posveena vizualnoj strukturi stihova, jasno ukazuje na autorovu elju da njegova poema i prije samog itanja ostavi odreeni dojam. Autor stih doivljava kao vizualno sredstvo te manipulira njime; konstanta tenja mu je:da se bjelina podloge ukljui u znaenjski sustav pjesme (Pavlii, 1993: 28). Branislav Obluar iznosi svoje miljenje: ''Duljina pjesme omoguuje stihu da postane nositeljem vizualnog ritma, koji se artikulira kao odnos kontinuiteta, koji uspostavljaju trolani reci, i mjesta diskontinuiteta, koja odstupanjem od utvrene norme dobivaju na znaaju, a moe se rei da stoje u odnosu i sa sadrajem poeme.'' (Obluar. 2015. Narcis Radovana Ivia). Interpretacija Narcisa zahtijeva pristupanje objema razinama teksta, tematskim i formalnim. Narcis obiluje pjesnikim slikama; njegova struktura sama za sebe moe stajati kao vea slika koja obuhvaa i organizira one manje (slike). Dinaminost teksta koja uvjetuje pojavnost kretanja, pokretljivosti, ima snaan utjecaj u formiranju slikovnih doivljaja: ''narcis hoda/pod crnim/granama/...tiho ide/umama''. Jekovito ponavljanje: ''ako ide/ako ide/kad ide/ako ide/...'' formiraju sliku melodinosti i repetitivnosti. Vaan slikovni element svakako je i voda, ije reflektivne mogunosti, tj. Zrcalnost, ostvaruje brojne slike: ''njemu se/udom/te dvostruke ruke/oi te prozirne/nad tamnim dubinama''. Motiv vode usko je povezan s motivom sna, motivom mistike i mitskog.
Krajolik je u ovoj poemi vrlo snaan, autonomian. Karakterizira ga
preplitanje planova i veliina, malog i velikog, udaljenog i bliskog. Stvaraju se slike uma, planina, izvora, ponora, lia i kamenia...Nije rijetko ni vizualiziranje usitnjavanja koje se ostvaruje kroz motive pijeska i ljunka.