici Predstavnikog doma Parlamentarne
25
Skuptine BiH zastupaju interese graana iz svojih entiteta koji su direktno izabrani
nosioci zakonodavne vlasti, a delegati Doma naroda Parlamentarne skuptine BiH
su delegirani od zastupnika entitetskih Skuptina, i posrednim putem zastupaju
iskljuivo interese tri konstitutivna naroda. Dakle, kod izbora zastupnika i delegata
primjenjuje se daytonski princip etnoteritorijalne podjele BiH. Naime, Daytonski
ustav pretpostavlja teritorijalno ustrojstvo BiH kao zajednice u kojoj Srbi treba da
iskljuivo ive (imaju prebivalite) na teritoriji Republike Srpske (RS), a Bonjaci i
Hrvati da prebivaju na teritoriji Federacije BiH (FBiH) da bi ostvarili svoja politika
prava.12 Prema ovako koncipiranom obliku ustroja predstavnike demokratije, in-
terese graana iz FBiH jedino mogu zastupati politiari iz FBiH, odnosno, interese
graana iz RS jedino politiari koji prebivaju na teritoriji RS. Time se ograniila
daljna drutvena integracija izmeu politikih stranki i graana.
U Domu naroda se primjenjuje slian prinicip teritorijalne raspodjele mandata:
1/3 delegata srpskog naroda se iskljuivo bira sa teritorije RS, a preostale 2/3 (1/3
delegata iz bonjakog naroda i 1/3 delegata iz hrvatskog naroda) sa teritorije FBiH
(Ustav BiH, lan IV, taka 1. i taka 2.). Kategorija ostalih graana, tj. drugih,
nekonstitutivnih naroda kao nacionalnih manjina, nije uopte predstavljena u
Domu naroda, iako je njihov broj po zadnjem popisu stanovnitva iz 1991. godine
iznosio 7.7% i ija prava su time povrijeena.
Dalje, entitetsko glasanje preraslo je u etno-teritorijalni mehanizam blokade.
Vijee Evrope ga je ocijenilo kao glavnu prepreku ekonomskom napretku BiH i
njenom napretku ka EU i NATO-u. tavie, ono jaa i podhranjuje politike podjele
i podstie politiare da jaaju granice oko sebe tako to se obraaju samo svojim
etnikim glasaima. Etnije, nacije su okrenute samoopredjeljenju, a politiki lideri
jednostavno koriste postojee daytonske institucije da proire svoje prava i podriju
dravu. Zbog toga se esto, namee pitanje legitimnosti ovakvog parlamentarnog
sistema, jer u odluivanju o dravnim interesima jednog naroda od predstavnika
sa 1/3 teritorije, te drave ne moe se nikako ogledati princip predstavljanja cjelok-
upnog konstitutivnog naroda (Saraevi, 2009: 165). Ovakav izbor predstavnika i
delegata u oba doma Parlamentarne skuptine BiH u suprotnosti je sa Protokolom
12. Evropske konvencije o ljudskim pravima, koji propisuje optu zabranu diskrimi-
nacije na bilo kojoj osnovi kod uea u javnim institucijama i upravnim tijelima.
U institucionalnom smislu, Ustav BiH ozakonjuje neprohodan model odluivanja
u Parlamentarnoj skuptini, u Predsjednitvu i Vijeu ministara, i podstie dez-
integracione politike i politiki sistem koji ivi od konflikata i stanja permanentne
suprotstavljenosti konstitutivnih naroda. Razliite reinterpretacije naeg Ustava,
12 Broj mandata poslanika iz 2 entiteta je raspodijeljen prema prebivalitu kandidata tako da
kanidatima politikih partija i nezavisnim kanidatima iz RS pripada 1/3, a kandidatima iz FBiH
pripada 2/3 ukupnih mandata u Predstavnikom domu PS BiH.
26
sve vie ukazuju da on ne odgovara doktrinarnom pojmu ustava, da ne zadovoljava

organizaciono pravne kriterije i ne ispunjava klasine ustavne funkcije. Harmo-
nizirana dravna politika je na njegovim premisama nemogua (arevi, 2010: 427).
U ovakvim uvjetima ustavnog ureenja, ak i vitalni nacionalni interes naroda
(demosa) u BiH ne predstavlja kategoriju za sebe, nego oznaava zbir entitetskih
i konstitutivnih interesa, a reprezentativna uloga Parlamentarne skuptine BiH se
manifestuje kroz djeliminu, fragmentiranu funkcionalnost formaliziranu u sistemu
sukobljenih i iskljuivih elitistikih politika (Saraevi, 2009: 165). Tako se ini da
u postojeem sistemu bosanskohercegovako drutvo, kao pretpostavljeni nosilac
suvereniteta, nije koncipirano kao cijelina nego kao zbir tri konstitutivana naroda,
koji su, opet, na konstitucionalan nain projektovani kao nosioci suvereniteta. Po
logici ugraanoj u Ustavu, tri konstitutivna naroda u perspektivi funkcioniraju kao
odvojena drutva sa vlastitim suverenitetom (ai, 2007).
U odnosu drava vs. entiteti, dolo je do ogranienog prijenosa odreenih
nadlenosti sa entitetskog na dravni nivo, ukljuujui zajedniku odbrambenu
politiku, zajednike policijske snage, poresku politiku. Meutim, proces izgradnje
i jaanja dravnih institucija e i dalje biti uslovljavan entitetskim pristajanjem na
prijenos nadlenosti i naporima za postizanje konsenzusa o zajednikoj budunosti
(Saraevi, 2009: 167).
Nakon dugogodinjeg iskustva nedovrene dravnosti koja je oigledna, BiH se
ne moe vie rekonstruirati kao nacionalna drava, prije svega zato to princip
nacionalne drave kakvu poznajemo u Evropi jeste rezerviran samo za homogene
etnike zajednice, a BiH je ipak multietnika zajednica, u kojoj se etnije ponaaju
ve odavno kao nacije, to u konanici vodi daljem teritorijalnom raslojavanju
zemlje i jo veem stepenu diskriminacije.
1.5 Izvrna vlast
1.5.1 Predsjednitvo BiH
Predsjednitvo Bosne i Hercegovine je kolektivni ef drave i nosilac izvrne vlasti.

Princip pariteta u njegovom sastavu (izbor iz reda konstitutivnih naroda: Srba, Hr-
vata i Bonjaka) i iroka primjena principa konsenzusa u odluivanju obezbjeuju
zastupljenost i ravnopravnost konstitutivnih naroda. Svakom lanu Predsjednitva
pripada i pravo veta13 ukoliko smatra da je odluka tetna po vitalni interes entiteta,
13 Elementom konfederalizma se smatra i pravo veta lanova Predsjednitva na odluke te institucije.
27
iako se time u stvarnosti tite vitalni nacionalni interesi. Ovakva struktura i nain
odluivanja Predsjednitva implicira zakljuku da je ono konfederalni organ, a Bosna
i Hercegovina konfederacija, to se moe osporiti argumentom da u Predsjednitvu
nisu neposredno zastupljeni entiteti ve konstitutivni narodi (Markovi, 209:
210). Kad je u pitanju Bosna i Hercegovina, entiteti, uopte nisu zastupljeni u
Predsjednitvu, iako se njegovi lanovi biraju u entitetima. S obzirom da ne postoji
formalno-pravna veza izmeu izabranih lanova i entiteta u kojima su birani, jer
lanovi Predsjednitva nisu duni da slijede politiku entiteta u kojima su birani ili
da ispunjavaju naloge institucija entiteta, ne moemo govoriti o konfederalnom
karakteru ureenja BiH. Upravo injenica, da su u Predsjednitvu predstavljeni
konstitutivni narodi, neposredno opet ukazuje i potvruje konkordacijske elemente
politikog reima u Bosni i Hercegovini (Markovi, 2009: 213).
Iako ustavna odredba jami ravnopravnost tri naroda u njihovom ueu u vrenju
nadlenosti efa drave, ona ne jami svim pojedincima jednako birako pravo u
izboru lanova Predsjednitva. Dok se lanovi Predsjednitva iz reda bonjakog
i hrvatskog naroda biraju iskljuivo u Federaciji Bosne i Hercegovine, lan
Predsjednitva iz reda srpskog naroda se bira u Republici Srpskoj (lan V st. 1).
Time su itave kategorije graana u entitetima, zavisno od svoje etnike pripad-
nosti, neposredno ili posredno iskljuene iz procesa izbora lanova Predsjednitva
(Markovi, 2009: 214). Utvrujui ovakav nain izbora lanova Predsjednitva, Ustav
Bosne i Hercegovine protivrjei samom sebi. Njegov sastavni dio su i odreene
meunarodne konvencije o ljudskim pravima. Jedna od njih je Meunarodni
pakt o graanskim i politikim pravima, koji u svom lanu 25. predvia da svaki
graanin ima pravo i mogunost da glasa i da bude biran na povremenim ispravno
odranim izborima, uz jednako i opte birako pravo.14
Iako su na svim dosadanjim izborima, do 2006. godine, birai glasali za kandidate
iz reda svojih konstitutivnih naroda, pa se moglo rei da je, uslijed snane naciona-
lne polarizacije birakog tijela, svaki lan Predsjednitva zaista predstavljao narod
kome je pripadao, nain izbora ne iskljuuje mogunost da lan Predsjednitva iz
reda jednog konstitutivnog naroda bude izabran glasovima biraa iz reda drugog
konstitutivnog naroda. U tom sluaju jedan konstitutivni narod ne bi imao svog
legitimnog predstavnika u Predsjednitvu, to se ve jednom dogodilo (sluaj Komi).
Ovo ukazuje na sutinski nedostatak neposrednog izbora lanova Predsjednitva
(Markovi, 2009: 215).
Naime, ako lan Predsjednitva uloi veto na odluku, o njoj e konano odluivati nosioci zakono-
davne vlasti u entitetima, iz ega se izvodi zakljuak da entitetima pripada pravo nulifikacije. Zbog
toga su neki autori ocijenili da je Bosna i Hercegovina konfederacija. Vidi opirnije u: Markovi,
Goran (2009), Predsjednitvo, u Uvod u politikih sistem Bosne i Hercegovine: izabrani aspekti
(ur: Saa Gavri, Damir Banovi, dr Christina Krause), Sarajevski otvoreni centar i Fondacija
Kondar Adenauer (Predstavnitvo u BiH), Sarajevo.
14 http: //www.pravni.ns.ac.yu/UN_ugovori-ICCPR.pdf.
28
1.5.2 Neke specifinosti naina odluivanja Predsjednitva BiH
Postoji nekoliko specifinosti u izboru i nainu odluivanja Predsjednitva. Za-

nimljivo je, primjeuje Markovi, da Ustav Bosne i Hercegovine ne daje definiciju
Predsjednitva kao politike institucije, ali odmah odreuje sastav i nain izbora
Predsjednitva, da bi preao na duinu mandata i njegove nadlenosti. Drugim
rijeima, Ustav izbjegava sutinsko odreenje ove institucije, to je vjerovatno
uslovljeno injenicom da se nacionalne politike elite u vrijeme donoenja Ustava
nisu mogle sporazumjeti o dravno-pravnoj prirodi Bosne i Hercegovine (drava
ili konfederacija), pa samim tim ni o ustavnoj ulozi Predsjednitva (Markovi,
2009: 211). Tek poslije, nakon donoenja Izbornog zakona ovim aktom su ureena
pitanja koja Ustav nije precizirao kao to su veina glasova potrebna za izbor kan-
didata, vremenski rok (osam mjeseci) u kome svaki lan Predsjednitva vri funk-
ciju predsjedavajueg, zamjena lana Predsjednitva koji je trajno ili privremeno
nesposoban da vri funkciju ili kome prestane funkcija itd. (Markovi, 2009: 212).
Zakljuak
Iz svega navedenog, oito je da je dananja BiH udaljenija od ustavne demokratije

nego svi reimi koji su joj prethodili. Okolnosti koje nas razdvajaju od demokratije
stvaraju veliki jaz i paraliziraju politiko participiranje, i znaajno reduciraju razvoj
unutarstranake demokratije. Stoga je BiH potreban moralan ustav koji e podsti-
cati graansku participaciju, ali ne samo u kontekstu lojalnosti, nego u kontekstu
najlegitimnijeg izraza moralne autonomije ovjeka. BiH treba da ima drutveni
poredak koji e tititi prije svega ljudsko dostojanstvo svih graana bez obzira na
njihove identitete, no u konstelaciji odnosa politikih aktera u BiH, o ovim pravima
mogue je postii konsenzus samo iz pozicije univerzalistikih zahtjeva graana
za dostojanstvom koje pripada svim osobama. Tako pravo zadrava konotacije
samopotovanja i socijalnog priznanja, i stoji izvan svih nacionalnih granica sprijeilo
bi trenutano irenje puste retorike o ljudskim pravima bez ljudskog dostojanstva,
i zloupotrebe tog programa, u naem sluaju od nacionalnih i etnikih politika.
Dakle, ugovoreni ustavno-pravni aranmani sa graanima, a ne aranmani koji
jaaju mo drave, etnije, nacije ili bilo koga drugoga, prilika su da graani BiH
budu iznad kandi etnonacionalizma.
29
Damir Kapidi
DRUGI DIO
STRANAKI SUSTAV
Damir Kapidi
2. STRANAKI SUSTAV
Uvod
Politike stranke zauzimaju centralno mjesto u suvremenim predstavnikim de-

mokracijama i uzajamnu povezanost stranaka i politikog sustava jedne drave
najbolje je prikazati kroz promatranje stranakog sustava. Politike stranke u de-
mokracijama imaju vie uloga, ali kljuna je koordinacijska uloga izmeu izabranih
predstavnika i graana. esto se formiranje stranaka i odravanje slobodnih izbora
zapravo smatra poetkom demokratske vladavine. Pri tom je postojanje viestranaja
jedna od kljunih osnova demokratskog ureenja gdje je potreban kontinuirana
drutvena potpora razliitim politikim opcijama. U svrhu ove radne studije nuno
je prikazati stranaki sustav Bosne i Hercegovine (BiH) u obliku kakav postoji u
prvoj polovici 2015. godine.
Osnova formiranja stranaka su podjele u drutvu, pri emu se ove podjele razlikuju
meu dravama. Politike stranke se tako okupljaju oko odreenih drutvenih
rascjepa i odlika identiteta koji mogu imati ekonomsku, jeziku, vjersku, naciona-
lnu ili drugu osnovu. Od sredine 1970-ih godina stavlja se vei fokus na uspostavu
kompetitivnih politikih sustava i trajnijih oblika politikih stranaka (Lipset, 2000).
Stranaki sustav je teko detaljno odrediti, te je najprihvaeniju definiciju ponudio
Sartori koji ga naziva sustavom interakcija koji nastaje kao rezultat meustranakog
natjecanja (Sartori, 2005: 39). Osnova stranakog sustava demokratskih drava
ine pravila i obrasci ponaanja koji nastaju kroz splet kompetitivnih odnosa i
interakcija meu politikim strankama, te oblike njihovog natjecanja ine vie
predvidivim i uzajamno ovisnim u drutvenim okvirima borbe za mo. Stranaki
sustav je prema tome mnogo vie od jednostavnog zbira stranaka. U sluaju
postojanosti kompetitivnih odnosa izmeu istih politikih stranaka, to je posebice
odlika drava zapadne Europe, moemo govoriti o institucionalizaciji stranakog
sustava, iako drugi autori koriste izraze strukturiranja ili sistematiziranja kroz
zatvaranje (Kitschelt, 2007: 525).
33
Prikaz stranakog sustava BiH e pokuati dati iroki pregled trenutanog stanja,
te ocjenu stabilnosti stranakog sustava ove drave. Prvi dio ini povijesni prikaz
razvoja politikog pluralizma u posljednih etvrtinu stoljea i prikaza osnovnih
drutvenih rascjepa bitnih za formiranje politikih stranaka. Drugi dio predstavlja
pravnu osnovu formiranja i financiranja politikih stranaka u BiH. Trei i etvrti
dio daje statistiki pregled stranakog sustava zasnovan na rezultatima izbora za
Parlament BiH od 1996 - 2014. godine, te posebice izdvaja relevantne stranke. Peti
dio zakljuuje radnu studiju i daje ocjenu o stabilnosti stranakog sustava.
2.1 Uvoenje viestranaja i razvoj politikog pluralizma od

1990. godine
Dananja BiH je nekonsolidirana demokracija sa viestranakim sustavom.

Trenutani politiki i stranaki sustav je zasnovan na daytonskom Ustavu BiH iz
1995. godine, ali viestranaje je uvedeno nekoliko godina ranije. Proces suvremenog
razvoja stranakog sustava BiH zapoet je u sklopu demokratske tranzicije koja je
obuhvatila Srednju i Istonu Europu izmeu 1988. i 1990. godine. Prekretnicu ovoj
demokratskoj tranziciji BiH svakako ine prvi izbori u novembru 1990. godine
kojima je uvedeno viestranaje nakon etiri decenije jednostranake vladavine.
Savez komunista BiH je, suoen sa gubitkom legitimiteta i permanentnom
drutvenom i ekonomskom krizom, te okrujem demokratske tranzicije irom
srednje i istone Europe i u drugim jugoslavenskim republikama, 1990. godine
odluio dozvoliti viestranako organiziranje i sprovesti demokratske slobodne iz-
bore. Prvi slobodni izbori su zakazani iste godine, po uzoru na ve provedene izbore
u Sloveniji i Hrvatskoj. U julu 1990. godine usvojeni su Amandmani LIX-LXXX
na Ustav SR BiH koji su radikalno izmijenili politiki sustav tadanje socijalistike
republike. BiH je odreena kao demokratska i suverena drava tri ravnopravna
naroda (Muslimana, Srba i Hrvata), graana i drugih manjina koji u njoj ive, te
im je data mogunost, kao nosiocima vlasti, da putem viestranakih, tajnih, ot-
vorenih i slobodnih izbora biraju svoje predstavnike u institucije vlasti. Uvedene
su slobode udruivanja i politikog djelovanja koje su otvorile vrata za nastanak
i/ili povratak politikih stranaka. U nastojanju da se izbjegne partikularizacija i
etnizacija stranakog sustava uvedena je zabrana organiziranja politikih stranaka
na etnikoj osnovi. Ovaj potez je ubrzo ocijenjen neustavnim od strane Ustavnog
suda BiH, to je omoguilo stvaranje etnikih stranaka i etnopolitiku mobilizaciju
(Arnautovi, 2009: 179-180).
34
Sazivanje prvih slobodnih izbora prati odreenu tranzicijsku logiku koju su svo-
jevremeno, nekoliko godina prije politikih previranja u SFRJ, opisali ODonnell
i Schmitter. Sama najava slobodnih izbora, popraena konkretnim koracima kao
to su izmjene ustava i donoenjem novih izbornih zakona, pokree ubrzan proces
promjene odnosa izmeu autoritarnih nosioca vlasti i opozicionih snaga i frak-
cija. vrsti izgled odravanja slobodnih izbora, politike stranke stavlja u centar
politikih zbivanja, prua im njihov trenutak slave, te ih profilira kao nosioce
demokratskih i politikih odluka (ODonnell & Schmitter, 1986: 57). U etniki
pluralnim drutvima ovaj ubrzani proces poprima i dodatnu paralelnu dimenziju
nadmetanja meu etnikim predstavnicima. Ukoliko ne postoji povjerenje u ne-
pristranost javnih institucija, te ubjeenje da e funkcija vlasti donijeti iskljuivu
ili nerazmjernu korist etnikoj skupini koja pobjedi na izborima, osvajanje tih
institucija postaje gorui problem (Horowitz, 1985: 194).
Tijekom prve polovice 1990. godine zapoinje formiranje novih politikih stranaka
u BiH. Gdje je ranije Komunistikoj partiji kao jedinoj bilo dozvoljeno politiko
djelovanje, preko noi se uspostavlja viestranaki sustav koji se zasniva na drutvenim
rascjepima koji su bili potisnuti tijekom jednostranake vladavine. Prvenstveno se
osnivaju tri stranke sa etnikim predznakom koje okupljaju Hrvatske, Srpske ili
Bonjake lanove i interese. Etnike stranke se pojavljuju kao interesne skupine i
nacionalni pokreti pojedinih etnikih grupacija koje su unutar sebe okupili veliku
raznolikost etnikih interesa, pritom oslanjajui se na politiku batinu nacionalnih i
kulturnih organizacija i stranaka sa poetka 20. stoljea. Ovo su Stranka demokratske
akcije (SDA; formirana u maju i zastupa Bonjake-Muslimane), Srpska demokratska
stranka (SDS; formirana u julu i zastupa Srbe), te Hrvatska demokratska zajednica
BiH (HDZBiH; formirana u augustu i zastupa Hrvate). Komunistika partija pred
izbore mijenja naziv i program djelovanja, te na ovim prvim izborima nasupa kao
Savez komunista-Stranka demokratskih promjena (nakon izbornog poraza e
ponovo promijeniti ime u Socijaldemokratska partija). Druge opozicijske stranke
nastaju transformacijom razliitih socijalistikih organizacija ili raskolom unutar
etnikih blokova. Na prvim viepartijskim izborima u Bosni i Hercegovini oblikuje
se viestranaki sistem izveden dominantno na etnikoj osnovi (Pejanovi, 2006).
Na prvim viestranakim izborima 1990. godine pobjedu odnijele su stranke koje
zastupaju partikularne etnike interese to e imati dalekosene poslijedice kako
po ratna deavanja u BiH, tako i za poslijeratni stranaki sustav.
Politiki sustav uspostavljen Daytonskim mirovnim sporazumom naglaavao je
institucionalizaciju etnikih podjela kroz aranmane konsocijacijskee demokracije,
te uporabu nacionalnog kljua u podjeli politikih funkcija. Na ovaj nain se
meuetniko natjecanje i konflikt u poslijeratnom razdoblju mogao svesti na mini-
mum i takva etnicizacija politike dobro je prihvaena od domaih i meunarodnih
35
aktera (Chandler, 2000: 111). Istovremeno, meutim, dolazi do politizacije etnic-

iteta gdje politike stranke koje zastupaju iskljuivo interese vlastite etnike grupe
ostvaruju najvei uspjeh na izborima. Tako su na prvim poslijeratnim izborima
odranim 1996. godine tri prijeratne etnike stranke konsolidirale svoj domi-
nantan poloaj u vlasti. Politiki sustav uspostavljen na naelima konsocijacijske
demokracije naglaavao je natjecanje izmeu stranaka istog etnikog predznaka,
dok je meuetniko izborno natjecanje svedeno na minimum. Politiki efekti
prvih poslijeratnih izbora i potpuna dominacija etnikih rascjepa u birakom tijelu
potvrdile su polarizaciju stranakog sustava koja je bila jasnija i vie rasprostran-
jena nego na predratnim izborima (Kasapovi, 1997). Dominacija etniciteta kao
osnove stranakog sustava nije odgovarala meunarodnim akterima koji su si za
cilj postavili rekonstruiranje poslijeratne BiH i jaanje multietnikog elementa.
Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OSCE) i Ured visokog predstavnika
za BiH (OHR) su imali velike ovlasti u reguliranju izbornog procesa i ostvarivanja
slobode medija tijekom prvih nekoliko poslijeratnih izbora. Mjenjanjem izbornih
pravila, smjenjivanjem nekooperativnih politiara i otvorenom podrkom ne-
etnikih ili multietnikih stranaka su se pokuali stvoriti uvjeti za uspjeh umjerenih
i graanskih stranaka (Chandler, 2000: 114, 119). U sutini su meunarodni akteri
nastojali stranke u BiH uiniti vie demokratskim, pritom koristei nedemokratska
sredstva (Manning, 2004), pri emu je ova strategija tek djelomino uspjela. Danas,
skoro dva desetljeja nakon rata, se i dalje moe govoriti o kontinuiranoj i potpunoj
dominaciji etnikih stranaka.
2.2 Struktura drutvenih rascjepa u BiH
Politiki relevantni drutveni rascjepi u BiH danas su jasno definirani etnikom

pripadnou njenog stanovnitva, pri emu i u drugim etniki heterogenim repub-
likama bive Jugoslavije moemo uoiti dominaciju etnikog momenta u politikom
ivotu (Goati, 2007: 275). Prema Kitscheltu drutvene rascjepe odlikuje trajnost
podjele stanovnitva prema socijalnim, politikim, ekonomskim ili kulturnim
interesima. Kako postoje znatne prepreke za pojedince koji ele mijenjati svoju
sociodemografsku pripadnost, te nagrade, obaveze i ogranienja koja dolaze uz
lanstvo, pojedinci se organiziraju unutar vlastite grupe kako bi zatitili i poveali
svoje privilegije (Kitschelt, 2007). Dugo vremena konfesionalna pripadnost
stanovnitva bio je jedini politiki relevantan faktor u BiH. Partikularni pokreti
nacionalnog osvjeenja su u nedostatku sjedinjujueg, nad-religijskog nacionalnog
pokreta doveli do pojave tri glavne etnopolitike grupe koje su zapravo oslikavale
religijsku podjelu stanovnitva. U ranoj fazi etno-nacionalnog osvjeenja ove
36
nastajue grupe dodatno su se uvrstile politikom i stranakom institucional-

izacijom temeljenom na vjerskim razlikama. Sustav je poticao formiranje politikih
stranaka prema etno-religijskim kriterijima, te utemeljio institucionalni subjektivitet
etniki definiranih vjerskih kolektiva (Bieber, 2006: 7; Wolff, 2006: 28). Kroz kon-
socijacijsku demokraciju post-daytonske BiH su se ovi kolektivi vrsto institucio-
nalizirali u odvojene drutvene stubove. Deschouwer povodom ovoga navodi da
se istovremeno radi o uspostavi konsocijacijske demokracije kako bi se upravljalo
drutvenim rascjepima bezkonfliktnim sredstvima, kao i o jaanju samih politikih
rascjepa kroz politike i komunikacijske prakse u konsocijacijskim demokraci-
jama. Prvenstveno stranake elite, koje se nadmeu za to vie ostvarivih i realno
moguih glasova, potiu ove prakse koje prate drutvene rascjepe (Deschouwer,
2001: 210; Boix, 2007). Etniki podjeljeno drutvo u BiH je kroz konsocijacijsku
demokraciju ostvarilo oblik politikog nadmetanja bez meuetnikih sukoba, ali
po cijenu podjele drutva i birakog tijela po etnikoj pripadnou, za to su u
velikoj mjeri zaslune politike stranke.
Za odreenje stranakog sustva BiH je bitno razumijeti utjecaj drutvenih rascjepa
na politiko natjecanje. Naime, politiko nadmetanje u BiH se odvija unutar etnikih
skupina (ili stubova, prema terminologiji koja opisuje sline pojave u Nizozemskoj
i Belgiji) i tako stvara etniki omeene stranake sustave sa velikom mjerom samo-
stalnosti. Empirijski se ova tvrdnja moe dokazati statistikom analizom etnikog
glasanja u BiH, gdje je utvreno da postoji velika podudarnost etnike strukture
opina i izbornih rezultata etnikih stranaka15 (Kapidi, 2015). Koristei Sarto-
rijevu terminolgiju, u BiH moemo govoriti o kompleksnom stranakom sustavu
sa tri etnonacionalna stranaka podsustava, pojavom koja je prisutna i u drugim
multietnikim regijama Europe (Haughton & Deegan-Krause, 2015: 69; Manning,
2004: 72), gdje se stranke nadmeu za glasove unutar segmentirane politike arene.
2.3 Pravni osnov formiranja i financiranja politikih stranaka
Formiranje i rad politikih stranaka u BiH regulirano je zakonodavstvom na vie

razina. Svi zakonski akti po svojoj strukturi su veoma slina, te je mogue tvrditi
da stranke u BiH djeluju unutar veinski istovjetnog zakonskog okvira. Osniv-
15 Tako je uoeno da su na izborima 1990. god. za Vijee graana Paralamenta BiH 74,6% Bonjaka
glasali za bonjake stranke (SDA i MBO), 83,8% Srba glasali za srpsku stranku (SDS), te ak
92,6% Hrvata glasali za hrvatsku stranku (HDZ). Stranke bez jasnog etnikog predznaka (SK-SDP,
SRJS, DSS i SSO-DS) su dvije treine svojih glasova dobili od pripadnika jedne od tri glavnih
etnikih grupa, prvenstveno Bonjaka.
37
anje politikih stranaka se tako regulira zakonima na nivou entiteta, Federacije

BiH (FBiH) i Republike Srpske (RS), te Distrikta Brko (DB), dok se financiranje
politikih stranaka regulira jedinstvenim zakonom na dravnom nivou, te raznim
podzakonskim aktima na dravnom i poddravnim nivoima. Djelovanje stranaka
kroz izbore je takoer regulirano na dravnom nivou. U Ustavu BiH politike
stranke se ne spominju direktno, dok Ustavi FBiH i RS politike stranke spo-
minju u kontekstu politikih sloboda i ljudskih prava, tj. kroz slobodu politikog
udruivanja. Jedini zakonski akt u kojem se odreuje pojam politike stranake
jeste dravni Zakon o financiranju politikih stranaka.16 Tu se navodi da pod
politikim strankama, u smislu ovoga Zakona, smatraju se organizacije u koje se
graani slobodno i dobrovoljno organiziraju radi sudjelovanja na izborima, te se
sukladno zakonu registriraju kod nadlenoga suda u bilo kojem entitetu, u svrhu
provoenja politikih aktivnosti i ostvarivanja politikih ciljeva (BiH, 2012). Na
drugim mjestima se jednostavno govori o organizacijama slobodnog politikog
udruivanja i djelovanja graana. Nain pravnog reguliranja politikih stranaka
moe znatno utjecati na odlike stranaka, kao i na oblik stranakog sustava. Casal
Bertoa i Taleski izdvajaju etiri naina kako zakonodavstvo moe da stabilizira
stranaki sustav: 1) veim obimom zakonodavstva, 2) veim novanim depozitom
ili brojem potpisa/lanova pri registraciji, 3) viim kriterijima pri isplati javne
potpore i 4) veim restrikcijama za donacije. Oni pronalaze da najvei utjecaj ima
reguliranje registracije dok je utjecaj regulacija financiranja politikih stranaka
upitan s obzirom na obim financiranja izvan zakonskog okvira koji je prisutan u
dravama jugoistone Europe (Casal Bertoa & Taleski, 2015: 3-4). Pratei njihovu
metodologiju u posebnu panju posvetiti analizi ova etiri elementa regulacije.
2.3.1 Osnivanje i registracija politikih stranaka
Osnivanje i registracija politikih stranaka se vri kod nadlenih sudskih organa u

FBiH, RS i DB. Osnivanje politikih stranaka je regulirano Zakonom o politikim
organizacijama iz 1991. godine u FBiH (BiH, 1991; dopunjen odlukom OHR-a iz
2002.god), Zakonom o politikim organizacijama iz 1996. godine u RS (RS, 1996;
dopunjen odlukom OHR-a iz 2002. god.), te Zakonom o politikim organizacijama
iz 2002. godine u DB (DB, 2002; dopunjen i izmjenjen amandmanima: DB, 2007 i
DB, 2008). Sva tri zakona prate istu strukturu i sadre veliki broj istovjetnih lanova.
Sastoje se od djelova koji reguliraju 1) Osnovne odredbe, 2) Osnivanje, 3) Registrac-
iju, 4) Prestanak rada, 5) Financiranje, 6) Nadzor i 7) Kaznene i prijelazne odredbe.
Proces osnivanja politike stranke veoma slino reguliran i razlikuje se uglavnom
prema broju lanova potrebnih da se stranka osnuje, gdje taj broj iznosi 50 u FBiH,
16 Isto odreenje je sadrano u Zakonu o politikim organizacijama DB (2002).
38
300 u DB i 500 u RS. lanovi moraju biti dravljani BiH, te u RS oni moraju biti
takoer i dravljani RS. Sva tri zakona propisuju da se mora odrati skuptina
osnivaa na kojoj se donose odluka o osnivaju, stranaki program djelovanja i statut
stranke, s tim da je navedan obavezujui dio sadraja ovih akata.
Proces registracije je istovjetno reguliran u FBiH i RS tako da je vei dio teksta
zakona identian. Registracija se vri u sudu prema sjeditu politike organizacije,
te se o politikim organizacijama vodi registar. Stranke se prijavljuju u roku od
30 dana od osnivanja, te podnose svu dokumentaciju osnivanja. Zakoni nalau
sudu da provjerava postupak izbora ovlatenih lica stranke, te da provjerava da li
protiv njih postoje zabrane politikog djelovanja. Ovim zakonima nisu propisani
dodatni uvjeti ili novani depoziti pri registraciji politikih stranaka. Zakon DB
neznatno se razlikuje od prethodna dva tako to je rok za registraciju kod suda DB
krai i iznosi 15 dana, te se na politike stranke dodatno primjenjuju odredbe o
registraciji poduzea i poduzetnika u DB. U svim zakonodavstvima regulirano je
da politike organizacije prestaju sa radom brisanjem iz sudskog registra, bilo po
zahtjevu stranke (odlukom stranakog organa ili radi nedostatnog broja lanova,
tj. manje od 50) ili javnog tuioca (radi neobavljanja djelatnosti stranke ili radi
zabrane rada), o emu odluku donosi sud gdje je stranka registrirana.
Sva tri zakona o politikim organizacijama imaju za cilj da olakaju registraciju
novih stranaka. Oni postavljaju veoma niske uvjete kako bi se osnovala i regis-
trirala politika stranka, pri emu je zakon RS neznatno restriktivniji po pitanju
dravjanstva lanova. S obzirom na okolnosti u kojim su zakoni doneseni i sa ciljem
maksimiziranja politike aktivnosti imalo je smisla odustati od restriktivnijih odredbi.
Danas, meutim, su ovi zakoni u velikoj mjeri nedoreeni i svojom otvorenou
potiu dalje fragmentiranje stranakog sustava BiH.
2.3.2 Financiranje politikih stranaka
Financiranje politiih stranaka u BiH regulirano je Zakonom o financiranju

politikih stranaka (BiH, 2012), koji je donesen da zamjeni raniji zakon istog imena
iz 2000. godine. Iako svi entitetski zakoni o politikim organizacijama sadre dio o
financiranju, svi se takoer pozivaju na drugo zakonodavstvo. Zakoni o politikim
organizacijama u FBiH i RS pri tom naglaavaju da je financiranje javno, te da
podlijee financijskom nadzoru. Vrijedi napomenuti da su ovi zakoni doneseni prije
donoenja prvog Zakona o financiranju politikih stranaka u BiH 2000. godine. U
nastavku u iskljuivo analizirati aktualni dravni zakon (BiH, 2012).
Zakon o financiranju politikih stranaka veoma detaljno navodi izvore finan-
ciranja, zabranjene priloge, te financijsku kontrolu i poslovne obaveze stranaka.
39
Izvori financiranja mogu biti lanarine, dobrovoljni prilozi, dobit od izdavake

djelatnosti i organiziranja stranakih manifestacija, prihod od imovine u vlasnitvu
politike stranke, dobiti poduzea u vlasnitvu politike stranke (iz oblasti kul-
ture i izdavatva), kreditno zaduenje kod banaka, te izdvajanja iz prorauna
BiH, entitetskih prorauna, kantonalnih prorauna, prorauna DB i prorauna
drugih jedinica lokalne uprave. Prikupljena sredstva se potom mogu koristiti
iskljuivo za ostvarivanje stranakih ciljeva utvrenih programom i statutom.
Zakon postavlja ogranienja kod veine oblika prihoda, od prihoda ostvarenim
poslovnom djelatnou, do dobrovoljnih prihoda. Najvanija su ogranienja
koja se odnose na izdvajanja iz dravnog budeta i koja ne mogu premaivati
iznos od 0,2% prorauna BiH u kalendarskoj godini (entiteti, DB, kantoni i drugi
nivoi vlasti imaju vlastite zakonske akte kojim reguliraju izdavanja strankama
iz javnog budeta). Takoer je reguliran nain raspodjele budetskih sredstava
koji uzima u obzir broj osvojenih mandata i rodnu ravnopravnost. Financiranje
politikih stranaka zabranjuje se tijelima javne uprave na svim nivoima vlasti u
BiH, javnim institucijama i javnim poduzeima, humanitarnim organizacijama,
anonimnim donatorima, vjerskim zajednicama, neprofitnim organizacijama koji
se financiraju javnim sredstvima, poduzeima sa preko etvrtine dravnog kapi-
tala, drugim dravama i inozemnim organizacijama, te privatnim poduzeima
koja imaju ugovor o javnoj nabavci sa svim nivoima vlasti BiH u veem iznosu
tijekom jedne kalendarske godine. Uz ove zabrane postoje i izuzetci, kao prim-
jerice da organi uprave politikim strankama mogu ustupiti koritenje poslovnih
prostorija za vlastite aktivnosti.
Financijski nadzor i kontrola politikih stranaka takoer je regulirana ovim zako-
nom (BIH, 2012). Bitnu ulogu u nadzoru stranake aktivnosti pripada Sredinjem
izbornom povjerenstvu (SIP) koje uspostavlja Slubu za reviziju financiranja
politikih stranaka. Zadatak ove slube je da pregleda i kontrolira financijska
izvjea to ih podnesu politike stranke i obavlja reviziju financiranja politikih
stranaka. Pritom politike stranke imaju obavezu da vode evidenciju o svojim
prihodima i rashodima, te da podnose godinje financijske izvjetaje, koje SIP po-
tom javno objavljuje. Posebno se podnosi financijski izvjetaj za razdoblje izborne
kampanje, to je detaljnije regulirano Izbornim zakonom BiH. Istovremeno SIP
jedino tumai i sprovodi drave propise o financiranju politikih stranaka, te nije
nadleno da sprovodi entitetske, kantonalne i druge lokalne propise za koje su
zadueni parlamenti i vijea na drugim nivoima vlasti. Za krenje pravila i obaveza
koja proistiu iz Zakona o financiranju politikih stranaka su predviene novane
kazne u odreenim iznosima. One se kreu u iznosu od 500 KM do 5.000 KM za
jednostavne prekraje te do trostrukog iznosa za grube prekraje. Maksimalna
kazna iznosi 15.000 KM. Osim novanih kazni ne postoje drugi oblici sankcija za
politike stranke po ovom zakonu.
40
Na kraju moemo rei da je financiranje politikih stranaka regulirano kroz vie

zakonodavstava gdje potpuna i jedinstvena kontrola, tj. nadzor i tumaenje, postoji
samo za oblike financiranja na dravnom nivou (te za financiranje izborne kam-
panje). Financiranje stranaka kroz ostale nivoe vlasti se deava pod pravilima koja
se mogu uveliko razlikovati i za koje ne postoji jedinstven oblik kontrole i sankcija.
Ovim se ostavlja velik prostor za manipulaciju financiranja koje se odvija preko
niih nivoa vlasti. Takoer sankcije za prekraje zakona su veoma niske i nisu u
srazmjeru sa mnogo veim budetskim mogunostima relevantnih stranaka u
BiH. Nedostatak nenovanih sankcija, kao primjerice privremene zabrane javnog
financiranja, uveliko umanjuje djelotvornost ovog zakona. Normativni okvir finan-
ciranja stranaka je veoma dobro postavljen, ali je njegova djelotvornost umanjena
nepostojanjem jedinstvenog nadzora i tumaenja vierazinskog zakonodavstva, kao
i nepostojanjem nenovanih sankcija za prekraje. Iz ovih razloga efekat Zakona o
financiranju stranaka je umanjen, njegova primjena na nivou drave je nepotpuna
i dosljednost aktera u njegovom poitvanju nedovoljna.
Vrijedi spomenuti da SIP ima i druge bitne uloge u reguliranju politikih stranaka
koje se prvenstveno odnose na sprovoenje izbora i primjenu izbornog zakona.
Kroz prijavu i ovjeru politikih stranaka pred izbore, kontrolu urednosti prediz-
bornog procesa i provjeru izabranih kandidata uspostavljen je mehanizam nadzora
nad stranakim sustavom koji ima za cilj da povea transparentnost stranakog
nadmetanja i koritenja budetskih sredstava. Bez ulaenja u detaljniju analizu rada
SIP-a i odredbi Izbornog zakona moe se konstatovati da se i ovdje radi o dobro
postavljenom normativnom rjeenju ija potpuna primjena zahtjeva ozbiljnije
sankcije i veu doslijednost rada svih ukljuenih aktera.
2.4 Politike stranke na izborima za Parlament BiH

1996.-2014. godine
2.4.1 Statistiki pregled stranaka na izborima za Parlament BiH
Izbori za Predstavniki dom Parlamenta BiH odrani su sedam puta u periodu 1996.-
2014. godine. Ovi se izbori sprovode istovremeno sa izborima za Predsjednitvo
BiH, za entitetske parlamente, za Predsjedinka u RS i za kantonalne skuptine u
FBiH. O rezultatima izbora i izbornim kampanjama se govori drugdje u ovoj studiji,
a ovdje e fokus biti na strankama koje su nastupile na ovim izborima.17
17 Podaci o strankama i rezultatima izbora su preuzeti sa web stranice Sredinjeg izbornog povje-
renstva.
41
U sedam izbornih ciklusa za Parlament BiH nastupilo je 114 politikih subjekata.

Od ovog broja 93 su politike stranke, a 21 je predizborna koalicija. Vrijedno
je napomenuti da su sve koalicije bile prijavljene samo za jedne izbore, tj. nisu
ponovo izlazile na neke od narednih izbora, iako su iste stranke ulazile u razliite
koalicije. Broj stranaka i koalicija po pojedinim izborima kretao se od 17 do 35 sa
prosjenim brojem od 28,3 prijavljenih stranaka (tabela 1). Posljednjih godina taj
broj je relativno stabilan, ali se primjeuju velika odstupanja na prva tri poslijeratna
izbora (kada je izbore sprovodio OSCE pod supervizijom meunarodne zajednice).
Tabela 1: B
roj stranaka i koalicija koje su nastupile na izborima i broj stranaka koje su osvojile
mandate za Parlament BiH
Godina izbora Nastupile na izborima Osvojile mandate

1996 21 6
1998 35 10
2000 17 13
2002 33 14
2006 32 12
2010 32 12
2014 28 12
PROSJEK 28,3 11,3
Veina stranaka nije nastupila samostalno na veem broju izbornih ciklusa i tek
mali broj stranaka je samostalno (ne u koalicji) izaao na pet ili vie izbora za Parla-
ment BiH: pet stranaka je samostalno izalo na pet izbornih ciklusa, etiri stranke
su izale na 4 izbora, a tek dvije su samostalno nastupile na svih sedam izbora.
Stranke koje su se natjecale na izborima mogue je podijeliti u dva iroko odreena
bloka: na etniki definirane nacionalne stranke i multietnike stranke, prema
etnikoj kategoriji drutva ije interese zastupaju, te na prijeratne i poslijeratne
stranke prema vremenu nastanka i djelovanja. Zastupanje etnikih interesa prati
osnovni drutveni rascjep i okosnicu formiranja politikih stranaka u BiH, dok
vrijeme nastanka (i opstanka) mnogo govori o postojanosti i relevantnosti stranke.
Kao kriteriji klasifikacije etnikih stranaka se oslanjam na Chandru koja etnike
stranke definira kao one koje se zauzimaju za partikularne interese jedne etnike
kategorije ili skupine kategorija, gdje se ove kategorije mogu s vremenom mijenjati
(Chandra, 2011: 115). Zastupanje etnikih interesa je prema tome kljuno obiljeje
etnikih stranaka gdje je posebno uoljiva partikularnost u tematskom i person-
alnom sastavu stranke i njenih programa kojim se neka druga grupa implicitno
42
ili eksplicitno iskljuuje. Ne postoji jedinstven ili univerzalno primjenjiv indika-

tor etnike partikularnosti ve set indikatora koji se moraju prilagoditi za svaki
pojedinani kontekst. Od osam indikatora koje predlae Chandra koristim pet
kako bi klasificirao stranke kao (ne)etnike za svrhu ove studije: etnicitet sadran
u nazivu stranke ili impliciran kroz zvanina stranaka obiljeja, kategorije za koje
se stranka eksplicitno zalae tokom predizborne kampanje, implicitna poruka kam-
panje i sastav stranakog rukovodstva kao ex-ante odrednice (vidi Chandra 2011:
155-157), te distribuciju stranake podrke na samim izborima kao najrelevantniju
ex-post odrednicu, budui da e etnike skupine prepoznati i velikom veinom
podrati stranku koja slui njihovim interesima (Horowitz, 1985; Chandra, 2011).
Za odreenje predratnih i poslijeratnih stranaka koristim jednostavni indikator
datuma osnivanja, odvajanja ili transformacije politike stranke. Prema ova dva
kriterija stranke je mogue klasificirati kao to je prikazano u tabeli 2.
Tabela 2: Klasifikacija relevantnih stranaka

Etnike Ne-etnike
HDZ BIH
Prijeratne SDA SDP
SDS
HDZ 1990
PDP
Poslijeratne SBIH DF
SBB
SNSD
Napomena: Ovdje su prikazane jedino relevantne stranke sa skraenicama i prema

kriterijima koji se navode u narednom dijelu studije.
U BiH je mogue govoriti o izrazitom viestranakom sustavu bez postojanja

dominantnih stranaka na nivou cjelokupnog stranakog sustava. Ipak, uvaujui
etnike drutvene rascjepe mogue je identificirati dominantne stranke unutar
svakog etnikog (i ne-etnikog) stuba.
2.4.2 Elektivne stranke i broj efektivnih stranaka
Dok je broj stranaka koje su se natjecale na izborima relativno visok, tako je broj
stranaka koje su osvojile manadate u Parlamentu BiH mnogo manji. Na svim
posijeratnim izborima su 24 stranke i 12 koalicija uspjele osvojiti mandate, to je
43
ukupno 36 politikih subjekata (vidi tabelu 1). Velika veina tog broja, tonije 58%,
osvojila je mandate na tek jednim izborima, a tri etvrtine stranaka i koalicija nisu
osvojili mandate na vie od dva izbora. Tek etvrtina stranaka koje uu u parlament
imaju dobre izglede da taj uspjeh ponove, to nam ukazuje na visoku nestabilnost
stranakog predstavljanja.
Kako bi se detaljnije utvrdio broj efektivnih stranaka koristi se indikator inverti-
rane frakcionalizacije stranakog sustava, tj. broj hipotetikih, po obimu jednakih
partija, koji bi imao isti ukupan efekat na frakcionalizaciju sistema kao to imaju
sadanje partije nejednakog obima (Laakso and Taagapera, 1979: 4, u Goati, 2007:
279). Ova mjera zahtijeva da se stranke posmatraju kao koherentni i individualni
akteri, to ne mora uvijek biti sluaj u stvarnosti. Broj efektivnih stranaka moe
se izraunati prema postotku osvojenih glasova i prema broju osvojenih mandata
(Kitschelt, 2007: 530). Ova dva iznosa bi po pravilu trebala biti priblina, ali se u
BiH znatno razlikuju s obzirom na mali broj mandata u Parlamentu BiH. Rezultati
prikazani u tabeli 3 nam pokazuju da broj efektivnih stranaka, odreene prema
postotku osvojenih glasova kontinuirano raste, te da najveu vrijednost dostie na
izborima 2010. godine, to ukazuje na rast fragmentacije podrke biraa. Isti rezultati
odreeni po broju osvojenih mjesta nam pokazuju relativan kontinuitet od 2000.
godine pa nadalje, to ukazuje da fragmentiranost podrke biraa nije utjecala na
fragmentiranost sastava Parlamenta BiH, te indirektno govori u prilog postojeem
izbornom sustavu i mehanizmu podjele mandata. Prosjeni broj efektivnih stranaka
je kroz posljednja tri izborna ciklusa stabilan i iznosi 9,4 (prema % glasova) ili 7,4
(po broju osvojenih mandata).
Tabela 3: Broj efektivnih stranaka (izbori za Parlament BiH)

Prema postotku glasova Prema broju osvojenih mandata
1996 4,3 3,4
1998 6,0 4,6
2000 7,7 7,3
2002 8,8 7,9
2006 8,9 7,2
2010 9,9 7,7
2014 9,4 7,6
PROSJEK 7,9 6,5
Indeks volatilnosti je dodatna mjera koja uzima u obzir vremensku dimenziju

promjene glasake podrke strankama od izbora do izbora. Ona nam moe ukazati
44
na stabilnost stranakog sustava i na postojanost podrke istim stranakama. Vea

volatilnost nam govori da se radi o nekonsolidiranom stranakom sustavu sa veli-
kim promjenama od izbora do izbora (Kitschelt, 2007: 530). Ova mjera prikazuje
nastupanje nekih promjena u stranakom sustavu, ali se moe iskriviti i vjetaki
uveati putem razliitih faktora kao to su nestalne predizborne koalicije i cijepanje
stranaka, pojave koje su svakako prisutno u BiH. Takoer ova mjera sakriva i ne
uspijeva prikazati volatilnost izmeu stranakih podsustava, kao ni volatilnost
unutar pojedinih drutveno-politikih stubova. Ovdje u samo prikazati ukupnu
mjeru volatilnosti18 stranakog sustava u BiH izraunatu prema postotku glasova
i prema broju osvojenih mandata, te naglasiti da izmeu ove dvije vrijednost ne
postoje znaajne razlike. U oba sluaja radi se o veoma visokim vrijednostima to
uvjetno ukazuje na izrazito nestabilan stranaki sustav.
Tabela 4: Indeks volatilnosti (izbori za Parlament BiH)
Prema postotku glasova Prema broju osvojenih mandata

1998 74,2 76,2
2000 66,9 66,7
2002 28,0 33,3
2006 35,0 35,7
2010 30,2 26,2
2014 41,2 42,9
PROSJEK 45,9 46,8
2.4.3 Stranake koalicije
Pri formiranju vlasti, to na dravnom nivou vlasti znai potvrivanje sastava

Vijea ministara u Parlamentu BiH, nakon svih izbora bilo je nuno sklopiti post
izborne koalicije kako bi se oformila vladajua veina. Pratei konsocijacijsku
logiku politikog sustava, sve postizborne koalicije su bile mutietnike i ukljuivale
su stranke sa razliitim etnikim (ili ne-etnikim) predznakom i to iz skupine
bonjakih, hrvatskih i sprskih stranaka. Ovdje se moe govoriti o koalicijama iz
potrebe, a ne o koalicijama iz opredjeljenja. Vladajue koalicije se uveliko razlikuju
od predizbornih koalicija. Ranije sam ve spomenuo da je od 1996.-2014. godine na
izbore za Parlament BiH izalo ukupno 21 koalicija. Ovdje se radi o predizbornim,
18 Volatilnost se rauna zbrajanjem svih postotaka izgubljenih/dobivenih glasova za sve stranke

kroz dva izbora i djeljenjem zbira sa dva.
45
tj. programskim koalicijama, koje su u prosjeku osvojile 6 (od 42) mandata.19 U

predizbornim koalicijama su uvijek okupljene stranke istog etnikog predznaka,
gdje se posebice istie brojnost koalicija hrvatskih stranaka (devet), te potom srpskih
(pet) i bonjakih (jedna). Jedini izuzetak je koalicija opozicionih stranaka oku-
pljenih oko SDP-a 1996. godine koja je ukljuivala ne-etnike, hrvatske i bonjake
stranke. Mogue je primijetiti da je veliina etniki definiranog izbornog tijela (ili
broja glasaa u stranakog podsustavu) obrnuto srazmjerna brojnosti etnikih
predizbornih koalicija pri izborima koji koriste srazmjerni izborni sustav (kao to
je sluaj za Parlament BiH). Prema stranakom sastavu moemo razlikovati dvije
vrste predizbornih koalicija i to koalicije sa dominantnom strankom i koalicije
manjih stranaka. Pri tom se otprilike jedna treina predizbornih koalicija mogu
okarakterizirati kao koalicije gdje jedna stranka dominira nad ostalima i gdje kroz
koaliciju eli sprijeiti osipanje glasova, a dvije treine kao koalicije manjih stranaka
koje udruivanjem ele prikupiti dovoljan broj glasova kako bi prele izborni prag
ili na drugi nain osvojile mandat.
2.5 Relevantne stranke u BiH
U nastavku u u kratkim crtama predstaviti relevantne politike stranke na dravnom

nivou BiH u razdoblju 1996.-2015. godine (izbori za Parlament BiH), sa posebnim
akcentom na posljednja dva kruga izbora u 2010. i 2014. godini. Pri odabiru rel-
evantnih stranaka u se voditi sljedeim kriterijima koji svi moraju biti ispunjeni:
1. Samostalni nastup na vie od pola izbora u datom razdoblju;
2. Kontinuirano prisustvo u Parlamentu u datom razdoblju (osvojeni mandat,
samostalno ili u koaliciji);
3. Uee u vlasti, najmanje jednom u datom razdoblju;
4. Izborni rezultat iznad 5% u posljednja dva kruga izbora.
Pet politikih stranaka u BiH zadovoljava sva etiri kriterija kada se uzimaju u
obzir rezlutati izbora za Parlament BiH, te u ih ukratko predstaviti abecednim
redoslijedom.
19 Ovaj broj znatno uveava koalicija okupljena oko SDA na izborima 1998. godine. Njenim izuzi-
manjem bi se prosjean broj osvojenih mandata smanjio na 3,5.
46
2.5.1 Hrvatska demokratska zajednica BiH (HDZ BiH)
HDZ BiH osnovana je 18.08.1990. godine pred prve slobodne izbore u BiH kako
bi okupila i predstavila hrvatske interese u novonastalom viestranakom sustavu.
Stranka naglaava hrvatsko i kransko naslijee, te u statutu navodi da je HDZ
BiH narodna stranka koja okuplja sve slojeve hrvatskoga naroda i drugih graana
Bosne i Hercegovine, iji se program temelji na naelima demokracije i kranske
civilizacije, te drugim vrijednostima koje su u tradiciji hrvatskoga naroda (HZD
BiH, Statut, 2015). Tijekom rata u BiH stranka je imala znaajnu ulogu politikog i
civlnog vojnog vodstva Hrvata u BiH. Dva kljuna poslijeratna momenta za stranku
su osnivanje Hrvatskog narodnog sabora 2000. godine (i njegovo reaktiviranje 2011.
god.) u kojem HDZ BiH ima dominantnu ulogu i kroz koji je u stanju da usmjerava
djelovanje ostalih stranaka sa hrvatskim predznakom, te raskol unutar stranke kada
2006. godine nastaje HDZ 1990 kao zasebna stranka. HDZ BiH djeluje u 64 opine na
itavom teritoriju BiH, te uspostavlja kantonalne, regionalne i gradske organizacije.
Predsjednik stranke od 2005. godine je Dragan ovi koji je na opem saboru 2015.
godine po etvrti put izabran na tu funkciju. Stranka je jedna od pobjednica na
prvim izborima 1990. godine, te je na svim poslijeratnim izborima dobila veinu
glasova u opinama BiH sa veinski hrvatskim stanovnitvom. Stranka se smatra
dominantnom strankom u hrvatskom stranakom podsustavu u BiH i teko je
oformiti vlast bez njenog uea. U pojedinim kantonima FBiH ova stranka dugi
niz godina uspijeva da samostalno uspostavlja vlast. Stranka povremeno ulazi u
predizbornu koaliciju sa manjim strankama hrvatskog predznaka, a redovito se
ukljuuje u postizborne koalicije na svim nivoima vlasti.
2.5.2 Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD)
SNSD osnovan je 10.03.1996. godine uoi prvih poslijeratnih izbora u BiH kao
Stranka nezavisnih socijaldemokrata i postavlja se kao primarna opoziciona stranka
u RS. Spajanjem 2002. godine usvaja trenutano ime i smjer djelovanja. U svojim
dokumentima SNSD se predstavlja kao socijaldemokratska stranka bez etnikog
predznaka, ali sa programskim ciljem ouvanja i jaanja RS kao dijela BiH (SNSD,
Statut, 2011). Kroz praksu stranka vrsto i uvjerljivo zastupa interese srpskih
biraa, gotovo nikako ne pravi ustupke po onom to smatra srpskim nacionalnim
interesom, te aktivno doprinosi zaotravanju meuetnike politike retorike.
SNSD, kao stranku sa normativnim ne-etnikim i socijaldemokratskim naelima,
je trenutno empirijski ipak mogue okarakterizirati kao nacionalistiku stranku
srpskog predznaka. SNSD je aktivna u oba entiteta i na podruju itave BiH kroz
97 opinskih odbora koje se potom grupiraju u regionalne odbore. Predsjednik
47
stranke od njenog osnivanja je Milorad Dodik koji je na saboru stranke 2015. go-
dine po peti put izabran na tu funkciju. Stranka 2006. godine biljei veliki izborni
uspjeh kada osvaja veinu glasova u RS i meu strankama srpskog predznaka, te
ovaj uspijeh potvruje na narednim izborima. U RS je stranka od 2006. na vlasti,
a na dravnom nivou je sudjelovala u vlasti od 2006.-2014. godine. Nemogue je
sprovoditi korjenite reforme u BiH bez ukljuivanja SNSD.
2.5.3 Socijaldemokratska partija BiH (SDP)
SDP oformljena je 27.12.1992. godine transformacijom Saveza komunista BiH

nakon izbornog poraza na prvim slobodnim izborima 1990. godine. SDP je jedina
relevantna stranka koja ima dugogodinji kontinuitet djelovanja, bilo kroz stranake,
revolucionarne ili radnike organizacije, koji see do uspostave prvih stranaka u BiH
1909. godine. Stranka u svojim dokumentima naglaava svoj multietniki karakter
i socijaldemokratske ciljeve, te kroz svoje djelovanje u velikoj mjeri potvruje ovo
opredjeljenje. SDP se moe smatrati jedinom relevantnom ne-etnikom strankom u
BiH. Stranka je vie puta prolazila kroz raskol unutar stranke, prvi put 2002. godine
kada se izdvaja i osniva Socijaldemokratska Unija BiH, te 2013. godine kada se
osniva Demokrafska fronta, ali takoer i kroz spajanja stranaka. Stranka trenutno
prolazi kroz fazu restrukturiranja, redefiniranja i spajanja nakon velikog izbornog
poraza 2014. godine i odlaska dugogodinjeg predsjednika Zlatka Lagumdije. SDP
je aktivna na podruju itave BiH i djeluje kroz 70 opinskih i gradskih organizacija
koje dalje grupira u kantonalne ili regionalne odbore. Trenutani predsjednik
stranke je Nermin Niki koji je po prvi put izabran na vanrednom kongresu 2014.
godine. Stranka je zabiljeila dva izborna uspjeha, 2000. i 2010. godine kada osvaja
vie glasova od drugih stranaka i formira koalicionu vlast, ali takoer i dva velika
izborna poraza 2002. i 2014. godine kada biva potpuno marginalizirana. Izborni
rezultat SDP je u direktnoj korelaciji sa rezultatom bonjakih stranaka i drugih
ne-etnikih socijaldemokratskih stranaka, te se moe tvrditi da se stranaki podsus-
tav koji okuplja ne-etnike stranke djelimino poklapa sa bonjakim stranakim
podsustavom.
2.5.4 Srpska demokratska stranka (SDS)
SDS osnovana je 29.06.1990. godine pred prve izbore u BiH sa ciljem predstavljanja
srpskog naroda i zatite njihovih politikih interesa. Stranka otvoreno naglaava
svoje nacionalno opredjeljenje, te tako u statutu spominje ouvanje srpske tradicije,
pravoslavne vjere i nacionalne kulture (SDS, Statut, 2015). Tijekom rata u BiH
48
stranka je igrla kljunu ulogu u politikom i vojnom vostvu Srba i Vojske RS i

veliki dio njenog ratnog rukovodstva osuen je kao odgovoran za brojne ratne
zloine. Tek desetljee nakon rata stranka zapoinje proces reformi koji vode njenoj
transformaciji u demokratsku narodnu stranku. Stranka djeluje samo na podruju
RS i to kroz 62 opinska odbora koje dalje formiraju gradske i regionalne odbore.
Predsjednik stranke od 2006. godine je Mladen Bosi koji je 2015. godine ponovo
izabran na tu funkciju. Do 2006. godine SDS bila je dominantna stranka meu
strankama srpskog predznaka u BiH i glavna srpska stranka na vlasti. Te godine i
na narednim izborima stranka je doivila veliki poraz, a na poslijednjim izborima
2014. godine je ponovo postala relevantan akter i sudjeluje u dravnoj vlasti na
nivou BiH. SDS se na izborima iskljuivo natjee sa drugim strankama srpskog
stranakog podsustava.
2.5.5 Stranka demokratske akcije (SDA)
SDA osnovana je 25.05.1990. godine kao prva novonastala stranka uoi izbora te
godine sa ciljem da okupi i zastupa muslimansko stanovnitvo u BiH, te da stvori
politiku osnovu za nacionalno sazrijevanje bonjaka. Stranka istovremeno istie
svoje graansko opredjeljenje, ali i posveenost islamskim vrijednostima i bonjakim
interesima. Kroz svoje djelovanje stranka ovo potvruje tako to se istovremeno
zalae za graanske i za nacionalne ciljeve, ak i kada su u suprotnosti jedni s drugim.
Tijekom rata u BiH SDA je bila kljuna stranka politikog i vojnog organiziranja
Bonjaka, ali u tome nije djelovala iskljuivo u mjeri kao to su inile HDZ i pogo-
tovo SDS. Stranka djeluje na terotiriji itave drave kroz opinske odbore koji su
dalje grupirani kao kantonalni ili regionalni odbori. Predsjednik stranke je Bakir
Izetbegovi koji je 2015. godine prvi put izabran na tu funkciju. Na svim izborima
SDA je ostvarila znaajan rezultat, te je uestvovala u veini poslijeratnih vlada na
svim nivoima vlasti. U velikom broju opina i kantona u FBiH SDA je kontinuirano
dominantna stranka na vlasti. SDA se moe smatrati najrelevantnijom i postojanom
strankom meu strankama bonjakog predznaka, iako ne dominira tim etnikim
stubcem. Birako tijelo ove stranke se djelimino poklapa sa biraima ne-etnikih
stranaka, te se stranka natjee za glavose sa bonjakim i sa ne-etnikim strankama.
Bez ukljuivanja SDA nije mogue donijeti bitne odluke u BiH.
2.5.6 Ostale relevantne stranke
Osim pet navedenih postoje i druge stranke koje zadovoljavaju vei broj, ali ne
sve kriterije odreenja relevantnih stranaka. Njih u kratko nabrojati u nastavku.
49
Demokratska fronta (DF) je stranka ne-etnikog i socijaldemokratskog opredjeljenja

koja je nastala 2013. godine raskolom unutar SDP. Osniva i predsjednik stranke je
eljko Komi. DF je na izborima 2014. godine ostvarila znaajan uspjeh i postala
najjaa socijaldemokratska i ne-etnika stranka u BiH, te je jedan period uestvovala
u vlasti. Kao novonastaloj stranci DF-u nedostaje organizaciona potpora u velikim
dijelovima BiH.
Hrvatska demokratska zajednica 1990 (HDZ 1990) je stranka koja pripada hrvats-
kom stranakom podsustavu i nastala je 2006. godine raskolom unutar HDZ
BiH. Predsjednik stranke od 2013. godine je Martin Ragu koji je zapoeo proces
reformiranja stranke u hrvatsku stranku centra. HDZ 1990 veinu mandata na
poddravnom nivou osvaja u dominantno hrvatskim sredinama, te kontinuirano
od svog osnivanja osvaja mandate u Parlamentu BiH.
Partija demokratskog progresa (PDP) je stranka srpskog predznaka koja je nastala
1999. godine. Osniva i predsjednik stranke je Mladen Ivani. esto se pojavljuje kao
koaliciona stranka, prvenstveno SDS-u, te po opredjeljenju spada u stranke desnog
centra. Od svog osnivanja stranka u kontinuitetu osvaja mandate u Parlamentu
BiH, te entitetskim i drugim tijelima. Stranka djeluje iskljuivo na podruju RS.
Stranka za BiH (SBIH) je bonjaka stranka koja je nastala 1996. godine raskolom
unutar SDA. Predsjednik stranke od 2014. godine je Amer Jerlagi. Stranka je
u poslijeratnom razdoblju pod vodstvom osnivaa Harisa Silajdia imala velik
utjecaj na politiku u BiH i jedno vrijeme je bila nezaobilazan faktor bonjake
politike, ulazei kao koalicioni partner u veinu vlasti. U posljednje vrijeme stranka
znatno gubi na podrci, te na posljednjim izborima po prvi put ne osvaja mandat
u Parlamentu BiH.
Savez za bolju budunost (SBB) osnovan je 2009. godine i pripada strankama sa
bonjakim predznakom. Osniva i predsjednik stranke je Fahrudin Radoni.
Stranka vjeto koristi mass medije u vlasnitvu porodice predsjednika kako bi kon-
tinuirano vrila vlastitu promociju i negativnu propagandu protivnikih stranaka
bez obzira na izborne ciklusa. Stranka je od osnivanja ostvarila znaajan uspijeh,
te djelimino uestvovala u vlasti kao koalicioni partner.
50
Zakljuak: Stabilnost stranakog sustava BiH

Uvaavajui klasifikaciju stranakih sustava prema Sartoriju (2005), u BiH moemo
govoriti o segmentiranom viestranakom sustavu gdje postoje tri ili etiri20 stranaka
podsustava zasnovana na etnopolitikim drutvenim rascjepima, sa razliitim
politikim subkulturama, te neznatnoj politikoj distanci meu strankama istog
podsustava. Zapravo osnovno razlikovanje meu strankama jeste prema njihovoj
pripadnosti odreenom podsustavu (tj. klasifikaciji kao srpske, hrvatske, bonjake ili
ne-etnike), te prema osobenostima predsjednika ili lidera stranke. Meu strankama
koje pripadaju istom podsustavu u empirijskoj praksi postoje tek neznatne politike
razlike i kod svih relevantnih stranaka moemo govoriti o jednom konzervativnom
politikom opredjeljenju. Oblici meustranakog nadmetanja koji proizlaze iz ovog
su fokusirani na pridobijanje glasaa iz vlastite etnike skupine, te se stranako
nadmetanje odvija unutar etniki homogenih glasakih tijela. Meuetniko nad-
metanje za glasove gotovo da ne postoji.
Unutar svakog podsustava postoji pozicija i opozicija, te se podsustavi javljaju kao
relativno stabilne kategorije. Zapravo upitno je da li je promjena ovih podsustava
mogua iznutra ili je jedino mogua kroz eksterni ok, ponajprije privrednu stag-
naciju i gubitak regionalne konkurentnosti drave ili njenog dijela (Kitschelt, 2015:
89). Trenutno se promjene jedino odvijaju unutar podsustava, i to esto, to ih ini
volatilnim i relativno nestabilnim. Osim to lideri stranaka imaju bitnu ulogu pri
diferencijaciji stranakih opcija, oni su ujedno i klju opstanka stranaka. Tek mali
broj stranaka je uspjeno uspio prevazii promjenu predsjednika i u potpunosti
institucionalizirati stranake strukture. Pogotovo sudbina manjih i novoosnovanih
stranaka usko je vezana za osobenost stranakog lidera. Velika volatilnost stranakog
sustava se moe povezati i sa pojavom nedovoljne institucionalizacije stranaka i
oslanjanje na jednu osobu. Pitanje volatilnosti, uz propitivanje i prilagodbu metode
mjerenja, od velikog je znaaja budui da stabilni stranaki sustav potie kvalitetnije
i efektivnije oblike reprezentacije graanskih interesa. Istovremeno vea volatilnost
i vie promjenjivosti znai i vie neizvjesnosti za stranke, nedosljedno praenje
vlastitih stranakih programa i pojaan politiki oportunizam. Za bolje i detaljnije
razumijevanje stranakog sustava u BiH je potrebno dalje istraiti volatilnost izmeu
stranakih podsustava, te volatilnost unutar ovih sustava kako bi se stvorila jasnija
sliku o njegovoj stabilnosti.
20 Ovisno o tome da li podsustav ne-etnikih stranaka spojimo sa podsustavom bonjakih strnaka,

s obzirom na znaajna preklapanja glasakog tijela.
51
Suad Arnautovi
TREI DIO
IZBORNI SISTEM
Suad Arnautovi
3. IZBORNI SISTEM
3.1 Izborne jedinice - uvod
Za izborni uspjeh politikih subjekata od izuzetne vanosti ima podjela na izborne

jedinice (okruge, distrikte), zato je ovo jedno od politiki najspornijih pitanja u
izradi i ocjeni izbornog sistema i istovremeno najpogodniji element za neposredan
uticaj i manipulaciju rezultatima izbora. Odmah treba naglasiti da se pod veliinom
izborne jedinice ne podrazumijeva teritorija izborne jedinice, nego broj mandata
koji se bira u toj jedinici. U teoriji ovaj pojam se definira i kao magnituda distrikta
ili izborna magnituda (District Magnitude). Tako Lijphart tvrdi da specifina
veliina izborne jedinice odreuje broj kandidata koji treba da budu izabrani u
jedinici. To ne treba meati sa geografskom veliinom izborne jedinice ili sa brojem
glasaa u njoj (Lijphart, 2003: 176).
Prema Raeu izborne jedinice su okviri u kojima se rezultati dobijeni glasanjem
prevode u raspodjelu parlamentarnih mjesta. (Rae, 1975: 19). Prema M. Pajvani
pojam izborne jedinice odreuju slijedei elementi: broj predstavnika koji se bira
u izbornoj jedinici, veliina birakog tijela koje obuhvata izborna jedinica i teri-
torijalno prostiranje izborne jedinice. Sva tri elementa moraju biti istovremeno
ispunjena. Svakoj izbornoj jedinici pripada odreeni broj poslanikih mandata.
Svaka izborna jedinica obuhvata odreeni dio birakog tijela. Najzad, svaka izborna
jedinica prostire se na odreenom teritorijalnom podruju (Pajvani, 2001: 27).
U principu se izborne jedinice odreuju posebnim zakonom o izbornim jedinicama,
ali ima i sluajeva da su one utvrene samim izbornim zakonom.21 U Velikoj Britaniji
taj zadatak ima Boundary Commision, koja je prvi puta ustanovljena 1917. godine,
a od 1944. godine formirane su etiri stalne komisije za Englesku, kotsku, Wales
i Sjevernu Irsku. (Nohlen, 1992: 49). Temeljni princip koji se primenjuje prilikom
obrazovanja izbornih jedinica jeste jednakost biraa (princip jedan ovjek jedan
21 Takav je sluaj, npr. sa odreivanjem izbornih jedinica u BiH, to je regulirano Izbornim zakonom
BiH.
55
glas jednaka vrijednost), ali se uvaavaju i drugi elementi kao to su demograf-

ski, geografski, regionalni, historijski, ekonomski faktori, teritorijalna organizacija
drave, itd.
Postoje dva osnovna tipa izbornih jedinica: uninominalne, jednolane (jedno-
mandatne) izborne jedinice22 u kojima se bira jedan zastupnik i plurinominalne,
vielane (viemandatne) izborne jedinice u kojima se bira vie zastupnika.23
Granice izbornih jedinica i njihove promjene mogu najdirektnije utjecati na konaan
ishod izbora, i to na dva naina: prvo, ako su izborne jedinice nejednake s obzirom
na broj stanovnika, nastaju razlike u teini glasova biraa (Cvrtila, 2001: 45). U
ovom sluaju izborne jedinice su podjeljene po veliini prema kriteriju mjerenja po
kvadratnim kilometrima, tako da i ona gusto naseljena urbana podruja biraju isti broj
politikih predstavnika, kao i stanovnici seoskih, slabo naseljenih ruralnih podruja.
Na taj nain kandidatima iz urbanih gradskih podruja treba daleko vie glasova za
izbor, nego kandidatima koji se takmie u seoskim, ruralnim izborim jedinicama.
Drugi nain uticaja granica izbornih jedinica na konane rezultate izbora je
postupak koji se u teoriji oznaava pojmom gerrymandering,24 a izborna jedinica
stvorena tim postupkom gerrymander. Politiki pristrasno crtanje granica izbornih
jedinica vodi rauna o koncentraciji ili disperziji biraa naklonjenih odreenoj
22 To su male izborne jedinice u kojima se bira samo jedan zastupnik. Njegov izbor poiva na
naelu veine (apsolutne ili relativne). Tom prilikom se u obzir uzimaju dva faktora, i to: a) broj
stanovnika, u kom sluaju izborna jedinica obuhvata broj ukupnog stanovnitva (a ne biraa) i
gdje se jedan zastupnik bira na odreeni broj stanovnika; b) broj biraa, u kom sluaju se jedan
zastupnik bira na odreeni broj biraa.
23 To su izborne jedinice koje se obrazuju u proporcionalnim izbornim sistemima, a izuzetno i u
veinskim. Prilikom njihovog obrazovanja kumulativno moraju biti ispunjena dva podjednako
vana principa: princip jednakosti birakog prava (jedan ovek jedan glas - jednaka vrijednost),
te princip proporcionalnosti predstavljanja (kako bi se postigao to vii indeks proporcionalnosti).
Karakteristike plurinominalnih izbornih jedinica su stabilnost njihovih granica i razliiti broj
zastupnika koji se bira u svakoj od njih. Ove izborne jedinice esto se podudaraju sa adminis-
trativno-teritorijalnom organizacijom zemlje, pa se njihove granice mijenjaju ako se mijenja
teritorijalna organizacija u dravi. Bitno pitanje pri obrazovanju vielanih izbornih jedinica jeste
broj zastupnika koji se bira, tako da se ove izborne jedinice grupiraju u tri grupe: male izborne
jedinice u kojima se bira dva do pet zastupnika, srednje izborne jedinice u kojima se bira od est
do deset zastupnika i velike izborne jedinice u kojima se bira preko deset zastupnika.
24 Gerrymandering oznaava svako utvrivanje granica izbornih jedinica na politiki pristrasan nain.
Pojam potie iz izborne prakse SAD po imenu guvernera drave Masachusetts (Gerry Elbridge)
koji je 1812. godine potpisao zakon o izbornim granicama prema kojemu je njegova stranka
trebala ostvariti prednost u odnosu na drugu stranku i ijem izbornom uspjehu je doprinijela
pristrasno oblikovana izborna jedinica. Izborna jedinica je oblikom podsjeala na salamandera
(gutera), to su novine odmah nazvale gerrymander. Ovakvo odreivanje granica izbornih
jedinica direktno je uticalo na rezultate: Gerryjeva Republikansko-demokratska stranka osovojila
je 29 mandata u Senatu, a opozicijska Federalna stranka 11 mjesta, iako je za Gerryjevu stranku
glasalo 50.164, a za opoziciju 51.766 biraa. Usp. V.Cvrtila, ibidem, str. 46.
56
politikoj opciji ili kandidatu. Ovakvim izbornim jedinicama na izborni rezultat

moe se uticati dvojako. Prvo, tako to se maksimalno grupiraju birai naklonjeni
odreenoj politikoj opciji (kandidatu, stranci). U takvim izbornim jedinicama,
koje se nazivaju stranakim utvrdama (bunkerima),25 obuhvaeni su sigurni birai
odreenog kandidata (politike stranke). Drugo, crtanje granica izbornih jedinica
poiva na disperziji, odnosno rascjepkanosti i mehanikoj izdjeljenosti birakog
tijela, jer se birako tijelo naklonjeno odreenom kandidatu (stranci) dijeli izmeu
vie izbornih jedinica, te se na taj nain anulira izborni potencijal toga kandidata
(stranke), to ima za posljedicu gubitak na izborima.
U teoriji se razlikuje pasivni i aktivni gerrymandering. Pasivni se javlja u sluaju
utvrivanja postojanja demografskih razlika meu izbornim jedinicama, ali
vladajua elita ne eli poduzeti nita da se promijeni broj zastupnika tj. odbija
pristupiti kreiranju novih izbornih jedinica. Aktivni, pak, gerrymandering se javlja
u sluaju kreiranja novih izbornih jedinica u skladu sa utvrenim kriterijumima,
obino prema posljednjem popisu biraa. Tu se javlja pitanje ko odreuje kriterije
aktivnog gerrymanderinga, je li to u nadlenosti izvrne vlasti ili je odluka podijeljena
izmeu zakonodavne, izvrne i sudske vlasti(Cvrtila, 2001: 49). Kritika podjele
na izborne okruge ima tako dva ishodita: jedno, manipulacija na aktivan nain
u korist jedne stranke ili politike struje i, drugo, zanemarivanje nunih reformi
(Nohlen, 1992: 48).
Imajui u vidu da su vielane izborne jedinice one izborne jedinice koje biraju
vie od jednog predstavnika, istraivai su napravili podtipove izbornih jedinica
prema uincima na proporcionalnost izbornih sistema, pa se razlikuju male izborne
jedinice u kojim se bira dva do pet predstavnika, srednje, u kojim se bira est do
deset predstavnika i velike izborne jedinice u kojim se bira deset i vie predstavnika.
Teoretiari koji su istraivali odnos veliine izborne jedinice i proporcionalnosti
potvrdili su pravilo da mala izborna jedinica znai veu disproporciju glasova i
mandata, odnosno smanjuje anse malim strankama za osvajanje mandata. to je
vei broj mjesta u izbornoj jedinici, to je egzaktnija proporcionalnost koja moe biti
postignuta (Mackenzie, 1958: 61). S druge strane, to je manja izborna jedinica,
to jest manji broj lanova koje ona bira, radikalnije e biti odstupanje od propor-
cionalnosti. (Nogan, 1945: 13). Slina je i tvrdnja Raea da: Prosjeno odstupanje
izmeu uea glasova i poslanikih mjesta koje dobijaju stranke (I) varira u obrnutoj
srazmjeri prema veliini distrikta (M): ukoliko se veliine poveavaju, prosjena
odstupanja se smanjuju (Rae, 1975: 115). Nohlen je to ilustrirao i povezao s iz-
25 To su izborne jedinice ije su granice iscrtane tako da maksimalno obuhvataju birae naklon-
jene odreenom kandidatu ili politikoj stranci. Izborna jedinica-bunker koncentrira sve glasove
potencijalnih biraa i doprinosi izbornom uspjehu kandidata (kadidatske liste). To je eklatantan
primjer pristrasno oblikovane izborne jedinice.
57
bornim pragom koji treba da dostigne neka stranka da bi sudjelovala u raspodjeli

mandata. Nohlen je izraunao da stranka mora osvojiti 18% glasova da bi u izbornoj
jedinici koja bira tri mandata uestvovala u raspodjeli mandata. Nasuprot tome, u
izbornim jedinicama s devet mandata i stranke s manje od 9% osvojenih glasova
mogu uestvovati u raspodjeli mandata. Veliina izborne jedinice, tanije broj
predstavnika koji se u njoj bira (izborna magnituda), presudno utie na rezultate
proporcionalnih izbornih sistema. ak je zamislivo i to da jedan izborni sustav iz
jednog temeljnog tipa pree u drugi samo promjenom veliine izbornih okruga:
izbori u izbornim okruzima sa tri mandata su veinski izbori (Nohlen, 1992: 55).
3.1.1 Izborne jedinice u Bosni i Hercegovini
PARLAMENTARNA SKUPTINA BIH

511 IZBORNA JEDINICA 1: Unsko-sanski kanton i Kanton br. 10 (biraju 3
zastupnika/ce)
512 IZBORNA JEDINICA 2: Hercegovako-neretvanski kanton i
Zapadnohercegovaki kanton (biraju 3 zastupnika/ce)
513 IZBORNA JEDINICA 3: Bosansko-podrinjski kanton Gorade i Kanton
Sarajevo (biraju 3 zastupnika/ce)
514 IZBORNA JEDINICA 4: Zeniko-dobojski kanton i Srednjobosanski kanton
(biraju 6 zastupnika/ce)
515 IZBORNA JEDINICA 5: Posavski kanton, Tuzlanski kanton i dio Brko
Distrikta (biraju 5 zastupnika/ce)
521 IZBORNA JEDINICA 1: Banja Luka, Prijedor, Krupa na Uni, Bosanski Novi,
Kozarska Dubica, Gradika, Laktai, Srbac, Prnjavor, Petrovac, Otra Luka, elinac,
Istoni Drvar, Ribnik, Mrkonji Grad, Jezero, Kneevo, Kotor-Varo, ipovo, Kupres
i Kostajnica (biraju 3 zastupnika/ce)
522 IZBORNA JEDINICA 2: Doboj, Bijeljina, Derventa, Brod, Vukosavlje,
amac, Donji abar, Modria, Pelagievo, Petrovo, Lopare, Ugljevik, Tesli i dio
Brko Distrikta (biraju 3 zastupnika/ce)
523 IZBORNA JEDINICA 3: Trebinje, Osmaci, Zvornik, ekovii, Vlasenica,
Bratunac, Srebrenica, Sokolac, Han-Pijesak, Istona Ilida, Istoni Stari Grad, Istono
Novo Sarajevo, Trnovo (RS), Pale, Rogatica, Viegrad, Istoni Mostar, Nevesinje,
Kalinovik, Gacko, Foa, Novo Gorade, ajnie, Rudo, Berkovii, Ljubinje, Bilea
i Milii (biraju 3 zastupnika/ce)
58
PARLAMENT FBIH
401 IZBORNA JEDINICA 1: VELIKA KLADUA, CAZIN, BIHA, BOSAN-
SKA KRUPA, BUIM, BOSANSKI PETROVAC, SANSKI MOST I KLJU (biraju
9 zastupnika/ca)
402 IZBORNA JEDINICA 2: ODAK, DOMALJEVAC AMAC, ORAJE,
GRADAAC, DOBOJ ISTOK, GRAANICA I BRKO DISTRIKT BiH i to
birai/ice upisani/e u Centralni biraki spisak za glasanje u Federaciji BiH (biraju
5 zastupnika/ca)
403 IZBORNA JEDINICA 3: LUKAVAC, SREBRENIK, TUZLA I ELI (biraju
7 zastupnika/ca)
404 IZBORNA JEDINICA 4: TEOAK, BANOVII, IVINICE, KALESIJA,
SAPNA I KLADANJ (biraju 4 zastupnika/ce)
405 IZBORNA JEDINICA 5: DOBOJ JUG, TEANJ, MAGLAJ, EPE,
ZAVIDOVII, ZENICA I USORA (biraju 8 zastupnika/ca)
406 IZBORNA JEDINICA 6: KAKANJ, VARE, OLOVO, VISOKO I BREZA
59
407 IZBORNA JEDINICA 7: HADII, ILIDA, NOVI GRAD SARAJEVO,

TRNOVO (FBIH), PALE (FBIH), FOA(FBIH) I GORADE (biraju 6 zastupnika/ca)
408 IZBORNA JEDINICA 8: JAJCE, DOBRETII, DONJI VAKUF, TRAVNIK,
BUGOJNO, GORNJI VAKUF USKOPLJE, NOVI TRAVNIK, VITEZ, BUSOVAA,
FOJNICA, KISELJAK I KREEVO (biraju 9 zastupnika/ca)
409 IZBORNA JEDINICA 9: PROZOR RAMA, JABLANICA, KONJIC, GRAD
MOSTAR, ITLUK, APLJINA, NEUM, STOLAC I RAVNO (biraju 8 zastupnika/ca)
410 IZBORNA JEDINICA 10: POSUJE, GRUDE, IROKI BRIJEG I LJUBUKI
411 IZBORNA JEDINICA 11: ILIJA, VOGOA, CENTAR SARAJEVO, STARI
GRAD SARAJEVO I NOVO SARAJEVO (biraju 7 zastupnika/ca)
412 IZBORNA JEDINICA 12: DRVAR, BOSANSKO GRAHOVO, GLAMO,
LIVNO, KUPRES (FBIH) ITOMISLAVGRAD (biraju 3 zastupnika/ce)
60
NARODNA SKUPTINA RS
301 IZBORNA JEDINICA 1: KRUPA NA UNI, NOVI GRAD, KOZARSKA
DUBICA, PRIJEDOR, OTRA LUKA I KOSTAJNICA (biraju 7 poslanika/ca)
302 IZBORNA JEDINICA 2: GRADIKA, LAKTAI, SRBAC I PRNJAVOR
(biraju 7 poslanika/ca)
303 IZBORNA JEDINICA 3: BANJA LUKA, PETROVAC, ELINAC, ISTONI
DRVAR, RIBNIK, MRKONJI GRAD, JEZERO, KNEEVO, KOTOR VARO,
IPOVO I KUPRES (RS) (biraju 12 poslanika/ca)
304 IZBORNA JEDINICA 4: DERVENTA, BROD, VUKOSAVLJE I MODRIA
(biraju 4 poslanika/ca)
305 IZBORNA JEDINICA 5: DOBOJ, PETROVO I TESLI (biraju 6 poslanika/ca)
306 IZBORNA JEDINICA 6: AMAC, DONJI ABAR, PELAGIEVO, BIJELJINA,
LOPARE, UGLJEVIK I BRKO DISTRIKT BIH i to birai/ce koji su registrovani
za glasanje u Republici Srpskoj (biraju 9 poslanika/ca)
307 IZBORNA JEDINICA 7: OSMACI, ZVORNIK, EKOVII, VLASENICA,
BRATUNAC, SREBRENICA I MILII (biraju 7 poslanika/ca)
308 IZBORNA JEDINICA 8: SOKOLAC, HAN PIJESAK, ISTONA ILIDA
ISTONI STARI GRAD, ISTONO NOVO SARAJEVO, TRNOVO (RS), PALE
(RS) I ROGATICA (biraju 4 poslanika/ca)
309 - IZBORNA JEDINICA 9: VIEGRAD, ISTONI MOSTAR, NEVESINJE,
KALINOVIK, GACKO, FOA (RS), NOVO GORADE, AJNIE, RUDO,
BERKOVII, LJUBINJE, BILEA I TREBINJE (biraju 7 poslanika/ca)
61
3.2 Tip glasakog listia - Postupci glasanja

Postupci glasanja se razlikuju ne samo po metodu i tehnikama glasanja, nego i
sutinski, po kvalitetu, odnosno po mogunosti biraa da slobodno odluuje kome
e dati svoj glas. Glasanje je individualni in koji se izraava na vie naina.26
Kod pojedinanog (kategorijalnog) glasanja svaki bira ima jedan glas, koji dodjeljuje
jednom kandidatu, po svom izboru, i to tako to ispie odreeni znak pored imena
ili obiljei na drugi zakonom propisani nain ime kandidata za kojeg eli glasati.
Ovo je najjednostavniji nain glasanja razumljiv najveem broju biraa. Meutim,
nedostatak pojedinanog glasanja je u tome to kod glasanja u jednomandatnim
izbornim jedinicama u kojima se kandidira vie od dva kandidata, onemoguava
birau da izrazi svoj sud i o drugim kandidatima, tako da ovaj nain glasanja esto
26 Glasanje je izborna radnja kojom bira ostvaruje svoje aktivno birako pravo. Moe biti javno
ili tajno. U naelu u veinskim izbornim sistemima glasa se za pojedinanog kandidata, a u pro-
porcionalnim izbornim sistemima za kandidatsku listu. Postoje razliite metode glasanja, kao to
je npr. pojedinano, preferencijalno ili alternativno glasanje, kumuliranje glasova, glasanje s dva
glasa, glasanje s vie glasova, panairanje itd., kao i razliite tehnike glasanja kao to je glasanje
putem glasakih listia, putem magnetnih kartica, pomou kuglica, elektronsko glasanje, itsl.
62
moe biti i neka vrsta negativne selekcije, pri kojoj najvie glasova dobije kandidat
koji je veini biraa manje poeljan od drugih kandidata.
Nedostaci ovoga metoda glasanja prevazilaze se tzv. preferencijalnim glasanjem
pri kojem bira odreuje prednosti (preferencije) kandidata tako to vri njihovo
rangiranje od najpoeljnijeg do najslabije poeljnog kandidata.
Glasanje s vie glasova (multiple voting), odnosno ordinalno ili multiplicirano gla-
sanje, je glasanje po kojemu svaki bira ima vie glasova koje moe upotrijebiti na
razliite naine. Moe biti ogranieno (limited vote) ili neogranieno. U ogranienom
glasanju bira ima vie glasova, ali manje od broja kandidata koji se bira u jednoj
izbornoj jedinici. U neogranienom glasanju bira, takoer, ima vie glasova, ali
tano onoliko koliko se predstavnika bira u izbornoj jedinici.
Kod kumulativnog glasanja (cumulative voting) koje se koristi u veinskom izbor-
nom sistemu sa vielanim izbornim jedinicama i u proporcionalnom izbornom
sistemu, birau stoji na raspolaganju onoliko glasova koliko se predstavnika bira.
Bira je u mogunosti da raspoloive glasove dodijeli kandidatima prema svojim
eljama. Raspoloive glasove bira moe koncentrirati (kumulirati) na samo jednog
kandidata (neogranieno kumuliranje); jednom kandidatu dati samo zakonski
utvreni dio raspoloivih glasova (ogranieno kumuliranje); ili ih moe rasporediti
meu razliitim kandidatima. Kao i kod multipliciranog i ogranienog glasanja,
na ovaj nain se ele zatititi manjine i nezavisni kandidati, a prua im se i ansa
da koncentracijom glasova svojih pristalica, izbore ulazak u parlament. Da bi
postigao efekte, ovakav nain glasanja podrazumijeva striktnu stranaku disciplinu
i organizaciju, to ostavlja prostor raznim manipulacijama u unutarstranakim
sukobljavanjima frakcija, te je to i osnovna slabost ovakvog naina glasanja. Moe
biti kombinirano sa ogranienim glasanjem.
Tabela 5: Dodjela mandata u postupku kumulativnog glasanja
Kandidati Kandidati
Glasovi Glasovi
Stranka Plavih Stranka Crvenih
P1 7.800 C1 6.000
P2 7.500 C2 1.700
P3 5.700 C3 1.300
Glasovi 21.000 Glasovi 9.000 30.000
Glasai 7.000 Glasai 3.000 10.000
Izabrani P1, P2, C1
63
U ovom primjeru takmiile su se dvije stranke u tromandatnoj izbornoj jedinici.

Svaki bira ima tri glasa i neogranieno kumuliranje. Glasalo je 10.000 glasaa koji
su dali 30.000 glasova. Kandidati Stranke Plavih dobili su 7.000 glasova, a kandidati
Stranke Crvenih 3.000 glasova. Birai Stranke Plavih slabo su koristili mogunost
kumuliranja, te nisu iskoristili maksimalnu mogunost da izaberu sva tri svoja
kandidata. Birai Stranke Crvenih iskoristili su ovu mogunost i osigurali izbor
jednog kandidata svoje stranke (Kasapovi, 2003: 214-215).
Kategorijalni glasaki metodi u upotrebi su u oba sistema: pluralno-veinskom
i PR sistemu. Postoje slijedei tipovi:
- jednolani (pojedinani) glasaki listi (single-member ballot) postoji tamo
gdje se popunjava samo jedno mjesto po izbornoj jedinici i bira ima samo
jedan glas. Primjenjuje se samo u pluralno-veinskim i hibridnim sistemima;
- jednostruki neprenosivi glas (the single non-transferable vote) u izbornoj
jedinici se bira vie kandidata, ali bira ima samo jedan glas. Kandidati s najvie
dobijenih glasova su izabrani;
- zatvorena (kruta) lista (the closed list) pod ovim sistemom bira mora glasati
za listu u cjelini. Koristi se u PR sistemu, ali moe biti upotrebljena i u pluralno-
veinskom i hibridnim sistemima. U PR sistemu kandidati na zatvorenoj listi
su izabrani shodno redoslijedu na listi od vrha prema dnu.
Ordinalni glasaki metodi su u primjeni u PR sistemu, ali je mogue da budu
upotrebljeni i u pluralno-veinskom sistemu. U ordinalnom glasanju bira ima
vie glasova i moe ih upotrijebiti na razliite naine, to ovisi o obliku ordinalnog
glasanja. Postoji devet tipova ordinalnih sistema glasanja:
- preferencijalno glasanje mogue je samo u listovnom PR glasanju. Omoguuje
birau da obiljei svoje preferencije za jednog ili vie kandidata ija su imena
istaknuta na takmiarskoj listi;
- negativno glasanje (lotoisage) ovo je obrnuto preferencijalno glasanje po
kojem bira moe prekriiti jednog ili vie kandidata na listi za koje ne eli da
glasa i za koje ne eli da budu izabrani. Razlikuje se od panairanja ili splittinga,
jer bira ne naznauje imena drugih kandidata koja bi mogla koja bi mogla
zamijeniti kandidate koji su prekrieni;
- kumulativno glasanje (ve smo opisali);
- glasanje gradiranjem ili rangiranjem (graduated or rang-ordered vote) omoguava
birau da rangira kandidate shodno svojim preferencama. Glasa ima vie
glasova, ali manje od broja kandidata koji se biraju (to se limitira zakonom).
Svaka pozicija na listi odgovara jednom glasu, po emu se ovaj metod razlikuje
od kumulativnog glasanja.
64
Gore istaknute ordinalne glasake metode ne osiguravaju mogunost glasanja

za kandidate sa razliitih lista. Meutim to je mogue sa dole naznaenim varijan-
tama glasanja koje su dizajnirane da biraima omogue da glasaju istovremeno za
kandidate koji se nalaze na razliitim kandidatskim listama, i to:
- panairanje ili splitting glasanje - je jedan nain glasanja koji omoguava veliku
slobodu biraima.27 Birai mogu glasati za kandidate s razliitih lista, ime
se istie personalni karakter ove faze izbornog procesa, a ujedno se birai ne
sputavaju da se opredjeljuju i za odreenu stranaku opciju (Ross, 1955: 57-
67). Dakle bira moe sam oblikovati vlastitu listu tako to e ukljuiti u nju
kandidate sa razliitih stranakih lista;
- prazni listi (the blank list) bira sastavlja svoju listu kandidata za koje bi elio
da budu izabrani. Imena kandidata moraju biti istaknuta na drugim listama;
- totalno otvorena lista (the totally open list) bira sastavlja svoju listu po elji
koja ukljuuje kandidate koji mogu biti, ali i ne moraju biti kandidirani na
izborima. Osobe koje dobiju najvie glasova su izabrane. Vielani pluralno-
veinski glasaki listii su u ovoj kategoriji;
- organieni glas (limited vote) bira ima vie glasova, ali manje od ukupnog
broja mjesta koja treba popuniti. Kandidati sa najveim brojem dobijenih gla-
sova su izabrani u proporciji sa brojem mandata koje treba popuniti. Koristi se
najee u pluralno-veinskom sistemu, npr. za izbor Senata panije;
- mogui (nepredvidivi) glasaki sistemi (contingency vote systems) glasa ima
samo jedan glas u ovom sistemu. Na njegovom glasakom listiu trai se da
klasificira sve kandidate u izbornoj jedinici shodno svojoj preferenci. Prilikom
raunanja njegov glas e inicijalno ii kandidatu prve preference. Meutim,
taj glas moe biti transferiran za drugog, treeg itd. preferiranog kandidata.
Cilj ovakvog glasanja je da omogui biraima da kvalificiraju njihov izbor dok
izbjegavaju rasipanje glasova dodjeljenih kandidatima koji nee biti izabrani
ili onim kandidatima koji ve imaju dovoljan broj glasova da bi bili proglaeni
izabranima. U praksi ovaj vid glasake metode se koristi kod individualnih kan-
didatura. Meutim to teoretski moe biti aplicirano i na listovno utemeljenim
glasakim listiima osiguravajui zatvorene liste. Ovaj mogui (nepredvidivi)
glasaki sistem se koristi samo za jednokrune izbore. Distinkcija moe biti
napravljena izmeu dva tipa mogueg (nepredvidivog) glasanja to ovisi od
zakonskog rjeenja ili vodeeg principa koji se koristi u izborima. Kada je
27 Panairanje potie od francuske rijei panashe to znai mjeovit, raznobojan, a tim pojmom
se oznaava poseban nain glasanja za kandidatske liste u proporcionalnom izbornom sistemu.
Ovim metodom biraima se omoguuje glasanje za kandidate nominirane na razliitim kan-
didatskim listama, tako to svaki bira ima vie glasova koje moe dodijeliti kandidatima sa
razliitih kandidatskih lista ili razliitim kandidatskim listama i na taj nain obrazovati svoju
posebnu listu. Panairanje omoguava izbor linosti, odnosno glasanje za pojedinane kandidate
i u proporcionalnom izbornom sistemu.
65
primijenjen veinski sistem ovaj metod je poznat kao alternativni glas (the
alternative vote - AV). U sluaju PR sistema poznat je kao jednostruki prenosivi
glas (the single transferable vote- STV). Razlika izmeu dva sistema je iskljuivo
u primjeni naina distribucije mjesta i nema razlike u pogledu naina po kojem
bira moe glasati. 28
Prema tehnici glasanja postoji i tzv. glasanje u odsutnosti (absentee ballot), koje
moe biti prethodno glasanje (advance voting), glasanje putem pote (vote by mail),
koje se prvi puta u naoj historiji na ovaj nain i u predvienom obimu primijenilo
na izborima u Bosni i Hercegovini,29 te zamjensko glasanje (proxy voting). Vanost
ovakvog naina glasanja je izuzetna, jer od broja glasaa koji konzumiraju ovo
pravo ovisi i krajnji rezultat izbora. Ovakav nain glasanja, odnosno ostvarivanja
aktivnog birakog prava ima itekakvu primjenu u zemljama razvijene demokracije,
a u Sjedinjenim amerikim dravama, posebno u nekim njenim dravama, ovakav
nain glasanja skoro pa da zauzima i primat. 30
ta ini sutinu takvoga naina glasanja? Absentee ballot ili glasanje u odsustvu
predstavlja in u kojemu je glasau, zbog opravdane nemogunosti da glasa osobno
na pripadajuem glasakom mjestu ili e biti van mjesta ivljenja na dan izbora,
omogueno sticanje prava glasanja u odsutnosti najee prije datuma odreenog
za glasanje (election day). Prilikom prethodnog glasanja birau je omogueno da
glasa dan ili nekoliko dana prije dana izbora.
Kod glasanja putem pote glasau, kojemu je odobreno takvo glasanje, dostavljaju
se dvije koverte: jedna tajna gdje nema identifikacije glasaa (secrecy envelope) u
koju glasa stavlja popunjen glasaki listi i istu peati; i jedna povratna koverta
(return envelope) gdje se nalaze podaci za identifikaciju glasaa u koju se tajna ko-
verta stavlja i koja se takoer zatvara. Na tajnoj koverti se tampaju instrukcije o
glasanju i instrukcije o povratnoj poiljci. Glasa mora da se potpie na povratnoj
koverti kako bi se njegov ili njen potpis uporedio sa ve registriranim potpisom, a
radi provjere vjerodostojnosti pristigle pote. U sluaju da se na povratnoj koverti
glasa ne potpie ili se potpie za drugoga glasaa, automatski se diskvalificira
taj listi. Potonja radnja predstavlja teko krivino djelo. Prilikom zaprimanja
pote na glasakom mjestu, to se mora obaviti najkasnije do zatvaranja glasakih
28 Navedeno prema: Council of Europe, European Commission for Democracy through Law (Venice
Commission), Report on electoral systems, Overview of avialable solutions and selections criteria,
Adopted by the Venice Commission at its 57th Plenary Session, Venice, 12-13 December 2003.,
www.coe.int.
29 Mogunost glasanja putem pote, odnosno putem glasakog listia za odsutnog za izbore u BiH
1996., utvrena je u Aneksu 3 lan IV Opeg okvirnog sporazuma za mir u BiH dogovorenog u
Daytonu.
30 Naprimjer u dravi Oregon od osam razliitih izbora u jednom dvogodinjem periodu samo dva
se obavljaju osobno, a est putem pote.
66
mjesta, zatim potvrene tanosti potpisa, kao i evidentiranja u birakom spisku da

je konkretni glasa obavio in glasanja, tajna koverta se odlae u glasaku kutiju
sa svim ostalim pristiglim tajnim kovertama, te se nakon zatvaranja glasanja sve
te koverte otvaraju i vri se prebrojavanje listia. Na taj nain se ostvaruje naelo
tajnosti glasanja. Uobiajeno je da se odreuje period od tri dana za prebrojavanje
listia onih koji su glasali putem pote. Iako se glasanje u odsustvu u principu odnosi
na one koji iz opravdanih razloga ne mogu doi osobno da glasaju na dan izbora,
ipak treba rei da u nekim dravama u SAD (npr. Iowa) ne postoje ogranienja za
one koji glasaju putem pote, to znai da bilo ko sa pravom glasa moe ostvariti
pravo da glasa na ovaj nain.
U SAD je preduzeto vie mjera da se olaka ovakav nain glasanja, a jedna od njih
je i odreivanje posebne potanske adrese koja se koristi samo za glasanje. Taj
potanski pretinac, dakle, slui samo za glasaku potu i ona se nikako ne moe
mjeati sa ostalom potom.31 Ova mjera poveava sigurnost glasakih listia i bitno
smanjuje obim posla.
Ovakav nain glasanja moemo smatrati kao jedino realan i sa skoro stoprocent-
nom zatitom tajnosti glasanja. Mogui pokuaji manipulacije glasanjem putem
pote mogu samo nakoditi eventualnim manipulatorima. No, da bi se izbjegla i
ta mogunost neophodno je da organizator izbornog procesa izvri sve potrebne
predradnje, a posebno registraciju potpisa biraa kojima e se omoguiti da glasaju
putem pote.32 U nastavku se daje izgled glasakog listia za razliite predstavnike
organe u BiH.
31 Isti metod je primjenjivan u BiH na izborima od 1996., pa sve do lokalnih izbora 2004.
32 U BiH se uvoenjem tzv. CIPS projekta stvaraju uvjeti registriranja potpisa svih biraa s obzirom
da je svaki imalac CIPS dokumenta elektronski registrirao svoj potpis, tako da se stvaraju uvjeti
da se taj potpis provjeri i komparira sa potpisom na birakom spisku.
67
Slika 1: Glasaki listi za Predstavniki dom Parlamentarne skuptine BiH
68
69
Slika 2: Glasaki listi za Predsjedsjednitvo BIH
70
71
72
3.3 Preraun glasova u mandate
Preraunavanje glasova u mandate, nakon podjele na izborne jedinice, zasigurno

predstavlja najvaniji element, sr izbornog sistema, tako da se taj in vrlo esto
definira i kao sam izborni sistem u uem smislu. U uem smislu, izborni sistem je
sistem raspodele poslanikih mandata. Tu postoje dva osnovna sistema: veinski i
sistem srazmernog predstavnitva, sa nizom varijanti 33 Shodno odabranoj iz-
bornoj formuli kojom se dobijeni glasovi za stranake liste i pojedinane kandidate
transponiraju u mandate u politikom predstavnikom tijelu, direktno ovisi krajnji
rezultat izbora. U porodici izbornih sistema postoji vie metoda preraunavanja
glasova u mandate, prvenstveno u proporcionalnim izbornim sistemima. One se
uglavnom svode na postupak najveeg broja i postupak izbornog broja. Specifine
detalje svake od pojedinih metoda preraunavanja glasova u mandate, prikazati
emo u nastavku naeg rada.
U Bosni i Hercegovini u svakoj izbornoj jedinici mandati se raspodjeljuju na sljedei
nain: za svaku politiku stranku i koaliciju, ukupan broj vaeih glasova koje je
politika stranka ili koalicija osvojila dijeli se sa 1, 3, 5, 7, 9, 11, i tako redom, sve
dok je to potrebno za tu raspodjelu mandata. Brojevi koji se dobiju ovom serijom
dijeljenja su kolinici. Broj glasova za nezavisnog kandidata je kolinik tog kandidata.
Kolinici se redaju od najveeg do najmanjeg. Mandati se dijele po redu, poev od
najveeg kolinika, dok se ne raspodijele svi mandati izborne jedinice za odreeni
organ. Politika stranka, koalicija, lista nezavisnih kandidata i nezavisni kandidat
ne moe sudjelovati u raspodjeli mandata ako ne osvoji vie od 3% od ukupnog
broja vaeih glasakih listia u izbornoj jedinici.
Tabela 6: Dodjela mandata listama
Politiki subjekt Glasovi/1 Glasovi/3 Glasovi/5 Mandati

Politika stranka A 12.567 4.189,00 2.513,40 0
Politika stranka B 56.400 18.800,00 11.280,00 2
Koalicija C 32.456 10.818,67 6.491,20 1
Politika stranka F 15.643 5.214,33 3.128,60 1
Nezavisni kandidat 19.235 6.411,67 3.847,00 1
Koalicija D 12.342 4.114,00 2.468,40 0
Ukupno mandati 5
33 Pravni leksikon, Savremena administracija, Beograd, 1970., str. 379.
73
3.4 Usklaenost izbornog sistema sa meunarodnim standardima
Da bi izborni sistem, a unutar njega i izborni proces, ponio atribut demokratskog

neophodno je i da birako pravo poiva na demokratskim zasadama. Naime, svako
demokratsko izborno pravo poiva na etiri (pet) temeljna naela izbornog prava
koja karakteriziraju, manje vie, svaki demokratski izborni sistem i koja su postala
standard u savremenom demokratskom svijetu. Ta naela su: naelo oposti,,,
jednakosti, neposrednosti i tajnosti (Nohlen, 1992: 25). Ovim naelima se u novije
vrijeme pridodaje i peto naelo naelo slobodnog pravo glasa,34 koje pretpostavlja
slobodu govora, tampe, okupljanja i udruivanja. Ova naela predstavljaju stan-
darde savremene demokracije.
Danas naela opeg (univerzalnog), jednakog, neposrednog, slobodnog i tajnog
izbornog prava, po pravilu, imaju ustavni karakter u svim savremenim demokrats-
kim dravama. Meutim, u XIX stoljeu pojam opeg izbornog prava iskljuivao
je mnoge kategorije biraa. Proces irenja izbornog prava u veini zemalja praen
je formiranjem savremenih stranakih sistema. Politiki teoretiari upozoravaju
da je irenje izbornog prava uvjetovano s dva glavna procesa: prvo, razvojem
proizvodnih snaga, potom procesom industrijske revolucije, to je sve uvjetovalo
drutveno raslojavanje i jaanje radnikog pokreta koji se borio za drutvo jed-
nakosti, izmeu ostalog, i irenjem izbornog prava; i drugo, procesima takozvane
nacionalne revolucije, izgradnje nacije, odnosno stvaranjem nacionalnih drava.
Dakle, ova demokratska naela izbornog prava izgraivana su dui vremenski
period, tokom borbe za ostvarenje i proirenje birakog prava, a posebno su u
primjeni od proklamiranja naela narodne suverenosti i jednakosti graana. Sva
ova naela postala su i dio meunarodno-pravnog naslijea sadrana u deklara-
cijama, konvencijama i paktovima, tako da su danas standard za definiranje de-
mokratskog izbornog sistema. Da bi mogli pratiti uskaenost izbornog sistema u
BiH sa meunarodnim standardima neophodno je da prethodno sagledamo samu
sutinu ovi naela.
Naelo oposti polazi od prava da svi graani, bez obzira na njihove etnike, rasne,
vjerske, spolne, klasne, politike, prihodovne i druge razlike, uivaju birako pravo
pod jednakim uvjetima, tj. imaju jednaka prava da biraju i da budu birani. Ovo pravo
se ini opim (univerzalnim) usljed odsustva (zabrane) bilo kakve diskriminacije
meu graanima. Drugaije reeno, ope univerzalno birako pravo je pravo
34 Vidjeti u: Evropska komisija za demokraciju putem zakona (Venecijanska komisija) Kodeks dobrog
vladanja u izbornim pitanjima, Smjernice i obrazloenje usvojeni na 52. sjednici Venecijanske
komisije (Venecija, 18.-19. oktobar 2002.), www.coe.int.
74
svakog graanina koji je ispunio osnovne pretpostavke za sticanje birakog prava,

da bude bira i da uestvuje u izbornom procesu.
Osnovne pretpostavke za sticanje birakog prava jesu: odreeno doba starosti
(obino je to sa danom sticanja punoljetstva), sposobnost oblikovanja i ispoljavanja
sopstvene volje i odsustvo pravnog osnova po kome je graanin lien birakog prava
(npr. po osnovu pravomone sudske presude, itd.). Opim birakim pravom ne
smatra se ono pravo koje je ogranieno nekim od cenzusa. Historija izbora poznaje
razliite vrste cenzusa, kao to je cenzus po osnovu imovinskog stanja, obrazovanja,
nastanjenosti, po osnovu spola itd.
Birako pravo, kao opi pojam, sadri i neka posebna prava, a prije svih: pravo
graanina da bira svoje predstavnike, pravo graanina da bude biran za predstavnika,
pravo graanina da bude kandidiran, te pravo graanina da glasa i da svojim glasom
odluuje o svim relevantnim pitanjima koja mogu biti postavljena na nekom od
oblika osobnog izjanjavanja graana (referendum, graanska inicijativa). Birako
pravo se dijeli na aktivno i pasivno. Aktivno birako pravo podrazumijeva pravo
graanina da glasa, a pasivno birako pravo je pravo graanina da se kandidira i
da bude biran u predstavnike organe. U ustavima se esto proklamira i sloboda
izbora kao temeljno naelo koje podrazumijeva da sam in glasanja bude lien
prinude i pritisaka i preputen slobodnoj volji biraa. Svakako da se pravo glasa ne
garantira bez odreenih uvjeta, meu kojima su, najee, odreena starosna dob,35
mjesto stanovanja, nacionalnost, dravljanstvo, a rjee pismenost. U pravilu birako
pravo se uskrauje mentalno oboljelim i osuenicima kojima je to pravo oduzeto.
Naelo jednakosti polazi od toga da svaki glas biraa ima jednaku vrijednost, po
osnovu principa jedan ovjek - jedan glas jednaka vrijednost (one man, one
vote, one value). Tamo gdje izborni sistem predvia vie od jednog glasa za birae,
svaki bira ima isti broj glasova. Naelo jednakosti danas je praktino najvanije od
svih naela izbornog prava (Seifert, 1976: 50), jer ima jako vanu funkciju prilikom
utvrivanja granica izbornih jedinica. Ono podrazumjeva jednaku glasaku mo:
zastupnika mjesta moraju biti jednako raspodjeljena po izbornim jedinicama.
Jednaka glasaka mo podrazumijeva jasnu i ravnomjerno raspodjelu zastupnikih
35 U mnogim zemljama graani imaju pravo da biraju sa 18 godina ivota. Jedan broj zemalja tu
granicu je utvrdio izmeu 19 i 21 godine. U etiri drave: Brazil, Kuba, Irak i Nikaragva, glasa
se s navrenih 16 godina ivota. Da bi se ostvarilo aktivno i pasivno birako pravo, moraju se,
takoer, ispuniti odreeni starosni uvjeti. Tako u DNR Koreji vaei starosni minimum za po-
slanika iznosi 17 godina, a u 34 drave ta granica iznosi 18 godina. Veina zemalja odluila se za
21 ili 25 godina. Najvii starosni minimum ima Ekvatorijalna Gvineja (45 godina), zatim Egipat,
Jordan, Kuvajt i Turska sa po 30 godina. U nekim zemljama utvrena je i starosna granica preko
koje se ne moe stei poslaniki mandat, kao npr. u Ekvatorijalnoj Gvineji gdje je ta granica 60, a
u Iraku 75 godina. Usp. Electoral Systems a World-wide Comparative Study, Inter-Parliamentary
Union (IPU), Geneva.
75
mijesta po izbornim jedinicama na osnovu jednog od slijedeih kriterijuma ra-

spodjele: broj stanovnika, broj dravljana sa prebivalitem (ukljuujui maloljetna
lica), broj registriranih biraa, i po mogustvu broj stanovnika koji glasaju. Moe
se predvidjeti i odgovarajua kombinacija ovih kriterijuma.
Suprotno ovome naelu, postoji nejednako pravo glasa i ono se ogleda u tome to
se birai razlikuju po vrijednosti njihova glasa. Ovo razlikovanje moe biti otvoreno
i prikriveno. U historiji izbornog procesa otvoreno razlikovanje se ispoljavalo kroz
tzv. pluralni votum (umnoeni glas), a prikriveno razlikovanje vrijednosti glasa se
ogledalo u tome to su se birai dijelili u posebne birake grupe (kurije), koje su
birale nesrazmjeran broj predstavnika prema broju biraa pojedinih grupa.
Ovo naelo najee je naruavano tako to su pojedinci koji su imali bolja pri-
manja, koji su bili odgovarajue klase ili stalea mogli koristiti vie glasova. Iako
bira formalno raspolae jednim glasom, on moe glasati u vie izbornih jedinica,
i to: prema mjestu roenja, prema mjestu stanovanja, prema mjestu rada, na uni-
verzitetu na kome se kolovao itd; te moe glasati putem tzv. porodinog glasanja,
prema kojem glava porodice ima onoliko glasova koliko ima maloljetne djece ili,
pak, ima pravo na odreeni broj glasova vie na osnovu broja djece.
Naelo jednakosti u izbornom pravu, dakle, podrazumijeva da se zakonski onemogue
takva rijeenja kojim bi se nekom uskratilo bilo aktivno bilo pasivno birako pravo
samo zato to je odreene nacije, vjere, spola, rase ili socijalnog stanja, itd.
Pod naelom jednakosti u savremenim demokratskim drutvima podrazumjeva se
potpuna ravnopravnost stranaka i kandidata. U tom cilju, zahtjeva se da dravne
vlasti imaju neutralan stav, naroito u odnosu na: izbornu kampanju; medijsku
pokrivenost, naroito od strane dravnih medija; te finansiranje stranaka i kam-
panje iz budeta.
U zavisnosti od predmeta, ravnopravnost moe da bude stroga ili proporcionalna.
Ukoliko je stroga, politike stranke se tretiraju na jednakoj osnovi bez obzira na
njihovu trenutnu snagu ili podrku birakog tijela. Ukoliko je proporcionalna,
politike stranke moraju da se tretiraju prema rezultatima postignutim na izborima.
Ravnopravnost se naroito odnosi na predstavljanje na radiju i televiziji, korienje
budetskih sredstava i druge vrste podrke.
U skladu sa slobodom izraavanja, zahtjeva se da se zakonski osigura minimum
pristupa audiovizuelnim medijima u privatnom vlasnitvu, kad je u pitanju izborna
kampanja i oglaavanje, za sve uesnike izbora. Isto tako, finansiranje politikih
stranaka, kandidata i izborne kampanje mora biti transparentno.
Poseban standard se zahtjeva u pogledu omoguavanja obrazovanja politikih
stranaka koje predstavljaju nacionalne manjine. Pri tome, specijalna pravila kojima
76
se nacionalnim manjinama garantiraju rezervirana mjesta (kvote) ili koja predviaju

odstupanja od uobiajenih kriterijuma raspodjele poslanikih mjesta za stranke
koje predstavljaju nacionalne manjine (npr. odstupanje od obaveznog kvoruma,
tzv. pozitivna glasaka diskriminacija) u savremenim demokracijama u principu
se ne smatraju da su u suprotnosti sa jednakim pravom glasa. Isto tako, propisi o
minimalnom procentu osoba oba pola meu kandidatima ne smatraju se suprotnim
principu jednakog prava glasa, ukoliko su utemeljeni ustavom.36
Naelo neposrednosti (direktnosti) ogleda se u pravu biraa da neposredno (di-
rektno) biraju svoje predstavnike. Direktno univerzalno pravo glasa je ono gdje
svaki graanin, osim onih koji su iskljueni zakonom, moe direktno uestvovati
u glasanju i birati svoje predstavnike bez ukljuivanja posrednika.37 Pri tome,
neposrednim pravom glasa mora biti izabrano najmanje jedno vijee (donji dom)
predstavnikog tijela (skuptine), zatim zakonodavna tijela ispod nacionalnog
nivoa, kao i lokalna predstavnika tijela. Direktni izbor se, dakle, razlikuje od
posrednog (indirektnog) biranja u kojemu birai biraju predstavnike (elektore) u
neke organe koji (elektorska tijela, gremiji), naknadno, u ime biraa (prabiraa),
biraju zastupnike koji e ih zastupati u predstavnikom tijelu (takav je bio npr.
delegatski sistem u bivem socijalistikom sistemu u BiH ili, pak, izbor delegata u
domove naroda u Federaciji BiH i dravi BiH prema Dejtonskom sporazumu ili
izbor predsjednika SAD). No, princip da biraka volja ne bude posredovana raznim
gremijama, uskim politikim tijelima ili grupama koje bi posredovale izmeu biraa
i politikog predstavnika u savremenom svijetu uglavnom je standard. Ali, svakako,
treba praviti razliku izmeu formalno posrednih izbora, kada su oni koji biraju
u sutini vezani voljom svojih biraa, od supstancijalno posrednih izbora kada
oni koji su izabrani biraju nosioce mandata po sopstvenoj volji nezavisno od volje
prabiraa (Jovanovi, 1997: 26).
Naelo tajnosti predstavlja osiguranje da se na biraa ne vri nikakav pritisak, bilo
od predstavnika vlasti, bilo od pojedinca ili politikih i drugih socijalnih grupa,
odnosno ovim naelom se zahtijeva da ispoljena biraeva volja prilikom glasanja
bude zatiena od uvida javnosti i drugih uesnika u izbornom procesu. Za biraa,
tajnost glasanja nije samo pravo ve i obaveza ije se nepotovanje kanjava dis-
kvalifikacijom svakog listia iji se sadraj otkrije. Da bi bilo tajno glasanje mora
biti pojedinano. Porodino glasanje ili bilo kakva kontrola jednog biraa nad
drugim je zabranjeno. Spiskovi lica koja glasaju ne trebaju se objavljivati, odnosno
oni moraju biti pod strogom diskrecijom i zatitom vlasti. Nasuprot ovome, javno
36 U vezi s ovim standardima vidjeti: Evropska komisija za demokraciju putem zakona (Venecijanska
komisija): Kodeks dobrog vladanja u izbornim pitanjima, Smjernice i obrazloenje usvojeni na
52. sjednici Venecijanske komisije (Venecija, 18.-19. oktobar 2002.), www.coe.int.
37 Electoral Systems a World-wide Comparative Study, Inter-Parliamentary Union (IPU), Geneva,
1993, str. 3.
77
glasanje prua mogunost kontrole birakog opredjeljivanja, to moe proizvesti

odreene posljedice po biraa, bilo od vlasti, bilo od politikih suparnika. Kroz
historiju glasanja, raznim tehnikama kojima se glasalo javno (viva voce), dizanjem
ruku, klicanjem, potpisivanjem, u sutini omoguavan je veliki prostor za politiku
manipulaciju kupovinom glasova, korupcijom, prijetnjom i sl. Meutim, u savre-
menim uvjetima ovo pravo je garantirano osiguranjem glasanja putem glasakih
listia, ali i odgovarajuih prostorija za tajno glasanje, zaklonjenih mjesta za tajno
glasanje, zapeaenih ili kovertiranih glasakih listia, itd. U upotrebi je sve ee
i tzv. elektronsko glasanje (glasanje putem interneta), koje podrazumijeva posebne
informatiko-tehnike mjere zatite.
Naelo slobodnog prava glasa. Ovo naelo, u novim historijskim okolnostima,
podrazumjeva slobodu biraa da formira miljenje. U tom kontekstu od dreve se
trai da potuje obavezu neutralnosti. Ona se konkretno odnosi na: medije; isticanje
plakata; pravo na demonstriranje; te finansiranje stranaka i kandidata. Isto tako,
od vlasti se trai da predlae primljene kandidature birakom tijelu; omoguuje
biraima da se upoznaju sa listama kandidata, na primjer, odgovarajuim istican-
jem na javnom mjestu, itd. Sve navedene informacije takoer moraju biti dostupne
na jezicima manjina. Pod ovim naelom u savremenim uvjetima podrazumjeva
se i sloboda biraa da izrazi elje, kao i borba protiv izborne krae. U tom cilju
zahtjeva se da postupak glasanja bude jednostavan; da birai uvijek moraju imati
mogunost da glasaju na birakom mjestu, a ostali naini glasanja su prihvatljivi
samo pod slijedeim okolnostima: glasanje pismom (potom) dozvoljava se samo
ukoliko je potanska sluba sigurna i pouzdana; pravo na glasanje putem pisma
moe da se ogranii na ljude koji su u bolnici ili zatvoru, slabije pokretljivim licima
ili biraima koji ive u inostranstvu; ne smije se dozvoliti prevara ili zastraivanje;
glasanje elektronskim putem (internetom) treba koristiti samo ako je sigurno i
pouzdano; konkretno, glasai moraju imati mogunost da dobiju potvrdu svog
glasanja i da imaju mogunost ispravke ukoliko je potrebno, potujui tajnost prava
glasa; takav sistem mora biti transparentan; za glasanje putem opunomoenog
lica moraju da vae veoma stroga pravila, broj opunomoenika koje moe da ima
jedan glasa mora da bude ogranien; mobilne glasake kutije mogu se dozvoliti
samo pod strogim uvjetima, spreavajui opasnost od prevare; moraju postojati
najmanje dva kriterijuma da se procijeni tanost rezultata glasanja: broj graana
koji su glasali i broj glasakih listia u kutiji; glasaki listii ne smiju se prepravljati
ili na bilo koji nain oznaavati od strane lanova birakog odbora; neupotrebljeni
glasaki listii ne smiju se iznositi sa birakog mjesta; na birakim mjestima moraju
biti prisutni predstavnici raznih stranaka, a prisustvo posmatraa koje imenuju
kandidati mora biti omogueno za vrijeme glasanja i brojanja glasova; kad god je
mogue, vojna lica treba da glasaju u mjestu stanovanja, u suprotnom, preporuuje
se da oni budu registrirani i glasaju na birakom mjestu koje je najblie njihovom
78
mjestu slube; brojanje glasova mora biti transparentno. Posmatrai, predstavnici

kandidata i mediji moraju imati dozvolu da budu prisutni. Oni takoe moraju da
imaju pristup zapisnicima; rezultati se dostavljaju vioj instanci na otvoren nain;
drava mora da kazni svaku vrstu izborne krae.38
Pored ovih temeljnih naela i u teoriji i u praksi susreemo se sa pojmom inkom-
patibiliteta. Ovaj pojam oznaava nespojivost u vrenju odreenih funkcija vlasti.
To, najkrae reeno, znai da ako se vri jedna funkcija (npr. u zakonodavnom,
predstavnikom tijelu) ne moe se istovremeno vriti i neka druga funkcija (npr.
u izvrnoj vlasti). U demokratskim sistemima, u kojima je organizacija drave za-
snovana na trodjelnoj podjeli vlasti na sudsku, zakonodavnu i izvrnu, institucija
inkompatibiliteta se objanjava nemogunou spajanja razliitih funkcija u istom
licu (npr. sudske i izvrne, sudske i zakonodavne ili zakonodavne i izvrne). Inkom-
patibilitet je usko vezan i za izborno pravo s obzirom na to da se iskljuuje pasivno
birako pravo graanina, jer je vrenje odreenih dravnih dunosti nepodudarno
sa poslanikom funkcijom. Dakle, nespojive su funkcije onoga koji vri nadzor
(parlament, sud itd.) i onoga nad kojim se taj nadzor vri.
Nakon to smo sagledali sutinu ovih naela sada je potrebno vidjeti u kojoj mjeri
su ova naela primjenjna u izbornom zakonodavstvu Bosne i hercegovine.
Izborni zakon BiH u Poglavlju 1- Osnovne odredbe, sadri osnovne elemete
meunarodnih standarda, odnosno definira da su izbori u Bosni i Hercegovini:
slobodni, opi, jednaki, direktni i tajni.39
3.4.1 Tajnost glasa
Obaveza potivanja tajnosti glasa utvena je u lanu 5.10 i 5.11. Izbornog zakona
BiH.40
38 Evropska komisija za demokraciju putem zakona (Venecijanska komisija): Kodeks dobrog vladanja
u izbornim pitanjima, Smjernice i obrazloenje usvojeni na 52. sjednici Venecijanske komisije
(Venecija, 18.-19. oktobar 2002.), www.coe.int.
39 lan 1.3 Izbornog zakona BiH glasi: Izbor lanova svih organa vlasti vri se na osnovu slobodnih
izbora, opeg i jednakog birakog prava direktno od biraa tajnim glasanjem, osim ako ovim
Zakonom nije drugaije odreeno.
40 lan 5.10: Centralna izborna komisija BiH i nadleni organi za provedbu izbora osiguravaju da
glasanje bude tajno i da se obavlja lino, glasakim listiem.
lan 5.11 (1) lanovi birakog odbora duni su objasniti birau nain glasanja i osigurati tajnost
glasanja. (2) lanovi birakog odbora ne smiju utjecati na odluku biraa. Pored navedenog, iz-
borna administracija duna je u postupku voenja i stavljanja na uvid javnosti linih podataka
iz CBS postupati u skladu sa zakonima kojim je ureena ova materija.
lan 3.11 Objavljivanje podataka iz Centralnog birakog spiska i stavljanje sadraja na uvid
javnosti vri se vodei rauna o principima zatite linih podataka, a u skladu sa Zakonom o zatiti
79
3.4.2 Univerzalnost- opost
Opeg birakog prava utvreni lanom 1.4 Izbornog zakona Bosne i Hercegovine
kojim je propisano da:
lan 1.4
(1) Svaki dravljanin Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: dravljanin BiH)
sa navrenih 18 godina ivota ima pravo da glasa i da bude biran (u daljem tekstu:
birako pravo), u skladu s odredbama ovog Zakona.
(2) Da bi ostvario svoje birako pravo, dravljanin BiH mora biti upisan u
Centralni biraki spisak, u skladu s ovim Zakonom.
3.4.3 Direktnost
Tabela 7: Pregled naina izbora direktno, odnosno indirektno biranih predstavnika
Broj izbornih
Organ Nain izbora Broj lanova Izborni sistem
jednica
Predsjednitvo BiH Neposredno 3 lana (1 Bonjak, 1 Veinski 2 izborne jednice
Srbin i 1 Hrvat) (FBiH i RS)
Predstavniki dom Neposredno 42 Sistem proporcionalne 8 vielanih izbornih
Parlamentarne zastupljenosti jednica (5 FBiH i 3 RS)
skuptine BiH
Dom naroda Posredno (Dom naroda 15 (5 Bonjaka, 5 Srba Sistem proporcionalne 2 izborne jedinice
Parlamentarne P FBiH 10 i NS RS 5) i 5 Hrvata) zastupljenosti (FBiH i RS)
skuptine BiH
Predsjednik i Posredno (Parlament 1 predsjednik 2 Veinski sistem 1 izborna jednica
potpredsjednici FBiH F BiH) potpredsjednika
Predsjednik i Neposredno 1 predsjednik i 2 Veinski sistem 1 izborna jednica
potpredsjednici RS potpredsjednika
Predstavniki dom Neposredno 98 Sistem proporcionalne 12 vielanih izbornih
Parlamenta FBiH zastupljenosti jednica
Dom naroda Parlamenta FBiH 10 izbornih jednica
Posredno (10 Kantona)
58 (17 Bonjaka, 17 Srba, 17 Hrvata i 7 iz reda ostalih)
Sistem proporcionalne zastupljenosti
linih podataka. Izborna administracija duna je obezbjediti poseban prostor za glasaa kako
bi se osigurao tajnost glasa.
lan 5.16 Bira glasa u posebnom prostoru u kojem je osigurana tajnost glasanja.
80
Narodna skuptina RS Neposredno 83 Sistem proporcionalne 9 vielanih izbornih

zastupljenosti jednica
Vijea naroda RS Posredno (NS RS) 28 (8 Bonjaka, 8 Srba, Sistem proporcionalne 1 izborna jednica
8 Hrvata i 4 iz reda zastupljenosti
ostalih)
Skuptine kantona Neposredno 21-35 Sistem proporcionalne Svaki kanton 1 izborna
zastupljenosti jednica
Skuptina Brko Neposredno 31 Sistem proporcionalne Distrikt 1 izborna
ditsrikta BiH zastupljenosti jedinica
Gradonaelnik Neposredno 1 Sistem proporcionalne Svaki grad 1 izborna
gradova Banja Luka, zastupljenosti jednica
Trebinje, Doboj, i
Bijeljina.
Gradonaelnik Grada Posredno (vijenici/ 1 Veinski sistem Svaki grad 1 izborna
Sarajevo, Grada odbornici grada/ jednica
Mostara, Grada zastupnici BD BiH)
Istono Sarajevo i
Brko distrikta BiH
Naelnik opine Neposredno 135 Veinski sistem Svaka opina 1 izborna
jedinica
Gradsko vijee Grada Posredno 28 Sistem proporcionalne 4 IJ opine koje ine
Sarajeva zastupljenosti grad
Gradsko vijee Grada Neposredno 35 Sistem proporcionalne 7 izbornih jednica (6 IJ
Mostara zastupljenosti gradskih podruja 18 i
gradska IJ 17)
Opinska vijea/ Neposredno 11-31 Sistem proporcionalne Svaka opina 1 izborna
Skuptine optina/ zastupljenosti jednica
Skuptine grada
3.4.4. Jednakost
Izborno pravo u Bosni i Hercegovini normira da prilikom glasanja svaki bira

zaduuje po jedan glasaki listi za organ ili nivo za koji se vri izbor.
U smislu veliine izbornih jedinica, odnosno izborne magnitude lanom 9.11.
Izbornog zakona BiH propisano je:
lan 9.11
Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine svake etiri godine preispituje
izborne jedinice i broj mandata dodijeljenih svakoj izbornoj jedinici utvrenoj
81
ovim Poglavljem, kako bi se osiguralo da su utvrene, uzimajui u obzir geografska

ogranienja, u skladu sa demokratskim principima, a naroito sa proporcionalnou
izmeu broja mandata i broja biraa upisanih u Centralni biraki spisak.
Meutim, u praksi je dolo do naruavanja ovoga naela. Npr. u presudi ustavnog
suda BiH br. U-9/09 (izborne jedinice za izbor Gradskog vijea Mostar) ustavni
sud je naao da je povrjeeno naelo jednakosti glasa kod izbora vijenika u GV
Grada Mostara i naloio PSBiH izmjene Izbornog zakona BiH kako bi se izbjegao
mallaportioment.
3.4.5. Sloboda izbora
Glasanje u Bosni i Hercegovini provodi se na birakim mjestima.
lan 5.1
(1) Glasanje se provodi na birakim mjestima, osim ako ovim zakonom nije
drugaije odreeno.
(2) Biraka mjesta odreuje opinska izborna komisija najkasnije 65 dana prije
dana izbora. Opinska izborna komisija, neposredno nakon odreivanja birakih
mjesta, podnosi spisak lokacija birakih mjesta Centralnoj izbornoj komisiji BiH.
Centralna izborna komisija BiH moe promijeniti lokaciju birakog mjesta ako utvrdi
da nije pogodna za glasanje...
Propisani izgled glasakog listia omoguava slobodan izbor za biraa.
lan 5.14
(1) Centralna izborna komisija BiH utvruje formu i sadraj glasakog listia
za sve nivoe neposrednih izbora u Bosni i Hercegovini.
(2) Glasaki listi omoguava birau da glasa samo za jednu od sljedeih opcija:
1. nezavisnog kandidata; ili
2. politiku stranku, koaliciju ili listu nezavisnih kandidata; ili
3. mogunost da, u okviru kandidatske liste jedne politike stranke, koalicije
ili liste nezavisnih kandidata, oznai jednog ili vie kandidata. Ako je
bira ispravno oznaio jednog ili vie kandidata na jednoj listi, smatra
se da je ta lista dobila jedan vaei glas u svrhu raspodjele mandata.
(3) Bira moe glasati samo na nain koji je utvren u ovom lanu.
82
Umjesto zakljuka
Izborni sistem Bosne i Hercegovine sadri diskriminatorna rjeenja koja spreavaju

jedan broj njenih dravljana da se kandidiraju za javne pozicije. Tu se prije svega
misli na Predsjednitvo BiH, kao kolektivni predsjedniki organ, te na Dom naroda
Parlamentarne skuptine BiH. Kandidatura za te organe dozvoljena je samo pri-
padnicima konstitutivnih naroda: Bonjacima, Srbima i Hrvatima, dok je svima
drugim, koji se ne izjanjavaju kao Bonjaci, Srbi i Hrvati, to pravo uskraeno.
Nadalje, izborni sistem BiH jo uvijek nije prihvatio sva demokratska naela za
slobodne i potene izbore koje sadi evropsko izborno nasljee. To se posebno
odnosi na naelo jednakosti koje se drastino kri u pogledu odnosa izborne
magnitude i broja registriranih biraa iz tri izborne jedinice iz Republike Srpske za
Predstavniki dom Parlamentarne skuptine BiH. Ovo naelo nije uvaeno ni kod
izbora vijenika u Gradsko vijee grada Mostara, to je konstatirano i presudom
Ustavnog suda BiH u predmetu U-9/09.
Pored toga, u sluaju Bosne i Hercegovine na snazi je izborni sistem sa zatvorenim
ne blokiranim listama. Takav sistem jaa poziciju svakog kandidata koji je dobio
mandat u parlamentu, jer se tano zna koliko je dobio personalnih glasova. Kada
se tome doda zakonsko rjeenje iz lana 1. 9 Izbornog zakona BiH da mandat
pripada izabranom nosiocu mandata, a ne politikoj stranci koja ga je predloila
na kandidatskoj listi, onda se razumije sve prisutnija praksa otimanja poslanika
iz zagrljaja lidera i uskih stranakih rukovodstava, odnosno centrala politikih
stranaka. Sve ovo dovodi i do jo jedne pojave, a to je sve glasniji zahtjevi politikih
stranaka da se postojei izborni sistem promjeni i vlasnitvo nad parlamentarnim
mandatom dodjeli politikoj stranci, a ne izabranom kandidatu.
83
Amer Osmi
ETVRTI DIO
IZBORNE KAMPANJE
Amer Osmi
4. IZBORNE KAMPANJE I OPI IZBORI OD 1996.

DO 2014. GODINE
Uvod
Raspad komunistikog totalitarnog sistema krajem osamdesetih i poetkom

devedesetih godina u Bosni i Hercegovini ali i ostalim republikama, doveo je do
velikih promjena u politikim odnosima u BiH. Prvi viestranaki parlamentarni
izbori u SR BiH su odrani 18. novembra 1990. godine, gdje uvjerljivom veinom
pobjeuju etnopolitiki orijentirane stranke Stranka demokratske akcije (u daljn-
jem tekstu: SDA), Hrvatska demokratska zajednica (u daljnjem tekstu: HDZ) i
Srpska demokratska stranka (u daljnjem tekstu: SDS). Briselskom Deklaracijom
o Jugoslaviji od 17. decembra 1991. godine, konstatirana je disolucija SFRJ to
je izmeu ostalog bio jedan od povoda raspisivanja referenduma o nezavisnosti
tadanje Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine koja je bila u sastavu SFRJ.
Na referendumu odranom 29. februara i 1. marta 1992. godine, uz izlaznost od
63,6% glasaa, 99,7% bilo je za nezavisnost. Netom poslije objavljenih rezultata
referenduma, tanije 06. aprila 1992. godine, Republika Bosna i Hercegovina je i
meunarodno priznata kao suverena i nezavisna drava. Potom su uslijedila ratna
deavanja koja su BiH okupirala sve do 1995. godine.
Fokus ovog rada biti e izborne kampanje i izborni rezultati svih opih izbornih
ciklusa u Bosni i Hercegovini (Izbori za Parlamentarnu skuptinu BiH) poslije
potpisivanja Opeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daljnjem
tekstu: Daytonski sporazum) koji je zapoet u Daytonu 21. novembra 1995. godine,
a potpisan u Parizu 14. decembra 1995. godine. Izbori za Parlamentarnu skuptinu
BiH odrani su 1996., 1998., 2000., 2002., 2006., 2010. i 2014. godine. U skladu sa
Aneksom 3. Daytonskog sporazuma, prvi poslijeratni izbori u Bosni i Hercegovini
odrani su 13. i 14. septembra 1996. godine.
87
4.1 Izborna kampanja i Izbori za prvi saziv Parlamentarne

skuptine Bosne i Hercegovine (1996-1998)
Izbori koji su odrani 14. septembra 1996. godine, bili su pod pokroviteljstvom i
organizacijom Misije OSCE-a, koja je odredila propise glasanja te snosila glavnu
odgovornost za organizaciju i nadgledanje opih izbora 1996. godine. Jasno je da
je politika situacija u BiH pred izbore 1996. godine bila izrazito napeta jer je prije
neto manje od godinu dana okonan rat.
Ako bismo se drali Vermeerove definicije izborne kampanje po kojoj je ona pokuaj
kandidata da dopru do publike, birakog tijela, sa svojim imenima, porukama,
temama kampanje, stavovima o problemima i drugim slinim pitanjima (Tomi
i dr., 2008: 42) onda su u izbornoj kampanji 1996. godine veina kandidata za
Parlamentarnu skuptinu BiH pokuali doi do svoje publike odnosno birakog
tijela koje pripada etniji kandidata.
Glavne teme predizbornih kampanja su bili nedostaci i anomalije Daytonskog spora-
zuma te razliite ocjene karaktera rata u BiH. SDA na elu sa Alijom Izetbegoviem
je u predizbornoj kampanji promovirala politiku zatite vitalnih interesa naroda
(Bonjaka) i drave, te jasno oekivala pobjedu na izborima i potvrdu kontinu-
iteta u pogledu povjerenja graana u SDA (Zuki, 2012: 88) dobivenu est godina
ranije. U izbornoj utrci SDS na elu sa Radovanom Karadiem sebe definira kao
desniarsku nacionalnu patriotsku stranku, dok HDZ na elu sa Boom Rajiem
slino kao i SDA promovira politiku zatite vitalnih interesa naroda (Hrvata) u
Bosni i Hercegovini.
Prema svemu navedenom prvi poslijeratni izbori u Bosni i Hercegovini 1996.
godine uvelike su pomogli da se uvrsti etniki ekskluzivizam s malo utjecaja na
izgradnju mira i demokratizaciju. Kao to Belloni navodi u uvjetima grupne ne-
sigurnosti i meusobnog nepovjerenja, bez podsticaja politiara da djeluju izvan
vlastitih etnikih birakih tijela, izbori su se predvidljivo pretvorili u etniki census
(Banovi & Gavri, 2011). Ukupno 3.133.634 registrovana glasaa imalo je pravo
glasa, a na izbore je izalo 2.487.99741 (79,40%). Prema svim prognozama i moe
se rei oekivano pobijedile su etniki orijentirane politike opcije.
41 Od ukupnog broja glasova, vazeih je bilo 2.399.874 (96,46%), a nevazeih 88.123 (3,54%).
88
Tabela 8: R
ezultati izbora za Predstavniki dom parlamentarne skuptine BiH 1996-1998.
(Slubene novine FBiH, broj 20, str. 596)
Stranka Glasovi Zastupnici

Stranka demokratske akcije 899.970 19
Srpska demokratska stranka 578.723 9
Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine 338.440 8
Zdruena lista BiH1 136.203 2
Narodni savez za slobodan mir 136.077 2
Stranka za Bosnu i Hercegovinu 93.116 2
Ukupno 2.182.529 42
Slino kao i 1990. godine, na izborima 1996. godine ubjedljivo pobjeuju etnike
stranke SDA, HDZ i SDS. Vrlo sloen sistem provoenja izbora i dodjeljivanja
mandata u konanici je rezultirao sa 19 mandata za SDA, 9 za SDS i 8 za HDZ.
Druge politike opcije su postigle vrlo slabe rezultate te se moe konstatirati da
opozicionog utjecaja gotovo i nije bilo u Parlamentarnoj skuptini BiH u mandat-
nom periodu od 1996. do 1998. godine.
4.2 Izborna kampanja i Izbori za drugi saziv Parlamentarne

Kao i u izbornom procesu 1996. godine i 1998. godine organizacija, finansiranje i

nadgledanje Opih izbora obavljala je Misija OSCE-a. Izborni sistem koji je zasno-
van na Daytonskom mirovnom sporazumu kao i 1996. godine imao je narodno-
entitetski princip, odnosno, kandidatima koji su se natjecali u izbornom procesu
bili su dovoljni iskljuivo glasovi etnike skupine kojoj pripadaju da bi ostvarili
izbornu pobjedu. Internacionalna zajednica nastojala je pronai odgovarajue me-
hanizme da umanji tu vrstu utjecaja. Razlika u odnosu na izbore 1996. godine bila
je i injenica da su stranke, koalicije ili nezavisni kandidati kao uvjet za registraciju
na izborima bili obavezni podnijeti politike platforme (stavovi u pogledu povratka
izbjeglica i raseljenih lica, prava manjina i dr.), potpisivanje izjave o prihvatanju
Daytonskog sporazuma, izbornog kodeksa i ponaanja te potpunoj implementaciji
izbornih rezultata (Hadzovi, 1998). Ove odredbe rezultirale su barem formalno
smanjenom mogunou opstrukcija i blokada provedbe Daytonskog sporazuma.
89
Takoer, na osnovu pomenutih pravila i ustanovljenog krenja istih sa izbornih

lista uklonjeno je nekoliko stotina kandidata. Stvorena je mogunost uspostavl-
janja alijansi (saveza) to je pogodovalo manjim strankama u oba entiteta. Tako je
u Federaciji BiH, dominantno orijentirana na Bonjako birako tijelo, stvorena
Koalicija za cjelovitu i demokratsku BiH koji su inile SDA, Stranka za BiH (SBiH),
Liberali i Graanska demokratska stranka (GDS).
Kada je rije o strankama sa hrvatskim predznakom, u odnosu na 1996. godinu
dolazi do znaajne promjene jer novoformirana stranka Nova hrvatska inicijativa
(NHI) stvara ozbiljnu konkurenciju HDZ-u Bosne i Hercegovine.
Opi izbori 1998. godine bili su zanimljivi i u Republici Srpskoj jer su vladajuoj
Srpskoj demokratskoj stranci koja je u ovom izbornom ciklusu koalirala sa Srp-
skom radikalnom strankom na elu sa Nikolom Poplaenom, ozbiljni konkurenti
za osvajanje vlasti postali koalicija Sloga koju su inili Srpski narodni savez na elu
sa Biljanom Plavi, Socijalistika partija RS i Stranka nezavisnih socijaldemokrata
na elu sa Miloradom Dodikom.
Predizborna kampanja nije se znaajno razlikovala od kampanje u 1996. godini,
samo to je 1998. godine za HDZ i SDS postojala ozbiljna konkurencija to se nije
moglo rei za SDA. Kampanja je protekla u velikom broju predizbornih skupova,
tribina, politikog i kulturno-zabavnog programa.
Za ope izbore u BiH, 12. i 13. septembra 1998. godine bilo je registrirano 2.750.705
biraa, koji su mogli birati izmeu 57 politikih stranaka, devet koalicija, 10 neovis-
nih kandidata i 10 birakih saveza, na est razliitih nivoa vlasti (Zuki, 2012: 130).
Na izborima je glasalo oko 63% registriranih biraa (Pai, 1999: 27) a rezultati
su bili sljedei:
Tabela 9: R
(izbori.ba)

Koalicija za cjelovitu i demokratsku BiH 583.945 17
HDZ BiH 187.707 6
Koalicija Sloga 214.634 4
SDS Lista 162.515 4
SDP BiH 138.004 4
Socijaldemokrati BiH 28.740 2
SRS RS 118.446 2
90
Radikalna stranka RS 27.660 1

NHI BiH HKDU 28.572 1
DNZ BiH 21.452 1
Ukupno 1.511.675 42
Kao to se iz tabele vidi znaajnih promjena u odnosu na 1996. godine bilo je jedino
u Republici Srpskoj gdje je SDS izgubio 5 mandata u Parlamentarnoj skuptini BiH
a Koalicija Sloga osvojila 4 mandata. U Federaciji BiH u odnosu na 1996. godinu
ne dolazi do znaajnih promjena: Koalicija za cjelovitu i demokratsku BiH na elu
sa SDA dobiva ukupno 17 mandata, dok HDZ BiH dobiva 6 mandata.
4.3 Izborna kampanja i Izbori za trei saziv Parlamentarne

Fokus internacionalne zajednice u pripremi izbora 2000. godine bila je elja da

se usvoji Stalni izborni zakon BiH, koji nije prihvatala veina domaih politikih
faktora, tako su naposljetku lanovi Privremenog izbornog povjerenstva u Pravila
i propise za ope izbore ugradili brojna rjeenja i novine koje su bile predviene
u nacrtu Izbornog zakona BiH, to je odobrilo Vijee za implementaciju mira u
BiH (Herceg & Tomi, 2001: 78). Prema tome, u odnosu na prethodna dva izborna
ciklusa, na opim izborima 2000. godine prvi put su primijenjene vielane izborne
jedinice. Iz samog naziva vidljivo je da se radi o izbornim jedinicama iz kojih se
bira vie zastupnika u odreena parlamentarna tijela (Herceg i Tomi, 2001: 80),
to je prikazano u narednoj tabeli.
Tabela 10: S truktura vielanih izbornih jedinica u izboru zatupnika za Parlamentarnu

skuptinu BiH (Herceg & Tomi, 2001)
Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine

Izborna jedinica Broj zastupnika Podruje
Federacija BiH
1. 3 Kanton 1 i Kanton 10
91
5. 5 Kanton 2 i Kanton 3 i dio Brko Distrikta
Republika Srpska
1. 3 Istoni i Jugoistoni dio RS-a
2. 3 Posavski i Sjevernoistoni dio RS-a, dio Distrikta Brko
3. 3 Zapadni dio RS-a
Federacija BiH 21 + 7 kompenzacijskih = 28
Republika Srpska 9 + 5 kompenzacijskih = 14
U odnosu na prethodne kampanje, izborne aktivnosti koje su dobile promotivni

karakter politikih stranaka i kandidata krenule su znatno ranije, jer ve se u Augustu,
dakle, tri mjeseca prije izbora, biljee prvi eksterni oblici predizborne kampanje
(Herceg & Tomi, 2001: 188). Da je internacionalna zajednica vie bila naklonjena
opozicionim strankama govori i injenica da se besplatno organizirala edukacija
kandidatima koje je provodio Nacionalni demokratski institut iz Washingtona, dok
su vladajue stranke koristile usluge marketinkih i izbornih strunjaka akademske
provenijencije (prema: Herceg i Tomi, 2001). Da je edukacija kako vladajuih
stranaka tako i onih iz opozicije bila djelotvorna govori i injenica da su kandidati
u svojim izbornim jedinicama stalno isticali ime stranke i kandidata, dakako da je
slogan odnosno poruka koju kandidati i stranke alju ono to stvara vrstu vezu
izmeu biraa i stranke/kandidata (prema Herceg & Tomi: 2001). Politike poruke
koji su najznaajnije stranke na bosanskohercegovakoj politikoj sceni imale izmeu
ostalog glasile su: SDPBiH: S nama, S nama BiH moe bolje; SDA: Nadglasajmo
nepravdu i la tradicija i budunost; Ja volim BiH; HDZBiH: Danas je vrijeme
odluke, Povratak-obnova-opstanak, Opredjeljenje ili istrebljenje; SNSD: Za
korist Srpske; SDS: Za Srpsku zajedno, SzBiH: Vrijeme je za BiH bez entiteta,
Glasajmo za svoje ljude.
Zvanino po odluci Misije OSCE-a poetak izborne kampanje determiniran je za
27. septembar 2000. godine. U skladu sa izbornim sloganima stranke su pozvale
svoje pristalice da upravo njima daju glas. Tako, Stranka za BiH na elu sa Harisom
Silajdiem poziva na preureenje drave. SDPBiH jasno proklamuje promjenu i
daje do znanja da eli iz opozicije u poziciju. Najvei sukob u kampanji imaju
upravo SDPBiH i SDA, kako kroz sadraje govora politikih kandidata, tako i
na plakatima (prema: Herceg i Tomi, 2001). Unutar hrvatskog birakog tijela
najee se sukobljavaju HDZ BiH i NHI te donekle SDPBiH. U RS-u situacija je
bila slina, najvie su se meusobno optuivali jo uvijek vladajui (na dravnom
nivou) SDS i SNSD na elu sa Miloradom Dodikom.
92
Na opim izborima 2000. godine pravo glasa je imalo 2.508.349 biraa, od ega
je 1.616.313 graana (64,43%) iskoristilo svoje pravo i participiralo u izbornom
procesu. Ponovno kao u izbornom procesu 1998. godine izbori za zastupnike u
Parlamentarnoj skuptini BiH se provode odvojeno u FBIH i RS (formula: 28 FBiH i
14 RS). Ako analiziramo broj stranaka koji su se natjecale za 28 zastupnikih mjesta,
evidentno je da u odnosu na prethodne izbore imamo gotovo dvostruko manje
politikih subjekata, odnosno za 28 fotelja u borbu je ulo samo 12 stranaka sa
podruja FBiH. Najbolje izborne rezultate ostvarile su etiri stranke SDA, SDP, HDZ
i Stranka za BiH. No, mimo svih predvianja u FBiH u novom sazivu Parlamentarne
skuptine BiH uzelo je uea 8 stranaka. Razlog jeste primjena novih metoda za
preraunavanje glasova u mandate i raspodjela kompenzacijskih mandata koja je
omoguila veu zatupljenost stranaka u ovom domu (prema Herceg i Tomi; 2001:
105). U Republici Srpskoj, broj stranka u odnosu na 1998. godinu umanjen je za 12,
te se u RS-u natjecalo 12 politikih subjekata za 14 zastupnikih mandata. Najbolji
rezultat ostvarila je kao i na prethodna dva izborna ciklusa SDS, zatim novoformirana
Partija demokratskog progresa (PDP) na elu sa Mladenom Ivaniem. Evidentna je
i injenica da stranke koje nisu orijentirane prema srpskom konstitutivnom narodu,
biljee pad popularnosti u ovom bosanskohercegovakom entitetu.
Tabela 11: R
(izbori.ba)
Stranka Glasovi28 Zastupnici

Socijaldemokratska partija BiH SDPBIH 235616 8
32654 1
Hrvatska demokratska zajednica BiH HDZ BIH 166667 5
Stranka demokratske akcije - SDA 233352 7
46196 1
Stranka za BiH - SzBiH 134917 4
34078 1
Bosanskohercegovaka patriotska stranka BPS 15857 1
DNZ BiH 18895 1
Demokratska stranka penzionera BiH 15962 1
Liberalnosocijalna partija BiH 17624 1
Srpska demokratska stranka SDS 248579 6
42 Zbog specifinog izbornog zakona BiH u tabeli su pored nekih stranaka (npr. SDA) navedena
dva broja u koloni glasovi i zastupnici, razlog tome jeste odvojeno raunanje mandata u FBiH i
RS, tako da prvi broj u koloni (ukoliko su navedena dva broja) predstavlja broj osvojenih glasova
odnosno mandata u FBiH, dok drugi predstavlja broj osvojenih glasova odnosno mandata u RS.
93
Koalicija SNSD DSP 66684 1

Socijalistika partija RS 35780 1
Srpski narodni savez 28125 1
Partija demokratskog progresa Republike Srpske PDP 95245 2
Ukupno --- 42
Misija OSCE-a proglasila je Ope izbore 2000. godine uspjenim odnosno izrazila
zadovoljstvo izbornim procesom. Tadanji voditelj misije Robert Bary u jednom
od svojih medijskih istupa izjavio da je Bosna i Hercegovina sada sama spremna
organizirati izbore. Iako su politike stranke diferencirano reagirale na izborni
proces. Vladajue politike partije kritizirale su proces prebrojavanja glasova, te
ukazivale na izborni ininjering misije OSCE-a. Ipak su izborni rezultati prihvaeni
od svih politikih stranaka te je dolo do promjene vlasti.
4.4 Izborna kampanja i Izbori za etvrti saziv Parlamentarne

Do opih izbora 05.10.2002. godine vlast je obnaala koalicija pod nazivom Alijansa
za promjene u ijem je mandatnom periodu Bosna i Hercegovina primljena u
Vijee Europe (Europarat, 2015). Jedna od vanih promjena u odnosu na prethodne
izborne procese jeste da od 2002. godine, Centralna izborna komisija Bosne i Her-
cegovine, u potpunosti organizira i provodi izborni proces. Odnosno, na osnovu
Izbornog zakona Bosne i Hercegovine koji je donesen 2001. godine, uslovljeno je
uspostavljanje stalne Izborne komisije Bosne i Hercegovine, nadlene za njegovu
provedbu, a time i za organizaciju i provedbu svih narednih izbora u BiH.
Predizborne aktivnosti odnosno izborne kampanje nisu se mnogo razlikovale
od prethodnih. Politike opcije koje su se nadmetale za biraku naklonjenost u
Federaciji Bosne i Hercegovine isticale su opredijeljenost za suverenu, nezavisnu i
demokratsku Bosnu i Hercegovinu dok su stranke koje su svoju predizbornu kam-
panju usmjerile dominantno na teritoriji entiteta Republika Srpska isticale fokus na
jaanju entiteta i njegovih institucija. Dominantno su barem deklarativno veina
politikih faktora bila za integraciju drave BiH u Europsku uniju, dok su stranke
iz Republike Srpske bile skeptinije spram puta Bosne i Hercegovine u lanstvo
NATO saveza. Sve politike opcije u oba entiteta su obeavale promjenu i napredak
u zapoljavanju, socijalnoj zatiti, oblasti zdravstvene zatite, penzijsko-invalidskom
94
osiguranju, povratku izbjeglica i raseljenih osoba, veu brigu za demobilisane borce

i porodice poginulih boraca. U oblasti ekonomije mnoge politike opcije su bile
saglasne da treba uspostaviti jedinstveni ekonomski prostor u BiH.
Na izborima koji su odrani 5-tog oktobra 2002. godine glasalo je ukupno 1.298.827
osoba ili 55,5% biraa. Ako se analiziraju izbori koje je organizirala Centralna iz-
borna komisija BiH, kako smo pomenuli poevi od 2002. godine, ispostavit e se
da su u Federaciji BiH izbori 2002. godine bili najuspjeniji kada je rije o izlaznosti
biraa jer se na biralita odazvalo 57,4% graana, to je do danas najbolji procenat
izlaznosti u FBiH. Dok je u entitetu Republika Srpska zabiljeena najmanja izlaznost
upravo 2002. godine i to svega 52,9% biraa.
Opi izbori 2002. godine su takoer zanimljivi zato to je na ovim izborima
uestvovalo najvie politikih stranaka i to njih 57. Ponovno dolazi do promjene
raspoloenja biraa te nakon 1998. godine opet nacionalne stranke pobjeuju
na izborima.
Tabela 12: R
(izbori.ba)

Koalicija HDZBiH, Demokrani 114207 5
37102 1
19976 1
Bosanska stranka - BOSS 18411 1
DNZ BiH 16454 1
Stranka penzionera BiH 17588 1
Ekonomski blok HDU Za boljitak 16052 1
Nova Hrvatska inicijativa NHI 13820 1
SNSD Milorad Dodik 114591 3
Socijalistika partija RS 22126 1
95
Srpska radikalna stranka Republike Srpske 24559 1

Partija demokratskog progresa Republike Srpske PDP 53177 2
Ukupno 42
U postizbornu koaliciju ulaze SDA, Stranka za BiH, SDS i HDZ BiH koji potpisuju
Protokol o meusobnim odnosima u vezi sa raspodjelom pozicija u zakonodavnoj
i izvrnoj vlasti u BiH (Sveska SDA, 2003). Opoziciju u mandatnom periodu 2002.
2006. godina ine Savez nezavisnih socijaldemokrata Milorad Dodik i Soci-
jaldemokratska partija Bosne i Hercegovine. etvrti saziv Parlamentarne skuptine
Bosne i Hercegovine uradio je mnogo s aspekta izvravanja ustavnih funkcija na
rijeavanju nagomilanih problema. Bez sumnje, najvanije je bilo usvajanje Zakona
o odbrani Bosne i Hercegovine, u okviru reforme Oruanih snaga, kao i poetak
reforme policijskih snaga u Bosni i Hercegovini, koja je svoj epilog doivjela neto
kasnije, u sljedeem sazivu Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine. Osim
toga, panju zasluuje i pokuaj ustavne reforme, koja je doivjela svoj neuspjeh
na zasjedanjima krajem aprila 2006. godine (Smiljanji, 2010).
4.5 Izborna kampanja i Izbori za peti saziv Parlamentarne

U etverogodinjem mandatu u kojem je ostvaren manji napredak u odreenim

oblastima, koji je ipak bio nezadovoljavajui, te je Bosna i Hercegovina i dalje bila
zavisna od prisustva i utjecaja internacionalne zajednice. Na petim opim izborima u
poslijeratnoj Bosni i Hercegovini i drugim samostalno organiziranim opim izborima
koji su se odrali 01. oktobra 2006. godine mnogi analitiari su dijagnosticirali da
Bosni i Hercegovini treba politika struktura na vlasti koja e biti spremna i spo-
sobna da rjeava oko 90% politikih, ekonomskih i socijalnih problema, kod kojih
ne postoje ili ne bi trebale postojati etnike i entitetske podjele ili razliiti interesi
(Dejanovi, 2011: 31). U izbornom procesu za oktobarske izbore 2006. godine ukupno
je bilo prijavljeno 36 politikih partija, 8 koalicija i 12 nezavisnih kandidata. Ukupno
registriranih graana Bosne i Hercegovine koji su imali pravo glasa bilo je 2.755.207.
Specifinost izborne kampanje u 2006. godini jeste da je ista poela mnogo ranije
nego to su to nalagala pravila koja su definirana od strane CIK BiH. De facto izborna
kampanja je poela neuspjelim pokuajem ustavnih promjena. Naknadno se moe
rei da su upravo ustavne promjene bile centralna tema predizborne kampanje svih
politikih opcija u BiH. Ustavne promjene i ureenje BiH su legitimna politika
96
tema, ali se ima utisak da su ova tema i pokuaj ustavnih promjena upotrebljeni ili
zloupotrebljeni za to bolje predizborno pozicioniranje pojedinih politikih stranaka,
ignorisanje drugih bitnih drutvenih tema, prikrivanje politike odgovornosti za
stanje u zemlji i dodatno produbljivanje politikih podjela na etnikoj vjerskoj i en-
titetskoj osnovi u BiH (Dejanovi, 2011: 34). Homogeniziranje vlastitog etnikog
birakog tijela bio je glavni cilj veine politikih stranka pod platom ugroenosti
jedne, druge ili tree etnije. Kao i u prethodnim izbornim kampanjama na manipu-
lativan nain su koritene teme iz ratnog naslijea (Dejanovi, 2011: 34). Glavne
teme u plaenim oglasima, reklamama i bilbordima kljunih politikih subjekata,
preovladavala je izrazita simbolika koja je evidentno imala cilj da djeluje na emo-
cije biraa. Takav nain djelovanja prisutan je kod veine stranaka, ali je posebno
izraen kod stranaka iji su programi izrazito nacionalni (etniki op. a.), jer su i
simboli koji su preovladavali u ovoj kampanji, kao i u svim prethodnim, uglavnom
bili nacionalni (etniki op. a). (Bajrovi i dr., 2006: 48). Izborni slogani nekih od
vodeih politikih opcija nedvosmisleno su imali etniku konotaciju i znalo se kom
su narodu upueni, tako SDS koristi izborni slogan Na ivot RS, SNSD Napri-
jed Srpska! Naprijed Federacija! I mirna Bosna. i Pobjedniki naprijed Srpska
dok Stranka za BiH koristi slogan 100% BiH i 100% BiH = 100% za Silajdia.
Dakako, da je agresivna predizborna kampanja imala utjecaja na rezultate izbora
koji su prikazani u narednoj tabeli.
Tabela 13: R
(izbori.ba) 44

Socijaldemokratska partija BiH SDPBIH - Socijaldemokrati BiH 131450 5
HDZ Hrvatska koalicija HNZ 68188 3
20514 1
23257 1
Hrvatsko zajednitvo (HDZ 1990 HZ-HSS-HKDU-HDU-Demokrani) 52095 2
Bosanskohercegovaka patriotska stranka Sefer Halilovi 37608 1
Narodna stranka radnom za boljitak 27487 1
Demokratska narodna zajednica DNZ BiH 16221 1
97

Savez nezavisnih socijaldemokrata 262203 7
SNSD Milorad Dodik
Demokratski narodni savez DNS 19868 1
Partija demokratskog progresa Republike Srpske PDP RS 28410 1
Ukupno --- 42
Izborni rezultati za Parlamentarnu skuptinu Bosne i Hercegovine, koja je pred-

met ove analize, koje je objavila Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine
dobar je pokazatelj snage i uspjeha parlamentarnih politikih stranka na ovim
izborima45. Najvei broj glasova za Parlament BiH dobio je SNSD, a slijede ga SDA,
SzBiH, SDP, SDS i drugi (Dejanovi; 2011: 43). Konstituisanje vlasti na dravnom
nivou trajalo je gotovo 6 mjeseci od dana odranih izbora. Objektivne okolnosti,
kao to su izborni rezultati, etniko, entitetski i programski podijeljene politike
strukture, nain popune domova naroda i slino, zahtijevaju neto due vrijeme
od uobiajenog za zavretak konstituisanja vlasti, ali je isto tako sigurno da su zbog
neodgovornosti politikih struktura prijeene objektivne vremenske granice za
zavretak konstituisanja vlasti u BiH. (prema Dejanovi; 2011: 55) Ipak, ovaj saziv
Parlamentarne skuptine u promatranom mandatnom periodu od etiri godine
odrao je 83 sjednice na kojima se pokuavao postii konsenzus sva tri konstitutivna
naroda o ispunjavanju europskih standarda i ubrzanom procesu pribliavanja Bosne
i Hercegovine Europskoj uniji. Najvei uspjeh ovog saziva PS BiH jeste potpisiv-
anje Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju s Evropskom unijom kao jednim
od koraka na puta ka punopravnom lanstvu u Evropskoj uniji. U tom procesu
veoma vanu ulogu imala je Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine, koja
je u oktobru 2008. godine dala saglasnost za ratifikaciju Sporazuma o stabilizaciji
i pridruivanju s Evropskom unijom (Smiljanji, 2010).
4.6 Izborna kampanja i Izbori za esti saziv Parlamentarne

Na opim izborima u BiH odranim 3. oktobra 2010. godine pravo glasa imalo je
ukupno 3.132.231 bira, a svoju graansku dunost obavilo je 1.770.388 glasaa
ili 56,52%. Kao i u prethodnim predizbornim kampanjama u Bosni i Hercego-
45 Uz napomenu da vei broj glasova ne znai uvijek i vei broj poslanikih mandata, zbog posebnosti
bosanskohercegovakog izbornog sistema.
98
vini, politika scena podijeljena je po etnikim kriterijima. Srpski narod je bio

glasako tijelo, uglavnom za tri vodee politike partije i to SNSD, SDS i PDP.
Stranke koji su na ove izbore izale sa jasnim porukama a pretendirale su domi-
nantno na glasove hrvatskog naroda su HDZ BiH i HDZ 1990. Najbrojniji narod
u BiH, odnosno bonjaci, svoju glasaku preferenciju dominantno su odreivali
u odnosu na etiri stranke i to SDA, SDP, SBB, i SzBiH (prema Zuki, 2012: 412).
Anketno istraivanje koje je provedeno neposredno prije izbora 2010. godine
ukazuje da 88% biraa u BiH glasa na izborima za politike stranke koje imaju
dominantnu podrku jednoetnikog birakog tijela (Dejanovi, 2011: 133). Prema
svemu navedenom moe se pretpostaviti da je i predizborna kampanja koja je
zvanino poela 3. septembra 2010. godine bila pod utjecajem tih podjela i orijen-
tirana upravo prema onom narodu na ije glasove rauna neka od politikih opcija.
Na osnovu navedenog, ne ude ni glavni predizborni slogani vodeih politikih
neka odkoji
partija politikih opcija. Na
su bili kreirani takoosnovu navedenog,
da poticaju etnikuneude nibiraa.
svijest glavni Savez
predizborni slogani vodeih
nezavisnih
socijaldemokrata Milorad Dodik (SNSD) daje poruku Srpska Zauvijek, slogannezavisnih
politikih partija koji su bili kreirani tako da poticaju etniku svijest biraa. Savez
socijaldemokrata
vostvo Milorad
SNSD-a pravda Dodik (SNSD)
injenicom da je todaje
samoporuku
logianSrpska
slijed Zauvijek, slogan vodstvo
politike stranke
SNSD-a
od 2006. pravda
godine,injenicom
odnosno 2006.da jegodine
to samo logian
imali slijed politike
smo slogan strankenaprijed
Pobjedniki od 2006. godine,
odnosno 2006. godine imali smo slogan Pobjedniki naprijed
Srpska, imali smo za prijevremene predsjednike izbore Prvo Republika Srpska, Srpska, imali smo za
prijevremene
na predsjednike
lokalnim izborima Moja izbore
kuaPrvo
SrpskaRepublika
(i SrpskaSrpska, na lokalnim
kua do kue op.izborima
a.), dakleMoja kua
Srpska
radi (i Srpska
se samo kuakoju
o politici do kue op. a.), dakle
smo zacrtali radi programu
u naem se samo o politici koju2010).
(Katana, smo zacrtali u naem
programu (Katana, 2010).
Slika 3: Predizborni slogani SNSD-a, SDP-a, SDA, HDZ-a BIH.

Slika 3: Predizborni slogani SNSD-a, SDP-a, SDA, HDZ-a BIH.
StrankaStranka
demokratske akcije (SDA) na izbore 2010. godine u izbornu utrku ulazi
demokratske akcije (SDA) na izbore 2010. godine u izbornu utrku ulazi sa
sa sloganom Narod zna, pravdajui ovaj slogan injenicom da: Narod stvarno
sloganom Narod zna, pravdajui ovaj slogan injenicom da: Narod stvarno treba da zna ko je
treba da zna ko je najvie radio i iji je prioritet drava i narod naspram linih i
najvie radio i iji je prioritet drava i narod naspram linih i pojedinanih interesa, pod jedan.
pojedinanih interesa, pod jedan. Pod dva, SDA je narodna stranka i lanica evrop-
Pod dva, SDA je narodna stranka i lanica evropskih narodnih partija. Pod tri, narod treba
podsjetiti na sve one razloge i injenice koje je SDA uinila za BiH (Katana, 2010).
99
Ni stranka koja je dominantno orijentirana prema glasovima hrvatskog naroda nije izostavila
elemente prolosti u svom glavnom sloganu koji glasi Snaga kojoj vjerujem. Ovaj slogan
skih narodnih partija. Pod tri, narod treba podsjetiti na sve one razloge i injenice
koje je SDA uinila za BiH (Katana, 2010).
Ni stranka koja je dominantno orijentirana prema glasovima hrvatskog naroda
nije izostavila elemente prolosti u svom glavnom sloganu koji glasi Snaga kojoj
vjerujem. Ovaj slogan polazi od injenice da je HDZ BIH stoerna hrvatska
stranka i kao takva najozbiljnija, najdosljednija i najjaa je predstavnica interesa
Hrvata u BiH. HDZ BiH ve 20 godina dosljedno provodi politiku u kojoj je
hrvatski narod polazite i sredite svih stranakih i politikih aktivnosti. Ustavno
pravna pozicija, socijalna odgovornost i bolji standard na svim izborima i u svim
programima bila su i ostaje teite djelovanja (MHDZ, 2010). I druge politike
opcije u predizbornoj kampanji daju snane poruke kroz svoje predizborne plakate,
izjave, intervjue itd. vodei se uglavnom prethodno definiranim glavnim sloganima
kampanje. Tako SDP BiH izbornu trku zasniva na sloganu Drava za ovjeka, s
fokusom ujedinjavanja zemlje. Ovaj slogan prema izjavama rukovodstva stranke
odraava njihovih pet kljunih politika i to: posao za ovjeka, pravda za ovjeka,
socijalna pravda za ovjeka, obrazovanje za ovjeka, zdravstvo za ovjeka. HDZ
1990 kao stranka se odluuje za slogan Za svoj narod, za svoju zemlju. Prema
izjavama rukovodstva stranke koji tvrdi da je slogan vrlo komplementaran sa
sloganom naeg predsjednikog kandidata Martina Ragua Ovo je naa zemlja.
S druge strane, mi nastupamo za izbore u koaliciji sa Hrvatskom strankom prava
i na zajedniki slogan je Snaga zajednitva (Katana, 2010). Vodea opoziciona
stranka u Republici Srpskoj koristi kao glavni predizborni slogan Zajedno za Srp-
sku. Veina stranaka koje svoje sjedite imaju u Banja Luci bile su fokusirane na
zatitu interesa RS-a i to je mogue veu decentralizaciju drave BiH, i potivanje
tzv. slova Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Izbori koji su provedeni 3. oktobra su prema ocjenama domaih i internacionalnih
eksperata protekli demokratski uz manje nepravilnosti koje su pogotovo potencirale
stranke koje nisu ostvarile prognozirani rezultat.
Tabela 14: R
(izbori.ba)

HDZ Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine 112115 3
Hrvatska koalicija HDZ 1990 HSP BiH 49549 2
100
Savez za bolju budunost BiH SBB BiH Fahrudin Radoni 124114 4

Narodna stranka radnom za boljitak 49050 1
Demokratska narodna zajednica DNZ BiH 14843 1
SNSD Milorad Dodik
Demokratski narodni savez DNS 28511 1
Partija demokratskog progresa Republike Srpske PDP RS 40070 1
Ukupno --- 42
Nakon provedenih izbora te objavljenih i potvrenih konanih rezultata opih

izbora 2010. godine, trebala je u roku od 30 dana biti konstituisana vlast na svim
nivoima u BiH. No, formiranje vlasti u BiH potrajalo je nevjerovatnih 16 mjeseci,
uglavnom zbog zastoja u Federaciji BiH. Iako je Predstavniki dom Parlamentarne
skuptine BiH konstituisan est mjeseci nakon to je CIK BiH potvrdio konane
rezultate na Vijee ministara se ekalo punih 16 mjeseci.
Vlast na dravnom nivou inilo je sedam politikih stranaka i to HDZ BiH, HDZ
1990, SNSD, SBB BiH, SDP BiH, SDS i SDA. Stranaka nadmudrivanja trajala su
itavu 2011. godinu, i zavrila tek u februaru 2012. kada je potvren novi sastav
Vijea ministara, koji se u nastavku, uslijed sukoba unutar vladajue koalicije, u
nekoliko navrata mijenjao (CCI, 2014). Kada je rije o ispunjavanju obeanja koje
su politike stranke koje uestvuju u vlasti na dravnom nivou dale graanima
za vrijeme predizbornih kampanja, svega 3% obeanja je ispunjeno, dok je 29%
obeanja u djelomino ispunjeno, poraavajua je injenica da je neispunjeno ostalo
68% ukupnog broja datih obeanja (Istinomjer, 2014).
4.7 Izborna kampanja i Izbori za sedmi saziv Parlamentarne

Na opim izborima 2014. godine odranim 12. oktobra 2014. godine pravo glasa
imalo je 3.282.581 bira, svoje pravo iskoristilo je 1.788.083 ili 54,47% biraa. Po
analizama mnogih domaih ali i stranih istraivaa nakon opih izbora nee doi
do velikih promjena. Prema miljenju meunarodnog instituta za bliskoistone i
balkanske studije (IFIMES) Opi izbori u BiH 2014. godine do sada su najneiz-
101
vjesniji, izborna kampanja bila je najprljavija od proglaenja nezavisnosti BiH

(IFIMES, 2014.). Nije bilo mnogo razlike u odnosu na prethodne predizborne
kampanje i dominantnu orijentiranost veine politikih opcija na samo jedan od tri
naroda u BiH. Veina politikih opcija u svojim predizbornim sloganima izabrala
je rijei promjene, narod, zajedno i budunost no po mnogim analitiarima
bez pravog efekta. Prema rijeima Srana Puhala dolo je vrijeme kada bilbordi i
poruke ne znae mnogo, sada se na malo drugaiji nain promilja u politici, oni
su postali sastavni dio BiH pejzaa i navikli smo na njih, ne obraamo neku veliku
panju (Dosije, 2014). Ipak, stranke su mnogo logistike i novca uloili u kreiranje i
distribuiranje svojih slogana. Glavni slogan SNSD-a glasio je Za pobjedu Srpske,
dok najvea opoziciona stranka u Republici Srpskoj preko bilorda alje biraima
poruku Promjene odmah - da ivimo normalno, PDP svojim sloganom poziva
da se birai Pridrue/i se promjenama.
Slika
Slika 4: Predizborni
4: Predizborni slogani
slogani SNSD-a,
SNSD-a, SDS-aSDS-a i PDP-a
i PDP-a
Glavni
Glavnipredizborni
predizbornislogani
sloganiStranke
Strankedemokratske
demokratskeakcije
akcijeu predizbornoj
u predizbornojkampanji
kampanji bio je U
biojedinstvu
je U jedinstvu je snaga.
je snaga. Dok vrloVrlo slian
slian predizborni
predizborni slogan
slogan imaima i vodea
i vodea stranka
stranka koja propagira
koja propagira socijaldemokratske vrijednosti u Federaciji BiH, odnosno
socijaldemokratske vrijednosti u Federaciji BiH, odnosno SDP BiH koji koristi slogan SDP BiH
koji koristi slogan
Ujedinjeni. Ujedinjeni.
Zbog Zbogna
velikih poplava velikih poplava
podruju Bosnenai podruju Bosne
Hercegovine, SDPi Herce-
se prema njihovim
govine,
tvrdnjama solidarie sa graanima i odustaje od tzv. outdoor kampanje od
SDP se prema njihovim tvrdnjama solidarie sa graanima i odustaje sa plakatima i
outdoor kampanje
tzv.bilbordima, sa plakatima
te sav novac koji je ibio
bilbordima,
predviente za
savtunovac koji jeodluuju
namjenu bio predvien
donirati graanima
za poplavljenih
tu namjenu odluuju
podruja.donirati graanima
Novoformirana poplavljenih
Demokratska podruja.
fornta Novoformirana
na elu sa bivim lanom SDP-a
Demokratska
eljkom Komiem odluuje se za slogan Odluno u promjene, dokodluuje
fronta na elu sa bivim lanom SDP-a eljkom Komiem stranka se
Savez za bolju
za budunost
slogan Odluno u promjene, dok stranka Savez za bolju budunost
Fahrudina Radonia izbornu trku poinje sa sloganom Uz narod cunami Fahrudina
Radonia
pravednostiizbornu trkurazvoja.
i snanog poinje saAlisloganom
ovaj sloganUz narod
odnosno cunami
rije cunamipravednosti
nespretnoi je odabrana
snanog razvoja. Ali ovaj slogan odnosno rije cunami nespretno je odabrana
jer ona ni u kakvom kontekstu ne moe imati pozitivno znaenje, pogotovo ne u dravi koja jo
jer
ona ni u kakvom kontekstu ne moe imati pozitivno znaenje, pogotovo ne u dravi
uvijek trpi posljedice katastrofalnih poplava (Ivana, 2014.). No kljuna poruka SBB-a je bila da
koja jo uvijek trpi posljedice katastrofalnih poplava (Ivana, 2014.). No kljuna
su oni u svakom pogledu Uz narod. Stranke koje su se okupile oko Hrvatskog narodnog
sabora, predvoene HDZ-om BiH su zadrale strategiju koja se na svim dosadanjim izborima
102pokazala kao uspjena. Snanim, emocionalno i etniki nabijenim porukama ove stranke ele
probuditi Hrvate u BiH (Ivana, 2014) i pokazati im koji je kako su u svom glavnom
predizbornom sloganu naveli Hrvatski odgovor. Slogan Podvucimo crtu izabrala je stranka
poruka SBB-a je bila da su oni u svakom pogledu Uz narod. Stranke koje su se

okupile oko Hrvatskog narodnog sabora, predvoene HDZ-om BiH su zadrale
strategiju koja se na svim dosadanjim izborima pokazala kao uspjena. Snanim,
emocionalno i etniki nabijenim porukama ove stranke ele probuditi Hrvate u
BiH (Ivana, 2014) i pokazati im koji je kako su u svom glavnom predizbornom
sloganu naveli Hrvatski odgovor.Slogan Podvucimo crtu izabrala je stranka
HDZ 1990 koja ovim sloganom eli naglasiti svoju opredijeljenost da samostalno
nastavi voditi politiku bez HDZ-a BiH. Prema analizama odreenih analitiara
HDZ 1990 podvlai crtu i kree dalje, najprijatnije iznenaenje Opih izbora
2014. godine prema istim izvorima jeste predizborna kampanja voena od Nae
stranke iji je glavni slogan glasio Nemamo slogane, imamo rjeenja.
Slika 5: Predizborni slogani SDA, SDP, DF, SBB, HDZ BiH i HDZ 1990
Konani potvreni rezultati koji su objavljeni od Centralne izborne komisije pot-

Konani
vrdili supotvreni rezultati koji
veinu predvianja su obajvljeni
politikih od Centralne
analitiara izborne
gdje je SDA komisije
najvei potvrdili
dobitnik ovihsu veinu
predvianja
izbora, a SDPpolitikih
BiH je analitiara gdje je opih
najvei gubitnik SDA najvei
izbora dobitnik ovih izbora,
meu strankama a SDP
koje BiH je najvei
okupljaju
gubitnik opih izbora meu strankama koje okupljaju preteno bonjako
preteno bonjako birako tijelo. Kada je rije o strankama koje su pretendovale birako tijelo.
na Kada je
rije
glasove biraa koji se etniki izjanjavaju kao Srbi gotovo su podijelile utjecaj dvije kao srbi
o strankama koje su pretendovale na glasove biraa koji se etniki izjanjavaju
gotovo
glavnesu podijelile
politike utjecaj
opcije dvijei SDS.
SNSD glavne politike
Stranke opcije SNSDpredzankom
sa hrvatskim i SDS. Stranke sa hrvatskim
imale su
predzankom
vrlo otru predizbornu kampanju ali rezultati su pokazali da je najvie povjerenjeje najvie
imale su vrlo otru predizbornu kampanju ali rezultati su pokazali da
povjerenje
ponovno ponovno dobila Hrvatska
dobila Hrvatska demokratska
demokratska zajednicazajednica
BosneBosne i Hercegovine.
i Hercegovine.
Tabela 15: Rezultati izbora za Predstavniki dom parlamentarne skuptine BiH 2014. 2018.
(izbori.ba)
Socijaldemokratska partija BiH 92906 3 103
SDPBIH
HDZ BiH, HSS, HKDU BiH, HSP Dr. 119468 4
Tabela 15: R
(izbori.ba)46

HDZ BiH, HSS, HKDU BiH, HSP Dr. Ante Starevi, HSP Herceg-Bosne 119468 4
31658 1
Demokratska fornta eljko Komi 150767 5
HDZ 1990 Hrvatska demokratska zajendica 40113 1
Savez za bolju budunost BiH SBB BiH Fahrudin Radoni 142003 4
A-SDA Stranka demokratske aktivnosti 22088 1
BPS Sefer Halilovi 35866 1
SNSD Milorad Dodik
Demokratski narodni savez DNS, NS, SRS 37072 1
Partija demokratskog progresa Republike Srpske PDP RS, NDP 50338 1
Ukupno --- 42
Graani Bosne i Hercegovine nisu morali ekati petnaest mjeseci na formiranje

izvrne vlasti na nivou Bosne i Hercegovine. Vlast, odnosno Vijee ministara BiH
formirano je nakon neto vie od pet mjeseci. Formirana vlast na nivou drave
ovaj put ima odreeni novum, jer u vlasti u odnosu na entitete participiraju druge
politike opcije. Tako su vlast u entitetu Republika Srpska formirali SNSD-Milorad
Dodik, DNS i SP. Dok je stranka koja je zauzela drugo mjesto po osvojenim gla-
sovima, odnosno SDS zajedno sa PDP-om formirao vlast na nivou BiH zajedno
sa koalicionim partnerima iz FBiH: SDA, DF i HDZ BiH. Novoformirano Vijee
ministara na elu sa Denisom Zvizdiem (SDA) prema programskoj platformi fokus
svog rada stavlja socio-ekonomske reforme, te da se stvore bolji uvjeti za strane
investicije i time smanjenje velike stope nezaposlenosti graana BiH.
Komparativno gledano o analiziranom periodu provedenih Opih izbora 1996.
2014. godine odrano je ukupno sedam izbornih ciklusa i to prvo u dvogodinjim
intervalima: 1996., 1998., 2000. i 2002., te zatim nakon usvajanja Izbornog zakona
104
ekonomske reforme, te da se stvore bolju uvijeti za strane investicije i time sman
stope nezaposlenosti graana BiH.
Komparativno gledano o analiziranom periodu provedenih

Nacionalna Opih
studija za Bosnu izbora 1996. 2
i Hercegovinu
odrano je ukupno sedam izbornih ciklusa i to prvo u dvogodinjim intervalima; 1
2000.
Bosne i 2002.,u etverogodinjim
i Hercegovine te zatim nakon usvajanja
intervalima Izbornog
2006., 2010. i 2014. zakona godina. Bosne i Her
etverogodinjim
Generalno intervalima
gledano u grafikonu emo2006., 2010. iizlaznost
predstaviti 2014. godina.
na izbore Generlano
u periodu gledano u gra
od 2002. 2014. godine, odnosno od kad je za provoenje izbornog procesa
predstaviti izlaznost na izbore u periodu od 2002. 2014. godine, odnosno o bila
zaduena Centralna
provoenje izborna
izbornog komisija
procesa BiH.
bila zaduena Centralna izborna komisija BiH.
Grafikon 1: Izlaznost na opim izborima od 2002. 2014. godine

Grafikon 1: Izlaznost na opim izborima od 2002. 2014. godine
60 55,5 55,31 56,52 54,47
50
40
30
20
10
0
2002 2006 2010 2014
Analizom po odreenim kriterijumima kao to su npr. entitet, ili odnos izmeu

FBiH i RS pokazuje da je gledano po tom kriteriju najbolju izlaznost FBiH imala
2002. kada se na biralita odazvalo 57,4 posto biraa, dok je na izborima 2010. taj
procenat iznosio 56,72 posto. Na opim izborima 2006. godine u FBiH izlaznost
je bila 54,2% od ukupnog broja biraa. Dok je izlaznost u FBiH 2014. godine u
odnosu na promatrani period bila najmanja, odnosno 53,00%.
Za razliku od FBiH u bh entitetu RS najbolja izlaznost biraa bila je upravo 2006. i
iznosila je 57,1% od ukupnog broja biraa, zatim slijedi izlaznost na opim izborima
2014. godine 56,88% dok je na opim izborima 2010. bila 56,19 posto. Najmanja
izlaznost biraa u RS-u je bila 2002. godine svega 52,9% biraa.
Kada je rije o izbornim kampanjama one su naalost od prvih poslijeratnih izbora
do danas gotovo neprekidno obojene etnopolitikim diskursima i razdvajanjem
na tri biraka tijela. Stranke su ili same kreirale ovu izbornu sliku ili nisu dovoljno
uinile na promoviranju svojih programskih ciljeva prema drugim konstitutivnim
narodima, te imamo stranke koje su neprekidno orijentirane iskljuivo jednom
konstitutivnom narodu u BiH. Tako npr. vodee politike stranke, koje participi-
raju u politikom ivotu BiH gotovo od prvih poslijeratnih izbora 1996. godine,
dominantno su orijentirane iskljuivo prema jednoj etniji SDA prema Bonjacima,
HDZ BiH prema Hrvatima i SDS prema Srbima.
Shodno kontinuiranom poveanju broja biraa u Bosni i Hercegovini raste i broj
105
birakih mjesta na opim izborima. Tako je na ovogodinjim izborima broj birakih

mjesta iznosio 5.400 Prije etiri godine birai su glasali na 5.276 birakih mjesta
u zemlji i inostranstvu, a prije osam godina na 4.570 birakih mjesta. Na opim
izborima 2002. bilo je otvoreno 4.079 birakih mjesta.
Najskuplji izbori bili su oni 2010. godine koji su kotali ukupno 12.615.679 KM
(oko 6,3 miliona eura). Za ope izbore 2002. godine potroeno je 11.640.313 KM
(oko 5,8 miliona eura), dok je za ope izbore prije osam godina utroeno 9.936.619
KM (oko 5 miliona eura).Opi izbori 2014. godine prema podacima Centralne
izborne komisije BiH graane su kotali 8.874.000 KM (oko 4,5 miliona eura).
106
Elma Huruz
PETI DIO
UNUTARSTRANAKA
DEMOKRATIJA
Elma Huruz
5. UNUTARSTRANAKA DEMOKRATIJA
Uvod
Da bismo se uopte bavili temom unutarstranake demokratije u Bosni i Hercego-

vini neophodno je da definiramo za nas kljuni pojam politike stranke, odnosno
partije. Postoji mnogo definicija a ovdje navodimo Sartorijevu koja glasi: Stranka
je svaka politika skupina koja izlazi na izbore i koja je u stanju putem izbora da
odreuje svoje kandidate za javne poloaje (Sartori, 1976: 57).
Smatra se da je termin politika partija nastao na poetku osamnaestog stoljea u
Velikoj Britaniji, a nakon objavljivanja Bolinbrokeove knjige Une disertaton sur les
parties 1733. ulazi u iru upotrebu (Sartori, 1976: 136). Neto kasnije, u devetn-
aestom stoljeu e se taj pojam etablirati i u istonoevropskim zemljama. Funkcija
politikih partija je u veini zemalja stabilne demokratije sadrana u kreiranju
naina rada i odreivanju sadraja odluka parlamentarnog tijela. Takoe, smjer
djelovanja vlade je prije svega odreen programskim ciljevima vladajue stranke/
partije ili zajedniki uspostavljenim ciljevima koalicije partija.
Politike stranke su organizacije ija je primarna funkcija da predstavljaju, za-
stupaju i tite razliite interese odreenih dijelova drutva. Da bi to realizirale,
one moraju raspolagati kvalitetnim i sposobnim predstavnicima koje za tu ulogu
opunomoavaju, a shodno tome se artikuliraju drutveni i ekonomski interesi i re-
grutiraju elite. U tom smislu, ovdje je znaajno navesti Duvergeovu diobu stranaka
na kadrovske i masovne (Duverger, 2001). Kadrovske su u biti konzervativne i
tite interese aristokratija, a masovne stranke su liberalnog karaktera te se zalau
za interese buroazije.
Stranke koje egzistiraju u bosanskohercegovakom politikom sistemu su u pravilu
vertikalno organizirane, sa strogo uspostavljenom stranakom hijerarhijom. Pro-
ces donoenja odluka je strogo centraliziran sa veoma uskim poljem za bilo kakve
inovacije. Za razliku od takve prakse, politike stranke u razvijenim zapadnim
109
demokracijama su vie decentralizirane, fleksibilne i najee veoma otvorene za

nove ideje. Moderne stranke na zapadu su uglavnom mreno organizirane gdje je
visok stepen prohodnosti, a napredovanje je vezano prije svega uz osobne sposob-
nosti i inovativnost.
5.1 Unutarstranaka demokratija i distrubucija moi
Preduslov stabilnosti politikog sistema jedne zemlje i regularnog odvijanja svih

politikih procesa, uz razvijenu demokratsku svijest, u prvom redu je da politike
stranke iznutra funkcioniraju u skladu s demokratskim principima. U uskoj su vezi,
dakle, postojanje i funkcioniranje demokratskih principa u okviru unutarstranakih
odnosa, sloboda djelovanja i izraavanja vlastitih miljenja i stavova lanova stranaka
s jedne, te funkcioniranje demokratskih naela u cjelini jednog drutva, s druge
strane. Takav pozitivan primjer glede slobode djelovanja i izraavanja vlastitih
stavova lanova nalazimo u statutu stranke Demokratska fronta (DF) gdje se u
lanu 18., stav e) prilikom nabrajanja prava lanova stranke spominje i pravo lana
da iznosi kritike na rad organa Stranke, dalje u stavu f) da izraava miljenja i
gledita koja su drugaija od miljenja veine te ak da, kako je navedeno u stavu
j), o pojedinim, konkretnim politikim stravovima s drugim lanovima organizira
frakciju unutar Stranke, ukoliko to ne dovodi u pitanje osnovne principe djelovanja
Stranke....47 U statutu ove stranke je takoe naglaen princip demokratskog jedinstva
i uvaavanje odluka veine, ali uz potivanje prava manjine i svakog pojedinca da
zadri i u Stranci izraava vlastito miljenje i gledita.48 S druge strane, kontrolni
mehanizam i mogua ograniavajua okolnost ovdje navedenoj slobodi bi mogla
biti odredba da Predsjednitvo Stranke donosi odluku o nainu uspostavljanja i
djelovanja frakcija unutar Stranke.
Kod bosanskohercegovakih partija je zanimljivo primjetiti da je u svakoj od njih,
bez obzira na ideoloku orijentaciju, uz nacionalni predznak i bilo koju drugu
programsku odrednicu, prisutno pravilo discipline, strogo odreene hijerarhije i
znaajne uloge stranakog lidera. U tom smislu je bitno napomenuti specifinost
odnosa lanstva prema stranakom lideru. U pravilu, u tom odnosu izostaje svaki
oblik kritike svijesti i djelovanja, autoritet voe je neprikosnoven, a primjeri takvih
stranaka su prije svega SNSD i SDP.
47 Statut politike stranke Demokratska fronta eljko Komi, dostupno na: http: //www.de-
mokratskafronta.ba/index.php?lang=ba&sel=29, pristup 21.03.2015.
48 Isto, lan 24., stav b) i c)
110
Stranke bi, osim prema vlastitim lanovima, trebale biti transparentnije u svojem radu
i prema svojim biraima i civilnom drutvu uz mogunost otvorene komunikacije.
Konano, pojam unutarstranake demokratije nije jednoznaan i jednosmjeran.
To znai da jednako koliko stranako rukovodstvo mora biti transparentno u
svojem djelovanju i komunikaciji prema vlastitom lanstvu, toliko odgovornost
snose i lanovi stranaka iji pristup programskim ciljevima i stranakim odlukama
mora biti otvoren i objektivno, kritiki nastrojen. Potrebna je, dakle, prije svega
demokratski usmjerena svijest lanstva.
Od partijskog lidera se oekuje da se uspjeno bori za interese stranke, da osigura
dobre izborne rezultate, te da kada je to potrebno, brzo i efikasno djeluje, da donosi
ispravne odluke i da bude fleksibilan u svim novonastalim i nepredvienim situaci-
jama. Ipak, fleksibilnost nije uvijek poeljna osobina partijskog vostva. Goati na
primjer smatra da u postkomunistikim zemljama, u kojima unutar birakog tijela
postoje odreene radikalizirajue tendencije, partijski lideri koji pokazuju ideoloku
fleksibilnost mogu biti proglaeni kolebljivcima, oportunistima i mekucima...
(2007: 152). Kandidacijski proces je nain na koji kandidati bivaju selektirani u
natjecanju za dravna ili lokalna predstavnika tijela kao i ostale javne pozicije.
Pravila vezana za kandidacijski postupak su najee integrirana u statute ili druga
dokumenta politikih partija, a rjee i u dravnim zakonima. Glavnu ulogu u tom
procesu imaju razliita stranaka tijela od najnie do najvie razine te su stranaka
tijela zapravo svojevrstan filter koji svaki kandidat mora proi da bi uope imao
ansu da bude biran od strane biraa. Postoje dva naina odnosno tipa kandidaci-
jskih postupaka. Prvi su kandidacijski postupci koji su ureeni dravnim zakonima,
koje Leon D. Epstein naziva amerikim dravnim nominacijskim postupcima, dok
u drugi tip spadaju oni koji su ureeni stranakim dokumentima poput statuta
stranke koje Epstein smatra tipinim za europske stranake kandidacijske postupke
(1967), a koji su dominantno zastupljeni unutar bosanskohercegovakih stranaka.
Redistribucija moi unutar politikih partija se obino odvija uz upotrebu meha-
nizma imenovanja ili kooptiranja u glavne stranake strukture i to ljudi od povjerenja
lideru ili rukovodilakom kadru stranke, potom uz kontrolisano glasanje, te ak
izmjenama ili dopunama statuta.
5.2 Unutarstranaki izbori
Unutarstranaki izbori se najee definiraju kao procesi koji definiraju raspodjelu

moi unutar partije. Na taj bi nain sposobni kandidati trebali zauzeti pozicije i
preuzeti odreeni kvantum moi. Izbor rukovodilaca od strane lanova orga-
111
nizacije, tajno glasanje, redovno obnavljanje mandata, zasjedanje skuptina ili

kongresa da bi nadgledali odluke unutranjeg kruga, sve to postavlja granice razvoju
oligarhijskih tendencija (Duverger, 1966: 279). Meutim, u Bosni i Hercegovini
nije rijedak sluaj da se ti izbori svedu samo na normativni okvir unutar kojeg se
vri potvrivanje kandidata unaprijed predloenih od strane vladajue strukture
stranke. Strunost i sposobnosti takvog kadra se esto i ne uzima kao bitan faktor,
a prednost se daje oekivanoj lojalnosti vodstvu stranke.
Unutarstranaki izbori trebaju imati ulogu razvijanja i osnaivanja unutarstranake
demokratije, kako bi se izgradio i ojaao odnos povjerenja izmeu lanstva i
stranakih dunosnika, odnosno potencijalnih dravnih funkcionera. Nain na
koji bi se to osiguralo jeste da se u statute stranaka integriraju mehanizmi zatite
pojedinca, lana stranke koji uestvuje u tom procesu, a koji je shodno tome izloen
razliitim pritiscima. Da bi unutar stranaka izbori zaista bili demokratski, potrebno
je, tvrdi Nohlen, da imaju barem ova normativna obiljeja: 1. izborni prijedlog
koji izbore podvrgava jednakim mjerilima (sloboda izbornog nadmetanja), a koji
ne moe nadomjestiti izbornu odluku biraa; 2. nadmetanje kandidata koje se
spaja s konkurencijom izmeu politikih pozicija i programa; 3. jednakost ansi u
podruju izbornog nadmetanja (kandidatura i izborna borba); 4. sloboda biranja
koja se osigurava tajnim glasanjem; 5. izborna odluka za vrijeme jednog izbornog
razdoblja (izbor i sloboda biranja u buduim izborima ne ograniavaju se prije
donesenom odlukom) (Nohlen, 1992: 16).
Nedugo nakon obnove viestranaja u Bosni i Hercegovini devedesetih godina
prolog stoljea postalo je oigledno da su prisutne tendencije oligarhijskog orga-
niziranja i rukovoenja u politikim strankama. Opozicione stranke su prvotno
nastajale u veim bosanskohercegovakim gradovima, Sarajevu, Banja Luci, Mo-
staru i obino su okupljale intelektualce. Inae, nain nastajanja stranaka u BiH se
odvijao s vrha da bi kasnije bila proirivana baza lanstva sa zadravanjem neke
vrste monopola na upravljake funkcije od strane uske, osnivake strukture. Tako
se ustabilio njihov autoritarni karakter s naglaenim oligarhijskim tendencijama.
Stranako rukovodstvo je cijelo vrijeme zadralo veoma iroka ovlatenja, a jedno
od takvih je i sainjavanje lista za kandidate na lokalnim i opim izborima, u praksi
poznat kao proces ovjeravanja lista na nivou vodstva stranke. Postojea pozitivno
pravna regulativa u ovoj oblasti pogoduje navedenim tendencijama i oligarhijskom
nainu funkcioniranja stranaka.
Unutarstranaku demokratiju determinira nekoliko parametara. Ovdje emo se
pozabaviti statutima nekoliko relevantnih bosanskohercegovakih politikih stranaka
s aspekta strukture i mehanizama odluivanja, javnosti i tajnosti u djelovanju,
odnosa stranakih nivoa kao i distribucijom moi unutar stranke koja se ostvaruje
112
preko unutarstranakih izbora. U bosanskohercegovakoj politikoj zbilji posebnu

panju u tom smislu zasluuju politike partije koje svojim djelatnostima domi-
nantno odreuju sveobuhvatna politika kretanja: SDA, SDS, HDZ BiH, SDP, HDZ
1990, te DF. Na poetku istiemo bitnu odrednicu: statuti svih navedenih stranaka
nalau transparentnost u djelovanju, ali tajnost u izbornom procesu, odnosno tajno
glasanje za najvie, a u nekim sluajevima i za nie stranake organe (HDZ 1990,
SDS, SDA...). Takoe, u statutima svih nabrojanih stranaka je naglaeno pravo
lanova da biraju i budu birani, dunost da afirmiraju ciljeve i interese stranaka iji
su lanovi te obavezu pridravanja programa i naela, odnosno statutarnih odredbi
stranaka. Za temu o kojoj je u ovom tekstu rije je od znaaja i to da je u statutima
ovih stranaka takoe jasno navedeno kako se od lanova oekuje pridravanje
principa unutranjeg reda i discipline, a u sluaju njenog naruavanja u nekim
sluajevima slijedi i disciplinski postupak pokrenut pred posebnim organima koji
izriu i odreene sankcije, obino u vidu iskljuenja iz stranke (npr. HDZ 1990,
SDS). Autonomija koju lokalni nivoi stranke imaju u odnosu na centralne organe
se obino vee za donoenje odluka od lokalnog znaaja s obavezom da se odluke
i direktive s viih stranakih nivoa bezpogovorno provode (neki od primjera su
DF, SDP, SDS). U suprotnom ak moe uslijediti rasputanje nieg od strane vieg
organa Stranke, kako je to na primjer predvieno statutom SDS-a.
Statut SDA49 u lanu 17. naglaava potivanje principa javnosti u radu organa Stranke,
kako prema iroj javnosti tako i lanstvu. Organi stranke su Kongres, Konvencija,
Glavni odbor, Predsjednik, Predsjednitvo, Nadzorni odbor i Sud asti. Najvii
organ Stranke je Kongres za koji je jedan broj lanova biran, jedan dio ine osobe,
lanovi stranke koji zauzimaju odreene poloaje u Stranci, kao npr. predsjednik
Stranke i lanovi Glavnog odbora, a odreeni broj imenuje Predsjednitvo na pri-
jedlog predsjednika Stranke. Sve pojedinosti u vezi s kriterijima za izbor delegata
Kongresa donosi Glavni odbor u vidu odluke. Kongres, pored drugih ovlatenja,
bira i razrjeava predsjednika, njegovog zamjenika kao i potpredsjednike Stranke.
Novoizabrani predsjednik predlae zamjenika predsjednika stranke i osam potpred-
sjednika Stranke, a izabrani su kandidati koji dobiju najvei broj glasova delegata
prisutnih na Kongresu. Glavni odbor je najvie politiko tijelo Stranke izmeu dva
zasjedanja Kongresa, vei dio lanova bira Kongres, a kandidiranje i izbor lanova se
vri tako da se osigura srazmjerna zastupljenost sa podruja kantonalnih i regionalnih
odbora, te predstavnika lanova Stranke u inozemstvu kao i da se osigura etnika,
polna i starosna zastupljenost. Glavni odbor bira i razrjeava Predsjednitvo i druge
organe Stranke, utvruje konanu listu kandidata za izbor Predsjednika Stranke,
Glavnog odbora, kao i iru listu za izbor zamjenika predsjednika i potpredsjednike
49 Statut Stranke demokratske akcije, dostupan na http: //www.sda.ba/dokumentaSDA/STATUT%20

SDA.pdf, pristup 21.03.2015.
113
Stranke itd. Predsjednik Stranke predstavlja i zastupa Stranku, koordinira rad svih
organa Stranke i izvrava druge dunosti iz okvira svojih nadlenosti. Kandidata
za Predsjednika Stranke moe predloiti najmanje 30 lanova Glavnog odbora, 3
kantonalna/regionalna odbora ili 15 opinskih odbora. Statut kao jedno od tijela
stranke takoe navodi Kadrovsku komisiju koja se sastoji od lanova Predsjednitva
i Glavnog odbora Stranke uz mogunost da u njen sastav budu imenovani i drugi
lanovi Stranke, mada nije navedno na koji nain i uz primjenu kojih kriterija.
U cijeloj upravljakoj strukturi, Predsjednik stranke je taj koji ima najviu vlast.
Predsjednik ima mogunost veta na odluke Predsjednitva i Izvrnoga odbora.
Statutom je takoer definiran i institut izborne konvencije stranke. Inae, pravila
izbornog postupka u Stranci donosi Glavni odbor i obino je propisano tajno gla-
sanje izmeu vie kandidata, mada je ostavljena opcija i da se pravilima predvidi i
javno glasanje za neke od stranakih organa. Statut odreuje da svaki organ Stranke
moe zasjedati i odluivati kada je na sjednici prisutno vie od polovine ukupnog
broja njihovih lanova, a odluke se donose veinom glasova prisutnih lanova.
U SDA BiH je od 1996. godine do sada odrano pet kongresa na kojima se odluivalo
o izboru predsjednika i stranakog rukovodstva. Unutar stranke se tokom posljednja
tri kongresa moglo primjetiti postojanje dvije jake struje pa su se pojedini lanovi
priklanjali Sulejmanu Tihiu, a drugi Bakiru Izetbegoviu. Ipak, te napetosti nisu
rezultirale raskolom i nastankom nove stranke i SDA je do danas uspjela zadrati
jedinstvo.
Centralni organi stranke SDP BiH50 su Kongres, Glavni odbor, Predsjednik i Nad-
zorni odbor. Kongres donosi program i statut stranke, bira ostale organe stranke,
izuzev Nadzornog odbora. U iskljuivoj nadlenosti Kongresa je biranje predsjed-
nika stranke, dok glavni odbor bira podpredsjednike stranke, lanove Nadzornog
odbora, te utvruje listu kandidata partije za parlamentarne izbore i donosi odluke o
ulaenju u koalicije. Statut stranke nije predvidio velika ovlatenja glede rukovoenja
strankom za predsjednika stranke, ve prije svega da koordinira rad organa partije
i da se pobrine kako bi programski ciljevi i zadaci bili realizirani. Ipak, naglaeni
liderski karakter Zlatka Lagumdije tokom posljednje skoro dvije decenije je esto
prevazilazio te statutom predviene okvire, to nije nepoznanica ni drugim politikim
strankama u Bosni i Hercegovini. Upravo zbog izraenih autoritarnih tendencija
predsjednika stranke, u gotovo svim veim bosanskohercegovakim strankama je
prisutna praksa njegovog dugotrajnog ostanka na toj poziciji. Predsjednik SDP-a
Zlatko Lagumdija, kao i Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a, imaju najdui sta
na liderskim pozicijama.
50 Statut Socijaldemokratske partije BiH, dostupno na http: //sdp.ba/datoteke/uploads/dokumenti/

STATUT_SDP_BiH.pdf, pristup 21.03.2015.
114
SDP BiH je odrao etiri redovna i dva vanredna kongresa. lan 30. statuta SDP-a
naglaava vanost transparentnog djelovanja stranakih organa kao i uestvovanja
lanova stranke u djelatnostima i politikama koje Stranka provodi. Ostavljena je i
mogunost organiziranja ankete lanstva i opepartijskih rasprava o pitanjima od
vanosti za partiju. Takoer, Statutom je dozvoljeno iskazivanje manjinskog miljenja
i to sve dok nije u suprotnosti s Programom Stranke te je ak ostavljena mogunost i
frakcijskog djelovanja. U cilju zatite lanova Statut ustanovljava Pravno savjetovalite
kao i Fond solidarnosti. Organi Stranke su Kongres kao najvii organ odluivanja,
Glavni odbor, Predsjednitvo, Predsjednik i Nadzorni odbor. Kongres sainjavaju
delegati izabrani u opinskim organizacijama SDP BiH, Predsjednik Stranke, lanovi
Glavnog odbora i lanovi Nadzornog odbora. Kongres punovano odluuje ako je
prisutno vie od dvije treine delegata Kongresa, a odluke donosi veinom glasova
registriranih delegata Kongresa. U nadlenosti Kongresa je, izmeu ostalog, biranje
Glavnog odbora, Nadzornog odbora i Predsjednika Stranke. Predsjednik Stranke,
Predsjednik Glavnog odbora i Predsjednik Nadzornog odbora, kako je Statutom
definirano, ne mogu biti iz reda istog naroda. Glavni odbor SDP-a je najvii organ
Stranke izmeu dva kongresa, a jedna od njegovih nadlenosti je da, na prijedlog
Predsjednitva odnosno Predsjednika Stranke, donosi izborni program i odluku o
kandidatima za dravni parlament, parlamente entiteta kao i Predsjednitvo BiH.
U SNSD51-u je 1997. godine na elo stranke doao Milorad Dodik koji je i danas
predsjednik ove stranke. Statut SNSD-a iskazuje opredijeljenost Stranke ka naelima
demokratije, slobodi miljenja, ravnopravnosti, te stalnom i otvorenom dijalogu.
Predvia se i sloboda iskazivanja miljenja manjine ili pojedinca koje nije u skladu s
miljenjem veine no, odluke veine su ipak obavezujue. Organi Stranke su Sabor,
Glavni odbor, Predsjednik, Nadzorni odbor i Statutarna komisija. Sabor je najvii
organ SNSD-a kojeg ine delegati izabrani u opinskim/gradskim odborima, lanovi
Glavnog odbora, Nadzornog odbora i Statutarne komisije, poslanici Narodne
skuptine RS-a, Parlamenta Federacije i Parlamentarne skuptine BiH kao i dele-
gati Vijea naroda RS-a. Sabor bira Glavni odbor, koji je najvii organ odluivanja
izmeu dva Sabora, Statutarnu komisiju, Nadzorni odbor i Predsjednika Stranke.
lanovi Glavnog odbora su, najveom dijelom, birani na Saboru, dok je ostalih 35
lanova od ukupno 231, kooptirano po prijedlogu Predsjednika Stranke. Glavni
odbor donosi odluke od znaaja za Stranku, kao to je uee SNSD-a na izborima
i formiranje koalicija, utvruje prijedlog kandidata za izbor predsjednika Stranke
kao i lanova Glavnog odbora, Nadzornog odbora i Statutarne komisije, bira pot-
predsjednika Stranke itd. Predsjednik Stranke je politiki i izvrni organ SNSD-a.
On, izmeu ostalog, predlae kandidate za potpredsjednike Stranke, predsjednika i
51 Statut Saveza nezavisnih socijaldemokrata, dostupno na http: //www.snsd.org/images/dokumenti/
statut-snsd.pdf, pristup 18.03.2015.
115
lanove Izvrnog odbora, potvruje izborne liste za kantonalne, entitetske i dravnu

skuptinu i drugo. Javnost rada je, kako Statut predvia, osigurana kroz pozivanje
predstavnika medija na stranake skupove, konferencije za tampu i slino. Za
punovaan rad organa SNSD-a potrebno je prisustvo natpolovine veine lanova,
a organi svoje odluke donose natpolovinom veinom prisutnih lanova.
U lanu 25. statuta stranke DF-eljko Komi52 navodi se da organi Stranke donose
odluke na sjednici kojoj prisustvuje veina izabranih lanova i na kojoj se za prijed-
log odluke izjasni veina prisutnih. Predsjednitvo Stranke je ovlateno da utvruje
kriterije i postupak izbora lanova organa Stranke. Naglaeno je da je potrebno u svim
organima Stranke osigurati adekvatnu rodnu zastupljenost, konkretnije, potrebno
je da nadleni organi Stranke na svim nivoima obezbijede minimalno 30% lanova
manje zastupljenog spola. Kongres je najvii organ Stranke, te su njegove odluke
obavezne za sve lanove i organe Stranke. ine ga iskljuivo delegati opinskih,
odnosno gradskih organizacija koji su birani neposrednim, tajnim glasanjem svih
lanova Stranke u opinskoj/gradskoj organizaciji. U njegovoj nadlenosti su,
izmeu ostalog, izbor Glavnog odbora, predsjednika Stranke i Nadzornog odbora.
Glavni odbor, koji obuhvata lanove Predsjednitva izuzev Predsjednika Stranke,
je taj koji raspisuje unutarstranake izbore, a na prijedlog Predsjednitva Stranke
utvruje i kandidate za Predsjednika Stranke, a pored tih kandidata - na prijedlog
najmanje 25 lanova Glavnog odbora, moe utvrditi i druge kandidate. Na pri-
jedlog Predsjednitva Stranke, Glavni odbor utvruje listu kandidata Stranke za
pozicije u zakonodavnim i izvrnim tijelima drave, entiteta i Brko Distrikta BiH,
a Predsjednitvo Stranke daje saglasnost i utvruje redoslijed na listama kandidata
za Parlamentarnu skuptinu BiH i entitetske parlamente. Predsjednitvo Stranke,
kojim rukovodi predsjednik Stranke ili potpredsjednik po njegovom ovlatenju, a
ine ga, pored 15 izabranih i 10 kooptiranih lanova, i pet potpredsjednika i Sek-
retar Stranke, takoer donosi odluku o nainu uspostavljanja i djelovanja frakcija
unutar Stranke. Glavni odbor usvaja Izborni program Stranke i utvruje kriterije
za predlaganje kandidata Stranke za predstavnike na svim nivoima vlasti u dravi,
a Predsjednitvo Stranke daje saglasnost na imenovanje kandidata za pozicije u
izvrnoj vlasti na svim nivoima, kao i za rukovodioce organa dravne uprave.
Statut SDS-a53 naglaava da postupak, kriterijume za kandidovanje i odreivanje
broja lanova, rok i nain sprovoenja redovnih i prijevremenih izbora ureuju se
posebnom odlukom nadlenog organa u SDS-u. Kao i u veini drugih stranaka,
i u statutu SDS-a je odreeno da na svim izbornim i kandidacionim listama budu
52 Statut Demokratske fronte eljko Komi, dostupno na: http: //www.demokratskafronta.ba/
index.php?lang=ba&sel=29, pristup 21.03.2015.
53 Statut Srpske demokratske stranke, dostupno na http: //www.sdsrs.org/dokumenti/Statut_SDS.
pdf, pristup 18.03.2015.
116
osigurana mjesta za pripadnike manje zastupljenog pola kao i mlade. Organi SDS-a
su Skuptina SDS-a, Glavni odbor, Predsjednik i zamjenik predsjednika SDS-a i
Predsjednitvo SDS-a. Skuptina SDS-a bira i razrjeava predsjednika i zamjenika
predsjednika SDS-a tajnim glasanjem, kao i lanove Glavnog odbora i ostalih organa
i radnih tijela. Kandidate za Glavni odbor SDS-a predlau lanovi Skuptine SDS-a,
gradski i optinski odbori SDS-a, a Predsjednik stranke imenuje najvie 18 lanova
Glavnog odbora. Glavni odbor je, inae, najvii organ SDS-a koji, izmeu ostalog,
donosi kriterijume za voenje kadrovske politike, odluuje o ueu stranke na
izborima te formira izborne liste kandidata za zakonodavne organe blasti i najvie
funkcije u Republici Srpskoj, kao i na dravnom nivou. Kandidat za predsjednika
SDS-a, prema statutarnim odredbama, moe biti lan SDS-a koga predloi najmanje
pet gradskih, odnosno optinskih odbora i/ili najmanje 50 lanova Skuptine, a
jednako vrijedi i za njegovog zamjenika. Za predsjednika i zamjenika predsjednika
SDS-a izabrani e biti kandidati koji dobiju natpolovinu veinu glasova prisutnih
lanova Skuptine SDS-a. Predsjednik stranke, pored drugih nadlenosti, rukovodi
radom Glavnog odbora i Predsjednitva SDS-a, te takoe i imenuje dio lanova
Glavnog odbora. Organi SDS-a svoje odluke donose na sjednicama veinom glasova
od prisutnih lanova, a sjednice je mogue odrati ukoliko je na sjednici prisutna
natpolovina veina od ukupnog broja lanova tih organa.
Glavni organi stranke HDZ 1990 prema statutu 54 su Sabor, Sredinji odbor,
Predsjednitvo, Nacionalno Vijee, Glavno tajnitvo, Visoki asni sud i Nadzorni
odbor HDZ 1990. Sabor HDZ 1990 je najvie tijelo koje se sastoji od opinskih,
gradskih, upanijskih i regionalnih organizacija HDZ 1990, te Organizacija HDZ
1990 u Distriktu Brko i drugih Statutom odreenih lanova. Biranje predsjednika
stranke, zamjenika predsjednika na prijedlog predsjednika HDZ 1990 ili na pri-
jedlog odreenog broja prisutnih izaslanika Sabora samo su neke od nadlenosti
Sabora HDZ 1990. Donoenje odredbi vezanih za nain predlaganja kandidata na
opim i opinskim izborima, o kandidacijskom postupku kao i donoenje odluke
o nainu odreivanja i broju izaslanika za Sabor HDZ 1990 spada, pored ostalih, u
ovlatenja sredinjeg odbora HDZ 1990. Predsjednitvo HDZ 1990 ine predsjednik
stranke, njegov zamjenik, glavni tajnik HDZ 1990, predsjednik Sredinjeg odbora i
drugi lanovi, kako je to Statutom definirano. U nadlenosti Predsjednitva HDZ
1990 spada biranje dopredsjednika na prijedlog Predsjednika stranke, utvrivanje
kandidata za izbore na nivou entiteta, upanija i Distrikta Brko na prijedlog or-
ganizacija HDZ 1990, te utvrivanje kandidata za izbore na rukovodee pozicije
na spomenutim nivoima.
54 Statut Hrvatske demokratske zajednice 1990, dostupno na http: //www.hdz1990.org/?page_id=1033,

pristup 18.03.2015.
117
Statut HDZ BiH55 definira glavne organe stranke: Sabor, Predsjednik, Sredinji
odbor, Predsjednitvo, Nacionalno vijee, Glavno tajnitvo i Nadzorni odbor. Sabor
je najvie tijelo Stranke. Sastoji se iz izaslanika opinskih, gradskih, upanijskih
i regionalnih organizacija, lanova sredinjih tijela Stranke, izaslanika Mladei
HDZ BiH, izaslanika Zajednice ena HDZ BiH, izaslanika Stranke iz inozemstva te
izaslanika ostalih organizacijskih jedinica. Sabor donosi najvanije odluke, Program
i Statut Stranke, bira predsjednika na prijedlog Predsjednitva ili najmanje 100
prisutnih izaslanika Sabora, bira zamjenika predsjednika na prijedlog predsjednika
Stranke ili na prijedlog 75 prisutnih izaslanika Sabora itd. Predsjednik HDZ-a BiH,
Dragan ovi, je na toj poziciji od 2005.godine kada je pobijedio Bou Ljubia,
nakon ega e Ljubi osnovati stranku HDZ 1990. Predsjednik HDZ-a predstavlja
i zastupa Stranku, te vodi politiku stranke u skladu s njezinim programom i odlu-
kama sredinjih tijela te obavlja druge djelatnosti iz svojih nadlenosti. Ujedno je i
predsjednik Sredinjeg odbora u ijim su ovlastima analiziranje rezultata sa opih
izbora, odreivanje predizborne i izborne strategije, propisivanje naina predlaganja
kandidata Stranke za ope i lokalne izbore i slino.
Rezimirajue moemo primjetiti da je u svim spomenutim politikim strankama
Kongres, odnosno Sabor, najvii organ odluivanja koji ima ovlasti poput donoenja
programa i statuta stranke, biranja rukovodilakog kadra, kao i donoenja drugih, za
stranku krucijalno bitnih odluka. Takoer, statuti ovih stranaka navode da izmeu
dva zasjedanja Kongresa Glavni (sredinji) odbor preuzima funkciju najvieg organa
stranke. Zanimljivo je primjetiti da je jedino u statutu stranke DF naglaeno da
Kongres stranke ine iskljuivo delegati opinskih, odnosno gradskih organizacija,
birani tajnim, neposrednim glasanjem svih lanova Stranke u opinskim, odnosno
gradskim organizacijama. Svim ostalim statutima je predvieno da Kongres/Sabor
ine i predstavnici centralnih/sredinjih organa stranke. Predsjednik je najvii izvrni
organ svih navedenih stranaka, koji predstavlja i zastupa stranku i njezine interese.
U pojedinim sluajevima (SDA, SNSD, HDZ BiH, HDZ 1990) predsjednik predlae
zamjenika predsjednika odnosno podpredsjednika, stranke dok u drugim imenuje
odreeni broj lanova glavnog odbora (npr. u SDS-u, SNSD-u) i potvruje izborne
liste za ope (dravne) izbore (SNSD). Nii, odnosno lokalni, organi stranaka u
svojim ovlastima u pravilu imaju donoenje odluka u okviru svojeg djelokruga,
te striktno provoenje odluka sa viih nivoa. Lokalni, opinski, gradski odnosno
kantonalni organi, obino mogu uestvovati prilikom predlaganja kandidata za
unutarstranake kao i za ope izbore (npr. HDZ BiH, SDA, SDP). Moemo rei da
je dominantni nain donoenja odluka veinom glasova prisutnih lanova.
55 Statut Hrvatske demokratske zajednice BiH, dostupno na: http: //www.hdzbih.org/upload/

tbl_dokumenti/program2011_web_164515.pdf, pristup 18.03.2015.
118
5.3 Unutarstranake promjene i procesi
U periodu nakon unutarstranakih izbora se veoma esto, shodno oekivanim ili

ostvarenim rezultatima, pojavljuju unutarstranake podjele (frakcije), kao fenomen
koji zasluuje posebnu panju obzirom da nerijetko te frakcije vode ka odvajanju
dijela stranakog lanstva i formiranju nove stranke. Obino u takvim sluajevima,
dokle god je to mogue, politike stranke ne iznose u javnost informacije o no-
vonastalim unutarstranakim podjelama i razmiricama, sve dok sukob ne postane
u toj mjeri oigledan da se vie ne moe sakriti.
Da bi se sukobi i razmirice preduprijedili, obino se u statut stranke, njenu linu kartu,
jasno definiraju ovlasti pojedinih aktera i odreuju naini njihovog djelovanja. To,
meutim, nije uvijek uinkovit nain da se sprijee konflikti razliitih struja unutar
partija. O samim uzrocima odnosno motivima sukoba Goati kae da primarni
uzrok internog sukoba esto uopte nije u sferi programsko politikih opredeljenja,
nego u borbi izmeu pojedinaca i grupa za presti i za vie vlasti. Ali, i takav sukob
zadobija idejnu odoru, jer i nosioci kljunih poloaja u partiji i pretendenti koji
ele da ih sa njih istisnu svesno naglaavaju programsku dimenziju da bi za svoja
stanovita pridobili i mobilisali ire partijsko lanstvo (Goati, 2007: 164).
Pitanje koje se logino namee jeste do kakvih rezultata dovodi formiranje novih
stranaka, da li su uinci po unutarstranaku demokratiju povoljni ili ne doe ni
do kakve promjene? Cjelokupan znaaj internih sukoba, kako smatra Von Beyme,
ogleda se u rezultatima koje ti sukobi donesu na polju interne demokratije (Von
Beyme, 1985). Pozitivnim uticajem se smatra ukoliko ti sukobi dovedu do poveanja
uticaja lanstva na donoenje odluka od strane rukovodstva, a negativan ukoliko
do takvih promjena ne doe.
Stranke nastale usljed sukoba i raskola u nekoj od veih stranaka obino nastoje
da na neki nain ublae sam efekat rascjepa tako da ne ulaze u radikalne promjene
po pitanju programskih ciljeva. To prije svega ne ine obzirom da im je u interesu
da zadre to je mogue vie dotadanjih lanova i simpatizera koji su i njihovi
budui glasai. Drugi razlog je najee u tome to se otcijepljene frakcije u pravilu
smatraju autentinim nosiocem programa stranke iz koje proizilaze. Eventualne
promjene se sastoje iz preraspodjele prioritetnih ciljeva na nain da se one sporne
take potiskuju na marginu ili preformuliraju. Meutim, ideoloki okvir obino
ostaje nepromijenjen (Goati, 2007: 164). Pojedini teoretiari, poput Wallera, idu
dotle da sumnjaju u razliku u karakteru svih stranaka u Istonoj i Jugoistonoj
Evropi nastalih nakon pada jednopartijskih komunistikih reima u odnosu na
partiju koja je prvobitno postojala (Waller, 1996: 26).
119
Razmatrajui mogunost unutarstranakih promjena, autori kao to su Rose i Macki

smatraju da nije nemogue da do promjena doe ali je ta odgovornost iskljuivo
u rukama stranakog rukovodstva (Rose i Macki, 1988: 557). Najjai razlog za
promjene u strankama obino dolazi spolja, a to u prvom redu zavisi od izbornih
rezultata koje stranka ostvari. Nakon izbornog poraza se najee razlozi za neuspjeh
trae u radu rukovodeeg kruga ljudi, to moe rezultirati i zahtjevanjem njihovog
odlaska sa te pozicije od strane lanstva. Rjee se deava da doe do podnoenja
ostavki zbog istih razloga, to vai za BiH, dok je u zemljama zapadne demokratije
to praksa koja se gotovo podrazumijeva.
Uopteno govorei, uspon, a tako i slabljenje stranke zavisi u prvom redu od strunosti
i sposobnosti stranakog rukovodstva da ispravno procijeni prioritete djelovanja
unutar ireg drutveno-politikog okvira, donese mudre odluke i formulie ad-
ekvatnu strategiju, te mobilie lanstvo. Takoer, bitno pitanje koje u znaajnoj mjeri
determinira unutarstranake odnose odnosi se na kriterije koji odreuju kandidate
za stranake lidere i najvie rukovodstvo. Svaka politika stranka bi trebala ulagati
maksimalne napore u proces obrazovanja i unaprijeenja stranakih kapaciteta te
konstantno posveivati panju edukaciji vlastitih kadrova. Navest emo neke od
pozitivnih primjera koje stranke u BiH poduzimaju u tom smjeru. Tako u okviru
Stranke demokratske akcije postoji Politika akademija SDA, u Socijaldemokrats-
koj partiji takoer nalazimo takav vid unutarstranakih aktivnosti koje organizira
Forum mladih SDP-a, kao i u Stranci nezavisnih socijaldemokrata Mladi SNSD-a.
Donoenje Zakona o politikim strankama u Bosni i Hercegovini bi trebao biti
prvi mehanizam prije svega pravne regulacije, a potom i demokratizacije djelovanja
politikih partija na iroj drutveno-politikoj podlozi. To podrazumijeva dvostrani
odnos, demokratizaciju odnosa meu strankama, dakle prema vani, i demokratizaciju
unutar same stranke. Jedno od osnovnih naela tog procesa je naelo javnosti koje
podrazumijeva da stranke imaju dunost da svoju djelatnost uine transparentnom,
otvorenom javnosti. Prije svega se taj princip odnosi na dostupnost statuta javnosti i
programa stranke i drugih stranakih akata i publikacija, imena dunosnika stranke
kao i izabranih dunosnika, podaci o provedenim procedurama unutarstranakih
izbora i sastavljanja kandidatskih lista, finansijskih izvjetaja o ostvarenim prihodima
i rashodima stranke i drugih relevantnih dokumenata. Usljed odsustva politike
volje da se sprovedu reforme u ovoj oblasti, Bosna i Hercegovina trenutno nema
jedinstven zakon koji bi regulirao navedene stavke. Zapravo, postoji Izborni zakon
BiH koji je vie fokusiran na ureivanje odnosa iz oblasti finansiranja stranaka, te
je u tom smislu nedostatan za ureivanje mnogo ireg opsega pitanja. Ipak, jedna
od stavki Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, tanije lan 1.9., koji bi trebao biti
faktor koji suodreuje nivo unutarstranake demokratije i koji naglaava prvenstvo
120
osobe, individue, nad kolektivom strankom glasi: Mandat pripada izabranom

nosiocu mandata, a ne politikoj stranci, koaliciji ili listi nezavisnih kandidata
koja ga je predloila na kandidacijskoj listi.56 U praksi je ova odredba nerijetko
primjenjivana, te su lanovi pojedinih stranaka izabrani u zakonodavne organe
razliitih nivoa, zbog razilaenja o pojedinim pitanjima sa vladajuim strukturama
svojih stranaka istupili iz stranke, uz zadravanje mandata u tom zakonodavnom
organu u svojstvu nezavisnih zastupnika.
56 Izborni zakon Bosne i Hercegovine, preieni tekst, dostupno na www.izbori.ba/.../ZAKONI/

Izborni_zakon (pristup ostvaren 23.03.2015.)
121
Literatura
Arnautovi, Suad (1996) Izbori u Bosni i Hercegovini 90. - Analiza izbornog procesa.
Sarajevo: Promocult.
Arnautovi, Suad (2004) Lokalni izbori u Bosni i Hercegovini 2004. Korak
naprijed u jaanju lokalne samouprave?, Lokalna samouprava, 2(10): 5-13.
Arnautovi, Suad (2005) Historija izbora u Bosni i Hercegovini od 1990. 2005.
Period politike transformacije, Pravna misao, 36(7-8): 3 27.
Arnautovi, Suad (2005) Ljudska prava i izbori, Ljudska prava, 6(3-4): 19-30.
Arnautovic, Suad (2009) Politicko predstavljanje i izborni sistemi u Bosni i Herce-
govini u XX. stoljecu. Sarajevo: Promocult.
Babi, Ante (1972) Iz istorije Srednjevjekovne Bosne. Sarajevo: Svjetlost.
Bajrovi R., Huski S., Fetahagi S. i dr. (2006) Analiza predizbornih poruka
vodeih politikih subjekata u BiH, izbori 2006. godine u okviru projekta: Moni-
toring predizbornih aktivnosti vodeih politikih stranaka u BiH. Sarajevo: ACIPS.
Banovi D. & Gavri S. (2011) Drava, politika i drutvo u Bosni i Hercegovini Analiza
postdejtonskog politikog sistema. Sarajevo: University press Magistrat izdanja.
Bieber, Florian (2006) Post-War Bosnia. Ethnicity, Inequality and Public Sector
Governance. Basingstoke & New York: Palgrave Macmillan.
BiH (1991) Zakon o politikim organizacijama, Slubeni list SRBiH 1991(27): 893-895.
BiH (2002) Odluka o dopuni Zakona o postupku upisa pravnih osoba u sudski
registar, Slubene novine Federacije BiH 2002(14): 495.
BiH (2012) Zakon o financiranju politikih stranaka, Slubeni glasnik BiH 2012(95):
1-11.
Blondel, Jean (1963) Voters, Parties and Leaders: the social fabric of British politics.
Harmondsworth: Penguin Books.
Boix, Carles (2007) The Emergence of Parties and Party Systems, u: Boix, Carles
& Stokes, Susan C. (ur.) The Oxford Handbook of Comparative Politics. Oxford:
Oxford University Press.
Casal Brtoa, Fernando & Taleski, Dane (2015) Regulating party politics in the
Western Balkans: the legal sources of party system development in Macedonia,
Democratization, ahead of print: 1-23 (DOI: 10.1080/13510347.2014.987664).
122
Centri civilnih inicijativa (2014) Monitoring Vijea ministara BiH 2010. 2014.
Mandatni izvjetaj. Sarajevo: CCI.
Chandler, David (2000) Bosnia: Faking Democracy After Dayton. London: Pluto Press.
Chandra, Kanchan (2011) What is an ethnic party, Party Politics 17(2): 151-169.
Cvrtila, Vlatko (2001) Izborna geografija kao aspekt izborne politike u Hrvatskoj,
u: M. Kasapovi, (ur.) Hrvatska politika 1990.-2000. Zagreb: Fakultet politikih
znanosti.
Dal, Robert (1999) Demokratija i njeni kritiari. Podgorica: CID.
DB (2002) Zakon o politikim organizacijama, Slubeni glasnik Brko distrikta
BiH 2002(12).
DB (2007) Zakon o izmjeni Zakona o politikim organizacijama, Slubeni glasnik
Brko distrikta BiH 2007(19).
DB (2008) Zakon o izmjeni Zakona o politikim organizacijama, Slubeni glasnik
Brko distrikta BiH 2008(2).
Dejanovi M. (2011) Izbori u BiH 2006. i 2010. godine: Obeanja, rezultati i imovina.
Doboj: Centar za humanu politiku.
Demokratska fronta. http: //www.demokratskafronta.ba/, pristupljeno: 07.07.2015.
Deschouwer, Kris (2001) Freezing pillars and frozen cleavages: party systems
and voter alignments in the consociational democracies, u: Karvonen, Lauri &
Kuhnle, Stein (ur.) Party Systems and Voter Alignments Revisited. London & New
York: Routledge.
Dimitrijevi, Nenad (2001) Konstitucionalizam i privatizovane drave, u: Re,
63/9, Beograd.
Dimitrijevi, Nenad (2006) Ustavna demokratija shvaena kontekstualno, u: Zoran
ini: Etika odgovornosti. Helsinki odbor za ljudska prava u Srbiji.
ini, Zoran (1988) Jugoslavija kao nedovrena Drava. Novi Sad: Knjievna
zajednica Novog Sada.
Electoral Systems a World-wide Comparative Study, Inter-Parliamentary Union
(IPU), Geneva, www.ipu.org.
Epstein, Leon D. (1967) Political Parties in Western Democracies. New York: Fred-
erick A. Praeger.
Goati, Vladimir (2007) Politicke partije i partijski sistemi. Podgorica: CeMI.
Goati, Vladimir (2007) Politike partije i partijski sistemi. Podgorica: CeMI, Fakultet
politikih nauka, Univerzitet Crne Gore.
123
Gromes, Thorsten (2009) Daytonski sporazum za Bosnu i Hercegovinu, u: Gavri,

Saa, Banovi, Damir, Krause, dr Kristina (ur.) Uvod u politiki sistem Bosne i Her-
cegovine: izabrani aspekti. Sarajevo: Sarajevski otvoreni centar i Fondacija Kondar
Adenauer (Predstavnitvo u BiH).
Habermas, Jurgen (2011) Ogled o ustavu Evrope. Sarajevo: Fondacija Centar za
javno pravo.
Haughton, Tim & Deegan-Krause, Kevin (2015) Hurricane Season: Systems of
Instability in Central and East European Party Politics, East European Politics and
Societies and Cultures 29(1): 61 80.
Herceg N., & Tomi Z. (2001) Izbori i izborna kampanja u Bosni i Hercegovini 2000.
godine. Mostar: Sveuilite u Mostaru.
Heywood, Andrew (2004) Politika. Beograd: Clio.
Hogan, James (1945) Election and Representation. Cork: Cork University Press.
Horowitz, Donald L. (1985) Ethnic Groups in Conflict. Berkeley: University of
California Press.
Ibrahimagi, Omer (1999) Politiki sistem Bosne i Hercegovine: knjiga prva. Sara-
jevo: Magistrat.
Ibrahimagi, Omer, Seizovi, Zarije, Arnautovi, Suad (2010), Politiki sistem Bosne
i Hercegovine. Sarajevo: Promocult.
Imamovi, Mustafa (1997) Pravni poloaj i unutranjo-politiki razvitak BiH od
1878 do 1914. Sarajevo: Bosanski kulturni centar.
Kapidi, Damir (2015) Democratic Transition and Electoral Design in Plural
Societies: The Case of Bosnia and Herzegovinas 1990 Elections, Ethnopolitics
14(3): 311-327.
Kasapovi, Mirjana (1997) 1996 Parliamentary Elections in Bosnia and Herze-
govina, Electoral Studies 16(1): 117121.
Kasapovi, Mirjana (2003) Izborni leksikon, Zagreb: Politika kultura.
Kitschelt, Herbert (2007) Party Systems u: Boix, Carles & Stokes, Susan C. (ur.)
The Oxford Handbook of Comparative Politics. Oxford: Oxford University Press.
Kitschelt, Herbert (2015) Analyzing the Dynamics of Post- Communist Party Sys-
tems: Some Final Thoughts on the EEPS Special Section, East European Politics
and Societies and Cultures 29(1): 81 91.
Klai, Nada (1994) Srednjovjekovna Bosna. Zagreb: Eximex.
124
Klaus, Preuss Ulrich (1993) Constitutional Aspects of the Making of Democracy in the
Post-Communist Societies of East Europe. Bermen: Zentrum fr EuropischeRecht-
spolitik.
Krisnik, Buki, Vera (1997) Bosanski identitet izmeu prosloti i budunosti. Sa-
rajevo: Bosanska knjiga.
Lijphart, Arendt (2003) Modeli demokratije. Oblici i uinak vlade u trideset est
zemalja, Beograd: Slubeni list SCG; Podgorica: CID.
Lipset, Seymour Martin (2000) The Indispensability of Political Parties, Journal
of Democracy 11(1): 48-55.
Mackenzie, W. J. M. (1958) Free Elections: An Elementary Textbook. London: Allen
& Unwin.
Manning, Carrie (2004) Elections and political change in post-war Bosnia and
Herzegovina, Democratization 11(2): 60-86.
Markovi, Goran (2009) Predsjednitvo. u: Gavri, Saa, Banovi, Damir, Krause, dr
Kristina (ur.) Uvod u politiki sistem Bosne i Hercegovine: izabrani aspekti. Sarajevo:
Sarajevski otvoreni centar i Fondacija Kondar Adenauer (Predstavnitvo u BiH).
Mati, Milan (1968) Drava i politika. Beograd: Filip Vinji.
Michels, Robert (1962) Political Parties, A Sociological Study of the Oligarchical
Tendencies of Modern Democracy. New York: Collier Book.
Nohlen, Dieter (1992) Izborno pravo i stranaki sustav, Zagreb: kolska knjiga.
Nohlen, Dieter (1992) Izborno pravo i stranaki sustav. Zagreb: kolska knjiga.
Nohlen, Dieter (2001) Politoloki rjenik; drava i politika. Osijek-Zagreb-Split:
Pan Liber.
ODonnell, Guillermo, Schmitter, Philippe C. (1986) Transitions from Authoritar-
ian Rule. Tentative Conclusions about Uncertain Democracies. Baltimore: Johns
Hopkins University Press.
Paen, Ivan (2002) Politike stranke i javno dobro, Vol. XXXIX. Zagreb: Politika
misao.
Pajvani, Marijana (2001) Renik osnovnih pojmova i termina o izborima. Beograd:
Centar za slobodne izbore i demokratiju.
Pajvani, Marijana (1997) Izbori pravila, prorauni. Novi Sad: Fininvest, Naa
Borba.
Panebianco, Angelo (1988) Political Parties Organisation and Power. Cambridge:
Cambridge University Press.
125
Pai H. (1999) Opi izbori u Bosni i Hercegovini 1998. godine. Sarajevo: Federalno
ministarstvo pravde.
Pejanovi, Mirko (2006) Geneza razvoja politikog pluralizma u Bosni i Hercego-
vini, u: Lutovac, Zoran (ur.) Politicke stranke i biraci u dravama bive Jugoslavije.
Beograd: Friedrich Ebert Stiftung i Institut drutvenih nauka.
Pejanovi, Mirko (2006) Struktura i karakteristike razvoja politikog pluralizma
u BiH, u: Razvoj politikog pluralizma u Sloveniji i Bosni i Hercegovini. Sarajevo/
Ljubljana: Promocult.
Pravni leksikon (1970) Beograd: Savremena administracija.
Prelot, Marcel (1976) Politike institucije i ustavno pravo. Beograd: Prosveta.
Rae, Douglas (1967) The Political Consequences of Electoral Laws. New Haven and
London: Yale University Press.
Reynolds, Andrew, Reilly, Ben (1999) Oblikovanje izbornih sistema. Sarajevo: Rabic.
Rose, Richard, Mackie, Thomas (1988) Do Parties Persist or Fail? The Big Trade-
off Facing Organizations, u: Lawson, Kay and Merkl, Peter (ur.) When Parties Fail,
Emerging Alternative Organizations. Princeton: Princeton University Press.
Ross, J. F. S. (1955) Elections and Electors. London: Eyre and Spottiswoode.
RS (1996) Zakon o politikim organizacijama, Slubeni glasnik RS 1996(15): 651-654.
RS (2002) Odluka o izmjeni i dopuni Zakona o politikim organizacijama, Slubeni
glasnik RS 2002(17): 38.
ai, Nermina (2006) Izvan politike. Sarajevo: Fakultet politikih nauka.
Saraevi, Nermina (2009) Parlamentarna skuptina, u: Gavri, Saa, Banovi,
Damir, Krause, dr Kristina (ur.) Uvod u politiki sistem Bosne i Hercegovine: iz-
abrani aspekti. Sarajevo: Sarajevski otvoreni centar i Fondacija Kondar Adenauer
(Predstavnitvo u BiH).
arevi, Edin (2010) Ustav iz nude: Konsolidacija ustavnog prava Bosne i Herce-
govine. Sarajevo: Rabic ECLD.
Sartori, Giovanni (1976) Party and Party Systems, A Framework for Analysis, Vol.
I. New York: Cambridge University Press.
Sartori, Giovanni (2005) Parties and Party Systems. Colchester: ECPR Press.
egvi, Saa (2007) Legitimnost graanskog otpora neki teorijski aspekti, Zbornik
radova Pravnog Fakulteta. Split: Pravni fakultet Sveuilita u Splitu.
Seizovi, Zarije (2014) Konstitutivni narodi i ustavne promjene. Sarajevo: Dobra
knjiga.
126
Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine (1996) Sarajevo: Godina III Broj
20, str. 596.
Statut Hrvatske demokratske zajednice 1990, (18.03.2015.)
Statut Hrvatske demokratske zajednice BiH, (18.03.2015.)
Statut Saveza nezavisnih socijaldemokrata, (18.03.2015.)
Statut Socijaldemokratske partije BiH, (21.03.2015.)
Stranka demokratske akcije (2003) Sveska broj 20. Sarajevo: SDA.
Sueska, Avdo (1995) Dravnopravni razvitak BiH. Sarajevo: Halil Inaldik.
Tomi Z., Spahi B., Grani I. (2008) Strategija izbornih kampanja. Zagreb-Sarajevo:
Synopsis.
Von Beyme, Klaus (1985) Political Parties in Western Democracies. Aldershot:
Gower Publishing.
Von Beyme, Klaus (2005) Transformacija politikih stranaka. Zagreb: Fakultet
politikih znanosti.
Waller, Michael (1996) Party Inheritances and Party Identity, u: Pridham, Geof-
frey and Lewis, Paul (ur.) Stabilizing Fragile Democracies. London and New York:
Routledge.
Wolff, Stefan (2006) Ethnic Conflict. A Global Perspective. Oxford: Oxford Univer-
sity Press.
Zuki A. (2012) Demokratski izbori u Bosni i Hercegovini 1990 2010. Sarajevo:
Sarajevo Publishing.
Internet izvori:
Dosije (2014) Izborna kampanja u BiH: Slogani nematoviti, reciklirani i dosadni.
http: //dosije.ba/izborna-kampanja-u-bih-slogani-nemastoviti-reciklirani-i-dosadni/
Europarat, (2015) Preuzeto sa: http: //www.coe.int/de/web/portal/bosnia-and-
herzegovina
Hadovi S. (1998) Poljuljan monolitni tronozac SDA, SDS i HDZ. Sarajevo: Republika.
Preuzeto sa: http: //www.yurope.com/zines/republika/arhiva/98/196/196_4.HTM
Hrvatska demokratska zajednica 1990. http: //www.hdz1990.org/, pristupljeno:
07.07.2015.
127
Hrvatska demokratska zajednica BiH. http: //www.hdzbih.org/, pristupljeno:

07.07.2015.
http: //sdp.ba/datoteke/uploads/dokumenti/STATUT_SDP_BiH.pdf
http: //www.aceproject.org
http: //www.coe.int
http: //www.demokratskafronta.ba/index.php?lang=ba&sel=29, pristupljeno:
21.03.2015.
http: //www.hdz1990.org/?page_id=1033
http: //www.hdzbih.org/upload/tbl_dokumenti/program2011_web_164515.pdf
http: //www.ifes.org
http: //www.sda.ba/dokumentaSDA/STATUT%20SDA.pdf, pristupljeno: 21.03.2015.
http: //www.snsd.org/images/dokumenti/statut-snsd.pdf
http: //www.yurope.com/zines/republika/arhiva/98/196/196_ 4.HTM
https: //www.parlament.ba /istorija/default.aspx?id=28030&langTag=bs-BA&pril=b
IFIMES (2014) B&H: Nakon izbora nee biti velikih promjena. Ljubljana: http: //
www.ifimes.org/ba/8856
Istinomjer (2014) Izvjetaj o ispunjenosti predizbornih obeanja partija na vlasti
u Bosni i Hercegovini u mandatu 2010-2014. Sarajevo: UG Zato ne. http: //
istinomjer.ba/im3/wp-content/uploads/2014/09/Izvje%C5%A1taj-o-ispunjenosti-
predizbornih-obe%C4%87anja-partija-na-vlasti-u-Bosni-i-Hercegovini-u-mandatu-
2010-2014.-partije.pdf
Ivana M. (2014) Predizborni slogani: osiguranje bolje budunosti napokon postalo
vanije od osiguranja nacionalnih interesa. http: //www.6yka.com/blogovi/blog/20226/
predizborni-slogani-osiguranje-bolje-buducnost-napokon-postalo-vaznije-od-
osiguranja-nacionalnih-interesa
Izborni zakon Bosne i Hercegovine, http: //www.izbori.ba
Izbornimonitor.ba (2015) Dostupno na: http: //izbornimonitor.ba/info-o-izborima-
2014/o-izborima-u-bosni-i-hercegovini/.
Katana E. (2010) Predizborni slogani kao devedesetih. Radio slobodna Evropa:
http: //www.slobodnaevropa.org/content/bih_izbori_stranke_kampanje _slo-
gani/2146744.html
MHDZ (2010) Glavni slogan kampanje HDZ BiH: Snaga kojoj vjerujem, http: //
128
www.mhdz-ljubuski.com/novosti/1395-glavni-slogan-kampanje-hdz-bih-snaga-
kojoj-vjerujem
Partija demokratskog progresa. http: //pdp.rs.ba/, pristupljeno: 07.07.2015.
Savez nezavisnih socijaldemokrata. http: //www.snsd.org/, pristupljeno: 07.07.2015.
Savez za bolju budunost BiH. http: //www.sbb.ba, pristupljeno: 07.07.2015.
Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine. http: //sdp.ba/, pristupljeno:
07.07.2015.
Sredinje izborno povjerenstvo, Statistike i rezultat izbora. http: //www.izbori.ba/,
pristupljeno: 16.04.2015.
Srpska demokratska stranka. http: //www.sdsrs.com/, pristupljeno: 07.07.2015.
Statut Srpske demokratske stranke. http: //www.sdsrs.org/dokumenti/Statut_SDS.pdf,
Stranka demokratske akcije. http: //sda.ba/, pristupljeno: 07.07.2015.
Stranka za BiH. http: //www.zabih.ba/, pristupljeno: 07.07.2015.
Ustav Bosne i Hercegovine, http: //www.ustavnisud.ba
129
Lista tabelarnih prikaza i skraenica
Tabela 1: Broj stranaka i koalicija koje su nastupile na izborima i broj stranaka

koje su osvojile mandate za Parlament BiH
Tabela 2: Klasifikacija relevantnih stranaka
Tabela 3: Broj efektivnih stranaka (izbori za Parlament BiH)
Tabela 4: Indeks volatilnosti (izbori za Parlament BiH)
Tabela 5: Dodjela mandata u postupku kumulativnog glasanja
Tabela 6: Dodjela mandata listama
Tabela 7: Pregled naina izbora direktno, odnosno indirektno biranih predstavnika
Tabela 8: Rezultati izbora za Predstavniki dom parlamentarne skuptine BiH
1996-1998. (Slubene novine FBiH, broj 20, str. 596)
1998-2000. (izbori.ba)
Tabela 10: Struktura vielanih izbornih jedinica u izboru zatupnika za Parlamentarnu
skuptinu BiH (Herceg & Tomi, 2001)
2000-2002. (izbori.ba)
2002-2006. (izbori.ba)
2006-2010. (izbori.ba)
2010-2014. (izbori.ba)
2014-2018. (izbori.ba)
Lista skraenica
A-SDA Stranka demokratske aktivnosti

AVNOJ Antifaistiko Vijee Narodnog Osloboenja Jugoslavije
BiH Bosna i Hercegovina
130
BPS Bosanskohercegovaka patriotska stranka

CIPS Jedinstveni sistem identifikacije graana (eng. Citizen Identification Pro-
tection System)
DB Distrikt Brko
DF Demokratska Fronta
DNS Demokratski narodni savez
DNZ Demokratska narodna zajednica
DSP Demokratska socijalistika partija
DSS Demokratski socijalistiki savez
EU Evropska Unija
FBiH Federacija Bosna i Hercegovina
GDS Graanska demokratska stranka
HDU Hrvatska demokratska unija
HDZ 1990 Hrvatska demokratska zajednica 1990
HDZ BiH - Hrvatska demokratska zajednica BiH
HKDU Hrvatska kranska demokratska unija Bosne i Herceogovine
HNZ Hrvatska narodna zajednica
HSP Hrvatska stranka prava
HSS Hrvatska seljaka stranka
JMO Jugoslovenska Muslimanska Organizacija
KM Konvertibilna marka
MBO Muslimanska bonjaka organizacija
MHDZ Mlade Hrvatske demokratske zajendice
NATO Sjevenoatlantski savez (eng. North-Atlantic Treaty Organization)
NDP Narodni demokratski pokret
NHI BiH Nova hrvatska inicijativa Bosne i Hercegovine
NR BiH Narodna Republika Bosna i Hercegovina
NS Napredna Srpska
OHR Ured visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu
OSCE Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (eng. Organization for
Security and Cooperation in Europe)
PDP Partija demokratskog progresa
PR proporcionalna zastupljenost (eng. proportional representation)
RBiH Republika Bosna i Hercegovina
RS Republika Srpska
SBB Savez za bolju budunost
SBiH Stranka za Bosnu i Hercegovinu
SDA Stranka demokratske akcije
SDP Socijaldemokratska partija
SDS Srpska demokratska stranka
131
SFRJ Socijalistika Federativna Republika Jugoslavija

SIP Sredinje izborno povjerenstvo
SK-SDP Savez komunista - Stranka demokratskih promjena
SNSD Savez nezavisnih socijaldemokrata
SP Socijalistika partija Republike Srpske
SR BiH Socijalistika Republika Bosna i Hercegovina
SRJS Savez reformskih snaga Jugoslavije
SRS RS Srpska radikalna stranka Republike Srpske
SSO-DS Savez socijalistike omladine - Demokratski savez
ZAVNOBiH Zemaljsko antifaistiko Vijee Bosne i Hercegovine
132
Biografije autora
Suad Arnautovi je roen 1958. godine u Sarajevu.

Od 1995. do 2000. godine bio je gostujui predava na
Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Tokom
1994. i 1995. godine bio je glavni urednik nezavisnog
politkog asopisa za promociju graanskog drutva i
demokratske kulture STYLE.
Uestvovao je na brojnim naunim i profesionalnim
simpozijumima i seminarima o izborima i izbornim
procesima, kao i u programu strunog usavravanja o
izbornim sistemima i voenju izborne kampanje u SAD.
Bio je lan posmatrakih misija za izbore u Hrvatskoj (2004
i 2009), Albaniji (2004), Azerbejdanu (2006), Kirgistanu (2009), Meksiku (2009)
i Makedoniji (2010). Uestvovao je i u meunarodnim naunim i ekspertskim
konferencijama posveenim finansiranju politikih partija, politikom integritetu i
izbornim procesima u Egiptu, Srbiji, Moldaviji, Kirgistanu, Francuskoj i Ujedinjenom
Kraljevstvu. Prof. dr Arnautovi radno je angaovan kao saradnik na Fakultetu
politikih nauka Univerziteta u Sarajevu, na predmetima Politiki sistem Bosne i
Hercegovine i Politika analiza u prvom ciklusu studija; na predmetima Politiki
pluralizam u Bosni i Hercegovini i Izborni sistemi u drugom ciklusu studija; te na
predmetu Politiko predstavljanje na post-diplomskim studijama. Kao koordinator
za Univerzitet u Sarajevu, voa je trogodinjeg meunarodnog projekta TEMPUS
Razvoj policy-orijentiranih programa usavravanja u kontekstu evropskih integracija
(DEPOCEI) od 2012 2105. godine. lan je Udruenja izbornh zvaninika BiH,
Udruenja za politike nauke BiH i Meunarodnog udruenja za politike nauke.
Objavio je vie knjiga i naunih radova.
Nermina Mujagi je roena 1974. godine u Viegradu.

Diplomirala je na Fakultetu politikih nauka Univerziteta
u Sarajevu (odsjek urnalistika) 1994. godine. Magistrirala
je 2002. godine, a doktorirala 2006. godine. Zavrila je
postdoktorski studij na Fakultetu za drubene vede u
Ljubljani. Angaovana je na Fakultetu politikih nauka
Univerziteta u Sarajevu od 1998. godine. U zvanje
vanrednog profesora izabrana je 2012. godine. Objavila je
vie knjiga i publikacija koje su rezultat dugogodinjeg rada
u mnogobrojnim domaim i meunarodnim istraivakim
133
projektima. Napisala je preko 50 naunih i strunih radova u razliitim domaim

i inozemnim asopisima. lan je redakcije asopisa Zenike sveske: asopis za
drutvenu fenomenologiju i kulturnu dijagnostiku. Takoe je lan je Etikog savjeta
Univerziteta u Sarajevu.
Damir Kapidi je docent na Fakultetu politikih nauka

Univerziteta u Sarajevu iz oblasti komparativne politike.
Doktorirao je iz politikih znanosti na Univerzitetu
u Sarajevu, a prethodno je studirao meunarodne
odnose i politologiju u Berlinu, Potsdamu i Sarajevu.
Predmet njegovog istraivanja su elementi i procesi
demokratizacije u multietnikim dravama, posebice
pitanja institucionalnog dizajna i etniciteta, te legitimiteta
u hibridnim politikim porecima. Objavio je desetak
znanstvenih i strunih lanaka (Ethno-politics, Journal
of Southeast European and Black Sea Studies, Croatian
International Relations Review) i poglavlja knjiga na
temu demokracije i institucija u postkonfliktnim i multietnikim dravama.
Suradnik je na projektu Justice and Security Research Programme sa London School
of Economics (LSE) i na RRPP projektu Balkan Comparative Electoral Study sa
Univerzitetom Fribourg i regionalnim partnerima. Tijekom 2014. i 2015. godine
bio je na studijskim boravcima na Univerzitetu u Cirihu i na LSE, a 2012. i 2014.
godine radio je terenska istraivanja u Istonoj Africi sa LSE. Predaje i pie na
hrvatskom/bosanskom/srpskom, engleskom i njemakom jeziku.
Amer Osmi je roen 1984. godine u Jajcu. Diplomirao

je na Fakultetu politikih nauka Univerziteta u Sarajevu
(Odsjek sociologija) 2007. godine. U maju 2007. godine
stupio u radni odnos u svojstvu asistenta iz oblasti
sociolokih nauka na Fakultetu politikih nauka. Vii
asistent je na metodolokoj grupaciji predmeta. Magistrirao
je 2013. godine na Interdisciplinarnom postdiplomskom
studiju na Fakultetu politikih nauka Univerziteta u
Sarajevu. Doktorski je kandidat na Odsjeku za sociologiju
FPN-a Univerziteta u Sarajevu. Sudjelovao je na vie
projekata, od kojih se izdvajaju projekat BECAN (FP7)
10/2009 10/2012 i Socioloki leksikon pod urednitvom
prof. dr. Senadina Lavia. Uestvovao je na vie naunih i strunih skupova i
134
konferencija u zemlji i inostranstvu. Objavio je nekoliko znanstvenih i strunih

radova u indeksiranim domaim i meunarodnim asopisima. Saradnik je na
projektima sa Friedrich Ebert fondacijom i Asocijacijom XY.
Elma Huruz je roena 1985. godine u Sarajevu. Diplomirala

je na Fakultetu politikih nauka Univerziteta u Sarajevu
2009. godine na odsjeku Politologija. Magistrirala na istom
fakultetu 2014. godine, na usmjerenju Meunarodni odnosi
i diplomatija. Trenutno je doktorant na polju politologije.
Tijekom studija, tri akademske godine bila je angaovana
svojstvu demonstratora na predmetima Politika filozofija
i Politika sociologija. Na Fakultetu politikih nauka u
Sarajevu birana je u zvanje asistenta na odsjeku Politologija
2010. godine, a 2015. u zvanje vieg asistenta za oblast
politikih nauka. Uestvovala je na vie meunarodnih
naunih konferencija, seminara i projekata. Objavila je
nekoliko prikaza i tekstova u priznatim meunarodnim asopisima.
135
CIP -
, e
ISBN 978-86-85547-39-3
COBISS.CG-ID 27977744

Politički Pluralizam I Unutarstranačka Demokratija

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Politički Pluralizam I Unutarstranačka Demokratija

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

POLITIKI PLURALIZAM

Nacionalna studija za Bosnu i Hercegovinu

Centar za monitoring i istraivanje CeMI

Nacionalna studija za Bosnu i Hercegovinu

3.1 . Izborne jedinice - uvod......................................................................................................55

4. . IZBORNE KAMPANJE I OPI IZBORI OD 1996. DO 2014. GODINE.................. 87

5. . UNUTARSTRANAKA DEMOKRATIJA................................................................ 109

Lista tabelarnih prikaza i skraenica................................................................................. 130

Biografije autora................................................................................................................. 133

Nacionalna studija o unutarstranakoj demokraciji u Bosni i Hercegovini je dio ireg

njoj je publicirano pet studija u kojima se iz razliitih uglova osvjetljava zakonski

Kljune odlike izbornog sistema date su u studiji dr Arnautovia. Namjera nam je

Prof. dr Suad Arnautovi

1.1. Historijski pregled

1.1.1 Dravnost Srednjovjekovne Bosne

Nakon rascijepa Rimskog Carstva na Istono i Zapadno, Bosna1 se teritorijalno

U kulturno-historijskom smislu vanu ulogu e odigrati bosansko pismo BOSANICA

1.1.2 Turska okupacija (1463. 1878.)

Dolaskom Turske Bosna e izgubiti svoju srednjovjekovnu dravnu samostalnost i

su uivali vee privilegije u vrijeme Turske, za razliku od drugih naroda u BiH,

1.1.3 Austrougarska okupacija (1878.-1918.)

Zaposjedanjem Bosne od Austro-Ugarske bila je okonana 415-godinja osmanska

stajalita ekonomije vodila kolonijalnu politiku. Meutim, nakon aneksije prestala

1.1.4 Junoslavenski zagrljaj

Po zavretku Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske, Bosna se po trei put

integriteta BiH, nego i na raun Muslimana koji se pokuavaju nacionalizirati

1.1.5 Drugi svjetski rat i povratak teritorijalnog integriteta BiH

Na 2. zasijedanju Antifaistikog Vijea Narodnog Osloboenja Jugoslavije (AVNOJ)

pripadnici drugih naroda i narodnosti BiH zadovoljni narodnom ravnopravnosti

1.2 Osamostaljenje BiH nakon raspada SFRJ pravni aspekt

4 Reformom Ustava Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije iz 1974., federativne repub-

5 Socijalistika partija se razvila iz Saveza komunista, Socijalistiki demokratski savez iz Socijalistikog

1.3 Aktualni politikih sistem i ustavni poredak

1.3.1 Ustavna aharhija u ratnim okolnostima

U ratnom periodu od 1992. do 1995. godine, nastajali su ilegalni ustavi u pokuaju

1.3.2 Daytonski sporazum i izgradnja konkordacijske demokratije

Ako je kriterijum za razgraniavanje ustavnih od apsolutistikih, autoritarnih

11 Opim okvirnim sporazumom za mir u Bosni i Hercegovini dogovorena su osnovna naela

u Bosni i Hercegovini. Aneks 4 Okvirnog mirovnog sporazuma tj. Daytonski ustav

sporazuma. Ali, Bosna i Hercegovina, prema Gromesu, razlikuje se od drugih

1.3.3 Internacionalna uprava u BiH

Kompleksnost politikog sistema BiH uslovljena je i ulogom OHR-a (Office of the

konferenciji u Bonnu proirilo mandat Visokog predstavnika dozvoljavajui mu da

1.4.1 Parlamentarna Skuptina BiH

I karakter dravnog parlamentarizma u Bosni i Hercegovini ili dravne zakono-

sve vie ukazuju da on ne odgovara doktrinarnom pojmu ustava, da ne zadovoljava

1.5 Izvrna vlast

1.5.1 Predsjednitvo BiH

Predsjednitvo Bosne i Hercegovine je kolektivni ef drave i nosilac izvrne vlasti.

1.5.2 Neke specifinosti naina odluivanja Predsjednitva BiH

Postoji nekoliko specifinosti u izboru i nainu odluivanja Predsjednitva. Za-

Iz svega navedenog, oito je da je dananja BiH udaljenija od ustavne demokratije

Politike stranke zauzimaju centralno mjesto u suvremenim predstavnikim de-

2.1 Uvoenje viestranaja i razvoj politikog pluralizma od

Dananja BiH je nekonsolidirana demokracija sa viestranakim sustavom.

aktera (Chandler, 2000: 111). Istovremeno, meutim, dolazi do politizacije etnic-

2.2 Struktura drutvenih rascjepa u BiH

Politiki relevantni drutveni rascjepi u BiH danas su jasno definirani etnikom

nastajue grupe dodatno su se uvrstile politikom i stranakom institucional-

2.3 Pravni osnov formiranja i financiranja politikih stranaka

Formiranje i rad politikih stranaka u BiH regulirano je zakonodavstvom na vie

anje politikih stranaka se tako regulira zakonima na nivou entiteta, Federacije

2.3.1 Osnivanje i registracija politikih stranaka

2.1 Uvoenje viestranaja i razvoj politikog pluralizma od

2.4 Politike stranke na izborima za Parlament BiH