MEHANIKA FLUIDA

Kratka skripta za studente Tehnikog fakulteta u Rijeci

Luka Sopta
Lado Kranjevi

Rijeka, 2003.
SADRAJ
1. Statika fluida
2. Osnove dinamike fluida
3. Strujanje idealnog fluida
4. Strujanje realnog fluida u cijevi
5. Optjecanje tijela

1
UVOD
Materija se dijeli na vrstu, tekuu i plinovitu. U vrstom stanju materije molekule se nalaze u
kristalnoj reetki s malim stupnjem slobode gibanja. U tekuem stanju molekule imaju veu
slobodu gibanja i mogu zauzeti proizvoljan oblik zadravajui isti volumen, a u plinovitom stanju
molekule mogu zauzeti proizvoljan prostor.
Najvei dio svemira je u fluidnom stanju. Galaksije, zvijezde i planete u veem dijelu se
promatraju kao fluid. Atmosfera, oceani, mora, jezera i rijeke su fluidi. Unutranjost zemlje je u
fluidnom stanju. Za gotovo sve industrijske grane vana je mehanika fluida: automobilska,
avionska, brodograevna, kemijska industrija, energetika ovjekovo tijelo je veim dijelom
fluid. Za medicinu je od velike vanosti poznavanje strujanja krvi i drugih fluida u tijelu.

Definicija fluida: fluid je materija koja se deformira za proizvoljno malo tangencijalno

naprezanje (Sl.1.1).

Fluid
r r
Krutina
r r
> 0, v ( x , t ) = 0 > 0, v ( x , t ) > 0
Sl.1.1

1. STATIKA FLUIDA

Statika fluida se bavi fluidom u stanju mirovanja. Fluid je u stanju mirovanja ako
postoji koordinatni sustav u kojem je brzina estica fluida u svakoj toki jednaka nuli.

1.1 Osnovni zakoni statike fluida

U statici fluida vrijede dva osnovna zakona:
1.Suma sila na svako tijelo fluida jednaka je nuli.
2.Suma momenata na svako tijelo fluida jednaka je nuli.

ukupni FS
fluid S t
n

m

Fm
S

Sl.1.2 Sl.1.3

Sile u mehanici fluida dijele se na [Cauchy]:

r
- masene ili tjelesne sile, u oznaci Fm , (gravitacija, inercijalna sila, centrifugalna sila, Coriolisova
sila, elektromagnetska sila)
r
- kontaktne ili povrinske sile , u oznaci Fs .

2
 r
Gustoa masene sile, u oznaci f , se definira u svakoj toki promatranog tijela fluida kao
r r
r Fm Fm
f (x 0 , y 0 , z 0 ) = lim = lim ,
m 0 m V 0 V

r
gdje je m masa tijela V koje sadri toku (xo, yo, zo) i Fm masena sila na to tijelo (Sl.1.2).
r
Gustoa kontaktne sile, u oznaci t , se definira u svakoj toki tijela fluida kao
r
r FS
t (x, y, z ) = lim ,
A0 S

r
gdje je S povrina diferencijalnog dijela ravnine definirane tokom (x, y, z) i normalom n , te
r
FS kontaktna sila na S (Sl.1.3).
Uz osnovna dva zakona statike fluida, koji su ujedno osnovni zakoni statike bilo kojeg
kontinuuma, potrebno je definirati konstitutivnu relaciju za fluid koja se oituje u definiranju
tenzora naprezanja. Fluid u stanju mirovanja nema tangencijalnih naprezanja, odnosno gustoa
kontaktne sile u proizvoljnoj toki (x, y, z) fluida kolinearna je vektoru normale za proizvoljno
zadanu ravninu u toki (x, y, z) (Sl.1.3), tj.
r r r
t (x0 , y 0 , z 0 ) = t n .

Intezitet gustoe kontaktne sile zove se tlak i oznaava se sa p. Stoga:

r r
t (x0 , y 0 , z 0 ) = p n

Intenzitet tlaka ne mijenja se s promjenom poloaja plohe u promatranoj toki.

Kad fluid miruje, sila na plohu je okomita i tlak je uvijek isti, kako god postavili plohu s .

Tlak je temeljna varijabla u mehanici fluida.

Tlak u toki (x, y, z), p(x,y,z) , definiran je omjerom intenziteta kontaktne sile i povrinom plohe.
Osnovna jedinica za tlak je paskal, u oznaci Pa, i jednaka je kvocijentu sile od jednog njutna i
povrine od jednog metra kvadratnog, Pa (paskal) =N/m2. esto se koristi i jedinica bar = 105 Pa.

1.2 Osnovna jednadba statike fluida Eulerova jednadba

r
grad p = f

Eulerova jednadb predstavlja sustav diferencijalnih jednadbi:

p p p
= fx = fy = fz
x y z
r
Zadatak statike fluida sastoji se u tome da se iz Eulerove jednadbe statike fluida uz poznatu f -
gustou volumne sile i - gustou (mase), izrauna raspodjela tlaka p(x,y,z).

3
Eulerova jednadba izraava zakonitost da je najvea promjena tlaka ( grad p) u mirujuem fluidu
r
u smjeru masene sile f . Gradijent tlaka je vektor okomit na izobaru (plohu jednakog tlaka).

1.3 Fluid konstantne gustoe u polju sile tee

Vaan sluaj je sluaj fluida konstantne gustoe (homogenog fluida) u konstantnom polju sile tee.
Koordinatni sustav definiran je tako da je
r r
f = gk ,

gdje je g = 9,81 m/s2 ubrzanje sile tee (Sl.1.4).

zrak
x p0
y
Izobare
voda z

f = g. k

Sl.1.4 Mirujui fluid u polju sile tee

Eulerova jednadba napisana po komponentama glasi:

p p p
= 0, = 0, = g .
x y z

Iz prve dvije jednadbe izlazi da je p funkcija samo varijable z, tj. p = p (z ). Trea diferencijalna
jednadba je:

dp
= g .
dz

Ope rjeenje ove jednadbe je

p( z ) = gz + C .

Konstanta integracije C se odreuje iz poznavanja tlaka u jednoj toki fluida. Za z = 0, prema slici
Sl.1.4 tlak je p = p0 pa slijedi vrijednost konstatne integracije C:

p(0) = p0 = C .

Iz prethodnog izraza vidljivo je: Izobare, plohe jednakog tlaka, su ravnine z = C , gdje je C
proizvoljan broj, odnosno izobare su ravnine okomite na smjer sile tee. Na odredenoj dubini
fluida z = h tlak je:

p(z ) = p 0 + gh .

4
1.4 Mjerenje tlaka
Barometar
Barometar je instrument za mjerenje atmosferskog tlaka. Princip barometra [Torricelli, 1643] je
prikazan na Sl.1.5. Cijev duine 1m napunjena je ivom i uronjena u posudu sa ivom . iva u
cijevi se spusti na visinu H, priblino 760 mm , iznad povrine ive u posudi.

zrak
p0 p
atm
C
A

H
h h

B C
patm
B A
voda

iva Hg

Sl.1.5 Sl.1.6 Sl.1.7

Prema Sl.1.5: p A = patm (atmosferski tlak)

pB = p A , pC 0 (vakuum) , pB = pC + Hg g h
p atm = p B = Hg g h = 13600 kg / m 3 9.81 N / kg 0.76 m = 1.01396 10 5 Pa = 1.01396bar

Manometar
Manometar je instrument koji mjeri tlak pomou stupca fluida. Princip rada manometra je prikazan
na Sl.1.6. Sa slike mogue je zakljuiti:

p B = pC pC = fluida g h + p atm pB p A

Diferencijalni manometar
Za diferencijalni manometar prema Sl.1.7 slijedi:

pC = p A + g ( x + h) , p D = p B + g x + m g h

Izobara povuena kroz toke C i D daje pC = p D . Slijedi:

p A p B = ( m ) g h

U sluaju da u cijevi Sl.1.7 struji zrak, a mjerni fluid je voda, gornji izraz za razliku tlakova
mogue je aproksimirati
p A p B m g h ,

poto je mjerni fluid (voda m = voda ) u ovom sluaju priblino tisuu puta gui od fluida iju
razliku tlakova mjerimo (zrak = zrak ).

5
1.5. Relativno mirovanje fluida
Jednoliko ubrzanje fluida. r
Promatra se fluid u posudi koja se giba konstantnim ubrzanjem a , (Sl.1.8) estice fluida miruju u
koordinatnom sustavu vezanom za spremnik.

Sl.1.8
Gustoa masene sile je:
r r r
f = a g

Eulerova jednadba glasi:

r r r
grad p = f = (a + g ) ,

odnosno po komponentama:

p p p
= a =0 = g
x y z

Iz druge jednadbe slijedi

p = p ( x, z ) .

Integracijom iz prve jednadbe slijedi

p = ax + (z )

Uvrtavanjem u treu jednadbu dobije se:

p dp
= = g ,. ( z ) = gz + C
z dz

Konano se moe napisati

p = a x g z + C .

6
Konstanta C se odreuje iz poznavanja tlaka u proizvoljnoj toki fluida. Izobare su ravnine (u XZ
ravnini pravci):

ax g z + C = 0

Ako fluid ima slobodnu povrinu, onda je ona jedna izobara. Kut izobara u odnosu na
horizontalnu ravninu moe se izraunati iz relacije:

a
tan = .
g

Rotacija fluida.
Fluid u posudi rotira (Sl.1.9) konstantnom kutnom brzinom . estice fluida miruju u
koordinatnom sustavu koji je vezan za posudu.

Sl.1.9

Gustoa masene sile je sada

r r r
f = g + ac

r r r r
gdje je a c centrifugalno ubrzanje. Treba uoiti da se f = g + a c mijenja po smjeru i intezitetu
poevi od osi rotacije do ruba posude.
U cilindrinom koordinatnom sustavu (gdje je ishodite sustava na dnu posude, a osi z i r
usmjerene kako je prikazano na slici Sl.1.9) je
r r r r
f = 2 r er + 0 e + ( g )k .

i gradijent tlaka

p r 1 p r p r
grad p = er + e + k .
r r z

Eulerove jednadbe po komponentama glase:

7
 p 1 p p
= 2r =0 = g
r r z

Iz druge jednadbe slijedi p = p(r,z). Integracijom prve jednadbe dobija se

r2
p(r , z ) = 2 + (z ) .
2
gdje je (z) proizvoljna funkcija varijable z. Ako se navedeni izraz uvrsti u treu jednadbu,
nalazimo:
dp d
= = g , odnosno = g z + C
dz dz

Konano, polje tlaka je definirano relacijom:

r2
p (r , z ) = g z + 2 +C
2

Konstanta integracije C se dobije iz poznavanja tlaka u proizvoljnoj toki fluida (npr. na povrini
fluida p=p0):

r2
p (r , z ) = 2 + g (Z 0 z) + p0
2

Izobare, plohe konstantnog tlaka, su rotacijski paraboloidi:

2r 2
z= + Z0 .
2g

Ako fluid ima slobodnu povrinu, onda je ona izobara rotacijski paraboloid.
Volumen rotacijskog paraboloida jest pola volumena valjka visine ZR

1 2
VR = R ZR ,
2
gdje je (Sl.1.9):

2 R2
ZR = .
2g

8
1.6. Sile fluida na ravnu plohu
r r
Na dio ravnine A treba izraunati silu F. Na dA djeluje sila dF u smjeru normale n
(Sl.1.10):

Sl.1.10
r r
dF = p dA n .

Ukupna sila je (vektor normale u ovom sluaje je konstanta):

r r

F = n p dA ,
A

a intenzitet sile jednak je:

r
F =F= pdA .
A

Za sluaj fluida konstantne gustoe u konstantnom gravitacijskom polju tlak je definiran relacijom:

p = g h + p0 , h = y sin
p = g y sin + p 0

Sada za silu vrijedi:

F = ( p 0 + g y sin )dxdy = g sin y dA + p 0 dA = p 0 A + g sin y dx dy ,
A A A A

Teorem o srednjoj vrijednosti daje:

ydxdy = y
A
T A,

gdje je yT ordinata teita T(xT,,yT) povrine A. Slijedi formula za izraun sile na dio ravnine A:

F = p0 A + g sin yT A

9
Centar tlaka
Centar tlaka je toka P(xP, yP) za koju vrijedi:

Mx = yP F , My = xP F

gdje su Mx , My momenti oko osi-x i osi-y.

Kako je ukupni moment oko x-osi promjenjive sile po povrini A :

ydF = ypdA = y( p dA + g y sin dA) = p y dA + g sin y

2
M x = dM x = 0 0 dA
A A A A A A

slijedi da je:

y P F = g sin I xx + p 0 y T A ,
g sin I xx + p 0 yT A
yP =
g sin yT A + p 0 A

gdje je Ixx (moment inercije prema osi x ):

I xx = y 2 dx dy
A

Na analogan nain mogue je dobiti i x-koordinatu centra tlaka :

xP F = x pdA = g sin x y dxdy + p xdxdy = g sin I

A A
0
A
xy + p 0 xT A

g sin I xy + p 0 xT A
xP = ,
g sin y T A + p 0 A

pri emu je:

I xy = xy dxdy
A

produkt inercija obzirom na osi x i y.

Za sluaj da je vanjski tlak po isti s obje strane plohe (Sl.1.11) vrijedi:

F1 = p 0 A + g y T A sin F2 = p 0 A F1 F2 = g y T A sin
F = g y T sin A
I xx g sin I
yP = = xx .
y T A g sin y T A

10
 p0

F1

F2
p0

Sl.1.11 Tlak p0 s obje strane plohe

Translacijom koordinatnog sustava x-y u teite plohe A dobije se novi koordinatni sustav .
Ako se moment inercije Ixx izrazi pomou I xx = yT2 A + I , gdje je I moment inercije prema
osi koja prolazi kroz teite plohe, slijedi:

I + yT2 A
yP = , tj.
yT A
I
y P = yT +
yT A

Slino, dobije se i

I
x P = xT + ,
yT A

gdje je I produkt inercija obzirom na koordinatni sustav koji prolazi kroz teite plohe. Izraze za
moment inercije I i produkt inercija I za razliite geometrijske likove mogue je oitati u
veini adekvatnih prirunika.

1.7. Sile fluida na plohu

Na dio plohe S, dS, djeluje sila dF u smjeru vektora normale (Sl.1.12):

fluid
S
FS
n

Sl.1.12
r r
dF = p dS n .

Ukupna sila je:

11
 r r r

F = dF =
S
pndS .
S

Vektor normale moe se napisati kao

r r r r
n = nxi + n y j + nz k

pri emu je nx=cos , ny=cos , nz=cos , a , , kutevi koje vektor normale zatvara sa
koordinatnim osima. Sila po komponentama:

Fx = pn dS = pdydz ,
S
x
Ax
Fy = pn dS = pdzdx ,
S
y
Ay
Fz = pn dS = pdxdy
S
z
Az

pri emu su Ax, Ay, i Az odgovarajue projekcije plohe S u ravnine yz, xz i xy.

1.8. Uzgon
Ukupna kontaktna sila mirujueg fluida na tijelo koje pluta ili je potopljeno u njemu zove se
uzgon. Ukupna kontaktna sila fluida na tijelo jednaka je:
r r
F = fluida g Vtijela k
U = Fz = gVtijela

odnosno, sila fluida na tijelo, uzgon (U), ne ovisi o gustoi (materijalu) tijela, nego o gustoi
fluida, gravitacijskom ubrzanju i volumenu tijela. Ako je teina tijela vea od uzgona, G > U ,
tijelo tone, ako je teina tijela jednaka uzgonu, G = U , tijelo lebdi u fluidu, a ako je teina tijela
manja od uzgona, G < U , tijelo izranja.
Nakon to je tijelo izronilo njegova teina je jednaka uzgonu, i vrijedi, npr. za tijelo na granici
kapljevine i plina (vode i zraka), sljedee (Sl.1.13):

U = 2 gV 2 + 1 gV1 = G

V1
zrak 1
2
voda V2

Sl.1.13

U ovom sluaju gustoa vode 2 = 1000 kg / m 3 , znatno je vea od gustoe zraka 1 = 1,29 kg / m 3 te
se moe pisati:

U 2 g V2 G

12
tj. uzgon je jednak teini istisnute vode koju istiskuje dio tijela uronjen u vodu.
Uzgon djeluje uvijek vertikalno prema gore i nema horizontalne komponente.

Primjer 1
fiktivna povrina fluida
Gornja ploha D D

G E F G E F

TIJELO C TIJELO C

A A

B B

Donja ploha
Sl.1.14 Primjer raunanja uzgona za tijelo djelomino uronjeno u fluid

Ako na slici Sl.1.14 oznaimo plohu CDA kao gornju plohu tijela i plohu ABC kao donju plohu tijela, uzgon
na tijelo, potpuno ili djelomino potopljeno u fluidu, jednak je razlici vertikalne komponente sile fluida na
donju plohu tijela i vertikalne komponente sile fluida na gornju plohu tijela. Sila na gore koja djeluje na
donju plohu tijela jest, FG = fluida g V ABCFGA , gdje je V ABCFGA volumen izmeu donje plohe tijela i
povrine fluida (realne ili fiktivne.). Sila na dolje, koja djeluje da gornju plohu je FD = fluida g V AEGA ,
gdje je V AEGA volumen imeu gornje plohe tijela i povrine fluida (realne ili fiktivne). Uzgon je jednak
razlici: U = FG FD tj. za dani primjer na slici Sl.1.14 U = fluida g V ABCFEA .

13
2. OSNOVNI ZAKONI DINAMIKE FLUIDA
Jedna od najvanijih varijabli fluida jest brzina. Poloaj odreene estice dan je vektorom
poloaja

Sl.2.1
r
r (Sl.2.1)koji je funkcija vremena (ako se estica giba). Vremenska derivacija poloaja daje brzinu
r r r
estice dr / dt = v . Raunanje brzina v ( x, y, z, t ) svih estica daje polje brzina.
Dvije su osnovne metode opisa strujanja (Sl.2.2). U prvoj Eulerovoj metodi promatra se
fiksno podruje, kontrolni volumen tj. analizira se stanje u fiksnim tokama podruja . Druga,
Lagrangova metoda prati gibanje pojedine estice i analizira kako se osobine fluida vezane za tu
esticu mijenjaju kao funkcija vremena.
(Kao ilustracija razliitosti ovih dviju metoda moe posluiti primjer iz biologije, npr. ornitoloko
promatranje migracija ptica. Eulerova metoda bi zahtijevala postavljanje osmatrake postaje i
mjerenja preleta broja ptica u odreenom vremenu, dok bi Lagrangeova metoda znaila
postavljanje radio odailjaa na odreene ptice i praenje njihovog gibanja.)
Openito, u mehanici fluida koristi se Eulerova metoda opisa strujanja, dok se Lagrangeova metoda
koristi u posebnim sluajevima. Vana je injenica da su osnovni zakoni fizike definirani za
estice, a njih treba za potrebe mehanike fluida prevesti u odgovarajui opis polja (stanja,
raspodjele) odreene fizikalne veliine u prostoru (dijelu prostora kontrolnom volumenu).

Sl.2.2A Polje brzina kod Eulerovog opisa strujanja Sl.2.2B Lagrangeov opis strujanja

Zakon ouvanja mase

Formulacija zakona ouvanja mase za kontrolni volumen vezana uz Eulerov opis strujanja
glasi:

d r r

dt
dV + v n dS = 0

to se fizikalno moe interpretirati tvrdnjom da je poveanje mase unutar kontrolnog volumena

plus istjecanje mase iz kontrolnog volumena kroz njegovu granicu jednako nuli u svakom trenutku.
Pojam kontrolni volumen predstavlja teoretski definiran dio prostora ija su veliina i oblik
proizvoljni, ali se esto uzima da granice kontrolnog volumena (oznaene S) koincidiraju dijelom

14
sa vrstim granicama (Sl.2.3 stijenka S3), a dijelom su postavljene okomito na smjer strujanja
(Sl.2.3, A1, A2), radi pojednostavljenja.

Sl.2.3 Dio cijevi, kontrolni volumen

Za sluaj stacionarnog strujanja prvi lan u izrazu za zakon ouvanja mase je nula. Slijedi

r r
v ndS = 0 ,

tj. za sluaj na gornjoj slici:

1v1 A1 = 2 v 2 A2 = m&

uz pretpostavku da su ,v srednje vrijednosti po presjeku. Oznaka m& predstavlja maseni protok

[kg s-1]. Uvoenjem nove varijable volumnog protoka ili krae protoka

Q = v A [m3s-1]

prethodna relacija moe se pisati

1Q1 = 2 Q2 = m& ,

odnosno za stacionarno strujanje uz konstantnu gustou fluida unutar kontrolnog volumena vrijedi

Q = v1 A1 = v 2 A2 .

Zadnji izraz posebno je koristan pri proraunima cjevovoda pa je tako npr.brzinu v1 mogue izraziti
pomou v2 na nain: v1=v2 (A2/A1). Osim pojma masenog protoka koristi se i teinski protok

W = m& g = g Q Ns 1 . [ ]

Zakon ouvanja koliine gibanja

r d
F = dt (mv ) , gdje je m konstantna masa sustava, F je
r
Newtonov drugi zakon gibanja jest
rezultanta svih vanjskih masenih i kontaktnih sila koje djeluju na sustav, v je brzina centra mase
sustava. Formulacija zakona ouvanja koliine gibanja za kontrolni volumen glasi

r d r r rr
F = dt v dV + v (v n ) dS
t St

Fizikalno je gornji izraz mogue interpretirati na nain da je rezultantna sila koja djeluje na
kontrolni volumen jednaka promjeni koliine gibanja u vremenu i dotoku koliine gibanja kroz
granicu kontrolnog volumena (S). Za primjer segmenta cijevi (Sl.2.3) i uz pretpostavku
stacionarnog i nestlaivog strujanja, iz gornjeg izraza proizlazi tzv. impulsni zakon

15
 r r
F = m& (v F = Q(v
r r r r
2 v1 ) ili 2 v1 )

Zakon ouvanja
r
momenta koliine
r
gibanja
r r r
Moment sile F oko toke O jest M = r F (Sl.2.4). r je vektor poloaja toke na pravcu
djelovanja sile u odnosu na toku O. Vektorskim mnoenjem izraza zakona ouvanja koliine
r
gibanja za kontrolni volumen vektorom poloaja r slijeva, slijedi:

r r d r r r r rr
r F = dt r v dV + ( r v )(v n ) dS
t St

r
.

Sl.2.4

Lijeva strana jednadbe predstavlja moment na kontrolni volumen prouzroen od vanjskih sila, a
desna strana promjenu momenta koliine gibanja u vremenu te utok momenta koliine gibanja
kroz granicu kontrolnog volumena. Gornji izraz predstavlja zakon ouvanja momenta koliine
gibanja za kontrolni volumen koji ima posebno izraenu primjenu pri analizi turbostrojeva gdje su
momenti znaajniji od samih sila. Pri stacionarnom strujanju i(ili) strujanju fluida konstantne
gustoe, gubi se prvi lan desne strane u gornjem izrazu. Za sluaj rotacijskog ureaja (Sl.2.5-
r r
raspriva vode) sa ulaznom brzinom u kontrolni volumen v1 i izlaznom brzinom v 2 zakon
ouvanja momenta koliine gibanja mogue je pisati:
r r r r
M otp = m& [(r v )2 (r v )1 ] = Q[(r v )2 (r v )1 ] .
r r r r r r r r
M otp = M izlaz M ulaz tj.

r
U gornjem izrazu M otp jest moment na kontrolni volumen tj. kod rotacijskih i turbo strojeva
r r
otporni moment na osovini, a ( v , r )1,2 vektori brzina i pripadajui krakovi.

16
Primjer 2

kontrolni volumen r

v2
v2 rel r
r Motp v2 rel
v2

v1
Sl.2.5 Raspriva vode - primjena zakona ouvanja momenta koliine gibanja
Za sluaj simetrinog rasprivaa vode sa mlaznicama istog promjera, na slici, ulazni moment
r r r
M ulaz = 0 poto je vektor ulazne brzine v1 na pravcu osi rotacije. Zakon ouvanja momenta koliine gibanja
reducira se na
r Q r r Q
M otp = 2 (r v )2 tj . M otp = 2 r (v rel r ) .
2 2
Od relativne izlazne brzine vode u odnosu na mlaznicu vrel potebno je oduzeti brzinu mlaznice r kako bi se
dobila apsolutna izlazna brzina v2 tj. v 2 = v rel r . Relativna brzina vrel ovisi samo o masenom dotoku
fluida u kontrolni volumen, dok se v2 mijenja s brzinom vrtnje ureaja .

Zakon ouvanja energije

Jednadba ouvanja energije za kontrolni volumen moe se napisati u obliku

dE d rr
= e dV + e (v n ) dS .
dt dt St
t

Prvi zakon termodinamike

dE
= Q& H + W&
dt

kae da je

promjena energije sustava = toplina dodana sustavu ( Q& H (heat))+snaga predana sustavu ( W& ).

Rad u vremenu predan sustavu mogue je razloiti na

W& = W& S + W& pr ,

gdje
rr
W& pr = p vn dS ,
St

17
rad u vremenu uinjen tlanim silama na pominoj granici, a W& S (work, shaft) rad tangencijalnih
sila u vremenu predan sustavu, npr. moment u vremenu na rotirajuoj osovini rotacijskog ureaja
(turbostroja). Uzimajui u obzir gornje izraze moe se pisati:

p rr
Q& H + W& S =
t e dV + + e (v n ) dS
t St

gdje je e totalna energija po jedinici mase koja predstavlja zbroj unutarnje energije (energije
molekularnih sila) po jedinici mase, kinetike energije po jedinici mase i potencijalne energije po
jedinici mase:
v2
e=u+ +gz.
2

U jednadbi ouvanja energije prvi lan desne strane predstavlja promjenu ukupne energije sustava
u vremenu, a drugi lan jest zbroj rada tlanih sila na pominu granicu u vremenu i protoka
ukupne energije kroz granicu. Ako se jednadba zakona ouvanja energije primijeni na stacionarno
strujanje kroz kontrolni volumen sa jednim utokom i jednim istokom iz kontrolnog volumena
(Sl.2.6) jednadba se pojednostavljuje u sljedei izraz:

k o n tro ln i v o lu m e n WS

QH v2
2
2 , u2 , z2

v1
1
1 , u1 , z1
Sl.2.6

p p v 2 v12
m& u 2 u1 + 2 1 + 2 + g (z 2 z1 ) = Q& H + W& S .
2

Dijeljenjem jednadbe sa masenim protokom m& te uz injenicu da je

gubitak raspoloive energije sustava u 2 u1 q H

i konano dijeljenjem sa konstantom gravitacije g proizlazi:

p1 v12 p v2
+ + z1 = 2 + 2 + z 2 + hL hS
g 2 g g 2 g

to predstavlja tzv. proirenu Bernoullijevu jednadbu ili jednadbu mehanike energije.

Dimenzijski jednadba jest u obliku energija po jedinici teine [Nm/N = m]. Oznaka hL predstavlja
sve gubitke (gubitak piezometrine visine). Ako se unutar kontrolnog volumena nalazi turbina tada
hS=-hT

gdje je hT pad piezometrine visine na turbini, a za pumpu unutar kontrolnog volumena vrijedi

18
 hS=hP

gdje je hP dobavna visina pumpe. Poto je strujanje u prisustvu rotacijskih ureaja (turbostrojeva)
nestacionarno (najee ciklino), strujanje se smatra samo lokalno nestacionarno kako bi bila
zadovoljena pretpostavka o stacionarnosti strujanja unutar kontrolnog volumena pomou koje je I
izvedena gornja jednadba.

3. STRUJANJE IDEALNOG FLUIDA

3.1 Idealan fluid

Idealan fluid (nestlaiv, neviskozan) - fluid kod kojeg se zanemaruje efekt trenja pri strujanju.

Izraz
r r
Dv
= grad p + f
Dt

jest Eulerova jednadba gibanja koju je tekstualno mogue otprilike izaziti

masa ubrzanje = ukupna sila na fluid .

Integracijom Eulerove jednadbe du proizvoljno izabrane strujnice i uz pretpostavku strujanja

idealnog fluida dobija se Bernoullijeva jednadba

v2 p
+ + gz = konst.
2

Strujnica je krivulja kojoj je u svakoj toki stujnog polja vektor brzine tangenta, a u sluaju
stacionarnog strujanja stujnica se poklapa s trajektorijom (putanjom, stazom). Pri stacionarnom
strujanju nita se ne mijenja u vremenu na odreenoj lokaciji u strujnom polju tj. svaka estica koja
prolazi kroz zadanu toku ima istu trajektoriju. Bernoullijeva jednadba esto se postavlja izmeu
dvije toke 1 i 2 na strujnici, a pogodno ju je pisati i u obliku tzv. piezometrine visine (jedinica
metar):

v2 p v2 p
+ + z = + + z
2g g 1 2 g g 2

19
3.2 Primjene Bernoullijeve jednadbe

Primjer 1 - Istjecanje kroz male otvore

Sl.3.1 - Istjecanje kroz male otvore

Putanja estice ide sa povrine vode u spremniku. Potrebno je izraunati brzinu v2 (Sl.3.1):
Iz jednadbe kontinuiteta slijedi

A1 v1 = A2 v2 .

Uz p = const. i uz pretpostavku A1>>A2, slijedi

v1=v2 (A2/A1),

odnosno v1 0 . Iskustveno, brzina sputanja razine povrine je malena ako je otvor spremnika
relativno mali u odnosu na volumen spremnika, odnosno brzina v1 je relativno malena.
Za sluaj prikazan na slici (Sl.3.1) vrijedi

v1 = 0 ; z1 = 0 ; z2 = h ; p1 = patm ; p2 = patm

Gornji izraz govori da je tlak u okolini otvorenog mlaza na izlazu iz spremnika jednak
atmosferskom pa je stoga i kroz itav mlaz tlak jednak atmosferskom jer bi u protivnom dolo do
promjene poprene povrine mlaza. Iz Bernoullijeve jednadbe slijedi:

v22 = 2 gh
tj.
v2 = 2 gh .

Prethodni izraz predstavlja tzv.Torricellijevu formulu.

Hidrostatski tlak raunamo:

p = p0 + gh .

Na izlaznom presjeku (toka 2) vrijednost brzine je

v2 = k 2 gh

gdje je k korekcijski faktor koji ukljuuje efekt viskoznosti (Sl.3.2).

20
 Sl.3.2 - razliiti faktori k

Primjer 2 - Istjecanje kroz otvore proizvoljne veliine (Sl.3.3)

Sl.3.3

Izvod izraza za izraun protoka dan je u slijedu:

dQ = v dA
b y2 ( x ) b
2
(x ) 2 y1 (x ) 2 dx
3 3

Q = v dA =
A

A
2 gy dA =
A
2 gy dxdy = 2 g dx ( )
a y1 x
y dy = 2 g 3 y
a
2

Za specifian sluaj kada je otvor pravokutnik (Sl.3.4)

Sl.3.4

y1 ( x) = M
y2 ( x ) = M + c

Poto gore navedeni izrazi nisu funkcije od x nego su konstante, vrijedi:

2 3 3

Q= 2g ( M + c )2 M 2 (b a )
3

21
Primjer 3 - Preljev
U sluaju preljeva M=0 , slijedi:

3
2
Q= 2 g c 2 (b a ) ,
3

odnosno uz oznake prema slici (Sl.3.5) gdje c=H, (b-a)=L i uz dodavanje empirijskog koeficijenta
preljeva CE kako bi se dobila efektivna vrijednost protoka ovisno o geometriji preljeva, slijedi:

3
2
Q = CE 2g H 2 L .
3

Sl.3.5 Preljev

Protok otvorenih vodotoka mogue je tono izraunati na osnovu geometrije presjeka

(preljeva)(Sl.3.5) toka. Primarno se mjeri dubina vode na preljevu. Primjenom samo Bernoulijeve
jednadbe dobije se gruba aproksimacija, ali se eksperimentalno mogu dobiti dodatni korekcijski
faktori (CE) koji simuliraju viskozne efekte.

Primjer 4 - Venturijeva sapnica

Venturijevom sapnicom (Sl.3.6) mjeri se protok na osnovu razlike tlakova. Ona se sastoji od
postupnog koninog suenja pod kutem 20o , kratkog cilindrinog dijela te difuzora pod kutem 5o
do 7o. Radi tonosti

1.00

0.99

0.98

2 0.97
Cv
Z 0.96
1
0.95
Q
0.94
hm
10 4 1.5 2 3 4 5 6 8 10 5 1.5 2 3 4 56 8 10 6
m
Re
Sl.3.6 Venturijeva sapnica

mjerenja uzvodno od venturimetra cijev treba biti ravna u duini barem trideset cjevnih promjera.
Na bazi venturimetra i u suenju tlak se najee mjeri piezometrinim prstenovima. Pri mjerenju
protoka plinova potrebno je neovisno mjeriti temperaturu i tlak na bazi venturimetra dok za

22
mjerenje protoka tekuina dovoljno je izmjeriti razliku tlakova. Primjenom jednadbe kontinuiteta
A1v1 = A2 v2

uz konstantnu vrijednost tlaka p=const. i prosjene vrijednosti brzina v1 i v2 po presjecima,

postavlja se Bernoullijeva jednadba od 1 do 2 (SL.3.6)

v12 p1 v 2 p
+ + z1 = 2 + 2 + z 2
2 g g 2 g g

Primjenom jednadbe kontinuiteta v1=v2 (A2/A1) i uz p=p1-p2 slijedi:

1 2 p
v2 = + 2 g ( z1 z 2 ) .
1 ( A2 / A1 ) 2

U gornji izraz potrebno je dodati korekcijski faktor brzine Cv kojim se obuhvaaju gubici zbog
viskoznih efekata. Protok kroz venturimetar sada se moze izraziti:

C v A2 2 p
Q= + 2 g ( z1 z 2 )
1 ( A2 / A1 )2

Vrijednosti empirijskog faktora Cv u ovisnosti o Reynoldsovom broju i geometriji venturimetra

dane u dijagramu (Sl3.6 ) primjenjive su za odnose promjera venturimetra D2/D1 u rasponu od
0.25 do 0.75 koji je prikazan iscrtkanim krivuljama na dijagramu. Kod izboru venturimetra dobro
je izabrati onaj kod kojega je koeficijent venturimetra Cv priblino konstantan za raspon
reynoldsovog broja koji se oekuje pri upotrebi. Izrazimo li razliku tlaka p u gornjem izrazu
pomou stupca mjernog fluida hm gustoe m, tada je izraz za protok kroz venturijevu cijev:

2 g hm m 1

Q = C v A2 4
d
1 2
d1

Uoljivo je da ako izrazimo razliku tlakova pomou stupca mjernog fluida u diferencijalnom
manometru hm izraz za protok postaje neovisan o nagibu venturimetra.

Primjer 5 Pitotova cijev

Pitotova cijev (Sl.3.7) je ureaj kojim se mjeri brzina strujanja u odreenoj toki. Princip mjerenja
brzine pomou Pitotove cijevi prikazan je na slici pomou cijevi (npr. staklena cijev) savinute pod
pravim kutem. Cijev je usmjerena u pravcu strujanja fluida tako da fluid ustrujava direktno u otvor
sve dok se u cijevi ne povea tlak toliko da se izjednai s djelovanjem fluida koji nastrujava te tada
neposredno ispred otvora cijevi fluid miruje (toka 2). Toka neposredno ispred otvora cijevi u
kojoj fluid miruje v 2 = 0 , zove se stagancijska ili zaustavna toka. Postavljanjem bernoullijeve

23
 h

h0
v 1 2
p1 p2

Sl.3.7 Princip mjerenja brzine fluida pomou jednostavne Pitotove cijevi

jednadbe du strujnice izmeu toaka 1 i 2 (Sl.3.7) uzimajui u obzir z1 = z 2 i v 2 = 0 , slijedi:

p1 v12 p
+ = 2 .
g 2 g g

Tlak u toki 2 mogue je izmjeriti pomou visine strupca fluida u cijevi

p 2 = g (h0 + h )

to predstavlja totalni tlak. Totalni tlak je sastavljen od dvije komponente, statikog tlaka
p1 = gh0 predstavljenog visinom stupca h0 i dinamikog tlaka kojeg predstavlja dio stupca fluida
h . Izjednaavanjem dvaju prethodnih izraza slijedi izraz za brzinu strujanja lokalno:

v1 = 2 g h .

24
4. STRUJANJE REALNOG FLUIDA U CIJEVI

4.1 Viskoznost
Fluid je tvar koja se kontinuirano deformira pod utjecajem sminog naprezanja ma kako malo to
naprezanje bilo.
Viskoznost mjera otpornosti gibajueg fluida na smik. Viskoznost se gotovo ne mijenja
promjenom tlaka, a mijenja se s promjenom temperature. Kod tekuina, poveanjem temperature
smanjuje se viskoznost, dok se kod plinova poveanjem temperature viskoznost poveava (Sl.4.3.).

U F
u

Sl.4.1

Izmeu dvije paralelne ploe nalazi se neka tvar (Sl.4.1). Donja ploa je fiksna, dok na gornju
djeluje sila F, koja proizvodi smino naprezanje = F/A na tvar meu ploama. A je povrina
gornje ploe. Ako sila F prouzrokuje gibanje ploe stalnom brzinom, tada je mogue zakljuiti da
je tvar meu ploama fluid. Fluid u neposrednom kontaktu s vrstom granicom ima istu brzinu kao
vrsta granica (tzv. ''no slip condition'').
Slijedi Newtonov zakon viskoznosti:

du
= ,
dy

gdje je smino naprezanje, du/dy brzina kutne deformacije pri 1D strujanju fluida, a [Pa s ]
dinamiki koeficijent viskoznosti.
Osnovna podjela fluida je na njutnovske i nenjutnovske (ili newtonske, nenewtonske) fluide
(Sl.4.2). Kod njutnovskih fluida (plinovi, veina tekuina) postoji linearna relacija (kao na Sl.4.1)
izmeu intenziteta sminog naprezanja i odgovarajue brzine deformacije. Nenjutnovski fluidi jesu
npr. dugolanani hidrokarbonati, krv, zubna pasta, neke boje, blato... (Sl.4.2) i kod njih je odnos
izmeu intenziteta sminog naprezanja i odgovarajue brzine deformacije nelinearan.

25
 Sl.4.2 Sl.4.3
m 2
Koeficijent kinematske viskoznosti fluida = . Za vodu pri normalnim uvjetima vrijedi
s
m2
1 10 6 = 1 cSt (centi Stokes), odn. 1 10 [Pa s ] = 1 cP (centi Poise).
3

4.2 Turbulentno i laminarno strujanje

Strujanje realnog fluida mogue je klasificirati kao laminarno, turbulentno, odn. prijelazno (Sl.4.4,
Sl.4.5).
Laminarno strujanje estice fluida gibaju se po glatkim putanjama u infinitezimalno tankim
laminama (slojevima), koji klize mirno jedan po drugom.
Turbulentno strujanje nepravilno kaotino gibanje estica fluida sa jakim fluktuacijama brzine
u svim tokama strujnog polja.

Laminarno

Tinta
D
Prijelazno
Q Trag tinte

Turbulentno

Sl.4.4 Osborne Reynoldsov eksepriment injektiranja

tinte u cijev u kojoj struji voda. Klasifikacija strujanja.

26
 Turbulentno Laminarno
1.0 1.0
Re2
Re1
0.8 0.8
Re1<Re2

0.6 0.6
r/R r/R

0.4 0.4

0.2 0.2

0 0
0 0.2 0.4 0.6 0.8 1.0 0 0.2 0.4 0.6 0.8 1.0
v/V v/V
Sl. 4.5 Profili brzina pri turbulentnom i laminarnom strujanju

Najvaniji bezdimenzijski parametar pri analizi strujanja u cijevi jest Reynoldsov broj

vD 4Q
Re = ili Re = ,
D

gdje je v srednja brzina, Q protok, D promjer cijevi (ili neka druga karakteristina duina) te
kinematski koeficijent viskoznosti. Reynoldsov broj predstavlja omjer inercijskih i viskoznih
efekata pri strujanju. On je mjera turbulencije. Za laminarno strujanje vrijedi otprilike Re ~< 2300 , a
za turbulentno strujanje Re ~> 4000 . Za Reynoldsove brojeve izmeu danih kritinih vrijednosti
pretpostavlja se prijelazno strujanje. Na slici (Sl.4.5) brzina v predstavlja srednju brzinu pri
turbulentnom strujanju, a V je brzina u centru cijevi. Poveanjem Reynoldsovog broja turbulentan
profil brzina postaje sve "spljoteniji". Radi usporedbe prikazan je jedan laminaran parabolian
profil brzina. Uoljivo je da je u blizini stijenke cijevi turbulentan profil brzine znatno strmiji.

4.3 Gubici pri strujanju realnog fluida u cijevima

Gubici se klasificiraju kao duinski (glavni) i lokalni.

Duinski gubici
Duinski gubici nastaju zbog trenja i proporcionalni su duini cijevi, priblino proporcionalni
kvadratu brzine, obrnuto proporcionalni unutarnjem dijametru cijevi, ovise o povrinskoj
hrapavosti unutarnje stijenke cijevi, ovise o gustoi i viskoznosti fluida i neovisni su o tlaku.
Duinski gubici raunaju se pomou Darcy-Weisbachove formule:

L v2 8 LQ2
h= [m] ili h= [m]
D 2g g 2 D5

,gdje je koeficijent hrapavosti, D promjer cijevi, L duina cijevi, v brzina strujanja i Q protok.
esto se za proraun duinskih gubitaka koriste i drugi empirijski izrazi (npr. Hazen-Williamsova
formula). Koeficijent trenja odreuje se u ovisnosti o reimu strujanja (Re) ili kvaliteti cjevovoda
(relativna hrapavost e/D) pomou Moodyjevog dijagrama (Sl.A.1) ili pomou sljedeih empirijskih
izraza:
64
a. Pri laminarnom strujanju =(Re) = .
Re

b. Pri turbulentnom strujanju

b1. Za umjereno hrapave stijenke cijevi =(Re,e/D) (najei sluaj u praksi), vrijedi
Colebrookova implicitna formula

27
 1 e 2,523
= 0,869 ln +

3,7 D Re

dok se najee koristi priblina (greka unutar 1%) Colebrookova fomula

1,325
= 2
;
e 5,74
ln + 0,9
3,7 D Re

b2. Za jako hrapave cijevi =(e/D) vrijedi von Karmanov izraz

1 e
= 1,14 0,869 ln ;
D

b3. Za glatke cijevi =(Re) koristi se Blasiusova formula uz ogranienje Re<100000.

0,316
=
Re 0, 25

ili Karman-Prandtlova formula

1

(
= 2 log Re 0,8 )
U gornjim izrazima e [m] je visina neravnina stijenke cijevi, D [m] je promjer cijevi.

Lokalni gubici

Sl.4.6 a,b Lokalni gubici

Lokalni gubici nastaju zbog odvajanja struje (separacija) od stijenke cijevi i stvaranja tzv. mrtvih
zona u kojima se fluid vrtloi i crpi energiju iz glavne struje. Lokalni gubici dijele se na

28
 lokalne gubitke uslijed promjene presjeka struje fluida (naglo proirenje/suenje, ulazna ua i
otvori, izlazni otvori, prigunice, sapnice, difuzor postupno proirenje, konfuzor postupno
suenje, venturijeva cijev, ventili, slavine, zasuni, zaklopke ...) (Sl.4.6 a,b,c,e);

Sl 4.6 c,d,e Lokalni gubici

lokalne gubitke uslijed promjene smjera struje fluida ( nagla promjena smjera - koljeno, blaga
promjena smjera - luk) (Sl.4.6 d).
Postoje i lokalni otpori koji objedinjuju dvije gornje grupe i nastaju zbog promjene smjera i
presjeka (rave, bifurkacije, sastavci ...)
Openit izraz za raunanje veine lokalnih gubitaka jest

v2 8Q2
h=k [m] ili h = k [m]
2 g D 4 g 2

gdje je k koeficijent koji se odreuje eksperimentalno (Sl.4.6).

Serijski spojene cijevi

1
2
Q L1 3
L2 L3 4

v1 , A1, h v2 ,A ,h L4
1 2 2
v3 , A3 , h v4 , A4 , h
3 4
Sl.4.7 Serijski spojene cijevi

29
Kod serijskih (u nizu) spojenih cijevi (Sl.4.7) ukupni gubitak jednak je sumi duinskih i lokalnih
gubitaka

m
L v2 n v 2j
hUK =i =1
i i i +
Di 2 g k
j =1
j
2 g
.

Za protok kroz cjevovod vrijedi

Q=Q1= Q2= ... Qi= ...= Qn

pa je za raunanje ukupnih gubitaka pogodno koristiti i varijablu protoka umjesto brzine

m
8 Li Qi2 n 8 Q 2j
hUK = g
i =1
2
Di5
+ k
j =1
j
g 2 D 5j
[m] .

Paralelno spojene cijevi

Kod paralelno spojenih cijevi (Sl.4.8) gubici u svim paralelnim granama su jednaki, a ukupni
protok kroz cjevovod jednak je zbroju svih protoka u pojedinim granama:

hUK = h1 = h2 = ... = hi = ... = hn

Q = Q1 + Q 2 + ... + Qi + ... + Q n

Ukupne (duinske i lokalne) gubitke po pojedinim granama (izraz 6d) mogue je izraziti u obliku

hi = K i Qi2 , za i=1 .. n

gdje je K koeficijent ukupnih gubitaka. Uzevi u obzir izraz prethodna dva izraza vrijedi

hUK h1 h2 hi hn
= + + ... + + ... + ,
K UK K1 K2 Ki Kn

odnosno slijedi izraz za ukupni koeficijent gubitaka za paralelni spoj KUK

1 1 1 1 1
= + + ... + + ... + .
K UK K1 K2 Ki Kn

h ,K UK Q5,K5

Q4,K4

Q Q3,K3 Q

Q2,K2

Q1,K1

Sl.4.8 Paralelno spojene cijevi

30
5. OPTJECANJE TIJELA

Gibanje tijela kroz fluid (odn. gibanje fluida oko tijela) uzrokuje naprezanja i to smina
naprezanja na stijenku tijela i normalna tlana naprezanja na stijenku p. Ukupno dobivenu silu
fluida na tijelo mogue je razloiti na dvije meusobno okomite komponente, silu otpora FD
(drag) i dinamiki uzgon FL (lift). Sila otpora FD je komponenta ukupne sile fluida na
gibajue tijelo paralelna s relativnom brzinom v kojom se fluid pribliava tijelu, a dinamiki uzgon
FL je komponenta ukupne sile okomita na relativnu brzinu pribliavanja fluida v. Openito, smina
i normalna naprezanja sudjeluju i u sili otpora i u dinamikom uzgonu.

FD = p sin dS + cos dS i FL = p cos dS sin dS

p<0
Smino
naprezanje
v v

Raspodjela
tlaka p>0
FL p p dS
p dS cos
dS
dS p dS sin
v FD dS sin
dS cos

Sl.4.1 Viskozne i tlane sile na avionsko krilo

Granini sloj

Dio struje fluida koja je pod utjecajem sminih sila naziva se granini sloj. Granini sloj i njegove
karakteristike te nain opstrujavanja tijela, kontroliraju intenzitete sila dinamikog uzgona i otpora.
Ako je na uzvodnoj povrini nastrujavanja fluida na tijelo stijenka glatka, poetni granini sloj je
laminaran (Sl.4.2), zatim granini sloj sve vie deblja, u njemu strujanje postaje nestabilno, i
konano se transformira u turbulentan granini sloj. Treba napomenuti da u turbulentnom
graninom sloju postoji veoma tanak laminaran sloj uz samu stijenku koji se naziva laminaran
podsloj.

profili brzina

L aminaran Prijelazno T urbulentan

granini sloj podruje granini sloj
Sl.4.2 Rast graninog sloja. Optjecanje ravne ploe.

Granini sloj ovisan je o gradijentu tlaka. U sluaju pada tlaka u nizvodnom smjeru, granini sloj
postaje sve tanji, a u sluaju porasta tlaka u nizvodnom smjeru granini sloj naglo dobiva na
debljini. Porast tlaka u smjeru strujanja i smina naprezanja smanjuju koliinu gibanja u graninom
sloju te konano uzrokuju odvajanje graninog sloja od stijenke tijela separaciju (Sl4.3) .

31
Porastom tlaka u smjeru strujanja, nizvodno od toke separacije javlja se protustrujanje fluida u
vrtlonoj zoni (wake) u blizini stijenke. Hidrodinamino i aerodinamino oblikovana tijela
eliminiraju odn. reduciraju efekte separacije, dok npr. nehidrodinamina tijela razvijaju jaku silu
otpora (drag) zbog niskog tlaka u vrtlonoj zoni (wake). Reim strujanja u graninom sloju
(laminarno, turbulentno) vaan je za mjesto pojave separacije, tj. odvajanja graninog sloja od
stijenke tijela. Mnogo vea izmjena koliine gibanja unutar turbulentnog graninog sloja, u
usporedbi s laminarnim, uzrokuje duu slijepljenost graninog sloja uz stijenku tijela, tj. kasniju
toku separacije nizvodno. Na Sl4.3 vidljivo je da je pri laminarnom graninom sloju toka
separacije vie uzvodno na stijenci kugle nego to je u sluaju turbulentnog graninog sloja. Tako
e npr. golf loptica koja ima neravnu povrinu i mogue ju je poistovijetiti sa treim sluajem na
slici Sl4.3, imati zbog formiranog turbulentnog graninog sloja i kasnije toke separacije, vei
domet u letu nego npr. neka glatka kuglica.

Stagnacijska
toka
v

RE < 1.0
CD > 2.5

Laminaran granini Turbulentan

sloj granini sloj

Stagnacijska Vrtlona zona Stagnacijska

Vrtlona zona
v toka Separacija v toka Separacija

3 5
10 <RE < 2.5 10 RE > 2.5 10 5
CD 0.4 CD 0.2

Sl.4.3 Optjecanje kugle (malen RE, turbulentan i laminaran granini sloj)

Koeficijenti sile otpora CD i sile dinamikog uzgona CL

Iako izrazi za silu otpora FD i dinamikog uzgona FL (dani na poetku poglavlja) vrijede za bilo
koje tijelo, njihova je primjenjivost jako limitirana. Openito, za veinu opstrujavanih tijela
nemogue je tono izraunati distribuciju sminih i tlanih naprezanja na stijenku tijela.
Alternativa jest u priblinom odreivanju dvaju bezdimenzijskih parametara (eksperimentalno,
numeriki) koeficijenta sile otpora CD i koeficijenta dinamikog uzgona CL , kako bi se izraunale
sile otpora FD i dinamikog uzgona FL:

1 1
FD = CD v2 A FL = CL v2 A
2 2

gdje je A neka karakteristina povrina tijela, a najee je to povrina projekcije tijela na ravninu
okomitu na vektor brzine nastrujavanja.

32
 Ravna ploa
D
Krug
D
1.0
D
Elipsa

D
CD 0.5 D
0.1
Avionsko krilo

Ravna ploa
0.18 D
D
0.01

4 5 6 7
10 10 10 10
R E= vD

Sl.4.4 Koeficijent otpora strujanja C D gdje je b irina.

Brojevi CD i CL jesu funkcije drugih bezdimenzijskih vrijednosti npr. Reynoldsovog broja,

Machovog broja, Froudeovog broja, relativne hrapavosti stijenke tj. CD=f(oblika, Re, Ma, FR, e/D).
Primjer ovisnosti sile otpora o obliku ilustrirana je na (Sl.4.5) gdje se kod dva tijela velike razlike
u veliini javlja ista sila otpora FD.

v v 10 D

Promjer = D
FD (a) = FD (b)
(a) (b)

Sl.4.5 Dva tijela razliitih dimenzija koja imaju istu silu otpora FD

Kod konstruiranja tijela kod kojih je vana sila dinamikog uzgona kao to su avionska krila,
lopatice turbostrojeva itd., vano je dobiti to veu silu dinamikog uzgona FL i istovremeno
minimizirati silu otpora FD. Od izuzetne je vanosti i kut vektora brzine nastrujavanja, a na (Sl.4.6)
prikazana je ovisnost koeficijenata CD i CL o tom kutu. Za avionsko krilo javlja se sila dinamikog
uzgona i pri kutu nastrujavanja od 0O poto je krilo asimetrino. Poveanjem kuta nastrujavanja
obrnuti gradijent tlaka na gornjoj povrini krila se poveava i toka separacije se pomie nizvodno.
Maksimalna sila dinamikog uzgona dosee se pri odreenom kutu nastrujavanja koji varira za
razliita avionska krila u rasponu od 12O do 20O. Daljnje poveanje kuta nastrujavanja uzrokuje
nagli pad dinamikog uzgona i poveanje sile otpora. To stanje se zove zastoj i jasno je vidljivo na
dijagramu (Sl.4.6) (promjena kuta nastrujavanja postie se npr. zakretanjem avionskih krilaca).

33
 Sl.4.6 Koeficijenti CL, CD u ovisnosti o kutu nastrujavanja. U izrazima za CL i CD vrijednost
specifine povrine A se za ovaj sluaj rauna kao umnoak duine tetive krila (prema slici) i
duine krila. Kut nastrujavanja O je kut kojeg ini vektor brzine slobodne struje i tetiva krila.

34
35
Sl.A.1 Moodyjev dijagram

36