Professional Documents
Culture Documents
Herceg Prehrambena I Funkcionalna Svojstva
Herceg Prehrambena I Funkcionalna Svojstva
Saetak
Proteini sirutke ine 18 - 20 % ukupnih proteina mlijeka. Njihova
nutritivna vrijednost, uz raznolika fizikalno-kemijska i funkcionalna svojstva,
ine proteine sirutke iroko primjenjivim u prehrambenim proizvodima.
Proteini sirutke najee se koriste zbog poeljnih funkcionalnih svojstava.
Mogu se koristiti kao sredstva za eliranje, za vezivanje vode, emulgiranje te
stvaranje pjene. Zahvaljujui primjeni novih procesnih tehnika (membranskih
tehnika frakcioniranja), danas je mogue proizvesti razliite dodatke hrani na
bazi proteina sirutke. Najvaniji proizvodi na bazi sirutkinih proteina su
koncentrati i izolati proteina sirutke. Svrha ovog rada je dati sveobuhvatan
pregled hranjivih i funkcionalnih svojstava najee upotrebljavanih oblika
proteina sirutke (koncentrata proteina sirutke - KPS i izolata proteina sirutke -
IPS) u prehrambenoj industriji.
Kljune rijei: proteini sirutke, funkcionalna, terapeutska i prehrambena
vrijednost proteina
Uvod
Poveani zahtjevi potroaa za ukusnijim, zdravijim, prikladnijim i
prirodnijim prehrambenim proizvodima potaknuli su mlijenu industriju na
razvijanje i opskrbu prehrambenih proizvoda dodatcima mlijenih (sirutkinih)
proteina kako bi im poveali nutritivnu vrijednost te poboljali funkcionalna
svojstva.
Sirutka je sporedni proizvod u proizvodnji sira ili kazeina. U sirutku
obino prelazi oko 50 % suhe tvari mlijeka u kojoj je najzastupljenija laktoza,
nakon koje slijede proteini, mineralne tvari i mlijena mast (tablica 1). U
sirutku prelaze svi ugljikohidrati mlijeka preostali nakon proizvodnje sira, od
kojih je 90 % laktoze te neto glukoze i galaktoze, oligosaharida te
aminoeera.
379
Z. Herceg i A. Reek: Prehrambena i funkcionalna Mljekarstvo 56 (4) 379-396, 2006.
Proteini sirutke
Proteine sirutke najveim dijelom ine -laktoglobulini i -laktalbumini
koji su genski proizvodi mlijene lijezde. Tada slijede proteoze - peptoni
(koji djelomino potjeu i od hidrolize -kazeina), te imunoglobulini i albumin
krvnog seruma kao i manji peptidi poput laktoperoksidaze, lizozima,
380
Z. Herceg i A. Reek: Prehrambena i funkcionalna Mljekarstvo 56 (4) 379-396, 2006.
381
Z. Herceg i A. Reek: Prehrambena i funkcionalna Mljekarstvo 56 (4) 379-396, 2006.
382
Z. Herceg i A. Reek: Prehrambena i funkcionalna Mljekarstvo 56 (4) 379-396, 2006.
383
Z. Herceg i A. Reek: Prehrambena i funkcionalna Mljekarstvo 56 (4) 379-396, 2006.
384
Z. Herceg i A. Reek: Prehrambena i funkcionalna Mljekarstvo 56 (4) 379-396, 2006.
TD x BV
NPU = ------------- /1/
100
385
Z. Herceg i A. Reek: Prehrambena i funkcionalna Mljekarstvo 56 (4) 379-396, 2006.
386
Z. Herceg i A. Reek: Prehrambena i funkcionalna Mljekarstvo 56 (4) 379-396, 2006.
387
Z. Herceg i A. Reek: Prehrambena i funkcionalna Mljekarstvo 56 (4) 379-396, 2006.
Vezanje vode
Jedna od najinteresantnijih osobina sirutke je sposobnost vezivanja vode.
Vezivanje vode u namirnicama ovisi o odnosu slobodne i vezane vode i naina
vezivanja vode, to utjee na konzistenciju namirnice i njenu stabilnost.
Upotrebom koncentrata proteina mlijeka i sirutke, moe se utjecati na odnos
slobodne i vezane vode, kao i na nain vezivanja vode.
Sposobnost vezivanja vode je vrlo vana u mljekarskoj industriji u
proizvodnji fermentiranih mlijenih napitaka kao i u pekarskoj industriji zbog
odravanja svjeine pekarskih proizvoda. Sposobnost vezivanja vode
sirutkinih i denaturiranih sirutkinih proteina kree se od 0,5 - 1,2 g H2O / 1
gramu suhe tvari (Morr i Foegeding, 1990.).
Stvaranje pjene
Kada se suspenzija proteina sirutke u vodi mijea, inkorporira se zrak i
stvara pjena stabilne strukture. Formiranje pjene proteinske smjese ovisi o
sposobnosti otvaranja proteinskih lanaca te usmjeravanju na meupovrine
tekuina - zrak. Potpuna razgradnja proteinskih lanaca znai denaturaciju
proteina koja rezultira stvaranjem krhke meupovrine i raspadom pjene.
Sposobnost stvaranja pjene (poveanje volumena) i stabilnost pjene ovisi o
vie faktora od kojih su najvaniji kvaliteta proteina odnosno stupanj njihova
denaturiranja, zatim udio proteina, udio Ca i drugih iona, zatim temperatura,
pH sredine i udio masti (Morr i Foegeding, 1990.; Jovanovi i sur.,
2005.)
388
Z. Herceg i A. Reek: Prehrambena i funkcionalna Mljekarstvo 56 (4) 379-396, 2006.
eliranje
Sposobnost eliranja je vana funkcionalna osobina proteina sirutke kada
se koriste u proizvodnji pojedinih prehrambenih proizvoda. Niska toplinska
stabilnost sirutkinih proteina ograniava njihovu primjenu u sustavima
podvrgnutim djelovanju topline, ali takoer omoguava proizvodnju novih
tipova proizvoda na mlijenoj osnovi.
Proteinski gelovi su sastavljeni od trodimenzionalne mree koja sadri
veliku koliinu vode. U eliranje su ukljuene reakcije otvaranja proteina,
vezivanja vode, interakcija protein - protein i imobilizacija vode.
Proteini sirutke, zagrijavanjem pod odreenim uvjetima otopine (pH, suha
tvar, sastav mineralnih tvari) mogu formirati vrlo elastine gelove.
Zagrijavanje je prvi korak u formiranju gela i to je temperatura via, raste
stupanj intramolekularnog vezivanja i gel je vri (Morr i Foegeding,
1990.; Jovanovi i sur., 2005.).
Emulgiranje
Proteini sirutke djeluju kao dobro emulgirajue sredstvo. Ove sposobnosti
zasnivaju se na proteinskom smanjenju povrinske napetosti izmeu
hidrofobnih i hidrofilnih komponenata u hrani gdje dolazi do izraaja
intramolekularna nabrana struktura proteina s relativno podjednakom
raspodjelom niza nepolarnih, polarnih, neutralnih te nenabijenih ili nabijenih
ostataka aminokiselina.
Uope, initelji koji utjeu na emulgirajue osobine slini su initeljima
koji odreuju formiranje pjene i uvjetovani su sustavom koji se koristi za
emulgiranje, ionskom jainom sredine i tipom proteina sirutke (Webb i sur.,
2002.).
Kapacitet emulgiranja proteina direktno ovisi o topljivosti, tako da svi
initelji koji smanjuju topljivost utjeu na sniavanje kapaciteta emulgiranja.
Kod nativnih proteina emulgirajua sposobnost je utoliko vea ukoliko se
zadrava prirodna struktura, tj. to su manje denaturirani proteini. S obzirom
da su proteini sirutke vrlo topljivi u kiselim sredinama, oni e djelovati kao
emulgatori i pri niskim pH vrijednostima, pri kojima je veina drugih proteina
netopljiva. U pH podruju 4 do 5 (izoelektrinom) nije mogue formirati
stabilne emulzije. Stabilnost emulzije je sposobnost proteina da formiraju
emulziju koja ostaje nepromijenjena odreeno vrijeme pod danim okolnostima
(Herceg i sur. , 2004.; Herceg i sur., 2005.; Pearce i Kinsella, 1978.).
389
Z. Herceg i A. Reek: Prehrambena i funkcionalna Mljekarstvo 56 (4) 379-396, 2006.
392
Z. Herceg i A. Reek: Prehrambena i funkcionalna Mljekarstvo 56 (4) 379-396, 2006.
393
Z. Herceg i A. Reek: Prehrambena i funkcionalna Mljekarstvo 56 (4) 379-396, 2006.
Zakljuak
Dostupnost razliitih vrsta proteina sirutke (KPS, IPS), pojedinano
usklaenih za odreenu primjenu, porasla je zbog razvoja procesnih tehnika u
prehrambenoj industriji koje su u velikoj mjeri omoguile procesiranje sirutke
kao tradicionalnog nusproizvoda pri proizvodnji sira, kao koristan dodatak
prehrambenim proizvodima.
Mogunost njihove primjene kao potencijalnog dodatka prehrambenim
proizvodima omoguilo je mlijenoj industriji jedinstvenu priliku za razvoj i
opskrbu prehrambenih proizvoda dodatcima mlijenih proteina kako bi im
poboljali nutritivna i funkcionalna svojstva.
Proteini sirutke se u mljekarskoj industriji koriste ve due vrijeme zbog
svojih prehrambenih ali i funkcionalnih svojstva, no u posljednje vrijeme sve
se vie primjenjuju i u drugim prehrambenim industrijama, prije svega u
pekarskoj i mesnoj industriji te u proizvodnji djeje hrane.
Iz navedenog se moe konstatirati da e u budunosti koritenje proteina
sirutke, kao funkcionalnog dodatka hrani, ovisiti o tome hoe li prehrambeni
znanstvenici prepoznati vanost razumijevanja molekularne osnove
funkcionalnosti proteina.
Summary
Whey protein fractions represent 18 - 20 % of total milk nitrogen content.
Nutritional value in addition to diverse physico - chemical and functional
394
Z. Herceg i A. Reek: Prehrambena i funkcionalna Mljekarstvo 56 (4) 379-396, 2006.
Literatura
BIRD, J. (1996): The application of membrane systems in the dairy industry, J. Soc. Dairy
Technol., 49, 16-23.
BYLUND, G. (1995): Dairy processing handbook. Tetra Pak, Processing Systems AB, Lund,
Sweden.
CORRADINI, C. (1998): Functional properties of whey proteins in foods. Scienzia e Technca
Lattiero Casearia, 49, 204-213.
DAMODARAN, S. (1996a): Amino acids, peptides and proteins. Food Chemistry, 321-430.
Fennema OR , New York: Dekker.
DAMODORAN, S. (1996b): Amino acids, peptide and proteins. Marcel Dekker. Inc., New
York, 15-21.
DAMODORAN, S. (1997): Food proteins: an overview. U Food Proteins and their
Applications; Damadoran, S., Paraf, A. Ured.; Marcel Dekker Inc.: New York, 1-24.
DE WIT, J. N. (1998): Nutritional and functional characteristics of whey proteins in food
products. Journal of Dairy Science 81, 597-608.
FOEGEDING, E. A., DAVIS, J. P., DOUCET, D., MCGUFFEY, M. K. (2002): Advances in
modifying and understanding whey protein functionality. Trends In Food Science Technology
13, 151-159.
FOX, P. F. (2003): The major constituents of milk In Dairy processing, e. Smith, G., 5-38.
HERCEG, Z., LELAS, V., REEK, A. (2004.): Funkcionalna svojstva -laktalbumina i -
laktoglobulina. Mljekarstvo, 54, 195-208.
395
Z. Herceg i A. Reek: Prehrambena i funkcionalna Mljekarstvo 56 (4) 379-396, 2006.
HERCEG, Z., LELAS, V., KREI, G., REEK, A. (2005.): Funkcionalnost izolata i
hidrolizata proteina sirutke. Mljekarstvo, 55, 171-184.
HRAMCOW, A. G. (1979): Molonaja Sivorotka. Pievaja promilenost, Moskva.
http:// www.bpc.mh-hannover.de; http:// www. employees.csbsju.edu; http://www.soft-matter.
uni.tuebingen.de; http:// www.usdec.org; http://www.nutrix.hr/suplementi/protein/whey1.htm
HUFFMAN, L. M. (1996): Processing whey protein for use as a food ingredient. Food
Technology, 50, 49-52.
JAYAPRAKASHA, H. M., BRUECKNER, H. (1999): Whey protein concentrate: a potential
functional ingredient for food industry. Journal of Food Science and Technology, 36, 189-204.
JOVANOVI, S., BARA, M., MAEJ, O. (2005.): Serum proteini - osobine i mogunost
primjene. Mljekarstvo, 55, 215-233.
KING, L. (1996): Whey protein concentrates as ingredients. Food Techology Europe, 3, 88-
89.
KINSELLA, J. E., WHITEHEAD, D. M. (1989): Proteins in Whey: Chemical, Physical, and
Solubility of Whey Proteins. Journal Dairy Science, 67, 2701-2710.
MARSHALL, K. R. (1986): Industrial isolation of milk proteins: Whey proiteins in
developments in dairy chemistry - 1. Ured. Fox, P.F. Elsevier Applied Science Publishers
Ltd., London and New York, 339-374.
MORR, C. V., FOEGEDING, E. A. (1990): Composition and Functionality of Commercial
Whey and Milk Protein Concentrates and Isolates: A Status Report' in Food Tech., 44,100-
112.
PEARCE, K. N., KINSELLA, J. E. (1978): Emulsifying properties of proteins: evaluation of a
turbidometric technique. Journal of Agricultural and Food Chemistry, 26, 716-723.
RENNER, E. (1986): Milk proteins. Volkswirtschaftlicher Verlag, Munchen, str. 90-153.
TRATNIK, LJ. (1998.): Mlijeko - tehnologija, biokemija i mikrobiologija. Hrvatska
mljekarska udruga, Zagreb, 345-380.
WEBB, M. F., MAAEM H. A., SCHMIDT, K. A. (2002): Food protein functionality in a
liquid system. Journal of Food Science, 67, 2896-2902.
WEBB, B. H., JOHNSON, A. H., ALFORD, J. A. (1974): Fundamental of Dairy Chemistry.
The AVI Publushing Company, INC., Westport
396