Tlir l-ilt'li!fy l:( lcaclwt r du,: -i.JU Unuvr-iiv c! lil~n?

t' Coutcrencc -
1\,;>.;t'lI}"c!ung Jl;l,tldignlS (:f C'hildhrt,d LlIl11 [.i.ll'ali,l}! - UFZG2015, Opatija, Croatia

U FZG2015 Konferencija
13. - 15. 4. 2015. / Opatija, Hrvatska
Pregledni rad
stranice: 672-678

Fenomenologija adolescentskog samoozljeivanja: pokuaj

samoozdravljenja ili pokuaj suicida - izazov empatijskoj
i mentalno zdravoj koli
Aleksandra Mindoljevi Drakuli
Katedra za psihologiju, Uiteljski fakultet Sveuilita u Zagrebu

Saetak
Samoozljeivanje prema veini istraivanja, najvie rabi adolescentska populacija te
osobe u ranoj odrasloj dobi. Adolescentsko samoozljeivanje ide od ovisnosti o psihoaktivnim
tvarima, kockanju i sl. do raznih oblika outomutitoclje, poput probadanja i rezanja vlastitog tijela.
Danas se smatra i dijelom nove subkulture mladih koji samoozljeivanje rabe gotovo kao stil i-
vota. Iako se danas ne zna dovoljno o pojavnosti i uestatosti (namjernog) samoozljeivanja
(engl. deliberate self-harm. DSH), taj fenomen uz suicid predstavlja stiqmu i veliki javnozdravstve-
ni problem. U radu se razmatraju dvije koncepcije: namjerno adolescentsko samoozljeivanje s
ishodom koji nije fatalan te pokuaj adolescentskog suicida. Recentni podaci naglaavaju dvije
gotovo oprene ideje: a) da samoozljeivako ponaanje adolescenata slui ponajprije kao regu-
lator negativnih afekata te da kao takvo ne moe biti vezano uz pokuaj suicida i b) da je samo-
ozljeivanje parasuicidalan in u kojemu se isprepleu dvije tendencije: tenja za smru i apel u
pomo, tonije da svako automutilirajue ponaanje, durkheimovskim rjenikom, u sebi krije za-
metak samoubojstva. Takoer, u radu se naglaava da je samoozljeivanje vidljivo ponajprije u
kolskom okruju u kojemu se prvobitno identificira te odakle potekne i prva inicijativa za trae-
njem pomoi. Nastavnici, profesori i strunjaci mentalnoga zdravlja koji rade u kolama prve su
osobe koje razotkrivaju ovaj sloeni adolescentski problem, pa se smatra da unato klinikom
neiskustvu imaju jedinstvenu priliku za pruanjem prve psiholoke pomoi adolescentu u krizi,
budui da se zna da je rana intervencija, u tom smislu, krucijaina.
Kljune rijei: adolescent; pokuaj suicida; samoozljeivanje; suicid; kola

Uvod
Golemi je raspon razliitih ljudskih autodestruktivnih i samounitavajuih ponaanja i
postupaka. Mnogi istraivai smatraju da je u objanjavanju tih postupaka osnovni problem defi-
niranja kontinuuma namjernog-nenamjernog, tonije definiranja (ne)svjesne namjere nasilnog
unitavanja vlastitoga ivota.
Tako je britanski psihijatar Erwin Stengel (1902. - 1973.) smatrao da postoje ovjekova le \.1...:),,,
samounitavajua ponaanja koja nisu povezana s idejama oduzimanja vlastitog ivota, pa se ne S\e,(\~
mogu smatrati suicidalnim pokuajima. U svojim je radovima konstatirao da su 'edino ponaan'a
koja zavre smru - samoubilaka. S druge je strane, ameriki sihijatar i suicidolog Karl Mennin-
~\ ~\'(\\~ti
ger (1893. - 1990.) razradio pojam tzv. kronino samoubostv pod kojim je smatrao da je suici-
~~C\\.~O
dalno ponaanje svako samoozljeujue ponaanje koje moe ii od specifinog naina ivota koji
~U-Y.:O
osoba vodi i kOji joj skrauje i ugroava ivot (primjerice asketsko ponaanje, zlouporaba psihoak-
tivnih tvari, treniranje rizinih sportova, zanemarivanja lijenikih uputa i sl.) pa do izravnih i na-
mjernih pokuaja samoubojstva (Mindoljevi Drakuli, 2013.). Tako je skovana koncepcija svje-
snog (namjernog) samoozljeivanja (engl. deliberate seij-horm, DSH), no istraivanja tog fenome-
na nisu bila jednoznana. Kanadski su psiholozi Chapman i Dixon Gordon (2007) pronali da osobe
s DSH nemaju izraenu krajnju elju za smru, nego nastoje ovladati svojom psihikom patnjom
~tem emocionalnog pr3njgnjd koje im je oduak za reduciranje i reguliranje negativnih osjeaja

n/2
 The l(lcU!ty (:(Teuc'lifr Lducciiou L!i1il}tJr~ily o/ZnAtel C\J1ljiJi'!'IUt'-
l

l<,~.";t'fln!!lilg Pd!~tldi~~Il':' (i! C'hildi;(Jod d!lii Education - UFZG2015, Opatija, Croatia

(Chapman i Dixon-Gordon, 2007.). S obzirom na ove dvije (oprene) konstatacije (tenja za smru
ili apel u pomo) danas nema jedinstvene definicije i klasifikacije suicidalnog ponaanja te se sve
rjee zastupa koncepcija dihotomnosti suicidalan-nesuicidalan (Marinko, 2011.).
S obzirom na navedena proturjeja, kod adolescenata je ta granica zbog njihovih razvoj-
nih obiljeja jo propusnija, pokretljivija u oba smjera i time nejasnija, pa su mladi zato posebno
ranjiva skupina. Kako se njihovo samoozljeujue i suicidalno ponaanje dogaa uviiek Il koo-
~retnom drutvenom kontekstu (kod mladih je to najee u obitelji ili koli), od kole se danas
oekuje (uran) odgovor, ponajprije identificiranje i razumijevanje samoozljeivakog i suicidal-
nog ponaanja, a zatim i adekvatno zbrinjavanje samoozljeujueg/suicidalnog adolescenta
(uljuivanjem specijaliziranih zdravstvenih ustanova i socijalnih slubi u problem).

Osnovna obiljeja adolescentskog namjernog samoozljeivanja

Posebnost adolescentskog samoozljeivakog i samoubilakog ponaanja proizlazi iz nji-
hove razvojne psjhodjnamike Naime, u adolescenciji kao turbulentnam razvojnom periodu ivo-
ta esta su pitanja vezana o smislu ivota i smrti. f\dolescent je uznemiren pred takvim pitanjima
te je granica izmeu tenji za ivotom i tenji prema samodestrukciji veoma izraena.
Adolescentsko namjerno samoozljeivanje kompleksan je, multikauzalan i teak jav-
nozdravstveni problem kojeg prati izrazita drutvena stigma. Javlja se ~ 12, godine te se kao
obrazac ponaanja moe zadrati sljedeih 10 do 15 godina. Manifestira se na razliite, esto~-
petitivne i ritualne naine. Namjerno samoozljeujue ponaanje adolescent moe rabiti sam ili
uz pomo vrnjaka, od kojih su najei rezanje vlastite koe. samospaljivanje dijelova tijela te Q.e?-"~ \
udaranje samog sebe. Ostali uobiajeni naini namjernog samoozljeivanja zabiljeeni u razlii- ~~\" \.
tim studijama su: grebanje/akanje koe/kraste do krvi, udaranje glavom, bacanje u zid, upa-
cl ~
nje kose, grizenje (posebice usne upljine), probadanje tijela s iglama, (samo)tetoviranje, predo-
ziranje, gladovanje i slino (D'Onofrio, 2007.). Sukladno etvrtom izdanju dijagnostike klasifika-
cije duevnih poremeaja (1996), namjerno se samoozlieivanje smatralo simptomom graninog
.Qflremeaja linosti te je tek nakon niza klinikih istraivanja prepoznato kao jedjnstvena psiho-
~toloka kategorija koja moe egzistirati kao zaseban kliniki sindrom (eng/. impulsive self-inju-
riaus behaviars), i to u klinikoj, ali i neklinikoj populaciji. Dijagnostiki kriteriji su: okupiranost
tjelesnim samoozljeivanjem, nemogunost da se osoba tom impulsu odupre, osjeaj olakanja,
gratifikacije i smanjenja tenzije neposredno prije i za vrijeme trajanja samoozljeujueg ponaa-
nja te nepostojanje svjesne suicidalne namjere (APU, 1996.; APU, 2014.).
Statistiki podaci na nacionalnom, reprezentativnom uzorku u Velikoj Britaniji (2005) po-
kazali su da se 10% petnaestgodinjaka i esnaestgodinjaka namjerno samoozljeuje (Prever,
2006.). U amerikim je studijama prevalencija znatno vea (od 12 do 30%), a u klinikom uzorku
adolescenata jo vea, i to od 40 do 60% (D'Onofrio, 2007.). Nadalje, tijekom 20-godinjeg raz-
doblja epidemiolokih praenja, naeno je da je u SAD-u od 1983. do 2003. godine uestalost fe-
nomena namjernog adolescentskog samoozljeivanja narasla za 250% (Yates, 2004.). Upravo
zbog velikog varijabiliteta uprevalenciji adolescentskog namjernog samoozljeivanja koji postoji
izmeu razliitih istraivanja, navedene bi statistike podatke trebalo uzeti sa stanovitim oprezom.
No, istraivai se u jednom ipak slau: ak i kad bi se uzela najnia stopa pojavnosti adolescentskog
namjernog samoozljeivanja, ona je i do 40 puta nia od stope pokllaja sl!icida (Walsh, 2012.).

Diferencijalnodijagnostiki pogled: adolescentsko namjerno samoozljeivanje

u odnosu na adolescentski pokuaj suicida
Brojne su dijagnostike razlike koje pomau jasnijem razumijevanju ova dva psihopatolo- ~~
ka fenomena: namjernog samoozljeivanja i pokuaja suicida kod adolescenata:@ Prva je dija-
~O~ ~~\A.\.ci&
gnostika razlika\namjeralsuicidalni e adolescent, bez obzira na posljedice, pokuati pronai na-
in kako bi se potpuno rijeio psihike patnje. Cilj mu je "napasti" i zauvijek "ubiti" svoju svjesnost,
a ne tijelo. S druge strane, cilj adolescenta koji se samoozljeuje jest samo modificirati i promije-
niti vlastitu svijest kako bi s manje stresa i manje neugodnih afekata mogao nastaviti dalje sa ivo-

n73
 i
tJ C
j lu: FrlCu!iy!:( r('fi(h~ r .lucatu: L!UJI.;l I /j~nJb ('()J~J~'n;>N;
:'''';l{[.i t) -

,.;.
i~i'S"ilrc!!liiX I),lr,l<tism, u{Ould/;pod .nui Lillt',li:(JiI - UFZG2015, Opatija, Croatia

~\etalnost metodO\ adolescent suicidant rabi visoko letaine metode samoozljeivanja po-
put vatrenog oruja, vjeanja, ispijanja smrtonosne doze lijekova ili pak skoka s visine, dok adoles-
cent koji se namjerno samoozljeuje bez suicidalnih ideacija, rabi znatno bezopasnije metode
~ 'e ne r .. smrtnim ishodom .3 flestinajavljanja:golem;;;eina mladih suicidanata poku-
a poiniti suicid u prosjeku dva puta tijekom ivota, i to ponajprije za vrijeme iznimno stresnog
perioda. Uspiju li preivjeti krize, veina adolescenata razvija stanovitu psiholoku otpornost te
nastavlja ivot bez daljnjih suicidalnih pokuaja. Adolescenti koji se namjerno samoozljeuju bez
suicidalnih ideacija, svoje [1onaanje ponavljaju znatno ee od mladih suicidanata, uz prosjek
godin'e sam 'avan' 2 1 uta (Nock i Kessler, 2006.; Walsh iRosen, 1988.)@IBroj-l
nost metoda samoozljeivanja. adolescent suicidant rabi "svoju" i "provjerenu" metodu, dok ado-
lescent koji se namjerno samoozljeuje bez suicidalne namjere, ?esto rabi razliite metode samo-
ozl"eivan'a to on ovisi o situaci'skom kontekstu i trenutanom emocionalnom staniu
Tlade osobe 5. tupanj psihike atn 'e/bola kod adolescenta suicidanta bol je nepodnoljiva, za
razliku od adolescenta kO'i se namjerno samoozljeuje ija !2sihika patnja rijetko dostie letainu
razinu suicid Ine krize 6. ognitivna onstn cija i es omocnost: znaajno su izraenije kod ado-
lescenata suicidanata. Suicidant je sklon dihotomizaciji miljenja, gledanju na svijet kroz pesimi-
stine i crno-bijele naoale, dok je miljenje adolescenta s DSH kaotinije i dezcrganlzuano: i 7.
@sjecajl nakon poinjenja automutilacije:!preivjeli suicidant e se nakon pokuaja suicida esto
osjeati loije ("nisam se uspio ak ni ubiti kako treba I"), dok e adolescent koji se namjerno sa-
moozljeuje bez suicidalnih misli, QBkon samoranjavanja osjeati smirenij.e ("nakon to poreem
ruke sva mi tenzija ode i tada se osjeam bolje pa mogu mirnije spavati.") .
Ipak, uza sve nabrojane diferencijalnodijagnostike smjernice strunjaci koji rade s dje-
com trebaju biti svjesni da adolescentsko namjerno samoozljeivanje moe biti rizini imbenik
za budui pokuaj njihova suicida. Znanstvenu potvrdu za navedenu injenicu nalazimo i u brojim
istraivanjima: primjerice Nock i suradnici otkrili su da je 70% adolescenata koje se samoozljei:
valo imalo barem 'edan okuao suicida ti'ekom ivota {Nock i sur., 2006.). Sve to uslonjava
problem razumijevanja oba psihopatoloka fenomena, pa s pravom moemo postaviti pitanje je
li opravdano inzistirati na strogoj dijagnostikoj distinkciji izmeu adolescentskog pokuaja suici-
da i adolescentskog namjernog samoozljeivanja?
S tim u vezi, ameriki je kliniki psiholog Thomas Joiner (2005) razradio tzv.~interperso] "" u-"\O-..S
r':::-na:::1Dr=n-:-:utr=er=o~n"-:"Ju-:-t~uicida
i samoozljeivanja (eng!. interpersonal theory of suicide and self-injury) uz \O\c-eS
pomo koje je pokuao objasniti usku vezu izmeu ova dva fenomena. Ustanovio je da oba feno- <J
mena vezuje: naviknutost na bol osjeaj tegotnog ivota te osjeaj nepripadanja. to se naviknu- ..
~ =s=
tosti na bol tie, Joiner smatra da dulja osobna povijest samoozljeivanja pridonosi i izraenijem h~ -\e.c ,~~
riziku za suicid jer se adolescent na taj nain "navikava" i "vjeba" za budui pokuaj suicida. SLl' eJ.. ~ 1
~ opisuje kroz suicidantov uvid da 'e dru ima i sebi na t, a ~- R . tt
~ prikazuje kao poseban doivljaj alijeniranosti i izdvojenosti od drugih, to se ne moe uspo- So...lLOJ
reivati s uobiajenom usamljenosti. Budui da se zna koliko osjeaji pripadanja i ostvarivanja
iskrenih i autentinih socijalnih veza mogu ublaiti rizik suicida, osjeaj tegotnosti i nepripadanja
ga, prema Joineru, mogu znatno poveati (Joiner, 2005.).

Kako se dananja kola nosi s adolescentom koji se namjerno samoozljeuje?

Pitanje koje se postavlja u ovom podnaslovu ima smisla, budui da se zna koliko je suici-
dalno ponaanje mladih danas u svijetu u velikoj ekspanziji, a kolsko okruje relativno nepripre-
mljeno za sustavno identificiranje, preveniranje i tretiranje takvih tekoa. Iako su kole ponajpri-
je ustanove za obrazovanje i odgoj te ne mogu biti "servisi" za unapreenje mentalnog zdravlja
njihovih uenika, ipak stanovita odgovornost kola, u realistinim okvirima, mora postojati. Sui-
cidalno ponaanje i samoozljeivanje adolescenata vidljivo je ponajprije u kolskom okruju bu-
dui da znatan dio svog vremena uenici provode upravo u koli. Nastavnici, profesori, stariji
uenici i strunjaci mentalnoga zdravlja koji borave i rade u kolama tako postaju prve osobe
(eng!. gatekeeper) koji i prije roditelja, meu adolescentima razotkrivaju ovaj fenomen, pa se

h74
 The Ftl!.'ulfy ::(']'(;11(/;('1' l~,dlitdhon Llllii.iersNi ~,lr7n;.:reb C.\J1ij;IJ'!)}Ju;-
l\i'~t'u;'~JIUI;'; P'1itli.!i~~ll~ orC';li~fh(lOd !llIl; l;illdlll(1n - UFZG2015, Opatija. Croatia

smatra da unato klinikom neiskustvu, uz prikladnu edukaciju, imaju jedinstvenu priliku za pru- '~"t.o
anjem prve psiholoke pomoi adolescentu u krizi. S obzirom na to psihijatar dr. Darko Marinko GI..C\W
u sveuilinom udbeniku "Suicidologija" (2011) prevodi spomenuti engleski izraz kao "vratar" ~~;
(Marinko, 2011.). ~ -- -- ~~
Iskustva iz anglosaksonskih zemalja potvruju da postoji nekoliko naina g.ri.r:rl.HRa i li.e-
kundarne prevencije suicidalnog i samoozljeivakog ponaanja u osnovnim i srednjim kolama. vco.io-r
Pritom, istraivai za uinkovitu destigmatizaciju naglaavaju pravilno i dovoljno dugotrajno (po (o\',:\cl:e '
rnogurrosti kontinuirano viegodinje) izvoenje programa prevencije kao i njihovo sinergijsko, \,.y e~
zajedniko djelovanje (Lake i Gould, 2011.).
kolsko okruje omoguava brojne naine prevencije suicidalnog i samoozljeivakog
ponaanja od kojih su najeiQ)ytvriyaoie!otkrjyanje razine suicjdalnog rizika IJ~nika (gru-
pnom uporabom standardiziranih dijagnostikih mjernih instrumenata u razredima, primjenom
individualnih razgovora i povezivanjem s obitelji uenika te ustanovama mentalnog zdravijalCD
o a sih ub ru e u koli (za uenike, roditelje, lijenike kolske medicine
i za cjelokupno kolsko osoblje) u cilju podizanja svjesnosti o vanosti mentalnog zdravlja 3 lSQ!2.:
tinuirana uporaba treninga socijalnih vjetina (voenjem radionica aktivnog sluanja, asertivno-
sti, emocionalne pismenosti, rjeavanja sukoba nenasilnim metodama i 51.) tE(!).obrazovanje i
Laanje mree "vratara" tj. educiranih neprofesionalaca (volontera) pomagaa (kolskih vrnja-
ka-tinejdera i/ili odraslih) koji bi inili poseban krizni stoer u koli (Mindoljevi Drakuli, 2015.).
Mnogi istraivai smatraju da "vratari" kao prva crta pomoi adolescentu u koli mogu biti zapra-
vo svi koii bez znaainiiih vlastitih ot ora nastoie razumieti zljeivako s . . a-~
nje, koji intrinzino ele omoi adolescentu u krizi bez moraliziran'a i bez osuivan'a i kO'i e na ':'~
sebe preuzeti rizik" st I'ivo _ ravovremeno i irno obavran'a zih.razgoz, s adoles-
~m. To mogu biti ravnatelj, psiholog, pedagog, defektolog, socijalni radnik, kolski lijenik,
medicinska sestra, netko od administrativnog/tehnikog kolskog osoblja, nastavnici, uitelji ili
pak kolski vrnjaci i stariji uenici. Svi motivirani kolski djelatnici bez obzira na njihovu bazinu
struku mogu postati pomagai u borbi protiv namjernog adolescentskog samoozljeivanja te
mogu nauiti voditi razgovore bez bojazni oko postavljanja neposrednih pitanja o svim adoles-
centovim osjeajima i (samoubilakim) namjerama. Stoga, prvi koraci uspostavljanju tzv a-
'j k i n alno dr ve k I su provoenje redovite psihoedukacije u koli (ije se teme ne bi
fokusirale na suicidalno ponaanje per se, nego prije svega na vanost duevnog zdravlja), zatim
formiranje lanova kriznog stoera te razrada okvirnog protokola za psiholoke hitne krizne situ-
J.cije (u prevencijskom i postvencijskom periodu), u koje spada i suicidalno/samoozljeivako
ponaanje uenika. Zadatak ~ bio bi oprezno i suosjeajno poticanje adolescenta
Da SIJradnju (razgovor), u avan'e ne ativnih oS'ea'a ko'e ima (strepnje, osjeaja krivnje, ne-
prijateljstva, zbunjenosti) te time pokuaj osnajyanja..nj.egovih ego snaga.
Naalost, ne ini se sve tako jednostavnim. Naime, dio strunjaka pomagakih profesija
programe prevencije i postvencije suicidalnog i samoozljeivakog ponaanja u kolama smatra-
ju kontroverznom temom, ponajprije zbog upitne odrivosti povjerljivosti podataka, niza tekoa
usaglaavanja kolske prakse i formalnih zakonskih okvira, delikatnosti mijeanja uloga edukato-
ra i pomagaa, estih pojava tzv. suicidalne/samoozljeivake zaraze (engl. suicide/self-injury
contagion) u adolescentskom uzorku i mnogih drugih organizacijskih i etikih pitanja. Unato
tomu, ipak prevladava stajalite o vanosti strukturiranja (to konkretnijih) procedura prevencije
i postvencije u kolske kurikulume. Smatra se da bi tako institucionalizirane sveobuhvatne strate-
gije za svaku kolu posebno (prema principima dobre kolske prakse) pridonijele mobiliziranju i
odravanju kontinuiteta pomaganja u kolama, posebice sve brojnijim adolescentima koji zbog
svojih ogranienih komunikacijskih vjetina sami ne trae pomo (Lake i Gould, 2011.).
U svemu tome postoji jo jedna vana razina problema koja se u prevenciji i postvenciji ne
smije zanemariti i o kojoj svakako treba voditi rauna. Rije je o kontratransfernim tekoama kol-
s.@.g.osoblja to moe oteati ili pridonijeti razvoju empatijske kolske klime. Naime, takav e spe-
cifian angaman kolskim djelatnicima otvoriti mnoge, veoma snane protuprijenosne (kontra-

"

h75
 ih> r;lL U!(ii c! 1 t:Ur:!;i'l ;- dtc.itun, Llnri.1cr~i! ii l}( lnXF(Jb Couicrenc -
i\e~t':lrc!!ii1X ]Jdrddi;.;u;", ({ c~h.;ld/;(ll)d an.: EdUt":lfhlj! - UFZG2015 Opatija, Croatia
J
-.,-:'.._.

transferne) r kci'e o ut oS'ea'a vlastite bespomonosti, ljutnje, srama i slinih afekata te na

f2.gvrinu izbaciti granice njihove vulnerabilnosti i sposobnosti po noenja patnje te ponovno razot-
kriti dinamiku odnosa s njihovim vanim osobama iz prolosti. Takoer, potaknut e njihova ~
miljanja i stajalita o sl!icjdu kao socijalnom tabuu, pitanja o stupnju osobne odgovornostj, pitanja
~ihovo' s remnosti za traen'e rofesional o i pitanja o oV'erl"iv inosti.
Nastavnicima i strunim suradnicima u kolama to l'!!Qe poljuljati osjeaj profesionalne kompeten-
Ql.e j sigurnosti-no U konanici pomae svjesnijem i autentinijem doivljavanju, pa sukladno tome
i Ijudskijem i empatinijem pristupu adolescentu u suicidalnoj/samoozljeivakoj krizi.

Zakljuak
Adolescentsko namjerno samoozljeujue ponaanje kompleksan je i jedinstven psiho-
j?atoloki fenomen. Iako se ne smatra ivotno ugroavajuim ponaanjem, istraivanja su poka-
zala da je imbenik rizika za pokuaj suicida mladih. U odgojno obrazovnim ustanovama je u po-
sljednjih nekoliko desetljea u sve veem porastu te predstavlja veliki javnozdravstveni j' drutve-
ni problem. Stoga je rad sa suicidalnim adolescentima i adolescentima koji se namjerno samooz-
Ijeuju za sve aktere u kolskom timu pomagaa iznimno iscrpljuja, preplavljujua i zahtjevna
zadaa. Upravo je zato kontinuirani multidimenzionalan timski pristup ovom problemu jedino
mogue rjeenje, od edukacije kolskog osoblja do njihove osobne supervizije, bez obzira na to
je li rije o nastavniku ili strunom suradniku. kolska sredina moe imati znaajnu ulogu u poti-
canju suradnje sa suicidalnim/samoozljeujuim adolescentom, i to uz pomo konkretnih pre-
ventivnih strategija od prikladne i neintruzivne psihoedukacije, individualnih razgovora, treninga
socijalnih vjetina ili upuivanja na daljnju obradu. Navedeni naini mogu pomoi u promjeni
pravca kretanja adolescentskih negativnih promiljanja u optimistinije i prihvatljivije oblike po-
naanja. Osim otklanjanja neposredne opasnosti adolescentskog namjernog samoozljeujueg
ponaanja, krajnji cilj empatijske i mentalno zdrave kole je davanje nade i pokazivanje razumije-
vanja, potpore, naklonosti, potovanja te na koncu i ljubavi prema mladima koji se namjerno
samoozljeuju.

Literatura
Amerika psihijatrijska udruga (APU). Dijagnostiki i statistiki prirunik za duevne poremeaje,
etvrto izdanje. Jastrebarsko: Naklada Slap, 1996.
Amerika psihijatrijska udruga (APU). Dijagnostiki i statistiki prirunik za duevne poremeaje,
peto izdanje. Jastrebarsko: Naklada Slap, 2014.
Chapman, A. L. & Dixon-Gordon, K. L. (2007). Emotional antecedents and consequences of delib-
erate self-harm and suicide attempts. Suicide and Life Threatening Behavior. 37, 543-
552.
D'Onofrio, A. A. (2007). Adolescent self-injury: a comprehensive guide for counselors and health
care professionals. New York: Springer Publishing Company.
Joiner, T. (2005). Why people die by suicide. Cambridge: Harvard University Press.
Lake, A. M. & Gould, M. S. (2011). School-based strategies for youth suicide prevention. U R. C.
O'Connor, S. Platt & J. Gordon (Ur.), International handbook of suicide prevention: rese-
oreb, policy and practice (str. 507-529). Chichester: John Wiley and Sans.
Marinko, D. (2011). Suicidologija. Zagreb: Medicinska naklada.
Mindoljevi Drakuli, A. (2015). Prevencija djejeg suicidalnog ponaanja - iskustva iz kolske
prakse. Gyrus, 3 (1), 93.
Mindoljevi Drakuli, A. (2013). Suicid: fenomenologija i psihodinamika. Zagreb: Medicinska na-
klada.
Nock, M. K., Joiner, T. E., Gordon, K., Lloyd-Richardson, E. & Prinstein, M. J. (2006). Non-suicidal
self-injury among adolescents: diagnostic correlates and relation to suicide attempts.
Psychiatry Research, 144,65-72.

n/n
 The l ,ICU!!Y (~( TI tl(/Wf iiducai ion Unitvv-: tll df Za;.t<lb Coiucren, (;-
1

J<e~efin !ni1g Pdrffdi~nl.'" f..~rChildhtKhi 111ld L:lu(atj(JJi - UFZG201S, Opatija, Croatia

Nock, M. K. & Kessler, R. C. (2006). Prevalence and risk factors for suicide attempts versus suicide
gestures: analysis of the National Comorbidity Survey. Journal of Abnormal Psychology.
115, 616-623.
Prever, M. (2006). Mental health in schools: a guide to pastoral and curriculum provision. London.
British Association for Counselling and Psychotherapy & Sage Publications Company.
Walsh, B. W. (2012). Treating self-injury: a practical guide (secand edition). New York: The Guil-
ford Press.
Walsh, B. W. & Rosen, P. (1988). Self-mutilation: theory, research, and treatment. New York: Guil-
ford Press.
Yates, T. M. (2004). The developmental psychopathology of self-injurious behavior: compensato-
ry regulation in posttraumatic adaptation. C1inical Psychology Review, 24, 35-74.

Aleksandra Mindoljevl Drakuli

Katedra za psihologiju, Uiteljski fakultet Sveuilita u Zagrebu
Savska cesta 77, 10000 Zagreb, Hrvatska
aleksandra.mindoljevic@ufzg.hr

h77