Anton Pavlivi ehov:

PUNICA - ADVOKAT

Dogodilo se to jednog predivnog jutra, upravo mjesec dana nakon vjenanja Michela
Puzirjova s lizom Mamunjinom. Kada je Michel popio svoju jutarnju kavu i oima poeo traiti
eir da se vrati na slubu, u njegov kabinet ue punica.

- Zadrat u vas, Michel, pet, est minuta, - ree ona, - Ne mrtite se, prijatelju moj...
Ja znam da zetovi ne vole govoriti s punicama, ali ja sam, ini se... sprijateljila se s
vama, Michel. Mi nismo zet i punica, nego pametni ljudi... Mi imamo mnogo
zajednikoga... Je li?
Punica i zet sjedoe na divan.
- ime vam mogu koristiti, mutterhen?
- Vi ste pametan ovjek, Michel, jako pametan; ja takoer... nisam glupa... Mi jedan
drugoga shvaamo, nadam se. Ve se odavno spremam da se porazgovorim s vama,
mon petit... Recite mi otvoreno, tako... tako vam svega to vam je sveto, to mislite
uiniti s mojom keri?
Zet razrogai oi.
- Ja se, znate, slaem... neka! Zato ne? Nauka je dobra stvar, bez literature se ne
moe... Ta poezija! Ja shvaam! Lijepo je kad je ena obrazovana... Ja sam sama ila
u kole, shvaam... Ali zbog ega, mon ange, ii u krajnosti?
- To jest, ja sasvim ne shvaam...
- Ja ne shvaam vae odnose prema mojom Lizi! Vi ste se njome oenili, ali zar vam je
ona ena, prijateljica? Ona je vaa rtva! Nauka, knjige, razne teorije... Sve su to jako
lijepe stvari, ali prijatelju moj, ne zaboravite da je ona moja ki! Ja ne doputam! Ona
je moje tijelo i krv! Vi je ubijate.
Nije jo prolo ni mjesec dana od vae svadbe, a ona vam ve nalii na trijesku! Cijeli
dan vam sjedi uz knjigu, ita te glupe asopise! Nekakve papire prepisuje! Zar je to
enski posao? Vi je ne izvodite, ne date joj da ivi! Ona kod vas ne moe vidjeti
drutvo, plesati! ak je nevjerojatno! Za cijelo to vrijeme nije ni jednom bila na plesu!
Ni jed-nom!
- Ni jednom nije bila na plesu zato, to sama nije htjela. Porazgovorite se s njom...
Saznat ete to ona misli o vaim balovima i plesovima. Ne, ma chere! Njoj je mrska
vaa besposlica! Ako ona cijeli dan sjedi uz knjigu ili radi, onda, vjerujte, time nitko ne
prisiljava nju da mijenja uvjerenja...Zato je ja i volim... A za ovo imam ast da vam se
poklonim i zamolim vas da se ubudue ne mijeate u nae odnose. Liza e sama
rei, ako nae za potrebno da to kae...
- Mislite? Zar vi ne vidite kako je ona krotka i nijema? Ljubav joj je svezala jezik! Da
nema mene, vi biste je i u vreu obukli, milostivi gospodaru! Da-a! Vi ste tirani,
despot! Izvolite od danas promijeniti svoje ponaanje...
- Neu ni uti...
- Neete? Nije ni potrebno! Jako dobro! Ja s vama ne bih ni ila govoriti kad ne bi bilo
zbog Lize! Meni je nje ao! Ona me je Zamolila da govorim s vama!
- No, to sad ve laete... To je ve la, proznajte...
- La? Onda pogledajte, okrutnie!
Punica skoi i povue kvaku na vratima. Vrata se rastvore i Michel ugleda svoju Lizu.
Ona je stajala na pragu, krila ruke i jecala. Njezina ljepukasta njukica bila je sva
uplakana. Michel joj priskoi...
- Ti si sluala? Onda joj reci! Neka shvati svoju ker!
- Mama... mama govori istnu zaplae Liza. Ja ne mogu izdrati takav ivot... Ja
trpim...
- Hm... Tako dakle? udno... A zato onda o tome ne porazgovara sa mnom ti sama?
- Ja... ja... ti e se razljutiti...
- Ali ta ti si sama stalno ustrajala protiv besposlice! Ti si govorila da me voli samo
zbog mojih nazora, da ti je tu ivot tvoje sredine. Zato sam te ja i zavolio! Do svadbe
si ti prezirala , mrzila taj nitavni ivot! Kako da objasnim takvu promjenu?
- Onda sam se bojala da me nee oeniti... Dragi Michel! poimo danas na jour fixe k
Mariji Petrovnoj!... i Liza padne Michelu na grudi.
- No, eto vidite! Sad ste se uvjerili! ree punica i pobjedniki izae iz kabineta...
- Ah ti budalo! prostenja Michel.
- Tko je budala? upita Liza
- Onaj, tko se prevario!...