Ivieva poema Narcis vizualno je snano djelo.

Ve sama koliina panje

posveena vizualnoj strukturi stihova, jasno ukazuje na autorovu elju da
njegova poema i prije samog itanja ostavi odreeni dojam. Autor stih
doivljava kao vizualno sredstvo te manipulira njime; konstanta tenja mu
je:da se bjelina podloge ukljui u znaenjski sustav pjesme (Pavlii,
1993: 28). Branislav Obluar iznosi svoje miljenje: ''Duljina pjesme
omoguuje stihu da postane nositeljem vizualnog ritma, koji se artikulira
kao odnos kontinuiteta, koji uspostavljaju trolani reci, i mjesta
diskontinuiteta, koja odstupanjem od utvrene norme dobivaju na
znaaju, a moe se rei da stoje u odnosu i sa sadrajem poeme.''
(Obluar. 2015. Narcis Radovana Ivia). Interpretacija Narcisa zahtijeva
pristupanje objema razinama teksta, tematskim i formalnim. Narcis obiluje
pjesnikim slikama; njegova struktura sama za sebe moe stajati kao vea
slika koja obuhvaa i organizira one manje (slike). Dinaminost teksta koja
uvjetuje pojavnost kretanja, pokretljivosti, ima snaan utjecaj u formiranju
slikovnih doivljaja: ''narcis hoda/pod crnim/granama/...tiho ide/umama''.
Jekovito ponavljanje: ''ako ide/ako ide/kad ide/ako ide/...'' formiraju sliku
melodinosti i repetitivnosti. Vaan slikovni element svakako je i voda, ije
reflektivne mogunosti, tj. Zrcalnost, ostvaruje brojne slike: ''njemu
se/udom/te dvostruke ruke/oi te prozirne/nad tamnim dubinama''. Motiv
vode usko je povezan s motivom sna, motivom mistike i mitskog.

Krajolik je u ovoj poemi vrlo snaan, autonomian. Karakterizira ga

preplitanje planova i veliina, malog i velikog, udaljenog i bliskog. Stvaraju
se slike uma, planina, izvora, ponora, lia i kamenia...Nije rijetko ni
vizualiziranje usitnjavanja koje se ostvaruje kroz motive pijeska i ljunka.