ALEKSANDAR LESO IVANOVI

VIZIJA

Cetinjsko polje i modri sumrak u proljee

Puteljkom to brazda polje kao linija dlan
usamljen koraa Njego, zamiljen i grudobolan,
i zna, sjetan, da mu vijeka biti nee.

A svaka boja i sum vecernji nagovijesti

svu tugu jedne mladosti bez zdravlja
i svu skrivenu i vjecnu ljepotu
zivota sto ga polako ostavlja.

Tolike tajne ovog svijeta bijela

a tako mali broj dana.
Ne muci njega svijest o smrti tijela,
vec ga muci smrt svijesti, tako rana.

Pogled daljinu ore i busi horizont sivi:

Blago tome ko dovijek zivi.
Sikti kroz njega snazno mlaz strasne volje
i preliva ga svega kao tecnost:
u dzina raste Njegos, bolestan od grudobolje,
i silan, krcat mislju, on krenu kroz pusto
polje
i zakorai pravo u vjenost