Documents - Tips - Osnovi Islamske Pedagogije PDF

Biblioteka ISLAMSKA PEDAGOGIJA, knjiga br.
2
Naslov izvornika:
dr. Ali Abd al-Halim Ma hm ud
Tarbiya at-nai' a/-muslim
Dar al-Wafa, Al-Mansura, 1994.
Preveo sa arapskog
dr. Mehmed Kico
Redaktura prijevoda Za izdavae
Amel Sarajli dr. Zuhdija Adilovi
Mensur Valjevac Malik Nurovi
Urednici Lektor
Jahja Fehratovi
dr. Safvet Halilovi
Korektor
Sanela Kariik-Misirli
SamedJuki
Struni konsultant
Prijelom i DTP
dr. Edina Vejo Fahrudin Smailovi
Izdavai tampa
Islamski pedagoki fakultet u Zenici Grafiar, Uice
El-Kelimeh, Novi Pazar Tira: 300
CIP - Ka1a11or111Ja1.11r1ja y ny6111r1Ka1.11r1j1r1
HapOAHa 61r16111r10TeKa Cp61r1je, EieorpaA
28-472
37.032:28
MAXMYA, An111 A6A an-Xan111M

Osnovi islamske pedagogije: elementi islamskog pedagokog tretiranja formativnog
perioda djetinjstva i mladosti I Ali Abd al-Halim Mahmud; [preveo sa arapskog Mehmed
Kico]. - Novi Pazar: El-Kelimeh; Zenica: Islamski pedagoki fakultet, 2008 (Uice: Grafiar).
- 446 str.; 24 cm - (Biblioteka Islamska pedagogija ; knji. 2)
Prevod dela: Tarbiya al-nai' al-muslim. - Ti ra 300. -Str. 5-6: Predgovor bosanskom izdanju
I Edina Vejoj. - Napomene i bibliografske reference uz tekst.
ISBN 978-86-7980-012-1 (ELK)
a) ltlCJlaMcKo sacn1r11att>e
COBISS.SR-ID 145809420
Dr. Ali Abd al-~lalim Mal;mud
Osnovi islamske
pedagogije
Elementi islamskog pedagokog tretiranja
formativnog perioda djetinjstva i mladosti
Novi Pazar, 2008.

PREDGOVOR BOSANSKOM IZDANJU
Ovovremena znanost propituje sama sebe. Njena metafora,
suvremena fizika, doivjela je epistemoloku revoluciju suoivi se s
subatomskom stvarnou, neim to nije mogla opisati bez posezanja
za intuitivnom i kontemplativnom spoznajom. Ideja "razumske
spoznaje" se transponira iz naviknutosti da o njoj mislimo kao o neem
strogo odvojenom od osobnog i zato kadrog da konstruira pojmove,
ka sposobnosti prihvaanja, susretanja sa poliseminou pojavnog.
Otvara se prostor "kulturalnom harmoniziranju" u kojem su
teolozi dobrodoli u procesu kreiranja znanosti, a znanstvenicima
su podastrijeti oigledni dokazi da uvae i ugrade u svoje djelovanje
Boiju prisutnost.
Sva zbivanja u teoriji znanosti refiektiraju se i u znanosti
o odgoju, pa otud ovu knjigu i moemo posmatrati kao prilog
mnogostrukijem, kompleksnijem razumijevanju fenomena odgoja.
Uplitanje duhovnog aspekta osobe u cjelinu njenog odgoja kreira
izvjesniju, iskreniju perspektivu ambiciji da ljudski rod biva odgajan.
Jer su, u svojoj biti, svi problemi ljudskog ivota svodivi na odgojnu
razinu, pri tom ne razumijevajui odgoj neim zavrenim jednom
zauvijek, ve stalnim procesom, subitnim ukupnom ljudskom ivotu.
Autor knjige vodi rauna o ovoj protegnutosti, 'longitudi-
nalnosti' odgojnog nastojanja i kad se odluuje tretirati period
odgajanja u kolskom i akademskom ivotnom razdoblju, tako to
djetinjstvo i mladost ne smjeta u izolirani prostor i vrijeme, ve
u ove sloene periode projicira mnotvo drutvenih kretanja to je
blisko konceptu "podrutvljenja djetinjstva i mladosti".
I u sri vrlo eksplorativne, suvremene ekoloke razvojne teorije
U. Bronfenbrennera je snana razvojna interakcija izmeu osobe
koja se razvija i njene okoline, pri emu odnosi nisu linearni ve
sistemski, a unutar okoline zbivanja i elementi meusobno prepleteni
i interaktivni. Odatle, ne iznenauje uvrtavanje u knjigu kao
posebnog odjeljka 'politikog odgoja', to nije sluaj u udbenicima
s
Dr. Ali Abd a/-f!aliin Mahmitd
pedagogije kod nas. Upravo nepostojanje programiranog, praenog,
vrednovanog procesa politikog odgajanja i proizvodi politiku
nekompetentnost iz koje nastaje osjeanje politike bespomonosti,
cinizma, politike izoliranosti i nedjelotvornosti.
To to knjiga nastoji ponuditi ambiciozan prilog odgoju
drutvenih shvaanja mladih ne znai da dovodi u pitanje slobodu
prosuivanja mlade osobe. Obraanje osobnosti je prisutno na nain
svojstven posebnom islamskom razumijevanju: "Ideja 'nuenja'
svoje sree drugim je ideja koja nastaje od djetinjstva i prenosi
se preko roditelja na djecu. vrstina porodice, koja je proeta
islamom, je prostor tradicijskih i porodinih odnosa sa kolektivnim
orijentacijama (respekt starijih, poslunost roditeljima, briga o lanu
porodice koji je u nevolji).". 1 Unapreenje osobnosti je uokvireno
kulturom umjerenosti i uvoenjem transcendentnog senzibiliteta
u svakodnevno. To se dogaa na razliitim mjestima u knjizi:
kad se autor odluuje za odgojna relevantna obraanje 'ovjeku u
zabludi', kad transcendentnost 'govori' iz osjeajno bitnih, ponekad
primamljivih zbog svoje rubnosti ambivalentnosti, ali upravo zato
odgojna privilegiranih, ili kad iz mladosti bliskih prostora ljepote
estetskog, ali i etikog, odjekuje transcendentna.
Na kraju, kao prilog znanstveno autentinoj recepciji knjige
kod nas, treba imati na umu da je knjiga nastala u prostoru drukijem
od naeg u odnosu prema drutveno-historijskom prisustvu islama u
drukijim historijskim procesima i promjenama. Kako se govorenje
iz islama nikad ne moe reducirati na drutvenu dimenziju, neupitna
je mogunost posmatranja knjige iz vitaliteta stvarne moi odgoja
koja se i doima sigurnim putem ponovnog uspostavljanja odnosa
ravnotee izmeu ovjekovog svakodnevnog i islamskog.
Prof. dr. se. Edina Vejo
1 Nader, Concept ofindividual in lranian Islam, Upsala Universitat, str. 418-419.
6
UVOD
Neka je neizmjerna hvala Allahu na Njegovim blagodatima.
NekajeblagodaransalavatnaNjegovogrobaiposlanika,Muhammeda
sina Abdullahovog, Peata vjerovjesnika i poslanika, zatim na
njegovu porodicu, njegove drugove, kao i sve one koji pozivaju i koji
e njegovoj vjeri i pravcu pozivati sve do Sudnjeg dana.
***
Prema tumaenjima jezikoslovne literature, dijete kolskog
uzrasta (nai') je mlada osoba, u razdoblju razvoja nakon ranog
djetinjstva. Iako se uopeno moe obuhvatit nazivom mladi, ono
jo nije ulo u razdoblje zrelosti. Takvo dijete se odgaja u sjeni
civilizacijskih protivrjenosti koje njegovu mladu psihu uspijevaju
osvojiti prije nego to i preplave okruenje u kojem ivi to dijete.
Dijete kolskog uzrasta je, u nae vrijeme, sa svih strana
okrueno meusobno suprotstavljenim kulturama, gnusobnim
pribjeitima, rivalskim civilizacijama, zavaenim protivnicima i
stranim mnotvom oprenosti. To sve skupa dijete potapa u tamne
dubine mora gdje se sudaraju struje, a siroto dijete se u njihovim
dubinama, prekrivenim talasima sve jednim iznad drugoga, iznad kojih
su oblaci, batrga - skoro da ne moe prepoznati ni vlastitu ruku. Kad
god se prema njemu prui ruka koja ga eli izbaviti, druga ruka,
jaa, utjecajnija i naizgled privlanija, nemilosrdno ga vue nazad.
To dijete je misaono okrueno kitnjastim i lanim podvalama
koje ga obmanjuju i zavode, bljetavim i laskavim nazivima, lanim
parolama ispod kojih su samo zmije i otrov. Okrueno je mnotvom
onog to ga odvraa od vjere, njene koncepcije i okrilja, da bi ga, kao
ukusan zalogaj, bacalo u eljusti neprijatelja, kao lovinu u stupicu
strasnih lovaca.
Tumaenja prirode koja ga okruuje i drutva u kojem
ivi, na ijim osnovama razumijeva sebe, djetetu nameu znaaj
materije. Takva tumaenja mu se nameu toliko da dijete ne samo
to nije svjesno potrebe ve se i kloni tumaenja prirode, drutva i
7
Dr. Ali Abd al-f-falii11 Mahmud
pojedinca na osnovama vjere, ispravnog tumaenja zasnovanog na
razboritom rasuivanju sposobnom spoznati. Takva tumaenja ga
od pravih spoznaja odmiu da bi ga bacila u jamu bezvrijednoga
materijalistikog tumaenja, uvijek vezanog za ispunjenje slasti
i uitaka, koje ovjeka udaljava od ovjenosti i plemenitosti, a
pribliava nagonima nedostojnim onoga ime ga je Allah poastio.
Kako god koji dobronamjernik pokua djetetu ili njegovim
roditeljima objasniti da je islamsko tumaenje prirode, drutva i
pojedinca, pravo tumaenje koje donosi Objava, a potvruje razum,
dobronamjernik se sukobljava s upornou onih koji zagovaraju
interese materije i strasti, koji predano rade na tome da dijete udalje
od vjere i njene ivotne koncepcije.
Taj rat, kako ga je mogao shvatiti svako ko ga je htio odgovorno
razmotriti, poinje s degradiranjem dobronamjernika i potvaranjem
istine u koju on poziva, njegovim ismijavanjem i kvalifi.kovanjem po
tome to je strog i zaostao, nesposoban ukljuiti se u povorku ivota
zbog zaostalosti s kojom u prolosti ivi, zanemarujui sadanjost i
budunost. Taj rat, za njega, ne prestaje i stalno ga progoni dok ga,
vrlo esto, ne primora da od svega odustane.
Dijete danas nije slobodno drati se svojih uvjerenja, svog
vjerovanja, njegovih naela i vrijednosti. Sloboda se od djeteta, na
ovaj ili onaj nain, oduzima, da bi, vrlo esto, bilo dovedeno pred
zarazna krivotvorena uvjerenja, pred tua naela kao svoje utoite,
pred navike pogubne po njegovu sadanjost i budunost. Gdje je
sloboda izbora sred te ubitane zaguljivosti?
Sredstva informiranja i njihove institucije irom svijeta su u
rukama neprijatelja islama i njegove koncepcije. Ona su uporna u
irenju agresivnog sekularizma radi udaljavanja od vjere i vjerovanja.
Svakoga, ko vjeruje, optuuju za reakcionarnost i nazadovanje. Gdje
je, u tome, djetetova sloboda izbora?
Sredstva informiranja imaju apsolutno neislamska usmjerenja.
S usmjerenjima okrenutim protiv islama, sredstva informiranja kod
ljudi ubijaju slobodu izbora. Pokazati im se moe samo ono to
sredstva hoe vidjeti, ponuditi im se ne moe nita, a da to ne poele
iskoristiti u svrhe liavanja vjere. Ako neko odbije izazove koje nude
8
Osnovi islamske pedagogije
sredstva informiranja, mora se pomiriti s tim da e biti kvalificiran
kao zaostali reakcionar, nesposoban ukljuiti se u povorku napretka
i uspona.
Pria o sredstvima informiranja na svjetskoj razini i onima
koji njima upravljaju, da i ne govorimo o komentarima, jako bi se
oduljila. Njihovi akteri, zbivanja, zapleti i rjeenja su isuvie brojni
da bismo ih ukljuili u okvire ove knjige, a kamoli meu redove ovog
predgovora.
Razgovor o planetarnom cionizmu i protokolima sionskih
mudraca, o vidljivome ili prikrivenom kriarstvu, o ateizmu i
svemu to fabrikuje taj zlokobni triangl, znai razgovor o onome to
kontrolira sredstva informiranja i njegove ureaje u cijelom svijetu.
To sve optereuje budunost i tjera svijet da prigrli to oko ega
triangl vodi kampanju. Gdje je tu sloboda izbora, djeteta i njegovih
roditelja?
Misaone, kulturoloke, drutvene, politike i ekonomske
snage, koje imaju utjecaja u savremenom svijetu, pozivaju ljude
uope, a djecu posebno, da odbace vjeru, porodicu i organiziranje, da
odbace kontrolu roditelja i kole, da odbace sve zahtjeve rodbinstva,
da odbace odanost drutvu, to, u krajnjem ishodu, dovodi do
odbacivanja samog sebe.
Ohrabrivanje na takvo odbacivanje se ispunjava varljivim
i bljetavim nazivima, kao to su lina sloboda, raskidanje okova,
liavanje prevladanih sistema i starih navika, oslobaanje od nejasnih
predodbi, te zamjenom vjerovanja onim to nudi opipljiva materija.
Dijete se u svemu tome kree nemajui izbora. Odazove se onom to
ga pozove ili to odbije, da bi ga se odmah dokopala struja koja ga
zajedno s nanosima baca u dubine zaostataka prolosti.
S dobrim nakanama i naivnim predodbama, ne poznajui
istinu o izazovima koji se na njega ustremljuju, zanemarujui naravi
protivrjenosti koje ga okruuju, dijete se danas moe zatei kako
se okree protiv svoje vjere, njene koncepcije i poretka, protiv svog
drutva i islamskog ummeta. To ga sve okree protiv vlastitoga
civilizacijskog napredovanja koje je islam, pred njega, kao uvjet
postavio jo onda kad mu je bilo odreeno pojaviti se na svijet.
9
Dr. Ali Abd a/-lfaliin Mahmiid
Ova knjiga nastoji muslimansko dijete, muslimansku porodicu
i muslimansko drutvo uputiti na odgovarajua sredstva i postupke
koji e se staviti izmeu njih i struja koje ih sebi vuku. Ona nastoji
pruiti izvore pravih saznanja kojima bi ispunili srca i umove, da
im odreuju razmjere do kojih trebaju sezati njihove aktivnosti,
a to su razmjere potpune i savrene islamske koncepcije, koja se
vrsto pridrava Allahove Knjige i Poslanikovoga, s.a.v.s., sunneta,
koncepcije koja, ne samo djetetu ve i svakom muslimanu, garantuje
da e nai jasan put kroz ivot na ovom svijetu, ostvarujui i zakonite
zahtjeve due, razuma i tijela, bez pretjerivanja, razmetljivosti,
rasipanja i oholosti.
Ova knjiga e, uz neizmjernu Allahovu pomo, nastoFtl
dokazati da islamska koncepcija, u odgajanju djece i odraslih, vodi
rauna o svim razdobljima ljudskog ivota, ak i prije nego to se
ovjek rodi, elei mu dobro za ovaj i Budui svijet.
To je koncepcija koja postavlja stabilna mjerila o tome ko e

biti majka djeteta, koncepcija koja prava mjerila odgajanja djeteta
odreuje poevi od dana kad se dijete pojavi na svijet, kad mu
otac na desno uho proui ezan, a na lijevo ikamet, nakon ega se
obavezuje na uvanje i odgajanje dok dijete raste, sve dok ne postane
odrasla osoba. To je veliina odgojne koncepcije u islamu.
Ova knjiga e, s Allahovim doputenjem, roditeljima objasniti
kako e odgajati djecu, kako e se obavezati djeci i omladini. Pokazat
e svakom muslimanu nain odgajanja na osnovu kog moe samog
sebe odgojiti, u skladu s islamskim planom odgajanja, s kojim se
nijedan drugi ne moe ni uporediti, a kamoli prevladati ga, program
koji u sreditu ima ovjeka, koji poiva na irokome i vrstom postolju
odgajanja, a to je vjerovanje: sam ovjek e protiv sebe svjedoiti, uzalud
e mu biti to e opravdanja svoja iznositi, 2 u okrilju veoma iroke
nadstrenice iji stoer su Poslanikove, s.a.v.s., rijei: "Raune sa
sobom svodite prije nego to vam ih drugi budu svodili. Svoja djela
sebi u prilog vagajte prije nego to budu protiv vas vagana.".
2 Kur'an, Al-Qiyiima, 14-15.
10
Svakom ko zatitnika trai u nekome drugom, ova knjiga e
pokazati da islamska koncepcija odgajanja ukazuje odgajateljima na
poruku iz Kur'ana, koja glasi:
O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje uvajte od vatre ije e
gorivo ljudi i kamenje biti, i o okojoj e se meleki strogi i snani brinuti,
koji se onome to im Allah zapovjedi nee opirati, i koji e ono to im se
naredi izvriti. 3
Ta koncepcija ukazuje i na asnu poruku bezgrijenog

Poslanika, s.a.v.s., iznesenu u hadisu:
"Svako od vas je pastir i svako je odgovoran za svoje stado.
Imam je pastir i odgovoran je za svoje stado. Mukarac je pastir
porodice, u kui, i odgovoran je za svoje stado. ena je pastirica,
u kui svog mua, i odgovorna je za svoje stado. Sluga je pastir, na
imanju vlasnika, i odgovoran je za svoje stado. Svako od vas je pastir
i svako od vas je odgovoran za svoje stado.". 4
Ova knjiga upozorava svakog vladara muslimana, o kojoj

god se muslimanskoj zemlji radilo, da je prava vjera kod Allaha,
Njegovog Poslanika, muslimanskih voa i muslimana uope, islam,
a ta poruka se saima u vjenim rijeima Kur'ana: A tebi smo poslije
odredili da ide pravcem odreenim, zato ga slijedi i ne povodi se za
strastima onih koji ne znaju,jeroni te nikako ne mogu odAllahove kazne
odbraniti; nevjernici jedni druge tite, a Allah titi one koji Ga se boje i
3
Kur'an, At-Tal;rim, 6.
4
Hadis prenose Al-Bul}ar1 i Muslim, a navode ga i autori hadiskih zbirki pod
naslovom Es-Sunan.
11
Dr. Ali Abd a/-lfaliin Mahmitd
grijeha klone. Ovaj Kur'an je putokaz ljudima i uputstvo i milost onima
koji vrsto vjeruju. 5
Ova knjiga svim muslimanima, svugdje i uvijek, eli kazati da
im nema izbavljenja iz propasti koja ih okruuje, osim da prihvate sve
to pruaju Kur'an i Poslanikov, s.a.v.s., sunnet. Jer, prihvaanje toga
je ono to muslimane moe odvratiti od lutanja, raskriti im masku
neprijatelja i zagarantirati im sreu na ovom i buduem svijetu.
Jo mnogo ta ova knjiga eli rei, ali mi emo se zadovoljiti
time da panju svratimo posebno na ono to moe biti korisno
djetetu kao budunosti islamskog ummeta, koje njenu lau treba
dovesti do obale spasa i sigurnosti, izvesti je na Pravi put, na Allahov
put s kojeg skretanje vodi samo u propast. Allahov put presijecaju
mnogobrojni putevi, a na poetku svakoga je ejtan koji poziva u
neistinu, koji, uljepavajui neistinu i postavljajui prepreke, odvraa
od Allahovog puta.
Na kraju, elimo naglasiti da, ako bi samo to bila jedina namjera
pisanja ove knjige, bili bi smo zadovoljni. Allahu pripada konano
usmjerenje. Ako bi se sadrajem ove knjige okoristio i jedan italac,
bili bismo sretni. To bi nam znailo vie od "stada crvenih deva". 6
Allah na pravi put ukazuje onome kome On hoe.
5
Kur'an, Al-Ga/iya, 18-20.
6
Tradicijski simbol za najvrijednije zemaljsko blago.
12
Obuhvaa:
Uvod
Prvi odjeljak
Mjesto djece u porodici
sa pododjeljcima:
1. Pobude ljudske naravi
2. Pobude ljudskog okruenja
3. Pobude islamske vjere
Drugi odjeljak
Briga islama o djeci
obuhvaa pododjeljke:
1. Dunosti oeva i majki
2. Dunosti rodbine
3. Dunosti muslimanskog drutva
UVOD
Obraajuise Uzvienom Allahu za pomo, u ovom poglavlju

emo govoriti o mjestu djece u okviru islamskih propisa i islamskih
etikih normi, da bismo pokazali kako islam o djeci vodi brigu, kakav
istaknut poloaj im namjenjuje u porodici, zbog toga to su djeca
porodici najdragocjenija, to su joj najprea i brige najdostojnija, bez
obzira na to radi li se o djeci ili omladini.
Muslimanska porodica, kao i druge, kad doekuje novoroene,
doekuje ga s iznimnom ljubavlju, panjom i spremnou svih lanova
da udovoljavaju njegovim potrebama. Muslimanska porodica u
tome ide dalje od drugih, jer svoju ljubav, uistinu, stavlja u slubu
novoroeneta, budui da islam tako, nesumnjivo, pronalazi najbolji
put kojim osjeaje ljubavi na najbolji nain praktino oituje.
Briga islama o djetetu, u sklopu porodice, see unatrag, u
vrijeme prije roenja, ne samo u vrijeme majine trudnoe, ve i u
vrijeme kad je otac birao ko e njegovom djetetu biti majka, kad se
prilikom izbora supruge, majke djeteta, domaice u kui, paziteljice
i odgajateljice djece, rukovodio islamskim standardima, budui da
oni zahtijevaju biranje onih koje imaju vrstu vjeru i dobar odgoj.
Imajui sve istaknuto u vidu, uvjereni smo da preciziranje izbora
supruge nesumnjivo slui dobrobiti djeteta.
U ovom poglavlju, nastojimo objasniti mjesto djeteta u
muslimanskoj porodici kako bismo utvrdili da briga o djeci proizlazi
iz pobuda iskonski iste i autentine ljudske naravi, s onim njenim
obiljejima s kojima ju je Allah stvorio, te da je porodica, s pobudama
proizilim iz naravi s kojima je Allah stvorio ljude, duna voditi
brigu o djeci, trudei se da to je mogue pravednije s njima postupa,
a precizna vaga u porodinoj brizi oko djece su rijei Uzvienog
Allaha: O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje uvajte od vatre iji
ogrijev e ljudi i kamenje biti.7
7
Kur'an, At-tal;rim, 6.
15
Dr. Ali Abd al-J-faliin Mahmiid
I otac i majka, na tom popritu, imaju dunosti kojih se ni u
kom sluaju ne mogu odrei, a najvanije su: pruanje dobrog odgoja
i pravedno postupanje.
Porodica, u svome najirem smislu, ima dunosti voenja brige
o djeci i pruanja panje, a njih nalau mnogobrojne pobude, kao to
su ljudska narav, zahtjevi okruenja i zahtjevi ljudskog drutva.
Kao to je briga o djeci dunost porodice, ona je dunost i
cjelokupnog drutva sa svim pripadnicima i svim onim to ini dato
drutvo. Drutvo svojim lanovima, grupama i organizacijama treba
osigurati dobro i ispravno odgajanje koje e biti u stanju otkrivati
sklonosti djece i razvijati ih u odgovarajuem smjeru i formi
najkorisnijoj za djecu i drutvo.
Isto vai i za dravu kao formu vladavine i sve njene
organizacije, a posebno za odgojne i informativne ustanove. Jer,
interesiranje drave za djecu i voenje odgovarajue brige o njoj, uz
to to je dunost koju namee tenja da se drutvu omogui razvoj i
napredovanje, namee joj ga i to to svi sistemi vladavine u svijetu,
ak i najozloglaeniji, tvrde da tite djecu i poklanjaju im panju.
Meutim, kod nekih sistema vladavine se moe primijetiti da o djeci
brinu tako to ih vode dok, dobrovoljno ili iz straha, ne prerastu u
pristrasnu omladinu, dobrovoljno kad pretendiraju na ono to im
ne pripada, a iz straha kad se plae zastraujue atmosfere koja se
nadvija nad cjelokupnim drutvom, budui da se za takve reime
moe rei da su loi, eksploatatorski, da gaze ljudske slobode i ast.
Pred zahtjevima logike, razuma i objektivnosti, takvim izopaenim
reimima je dosta to se zovu komunistikim, socijalistikim ili
reimima jedne stranke, da ponesu epitet loega, kao to je svaki
izopaeni sistem vladavine.
Ista dunost vai i za cjelokupni islamski ummet. On je,

takoer, duan djeci posvetiti veliku brigu i panju. Islam to strogo
nareuje, a uskraivanje smatra grijehom, zbog toga to islam
nareuje brigu o ljudima uope, u svim ivotnim razdobljima, ne
potcjenjujui nikad onoga ko ovjeku uskrauje prava, kao ni onoga
ko imalo ugroava ljudsko dostojanstvo kojim je Allah poastio
ovjeka. Ono u ta najee zapadaju uskratitelji prava i ugroavaoci
16
ljudskog dostojanstva, jeste nepravda nanesena ljudima, a nepravda
spada meu velike grijehe zbog kojih poinilac zasluuje estoku
kaznu.
Nastojat emo, u ovom poglavlju, utvrditi i to da islam na
najljepi nain titi djecu. Odredbe iz Kur'ana i Poslanikovih, s.a.v.s.,
predanja oevima i majkama propisuju tienje djece, postavljajui ih
u precizno utvrene granice i dimenzije, kao to tienje nareuje
i rodbini, odreujui joj ta treba initi prema djeci. U veinskome
muslimanskom drutvu, islam nikoga ne poteuje dunosti tienja
djece na nain koji im treba osigurati sadanjost i budunost.
Islamske odredbe, koje svima propisuju tienje djeteta, nadvijat
e se, pratit e ih i biti kod ljudi u opticaju sve dok Allahovom voljom
bude ivota na Zemlji.
Mi emo iz reda tih odredaba citirati odgovarajui zbir, a
to se tie njihovog sveobuhvatnog razmatranja, ono prevladava
obim i ambicije jedne knjige. Na nekim mjestima emo se sluiti i
primjerima iz Poslanikovog, s.a.v.s., ivotopisa - to su Poslanikova,
s.a.v.s., praktina predanja - sukladno svojim mogunostima i u
mjeri koju odreuje sama narav knjige.
U drugom odjeljku ovog poglavlja emo se pobrinuti da
saberemo islamske odredbe iz Kur'ana, Poslanikovih, s.a.v.s., predanja
i ivotopisa. Osvijetlit emo sadrinu odredaba i objasniti njihove
ciljeve, uz nastojanje da dokaemo kako briga o djeci ima izvornu
ukorijenjenost u islamu, potkrepljujui to dokazima iz islamskog
zakonodavstva.
Smatramo da neemo pretjerati, ako kaemo da e zbir
tih odredaba, u obimu i formi koju nudimo, moi privui panju
znatnog broja muslimanskih uenjaka i dati im podstreka da se
poduhvate njihova sistematiziranja u posebna poglavlja, uz sabiranje
poruka u sklopu jednoga kodeksa, a da e se komentara i detaljnog
raspravljanja, u vidu posebnih poglavlja, oni poduhvatiti na nain
koji e im se uiniti prikladnim.
Nakon strpljivo obavljenog sakupljanja odredaba koje se
posebno tiu brige o djeci, meu ciljeve ove knjige spada i elja da
se njome pozabave islamski socilolozi i pedagozi i da iz nje saine
17
Dr. Ali Abd al-lfaliin Mahmud
pedagoki kodeks. Iskreno se nadamo i Boga usrdno molimo da
ostvarenje ovog cilja, uz ostalo, bude ono to e zainteresirati islamske
sociologe i pedagoge, a On moe sve to hoe.
18
Prvi odjeljak
MJESTO DJETETA U PORODICI
1. Pobude osjeaja uroenog ljudskoj naravi

Mjesto djeteta u porodici odreuju mnogobrojne pobude
svojstvene ovjeku, u skladu s osjeanjima, uvstvima, nastojanjima i
stremljenjima s kojima ga je Allah stvaranjem podario, te sa svrhom
da se razmnoava i produava ivot kroz ivot svoje djece.
Uzvieni i Milostivi Allah je buduim oevima i majkama
dao da se rode s velikom ljubavlju prema djeci, uvijek proetom
rtvovanjem. Otac ili majka tih osjeaja i uvstava se ne bi mogli
osloboditi, a da to ne bude u neskladu s osjeajem uroenim ljudskoj
naravi, jer djeca bez tih osjeaja i uvstava kod roditelja, zadojenih
ljubavlju, ne bi mogla proi razdoblje ranog djetinjstva niti presijecati
svoj put kroz ivot u sigurnosti i miru. Caki prije roenja djeteta,
osjeanja ljubavi se pojavljuju samim tim to majka dijete nosi u
trudnoi, a to je, takoer, uroen osjeaj ljudskoj naravi s kojim
Allah stvara ljude.
Iako bi takvo razmatranje bilo mogue i korisno, mi nemamo
namjeru detaljno razmatrati taj uroeni osjeaj, ve emo se
zadovoljiti utvrivanjem da je Uzvieni Allah svu ljubav za djecu
u srca oeva i majki poloio zbog toga to je djetetu, radi odranja
u ivotu nakon roenja, potrebna iznimno velika briga, savjesno
i paljivo njegovanje, vjerovatno i zato to je djetinjstvo kod djece
due od najranijeg razdoblja u ivotu drugih stvorenja kojima,
nakon roenja, odnosno tokom odrastanja, treba njegovanje. Bilo
kakvo neizvravanje takvog tienja stavlja dijete pred mnogobrojne
tekoe, ili opasnosti, koje mu u brojnim sluajevima ne omoguuju
nastavak ivota.
Dakle, to je ljudskoj naravi uroen osjeaj koji djetetu
odreuje takvo mjesto u porodici, poevi od samih roditelja, u ta
nee posumnjati niko ko to u samom sebi provjerava, ako se nae u
poziciji jednoga od dvoje roditelja. Poeljno je naglasiti i da je uroeni
19
Dr. Ali Abd al-Ffalim Mahmud
osjeaj za ljubav prema djeci, koja im odreuje takvo mjesto, ne samo
nakon roenja ve i prije nego to se rode, zajednika sudbina srca
vjernika, mnogoboaca, pa ak i nevjernika, kako bi se, na osnovama
te ljubavi, pravilno usmjeravao ivot bia koje dolazi na svijet, da bi
raslo u okrilju ljubavi, budui da, u suprotnom, ne bi bilo mogue ni
zdravo odrastanje, niti ljudskog bia dostojan ivot.
Iako roditelji, sljedbenici islama, svoja osjeanja i uvstva
djeci upuuju u skladu s odredbama islama, njegovom etikom i
standardima, to se sve kod njih odvija precizno, uspjeno i uz veliko
lino zadovoljstvo, utoliko vie to se sve postie na Allahovo
zadovoljstvo time to se ispunjava Njegova koncepcija i poredak.
Roditelji, muslimani, uroenom osjeaju za ljubav prema
djetetu pridruuju snanu elju da dijete okrue svim to e mu
omoguiti da se formira kao musliman koji e initi dobra djela,
a dijete to ne moe postii, osim ako se od djetinjstva navikava na
pridravanje islamskih propisa i etikih normi.
Ta elja bi trebala biti minimalno zajedniko obiljeje svih
oeva i majki koji slijede islam. U suprotnom, mogu se smatrati
grijenicima nepokornim Allahu, koji nisu u startju djecu od Allahove
kazne sauvati, budui da im pomau u skretanju s Allahove
koncepcije. Allah roditeljima uvanje djece zapovijeda rijeima: O
vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje uvajte od vatre iji ogrijev e ljudi
i kamenje biti. 8
Neki uenjaci kau da rijei sebe (enfusekum) ... uvajte, svojim
smislom, podrazumijevaju i djecu, jer su djeca dijelovi njih, kao to je
to sadrano u rijeima Uzvienoga: A ni vama samima (enfusikum), 9
da jedete u kuama vaim ... , iako svi pojedinano nisu spomenuti,
a to znai da otac treba dijete pouiti onom ta je dozvoljeno, a ta
zabranjena, odvraati ga od grijeha i prijestupa i upuivati ga u druge
odredbe. Al-QyayrI navodi da je Omer, r.a., nakon to je objavljen
ovaj ajet, pitao: ''.Allahov Poslanie, mi emo sauvati sebe, ali kako
moemo sauvati svoje porodice?". Poslanik je odgovorio: "Tako
8
Kur'an, Et-Ta~rim, 6.
9
Na pojedinim mjestima, iz praktinih razloga, odstupili smo od transkripcije
koju je koristio prevodilac. (redakcija)
20
to ete ih odvraati od onog to vam je Allah zabranio, poticati
ih i nareivati im ono to je Allah naredio.". Muqatil, u vezi s tim,
kae: "To je (oeva) dunost prema sebi, djetetu, porodici, slugama
i slukinjama.". Al-Kiya je rekao: "Nama je dunost svoju djecu i
porodicu nauiti vjeri, dobrobiti i osnovama odgoja.".10
Uroeni osjeaj za ljubav koji majka, muslimanka, sa sobom
stalno nosi - ona je djetetu, tokom djetinjstva, blia od oca - strogo
je obavezuje da sve to moe ini kako bi dijete pouila vjeri, dobru
i lijepom odgoju koje zahtijeva islam. Majka, muslimanka, je za to
odgovorna pred Uzvienim Allahom. ta god da, od istaknutog,
djetetu uskrati, za to e pred Uzvienim Allahom polagati raun.
Uroeni osjeaj za ljubav koji majka, muslimanka, sa sobom
stalno nosi, strogo je obavezuje da djetetu prui ljubav, njenost,
brigu i panju, kakve dijete ne bi moglo nai ne samo kod neke druge
ene koja uz najamninu ili na neki drugi sporazumni nain nosi
ulogu majke ve ni kod nane ili bilo koje krvne srodnice koja, prema
islamskim zakonodavnim odredbama, popunjava mjesto majke, kao
to to mogu biti tetka (oeva ili majina sestra), starija sestra itd.
Majka je, pak, obzirom na uroeni osjeaj za ljubav s kojim
ju je Allah stvorio, sama u stanju pruiti svu ljubav i njenost. Za
razliku od nje, bilo koja druga majka, ime god da se odlikuje, ne
moe se izjednaiti s pravom majkom, kako u smislu kvaliteta tako
ni u pogledu kvantiteta. Zato, neka se Allahove kazne uva svaka
majka koja ita od ljubavi i njenosti uskrati djetetu. Ona time
sebi ne uzrokuje samo ovosvjetski gubitak ve, uskraujui djetetu
pravo na ljubav i njenost - to mu moe vrlo lahko nanijeti duevne
poremeaje - sebi nanosi gubitke i za Budui svijet, kad e doi u
situaciju polagati raune i biti kanjena.
Svako djelo, kojeg se poduhvata ili ga prakticira majka,
muslimanka, a s kojim moe umanjiti ljubav i panju djetetu, je
neprihvatljivo, zato to za posljedicu ima uskraivanje neega onom
kome pripada, te zbog toga to se to ispostavlja kao krenje islamskog
kodeksa o odgajanju djece.
10
Al-Qirtubi, Al-ami li abkam Kur'an, 18., 195-196 (iz komentara sure At-
tabrim).
21
Ta ljubav ili naviranje ljubavi, s kojom se majka okree djeci,
iako je s pobudama osjeaja uroenog ljudskoj naravi, obzirom na
rezultate, za djecu je dobro, jer djeca rastu volei druge ljude od dana
kad shvate da su ljudi pored njih, budui da se majina ljubav koja ga
okruuje, preko njega refleksira u vidu njegove ljubavi prema onima
koji ga okruuju, a za drutvo nema nita ljepe ni korisnije nego da
ovjek odrasta kao neko ko je voljen i voli.
Allah je majku stvorio s uroenim osjeajem za ljubav prema

djeci koji enu ini sposobnom da, prilikom odgajanja djece, bez
oklijevanja i frustracije podnosi sve iskrsle tekoe i nevolje. To
je dobra majka, dostojna uloge majinstva, koju je islam uzdigao
na najvii rang, budui da je lijepo ophoenje djece prema njoj
pretpostavio lijepom ophoenju prema ocu, na nain koji e biti
potkrijepljen odgovarajuim Poslanikovim, s.a.v.s., hadisima.
Kod majke, koja to ne moe podnositi ili se zbog toga nervira,
uroeni osjeaj za ljubav nije zdrav. Njena privrenost islamskom
konceptu odgajanja je slaba. Ona, u takvoj situaciji, svoje vjerovanje
treba poboljavati istei ga obaveznim i dobrovoljnim ibadetima.
Meutim, ima jedno vano upozorenje koje treba istaknuti
svakoj majci, a to je da odana muslimanka, koliko god voljela svoje
dijete, podstaknuta pobudama uroenog osjeaja, treba voditi
rauna da u ljubavi ne bude razmetljiva, kako ne bi izala iz okvira
umjerenosti, zbog toga to je umjerenost jasno obiljeje islamske etike,
svejedno radi li se o kienju ili liavanju neega. To znai da ljubav
ne treba prelaziti u maenje i ono to vodi stjecanju loih navika.
Majka, muslimanka, sina ili kerku voli u stanovito uravnoteenoj
mjeri, koja u sebi nema primjesa pretjerivanja niti krtarenja, jer se
izmeu tih dviju granica nalazi ono to svoje eljene tragove ostavlja
na uravnoteeno odrastanje djeteta - a to je eljeni cilj.
Pretjerivanje i krtarenje na dijete ostavljaju tetne tragove,
kako po sadanjost tako i po budunost. Djetetu, pretjerivanjem s
ljubavlju, majka pomae da raste razmaeno i uobraeno, pa umilja
da se sve to mu se prohtije mora ispuniti, da svi ukuani trebaju biti
njemu na usluzi. To je pogreno. Kad s takvim navikama izie iz
kue i samo krene kroz ivot u drutvu, dijete e se uvjeriti koliko je
22
to pogreno. Od ljudi e doivljavati izbjegavanje, ravnoduje i prezir
kojim e plaati visoku cijenu, tokom cijelog ivota, u drutvu.
Majka, koja svojoj djeci zakida na ljubavi, kroz to im pomae
da rastu kruto zatupljenih uvstava, osjeajui se prezrenim i
ponienim, na osnovu ega ih bolno pogaa svaka uvreda koju im
drugi nanesu. Ako s takvim uvstvima iziu u drutvo, za ljude
im se ini da ih gledaju s prezirom ili sa eljom da ih iskoriste. To
moe rezultirati da i oni preziru drutvo, na kraju, vjerovatno, i
sami sebe, zbog neuspjeha u potrazi za dobrim odnosima s drugima.
ena muslimanka je duna u ruke uzeti preciznu vagu kojom e
_ ljubav raspodijeliti na djecu, njihovo usmjeravanje i odgajanje, bez
razmetanja i krtarenja.
Islam majku smatra odgovornom za jednakost u pruanju
ljubavi i njenosti, kao to je ini odgovornom i za uvanje djece. Dva
vodea hadiska uenjaka 11 od Ibn Omera, r.a., prenose daje Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Svako od vas je pastir i svako je odgovoran
za svoje stado. Imam je pastir i odgovoran je za svoje stado. Mukarac
je pastir porodice, u kui, i odgovoran je za svoje stado. ena je
pastirica, u kui svoga mua, i odgovorna je za svoje stado. Sluga je
pastir, na imanju vlasnika, i odgovoran je za svoje stado. Svako od vas
je pastir i svako od vas je odgovoran za svoje stado.".
Korijen rijei briga (al-riaya) je rije uvanje (al-ray), to znai
uvanje stoke, bilo po tome to se stoci daje hrana koja je odrava
u ivotu ili tako to se od nje odbija sve to joj prijeti opasnou.
uvanje je tienje (al-!Jifz,) i timarenje (al-siydsa). Takvo znaenje
ova rije ima i u poruci Uzvienoga: Ali oni o njemu ne vode brigu
onako kako bi trebalo. Svako, ko dotjeruje sebe ili drugoga, se naziva
uvarem (al-rai}. Takvo znaenje ima i ono to se navodi u hadisu:
"Svako od vas je pastir ...". Kad ovjek o neemu brine, to znai da
prati kako jeste ita e biti s tim o emu vodi brigu. 12
11
Ovako prevodimo rijeAl-ayban (Dva ejha) kojom se, u hadiskoj literaturi,
oznaavaju najvei autoriteti,Al-Bubari: i Muslim, autori najeminentnijih zbirki
hadisa koje su istovjetno naslovili nazivom Sahih (prim. prev.).
12
Al-I~fahani:, Al-Mufradtitfi Garib Kur'an.
23
Dr. Ali Abd a/-1-falrm Mahmiid
Majka je odgovorna za brigu o svojoj djeci u smislu svih znaenja
rijei koje smo naprijed istaknuli vezano za uvanje. Odgovorna je
pred Allahom, pred sobom, pred muem i djecom.
Slino majci, ocu je, takoer, uroen osjeaj za ljubav prema
djeci, iako njegovo osjeanje ljubavi, moda, ne dostie razinu
privrenosti ravnu majinoj - svaka olakica slui neemu zbog ega
je stvorena - ali je, nesumnjivo, stvoren s osjeajem za ljubav prema
djeci i potrebe da ih titi, samo to oca ljubav prema djeci tjera da
ustrajava i ide kroz ivot kako bi im ostvario sigurnost i obezbijedio
ivot, nastojei, uz sav trud, pruiti im, sa svoje strane, sve kako bi im
ivot uinio sigurnim i otklonio im svaku nevolju, pruajui im svako
dobro. U drugom pododjeljku ovog poglavlja emo, s Allahovim
doputenjem, navesti islamske odredbe koje to uvjerljivo potvruju.
Osjeanje ljubavi i njenosti oca prema djeci, uvijek karakteri-
zira elja za odgajanjem na nain koji e djeci omoguiti udovoljavanje
ivotnim zahtjevima i odgovor svemu i svakom s kim dou u dodir
tako to im garantira da e od ivota moi uzimati i davati mu. On im
te vrijednosti usauje kako bi ivjeli mirni i sigurni, lijepo se ophodei
prema ivotu i svemu ivome. Ovakvu brigu s oeve strane, koja izvire
iz uroenog osjeaja ljubavi prema djeci, propisuje i islam. To emo
objasniti kada budemo dokazivali da mjesto djeteta u srcima oeva
izvire iz sri vjere, koja ljubavi iscrtava dimenzije i postavlja granice,
ne znajui za popustljivost, ve traei polaganje rauna za svako
uskraivanje i zanemarivanje. Ocu, privrenom islamskoj koncepciji
ivota, nije dovoljna ak ni ta briga, iako ona nije neznatna. Pridravanje
islamske koncepcije, u ophoenju prema ivotu, mu se propisuje da bi
djeci omoguio odrastanje na islamski nain, u sklopu kojeg e biti
privrena islamskoj koncepciji i kititi se islamskom etikom u svakom
praktinom postupku i govornom inu.
Ovakvo oevo osjeanje prema djeci je, takoer, uroeno, sve
dokje otac privren islamskoj koncepciji, dok je smatra nezaobilaznom
i, sa svoje strane, vjeruje da je islam uroena i prava vjera.
Otac je duan dio svog vremena, ma koliko bio zauzet potragom
za opskrbom, posveivati djeci od njihovoga ranog djetinjstva, igrati
se s njima, usmjeravati ih, usaivati im islamske vrednote dok se s
24
njima igra. To je njegova dunost prema djeci i njihovo pravo kod
njega. Sve govori u prilog ureenosti tog osjeaja ljudskoj naravi,
tako da se s pravom za oca koji se ne igra s djecom, koji ne usmjerava
njihovu igru kako treba, makar to bilo i zato to nema vremena i to je
veoma zauzet, moe rei da zakida na pravima djece, da i ne govorimo
o tome da mu je to islam propisao i smatra ga odgovornim za svaku
prazninu u ispunjenju djeijih prava. Ako do uskraivanja dolazi
zbog slabog razumijevanja vjerovanja i nedovoljnog razumijevanja
ciljeva i namjera vjerovanja, oeva dunost je da to zna, da pita kako
bi saznao, a kad sazna, to mu postaje dunost.
Jedna od oevih briga prema djeci, po onom to propisuje
navedeni Poslanikov, s.a.v.s., hadis, jeste da ih uva u zbilji i u igri,
jer i to ulazi u sklop cjelokupnog odgajanja.
Neophodno je ovdje upozoriti da oca, ukoliko neto uskrati u
odgajanju djece, pa neko dijete iskorai iz islamske koncepcije ivota,
islam smatra odgovornim zbog skretanja. Uzvienom Allahu e zbog
neispunjenja odgovornosti polagati raun.
Islam ocu propisuje da uva, hrani i odgaja djecu, a da, one koji
dostignu zrelost, oeni, da Allahu ini dovu da mu djecu ne uini
kunjom ni za ovaj ni za Budui svijet.
Prema predanju koje poinje od Enasa ibn Malika, r.a., Ibn
Es-Sunni u djeluAmal al-yawm wa al-layla prenosi da je Vjerovjesnik,
s.a.v.s., rekao: "Traite od njih da namaz obavljaju sa sedam, da u
razdvojenim posteljama spavaju s devet, da se ene sa sedamnaest
godina. Ko tako postupi, neka ga posadi ispred sebe i kae: 'Neka mi
te Allah ne uini kunjom ni za ovaj ni za Budui svijet'.".
1~ ,0l5 01 o~~ ~JjJ ~ ~\) 1_,Jf-IJ ~ o~I ~ ly.~I
oy>-\'I.) ';J L;:-iJ.ll.,; ~o Ji\~';:~~~~~. 1~-::lJ ~~ ~

Allah je stvorio oeve i majke s uroenim osjeajem za ljubav
prema djeci, uinivi to uroenom pobudom. Niko od njih ne
moe zanemariti dijete, osim ako mu je uroeni osjeaj za ljubav
poremeen, a raspoloenje izopaeno - usljed ega se gube obiljeja
oinstva i majinstva.
25
Dr. Ali Abd al-Jfa/iin Mahmud
Iako je to ljubav koju diktira osjeaj uroen ljudskoj naravi,
njoj je usmjeravanje i upuivanje uvijek potrebno da bi ila pravim
smijerom i davala dobre rezultate. To usmjeravanje i upuivanje
moe, vjerovatno, pospjeavati uroeni osjeaj, a ako je on zbog
neega oslabljen, islamsko zakonodavstvo sa svojim odredbama,
sistemom etikih normi i vrednota, odreuje cilj, iscrtava put i daje
uputstva o sredstvima u svim prilikama.
Ukoliko se usmjerava i upuuje, oeva ljubav prema djeci
ostvaruje eljeni cilj, do kojeg moe doi samo nepomuen uroeni
osjeaj i zdrav razum. Treba priznati da je islamsko zakonodavstvo
to sasvim jasno odredilo. Cilj ljubavi je da djecu odgaja ljudski,
uredno i uravnoteeno, kako bi islamsko odgajanje dijete povezalo s
njegovim Gospodarem, vjerom, porodicom, zaviajem i cjelokupnim
islamskim ummetom, sa svim navedenim, vezom koja se zasniva na
duboko ukorijenjenim islamskim naelima: Sam ovjek e protiv sebe
svjedoiti; 13 I sluh, i vid, i razum, za sve to e se, zaista, odgovarati;14 I
vi ete doista odgovarati za ono to ste radili. 15
Poruka prvog ajeta naglaava da je ovjek odgovoran za ono to
radi i da e protiv sebe svjedoiti za ono to uradi svojim rukama, da e
za to polagati raun. Zato mu je dunost da, na ovom svijetu, rukama
radi dobro kako bi se sauvao Allahove kazne na Buduem svijetu.
Drugi ajet istie da e svaki ovjek biti pitan za ono to su
zasluili njegov sluh, vid i srce. Srce e biti pitano za ono o emu je
razmiljalo i u ta je vjerovalo; sluh e biti pitan za ono ta je sluao;
vid e biti pitan za ono ta je gledao.
Trei ajet naglaava da je svaki ovjek odgovoran i da e raun
polagati za sve, dobro ili zlo, uinjeno na ovom svijetu, te da e, u
skladu s tim, biti nagraen ili kanjen.
Smisao svega je to da odgajanje, kojem su pridruene ljubav i
njenost, treba djetetu jasno pokazati i pouiti ga da je odgovorno,
ne samo za svako sitno ili krupno djelo koje uradi ve i za svaku rije
koju izgovori, pa i za svaku pomisao ili uvjerenje kojim mu se srce
13
Kur'an, Al-Qiyama, 14.
14
Kur'an, Al-Isrd', 36.
15
Kur'an, An-NalJl, 93.
26
ispunjava, te da e mu dobro biti nadoknaeno dobrom, a zlo zlom.
To je uzvieni princip koji dijete pouava kako e potpuno izvravati
zadau prema svom Gospodaru, zatim prema samom sebi, pa prema
roditeljima, porodici, drutvu i islamskom ummetu. To je vrsta
spona koja dijete treba spajati sa svim istaknutim.
S takvim uroenim osjeajem za ljubav prema djeci, roditelji
bi morali djecu sprjeavati u svakom i najblaem skretanju iz vjere,
istine i dobra, odvraati ih od svega to im moe donijeti tetu za
ovaj i Budui svijet. Kako to mogu postii?
Kao sredstvo u tome nekad moe posluiti lijepa rije, dobar
savjet. Drugi put, kao sredstvo moe posluiti ustrajno upuivanje i
ozbiljna briga o djeci. Trei put, to moe biti biranje dobrog drutva
djeci. etvrti put, biblioteka i podstrekivanje na itanje. Peti put,
mekteb, vladajua atmosfera u njemu i navika da se redovno ide u
njega. esti put, kao sredstvo moe sluiti kola.
Meutim, sredstvo uspjenije od svih je uzor (qudwa), zbog
ega bi roditelji djeci, vlastitim primjerom, trebali sluiti kao uzor
u svakom dobru, za kakvo bi eljeli da se oituje kod njihove djece.
To je najdjelotvornije sredstvo koje ostavlja nesumnjivo najdublje
tragove. Traenje uzora djetetu prua svojstva i vrline koje vidi kod
roditelja pa, ako je uzor dobar, bit e i dijete dobro, a ako je uzor lo,
bit e i ono loe. Ovo pravilo se rijetko kad kri. Zato, neka svaki
roditelj dobro pazi ta e od osobina poeljeti prenijeti na dijete!
Imajui izloena u vidu, nije teko shvatiti zato islam, kod
mukarca, tako insistira na dobrom izboru supruge, odbacuje
brbljanje i naklapanje u govoru i loe postupke, odreuje mjeru
smijehu i postavlja granice na kojima se treba zaustaviti. Zato je
islam uspostavio nain ponaanja pri jelu, piu, razgovoru, hodanju,
kao u i svemu drugom to stoji u vezi s ponaanjem ovjeka u kui, u
damiji i na ulici? Zato je islam ustanovio nain ponaanja prilikom
spavanja, budnosti, mirovanja i kretanja? Zato islam precizira vrline
u ophoenju s ljudima? Zato islam oslov~ava roditelje rijeima
Uzvienoga: O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje uvajte od vatre iji
ogrijev e ljudi i kamenje biti ... ?16
16
Kur'an, At-Taf;rim, 6.
27
Dr. Alf Abd al-1-fa/iin Mahmiid
Zdrave pobude osjeaja uroenog ljudskoj naravi, s kojim
je Allah stvorio ljude, sasvim jasno potvruju da dijete u oevom
srcu ima iznimno, neusporedivo mjesto. Ako to mjesto proizilazi iz
pobuda osjeaja uroenog ljudskoj naravi, ono je sr islama.
Naa tvrdnja da mjesto djeteta kod roditelja proizilazi iz
pobuda osjeaja uroenog ljudskoj naravi, dovodi nas u poziciju da
kaemo kako te pobude, u sebe, ukljuuje, iako se donekle razlikuje,
ljubav i nana i djedova, kad u nekom smislu postaju oevi i majke
djeteta, budui da islamski propisi u poziciju majki ili oeva mogu
postaviti one kojima islam omoguuje da imaju ulogu roditelja, kao
to su amida, daida i tetka (oeva ili majina sestra). Budui da im
Allah prua to pravo, logine je i to im daje uroen osjeaj za ljubav
prema djeci.
Logine je, takoer, da u zakonsku poziciju roditelja moe biti
ukljuen svako ko moe njegovati dijete, kako smo naprijed istaknuli i
kako emo o tome, ako Bog da, detaljnije govoriti u drugom odjeljku
ovog poglavlja. To se odnosi na svakoga ko moe imati starateljstvo
nad djetetom ili mu se propisuje njegovo izdravanje. Jer, Uzvieni
Allah daje pravo starateljstva i propisuje izdravanje samo onima
kojima su svojstvene pobude uroenog osjeaja za ljubav prema djeci
s pravom na starateljstvo i izdravanje.
Neke islamske odredbe starijem bratu i sestri daju prava nad
djetetom i odreuju dunosti prema njemu priblina pravima i
dunostima roditelja, to emo kasnije opirnije objasniti. U takvoj
situaciji je neophodno da i kod djeteta ljubav prema starijem bratu i
sestri bude s pobudama uroenog osjeaja za ljubav.
Tako emo vidjeti dijete okrueno ljubavlju sa svih strana, a
to je ljubav kojoj se pridruuje osjeaj za ljubav prema djeci uroen
ljudskoj naravi, osjeaj s kojim Allah stvara ljude, svejedno da li
slijede islam ili neku drugu vjeru, to znai da je osjeaj ljubavi prema
djeci uroen svim ljudima, osim onima koji su ga potpuno lieni.
Sve dok je tako, djeca e imati veoma istaknuto mjesto u
porodici uope, kako muslimanskoj tako i nemuslimanskoj. Nakon
svega, trebamo zamisliti kakvo iznimno mjesto djeca imaju u
28
muslimanskoj porodici kojoj vjera jasno propisuje ljubav i istinsku
brigu o njima!?
2. Pobude ljudskog okruenja

S obzirom na to kako ga definiraju socilolozi, okruenje je mjesto
na kojem se odvija nastanak i djelovanje svake ive jedinke. Ono, u
sebe, ukljuuje prirodu, ljudsko drutvo, drutveno organiziranje i
meuljudske odnose kojima je ovjek okruen.
Okruenje ima najsnaniji utjecaj koji ovjeka tjera da se kree,
da bude aktivan i da se napree. Uzajamne veze, izmeu pojedinca i
okruenja, su trajne i uzastopne. Okruenja ima dvije vrste:
* Prirodno okruenje - podrazumijeva zemlju razliitih vrsta,
plodnu zemlju ili pustinju, niziju ili planinu, to podrazumijeva i
rijeke, mora i klimu.
* Drutveno okruenje - podrazumijeva kolektivno organizi-
ranje, drutvene odnose, te ekonomske, politike, kulturno-
obrazovne i zdravstvene prilike, kao i vrijednosti i principe koji
reguliraju te odnose, a meu kojima na prvom mjestu stoji vjera.
Okruenje, pogotovo drutveno, podrazumijeva pobude
ljubavi prema djeci, jer su ona temeljni dio okruenja, budui da su
prirodni produetak oeva i majki, te su, u skladu s tim, najutjecajniji
sloj, odnosno populacija koja vri najsnaniji utjecaj na drutveno
okruenje, zbog toga to ono od njih prima najsnaniji utjecaj. Prvo
okruenje, svojstveno djetetu, je porodica kojoj pripada, a nju najee
sainjavaju roditelji, braa i sestre. Okruenje svoj obim dalje iri, da
bi u narednom stepenu obuhvatilo ono to se nekad izjednaavalo s
poimanjem plemena. Zatim se protee na selo u ruralnom drutvu
ili na kvart u urbanome gradskom drutvu. Dalje se iri tako to
obuhvaa drutvo sa svim isprepletenim vezama i odnosima, da bi,
dalje, obuhvatilo oblast ili zemlju, u zavisnosti od toga ta se samim
nazivom eli oznaiti. Kod Arapa se, dalje, iri na sav muslimanski
ummet, da bi u sebe ukljuilo arapski svijet, zatim islamski svijet
sa svim zemljama, narodima i jezicima. Dalje se, jo vie, iri da bi
obuhvatilo sav svijet, muslimanski i nemuslimanski, jer ovaj, prolazni
svijet je u cjelosti okruenje na koje djeca vre utjecaj i od kog primaju
29
Dr. Alf Abd a/-Haliin Mahmud
utjecaje. Zato, Dan djeteta takvog svijeta nije nita drugo nego znak
cjelosvjetskog zanimanja za djecu.
Svaki od navedenih oblika okruenja vri utjecaje na dijete,
kao to i prima njegove utjecaje, prihvaajui dijete s koliinom
ljubavi, brige i panje koje su srazmjerne uzajamnom primanju i
vrenju utjecaja.
Nastojat emo neto kazati o svakom navedenom obliku
okruenja koji prima i vri utjecaje.
a) Porodica
Porodica je prvo okruenje iz kog dijete prima i na koje vri

utjecaje. Kad se radi o utjecajima koje porodica prima, oni poinju
trudnoom ili roenjem, ispoljavajui se u skladu s mjestom i uvjetima,
kako bi novoroene bilo lijepo doekano i zauzelo odgovarajue
mjesto, a njegove utjecaje najvie prima majka dok spava i kad je
budna, zavisno od toga da li plod spava ili je budan.
Kao to porodica prihvaa njegove brojne potrebe, udovoljavajui
im esto i po cijenu neudovoljavanja drugim potrebama, ak i kad
ima oskudnu opskrbu, ona to ini ne samo sa zadovoljstvom ve,
uglavnom, zato to dijete ima veliki znaaj, a briga o njemu se stavlja
ispred brige o svima drugima. Kako god porodica prima utjecaje
djeteta u svemu sa ime ga ivot dovodi u dodir, ona isto tako na
njega vri mnogostruke snane utjecaje:
odgaja ga ostavljajui na njemu utjecaje vjere, moralnosti 1
ivotnog usmjerenja;
- odgaja ga tako da se lijepo ophodi s rodbinom i komijama;
- odgaja ga tako da voli meusobno pomaganje s drugim
ukuanima;
- razvija, u njemu, ljubav prema lijepim obiajima i odlunost da
ne prihvaa slijepo oponaanje tradicije;
- odgaja ga sa sklonostima prema izvravanju obaveza;
- razvija mu sposobnost sporazumijevanja sa samim sobom, kad
ustreba;
- razvija mu osjeaj raspoznavanja lijepog govora i dobrih djela;
30
- u srce mu usauje vjerovanje;
- razvija mu osjeaj tanosti i temeljitosti;
- razvija mu osjeaj obaveze redovnog odlaska u mekteb i damiju,
ukljuujui sve njihove obrazovne i odgojne aktivnosti;
- odgaja ga da poziva k vjerovanju u Allaha i preporuuje dobro
i strpljenje;
- razvija mu sklonosti nareivanja dobra, a zabranjivanja zla;
- razvija mu navike da duu, razum i tijelo priprema za borbu na
Allahovom putu, kako bi Allahova rije bila iznad svega;
- uvjerava ga da bratstvo ini sponu izmeu njega i svih
vjernika;
- razbuuje, u njemu, osjeaj pripadanja islamu i ponosa zbog te
pripadnosti;
- obavezuje ga da se pridrava islamske etike i njenih normi;
- pouava ga preovlaujuim strujanjima u islamu, da iz svih
stajalita uzima ono to je najprikladnije;
- produbljuje mu osjeaj da su muslimani jedan ummet -
zajednica koju ne razdvajaju geografske, politike, nacionalne i
jezike granice, jer svi sainjavaju ummet- zajednicu vjerovanja
u Jedinost Stvoritelja svega;
- pouava ga onom to mu je propisano rtvovati za porodicu,
zaviaj i islamski svijet.
- osnauje mu i sve druge osobine kojima muslimanska porodica
eli okititi djecu, koje e ih izgraditi kao pozitivne, radine i
utjecajne linosti.
b) iri rod/pleme
lanovi jednog roda (a'ila) su pojedinci koje okuplja jedna kua,
a to su oevi, djeca i blinja rodbina. Pleme (qabila) je, dotle, skupina
ljudi koja vodi porijeklo od jednog oca ili jednog djeda. Porijeklo od
jednog djeda moe ukljuivati amide i njihovu djecu. Po sastavu,
pleme je iri rod.
U krugu sociologa, pleme oznaava skupinu ljudi koja obuhvaa
nekoliko rodova, zajedniki nastanjenih na vlastitoj teritoriji,
31
Dr. A// Abd al-ffalrm Mahmiid
oznaenih svojim narjejem, meusobno srodnim kulturolokim
obiljejima i autentinim politikim organiziranjem.
Akteri ovakve definicije su pod utiskom klasinog plemenskog
poretka iz kog se dosta preuzima i primjenjuje u organiziranju
plemena u nae vrijeme, dovodei ih u blisku vezu s razumijevanjem
pojma iri rod.
Svejedno da li je pleme sinonim irem rodu ili je ire, ono je, u
svakom sluaju, za dijete iri okvir od porodice (usra). Ono, nesumnjivo,
prima i vri utjecaje na djecu.
iri rod prima utjecaje djece sa stanovita drutvenih prilika
u kojima ona odrastaju, kad im treba obezbijediti to bolje uvjete,
to povoljnije prilike za usvajanje naina drutvenog ivota ireg
roda s njegovim vrijednostima i obiajima, pruiti priliku da naue
rodovske navike i tenje da se tazbinski ili prijateljski povezuju s
drugim rodovima.
Isto tako, rod na djecu vri neposredan utjecaj. Namee im svijest o
pripadnosti rodu i zadovoljstvo od te pripadnosti, koje ponekad prerasta
u fanatizam. Taj osjeaj pripadnosti, kod djece, proizvodi osjeaj ljubavi
i odanosti rodu, uei ih nekoj vrsti podnoenja rtava za rod. Takav
osjeaj pripadnost proizvodi lijep odnos izmeu djeteta i rodbine. Uvijek
za dobro djeteta, a vrlo esto bude u interesu i za dobro roda.
Veina rodova svoju djecu obasipa posebnom panjom kroz
obrazovanje, kulturno uzdizanje od najmlaih dana, a neki rodovi ih
usmjeravaju u nekim posebnim oblastima obrazovanja, sa ili bez nekog
posebnog motiva. Ima rodova u ijim redovima je veliki broj teologa.
U nekom rodu je vei broj ljekara, u nekom inenjera ili profesora, u
nekom je najvie zemljoradnika, itd. Neki rodovi usmjeravaju djecu
u trgovinu, insistirajui da djeca tu djelatnost naslijede od oeva.
To, sve skupa, nije nita drugo nego dokaz da rod ili pleme vri
neposredan utjecaj na djecu. Nekad taj utjecaj nije neposredan, ve
se djeci ostavlja sloboda vrste obrazovanja i djelatnosti, ali u sklopu
sagledavanja opih potreba roda za zanimanjima, kao i svjesnosti da
neko od djece treba izabrati datu djelatnost ili struku.
Bitno je da rod vri utjecaje na djecu, a i prima njihove utjecaje.
To znai da sredina, u okviru koje se porodica nastoji iriti, djeci
32
odreuje istaknuto mjesto u njenom drutvenom profiliranju, da se
zbog tog istaknutog mjesta sama prilagoava djeci, ali tako to e i
kroz to udovoljavati svojim potrebama i ciljevima.
c) Selo u ruralnom ili kvart u urbanom drutvu

Selo je naziv za poloaj koji nastanjuju ljudi ili za svako mjesto
na kom se nalaze stambeni objekti, za koje se ljudi veu kao za mjesto
boravka, iako se na to isto primjenjuje i naziv grad.
Socilozi kau da je selo nastanjena zajednica koja se bavi
poljoprivredom, preteno uzgojem povra. Broj itelja sela neki
ograniavaju na najvie 1.000, dok neki taj broj podiu do 2.500.
U naelnom smislu, standardi s kojima se selo precizno definira,
razlikuju se od jedne do druge zemlje. Danas, u nekim zajednicama,
ima naselja koja se smatraju selima, iako su predgraa gradova.
U veini sluajeva, uprkos stalnom razvoju, u svakom selu emo
nai odabir koji se zove seoski savjet, sastavljen od uglednika, kao to su:
seoski starjeina, imam, matiar, predstavnici organa dravne vlasti,
koji veinom zastupaju vladara ili vladajuu stranku, u zemljama
gdje vlada samo jedna stranka i ne dozvoljavaju postojanje drugih
stranaka, osim pod uvjetima koje propisuje ista vladajua stranka.
Seoski savjet sagledava mjesne drutvene probleme i iznalazi im
rjeenja, predlae projekte koji e biti u slubi sela, unaprjeuje uvjete
ivota, iznalazi vidove rukovoenja aktivnostima svih itelja u radu,
kako u domainstvima tako i u zajednikim projektima i djelatnostima
koje im vlast preporui u cilju ostvarivanja drutvenog napretka.
Isto se moe rei i za savjet gradskog kvarta, jer on ima iste ciljeve.
Najee se formirana nain istovjetan formiranju seoskog savjeta.
Svejedno radi li se o selu ili o gradskom kvartu, to je temeljno
okruenje svojstveno irem rodu. Iako ovo okruenje ima manje
utjecaja na djecu i manje prima njihove utjecaje, oni su neprestani,
makar ponekad bili slabi i ogranieni.
Selo o svojoj djeci vodi veu brigu nego li gradski kvart o svojoj,
zato to su itelji sela meusobno drutveno vre povezani, samim
tim to su u neposrednijim rodbinskim ili tazbinskim vezama.
33
Dr. Ali Abd al-lfaliin Mahmitd
Damija, mekteb i kola, u selu, predstavljaju jednu vrstu
brige o djeci. Imama koji predvodi ljude u damiji, vjerouitelja
koji polaznike u mektebu pouava itanju plemenitoga Kur'ana
i uitelja koji ih ui u koli, u veini sluajeva, sa selom povezuje
bliskost porijekla ili tazbinsko zbliavanje. Zbog takvih veza, te
zrele osobe i njihov trud da polaznike lijepo i uvjerljivo usmjeravaju,
djeca prihvaaju bolje nego to je s tim sluaj u gradu ili gradskim
kvartovima.
Starije osobe lahko mogu znati koje usluge djeca mogu pruiti
svom selu, korisne ne samo za sadanjost ve i za budunost, na
osnovama poznavanja njihovih porodica i uvida u to kakva usluga je
nekoj porodici vanija i hitnija. To sve starije osobe navodi da jo vie
saznaju o djeci, a to je neto to u gradu ne postoji. To znai da su
damija, mekteb i kola nosioci datih aktivnosti, vani sastavni dijelovi
okruenja u kojem ive djeca dok nesumnjivo vre i primaju utjecaje.
Veoma raireno obraanje itelja sela, s mnogovrsnim
potrebama, starijim voama, kao to su starjeina, imam, vjerouitelj
i nastavnik, vidljiva je pojava koje, u okrilju odnosa na selu, nije lien
nijedan ovjek. Prema tome, to je jedan vaan inilac vrenja utjecaja
na dijete, budui da dijete, dok raste, gleda svoje blinje kako savjet
trae od uglednika u svemu to ih brine, to e kasnije prihvatiti
kao put savjetovanja kad se za neto treba opredijeliti, stiui naviku
potivanja starijih i traenja utoita kod njih kad ga zadesi neka
nevolja i potreba. To su sve utjecaji sela sa svim to poimanje utjecaja
i odnosa na selu oplemenjuje.
Mnoga djeca sa sela u ivotu ne naine nijedan vaan korak, a
da se ne posavjetuju, makar, s nekoliko uglednika. Vrsta pouke koju
dijete proe, vrsta djelatnosti koju e u budunosti moi obavljati,
mjesto u koje e ii radi stjecanja znanja, obazrivost s kojom se treba
naoruati prilikom boravka u tuoj sredini, zajedno su predmet
savjetovanja sa starijima, iza kog nekad stoji i vei broj susreta.
Tako se postie utjecaj sela na djecu, kao okruenja koje vri
najsnaniji utjecaj u usporedbi s utjecajem drugih okruenja.
Svako dijete, kao dijete sela, e u budunosti prolaziti uspjene
dane na svakom ivotnom popritu, ne samo nastojeire:fleksij e uspjeha
34
prenijeti i na itelje sela ve i pruajui im mogunost sudjelovanja
u njegovom uspjehu i zauzimanju vanog mjesta. Ukoliko tako ne
postupi, a budui da to itelji sela doivljavaju kao svoje pravo kod
njega, vjerovatno e ga, htio ili ne htio, na to obavezati, ne bojei se
da e biti naporni ili nametljivi, jer su mu, uistinu, bliski po srodstvu
ili tazbinstvu, to ga obavezuje u smislu dunosti prema njima.
Ovdje se moemo uvjeriti da selo sa svojim iteljima, kao okruenje,
od djeteta moe primati utjecaje kad odraste, kao to je i on primao
utjecaje o kojima smo naprijed govorili.
Nije nuno da ponovo istiemo dokaze koje smo isticali, a to je
da su ljubav prema djeci, briga za njima i uvanje, pobude okruenja u
kom odrastaju. Nijedno okruenje ne smije zapostavljati djecu toliko
da o njima ne vodi brigu, jer e se svaka greka, u koju zapadne
okruenje, iskazati u vidu interesiranja za djecu manjeg nego to
treba biti.
Naprijed izloenom dodali bismo da su nae rijei o djetetu u
muslimanskom okruenju, iznesene u ovom djelu, osnaene vlastitim
pobudama brige za djecu, jer islam na to poziva i nareuje.
d) Drutvo uope
Kad se krug okruenja proiri i obuhvati cjelokupno drutvo,
zanimanje za djecu postaje, nuno, neto to zahtijevaju drutveni
uvjeti i namee hod ka budunosti, jer su upravo djeca budunost
drutva.
Drutvo, uglavnom, prua mogunosti i uvjete koji ljude
podstiu da se interesiraju za djecu. Kad se radi o drutvu koje ima
opredjeljenje i elju razvijati se i napredovati, pri emu sve raspoloive
ustanove i ljude aktivno ukljuuje da djeci prui mogunost odrastanja
u zdravim intelektualnim, duhovnim, kulturolokim, obrazovnim
i socijalnim uvjetima, budui da e upravo drutvo ubirati plodove
rada djece kad odrastu.
Drutvo se, sa svim ljudskim potencijalima, stavlja na
raspolaganje djeci zato to su ona njegova istinska budunost. Dok
u svome drutvu posmatra djecu, svaki odrasli pojedinac moe sebe
35
Dr. Ali Abd al-lfaliin Mahmiid
prepoznati u prolosti, kad je bio dijete, sjeajui se ta mu je od
potrebnoga bilo pruano, a ta nije.
Teko je vjerovati da neko drutvo moe zakidati na brizi,
zanimanju i pruanju uvjeta zdravog odrastanja svojoj djeci, o emu
smo naprijed govorili, osim ako se radi o nezdravom drutvu koje ne
eli napredak ili o drutvu kojim vlada okrutan reim, koji u svojoj
izoblienosti ne zna da budunost presudno zavisi od sadanjosti, za
kakav se nadamo da je danas rijedak u svijetu.
Drutvo, sa svim svojim materijalnim mogunostima, treba
biti na usluzi djeci u sadanjosti da bi osiguralo budunost, koju
predstvaljaju upravo djeca. Ovu dunost ne diktira nikakav zakon,
niti ga namee neka vlast, ili reim, u mjeri u kojoj ga diktiraju
uroeni osjeaji ljudi od kojih se drutvo sastoji.
Kao to smo rekli, drutvo je prostrano okruenje koje djeci

svojevoljno treba ispuniti ono to im uskrauju vanredne prilike,
pruajui im dodatnu panju i sredstva koja e im omoguiti da
mirni i bezbrini sebi kre put kroz ivot, sposobni da, uz pomo
drutva, sebi i drutvu ostvaruju najvii mogui ivotni standard i
napredak. To znai da sve ustanove i organizacije u drutvu, posebno
pedagoke i informativne, svoje napore trebaju usredsrediti na ono
to moe unaprijediti djelatnost u uvanju djece. To je temeljna briga
dviju navedenih ustanova, a tie se i svih drugih, o emu, raspravljati
moe samo zajedljivi bezbonik.
Svaka ustanova, u drutvu, koja brigu o djeci ne shvaa kao svoj
cilj, koja urastanje djece u sva podruja ivota ne ubraja meu svoje
najpree ciljeve, negira svoju najvaniju funkciju, ne nanosei tetu
samo drutvu koje ju je osnovalo i zadalo joj odgovornost, ve svjesno
ili nesvjesno radi protiv cjelokupne zajednice. To uskraivanje postaje
jo jasnije i pogubnije ako se radi o nekoj pedagokoj ili informativnoj
ustanovi, zbog vanosti takve ustanove u formiranju djece i pruanju
vrijednosti koje ih trebaju krasiti. Tim dvjema ustanovama pripada
znaaj u ivotu drutva, toliki da njihovo pogreno djelovanje
predstavlja vaan cilj neprijatelja drutva koji ele postii prije nego
li ruenje mostova, zastoj saobraaja i protok drugih opih dobara.
36
Zastoj u odgajanju i informiranju je veoma vrsto vezan uz
pad kvaliteta i koliine proizvodnje u drutvu, stojei u bliskoj
vezi s izobiljem ili oskudicom, rastom drutva ili stagniranjem, s
drutvenom etikom, obiajima i tradicijom. Zbog toga je islamski
svijet patio od brojnih slabosti skraja 19. i u 20. vijeku, usljed kojih
neprijatelju nije bilo teko okupirati ga i na njega primjenjivati
sredstva razaranja i razgradnje, nakon kojeg se ne uspijeva oporaviti
od posljedica okupacije, te misaone, drutvene, politike i ekonomske
dominacije. Najvanija briga okupatora je bila razoriti pedagoke i
informativne ustanove, a u tome su nesumnjivo uspjeli.
Ako se bolje pogleda kola danas i to ta ona nudi djeci, zatim
sredstva informiranja i ta nude djeci, pouzdano e se znati kakva je
budunost djece.
Ako je neko drutvo muslimansko, njegova briga da se bude

u slubi djeci je vea i dublja, jer je drutvo, u skladu s islamskim
normama, neposredno odgovorno pred Uzvienim Allahom, ne
samo za djecu ve i za sve ljude. Upravo drutvo treba zahtijevati da
se svim ljudima, ba svim, ostvari njihov ovosvjetski i Onosvjetski
interes u sklopu ravnotee izmeu uroenih osjeanja i razvijanog
razuma, te izmeu zadovoljenja pojedinanih ljudskih potreba i
ispunjenja uzajamne solidarnosti. U protivnom, za njega se ne moe
rei da je muslimansko drutvo. Muslimansko drutvo uspjeno
udovoljava interesima ljudi, kao to od njih uspjeno otklanja ono to
im nanosi tetu i na ovome i na Buduem svijetu.
Djeca su najvanija populacija u drutvu, jer su budunost
drutva i njegov bazni proizvod. Zato, razina panje i brige prema
djeci treba biti u skladu s njihovim znaajem i mjestom u drutvu.17
Drutveno usklaivanje ponaanja ljudi s islamskim etikim
normama i usklaivanje njihovih drutvenih stremljenja s islamskim
smjernicama u onom to je Allah dozvolio i zabranio, jedan je od
temeljnih zadataka muslimanskog drutva. Ne postoji neki korisniji
i djelotvorniji nain u usklaivanju djece nego pridravanje islamskih
etikih normi i uputa.
17
Vie govora o tome bit e i u odjeljku Pobude islamske vjere.
37
Dr. Ali Abd a/-lfali'm Mahmiid
Ureeno muslimansko drutvo, u djecu, usauje privrenost
islamu rijeima i postupcima, a drutvo ne moe biti privreno,
osim ako su islamu privrene ne samo sve njegove ustanove i opa
dobra ve i svi pojedini lanovi. To je ono to djeci garantira istu
atmosferu u kojoj e odrastati bez osjeaja straha da se ita loe
pridodaje njihovom formiranju u islamskom duhu.
O ma kojem ljudskom drutvu se radilo, neophodno je, kao to
smo naprijed isticali, da mu jedna od najvanijih briga budu djeca.
Budui da su ona budunost, drutvo ih treba okruivati svime
potrebnim za zdravo odrastanje, dostojno ljudske asti. Tanije
reeno, u skladu s onim to islam zagovara, muslimansko drutvo
vodi najizvorniju brigu o djeci, jer je ta briga temeljni dio vjere, kojeg
se drutvo ne moe odrei niti ga iim zamijeniti.
e) Rodni kraj/zaviaj
Zaviaj je vee okruenje. To je mjesto ili lokalitet na kojem
se neko nalazi, kojem pripada, svejedno da li se ba tu rodio ili nije.
Ljubav prema zaviaju je ovjeku uroen osjeaj. To je poeljna
ljubav koju vjera zagovara.
Mi, ovdje, pod pojmom zaviaj podrazumijevamo mjesto
i njegovo stanovnitvo. Ako se o djeci brinu porodica, rod, selo i
drutvo, neophodno je da i zaviaj vodi rauna o potrebama djece,
kako bi u njima osnaio osjeaj pripadanja. Ukoliko se osnai osjeaj
pripadanja, oni koji to osjeaju, radit e za dobro zaviaja kojem
pripadaju. Tako e se ostvarivati vrenje i primanje utjecaja o kojima
govorimo, za koje tvrdimo da je jedna od pobuda okruenja.
Zaviaj, s ovako irokim znaenjem, ima mnogobrojne zahtjeve.
Kad bi za njih bilo prikraena, dijete bi izgubilo mnoge odlike, a s
njihovim gubljenjem bi ne samo zapalo u brojne tekoe i nevolje
ve bi bilo plijen u rukama okrutnog neprijatelja koji mu eksploatira
dobra, njima raspolae i odnosi ih u svoj zaviaj, kao to se esto
tokom historije deavalo. 18
18
Treba vidjeti ta su kriari uradili u islamskim krajevima, koje su okupirali, iz
kojih su odnijeli ogromne koliine knjiga, muzejskih rariteta i drugih kulturnih
spomenika. Treba sada vidjeti biblioteke, muzeje i trgove, u evropskim
38
Zahtjevi zaviaja su mnogobrojni, a mogli bi se izloiti kako
slijedi:
1) Da je slobodan i zatien od prljanja okrutnom neprijateljskom
rukom, kroz dominaciju nad njegovim iteljima ili nad njime, taman
da se radi o pedlju zemlje.
2) Da bude napredan u podruju nauke i umjetnosti, te da sve
to moe zalae ivotu dostojnom poloaja kojim je Uzvieni Allah
poastio ovjeka.
3) Da bude u stanju ispuniti neophodne uvjete za ovjeka

dostojan ivot, a to moe postii samo uz dodatan trud, napredovanje
u nauci i predan rad itelja.
4) Da bude siguran od neprijatelja koji vreba i eka priliku
da ga se doepa. Zaviaj moe biti bezbjedan samo ako je snaan i
spreman odgovoriti neprijatelju i odbiti svako uznemiravanje, a put
do toga je, takoer, nauno napredovanje.
5) Da se, unutar sebe, osjea siguran i miran na osnovama
vladavine pravednog sistema, koji titi ljudsko dostojanstvo i potuje
itelje, ne zakidajui im na pravima, konsultirajui itelje u svemu to
se tie zaviaja, savjetujui se s njima i traei dozvolu u svemu gdje
je ona potrebna. To je nain vladavine zdravog poretka. Nepovratna
su otili despotski reimi na ijem elu su stajali vladari koji su radili
ta su htjeli, nita ne pitajui itelje. Nazive za to su iz usta izbacili
itelji veine, gotovo svih zemalja svijeta.
Ispunjenje nijednog od navedenih zahtjeva zaviaju nee pasti s
neba. Ono, u biti, zavisi od napora itelja, njihovog rada, privrenosti
i odlunosti da zaviaj uzdignu iznad drugih.
Zahtjeve zaviaja, itelji nee moi ispuniti, osim ako ih
zaviaj okruuje panjom i tienjem i prua im sredstva koja im
omoguuju to ispuniti.
Dakle, uvanje djece je jedna od pobuda okruenja, a u njemu

se natjeu porodice, rodovi, sela, drutva i zaviaji. Nije logina
gradovima, i upitati se kako je do njih stiglo to to je strano njihovoj civilizaciji
i u prolosti i u sadanjosti.
39
Dr. Alf Abd al-lfaliin Mahmud
da zaviaj zanemari djecu, a neprihvatljivo je i da djeca zanemare
zahtjeve zaviaja.
f) Arapski svijet
To je okruenje koje povezuje isti jezik, onako kako stoji

u Poslanikovom, s.a.v.s., predanju: "Obiljeje arapskog je jezik,
obiljeje arapskogje jezik." (0LlJI ~_,..JI 01 )li 0LlJI ~_,..JI 01 'Yi). Arapski
se pred drugim jezicima odlikuje toliko da ga je Uzvieni Allah
odabrao da na njemu bude objavljena Posljednja nebeska knjiga, da
bude jezik Peata Njegovih vjerovjesnika, a.s., samo to to Arapima
ne daje nikakvu prednost pred braom muslimanima nearapima,
budui da u islamu prednost poiva na pokornosti Allahu, a ne na
bilo emu drugom.
Svijet, u kom ive Arapi, trebao bi biti jedan svijet, ne po
odluci lidera arapskog svijeta, ve po tome to to proizlazi iz iskustva
da nikakva politika i ekonomska pitanja taj svijet ne moe rijeiti,
ukoliko nije ujedinjen. U tome mu ogromnu pomo moe pruiti
isti jezik, ista stremljenja i naslijee, injenica da taj svijet zaprema
teren na kojem su objavljivane sve nebeske vjere i da je to zona u kojoj
je granula svjetlost islama.
Ne smijemo zanemariti sva ta grupaenja za koja nema
sumnje da su ih Arapima podmetnuli neprijatelji, kako bi ih jo vie
razjedinili. Zalivski kooperativni savjet (Maglis at-ta'awun al-balifi.),
Kooperativni savjet zemalja Magriba (Maglis at-ta'dwun al-magribi),
Arapski kooperativni savjet (Maglis at-taawun al-'arabt), kao ni sve
lukave igre, ne sprjeavaju Arape da se rastau i dijele, niti ijednu, npr.,
arapsku zemlju lanicu Arapskoga kooperativnog savjeta ne sprjeava
ui u sukob s nekom zemljom lanicom Zalivskoga kooperativnog
savjeta, kakav je bio izmeu Iraka i Kuvajta 2. avgusta, 1990. godine.
Savjet ni najmanje nije mogao uiniti da napadaa sprijei, niti da
napadnutome pomogne.
Ujedinjenje arapskog svijeta se nee ostvariti politikim
proglasom koji bi izdao neki arapski lider, pokrenula ga ambicija i
osokolio neiji autoritet, zato to bi to bio pogrean put, kao to je bio
i u sluaju Ujedinjene Arapske Republike, sklopljene izmeu Egipta i
40
Sirije, ili u jednom razdoblju izmeu njih dvoje i Iraka, a u drugom
izmeu njih i Libije. Sve je to bilo, a i sad bi bilo pogreno. To ne
moe biti put ujedinjenja zemalja arapskog svijeta.
Put ujedinjenja arapskog svijeta moe poeti od djece, ukoliko
im se prui islamski odgoj. Arapski svijet je prostrano okruenje za
djecu. On je duan djeci usaditi interesiranje koje e im proizvesti
osjeaj pripadnosti arapskom svijetu.
Obrazovani ljudi u arapskom svijetu imaju velike i uzviene
dunosti prema djeci. Meutim, odmah treba primijetiti da ti
obrazovani ljudi ne uspjevaju artikulirati potrebe arapskog svijeta u
odnosu na djecu, niti potrebe djece u odnosu na arapski svijet, u mjeri
u kojoj veina njih uspjeva obrazloiti zahtjeve vladajuih ustanova i
elje vladara, posebno apsolutista.
Obrazovani ljudi uope, aislamisti posebno, putem raspoloivih
sredstava informiranja ne pruaju djeci dunu panju u mjeri u kojoj
je pruaju politikama vladara, ma kako bile na tetu ljudskih prava,
vjeto nalazei opravdanja za "sva ta dostignua".
Naune i kulturne ustanove, kao to je univerzitet Al-Azhar,
drugi univerziteti i brojni nauni istraivaki centri, ne brinu
dovoljno o odgoju djece i tome da se ona snabdiju odgovarajuim
znanjem i saznanjima, da im razviju elju u razliitim oblastima
istraivanja, u mjeri u kojoj izraavaju elje vladajuih krugova u
usmjeravanju obrazovanja i interesiranja, udovoljavajui kvantitetu
na tetu kvaliteta, u atmosferi uzvikivanja praznih parola.
Informativne i pedagoke ustanove, u arapskom svijetu, ne
obezbjeuju djeci odgovarajue mjesto, ni poloaj. Posljedino im
ne pridaju ni znaaj koji zasluuju, pretvarajui se da ne znaju za
njihove obrazovne i informativne potrebe koje im namee arapski
svijet, zajedno s kulturolokim vrednotama i etikim normama, ve
- da li ba nesvjesno! - veliaju ono to veliaju zapadnoevropske
informativne i obrazovne ustanove, bez obzira na ogromne razlike
izmeu Arapa i Evropljana, posebno u podruju odgojnih i etikih
vrijednosti.
Pogled u obrazovne planove u arapskom svijetu, potvruje
duh evropske tradicije koji se, uglavnom, uvlai putem kolskih
41
programa, to djecu u arapskom svijetu pogaa trganjem osjeaja o
pripadnosti svijetu u kojem ive. Isto tako, neka informativna graa,
koju emitiraju i ire sredstva informiranja u arapskom svijetu, itaoca,
gledaoca ili zainteresiranoga, pogaaju na nain da sumnja ivi li u
arapskom ili u evropskom svijetu.
Sredstva informiranja, u okviru svoje informativne grae,
nisu u stanju otkriti ono to bi moglo podsticati izvorne vrijednosti
i etiko naslijee. Vjerovatno tome ima vie uzroka, a meu njima
je to to se obrazovani Arapi ili obrazovana elita zadovoljava biti
glasnogovornik vladajueg reima koji ponavlja ono to vlastodrci
kau i opravdava ono to oni urade. Zato meu njima ne nalazimo
one koji se posveuju informiranju s arapskom naravi i usmjerenja,
informiranju koje izlae vladajue vrijednosti u arapskom svijetu.
Kad vlastita slabost nekog aktera informiranja navede da
ponudi neto u informiranju, vidimo ga kako slii Evropljaninu,
citira ga ili oponaa, s jedino drugaijim imenom, slijedei i ciljeve te
djelatnosti svojstvene evropskoj, a to znai da se informativna graa,
kojoj je cilj vrijeanje etikih vrijednosti, uzima kao mjerodavna i
primjenjuje se u arapskoj informativnoj grai. Ovaj primjer nam je
dovoljan da razgovor o informiranju i njegovim sredstvima zavrimo
duboko potiteni. Dovoljno nam je i da, uz duboko aljenje, kaemo
da arapski odjeli pri Radio Londonu i Glasu Amerike govore arapski
jezik korektniji nego to se moe uti na ijednoj radio stanici u
arapskom svijetu.
Ni sami ne znamo ta moe biti razlog to je arapski jezik tako
stran i zagonetan, toliko da ni u svom zaviaju ne zna svoj pravi
put!? Da li to govori o iskvarenosti odgojnih i obrazovnih ustanova,
kao i o pometnji u informativnim kuama? Moda, to sve, govori
o iskvarenosti vladajueg reima, u ijem okrilju su se uenjaci
i prosvijeeni ljudi pretvorili u glasnogovornike koji zatakavaju
zaputenosti neznanje vlastodraca!? Nije iskljueno ni da to govori
o niskom poloaju linosti u arapskom svijetu u odnosu na vladajui
reim, koji se ni do danas nisu uspjeli uzdii na razinu zatite
ljudskih prava. To govori da je arapska osobnost strana i u svom
svijetu, da je prezrena kod vlastodraca. Zato ona gubi svoj jezik,
42
nacionalnost, arabizam. Ma kako putem sredstava informiranja
bukadije bukale i galamdije galamile, obmanjujui nas navodnim
arabizmom i arapskom nacionalnou, oni se samo vraaju na staro
i trajno nazaduju.
g) Islamski svijet
Islamski svijet je navjee okruenje djetetu, iz ma kojeg zaviaja

bilo. On je, takoer, odgovoran za brigu o djeci. Ma kako razmaknute
bile zemlje islamskog svijeta, djeca su njegova potka, jer su ona uvari
njegovih vrijednosti i zatitinici njegovih etikih normi. Od njih
zavisi ostvarenje njegovih nadanja. Bez djece u sadanjosti, islamski
svijet ne bi imao nikakvu budunost.
U islamskom svijetu ima, uistinu, dragocjenih vrijednosti
i plemenitog znamenja, koje samo za sebe govori u mnogim
zemljama. U isto vrijeme, na prostorima zemalja islamskog svijeta
ima ekonomskih dobara koja su u stanju pruiti zadovoljstva svim
muslimanima. To to djeca u islamskom svijetu odrastaju nesvjesna
injenice da se dobra mogu generirati i daju se primjenjivati, je otuda
to se poloaj islamskog svijeta ne razumijeva kao najvee zajedniko
okruenje muslimana uope, a djece posebno.
Islam taj svijet obavezuje da bude islamski. Nema poretka koji,
kao islam, svakoj zemlji prua sve materijalne i duhovne sadraje
potrebne za ivot na ovome i Buduem svijetu. Islamski propisi se, u
svojoj cijelosti - oni su ono ime je Allah obavezao ljude - pokazuju
tako to ne proputaju nita dobro ni za ovaj ni za Budui svijet,
a da to ne nareuju, niti ostavljaju ita to teti ovome i Buduem
svijetu, a da to ne zabranjuju. Islamski zakonski kodeksi su u stanju
stalno ljudima pruati sve potrebno da od sebe otklanjaju ono to je
tetno za ovaj i Budui svijet. Zato to su islamske poruke stabilne,
a idtihad uvijek iznova aktuelan. Stabilne poruke, uz koje nije
dozvoljen idtihad, su odreenja vjerovanja, ibadeta, islamske etike
i principa na ijim osnovama treba praktino djelovati. Idtihad, u
svemu to nije obuhvaeno odreenjima - je ono sa im se muslimani
susreu u razliitim situacijama - ne postoji u bilo kojem drugom
sistemu poznatom historiji ljudske zajednice.
43
Dr. Ali Abd a/-lfaliin Mahmftd
Sva plemenita znamenja i dragocjene etike vrijednosti, koje je
donio islam, trebaju biti pridruene naporima muslimana u cijelome
islamskom svijetu da bi postale temelji na kojima se treba zasnivati
odgajanje djece, da svaka pojedina zemlja iz svojih kolskih i
univerzitetskih programa, kao i iz svoje informativne grae, otklanja
ono to smeta. Tako bi titile djecu od velike opasnosti koja im ivot
moe zakomplicirati u sadanjosti i budunosti.
Sve propise i zakone, koje je donio islam, djeca trebaju zavoljeti
i u ivotu ih se svojski pridravati. Inae, bit e na gubitku. Osjeaj
posebnog pripadanja e im popustiti. Tako e postati protivnici, a ne
pomagai svoje vjere, kao to je to sada vidljivo kod brojnih muslimana
koji pripadanje trae u neemu mimo islama, pa im ne preostaje
nita nego da se od pridravanja islamskih odgojnih normi i njegovih
propisa okrenu pripadanju nekoj zapadnjakoj ili istonjakoj zabludi.
Prva greka, za kojom su uslijedile i sve druge, jeste to to oni od
poetka nisu odgajani sa svijeu o pripadanju islamu, s ponosom
zbog tog pripadanja i pridravanja datih zahtjeva.
Islamski svijet je u stanju brinuti se o djeci u tom podruju,
putem dogovaranja meu dravama i putem sektora obrazovanja i
kulture koji, uistinu, postoje pri vladama svih zemalja. On je to u
stanju putem postojeih asocijacija, kao to su Liga islamskog svijeta
(Rabita al-'alam al-islami), Islamski kongres (Al-Mu'tamar al-islami)
i druge. Ove asocijacije predstavljaju sve zemlje islamskog svijeta i
imaju pravo, iz proglasa, preporuka i tumaenja, crpiti za sebe ono
to osvjetljava put islamskim zemljama dok odgajaju djecu. To je
prvo to bi trebale uiniti te asocijacije.
Briga islamskog svijeta o djeci je pitanje koje moe potcijeniti
samo trvrdoglavac. To je uroena briga, koju u islamskom svijetu
podstie nesumnjiva svjesnost da njegova budunost treba biti u
potpunom ujedinjenju. Do tih ciljeva se ne moe stii politikim
proglasima koje izdaju ljubomorni vladari, muslimani. Arapska
iskustva, o proglasima koje su iznosili vladari, govore da su sramno
i brzo propadali, te da ostvarenje ciljeva treba poivati na onima
koji e biti budunost islamskog svijeta, a to su djeca. Ukoliko se
djeca budu odgajala s takvim razumijevanjem i budu razumjela
44
ciljeve, uurbano e ii jasnim putem, oznaenim jasnim znakovima
poetka i kraja, koje su epohe postavljale prema jasnim ciljevima. Bit
e dostojni ostvarenja putpunog uspjeha.
Primjetne je, u kolskim programima prije univerzitetskog

stupnja, da je interesiranje za geografiju, historiju i ekonomska dobra
islamskog svijeta u nekim zemljama veoma slabo, a u nekima i ne
postoji.
Djeca se, za islamski svijet i njegove probleme, nee interesirati
osim ako se islamski svijet interesira za djecu i precizno definira ta
ona trebaju nauiti, ta trebaju itati, ta sluati, ta gledati, u emu
trebaju ulagati napor i za ta se boriti.
h) Svjetsko drutvo, muslimansko i nemuslimansko

To je najire okruenje djeteta, muslimana i nemuslimana.
Moda, svjetsko drutvo uspjeno vodi brigu o djeci po onom to im
prua u posebnim prilikama, kao to su Dan djeteta i sline prigode.
Meutim, mi elimo neto vie od toga. Problem, kod nas, je visoko
iznad toga da se djeca provesele tokom toga jednog dana u godini.
Znaajno bi bilo da, oni koji to mogu, u sklopu svjetskog drutva,
uloe napor u prevladavanju tekoa koje tite djecu u mnogim
zemljama za koje se kae da su Zemlje u razvoju ili Trei svijet ili
Zemlje juga, a u biti su zemlje siromatva.
Kad bi trud pozvanih u svjetskom drutvu uspio rijeiti samo
neke od goruih problema, u tome bi bila velika korist za djecu
cijelog svijeta. Ti problemi su:
1) sua u mnogim zemljama u razvoju;
2) glad u mnogim zemljama;
3) siromatvo, a to je liavanje mnogih ivotnih potreba, kao to
su: hrana, stan i odjea;
4) neznanje uz liavanje mogunosti obrazovanja, odnosno
nepismenost.
Zajedniko ulaganje napora u rjeavanju navedenih problema ili
njihovom prevladavanju bi bio humani opravdan rad koji bi djeci donio
45
istinsku korist, bez obzira na njihove poglede, vjeru, jezik i bijedu koja
pada djeci u udio samim roenjem u nekoj zemlji Treeg svijeta.
"Nemo" svjetskog drutva
u rjeavanju ovih problema - ono
je nesumnjivo sposobno rijeiti ih - sramota je urezana na elu
tog drutva i dokaz vlastitog barbarizma, uprkos pozivanju na
civiliziranost.
Sasvim pouzdano znamo da neke zemlje Prvog svijeta ili
bogatog svijeta penicu i maslac bacaju u okean da bi zatitile cijene
od gomilanja zbog kojeg bi roba pojeftinila! Naglaavamo i da je ono
to, u vezi s tim, ne znamo vee od onog to znamo, pa se pitamo
kakve zvijeri se kriju u koi takvih ljudi?
Kakva god bila, djeca su budunost cjelokupnog svjetskog
drutva, pa, srazmjerno mjeri voenja rauna o njima, od njih e
ubirati, u najboljem sluaju, plodove koji pobuuju zabrinutost.
Najzad, okruenje u njegovome najmanjem obimu, a to je
porodica, ili u najveem obimu, a to je islamski svijet ili ovjeanstvo
uroeni osjeaj za ljubav oslovljava da strogo vodi rauna o djeci, da
poziciju djece u sebi potvrde kao svoju potku.
U poreenju sa svim vjerama i sistemima, islam djeci posveuje
posebnu brigu, postavljajui interesiranje za njih u rang pobuda
same vjere. To emo elaborirati na narednim stranicama, s Boijim
doputenjem.
3. Pobude islamske vjere

Vjera, pogotovo ona koja dolazi od Uzvienog Allaha, nuno
poiva na potivanju, ukazivanju poasti ovjeku i obuhvaanjuonim
to mu moe donijeti sreu na ovome i Buduem svijetu. Ukazivanje
poasti jasno pokazuje da red, koji ovjeka obavezuje, dolazi od
Uzvienog Allaha, jer je Uzvieni Allah svo ovjeanstvo poastio
da kopnom hodi i morima plovi, jasno ga uzdigavi iznad mnogih
stvorenja. Uzvieni kae: Mi smo sinove Ademove, doista, odlikova/i:
dali smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim Jelima, i
dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili. 19
19
Kur'an, Al-Isra', 70.
46
Tako ni neke vjere, u ije knjige su unesene krivotvorine, ne
mogu porei neupitnost ukazivanja poasti ovjeku, potivanje i
tienje njegovih prava. Neki sistemi i civilizacije, u svojim ustavima
i zakonima, svoju poziciju slino definiraju na potrebi potivanja
ljudskih prava, nadmetanje u tome i stavljanje istog meu primarne
ciljeve. To je bilo predmet koji je rjeavala vjera, predmet pozitivnih
sistema i zakona. Tako sainjavani, zakoni su donoeni radi potivanja
ovjeka. Kad se potivanje ovjeka i ukazivanje poasti prevede u
praksu i preciznu analizu, to znai obuhvaanje svim uvjetima koji
ovjeku omoguuju neporonost duha, zdravlje tijela, due i razuma,
dok mu pruaju mnogobrojne kulturne sadraje.
Svaki ovjek, u razliitim razdobljima ivota, ima snanu
potrebu za takvim uvjetima, samo to je potreba najizraenija
u razdoblju mladosti, jer je to razdoblje odrastanja, formiranja i
utiskivanja onog to korisiti na ovome i Buduem svijetu i jasnog
shvaanja onog to nije dobro ni za ovaj ni za Budui svijet. Ako
je to pitanje mnogih vjera, islam kao peat, dovrenje i njihovo
upotpunjenje, te kao vjera s kojom je Uzvieni Allah najzadovoljniji,
nuno istie dodatno interesiranje i brigu o djeci.
Slobodno se moe rei da islam svim ljudima, odraslima i
djeci, posveuje brigu i prua zatitu u mjeri u kojoj cjelokupnom
drutvu omoguuje izgraditi zdravu i humanu civilizaciju.
Onima koji poznaju islam, samo po sebi je razumljivo da
je njegova briga o djeci, u dobrome i istom okruenju, posebno
duboka i intenzivna, dok ne postanu mladii i djevojke. Od najranijih
dana im prua priliku da postanu ljudi i ene, sposobni zasnovati
porodicu, utemeljenu na principima s kojim su odgajani dok su
bili djeca. To su oni temelji i principi na kojima islam uspostavlja
islamsko drutvo, dravu i jedinstven ummet sposoban da donese
sreu na oba svijeta.
Dok iscrtava ivotnu koncepciju u razliitim podrujima -

duhovno-odgojnom, intelektualnom, kulturolokom, drutvenom,
tjelesnom, politikom i ekonomskom - islam je u toj aktivnosti
nemogue zamisliti bez brige o djeci u vrhu prioriteta.
47
Ova naa knjiga, OSNOVI ISLAMSKE PEDAGOGIJE
- Elementi islamskog pedagokog tretiranja farmativnog perioda
djetinjstva i mladosti, u svim poglavljima i odjeljcima, kao primaran
cilj ima istai tu injenicu, iznosei racionalne, logike i historijske
dokaze, potkrijepljene navodima iz tradicijskih predanja crpljenih iz
islamskih poruka sadranih u plemenitom Kur'anu, Poslanikovom,
s.a.v.s., sunnetu i ivotopisu.
Islam uvjerava da brigu o djeci vodi i prije roenja, odnosno
jo dok mladoenja bira buduu suprugu i majku svoje djece, kako
smo naprijed napominjali. Istu brigu pokazuje i nakon roenja, kroz
biranje lijepog imena, uvanje i njenost, a kasnije kroz osiguravanje
uvjeta za ivot, obrazovanje i pruanje pomoi prilikom sklapanja
braka, kad se to doeka. U ovom poglavlju to posebno elimo
rasvijetliti navodima iz islamskih tradicijskih poruka.
Neophodno je naglasiti da mjesto djece u islamu proizlazi iz
sri same vjere, i to kroz dva plana:
Prvo - Verbalnim oslovljavanjem (bitab) oeva, majki i rodbine,
koje obavezuje tom brigom.
Drugo - Djeca su obuhvaena zakonskim odredbama, opim
propisima i etikim normama koje im garantiraju brino uvanje,
izdravanje, lijep odgoj, starateljstvo o osobi i materijalnim dobrima,
oporuivanje i nasljeivanje.
Zakonske odredbe su islamski propisi koje nijedan musliman
ne moe kriti, niti biti, iega iz njih, poteen. Ako ita prekri,
ili izostavi, obavezat e ga sudstvo ili drutvo. esto puta e i na
ovom svijetu biti kanjen zbog zapostavljanja nekog propisa, a da ne
govorimo o kazni na Buduem svijetu. Sve istaknuto je nesumnjiv
dokaz da islamske zakonske odredbe vode rauna o djeci.
Oslovljivanje brigom o djeci u islamu, cjelokupnom je drutvu
upueno jednako kao i roditeljima i rodbini. Upueno je i vriocima
vlasti, po tome to se svi njime obavezuju, tako da nijedna islamska
odredba nijednu muslimansku skupinu ni pojedinca ne poteuje
dunosti prema djeci. Inae, otilo bi se u grijeenje pred Allahom, a
sami izrazi muslimansko drutvo i islamska zakonska odredba bi znaili
korake koji se kose sa stvarnou.
48
Oslovljivanje brigom o djeci upuuje se i svim ustanovama u
drutvu, ma koju djelatnost obavljale, istiui im znaaj brige o djeci,
zato to sve ustanove, bile one odgojne, kulturoloke, informativne ili
neke druge, imaju neke veze s djecom, a njihovi ciljevi su, makar na neki
nain, povezani s djecom. Osim toga, sama djeca su razlog proizvodnje
za budunost, pa zato, to im se vie rauna posveuje, to e biti bolje
po cjelokupno drutvo, zajedno sa svim njegovim ustanovama.
Oslovljavanje se tu ne zaustavlja, ve iri domet, da bi se usmjerilo
ka svim zemljama islamskog svijeta. Dunost tih zemalja je da se,
izmeu sebe, dogovaraju kako e najveu panju pruiti djeci. To
praktino znai da, ako je neka islamska zemlja u stanju dobro tititi
djecu i obezbijediti im dobre uvj~te, dunost joj je zatitu pruiti
svakoj drugoj islamskoj zemlji, bila ona geografski blizu ili daleko,
sve dok moe, zato to su muslimani jedan ummet-zajednica, u kojoj
jedni drugima garantiraju ivot, ne samo materijalno ili verbalno ve
i jedni druge uzimaju pod svoju trajnu zatitu.
Bratstvo, koje islam propisuje muslimanima, koje je
primjenjivao Vjerovjesnik, s.a.v.s., odmah, nakon to je doao u
Medinu i u njoj naao mir, na koje ukazuje i plemeniti ajet: Muslimani
su samo braa, 20 sa sobom nosi prava, a obuhvaa i dunosti koje
podstiu ideju dogovaranja meu svim muslimanskim zemljama
u svakom vremenu.
Upravo je poimanje bratstva po vjeri proizvelo snagu islamskog
ummeta u dogovaranju i uzajamnoj saradanji oko svih potreba, od
kojih je briga o djeci najprea.
S tim saznanjem, nije teko shvatiti da je isticano oslovljavanje
neophodno u uvanju djece, voenju rauna o njima i odreivanju
njihovoga odgovarajueg mjesta, koje poinje od pojedinaca i
stupnjevito raste, dok ne obuhvati cjelokupni ummet - zajednicu.
To je, samo po sebi, snaan dokaz da islamska pobuda vjerovanja
obavezuje pojedince, grupe, drutvo, njegove ustanove, dravu i
cjelokupni islamski ummet brigom o djeci, njihovom odgajanju i
dobrom pripremanju za ivot.
2
Kur'an, Al-f:lugurtit, 13.
49
Dr. Ali Abd a/-Ifaliin Mahmud
Ovdje je poeljno istaknuti neupitnu injenicu da budunost
cjelokupnog ummeta potpuno ovisi od razine uspjeha s kojim ona
brine o djeci i titi ih. Zavisno od toga koliku i kakvu brigu vodi o
djeci, vodi i brigu o budunosti.
Iako situacija, u kojoj danas ivi islamski ummet, predstavlja
nazadovanje koje bi nijekao samo neko sasvim neupuen, ona bi
trebala biti u proelju i na vrhu svih ljudskih civilizacija, budui da je
to civilizacija koju iscrtava i dimenzije joj odreuje Allahova Objava.
Meutim, ona danas ivi na repu svega: uvozi nauku, iako je ummet
nauke; troi, a ne proizvodi koliko joj treba. Islamski ummet je u
prolosti bio ummet civilizacije i naunih otkria, a danas je ummet
koji hranu i oruje uvozi od ummeta koji su svoju slavu podizali
na njenim tekovinama. Ovo ne istiemo ni radi hvalisanja niti radi
lamentiranja, ve da se podsjetimo. Pozitivno podsjeanje vjernicima
moe samo koristiti.
Tuna stvarnost, u kojoj islamski ummet ivi sada, je posljedica
mnogih uzroka, meu kojima je najizrazitije slabo interesiranje za
djecu i zakidanje na njihovoj zatiti, bez obzira na razloge koji su
doveli do zanemarivanja odgajanja djece. Kad se radi o uzrocima
unutarnjeg porijekla, oni mogu proisticati iz udaljavanja islamskog
ummeta od vjere i slijeenja nekog tueg puta. Bez obzira na sve
mogue uzroke, briga o djeci bi trebala biti trajna. Njena potiskivanje
ne moe opravdati nikakav razlog, po tome to uskraivanje brige
nanosi tetu pogubnu po budunost islamskog ummeta i znai
civilizacijska nazadovanje cjelokupnoga islamskog svijeta.
Analiza nesumnjivoga civilizacijskog nazadovanja i njegovo
obrazlaganje nas vodi dotle da pronalazimo uzrok, a to je zanemarivanje
sadanjosti djece koje vodi - zanemarivanju je to svojstveno - ka
gubljenju njihove budunosti, a posljedina i gubljenju budunosti
islamskog ummeta.
Nastojanje da se podigne nakon posrnua ili izlazak iz letargije
nije mogu, osim kretanjem s loginog poetka, a to je pruanje djeci
prava na panju i zatitu koje im dodjeljuje islam.
Dijete danas, u svim islamskim zemljama, okruuju
neprijateljska duhovna, misaona, kulturoloka, drutvena i druga
50
strujanja, iji cilj je udaljiti ga od vjere, uvjeravajui ga da je vjera
okov, nudei mu u zamjenu iluziju o slobodi, ubjeujui ga da je vjera
odricanje, a sloboda udovoljavanje eljama; da je vjera nazadovanje
i hod unatrag, a sloboda napredak i uspon; da vjera nudi nejasna
znaenja na kojima ne mogu poivati opipljivi dokazi, a da je sloboda
opipljiva materija, pridodajui navedeno mnotvu drugih zabluda.
Ako bi i bilo mogue neku vjeru opisati po tome to je
iskrivljena i izmijenjena u odnosu na ono to je Allah objavio, islam
nije mogue dovoditi u vezu s tim. U njemu nita nije iskrivljena
niti izmijenjena. Uzvieni Allah garantira ouvanje islama sve do
Sudnjega dana.
Zamjena, koju nude neprijatelji islama, je bljetava varka,
oprena propisima i etikim normama koje donosi islam. Meutim,
ona preplavlja sva podruja djetetova ivota, tako da ono veoma teko
moe izbjei potinjavanje nakaznoj zamjeni koja sasvim odudara
od islamskih vrijednosnih i etikih normi.
Bilo zbog nesvjesnosti ili uz svjesnost o tome, od strane
vladajueg reima i njegovih odgojnih i informativnih ustanova, pa
i samog drutva u cijelosti, na dijete se stalno eka u zasjedi dok,
kao rtva, ne padne u ruke upornog neprijatelja. Mogue je da neke
zemlje i nisu nesvjesne, ve se tu radi o grubom zastranjivanju i
davanju prednosti ljuskom nad boanskim.
U okrilju takvih uvjeta, dijete se u svakodnevnom ivotu s
vjere i njene koncepcije preusmjerava u drugi sistem i plan. Navikava
se na ivot u kojem presudan utjecaj ima istinski neprijatelj, da bi
rastao u okrilju njegove misli, kulture, etikih uzusa, drutvenih
normi, njegovih obiaja i tradicije. To je put deformiranja linosti,
naputanja svojih korijena i izvornosti. Lijepo odgojena djeca u tako
okrutnim uvjetima okruenja, postaju sve manje sposobna odbraniti
vrednote. Postepeno postaju sve sklonija otporu prema istini i
ispravnoj koncepciji, otvarajui se prihvaanju neistine i varljive
pogrene koncepcije. Tako se odvija degeneriranje djece. Karike
degeneriranih se niu u neprekidan lanac nemara koji djecu vodi
u izgubljenost za sadanjost i budunost, a posljedina i u gubljenje
budunosti islamskog ummeta, jer sadanjost joj je ve izgubljena, a
51
Dr. Ali Abd a/-lfaliin Mahmud
karike izgubljenosti se jedna na drugu nadostavljaju. To mora biti
jasno svakom, ko nije lien dara opaanja, kao neto o emu pametan
nema potrebe raspravljavati. Meutim, ako, tu i tamo, neki islamski
pokret krene u neophodno pozivanje da se prihvati islamska ivotna
koncepcija, pridravanje islamskih zakonskih odredaba i etikih
normi, pozivanje na njih oko svih zajednikih pitanja, udovoljavanje
pobudama vjere u zatiti djece, pomagai neprijateljskih struja i njihovi
sljedbenici, ogrezli u strasti, kreu s poplavom optubi i netedimice
okrivljuju islamski pokret. Po pravilu, optube ponavljaju jedno te
isto, a najee imaju sljedee sadraje:
a) okrivljavanje zbog "nazadovanja i vraanja u davno prohujala
i mrana vremena, nedostojna vraanja, pogotovo zato to ljudi
trebaju ivjeti svoje vrijeme, iz kojeg sve izazove i intrige trebaju
uzimati kao pouku dok se ne uzdignu na razinu svog vremena";
b) okrivljavanje zbog "prijetnji progresu, razvoju i udovoljavanju
zahtjevima savremenog ivota, te zbog toga to odbija umjetnost
i lijepa knjievnost, prigovarajui onima koji se bave umjetnou i
knjievnou i nastojei ih u tome sprijeiti, te odvraajui od lijepih
umjetnosti, kao to su ples, muzika i slino";
c) okrivljavanje za "upotrebu sile i obmanjivanje", tako da
uope ne znamo ta ovdje rei, budui da se radi o tako gnusnoj
kvalifikaciji islamskog pokreta, ve se samo pitamo ko moe tvrditi
da islam odobrava silu i obmanjivanje;
d) okrivljavanje to koncepciju, koja se snano potvrdila u
prolim vremenima, namee na neprimjeren nain ovom vremenu,
zapjenuano optuujui da islamski propisi, etike norme, vjerovanje
i ibadet, prikladni svakom vremenu i mjestu, podloni samjeravanju
s potrebama svakog novog vremena, "nisu dovoljno prilagoeni da iz
njih muslimani uzimaju to im odgovara, a odbacuju ono to ih koi";
e) okrivljavanje da "prijeti aktuelnoj vlasti i suprotstavlja se
njenim vladajuim ustanovama", iako svaki pokret u okrilju islama
ini sretnim ako moe pruiti pomo bilo kojem vladaru ili ustanovi
dok na ljude primjenjuju Allahove zakone, budui da islamski pokret
zanima, prvenstveno, da li vladar ugroava islamski pokret, jer je
primjenjivanje Allahovih zakona djelo koje dokazuje pridravanje
52
islamskih naela, a to je ono to ne odbija nijedan musliman, budui
da "dobra djela odnose hrava" i da "konac djelo krasi".
Ove i sline optube, ak i u uima onih koji ih ponavljaju,
u najblaem sluaju, proizvode sumnju, ali kod nekih ustanova
opravdavaju napad na islamski pokret, ne samo politikom,
ekonomskom i kulturolokom diskvalifikacijom ve esto i
likvidacijom njegovih aktera, kao to se esto deava u brojnim
islamskim zemljama.
U tim udarima i pritiscima na islamski pokret, sam pokret
ne gubi toliko koliko gubi drutvo u kojem se odvija, jer sputavanje
islamskog pokreta znai davanje razmaha strujanjima ateizma,
izopaenostima, devijacijama, kriminalu, rasturanju droge, irenju
nemorala, ogrezavanju u lai, prevari ili korupciji, licemjerju i sl.,
budui da svi zakoni svijeta ovjeka ne mogu ouvati na Pravom
putu, niti ga podsticati da bude privren istoj etici, kao to to moe
islamsko vjerovanje i oprez pred Uzvienim Allahom.
Neobjanjivo je udno to u islamskom svijetu komunisti ili
ljeviari,
uprkos propasti komunizma, njegovom uzmicanju i ruenju
spomenika podignutih njegovim liderima, nalaze mogunost iznositi
svoje poglede, osnivati politike stranke i voditi politiku bez ikakvih
smetnji. udno je i to se, svakome kome naum padne iznijeti neki
program, dozvoljava osnivati politiku stranku i kroz nju se izraziti.
Meutim, islamisti u zemljama u kojima ive, nalaze
formulacije o nedopustivosti osnivanja stranke na naelima islama,
kao da je islam neto to kvari, a ne neto to popravlja. Svejedno to
se u Evropi, u vrijeme kad je crkva tiranisala i eksploatirala narod,
pokazalo da je to inila u ime vjere, u islamu se nikad i nigdje ne
moe tako pokazati. Ako neki muslimanski vladar prekorai granice
onog to je Allah dozvolio, nepravedno postupi ili nekoga odteti, to
ne moe biti u ime vjere, jer to vjera izriito zabranjuje. To moe biti
samo u ime vladara koji kri naredbe svog Gospodara, a neprijatelji,
ipak, ne prezaju da drugaije tvrde. Ovaj problem je veoma sloen
i zamren. Da su prijetnje islamskim pokretima upuene od strane
cionista ili nekih drugih struja neprijateljski raspoloenih prema
53
islamu, moda ni prstom ne bismo maknuli, ali njih upuuju upravo
vladari muslimani!
Kad se za razmatranje istakne pitanje islamskih pokreta u
zemljama islamskog svijeta, ono biva popraeno neizostavnim
gubljenjem meusobnog povjerenja vladajuih ustanova i pokreta,
uglavnom zbog sljedeih razloga:
- vladajue ustanove islamskim pokretima stjenjuju prostor,
onemoguuju im izraziti se, prijete im i terete ih optubama kojim
se opravdavaju prijetnje;
- islamski pokreti se nalaze u nepodnoljivoj situaciji u kojoj se
ne mogu izraziti niti iznijeti svoj program, znajui da je razlog tome
bezrazlona ili neutemeljena prijetnja vlade;
- vlade, nakon toga, ne stoje skrtenih ruku, ve progone,
hapse, izdaju preventivne zakone i gaze ljudska prava, uz korienje
najpogrdnijih uvreda na raun islamskog pokreta;
- islamski pokreti, posljedina, ne nalaze drugog naina
uzvratiti, mimo prijetnji vladajuim ustanovama, gdje mogu prijetiti;
a ustanove eim prijetnjama uzvraaju, jer imaju mo, da bi iao
tuk na utuk, to proizvodi eksces, a za njim niz slinih, pri emu
narod ispata udaljavanje od Allahovog zakona, a vlada dijeli savjete
i uputstva koja je mogao iznijeti islamski pokret da mu je bilo
dozvoljeno izraziti se, dok pokret u prazno upuuje savjete i svoju,
uistinu, vrijednu koncepciju, korisnu po tome to je to Allahova
koncepcija i Njegov poredak.
Tako se smjenjuju obrauni i rastu prijetnje, a na gubitku je
ummet. Primjetna je da islamski ummet, o ma kojoj zemlji se radilo,
nije ostvario politiki, ekonomski ili drutveni napredak kojim bi
se dokazalo izdvajanje iz Treega, zaostalog i siromanog, svijeta.
To je izgubljenost u sadanjosti zato to se ne primjenjuje Allahova
koncepcija, a neizbjeno e biti da se trpe i gubici u budunosti.
Iako ova slika, uprkos stranom izgledu, nije posljednji
krug, rjeenje zagonetke nije nemogue. Mnogi su uvjereni da je
mogue njezino potpuno rjeenje. Rjeenje s kojim bi se okonao
ve tradicionalan sukob, koje bi iskorijenila razloge prijetnji, jeste da
se islamskim pokretima prui pravo izraziti sebe i svoje reformske
54
programe, jer temeljno ljudsko pravo ne doputa da pojedinac ni neka
organizacija budu zabranjeni pojedincu ili drutvu. To je neto za ta
ne vjerujemo da ga mogu preutjeti islamski pokreti, pa, kadse ini
i da oni ute i da su zadovoljni, sigurno je samo da ute i miruju
do nekog vremena, te da stalno trae priliku koja e im omoguiti
izraziti se. Uivanje toga temeljnog ljudskog prava u okrilju svakog
reima poiva na slobodi i pravinosti.
U sklopu rjeenja zagonetke, stoji i to da islamski pokreti
strpljivo postupaju s onima koji ih ometaju, iznosei osudu misli i
zabludu vlastodraca, odluni da se klone prenaglaavanja i hvatanja
u otvoren sukob, jer bi se tako ogrijeili o islamsku etiku i njene norme.
Oni osjeaju da su duni traiti kanale koji e im omoguiti izraziti
sebe i svoje programe. To je islamska etika, a ona ne dozvoljava da se
ljudi optuuju za nevjerovanje, kao to ne doputa ni da se izostavlja
mudrost, lijep savjet i voenje dijaloga na najljepim osnovama.
Ako se islam prema sljedbenicima Knjige - to nisu muslimani
- ophodi na najljepi nain, koji titi ljudska prava i ast, zato se
onda islamski sistemi vlasti i pokreti meusobno ne ophode na istoj
razini, budui da su muslimani, te da se od njih oekuje lijepo i asno
ophoenje!?
Prevara nedozvoljavanja osnivanja partija na vjerskim

osnovama koje sprjeavaju brojna dravna ureenja u islamskom
svijetu se ogleda u negiranju temeljnih ljudskih prava, uspostavljanju
dvostrukih standarda i nanoenju teke nepravde, obzirom da je
omogueno ateistima, komunistima, sekularistima i drugima - u
okviru ovih istih dravnih ureenja - izraziti sebe i svoje programe,
dok je to onemoguena islamistima. O ovoj nepravdi se ne moe
dugo utjeti. Naklapalima, razmetljivcima i pripadnicima vladajuih
ustanova, koje deklamiraju zabranu osnivanja stranaka na naelima
islama, je.promaklo vidjeti kako u ummetima, koje oni oponaaju i
za njima se u tom pogledu povode, ima mnotvo vjerskih stranaka,
kao to su: demokranska stranka u brojnim evropskim zemljama
i idovska ortodoksna vjerska stranka u lzraelu. Meutim, to
je u veini zemalja islamskog svijeta sasvim drugaije. U veini
islamskih zemalja, oni kojih se to tie, misle da je osnivanje stranke
55
Dr. Ali Abd a/-lfabin Mahmiid
na naelima islama neprihvatljiva sramota. Oni se plae "fanatizma",
"ekstremizma" i drugih kvalifikacija kojima drugi kite islamiste.
Islamska stranka bi iz islama preuzimala svoju koncepciju
za koju bi bilo nemogue sadrati ovinizam prema idovima
i kranima, budui da je islam to zabranio uspostavivi ispravnu
koncepciju u ophoenju, ne samo s jednima i drugima ve i sa svima
ostalim.
Nijedan islamski pokret ne bi zasluio nazvati se, islamskim
ukoliko se ne bi pridravao svega to islam ovjeku nareuje u
ophoenju s drugima, bili oni vladajui ili potinjeni, muslimani ili
nemuslimani. Islam ne prihvaa nikakvu situaciju u kojoj bi musli-
mani prema drugima postupali nanosei im nepravdu ili vrei nasilje
nad bilo kim. Ako neki ljudi ne vide tu vidljivu uzornu pravinost, to
nije zbog toga to islam prihvaa nepravinost prema nemuslimanima.
Razlog tome je to se muslimani danas nalaze u civilizacijskom
povlaenju i to ne postoji nijedna islamska vlada koja primjenjuje
sve to je donijelo islamsko zakonodavstvo. Meutim, nema sumnje
da je islamska pravinost, propisana Kur'anom i Poslanikovim,
s.a.v.s., predanjem praktino posvjedoena tokom historije, naroito
u vremenima kad je islamska drava primjenjivala Allahove zakone i
pridravala se svih njihovih odredaba.
Svako, ko tvrdi da su muslimani unazadili ophoenje s
nemuslimanima, koji se nalaze pod okriljem neke islamske drave
ili da im nameu ono to ne mogu podnijeti, morao bi jako dobro
razlikovati dvije neusporedive stvari:
prvo - stav nekih vladara, muslimana, o tome;
drugo - stav islama o tome.
Opravdano bi bilo zahtijevati da se greke vladara ili tih
ljudi, dok prekorauju islamske odredbe, poto-poto ne pripisuju
islamu, ve ih treba pripisati onima koji prekorauju norme, kre
koncepciju islama, njegove odredbe i etike norme. 21 Ako se to
ne moe tako prihvatiti, onda se moe rei da i kriarski ratovi,
21
O tome smo ire raspravljali u djelu Ma'a al-'aqtda wa al-l;araka wa al-manhag
fi bayr umma ubrigat li An-Niis, ami' a Al-Imam Mul:_iammad ibn Suud al-
islamiyya, Riya<;l, 1398/1978.
56
zajedno s divljatvom i krvoednou pokazanom prilikom ubijanja
muslimanske djece i ena, pljakom, otimainom i razaranjima
poinjenim uz blagoslov veine evropskih vladara i namjesnika,
treba pripisati kranskoj vjeri, a ne objesnim vladarima. Poto ne
vjerujemo da bi to razumni mogli tako prihvatiti, pitamo se kako
je mogue da prihvaaju kad se okrivljuje islam! Isto tako bi svako
mogao rei da je savez istonjakih i zapadnjakih sila sa idovima
i cionistima u okupaciji Palestine i protjerivanju stanovnitva, grijeh
dviju vjera, idovske i kranske, a ne ovih pomagaa - kraljeva i
predsjednika. Niko razuman to nee rei. Kad je to tako, kako se,
uope, grijesi vladara, muslimana, mogu islamu pripisati kao da ih
je on naredio!?
Naglaavamo da islamski ummet, danas, ivi u loem stanju,
uz pridruenost civilizacijskom nazadovanju iz kog se ne uspijeva
istrgnuti. Za izlazak iz tog tekog stanja nema jednostavnijeg
sredstva nego to je briga o djeci, pruanje zatite i odgajanja, kao
ispunjenje obaveze koju islam propisuje kao sutinski zadatak, uz
obeanje najvee nagrade za njeno izvrenje.
Na narednim stranicama emo, uz Allahovu pomo, navesti
poruke Kur'ana i Vjerovjesnikovog s.a.v.s. hadisa koje oevima,
majkama, rodbini i cjelokupnom drutvu propisuju brigu o djeci.
57
Drugi odjeljak
BRIGA ISLAMA O DJECI
1. Dunosti oeva i majki
Ovaj odjeljak se svodi na sabiranje poruka, zabiljeenih u Kur'anu,

sunnetu i Vjerovjesnikovome, s.a.v.s., ivotopisu, kojima se potvruje
briga islama o djeci. Citiranje sabranih poruka e posluiti kao dokaz
odgovarajue brige islama o djeci. Pri tome se nadamo da e navodi
moi to dokazati svojom izvornom kompozicijom rijei, a to znai da
ih neemo komentirati osim u prilikama kad to bude neophodno.
Posebno elimo dokazati da briga o djeci ima svoju ukorijenjenost
u islamu. Briga oeva, majki, rodbine i cjelokupnog drutva je prema
djeci stroga dunost. Nijedan drugi sistem, niti koncepcija nemaju
brigu o djeci jednaku brizi koju im pridaje islam.
Islam je oevima i majkama lijepo odgajanje djece i njihovo
pripremanje za ivot, ne samo propisao kao dunost ve ih je tom
brigom obavezao i prije roenja djece, tako to je mukarca obavezao da
kao buduu suprugu paljivo bira dobru vjernicu, koja moe biti dobra
majka, kojoj moe povjeriti brigu o djeci, kuu i brane obaveze.
Islam je ocu propisao tititi djecu, lijepo ih odgajati i izdravati,
upozoravajui da ne bude nikakvog prigovora u izdravanju ili
vjerovanja da je on taj koji ih opskrbljuje. Islam je neprigovaranje ocu
uinio pohvalnim strpljenjem zbog kojeg e biti nagraen. Uzvieni
Allah kae: Djecu svoju, zbog neimatine, ne ubijajte. 22 Uzvieni kae:
Ne ubijajte djecu svoju iz straha od neimatine; i njih i vas Mi hranimo,
jer je ubijati njih, doista, veliki grijeh. 23
Na ubijanje djece, spomenuto u navedenim ajetima, ljudi se
odluuju iz dva razloga:
22
Kur'an, Al-Anam, 151.
23
58
prvo - iz straha od stvarnog siromatva prilikom raanja djeteta,
bojei se posljedica neimatine, usljed koje ih poruka umiruje time
to e Allah opskrbiti i oeve i djecu;
drugo - iz straha od siromatva za koje pretpostavljaju da e
se s njim suoiti usljed novoroenetovih potreba, opet bojei se
neimatine, usljed koje ih poruka umiruje da e Allah opskrbiti i
djecu i oeve.
Neke majke su, takoer, ubijale svoju djecu. ivu su ih zakopavale
ili abortirale, pa je Uzvieni Allah to zabranio. Uzvieni Allah kae:
O Vjerovjesnie, kada ti dou vjernice da ti poloe prisegu da nee Allahu
nikoga ravnim smatrati, i da nee krasti, i da nee bludniiti, i da nee 4J"ecu
svoju ubijati, i da nee krivotvorstvo (al-buhtan) podmetati me' rukama
svojim (bayn al-aydi) i nogama svojim (bayn al-argul) i da ti nee ni u emu
to ;"e dobro poslunost odricati, ti prisegu njihovu prihvati i moli Allaha da
im oprosti. Allah, zaista, mnogo prata, i on ;"e milostiv. 24
Al-Buhtdn bayn al-aydi =prenoenje rijei.
Al-Buhtdn bayn al-argul = kad ena muu tue dijete podmetne.
I da ti nee ni u emu to je dobro poslunost odricati =to jest da nee
oplakivati, 25 da se ena ni s kim ne osamljuje, osim s onim s kojim se zbog
srodstva ne moe vjenati.
Uzvieni Allah kae: Majke neka doje djecu svoju pune dvije
godine onima koji ele da do;"enje potpuno bude. Otac djeteta je duan
da ih prema svojoj mogunosti hrani i odijeva. Niko neka se ne zaduuje
iznad mogunosti svojih: majka ne smije da trpi tetu zbog djeteta svoga,
a ni otac zbog svoga djeteta . 26
Uzvieni kae: Allah vam nareuje da od djece vae mukom
pripadne toliko koliko dvjema enskima. 27
Navedeni plemeniti ajeti ukazuju na vanost brige roditelja
o djeci i paljivog uvanja. Oni ubijanje djece, onima koji to ine
24
Kur'an, Al-Mumtaf?ina, 12.
25
To je jadikovanje kao kad se oplakuje mrtvi, popraeno nekim gestovima alosti
i zbunjenosti, kao to je amaranje i grebanje po obrazima, cijepanje odjee,
posipanje pijeskom po glavi i slino.
26
Kur'an, Al-Baqara, 233.
27
Kur'an, An-Nisa: 11.
59
Dr. Alf Abd a/-lfaliin Mahmud
zbog siromatva i straha od neimatine, zabranjuju uvjeravajui ih da
e ih sve, roditelje i djecu, Allah opskrbiti. Ajeti djeci daju njihova
prava u dojenju i uvanju, odreujui dojenju rok koji moe biti
najdue dvije godine, onima koji ele da dojenje potpuno bude. Ajeti
reguliraju prava djece i u onom to nasljeuju od oeva kako bi mogli
zapoeti ivot u okrilju pravednosti prilikom podjele nasljedstva. U
Vjerovjesnikovom, s.a.v.s., sunnetu stoji zabrana muslimanu potroiti
svu svoju imovinu, makar i za ope dobro, ostavljaui nasljednike
materijalno zavisne i nezbrinute.
to se tie Vjerovjesnikovoga, s.a.v.s., sunneta, u njemu su
zabiljeeni mnogobrojnihadisi kojim se propisuje briga i uvanje djece,
ne samo od njihovog roenja, pa dok ne stupe u branu zajednicu,
ve i nakon toga, injenjem dobra i slino. Od tih mnogobrojnih
Vjerovjesnikovih, s.a.v.s., hadisa, navest emo nekoliko kojim elimo
potvrditi obavezanost oeva i majki ovom brigom.
Prema predanju, koje poinje od Ebu Hurejre, r.a., Ad-Daylami,
u Al-Musnedu prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "U
Dennetu ima jedan stupanj koji mogu dostii samo trojica: pravedan
voa, onaj koji je ustrajan na odravanju rodbinskih veza i onaj ko
je strpljiv s porodicom.". Ali ibn Ebu Talib, r.a., je pitao: "ta je
strpljivost s porodicom?". Vjerovjesnik, s.a.v.s., je odgovorio: "Kad
neko lanovima porodice ne prigovara za ono to na njih troi.".
JW J.J':""' ~_,~_,i J_,....,_, r-->) _,~_,i~~ rLAl 'll ~ 'l ~)~ t:.J;-1 ~ 01
~ ~ lA ilii ~ 0.f 'l JJ Jl:,.JI <.,?~ J:4' lA .tili J_,....,J 4 ~ .J
Prema predanju koje poinje od Dubejra ibn Mu!ama, r.a.,
Ec;l-Oaytemi u Al-Firdawsu prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: "Nije od nas onaj kome je Allah dao obilnu opskrbu, a krtari
prema svojoj porodici.".
.Jy. ~ )J ~~.tili e--J 0-4 \.:.. ~

Ibn 'Asakir prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Onaj
ko se zatekne u nekome velikom gradu, pa u oskudici i u izobilju
brine o svojoj porodici, na Sudnjem danu e se pojaviti u drutvu
60
vjerovjesnika. to se mene tie, neu rei da e doi zajedno s
vjerovjesnicima, ve e biti na njihovom poloaju.".
rY.. ~~ ~ J t ~ .,; .J~ ~ ~ J~ \11 '-'4 .r2-4 .,; i:i1S '-'4 01

r+-1? J ~J ~ ~ :J_,Jf ":I _;1 lAi ,~\ ~ ~l::AJI
Nepotpuno tradiranim predanjem, koje poinje od Al-I:Iasana,
Ahmed Ibn I:Ianbal, u djelu Ez-Zawa'id, prenosi da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Najdrai rob Allahu je onaj koji je najkorisniji
svojoj porodici.".
.J~ ~f .tu\ Jl .:i~\ ~f

Prerria predanju, koje poinje od Ibn Me'suda, r.a Ibn 'Asakir
prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s rekao: "Na Sudnjem danu e
biti doveden ovjek iz reda mojih sljedbenika bez dobrih djela koja bi
ga preporuila za ulazak u Dennet. Tad e Uzvieni Gospodar rei:
'Uvedite ga u Dennet. Bio je milostiv prema porodici.'.".
'-:"')1 J~ .~1.J d':"J L-> '-'4 ....i lA_, ~~1 rY..~t '-'4 ~)1 ~Y-
.J~ t>fl iJIS 4-i ~I o_,b:..:if :JW_, .!J);
Prema predanju, koje poinje od Abdullaha ibn Umara r.a
Imam Hakim prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "enite
sinove i udajite keri. Okitite kerke zlatom i srebrom, lijepo ih
obucite i dajte im lijepe poklone kako bi bile poeljne."
i_,:.......>f_, o_,__5JI ~ 1_,~1_, ~\_, ~.lJI 0A _,..l> ~l:..i..J r5~~f ly._,j
~ \~~ .tb.;J4 ~1
Prema predanju, koje poinje od Ebu Hurejre, r.a Al-ljaraiti

u djelu Makarim al-ablaq, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s
rekao: "Ja i lijepa ena koja je estita, koja se kerkama posvetila
dok nisu odrasle ili umrle, bit emo u Dennetu, a zajedno s nama
i njene keri.". 28
28
Navodi ga Al-Hindi: u hadiskoj enciklopediji Kanz al-'ummalfi sunan al-aqwal
wa al-ajal, XVI, str. 459 Dar Ar-Risala, Bayrut, s.a.
61
lyL.Jf l_,.;4 ._;..> ~~ ~ 4--A; ~ '~J ~ ul~ ~LU.... ;;f..r"IJ L;f
~45' ~I J
Prema predanju, koje poinje od Muavije, r.a., Ibn 'Asakir
prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko ima dijete, neka s
njim ispravno postupa.".
Prema predanju, koje poinje od Ali ibn Ebu Taliba r.a.,

Ad-Dejlami, u Al-Firdawsu, prenosi da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: "Odgajajte svoju djecu tako da ih krase tri svojstva:
ljubav prema Vjerovjesniku, ljubav prema njegovoj porodici i elja
za uenjem Kur'ana. Znalci Kur'ana napamet bit e u Allahovom
hladu onog Dana kad drugog hlada nee biti, zajedno s njegovim
vjerovjesnicima i odabranicima.". 29
0u 0Tyill ~l}J 4. ~f ~J ~ ~ JL.a>.0~ .fa r-5'~~Jf l~~f

tj~fJ ..:Ili ~~f ~ <l1 ~! jt ~ iY- ..:Ili c_}J; J 0Tyil1 ~
Prema predanju, koje poinje od Enesa ibn Malika, r.a.,
Taberani, u Al-Awsafu, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: 'Nema toga iz reda mojih sljedbenika ko je imao tri kerke ili
tri sestre, a da ih je podizao dok se nisu osamostalile, to jest udajom
se odvojile, ili dok nisu umrle, a da nee sa mnom ovako biti u
Dennetu!'. Pokazao je spojene i pruene kaiprst i srednji prst.".
L>f) ~ ._;..> ~.JA!. .:.i\_,>-\ 0~ JI u~ 0~ J 0~ ..1.>-\ 0- ~I 0- L...
~) IJ ~~I ~I ~ 8'J I~ ~I J if- 0l5 ~I (C:IJ)4 4,;s, ~

Ad-Daylami prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kerke
su saosjeajne, opskrbljene i blagodarne. Ko imadne jednu kerku,
Allah e mu je nainiti zaklonom od dehenemske vatre. Ko imadne
dvije kerke, zajedno s njima e biti uveden u Dennet, a ko imadne
tri kerke ili tri sestre, bit e osloboen dihada 30 i ~adake.".
29
Prenosi ga i E-irazi, u svom djeluAl-Qawa'id.
30
Borba na Allahovom putu (primjedba prevodioca).
62
I_;..., .J .tili~ OJ..>.IJ ~I .J 0Ls' :.r ,..::..il.S'J~ll ..:.ii*\ ..::..il.ii.:.11 (JA ..::..iWI
~Ji d.~ <!.i~~ ..:...;Ls' 0-"J ,4 Ll;-1 ~i 0~1 ~ ..:...;Ls' 0-"J ,J:JI 0--"
oJ....a..l IJ .)4-J:-I -cs. ::!'J ..:.i ly>-":}I (.)""
Prema predanju, koje poinje od Ukbe ibn Amira, r.a., Taberani, u

djeluAl-Mugam al-kabir, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
"Ne budite grubi prema kerkama. One su dragocjeno drutvo.".
..::..i~WI ..::..iL....ij.11 ~~ ..::..iWI IY'fa

:J
Taberani, u djelu Al-Mugam al-awsat, prenosi da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kad se rodi ensko dijete, Uzvieni Allah
mu poalje meleka da ga obraduje rijeima: 'O nejakoj koju je rodila
nejaka, neko e se brinuti do Sudnjega dana!', a kad se rodi muko
dijete, Allah mu s neba poalje meleka koji ga poljubi u elo i kae
mu: 'Allah te selami!'.".
..::....::;-y>-Jl.S J~ uj 45~\ ...J_i.. l5:1... ~1 ~J f' .tili~ ~J.:J:-1..::..i..UJ1~1

(.)"" l5:L. ~!.tili~ i')WI ..UJ l~lJ ~~I iY- Jl 0W.. 4# ~I~\.;--"
(Ll I l.!b ~ .tu I JUJ ~ ~ J:.U L-.J I
Prema predanju, koje poinje od Ibn Abbasa, r.a., Taberani,
u djelu Al-Mugam al-kabir, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: "Kad djeci dajete poklone, izjednaavajte ih. Kad bi nekom
trebalo dati prednost, ja bih je dao enskoj djeci.".
L....;J\ ..::...l..;UJ \.l>i ~..:..;S ).t ~I~ 1"'5.)":JJi ~ IJ_,.....

Prema predanju, koje poinje od En-Numana ibn Beira,
r.a., Taberani, u djelu Al-Mugam al-kabir, prenosi da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s rekao: "Prema djeci, prilikom davanja poklona,
budite pravedni kao to biste voljeli da i ona budu pravedna prema
vama u dobroinstvu i lijepom ophoenju.".
Uk.lJIJ ~I~~ 1_,J~ 0i 0~ W' J>..:..11~1"'5.)":JJf ~ l_,.l..1s-I

Prema predanju koje poinje od Ehu Ra:fija, r.a., Taberani, u
djelu Al-Mugam al-~agir, prenosi da ga je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
63
Dr. Ali Abd al-lfalrm Mahmiid
pitao: "Ebu Rafi, ta e ako osiromai?". Ebu Rafi je uzvratio
pitanjem: "Zar da ne nastavim ovako?". Poslanik je rekao: "Nastavi,
ali kolika ti je imovina?". Odgovorio je: "etrdeset hiljada, ali to
je Allahova svojina!". Poslanik je tad rekao: "Ne. Neto daj, neto
zadri, a i uini dobro svom djetetu!". Pitao je: "Ne pripada li djeci
pravo od nas kao i nama od njih?". Poslanik je odgovorio: "Da, pravo
djeteta kod oca je da ga obui Allahovoj Knjizi, gaanju i plivanju i
da mu ostavi isto (halal) nasljedstvo.".
~ ~ JY- 0i_, '-;f') \_, ~I_, ~l:SJ I ~ 0i ..U I} I ~ ..U} I 0->- r

Prema predanju koje poinje od Omera ibn Al-Ijagaba,
r.a., Al-Bejhaki, u djelu u'ab al-imdn, prenosi da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Sinove pouite plivanju i gaanju, a kerke
predenju.".
J_,;.J.1 iii)I_, l.;f')I_, ~I r-5"~i I~
Prema predanju koje poinje od Ehu Hurejre, r.a., Ad-Daylami,

u djelu Al-Firdaws, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
"Pravo djeteta, kod oca, je da mu da lijepo ime, da ga oeni kada
postane punoljetno i da ga poui knjizi (pismu).". 31
~l:SJI ~..J !.IJ:if 1~1 ~Jj;..J ~\ ~ 0f JJI}\~ JJ}I 0->-

Prema predanju koje poinje od Enesa ibn Malika, r.a Ibn
Es-Sunni, u djelu 'A.ma! al-yawm wa al-layla, prenosi da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s rekao: "Traite od njih da namaz obavljaju sa sedam,
da u razdvojenim posteljama spavaju s devet, da se ene sa sedamnaest
godina. Ko tako postupi, neka ga posadi ispred sebe i kae: 'Neka mi
te Allah ne uini kunjom ni za ovaj ni za Budui svijet!'."
\~~ u)l5 0! o~~ ~_,j_, e..:J ol..!.I} I}rl_, c;-l ~I~ ly.~I
oy>~I t) 'Y_, ~JJI t) Js- o .tili~ 'Y :j.41 ~ ~-4 ~~d.!~ J...i
31
Prema predanju koje poinje od Ebu Hurejre, r.a prenosi ga Abd Er-Razzaq,
u djeluAl-Mu1annaj
64
2. Dunosti rodbine
Blinji (rodbina - aqraba') je mnoina od rijei blizak (qarib),
a izvedena je iz rijei bliskost (qurb) koja se koristi za oznaavanje
mjesta, vremena, kretanja, tienja i moi. Sa svim ovim znaenjima se
koristi u ajetima plemenitoga Kur'ana.
Ono to nas ovdje zanima je rodovska bliskost, zbog toga to
se zbog nje regulira obaveznost brige o rodbini, zanimanje za nju i
pruanje pomoi. Zadovoljit emo se navoenjem ajeta u kojima je
iskorieno ovo znaenje i onim to ajeti propisuju vezano za brigu i
tienje rodbine.
Uzvieni Allah kae: I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim

ne smatrajte! A roditeljima dobroinstvo inite, i roacima, i siroadi, i
siromasima, i komijama blinjim, i komijama daljnjim, i drugovima, i
putnicima-namjernicima, i onima koji su u vaem posjedu. Allah, zaista,
ne voli one koji se ohole i hvaliu. 32
Uzvieni Allah kae: estiti su oni koji vjeruju uAllaha i u Onaj
svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je
drag, daju roacima, i siroadi, i siromasima, i putnicima-namjernicima,
i prosjacima. 33
Uzvieni Allah kae: A kada diobi prisustvuju roaci, siroad i
siromasi, i njima neto darujte i lijepu rije im recite. 34
Uzvieni Allah kae: Daj blinjem svome pravo njegovo, i
siromahu, i putniku-namjerniku. 35
Uzvieni Allah kae: O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas
odjednog ovjeka stvara, a od njega i drugu njegovu je stvorio, i od njih
dvoje mnoge mukarce i ene rasijao. I Allaha se bojte - s imenom ijim
jedni druge molite - i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno
nad vama bdi. 36
32
Kur'an, An-Nisa', 36.
33
34
35
Kur'an, Al-lsra', 26.
36
65
Dr. Ali Abd a/-l:faltm Mahmiid
Uzvieni Allah kae: Vjerovjesnik treba da bude prei vjernicima
nego oni sami sebi, a ene njegove su - kao majke njihove. A srodnici, po
Allahovoj Knjizi, prei su jedni drugima od ostalih vjernika i muhadira;
prijateljima svojim moete oporukom neto da ostavite. To u Knjizi pie. 37
Ajeti koje smo naveli, rodbini i blinjim roacima (ar}:iam),
mladima i starim, propisuju dunosti, a one su, u stvari, briga
i uvanje. Nekad se moe raditi i o izdravanju, starateljstvu nad
osobom ili njenom imovinom. Islam je to propisao zato to je on vjera
koja poiva na vrstim vezama meu ljudima uope, budui da ih je
Allah stvorio da se meusobno upoznaju: O ljudi, Mi vas od jednog
ovjeka i jedne ene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste
se upoznali. Kad se radi o rodbini, veoma je vano da se meusobno
tite. Ako se radi o mladima, tienje treba biti pojaano, jer veze, u
tom sluaju, trebaju biti vre i stabilnije.
Ajeti koje smo naveli, utvruju brigu roaka o roaku,
definiraju je tako strogo da je postavljaju odmah iza klanjanja Allahu
i dobroinstva prema roditeljima: I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu
ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobroinstvo inite, i roacima.
Drugi, po redu, ajet definira dobroinstvo kao radnju koja se
ne upotpunjuje ukoliko ne obuhvaa sve to se u ajetu nabraja, tako
to najistaknutije mjesto pripada vjerovanju u Allaha, u onaj svijet,
u meleke, u knjige i vjerovjesnike, zatim davanju omiljene imovine
rodbini: . estiti su oni koji vjeruju u Allaha . i koji od imetka, iako im
je drag, daju roacima.
Treiajet roacima propisuje brigu o rodbini, tako to e im
dati neto od opskrbe, ako diobi prisustvuju - ovo nisu oni kojima je
propisan dio (ashabul-furud) - ne zabranjujui im to, a to je zacijelo
dobro djelo, dobroinstvo. Propisano je i da taj gest prema rodbini
bude popraen lijepim rijeima. Said ibn Gubayr kae da im treba
rei: "Uzmite, neka vam je sa sreom!", 38 u duhu ajeta: A kada diobi
prisustvuju roaci.
37
Kur'an, Al-Al;zab, 6.
38
Al-Qirtubi, Al-Giimi' li al;kiim Kur'an al-karim, V, str. 50., Wizara aHaqafa
al-mi~riyya, 1387/1967.
66
etvrti ajet obavezuje da se rodbini daju njena prava, iz ega
proizilazi da rodbini poruuje kako roaku pripada izvjesno pravo
u imovini roaka, a to pravo se, prema tvrdnjama brojnih uenjaka,
sastoji iz: blagog postupanja, otklanjanja nevolje, materijalne pomoi
u sluaju potrebe, svakog vida pomoi, 39 u duhu poruke iz ajeta: Daj
blinjem svome pravo njegovo...
U Kur'anu ima ajeta koji upozoravaju da dobroinstvo prema
rodbini ne prelazi u laskanje na tetu prava i pravinosti. To je islam
zabranio zbog toga to kvari drutvo, te zbog krenja ljudskih prava,
u smislu rijei Uzvienoga: Daj blinjem svome pravo njegovo, i
siromahu, i putniku-namjerniku, ali ne rasipa} mnogo. 40
Ima i ajeta koji muslimana upozoravaju da se kloni grijeenja
prema Allahu i ini dobro blinjem roaku, srodniku i djetetu, jer
grijeenje donosi kaznu na Sudnjem danu, a to je dan kad dijete nee
koristiti ocu, ni roak roaku, u smislu poruke Uzvienog Allaha: Ni
roaci vai ni djeca vaa nee vam biti od koristi. Na Sudnjem danu On
e vas razdvojiti, aAllah dobro vidi ono to radite. 41 To je opi princip.
Tako mufesiri tumae ispriku Batiba ibn Abi Baltae to je nevjernike
Kurejije obavijestio o pohodu na Mekku, opravdavajui se time da
je meu stanovnicima Mekke imao krvne srodnike. Uzvieni Allah
je jasno istaknuo da porodica i djeca nita nee koristiti na Sudnjem
danu, ako se zbog njih pokae neposlunost Allahu.
U Kur'anu ima i ajeta koji sadre naredbu da se prestane
sa zauzimanjem za nevjernike, ive i mrtve. Uzvieni Allah ne
preporuuje vjernicima traiti oprost za mnogoboce, jer traenje
oprosta za njih nije dozvoljeno, kao to stoji u rijeima Uzvienoga:
Vjerovjesniku i vjernicima nije doputeno da mole oprosta za mnogoboce,
makar im bili rod i najblii, kad im je jasno da e oni stanovnici u
Dehennemu biti.42
39
Ibid.
4
41
Kur'an, Al-Mumtal;ana, 3. Ajet se odnosi na zabranu klanjanja denaze
mnogovocima, a pod traenjem oprosta ovdje se misli na namaz.
42
Kur'an,At-Tawba, 113.
67
Dr. Ali Abd a/-lfalim Mahmiid
Ata ibn Ebi Rabbal:i za ovaj ajet kae: ''Ajetom koji sadri
zabranu traenja od Allaha oprosta za mnogoboce, eli se istaknuti
zabrana traenja blagoslova (~alal:i).". Neki uenjaci kau da je
traenje oprosta za ive dozvoljeno, jer se tako prieljkuje da oni
ponu vjerovati; lijepim rijeima se zadobija njihovo povjerenje i
pobuuje im se elja za vjerovanjem. Neki uenjaci, pak, kau da nije
suvino da ovjek upuuje dovu za roditelje nevjernike i da za njih
trai oprost, ako su jo ivi, dok se za umrlog, ne ui nikakva dova.
Ibn Abbas, r.a., kae: "Traili su oprosta za mrtve. Tad je objavljen
ovaj ajet, pa su prestali. Meutim, nije im zabranjeno traiti oprost
za ive, sve dok ne umru.". 43
Od onog to je o propisanoj brizi roaka prema roacima,
naroitokad se radi o djeci kojoj je briga potrebnija nego drugima,
sadrano u Vjerovjesnikovom, s.a.v.s., sunnetu, navodimo sljedee:
Prema predanju koje poinje od Malika ibn Rabie Es-Saidija,
r.a., Ahmed prenosi da je kazivao: "Dok sam sjedio kod Allahovoga
Poslanika, s.a.v.s., doao mu je jedan ensarija44 i pitao ga: 'Allahov
Poslanie, je li meni preostalo ita ime se roditeljima, nakon
njihove smrti, mogu oduiti za dobroinstvo prema meni?'. Poslanik
je odgovorio: 'Da, to su etiri gesta: klanjaj im denazu, trai za
njih oprost, ispunjavaj njihove neizmirene obaveze prema drugima
i potuj njihove prijatelje i roake za koje si preko njih vezan. To je
ono to ti preostaje initi za njih nakon smrti.'.".
o o
""o ,,. ,... "' ,,. ,,. ,,. ""
,, ~-~ '\'<\'
~- ~.ry
w-~
- ~LUI'!J w
'~'11' 1' .1.:: o~I ~t ~
, ,J~ ) .)
-
, \"-"-'
,,. ~ ;li ,,. ... ,,. ;li
:i;.;w" ? ~ --- ~i1 1 , '1-.1-:? 'li~ , ''1 . 11 , ~l\L..L:.'
. ,f; ~ - i./:'- 1-?7' J-+' ~ ~ ! ~) ~ ~_)" , :J
~y
43
Al-Qtrtubi:, Al-Gami' li al;kam Kur'an al-karim, VIII, str. 273. Semantiari
semantemu nije (ma kan) koriste sa dva smisla: jedan je negacija, kao u rijeima
Uzvienoga: to je ivo ne umire osim Allahovom voljom a drugi smisao je
zabrana, kao u rijeima Uzvienoga: Vjerovjesniku i vjernicima nije doputeno
moliti oprosta za mnogoboce.
44
Al-En1ar (pomagai) naziv je za itelje Medine koji su muslimanima dose{jenicima
(al-muhagirim) pruili utoite nakon pretrpljenog zlostavljanja u Mekki.
68
Prema predanju koje poinje od Al-Miqdama ibn Mad
Yakriba, r.a., Ahmed prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
"Allah vam oporuuje majke, Allah vam oporuuje oeve, Allah
vam oporuuje i roake - redom kako su vam bliski.".
~;.1u1 5! ~~~ ~;.1u1 5! ~~4 ~;. J.=:-_, ;_;, 1u1 0!

,__,,~~u
. yJ
~-~~L.
. yJ .
' ' '
Prema predanju koje poinje od nekog ovjeka iz plemena
Yarb1l', Ahmed prenosi da je kazivao: "Jednom prilikom sam
VJerovjesniku, s.a.v.s., doao kad je ljudima govorio: 'Ruka davaoca
je gornja. Pazi majku, oca, sestru, brata, zatim roake, redom kako
su ti bliski.".
~G;ti ~G;f t"~:~~i-J ,;,;;_f-J ~lSt'
.J
~d d;j1
-
1..~i1.).:;-
~
Prema predanju koje poinje od Enesa ibn Malika, r.a., Ahmed

prenosi da je kazivao: "Doe Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., neki
ovjek iz plemena Temim i kaza mu: 'Allahov Poslanie, ja posjedujem
materijalna dobra, imam porodicu, dijete i obradivu zemlju. Kako da
time raspolaem i troim?' Allahov Poslanik odgovori: 'Iz imovine
daji zekat, ako si duan - to je sredstvo koje e te oistiti. Roaka
se sjeti, a prosjaku, komiji i siroetu priznaj njihovo pravo.'. ovjek
je na to uzvratio: 'Allahov Poslanie, malo umanji!'. Tad je Allahov
Poslanik citirao: Daj blinjem svome pravo njegovo, i siromahu, i
putniku-namjerniku, ali ne rasipa} mnogo.'. ovjekje tad rekao: 'Allahov
Poslanie, to mi je dovoljno. Ako zekat dam tvome izaslaniku, ist
sam i prema Allahu i prema Njegovom Poslaniku.' Allahov Poslanik
je tad uzvratio: 'Da, ako ga da mome izaslaniku, ispunio si dunost.
To je najbolje, a grijei ko tu neto mijenja.'.".
Rodbina i srodnici su u dobroinstvu i brizi izjednaeni,
naroito ako su oni kojima je briga usmjerena djeca. Naprijed smo
mogli vidjeti ko su rodbina, a kad se radi o srodnicima, naziv moe
imati dva znaenja:
- Srodnost uope je srodnost po vjeri. Ona se treba odravati na
osnovama privrenosti vjerovanju, uzajamnoj ljubavi, meusobnom
pomaganju i savjetovanju vjernika, te klonjenju od svega tetnog. Treba
69
Dr. Ali Abd al-1-faliin Mahmiid
se zasnivati na pravednosti, pravinom postupanju i ispunjavanju
prava, kao to je njegovanje bolesnoga, kupanje umrloga, klanjanje
denaze, ukop i ispunjenje drugih prava koja im muslimanski
ummet garantuje.
- Posebna srodnost je srodnost po rodovskoj bliskosti s dviju strana:
s oeve i majine. Obuhvaenima ovom srodnou su propisana
posebna i dodatna prava, kao to je pravo na izdravanje, pomno
praenje njihovih ivotnih prilika, neodrivost nemara prema
njihovim obavezama kad se za tim ukae potreba. U njihovim
pravima se potvruju prava srodnika po opoj srodnosti, tako da se,
u sluaju konkurentnosti prava, daje prednost bliem, zatim bliem
srodstvu i tako redom. 45
At-Tayalisi od Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je kazivao:
"uo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kad kae: 'Srodnost e na
Sudnjem danu, na poloaju ispod Ara, imati jezik koji e izgovarati:
Gospodaru, bila sam prekidana. Nanoena mi je nepravda. Gospodaru,
prema meni se nedolino postupalo!'. Gospodar e je pitati: 'Hoe li
biti zadovoljna da se Ja poveem sa onim ko se je preko tebe vezao i
da se Ja odvojim od onoga ko se od tebe odvojio?'.".
~u-" i '-!J 4 ..::.-J.1 ~ '-! J 4 J~ _;yJ I .,;:_,j. ~~ I i y,. Li L..J ~_)J 01
~ 0-" ~I_, dl,..J 0-" J...:>i 01 ~}~I ~J ~JI

Prema preuzetom predanju od Muawiye ibn Abi Muzarrida,
prvaka plemena Haim, koje poinje od Ehu Hurejre r.a., Muslim
prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Uzvieni Allah
je stvorio ljude. Kad je to zavrio, rodnica se javila i pitala. 'Je li
ovo poloaj onoga ko kod Tebe utoite trai od kidanja veza?'
Odgovoreno joj je: 'Da, eli li ti daJa odravam veze s onim ko ih s
tobom odrava, a kidam ih s onim ko ih s tobom kida?' Odgovorila
je: 'Da.'. Reeno joj je: 'Tako je to s tobom.' Zatim je Vjerovjesnik,
s.a.v.s., dodao: 'Ako hoete, prouite: Zar i vi ne biste, kad biste se
vlasti doepali, nered na zemlji inili i rodbinske veze kidali! To su oni
45 Al-Qyr~ubi:, op. cit. XVI, str. 248.
70
koje je Allah prokleo i gluhim i slijepim ih uinio. Kako oni ne razmisle o
Kur'anu, ili su im na srcima katanci!". 46
o ... ... ... ... ... ... ... 0"' o ... ...;:; ;:i
; ~w1'li;1.i.P.~w 1~1 ~-J.L;L1~.tu101 '11~u'~

~ f tt :~ : ~.)" , ~
~1.Ll ~ ~ ~~ :1;.bi ~ ~f_, ~_, ~ ~t _)f 0;;) ~t ~ ~ ~ ;_1;z~i1
0f \~~~i-<,1 ~-- l~~) ~~011 ;-~1.:_{_.:.-~~\ r...s""""",
0
" y : ~ ~ ~ : J _;J , -J ,.
i--lu1J~'-~:cLi
J r-' ,
,.. ,,.. "",,.,:, ,,. ;:i "' ,.. J. J "" 'JI J .-O J OJ.
'-~t ''t'
. ~ J
("""' J
' 't.tu1n;;1;.:.r..,JJI~, J t I~
r-+-"' ~Ct;.'f I ~L:~-
J .r--- J r..T'~1
J
'I .1.-A;
.) J ,
,. o"' J.J. ,,. "" ... "'Jo ,.. ""..,, ,,. ,,."''
(\.!Wt ~ _,_lJ ~rt 0T~I 0/;.~ JUi

Prema predanju koje poinje od Ebu Hurejre, r.a., Muslim
prenosi da se jedan ovjek alio: "Allahov Poslanie, ja imam
rodbinu s kojom odravam rodbinske veze, ali ih oni prekidaju.
inim im dobro, a oni mi loim uzvraaju. Ja sam blag i samilostan
prema njima, a oni nee da znaju za mene.". Poslanik, s.a.v.s., mu je
odgovorio: "Ako bude tako, kako si rekao, to je kao da ih posipa
vrelim lugom. Sve dok se tako ponaa, neprestano e s tobom biti
Allahov pomaga protiv njih.".
,,. ,.. ;:i ,.. J. "" :IL-o ; /. ,;V,;.,. O.J ,,,. J. ""
.~ :~~~~~1 &~ J1;."1_, Jll ~ut5J ..:.liw- ~ ~

~~~
Prema predanju koje poinje od Anasa ibn Malika r.a., Muslim
prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko eli da mu se
opskrba rasprostre ili da mu se ivot produi, neka lijepo postupa
s rodbinom."
J.-""
~)
0
u-:-::-
l.-.'1~
~
~t
d
Ll;." Jof J~~ 4.,J ) ) --
~iz.:_:; ~t
'" I.)
J;:;""
.r' r:.r
0
Prema predanju koje poinje od Ebu Bekra, r.a., Ahmed

prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Od grijeha nema
nita dostojnije da zbog njega Allah kazni i na ovom svijetu, uz
neizostavno kanjavanje i na Buduem svijetu, nego to je nemoral i
prekidanje rodbinskih veza.".
~
.
;:i o; /. 0 "" ,,. "" "' o' " o'
, -~ ~
~ -- t;.il1
" -:?, ~
-; , ' ~.y--
:~ti J~-
J
!n:;
J
.tu1 ~
1.::.:~ 0i - i~~ ~ ~
i.S? . ~
, q ~- -~-11; o' ~1 j
~.)" , -- J ~ ~~ ~
46
Kur'an, Mul;ammad, 22-24.
71
Dr. Ali Abd al-l:falfrn Mahmud
Ovdje bismo jo dodali da ovako, kako je naprijed opisano,
pripada mjesto rodbinstvu i srodstvu. Iz njih, u islamu, proizlaze
obaveze o kojima su govorili naprijed navoeni ajeti iz Kur'ana i
Vjerovjesnikovi, s.a.v.s., hadisi.
Islam, uistinu, obim brige, o ljudima openito, a o djeci
posebno, iri sve dok ne obuhvati cjelokupno drutvo, o emu emo,
ako Bog da, govoriti na narednim stranicama.
3. Dunosti muslimanskog drutva

Muslimansko drutvo se ogleda prvenstveno na primjeru vlasti
i izvriocima vlasti. Nakon toga, ogleda se na svakom ko je odgovoran
za neko podruje drutvenog ivota, zatim na javnim linostima,
u koje spadaju naunici, mislioci, pisci, pedagozi, novinari, filmski
i pozorini producenti i slini, zatim svi pojedinci, po tome to
pripadaju drutvu, te, na kraju, u dunostima koje drutvu diktira
potreba da se brine openito o sebi i posebno o djeci.
Drutvo je, samo po sebi, jedna kompletna jedinica ili bi tako
trebalo biti, u nekom podruju, po tome to brigu i zatitu treba
pruiti svojim lanovima kao pojedincima, na osnovama principa i
vrijednosti kojim se trebaju rukovoditi pojedinci.
Neko drutvo je, kao zasebno, najpozvanije ulagati sav napor,
pomoi usaivanje islamskih i etikih vrijednosti u ljude, rukovodei
se time da su to principi i etike norme koje ljudima mogu ostvariti
dobro i na ovome i na Buduem svijetu, a otkloniti od njih ono to
im nanosi tetu na oba svijeta.
Ako se pogleda vrh tog drutva, a to je vladajui aparat, halifa,
ili "pastir" - kako se naziva u Vjerovjesnikovom, s.a.v.s., sunnetu
- pokazuje nam se da to odgovorno lice ili ti odgovorni ljudi
odgovornost nose pred ljudima na ovom svijetu. Meutim, za nju e
biti pitani i raun e polagati na Buduem svijetu.
Pastir i lice odgovorno za potrebe islama, koje god razine bilo,
izvrava ga u okviru dviju granica, a to su prava i dunosti. Islam
ne poznaje vladara koji e rukom posegnuti da sam donese odluku
ili da mu se ini da sam moe govoriti u ime potinjenih ili onih
koje vodi. U islamu postoji savjetodavno tijelo (urd) koje odreeni
72
problem razmatra od same njegove pojave, pa do konanog rjeenja.
Nakon to doe do najboljeg zakljuka, ono odreuje njegove domete
i pravce primjene.
Nadleno lice, sve ukoliko bi, ak bilo na vlasti i poloaju ili
koristilo pravo da ga ljudi sluaju i budu mu pokorni, nee moi to
upotpuniti i u kontinuitetu postii, ako ne bi i samo izvravalo svoje
dunosti. Kada god zapostavi svoje dunosti i ljudi e zapostaviti
obaveze prema njemu, tako da, ako bude nemarno u pogledu njih,
donosei samovoljno odluke, bez savjetodavnog tijela (ura) ili bude
preinaavalo pravce njihove primjene, bit e razrijeeno nedlenosti
i otjerane od strane onih koji su ga izabrali, jer je odbijale
izvravanje dunosti.
Nadleno lice, staratelj ili halifa, ne smije iskoraiti iz Allahove
vjere, njenih propisa i zakonskih odredaba, niti iz islamske ivotne
koncepcije, jer je obave~an to slijediti i da muAllah i Njegov Poslanik
budu najprei, s obzirom na njegovu funkciju i odgovornost. Povrh
toga, on je obavezan savjetovati se sa vjernicima, da mu oni budu
prisni saradnici u poslu, kako bi mu mogli pomagati i iskreno
ga savjetovati. To su oni stupovi u prakticiranju upravljanja i
nadlenosti u islamu, za koje Uzvieni Allah kae: Vai zatitinici su
samo A/fah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno molitvu obavljaju
i zekat daju. Onaj ko za zatitnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i
vjernike - pa Allahova strana e svakako pobijediti. 47
U ovom ajetu je dokaz da muslimanu, kao vladaru ili
kao potinjenom, nije dozvoljeno uzajamno se potpomagati s
nemuslimanom, ve u tome sve treba prepustiti Allahu, da sebi za
primjer uzima Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i potpomae se samo
s muslimanima, da time bude dio Allahove skupine, a Allahova
skupina su vjernici koji pomau ispunjavanje Allahovih propisa.
Nadlena osoba u okrilju islamske koncepcije je duna, ne
samo ispunjavati pravdu meu ljudima ve je i podii na razinu
dobroinstva, kao to mora i zabranjivati razvrat, nered i nasilje.
Uzvieni Allah kae: Allah zahtijeva da se svaije pravo potuje, dobro
47
Kur'an, Al-Ma'ida, 55-56.
73
inii da se blinjima udjeljuje, a razvrat i sve to je odvratno i nasilje
zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje. 48
Poruka ovoga plemenitog ajeta jeste injenje svakog dobra i
izbjegavanje svakog zla. Ibn Masud, r.a., o tome kae: "Ovaj ajet
je najobuhvatniji kad se tie dobrih djela koja trebamo initi i zla
koje trebamo izbjegavati.". Al-Naqqa je priao da su neki znali rei:
"Zekat na pravednost je njeno poboljavanje, zekat na mo je oprost,
zekat na bogatstvo dobroinstvo, a zekat na ast je da ovjek bude
blag prema brai.". 49
Poruka ovog ajeta je ono to se zahtijeva od svakog muslimana,
mukarca i ene, vladajuega ili podreenog, pastira ili stada. To
je odgovornost "pastira", vladara, nadlenoga, svakog pojedinca, u
tienju ljudi, djece ili odraslih. Odgovornost cjelokupnog drutva
u tienju djece je odgovornost koju je islam objasnio, obrazlaui
dunosti svakoga nadlenog u bilo kom drutvenom podruju
ili ustanovi, a kamoli kad se radi o nekom ministru, vladaru ili
guverneru, to je detaljno obrazlagano u literaturi iz islamskog
prava, o vladarskim propisima i zakonodavnoj etici. Mi emo se,
ovdje, zadovoljiti najoiglednijim dokazima, a kloniti se opirnog
razmatranja zato to nam se ini da bi to trebalo biti predmet opirnih
istraivanja. Navest emo iz Vjerovjesnikovog, s.a.v.s., sunneta samo
ono to svakom u drutvu definira odgovornost, a to je hadis: "Svako
od vas je pastir .".
Muslim od Abdullaha ibn Umara, r.a., prenosi da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., pitao: "Zar svaki od vas nije pastir odgovoran
za svoje stado? Namjesnik, koji je nadreen ljudima, jeste pastir i
odgovoran je za svoje stado. Mukarac je pastir, u porodinoj kui, i
odgovoran je za nju. ena je pastirica, u kui svog mua, i odgovorna
je za nju i djecu. Rob je pastir, na imanju vlasnika, i odgovoran je za
njega. Nije li, dakle, svako od vas pastir odgovoran za svoje stado?".
Ovaj hadis je obuhvatan. On nikog u drutvu ne oslovljava, a da mu
ne odreuje odgovornost prema onome ko ili ta se nalazi u njegovoj
48
Kur'an, An-Nal;l, 90.
49
Al-O!lr!ubi, op. cit. X, str. 165.
74
blizini, kroz uopenost i sveobuhvatnost rijei: "Svako od vas je
pastir i svako je odgovoran za svoje stado".
Muslimansko drutvo je obavezno voditi brigu o djeci, u svrhe
osiguravanja to boljih uvjeta odrastanja, pruiti ljubav i njenost,
raditi ono to je za njih dobro i otklanjati im sve to ih uznemirava,
zato to su oni najdostojniji brige.
Muslimansko drutvo, u Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., ima
lijep uzor. On je bio najmilostivi i najblai s lanovima porodice.
Prema predanju koje poinje od Enasa ibn Malika, r.a., Muslim
prenosi da je kazivao: "Nisam vidio nikog da je milostiviji prema
lanovima porodice nego to je Allahov Poslanik, s. a.v. s.". Potkrepljujui
to, dodao je: "Ibrahim, Poslanikov, s.a.v.s., sin, je bio na dojenju u
Gornjoj Medini. Poslanik, s.a.v.s., je tamo iao u naem drutvu. Uao
je u kuu u kojoj je zatekao dim, jer je dojiljin mu zapravo, bio kova.
Poslanik, s.a.v.s., ga je uzeo, poljubio i potom se vratio.".
Prema predanju koje poinje od Gabira ibn S'Amre, r.a.,
Muslim prenosi da je kazivao: "Klanjao sam s Allahovim Poslanikom
prvi namaz - to jest podne - nakon ega je on otiao svojoj porodici,
a ja mu se pridruio. Prila su djeca, pa ih je on poeo milovati po
obrazima jedno, po jedno. I mene je pomilovao po obrazima.". Gabir
dodaje: "Osjetio sam svjeinu njegove ruke i/li miris, kao da ju je
izvukao iz gune prodavaa mirisa.". 50
Prema predanju koje poinje od Ibn Omera, r.a., Taberani, u
djelu At-ami al-kabir, prenosi da je gledao Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., na mimberu dok dri hutbu. Tad je I:Iasan izaao, spotakao
se i pao na lice. Poslanik je s mimbera siao elei ga podii. Drugi
su Basana prije podigli i prinijeli ga. Poslanik je tad rekao: ''Allah
ubio ejtana, dijete je, zbilja, kunja. Tako mi Allaha, dok sam iao
prema I:Iasanu, nisam znao da silazim s mimbera.".
~ 4r r?- _p1 :r ..::.J_;; ..;t ~ L.. .tili_,~ JJ_,.11 010~1 .tili yu

Ibn 'Asakir prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Onoga
ko uinizadovoljnim malo dijete iz svoga roda tako da ono bude
50
una - okrugla kutija presvuena koom, u kojoj se uvaju miomirisi.
75
Dr. Ali Abd a/-Jfa/fm Mahmiid
zadovljno i sretno, Allah e uiniti zadovljnim na Sudnjem danu sve
dok i on ne bude zadovoljan i sretan.".
~fl ~~~I i Y- .tu\ ol.;; ~fl ~u_; (J" \~ ~ ~} (J" ...; 1

Prema predanju koje poinje od Al-Numana ibn Baira, r.a.,
Buharija prenosi kako je kazivao da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: ''Allah voli kad ste prema djeci pravedni, makar se radilo o
milovanju i ljubljenju.".
J;i31.) ~ 1"5.:i':i'_,i ~ 1_,J..w 0i ~.tu\ 01
Islam cjelokupno muslimansko drutvo, vladajue i podreene,
podstie da dobro vode rauna o djeci, da ih tite i odgajaju. O tome
je zabiljeen znatan broj hadisa, a mi emo navesti neke:
Prema predanju koje poinje od Aie, r.a., Taberani, u djelu
Al-iimi al-awsat, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
"Allah nee traiti da mu polae raun onaj ko bude odgajao dijete,
sve dok ne progovori 'Nema boga osim Allaha'.".
~-' f' .tu\ ~U: t .tu\ ':i'l Jl ':ii J~ ~I~ .f.J (J"
Prema predanju koje poinje od Enasa ibn Malika, r.a., Ibn
Maga prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Pokaite
plemenitost prema svojoj djeci i lijepo ih odgajajte.".
,; ,.. ~ "" ,; CI,..
~;t 1tj ts";'ljt 1;;t -

Prema predanju koje poinje od 'Amra ibn Saida ibn al-A~a,
r.a., At-Tirmigi prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Nita
ljepe otac ne moe pokloniti svom djetetu nego to je lijep odgoj.".
y_;- ~;f ~ }.;Jf fa ~ 1jjJ ~ 1.J ~ ~
Prema predanju koje poinje od Ebu Hurejre r.a., Taberani,
u djelu Al-Gami al-awsat, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: "Pomaite svoju djecu u injenju dobroinstva. Ko to bude
elio, otklonit e od djeteta neposlunost.".
o..U_,J J#I ~\ ~ (J" ~\ ~ 1"5.:i'l_,I IH\
Prema predanju koje poinje od Anasa ibn Malika, r.a., Ebu
Ya'la prenosi da !e Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Rad neke od vas
u kui bit e, ako Bog da, izjednaen s gihiidom borca.".
76
.tili l.!. 01 ~..u.~\ :ilp,- !)JJ.j ~ J ~l.1>! 4-
Prema predanju koje poinje od Abdullaha ibn 'Amra, r.a., Ibn
es-Sunni, u djelu 'A.ma! al-yawm wa al-layla, prenosi da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kad vaa djeca ponu jasno izgovarati, nauite
ih da kau 'Nema boga osim Allaha' i ne brinite za njih kada e umrijeti.
Kad ponu gubiti mlijene zube, zahtijevajte od njih da klanjaju.".
l_,~i 1;1_, ,\_,;L. ~I}~ 'l ~,,tu\ '11 Jl 'l rrLl r-5.:i'l_,i ~i \;l
o~~r_,_,.....;
Prema predanju koje poinje od Ibn Abbasa, r.a., Al-Bayhaqi,
u djelu u'ab al-imiin, prenosi je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
"Nastajte da prve rijei vae djece budu 'Nema Boga osim Allaha',
pouite ih da pred smrt izgovaraju 'Nema Boga osim Allaha', jer ije
prve i posljednje rijei biti 'Nema boga osim Allaha', kad bi ivio
hiljadu godina, ne bi bio pitan ni za kakav grijeh.".
.tu1 '11 Jl 'l ..:..i_,11 ~ r .fAJ_, .tu1 '11ul~415 J_,i ~~ ~ 1~1
J!.... t...;:;...... u.li,,_;~~ .tili '11 Jl 'l "'"'":}S y>T_, .tili '11 Jl 'l "'"'":}S J_,i 0\S 0-A ~}j
.,.\>-\_, ~; (f'
Prema predanju koje poinje od Ebu Rafia, r.a., Al-Bayhaqi,
u djelu u'ab al-imiin, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
"Djetetova pravo kod oca je da ga poui Kur'anu, plivanju i gaanju,
te da ga opskrbljuje samo onim to je isti halal.".
~:i}. 0i_, i..s4)1_, ~\_, ~~\ ~ 0i ...lll}I ~...U}\ J>
Nepotpuno t;adirano predanje koje poinje od Mugahida, r.a., Al-
Bayhaqi, u djelu u'ab al-imiin, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: "Pouite muku djecu suriAl-Ma'ida, a ensku suri En-Nur.".
J_,;JI OJ_,.... f"Li \~_, OJJU\ OJ_,.... ~~J \~
Prema predanju koje poinje od Ibn Abbasa, r.a., Ebu Dawud
prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko imadne ensko
djete i ne ukopa ga ivo, ne omalovai ga i ne pretpostavi51 mu muko
dijete, Allah e ga uvesti u Dennet.".
51
Davanje prednosti mukom djetetu od strane oca je bila veoma rairena pojava
kod Arapa, vezano za koju od Allaha traimo oprosta. To je bilo zloinako
postupanje koje je islam dokinuo.
77
Dr. Ali Abd al-lfalfin Mahmud
,,..o ,:;i ,,,. ... J. li ,,.. ,,. ,,. ,,. o... o... ... ,,. J. .,.,
J' 1:~ ' J' L,;.l!; ~H ;.i :.J ..:.il5 ~,
0 0
0-1 .i'lll ~;f '.<'JJI ., Jlj 1:1.::
Jr ~ ~
ill'J ..r.,y.
' rJ ~ rJ -- 1 (.S" cr
Prema predanju koje poinje od A'ie, r.a., Al-Bayhaqi:, u
djelu u'ab al-iman, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
"Nema toga, iz reda mojih sljedbenika, ko izdrava tri kerke ili tri
sestre, postupajui lijepo s njima, a da mu one nee biti zaklon od
dehennemske vatre.".
J 05 ':Jl ~! ~ ..::...l_,>-1..!..>~ Jf .::..~ ..!..>~ JY'-! ~f (.r -l>-i ~
).;J I (.r I_;.....
Prema predanju koje poinje od Ga.bira, r.a., Ahmed prenosi
da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Onome ko ima tri kerke,
pa ih hrani i izdrava, njeno s njima postupa i od svega ih titi,
zagarantovan mu je Dennet.". Tad je upitan: "Allahov Poslanie,
ta ako su dvije?" Odgovorio je: "Isto vrijedi i ako su dvije.".
L; '11
- r...h
~~I

UI

j ..:...:;.- ~~i~<~- ~ ~ ..::...8 ~;G j r...r
. :J ~..J r)+i'".r..J ifl-'..JY- .
~ <cr~, "'" :
o o ...... ,,,, o... ... ~... o o ,,. ... o ... ::i ... J.
:21
""';:--- L.JL5
... 01~
!../ JU ~I
... L.JL5
,,.
01J
;
.i'lll
...
J......,J'
J
Prema predanju koje poinje od Ehu Hurejre, r.a., Al-Ijara'iti:

u djelu Makarim al-ablaq, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: "Ko ima tri kerke ili tri sestre, pa bude strpljiv u tekoma
njihova izdravanja, u njihovim tegobama i radostima, Allah e ga
uvesti u Dennet zbog dobrote prema njima.". Tad je upitan: "ta ako
su dvije?". Poslanik je odgovorio: "I ako su dvije.". Dalje je upitan:
"ta ako je samo jedna?". Odgovorio je: "I ako je samo jedna.".
41 ~I ;_Ll.;f 0f 1;_.:.j 0f 1~j 0f 1.J~);. ~S-'~ ~;G j 0L5 ~
-.,,. "' "' ,,,.. CI O ,; "" o O "' } ,... o O "'
CJ..>-1'
, J J
' Jli CJ..>-1"
, JJ
l & ;:. '
rfl" l..f.:-' J
JU l..f.:-'
;:.J' l & ~ ~l,;I 0-.' I.:.~.
rfl" V ., ) r..r--'-
"" ... ... ,,. ,,;
Ukratko reeno, to su bili citati iz mjerodavnih izvora iz kojih

se vidi kako se briga muslimanskog drutva o djeci vodi na svim
razinama, a te brige se, kao svoje dunosti, ne bi smio odrei niko
ko eli postii zadovoljstvo Uzvienog Allaha.
78
(JfJ(!J09
lvf11~?t.9 lvf;tl N ~?1< O(!J
1J9 C.7C.7;tl
Obuhvaa:
Uvod
Prvi odjeljak: Duhovni odgoj
Drugi odjeljak: Moralni odgoj
Trei odjeljak: Intelektualni odgoj
etvrti odjeljak: Tjelesni odgoj
Peti odjeljak: Estetski odgoj
esti odjeljak: Drutveni odgoj
Sedmi odjeljak: Politiki odgoj
UVOD
U ovom poglavlju emo nastojati obuhvatiti sve vrste odgoja
djece s kojima islam taj zadatak ini potpunim, da bi djeca, u skladu
s onim ta im Allah namjenjuje, odgovarajui zahtjevima takvog
odgajanja, mogla biti najbolji ummet-zajednica koja se ikad pojavila,
budui da vjeruju u Allaha, da e nareivati dobro a odvraati od
zla, u skladu s rijeima Uzvienoga: Vi ste narod najbolji od svih koji
se ikad pojavio: traite da se ine dobra djela, a od nevaijalih odvraate, i
uAllaha vjerujete. 52 Islamskom ummetu Allah namjenjuje i da bude
umjeren, kao to se vidi iz Njegovih rijei: I tako smo od vas stvorili
umjerenu zajednicu-ummet da budete svjedoci protiv ostalih (judi, i da
Poslanik bude protiv vas svjedok. 53
Umjerenost, namijenjena zajednici, je pravednost i dobrota, po
onom to At-Tirmidi prenosi od Ebu Saida al-ljudrija, r.a., koji kae
da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., vezano za rijei Uzvienoga: I tako smo od
vas stvorili umjerenu zajednicu-ummet, rekao da to znai "pravednu
zajednicu-ummet".
Uenjaci kau da umjerenost, vezana za ummet-zajednicu,
znai da ona ne preuveliava svoje vjerovjesnike, kao to ine krani
sa svojima, niti im umanjuje znaaj, kao to ine idovi sa svojim
vjerovjesnicima.
Znaenja Allahovih rijei: ... da budete svjedoci protiv ostalih
ljudi, i da Poslanik bude protiv vas svjedok ... treba razumjeti onako
kako At-Tirmidi, u djelu Nawadir al-urul, prenosi od Ubade ibn
al-~amita, r.a., koji kae: "uo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,
kad je rekao: 'Mojim sljedbenicima je dato troje koje je dato jo samo
vjerovjesnicima. Naime, kad biAllah slao nekogvjerovjesnika, rekao
bi mu: Pozovi me i zamoli, Ja u ti se odazvati, a mojim sljedbenicima
je rekao: ... pozovite me i zamolite, Ja u vam se odazvati; kad bi Allah
slao nekog vjerovjesnika, rekao bi mu: U vjeri ti nita teko nije
propisano, a mojim sljedbenicima je rekao: ... i u vjeri vam nita teko
52
Kur'an, Ali 'Imran, 110.
53
81
nije propisao; zatim, kad bi Allah slao nekog vjerovjesnika, uinio bi
ga svjedokom protiv njegovog naroda, a moje sljedbenike je uinio
svjedocima protiv ostalih lj"udi."
Ta dobrota ili umjerenost muslimanima ne predstavljaju
tekoe, jer im Uzvieni nije propisao neto to e im oteavati
poloaj. Uzvieni Allah kae: On je vas izabrao i u vjeri vam nije
nita teko propisao. 54
To to je Uzvieni Allah islamski ummet izabrao da bude
umjerena zajednica, nije zato da bi ga to nacionalno ili rodovski
odlikovalo, ve da ga zaogrne platom konanoga, zavrnoga
i potpunog poslanja i zbog blagodara vjerovanja, zbog islama,
pravednosti, dobroinstva, nareivanja dobra i odvraanja od zla,
kojim ga je Allah podario. Zbog toga je on u svemu umjerena
zajednica.
*Umjerena je u uvjerenju i vjerovanju. Ne pretjeruje u vjerovanju,
ne razmee se. Ne prihvaa da bude daleko od ispravnog vjerovanja u
Allaha, Njegove meleke, Njegove poslanike, Sudnji dan i vjerovanja
da sve, dobro i zlo koje se desi, biva s Njegovim odreenjem.
* Umjerena je u poslu. To se, opet, moe protumaiti
vjerovanjem. Ona, u radu, ne pretjeruje kako bi bila umjerena u onom
to je Allah ljudima dozvolio, nesklona uicima i naslaivanju, da
ne bi zanemarila pravednost i ravnoteu kojima je Allah obavezao
ljude.
* Odmjerena je u ophoenju s pojedincima i drutvom. Interes
pojedinca ne pretpostavlja interesu drutva zasipajui ga zabludama
koje ga, dok im se odaje, odvraaju od onog to Gospodar svijeta
zahtijeva, niti interes drutva pretpostavlja interesu pojedinca, da bi
ga, nakon to mu oduzme prava, samljela i koristila kao tit i orue,
kao bie bez osjeaja slobode i sposobnosti ivjeti ivot dostojan
ovjeka.
* Zatim, odmjerena je u disciplinovanosti, u skladu s
koncepcijom Uzvienog Allaha. Ona je zajednica nauke i kulture.
Zajednica zakona i reda, etike i principa. Zajednica pozivanja,
54
Kur'an, Al-f:lagg, 78.
82
kretanja i borbe na Allahovom putu da bi Allahova rije bila iznad
svega.
Mi emo, u ovom poglavlju, nastojati spojiti sve vrste islamskog
odgoja djece, u svim vanim podrujima ivota. To su sljedee
pojedinane vrste odgoja: duhovni, etiki, intelektualni, tjelesni,
estetski, drutveni i politiki.
Ako se odgaja u svim ovim aspektima, djetetu e se upotpuniti
linost. Bit e sposobno snage i mogunosti usmjeriti u sluenju
samom sebi, porodici, drutvu i cjelokupnom islamskom ummetu.
To bi bilo ono to emo nastojati, molei Allaha da nam prui
Svoju pomo, ire izloiti u ovom poglavlju, koje je najopirnije,
najobuhvatnije i, ispostavlja se, najvaniji dio knjige.
83
Prvi odjeljak
DUHOVNI ODGOJ
1. Znaaj due za ovjeka

Na samom poetku, elimo istaknuti da je Uzvieni Allah
stvaranje ovjeka izvrio na sliku kojoj ne slii stvaranje nijednoga
drugog stvorenja, ni. meleka, ni dina, ni ejtana, niti mnogobrojnih
drugih stvorenja. To je ukazivanje posebne poasti ovjeku, u skladu
s onim to emo nie obrazlagati.
Uzvieni Allah je ovjeka stvorio s jedinstvenom naravi,
svojstvenom samo njemu, po tome to s drugim Allahovim
stvorenjima sudjeluje kao ivi organizam koji se sastoji iz organa, ali
je jedinstven, za razliku od drugih, po tome to je Uzvieni Allah
u njega udahnuo duu. To udahnue je Allahovo udahnue koje
ovjeka ini jedinstvenim stvorenjem, poaenim mimo mnotva
drugih stvorenja.
Isto tako, elimo istaknuti da to udahnue nije neki oblik
ljudskog ivota, kako ga razumijevaju antropolozi dok mu iznalaze
slinosti sa ivotom drugih vrsta stvorenja. To udahnue je stvaranju
ovjeka pridrueno prilikom njegovoga prvobitnog nastajanja od
zemlje, a ne oblik njegovog ivota. O tome jasno govori sljedei ajet:
Mi smo stvorili ovjeka od ilovae, od blata ustajalog, a jo prije smo
stvorili dinne od vatre uarene. I kad Gospodar tvoj ree melekima: 'Ja
u stvoriti ovjeka od ilovae, od blata ustajalog, i kad mu dam lik i u njeg
udahnem duu, vi mu se poklonite". 55
Ako obratimo panju na rijei Uzvienoga: . i kad mu dam lik
i u njeg udahnem duu ., one e nam potvrditi daje ovjek, prilikom
prvobitnog nastajanja, stvoren od zemlje ili od ilovae, nakon ega
je, u njega, Allahovim udahnuem dua udahnuta kao ivot. To
znai da, bez due, ovjek nije imao nikakav oblik ivota, zatim da je
dua od njega nainila sasvim drugaije stvorenje, te da je Allahovo
udahnjivanje due teklo zajedno sa stvaranjem ovjeka.
55
Kur'an, Af-ljigr, 26-29.
84
to se tie teorije evolucionizma ili darvinizma, privrena
je pretpostavkama o prirodnoj selekciji i porijeklu vrsta, koje
zagovaraju da su se sve ive forme, a s njima i ovjek, razvile iz
jednoga zajednikog korijena, te da je borba za opstanak, meu
pojedinanim pripadnicima neke vrste, ono to je pojedinim
pripadnicima, spremnijim za promjene i prilagodljivijim novim
uvjetima, pruilo vie mogunosti odrati se. To je princip prirodne
selekcije, ili opstanka jaega. Takve teorije se suoavaju s kritikom
i mnogobrojnim neslaganjima. Genetiari tvrde da takve teorije ne
razlikuju steene promjene (one to se ne nasljeuje) od genetskih
svojstava (ono to se nasljeuje, a ne stie), a nerazlikovanje jednih od
drugih, nedvojbeno uvjerava da rezultati do kojih su dole te teorije
nisu tani, te da su i same teorije zasnovane na predrasudama.
Pristajui uz stanovite evolucionistike teorije, sociolozi
smatraju da u drutvenom ivotu vladaju zakoni natjecanja, borbe i
prirodne selekcije, odnosno opstanka jaega, te da je drutveni ivot,
u skladu s tim, izvjestan obrazac drutvenih odnosa. Neki socilolozi
to tako tvrde, iako se teorija, u mnogome, ne slae s nekim modernim
postavkama sociologije.
Prema sutini stvaranja, kao i prema njegovoj naravi, ovjeka
karakteriziraju tri potencijala: tijelo, dua i razum. Svaki od tri
potencijala, na jedan uroen nain, iskazuje svoje potrebe s kojima
ovjeku omoguuje eljenu ravnoteu u ivotu. Ukoliko samo jedan
od potencijala, svoje potrebe, iskae na nain koji odstupa od onoga
kako je Allah dao da ljudima bude uroen, ovjek bude pogoen
poremeajem, a ukoliko neki potencijal iskae sve svoje potrebe, a
drugima bude onemoguena iskazati svoje potrebe, ovjek, takoer,
bude pogoen poremeajem. Ovo zbog toga to se, u oba sluaja,
gubi ravnotea po kojoj se upravlja ljudski ivot. Islam, vjera Allaha
koji je stvorio ovjeka, tim potencijalima priznaje pravo iskazati se,
priznaje opravdanost posebnih zahtjeva i ne dozvoljava da se oni
negiraju i da im se umanjuje znaaj.
Kad tijelo istakne svoje potrebe vezane za jelo, pie, odjeu,
stanovanje, brani ivot i slino, islam mu dozvoljava njihovo
ostvarivanje u okrilju islamskog zakonodavstva, ne samo tako to
85
Dr. Ali Abd a/-fjaliin Mahmitd
mu ne uskrauje nita od toga, ve ponekad od njega i zahtijeva da
to provodi u praksi, jasno osuujui one koji mu ispunjenje tjelesnih
potreba uskrauju pod nejasnim nazivima za devijantne pojave, kao
to su monatvo, asketizam, ili putem noenja zakrpljene odjee i
slino.
Kad ljudska dua - ona potjee iz Allahovog udahnua -
istakne potrebu za svojim zahtjevima, uporno nastojei da ga vodi
Pravim putem, navikavajui ga da osjea da postoji, pruajui mu
pomo u traenju mira, islam takvoj dui irom otvara vrata ibadeta
u sklopu kojeg e initi ono to je Allah propisao i dobro koje po
svom izboru moe obavljati, a ibadet je dui kapija na putu ostvarenja
njenih zahtjeva.
Kad razum istakne potrebu za ostvarivanjem zahtjeva
za naukom, znanjem, prouavanjem, razmatranjem, analizom,
sintezom i izvoenjem zakljuaka, da dui i tijelu pomogne u
ostvarenju njihovih zahtjeva, islam, ne samo da mu prua pravo na
ostvarenje tih zahtjeva ve od njega zahtijeva da prouava i posmatra,
da se kree prostranstvima i razmilja o Allahovim stvorenjima,
a prije svega o samom ovjeku. Islam mu u tome iscrtava granice
i odreuje dimenzije, a Uzvieni Allah ga u tome pomae aljui
mu vjerovjesnike, a.s., i dostavljajui ovjeku ispravne ivotne
koncepcije.
Dua je, u ovjeku, ne samo jedan od tri neophodna potencijala,
bez kojeg ovjek ne bi bio ovjek, ve je i najplemenitiji potencijal.
Ona je, kako smo ve rekli, Allahovo udahnue kojim je Allah duu
Sebi pridodao i tako ovjeka poastio. Uzvieni Allah kae: ... i (kad)
od Svog Duha udahnem u njega, 56 dok Uzvieni Allah, kad je rije
o tijelu i razumu, nijedno od njih nije pridruio Sebi, a to je vid
ukazivanja poasti ovjeku.
Dua, oznaena takvim svojstvima, je ono to ovjeka upuuje
prema njegovom Stvoritelju, kao to se prema Njemu usmjerava sve
to je On stvorio. Ona ovjeku, zaista, pomae da osjeti Allahovo
postojanje i bude svjestan da ga On kontrolira u svakom poslu koji
radi. Ona je ta koja ini da ovjek voli Allaha i bude zadovoljan
56
Kur'an, Al-f:ligr, 29.
86
Njegovim odreenjem. Ona sve to ini, ako joj je omogueno da se
vlada u skladu s onim kako ju je Allah stvorio. Ako duu natkrile
tmine zablude, magle nedoumica i kolebanja, pa s tim izie iz svoje
izvorne naravi, tad se ona ne upuuje Allahu, niti se navikava osjeati
Njegovo postojanje, uprkos tome to je Njegovo udahnue, zato to
zabluda, nedoumice i kolebanja stoje izmeu nje i Allaha. Uprkos
svemu tome, dua osjea Allahovo postojanje.
ak i kad ovjek ini irk, 57 prihvatajui, mimo Allaha, druga
boanstva, dua, unutar same sebe, vjeruje u Allahovo postojanje.
To je oduvijek svojstveno ljudima, o emu govore rijei Uzvienog
Allaha: Iskreno ispovijedanje vjere dug je Allahu! A onima koji pored
Njega uzimaju zatitnike: ''Mi im se klanjamo samo zato da bi nas to
vie Allahu pribliili ."58 Qgtada, u vezi s tim, kae: "Kad budu
upitani, ko je va Gospodar i Stvoritelj, ko je stvorio nebesa i Zemlju
i ko na Zemlju sputa kiu, odgovaraju: '.Allah!'. Kad se upitaju ta
znai to to oboavate kipove, odgovaraju: 'Da nas to vie priblie
Allahu i da se za nas kod Njega zauzimaju.'.". 59 Slina je i poruka
rijei Uzvienoga: Ako ih upita ko je stvorio nebesa i zemlju, sigurno
e rei: 'Llllah!", a ti reci: ''Mislite li vi da bi oni kojima se, pored Allaha,
klanjate, mogli otkloniti tetu ... ?"60
Koliko god ovjek bio u zabludi, njegova dua, ne samo da

je svjesna da je Uzvieni Allah Onaj Koji postoji, Kojem se treba
klanjati, Koji je jedan, Koji stvara i opskrbljuje, u ijim rukama
je sve, ve je upozorenje na to temeljni zadatak due, s ijim
izvrenjem ovjek biva ovjekom. Ono ime se dua odlikuje, pred
drugim ljudskim potencijalima, je to to je samo ona nepodlona
sputavanju okovima i zaprekama, svejedno radilo se o materijalnim,
vremenskim ili prostornim ogranienjima, dok su tijelo i razum
podloni sputavanju.
57
irk - pripisivanje Allahu druga.
58
Kur'an, Al-Zumar, 3.
59
Al-G.llrtubi, Al-Gami' li al)ktim Kur'an al-karim, XV, s. 233.
6
87
Dr. Ali Abd al-lfa/iin Mahmiid
Tijelo se potinjava ogranienosti materije od koje je stvorena,
koje se ne moe odrei. Potinjava se i osjetilnim spoznajama, na
osnovama uroenih slabosti osjetila, iznad kojih se ne moe uzdii.
Razum se, isto tako, potinjava vremenskim i prostornim granicama,
kao granicama vlastite spoznajne moi. Ima stvari, posebno iz
metafizikog svijeta, kao i onog to se tie budunosti, koje razum
ne moe dokuiti.
Duu je Allah, pak, stvorio slobodnu od svih granica. Ona
nije materija da bi bila potinjena materiji, nije razbor da bi bila
potinjena onom emu se potinjava razum. Ona se ne potinjava
vremenu ni prostoru, niti onom to se moe spoznati osjetilima, ve
je apsolutno osloboena svih tih ogranienja, sposobna prekoraiti
vrijeme, prostor i osjetilne spoznaje, jer ima veze s onim to razum
ne moe dokuiti, kao to ima i sposobnost uputiti se k Uzvienom
Allahu. Ona ima vezu sa univerzalnim postojanjem, a da joj se u
tome ne odupiru ni vrijeme, ni prostor, ni razum.
Sa sposobnou koju joj je Allah podario, dua je sama po sebi
u stanju spoznati Allaha, Njegovo postojanje, mo, mudrost, milost,
snagu i pravednost. Putem tih i drugih spoznaja, u stanju je spoznati
i druga Allahova svojstva i Njegovo djelovanje, kao da Allaha vidi,
a ona to uspijeva samo putem robovanja Allahu, u skladu s onim
to je propisano, pribliavanja Njemu i privrenou dobroinstvu,
s oekivanjem da je onaj ko je Allahu do kraja privren, u stanju i
vidjeti Ga, u skladu s onim kako je Muhammed, s.a.v.s., objasnio
Dibrilu, a.s., kad je na njegovo pitanje: "ta je dobroinstvo?" -
odgovorio: "Dobroinstvo je da Allahu bude privren kao da ga
vidi, jer, iako ti Njega ne vidi, On tebe vidi.". 61 Dua s takvom
funkcijom i takvim svojstvima, ne samo da je predmet brige i
interesiranja i drugih vjera, koje su dolazile od Allaha, ve je briga o
njoj, kao i znaaj plana njenog odgajanja, dokaz da je vjera, u kojoj
takav interes postoji, dola od Uzvienog Allaha.
Ako peat vjera, a to je islam, slino kao i vjere koje su mu
prethodile, taji sutinu i bit due, to se moe shvatiti iz rijei
. Uzvienoga: Pitaju te o dui. Reci: "ta je dua, samo Gospodar moj
61
Hadis prenose Al-Bubari, Muslim i drugi u poglavlju o vjerovanju.
88
zna, a vama je dato samo malo znanja", 62 on ovjeka upuuje da se
bavi i pita o onom to moe biti korisno. U vezi s tim je doao ovaj
plemeniti ajet koji ljudski razum upuuje da pronie, koliko moe, u
ono to mu moe koristiti, jer nema koristi od kolebanja i besmislene
diskusije, zbog toga to Allah ljudski razum nije pripravio tako da
moe dokuiti bit due.
Ovaj plemeniti ajet dokazuje da je dua nepoznanica ije
poznavanje pripada samo Allahu. Njena zaklonjenost od ovjeka
je u interesu samog ovjeka, kao to ovaj ajet otkriva da je pokuaj
ovjeka da spozna duu zabluda osuena na nemogue ostvarenje
cilja, jer koliko god da je ovjeku dato znanja, ono je jako malo
ukoliko se uporedi sa znanjem koje bi omoguilo da se spozna dua,
budui da se znanje daje putem ljudskog razuma, a to je ogranien
razum kojem je potrebno tek takvo znanje koje mu treba omoguiti
samo toliko koliko je potrebno da izvrava svoju funkciju na Zemlji,
koja se sastoji iz sljedeega:
- upravljanje Zemljom po Allahovom odreenju, privrenost
Allahu u skladu s Njegovim propisima i izgraivanje i nastanjivanje
Zemlje svim legalnim sredstvima;
- meusobno upoznavanje ljudi;
- meusobno pomaganje, bratimljenje i solidarisanje meu
vjernicima;
- uzajamno preporuivanje istine i strpljivosti.
Uzvieni Allah je ljudima milostiviji nego oni sami sebi. Bolje
od njih zna ta je za njih dobro na ovom i na Buduem svijetu. Kad
bi, prema Allahovom vienju, bilo koristi u tome da ljudi budu kadri
spoznati sutinu i bit due, On im tu sposobnost ne bi uskratio,
posebno zato to je prema njima milostiviji od njih samih sebi.
Uenjaci, iz oblasti tumaenja Kur'ana, vezano za tumaenje
ajeta Pitaju te o dui ... , navode znatan broj predanja od kojih su
najvanija:
Prema jednom predanju, oni koji pitaju Poslanika, s.a.v.s., su
bili idovi, a eljeli su ga izloiti neprijatnostima tako to su, prema
62
Kur'an, Al-Isr~ 85.
89
Dr. Ali Abd al-lfalrm Mahmiid
svom uvjerenju, oekivali da nee znati pruiti odgovor, pa e ga se
zbog toga ljudi kloniti.
Prema drugom predanju, oni koji pitaju su bili pripadnici
plemena Kurej, koji su idove pitali o Vjerovjesniku, s.a.v.s., a oni
im odgovorili: "Pitajte ga o dui, o mladiima koji su se nekad davno
zagubili i o ovjeku koji je stigao na istok i na zapad Zemlje.".
Prema predanju koje poinje od Alqame, r.a., Al-WaQ.idi, u
djelu Asbab al-nuzul, kazuje da je prenosilac rekao: "Jednom sam s
Vjerovjesnikom, s.a.v.s., bio na jednoj njivi u Medini. Dok je on stajao
naslonjen na stablo, pored nas je prola grupa idova iz koje su neki
rekli: "Pitajmo ga neto o dui!". Tad su neki na to primijetili: "Ne
pitajte ga to. Odgovorit e vam neim ime neete biti zadovoljni.".
Tad su mu neki prili i pitali ga: "Ehu Kasime, ta moe rei o
dui?". Poslanik je utio, zatim se uzbudio. Tad sam mu opipao elo
i odmah shvatio da prima Objavu. Allah mu je objavio: Pitaju te o
dui. Reci: "ta je dua - samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo
malo znarlja.". Ovo predanje prenose i Buharija i Muslim, oba je
preuzimaju predanjem u sklopu koje je Omer ibn J:Iaf~ preuzima od
Ibn Giyata, a on od svoga oca, a on od Al-Amaa. 63
Ikrime, r.a., za Ibn Abbasa, r.a., tvrdi da je rekao: "Pripadnici
plemena Kurej su rekli idovima: "Dajte, recite nam neto o emu
bismo pitali tog ovjeka!". idovi su ih posavjetovali: "Pitajte ga o
dui.", pa je objavljen ovaj ajet.
Komentatori Kur'ana tvrde da su se idovi, kad su ih pripadnici
plemena Kurej pitali u vezi s Muhammedom, s.a.v.s., i njegovim
poslanstvom, sastali i dogovorili da im kau: "Pitajte Muhammeda
o dui i mladiima koji su se nekad davno izgubili i o vjeku koji
je stigao na istok i na zapad Zemlje. Ako na sve to odgovori, nije
vjerovjesnik. Ni ako ni na ta ne odgovori, nije vjerovjesnik, a ako na
neto odgovori, a na neto ne odgovori, onda je vjerovjesnik.".
Kad su ga pripadnici plemena Kurej pitali, Allah je u vezi s
mladiima objavio: Misli li da su samo stanovnici peine, ija su imena
na ploi napisana, bili udo meu udima Naim?, pa sve do kraja kako
63
Al-WaJ).idi, Asbab An-Nuzul, T. al-I:Jalabi, Mi~r, 1387-1968., str. 168.
90
je s njima bilo, a u vezi s duom su objavljene rijei Uzvienoga:
Pitaju te o dui. 64
Al-Mahdawi, kao i neki drugi komentatori Kur'ana, istie za
Ibn Abbasa, r.a., kako je tyrdio da su oni koji su pitali bili pripadnici
plemena Kurej, a idovi su im tom prilikom rekli: "Pitajte ga o
stanovnicima peine, o Zulkarnejnu i o dui. Ako vam na dva pitanja
odgovori, a na jedno ne odgovori, on je vjerovjesnik.". Poslanik,
s.a.v.s., im je pruio odgovor o stanovnicima peine i o Zulkarnejnu,
sve kako jeste, a u vezi s duom je odgovorio: Reci: "Dua je neto to
samo Gospodar moj zna", odnosno, neto to ne moe znati niko osim
Allaha. 65
Bakr ibn Muc)ar, prema Ibn Wahbovom predanju vezanom za
to, kae: "idovi su rekli: 'Pitajte ga o dui, pa, ako odgovori, nije
vjerovjesnik, a ako vam o tome nita ne kae, onda je poslanik.'.".
Kad su ga pitali, objavljen je ovaj ajet.
Ova sva predanja smo, ne zadovoljavajui se samo nekima,
istakli zato to svako ima svoju posebnu svrhu i neto specifino.
Ibn Al-Arabi tvrdi: "Smisao ovoga je da vjerovjesnici s ljudima
ne razgovaraju o manje jasnim pitanjima i tako ih uvlae u tekoe,
ve se dre jasnih i loginih stvari. Dua je jedna tvorevina Uzvienog
Allaha koju je On smjestio u tijelo i daje mu ivot sa njom, pouio je,
uini9 da ima svoje sposobnosti, na njoj utemeljio plemenita svojstva
i lijepo odgajanje. Stavio ju je nasuprot ljudskim slabostima, pa kad
ovjek poeli spoznati je s onim to obuhvaa u sebi, ne moe, jer on
ima ograniene sposobnosti s kojima je ne moe spoznati.".
Veina uenjaka kae: "Uzvieni je u tome pruio pouku za
koju On, neka je slavljen, kae: . i u vama samima - zar ne vidite,
- kako bi ovjek uvidio da Uzvieni Stvoritelj ne eli zatakivati
manifestiranje jasnih znakova na Svojim djelima.
U svemu to postoji znak je jasan
koji pokazuje daje Onjedan.
64
Ibid.
65
Al-01irtubI, Af-Gdmi' li al)kdm af-Qurdn, X, 325.
91
Dr. Ali Abd a/-lfa/iin Mahmud
Njega, s Njegovom veliinom i uzvienou, niko (svojim
znanjem) ne moe obuhvatiti. Ako ovjek stane o tome razmiljati,
obuzima ga misao: "Ne sumnjaj, jer su i u tebi znakovi. Osmotri ono
to postoji u tebi, nee Ga moi zanegirati, zbog oitosti Njegovih
znakova, a niti e Njegovu mo dokuiti, jer si manjkav spram Njega.
To sve ukazuje na Njega, jer Allah ima potpun dokaz o Sebi.". 66
Ukratko, rekli bismo da je to sve to ovjek moe znati o dui.
Traiti vie o toga, besmislena je lutanje i zabluda. Takva dua, koja
je Allahovo udahnue, jedan je od ljudskih potencijala koji ima svoje
zahtjeve i potrebe. Ona ima svoj nain odgajanja, koji je uspostavljen
islamom.
2. Kako islam odgaja duu

Kao zavrna vjera koja ima savrenu koncepciju, islam je za
odgajanje ovjeka izvrio najbolju pripremu i uspostavio mu najbolji,
najobuhvatniji i najsavreniji sistem, ijom brigom nije obuhvaeno
samo dijete, ve i odrastao ovjek, da bi im pruio odgoj s kojim
mogu najpotpunije i najdjelotvornije odgovoriti zakonskim ljudskim
potrebama.
Naprijed smo rekli da ovjek, u sebi, sadri tri potencijala od
kojih se svaki, pojedinano, nastoji izraziti u zakonskim okvirima,
u vidu ostvarenja svog interesa ili otklanjanja tete, da bi time, u
ovosvjetskom ivotu, uspostavio ravnoteu ostvarenja svojih potreba
i postigao Allahovo zadovoljstvo tako to slijedi njegovu koncepciju
da time postigne sreu na Buduem svijetu.
Svaki od tri potencijala ima svoj nain odgajanja, uspostavljen
islamom, na takvim osnovama da je njegovo slijeenje, samo za sebe,
dovoljno da se pomou njega postigne uspjeh u ivotu na ovome i
spas na Buduem svijetu.
Prvi potencijal je dua. Islam ima svoj nain odgajanja due.
Taj nain moemo sagledavati iz tekstova situiranih u plemenitom
Kur'anu i asnom Vjerovjesnikovom, s.a.v.s., sunnetu. Izuavanje
islamskog odgajanja iz dva izvora, Kur'ana i sunneta, ne prua samo
66
Ibn al-'Arabi, Al;kam al-Kuran, III, Tal;qiq: 'Ali al-Bagawi, Dar al-fikr,
1394/1974., 1224-1225.
92
Osnovi islamske pedagog/je
uvide u osnove odgajanja ve dokazuje i da je odgajanje i ienje due
islamska metodologija postavila kao najprei cilj pedagogije uope.
Plemeniti Kur'an, s komentarom, i Vjerovjesnikov, s.a.v.s.,
sunnet, sa svojim opim smislom, koji obuhvaa ivotopis Odabranika,
s.a.v.s., su dva velianstvena izvora koji odgajanje due utemeljuju
na nain prikladan sposobnosti da izrazi svoje potrebe, da ovjeka
uzdigne na visoku razinu dostojanstva i vezanosti uz Uzvienog
Allaha, da osjea Njegovo postojanje, blagodati, nadziranje i tienje,
kao i usmjeravanje koraka u svemu, kako bi ostvario sreu na obadva
svijeta. Takvo odgajanje dui omoguuje da se ovjek priblii Allahu
i Njegovoj ljubavi, da bude zadovoljan onim to mu je predodreeno
i sueno.
Uopeno uzevi, islamsko odgajanje due vodi vjerovanju
u Allaha, Njegove meleke, Knjige, poslanike, u Sudnji dan, ka
vjerovanju da sve to se desi biva Njegovim odreenjem. Ono vodi
u islam i pridravanje njegove koncepcije kroz obavljanje namaza,
davanje zekata, post tokom ramazana, hodoaenje Allahove kue
od strane onoga ko to moe, a uz to obavezuje i da se u praksi provodi
pravednost, dobroinstvo, nareivanje dobra i zabranjivanje zla,
borba na Allahovom putu, kako bi Allahova rije bila iznad svega.
To su sve pokazatelji i rezultati islamskog odgajanja due.
U sklopu islamskog naina odgajanja due moemo ukazati na
dva iroka plaqa, a to su:
1. iskazivanje pokornosti Uzvienom Allahu klanjanjem
obaveznih i neobaveznih namaza, u skladu s onim kako je to
propisano;
2. posmatranje i promiljanje onog to je stvoreno, kako bi se
izvukla pouka i zauzeo ispravan stav.
7. lbadet Uzvienom Allahu klanjanjem

obaveznih i neobaveznih namaza
Islam odgaja duu putem ibadeta samo Allahu i pribliavanja
Njemu izvravanjem obaveznih i neobaveznih djela, u skladu s
onim kako je propisano Njegovim vjerozakonom, koncepcijom i
poretkom.
93
Ibadet je krajnji domet samopotinjavanja, kakvog je dostojan
samo Onaj Koji se uzdie visoko iznad svega, a to je Uzvieni Allah.
Ibadeta ima dvije vrste:
Izborni ibadet. Mogunost izbora je data, meu Allahovim
stvorenjima, jedino ovjeku, da bi na osnovu njega zasluio nagradu.
Allah je ovjeku naredio ibadet rijeima: Mi smo svakom narodu
poslanika poslali: "A.llahu se klanjajte, a kumira se klonite!" I bilo je
meu njima rmih kojima je Allah na pravi put ukazao, a i onih koji su
zasluili da ostanu u zabludi; zato putujte po svijetu da vidite kako su
zavrili oni koji su poslanike u la utjeriva/i. Ma koliko ti elio da oni
budu na pravom putu, Allah nee ukazati na pravi put onome koga je u
zabludi ostavio i njima niko nee pomoi. 67
U ovom ajetu je zapovijed. kolom se trai ibadet Allahu i
izbjegavanje ibadeta ikome drugom. Covjeku je data mogunost da
bira kako e odgovoriti toj zapovijedi, pa tako ima onih koji su na
Pravom putu i pokorni su, a ima i onih koji su to odbili i zapali u
zabludu.
Ibadet Allahu je bio zahtjev svakog vjerovjesnika kojeg je
Allah poslao. Svaki ga je izgovarao jezikom, saglasno onom to
Uzvieni kae u ajetu: Mi smo svakom narodu poslanika poslali: "A.llahu
se klanjajte...
Prisilni, a ne izborni ibadet se odnosi na ovjeka, ivotinju,
biljku i sve drugo. U vezi s takvom vrstom ibadeta, govore rijei
Uzvienoga: Allahu se pokorava sve to je na nebesima i na zemlji, htjeli
ili ne htjeli, a i sjene njihove, ujutru i u sumrak. 68 To je prisilni ibadet, a
on ima svoju praktinu potvrdu u poruci koja utke upozorava da, kod
stvorenih aktera, postoji da bi se iskazivao Uzvienom Stvoritelju,
Mudrome Tvorcu.
Ibadeti su, u islamu, stroge obaveze, kao to su namaz, zekat,
post, had i drugo, te dobrovoljna djela koja su srodna strogim
obavezama, a ine se putem izreka ili postupaka. Stroge obaveze i
neobavezni postupci u.estvuju u odgajanju due, njenom bruenju
i ienju putem prakticiranja istaknutih vidova pokornosti i
67
Kur'an, An-Nal;l, 36-37
68
Kur'an, Ar-Ra'd, 15.
94
osposobljavanju da se suoava sa ivotom i njegovim protivrjenostima
koje se javljaju u ivotu ljudi.
Takav ibadet ovjeku moe osigurati akumulaciju duhovnosti,
koja mu omoguuje da se prema ivotu odnosi na nain koji e
ostvariti njegov ovosvjetski i Onosvjetski interes.
Ibadet, u islamu, zapoinje istotom i ienjem. istotom
due i njenim ienjem od hre koja se zamee izmeu nje i
potpune istote i blistanja, te istoom tijela i njegovim ienjem od
svega to smeta ovjeku da stoji pred Allahom na namazu. Namaz
je oslonac ili temelj vjere. U Vjerovjesnikovom, s.a.v.s., sunnetu je
zabiljeena ono to Muslim prenosi po predanju koje poinje od
Ebu Malika Al-Aarija, r.a., koji tvrdi da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: "ienje je pola vjerovanja. Rijei Al-hamdu lillahi
ispunjavaju Mizan, a rijei subhanallah ispunjavaju prostor izmeu
neba i Zemlje. Namaz je svjetlost, sadaka jasan znak, a strpljivost
sjaj. Kur'an je dokaz za tebe ili protiv tebe. Ljudi rano zorom ustaju
prodajui duu, pa je neko oslobodi, a neko upropasti.".
J. ... o... ,,. ......
0 ... :;l .. o ::i ,,, ... o '""o... :;l . . o o o I.
~)li 'i (j;}.J. ..11 ~1- ..1110~- 01: I\ )li ..11 ~1- 0~:11 'l. -;. '-~l.I\
.) ' " .J ' . .) .r-: -- .) - ; .;--" )~
jf cll .7.;_.:0T~lj :~ ~lj fa;.~ ~~lj ~) b~lj ~)~lj s-il.J~I ~

,, J. ... o... ... ... o ""' j .. ..
~J-4.) ~
81 r.r
1:~. ''t1:~-~~~
l<~
- 'LJ ..i.;,;
~ . .) -~
Iz navedenog asnog hadisa, u ovoj prilici su nam dovoljne
Poslanikove, s.a.v.s., rijei: "ienje je pola vjerovanja ..." da,
pomou njih, ustvrdimo da je istoa polovina vjerovanja. Ta istoa
moe biti osjetilna, koja se ispunjava pranjem organa predvienih
za obavezno pranje, ili ideoloka, kojom se podrazumijeva istota
due i njeno ienje od onoga to se zamee izmeu neporone
istote i pribliavanja Uzvienom Allahu, odnosno, njeno ienje
od mnogobotva, licemjerja, nepravde, pokvarenjatva, prilikom
vrenja svega to je Allah zapovidio i onoga to je iznio Muhammed,
s.a.v.s., posljednji vjerovjesnik i poslanik.
Jedna od velikih mudrosti islama je to da se namaz, kao stroga
obaveza - to je najvanija obaveza, koja se najvie puta ponavlja tokom
dana i noi - ne prima bez ienja, budui da nikom nije dozvoljeno
95
stati pred Allaha na namaz, osim ako je fiziki ist. To znai da
islam od nas, pored ideoloke istote koja joj se pridruuje, osjetilnu
istou zahtijeva pet puta tokom dana i noi. Muslim od Abdullaha
ibn Omera, r.a prenosi da je Poslanik, s.a.v.s rekao: "Namaz nee
biti primljen bez istoe, niti sadaka iz imetka steenog prevarom.".
~;;
...
0-: ~~ ~J )~ ~, ~~ ~ ~
~ ,,,.
Dok abdesti za namaz, musliman pere organe obuhvaene

abdestom, velia Uzvienog Allaha i od Njega trai oprost za sve
grijehe koje je poinio rukama, oima, uima, jezikom i nogama.
Budui da to ponavlja pet puta tokom dana i noi, on zaslui da mu
traenje oprosta bude primljeno. S Allahovim doputenjem, njemu
se ukazuje prilika za pokajanjem i prekidanjem grijeenja. To je
istoa njegovih osjetila i due zajedno.
Iz reda svih strogih obaveza, namaz je sam za sebe kola u
kojoj se dua obrazuje, kao to se obrazuju i udovi. Uzvieni Allah
opisuje namaz rijeima: . molitva, zaista, odvraa od razvrata i od
svega to je runo; obavljanje molitve je najvea poslunost! -Allah zna
ta radite. 69 Kad se obavlja s iskrenou, namaz, onoga ko ga obavlja,
sprjeava poiniti bilo kakav ruan govor ili nedolino djelo, kao to
se i stavlja izmeu njega i svega to osuuje razum i zakonitost, kad
razum nije u stanju to shvatiti kao runo - iako je to pokueno pred
razumom i zakonitou. Onome koga namaz odvrati od runoga
djela, potiru se grijesi. Pet namaza potire grijehe izmeu njih. Prema
predanju koje poinje od Ebu Hurejre, r.a Tirmizija prenosi da je
Allahov Poslanik, s.a.v.s pitao: "Zamislite da ispred vrata nekog od
vas tee rijeka u kojoj se okupa pet puta dnevno, bi li na njemu ostalo
ita od prljavtine?". Odgovorili su: "Ne bi nita." Poslanik je tad
rekao: "Tako je i sa pet namaza s kojima Allah brie grijehe.".
; .; 1~
i-Jt. -* 0t _,,I r~H) J; r.::1-:~-J ds.:-U1
J - 0t~--
-
t~ -
i--~1
~Y> -I; ,y-
t,.S"- - ')--")
, ,. , ,. J ... ,,,. o o... ~ ' ' o ' ...
:~ ~); 0-: ~ '1 l)li :~ ~); 0-: ~~.:;ii~.;.;.. rY. J5 ~ J ';! rs~t
~lk.i,1 ~,, Zi1 ~ ~1's-i1~1
,
~~i_; J;
69
Kur'an, Al-:Ankabut, 45.
96
Spominjanje (zikr) klanjaa od strane Allaha nagraivanjem,
oprostom i pohvalom, vee je od njihovog spominja Uzvienog
Allaha tokom namaza. To znai da klanjaa spominje (zikri) njegov
Gospodar. Ko se sjeti i spomene Gospodara, Gospodar se sjeti njega
i spomene ga, ak mnogo vie nego on Njega. Zikr, u ovom znaenju,
povlai za sobom veu nagradu. Zato je Poslanik, s.a.v.s., u naprijed
navedenom hadisu, namaz opisao kao svjetlost koja klanjau obasjava
put prema Allahu i Njegovom zadovoljstvu. Dua koja se kloni loih
i pokuenih djela i spominje Allaha, je ista i proiena. To je jedino
to se i moe oekivati da namaz izvri kao utjecaj na duu klanjaa,
ako klanja tokom dana i noi klanja sedamnaest rekata, bez vitr-
namaza, pritvrenih neobaveznih namaza i neobaveznih namaza
koje ovjek obavlja po svojoj volji.
Ako naprijed istaknuto vrijedi za namaz, ostali ibadeti -
obavezni i- neobavezni - odgajaju duu vrlo slino. Kao uvjerljiv
dokaz, u prilog tome, istiemo zekat od strane imunog muslimana,
dunog odrei se jednog dijela drage imovine u korist siromaha,
siroadi i drugih, kako bi udovoljio zapovijedi Uzvienog Allaha. To
je ienje due od svojstva krtosti, pogubnog svojstva - kako je to
formulirano u asnom hadisu: "Tri su stvari pogubne: tvrdiluk kome
se pokorava, pohota koja se slijedi i samoljubivost (t_Lk... ~ u~ ..!.i~
~ ~)\ ~~LJ ~ i.SY"J)." Muslim od l)abira ~bn Abdullaha, r.a.,
prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Cuvajte se nepravde!
Nepravda je tmina Sudnjeg dana. uvajte se tvrdiluka! Tvrdiluk je
upropastio one koji su bili prije vas. Natjerao ih je da prolijevaju krv
i gaze svoje svetinje.".
"'_..J :;; . . ..,; .Jf. o .,. '' oJ :;; 06 Jl:ii
fY. ..::,;WJ;. ~I 0~ ~11_,ijl

"'"' """" 0
0l5 ;_;,, dLl.f ~I 0~ ~11_,ijl.J ~~I

; , "' o... ... ... J. ......
~l~ 1~1.J ~;t;~ I~ 0f _ft~~

Zekat je, ujedno, i zahvalnost na blagodati imovine i izobilja
kojima je Allah blagodario one kojima je propisan kao dunost.
U tom s'Ilislu, govore brojni asni ajeti i hadisi, a mi emo
navesti one koji neposredno istiu kako je zekat ienje due,
97
Dr. Ali Abd a/-1-jaliin Mahmitd
imovine i svijesti. Uzvieni Allah kae: Uzmi od dobara njihovih
zekat, da ih njime oisti i blagoslovljenim ih uini. 70
ienje je, ovdje, ienje due od tvrdiluka, sebinosti i
neshvaanja potreba nezbrinutih muslimana. Muslim od Ebu Zerra,
r.a., prenosi da je kazivao: "Zastao sam pored Vjerovjesnika, s.a.v.s.,
dok je sjedio u sjenci Kabe. Kad me je ugledao, rekao je: 'Tako mi
Gospodara Kabe, oni su na najveem gubitku' (~I~)) 5J~~I ~).".
Dalje je kazivao: "Priao sam mu blie i sjeo, ali sam se podigao prije
nego sam se namjestio. Tad sam ga pitao: 'Allahov Poslanie, prei
si mi i od oca i od majke, ko su oni?' Odgovorio je: 'To su oni koji
imaju najvie imovine, osim onih koji kau ovako, ovako i ovako - u
rukama, iza lea, desno i lijevo (tj. dijele na sve strane) - a takvih
je malo. Nema vlasnika deve, krave, ili brava, koji ne daje zekat, a
da mu na Sudnjem danu rtee doi vee i deblje od tih koje ima, da
ga bodu rogovima i gaze papcima, tako da, tek to se izbavi ispred
jednoga, napadne ga drugo, sve dok se ne presudi svim ljudima.'.".
~ ',J ~
<Y
~ , ~i;:, ~ iii:;.-J iii:;.-J 1ii:;. JJ cr
.:.r,J ,. - u:! .:.r,
~,~I: ~1-t ~ ;<~1 ' '
JA J.r r
_;;t;.. ~I I~
:;L$-~) -~ ~ ~
~y.
~: ~-J y4J.
~- ~-J rf..
l.I ~
. ,
~ ~ ("''"'"' ~ t,.P7'
.:.r, 1 I;' .J~ ~" ~
J , ( fJ . -
-
li ...
\;1).f ._;~ tJ5 ~;i4 ;j kfj ~J~ :~ ~tj ~lS ~ ~t ~~I fY.
.~11 W:x
V"'w , ., ? ~- ~''
-- ~ '~ ..:.i~u-
uo lJ 't ~ o-.~
Gotovo je isto i s postom. Allah ga je muslimanima propisao
rijeima: O vjernici, propisuje vam se post, kao to je propisan onima
prije vas, da biste se grijeha klonili. 71 Poznato je, u islamu, da je post
etvrtina vjerovanja, po tome to je to utvreno vjerodostojnim
hadisom Poslanika, s.a.v.s. Prema predanju koje poinje od Ebu
Hurejre, r.a., Tirmizija prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: "Post je polovina strpljivosti (~I ~ ~ lj ).". Ali, r
prema onom kako ga je Al-tlatib al::.Bagdad:i prenio, u svom
djelu At-Tarih, na osnovu predanja koje poinje od lbn Me'suda,
r.a., proizlazi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Strpljivost je pola
vjerovanja (01..f)'I ~ ~!).".
7
Kur'an,At-Tawba, 103.
71
98
Prema predanju koje poinje od Ehu Hurejre, r.a., Muslim
prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Svako ljudsko djelo se
uviestruuje, dobro djelo za deset do sedam stotina puta, osim posta
za koji je Uzvieni Allah rekao da Njemu pripada, da e nagraditi
onoga ko se odrie slasti jela zbog Njega. Postau pripadaju dvije
radosti, prilikom iftara i prilikom susreta sa svojim Gospodarom.
Zadah iz usta postaa je kod Allaha bolji od mirisa mousa.".
:i "" ~ ... ,,.. ... ... ... ... o .. o .. "I<
1.::_- ~-.tili n~, ~: ;.;ut.-.:.:. JI
c_r;'J Y- uu ~ , . U.l!,;i
, ',~I ~Wz,;
~ - r';T d. 1c..r-
0
1:;.
(.f"'
~, ~.: i:it:.;.: -~ 1:.__f : , ~t;i,- :_;-

~ , ~~ , ~ ~
'i; .u ft.;( J, ju ' ~-1\ ~I
J -*'"" t: -,; '-:?~
0
J - , ~ rrw--
-.
~
0
d:.11 : ,.11 ~, ~L
, , c::~ ~ ...; ..J)l-'J ~-
. " ,., w ~, ~:-
, .) , ,
~
~J , ,
Moe li se ikakvo ienje due izjednaiti s postom koji titi

stomak od pohlepe, a spolne organe od strasti? Zar moe muslimanu
biti neka nagrada vea od nagrade za post?
Had je, kao i namaz, zekat i post, takoer, ienje due. To
je bogosluje koje se obavlja jedanput za cijeli ivot, upotpunjenje
islama i potpuno ispunjenje vjerozakona. Uzvieni Allah o hadu72
kae: Sada sam vam vjeru vau usavrio i blagodat Svoju prema vama
upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera. 73 Ibn Adi od Ali
ibn Ehu Taliba, r.a., u djeluAl-Kamil, prenosi da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: "Koga ne sprijei bolest, oita nuda ili tiranska vlast,
a ne obavi had, neka umre kao idov ili kao kranin, kako god
odabere.".
4,)*- w. 01 ~ i!!:~ ;~ iJlk.L.. Ji o.rol1 ~ Ji -J> r ~ t (.T'
~I~ w, 01.J
Had je, u islamu, odazivanje na Allahov poziv upuen svakom
ko posjeduje imovine toliko da mu pretjee preko potreba i ko, uz to,
ima snage za putovanje. Zato njegova lozinka glasi: Odazivam Ti se
Allahu, odazivam Ti se. Uzvieni Allah kae: I oglasi ljudima had -
72
Zapravo o vremenu njegovog obavljanja. Puzdano se zna da je plemeniti ajet Sada
sam vam vjeru vau usavrio objavljen u petak, kad je bilo vrijeme popodnevnog
stajanja na Arafatu, za vrijeme Vjerovjesnikovoga, s.a.V.s., Oprotajnog hada
(Al-Wal;idI, Asbtib An-Nuzul).
73
Kur'an,Al-Ma'ida, 3.
99
Dr. Ali Abd al-lfaUin Mahmud
dolazit e ti pjeke i na kamilama iznurenim; dolazit e iz mjesta dalekih,
da bi koristi imali i da bi u odreene dane, prilikom klanja kurbana,
kojim ih je Allah opskrbio, Njegovo ime spominjali. jedite meso njihovo,
a nahranite i siromaha ubogog! Zatim, neka sa sebe prljavtinu uklone,
neka svoje zavjete ispune i neka oko Hrama drevnog obilaze.74 Prema
predanju koje poinje od Ebu Hurejre r.a., Ibn Made prenosi da
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko hodoasti ovaj Hram i za to
vrijeme ne imadne snoaj, niti bude izgovarao rune rijei, kui e se
vratiti kao tek od majke roen.".
:.!t ;_;jj-J ~,u ~, ~- 'j- -Ll ~1~ .~''ii iii~, =,

t::"J ~ rJ .r.. r
0
'
- t-:"" r:.r
To znai da onaj ko dunost hada obavi uredno, izvravajui
sve njegove temeljne principe i lijepe sadraje, iskreno se predajui
Allahu, s hada se vraa tako to mu Allah oprosti sve male i velike
grijehe. Oko ovakvog razumijevanja smisla navedenog hadisa su
saglasni svi uenjaci. Ima li boljega i djelotvornijeg ienja due
nego to je ovo?
Ibadet, koji je Uzvieni Allah propisao namazom, zekatom,
postom i hadom, odredivii njihove granice i obime, njihove uvjete i
propise, djelotvorno sudjeluje u odgajanju due, kao to smo naprijed
izloili. Meutim, neki drugi ibadeti, koji nemaju status strogih
obaveza, a koje islam preporuuje i voli, u odgajanju due nisu nita
manje znaajni od strogih obaveza, a to su:
a) uenje plemenitog Kur'ana;
b) zikr Uzvienog Allaha;
c) tradicijski praktikovane dove;
d) ostali neobavezni ibadeti koje donosi islam.
Svaki od navedenih ibadeta odgaja duu, pribliava je
Uzvienom Allahu i izmeu due i Allaha uspostavlja najvre veze.
ovjek uz njih osjea Allahovo prisustvo, Njegov nadzor, ljubav i
vlastito mirenje s dobrom i zlom koja mu budu predodreena.
74
Kur'an, Al-Hagg, 27-29.
100
a) Uenje Kur'ana
Uenje plemenitog Kur'ana je otvoren i pouzdan put
razumijevanja vijesti i kazivanja sadranih u Kur'anu, kao i propisa
i tumaenja ta je dozvoljeno, a ta zabranjena. Ono prua i
razumijevanje koncepcije Pravog puta. Uenje, uz razmatranje i
razmiljanje o savjetima i porukama, je prava kola odgajanja due.
Prema predanju koje poinje od Abdullaha ibn >mera, r.a
Taberani tvrdi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kome se,
nakon uenja Kur'ana, uini da je Allah nekom drugom dao neto
vrjednije nego njemu, time je omalovaio ono to je Allah uinio
. . . .."
nem3env1m
JW .tili~~ ~I ..ili .jJi lt ~i .jJi l..l>-i 0i ~tJ ~ 01~1 i} 0-4
Prema predanju koje poinje od Utmana ibn Affana, r.a
Buharija navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Najbolji
meu vama je onaj ko se poui Kur'anu i poduava druge njemu.".
;;I ,,..
~j 0T~1 ; 1;:
J. o
1
;;I
!; rs:;)-
'
Prema predanju koje poinje od Ehu Hurejre, r.a Darimi

navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Uzvieni Allah je uio
Ta-Hd i Ya-Sin na hiljadu godina prije nego to je ita stvorio. Kad
su meleki uli rijei iz Kur'ana, rekli su: 'Blago ummetu kojem one
budu objavljene, blago grudima koja budu njima ispunjena i blago
jezicima koji ih budu izgovarali!'.".
L:.Ll i \S. w.it
, ;~)-. ~1-J ..:.ii"~
, .r-- ~
11 -:.i~ Zit t,.J.r..)-1.J
-,.; ..r J-L;i-J !ni
<l. {-: J.
11 01!
if.rJ
'1-~ ....., w~
- L.- 1.i;. ~ - \_-,:\.:: 1.i;.j.:-~~
Y::-, if.rJ ~ ~, , if.r
-_L...:.JLiSr~l1~)\I1~
r , , ,
~i(~~ ci~
, \:,
~ ,- . , ,
Na osnovu predanja koje poinje od Ibh Om era, r.a Al-Bayhaqi,
u djelu A-u'ab, istie da je Allahov Poslanik, s.a.v.s rekao: "Srca
zahraju, kao to hra eljezo.". Upitan: ''Allahov Poslanie, ime se
to isti?'', odgovorio je: "Podsjeanjem na smrt i uenjem Kur'ana.".
U.j~ ~J .tili J_,....J ~ jJ ~UI ~L.,.,i 1~1 ~..lJ-1 i~ W' f.A..,a; ":"'_,..llJ I oJ..,. 01
0T~I OJ'.:>\.iJ ~__,li _;S~ o)S Ju
101
b) Zikr Uzvienom Allahu
Nai stari uenjaci su govorili da, nakon uenja Allahove
Knjige, nema ibadeta jezikom vrjednijeg od zikra Uzvienom Allahu.
Uzvieni Allah je rekao: Sjeajte se vi Mene, i]a u se vas sjetiti. 75
Al-Kurtubi tvrdi da rijei Uzvienoga sjeajte se vi Mene, i]a u
se vas sjetiti znae istovremeno i zapovijed i odgovor. Osnovica zikra
je upozorenje srca na prisustvo Onoga Ko se spominje i budnost
prema Njemu. Spominjanje jezikom je nazvane zikrom, jer ukazuje
na zikr srcem. Meutim, kako se upotreba rijei zikr vie vee za
jezik, onda se na to prvo pomisli.
Said ibn al-ubayr kae: "Zikr je pokornost Allahu. Ko Mu
nije pokoran, on Ga se ne sjea, makar to esto izgovara tasbil;
(subhanallah) i tahlil (!a ilahe illallah) i uio Kur'an. Od Vjerovjesnika,
s.a.v.s., se prenosi da je rekao: 'Ko je Allahu pokoran, on Ga se sjea,
svejedno to mu manjka dobrovoljnih namaza, posta i dobrih djela,
a onaj ko prema Allahu grijei, zaboravlja Ga, iako ima mnogo
dobrovoljnih namaza, posta i dobrih djela.'.".
Jil ~ rJ"J ~ ~J 4-A~J 4j~ Jif 0!J Jil .;S'~...W Jil t.lbf (.)---"
~ ~J 4-A~J 4j~ ;s 0lJ Jll ._....; ...w
Ehu 'Utman al-Hindi kae: "Ja, uistinu, znam as u kojem nas
se Allah sjea!". Upitan, kako to zna, odgovorio je: "Uzvieni Allah
je rekao: Sjeajte se vi Mene, i]a u se vas sjetiti.".76
Prema predanju koje poinje od Ehu Derdaa, r.a., Imam Hakim,
u djelu Al-Mustadrak, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
"Uzvieni Allah kae: 'Ja sam sa Svojim robom dok Me spominje,
dok mu se usne pokreu izgovarajui Moje ime.'.".
ol:.Ll '-/. ~~J-/ .;S'~~~ :"'

L;f .J.ll J~
Prema predanju koje poinje od Muaga ibn abala, r.a.,
At-Taberani prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "ovjek
ne moe uraditi nita to ga moe bolje izbaviti Allahove kazne,
nego to je zikr Uzvienom Allahu.". Kad su ga pitali: "Allahov
75 Kur'an, Al-Baqara, 152.
76
Al-Qirtubi, Al-Gami' li af;kam al-Quran, II, 171.
102
Poslanie, zar ni borba na Allahovom putu?" - odgovorio je: "Ni
borba na Allahovom putu, osim kad sabljom razmahuje dok je ne
slomi jednom, pa jo jednom, pa jo jednom.". To je ponovio tri
puta .
.tili JY""'J ~ 1_,Ju ~-' y .ilil _;S~ 0-4 );JI 0-4 .J .,1.-i ~ 0-4 i;iT -:r. ~ L.
~ ~ ~ ~ <-;J~ 0i ~! .ilil ~ .) ;i4J:.I ~-' JU .ilil ~ .) ~4-J:.1 'j_,
~~ Uli c:-=-
t..;;'.. ~
- ""'. w. _r;2J
-
Prema predanju koje poinje od Ebu Derdaa, r.a., Tirmizija

prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pitao: "Ne biste li eljeli
da vam kaem koje vae djelo je najbolje, kod vaega Gospodara
najneporonije, koje vam najvie podie stepene, koje je za vas bolje
od dijeljenja zlata i novca, koje je korisnije nego da se sudarite s
neprijateljem i protiv njega se borite?" Kad su upitani odgovorili da
bi eljeli, rekao je: "Zikr Uzvienom Allahu.".
... J ,,, J .. J , ,
~ ~(1 ".- ~(;t,;..-; 1:-~r- ~<;:c1::.J..:s.t;L5~r-

~ r- J:>-' r-:. .') iJ ~)-' r-:.~ -
~(Jw.r ~~~s:;~:r'jr
J-' r-:. ~ r-;-
.,. , , o ,,, / o J.,,_ o o' , "' o ,...o :Oi
~~i 1;~..J ~~i 1;~ ;,;; ts).A&. lj.lli 0i ~ ~ ::;>.J ~~J.11.J ~.lJI ~\.4.;!
... ... :i o ... ... ,.
JL;u ;u1 ;s-~ JU ~ 1_,Ju
c) Tradicijski praktikovane dove
Uzvieni Allah je svojim robovima, ne samo usadio elju da Ga
mole i upuju Mu dovu, ve im je to i zapovijedio rijeima: Pozovite
me i zamolite, Ja u vam se odazvati. 77
Prema predanju koje poinje od Al-Numana ibn Ba:ira, r.a.,
Tirmizija prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Dova je
ibadet.". Zatim je prouio: "Gospodar va je rekao: Pozovite Me, Ja
u vam se odazvati! Oni koji iz oholosti nee da Mi se klanjaju - ui e,
sigurno, u Dehennem ponieni.".
<;-: .U101!I-.~
0J~rJ.., . ;1 ,-.J
~1 ~r '-:f'..Y ~(~- Jj-) r-~ ~: ~L:.J1
J ~~
- :L&.iJ1
., y.
... ... J o
(:(,...1--J,
... _,.:.\; (~ 0 :~
77
,
~u .......
I.'._ \',
-.J;l:&. c...r-
Kur'an, Giijir, 60.
103
Dr. Ali Abd a/-lfa/iin Mahmiid
Prema predanju koje poinje od Ubade ibn al-$amita, r.a.,
Tirmizija u djelu Nawddir al-urul, prenosi da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: "Mojim sljedbenicima je dato troje to je dato jo samo
vjerovjesnicima. Kad je slao nekog vjerovjesnika, Uzvieni Allah bi
mu rekao: 'Pozovi Me, Ja u ti se odazvati!', a i mojim sljedbenicima
je rekao: Pozovite Me, Ja u vam se odazvati; kad je slao nekog
vjerovjesnika, Uzvieni Allah mu je rekao: 'I u vjeri ti nita teko
nije propisano!', a i mojim sljedbenicima je rekao: I u vjeri vam nije
nita teko propisao;78 kad je slao nekog vjerovjesnika, Uzvieni Allah
ga je uinio 'svjedokom protiv naroda', a moje sljedbenike je uinio
svjedocima protiv ostalih fjudi.". 79
~i ~,;)I J Jli ~ ~ 1~1 .tul 0l5 ~~\li ':ii! .k...:; t ~~ ~i ~i

~ ~ L.. J Jli ~I~ I~! .iill 0l5_, (~ ~t J _y,;)1) ~\li o..Ll. jli_, di
~ 1~! .tul 0l5_, <c:r- 0-4 ~JJI J ~ ~ L.._,) ~\li o..Ll. JL;_, V 0-4 ~JJI J
((v""l:JI ~ ~1--4..!.n ~\11.l,.,. ~-'-..._,.;~I~ ~~I
Upuivanju <love Allahu su svojstveni mnogobrojni lijepi
postupci, kao to su:
- biranje najodabranijih dana i prigoda, kao to je Dan Arefata,
mjesec ramazan, petak i osvit zore;
- biranje najprikladnijih prilika, kao to je vrijeme izmeu ezana
i ikameta i kad se sudare redovi tokom borbe na Allahovom
putu;
- okretanje prema kibli, prilikom <love;
- utiavanje glasa do poluglasnog izgovaranja;
- neprezasiivanje rimovanjem;
- pokazivanje poniznosti, skruenosti, elje i strahopotivanja;
- odlunost, s uvjerenjem da e <lova biti primljena;
- strpljivo ponavljanje <love;
- zapoinjanje <love zikrom Uzvienome, a ne molbom;
- prethodno pokajanje, odbijanje svega loega i okretanje Allahu.
78
Kur'an, Al-Jfagg, 78.
79
Kur'an, ABaqara, 143.
104
O svim navedenim postupcima govore mnogobrojni hadisi.
Najbolje <love su one koje je praktikovao Vjerovjesnik, s.a.v.s. Dova
je vrsta veza s Allahom i vrsto pouzdanje da e joj Allah udovoljiti.
To je vid danononog odgajanja i bruenja due.
d) Ostali neobavezni ibadeti (na.fila) koji su poeljni u islamu

Neobavezni ibadeti su dodatni ibadeti, pridrueni obaveznim.
Uzvieni Allah kae: I probdij dio noi u molitvi - to Je samo tvoja
dunost. 80 Bdijenje je namaz nakon kratkog poinka, pa opet namaz
nakon poinka, a neobavezni ibadet je svaki ibadet pridruen
obaveznom. Kao to neobavezni ibadet moe biti namaz, moe biti
i zekat, i post, i drugo.
Pribliavanje Allahu obavljanjem strogih obaveza je temeljna
osnova islamskog vjerozakona, kao to je pribliavanje Njemu putem
obavljanja neobaveznog ibadeta prizivanje ljubavi prema Allahu
onoga ko obavlja neobavezni ibadet, a koga Allah zavoli, voljet e ga
i meleki i ljudi. Allah e ga pomoi u svemu i uiniti ga sretnim.
Prema predanju koje poinje od Ebu Hurejre, r.a., Buharija
prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Uzvieni Allah je
rekao: 'Ko bude neprijatelj nekom Mom odabraniku, Ja sam mu
unaprijed objavio rat. Moj rob Mi se ne moe pribliiti niim draim
od onoga ime sam ga obavezao. Moj rob Mi se stalno nastoji
pribliiti i neobaveznim ibadetima, sve dok ga ne zavolim. Kad ga
zavolim, sluh Sam njegov kojim uje, vid kojim vidi, ruka kojom
radi, noga kojom koraa. Kad od Mene neto zatrai, dat u mu; kad
utoite poeli, pruit u mu ga. Ni u emu, to inim, ne oklijevam
kao za duu vjernika. Njemu nije draga smrt, a Meni nije drago ono
to njemu smeta.'.".
8
Kur'an, Al-Isrii', 79.
105
~i1 ~: o, &,; ~ -'~ Li:t' o, o, ',;I'',~: ~~ ~1'-' 1 . l' ;,1a.;~~
~.r
,,, ...r.AJ
( f ~..J' ~u !~

( f .::..i~..J' l.AJ '-'~) ~~

~J
,
-, :.t
~;t..:.; ~;r ~IJ .s1 ~~

Odgajanje due neobaveznim ibadetom i ibadetom uope
ovjeka uzdie na visok stepen zasluivanja Allahove ljubavi i
pomoi, a to je dovoljno svakom ovjeku koji eli dobro na ovome i
na Buduem svijetu.
2. Posmatra nje i promiljanje o onom to je A/fah stvorio,

kako bi se izvukla pouka i zauzeo ispravan stav
Pod posmatranjem se podrazumijeva upravljanje panje i

pogleda u neto to se eli sagledati i shvatiti. Pod posmatranjem se
podrazumijeva i razmatranje i ispitivanje. Ono moe podrazumijevati
i saznanje steeno nakon ispitivanja i vienja.
Promiljanje je ustrajavanje u posmatranju ili u neemu drugom,
razmiljanje o tome i razgledanje.
Posmatranje je u plemenitom Kur'anu spomenuto kao
promiljanje. Uzvieni Allah kae: Reci: "Posmatrajte ono to je na
nebesima i na zemlji" -A ni od kakve koristi nee biti dokazi i opomene
narodu koji nee da vjeruje. 81
Posmatranje i promiljanje su kur'anske metode u odgajanju i
bruenju due, u otklanjanju od nje onog to bi joj moglo uzrokovati
nemar i ravnodunost, da moe postati prozrana i ista, da se moe
suoiti sa svim to joj Allah zapovjedi i to joj zabrani, da, kako
treba, na to odgovori i zaslui zadovoljstvo Uzvienog Allaha.
Plemeniti Kur'an poziva ljude da se kreu Zemljom, da putuju
i posmatraju Allahova stvorenja pored kojih prolaze jutrom i s veeri,
da posmatraju stvorenja kako bi putem toga stigli do vjerovanja i
uvjerenosti u veliinu Allahovog stvaranja, da im se due prozrae i
time ojaaju svoje vjerovanje u Allaha.
Linom
odgoju nema nita ravno, budui da se ovjek kree,
posmatra, razmatra, ui, vjeruje, ima vrsto uvjerenje i, iz posmatranja
81
Kur'an, Yunus, 101.
106
i promiljanja, uzima dodatnu snagu potrebnu za hod u povorci
vjerovanja kojem se uputio.
Ovdje emo navesti nekoliko plemenitih kur'anskih ajeta
koji od ljudi trae da se kreu Zemljom, da promiljaju kako je
Allah postupio s onima koji nisu prihvatili Istinu, koji su prkosili
poslanicima, kakav je bio kraj onih koji su nevjerovanjem inili
nepravdu svojim duama, koji su silu okretali protiv Istine, ali
svojom silom, nasiljem i djelom nisu mogli izbjei da ih Allah kazni
na ovom svijetu, povrh kazne na Buduem svijetu, kako je na kraju
bilo s grjenicima zaslijepljenim sjajem svog znanja, imanja i ugleda,
kako je bilo s drskim nevjernicima, zlikovcima i mnogobocima,
koje je Kur'an tako opisao.
Kretanje Zemljom i razmatranje poruka kako je bilo s
navedenima, jeste istinska pedagogija zasnovana na posmatranju
mudrosti i zakona Uzvienog Allaha. Ona dui koristi da ne zapadne
u greke u koje su zapadali davni preci koji su poslanike potvarali.
Ishod toga moe biti samo pribliavanje Istini i privrenost Njoj, a
to je put vjerovanja u Allaha i stalna pokornost Njemu.
Meu ajete takve vrste spadaju:
Uzvieni Allah kae: Zato ne putuju po svijetu da vide kako
su zavrili oni prije njih? Oni su bili od njih jai, i zemlju su orali i
obraivali je vie nego to je obrauju ovi, i poslanici su im donosili jasne
dokaze; Allah im nije uinio nepravdu, sami su sebi nepravdu nanijeli. 82
Uzvieni Allah kae: Zato oni ne putuju po svijetu da vide kako
su zavrili oni prije njih, koji su bilijai od njih? - Allahu ne moe nita
umai ni na nebesima ni na Zemfji; On, uistinu, sve zna i sve moe. 83
Uzvieni kae: Zato oni ne putuju po svijetu pa da vide kako
su zavrili oni prije njih? Bili su od njih moniji i vie spomenika su na
Zemlji ostavili, ali ih je Allah, zbog grijehova njihovih, kaznio i niko ih
od Allahove kazne nije odbranio. Allah ih je kaznio zato to su poricali
jasne dokaze koje su im poslanici njihovi donosili. On je, zaista, Moan,
On strahovito kanjava. 84
82
Kur'an, Ar-Rum, 9.
83
Kur'an, Fafi.r, 44.
84
Kur'an, Gtijir, 21-22.
107
Dr. Ali Abd al-1-Jalrm Mahmiid
Uzvieni Allah kae: Zato oni ne putuju po svijetu, pa da vide
kako su zavrili oni prije njih? Oni su bili od njih mnogobrojniji i jai
i vie spomenika su na Zemlji ostavili, i nita im nije koristilo ono to
su stekli. Kada su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili, oni su se
znanjem koje su imali diili, i snalo ih je ono emu su se stalno rugali. A
kad bi kaznu Nau doivjeli, onda bi govorili: "Mi vjerujemo u Allaha,
u Njega jedinog, a odriemo se onih koje smo Mu ravnim smatrali! Ali im
vjerovanje njihovo, kada bi kaznu Nau doivjeli, ne bi nimalo bilo od
koristi, prema Allahovom zakonu koji je vrijedio za sve robove Njegove
koji su bili i nestali, - i tada bi nevjernici stradali. "85
Uzvieni Allah kae: Zato oni ne idu po svijetu da vide kakav
je bio konac onih prije njih? Njih je Allah istrijebio, a to eka i ostale
nevjernike, zato to je Allah zatitnik onih koji vjeruju i to nevjernici
zatitnika nemaju. 86
Uzvieni Allah kae: Prije vas su mnogi narodi bili i nestali, zato
putujte po svijetu i posmatrajte kako su zavrili oni koji su poslanike u la
ugonili. To je objanjenje svima ljudima i putokaz i pouka onima koji se
Allaha boje. 87
Uzvieni Allah kae: Reci: "Putujte po svijetu, zatim pogledajte
kako su zavrili oni koji su poslanike lanim smatrali!" 88
Uzvieni Allah kae: Mi smo svakom narodu poslanika poslali:
Y.lllahu se klanjajte, a kumira se klonite!" I bilo je meu njima onih
kojima je Allah na pravi put ukazao, a i onih koji su zasluili da ostanu
u zabludi; zato putujte po svijetu da vidite kako su zavrili oni koji su
poslanike u la utjeriva/i. 89
Uzvieni Allah kae: Reci: "Putujte po svijetu i vidite kako su

zavrili grijenici!" 90
85
Kur'an, Gajir, 82-85.
86
Kur'an, Mupammad, 10-11.
87
Kur'an, Ali 'Imran, 137-138.
88
89
Kur'an, An-Napl, 36.
9
Kur'an, An-Naml, 69.
108
Uzvieni Allah kae: "Putujte po svijetu pa pogledajte kako su oni
prije zavrili; veinom su oni mnogoboci bili.". 91
Uzvieni Allah kae: Zar ovi ne putuju po svijetu, pa ne vide
kako su skonali oni prije njih, - a onaj svfjet je doista bofji za one kqji se
budu Allaha bojali - zar se neete opametiti! 92
Svi navedeni, kao i brojni drugi, ajeti pozivaju na kretanje
Zemljom, posmatranje i razmatranje radi stjecanja pouke.
Ima i ajeta koji ljude pozivaju na razmiljanje o onome to je
Allah stvorio, o onom to je na nebesima, na Zemlji i izmeu njih.
To je razmiljanje putem kojeg se uzima opomena i pouka, osnauje
vjerovanje i brusi dua nakon to se rijeila iskuenja i prepreka koje
su se isprijeile izmeu nje i upuenosti na Allaha, vezanosti za
Njega, Njegovu ljubav, okrenutosti Njemu i linom zadovoljenju sa
svim to On dui predodredi.
Uzvieni Allah kae: A zato ne razmisle sami o sebi? Allah je
stvorio nebesa i Zemlju i ono to je izmeu njih - sa ciljem i do roka
odreenog. A mnogi ljudi ne vjeruju da e pred Gospodara svoga doista
izai. 93
Uzvieni Allah kae: za one koji i stojei i sjedei i leeiAllaha
.
spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmiljaju. "Gospodaru na, Ti
nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sauvaj nas patnje u vatri/" 94
Uzvieni Allah kae: On je zemlju ravnom uinio i na njoj
nepomine planine i rijeke stvorio i od svakog ploda po par, muko
i ensko, dao; On dan zastire nou. To su doista dokazi ljudima
koji razmiljaju. 95
Uzvieni Allah kae: Mi aljemo poslanike samo zato da donose
radosne vijesti i da opominju; neka se zato oni koji vjeruju i dobra djela
ine niega ne boje i ni za im nek ne tuguju. A one koji u dokaze nae ne
vjeruju stii e kazna zato to grijeno postupaju. Reci: 'Ja vam ne kaem:
'U mene su A/fahove riznice', niti: 'Meni je poznat nevidljivi svijet', niti
91
Kur'an, Ar-Rum, 42.
92
Kur'an, Yusuf, 109.
93
Kur'an, Ar-Rum, 8.
94
Kur'an, Ali 1mran, 191.
95
Kur'an, Ar-Ra'd, 3.
109
Dr. Ali Abd al-lfalrm Mahmitd
vam kaem: Ja sam melek' - ja slijedim samo ono to mi se objavijuje."
Reci: "Zar su isto slijepac i onaj koji vidi? Zato ne razmislite?" 96
Uzvieni Allah kae: On sputa s neba vodu koju pijete i kojom se
natapa raslinje kojim stoku napasate. On ini da vam pomou nje raste
ito, i masline, i palme, i groe, i svakovrsni plodovi - to je, zaista,
dokaz za ijude koji razmiijaju. 97
Uzvieni Allah kae: A tebi objavijujemo Kur'an da bi objasnio
!Judima ono to im se objavijuje, i da bi oni razmislili. 98
Uzvieni Allah kae: I kai im vijest o onome kome smo dokaze
Nae dali, ali koji se od njih udaljio pa ga ejtan dostigao, i on je zalutao.
A da smo htjeli, mogli smo ga s njima uzvisiti, ali se on ovom svijetu
priklonio i za svojom strau krenuo. Njegov sluaj je kao sluaj psa: ako
ga potjera, on isplaena jezika dahe, a ako ga se okani on opet dahe.
Takvi su ijudi koji Nae dokaze smatraju lanim; zato kazuj dogaaje da
bi oni razmislili. 99
Uzvieni Allah kae: Reci: 'Ja vam savjetujem samo jedno:
ustanite iskreno prema Allahu, dvojica po dvojica, ili jedan po jedan, pa
zatim razmislite da drug va nije lud. On vas samo prije teke patnje
opominje. "100
Uzvieni Allah kae: Allah vam daje da se morem koristite da
bi lae, voijom Njegovom, po njemu plovile, da biste mogli da traite
blagodati Njegove i da biste bili zahvalni. I daje vam da se koristite onim
to je na nebesima i onim to je na Zemiji. Sve je od Njega. To su, zaista,
pouke za ijude koji razmiijaju. 101
Uzvieni Allah kae: Da ovaj Kur'an kakvom brdu objavimo, ti
bi vidio kako je strahopotovanja puno i kako bi se od straha predAllahom
raspalo. Takve primjere navodimo !Judima da bi razmislili. 102
96
Kur'an, Al-An'am, 48-50.
97
Kur'an, An-Na~l, 10-11.
98
Kur'an, An-Na~l, 44.
99
Kur'an,Al-A'rtif, 175-176.
10
Kur'an, Saba', 46.
101
Kur'an, Al-Gatiya, 12-13.
102
Kur'an, Al-lfar, 21.
110
Ovi, i mnogi drugi, ajeti su objavljeni da ljude pozivaju
na razmiljanje i promatranje. To pozivanje, znatnim dijelom,
uestvuje u odgajanju due i podsticanju na pomno posmatranje i
duboko razmiljanje o onom to je Uzvieni stvorio, da ivi s takvim
razmiljanjem, da bude budna i die se u visine, u kojima e se nai
u Allahovom carstvu kako bi osnaila svoje vjerovanje, podmladila
se, obnovila i zablistala razmiljanjem i promatranjem. Sve to je
odgoj due, s kratkih odstojanja izmeu nje i njenog Stvoritelja, da
bi ivjela u Njegovoj blizini i privrenosti Njemu, da bi zasluila
Njegovu milost i blagodati, te tako odrastala u atmosferi robovanja
Uzvienom Allahu, istei se i oslobaajui svega to stoji izmeu
nje i Allaha.
Znatan je broj ajeta koji ljude, kao pojedince i grupe, pozivaju
na posmatranje i promiljanje. To je dobra podrka naoj tvrdnji da
je odgoj due, putem posmatranja i promiljanja, izjednaen s njenim
odgojom putem ibadeta, budui da su i posmatranje i promiljanje,
sa smislom s kakvim ih mi istiemo, nesumnjivo vidovi ibadeta. O
tome govore sljedei ajeti:
Uzvieni Allah kae: Neka ovjek pogleda u hranu svoju; Mi
obilno kiu prolivamo, zatim zemlju pukotinama rasijecamo i inimo da
iz nje ito izrasta i groe i povre, i masline i palme, i bae guste,
i voe i pia, na uivanje vama i stoci vaoj. 103 Uzvieni kae: Nek
ovjek pogleda od ega je stvoren! Stvoren je od tekuine koja se izbaci,
koja izmeu kime i grudi izlazi, i On je, zaista, kadar a ga ponovo
stvori onoga Dana kad budu ispitivane savjesti, kada ovjek ni snage ni
branioca nee imati. 104
Uzvieni Allah kae: A zato ne pogledaju nebo iznad sebe? -
kako smo ga sazdali i ukrasili i kako u njemu nema nereda! A zemlju
smo rasprostrli i po njoj nepomina brda pobacali i dali da iz nje nie
raznovrsno prekrasno bilje, da bi razmislio i opomenuo se svaki rob koji
se Gospodaru svome obraa. Mi s neba sputamo vodu kao blagoslov, i
inimo da, uz pomo njenu, niu vrtovi i ito koje se anje i visoke palme
103
Kur'an, 'A.bas, 24-32.
104
Kur'an, At-Tariq, 5-10.
111
Dr. Ali Abd a/-Jfalfin Mahmild
u kojih su zameci nagomilani jedni iznad drugih, kao hranu robovima, i
Mi njome oivljavamo mrtav predjel; takvo e biti i oivljenje. 105
Uzvieni Allah kae: I zato oni ne razmisle o carstvu nebesa i
Zemlje i o svemu onome to je On stvorio, i da im se, moda, kraj njihov
primakao? Pa u koje e rijei, ako ne u Kur'an, vjerovati? 106
Uzvieni Allah kae: A odgovor naroda njegova glasioje: '7sijerajte
ih iz grada vaeg, oni su ljudi-istunci!" I Mi smo njega i porodicu njegovu
spasili, osim ene njegove; ona je ostala sa onima koji su kaznu iskusili. I
na njih smo kiu spustili, pa pogleda) kako su razvratnici skonali. 107
Uzvieni Allah kae: I ne postavljajte zasjede na ispravnom
putu, prijetei i od Allahova puta odvraajui one koji u Njega vjeruju,
elei krivi put. I sjetite se da vas je bilo malo i da vas je On umnoio, a
pogledajte kako su skonali oni koji su nered pravili. 108
Uzvieni Allah kae: Zatim smo, poslije njih, poslali Musiia
faraonu i glaveinama njegovim sa dokazima Naim, ali oni u njih nisu
povjerovali, pa pogleda) kako su skonali oni koji su nered inili. 109
Uzvieni Allah kae: Da Gospodar tvoj hoe, na zemlji bi doista
bili svi vjernici. Pa zato onda ti da nagoni ljude da budu vjernici?
Nijedan ovjek nije vjernik bez A/fahove volje; a On kanjava one koji
nee da razmisle. Reci: "Posmatrajte ono to je na nebesima i na Zemlji!"
- A ni od kakve koristi nee biti dokazi i opomene narodu koji nee da
vjeruje. 110
Uzvieni Allah kae: Oni poriu prije nego temeljito saznaju ta
ima u njemu, a jo im nije dolo ni tumaenje njegovo: tako su isto oni
prije njih poricali, pa pogleda} kako su nasilnici zavrili! 111
Uzvieni Allah kae: Ali, nazvae ga lacem, pa Mi u lai njega
i one koji bijahu uz njega spasismo i namjesnicima ih uinismo, a one koji
105
Kur'an, Qaf, 6-11.
106
Kur'an, A/-A'raf, 185.
107
Kur'an, A/-A'raf, 82-84.
108
Kur'an, A/-A'riif, 86.
109
Kur'an, A/-A'riif, 103.
11
Kur'an, Yunus, 99-101.
111
Kur'an, Yunus, 39.
112
dokaze Nae nisu priznavali potopismo, pa pogleda} kako su zavrili oni
koji se na opomene nisu osvrtali! 112
Ovi ajeti, kao i prethodni, pozivaju na posmatranje i razmilja-
nje, o stvarima u vezi s kojima plemeniti Kur'an poziva na razmiljanje,
da bi se iza toga ostvarilo ienje due i razvijanje smisla dobra i upute
ka njemu. To je, samo za sebe, odgajanje due i njeno pripremanje
da dobro, istinu, uputu i ljepotu primi od Tvorca vasione, od Onoga
Koji Svoje robove blagodatima obasipa obuhvaajui ih vidljivim i
nevidljivim osvjedoenjima.
Prema tome, ako je to odgajanje due u islamu, neophodno je
neke rezultate odgajanja sagledati, kako bismo se u to uvjerili, te da
bismo po tome iznali sve praktine naine odgoja due.
Prvi rezultat islamskog odgoja due je jaanje veze izmeu
ovjeka i Uzvienog Allaha, tako to osjeanje Allahovog postojanja
ispunjava svaki dio due, povrh osjeanja nadzora, ljubavi Uzvienog
Allaha i usmjerenosti i okrenutosti Njemu ibadetom, u skladu s
onim kako je, vjerozakonom, propisano, a to rezultira time da se
dua smiruje, biva zadovoljna Njegovim odreenjem i u svemu Mu
se potpuno predaje.
Drugi rezultat se zasniva na prvom. Sve dok dua uvruje
vezu s Uzvienim Allahom, neizbjeno joj je dolaziti u dodir s
Allahovim stvorenjima, ljudima i stvarima, u skladu s onim kako
je Allah propisao, s onim to zahtijeva Njegova koncepcija ljudskog
ivota.
Manifestacija dobre veze s Allahom je to da dua zna da se
dobre veze i prisni odnosi zasnivaju na ljubavi i potivanju prema
svim ljudima koji se pridravaju Allahove koncepcije u ivotu, da
se njeguju odnosi zasnovani na elji da se ispravno upuuju oni koji
su skrenuli s Allahove koncepcije, a nema zapreke da ta elja stigne
do granice koju preziru oni koji su u zabludi, sve dok ih Allah ne
uputi.
Tako treba postupati i s drugim Allahovim stvorenjima,
ivotinjama, biljkama, neorganskim stvarima, vodom i zrakom. Sve
112
Kur'an, Yunus, 73.
113
Dr. Alf Abd al-f.lalim Mahmitd
to dua, odgojena u islamu, posmatra kao Allahova stvorenja koja Ga
zahvalna slave, samo to ljudi nisu sposobni to vidjeti. Zato odnos
prema svemu stvorenom treba biti solidaran, a ne neprijateljski, na
nain na koji se to moe iskoriavati, a ne na nepomirljiv i borben
nain.
Otuda onaj ija dua je odgojena u islamu, mora odbiti tvrdnju

da ovjek ivi u sukobu s prirodom. Treba vjerovati da ovjek s
prirodom vodi dijalog, u atmosferi meusobnog razumijevanja, zbog
toga to je Uzvieni Allah sva stvorenja podredio ovjeku. ovjek
je najasnije stvorenje i bolji, kod Njega, od mnogih drugih koje je
stvorio.
Trei rezultat se, dalje, zasniva na onom to je prethodilo,
a sastoji se u tome to je islamski odgojena dua, Allahovim
doputenjem, odgojena na ljubavi prema dobru, privrena dobru u
odnosima sa svim ljudima, vjernicima i nevjernicima. S vjernicima
tako to im daje i pomae ih, a s nevjernicima i mnogobocima
tako to ih nastoji okrenuti pokornosti Allahu i blagodati ulaska
u Njegovu vjeru, koncepciju i poredak, jer nikome nema veega ni
korisnijeg dobra nego da drugog pomae, da se vlada tako da Allah
s njim bude zadovoljan, a to je dobitak i za ovaj i za Budui svijet.
etvrti rezultat je dobroinstvo. Islamski odgojena dua uvijek
nastoji biti pokorna Allahu "kao da Ga vidi, jer iako ona Njega ne
vidi, On nju, uistinu, vidi".
Takvo osjeanje uvijek dri duu u budnosti i stalno usmjerava
njene korake. To dui omiljava dobroinstvo u svemu ega se
poduhvati, jer je Uzvieni Allah propisao dobroinstvo prema
svemu, onako kako stoji zabiljeeno u asnome Vjerovjesnikovom,
s.a.v.s., sunnetu.
Predajnim lancem, koji poinje od addad ibn Awsa r.a.,
Muslim prenosi da je rekao: "Dvije stvari koje sam uo od Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., sam dobro zapamtio: '.Allah je propisao da se u
svemu lijepo postupa. Kad ubijate, ubijajte paljivo, a kad koljete,
koljite paljivo. Neka neko od vas no naotri da olaka rtvi!". 113
113
Muslim, Sahih, As-Sayd wa ar-Raba'ilJ, Al-I!Jsan bi ar-RabfJ wa al-qatl, III,
254., Tab' al-alabi, Mi~r, 1348.
114
. . r-~~
1 - l~lJ
. . ~ko.ii . . r~j~j 1~u! ~11'-?'
. . 1 '1<).;, 5L.:..::.~1
-;. '1-' !
,-. ~< 1,1 ~I!
"" o, ... . .,
o ... J. o ;:i
~~ J.U ;_;--
-; C:_ - p \~
0
:s-l;.f W' - - .J
'.lJI
~
Oekivano, lijepo postupanje ima dva nerazdvojna segmenta:
stalna svjesnost nadzora od Uzvienog Allaha i krajnje valjano i
potpuno izvravanje bilo kojeg posla.
Peti rezultat se sastoji u tome to dua, koja lijepo postupanje
prihvaa kao svoj nain i koncepciju ponaanja, uvijek moe
uspostaviti odgovarajuu ravnoteu izmeu svojih zahtjeva i zahtjeva
tijela u kojem obitava, tako da se zahtjevi ne ispunjavaju jedan na
tetu drugoga, ve da se ostvaruje ravnotea, uz pravinost, sklad,
jednakost i zadovoljstvo.
115
Drugi odjeljak
MORALNI ODGOJ 114
1. Poimanje etike u islamu

Poimanje etike, u islamu, izvire iz plemenitoga Kur'ana i asnoga
Vjerovjesnikovog, s.a.v.s., sunneta, a ima uporite i u semantikoj
dimenziji rijei etika.
Moralnost, u jeziku, se odnosi na to koliko je sam ovjek
odgojen, jer ona postaje dio njega, kao to su to fizionomija i karakter.
Moralnost je skup karakternih osobenosti koje se mogu prozrijeti
iskljuivo razboritou i pronicljivou.
Opisujui Vjerovjesnikovu, s.a.v.s., etiku, Uzvieni Allah

kae: ... jer ti si, zaista, naj{jepe udi. 115 Kad je Majka vjernika, Aia,
r.a., upitana u vezi Poslanikove, s.a.v.s., etike, odgovorila je da je
njegova etika Kur'an. Nakon toga je prouila: Ono to ele - vjernici
e postii, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju, i koji ono to ih se
ne tie izbjegavaju, i oni koji milostinju utije{juju, i kqji stidna mjesta
svoja uvaju, - osim od ena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu,
oni, doista, prijekor ne zasluuju; - a oni koji i pored toga trae, oni u
zlu sasvim pretjeruju -; i koji o povjerenim im amanetima i obavezama
svojim brigu brinu, i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju, - oni su
dostojni nasljednici, koji e Dennet naslijediti, oni e u njemu vjeno
boraviti.11 6 Aia, r.a., je rekla i da se niko nije odlikovao etikom
114
Arapski termin za ovu vrstu odgoja je etimoloki vezan za rije huluk, pl. ahlak,
koja moe imati sljedea znaenja: ud, narav, priroda, prirodno svojstvo,
priroenost, karakter, obiaj, navika, udoree, udorednost, etika, moral.
Moral se treba razumjeti u najirem znaenju ponaanja proisteklom iz naravi
individue ili njene udi koja se moe i treba upotpunjavati i usavravati. A, kada
se o ovoj vrsti odgoja govori kao o normi postavljenoj od Allaha Uzvienog ili
Njegovog Poslanika, s.a.v.s u naem jeziku je adekvatan termin etika, kada
se govori o etikom neelu pretaknutom u praksu, adekvatan termin je moral.
(Urednici).
115
Kur'an, Al-Qalam, 4.
116
Kur'an, Al-Mu'minun, 1-10.
116
kakvom se odlikovao Poslanik, s.a.v.s., te da ga niko, od drugova ili
ukuana, nije pozvao, a da mu se nije odmah, spreman, odazvao.
Zato Uzvieni kae: jer ti si, zaista, najljepe udi(~ J1> ~ .!!.;J_,).
Kae se da je "najljepe udi" zbog spoja plemenitih udi u
sebi, na ta ukazuju njegove, s.a.v.s., rijei: "Allah me je poslao da
usavrim udi kod ljudi.".
J~\1\ iJis.... r-')1 ~ ~\ 01

Neki kau i da je tako nazvan zato to je bio onakvog odgoja
kako ga je Uzvieni Allah uputio, rekavi mu: Ti sa svakim - lijepo!
Trai da se ine dobra djela, a neznalica se kloni/1 17
Od Poslanika, s.a.v.s., se prenosi da je rekao: "Moj Gospodar
me je na lijep odgoj uputio, kad je rekao: Ti sa svakim - lijepo! Trai
da se ine dobra djela, a neznalica se kloni!, a kad sam to od Njega
prihvatio, rekao je: jer ti si, zaista, najljepe udi.".
w.; (iJ.:h~I lf' ~f' fJ w_rl4 rfJ yW I .b:.) JU ~l ~ ~~t; '-!'-J ~~t
<~ _;.l>. ~ ~ !J) JU ~cm~
U vezi sa znaajem aspekta etike kod muslimana, zabiljeeni
su mnogobrojni hadisi kojima se hvale dobra svojstva.
Predajnim lancem, koji poinje od Ebu Zarra al-Gifarija, r.a.,
Tirmizija , prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "uvaj se
Allaha gdje god bio. Nakon loeg djela, uini dobro da ga potare, a
prema ljudima lijepo postupaj.".
, J. "' O.- ,,. .-CI ,,. o' J. J. :;i :;i
' , I-". '81 -1~- 1:~~ ~\;;o l\ f' 2 ~ ~\ ""\
<..r-:>- ~ <.)"'
1f,
~ j 'T"""
~
c:;' j -
...
, r..>' ... ...
Predajnim lancem, koji poinje od Ebu Derdaa, r.a., Tirmizija

prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Nita na vjernikovoj vagi,
na Sudnjem danu, nee imati veu teinu od lijepe udi. Allah mrzi
drskog bestidnika.".
_.. ,,. O J. ,,. ,4 ~ , J. O Jb , _.o"
. 4 l :;~ f ; ~
0
.J ~I\ :. :. 0 ' I ~I 0 ILJ' <..r-:>-
' , i..r--
- I ...'._ ~ ~WJ I
i' Y.., ~
I\ iJ, Ift':
~ ~
... ~ ~
~ , , ~)""
...
'"-?... r..r I.S""

; !.$,.
.
l:.l I
117
Kur'an, Al-A'riij 199.
117
Muslim od An-Nuwasa ibn Samana, r.a., prenosi da je rekao:
"Allahovog Poslanika, s.a.v.s., sam pitao o dobroti i poroku, a on
je odgovorio: 'Dobrota je lijepa ud, dok je porok ono to te titi u
grudima, a ne eli da to ljudi saznaju.'.".
_:L_:- ~ ~1 ~
i -- ,~1 ' L.;aj~1 5~, -:.r.
J'.J--"',J- ..:..iL Jj ~J . ..r 1~~11
r i. f-
1 - .J ,.
~ :1r: ~f ~ <- !l L:. .4 !lL;.\; , =~1- .'111 . , , f1 iii-=~;- i1 . - i
-- v-:' -!"' .J ~ '::: ~ ~ .J ~ ~ J:;' \""' ~ .J J:;' ~
, 81
'-"'
Tirmizija od Ehu Hurejre, r.a., prenosi da je rekao: "Upitan
o tome ta e najvie uvoditi ljude u Dennet, Allahov Poslanik,
s.a.v.s., je odgovorio: 'Pokornost Allahu i lijepa ud', a upitan o tome
ta e najvie uvoditi ljude u Dehennem, odgovorio je: 'Usta i spolni
organ'" ..
""' o... ;=i ,,,. :;i :;i , ... , ,. ...
, 81
'-"'
I..:.~~\;
r..r;-.. -r=<t i~,.:i.:.' 1 '-..lil J ,, l'.
W...lil ~
f , -.J ,- , ~) ~
JJ~-- i~,
f....r" 4.1; i f
~ii1
'
JLii )-u1 '-"', 81 u-:.~
'1..:.~~ \; :<f
-r ij--J'
0
, '1.
<.}"";-.J
'.' -1~ 1
0
~ ~.J ,
- ~: JLii 8.'..1
' ',~I <.S~ .
o~ i\'
r.r
,
.J
Predajnim lancem, koji poinje od Ehu Hurejre, r.a., Tirmizija
prenosi da jeAllahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Vjernik s najsavrenijim
vjerovanjem je onaj kog krasi najljepa ud, a najodabraniji meu
vama su oni koji su dobri prema svojim enama.".

w~ tf.w--r-J-1-J.,J
.:s"w.:. .:S-w.:.- l.iLl. r+->
~ -r t.rlJ=1-!~.rc.r-
~ . =i1 '1: <f
Predajnim lancem, koji poinje od Aie, r.a., Ehu Davud
prenosi: "Sluala sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kad je rekao:
'Vjernik e svojom lijepom udi dostii rang ustrajnog postaa.'.".
-WI ~-~1 i;.-'~ --~-4 ~ )l:J : :i1 ~I...
~ \ .y c..r-:.
" ... - r:..r:.r
Predajnim lancem, koji poinje od Ehu Umame Al-Bahiliya,
r.a., Ehu Davud prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
"Zauzimat u se da kuu, u prizemlju Denneta, dobije onaj ko se
klonio rasprave, makar bio i u pravu; zauzimat u se da kuu, u
sredini Denneta, dobije onaj ko se klonio lai, ako je bio sklon ali;
a da kuu dobije u vrhu, zauzimat u se za onog ko uljepa svoju
ud.''.
118
Predajnim lancem, koji poinje od Dabira, r.a., Tirmizija
prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Meni najdrai meu
vama i onaj ko e najblie meni sjediti na Sudnjem danu, jeste onaj
ko je najljepe udi, a meni najmri, oni koji e najdalje od mene
sjediti na Sudnjem danu, jesu brbljivci i razmetljivci.". Neki su na to
rekli: "Allahov Poslanie, znamo ko su brbljivci i naklapala, a ko su
razmetljivci?" Odgovorio je: "To su oni koji se ohole.".
J. ,.. ~ ~ "' J. "' o J. o,.. "" J. "' ~
~(.;,:O:iiJl'l.J~i~(~.~L;.i~WJI"'~ ~~(,'"i' q~(~~i ~ iJI

r---; !-' r--;- , - i Y- , ~ r:.-" J '-!' ! r-:- ~ !
k1
,
J, , , ~I ili
J-'""J _,.,
5_,.~~Ai-
,
5 !j ~:\1-J 5JJij!q
J Y r ~w.i1
, ., i,
Y-
~ ~ ~.:;.;.+ 11
, ~ 1- J '-!' !
,,. lo '"' "' ~
i:iJ~
,.. ,
"<":11 Jl.J i:i~
:.~:q
J. ,.. lo
w
,..
iJ~j ~:w
.r J
Ja
iJJJ~11
r ~ , J.J
o'
Brbljivac je onaj koji mnogo i nekontrolirana pria.

Naklapalo je onaj koji drugima prelazi u dosadu dok govori.
Razmetlj"ivac je onaj koji, neobine rijei u govoru koristi da bi
pokazao da je nadmoniji i vrjedniji od sagovornika.
Za Abdullaha ibn al-Mubareka, Tirmizija istie da je tumaei
pojam lijepa ud, rekao: "To je osmjehnuto lice, injenje dobrih djela i
izbjegavanje da se drugi uznemiri.".
Kur'an nije nijednu vrijednost etike ostavio, a da nije u svojim
ajetima govorio o njoj, preporuujui nam da se njom kitimo, kao to
nije ostavio nijedno loe obiljeje ponaanja da nam ne govori da ga
izbjegavamo.
Prouavajui sljedee plemenite ajete - oni su samo dio onoga
to govori o lijepim i loim obiljejima etike - moemo shvatiti
mnogobrojna pojedinana obiljeja etike. Meu te plemenite ajete
spadaju:
Uzvieni kae: Reci: Doite da vam kaem ta vam Gospodar va
propisuje:
- da Mu nita ne pridruujete;
- da roditeljima dobro inite;
119
Dr. Ali Abd a/-1-falfin Mahmitd
- da djecu svoju zbog neimatine ne ubijate - Mi i vas i njih
hranimo;
- ne pribliujte se nevaijaltinama, bile javne ili tajne;
- ne ubijajte onog koga je A/fah zabranio ubiti, osim kada to pravda
zahtijeva;
- eto to vam On preporuuje da biste razmislili;
- i da se imetku siroeta ne pribliavate, osim na najijepi nain,
sve dok punoijetno ne postane;
- i da krivo na litru i na kantaru ne mjerite - Mi nikoga preko
njegove mogunosti ne zaduujemo;
- i kad govorite da krivo ne govorite, pa makar se ticalo srodnika;
- i da obaveze prema Allahu ne krite;
- eto to vam On nareuje da biste to na umu imali.
- I doista, ovo je Pravi put Moj, pa se njega drite i druge puteve
ne slijedite, pa da vas odvoje odputa Njegova;
- eto to vam On nareuje, da biste se grijeha klonili. '1118
Uzvieni Allah kae: Gospodar tvoj zapovijeda:
- da se samo Njemu klanjate;
- da roditeijima dobroinstvo inite. Kad jedno od njih dvoje, ili
oboje, kod tebe starost doive, ne reci im ni: "Uh!" - i ne podvikni na njih,
i obraaj im se rijeima potovanja punim. Budi prema njima paljiv i
ponizan i reci: "Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio
dijete, njegovali!" Gospodar va dobro zna ta je u duama vaim: ako
budete posluni - pa, Allah e doista oprostiti onima koji se kaju.
- Daj blinjem svome pravo njegovo, i siromahu, i putniku
- namjerniku;
- ali ne rasipa} mnogo, jer su rasipnici braa ejtanova, a ejtan je
Gospodaru svome nezahvalan.
- A ako mora da od njih glavu okrene, jer i sam od Gospodara
svoga milost trai i njoj se nada, onda im bar koju lijepu rije reci.
- Ne dri ruku svoju stisnutu;
118
Kur'an, Al-Anam, 151-153.
120
- a ni sasvim otvorenu - da ne bi prijekor zasluio i bez iega ostao.
Gospodar tvoj prua obilnu opskrbu onome kome hoe, a i ograniava je,
jer zna i vidi robove Svoje.
- Ne ubijajte djecu svoju iz straha od nematine, i njih i vas Mi
hranimo, jer je ubijati njih doista veliki grijeh.
- I to daije od bluda, jer to je razvrat, kako je to ruan put!
- I ne ubijajte nikoga koga je Allah zabranio, osim kad pravda
zahtijeva! A ako je neko, ni kriv ni duan, ubijen, onda njegovom
nasljedniku dajemo vlast, ali neka ni on neprekorauje granicu u ubijanju,
ta njemu je data vlast.
-A od imetka siroeta -to dalje!, osim ako elite da ga unaprijedite,
sve dok ne postane punoljetno.
- I ispunjavajte obavezu, jer e se za obavezu, zaista odgovarati!
- Napunite mjeru kad mjerite na litru i pravo mjerite na kantaru.
To je bolje i posljedice su ljepe.
- Ne povodi se za onim to ne zna! I sluh, i vid, i razum, za sve to
e se, zaista, odgovarati.
- Ne hodi po zemlji nadmen o, jer zemlju ne moe probiti ni brda
u visinu dostii.
- Sve to je runo, Gospodaru tvome mrsko. To je mudrost koju ti
Gospodar tvoj objavljuje.
- I ne doda} Allahu drugog boga da ne bi u Dehennem bio baen,
prekoren i od milosti JYjegove udaljen. 119
Uzvieni kae:
- I Allahu se klanjajte i nikoga JYjemu ravnim ne smatrajte!
- A roditeljima dobroinstvo inite;
- i roacima;
- i siroadi;
- i siromasima;
- i komijama blinjim;
- i komijama daljnjim;
- i drugovima;
119
Kur'an, Al-Isra', 23-39.
121
- i putnicima-namjernicima;
- i onima koji su u vaem posjedu. Allah, zaista, ne voli one koji se
ohole i hvaliu;
- one koji krtare;
- i trae od drugih da budu krti;
- i koji kriju ono to im je A/fah iz obilja Svoga darovao: a Mi smo
nevjernicima pripremili sramnu patnju;
- i one koji troe imanja svoja da se pred svijetom pokau;
- a ni u Allaha ni u Onaj svijet ne vjeruju.
- A kome je ejtan drug, zao mu je drug!1 20
Uzvieni kae:
- Zarje onaj koji zna da je istina ono to ti se objavljuje od Gospodara
tvoga kao onaj koji je slijep? A Pouku samo razumom obdareni primaju:
- oni koji obavezu prema Allahu ispunjavaju i ne kre obeanje;
- i oni koji potuju ono to je Allah naredio da se potuje;
- i Gospodara svoga se boje;
- i obrauna munoga se plae.
- i oni koji trpe da bi postigli naklonost Gospodara svoga;
- i koji molitvu obavljaju;
- i koji od onoga to im dajemo i tajno i javno udjeljuju;
- i koji dobrim zlo uzvraaju - njih eka najljepe prebivalite,
edenski vrtovi u ko;'e e ui oni i roditelji njihovi i ene njihove i porod
njihov - oni koji su bili estiti - i meleki e im ulaziti na vrata svaka: "Mir
neka je s vama, zato to ste trpjeli, a divno li je najljepe prebivalite!"
- A oni koji ne ispunjavaju dunosti prema Allahu, iako su se na to
vrsto obavezali;
- i kidaju ono to je A/fah naredio da se potuje;
- i ine nered na Zemlji - njih eka prokletstvo i najgore
prebivalite!1 21
Uzvieni Allah kae: Allah zahtijeva:
- da se svaije pravo potuje;
12
Kur'an, An-Nisd', 36-38.
121
Kur'an, Ar-Ra'd, 19-25.
122
- dobro ini;
- i da se blinjima udjeljuje;
- a razvrat i sve to je odvratno i nasilje zabranjuje;
- da pouku primite, On vas savjetuje.
- I ispunjavajte obaveze na koje ste se Allahovim imenom
obavezali;
- i ne krite zakletve kad ste ih tvrdo dali, a Allaha kao jamca sebi
uzeli, jer A/fah zna ono to radite.
- I ne budite kao ona koja bi svoju preu rasprela kad bi je ve
bila vrsto opre/a, i ne sluite se zakletvama svojim da biste jedni druge
prevarili samo zato to je jedno pleme mnogobrojnije od drugog. A/fah
vas time samo iskuava, a na Sudnjem danu e vam, doista objasniti ono
oko ega ste se razilazili. Da A/fah hoe, uinio bi vas sljedbenicima jedne
vjere, ali, On u zabludi ostavlja onoga koga hoe, a na pravi put ukazuje
onome kome On hoe, i vi ete doista odgovarati za ono to ste radili.
- I ne sluite se zakletvama svojim zato da bistejedni druge varali,
da se ne bi pokliznula noga koja vrsto stoji, i da ne biste nesreu iskusili
zato to ste od Allahova puta odvraali; a patnja velika vas jo eka.
- I ne zamjenjujte obavezu datu Allahu za neto to malo vrijedi,
- ono to je u Allaha - vjeno je. One koji su trpjeli Mi emo sigurno
nagraditi mnogostrukom nagradom za ono to su inili.
- Onome ko ini dobro, bio mukarac ili ena, a vjernikje, Mi emo
dati da proivi lijep ivot i doista emo ih nagraditi boljom nagradom
nego to su zasluili. 122
Uzvieni kae: Sve to vam je dato - samo je uivanje u ivotu na
ovom svijetu a ono to je u Allaha - bolje je i trajnije;
- za one koji vjeruju
- i u Gospodara svoga se uzdaju
- za one koji se klone velikih grijeha i razvrata
- i koji, kad ih ko rasrdi, oprataju;
- za one koji se Gospodaru svome odazivaju,
- i koji molitvu obavljaju,
122
Kur'an, An-Nal;l, 90-97.
123
Dr. Ali Abd a/-/falfin Mahmitd
- i koji se o poslovima svojim dogovaraju,
- a dio od onoga ime smo ih opskrbili udjeljuju.
- I za one koji se odupiru onima koji ih ugnjetavaju. Nepravda se
moe uzvratiti istom mjerom,
- a onoga ko oprosti i izmiri se, Allah e nagraditi; On, uistinu, ne
voli one koji nepravdu ine.
- Nee odgovarati onaj koji istom mjerom uzvrati za pretrpljenu
nepravdu, a odgovarae oni koji ljude tlae i bez ikakva osnova red na
Zemlji remete; njih eka bolna patnja.
- Strpljivo podnositi
- i pratati - tako treba svaki pametan postupiti. 123
Uzvieni Allah kae: Ono to ele - vjernici e postii,
- oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju,
- i oni koji ono to ih se ne tie izbjegavaju,
- i koji milostinju udjeljuju,
- i koji stidna mjesta svoja uvaju, - osim od ena svojih ili onih
koje su u posjedu rljihovu, oni, doista, prijekor ne zasluuju. A oni koji i
pored toga trae, oni u zlu sasvim pretjeruju -;
- i oni koji o povjerenim im amanetima
- i obavezama svojim brigu brinu,
- i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju i oni koji su dostojni
nasljednici, koji e Dennet naslijediti, oni e u njemu vjeno boraviti. 124
Uzvieni kae: A robovi Milostivoga
- su oni koji po Zemlji mirno hodaju,
- a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: ''Mir s vama':
- i oni koji provode noi pred Gospodarom svojim na tle padajui i
stojei;
- i oni koji govore: "Gospodaru na, potedi nas patnje u
Dehennemu, jer je patnja u njemu, doista, propast neminovna, on ;e
runo prebivalite i boravite':
- i oni koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i ne krtare,
123
Kur'an, A-ur, 36-43.
1 4
2 Kur'an, Al-Mu'minun, 1-11.
124
- ve se u tome dre sredine;
- i oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju,
- i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kad pravda
zahtijeva,
- i koji ne bludnie; - a ko to radi, iskusie kaznu. Patnja e mu
na ovom svijetu udvostruena biti i vjeno e u njoj ponien ostati. Ali
onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela ine, Allah e njihova rava
qfela u dobra promijeniti, Allah prata i samilostan je. A onaj ko se bude
pokajao i dobra djela inio, on se, uistinu, Allahu iskreno vratio.
- I oni koji ne svjedoe lano,
- i koji, prolazei pored onoga to ih se ne tie, prolaze
dostojanstveno.
- I oni koji, kada budu opomenuti dokazima Gospodara svoga, ni
gluhi ni slijepi ne ostanu.
- I oni koji govore: "Gospodaru na, podari nam u enama naim i
djeci naoj radost i uini da se estiti na nas ugledaju!" Oni e biti, za ono
to su trpjeli, odajama dennetskim nagraeni i u njima e pozdravom i
blagoslovom biti susretani. U njima e vjeno ostati, a kako su one divno
prebivalite i boravite! 125
Ako bolje pogledamo navedene ajete, koji ine jedan krai
izbor iz velikog zbira, moemo uoiti jedan broj pozitivnih
osobina, od kojih emo spomenuti: dobrotu, strpljivost, iskrenost,
ispunjavanje obeanja, povjerljivost, skromnost, iskrenu predanost,
drueljubivost, blagost, sklonost pratanju, sklonost mirenju,
toleranciju, dobroinstvo, krepost, uravnoteenost, plemenitost,
portvovanost, zasnivanje govora samo na istini, praktikiciranje istine
i zalaganje za nju, potpomaganje istine, pruanje pomoi slabome,
davanje milostinje, dobroinstvo, davanje prednosti vrlinama pred
drugim osobinama, uzvranje dobrim na loe djelo, pravednost,
potpomaganje u dobroti i ibadetima, pozivanje na pokornost Allahu,
na dobro i istinu, nareivanje dobra i zabranjivanje zla, borba na
Allahovom putu kako bi Allahova rije bila iznad svega, korienje
dobrih jela, pia i odjee koje je Allah dozvolio, ali bez pretjerivanja
125 Kur'an, Af-Furqan, 63-76.
125
Dr. Ali Abd al-lfalrm Mahmitd
i oholosti, trajno odravanje istoe tijela, odijela i mjesta prebivanja,
uz stalno pridravanje sunneta, uvaavanje stavova drugih, potivanje
njihovih prava, imovine, asti i ivota, ugledanje na Muhammeda,
s.a.v.s., u govoru i praktinom postupanju, oponaanju i usvajanju
znaenja Allahovih svojstava i osobina u granicama, koliko je to
mogue ljudskom biu.
U ovim ajetima, takoer, moemo vidjeti mnogobrojne
pokuene osobine, kao obiljeja loe naravi, od kojih spominjemo:
injenje grijeha, neposlunost, nestrpljivost, la, nepovjerljivost,
izdajnitvo, oholost, licemjerje, surovost, grubost, nemilosrdnost,
krutost, nebriga o drugima, prostakluk, raspusnost, krtost, egoizam,
zatakivanje istine, nepravednost, pasivnost i druge rune osobine.
Ako bismo preciznije razmotrili jedna i druga obiljeja, ne bi
bilo nuno previe proirivati taj aspekt knjige. U islamu je mogue
postaviti precizne standarde koji se mahom mogu prihvatiti, ako
se ele upoznati lijepa ili runa svojstva. U tom smislu bismo rekli
da zbir lijepih obiljeja naravi, u islamu, ine svojstva po kojima je
Uzvieni Allaha Sebe opisao kroz Svoja lijepa imena, jer se ovjeku
preporuuje da se, po uzoru na njih, kiti, da svoju duu odgaja na
njihovim osnovama, da nastoji iz njih uzeti onoliko koliko mu
omoguuje njegova ljudska narav, osim kad se radi o osobinama
koje su svojstvene samo Uzvienom Allahu, koja su nedostina bilo
kojem Njegovom stvorenju.
To su najvanija svojstva kojima bi se musliman trebao kititi,
iz njih uzimati ono to je mogue njegovoj ljudskosti, te cijeli ivot
provoditi nastojei se okititi to veom razinom dostizanja svakoga
od tih svojstava, kao i to veim njihovim ukupnim brojem.
To su, ujedno, svojstva koja se, u svojoj cjelosti, tiu ovjeku od
Boga darovanih sklonosti, ljepoti i enji za savrenstvom. Dakle, to
nisu svojstva koja se tiu interesa, vlasti, zakona i raspoloive moi,
kako tvrde neka etika nauavanja, ve su, prije, uroena svojstva
naravi, koja islam zagovara i kienje njima nudi pojedincu kao vodi
na putu ostvarenja duhovnog, tjelesnog i intelektualnog zdravlja,
jer iz zdravog duha izvire zdrava etika. Posve je isto i s tijelom.
Zdravlju, dui, tijelu i razumu, nema bez kontrole, a svaka kontrola
126
znai sposobnost da se ovjek neeg odrekne, kad je odricanje bolji
izbor, ili da to prihvati, u situaciji, kada je to bolje.
Sposobnost da se nekad suzdri, a drugi put praktino radi,
jeste izvor ljepote u etici, jer se ljepota stvaranja ogleda u praktinom
djelovanju usklaenom s ljudskom plemenitou i suzdravanjem od
svega to nije u skladu s plemenitou i onim ime je Allah poastio
ovjeka. ovjek, koji se moe atributirati po svojstvima koja ne
dolikuju ljudskoj plemenitosti, je blizu ivotinjskog nagona koji se
oslobaa diktatom instinkta, pri emu se povodi za onim to dolikuje
i onim to ne dolikuje.
Izvor ljepote, u etici, se nalazi i u tome to ovjek ima slobodu
djelovanja po svojoj volji, to uradi, ako neto eli ili ne uradi, ako ne
eli. Jako je lijepo kad je volja saglasna s onim to dolikuje ljudskoj
plemenitosti i onome ime je Allah ovjeka poastio.
Kako god pobude, da se ovjek okiti lijepom etikom, bile
snane, poticajne ili prisilne, putem zakona i vlasti, ili drugaije, na
ovjeka nee utjecati kao to utjee sloboda da po svojoj volji bira
uraditi ili ne uraditi, jer je ta sloboda, kako smo naprijed istakli, izvor
ljepote stvaranja. U vezi s tim, islam stoji na stanovitu da se ovjek
treba oslobaati eventualnih greaka, manjkavosti i gaenja prava s
kojima ga zakon, moda, sputava, jer zakon uspostavljaju ljudi, a svi
ljudi su podloni grekama i manjkavostima. Mnogi slijede elje i
strasti. Osim toga, islam, sa svojim etikim standardima, oslobaa
ovjeka stanovitih obrazaca ponaanja koje mu drutvo namee,
zbog pretpostavke da se drutvo, takvim obrascima, priklonilo zato
to, na osnovu njih, zadovoljava svoj egoizam i osjeaj dominacije nad
drugim drutvima, to udovoljava elji da doe u posjed sredstava
moi s kojima se osjea odabranije i naprednije, kao i nastojanju da
dostigne visoku razinu raskoi. Drutvo, navedeno da ide tim putem,
sve dok ljudi uspostavljaju norme ponaanja, nije poteena greaka.
Islam, ovjeka i njegovu etiku, oslobaa vanjskih pritisaka i
ini da, prije svega, imaju slobodu vlastite volje. Ukoliko se povinuje
nekom zakonu, on se povinuje zakonu koji je poteen pogreaka,
manjkavosti i pristrasnosti, budui da to nije zakon koji uspostavlja
ovjek, niti drutvo, ve djelo Gospodara ljudi. Ako se, u islamu,
127
Dr. Ali Abd al-f-faliin Mahmud
ovjek povinuje poretku i vrijednostima koje drutvo propisuje, on
to ini zato to vjeruje da su ljudi ravnopravni, da nema dominacije
jednog drutva nad drugim, niti eksploatacije drutva nad drutvom,
jer islam uspostavlja poredak i vrijednosti u drutvu, stavljajui
do znanja svim ljudskim zajednicama da potiu od Adema, te da
nadmetanja meu njima moe biti samo u pokornosti Allahu i
pridravanju Njegove koncepcije i poretka.
Ovdje elimo uporediti etiku kojom se ovjek obavezuje po
svojoj volji, zatim etiku koju propisuje zakon ili je uspostavlja drutvo,
s etikom koju donosi islam, zato to takva usporedba zasluuje da se
jasno iznese.
Ono to je, uglavnom, svojstveno etici propisanoj zakonom,
jeste to da ovjeku prua privremeni mir, ali ovjek ne moe ovladati
pretpostavkama koje bi mu osigurale mir i za sadanje vrijeme i za
budunost, zbog toga to ljudi, koji uspostavljaju te zakone, ne mogu
dokuiti Onostrani svijet, niti otkriti ta e biti u budunosti, budui
da to zna samo i jedino Allah.
Zakon koji uspostavljaju ljudi, isto tako, ljudi nee potivati,
ako svima ne ispunjava interese i materijalna oekivanja od ivota,
a do toga ne moe doi, ako ljudi ne potuju ne samo drutvo i
odnose koji ljude meusobno povezuju ve i pripadnost tom drutvu
i povinovanje njegovom zakonu.
Ono to preovlauje u etici koju uspostavlja drutvo jeste
insistiranje na zatiti drutvenih vrijednosti, kao i na zatiti
vladajuih uzusa koje drutvo smatra korisnim. Meutim, o kom
god drutvu se radilo, ono ne moe apsolutno do kraja utvrditi tu
korisnost, jer ono to jednom drutvu koristi, drugome moe tetiti.
Drutvo ne moe ni utilitarizam svoje etike utvrditi za budunost,
jer ono, kao ni zakon, ne posjeduje nikakvo znanje o Onostranom
svijetu i o budunosti. Takve etike se ovjek pridrava ako se u sebi
uvjeri da je on pojedinac iz one vrste ljudi koju mogu voditi takve
vrijednosti. ovjek, takvu etiku, prihvaa samo ako duboko osjea
da pripada ljudskom rodu kojem je Allah uinio posebnu ast, rodu
koji koristi etiku.
128
Takve su uloge zakona i drutva u propisivanju stanovite
etike kod ljudi. Meutim, ono to je donio islam, jeste obuhvatna,
potpuna i savrena etika koja obuhvaa ljudsku volju i osjeanja,
ovjekovu vanjtinu i unutranjost, tako da mu se ne moe desiti
nikakva greka, manjkavost ili teorija o dominaciji i eksploataciji.
Takva etika iscrtava jasan i siguran put koji onome ko ga slijedi
garantira sreu na ovome i Buduem svijetu. Ovo zato to islam, u
svojoj etici, istovremeno pridaje znaaj i ovome i Buduem svijetu,
dok sve druge etike, koje izviru iz ljudskih zakona ili iz drutvenih
vidova organiziranja, kao predmet interesiranja imaju ostvarenje, po
mogunosti - a vrlo rijetko uspiju - sree samo na ovom svijetu.
One se pretvaraju da ne znaju ili stvarno ne znaju da je ovjekov
ivot na Buduem svijetu vaniji i dugotrajniji od ivota na ovom
svijetu. Daleko je od toga da ti zakoni i reimi mogu ikad ljudima
ostvariti makar i sreu samo na ovom svijetu, a kamoli oslovljavati
na razmiljanje o Buduem svijetu.
Te zakone i poretke, tokom cijele ljudske historije, pogaale su
greke i manjkavosti, uobraavanje i samozavaravanje. Eksploatiranje
slabih, najruniji je oblik eksploatiranja u kojem se ide dotle da se slabi
ljudi prodaju kao roba, nakon ega se na razne naine iskoriavaju
kao roblje.
U okrilju takve etike, koju iznose zakoni i reimi, iznevjeren
je znaaj ovjeka. Tokom feudalizma, na Zapadu, ljudski rod je bio
podijeljen na klase u okviru kojih su bogati prodirali siromane,
a plemii poniene. Ni Istok se u tome nije razlikovao od Zapada.
U okrilju iste etike, na Indijskom poluotoku je nastala kasta
nedodirljivih. Evropljanin je mogao otii u Afriku i ulovoti ovjeka,
kao to ulovi ivotinju, odvesti ga u Evropu ili Ameriku i koristiti kao
roba, samo zbog toga to se ulovljeni nije bio u stanju odbraniti pred
Evropljaninom kojeg je naoruala vrijeme humanizma i renesanse!
Dotle, etika koju uspostavlja islam, ne doputa da se ovjek tako
poniava, ve strogo pazi da cjelokupan ljudski rod ivi u blagostanju
bratstva, ljubavi, izvravanja zadataka i uivanja prava. To potvruje
da je vjerovanje dio ljudske naravi i, Allahovim udahnuem, uroene
sklonosti. Kad se naie na ovjeka koji ne vjeruje i runo se ophodi s
129
bratom ovjekom, to je fenomen koji zavrjeuje prouavanje razloga
zbog kojih se on udaljio od onog to mu je uroeno.
Islam, kao zavrna, najpotpunija i najsavrenija vjera, koja je
derogirala sve prethodne vjere, sa zdravom, pravednom i odmjerenom
etikom, jeste vjera kojoj e se sav ljudski rod prikloniti jednog
dana, koji nije daleko, ako se nae dovoljno njenih sljedbenika koji
dosljedno primjenjuju sve to islam prua.
2. Kako islam odgaja moralnost?

Kao potpuna i zavrna vjera, ija koncepcija je najsavrenija
i najsposobnija da ovjeku prui sreu i na ovome i na Buduem
svijetu, islam je u stanju da, u oplemenjivanju moralnosti, iznese
savrenu koncepciju, u kojoj niko ne moe nai bilo kakvu pukotinu,
a to se ve potvrdilo.
Islam ljudsku moralnost oplemenjuje na mnogobrojne savrene
naine koji ne mogu jedni bez drugih. To meusobno dopunjavanje
naina, u islamskom oplemenjivanju moralnosti, se zasniva na
temeljima i stubovima na kojima se uzdie zdanje izvrsne moralnosti,
sposobno da, onome ko se njime kiti, ostvari sreu i na ovome i na
Buduem svijetu.
U ovom dijelu odjeljka, nastojat emo ukazati na sve osnove,
da bismo nakon toga, u skladu s mogunostima koje moe pruiti
obim jedne knjige, o njima malo opirnije govorili, ostavljajui
mnogobrojne pojedinosti za nau, ako Bog da, drugu knjigu. 126
Osnove na kojima se uzdie zdanje islamskog oplemenjivanja
moralnosti su:
- znanje;
- vjerovanje;
- ibadet;
- dozvoljeno i zabranjeno;
- uzimanje Vjerovjesnika, s.a.v.s., za uzor;
- nareivanje dobra i zabranjivanje zla i
126
To je knjiga Islamski odgoj (At-tarbiya al-islamiyya), koja je, s Allahovim
doputenjem, u zavrnoj fazi pripreme.
130
- borba na Allahovom putu - uz pridravanje islamske etike u
svemu istaknutom.
To su osnove na kojima poiva ne samo izvrstan moral ve i
uravnoteen ljudski ivot, usklaen s onim ime je Uzvieni Allah
poastio ovjeka, zahvaljujui kojem bi svako drutvo moglo ostvariti
najvii stepen sigurnosti i blagostanja.
Islam, pomou njih, uspostavlja najsavreniju koncepciju
oplemenjivanja moralnosti. On time uvjerljivo dokazuje da onom ko
slijedi njegove principe moe ostvariti potpunu sreu i na ovome i
na Buduem svijetu.
Uz Allahovu pomo, razmatranje tih osnova zapoinjemo
navodei pojedinosti, u dovoljnoj mjeri za ovu knjigu.
1.Znanje
Razumnima je nesumnjivo jasno da uravnoteena i zdrava

moralnost moe poivati samo na znanju. Znanje je, kod Allaha, u
rangu vjerovanja, a ljudi, koje krasi znanje, su izjednaeni s onima
koji vjeruju. Njihov ugled Allah uzdie iznad ugleda drugih ljudi.
Uzvieni Allah kae: Allah e na visoke stepene uzdignuti one meu
vama koji vjeruju i kojima je dato znanje. A Allah dobro zna ono to
radite. 127
Uenjaci
su ljudi koji razmiljaju, razmatraju, koji su sposobni
ispravno razumjevati, analizirati i izvoditi zakljuke, razumijevati
ciljeve i domete. Uzvieni Allah kae: To su primjeri koje Mi ljudima
navodimo, ali ih samo ueni shvaaju. 128
Uenjacisu najdostojniji ibadeta Allahu, jer najbolje znaju
Allahova prava kod njih. Zato se oni plae Budueg svijeta i, u svakoj
prilici, Allaha mole za milost. Ne slie onima koji Allaha spominju
samo u bolesti, koji zanemaruju posmatranje jasnih dokaza, na nain
kako ih posmatraju ueni ljudi, na osnovama jasnih dokaza koji ih
upuuju i usmjeravaju na dobro. Uzvieni Allah kae: Reci: "Zar su
127
Kur'an, Al-Mugtidala, 11.
128
Kur'an, Al-:Ankabut, 43.
131
isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku
primaju!"- 129
Ueni ljudi su oni koje lani sjaj ne moe odvratiti od Istine,
koje nita ne moe obmanuti i sprijeiti da se dre Istine. Oni se
ne uputaju ni u ta, po emu im ovaj svijet zasjenjuje Budui, ve
shvaaju da je ono to je kod Allaha, bolje i vjenije za onoga ko
vjeruje i ini dobro. Oni svoje savjete stalno upuuju drugima, ali
to mnogi ljudi ne shvaaju. Uzvieni Allah kae: "Teko vama!" -
govorili su ueni - "onome koji vjeruje i ini dobra djela bolja je Allahova
nagrada, a bie samo strpljivima pruena.". 130
Ovo je bio jedan mali broj ajeta koji jasno govore o znaaju
znanja. Pored njih, postoji i jedan broj asnih Vjerovjesnikovih,
s.a.v.s., hadisa koji to isto potvruju.
Prema predanju koje poinje od Ibn Abbasa, r.a., Ebu Nu'ajm
prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ljudi najblii
vjerovjesnitvu su uenjaci i borci na Allahovom putu. Uenjaci
upuuju ljude na ono to je objavljivano poslanicima, a borci
na Allahovom putu se sabljama bore za ono to je objavljivano
poslanicima.".
1_,JW r I jAi Lof r I jAiJ ~~I jAi o~ I ~J~ t.r ~J~ V""L;J I'-!)f 01
~~)li~ .::...~4-- Lo ~ IJ..u4J ~~I jAi LoiJ ~~)li~ .::...~4-- Lo
Takav je i hadis koji Imam Hakim, u djelu Tarik al-Nisebur,
prenosi od Ebu Derdaa, r.a., u kojem je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
"Vjerovanje je gola, a odjea mu je pokornost Allahu. Nakit mu je
stid, a plod znanje.".
rl ;.j )J ~L;-1 e,,_jJ L>~I 4-..NWJ 04.r- 04)'1

Tu spada i hadis koji Darimi prenosi od Abdullaha ibn 'Amra,
r.a., u kom se kae: "Kad je Allahov Poslanik, s.a.v.s., proao pored
dvije grupe ljudi u svojoj damiji, rekao je: 'Obadvije su u dobrom
poslu, samo to je jedna u boljem nego ona druga. Dok jedni mole
Allaha i ude za Njim, pa e im On, ako htjedne dati, a ako htjedne
129
13
Kur'an, Al-Qa~a~, 80.
132
uskratiti, ovi drugi izuavaju nauku i pouavaju neuke. Oni su bolji.
I ja sam poslan da obuavam!' Zatim je sjeo meu njih."
~ J ~
. - ,r - ri -.-J,.& :U1, c...s'"""',
i --k1 J:r"J -, ~1 J~d.,
- . k1 ~ ,. <f~-
,,. ... ..._"' r;;: ......
~u
~1 ,. 5~ -- 11 5y '.D" ~~,
,: ..J'.J , Y' Ci~ , ., ~ u--
,:r, '1 ';.1:i ~~t- '. \;:_~~JI.ii
J J::>' .._,,.- ,
"" ,,.. ,,. ....
.., ... o ... 'JI o o ... o o ... ::i ... .. :;< o ,,..
~ ~~1 0;.i;.;.J ~1 ~t ~1 0_,.~;;:..t ;~}A Ci.J ~~~;u

;G 0 ~~t
"" /. "" "" t/l o ,;:i J. o"'
' , 1.:_ n~ ~ ~ LW I ';.i
&~\'"'uu ,. ~Ju--
Takvo je i predanje koje Darimi prenosi od Ibn Me'suda, r.a.,
u kom se kae: ''Allahov Poslanik, s.a.v.s., mi je rekao: 'Izuavajte
nauku i druge obuavajte. Prouavajte svoje stroge dunosti i njima
druge obuavajte. Izuavajte Kur'an i njime druge pouavajte. Ja sam
ve zabrinut. Nauka e biti sputana, a do izraaja e doi novotarije,
dotle da e se dvojica prepirati u stavu oko neke stroge dunosti i
nee nai nikoga ko e im moi presuditi."'
o ;ii " ... o ::i ... "" '/J o o ;;i
0T~I I~ ~81 ~~J ~l~I 1;.i;.; ~81 ~;.t;..J ~I I~

o o... "" ... o o... o o o # o # "' ... "" 'li
. 081 ~ :- ~:q' :t:.~' .z';;' '. ~l~W ,_,''I 'l..t , 81 ~-~1;:_-
y, --~~~Ju- .. 17J.f'~Jrr.j~t..Y' :r--J
,. o ~ ... ,,.. ... ,,. ... ,,..
I'~~~ l-~: l~f 01~ ~ W., '
~ ~ , ; ..;J
Znanja nema bez uenja. Kao to islam ukazuje poast znanju

i visoko uzdie rang uenjaka, on odaje poast i uenju i pouavanju.
Uzvieni Allah kae: Neka se po nekoliko njih iz svake zajednice njihove
potrudi da se upute u vjerske nauke i neka opomirzju narod svoj da mu se
vrate, da bi se Allaha pobojali. 131
Prema predanju koje poinje od Ehu Derdaa, r.a., Darimi
prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko bude slijedio
neki put na kom se dri nauke, Allah e mu olakati da nae put
ka Dennetu. Meleki e iriti svoja krila onom ko trai nauku. Za
onoga ko trai nauku, oprost grijeha, kod Allaha e traiti sve to
je na nebu i na Zemlji, ak i kitovi u moru. Prednost uenjaka pred
Allahu pokornim ovjekom je slina prednosti Mjeseca pred ostalim
nebeskim tijelima. Uenjaci su nasljednici vjerovjesnika, koji ne
131
Kur'an, At-Tawba, 122.
133
nasljeuju dinare ili dirheme, ve znanje. Koga to zapadne, zapao ga
je pravi, veoma obilan dio.".
fu;li10r6.1.:;l.:
, LJ, r ~ 11.rt.. .,.. . ~1 ~ '1~ -.. ~, .....,. ~
'_:hi.rt..~:- 0-"
~1- :d1 iJ: 0-"
d') .J '
: - j ./,l~ '-!- 17.::Li1..:JU.01--.::Li1
.'
-...J~ ) 1::..:-_.:._f
LJ r-;,- . ' ' ~
(:;,:\ w
0~. i y:c--
-'-~11L.,-1.::
..r,
~~1, 1 ".:.~<..Lt,;j1 c..s-
~ .r-- c..r--- ,
1;:_ r1~1 u------
1' ;.i01- u1- 0u1
.J , J -- ~ =-
,,; ,,,, "" ,,,. ,,; ,,;
~f:,j.<J ,: 17 :~- 1-
.:i.ii 1YJ.J !J t.:.;.>? ~-.J n;:.~ 1:.--:i ;ci~1 01! ci~1
J ., y;y. r ; , ;
~--
J.J ~
' ;ci;j1
~ "
.
' ' '
}lj ~ jt ~ .b:.t ~
'
Prema predanju koje poinje od Osman ibn A:ffana, r.a., Ibn
Made prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Najbolji meu
vama je onaj ko naui Kur'an i njime pouava druge.".
;;i.;j 5T~I ~:; ~f

Prema predanju koje poinje od Ebu Zerra, r.a., Ibn Made
prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ebu Zerre, da porani
i naui jedan ajet iz Allahove Knjige, vrjednije ti je nego klanjati
stotinu rekata, a da porani i usvoji neko praktino ili teoretsko
znanje, vrjednije ti je nego klanjati hiljadu rekata.".
Prema predanju koje poinje od Ebu Hurejre, r.a., Ibn Made

prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko doe u moju
damiju, prvenstveno s namjerom nauiti neto korisno ili drugog
pouiti, u rangu je borca na Allahovom putu, a ko doe zbog neega
drugog, u rangu je ovjeka koji gleda kako drugi uiva.".
.....1o ... ... "' a ... ~ 0 o... ...
l '... ..1..Al.$:.I ~ .~- '" ~
- .Jt; ~I;::- J:"':
,i '}li "-'t; 1 1.1.A
'-f.:1~. ;t;.. rJA
:' 0
c..r-:- iJ , , . , .?. ..ttJ

... ... ... ... ,,,,
-r
ft.. ,,; ...
:
,,,._
o.: S J,I ~~~ 1.:..~q tl .~- ,: ~1 .:, ;t;.:" Ji1

-~ e
... . ./"""'"! l..T-.Y , .?. .H' , ~ . 0-".J ,
, ,,; , ,,;
Vrijednost onoga ko naui se ne moe sasvim potvrditi,
dok ne poui nekoga drugoga. Zato, islam hvali onoga ko druge
pouava i saopava ono to je nauio, jasno istiui da e za to biti
dobro nagraen. To znai kontinuitet znanja i njegovo prenoenje
134
s generacije na generaciju otkako je Allah stvorio Zemlju. Ovakva
ocjena znaaja nauke je najbolja.
Prema predanju koje poinje od Zejda ibn Sabita, r.a., Ibn
Made prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Neka Allah
uini ozarenim ovjeka koji drugima prenese ono to je uo od mene.
Mnogo je prenositelja znanja koji ga sami ne razumiju; mnogo je
prenositelja znanja koji ga dostave onome koji razumije bolje od
njih.". U predanju Alija ibn Muhammeda, jednog od prenosilaca ovog
hadisa, je dodato: "Srcu muslimana za tri stvari ne treba zamjeriti:
za predanost poslu u ime Allaha, za naklonost voama muslimana i
ustrajavanje i privrenost njihovoj zajednici.".
... o "" ... ... o , ._ , ,...;::; ,,,. ... ... ~ J4 :il ...
:-Jlw l.1_;.~:./-~ w l.1_;.~1::1-~ -1~~t-1J.11-
rf , (.)"'; . JJ ,., ~ , (.)"'; . .;' ~ <..!' G r r-'2'
o"' ... "" 0
,,. o, "" ",,,. ,,. ,,. ... ,,. "" , ,.. ,,,. o'
l~:::q
r..r-- '~1~
~ ... , tsr 1~ ~.1.:. u-:-:-
. ~ 1:~:L:..i~~ ~ ~
d. ~1.::_w;1~illf
,., J , ,
Y'
... ... ... ~
't;.:' !t' ~. I ii Q~ .!..~~I\' ..t

& ih'J~ - - - c - J
Prema predanju koje poinje od Enasa, r.a., Ibn Made prenosi
da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Ko nekoga neemu poui, pripast
e mu nagrada onoga ko po tome postupa, nita manja od nagrade
onom ko po tome postupa.. "
o ,,,. .. .. . . , ,., ,. o :;;
q;J1 _r;t ~
(.)"'; ~ ~
-~- 'lJ 4.1, ,. !,)"';-
1 .:. r:.r t ~1n:1..&., ~- r:.r
: - _r; ~-
, ,
prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Najbolja sadaka je
kad ovjek neemu naui muslimana koji e kasnije pouiti drugog
brata muslimana.".
A:I "" f J. o Jb ..o ;;:i o"" J. o'
..:_L..11 ~i~. r-'
r-:-- ~, r-:--
~L..tl :q
.r tJ;;:. c:>i 4.9~1
, l '.:.f
u--
prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Dobra djela, koja e
se vjerniku prikljuiti na Sudnjem danu, se sastoje iz: znanja koje
je stekao i irio ga, dobrog djeteta koje je iza sebe ostavio, mushafa
koji je ostavio u nasljedstvo, damije koju je sagradio, kue koju je
sagradio za putnike namjernike, izvora koji je kultivirao, sadake koju
je za dobrog zdravlja odvojio od svoje imovine i dao za ivota. To e
mu se prikljuiti nakon smrti.".
135
~ ~ ..- _,,,., ;;, O ,,,, CI~ O ::i ;:i
~ li.J ~- . , ~ ~ ~- _,;.; ~LC_.::.;.- ~ ~ : I\ -~ 1 ~ L:, 01;
, JJ r-' J , Y . 'J ~ ~.r ~
~J...;:,t~1-fi
J
:f~. ~
?. .r-+' J
I 0
0 \le
1\ '!- 0
, - J t~1~f~-~-:_j--~
. ~ J ).) J ..r
-., ., .
~y ~ ~
~ L- ~":Y"'J ~ ':? ~L.4 ~ I'Y-"~
-t,, , . : ..::_, .;I
. li,
Znanje, uenje i pouavanje zajedno poivaju na etici, kao to i

etiku oplemenjuju i proiavaju od neznanja i egoizma. Nema dobro
uspostavljene moralnosti koja zna za Ispravan put, osim ako poiva
na znanju i po njemu se ravna.
Etika
odmjerenost koja vodi ka drutvenoj odmjerenosti ne
donosi plod, ukoliko u njoj ne sudjeluje znanje, budui da znanje
svakom ovjeku jasno govori da mu je to i to dunost, da je neto
korisno, neto tetno, neto zabranjena. I ne samo to, ve se ni Allaha
ne umije kako treba bojati, niti se prema Njegovim zakonima vladati,
niko osim onih koji su ueni: Allaha se boje od robova Njegovih- ueni. 132
Prihvaanje vrijednosti, koje islam preporuuje, i odbacivanje
prostakluka, koje islam zabranjuje, zahtijeva od muslimana znanje
koje mu razum i srce ispunjava zadovoljstvom, a preko udova se
manifestim kao rad i djelovanje.
Ako su ciljevi i interesi ljudi u vjeri i ovom svijetu zajedno,
moglo bi se shvatiti da su vjera i ovaj svijet prava mjera ljudskog
ivota, budui da je ovaj svijet, kao to ve znamo, oranica za Budui
svijet. Ovaj svijet se ne moe odvojiti od vjere, a ako do toga doe,
ljudi se prepiru i sukobljavaju. Ako je to tako, etika koju prua islam,
jeste ono to otklanja to prepiranje i sukobljavanje.
Takva islamska etika, nuno, poiva na znanju, uenju i
pouavanju,a to je ono to nas vodi k zadovoljstvu Uzvienog
Allaha.
2. Vjerovanje
Vjerovanje uope je ono to se zamilja u dui, u ta, u naelnom

smislu, nema sumnje, a vjerovanje kao stav u vjeri je ono to se smatra
uvjerenou, bez djelovanja, kao to je uvjerenost da Uzvieni Allah
postoji i da je On slao Svoje poslanike.
132
Kur'an, Fii/ir, 28.
136
Vjerovanje muslimana poiva na onom to mu propisuje razum
i tradicijska predanje, to jest na onom to mu propisuje zdrav razum i
mudri vjerozakon. Temelj tog vjerovanja je: "Nema boga osim Allaha,
Muhammed je Allahov rob i poslanik". To oitovanje obuhvaa dva
velianstvena uporita u vjerovanju muslimana, a to su:
1. Potvrivanje
Allahovoga postojanja, utvrivanje Njegovih
atributa i Njegovog djela;
2. Potvrivanje istinitosti Allahovog Poslanika, s.a.v.s., vezano
za sve to je on dostavio od njegovog Gospodara.
Ovakvo zdravo vjerovanje, postavljeno na dva tako velianstvena
temelja, jeste srika islama koja izvire iz vjerovanja, a vjerovanje ima
osnovne temelje na kojima poiva, bez kojih ne bi bilo to to jeste,
a to su:
a) vjerovanje u Uzvienog Allaha i spoznavanje Njegovog
Bitka, Njegovih atributa i Njegova djelovanja;
b) vjerovanje da Allah ima svoje meleke kojima izdaje zapovijed
da Njegovim poslanicima dostave sve to im On eli dostaviti;
c) vjerovanje da Allah ima knjige koje je slao i objavljivao nekim
Svojim poslanicima, a.s;
d) vjerovanje da je Allah slao Svoje poslanike i da je njihov
peat Muhammed, s.a.v.s;
e) vjerovanje u Sudnji dan i proivljenje, okupljanje, polaganje

rauna i dobijanje zasluene nagrade;
f) vjerovanje da sve to se deava, dobro i zlo, biva Allahovim
odreenjem.
Vjerovanje u Uzvienog Allaha podrazumijeva spoznavanje

Njegovoga Bitka i postojanja. Najpouzdanije od ega treba traiti
dokaz o postojanju Uzvienog Allaha, jeste zdrav razum i mudri
vjerozakon. Uzvieni Allah kae: Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena
noi i dana, laa koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude, kia
koju Allah puta s neba pa tako u ivot vraa zemlju nakon mrtvila
njezina - po kojoj je rasijao svakojaka iva bia, promjena vjetrova,
137
oblaci koji izmeu neba i Zemlje lebde - doista su dokazi za one koji
imaju pameti. 133
Znanje o Allahu, da je On vjean, nema poetka, ve je On
na poetku svega, prije svega to je i bilo i to sada jeste, jer kad bi
On bio neto to je uspostavljeno, bio bi Mu nuan uspostavitelj,
a Njegovom uspostavitelju bi bio nuan uspostavitelj, a njemu
uspostavitelj i tako do u beskonanost.
Znanje da je Uzvieni - u svom postojanju praiskonski, Onaj
koji nema poetka - vjean, Onaj koji nema kraja. Onome emu je
utvrena vjenost, nelogian je nestanak. Kad bi ono imalo svretak,
odnosno kraj i nestanak, na tome bi se zasnivalo neto to bi bilo
neistinito i nelogino, jer ono to nestaje, moe nestati samo po
sebi ili zbog neega to mu je opreno. Kad bi bio mogu nestanak
neemu za ta se moe pretpostaviti da traje samo po sebi, bilo bi
mogue pretpostaviti da to, samo po sebi, i nestane, a to je obino
naklapanje. Ukoliko nestaje po neemu to mu je opreno, a ako je
to opreno neto vjeno i bespoetno, nije objektivno ni da s njim
vjeno postoji, unato vjenosti oprenoga na koju smo naprijed
ukazivali, jer kako moe vjeno postojati ukoliko je pored njega ono
to mu je opreno. I sama pomisao da je stvoreno to to je opreno,
nelogina je, jer neto to je stvoreno, u svojoj oprenosti onom to
je vjeno, ne moe biti hitnije od vjenoga, da bi mu zbog oprenosti
okonalo postojanje.
Treba znati da On, neka je Uzvien, nije privren nekom mjestu,
jer je privrenost mjestu svojstvena stvorenim stvarima, a Uzvieni
Allah je vjean, na poetku svega - kako smo naprijed isticali. Treba
znati i da On, neka je Uzvien, nije organizam sastavljen iz organa,
jer kad bi bio organizam, bio bi privren nekom mjestu, budui da
je to neto karakteristino organizamu. Treba znati da On nije neto
stvoreno i poloeno u tijelo ili stanje tijela, jer je tijelo stvoreno i
privreno nekom mjestu. Uzvieni Allah je vjean i nije organizam
vezan za neko mjesto, kako smo naprijed rekli. Treba znati da je On
nepodloan odreivanju prema stranama. Sve te oznake mjesta: gore,
dolje, desno, lijevo, naprijed, nazad, zajedno su neto to je On stvorio.
133
138
Kad je stvorio ovjeka, stvorio ga je s glavom gore, nogama dolje,
desnim udovima desno, lijevim lijevo, s grudima naprijed i leima
nazad. Kad bi Allah bio podloan odreivanju prema stranama, bio
bi akcidentalan, kao i ovjek. Treba znati da On "sjedi" na Svom
prijestolju na nain koji niim ne negira Njegovu uzvienost, niti u
bliskost s Njim dovodi ita po emu se opisuje neto to je stvoreno
i prolazno. Treba znati da e Njega, bez odreenosti organizmom
i stranom, vjernici vidjeti na Sudnjem danu, u skladu s Njegovim
rijeima: Tog dana e neka lica blistava biti, u Gospodara svoga e
gledati. 134 Meutim, na ovom svijetu, niko Ga ne moe vidjeti, u
skladu s njegovim rijeima: Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On
do pogleda dopire; On je milostiv i upuen u sve. 135 Treba znati da je On
jedan i da nema druga, jedinstven bez premca, Koji jedini stvara
i kreira, Kojem nita slino nema da bi se s Njim izjednailo, niti
Njemu opreno da bi s Njim dolo u koliziju, u skladu s Njegovim
rijeima: Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah,
poremetili bi se. 136
Vjerovanje u Uzvienog Allaha zahtijeva i da se spoznaju
Njegova svojstva, to jest da se zna da je On Tvorac ovog svijeta,
Svemoan, Koji je svijet stvorio na najljepi nain. Logiki dokaz tome
je ravnotea u njemu, koja, kad bi popustila, svijet bi se odjednom
razorio. Uzvieni Allah je u svemu tome bio Moan, onako kako o
tome kae: On sve moe. 137
Treba znati da On zna i svojim znanjem obuhvaa sve to
postoji, da Njegovom znanju ne izmie nita ni veliine atoma, ni na
Zemlji ni na nebu, u skladu s Njegovim rijeima: I samo On sve zna., 138
te Njegovim rijeima: A kako i ne bi znao Onaj koji stvara, Onaj koji
sve potanko zna, koji je o svemu obavijeten. 139
Treba znati da je On iv, jer je Tvorac svijeta, Koji svojim
znanjem obuhvaa sve, nuno iv, a ako bi se pretpostavilo da On
134
Kur'an, Al-Qiydma, 22-23.
135 Kur'an, Al-An'am, 103.
136
Kur'an, Al-Anbiya', 22.
137
Kur'an, At-tagEbun, 1.
138
139 Kur'an, Al-Mulk, 14.
139
Dr. Ali Abd al-Ifaliin Mahmitd
tako Svemoan i sveznajui nije iv, to bi onoga ko to pretpostavlja
odvelo u nesuvislost. Uzvieni kae: Allah je - nema boga osim Njega
- ivi i Vjeni. Ne obuzima ga ni drijeme ni san. 140
Treba znati da On radi po svojoj volji. Sve to postoji izvire iz
Njegove volje i htijenja. On je Stvoritelj Koji proivljuje, Koji ini sve
ta eli. Uzvieni Allah kae: Gospodar tvoj, zaista, radi ono to eli. 141
Treba znati da On sve uje i sve vidi, da Njegovom vidu ne
promie nita, ak ni pomisli, niti najskrovitije primisli, a Njegovom
sluhu ne promie, ak, ni kretanje mrava. Uzvieni kae: Allah sve
uje i sve vidi. 142
Treba znati da On govori Svojim govorom, u kojem nema glasa,
niti slova, niti ita slino govoru drugih, da je taj govor imanentan
samo Njemu, neka je Uzvien, da je praiskonski. Njegova svojstva su
praiskonska. Da nije tako, On bi bio akcidentalan. Uzvieni kae: A
Allah je sigurno s Musaom razgovarao. 143
Treba znati da je Allahovo znanje vjeno, da On po Svojoj
naravi i svojstvima zna uvijek i sve to je stvorio, bez razlike u tome
da li se radi o prolosti, sadanjosti ili budunosti. Uzvieni kae:
Allah, zaista, sve dobro zna/1 44
Treba znati da je Njegova volja vjena, kao to je vjean i Njegov
Bitak, te da se ta volja tie stvaranja stvorenja i vremena stvaranja,
u skladu s Njegovim znanjem koje je prethodilo stvaranju. Uzvieni
kae: I zaista On moe, kada neto hoe, da samo za to rekne: "Budi!" - i
ono bude. 145
Treba znati da Uzvieni sve zna po Svome znanju, da je iv
na Svoj nain, Svemoan sa Svojom svemoi, da sve radi po Svojoj
volji, da govori Svojim govorom, sve uje na Svoj nain, sve vidi na
Svoj nain, da se ovako moe opisati po vjenim svojstvima, te da
je naklapanje onih koji kau: "Sveznajui bez znanja" isto kao kad
14
141
Kur'an, Hud, 107.
142
Kur'an, Al-lfagg, 75.
143
Kur'an, An-Nisd', 164.
144
145
Kur'an, Ya-sin, 82.
140
bi neko rekao: "bogat bez imovine". Znanje, znalac i ono to se zna su
stalno u pamenju, meusobno spregnuti, i jedno od drugoga se ne
odvajaju.
Vjerovanje u Uzvienog Allaha podrazumijeva i da se spoznaju
Njegova djela. Ona se ne mogu spoznavati, osim ako se zna da je sve,
to je na svijetu stvorena, proizvod Njegovog djelovanja i stvaranja,
jer nema drugog stvaraoca osim Njega. Svi ljudi i stvari na svijetu
su proizvod Njegovog stvaranja. Sva djela ljudi nastaju Njegovim
stvaranjem i zavise od Njegove svemoi. Uzvieni kae: Allah je
Stvoritelj svega,146 a na drugom mjestu On kae: Kad Allah stvara i
vas i ono to (vi) radite. 147
Treba znati da je Uzvieni Allah jedinstven u stvaranju djela
Svojih robova, koja ne izlaze iz okvira injenice da su definirana
ogranienom sposobnou koja je steena. Zapravo, Allah je Onaj
koji je stvorio i sposobnost i sposobnoga zajedno. Stvorio je i
mogunost izbora i izabranoga zajedno. Ograniena sposobnost je
svojstvena ovjeku. Stvaranje je svojstveno Uzvienom Gospodaru,
a nikako ovjeku, po onome to kod Allaha zaslui. Tako je i sa
svakim pokretom: stvara ga Gospodar, a ovjeka se tie po onom to
kod Allaha zaslui.
Treba znati da ljudsko djelovanje, iako je to ljudsko stjecanje, u
svojoj biti ne izlazi van okvira volje Uzvienog Allaha, budui da se
u Allahovom carstvu ne deava treptaj oka, niti pomisao, niti gest,
a da to ne bude Allahovim odreenjem, voljom, eljom i moi. Od
Njega su i dobro i zlo, korist i teta, vjerovanje i nevjerovanje. Dokaz
tome su Njegove rijei: A zar ne znaju vjernici da biA!lah, kad bi samo
htio, sve ljude na pravi put uputio?148 i Njegove rijei: A kad bismo
htjeli, svakog ovjeka bismo na pravi put uputili. 149 Ovo su bili dokazi
iz predanja.
to se tie racionalistikog dokaza o istaknutom, on se sastoji
u tome to grijesi, koje Allah osuuje i ne voli, dolaze od ejtana,
146
147
Kur'an, As-Saffat, 96.
148
Kur'an, Ar-Ra' d, 31.
149
Kur'an, As-Sagda, 13.
141
Allah ga prokleo. U Njegovom carstvu postoji i neto to On ne
voli. To ne znai da je On stvorio nekoga koga ne voli, ko Mu je
nepokoran i prema Njemu grijei. To nee rei niko razuman, jer
Uzvieni Allah hoe da postoje zlo i grijesi, ali On ih ne nareuje.
Treba znati da Uzvieni Allah Svojom voljom stvara i kreira,
da On to ne mora. Zapravo, On nita ne mora. Kad bi On neto
morao, to to bi On morao, bilo bi neto monije i snanije od Njega,
a to bi bila nesuvislost.
Treba znati da su spoznavanje Uzvienog Allaha i pokornost
Njemu obaveza koju je UzvieniAllah propisao Svojim vjerozakonom,
a nije obaveza od strane razumskog nahoenja.
Treba znati da je Uzvieni Allah poslao Muhammeda,
s.a.v.s., kao peat vjerovjesnika i poslanika, da derogira ranije
vjerozakone idova, krana i mandejaca, da ga je Uzvieni Allah
podravao mnogobrojnim nadnaravnostima (mudiza), kao to je
raspoluivanje Mjeseca, kamenii koji slave Allaha, progovaranje
kamile, izviranje vode iz prstiju, te plemeniti Kur'an nadnaravan po
izgovoru, znaenjima i kazivanjima.
Vjerovanje u Uzvienog Allaha propisuje i vjerovanje u
sve ono ta je Muhammed, s.a.v.s., rekao o Sudnjem danu: u
proivljenje i okupljanje, Munkirova i Nekirova pitanja umrlome
u kaburu, kabursko kanjavanje, vaganje djela, Pravi put, Dennet
i Dehennem, Poslanikove, s.a.v.s., zagovaranje, njegovo vrelo i
drugo, povrh vjerovanja i prihvatanja, kao istine, svega to je unio u
koncepciju i nain ivota ljudi na ovom svijetu.
Treba vjerovati da je Uzvieni Allah nekim poslanicima
objavljivao Knjige. Takve Knjige su one koje se spominju u
plemenitom Kur'anu, kao to su: Ibrahimovi Suhufi, Tevrat, Zebur,
Indil, te da je posljednja meu njima najpotpunija, za koju se Allah
obavezao da e je uvati od iskrivljavanja, dodavanja, oduzimanja i
nepravilnog prepisivanja, a to je plemeniti Kur'an.
Treba vjerovati u Allahovo odreenje i biti njime zadovoljan,
bez obzira na to da li bilo dobro ili zlo, jer vjerovanje u odreenje
je ono to ovjeka zaklanja ispred zapadanja u gnjev, negodovanje,
142
oajanje, alost, tugu i sline slabosti koje dokazuju slabost vjerovanja
u Allahovo odreenje.
Nakon svega, rekli bismo da je vjerovanje u pojedinosti o kojima
smo uopeno govorili,150 osnovni temelj na kojem poiva etika. Svaka
moralnost koju na injenje ili ostavljanje neega ne pokree zdravo
vjerovanje poremeena je i nedovoljna da ovjeku ostvari sreu na
ovom svijetu, a kamoli na Buduem, te kao takva zasigurno ne moe
ni drutvu ostvariti bilo kakav mir i sigurnost.
Zbog toga oplemenjivanje morala, u islamu, poiva prvenstveno
na vjerovanju i znanju, a, pored njih, i na jo nekim stubovima.
3. lbadet
Ibadet moe biti samo Allahu i nikome vie, jer je to potpuno
samopotinjavanje. Potpunog samopotinjavanja nije dostojan niko,
osim onoga kome su svojstvene savrene vrline, a to je Uzvieni
Allah. Uzvieni Allah kae: Gospodar tvrj zapovijeda da samo Njega
oboavate. 151
Ibadeta ima dvije vrste:
Prisilni ibadet. On se odnosi na ivotinje, biljke, neivu prirodu
i sve drugo u carstvu Uzvienog Allaha, kao to se to jasno vidi iz
Njegovih rijei: Allahu se pokorava sve to je na nebesima i na zemlji,
htjeli ili ne htjeli, a i sjene njihove, ujutru i u sumrak. 152 Pokoravanje
(sedda), u ovom ajetu,je ibadet, po tome to je ono samopotinjavanje,
skruenost i mirovanje. Tako postupati prema Allahu, prisiljeno je
sve to postoji.
Izborni ibadet. On se, iz reda svih Allahovih stvorenja, tie
jedino ovjeka. Izbornim ibadetom ovjek moe zasluiti nagradu.
Allah je ljudima ovakav ibadet naredio rijeima: O ljudi, oboavajte
Gospodara svoga, krji je stvorio vas i one prije vas, da biste se kazne
150
Ovdje, o vjerovanju ne moemo opirnije govoriti zbog koncepcije knjige,
budui da smo tome punu panju posvetili u djelu Fiqh a/-'aqida al-islamiyya
koje jo nije tampano.
151
152
Kur'an, Ar-Ra'd, 15.
143
Dr. Ali Abd al-1-faliin Mahmftd
sauvali, 153 kao i rijeima: Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim
ne smatrajte/1 54
Ibadeti, u islamu, su mnogobrojni. Neke je propisao Uzvieni

Allah, a neke je svojom praksom (sunnetom) uspostavio Vjerovjesnik,
s.a.v.s. Cilj i jedne i druge vrste je jaanje veze ovjeka sa Stvoriteljem
radi okretanja Njemu, zadobijanja Njegove ljubavi, te da bi ovjek
bio zadovoljan Stvoriteljevim odreenjem.
Iz reda takvih ibadeta, ovdje emo zahvatiti istou, dva
oitovanja, namaz, zekat, post, had, uenje plemenitog Kur'ana,
zikrove i svakodnevne neobavezne namaze. O svima njima emo,
uz Allahovu pomo, govoriti ukratko, u mjeri koju doputa njihovo
mjesto u ovoj knjizi.
* istoa. istoe u islamu ima dvije vrste: istoa tijela i istota
due. Na ova dva znaenja je zasnovan opi smisao ajeta u kojima se,
u razliitim prilikama, navodi rije istoa.
Uzvieni Allah kae: Damija iji su temelji, ve odprvog dana,
postavljeni na strahu od Allaha zaista vie zasluuje da u njoj obavlja
molitvu. U njoj su ljudi koji vole da se esto peru, a Allah voli one koji se
mnogo iste. 155
Prema predanju koje poinje od Ebu Malika al-Earija, r.a.,
Muslim prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "ienje je
pola vjerovanja.". ienje, ovdje, znai istou tijela i due, odnosno
vanjsku i unutarnju istou. Vanjtina se isti od neistoa, prljavtine
i otpadaka, uz odravanje line higijene priroene ovjeku (sunan
al-fitra). 156
153
154
155
156
U odravanje line higijene, koja je priroena ljudskoj vrsti, spadaju sljedei
postupci: 1) suneenje, 2) uklanjanje dlaka sa stidnih mjesta, 3) upanje dlaka
pod pazusima, 4) rezanje noktiju, 5) rezanje i skraivanje brkova, 6) skraivanje
brade, 7) skraivanje kose, 8) odravanje sijedih vlasi u kosi (mukarcu i eni),
te u bradi (mukarcu), 9) bojenje sijedih vlasi knom, crvenom i utom bojom i
10) mirisanje mousom ili slinim mirisima.
144
istota unutranjosti zahtijeva ienje organa od grijeha i
prestupa, ienje srca od pokuenih i runih svojstava i iskvarenih
vjerovanja.
*Dva oitovanja. To su oitovanje da "nema boga osim Allaha"
i da "je Muhammed Allahov poslanik", odnosno, izgovaranje dvaju
oitovanja i postupanje u skladu s onim ta ona podrazumijevaju.
Ta oitovanja su, tavie, prvi stupanj vjerovanja i uvjet ulaska u
islam. Tako ih je Vjerovjesnik, s.a.v.s., komentirao kad ga je Dibril,
a.s., pitao, ta je islam, odgovorivi: "Islam je da oituje da nema
boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik.".157 Smisao
oitovanja nije u samome izgovaranju, ve u tome da ono bude
popraeno djelom i praktinom primjenom, da bi ta dva oitovanja
pruila cjelokupnu koncepciju ivota.
* Namaz. Namaz je stub ili potpora vjere. On je vjerniku
molitva propisana u odreenim vremenima. Uzvieni Allah kae:
... jer vjernicimaje propisano da u odreeno vrijeme molitvu obavijaju. 158
Uzvieni kae: . molitva, zaista, odvraa od razvrata i svega to je
runo. 159
Prema predanju koje poinje od Ebu Hure.Lre, r.a., Muslim
prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Sta mislite kada
bi pred vratima nekoga od vas proticala rijeka u kojoj bi se kupao
svaki dan? Da li biste kod njega mogli nai prljavtinu?". Na njihov
odgovor: "Ne bismo.", uzvratio je: "To je primjer pet namaza kojima
Allah brie grijehe.".
4_j'; :
J ~~
:.- '1;. u1- - .- - ~1~ ~
r..r r ~iY- u
J :;: .:5-.i;.t ._,t.
' ' - ,~ ' ; .;
1: 0t I !H
jf' r) .Y
... . . . . .. , ""
-
.... .... o
\S\.1..4..\ ~
~ ,,..
~ .... o
.r--;; ,_;---
..
'I-
' ~
... ,
u-

.tili .:..."E ~ :L\ ul' I ._,I 1:: l.!.lJJj
' J1J:.'-S"""-;. ,,J

4_j -; :
~ ~
':i I.Ylu :'-S"""
;,, -;.

Prema predanju koje poinje od Enesa, r.a., Taberani, u djelu

Al-Awsat, prenosi dajeAllahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko susretne
Allaha, a proputao je namaze, Allah nee obratiti panju na druga
njegova dobra djela.".
157
Hadis prenosi Muslim prema predanju koje poinje od Abdullaha ibn Omera,
r.a. (Kitab al-iman)
158
159
Kur'an, Al-Ankabut, 45.
145
Dr. Ali Abd al-Haliin Mahmiid
.Gl:.......> 0-" ~ ..ili~ t '>W ~ Y'.J ..ili~ 0-"
Dva navedena hadisa se tiu propisanih namaza. Meutim,
postoje neobavezni namazi, a to su sunneti, bez obzira na to da li su
pritvreni uz obavezne namaze ili u odreenim vremenima - kao to
su prijepodnevni (duha) i teravih-namaz- koje je Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
redovno obavljao ili nepritvreni - uopeno iskazivanje pokornosti
Allahu - koje Vjerovjesnik, s.a.v.s., nije redovno obavljao.
Uopeno gledano, neobavezni namazi su mnogobrojni:
- koji se obavljaju poslije ili prije obaveznih propisanih namaza;
- prijepodnevni namaz, vitr-namaz, kasni noni namaz i drugi;
- koji se i danju i nou obavljaju odreenim danima u sedmici;
- godinji namazi, kao to su dva bajrama i teravih-namaz;
- namaz koji se obavlja prilikom pomraenja Sunca i Mjeseca i
radi neke potrebe;
- namaz koji se obavlja kad se Uzvieni Allah moli za kiu.
* Zekat. On je jedan od stubova islama. Uzvieni Allah kae:
Molitvu obavljajte i zekat dajite. 160 Uzvieni kae: Onima koji zlato
i srebro gomilaju i ne troe ga na Allahovom putu - navijesti bolnu
patnju. 161
Uenjaci tvrde da troenje na Allahovom putu u ovom ajetu
znai davanje zekata.
Buharija i Muslim od Ebu Zerra, r.a. prenose da je kazivao:
"Zastao sam pored Vjerovjesnika, s.a.v.s., dok je sjedio u sjenci Kabe.
Kad me je ugledao, rekao je: 'Tako mi Gospodara Kabe, oni su na
najveem gubitku.". Tad sam ga ja pitao: 'Allahov Poslanie, koji su
to?'. Odgovorio je: 'Oni koji imaju najvie imovine, osim onih koji
kau ovako, ovako i ovako - ispred sebe, iza lea, desno i lijevo 162 - a
takvih je malo. Nema vlasnika deve, krave, ili brava, koji ne daje zekat,
a da mu na Sudnjem danu nee doi vee i deblje od tih koje ima, da
ga bodu rogovima i gaze papcima, tako da, tek to se izbavi ispred
jednoga, napadne ga drugo, sve dok se ne presudi meu ljudima.".
16
161
162
Tj. koji dijele na sve strane.
146
U zekat spada i milostinja za ramazanski bajram (~ac;lakatul
fitr). Ona je dunost svakom muslimanu kojem, do noi uoi
ramazanskog bajrama, pretekne dobara preko potreba da prehranjuje
sebe i one koje je duan izdravati, koja se ispunjava davanjem iznosa
u vrijednosti jednoga osrednjeg obroka izdvojenog iz raspoloivih
namirnica.
Zekata ima dvije vrste: zekat na imovinu i sadaka za ramazanski
bajram. To je ienje due od bolesti krtosti i davanja prednosti
vrjednijoj nagradi kod Allaha na Sudnjem danu onome ko Ga vjeruje
i pridrava se Njegova zakona.
Meu lijepe postupke, uz davanje zekata, spadaju
blagovremenost i davanje u tajnosti, saglasno rijeima Uzvienoga:
Ali je za vas bolj'e ako dajete siromasima kad niko ne vidi . 163 Meutim,
moe biti poeljno i da se javno pokae, ako je to sa eljom da
se drugi za tim povedu. Uzvieni Allah kae: Lijepo je kad javno
dajete milostinju, ali je bolje ako je dajete kad niko ne vidi .164 i bez
prigovaranja ikome, u skladu s rijeima Uzvienoga: Ne kvarite svoju
milostinju prigovaranjem i uvredama. 165 i da je smatra neznatnim,
jer kada bi drao da je ona znaajna ponio bi se i umislio sa njom.
Svako umiljanje vodi propasti. Kae se da kada se in pokornosti
vidi malim, on je kod Allaha velik, a da nepokornost kada god se
vidi velikom, kod Allaha je mala. Ponekad se kae i: "Dobroinstvo
se upotpunjuje s tri stvari: umanjivanjem znaaja, blagovremenou
i tajnou".
Meu
lijepe postupke prilikom davanja zekata spada i to da se
iz imovine daje najbolje i najdrae, te da se daje pokornima, onima
koji ne mare za ovaj svijet i ne trae.
Povezanost zekata sa etikom je oigledna, takva da joj nije
potreban nikakav komentar, a kamoli uvjeravanje. Onaj ko ga daje,
ispunjava Allahovu zapovijed kojom otklanja neiju potrebu, a to je
jedna poeljna osobina. Davalac je dostojan pozicije ovjeka s kojim
je Uzvieni Allah zadovoljan.
163
164
Ibid.
165
147
Dr. Ali Abd a/-lfaliin Mahmild
*Post. Allah ga je muslimanima propisao, kao to je propisivao
i ranijim vjernicima. Uzvieni Allah kae: O vjernici! Propisuje vam
se post, kao to je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili. 166
Post je etvrtina cjelokupnog vjerovanja. Tirmizija prenosi
da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Post je pola strpljivosti.".167
Ebu Nuaym, u svom djeluAl-iji{ya, prenosi da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: "Strpljivost je pola vjerovanja.". Ova dva hadisa zajedno
potvruju da je post etvrtina vjerovanja.
Nai raniji uenjaci su za post govorili da ga imaju tri vrste i

ranga:
1) post u opem smislu (suzdravanje stomaka i spolnih organa
od prohtjeva);
2) post u posebnom smislu (suzdravanje sluha, vida, jezika,
ruku, nogu i ostalih organa od grijeenja);
3) post s nadasve posebnim smislom u vjeri (suzdravanje srca
od svih niskih elja i misli o ovosvjetskim dobrima, od razmiljanja
o bilo emu osim o Uzvienom Allahu).
Post kao stroga dunost je post tokom mjeseca ramazana.
Neobavezni post (~awm nafi.la) je kad se posti jedan dan, a mrsi
drugi, kad se posti jedan dan, a mrse dva, ili kad se poste ponedeljak
i etvrtak svake sedmice ili tri dana od svakog mjeseca, a da bude u
saglasnosti s Vjerovjesnikovim, s.a.v.s., sunnetom.
Povezanost posta s etikom je jedna vrsta, svakome poznata
spregnutost. Post je disciplina, kontrola nad prohtjevima stomaka i
spolnih organa, a ujedno i disciplina koja se uvodi organima da se
sprijee u injenju grijeha. Etika u svome pravom tumaenju nije nita
drugo nego disciplina u ponaanju, kontrola i preiavanje strasti.
* Had. Had je jedan od stubova islama. To je ibadet koji se
izvrava jednom za ljudskog ivota, upotpunjenje islama, usavravanje
vjerovanja. Uzvieni Allah kae: Sada sam vam vjeru vau usavrio i
blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam
166
167
Tirmizija, Sahih, Ad-du'a',
148
bude vjera,168 a na drugom mjestu Uzvieni kae: Hodoastiti Hram
duan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogunosti. 169
Prema predanju koje poinje od Ebu Hurejre, r.a., Tirmizija
prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kad neko umire, a
da nije obavio had, neka umre kao idov ili kao kranin, kako god
odabere.".
Prema predanju koje poinje od Ebu Hurejre, r.a., Al-Buhari i
Muslim prenose da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko hodoasti
Hram, a ne imadne snoaja sa enom i runih rijei, izlazi od grijeha
ist, kao to je bio na dan kad ga je majka rodila.".
Uz ispunjenje uvjeta i sastavnih dijelova, had podrazumijeva
i mnogobrojne lijepe postupke. Jedna od najvanijih vidljivih radnji,
vezanih za had kao uvjet, jeste da se zanijeti s pokajanjem, otkloni
sve to je nepravedno, izmire dugovanja, da se do povratka s hada
obezbijede sredstva za izdravanje svih koje je dotina osoba duna
izdravati, izvre sve ugovorene obaveze, sa sobom ponese novani
iznos iz kojeg se moe neto predvidjeti i za dijeljenje siromasima.
Hadija je duan sebi nai druga za hada i prilikom polaska na
had klanjati dva rekata.
Svaki temeljni dio hada ima sebi svojstvene lijepe postupke.
Uzor za ugledanje prilikom ispunjenja uvjeta, temeljnih dijelova
i lijepih postupaka prilikom hada treba nam biti ono to je
Vjerovjesnik, s.a.v.s., izvravao prilikom Oprosnog hada. Zato se u
fikhu mogu nai, podrobno, mnoge pojedinosti.
Umra je mali had. Ona, takoer, podrazumijeva svoje uvjete,
temeljne dijelove i lijepe postupke. Meutim, od hada se razlikuje
po mnogim stvarima, a najvanije je to to je had vremenski odreen
u mjesecima hada, a umra je dozvoljena u svako doba godine.
Pojedinosti vezane za umru, njeni uvjeti i lijepi postupci su, takoer,
jasno izloeni u fikhskoj literaturi.
Povezanost hada i umre s etikom je jasna. Hadija, koji se
upuuje u Allahov Hram, izvrava obrede, otklanja sve nepravedno,
izmiruje dugove, osoba je koja drutvu, u kojem ivi, prua vrijedne
168
Kur'an, Al-Ma'ida, 3.
169
Kur'an, Ali 'Imrdn, 97.
149
usluge. Ako had obavi s takvim nijetom i takvim lijepim postupcima,
s hada se vraa ist od grijeha, kao to je bio na dan kad ga je majka
rodila. Tako poveava rastojanje izmeu sebe i grijeha i prestupa, a
to je ienje drutva od istih. Dovoljno nam je to se time ostvaruje
jedna vrijedna etika radnja.
* Uenje Kur'ana. Uzvieni Allah, za plemeniti Kur'an, kae:
Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista emo Mi nad njim bdjeti/17
Islamski uenjaci su, u vezi ovog ajeta rekli: "Nain njegovog
uvanja, u srcima i Mushafi.ma, jeste u stalnom uenju i neprestanom
izuavanju, zajedno s izvravanjem lijepih postupaka i uvjeta koje
uenje zahtijeva.".
Prema predanju koje At-Taberan1 biljei, u djelu Al-Mugam

al-kabir, prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s rekao: "Ko ui
Kur'an, a nakon toga mu se uini da je nekome dato vie nego njemu,
obezvrijedio je ono to Allah nemjerivo vrjednovao.".
Prema predanju koje poinje od Ebu Se:ida Al-IJudr:ija, r.a
Tirmizija prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Koga uenje
Kur'ana zabavi, pa ne doe moliti me da za njega inim <lovu, ja u
mu dati najveu nagradu koja pripada zahvalnima.".
Uenje
plemenitog Kur'ana treba biti praeno mnogim lijepim
postupcima, od kojih navodimo:
- da ua ima abdest, da je smiren i da se okrene prema kibli;
- da cijeli Kur'an proui za najdue mjesec, a najkrae tri dana;
- najpreporuljivije prosjenovrijeme je da se sedmino zavrava
uenje sedam hizbova, kako su praktikovali ashabi, r.a.;
- da ui lijepo i pravilno, da plae dok ui;
- da vodi rauna o propisima ajeta, kao to je seddetut-tilaveh;
- da trai utoite kod Allaha, Koji sve uje i sve zna, od prokletog
ejtana;
- da ui glasno toliko da uje samog sebe;
- da ui to moe ljepe i tanije.
Kur'an, Al-1.figr, 9.
17
150
Muslimanima je poznato da je ua Kur'ana na primanju kod
Uzvienog Allaha, da poruke plemenitoga Kur'ana podstiu lijepa
etika obiljeja, a zabranjuje runa, to uaa - ukoliko udovolji
jednome i drugome - izvodi na najviu razinu etike, takvu s kojom
je Allah, uistinu, zadovoljan.
Zikr i dova. I jedno i drugo su zikr Uzvienome Allahu. U
islamskom ummetu je usaglaen stav veine da nakon uenja
plemenitoga Kur'ana nema ibadeta koji se obavlja jezikom vrjednijega
od zikra, isticanja svojih potreba Uzvienom Allahu dovom samo
Njemu. Uzvieni Allah kae: Sjeajte se vi Mene, i Ja u se vas sjetiti,171
zatim: ... esto Allaha spominjite i hvalite. 172 Uzvieni kae: ... za one
koji i stojei i sjedei i leei Allaha spominju,173 a na drugom mjestu
Uzvieni kae: A kada molitvu zavrite, Allaha spominjite, i stojei i
sjedei i leei. 174
O dovi govore Njegove rijei: A kada te robovi Moji za Mene
upitaju, ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad me
zamoli. 175 Uzvieni Allah na drugom mjestu kae: Gospodar va je
rekao: ''Pozovite Me i zamolite, ja u vam se odazvatif "176
Zabiljeeni su mnogobrojni hadisi koji govore o zikru, meu
njih spadaju i sljedei:
Prema predanju koje poinje od Mua~a ibn I)ebela, r.a.,
Taberani prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "ovjek
ne moe uraditi nita to ga moe uvjerljivije izbaviti od Allahove
kazne nego spominjanje Uzvienog Allaha.". Kad su prisutni upitali:
''Allahov Poslanie, zar ni borba na Allahovom putu?" - odgovorio
je: "Ni borba na Allahovom putu, osim kad sabljom razmahuje dok
je ne slomi jednom, pa jo jednom, pa jo jednom.".
i Muslim prenose da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Uzvieni
171
172
173
Kur'an, Ali lmran, 191.
174
175
Kur'an,Al-Baqara, 186.
176
Kur'an, Ga.fir, 60.
151
Dr. Ali Abd al-Haliin Mahmiid
Allah kae: 'Ja sam kod pomisli Mog roba o Meni. Kad Me Moj
rob spomene u sebi, Ja njega spomenem u sebi. Kada Me spomene
pred skupom, Ja u se njega sjetiti pred skupom veim od njegovog.
Kad se on Meni priblii za pedalj, Ja u se njemu pribliiti za duinu
jedne ruke (arin), a kad se on Meni primakne za arin, Ja u njemu
za hvat dvije ruke. Ako on prema Meni krene, Ja u prema njemu
pouriti.". Pourivanje znai brzinu odziva.
:1<~~
..r ,, ,q -<~0Li
'-'i..S',..r -<~1~1~lit'
i..S',..r .... Jd-~
~t.~lifJ't;i11J
,,-1.; V- , ~
~-
..... ....
"" .... ...
J. "" ,.. "' o o .... .... ,- o ('"
.. ... o o ...
\S.\'" ..:l I o. -- o l\ , -- . I ' o
)~ ,. ; ~_,AJ ~ '-!'; '---! _r4J u;J ~ r- ~
o ~
~ '-' ..r.) ~
~ , ('"
~ i./,..r.) u~~ ~
I' .. .
J.Y' 2;f
i)-' .~ i.S',[jf 01'
- r...r;-;. LJ ~\S d1
,. ..:..;~;
,_,AJ
~1-; 11 ..:./~; 01',J
J, r..s'. . y4J
"' ,,. .... ..
Zikra ima mnogo vrsta, a jedna od njih je:
Tahlil - izgovaranje rijei La ilahe illallah.
Prema predanju koje poinje od Ehu Hurejre, r.a., Buharija i
Muslim prenose da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko izgovori:
La ilahe illallah wahdehu !a arike !ehu, lehul-mulku we lehul-hamdu
we huwe 'ala kulli ey'in qadiru jednom danu po stotinu puta, imat e
nagradu u visini deset osloboenih robova, bit e mu upisano stotinu
dobrih, a izbrisano stotinu loih djela. Bit e zatien od ejtana toga
cijelog dana sve dok ne omrkne. Niko nee biti nagraen bolje od
njega, osim onoga ko je uradio vie od toga.".
Tasbif; - izgovaranje rijei Subhanallah.

Prema predanju koje poinje od Ehu Hurejre, r.a., Buharija i
Muslim prenose da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko izgovori:
Subhanallahi we bihamdihi stotinu puta dnevno, grijeha e biti
osloboen kad bi ih imao kao morske pjene.".
~
:_,i1 .AS~ '1! .:..i\5 01' ~Lk;:. ,: 6;.o- ~lA - 4 ' k1 5~ J..i =,
, .) u: u - ~ , rY- '-} ,J , . .:.r
.. ,. "'
152
Prema predanju koje poinje od Sumare ibn l)andaba, r.a.,
Muslim prenosi da je Allahov Poslanik rekao: "Najdrae rijei
Allahu su: Subhanallah, Al-Hamdu lillah, La ilahe illallah, Allahu
ekbar. Svejedno je s kojim e zapoeti.".
,. o',:, ~ :ii ,,, ,,. :ii '" ::i ,,.. "' :ii ,,.. ,,.. o ""
~~.r'2-!.
'~'~<i
J:-' ..iii' ..iii ~I! JI~, ..ii i;.;LI'.J ..iii 0~ '''i ..iii JI! i ~I ~i
.J ! .J , , , . ~) ,
,
. .
, . $...... :ii ~
,
..::.>1..1.(~~
Prema predanju koje poinje od Musaba ibn Sada koji predaju
preuzima od svog oca, r.a., Muslim prenosi da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: "Ima li neko od vas ko nije u stanju danas stei hiljadu
dobrih djela?". Upitan: "Kako, Allahov Poslanie?" - odgovorio je:
"Neka ovjek sotinu puta izgovori subhanallah, bit e mu upisano
hiljadu dobrih djela, ili e biti osloboen hiljadu loih postupaka.".
JW r.J
. . '"" .. ' ;;;i
~..iii~ ~1 ~.,.:) ~ 0$ JU -,f;i if'J..;. ~

:ii
~:;.
, ._ J ,,.. ,,, ... ,,.. , ,_
0
li~f ~..:.ci dji.:..i;. : l~L.: jl:J ;: , ;.. ..iit ,, 1~ ..:_l; 0t :5-~t ~ ''f
. , - - . ~ u:, ' i Y- r.r . , - 1- ~
J CI" J. "' J. CI; ,,.. CI ,,. ~ ,,.._. ,,, ,,. ,,. O'
~Uli~~ 'i~ Uli~ ~;.;.__:i :UL.. ,. , , JU;:,;.. Uli

' -, - .J ' . - ' -; , ~
Tahmid- izgovaranje rijei AI-Hamdu lillah.
Prema predanju koje poinje od Ebu Malika Al-Eriia, r.a.,
Muslim prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., govorio: "Cistoa
je pola vjerovanja. Al-Hamdu lillah popunjava vagu; a Subhanallah i
Al-Hamdu lillah (zajedno) popunit e (ili su ispunile) prostor izmeu
neba i Zemlje. Namaz je svjetlost, sadaka dokaz, strpljivost blistav
sjaj, Kur'an dokaz u tvoju korist ili protiv tebe. Svi ljudi osviu
trgujui duom, pa je neko otkupi, a neko upropasti.".
"'o.... ,,. ,,,.o :;:iJ. o ::i ,,. , :ii o o ci :5 '"'""" ,;O
~)li .J'i tf":Af

, ..iJ i;.;LI'.J ..iii
, 0~' . .J 01~.r.::11 )li ..iJ i;.;LI'
.J 0Lc~I ~1-11
'L-;, )'.JT"""'
, - ! .r-"
jf ..!.U E.;..:.. ~Tjl1_; :~ ~lj 5Ll.~ iiJ...:.J1j )) ;~lj ~j~lj ~lj~I ~

J ,,. o, ,,, ,,. ' " "" ;5 J ,,, ...
1::.
~_,.. .J ~
''i 1::-~'~ ~ 'w. .J ~- V:- G'..JI r.rI<~
:; -
Prema predanju koje poinje od Ebu Zerra, r.a., Muslim
prenosi: "Siromasi su rekli Allahovom Poslaniku, s.a.v.s: 'Bogati daju
darove. Klanjaju kao to i mi klanjamo, poste kao to i mi postimo,
potvruju se davanjem sadake.' Poslanik, s.a.v.s., im je uzvratio: 'Nije
li Allah i vama dao ime se moete potvrditi? U svakom Subhanallah,
153
Dr. Ali Abd al-1-faliin Mahmitd
za vas ima izvjesnog davanja sadake, u svakom Al-Hamdu li/fah i La
ilahe illallah davanja sadake, u svakom Allahu ekbar davanja sadake,
u nareivanju dobra davanja sadake, u zabranjivanju zla davanja
sadake. Kad neko od vas supruzi da zalogaj u usta ili ima spolni
odnos, to je isto tako davanje sadake.' Na to su ga upitali: 'Allahov
Poslanie, kad neko od nas udovolji svojoj strasti, hoe li i u tome
imati nagradu?' Poslanik, s.a.v.s., je odgovorio: 'Ako posegne za
neim to je zabranjena, nije li mu to grijeh?'. Odgovorili su mu:
'Jeste!'. Tad im je odgovorio: 'Isto tako, ako udovolji u neemu to je
dozvoljeno, u tome e imati nagradu.'.".
~1J.;.~1)~ ~ -.j ~ ~1 J.;. ~1 ~t;._;.r ~ L.:li 0r ~~ ~r:;

,,. " ;!! J.o ;!! "" ~ ... a ...
~ 0.Y'' ~..J
' " I :. : ~
.:U I (.)"""I :. f ...:...;,; Ji I J
-I :. ~ ~Y':"' ~l..;
0r--'- ' ' L'- ,
~, ~
~ . , ~y
.}---") - J ,-
" :. 'a "'... """ n o... "' "' ... ,,. " ' "':. "'
~ 010;J..4; ~~.tili F.J.i ~_,i JJ ~1;t ~~ 0; l ~~0 r~
""" ~ 'li } ~... o.- "' ~ o ; .:; . .
r f'J 0 .J....p
._j '~IL, ' ~I I~: I<' ;_;J....p ~ l<' ;_;J....p 0' c: l<' ;_;J....p ~
0
, Jr-"; ~ c.rJ -- c.rJ .J::;"" c.rJ -;

.. ,. ,. ,. ;:; ... .,.,,. , .. o .,.,,. o ... .,.,,. ,
~~ u.G-t ~~t ~I Jr.) ~ 1_,Jli o~ rs~t ~ J.J o~?:; ~Jo~

... ......... , ,. o ... ,.."' ... ,,. : ... ... ~... ,,. ...
1:::.
~J !
.:.' 1;1 c.lJ.lsJ
,
' 1: ~~ '-'."1\Sf i I''
))~ ~ ,. .,;> ~. 1:::. .:.' 1 !'f'f n~ ''f1: ~.:_i 0Y'"'..J
~J y ~ ) uu _;>:" ~
C'
0
~ ,,. ,,. ,,. ,,.o
l?,f ;_i ~L5 ~J\J-1 J

to se tie dove, o njoj govore mnogobrojni asni hadisi, a mi
emo navesti sljedee:
Prema predanju koje poinje od Numana ibn Beira, r.a.,

autori hadiskih djela, s naslovom Al-Sunan, prenose da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Dova je ibadet. Zatim je prouio Allahove
rijei: Pozovite Me i zamolite, Ja u vam se odazvati!". 177
prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Uzvienom Allahu nema
nita asnije od dove.".
:!! ,,. ,,. a ... o... ,,. ""
\S..:U = Jt;.J ..ili I;:_ ''<f ; ' ' 'I
I .:r,
, , .....s-\..r ~~
Prema predanju koje poinje od Ebu Hurejre, r.a., Al-Bubari,
u poglavlju Al-Adab al-mufrad, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s
177
Kur'an, Giijir, 60.
154
rekao: "Za upuenu dovu, u kojoj se ne trai grijeh ili prekidanje
rodbinskih veza, ovjeka muslimana nee zaobii neto od tri stvari:
- da mu se dova odmah uslia;
- da mu da plodove na Buduem svijetu;
- da od njega bude otklonjene neto tetno, srazmjerno teini
dove!".
~ iJi lAI 0'.>IS ~! ~f 'ji t""J ~ 'jJ ~k ~ yJ.J.. r1-- 0-4 lA

41!... _,..JI 0-4-.:.s- !J.J.. iJf lAIJ _,..>'li.) J U._,.>J.J_ iJi lAIJ -.J_y~ J
Dova podrazumijeva mnogobrojne lijepe postupke, od kojih
emo navesti:
- da se za dovu izaberu znaajna vremena, kao to je Dan

Arefata, mjesec ramazana, petak, kasni pononi sati, tj. svitanje;
- da se za dovu koriste posebno prikladne prilike, u skladu s
predanjem po kom se nebeska vrata otvaraju kad se sudare redovi u
borbi na Allahovom putu, kad pada kia, prije otpoinjanja klanjanja
propisanog namaza. Prema predanju koje poinje od Enesa, r.a.,
Tirmizija prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Dova,
upuena izmeu ezana i ikameta, se ne odbija (.:.i1~~1 ~ ~;. ~ :1$.iJI
, .
;,;l,,~\' )"
~ ' ,
- da se upuiva dove okrene prema kibli i podigne ruke toliko

da mu se vide pazuha;
- da se snizi glas, da se dova izgovara poluglasne;
- da se ne optereuje rimom u dovi, uz pretjeranu poniznost,
skruenost, udnju i strah;
- da dova bude kratka i proeta uvjerenjem u njeno ispunjenje;
- da se u dovi bude ustrajno i da se ponovi tri puta;
- da se dova zapoinje zikrom;
- da se dova ne zapoinje traenjem;
- da se, upuiva dove, istinski pokaje i pribliiAllahu otklanjajui
sve nepravinosti.
U dove se ubrajaju i:
- ~alat i salam na Vjerovjesnika, s.a.v.s;
155
Dr. Ali Abd a/-Jjaliin Mahmiid
- traenje oprosta od Allaha (istigfar);
- svaka dova koju je praktikovao Vjerovjesnik, s.a.v.s;
- svaka dova koju su prakticirali Vjerovjesnikovi, s.a.v.s., drugovi,
r.a.
*Neobavezni ibadeti (ewrad).
Ewrd je mnoina od rijei wird (neobavezni ibadet) koja ima
vie znaenja, a mi emo navesti sljedea:
a) izvjesna mjera uenja Kur'ana ili spominjanja Allaha;
b) jedan dio noi koji ovjek provodi klanjajui;
c) redovno uenje Kur'ana i slino.
Taberani, u djelu Al-Kabir, prenosi da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: ''Allahu najdrai robovi su oni koji vode rauna o
Suncu i Mjesecu (radi zikra Uzvienog Allaha).".
iY- 0j~ ~!J ~~j.11 ~~I_, ~I~) .tili JI .tili~~ ~f 01_,

~~IJ~~~I
Uzvieni Allah kae: Sunce i Mjesec utvrenim putanjamaplove. 178
Uzvieni kae: Zar ne vidi kako Gospodar tvoj sjenu rasprostire - a da
hoe, ostavio bi je da miruje -, i kako smo uredili da na nju Sunce utie, a
poslijeje malo po malo Sebi privlaimo. 179 Uzvieni Allah kae: On vam
je stvorio zvijezde da se po njima u mraku upravljate, na kopnu i moru. 180
Tradicijski utemeljenih neobaveznih wirdova ima dvije vrste:
prvo, dnevni, njih je ukupno sedam:
1. izmeu raanja zore i izlaska Sunca;
2. izmeu izlaska Sunca i podneva;
3. ponavljanje istoga izmeu izlaska Sunca i podneva;
4. izmeu podneva i ikindije;
5. ponavljanje istoga izmeu podneva i ikindije;
6. izmeu ikindije i akama;
7. ponavljanje istoga izmeu ikindije i akama;
178
Kur'an, Ar-Raf;miin, 5.
179
Kur'an, Al-Furqan, 45-46.
18
156
drugo, noni, a njih je ukupno pet:
1. od akama, pa dok se svijet ne umiri na spavanju;
2. ponavljanje istoga od akama, pa dok se svijet ne umiri na
spavanju;
3. od poetka druge polovine noi, pa do raanja zore;
4. ponavljanje istoga od poetka druge polovine noi, pa do
raanja zore;
5. jo jedno ponavljanje istoga od poetka druge polovine noi,

pa do raanja zore.
Svaki od dnevnih i nonih wirdova ima svoje vrijednosti. Njihova
namjena je osvjetljavana u brojnim asnim hadisima, koje, zajedno
s komentarima, moemo nai u bogatoj literaturi posveenoj zikru
i wirdovima. 181
Najzad, svi ovi ibadeti povezuju vjernika s njegovim
Gospodarom, srce mu ispunjavaju vjerovanjem, ruke mu zaklanjaju
od posezanja za zlom, pomau mu da ini dobro i koristi ljudima.
Oni svi, skupa i pojedinano, spadaju u etiku kojoj su jedna od
osnova putem koje se islamski moral oplemenjuje.
Odgoj morala, kod mladih ili starih bez razlike, ovdje jasno
govori o vrstama ibadeta: istoi, dva oitovanja, namazu, zekatu,
postu, hadu, zikru, dnevnim i nonim virdovima koji djetetu, kroz
njihovo izvravanje, pripremaju istu atmosferu, poteenu grijeha,
prekraja i poroka, iscrtavajui mu jasan put sa znamenjem Istine,
dobra i Allahove upute.
Tako se, u izgradnji moralnosti pojedinca muslimana, djeteta
ili odrasloga, osnove znanja sjedinjuju s osnovama vjerovanja i ibadeta
i prate ga sve do njegovog susreta s Uzvienim Allahom.
Nimalo neemo pretjerati ako kaemo da ustrajno odgajanje
moralnosti, voeno Pravim, Allahovim putem, na kojem ni ispred
sebe ni iza sebe dijete nee vidjeti nita nevaljala, jeste ono to drutvu
181
Jedno od najboljih takvih djela je Ifilya al-awrad wa i'r al-al}bdr ft tallJii
ad-da'awdt wa al-a{fkdr (od En-Nevevija, umro 676. h. g.) nekoliko puta
objavljivana.
157
garantira mir, sigurnost, blagostanje i zadovoljstvo Uzvienog
Allaha.
Tokom veeg broja vijekova, islamska drutvo je uivalo
slast pridravanja islamske etike koja se razlijevala i na drutva iz
okruenja koja nisu bila prigrlila islam.
Meutim, slika o islamskoj etici se ne moe sasvim upotpuniti
bez preostalih osnova na koje smo naprijed ukazivali. Zato emo
govoriti i o njima, o svakoj pojedinano.
4. Dozvoljeno i zabranjena
Dozvoljeno (!pala!) je ono to Allah doputa. Temeljno znaenje
ove rijei je razvezivanje ili rasplitanje vora. U govoru se koristi sa
smislom: neto je razrijeeno, odnosno posta/o je dozvoljeno. Uzvieni
kae: !jedite ono to vamAllah daje, to je dozvoljeno i lijepo... 182
Zabranjena (/param) je neto to zakon zabranjuje raditi.
Temeljno znaenje rijei je neto to se zabranjuje, odnosno ono ije
izvrenje se zabranjuje. Zabranjena je i krenje ugovora, povreda
neijeg prava, neije svojine i slino. Uenjaci, na mnogo razliitih
naina, definiraju zabranjena. Neki kau da je zabranjena ono to
je zabranjena boanskim potinjavanjem (tasbir), kao u rijeima
Uzvienoga: A Mi smo mu ve bili zabranili dojil:fe. 183 Drugi kau da
je zabranjena ono to se prinudno brani, kao u rijeima Uzvienoga:
Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah e mu ulazak u Dennet
zabraniti. 184 Neto moe biti zabran}eno i po tome to ga ne odobrava
zdrav razum, budui da njegovo izvrenje teti ovjeku ili ugroava
ljudsku ast. Neto moe biti zabranjena i na osnovu vjerozakona,
kao u rijeima Uzvienoga: Reci: "Gospodar moj zabranjuje razvrat, i
javni i potajni. " 185
Odgoj etike, u islamu, putem spoznavanja onog to je
dozvoljeno i prakticiranja toga, te spoznavanja onog to je zabranjena
suzdravanjem i izbjegavanjem da se to ini, uz utvrivanje vrijednosti
182
Kur'an, Af-Ma'ida, 88.
183
Kur'an, Af-Qa!a!, 12.
184
Kur'an, Af-Ma'ida, 72.
185
Kur'an, Af-A'raf, 33.
158
dozvoljenoga i odbojnosti zabranjenoga, uvjerava da etike vrijednosti
islama praktino ne ostavljaju po strani nijedno podruje ljudskog
ivota, jasno govorei da su u njemu ivo prisutne.
Odgoj naravi putem praktikiciranja onog to je dozvoljeno i
izbjegavanja onog to je zabranjena, dobar je nain ienja pojedinca
i drutva od svega to nanosi tetu ili donosi zlo. Poto se sve to
zasniva na spoznavanju dozvoljenoga i zabranjenoga, spoznavanje je
neizostavni zahtjev vjerozakona.
Prema predanju koje poinje od Enesa, r.a., Ibn Made
prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Traenje znanja je
dunost svakom muslimanu (r1-4 J5' ~ ~} ~I ~ ).", za ta neki
uenjaci tvrde da se u vidu imalo znanje o onome ta je dozvoljeno, a
ta zabranjena.
U predanju od Ibn Masuda, r.a. se kae da je Vjerovjesnik,
s.a.v.s., rekao: "Traganje za onim to je dozvoljeno je dunost svakom
muslimanu. (r1-4 J5' ~ 4a..>.} J'YJ-1 ~ ).". Neki uenjaci smatraju da
se porukama ova dva hadisa eli jedno te isto.
prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "O ljudi, Allah je
dobar i prima samo ono to je dobro. Allah je vjernicima zapovjedio
ono isto to je zapovidio i poslanicima.". Tad je prouio rijei
Uzvienoga: O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra
djela inite, jer ja dobro znam to vi radite. 186 Zatim je dodao Njegove
rijei: O vjernici, jedite ukusna jela koja smo vam podarili... 187 Nakon
toga je rekao: "Kad ovjek, nakon to je dugo zemljom hodio,
a raupana kosa mu se nakupila praine, podigne ruke k nebu i
pone: 'Gospodaru moj, Gospodaru moj ... !'. Jo ako mu je hrana
nedozvoljena, pie nedozvoljeno, odjea nepropisna, kako tome
moe biti udovoljena?".
186
Kur'an, Al-Mu'munun, 51.
187
159
Dr. Ali Abd a/-Jfalfm Mahmud
~ ;;t ,; ; ~.f) 11 ~ Y.~1 j~ rJ ( ~j) ~s-i~~ 1_,.i51~T ~~I ~t
1<i1 , . : , 1- ' ; '-\:., 1- , " , ' 1- ' ~, " , \S " , \S L.....:.....:J I J, I ',,
i .r; ~ J i .;> . J i .;> '-(y---.!..oJ i .;> J <-;J) - <-;J) - ~ : ~~
, ~i.i~~ t
, , - r...s'
O tome, kako detaljno znati ta je dozvoljeno, a ta zabranjena,
govori literatura iz islamskog prava. Meutim, mi o tome govorimo
uopeno, onoliko koliko je u ovom kontekstu neophodno.
Zabrarzjeno je ono to se samo po sebi moe opisati kao
zabranjeno, kao to su vino, svinjsko meso i slino. To se zabranjuje
piti i jesti. Najprije, zato to su takva kakva su, a zatim zbog toga
to onome ko ih pije i jede uzrokuju tetu. Jela i pia mogu biti triju
vrsta:
1. ono to potie iz minerala, kao to je so i slino (od njih je
zabranjeno ono to konzumentu moe koditi);
2. to spada u biljke (od njih se zabranjuje ono to oduzima
razboritost, kao to su narkotici, opojna pia, ono to oduzima ivot,
kao to je otrov; zabranjene su i biljke koje ugroavaju zdravlje);
3. ono to je ivotinjskog porijekla, a ima ga dvije vrste:
a) to se jede nakon dozvoljenoga klanja i to se vadi iz mora;
b) to se ne jede, a to su krvolone zvijeri, koje jedu meso, kao
i sve ivotinje koje imaju kande i onjake.
U zabranjena spada i ono to je zabranjena po tome to onaj ko
ga jede ili pije, a nije ga zasluio kao dozvoljeno, kao to je ukradeno,
oteto i slino.
Zabranjena se stepenuje razliito, iako je sve to je zabranjena
nesumnjivo runo, ali tako to je neto runije od neega. Isto tako,
i dozvoljeno se razliito stepenuje, iako je uglavnom dobro, tako to
je neto bolje od neega.
Privrenost muslimana prakticiranju onog to je dozvoljeno ili
suzdravanju od njega iz bojazni da ne zapadne u neto zabrarzj'eno,
te privrenost izbjegavanju onog to je zabrarzjeno, pravo je
oplemenjivanje etike.
Neprihvatljivo je kod muslimana da sam sebi zabranjuje dobra
i nakit koje je Allah dozvolio, a kamoli da to on zabranjuje drugim
160
ljudima, imajui u vidu da Uzvieni Allah kae: Reci: ''Ko je zabranio
A/fahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukrasna jela?" Reci:
"Ona su za vjernike na ovom svijetu, na onom svijetu su samo za njih. " 188
Niko ne moe zabraniti, ni sebi ni drugima, dobra i nakit koje
im je Allah dozvolio, jer je samo Allah Onaj Koji zabranjuje.
Uzvieni Allah je ljudima zabranio sve ono to im, u bilo
kojem sluaju, kodi, svejedno da li se radi o moralnoj ili nekoj
uopenijoj teti. Uzvieni Allah kae: Reci: "Gospodar moj zabranjuje
razvrat, i javni i potajni, i grijehe, i neopravdanu primjenu sile, i da
Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio nije, i da
o Allahu govorite ono to ne znate. "189
Uzvieni Allah kae: On vam jedino zabranjuje: strv i krv i
svinjsko meso, i ono to je zaklana u neije drugo ime, a ne u Allahovo. A
onome ko bude primoran, ali ne iz elje, tek toliko da glad utoli, njemu
nije grijeh. Allah zaista prata i milostiv je. 190
Uzvieni Allah kae: A zato ne jedete ono pri klanju jeijem
spomenutoAllahovo ime kad vam je On objasnio ta vam je zabranio... 191
Dakle, to bi bile ope naznake onoga to je dozvoljeno i onog
to je zabranjeno koje smo u ovom saetku iznijeli, prepustivi onome
ko eli pojedinosti literaturu iz islamskog prava uope, u sklopu koje
o svakoj pojedinoj temi, jelima, piima, zabranama i dozvolama,
postoje posebna tematska djela.
Na cilj, u ovoj knjizi, je usredsrediti se na jednu velianstvenu
injenicu, a to je da islam moral odgaja kroz privrenost prakticiranju
onog to je Allah dozvolio i izbjegavanju onoga to je zabranio.
Pri tome preporuujemo da se uvijek ima na umu kategorian stav
ranijih uenjaka da se "zabranjenim treba smatrati ono to je Allah
zabranio, a to se tie onoga to zabranjuju ljudi, to nita ne znai". 192
Razumijevanje onog to je dozvoljeno i to je zabranjena,
te postupanje u skladu s njihovim pretpostavkama, mi smatramo
188
Kur'an, Al-A'riij, 32.
189
Kur'an, Al-A'rdf, 33.
19
191
Kur'an, Al-An'am, 119.
192
Ebu I:Iamid Al-GazalI, ll;ya' 'u/um ad-din, Al-l:falal wa al-l;aram.
161
znaajnom osnovom na kojoj islam zasniva etiko odgajanje
djece i odraslih.
5. Uzimanje Vjerovjesnika za uzor

Ovo je veoma vana praktina osnova na kojoj poiva etika
islamskog vjerozakona, budui da ljudi, ukoliko sebi za uzor uzmu
Vjerovjesnika, s.a.v.s., bivaju poteeni zapadanja u ono to izaziva
Allahovu ljutnju, postajui, ugledanjem, mnogo blii zadovoljstvu
Uzvienoga.
Etika Allahovog Poslanika, s.a.v.s., na koju se muslimani
trebaju ugledati, je najbolja i najsavrenija etika. U prilog dokazivanju
njene savrenosti i plemenitosti dovoljno je navesti rijei Uzvieng
Allaha, kojima se opisuje ta etika: ... jer ti si, zaista, najljepe udi ... 193
Majka vjernika, Aia, r.a., je opisala Vjerovjesnikovu, s.a.v.s.,
etiku, poistovjeujui je s Kur'anom. Muslim od Sada ibn Hiama ibn
Amira prenosi da je rekao: "Doao sam Aii, r.a., i pitao je: 'Majko
vjernika, kakva je bila etika Allahovog Poslanika, s.a.v.s?'. Ona je
odgovorila: 'Etika Allahovog Poslanika, s.a.v.s., je bio Kur'an.'. Tad
me je pitala: 'Uite li suru Al-Mu'minun?' Kad sam joj odgovorio
da znam, rekla je da uim i ja sam prouio: Ono to ele - vjernici
e postii, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju, i oni koji ono to
ih se ne tie izbjegavaju, i koji milostinju udjeljuju, i koji stidna mjesta
svoja uvaju. 194 Tad mi je ona rekla: 'Takva je bila etika Allahovog
Poslanika, s.a.v.s.'.".
Kur'an asni u sebi obuhvaa sve vrle osobine. Mnogobrojni
su ajeti koji nabrajaju i potanko izlau obiljeja plemenite naravi,
slino rijeima Uzvienoga u ovom ajetu: Allah zahtijeva da se svaije
pravo potuje, dobro ini, i da se blinjima udjeljuje, a razvrat i sve
to je odvratno i nasilje zabranjuje, 195 zatim rijeima Uzvienoga: Ti
sa svakim - lijepo! i trai da se ine dobra djela, a neznalica se kloni, 196
pa rijeima Uzvienoga: Zlo dobrim uzvrati, pa e ti dumanin tvoj
193
Kur'an, Al-Qalam, 4.
194
Kur'an, Al-Mu'munim, 1-5.
195
196
Kur'an, Al-A'raf, 199.
162
odjednom prisni prijateij postati, 197 te rijeima Uzvienoga: O vjernici,
klonite se mnogih sumnjienja, neka sumnjienja su, zaista, grijeh. I ne
uhoditejedni druge i ne ogovarajtejedni druge!, 198 i rijeima Uzvienoga:
... i strpljivo podnosi ono to te zadesi - dunost je tako postupiti. 199
U ovom kontekstu govori i hadis koji prenosi Ahmed prema
predanju koje poinje od Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: "Poslan sam usavriti plemenite udi (kod ljudi).".
To je bila okosnica Vjerovjesnikove, s.a.v.s., etike. U tome

nema nita udno, budui da je njega Uzvieni Allah odgajao,
odgoj mu usavrio, odabrao ga, pouio Kur'anu i mudrosti, pouio
ga onom to nije znao. Allahova zasluga u tome je velianstvena.
Prema onom kako Ahmed prenosi predanjem koje poinje od Ae,
r.a., Vjerovjesnik, s.a.v.s., je upuivao dovu: "Boe, savreno Si me
stvorio. Usavri moje udi!".
#~~~f~I
Prema predanju koje poinje od Qytbe ibn Malika, r.a.,
Tirmizija prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upuivao dovu:
"Boe, ja Ti se utjeem od loih udi, djela i hirova.".
~1;;.~1_-; ~lj ~~~I .:;ii~ !r, ~ ~;t J! r~i11

UzvieniAllah je muslimanima jasno rekao da Vjerovjesnikovu,
s.a.v.s., etiku trebaju uzeti za uzor, rijeima: Vi uAllahovom Poslaniku
imate divan uzor za onoga koji se nada Allahu i onom svijetu, i koji esto
Allaha spominje. 200
Kako istiu komentatori Kur'ana, ovaj ajet je prostrana i veoma
podesna platforma za ugledanje u Allahovog Poslanika, s.a.v.s u
pogledu onog to je rekao, radio i kako je u razliitim prilikama
postupao.
197
Kur'an,Fu11ilat, 34.
198
Kur'an, Al-Hugurdt, 12.
199
Kur'an, Luqmiin, 17.
20
Kur'an, Al-Abzab, 21.
163
Ehu ayk Al-Isbahani, 201 u djelu A!Jlaq al-Nabi, prenosi da je
Al-Hasan ibn Ali ibn Ehu Talib, r.a. kazivao: "Pitao sam svoga oca
kakav je bio Vjerovjesnikov, s.a.v.s., ulazak, tj. boravak u kui, a on
mi je odgovorio: 'Njegov ulazak je bio samo njemu svojstven. Kada bi
boravio u kui, vrijeme kojim raspolae dijelio je na troje, na dio koji
pripada Allahu, dio koji pripada porodici i dio koji pripada njemu,
tako to bi svoj dio raspodijelio na ljude, stavljajui se na raspolaganje
drugima na utrb sebe, nita im ne uskraujui. U periodu koji je
posveivao zajednici (ummet), u davanju dozvole i rasporedu, davao
je prednost zaslunim ljudima prema njihovoj vrijednosti u vjeri.
Neki od njih su imali jednu potrebu, neki dvije, a neki i vie. On
bi im se posveivao i traio da, u onome to ih on pita i o emu ga
oni obavjetavaju da im je potrebno, bude dobrobit za njih, a i za
ummet-zajednicu. Znao je rei: 'Vi prisutni, obavijestite odsutne.
Vi me obavijestite o potrebama onih koji me ne mogu neposredno
obavijestiti. Neka Allah uvrsti korake na Sudnjem danu onoga koji
vladara obavijesti o potrebi onoga koji to ne moe uiniti.'. Samo
se o tome kod njega govorilo i (u tom vremenu) nije primao nikoga
osim njih.'
Kad sam (oca) pitao o tome kakav mu je bio (Vjerovjesnikov,
s.a.v.s.) izlazak van kue, odgovorio mi je: 'Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
je uvao svoj jezik od onoga to se njega ne tie. On je ljude povezivao
i ni na koji nain ih nije razdvajao. Iskazivao je poast plemenskim
prvacima i imenovao ih njihovim voama. Paljivo je postupao s
ljudima i pazio da nikome ne uskrati izraze svog zadovoljstva i blage
naravi. Brinuo se o ashabima i raspitivao se o zbivanjima meu
ljudima. Pohvalio bi ono to je dobro i podrao, a uputio kritiku na
ono to ne valja i osudio ga. Bio je odmjeren i neprevrtljiv. Nije se
oputao, pribojavajui se da e se ljudi opustiti ili da e im postati
dosadno. Za sve je bio spreman i imao rjeenje. Nije uskraivao
niije pravo i nije ga davao drugom. Ljudi blii njemu su bili njihovi
najbolji. Njemu najvrjedniji je bio onaj ko je najvie druge savjetovao,
201
Ebu ayb al-I~bahani (369. h. god.), Ablaq An-Nabi, Maktaba An-Nah<;la, Al-
Qghira, 1972.
164
a najugledniji kod njega je bio onaj koji je najljepe druge tjeio i
. ..'
pomagao 1m
Kad sam (oca) pitao o tome kako je (Vjerovjesnik, s.a.v.s.)
sjedao, odgovorio mi je:
'Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije ni sjedao ni ustajao, a da nije
spomenuo Uzvienog Allaha. Nije za sebe imao rezervirana mjesta i
to je zabranjivao. Kad bi se prikljuivao nekom drutvu, sjedao je na
mjesto gdje je bilo slobodno i to je zahtjevao. Svakom sagovorniku
je pruao odgovarajuu panju, tako da je svaki sagovornik mislio
da upravo njega najvie cijeni. Ko je s njim sjedio ili mu izlagao
neku svoju potrebu, strpljivo bi saekao dok taj ne bi sam otiao, a
kad bi mu neko iznio neku svoju potrebu, ne bi se ni okrenuo, a da
mu to ne bi rijeio ili mu, pak, uputio olakavajue rijei. Njegova
irokogrudnost i narav su bile dovoljne ljudima, tako da im je bio
kao otac. Svi su pred njim bili ravnopravni. Prilikom sjedenja s
njim, vladala je atmosfera blagosti, stida, uvaavanja, iskrenosti i
povjerenja, u kojoj se nije dizao glas niti spominjalo ita nedolino,
bez ikakvih ispada koji bi se mogli raznositi. Svi bi umjereno govorili,
preporuujui jedni drugima moralnost i bojaznost, ukazujui poast
starijima i uvaavajui mlae, dajui prednost potrebnima i vodei
V )
racuna o neznancima ..
Kad sam (oca) pitao o tome kako se (Vjerovjesnik, s.a.v.s.)
ponaao prilikom sjedenja s drutvom, odgovorio je: 'Allahov
Poslanik, s.a.v.s., je uvijek bio nasmijan, blage naravi i ljubazan, a
ne grub i osoran, niti buan kao na pijaci. Nije bio bestidnik, niti
kuditelj, niti hvalitelj. Ne bi obraao panju na neto to mu ne
godi. Oni koji su od njega neto oekivali, nisu bivali razoarani,
niti odbaeni. Sebe je potedio tri stvari: prepirke, suvina govora i
onoga to ga se ne tie. Sagovornike je potedio tri stvari: kritiziranja,
sramoenja i istaivanja neijih sramota. Govorio je samo ono to
je smatrao korisnim, za ta moe imati nagradu kod Uzvienog
Allaha. Kad bi govorio, sluaoci su bili mirni, kao da su im ptice na
glavi. Tek kad bi zautio, sagovornici bi govorili bez upadanja u rije,
prepirke i nadgovaranja. Govornika bi, svi paljivo sluali, dok ne
zavri. Njihovo sudjelovanje u razgovoru je smatrao ravnopravnim.
165
Dr. Ali Abd a/-lfaUin Mahmiid
Smijao se onom emu se i sagovornici smiju, divio se onom emu se
i oni dive. Bio je strpljiv prema neznancima na grubom izraavanju
i postavljanju pitanja. ak su i ashabi prieljkivali njihov dolazak
(da bi se okoristili njihovim pitanjima). Govorio bi im: 'Kad vidite
da neko neto trai, pomozite mu.'. Prihvatao je pohvalu samo od
nekoga koga je sam prije pohvalio. Sagovrnika ne bi prekidao dok ne
bi zavrio ili sam prekinuo svoj govor.'.
Kad sam (oca) pitao o tome kako je izgledala utnja Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., odgovorio je: 'utnja Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,
je poivala na etiri osnove: blagosti, obazrivosti, uvaavanju i
razmiljanju. Njegovo uvaavanje se ogledalo u paljivom gledanju
i sluanju ljudi. to se tie njegovog razmiljanja, ticalo se Vjenoga
i Neprolaznog svijeta. Krasila ga je blagost u strpljivosti. Nita ga
nije moglo naljutiti i iznervirati. Posebno je bio obazriv u etvero:
prihvaanju neega lijepog da bi se povodila za tim; ostavljanju
neega runog da bi se klonila toga; traenju rjeenja o neemu to
moe unaprijediti ummet i poduzimanju onoga to je za ummet
najbolje, to e im donijeti dobro i za ovaj i za Budui svijet.". 202
Ovo je etika Vjerovjesnika, s.a.v.s., koju bi muslimani trebali
oponaati, o kojoj je govorio njegov amidi, Ali ibn Ebu Talib, r.a.,
koji se odgajao u njegovom okrilju, koji je prvi kao dijete prihvatio
islam.
Pred svakog muslimana se postavlja zahtjev da Vjerovjesnika,
s.a.v.s., kao uzor u moralnosti uzme zato to je ugledanje nain odgajanja
naravi, s kojim se ne moe usporediti nijedan drugi, pogotovo zato to
je to ugledanje na bezgrijenog Vjerovjesnika, s.a.v.s.
Vjerovjesnikova, s.a.v.s., etika je najjasnije izloena u
Vjerovjesnikovom, s.a.v.s., ivotopisu i asnom sunnetu. 203
202
Al-I~bahani, Al;laq An-Nabi s.a.v.s., s. 22-26.
203
O Vjerovjesnikovoj, s.a.v.s., etici postoji obimna literatura, a meu najpoznatija
djela spadaju: a) A-ama'il An-Nabawiyya, od Ehu Isa At-tirmi'.?ija, autora
Sahiha (postoje mnogobrojni krai ili dui komentari ovog djela); b)Al;laq En-
Nabi, s.a.v.s., o0 Al-I~bahanija, djelo koje smo netom citirali; c) ama'il An-
Nabi s.a.v.s., od Ehu Al-Abbasa Al-Mustagfiriya (432. h.god.); d) A-ifo'fi
ta'rifl)uquq al-Mu~tafo, od Al-~c;liya 'Iyac;la (544. h.god.); e) A-ama'il biAn-
Nur As-Sati' al-kamil, od Ehu al-J:Iasana Al-Maqarriya (552. h.god.).
166
Tako islam odgoj moralnosti zasniva na jednoj uistinu vrstoj
osnovi, a to je ugledanje na Muhammeda, s.a.v.s.
6. Nareivanje dobra i zabranjivanje zla

Ako je moral skup svojstava, po kojima se moe opisati onaj
koga krase, od kojih akter ubire plodove - tim vie to je privren
lijepim svojstvima, a kloni se loih - onda se islam, dok moralom
odgaja vjernika, ne moe time zadovoljiti, ve ga obavezuje da bude
nosilac produktivne moralnosti, djelotvorne u drutvu. Dakle, islam
se ne moe zadovoljiti time da lijep moral pojedinca krasi, a da on to
zadrava samo za sebe. Naprotiv, islam takvog pojedinca obavezuje
da i druge poziva lijepom moralu, da drugima brani primicanje bilo
emu loem, zato to se na taj nain upotpunjuje drutveni moral koji
cijelom drutvu omoguuje da ubire dobre plodove iz pridravanja
lijepe etike i izbjegavanja runih svojstava. To je temelj filozofije
nareivanja dobra i zabranjivanja zla.
Moralni odgoj, u islamu, proizlazi iz obaveze da se nareuje
dobro i zabranjuje zlo. vrsta je osnova na kojoj se sve zasniva i
bez koje ni u kojem sluaju ne moe. Da bi se pojedinac musliman
okitio islamskom etikom, mora svakome nareivati dobro i svakome
zabranjivati zlo.
Ukoliko svaki pojedinac nareuje dobro i zabranjuje zlo, u
razmjerama koje smo naznaili, cijelim muslimanskim drutvom e
zavladati zdrav moral i ope dobro. U skladu s tim, razne vrste nedjela,
zla i pokvarenjatva e se udaljiti, jenjati i nee imati poinilaca,
osim u jednome neznatnom broju koji nita ne vide, koji su i slijepi
i gluhi, a takvima e odredbe vjerozakona pokazati Ispravan put,
kako bi se iskorijenila graa za nevaljaltine, zlo i pokvarenjatvo. U
sankcijama i kanjavanju je ono to je potrebno i poeljno suzbijati
nepoeljno. Zbog toga im je Uzvieni Allah i propisao mjere.
Nareivanje dobra i zabranjivanje zla, prema tvrdnjama ranijih
uenjaka, "sredinja je osovina islama, radi koje je Allah slao sve
Svoje vjerovjesnike. Kada bi se njegov opseg suzio, znanje o njemu i
njegovo praktikovanje zapostavilo, vjerovjesnitvo bi bilo potisnuto
i vjerovanja bi nestalo. Rairile bi se slabosti, zavladale bi zablude,
167
Dr. Ali Abd al-l:lalfrn Mahmud
zagospodarila bi neznanje, maha bi uzelo pokvarenjatvo, razbuktali
bi se poari, ruila bi se naselja, a svijet ne bi svojih nevolja bio
svjestan sve do Sudnjeg dana.". 204
Nareivanje dobra i zabranjivanje zla je neizmjerna odgojna
vrijednost kojom je islam obavezao svakog muslimana i muslimanku.
Uzvieni Allah je islamski ummet uinio najboljom zajednicom koja
se pojavila u sklopu ljudskog roda, upravo tako to je obavezuje sa
nareivanjem dobra i zabranjivanjem zla.
Mi o nareivanju dobra i zabranjivanju zla opirno govorimo
u djelu Fiqh ad-da'wa i/ii Alliih, 205 na koje upuujemo onoga ko o
tome eli uti vie, a ovdje se zadovoljavamo samo onim to se iz
nareivanja dobra i zabranjivanja zla tie etikog odgoja.
Povezanost nareivanja dobra i zabranjivanja zla s etikim
odgojem omoguuje nam da se saeto osvrnemo na sljedea pitanja:
1. objanjenje pojma nareivanje dobra i odvraanje od zla;
2. Allahovo obavezivanje islamskog ummeta nareivanjem
dobra i zabranjivanjem zla;
3. uvjeti i lijepi postupci u nareivanju dobra i zabranjivanju
zla.
1. Objanjenje pojma nareivanje dobra i zabranjivanje zla

Dobro (ma'ruj) je svaki postupak koji razum i (pozitivni) zakon
prihvaaju kao neto dobro, a zlo (munkar) je svako djelo koje razum
i zakon ne prihvaaju i izriito odbijaju.
Islamski uenjaci iz razliitih vremena su bili miljenja da sr
i jezgro islama ini nareivanje dobra i zabranjivanje zla, te da su
svi Allahovi vjerovjesnici bili upuivani da ljudima od Gospodara
nareuju i zabranjuju ono i onoliko koliko je dovoljno da pobolja
njihove prilike i na ovome i na Buduem svijetu.
Budui da je Muhammed, s.a.v.s., posljednji vjerovjesnik i
poslanik, neophodno je bilo da on, u vjeri koju je dostavio, nareivanje
dobra i zabranjivanje zla iznese s najirim dometom i najobuhvatnijim
204
Ehu I:Iamid Al-Gazali, op. cit. II, s. 269., Taba'a al-alabi, Al-~hira.
205
Fiqh ad-da'wa ilaAllah, Nar dar al-wafa', Taba'a taniya, 1990.
168
smislom. To je tako, zaista, i bilo. Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije
nikakvo dobro propustio da ga ne naredi, niti ikakvo zlo da ga ne
zabrani. Sve zapovijedi, koje u sebi obuhvata islamska koncepcija,
su nareivanje dobra, a sve zabrane, koje sadri ta koncepcija, jesu
zabranjivanje zla i nevaljatina. Ne samo to, ve i svaki pojedinac,
grupa, organizacija, uprava i svaka vlast u islamu, kao primarni
zadatak ima nareivanje dobra i zabranjivanje zla.
Pomnim razmatranjem se moe uoiti. da je Allahovo slanje
ljudima u posljednjoj, najpotpunijoj, najsavrenijoj i najzatienijoj
Knjizi od gubljenja i iskrivljivanja - a to je plemeniti Kur'an - u biti
i samo po sebi nareivanje dobra i zabranjivanje zla, po tome to
je sve to je objavljeno u plemenitom Kur'anu, kako istiu islamski
uenjaci, ili obavjetavanje (if;biir) ili oslovljavanje (inii').
Obavjetavanje se tie prvenstveno Allahovog postojanja,

Njegovih atributa, Njegovih djela i stvaranja svijeta, a zajedniko
svemu je Njegova Jednoa (Et-Tev}:iid). Obavjetavanje moe biti
i kazivanje o vjerovjesnicima i poslanicima, o ranijim narodima
ili kazivanja koja obuhvaaju pouke, obeanja, prijetnje, poziv
na posmatranje i razmiljanje. To sve zajedno je poziv na dobro i
nareivanje dobra.
Oslovljavanje je, samo po sebi, nareivanje, zabranjivanje

i dozvoljavanje, a to se jasno pokazuje kroz nareivanje dobra i
zabranjivanje zla.
Ukratko se moe rei da je plemeniti Kur'an ]ednoa,
kazivanje, te nareivanje i zabranjivanje. S takvom trojnom podjelom
razumijevamo asni Vjerovjesnikov, s.a.v.s., hadis u Muslimovom
predanju, prema kojem je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pitao: "Ima
li neko od vas ko nije u stanju tokom jedne noi prouiti treinu
Kur'ana?". Kad su ga pitali, kako se moe prouiti treina Kur'ana,
odgovorio je: Reci: "On je A/fah - jedan, "206 a to moe biti shvaeno
kao da se izjednaava s treinom Kur'ana zbog toga to u sebi sadri
govor o Jednoi koja se spominje kao treina ukupnih sadraja
plemenitog Kur'ana.
206
Kur'an, Al-Iglti[, 1.
169
1; Jli 01;i1
i.r , r-
~i-~-~-
~ . J 1y Ili 01;11
, r-
,; ~ il:l
. y r-~-
~
0r 1-.:5J.;.f ~
~ -f
,. ,o ~ , ~
, r-I I ~ ~
0T , ~i .ili I J-"'
''
0
:
Uzvieni Allah je, ustima svoga posljednjeg poslanika,

Muhammeda, s.a.v.s., naredio svako dobro i zabranio svako zlo.
Dozvolio je sve lijepo i zabranio sve runo. Opisujui posljednjeg
vjerovjesnika, Muhammeda, s.a.v.s., i njegovu ulogu meu ljudima,
Uzvieni Allah kae: ... a milost moja obuhvaa sve: dau je onima koji
se budu grijeha klonili i zekat davali, i onima koji u dokaze Nae budu
vjerovali, i onima koji e slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji nee znati
da ita ni da pie, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indilu, zapisana nalaze,
koji e od njih traiti da ine dobra djela, a od odvratnih odvraati ih, koji
e im lijepa djela dozvoliti, a runa im zabraniti, koji e ih tereta i tekoa
koje su oni imali osloboditi. Zato e oni koji u njega budu vjerovali, koji
ga budu podravali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili - postii
ono to budu eljeli. 207
Zato je Allahov Poslanik, s.a.v.s., objanjavajui svoju ulogu,
prema onom kako prenosi Al-Buhari, to uvjerljivo potvrdio rijeima:
"Poslan sam usavriti udi (kod ljudi).". 208
Islamski ummet je najbolja zajednica koja se pojavila u ljudskom
rodu, jer se u njoj svakom pojedincu nareuje dobro, a zabranjuje
zlo. To se prakticira kroz borbu na Allahovom putu, vremenom,
trudom, novcem i snagom, a to je sasvim korisno i opravdano. Ranije
zajednice, koje su vremenski prethodile islamskom ummetu, nisu
nareivale dobro svakom pojedincu, niti su zabranjivale zlo svakom
pojedincu, ve su nareivale i zabranjivale samo u krugu svog
naroda i na prostorima svog zaviaja. Meutim, islamski ummet u
nareivanju i zabranjivanju sklanja i prostorne i vremenske granice.
Kao to je Uzvieni Allah u prethodnom ajetu, po nareivanju
dobra i zabranjivanju zla opisao, svog Vjerovjesnika, s.a.v.s., On
slino opisuje i njegov ummet: A vjernici i vjernice su prijatelji
;edni drugima: trae da se ine dobra djela, a od nevaljalih odvraaju,
i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se
207
Kur'an, Al-A'rtif, 156-157.
208
Al-Bubari, Al-Adab al-mufrad.
170
pokoravaju. To su oni kojima e se A/fah sigurno smilovati. A/fah je doista
silan i mudar. 209 Tako Uzvieni istie da je islamski ummet najbolja,
najkorisnija, najdobronamjernija ljudska zajednica, koja svakome
nareuje dobro i zabranjuje zlo. Ta zajednica je nareivanje dobra
i zabranjivanje zla upotpunila i sa stanovita opisa i sa stanovita
potvrene sposobnosti za to.
2. Allahovo obavezivanje islamskog ummeta

nareivanjem dobra i zabranjivanjem zla
Allah je islamski ummet Kur'anom, sunnetom i konsenzusom

(idma) obavezao da nareuje dobro i zabranjuje zlo. to se tie
Kur'ana, u njemu su Allahove rijei: Vi ste narod najbolji od svih koji
se ikada pojavio: traite da se ine dobra djela, a od nevaljalih odvraajte,
i u Allaha vjerujete. 210
Ovaj ajet jasno istie nekoliko veoma vanih poruka, a to su:
* da je Allah, po svome iskonskom znanju, za islamski ummet
znao da e biti zajednica vjerovanja koja e nareivati dobro i
zabranjivati zlo, te ju je zbog toga izveo pred ljudski rod da u praksi
provodi to neizmjerno dobro;
* da Uzvieni Allah taj ummet nije pred ljudski rod izveo zbog
etnikoga ili geografskog porijekla, niti zbog boje koe, ve zbog toga
to je on zajednica vjerovanja, nareivanja dobra i zabranjivanja zla;
* da se taj ummet kree pravcem pozivanja k Allahu, odnosno
upuivanja poziva da se nareuje dobro i zabranjuje zlo cijelom
ovjeanstvu, mnogobocima, nevjernicima i vjernicima grijenicima,
jer nareivanje dobra i zabranjivanje zla treba biti upuivano svim
ljudima.
Uzvieni Allah kae: A vjernici i vjernice su prijatelji jedni
drugima: trae da se ine dobra djela, a od nevafjalih odvraaju, i molitvu
obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To
su oni kojima e se Aliah sigurno smilovati. Allahje doista silan i mudar. 211
209
210
Kur'an, Ali 'Imran, 110.
211 Kur'an, At-Tawba, 71.
171
Dr. Ali Abd a/-lfallin Mahmiid
Ovaj plemeniti ajet naglaava neka pitanja koja bi se mogla jasno
izloiti kako slijedi:
* naglaava univerzalnost nareivanja dobra i zabranjivanja zla,
budui da se o tome govori bez ikakvog vremenskog ili prostornog
ograniavanja;
* naglaava obaveznost nareivanja dobra i zabranjivanja zla

enama, jednako kao i mukarcima, tako to e ena to prakticirati
u podruju svog djelovanja; 212
*naglaava da vjernicima koji prakticiraju nareivanje dobra i
zabranjivanje zla to prua poruku da se kroz prakticiranje nareivanja
dobra i zabranjivanja zla trebaju meusobno pomagati, a to praktino
znai da se meusobno savjetuju i pomau u istini i strpljivosti.
to se tie potkrepljivanja obaveznosti nareivanja dobra
i zabranjivanja zla Vjerovjesnikovim, s.a.v.s., sunnetom, postoje
mnogobrojni hadisi, od kojih emo spomenuti:
Prema predanju koje poinje od Abdullaha Ibn Me'suda r.a.,
Ebu Davud prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Prvo to
se kao slabost uvuklo meu Israilove potomke, bilo je to to je ovjek
znao sresti drugog ovjeka i rei mu: 'Boj se Allaha, ne radi to to
radi, to nije dozvoljeno!'. Meutim, kad bi ga sutra zatekao u istoj
situaciji, nije mu to branio. To mu nije smetalo da s njim sjedi, jede i
pije. Poto su tako radili, Allah ih je jedne protiv drugih okrenuo.".
Zatim je (Poslanik, s.a.v.s.) prouio: Jezikom Davuda i lsaa, sina
Merjemina, prokleti su oni od sinova lsrailovih koji nisu vjerovali - zato
to su se bunili i uvijek granice zla prelazili: jedni druge nisu odvraali
od grenih postupaka koje su radili. Runo li je zaista kako su postupali.
Ti vidi mnoge od njih kako s mnogobocima prijateljuju. Runo je
zaista ono to sami sebi pripremaju: da se Allah na njih rasrdi i da u
patnji vjeno ostanu. A da vjeruju u Allaha i Vjerovjesnika i u ono to se
njemu objavljuje, oni s njima ne bi prijateljevali, ali, mnogi su od njih
nevjernici. 213 Nakon toga je rekao: 'Ne, tako mi Allaha. Nareivat
ete dobro i zabranjivati zlo. Silnika ete uzeti za ruke i vratiti ga na
212
Vie o tome u naoj knjizi: Al-Mar'a al-mus/ima wafiqh ad-da'wa i/ii A/fah, N ar
Dar al-wafa', 1990., s. 188.
213
172
Istinu i pravdu. Inae, Allah e vas okrenuti jedne protiv drugih i
prokletim vas uiniti, kao to je i njih uinio.". 214
... J J ... ... ..... o J ... ... ... o"' ... , . ... :ii
i.Ll. t;- J~~.Y
_,, 1..::11 ~1: 1.:_11 0l.5' I ~1 , I ,' 1;:_ '-:~I\ I~ Ll Si 01
,,. ... ... , o... ... ...
~~.Y
... ... ... o
r.f.:',..r--".~~~
,
... o
U--'
'
-
......... ~ ... ::i ...
'j
,
...:ii :.
ilii 0 <~ 0f dj~;~ JL.J ..WI
., Y"- , - , ~
: ~dj 1.; ~~u :
- ('"" .;-:;; ~ ~
L..;
'J
0
;
0
;- .tu\ ~
- -1
:. J. ... , ~ . . ,. .. J ... ...,,. ... ...
~+JI~) Jlj ~ ~:; r ~;':!.;,_,i.; .tu\

.. .. , .. .. ...
0
.;,_r.; ~~ 1_,i;J L!.U ~j-~j 4_~j ,. ... ,. ,.

Jlj ( 0 -
('"" ~
u ) J.Y JI~ ( ('""-r
'' 0
I ' , ; '1; 0L.:J I;:_ I W ' I ' : I ' ~ <'
~ ~J J
-
, , ~ r.f.:',. .r--"~ '-i'-~ J.r-
0
'
0
... "' J. O ,.. ;ti ,,.. ;li J J. O ,,. ,.. ~ ;:ii ,,. A1 ;;i ;"Q ,,. ::i :;I _.
~ ~J<.8j tuaJ\ ~~ 0.1->Bj fal y, 0jg::1_; ~/,.;J.~ 0~8 ;u1_; JIS

, . """" J "' J.' .-:li "' : ,,. ,.."" '/i ... o ,,.. ::i ,,. O .- O,; '/J ,;O
"""'~~
\ "-
. i;:_~-,, u
, . ....
I: .
~...
.tu\ . , ,_-1 'i I'. -
0--!~J
...
-1 I 1;: ~ _:;1-
~l,.Y"' ~ ~j
I
.r-q --JI
lY"
. ~~~
Navodimo i hadis koji biljei Ahmed, prema kom je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Allah, zbog prestupa pojedinca, ne kanjava
druge sve dok zlo ne budu ravnoduno gledali oko sebe, iako su
sposobni sprijeiti ga. Ako nita ne preduzimaju, Allah e kazniti i
pojedinca i drutvo.". 215
,,. "' A1 ,.., ,... o o 'li ,,. ::i ..., ,..:;i ::i
,,, '.:1-~1:.~'--<:111'-- ~- ~l:L-1 1:~.~WI~~~ 1.::..- ~- ..11101
,,.Jbj
,- ~~i../::'..)"""""
\ ; Jy!. ~, c..r-.
... ... . - ~j f ....
... o ..-o ~ ;:i ... ... ... .. o... ... ... ...
~w 1_; ~L:L-1 .tu1 .;,ii ~~ 1_,.w 1~~ ;j~ ':>U ;j~ 0i ~ 0j~~t;
Tu je i hadis koji, u svome Es-Sahihu, biljei Muslim, prema
kojem je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko od vas vidi neko zlo,
neka ga sprijei rukom, a ako ne mogne, neka pokua jezikom, a
ako ni tako ne mogne, neka ga u srcu osudi - to je najslabiji dokaz
vjerovanja.". 216
... "' o ... ,,.. o,.. o ,,.. ... o... o ... ,,.. o,,. ,,.. ' ...
dj~' .w.Ll !~:: !~;-~: 1 i:,,L,;c.J.:, ;-!'I~\'<:~~<;::~_. f' :-
, :J -; ; c;-- r10\j4,jl.::.J.j
~ -- -; c;-- r ~ ---; ~ .r- 1-.; (.$ J i:.r
o } o ...
~4~1~i
to se tie dokaza na osnovu konsenzusa, on se sastoji u tome
to su pripadnici islamskog ummeta, poevi od vremena ashaba,
214
At-Tirmi'.?i ovaj hadis prenosi s neto izmijenjenim rijeima, ali istim sadrajem.
Ebu Dawlid ga navodi u poglavlju Al-Malal;im, a At-Tirmi'.?i u komentaru sure
Al-Ma'ida.
215
Ahmed, Al-Musnad, IV, 193.
216
Muslim, Sahih, Al-iman.
173
preko vremena tabiina i onih koji su za njima slijedili, pa sve do
naih dana, saglasni u stavu da je nareivanje dobra i zabranjivanje
zla dunost svakom muslimanu i muslimanki, sve dok za to budu
sposobni.
3. Uslovi i lijepi postupci u nareivanju

dobra i zabranjivanju zla
Uvjeti i lijepi postupci u nareivanju dobra i zabranjivanju zla,
pored ostalih, mogu biti sljedei:
a) Uvjeti i lijepi postupci nareivaa dobra i zabranjivaa zla
1. da bude punoljetan vjernik, a ne nevjernik, luak
maloljetnik;
2. da bude sposoban prakticirati nareivanje dobra i zabra-
njivanje zla;
3. da bude sklon pravednosti - to je uvjet koji postavljaju neki
islamski pravnici, dok veina pravnika to ne uvjetuje.
O tome kako sklonost pravednosti ne mora biti uvjet nareivanju
dobra i zabranjivanju zla, govore rijei Seida ibn l)ubejra, r.a., koji
kae: ''Ako ne bi dobro nareivao i zlo zabranjivao niko osim onih
koji su skloni pravednosti, niko nita ne bi nareivao.". To je zadivilo
Malika.
b) Uvjeti i lijepi postupci koji se tiu onih kojima se nareuje
i zabranjuje
1. da posezanje zadatim nedjelom bude zabranjeno sa stanovita
vjerozakona;
2. da se nedjelo istinski dogodilo, jer nije opravdano
zabranjivanje nedjela ili zla koje se nije dogodilo, budui da je takvo
zabranjivanje nelogino, zbog toga to zabranjivanje nedjela koje
se nije dogodilo moe proizvesti rune pomisli, a to je muslimanu
zabranjeno;
3. da nedjelo bude vieno bez uhoenja, jer vjerozakon
zabranjuje uhoenje;
174
4. da i bez prouavanja za dato nedjelo bude jasno da je nedjelo,
a ono za ta tek prouavanjem treba ustanoviti da je nedjelo, nije
dunost zabranjivati.
***
Nareivanje
dobra i zabranjivanje zla je povezane s pet etapnih
postupaka koje spominje veina uenjaka, a to su:
1. upoznavanje sa dobrom da bi ga drugi prakticirali i
upoznavanje sa zlom da bi ga drugi izbjegavali;
2. savjetovanje biranim i blagim rijeima, uz spominjanje
Allahovih prijetnji onome ko prakticira zlo;
3. ozbiljno kritiziranje otrim rijeima, ukoliko nije koristio
savjet biranim i blagim rijeima;
4. sprjeavanje rukom, kako poinjeno zlo ne bi vodilo u gore
od onoga koje se zabranjuje;
5. ukor i kazna u svrhu zabrane, pod uvjetom da to ne proizvede
razdor meu muslimanima. 217
Ovako nam se jasno pokazuje da je nareivanje dobra i
zabranjivanje zla jedna od najvanijih osnova na kojima poiva etiki
odgoj islama.
4. Borba na Allahovom putu

Ljudska ud se ne odgaja ni na koji drugi djelotvorniji nain,
putem kojeg se ostvaruju interesi pojedinca i drutva na ovom
i Buduem svijetu, nego to je onaj koji se definira borbom na
Allahovom putu i podsticanjem na tu borbu, uz istrajavanje u njoj
kad je neophodna.
Ako je borba (t/ihad) ulaganje truda (guhd), snage i sposobnosti
u borbu na Allahovom putu, kako bi Allahova rije bila iznad svega,
neizbjeno je da se u sklopu nje rtvuju vrijeme, trud, imovina, pa i
ivot, budui da borbe nema bez rtvovanja.
217
Vie o ovome u naoj naprijed citiranoj knjizi: Fiqh ad-da'wa ilri Allah, I, str.
133. i dalje.
175
ovjek koji se oplemenjuje rtvovanjem i ulaganjem truda
zbog vjere i principa, zbog istine, dobrobiti i upute, te zbog onoga
to e ljudskom rodu koristiti na ovome i Buduem svijetu, to e od
njih otklanjati zlo i zlostavljanje, ovjek koji se oplemenjuje takvim
osobinama, nesumnujivo je pozitivna i djelatna linost koja ima
pozitivan utjecaj na drutvo u kom ivi.
Borba na Allahovom putu je vrhunac dostojanstva, najasnije
djelo, najbolji i najjasniji dokaz istinske privrenosti islamu. To je
dunost koju je Allah strogo propisao svakom muslimanu sposobnom
za borbu. Allah za to predvia najveu i najbolju nagradu. A,
srazmejrno najboljoj nagradi za one koji se bore, Allah upuuje
prijetnju onima koji se izvlae i izostaju iz toga uzvienog djela.
Islam je gotovo usamljen meu vjerama u pogledu strogog
obavezivanja ljudi takvom borbom, pogotovo kad se ima u vidu,
uistinu, zamaan broj poruka i tekstova iz Kur'ana i sunneta o tome.
Kad se radi o postupcima u sklopu te borbe, islam je meu vjerama
jedinstven. Znaaj, naela i zahtjeve takve borbe zaista nije toliko
istjecala nijedna vjera, niti poredak koji su islamu prethodili.
Borba na Allahovom putu je u islamu svekoliko dobro za
muslimane, uprkos rtvovanju truda, vremena, imovine i ivota,
budui da su to rtvovanja s kojima se popravljaju prilike iskrenih
vjernika.
Borba na Allahovom putu je obaveza muslimana, propisana
Kur'anom, sunnetom i konsenzusom.
to se tie Kur'ana, Uzvieni Allah kae: Propisuje vam se borba,
mada vam nije po volji! - Ne volite neto, a ono moe biti dobro za vas;
neto volite, a ono ispadne zlo po vas. -Allah zna, a vi ne znate. 218
Propisuje vam se znai nareuje vam se.
U komentaru ovoga plemenitog ajeta, Al-Kurtubi kae: "To
je stroga dunost, borba. Uzvieni istie da je to neto ime On
iskuava ljude, to je On uinio sredstvom dolaska do Denneta.
Rije borba podrazumijeva okraj s neprijateljem iz reda nevjernika.
To je bilo u skladu s vladajuim prilikama. Vjerovjesniku, s.a.v.s.,
218
176
nije bilo doputeno voditi borbu dok je boravio u Mekki, a kad se
iselio u Medinu, dozvoljeno mu je da se bori protiv mnogoboaca
koji se bore protiv njega. Uzvieni kae: Doputa se odbrana onima
koje drugi napadnu, zato to im se nasilje ini - a Allah je, doista, kadar
da ih pomogne. 219
Komentatori Kur'ana se razilaze oko preciznih znaenja nekih
dijelova ovog ajeta: Ata i Al-Awzai tvrde: "To se posebno odnosi
na drugove Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Njima je bila individualna
dunost (farz ayn) boriti se uz Vjerovjesnika, s.a.v.s. Kad je zaivio
vjerozakon, borba je postala kolektivna dunost (farz, al-kifaya).
Al-Mawardi od Saida ibn Al-Musayyiba prenosi da je rekao:
'Borba na Allahovom putu je, uvijek, individualna dunost svakog
muslimana.'. Ibn Atiyya kae: 'Dugo je vladao konsenzus da je borba
na Allahovom putu pripadnicima Muhammedova, s.a.v.s., ummeta
kolektivna dunost, u sklopu koje, ako je se jedni poduhvate, sa
ostalih se skida, osim kad neprijatelj stigne na podruje gdje islam
vlada, kad postaje individualna dunost.'. Borbu na Allahovom
putu su neki gledali kao jednu neugodnost - a ono ispadne zlo po
vas - jer u njoj ima materijalnih izdataka, rastajanja sa zaviajem i
porodicom, izlaganja tijela povredama, ranjavanju, odsijecanju udova
i gubljenju ivota. Tako im se to inilo zato to im se nije dopadala
Allahova zapovijed. Meutim, iako ne volite neku tekou u borbi
na Allahovom putu, ona moe biti dobra za vas, time to uspijete,
pobijedite, zadobijete plijen i budete nagraeni, a onaj ko umre,
umre kao ehid. Iako volite izostajanje iz borbe, ono ispadne zlo po
vas, jer budete pobijeeni, ponieni i sve vae se raspri.". 220
Uzvieni Allah kae: I neka se zato na Allahovu putu bore oni
koji ne ale da rtvuju ivot na ovom svijetu za onaj svijet. A onoga ko se
bori na Allahovom putu, pa pogine ili pobijedi, Mi emo, sigurno, obilno
nagraditi. A zato se vi ne biste borili na Allahovom putu za potlaene,
za mukarce i ene, koji uzvikuju: "Gospodaru na, izbavi nas iz ovoga
grada, iji su stanovnici nasilnici, i Ti nam odredi zatitnika i Ti nam
poda} onoga ko e nam pomoi!" Vjernici se bore na Allahovom putu, a
219
Kur'an, Al-lfagg, 39.
220
Al-Qyrtub:i, Al-Giimi' li af;kiim Kur'an, saetak.
177
Dr. Ali Abd al-Halim Mahmiid
nevjernici na ejtanovom. Zato se borite protiv ejtanovih tienika, jer
je ejtanovo lukavstvo zaista slabo. Zar ne vidi one kojima je reeno:
"Dalje od boja, ve molitvu obavljajte i milostinju dajite!" A kada im
bi propisana borba, odjednom se neki od njih pobojae ljudi, kao to se
Allaha boje, ili jo vie, i uzviknue: "Gospodaru na, zato si nam borbu
propisao? Da si nas toga jo neko vrijeme potedio!" Reci: "Uivanje na
ovom svijetu je kratko, a onaj svijet je bolji za one koji se grijeha klone; i
nikome se od vas ni koliko trun jedan nee uiniti nepravda. "221
Uzvieni Allah kae: Borite se protiv onih kojima je data Knjiga,
a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet, ne smatraju zabranjenim
ono to Allah i Njegov Poslanik zabranjuju i ne ispovijedaju istinsku
vjeru - sve dok ne daju glavarinu posluno i smjerno. 222
to se tie sunneta koji propisuje borbu na Allahovom putu,
sainjavaju ga mnogobrojni hadisi, a mi navodimo sljedee:
Tirmizija od Ehu Hurejre, r.a., prenosi: "Jedan od drugova
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., proao je klancem u kojem je bio mali
izvor pitke vode. Poto mu se tu dopalo, rekako je: 'Da mi se iz svega
iskljuiti i nastaniti se u ovoj planini!'. Kad je to ispriao Allahovom
Poslaniku, s.a.v.s, rekao mu je: 'Ne ini to. Poloaj nekoga od vas
u borbi na Allahovom putu bolji vam je nego da u kui klanjate
sedamdeset godina. Ne elite li da vam Allah oprosti i uvede vas u
Dennet? Vodite borbu na Allahovom putu. Ko se na leima deve
bude borio na Allahovom putu, namijenjen mu je Dennet.".
2
21
Kur'an, An-Nisa', 74-77.
22
2 Kur'an, At-Tawba, 29.
178
Tu spada i hadis koji predanjem od Ebu Hurejre, r.a., prenosi
Ibn Made, a u kojem je Allahov Poslanik, s.a.v.s rekao: "Ko se
susretne s Allahom, a ne imadne na sebi traga od borbe, srest e se
s Njim okrnjen.".
iJ5 ._;'
,.,J
:iii ~ l ~. . :i ;j ' I' :iii '~1 : '
'~1 'k1 q::; ~ .r (.j""::"'J ~ (J
Tu je i hadis koji predanjem od Abdullaha ibn Omera, r.a.,

prenosi Ahmed, prema kom je Allahov Poslanik, s.a.v.s rekao:
"Ako budete ili iza kravljih repova i trgovali, a klonili se borbe na
Allahovom putu, Allah e vam, nesumnjivo, na vrat namaknuti
ponienje koje neete moi sa sebe skinuti sve dok se Allahu ne
pokajete i budete kakvi trebate biti."
,~ ft'
fB .,.
1 ' .. ;1 ~J1 ~,~ -> ciL ~''li' ~-i1 ..'.:.i\S~t ~-~1 '~~t : .I
.i'I 'k1 ~ d ... .TJ '., . ~. J ..)"-:' .

'i"':"
.,..
~ ,....... tJ':'
.... ' ... ' '
::i ... ... . . .,.
.,.. ...""' .. , .. ~::i... ,.:,
.tili 1\1) '~;,&~~Ili)'.; =- ~(~ . . ,~~-~ ~. ~(;t_;;f ~J;.til\
- (.;! Y..Y"J -- 1--- (.;! ~.r c..r>" r-; tr t' r-:: ~
to se tie dokaza da je borba na Allahovom putu stroga
dunost, na osnovu konsenzusa, Poslanikovi, s.a.v.s ashabi, tabiini
i kasniji uenjaci, ne samo da su saglasni da je to dunost, ve su
to i praktino pokazali, rtvujui na Allahovom putu sve manje ili
vie vrijedno, pa i pridruujui se redovima ehida kroz praktino
sudjelovanje u borbi, kako bi Allahova rije bila iznad svega.
Strateki cilj borbe na Allahovom putu, u islamu, je
omoguivanje pozivanja u Allahovu vjeru i izvrenje primarne
zadae islama, a to je prevoenje ljudskog roda iz nevjerovanja
u vjerovanje, iz grijeenja u pokornost, kako bi to garantiralo
individualnu sigurnost i opi mir. Neophodno je bilo pripisivanje te
borbe u svrhe odbrane islama, odbijanja neprijatelja od njega i svakog
dijela njegove zemlje.
To je cilj borbe na Allahovom putu u islamu, a ne samo, kako
bi neki htjeli rei, odbijanje neprijatelja. Najuzvieniji cilj borbe u
islamu jeste, dakle, da Allahova rije bude iznad svega. Zato je, u
toj borbi, neophodna puna predanost Allahu i nemijeanje bilo ega
drugoga s tim najuzvienijim ciljem, kao to je proirivanje teritorije,
ostvarivanje materijanih prihoda, presti, slava ili zlostavljanje ljudi.
179
Borba u islamu ima prefinjena pravila ponaanja koja jasno
izlae asni ivotopis Vjerovjesnika, s.a.v.s., iz kog navodimo sljedea
predanja:
Ono koje od Ebu Hurejre, r.a., prenosi Muslim, u kome se kae:
"Kad bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., nekoga imenovao zapovjednikom
vojske ili izvidnice, savjetovao bi, njemu posebno, pokornost, a
muslimanima s njim da budu dobri. Zatim bi im rekao: 'U borbu
na Allahovom putu, idite u ime Allaha, borite se protiv onih koji
Allaha ne vjeruju. Borite se i ne uzimajte ratni plijen prije raspodjele,
ne izdajite, ne mrcvarite i ne ubijajte djecu!".
.... o f;, .... o :;; ... .... . . :ii :ii o
'~ 'Y' I . t .:. ; 'Y' I ~ . I .tlll.. ' ~ < : ' I I ~I.i .tu I l ~. . .tu I ,
'Y'J IJJ, t., I ~ . I0
J .r--- J Jf' , ; r- (JA r, , ~ ~, r---""'; Jf'

~ ,o,,.. .... ,o...
l~jl~'Yjlp
Tu je i predanje koje od Ibn Masuda, r.a., prenosi Ebu Davud,

prema kom je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Najsuzdrljiviji u
ubijanju su vjernici!".
o , .... ~ ... f; ....
0lJ;'Y\
, -~
1:.t ~, '!' 81 w;t
r.r
Buharija od Abdullaha ibn Yazida Al-Ensarija, r.a., prenosi:
"Allahov Poslanik je branio pljakanje i unitavanje imovine (:fa.1 ~
tl!ir
,
-~~11 . - _:: L- ~ ~1 i--).".
!J ~ .y rJ - (J"-

An-Nassai od addada ibn al-Hadija, r.a., prenosi da je neki
beduin doao Vjerovjesniku, s.a.v.s., izjavio da vjeruje u njega i
rekao: "Ja elim ii s tobom!". Vjerovjesnik, s.a.v.s., ga je preporuio
svojim drugovima. Nakon jedne bitke u kojoj je zadobijeno neto
plijena, Vjerovjesnik, s.a.v.s., je, dijelei zaplijenjene, neto dodijelio
i beduinu. Tad ga je beduin pitao: "ta je ovo?". Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
je odgovorio: "To ti ja dodjeljujem.". Beduin je na to uzvratio:
"Nisam zbog toga krenuo za tobom, ve sam krenuo da budem
ovdje pogoen - pokazao je rukom na grlo - da umrem i uem
u Dennet.". Vjerovjesnik, s.a.v.s., mu je odgovorio: ''Ako si iskren
prema Allahu, On e te podrati!". Nakon kratkog predaha, ustali
su i krenuli u borbu. Ubrzo je pred Vjerovjesnika, s.a.v.s., beduin
donesen pogoen ondje gdje je pokazivao. Kad je Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
upitao: "Je li to on?"- odgovorili su mu: "Da, on je!". Vjerovjesnik,
180
s.a.v.s., je tad rekao: "Bio je iskren prema Allahu, pa je Allah potvrdio
njegovu iskrenost.". Beduina su umotali u Vjerovjesnikov, s.a.v.s.,
ogrta. Vjerovjesnik, s.a.v.s., mu je klanjao denazu. S tog namaza
je zapameno da je Vjerovjesnik, s.a.V.s., posebno izgovorio: "Boe,
ovo je jedan Tvoj rob, koji je izaao u borbu na Tvom putu. Poginuo
je kao ehid, ja to svjedoim.".
Tu spada i predanje koje, po predanju od Ehu Musaa, r.a.,

biljei pet autora hadiskih zbirki, u kom se kae: "Na pitanje ko se
bori na Allahovom putu, ovjek koji se hrabro bori, ili ovjek koji
se bori sa nacionalistiikim zanosom, ili ovjek koji se bori da bi ga
drugi vidjeli, Allahov Poslanik, s.a.v.s.,je odgovorio: 'Onaj ko se bori
da bi Allahova rije bila iznad svega, bori se na Allahovom putu.'.".
To je potpuna slika lijepih postupaka u borbi na Allahovom
putu, za koju nam se ini da svojim obimom odgovara upravo svrsi
namijenjenoj u ovoj knjizi. 223
Ako islam etiku odgaja na osnovi borbe na Allahovom putu,
ta borba kod ovjeka njeguje neto najplemenitije to treba kao
osobina krasiti ovjeka, a to je iskrena praktina predanost Allahu u
rtvovanju truda, vremena, imovine i ivota, da bi Allahova rije bila
iznad svega i da bi drutvo ivjelo u srei, miru i sigurnosti.
***
To su bila sedam naela na kojima islam oplemenjuje naravi i
iz kojih islamska pedagogija uzima grau za svoje osnove. Mi smo
na njih okvirna ukazali, tek toliko da ih malo osvijetlimo, s mjerom
koja odgovara ovoj knjizi. Uzvienog Allaha molimo da nam to
naknadi odgovarajuom nagradom.
INTELEKTUALNI ODGOJ
1. Pojam intelektualnog odgoja

Intelektualni odgoj je onaj dio pedagogije iji predmet
zanimanja je razum i pitanje kako e se on snabdijevati podacima,
kako e se opskrbljivati pobudama aktivnosti i djelovanja, kako e
mu se pruiti spremnost da posmatra, razmatra, prouava, analizira
i zakljuuje. To je dio pedagogije koji se bavi pitanjem razvijanja
sposobnosti i spremnosti razuma.
Razum je snaga spremna za prihvaanje znanja ili samo znanje
koje ovjek koristi na osnovama te snage.
Razvijanje snage spremne za primanje znanja ili obogaivanje
tog znanja, jeste ono to u ovom odjeljku podrazumijevamo pod
nazivom intelektualni odgoj.
223
Ko eli ire uvide u to, upuujemo ga na svoje naprijed citirano djelo Fiqh ad-
da'wa ilaAllah, I, s. 145.
182
Nuna pretpostavka islamskoga intelektualnog odgajanja jeste
da mu prethodi vjerovanje koje bi trebalo ispunjavati duu, razum
i srce - kako smo to naprijed istaknuli, kad smo govorili o znanju
- kojem bi se trebali pridruiti znanje i spoznaja. Kod onoga ije
vjerovanje zaostaje za znanjem i spoznajom, rijetkost je da znanje
i spoznaju koristi u ibadetu i djelovanju, a to je prava teta od ijih
loih posljedica se Allahu utiemo.
Ibn Omer, r.a., kae: "Neko vrijeme je teklo tako to bi
neko najprije primio vjeru, a zatim prihvaao i Kur'an. 224 Nakon
objavljivanja nekog poglavlja, uio je ta ono dozvoljava, ta
zabranjuje, ta zapovijeda, za ta predvia kaznu, ta preporuuje
da se izbjegava. Vidio sam ovjeka kojem je Kur'an ponuen prije
prihvaanja vjerovanja. Sve od Al-Fatibe do kraja Knjige je proitao,
a da nije shvatio nita od onog ta zapovijeda, za ta predvia kaznu,
ta preporuuje da se na njemu zastane i razmisli, odbacujui ga kao
krljavi plod hurme.".
Od Enesa ibn Malika, r.a., Ibn Al-Mu~abbir prenosi da je
kazivao: "Grupa ljudi je pred Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., hvalila
nekog ovjeka dok nije poela pretjerivati. Tad je Vjerovjesnik,
s.a.v.s., pitao: 'Kakav mu je razum?". Odgovorili su: "Mi ti kazujemo
o njegovom zalaganju u ibadetu i raznovrsnim dobrima, a ti nas
pita kakav mu je razum!?". Poslanik, s.a.v.s., im je na to uzvratio:
"Neznalica bude pogoen posljedicama neznanja gore nego grijenik
posljedicama grijeenja. Na vie stepene, kod svoga Gospodara, ljudi
e biti uzdizani srazmjerno sposobnostima razuma.". 225
~J ~.tili~ .tili JJ-"J .l;s. ~J .)s-i} ~I JIJ-.!1.llA ~ ~f y-

~)\ ~ ~ r-LJ ~Ji\~ .tili J.,.....J JIJ ~I J')\.,:. ~ ~l:.!JI ~ I A I ?
J.,.....J JlJ ~ y- l;Jl..;J ~I ..Jl;..p\J ~y.J\ ~ ~~\ y- .!.l~ Ji\ J.,.....J 4 1_,Ju
~y.J\ c!.r.. \1\J r.UJI Jy.J 0A ~f ~ ~ ~')!\ 01 r J ~.tili~ Ji\
~~ JJ.j .}s- r-6"J 0A ~ji 0_,.ll;....J .::.A.::~J..l.11 ~ \~
224
Kur'an je je ovdje simbol znanja i spozanje.
225
At-Tirmi'.?i ga u skraenoj verziji prenosi u djeluAn-Nawddir.
183
Dr. Ali Abd al-lfalim Mahmitd
Prema predanju koje poinje od Ebu Seida Al-Ijudrija, r.a.,
Ibn Al-Mu}:iabbir prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Sve
ima svoj oslonac. Vjerniku je oslonac razum. Ibadet je kod njega
srazmjeran razumu. Niste li uli ta grijenici govore u Dehennemu:
Da smo sluali i razmiijali, ne bismo meu stanovnicima Dehennema
u ognju bili.". 226
J_,.; ~ lAf ~J o.:i~ 1.Jfa ~ J~ ~ ifjll .;:...~;iJ .;:,.~;i ~ j5J

(~I ~f J l:5 lA ~} ~ l:5 _,J) -.;..\..I.i ~ y.-WI
Kao svojstvo razuma, vjerovanje treba prethoditi znanju
i spoznaji. Ako je razum ono ime je Allah odlikovao ovjeka
nad ivotinjom, uinio ga podlonim obavezivanju, a budui da
obavezivanje otpada s nekoga ko je nerazuman, neophodno je da u
islamu bude, ne samo bilo kakve ve, uistinu, velike brige o odgajanju
razuma.
Islam odgaja razum putem vjerozakona. Vjerozakon ne moe
sadravati nita to se kosi s razumom, zbog toga to vjerozakon
propisuje sve za dobro ovjeka na ovome i na Buduem svijetu.
U skladu s tim, nema mjesta ni pretpostavljanju sukoba izmeu
vjerozakona i razuma.
emu islam tei u intelektualnom odgoju, djece ili odraslih,
bez razlike? On intelektualni odgoj ovjeka zasniva na veoma vanim
temeljima i osnovama, a to su:
1. ienje razuma od praznovjerja i uobrazilje, odustajanje od
spoznavanja Onostranog svijeta, kako razumom ne bi zagospodarile
praznovjerice i uobrazilje koje izmiljaju maioniari, gatari,
arobnjaci, bajaoci, sveznadari, proricatelji i drugi, kako niko ne
bi pomiljao da je neki ovjek u stanju dokuiti i znati neto iz
Onostranog svijeta, budui da je Uzvieni Allah znanje o tome
zadrao samo za Sebe. Presijecajui put takvim zavodljivcima,
Uzvieni kae: On tajne zna i On tajne Svoje ne otkriva nikome, osim
onome koga On za poslanika odabere; zato On i ispred njega i iza njega
postavlja one koji e ga uvati. 227
226
Kur'an, Al-Mulk, 10.
227
Kur'an, Al-inn, 26-27.
184
Prema predanju koje poinje od Abdullaha Ibn Me'suda, r.a.,
Taberani, u djelu Al-Mugam al-kabir prenosi da je Vjerovjesnik,
s.a.v.s., rekao: "Ko ode sveznadaru, arobnjaku ili vraaru i povjeruje
u ono to mu je rekao" - prema drugom predanju: "i prihvati da je
istina to to mu je rekao" - zanijekao je ono to je Allah objavio
Muhammedu.".
J;i 4 _;s ..w <J~ 4 <l~ :~1jJ <)} J~ 4 0-"Y. ~\S ji ulf Ji 0-"
rj~.tl!IJ.-~~
Od <29tna ibn Qybay~e, r.a., koji predanje preuzima od svog
oca, Ebu Davud prenosi: "uo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,
kada kae: 'Proricanje, gatanje, zloslutnost i bacanje kamenia po
pijesku, vrste su nevjerovanja.'.". 228
o
.::...:J-i .
::i
: , '-1\,
, , ~ ....,.r-' j
"'
;;"LI I'
~ j
.,,.
Ul:.J I
.,
o
Al-Bazzar od Umrana ibn I:Iu~ejna, r.a., prenosi da je Allahov

Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko prorie i kome se prorie, ko vraa i kome
s vraa, ko gata ili mu se gata, kao i onaj koji povjeruje u ono to mu je
gatar rekao, zanijekao je ono to je objavljene Muhammedu, s.a.v.s.".
..w. 0-"j) .J f'<-" ji f'<-" ji .J ~ji~ ji .J ~ jf ~ 0-" lA ~

~ \r.
~ Jf ;<..ili J~
.J' L... .r- " L... <l~ ~\S 'o.S'i rJ"j
' (C..W. .,W. rJ"
' Jl,; j f C..W.
2. ienje razuma od sudova zasnovanih na sumnji,
nagaanjima i prieljkivanju. Sve to nesumnjivo kodi razumu,
navodi ga da prihvati ono to ga udaljava od injenica i istine i oteava
mu da sazna sve kako jeste. Sve to dovodi do izopaenja i nereda na
Zemlji. Uzvieni Allah kae: Veina njih slijedi samo pretpostavke; ali
pretpostavke nimalo nisu od koristi Istini. 229 Uzvieni kae: Da se A/fah
za prohtjevima njihovim povodi, sigurno bi nestalo poretka na nebesima
i Zemlji i u onom to je na njima. 230 Uzvieni kae: A tebi smo poslije
odredili da u vjeri ide pravcem odreenim, zato ga slijedi i ne povodi se
za strastima onih koji ne znaju, jer te oni nikako ne mogu od Allahove
228
Ehu Dawud, As-Sunan, At-tibb.
229
Kur'an, Yunus, 36.
23
Kur'an, Al-Mu'minun, 71.
185
kazne odbraniti; nevjernici jedni druge tite, a Allah titi one koji Ga se
boje i grijeha klone. 231
3. Navikavanje razuma na traenje dokaza nakon posmatranja i
promiljanja, a to je precizan nauni metod. Plemeniti Kur'an navodi
primjer naeg prapretka Ibrahima, a.s., koji je traio dokaze vjerovanja
u Jednoga Boga. Uzvieni kae: I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa
i Zemlje da bi vrsto vjerovao. I kad nastupi no, on ugleda zvijezdu i ree:
"Ovo je Gospodar moji" -A poto zae, ree: "Ne volim one koji zalaze!" A
kad ugleda mjesec kako izlazi, ree: "Ovoje Gospodar moj!"-A poto zae,
on ree: ':A.ko me Gospodar moj na pravi put ne uputi, biu sigurno jedan
od onih koji su zalutali!"A kada ugleda Sunce kako se raa, on uzviknu:
"Ovo je Gospodar mo;: ovo je najvee!" - A poto zae, on ree: "Narode
mo;: ja nemam nita s tim to vi Njemu druge ravnim smatrate!Ja okreem
lice svo;"e, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa i Zemlju stvorio,
ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!" I narod njegov se s
njime raspravljao. "Zar da se sa mnom raspravljate oAllahu, a On je mene
uputio?" - ree on. "ja se ne bojim onih koje vi Njemu ravnim smatrate,
bie samo ono to Gospodar mo; bude htio. Gospodar moj znanjem Svojim
obuhvata sve. Zato se ne urazumite?2 32
4. Udaljavanje razuma od povoenja i navikavanje da odbaci
tradicionalizam, tako to ovjek koristi razum pri razmiljanju
o stvarima koje ga okruuju, ne povodei se u tome ni za kim,
ne oponaajui nikoga, u tome, prije nego to sve dobro proui i
razmotri. Veina islamskih uenjaka je na stanovitu da oponaanje
u vjerovanju ne uvruje vjerovanje. Uzvieni Allah kae: A kada
im se rekne: "Slijedite Allahovu Objavu!" - oni odgovaraju: ''Neemo,
slijediemo ono na emu smo zatekli pretke svoje." - Zar i onda kad im
preci nisu nita shvaali i kad nisu na pravom putu bili?! Oni koji nee da
vjeruju slini su stoci na koju se vie, ali ona uje samo zov i viku. Gluhi,
nijemi i slijepi, - oni nita ne shvaaju. 233
5. Razvijanje razuma se postie putem znanja i spoznavanja,
ali ne i svakog znanja i svakog spoznavanja. Neka znanja i spoznaje
231
Kur'an, Al-Gtifiya, 17-18.
232
Kur'an, Al-Anam, 75-80.
33
2 Kur'an, Al-Baqara, 170-171.
186
sputavaju i okivaju razum. Presudni u tome, jednome ili drugom,
jesu izvori. Dakle, koliko su izvori ispravni i zdravi, toliko e nauka
i spoznavanje djelotvorno utjecati na razvoj razuma.
Izvori najvieg reda u islamu su Knjiga Uzvienog Allaha, sunnet
Njegovog Vjerovjesnika, s.a.v.s., Vjerovjesnikov, s.a.v.s., ivotopis,
a odmah nakon toga slijedi razmatranje i ispravno posmatranje
kosmosa sa svim ljepotama koje je Uzvieni Allah stvorio.
Allahova volja je odluila da On ovjeka snabdije sredstvima
pomou kojih moe dokuivati znanje i spoznaje, a to su sluh, vid,
dua i srce. Dua je stanite razuma, a srce poprite razumijevanja
svega to osjetila dokue, kao to se to lijepo moe razumjeti iz
rijei Uzvienoga: Kako oni ne razmisle o Kur'anu, ili su im na srcima
katanci234 i Njegovih rijei: Zato oni po svijetu ne putuju pa da srca
njihova shvate ono to treba da shvate i da ui njihove uju ono ta treba
da uju, ali, oi nisu slijepe, ve srca u grudima. 235
Ukoliko se razum povea znanjem, spoznajama, posmatranjem
i razmatranjem, podigne se i ovjekov poloaj kod njegovoga
Gospodara. Uzvieni Allah kae: Allah e na visoke stepene uzdignuti
one meu vama koji vjeruju i kojima je dato znanje. -A Allah dobro zna
ono to radite. 236
To bi bilo poimanje intelektualnog odgoja u islamu po onome
kako smo ga mi zamislili predstaviti u ovom odjeljku knjige. To
je odgoj koji razum snabdijeva konceptom kakav e ga zatititi od
skretanja i lutanja, a trasirati mu put uspjeha i spasa.
2. Kako islam odgaja razum

Dok odgaja razum, islam stoji na vrstom stanovitu da je
on najvea blagodat koju je Allah ovjeku podario nakon islama.
Naprijed smo istaknuli Vjerovjesnikove, s.a.v.s., rijei iz hadisa koji
prenosi Enes, r.a: "Na vie stepene kod svoga Gospodara ljudi e biti
uzdizani srazmjerno sposobnostima razuma.".
234
Kur'an, Mul)ammad, 24.
235
Kur'an, Al-Ifagg, 46.
236
Kur'an, Al-Mugiidala, 11.
187
Dr. Ali Abd al-f!alim Mahmiid
Ako razum u islamu ima takvo mjesto, neophodno je i da islam
znaaj njegovom odgoju prida u skladu s njegovim opim mjestom u
islamu. Tako je to i ostvareno. Islam je odgajanju iscrtao put i na njemu
postavio znamenja. Posmatranjem, razmiljanjem i prouavanjem
znamenja prilikom kretanja tim putem, jasno shvaamo da se islam
u podruju odgajanja razuma poduhvata triju temeljnih aktivnosti,
jednako podranih Kur'anom, Vjerovjesnikovim, s.a.v.s., sunnetom
i njegovim asnim ivotopisom.
Ukratko izloene, te tri aktivnosti su:
- oslobaanje razuma od praznovjerja, obmana, povodljivosti i
slijepog oponaanja (taqlid), uz ienje od svega toga;
- trasiranje razumu puta kojim e moi ii, uz tienje od
onog to ne moe, budui da Allah nikoga ne obavezuje onim to
ne moe;
- definiranje ispravnog metoda razmatranja razumom, uz
usmjeravanje razuma.
Svakoj od tri aktivnosti, svojstveni su mnogobrojni detalji i
pojedinosti, od kojih emo se zadovoljiti onim to navodimo:
Prva aktivnost:
Oslobaanje razuma od praznovjerja, obmana,

povodljivosti i slijepog oponaanja
Poevi
od prvih rijei koje su u sklopu Objave objavljene
posljednjem poslaniku, Muhammedu, s.a.v.s., islam je ljudski razum
i njegovu razboritost stavljao na pijedestal potivanja, smatrajui ga
najvrjednijim ime je ovjek poaen. Zato su prvo to je objavljeno
iz plemenitoga Kur'ana, bile rijei Uzvienog Allaha: ita} u ime
Gospodara tvoga koji stvara, stvara ovjeka od zakvaka! ita}, plemenit
je Gospodar tvoj, koji pouava peru, koji ovjeka pouava onome to ne
zna.237
Uvaavanje razuma u islamu ogleda se i u tome to je Allah
ovjeku izloio vjeru da bi razumni ljudi prouili Njegove jasne
237
Kur'an, Al-'Alaq, 1-5.
188
znakove, povjerovali u njih, na osnovu njih se uputili, da bi razumom
obdareni shvatili kakvo dobro sadri vjera islam, pa da krenu Pravim
putem i budu sretni. Uzvieni Allah kae: Knjiga koju ti objavljujemo
blagoslovljena je, da bi oni o rijeima njezinim razmislili i da bi oni koji
su razumom obdareni pouku primili. 238
Taj razum, koji islam toliko respektira, zahtijeva da se oslobodi
od prevara varalica, praznovjerja zalutalih, nastojanja da spoznaje
Onostrani svijet, povoenja i slijepog oponaanja, zbog toga to je
onaj ko ita povjeruje prevarama varalica i praznovjerju zalutalih,
jednak maloumnika. Isto je i s onim ko povjeruje da neko zna neto
iz Onostranog svijeta ili vidi neto iz budunosti, povrh toga to se
u tome ogleda slabo vjerovanje, negiranje vjerozakona i poricanje
onoga to je objavljene Muhammedu, s.a.v.s., kako smo to naprijed
isticali.
Zbog svega toga, dok odgaja razum, islam zabranjuje da se
ide kod gatara, sveznadara i onih koji tvrde da znaju ta skriva
budunost.
Od Muavije ibn Al-Hakema, r.a., Muslim prenosi da je kazivao:
"Rekao sam: 'Allahov Poslanie, mnoge nedoline stvari smo inili
prije islama. Ili smo gatarima.'. On je odgovorio: 'Ne idite gatarima.'.
Na to sam ja dodao: 'Zloslutili smo!', a on je odgovorio: 'To je neto
to osjeti neko od vas u sebi, ali neka vas to ne pometa!'.".
.-o ., _ J ::i o ,1 "" .,, ,,. ,,,. .-o ,,.
~l.J-1
,. . d. ~: ~; 8 I'J)'"'f .tili '' L;- ..:_u JU ~
J')-"') - . I~ li p1 d.
0
~!.J ~ ,y
, -
"""",,. ,,.
'
.,.,,.. .., ... o.,.,..,,,_o - o,,.,,,.,,,~ ...... ' ..._Jo
: '
o,,. ...,
~ r-s-~t ~ :2 !JI~ JU~ 8 ~JU 0~1 \_,;{;~JU 0~1 ~t; 8
... J ::i ::i J ... o ...
~~~~
Muslim od Urwe ibn al-Zubejra, r.a., koji predanje preuzima
od svog oca, prenosi da je Majka vjernika, r.a., kazivala: "Pitali neki
ljudi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o vraarima, a on je odgovorio:
'Oni su nita!'. Uzvratili su mu: 'Allahov Poslanie, ponekad neto i
pogode?'. Allahov Pslanik, s.a.v.s.,je na to odgovorio: 'Tu istinitu rije
dohvati neki din, pa je snese, poput kvoke, u ui svog saradnika
koju on pomijea sa vie od stotinu lai!'.".
238
Kur'an, f$iid, 29.
189
Dr. Ali Abd al-lfalim Mahmud
J~)

r-l JW ~4Si1 ~ rj ')~~I)_.;, ~I J~) ~Gf :_L ~~~\.i
;:i ~ ... ... " ;:i ... ;:i ... .. .. ,. ;:i ... ;:i ;:i
i:ic;11ut;:;.fi:i~'u..1ilJ ''wl 'LJ 1 1.:1:M-~..1i1 1'-..1il

~ ~ - )" - ~ , Y""J - )" .~ J-'.:' r--' ,. c.s"""""',
iJ~t
, ~. ~!~,:!~ii
.N r..?7' I @~k~- ~
~i;:(.r, ;;._iSJ1~
...
, ,
;i ~-~~I
_, ,.
i --ki JY"")
c.s"""""' ,
'' JLi Li;_
o
1 ...
~_iS ti\...? -~<f 1: ~i) L\~-i .Q.;..jjl ~~ ~
. , , ~ .r- ~ ~ , . . f ,.:,J
Tako je islam oslobaao razum od uobrazilje, prevara i
praznovjerja.
Poto islam nastoji osloboditi razum povodljivosti i slijepog
oponaanja, u vezi s njihovim tetnim utjecajima ima mnogo jasnih
upozorenja klasinih uenjaka. Iako se razlikuju u pogledima
na slijepo oponaanje kad se radi o pitanjima manje vezanim za
vjerovanje, njihov veinski stav je da je slijepo oponaanje tetno u
vjeri i vjerovanju. Neki slijepo oponaanje dozvoljavaju u neemu u
emu uporite trai neko ko nije u stanju samostalno suditi, iako kod
uenjaka uglavnom prevladava stav o tetnosti slijepog oponaanja,
zbog toga to sputava razum i stavlja ga u okove, a tome je suvino
ita dodati.
Meu
dokaze plemenitog Kur'ana, koji ukazuju na tetnost
tradicionalizma spadaju rijei Uzvienog Allaha: A kada im se rekne:
"Slijedite Allahovu Objavu!" - oni odgovaraju: "Neemo, slijediemo ono
na emu smo zatekli pretke svoje." - Zar i onda kad im preci nisu nita
shvaali i kad nisu na pravom putu bili?P 39 Slino dokazuju i rijei
Uzvienoga: A kada im se kae: ''Pristupite onome to Allah objavlj'uje,
i Poslaniku!" oni odgovaraju: ''Dovoljno nam je ono to smo od predaka
naih zapamtili". - Zar iako preci njihovi nisu nita znali i ako nisu na
pravom putu bili?P40
Al-Kurtubi istie: "Nai uenjaci su tvrdili: 'Rijei ovog ajeta
- iz sure Al-Baqara - iznose tetnost slijepog oponaanja, nasuprot
rijeima: Kad im se kae: "Pristupite onome to Allah objavljuje. ", iz
sureAl-Ma'ida.
Slijepo oponaanje nije ni put ni vodi do znanja, ni u
primarnim izvorima (usu(), niti u sekundarnim (furu'). To je stav
239
24
190
veine razboritih uenjaka, za razliku od neznalica literalista i
salabija, 241 koji tvrde da je to put istinskog znanja, da se on mora
prihvatiti, te da je promiljanje i istraivanje haram. Dokazima
suprotnim njihovim tvrdnjama obiluje usulska literatura, a detaljno
su ih opovrgavali mnogobrojni uenjaci meu kojima je istaknut bio
i Ibn Hazm." 242
Islam oslobaa razum povodljivosti i slijepog oponaanja, a
kako i ne bi kad ga ono sputava.
Islam, od svega navedenog, isti razum da bi bio izvoran,
onakav kako ga je Allah dao, netaknut i neuprljan bilo kakvom
obmanom i praznovjerkom ili povoenjem i slijepim oponaanjem.
Najgora situacija je kad se razum ispuni podacima i saznanjima
zasnovanim na sumnjama i uobraziljama. Uzvieni Allah kae: .
slijede samo pretpostavke, a pretpostavka istini ba nimalo ne koristi. 243
Islam od razuma zahtijeva da ne prihvaa neki podatak i u
njega vjeruje, osim ako ga provjeri i nae mu potvrdu, rijeima
Uzvienoga: Ne povodi se za onim to ne zna! I sluh, i vid, i razum
(pazi), za sve to e se, zaista, odgovarati. 244
ovjek je, u islamu, pred Allahom odgovoran za sve to zna i
sa ime se miri, zbog toga to je duan sve dobro provjeriti, pronai
dovoljan razlog i jasan dokaz prije nego to ita prihvati kao nain
ponaanja. Traenje razloga i dokaza je, u islamu, opi zahtjev koji
se mora ispuniti u svim pitanjima koja se tiu vjerovanja, ibadeta,
etike i obiaja. Meutim, kad musliman u neemu ne nae jasan
dokaz utemeljen na predanju, ide u potragu za razumskim dokazom,
a ako se u neemu susteknu dva dokaza, iz razuma i predanja, oni
jedan drugome nee protivrjeiti.
Kur'an upuuje na potrebu za dokazom, ak i u vjerovanju, kad
nam iznosi stav stanovnika peine - to su mladii koji vjeruju u svoga
Gospodara koji im je dao Uputu - govorei nam iz njihovih usta:
241
Al-Ta'laba - ogranak haridija (prim. prev.).
242
Al-Qirtubi, Al-ami' li al;kiim Kur'an, Tafsir bi ta~arruf
243
Kur'an, An-Nagm, 28.
244
191
Dr. Alf Abd al-lfaliin Mahmiid
Gospodar na - Gospodar je nebesa i Zemlje, mi se neemo pored Njega
drugom bogu klanjati, jer bismo tada ono to je daleko od istine govorili. 245
U mnogim podrujima islamskog prava, kao to su parnienje,
svjedoenje, ukor, kazna, prekraj i slino, potvruje se neophodnost
provjeravanja i traenja jasnih dokaza prije proglaenja optuenoga
krivim, a kamoli potpisivanja kazne, a odbija se bilo kakva odredba
koja se zasniva na sumnjama i pretpostavkama.
Druga aktivnost:
Trasiranje razumu puta kojim e moi ii, uz

odvraanje od drugaijeg puta, budui da Allah
nikoga ne obavezuje onim to ne moe
Ako se, uistinu, praktino ostvari odgoj razuma, ovjeku i
razumu se to manifestira kao dobro i korist na ovome i na Buduem
svijetu.
U smislu pruanja i usmjeravanja, islam odreuje razumu
put i pravac i ne dozvoljava mu pretjerivanje u neemu, skretanje
i zaglibljivanje u neto to ne moe i to e mu oteati hod. Islam
u tome ima vrstu logiku, jer ako se razum pusti da ide za eljama
i razmiljanjem o neemu nedostinom, zapada u greke i sljedee
negativne pojave:
1. beskorisna rasipanje truda i energije, a to slii preoravanju
mora ili klesanju njegove povrine, jer ne daje nikakav plod;
2. pruanje mogunosti razumu da grijei, da se koleba i
predomilja zbog osjeaja da je nemoan, sa ime ulazi u zabludu;
3. navikavanje razuma na skretanje, optereivanje neim preko
njegovih mogunosti i ulazak u neto od ega nema koristi, to ga
uznemiruje zbog stalne podlonosti umiljanju i matanju o onom
to ne postoji u stvarnosti.
Razum, na primjer, nije u stanju sebi zamisliti Allahov Bitak,
sa stanovita oblika, dimenzija, poetka ili kraja, pa kakva mu korist
od takvog razmiljanja? Budui da Njegova narav tome izmie, u
vjerodostojnome Vjerovjesnikovom, s.a.v.s., hadisu koji od Abdullah
245
Kur'an, Al-Kahf, 14-15.
192
ibn Abbasa, r.a., prenosi Ebu a-ayk, zabiljeeno je da je grupa ljudi
razmiljala o Uzvienom Allahu, a Vjerovjesnik, s.a.v.s., im je tada
rekao: "Razmiljajte o onom to je Allah stvorio, a ne razmiljajte o
Allahu. Nikad neete uvjerljivo procijeniti Njegovu veliinu.".
L--J I (JA 01J) OJ.li ljJ..l.Z J ~..iii J lj~ 'Yj ..iii J.l>- J lj~
(cU~ Jj Y'J JY UJf ~_;S J! ~l..JI
Svi koji govore o Allahovom Bitku, oni koji zbilja razmiljaju
kao ni oni drugi, time nita ne postiu. Ta nesmotrenost je bila razlog
njihove zalutalosti, a nastavljena je u vidu smutnje u redovima onih
koji su nakon njih doli, koji su se poveli za njihovim tvrdnjama, jer su
svoje umove nepromiljeno uvukli u ono za ta ih Allah nije stvorio,
nije ih osposobio da o tome razmiljaju, niti im je dao mogunost da
dou i do ega korisnog u tome.
Meutim, to ne znai da islam sputava razum ili misao, ve
usmjerava razum putem kojim nee skrenuti u beskorisnu stranputicu.
Takvo djelovanje islama titi razum od zablude i izgubljenosti,
uvjeravajui ga da je ispravno zaustaviti se u granicama koje mu je
Allah odredio i na onome to mu je On omoguio, a zaustavljanje na
granicama je obiljeje bontona ranijih dobrih muslimana. estitom
prvaku Ebu Zakariyyi Yahyi ibn Muaru al-Raziju246 se neki ovjek
obratio rijeima: "Kai mi neto o Uzvienom Allahu.", - a on mu
je odgovorio: "On je Bog, samo Jedan!". Kad ga je upitao: "Kakav
je?", - odgovorio je: "Moan vladar!". Na pitanje: "Gdje je On?" -
odgovorio je: "On nas odasvud posmatra!". Kad je ovjek na sve to
rekao: "Ne pitam te to!", - upitani je uzvratio: "Sve mimo toga su
svojstva stvorenja, a to se tie Njegovih svojstava, ona su takva kako
sam ti ih opisao.".
Islam ne samo da podstie misao i razmiljanje ve to smatra
ibadetom, sve dok se razmilja o onom to je razumu dostupno, za
ta je osposobljen. Ehu Hurejra, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik,
246
estiti propovjednik, bez premca u svoje vrijeme, porijeklom iz Reja. ivio
u Belhu, umro u Nejsaburu (zgodno je primijetiti da su tri poznata uenjaka
imala podudarna imena Ya}:iya ibn Mua'.?; jedan je bio An-Naysaburi, drugi Ar-
Raz1, trei At-Tustar1; vidjeti TabaqatAs-Sujiyya, $ifaAs-Safwa i druga djela).
193
Dr. Ali Abd al-lfalfrn Mahmiid
s.a.v.s., rekao: "Neki ovjek je, dok je leao opruen na postelji,
najednom podigao pogled prema nebu i ugledao zvijezde. Tad je
rekao: 'Svjedoim da vi imate svoga Gospodara Koji vas je stvorio.
Boe, oprosti mi!'. Uzvieni Allah ga je pogledao i oprostio mu.". 247
JW ~L.....J I JG i y..J I Jl )ci ...___.tJ c! J ~1 ~I.) ~ ~ ~J ~

.J ~- t:..~ J .I .-.lJ\ WL> L ~ 0i
"..JI Ji\ ~-P~- i
'J.J ~
Al-Kurtubi istie: "Ibn Arabije kazivao: 'Grupa ljudi se nije

mogla sloiti oko toga koje od dva djela je vrjednije: razmiljanje ili
namaz. 248 Sufije su tvrdile da je razmiljanje vrjednije, jer oplouje
znanje, a ono se u vjerozakonu najbolje vrjednuje. Ortodoksni
islamski pravnici su tvrdili da je namaz vrjedniji, po svemu ta se u
predanju kae o njemu, u pogledu redovnosti, revnosti i navoenja
drugih.". 249
Buharija i Muslim prenose od Ibn Abbasa, r.a., da je spavao
kod svoje tetke, Majke vjernika, Maymune bint al-Haril i tom
prilikom uo kako kazuje: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., je ustao i
rukom se pogladio po licu. Zatim je prouio deset posljednjih ajeta
sure Ali 'Imran, 250 nakon ega je priao objeenome, malom mijehu
s vodom i tedei vodu abdestio. Klanjao je trinaest rekata.". Poeljno
je ovdje razmotriti kako je on (Poslanik, s.a.v.s.) napravio spoj
izmeu razmiljanja o Allahovim stvorenjima i klanjanja namaza.
To je sunnet koji treba slijediti. to se tie metoda ezoterika i njihove
prakse da jedan od njih u ime svih razmilja, dan, no ili mjesec
neprestano, to nije ispravan metod dostojan ovjeka, niti je metod
dosljedan sunnetu. 251
247
Al-Qtrtub:i, At-Gami' li a~kam Kur'an, IV, 314.
248
Radi se o neobaveznim namazima.
249
Ibid. s. 315.
250
To su asni ajeti koji poinju Njegovim rijeima: U stvaranju nebesa i Zemlje i u
izmjeni noi i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene, za one koje i stojei i
sjedei i leei Allaha spominjui o stvaranju nebesa i Zemlje razmiljaju. ,'Gospodaru
na, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sauva} nas patnje u vatri!" i do
kraja asne sure od 190 do 200-tog ajeta.
251
Ibid.
194
Islam dozvoljava razumu razmiljati o brojnim stvarima koje ga
okruuju, koje su dokuive njegovim osjetilima, ne da bi samo saznao
ve i da bi vjerovao u Allahovu Uzvienost i veliinu Njegovog djela.
Islam obavezuje razum da o ovom svijetu razmilja dok nastanjuje
Zemlju, kao to to Uzvieni kae rijeima: On vas od zem!Je stvara i
daje vam da ivite na rljoj... ,252 odnosno, da je nastanjujete. Zayd ibn
Aslam smatra da to znai: "Nareeno im je da koriste ta im treba,
da grade, ureuju prostor gdje stanuju, sade drvee i slino.".
Al-Arabi istie: "Neki uenjaci afijskog mezheba tvrde da
naseljavanje (isti 'mar) znai traenje kultiviranog prostora, a traenje
je i inae neto ime Allah obavezuje.". 253
Nastanjivanje Zemlje ne moe bez razmiljanja, prouavanja
i istraivanja, da bi ona bila onakva kakva dolikuje injenici da je
Allah njome poastio ovjeka, na nain koji ovjeku omoguuje da
ibadeti Allahu Jedinom, u skladu sa zakonima koje je propisao.
Musliman koji se takvog razmiljanja odrie, a objektivno je
sposoban razmiljati, grijenik je koji se ogluuje o ono ime ga je
Allah obavezao u sklopu nastanjivanja Zemlje. Kad bi to muslimani
danas ispravno razumijevali, niko ih ne bi pretekao u otkriima i
izumima, to se potvrivale u vremenima kad su na ovakav nain
razumijevali vjeru i ljudskom rodu, u podruju naunih otkria i
izuma, ostavili ono na ijim osnovama je Zapad uspio ostvariti svoj
nauni preporod i sve to dodatno obogatiti.
Naprijed istaknuto prua uvjeravanja da islam uvaava razum,

da ga visoko cijeni i ne sputava. tavie, islam uvaava i podstie
razum na razmiljanje, dotle da i ulazak u islam, prihvatanje njegovih
naela i naina ibadeta, skoro uvjetuje razmiljanjem, posmatranjem
i prouavanjem.
Jedno od najvanijih pitanja koja se tiu vjerovanja u islamu,
vjerovanje u Allahovu Jednou, islam, ne samo to zasniva na
252
Kur'an, Hud, 61.
253
Al-QirtubI, op. cit. IX, s. 56. Ima i drugaijih tumaenja znaenja navedenih
rijei. Neki uenjaci tvrde da one znae: omoguio vam je da je nastanjujete,
koristite njene plodove i uivate njene blagodati, a prema drugima znae: dao je da
je nastanjujete kao Njegovi zastupnici na njoj, itd.
195
Dr. Ali Abd al-ljaliin Mahmud
uvjerenosti, racionalnom dijalogu i korienju jasnih dokaza, ve i
naglaava da je traenje tih dokaza jedna od primarnih djelatnosti
razuma. Plemeniti Kur'an i druga pitanja izlae potkrjepljujui ih
dokazima. Takve su rijei Uzvienoga: Zar Onaj koji je stvorio nebesa
i Zemlju nije kadar da stvori njima sline? jeste, On sve stvara i On je
Sveznajui, 254 kao i Njegove rijei: Zar oni da govore: "Izmilja ga!" -
Ne, nego oni nee da vjeruju; zato neka oni sastave govor slian Kur'anu,
ako istinu govore! Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe
stvorili?! Zar su oni nebesa i zemlju stvorili?! Ne, nego oni nee da vjeruju.
Zar je u njih blago Gospodara tvoga, ili, zaroni vladaju?! Zar oni imaju
ljestve, pa na njima prislukuju? Neka onaj meu njima koji tvrdi da je
neto uo donose potvrdu oitu, 255 zatim Njegove rijei: Allah nije uzeo
Sebi sina, i s N;i'm nema drugog boga! Inae, svaki bi' bog, s onim to je
stvorio - radio to bi htio, i jedan drugog bi pobjeivao. - Hvaljen neka
je Allah koji je daleko od onoga to oni iznose, 256 kao i Njegove rijei:
Zar nisi uo onoga koji se s Ibrahimom o njegovu Gospodaru prepirao,
onda kad mu je Allah carstvo dao? Kad Ibrahim ree: "Gospodar moj
je Onaj koji ivot i smrt daje", - on odgovori: "ja dajem ivot i smrt!"
- ':A.I/ah ini da Sunce izlazi s istoka" - ree Ibrahim -, "pa uini ti
da grane sa zapada!" I nevjernik se zbuni. - A Allah silnicima nee
ukazati na pravi put. 257
Pored ovih, ima jo mnogo ajeta koji razum usmjeravaju raspravi,
vodi dijalog i izvodi zakljuke, ak i kad se tie Allahove Jednoe,
da bi ovjekova vjerovanje bilo iz uvjerenja, jer se kroz misaona
raspravljanje ostvaruje objanjenje istine i njeno dokuivanje.
Uzvieni Allah je svakoga svog vjerovjesnika zaduivao
da raspravlja o istini koju je irio, da je potkrjepljuje primjerima i
dokazima, zahtijevajui od onih kojima se obraaju da se napregnu
i pronau put ka Istini ili iznosei im dokaze kojim raspolau. To
je bila praksa Allahovih vjerovjesnika, a.s. ak je i Nuhov, a.s.,
narod, kad su ga uznemirili dokazni silogizmi koje im Vjerovjesnik,
254
Kur'an, Ya-Sin, 81.
255
Kur'an, At-Tur, 33-38.
256
Kur'an, Al-Mu'minun, 91.
257
196
a.s., iznosio, prema onom kako stoji u Kur'anu, rekao Nuhu, a.s:
"O Nuhu", - rekoe oni - "ti si elio da s nama raspravlja i dugo si se
raspravljao. "258
Isto je bilo i s Hudom, a.s., Salihom, a.s., Ibrahimom, a.s.,
Musaom, a.s., Isa, a.s. i Muhammedom, s.a.v.s. Svi su tokom
pozivanja iznosili dokaze, primjere i nadnaravnosti, kojima je cilj bio
samo uvjeriti pozivane, a uvjeravanja nema ukoliko mu ne prethodi
razmiljanje i umni napor.
To znai da Uzvieni Allah ne prima vjerovanje svojih robova
ukoliko oni ne koriste razum, ne razmiljaju i ne razmatraju ono to
trebaju kao uvjerenje prihvatiti da bi im se istina razjasnila.
Koliko god da smo naveli primjera i dokaza o tome kako islam
uvaava razum i znanje koje se k njemu usmjerava, ta god da kaemo,
bilo bi manje nego to to potvruju islamska praksa i vjerozakon, u
sklopu kojih sadraji plemenitoga Kur'ana imaju posebno istaknuto
mjesto.
Trea aktivnost:
Definiranje ispravnog metoda razmatranja

razumom i njegovo usmjeravanje
Ovo ukljuuje sva dozvoljena sredstva, sa stanovita islamskog
vjerozakona, koja vode ostvarenju istaknutog cilja, a to se u jednome
naelnom smislu moe ostvariti ukljuujui sljedee:
a) poziv razumu da prihvata pobude znanja;
b) poziv razumu na razmatranje i prouavanje Allahovih
zakona u sklopu stvaranja;
c) poziv razumu na prouavanje Allahove mudrosti u sklopu
stvaranja;
d) poziv razumu na prouavanje Allahove mudrosti u
zakonodavstvu.
to se tie pojedinosti vezanih za ove pozive, u skladu s
namjenom ove knjige, iznijet emo sljedee:
258
Kur'an, Hud, 32.
197
Dr. Ali Abd al-lfalfrn Mahmitd
a) Poziv islama razumu da prihvaa pobude znanja
To potvruje da islam podstie nauku, a ne bori se protiv nje,
kao to su to inile neke religije. Tajna toga je u tome to se islam
nipoto ne boji nauke, niti njenih otkria i izuma, ve to smatra
afirmiranjem uvjerenja s kojim se poziva u vjerovanje.
Vjerovanje islama, je vjerovanje koje poiva na znanju i
spoznavanju, a ne na naivnom prihvaanju predanja, jer se islam u
vjerovanju ne moe zadovoljiti tradicijom, kako smo naprijed isticali.
Mnogi pokuavaju optuiti islam za suprotstavljanje nauci, zbog
kojeg su bile optuivane druge religije, ali to je neopravdana optuba
koja ne moe biti potkrijepljena ni najmanjim dokazom.
Najsnaniji odgovor tuiocima jeste upoznavanje s historijom
islamske civilizacije. To je civilizacija koju su uspostavili muslimani
u ime islama, a koja je, bez i najmanjeg pretjerivanja ili sumnje, bila
obrazac dubokog naunog preporoda, kojim su bila obuhvaena sva
poprita ljudskog ivota. Ona je muslimanima, kao i nemuslimanima
koji su ivjeli u njihovom okruenju, omoguavala mnogo
civilizovaniji i napredniji ivot nego u drugim civilizacijama.
To je bila civilizacija koju je posvjedoila opa historija ljudskog
roda, a ne samo muslimanski ummet. Islamska civilizacija, koja se
nalazila na tako visokoj razini, ne izaziva iznenaenje niti uenje,
jer je islam znanju dao odgovarajue mjesto i uinio od njega jedno
od najvanijih sredstava vjerovanja, najefikasnije u oslobaanju
uvjerenja od uobrazilje i lai. Opravdano je pitati, kakvo neslaganje
izmeu islama i nauke spominju oni koji optuuju?
Ako islam trajno poziva na traganje za injenicama i

istinom - to je njegov trajni cilj - uz preporuivanje meusobnog
potpomaganja u strpljivosti i borbi na Allahovom putu, strpljivost
nareuje uz vjerovanje i injenje dobrih djela, kao to stoji u rijeima
Uzvienog Allaha: Tako mi vremena, ovjek, doista, gubi, samo ne oni
koji vjeruju i dobra djela ine, i koji jedni drugima istinu preporuuju i
koji jedni drugima preporuuju strpljenje. 259 Ako je islam takav, kako
259
Kur'an, Al-'A.$r, 1-3.
198
moe biti protiv nauke i umanjivati njen znaaj!? Kako, uope, moe
doi do injenica i istine, ako ne putem nauke?
Ako su putevi stizanja do istine mnogobrojni, gdje spadaju
uenje, dokuivanje osjetilima, nadahnue i razum, znaaj razuma
i njegovo mjesto u stizanju do istine ne moe se umanjivati.
Ako spoznaja, u naelnom smislu, ima mnogobrojne puteve,
primjer prodornoga uma je jedan od najvanijih. Ako se spoznaja
definira na osnovama dva velika cilja: vjerovanja i djelovanja,
oba cilja podrazumijevaju razum i nauku, da bi ostavili dobar
trag u ivotu ljudi.
Naprijed smo napominjali da vjerovanje do kog se stie
putem slijepog slijeenja (taqlid), nije uvjerljivo - ako ga i treba
prihvatiti to je najslabije vjerovanje - dok je vjerovanje do kojeg se
stie putem nauke, najvii stepen vjerovanja, najvre, najsnanije i
najutemeljenije vjerovanje.
Plemeniti Kur'an nauku i uenjake visoko cijeni zbog njihovog
dosezanja i spoznaje (idrak) Stvoriteljeve Jednoe. O istinskom
znaaju uenjaka koji na osnovu steenih znanja tvrde da je Allah
jedan, Uzvieni Allah kae: A/fah svjedoi da nema drugog boga osim
JYjega, - a i meleki i ueni -, i da On postupa pravedno. - Nema boga
osim JYjega, Silnog i Mudrog/2 60
U mnogobrojnim ajetima plemenitoga Kur'ana, postoji vrsta
veza izmeu nauke i vjerovanja, kao i u rijeima Uzvienoga: A/fah
e na visoke stepene uzdignuti one meu vama koji vjeruju i kojima je
dato znanje. -A A/fah dobro zna ono to radite. 261 Uzvieni kae: A to
su ajeti jasni, u srcima su onih kojima je razum dat; a Nae ajete samo
nepravedni osporavaju. 262
Krae reeno, islam nauku, kao umnu djelatnost, gleda po tome
to ona vodi ka vjerovanju. Ukoliko je usmjerenje pri tome ispravno,
usklaeno standardnim uzusima islamske etike, nauka sama za sebe
- na putu kojim ovjeka vodi onom to je za njega dobro i na ovome
i na Buduem svijetu- ne moe bez vjerovanja, kao to ni vjerovanje
26
Kur'an, Ali 'Imrtin, 18.
261
Kur'an, Al-Mugadala, 11.
262
Kur'an, Al-'Ankabut, 49.
199
ne moe bez nauke, odnosno, samo na osnovama tradicije. Svejedno
radi li se o manjem ili veem broju sluajeva, vjerovanje bez nauke ne
moe mnogo koristiti, a i ako koristi, to je najslabiji vid vjerovanja.
Kur'an poziva na prihvaanje principa nauke. On muslimana poziva
da svoje znanje proiruje koliko moe, da se u svom odnosu prema
vjeri i ivotu slui naunom metodom.
Razgovor o ovome nas, dakako, obavezuje da bacimo malo
svjetlosti na smisao rijei nauka, kako oni kojima to nije poznato
ne bi s predubjeenjem prihvatili ili odbili rije vjerovanje. Zato
bismo rekli da veina rjenika, leksikona i enciklopedija navode da
je nauka kreiranje, koncepcija i metod na osnovu kojih se definiraju
principi otkrivanja istine o neemu, nekoga karakternog obiljeja
ili negiranja nekoga karakternog obiljeja, pri emu su ukljueni:
ovjek, materija i sve to postoji u kosmosu. To znai da je nauka,
u biti, jedna vrijednost koja, sve dok se ispoljava u vidu koncepcije i
metoda, ne moe biti u sukobu s vjerovanjem.
Ako panju obratimo tehnici, odnosno tehnologiji, do koje se
stie putem nauke, uvidjet emo da je i ona kreativna operacija, da
je jedna od vrijednosti putem kojih ovjek stie do pribora i ureaja
koji mu omoguuju da vodi laki i bolji ivot, sposobniji da svoje
elje ispunjava s manje napora i za krae vrijeme, samo to ona, u isto
vrijeme, neke nemarne moe odvratiti od vjerovanja, kao to se deava
ljudima u nae vrijeme. S tim smislom, tehnologija dolazi u koliziju s
ovjekom koji eli unaprijediti svoj ivot. Ako je ovjek temeljni dio
postojeeg svijeta, a ukoliko ga tehnologija sprjeava da ostvari to
svoje pravo, dajui prednost priboru, ureajima i drugim postulatima
tehnologije, nesporazum ne postoji izmeu nauke i vjere, niti izmeu
tehnologije i vjere, ve samo izmeu tehnologije i ovjeka.
Nesporazum se, moda, moe ispravno shvatiti ukoliko se
dobro razmotri sama narav problema, a ona se sastoji u tome to je
ovjek izumio pribor da mu zadovolji potrebe i da, pomou njega,
uspostavlja kontrolu nad kosmosom u kojem ivi. Ali, nije dugo
potrajalo, a pribor je nad njim uspostavio kontrolu, jer mu je postao
cilj nakon to mu je bio sredstvo.
200
Izlaz iz tog nesporazuma jeste usklaenost izmeu pribora i
ovjeka, odnosno u tome da ovjeku ostane njegova volja, vjerovanje
i sloboda, a da priboru ostane opisivanje po tome to je sredstvo,
a ne cilj.
Nauka, shvaena kao koncepcija i metoda, je temeljna vrijednost
u islamu, 263 koja se potvruje u brojnim ajetima plemenitoga Kur'ana.
Uzvieni kae: Reci: Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?264
K svemu tome, islam poziva da se znanje proiruje s opsenim
smislom koji obuhvaa vjerske i svjetovne znanosti. Uzvieni Allah
kae: I reci: "Gospodaru moj, Ti znanje moje proiri/"265
Islam poziva i na posmatranje, razmatranje i promiljanje.
Poziva na prvi korak, teorijski korak, koji nuno prethodi praksi,
kao to stoji u rijeima Uzvienoga: Zato uzmite iz toga pouku, o vi
koji ste obdareni/2 66
Plemeniti Kur'an sadri mnogobrojne ajete koji pokazuju i istiu
potrebu da se koristi koncepcija traenja dokaza, kao u primjeru rijei
Uzvienoga: Kako ovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i
opet je otvoreni protivnik, i Nama navodi primjer, a zaborav/ja kako je
stvoren, i govori: ''Ko e oivjeti kosti, kad budu trule?" Reci: "Oivjee
ih Onaj koji ih je prvi put stvorio; On dobro zna sve to je stvorio, Onaj
koji vam iz zelenog drvea vatru stvara i njome potpaljujete." Zar Onaj
koji je stvorio nebesa i zemlju nije kadar da stvori njima sline? jeste, On
sve stvara i On je Sveznajui; i zaista On moe, kada neto hoe, samo
da za to rekne: "Budi/" - i ono bude. 267
Ovi plemeniti ajeti, posmatrani s istog stanovita, govore nam
mnogo o koncepciji traenja dokaza, a mi ukazujemo na sljedee:
- (Rijei:) Kako ne vidi (ovjek), odnosno, kako ne posmatra,
razmatra i promilja, podrazumijevaju vienje srcem, kao to o tome
govori Al-Kurtubi.
263
Vie o tome u naem djelu: Nal;wa manhag bul;ut islami, Dar al-wafa', 1989.
264
265
Kur'an, Ta Ha, 114.
266
Kur'an, Al-lfar, 2.
267
Ja Sin, 77-82.
201
Dr. Ali Abd al-lfalfrn Mahmud
- Ovi ajeti su odgovor onim mnogobocima koji ne vjeruju
u proivljenje, a to je dijalektike traenje dokaza koje ima cilj da
onoga koji negira dovede pred dokaz time to mu pobija negiranje.
- (Rijei:) I govori: "Ko e oivjeti kosti ... , Reci: "Oivjee ih
Onaj koji .. to jest: Onaj Ko je bio u stanju, na poetku, stvoriti ni iz
ega, u stanju je sve sastaviti nakon rastajanja.
- Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren ... , znai

da je odgovor sam po sebi prisutan. U vezi s tim, uenjaci tvrde
da u ovom ajetu postoji dokaz o ispravnosti analogije, jer Uzvieni
Allah onome ko ne vjeruje u proivljenje, kao dokaz, suprotstavlja
prvobitno stvaranje.
- Onaj koji vam iz zelenog drvea vatru stvara dokaz je da je
Uzvienom Allahu svojstveno savrenstvo u stvaranju, to ini da je
u stanju suprotnost izvui iz suprotnosti.
- Zar Onaj koji je stvorio nebesa i zemlju nije kadar dokaz
je da Onaj ko je stvorio nebesa i Zemlju, a to su - jasno se vidi -
veliine, u stanju stvoriti sline onima koji ne vjeruju u proivljenje
i oivjeti ih.
U tome je veliina dokazivanja i dijalektike u jasnom iznoenju
istine.
Islamu je svojstveno i pozivanje na izuavanje naune koncepcije
zato to se tako upuuje kritika onima koji raspravljaju o nepoznatim
stvarima, onima koji se nauno ne bave svim pojedinostima i
sadrajima. Uzvieni Allah kae: Vi raspravljate o onome o emu neto
i znate, a zato raspravljate o onome o emu nita ne znate? A/fah zna,
a vi ne znateP. 68
Odgovorno se moe tvrditi da islam poziva na naunu
metodologiju, jer on je praktine metode, kao temeljnu pretpostavku,
uvjetovao onima koji bi se htjeli baviti naukom, a da ne uvaavaju
osjetilne i umno opaanje. Ne samo da islam zbog toga kritikuje
ve im to i zabranjuje, kao to se moe razumjeti iz rijei Uzvienog
Allaha: Ne povodi se za onim to ne zna! I sluh, i vid, i razum (pazi),
268
202
za sve to e se, zaista, odgovarati. 269 Eksperimentalni metod je, u svojoj
biti, korienje osjetila u opaanju senzibilija i korienje razuma u
opaanju inteligibilija. To je temeljni princip. Svaki ovjek ga treba
slijediti. ovjek je pred Uzvienim Allahom odgovoran ako sluh,
vid i duu, odnosno srce i razum, ne koristi kao nauna sredstva
koja mu je Allah darovao. Ako ih ne koristi, udaljava se od nauke i
zapada u zamku nejasnoa.
b) Poziv islama razumu na promiljanje i prouavanje

Allahovih zakona u sklopu stvaranja
To je odgajanje razuma, kod muslimana, putem pronicanja u
boanske zakone primjenjene na Allahova stvorenja. Oni su najbolja
sredstva putem kojih ovjek moe upoznati historiju sa svim ta ona
sadri i na koga se odnosi, uzimajui iz nje ono to moe unaprijediti
sposobnost i razviti osjeaj opaanja zakona, sa ime e unaprijediti
svoj odnos prema sadanjosti i odabrati bolji put u budunost. U tome
je Uzvieni Allah, nedvosmislena jasno, odgovarajui pravac odredio
rijeima: Reci: ''Putujte po svijetu, zatim pogledajte kako su zavrili oni
koji su poslanike lanim smatrali!", 270 kao i Svojim rijeima: Prije vas
su mnogi narodi bili i nestali, zato putujte po svijetu i posmatrajte kako
su zavrili oni koji su poslanike u la ugonili. To je objanjenje svima
ljudima i putokaz i pouka onima koji se Allaha boje. 271
Putovanje po svijetu, da se spoznaju zakoni primjenjeni na
stvorenja, a radi stjecanja pouke, prema stavu veine islamskih
uenjaka, vjerozakonom je preporuljivo.
Pri uvjeravanju razuma u Istinu, nema boljeg metoda od

razmatranja i prouavanja Allahovih zakona, primijenjenih na one
koji negiraju Istinu, prkose vjerovjesnicima, ma kako prkosnici bili
snani, kao i zakona primijenjenih na one koji pomau Istinu i vjeruju
u ono to su dostavljali poslanici, ma kako pomagai bili nejaki.
Uzvieni Allah to istie kako bi se pameti opomenule i shvaanja
razbistrila, navodei sljedee primjere:
269
27
271
Kur'an, Ali 'Imriin, 137-138.
203
Prvo - Primjer snanih prkosnika Faraona, o kojima Uzvieni
Allah kae: I mi smo foraonov narod gladnim godinama i nerodicom
kaznili, da bi se opametili. I kad bi im bilo dobro, oni bi govorili: "Ovo
smo zasluili", a kad bi ih snala kakva nevolja, Musau i onima koji
su s njim vjerovali tu nevolju bi pripisali. Ali ne! Njihova nevolja je od
Allaha bila, samo to veina njih nije znala! I govorili su: ''Kakav god
da nam dokaz donese da nas njime opara, mi ti neemo vjerovati!"
zato smo mi na njih slali i poplave, i skakavce, i krpelje, i abe, i krv
- sve jasna znamenja, ali su se oni oholili, narod zlikovaki su bili. I
kad bi ih zadesila nevolja, govorili bi: "O Musa, moli se, u nae ime,
Gospodaru svome - onako kako ti je On naredio: ako nas oslobodi nevolje
mi emo, zaista vjerovati i s tobom sinove Israilove sigurno poslati". I
poto bismo ih nevolje oslobodili - do vremena do kog im je bilo odreeno
da je podnose, - oni bi, odjednom, obeanje prekrili. Zato ih mi kaznismo
i u moru ih potopismo, jer su znamenja Naa poricati i prema njima
ravnoduni bili. 272
l2mgg. - Primjer nejakih koji su bili strpljivi u nevoljama
i podnosili zlostavljanja Faraona, kao to su Isra'ilovi potomci
podnosili, prije nego su zalutali i poeli traiti sebi boga, slinog
bogovima mnogoboaca, prije nego to su poeli oboavati tele i
prije nego to su pokazali prkos Musau, a.s. Uzvieni Allah o njima
kae: A potlaenom narodu dodadosmo u naslijee istone i zapadne
krajeve zemlje koju smo blagoslovili, i lijepo obeanje Gospodara tvoga
sinovima Israilovim bilo je ispunjeno - zato to su trpjeli, a sa zemljom
sravnismo ono to sufaraon i narod njegov sagradili i ono to su podiglt'. 273
O slinome jasno govore i rijei Uzvienoga: Allah obeava da e one
meu vama koji budu vjerovali i dobra djela inili sigurno namjesnicima
na zemlji postaviti, kao to je postavio namjesnicima one prije njih, i da e
im zacijelo vjeru njihovu uvrstiti, onu koju im On eli, i da e im sigurno
strah bezbjednou zamijeniti; oni e se samo Meni klanjati, i nee druge
Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni - oni su
pravi grenici. 274
272 Kur'an, Al-A'riif, 130-136.
273
Kur'an, Al-A'riif, 137.
274
Kur'an, An-Niir, 55.
204
To je Allahov zakon primijenjen na one koji su negirali Istinu i
grijeili i na one koji su Istinu pomagali i bili pokorni, koji ni sad ne
izostaje, ne mijenja se i ne razlikuje se prema Allahovu zakonu koji je
vrijedio za one koji su bili i nestali. A ti nee uAllahovu zakonu izmjene
nai. 275
Allahov zakon je presudio da ljudi, u odnosu na Njegovu
koncepciju, koja im je objavljivana putem poslanika, budu smjeteni
u jednu od dvije vrste: u one koji slijede Uputu, aktiviraju svoj razum,
posmatraju i pronalaze Uputu, ili u one koji zapadaju u zabludu, ne
aktiviraju razum, ne promiljaju, pa zato lutaju i gube se.
Allahov zakon je i to to, vezano za one koji slijede Uputu,
nakon njenog slijeenja, dolazi dobro na ovom svijetu, podravanje
Istine i onih koji je slijede, te dobro za Budui svijet u vidu Allahovog
zadovoljstva i lijepe nagrade.
Allahov zakon je, isto tako, to to, onima koji su zalutali,
nakon lutanja dolazi zlo, nered i propast na ovom svijetu, a zatim i
potpun gubitak na Buduem svijetu.
Kako god sljedbenici Upute i Istine bili materijalno slabi i
malobrojni, kako god sljedbenici neistine i zalutali bili materijalno
snani i mnogobrojni, Allahov zakon, primjenjen na jedne i druge,
nikad se ne razlikuje.
Ljudi su duni koristiti svoj razum da bi se pomou njega
uputili u Boije zakone koji se ne mijenjaju i nikad ne prevazilaze,
kako bi se opomenuli oni koji su zalutali, a svoje vjerovanje osnaili
oni koji vjeruju, da se nemaran ne bi zavaravao snagom i moi koju
mu demonstriraju zalutali u napadima na Istinu i oni koji ih slijede.
S ciljem da se naglasi pozivanje razuma na razmiljanje,
posmatranje i traenje dokaza, islam poziva na prouavanje i precizno
ispitivanje injenica koje se tiu onog to se posmatra, kakve su, kako
su nastale, kako su se odvijale, zbog ega su sklopljene? To postaje
jasno kad se promisli o rijeima Uzvienog Allaha: Reci: ''Putujte
po svijetu da vidite ta je On iz niega stvorio. I, Allah e to, poslije, po
drugi put stvoriti. Allah, zaista, sve moe, 276 kao i rijei Uzvienoga:
275
Kur'an, Al-A~zdb, 62-63.
2 6
7 Kur'an, Al-'Ankabut, 20.
205
Dr. Alf Abd al-lfaliin Mahmiid
Pa zato oni ne gledaju kamile - kako su stvorene, i nebo - kako je
uzdignuta, i planine - kako su postavijene, i Zemiju -kako je prostrta?P 77
Taj poziv predstavlja aktiviranje razuma i njegovo uvjebavanje za
uestvovanje u opaanju injenica o pojavama, a u tome se sastoji
njegovo odgajanje i pouavanje.
Allahova stvorenja, u postojeem svijetu, su mnogobrojna,
a iznad svih je ovjek. Islam ovjeka poziva na posmatranje svih
stvorenja, da se tim putem usmjeri ka Istini, da se tako osnai u
vjerovanju. U rijeima Uzvienog Allaha: Na Zemiji su dokazi za
one koji vrsto vjeruju, a i u vama samima - zar ne vidite?, a na nebu
je opskrba vaa i ono to vam se obeava. L tako Mi Gospodara neba i
zemlje, to je istina, kao to je istina da govorite!, 278 sadran je poziv na
aktiviranje razuma, posmatranje i razmatranje.
Qgtada tvrdi: "To znai da onaj ko putuje po Zemlji i posmatra
znakove radi pouke, ko razmilja o sebi, shvaa da je stvoren da bi
Allahu ibadet inio.".
Onaj ko posmatra i prouava ta ima na Zemlji u tome nalazi
znakove i dokaze da je Allah u svemu moan, da moe proivjeti
ljude nakon smrti i traiti od njih da poloe raune za dobro i zlo
koje su na ovom svijetu poinili.
Al-Kurtubi kae: "Neki umni ljudi tvrde da svemu iz velikog
svijeta ima kopija u malom svijetu, zapravo ljudskom organizmu. U
vezi s tim, Uzvieni kae: Mi ovjeka stvaramo u skladu najljepem, 279
zatim: ... a i u vama samima - zar ne vidite? Ljudska osjetila su
plemenitija od sjajnih zvijezda. Sluh i vid su u rangu Sunca i Mjeseca,
po tome ta se pomou njih dokuuje. Organi ljudskog tijela, nakon
to istruhnu, postaju prah istovjetan Zemljinom prahu. U njemu
(organizmu) je kategorija vode, znoja i drugih organskih tenosti,
a od kategorija zraka su duh i dua. Od kategorije vatre, u njemu,
je tjelesna toplota. Vene, u tijelu, su u rangu rijeka na Zemlji, jetra
u rangu izvora iz kojih naviru rijeke - budui da se vene pruaju iz
jetre. Mokrani mjehur je u rangu mora, kosti u rangu planina koje
277
Kur'an, Al-Gaiya, 17'20.
278
Kur'an, Ar-Rariyat, 20-23.
279
Kur'an, At-Tin, 4.
206
su stubovi Zemlje, a njegovi orgrani su kao stabla. Kao to svako
stablo ima lie ili plodove, svaki organ tijela ima svoju aktivnost i
namjenu. Kosmatost organizma je u rangu bilja i trava na Zemlji.
Zatim, ovjek jezikom oponaa svaki ivotinjski glas, a pokretima
organa oponaa sve to rade ivotinje. ovjek je mali svijet pored
velikog svijeta, stvorenje koje je stvorio Jedan Tvorac, osim Kojega
nema drugog tvorca. 280
Dok svoj razum aktivira, dok posmatra sebe i ono ta ga
okruuje, ovjek vri jednu dobru operaciju odgoja svog razuma, to
razum ini spremnim da se usmjeri Pravim putem, u Pravcu istine.
c) Poziv razumu na prouavanje Allahove mudrosti
u sklopu stvaranja i zakona Univerzuma
To je intelektualni odgoj presudno oznaen preciznou i
redovnou, po tome to se ta mudrost i redovnost odvijaju po
vrstim zakonima i preciznom poretku koji se ne prevazilazi i ne
poputa, jer su oni zakoni Uzvienog Allaha.
Plemeniti Kur'an istie da stvaranje ovjeka, kosmosa i svega
to je u njemu 1:le bilo uzalud, ve je ostvareno u skladu s Allahovom
voljom, po Njeg )VOm odreenju. Kur'an potvruje da su sva stvorenja
stvorena s Istir. flm i radi Istine, da je stvaranje operacija koju ne
ugroava neisti!1a, neozbiljnost i igra, jer je to stvaranje s Istinom i
promiljanje s Istinom, a Uzvieni Allah je najbolji stvaralac.
Cilj poziva na razmatranje stvaranja i prouavanje, koji islam
upuuje razumu, nije tek poziv na suto razmatranje i prouavanje,
ve na prosvjetljenje uma, buenje srca i proienje due od mrlja,
da bi ovjek mogao, na ovoj Zemlji, voditi uredan ivot, dostojan
onoga ime ga je Allah poastio.
Ajeti plemenitoga Kur'ana potvruju da stvaranje kosmosa
nije bilo nepromiljenost, igra i zabava, ve Istina. Uzvieni kae:
Mi smo nebesa i ?em!ju i ono izmeu njih mudro stvorili. as oivljenja
e zacijelo doi, zato ti velikoduno oprosti, Gospodar tvoj sve zna i On
je sveznajui, 281 zatim, Uzvieni kae: Zar ste mislili da smo mi vas
280
Al-Qyrtubi:, op. cit. II, s. 202.
281
Kur'an, Al-Ijigr, 85-86.
207
Dr. Ali Abd al-l:falim Mahmud
uzalud stvorili i da nam se neete povratiti? I neka je uzvien Allah,
Vladar istiniti, nema drugog boga osim Njega, Gospodara svemira
velianstvenog!, 282 zatim kae: Mi nismo stvorili nebo i Zemlju, i ono
to je izmeu njih, da se zabavljamo. Da smo htjeli da se zabavljamo,
zabavljali bismo se onako kako nama dolikuje, ali Mi to ne inimo, nego
istinom suzbijamo la, istina je ugui i la nestane; a teko vama zbog
onoga to o Njemu iznosite/2 83
Plemeniti Kur'an, koji sadri sve to ovjeku koristi na ovome i
na Buduem svijetu, je pun mudrosti. Uzvieni Allah o plemenitom
Kur'anu kae: Mi Kur'an pun mudrosti objavljujemo, i na istinit nain
se on objavljuje. A tebe smo poslali samo zato da radosne vijesti donosi i
da opominje. 284
Razum posmatra i prouava sva Allahova stvorenja i pojedinosti
iz kosmosa, da shvati da je to sve Istina, da je stvoreno zbog Istine.
Dok to posmatra, razum se navikava na Istinu, postaje joj privren
u svome ivotu i njome se, dok god ivi, koristi na najljepi mogui
nain kojim titi svoje ljudsko dostojanstvo.
To je ono to ovjeka opredjeljuje da trai Istinu, sasvim joj
privren i naoruan strpljivou, da je uzima kao svoj znak i plat
s kojima stvari oko sebe prihvaa ili odbija, kako bi time postigao
sreu i na ovome i na Buduem svijetu.
Razum, koji posmatra, prouava i prihvaa Istinu, u stanju je
svoje vjerovanje oistiti od svih skretanja i zabluda, proistiti duu
od nejasnoa i zamagljenosti. Takav ovjek se preobraava u osobu
koja razmilja o Allahovom stvaranju, na osnovu ega se upuuje ka
Istini i Pravom putu. On tako postaje onaj koji u svoga Gospodara
povjeruje im bude oslovljen: ... da vjerujete u svoga Gospodara ... , da
spozna slast i ljepotu Istine i krene upuivati dovu Gospodaru da mu
oprosti grijehe koji ga tite, da od sebe odbaci loa djela. Gospodar
mu uzvraa najboljom nagradom, a to je uvoenje u Dennet.
Plemeniti Kur'an govori o onima koji slijede Istinu i razmiljaju o
stvaranju nebesa i Zemlje, uvjereni da Allah to nije stvorio uzalud.
282
Kur'an, Al-Mu'minim, 115-116.
283
Kur'an, Al-Anbiya', 16-18.
284
208
Uzvieni Allah kae: U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noi i
dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene, za one koji i stojei i
sjedei i leei Allaha spominju i o stvaranju nebesa i zemlje razmiljaju.
"Gospodaru na, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hva!Jen Ti budi i sauva} nas
patnje u vatri! Gospodaru na, onoga koga ti bude u vatru ubacio Ti si
ve osramotio, a nevjernicima nee niko u pomopritei. Gospodaru na,
mi smo uli glasnika koji poziva u vjeru: 'Vjerujte u Gospodara vaeg!' - i
mi smo mu se odazvali. Gospodaru na, oprosti nam grijehe nae i prei
preko ravih postupaka naih, i uuni da poslije smrti budemo s onima
dobrima. Gospodaru na, poda} nam ono to si nam obeao po poslanicima
Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti e, doista, Svoje obeanje
ispuniti!" I Gospodar njihov im se odaziva: "Nijednom trudbeniku
izmeu vas trud njegov neu ponititi, ni mukarcu ni eni - vi ste jedni
od drugih. Onima koji se isele i koji budu iz zaviaja svoga prognani i
koji budu na putu Mome mueni i koji se budu borili i poginuli, sigurno
u preko ravih djela njihovih prei i sigurno u ih u dennetske bae,
kroz koje e rijeke tei, uvesti; nagrada e to od Allaha biti. -A u Allaha
je nagrada najljepa". 285
Takvo je posmatranje i prouavanje koje vodi k Istini, koje
uvodi u vjerovanje i dobro djelo, pri kojima je ovjek privren svim
pojedinostima vjerovanja i svemu to ide uz dobro djelo.
Takav ovjek je sposoban voditi ivot u skladu s planom Istine,
izabranim ljudima kao koncepcija na osnovama koje ljudi trebaju
pristupiti Gospodaru svjetova.
d) Poziv razumu na prouavanje Allahove

mudrosti u zakonodavstvu
Islam razumu prua mogunost razmatranja, prouavanja
i razmiljanja o mudrosti uspostavljanja zakonodavstva, iako
uspostavljanje zakonodavstva izvire iz uzviene Boanske mudrosti,
a primjenjuje se na sve ljude u cijelosti. S obzirom na to da se ono
primjenjuje na sve ljude, Boanska mudrost je predodredila da ljudi
razmatraju mudrost zakonodavstva i prouavaju ta ono sadri, da
bi ga primjenjivali uz steeno znanje, spoznavanje i uvjerenost, u
285
209
cijelosti, neokrnjeno, ispravno, poteeno greke, s uvjerenjem
nepomuenim bilo kakvom i najmanjom sumnjom.
Plemeniti ajeti, koji ljudski razum pozivaju na razmiljanje i
razmatranje mudrosti uspostavljanja zakonodavstva, su mnogobrojni,
a mi emo navesti samo neke:
Uzvieni Allah kae: A tebi objavljujemo Opomenu da bi objasnio
ljudima ono to im se objavljuje, i da bi oni razmislili. 286
Opomena je ovdje plemeniti Kur'an, koji je Uzvieni Allah
objavio kao saetak, a Muhammeda, s.a.v.s., obavezao tumaenjem
njegovih propisa, obeanja i prijetnji. Tumaenje i objanjavanje od
strane Vjerovjesnika, s.a.v.s., prema Al-Kurtubiju, se odvija na dva
naina:
* uopeno objanjenje:
- kao to je objanjenje pet namaza s njihovim odgovarajuim
vremenima, seddama, rukuima i drugim propisima;
- kao to je objanjenje iznosa zekata, vremena kad se daje,
iznosa dobara iz kojih se izdvaja, zatim objanjenje obreda hada.
Kad je s drutvom obavljao had, Poslanik, s.a.v.s., je, prema
Al-Bukarijevom navodu, rekao: "Radite isto to i ja radim V 1_,,L.:.
~l:..A).", ~ao t<? je rekao i: "Klanjajte kako mene vidite da kianjam
(}.;.t ~At~ ;...J).".
Ibn al-Mubarek od Umrana ibn Husejna, r.a., prenosi da je
rekao jednom ovjeku: "Jesi li ti normalan? Moemo li u Allahovoj
Knjizi nai za podne-namaz da se klanjaju etiri rekata i da se ne
ui naglas?". Nakon toga mu je nabrojao namaz, zekat i slino, a
zatim ga pitao: "Moemo li to nai protumaeno u Allahovoj Knjizi?
Allahova Knjiga o tome ne govori detaljno, to objanjava sunnet!".
* dodatno objanjavanje propisa iz Knjige:
- kao to je zabrana enidbe s tetkom, bilo s oeve ili majine
strane;
- zabrana objedovanja mesa domaih magaraca i deraih
zvijeri;
286
Kur'an, An-NalJI, 44.
210
- presuda na osnovu zakletve uz svjedoka i slino tome. 287
Uzvieni Allah kae: Pitaju te o vinu i kocki. Reci: "Oni donose
veliku tetu, a i neku korist ljudima, samo to je teta od njih vea od
koristi." I pitaju te koliko da udjel;"uju. Reci: "Viak!" Eto, tako vamAllah
objanjava propise da biste razmislili. 288 U odmazdi vam je - opstanak,
o razumom obdareni, da biste se ubijanja okanili!; 289 Uzvieni kae: On
vam je objasnio ta vam je zabranio, - osim kad ste u nevolji; mnogi prema
prohtjevima svojim, nemajui za to nikakva dokaza, zavode druge u
zabludu. A Gospodar tvoj dobro zna one koji u zlu prelaze svaku mjeru;290
Uzvieni kae: Putanje moe biti dvaput, pa ih ili velikoduno zadrati
ili im na lijep nain razvod dati. A vama nije doputeno da uzimate bilo
ta od onoga to ste im darovali, osim ako se njih dvoje plae da A/fahove
propise nee izvravati. A ako se bojite da njih dvoje A/fahove propise nee
izvravati, onda im nije grehota da se ona otkupi. To suAllahovi propisi,
pa ih ne naruavajte! A oni koji A/fahove propise naruavaju, nepravedni
su. A ako je opet pusti, ona mu se ne moe vratiti to se nee za drugog
mua udati. Pa ako je ovajpustt", onda njima dvoma nije grijeh da sejedno
drugom vrate, ako misle da e A/fahove propise izvravati; to su A/fahove
odredbe, on ih objanjava l;"udima koji ele da znaju; 291 Uzvieni kae:
O vjernici, zapiite kada jedan od drugoga pozajml;"ujete do odreenog
roka. I neka jedan pisar izmeu vas to vjerno napie i neka se pisar ne
uzdrava da napie, ta Allah ga je pouio; neka on pie, a dunik neka
mu u pero kazuje i neka se bojiAllaha, Gospodara svoga, i neka ne umanji
nita od toga. A ako je dunik rasipnik ili slab, ili ako nije u stanju da
u pero kazuje, onda neka kazuje njegov starate!;: i to vjerno. I navedite
dva svjedoka, dva mukarca vaa, a ako nema dvojice mukaraca, onda
jednog mukarca i dvije ene, koje prihvatate kao svjedoke; ako jedna
od njih dvije zaboravi, neka je druga podsjeti. Svjedoci treba na svaki
poziv da se odazovu. I neka vam ne bude mrsko da ga utanaite pismeno,
bio mali ili veliki, s naznakom roka vraanja. To vam je kod Allaha
ispravnije i prilikom svjedoenja jae, i da ne sumnjate - bof;"e; ali, ako
287
Al-Qyrtubi, op. cit. I, s. 38-39.
288
289
29o Kur'an, Al-Al-Anam, 119.
291
Kur'an, Al-Baqara, 229-230.
211
Dr. Ali Abd a/-Haliin Mahmud
je rije o robi koju iz ruke u ruku obrete, onda neete zgrijeiti ako to
ne zapiete. Navedite svjedoke i kada kupoprodajne ugovore zakljuujete
i neka ne bude oteen ni pisar, ni svjedok. A ako to uinite, onda ste
zgrijeili. I bojte se Allaha, - Allah vas ui, i Allah sve zna; 292 Uzvieni
kae: Rasputenicama pripada pristojna otpremnina, dunost je da im
to daju oni koji se Allaha boje! Allah vam tako objanjava propise Svoje
da biste razmislili. 293
U vezi s nasljeivanjem i utvrivanjem nasljednih dijelova, te
vrstama nasljedstva, kao i u vezi s kaznama za neke prekraje i s
drugim odredbama, na primjer, u vezi s nepravednim postupanjem
sa enama kad se zamjenjuju drugima, u vezi s pravima koja enama
u datim prilikama pripadaju, zatim u vezi s tim ta je mukarcima
zabranio u odnosu na ene s kojim se ne mogu oeniti - Allah kae:
Allah vam nareuje da od djece vae - mukom pripadne koliko dvjema
enskima. 294 Tome je namijenjen dio poglavlja En-Nisa', od 11. do
26. ajeta koji glasi: Allah eli da vam objasni i da vas putevima kojima
su ili oni prije vas uputi, i da vam oprosti. -Allah sve zna i mudarje. 295
Islamska zakonodavstvo, u dijelu koji se tie vjerovanja i
ibadeta, je stabilno i nepodlono bilo kakvome mijenjanju. Meutim,
u svemu to se tie odnosa s ljudima i promjenama koje ljudima
namee ivot, ukoliko to nije Kur'anom i Hadisom odreeno, ne
samo da je dozvoljen idtihad ve islam razumne poziva da prouavaju
zakonodavstvo da bi shvatili njegove ciljeve, da bi usvojili njegov
opi duh, da bi ostvarili svoje dobro za ovaj i za Budui svijet, a od
sebe otklonili tetu i za ovaj i za Budui svijet.
Historija islamskog zakonodavstva obuhvaa i takve propise
i odredbe koji se zasnivaju na rjeenjima (idtihad) kompetentnih
strunjaka, koji su mijenjali, predlagali i donosili rjeenja. Oni nisu
brkali pojmove, niti su previe zahtijevali od ljudi. Kao primjere,
navodimo neke situacije kad su donoena rjeenja na osnovu
prouavanja:
292
293
294
295
212
1. Dijeljenje onima ija srca treba pridobiti, definirano je porukom
ajeta iz plemenitoga Kur'ana u kojem se kae: Zekat pripada samo
siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga sakupljaju, i onima ija srca
treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduenima ... , 296 a Omer ibn
Al-Hattab, r.a., ga je dokinuo, kad je bio predvodnik vjernika, nakon
to je u tome konsultirao istaknute saradnike. Zajedniki su ocijenili
da je Allah toliko osnaio i ojaao islam da vie nije potrebno nikome
materijalna dobra davati zbog straha od njegove zlobe.
2. Kazna za krau je bila propisana odredbom, a Omer ibn
Al-Hattab, r.a., je, kad je bio predvodnik vjernika, konsultirao
istaknute saradnike oko njenoga privremenog stavljanja van snage
zbog odreenih okolnosti, a saradnici su ga podrali.
3. U Al-Q.dijevom djelu Fatf;J al-islam, u poglavlju Dar'
al-Jfudud bi a-ubuhat (Ponitenje kazni na temelju sumnjivih dokaza),
navodi se da, ukoliko je sumnja jaka, prestupniku se ukida kazna.
to znai da ukoliko ljudski razum promotri cilj i duh islamskog
zakonodavstva, shvatit e da se ne eli samo postizanje koristi ili
odbacivanje tete ve se i kazna moe promijeniti i preinaiti sve dok
se vodi rauna o njegovom cilju i duhu.
Naprijed istaknuto znai da ljudski razum treba prouavati
zakonodavstvo u skladu s prisustvom ili odsustvom mudrosti, a
ljudskom razumu nije mogla biti ukazana vea poast nego to je
priznavanje takvog prava.
Budui
da islamska zakonodavstvo ljudskom razumu daje
takvo pravo, kad se zadovolji formuliranje osnovnih principa i
temeljnih naela, kojima nisu potrebna tumaenja i komentari
- Allah je u tome svakako moan - razumnima, koji razmiljaju
i prouavaju, prua priliku da tumae u skladu s vremenom i
mjestom, s pojedinostima koje odgovaraju uvjetima, a ta elastinost
je Allahova milost muslimanima i olakanje, uz koje se od tumaa
trai da ispune samo dva zahtjeva:
1) da razmiljaju, da budu razumni;
2) da ouvaju ope principe i naela koje je iznio vjerozakon.
29 6
. Kur'an, At-Tawba, 60.
213
Primjeri ispunjavanja dva zahtjeva, su mnogobrojni, a mi emo
navesti samo sljedee:
Uzvieni Allah kae: ... i kada ljudima sudite, da pravedno
sudite... 297
Uzvieni kae: ... i koji se o poslovima svojim dogovaraju ... 298
Ova dva ajeta su uspostavila ope principe i naela etike na
kojoj poiva sudski sistem u islamu, a to su:
a) pravednost;
b) savjetovanje (ura).
Precizno tumaenje, o tome na emu trebaju poivati
pravednost i savjetovanje, nije izneseno. Preputeno je vjernicima da
o njima razmiljaju na nain koji odgovara uvjetima iz okruenja i
mijenama koje se odvijaju kroz vremena i mjesta, tokom samostalnog
prouavanja.
U podruju ekonomije, u opem smislu, slino tome je ono to
sadre rijei Uzvienoga: ... da ne biprelazio samo iz ruku u ruke bogataa
vaih ... 299 u kojima je iznijeta etika i opi principi u raspolaganju
novcem, a tumaenje je prepustio muslimanima koji samostalno
prouavaju u razliitim vremenima i mjestima, usaglaavajui se
oko najadekvatnijih uvjeta korienja novca meu sobom, a da niko
nikome ne naini tetu.
Islam je razumu dao pravo na razmiljanje, razmatranje i
samostalno prouavanje, ak i o pitanjima zakonodavstva, ni zbog
ega drugoga nego zato da bi razum pravilno odgajao i osposobio
ga da, sebi i drugima, ostvari dobro u vjeri i iivotu, da od sebe i
drugoga otkloni tetu u vjeri i ivotu, takoer.
2 97 Kur'an, Al-Nisd', 58.

29s Kur'an, A-urd, 38.
299 Kur'an, Al-lfar, 7.
214
TJELESNI ODGOJ
1. Pojam tjelesnog odgoja

7Jelesnim odgojem se naziva zbog povezanosti s ljudskim
organizmom, odnosno tijelom. Ono podrazumijeva ulaganje napora
ovjek s ciljem stjecanja sklonosti ka tjelesnoj aktivnosti i kretanju,
kroz utvrene oblike i svjesno, bilo samostalno ili u sastavu grupe,
kako bi tijelo prakticiralo ono to ga osnauje i osposobljava za
izvravanje zadataka na najbolji nain.
Tjelesni odgoj vodi brigu o pitanju privikavanja pojedinca, ne
samo na osobine korisne njemu u svakodnevnom ivotu ve i na
osobine korisne drugim ljudima, kao to su red i istoa, uzajamno
pomaganje uz samopouzdanje, spremnost na rad, uz raspoloenje
i zadovoljstvo. To vodi podizanju dobrog ovjeka, sposobnog
praktino odgovoriti zahtjevima drutva u kojem ivi, ostvarujui
sebi i drugima zadovoljstvo i sreu na ovome i Buduem svijetu.
Naprijed smo isticali da se tijelo ne moe odvojiti od due,
etike i razuma. Zato islam ovjeka posmatra kao sloenu jedinku,
kao duu spojenu s razumom i tijelom. Otuda, u islamu, i dolazi do
zanimanja za odgajanje tih potencijala u ovjeku.
Prema svojoj opisnoj definiciji, tijelo je spoj izvjesnog broja
organa, ap:i.rata i sposobnosti, koji prima utjecaje due i razuma, kao
to, nesumnjivo, na njih vri utjecaj. Kroz vrenje i primanje utjecaja,
tijelo moe izvravati svoje funkcije onako kako treba, pa e biti
zdravo ili moe izbjegavati i zanemarivati svoje funkcije, pa e biti
slabo i nemono.
Sve vrste odgoja kod ovjeka tee uspostavljanju ravnotee
izmeu zahtjeva due, razuma i tijela.
U uspostavljanju ovog odgoja, ogledale su se brojne filozofije,
nauavanja i pedagoke kole. Prola su mnoga vremena otkako
ovjek zna za civilizaciju. Poevi od postanka ovjeka na licu
Zemlje, bilo je razliitih filozofija, nauavanja i civilizacija, ali one,
sve zajedno, uprkos nebrojenim minulim vijekovima, nisu uspjele
215
Dr. Ali Abd al-Jjaliin Mahmild
ostvariti ravnoteu izmeu tri ljudska potencijala: due, razuma i
tijela. Neovisno od toga koliko su u meusoboj usporedbi bile uspjene
jedna u odnosu na drugu, panju jednome navedenom potencijalu su
obraale na tetu drugih. Cak ni najslavnije civilizacije, kakve su bile
faraonska, egipatska, grka i rimska, nisu uspjele vie nego da brigu
o jednome potencijalu povedu na tetu drugih.
Historija je puna razliitih primjera onih koji su brigu o jednom
potencijalu vodili zapostavljajui druge.Jedni su obraali panju razumu
toliko da su, opinjeni njime, druge sasvim zapostavljali, kao to je bila
grka civilizacija. Neki su bili opinjeni tijelom, a zanemarivali druge,
kao rimska civilizacija. Dotle su neki, opinjeni duom, zanemarivali
ostala dva, kao to je to inila drevna indijska civilizacija.
Ljudska zajednica i dalje pati od te slabosti. ak i u okrilju vjera
koje su prethodile pojavljivanju islama, njihovi sljedbenici ravnoteu
ljudskih potencijala nisu mogli uspostaviti sve dok Allah ljudskom
rodu nije darovao posljednjeg Poslanika, s.a.v.s., putem kojeg je vjera
upotpunjena i usavrena.
Poeljno je ukazati na to da se ovjek u okrilju tih sistema,
kola i civilizacija, lomio izmeu tih pravaca, tako da je povremeno
gubio zanimanje za duu i postajao okrutan materijalista, ili je,
izgubivi zanimanje za razum, prihvatao praznovjerje, fantaziranje i
drugo to je u suprotnosti s razumom, ili je, izgubivi zanimanje za
tijelo, fiziki slabio i doputao da trpi jae od sebe.
Kad je dola posljednja, najpotpunija i najsavrenija vjera,
ona koja je objavljena putem Muhammeda, s.a.v.s., ovjeku je dolo
vrijeme da bude ovjek, da u islamskoj koncepciji pronae zanimanje
za duu, razum i tijelo zajedno, da u svom ivotu ide Pravim putem
voen uroenom naravi s kojom ga je Allah stvorio. Ni ta boanska
koncepcija ne bi, Boe sauvaj, bila uspjena kad bi neki potencijal
bio znaajniji od drugih. Zato ih ona sve podstie u odgovarajuem
pravcu razvoja. Kad ima sklada meu potencijalima, ljudski ivot je
plemenit, djelatan i uravnoteen.
Islamska koncepcija odgoja uvijek poiva na uspostavljanju
ravnotee meu zahtjevima uroene naravi s kojom je Allah ljude
216
stvorio. Kao i razum i tijelo, dua neizbjeno nastoji udovoljiti svojim
zahtjevima i pravilno se odgojiti.
Pravilan odgoj tijela treba strogo imati u vidu da su tijelu
svojstveni materijalni zahtjevi koji izviru iz dubine njegove naravi.
U njihovom izraavanju nema nita emu se moe uputiti zamjerka,
a kamoli zabrana ili sankcioniranje. Ono emu treba udovoljiti u
izraavanju tih potreba, jeste da ovjek ne izlazi van granica koje je
postavio Uzvieni Allah, ije dimenzije iscrtavaju koncepciju koja
ljudskom tijelu opisuje sredstva izraavanja potreba.
Prema zahtjevima svoje naravi, tijelo ima elje i potrebe
u kojima nema nita manjkavo, budui da iza svih elja i potreba
stoji mudrost Tvorca osjeaja uroenih ovjeku. To je sveobuhvatna
mudrost na kojoj se temelji trajanje ivota, razmnoavanje ljudi i
ivljenje sa sposobnou za rad i traganje za opskrbom. Izraavanje
ovakvih elja i potreba, u okviru zakona, islam smatra ibadetom s
kojim se ovjek pribliava Stvoritelju, neim to u sebi ima slabosti
samo u oima onih koji nita ne znaju.
Slabost dolazi ili iz pretjerivanja ili iz iskrivljenog prakticiranja
elja i potreba, kao to moe doi i iz uskraivanja elja tijelu i potreba s
izgovorom da je to sramota i srozavanje ili da je suzdravanje. Sve je to u
islamskom poimanju pogreno. Kao prvo, pogreno je naspram islamskog
poimanja ovjekove uloge u ivotu, a kao drugo, pogreno je u podruju
odgoja ovjeka. Oba smjera se vrte u krugu neznanja ili zablude.
Ko je taj to moe zabraniti Allahove ljepote koje je On iznio
svojim robovima, kao to je lijepa opskrba, ili naklonjenost drugom
spolu? Ko je taj to tvrdi da je izraavanje seksualne elje, u okviru
zakonskih propisa, srozavanjeljudskosti, kako tvrde oni to zagovaraju
monatvo kojim Allah nije obavezao nijednog ovjeka? Ko je taj to
tvrdi da se suzdravanje ogleda i u odijevanju zakrpama, ritama,
grubom odjeom - smatrajui to jedinom vrstom odijevanja?
Niko od svih tih zajedno, u onome u ta poziva, nema ni
najmanji dokaz, niti argument, ve se nalazi u sukobu sa sobom i
naravi s kojom ga je Allah stvorio.
Ehu al-Farag al-awzi je za suzdravanje i isposnike rekao
neto to ne moemo ne spomenuti, a to je: "Ja odijevanje krpama
217
i ritama prezirem zbog etiri razloga: prvo, zato to to nisu oblaili
nai preci, a ako jesu onda su samo zato to su morali; drugo, zato
to u tome ima prizivanja siromatva, a ovjeku se zapovijeda da
slobodno pokazuje da raspolae Allahovim blagodatima; tree,
zato to se time jasno pokazuje suzdravanje, a zapovieno je da ga
prikrivamo; etvrto, to podsjea na one koji se udaljavaju od zakona,
a ko se nekoj grupi prispodobljava, njoj i pripada.".
Slino je i s jelom i piem. Nisu u pravu oni koji tijelu uskrauju
jelo, osim radi ouvanja ivota, koji tvrde da je to pobonost, jer jelo
i pie, za kojim se ukazuje potreba, bez pretjerivanja i nadmenosti,
je vjerozakonski i razumski zahtjev, zbog toga to se pomou toga
titi ivot, njeguju tijelo i osjetila. Mudri vjerozakon zabranjuje
danononi post zbog toga to iscrpljuje organizam, oslabljuje duu i
ini ih nemonim za ibadet. To sve vjerozakon zabranjuje, a razum
odbija. Svako dodavanje jela i pia preko potrebe je pretjerivanje i
rasipanje koje se u sklopu vjerozakona zabranjuje brojnim porukama
Kur'ana i sunneta. Zahtjev u vezi s jelom i piem je umjerenost i
sredina. To je platforma na kojoj se ovjeku ostvaruje dobro za ovaj
i Budui svijet.
Islam je u tome uspostavio red pomou kojeg ovjeku ostvaruje
dobro i od njega otklanja svaku tetu. Uzvieni kae: O sinovi
Ademovi, lijepo se obucite kad hoete da molitvu obavite! jedite i pijte,
samo ne preijerujte; On ne voli one ko.fi pretjeruju. 300
Al-Kurtubi kazuje: "Ibn Abbas, r.a., tvrdi: 'Allah u ovom
ajetu dozvoljava jelo i pie bez pretjerivanja i nadmenosti - to jest,
oholosti - a to se tie stvarno potrebne koliine, to je ona s kojom
se otklanja glad i utoljuje e, a ona je dozvoljena i razumom i
vjerozakonom.'.". 301
Prema predanju koje poinje od Al-Miqdama ibn Mad Yakriba,
r.a., Tirmizija prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "ovjek
ne puni posudu opasniju od stomaka, budui da zalogajima optereuje
kimu. Ako je ve neizbjeno, neka treinu stomaka predvidi za jelo,
treinu za pie, a treinu za duu.".
30
Kur'an, Al-A'rtif, 31.
301
Al-QyrpibI, op. cit. VII, s. 191.
218
U komentaru ovoga asnog hadisa, Al-Kurtubi primjeuje:
"Nai uenjaci tvrde: 'Kad ovjek uje za proporcije ove podjele,
ostaje zadivljen njenom mudrou.'.". Al-Kurtubi dalje navodi da je
Ar-Reid imao vjetog ljekara kranina koji je Aliju ibn al-Husejnu
rekao: "U vaoj Knjizi nema nita o medicini, a nauku ini dvoje:
teologija i fiziologija.". Ali mu je odgovorio: ''Allah je svu medicinu
sabrao u samo jednom ajetu nae Knjige.". Kad ga je ovaj upitao: "Koji
je to ajet?". - Ali mu je odgovorio: Jedite i pijte, samo ne pretjerujte.
Kranin je uzvratio: "Ali, nita u predanju vaeg Vjerovjesnika
nema o medicini!?". Ali je na to odgovorio: ''Allahov Poslanik je
svu medicinu saeo u nekoliko jednostavnih rijei.". Na pitanje:
"Koje su to rijei", - odgovorio je: "Stomak je prostorija bolesti, a
predostronost je glava svakog lijeka. Tijelu treba davati ono na ta je
naviknuto.". 302 Kranin je odgovorio: "Vaa Knjiga i va Vjerovjesnik
nita iz medicine nisu prepustili Galinusu.". 303
Islam ova mjerila uspostavlja da bi tijelu omoguila da izrazi
potrebe usklaene s naravima s kojima je Allah stvorio ljude,
potvrujui time da se pravilan odgoj tijela sastoji u tome da izrazi
potrebe i ostvari ih bez pretjerivanja i nadmenosti.
Islamskom odgajanju tijela, na ovakav nain, ne slii nijedna
pedagogija iz prolosti, a nee joj se pribliiti nijedna ni u budunosti,
jer ono izvire iz koncepcije Uzvienog Allaha, Stvoritelja ovjeka, Koji
zna ta je za ovjeka dobro na ovome i Buduem svijetu, Koji je u njega
poloio potencijale i elje, Koji nita suvino nije naredio vezano za
vjeru i ivot na ovome svijetu. Takav je islamski tjelesni odgoj.
302
Ovo nije Poslanikov, s.a.v.s., hadis, ve mudrost koja se pripisuje Al-I:Iari!u
ibn al-Kaldi, poznatome arapskom ljekaru. Slinu sadrinu ima i ono to je
zabiljeeno u hadisu koji Muslim biljei po predanju od ibn 'Omera, r.a., koji
kazuje: "uo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kad je rekao:;Nevjerni~jede sJ,a
J
napuni sedaIJlJelu~lca, a vjernik da napuni samo jedan (~~! ~ ;,;_-. ~~~I
303
J
~J ~ J?~ &--JllJ)'.", to je bio poziv da se ne pretjeruje u jelu. '
Al-QyrtubI, op. cit. VII, s. 192.
219
Dr. Ali Abd al-1-Jalim Mahmud
2. Kako islam odgaja tijelo

Naprijed je skrenuta panja na to kako islam, dok odgaja
ljudsko tijelo, priznaje da ono ima zahtjeve koje mu diktira uroena
narav s kojom ga je Allah stvorio, kako tijelu daje pravo izraziti svoje
potrebe u okviru vjerozakona koji je postavila islamska koncepcija.
Tijelu s takvom uroenom naravi je islam postavio plan odgoja
koji proizlazi iz opeg plana odgajanja ovjeka. Taj plan ima oslonac
na etiri vana temelja, a to su:
a) precizno poznavanje naravi ljudskog tijela;
b) priznavanje prava tijelu da koristi ono to Allah dozvoljava;
c) uvanje okosnice dobrog odgajanja;
d) pozivanje ovjeka da svoje tijelo titi tjelesnim odgajanjem.
O svakom navedenom temelju postoje mnoge formulacije u
tekstovima plemenitoga Kur'ana i asnoga Vjerovjesnikovog, s.a.v.s.,
sunneta, o kojima emo detaljnije govoriti.
a) Precizno poznavanje naravi ljudskog tijela

To znanje je dato nadahnuem kojim je ljude produhovio
Stvoritelj svijeta i svega to je na njemu, sa svim promjenljivostima
koje su mu svojstvene. Prema tome, logina je da pravilan odgoj
proizlazi iz neprekidnog slijeenja pouzdanog znanja o tome.
Poznavanje tijela, u islamu, poiva na uvjerenosti da je Uzvieni
Allah ovjeka, prilikom stvaranja, poastio svojim blagodatima,
tako to mu je dao da stoji uspravno, da ide na dvije, a ne na etiri
noge. Uinio ga je sposobnim da govori i da se veoma lijepo izraava.
Uinio ga je sposobnim da meu pojavama bira putem razuma i
volje. Poastio ga je time to je stvorio jahae ivotinje da ga nose, da
jede njihovo meso i odijeva se njihovom vunom, kostreti i dlakom.
Stvorio mu je biljke i omoguio da ih jede i uzgaja voe. Stvorio mu
je vodu i uinio da sve ivi od nje.
Stvorio mu je razum i s njim ga uinio sposobnim da, od
raspoloivih stvari, oko sebe pravi odjeu, obitavalite, ime e se
prevoziti, pomou ega e due i lake ivjeti. Uinio ga je sposobnim
da koristi sve to mu je Allah na ovom svijetu potinio.
220
Zatim, opskrbio ga je blagodatima ivota na ovom svijetu,
od kojih su mu neke neophodne, nekima se naslauje, neke ga ine
radosnim kad ih gleda, slua, mirie ili dodiruje. Dozvolio mu je
da sve to prakticira u okvirima vjerozakona, bez pretjerivanja i
oholosti.
S takvom naravi, s kojom ga je Allah stvorio, ovjek se odlikuje
nad mnogim stvorenjima. Uzvieni Allah kae: Mi smo sinove
Ademove, doista, odlikova/i: dali smo im da kopnom i morem putuju, i
opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike prednosti nad mnogima koje
smo stvorili. 304
Ljudskoj naravi je svojstveno to to je Uzvieni Allah ovjeka
stvorio ne samo sposobnoga podnositi nevolje i tekoe dok se hvata
u kotac sa ivotom na ovom svijetu - one su mnogobrojne i prate
ga u svim razdobljima ivota - ve je njegovoj naravi propisao da
gubi i to mu je drago, da radi i ta ne voli, onako kako Tirmizija
primjeuje: "U naravi takvog ovjeka je da bude zaslijepljen, da,
zanemarivi Allahovu mo, pomilja da mu niko nita ne moe.".
Svojstveno njegovoj naravi je da ponekad svoja dobra troi i
u ono to mu, ne samo da ne koristi ve i teti, nesvjestan da ga
Allah vidi i da e pred Njim polagati raun zbog rasipanja Njegovih
blagodati na ono to je beskorisna, iako je Allah slao Svoje poslanike
koji su ga upuivali na ono to e mu koristiti. U prilog objanjavanju
te ljudske naravi, Uzvieni Allah kae: Mi ovjeka stvaramo da se trudi.
Misli li on da mu niko nita ne moe? "Utroio sam blago nebrojeno!" -
rei e. Zar misli da ga niko vidio nije? Zar mu nismo dali oka dva i jezik
i usne dvije, i dobro i zlo mu objasnili?35
Al-Kurtubi kazuje: "EbuJ:Iazim, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik,
s.a.v.s., rekao: 'Uzvieni Allah kae: 'ovjee, ja sam te pomogao protiv
tvojih oiju sa dvije prevlake (tj. onim kapcima), pa ako te vid bude
navodio na ono to ja prezirem, ti ih zatvori; Ja sam te pomogao protiv
tvog jezika sa dvije prevlake (tj. usnama), pa ako te bude navodio na
ono to ja prezirem, ti ih zatvori; Ja sam te pomogao protiv tvog spolnog
organa odjeom, pa ga ne otkrivajprema onome to Ja prezirem.'.".
304
305
Kur'an, Al-Balad, 4-10.
221
~ _;1 ~ ~ _;1 ~-' f' .&I J.ii (~~_, _;~f 0;.! i)L..;)'1 Jli)
I"'"'
~ L. .!.l;L...J
~
lr_...!.1.:......,
_,~ '-lio~<floJl.!)~L.;
J a'"' L. ~
\'1-r--~ - ~lr_
o~f Lo Jl ~ '.)iJ J"'~ ~} i}s- ~-'~ti o~f lo Jl &.jl.;

U naravi ovjeka je da je brian kad ga pogodi neka nevolja.
Ta ga briga navodi da razmilja o svojim grekama. A kada mu se
dogodi neto dobro, pa ostvari materijalnu dobit, mo ili ast, on
krtari, cicijai i odbija pomagati ljudima, porie njihova prava u
onome ime ga je Allah blagodario. To je narav veine ljudi, osim
one od njih koje Allah sauva vjerovanjem i uputom. Uzvieni Allah
kae: ovjek je, doista, stvoren maloduan: kada ga nevolja snae -
brian je. 306
Ibn Kaysan tvrdi: "Allah je stvorio ovjeka tako da voli ono
to ga raduje i ini ga zadovoljnim, a bjei od onog to ne voli, to
ga ljuti. Zatim, Allah ga je obavezao troiti ono to voli i biti strpljiv
prema onom to ne voli.".
Svojstveno ljudskoj naravi je i to da je Allah ovjeka stvorio
slaboga, takvog da ga mogu obuzimati strasti, prohtjevi i srdba,
da se ne moe strpiti pred neim nedolinim. Zbog takve naravi,
Allah mu olakava tako to mu vjerozakonom propisuje ono to
mu moe olakati i uiniti ga sposobnim da ostvari interes u vjeri i
ovom svijetu, jer On nikoga u vjeri nije opteretio, nije vjerozakonom
propisao nita to ovjek ne moe ispuniti. Uzvieni Allah kae:
Allah eli da vam olaka, - a ovjekje stvoren kao nejako bie. 307
Svojstveno ljudskoj naravi je i to to je Allah ovjeka stvorio
tako da voli uitke, to se najjasnije ogleda u naslaivanju enama,
sinovima, gomilanju zlata i srebra, nakita, imovine i ivotnih
pogodnosti, da nastoji sve to ostvariti na sve naine, a ponekad ne
vodei rauna je li to nain koji Allah dozvoljava. Uzvieni Allah
kae: Ljudima se ini da je lijepo samo ono za im ude: ene, sinovi,
gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u ivotu
na ovom svijetu; a najljepe mjesto povratka je uAllaha. 308
306
Kur'an, Al-Mi'rdg, 19-20.
307
Kur'an,An-Nisa', 28.
308
Kur'an, Ali 1mrfin, 14.
222
Al-Kurtubi kae: "Uenjaci istiu da Allah spominje etiri
vrste dobara, a svako od njih stie odreena vrsta ljudi:
zlato i srebro stiu trgovci;
konje vladari;
stoku stanovnici pustinje;
oranice itelji urbanih naselja.
to se, pak, tie ena i sinova, njima su opinjeni svi ljudi.". 309
To je ljudska narav kakvu islam poznaje sasvim dobro i
propisuje joj najbolje i najprikladnije odredbe.
Iz tog preciznog poznavanja ovjeka, izvodi se, takoer,
precizno znanje o odgajanju ovjeka, te o odgajanju njegovog tijela,
kao i o odgajanju njegove due i njegovog razuma. Takva ljudska
narav moe sebe, svoje elje i svoje potrebe, izraziti u granicama koje
je Allah vjerozakonom odredio i dozvolio.
to se tie obuzdavanja prohtjeva i elja tijela, kao i borbe
protiv njih, ono nije istaknuto u islamu, kao to ni putanje tijela da
nesputana izraava svoje prohtjeve i elje nije, takoer, istaknuto u
islamu, niti u koncepciji tjelesnog odgoja, zato to Uzvieni Allah
i nije stvorio ovjeka tek takvoga da voli strasti da bi mu odmah
zabranio njihovo prakticiranje: Doao vam je Poslanik, jedan od vas,
teko mu je to ete na muke udariti, jedva eka da pravim putem poete,
a prema vjernicima je blag i milostiv. 310
Uzvieni Allah je ovjeku na raspolaganje dao Svoje vidljive i
nevidljive blagodati i okruio ga njima: ... i da vas dareljivo obasipa
milou svojom, i vidljivom i nevidljivom. 311
b) Priznavanje prava tijelu da koristi

ono to Allah dozvoljava
Stvorenja koja je Uzvieni Allah stvorio da ih ovjek iskoriava
su mnogobrojna. Uzvieni Allah ih sve smatra blagodatima <latim
ovjeku. To su, uistinu, neizbrojive i neopisive blagodati. Uzvieni
309
Al-Qyrtubi, op. cit. I, 36.
310
311
Kur'an, Luqman, 20.
223
Dr. Ali Abd al-1-Jaliin Mahmiid
Allah kae: I stoku On za vas stvara; njome se od hladnoe titite, a i
drugih koristi imate, njome se najvie i hranite; ona vam je ukras kad je
sa ispae vraate i kad je na pau izgonite, a nosi vam i terete u mjesta
u koja bez velike muke ne biste stigli - Gospodar va je, uistinu, blag
i milostiv - i konje, i mazge, i magarce - da ih jaete, i kao ukras - a
stvorie i ono to ne znate. Allahovo je da ukae na pravi put, a ima ih
i krivih; a da On hoe, sve bi vas uputio. On sputa s neba vodu koju
pijete i kojom se natapa raslinje kojim stoku napasate; On ini da vam
pomou nje raste ito, i masline, i palme, i groe, i svakovrsni plodovi -
to je, zaista, dokaz za ljude koji razmiijaju; On ini da se noi i danom
koristite, i Suncem i mjesecom, a zvijezde su voiji Njegovoj potinjene,
- to su, uistinu, dokazi za ijude koji pameti imaju. On ini da se morem
koristite, da iz njega svjee meso jedete i da vadite nakit kojim se kitite -
ti vidi lae kako ga sijeku da biste neto iz obiija njegova stekli i da biste
zahvalni bili. On je po Zemiji nepomina brda pobacao da vas ona ne
potresa, a i rijeke i puteve da se ispravno usmjeravate, i putokaze, a i po
zvijezdama se oni upravljaju. Pa da li je onda Onaj koji stvara kao onaj
koji ne stvara?! Urazumite se! Ako vi budete brojili A/fahove blagodati,
neete ih nabrojati, -A/fah, uistinu, prata i samilostan je. 312
ovjek ima pravo iskoriavati sve to je Allah stvorio na

kopnu i u moru - kako to poglavlje En-Nal;l objanjava navedenim
ajetima - kao to ima pravo koristiti sve to je Allah poloio u mora
i rijeke, jesti iz njih svjee meso, sebi, za ukras, vaditi biser i drago
kamenje, njihove povrine sijei laama i savlaivati rastojanja radi
prijevoza, prenosa robe i trgovanja. To sve mu je Uzvieni Allah
dozvolio rijeima: Ni dva mora nisu jednaka: jedno je slatko i prijatno
- voda mu se lako pije, a drugo je slano i gorko; vi iz svakog jedete svjee
meso i vadite nakit kojim se kitite; i ti vidi lae kako po njemu sijeku
vodu da stiete iz obiija njegova, da biste bili zahvalni. 313
Ajeti koji jasno govore da ovjek ima pravo svoje tijelo snabdjeti
hranom, odjeom i drugim mnogobrojnim blagodatima - o mnogima
smo govorili dok smo govorili o pojmu tjelesnog odgajanja - zajedno,
potvruju prava ovjeka na sve to. U vezi s nekima, bit e ukoren
312
Kur'an, An-Na!;l, 5-18.
313
Kur'an, Fatir, 12.
224
onaj ko ovjeku bude branio koristiti ih. To je u islamu priznavanje
prava ljudskom tijelu da svoje elje i potrebe izrazi u granicama onog
to je Allah dozvolio.
c) uvanje tijela vrstim moralom

Ovo zbog toga to je islam, poznajui naravi ljudskog tijela,
priznajui mu pravo na izraavanje elja i potreba u granicama
dozvoljenoga, svjestan da, na drugoj strani, treba raditi na zatiti
tijela - kao ambalae dui i razumu - od svega to mu moe koditi,
te ovjeka poziva da prakticira sve to mu moe koristiti, jednako na
ovome i na Buduem svijetu.
Ta zatita se ogleda u dva temeljna plana:
prvo, oslobaanje od pokuenih osobina;
drugo, kienje pohvalnim osobinama.
Kroz prakticiranje navedenih oslobaanja i kienja, ostvaruje
se pravilno kretanje tijela u skladu s onim to propisuje vjerozakon
i njegova koncepcija, u emu se ostvaruje njegova srea na ovome i
Buduem svijetu.
Iako su pokuene osobine poznate ljudima, mi elimo neke
navesti, kako bismo ukazali na opasnosti i njihovu tetu po ljudsko
tijelo - sasvim je jasno da je svaka pokuena osobina tetna, ne
samo po ljudsko tijelo ve i po razum i duu - a to su, prije svih,
blud, preljuba, homoseksualizam, alkoholizam i drugo, na ta emo
ukazati.
to se tie bluda, on je zabranjen u svakoj vjeri i svakoj nebeskoj
Knjizi. Kao bestidno djelo, islam opisuje blud zbog zla i njegovih
posljedica, ogromne tete po tijelo, duu, drutvo i djecu koja se
raaju iz bluda.
Preljuba - seksualni ivot sa enom van zakonitog braka, vrsta
je bluda koja nije nita manje tetna i naopaka.
Homoseksualizam je spolno openje mukarca s mukarcem, a
to je grubo krenje uroene naravi i nain izlaska iz okrilja ljudskog
dostojanstva kojim Allah obavezuje ovjeka. Allah je svakim
vjerozakonom zabranjivao homoseksualizam. Islam najstroije
225
osuuje takav nemoral. O njemu govori i plemeniti Kur'an. Iznosei
priu o Lutovom narodu, Kur'an objanjava kako Allah kanjava
zbog gnusnoga nemorala.
Meu pokuena svojstva, koja kode ljudskom tijelu, dui
i razumu, spada i pretjerivanje. Zato islam ovjeka titi opom
zabranom pretjerivanja u jelu, piu, odijevanju, udobnosti stanovanja
i u svemu to ovjek prakticira, zbog toga to se kroz pretjerivanje
izlazi iz granica umjerenosti, a svako prelaenje granice kodi tijelu
i ovjeku u cijelosti.
Slino je i s ostalim pokuenim osobinama, kao to su
raskalaenost, razmaenost, muko oponaanje ena i ensko
oponaanje mukaraca.
Slino je i s pijenjem vina i svime dodirnim, svime to opija
i omamljuje. Ako bismo poeljeli nabrojati sva pokuena svojstva,
uveliko bismo preli obim koji nam knjiga doputa. Zato emo se
zadovoljiti time da istaknemo kako u svemu to Allah zabranjuje
ima isuvie nesumnjive tete da bi mogla ii uz ovjeka, njegov
organizam, njegovu duu, njegov razum ili uz drutvo u kojem ivi,
jer Allah ovjeku nita ne zabranjuje, a da zabranom ne otklanja od
njega tetu koja ga stie na ovome i na Buduem svijetu.
Ako se u islamskoj pravnoj literaturi due razmatra ono to
je dozvoljeno i to je zabranjena, ta je doputeno i ta pokueno,
to moe dovesti pred dugaku listu zabranjenih stvari, odnosno
pokuenih osobina. O svakoj zabranjenoj stvari govori neki kur'anski
ajet ili asni Vjerovjesnikov, s.a.v.s hadis.
Islam titi ljudsko tijelo oslobaanjem od tih pokuenih
svojstava, pridruujui tome svoj poziv na kienje pohvalnim
svojstvima.Stimciljem,navodiizvjestanbrojajeta, 314 a Vjerovjesnikov,
s.a.v.s sunnet u pomo pritie s jo veim brojem hadisa.
Pohvalna svojstva, kojima se treba kititi radi zatite tijela od
pojava koje kode, jesu obaranje pogleda, ednost, odmjerenost,
istoa, umjerenost u konzumiranju svega potrebnog za ivot, jer je
kienje time najbolje ime ovjek moe tititi svoje tijelo.
314
Sve takve ajete, gotovo ne propustivi, uz Allahovu pomo, nijedan, naveli smo
u svom djelu At-tarbiya al-isldmiyya.
226
d) Pozivanje ovjeka da se bavi sportom
Sport je zatita tijela i uvjebavanje u snabdijevanju izvorima

snage i okretnosti. Ona je, istodobno, navikavanje tijela na podnoenje
nevolja i tekoa s kojim se moe suoiti tokom ivota. Ona tijelu daje
snagu i sposobnost da praktino koristi svoj dio iz ivotnih dobara
koje Allah dozvoljava, jer slab organizam to ne moe, kao to ne
moe vriti svakodnevne aktivnosti koje mu osiguravaju potrebnu
zaradu za preivljavanje. Dok odgaja tijelo, islam eli da ono bude
snano. Snaga i njeni izvori se ne mogu postii ako se tijelu ne daju
njegova prava na zatitu i ouvanje, uz pridravanje svega ime ga je
Allah obavezao.
Prema predanju koje poinje od Abdullaha ibn 'Amra ibn
al-A~a, r.a Muslim prenosi da mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: "Ne rekoe li mi da ti svaki dan posti, da cijele noi ui
Kur'an?". Odgovorio mu je: "Allahov Vjerovjesnie, tako je, i time
elim samo dobro.". Poslanik je rekao: "Dovoljno ti je da od svakog
mjeseca posti tri dana.". - a 'Amr uzvrati: ''Allahov Vjerovjesnie,
ja ve izdravam ono to je vrjednije od toga.". Poslanik, s.a.v.s., je
odgovorio: "Tvoja supruga ima pravo na tebe, tvoj stomak ima pravo
kod tebe, tvoje tijelo ima pravo kod tebe!".
, ,. o
tJ ~I ;.f. ~~ ..:_w 3-l;J JS' <Ji~\ fyij ~:U\ f~ ~t _;,:.,.:.t tt...
" o... ::i ,,, o ,,. ... ::i " 0 .., ;:;'i' 0 " o.-
;~f
J. ;:;'i 0,1 ""' .,,,,,. ,,,. ,,. I 0 "" ,,. :;:; ,,. ,,,. ,,. o ::i ,,,.
- Lf !..S'.,
~
1Ji\ i.s:'
,:\S~ G'f ~~ ' l< : , ' ; <Jf ~ 0Li JU ''J I 'li dl.L
- - -*"' c.r 0-': i~ . ; ..;:- . , .
... ... ... \ ti .... ,,,. .... ...
.Lk.iJj
-
.!JJ-
, :'J
li;.,i1lc
-
~1- l.k.iJlc
.!J~JJ',,J -
~~1 ~~Ji~~:
;'J.Y.,, ~
'1:.if
, 0-':u---
Pravo tijela je poznato. To je opskrbljivanje onim to ga

osnauje: hranom, piem i ivotnim dobrima, uz otklanjanje onoga
to ga oslabljuje, kao to je zabranjivanje ili pretjerivanje u navedenim
stvarima, uzimanje onog to je Allah zabranio. Pravo tijela je i
vjebanje u vidu jahanja, gaanja, plivanja i drugih sredstava i vidova
jaanja organizma.
Prema predanju koje poinje od Uqbe ibn Amira, r.a., Muslim

prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s s minbera rekao: I protiv
227
njih pripremite koliko god moete snage ... 315 Streljatvo je ta snaga,
streljatvo je ta snaga i, opet, streljatvo je ta snaga!".
-:11 \.::.-''
J';'-; ~ Y' J r :..-...:i;:U1
.:1- J ,. rJ- ,
''uJ
j-_j,IJ'.}--'-'.) ,
!- ~ :i:j;. ~
~ ~ d. . iY'
t! ~r _;)1 ~;ili~! ~r _;)1 ~~ ai1 ~! ~r <9 ~ r~:L.: :.1~~1J~f.;) J~
_;)1 ~;ili
Prema predanju koje poinje od Uqbe ibn Amira,r.a., Muslim
prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Zemlje ete osvojiti,
a u tome e vam biti dovoljan Allah. Meutim, neka niko od vas ne
zanemari svoje strijele.".
~ , ;u ~I .' . (:, 0 '. ,f ~ ~ \.;_ ,::~ ,
, L, ~ i: .:if 1~~J.;.f ~
~; ~ r-::-::-~ ~.) r-::-- ~
Prema predanju koje poinje od IJalida ibn Yezida al-Guhanija,

an-Nassai prenosi da mu je Uqba ibnAmir, r.a., prolazei pored njega,
rekao: "IJalide, hajdemo gaati.". Kad sam jednog dana zaostao za
njim, rekao mi je: "IJalide, doi da ti kaem ta je rekao Allahov
Poslanik, s.a.v.s!". Kad sam mu priao, kazao mi je: ''Allahov Poslanik
je rekao: 'Allah s jednom strijelom tri osobe uvodi u Dennet: onoga
ko je pravi i dobro misli dok je pravi, onoga ko njome gaa i onoga
ko je dodaje. Gaajte i jaite! Da gaate, drae mi je nego da jaete.
Prava razonoda je samo u trima radnjama: kad ovjek obuava konja,
kad se igra sa svojom enom i kad gaa lukom i dodaje strijele. Ko
gaanje ostavi, nakon to je dobro gaao, zato to to vie ne eli,
zanijekao je jednu blagodat.".
.:s V" \JJ~~J 0

!,: ~- ~ .:r.
~Ll;5l5Jj.:j_'_1J...-' ...u~~-
r..s-:.r
,,,. , - 'J4 , r. ~
i..s! . <.$T'7
f$
.r.. .:r. iY' .,.. ,,.
.:L,J ..:.!;
r- ,.
i --j,1
:U1 rJ- ,
J_,...,..)', Jj Cc~ ~~'t :,W JJ~
,
~- Jii ~ _;tk.;f. i Y-,, .SI~ 5l5 L!.U
... ,o ,,,.,,. ... ,,. o /. .,.;;; ;;; ;;; .,.
.11 ~I ,,: 0t' \.'< 1' I ''\' ;\::--... , 11\' -<i'1 ~ . .'
J ;;; ;;; J fS ... ,.. ,,. , ",,,.
G-1 .: ~~ .l..:>PI
. y4J
~~lL I..:..;~ Ji\ i)\ r-J
, , .Y ~ ,. u-;--:.
.:1:..- ...:.i; I,_ Jil J_,...,..)
,. Ji\ rJ-, , , JJ Ji; 2;t
-
,
~
r:.r,r,.S'. . J-4..7
0
J y:-.)J J-4JJ . J ,.r.J:.rJ~ J . , :~- :;_;L.;..

,
&: ~~ w" ~f-'\r ~~- :..::/
.J.J-'2-!, .)J
,,. "'
.
,,.,,,,,.,,.
J r~.r
,,,.,.,.'
1~11-~;)t
.., i~
.~o J~I.~
;;;:
~i;\ ~J
, I-\!<:
.r.-..r Z,f
... ,,.
1:. -~<Jj 'fl,;.-~<~l::lj~;w,-~~~ ,q_!)-- ~-
~.;- J .;- ,"'t"'~ .) , '-f".Y .7,YJ
~~~~~~~-
315 Kur'an, Al-Anfol, 60.
228
Nakon to je naveo ovaj hadis, Al-Kurtubi kae: "Ovaj hadis
se navodi i na sljedei nain: 'Svaka razonoda koju ovjek prakticira,
isprazna je, osim kad gaa strijelom, obuava konja i zabavlja se sa
svojom suprugom - a to je istina'. To znai - Allah najbolje zna - da
sve ime se ovjek razonodi, to mu ni prije ni kasnije ne koristi,
to je isprazno. Bolje je toga se kloniti. Tri navedene radnje, pak,
ako ih ovjek prakticira, makar to se tokom njih razonodi, ispravne
su zbog povezanosti s neim to koristi. Gaanje lukom i strijelom
i obuavanje konja su zajedno ispomo borbi, a igra sa suprugom
moe dovesti do raanja djeteta koje e slaviti Allaha i ibadetiti Mu.
Zato su te tri radnje ispravne.". 316
Od Yezida ibn Ubayda, Buharija prenosi da je uo Sulmu ibn
al-Awkaa kako kazuje: "Kad je Vjerovjesnik, s.a.v.s., prolazio pored
grupe ljudi iz Aslama - plemena iz Jemena - koji su se takmiili
u gaanju strijelama, rekao im je: 'Ismailovi potomci, gaajte! Va
pradjed je bio strijelac. Ja u se takmiiti na strani jedne grupe, jedne
ekipe!'. Nakon to nisu pokazali elju pogaati, Poslanik je pitao:
'ta je s vama?' Odgovorili su mu: 'Kako da gaamo, a ti si tamo s
njima?'. Tad im je odgovorio: 'Gaajte, ja sam sa svima vama!'.".
~\ i ,_ .11 J:r")
~,
, , V,, '. Jj ~:, ~\ ..,..;') Ll_.:, 8l;. ..d t . j / ~ ,
-I; "!- !-- '-Y'
,,,. ,,.. J. ... :;i ... ,,. o ,,,. ,,. ,,. "' J. ,; "" , ,. ,,. :ii ,;
0l5' ~j c)u I .... ~\ .- I ' ! JW . ~ IL 0 I .:.l,S ~f : ' 1;_ ..:_1_:,' ~
0
1- ! c.r-; ! ~ j-4) ~)""""; .r- - , - ~i_,, i.s- r-J ,.

... ,,,. ,,.. ,,. .,, ,,,.,,,. , ,. ' ... ,,. 0"" .,,o .,, ~ , ,.'
~_,,
- J \.IL;~\;Jl._4j'
....W' .Y ~t.\ -~t
~--. y - - o \ ;... ,,.

~.r-
..
~1\.,b.)'c)'.)l;
, ,; - <.$.
' "1.;f'L.:.\'
\,,..... J ., )
~ ~ ~r:, 1;j1 Jli ~~ -f'. e ~r_,

Nakon to je naveo dio ovog hadisa, Gaajte, va predak je bio
strijelac, Al-Kurtubi kae: "Obuiti se u jahanju konja i rukovanju
orujem jeste kolektivna stroga dunost (farc;l kifaya), a moe postati
i pojedinana stroga dunost (far'.? ayn).". 317
***
Ima li boljeg dokaza o zanimanju islama za odgajanje tijela
nego to je to da se Poslanik, s.a.v.s., utrkivao i hrvao? Utrkivao se
316
Al-Q.trtubI, op. cit. VIII, s. 35-36.
317
Ibid., s. 36.
229
s Majkom vjernika, Aiom. Ona je njemu jednom utekla, a jednom
on njoj. Hrvao se s Rukanom, dobrim hrvaem. Poslanik, s.a.v.s., ga
je i pobijedio.
Ebu Davlid od Aie, r.a., prenosi kazivanje kako se, tokom
jednog putovanja, s Vjerovjesnikom, s.a.v.s., utrkivala: "Utrkivali
smo se - trei, ne jaui - i ja sam mu utekla. Kasnije, kad sam
malo dobila na teini, opet sam se s njim utrkivala. Kad mi je tom
prilikom utekao, rekao je: 'To ti je za ono kad si mi utekla.'.".
Ehu Davud prenosi od Muhammeda ibn Alija ibn Rukane da se
Ruka.na, r.a., hrvao s Vjerovjesnikom, s.a.v.s., i da ga je Vjerovjesnik,
s.a.v.s., pobjedio.
Izmeu ostaloga ta je Omer ibn al-tlattab znao rei
namjesnicima pokrajina bile su rijei: "I nauite djecu da znaju
gaati, plivati i jahati konje!".
Takav je odgoj tijela u islamu. Zanimanje islama za to je
zanimanje u kojem nikad ne izostaje cilj, a cilj je uvijek sredina izmeu
dviju krajnosti vezanih za tijelo - sasvim slobodnog preputanja tijela
strastima ili zanemarivanja njegovog znaaja do razine uskraivanja
njegovih potreba.
Ovakvim odgojem, islam tijelu omoguuje da u ivotu izvrava
svoju funkciju, a to je ibadet Allahu, nastanjivanje postojeeg
svijeta, upoznavanje s ljudima, saradnja, meusobna naklonjenost,
potpomaganje s vjernicima u istini i strpljivosti, sa eljom da Uzvieni
Allah bude njime zadovoljan.
Ako djeca na ovaj nain, s takvim tijelima, prerastu u omladinu,
nakon tienja dua i umova, islamski ummet e biti sposoban
prakticirati pozivanje k Allahu, nareivati dobro i zabranjivati zlo,
pozivati u borbu na Allahovom putu.
230
ESTETSKI ODGOJ
1. Pojam estetskog odgoja

Obzirom na ovjeka i njegova opaanja, ijepota (\) se moe
ogledati u ljepoti konstitucije, ljepoti naravi ili ljepoti postupka - ili -
u svim nabrojanim osobinama.
Ljepota je obiljeje uoljvo na ljudima ili stvarima, koje u dui
pobuuje radost i zadovoljstvo.
Ljepota ima svoja mjerila u pogledu pojavnosti, naravi i uinka.
Iako se u shvaanjima razlikuju od ovjeka do ovjeka, od vremena do
vremena, te od mjesta do mjesta, mjerila imaju i stabilne sadraje koji
se ne mijenjaju i ne razlikuju u shvaanjima razliitih ljudi, epoha i
krajeva, a to je ono to je povezana s karakternim osobinama, budui
da su oko lijepih karakternih osobina svi saglasni. Ni oko pokuenih
osobina nema mjesta razilaenju u razumijevanju, a to ima uporite
u utemeljenosti praktinih pojava, jer one, u pretenoj veini, izviru
i tiu se karakternih osobina.
Kad se radi o vanjskoj ljepoti ljudi i ljepoti stvari, u veini
sluajeva se moe uoiti razlika u mjerilima kod jednih i drugih
ljudi, u razliitim vremenima i mjestima.
Filozofija se ovim podrujem dugo bavila da bi iznijela
raznovrsne tvrdnje. Meutim, mi ovdje elimo naglasiti da je ljepota
u islamu, pogotovo ono to se tie karakternih osobina i ponaanja,
stabilna, nepodlona bilo kakvoj promjeni i preinaavanju.
to se tie ljepote naravi i ljepote stvari, islam ovjeka pouava
da nastoji, to moe vie, biti lijep i spolja i iznutra, kad jede i kad
pije, da se lijepo odijeva i lijepo ureuje prostor u kojem obitava, da
stvari oko sebe ureuje, usklauje, odrava ih uredne i iste, tako da
pobuuju radost i zadovoljstvo.
Raniji islamski uenjaci su iznijeli brojne definicije i odreenja
ljepote. Rekli su da se ljepota moe ogledati u izgledu i fizikoj
konstituciji, u karakternim osobinama i osjeajnosti, a moe i u
ponaanju.
231
Dr. Ali Abd a/-l:faliin Mahmud
Ljepota karakternih osobina, pak, sastoji se u pohvalnim
svojstvima znanja, mudrosti, pravednosti, ednosti, obuzdavanju
srdbe i da se svakome eli dobro.
Ljepota ponaanja se sastoji u zastupljenosti postupaka
usklaenih s interesima ljudi, odlunih da drugima prue korist i od
njih otklone tetu.
Ljepota vanjtine je ono to opaa vid i srcu dostavlja kao neto
ugodno, a dua to prihvaa i nesvjesna o emu se radi i kome uope
pripada.
Ljepota blaga i stoke je vrsta ljepote vanjtine. Poto je dokuiva
vidom, saglasna je opaanju. 318
Rije ljepota (1), odnosno lijepo (J_~I), zabiljeena je u
plemenitom Kur'anu i asnome, vjerodostojnome Vjerovjesnikovom,
s.a.v.s., sunnetu.
Njeno biljeenje u plemenitom Kur'anu319 se ogleda u sljedeim
ajetima: "U vaim duama je ponikla zla misao" - ree on - pa lijepa li
je strpljivost (J:.f, ~), od Allaha ja traim pomo protiv ovoga to vi
iznosite."320 Uzvieni kae: "Nije tako" - reejakub- "u duama vaim
je ponikla zla misao, pa lijepa li je strpljivost (J:.f, ~), nadam se da e
mi ih Allah sve vratiti; uistinu. On sve zna i mudar je. ''3 21
Opisivanje strpljivosti u navedenim ajetima, po tome to je
lijepa, znai, nema sumnje, da to bude strpljivost bez prigovaranja.
Kad je Vjerovjesnik, s.a.v.s., upitan o "lijepoj strpljivosti", odgovorio
je: "To je ona uz koju nema jadikovanja(....__. 1.5~ '1.,p.JI y.).".
Uzvieni kae: Mi smo nebesa i Zemlju i ono izmeu njih mudro
stvorili. as oivljenja e zacijelo doi, zato prata} oprostom lijepim
(J-_ ;i;.1 ~I ~\J), Gospodar tvoj sve stvara i On je sveznajui. 322
To znai: "Suzdri se i lijepo oprosti, odnosno, odustani od
namirivanja svojih prava kod njih.".
318
Al-Qir!Ubi, op. cit. X, s. 71.
319
Bili smo slobodni stilski prijevod kur'anskih ajeta, u kojima se spominje ovaj
termin, preinaiti u doslovni kako bi kontekst bio shvatljiviji. (Red.)
32
Kur'an, Yusuf, 18.
321
Kur'an, Yusuf, 83.
322
Kur'an, Al-Jfigr, 85-86.
232
Uzvieni kae: O VJerovjesnie, reci enama svojim: '51ko elite
ivot na ovom svijetu i njegov sjaj, onda se odluite, dau vam pristojnu
otpremu i otpustit u vas lijepo (;y:. t,;.1_;.. ). A ako elite Allaha, i Poslanika
Njegova, i onaj svijet, - pa, Allah je, doista, onima meu vama koje
ine dobra djela pripremio nagradu veliku. ''3 23 Uzvieni Allah kae: O
vjernici, kad se vjernicama oenite, a onda ih, prije stupanja u brani
odnos, pustite, one nisu dune da ekaju odreeno vrijeme koje ete vi
brojati, ve ih darujte i otpremite ih lijepo (~ t,;.1_;.. ). 324
Lijepo otpremanje, u navedenim ajetima, je otpremanje uz
dobar poklon.
Uzvieni Allah kae: Neko je zatraio da se kazna izvri nad
nevjernicima, - niko ne moe sprijeiti da to Allah, Gospodar nebesa,
ne uini, k Njemu se penju meleki i Dibril u danu koji pedeset hiljada
godina traje, zato se ti lijepo strpi (;y:. 1:;.;.). Oni misle da se dogoditi
nee, a Mi znamo da sigurno hoe. 325 '
Lijepa strpljivost, u ovom ajetu, je strpljivost uz koju nema
prigovara i pritube.
Uzvieni Allah kae: I otrpi ono to oni govore i izbjegava} ih na
lijep nain (~ l:r;..,A ). 326
Lijepa strpljivost je ovdje zatvaranje oiju pred njima,
odustajanje od namirivanja osvete kod njih, odnosno nesuprotstavljanje
njima i neuzvraanje im istom mjerom, a to znai da ih se preputa
Allahu.
Uzvieni Allah kae: I stoku On za vas stvara; njome se od
hladnoe titite, a i drugih koristi imate, njome se najvie i hranite. I
vama je u njoj ljepota(~) kada dogonite i kada izgonite na pau. 327
Ljepota je, ovdje, radost i zadovoljstvo.
Al-Kurtubi kae: "Dunost svakog muslimana, kad neto
nepoeljno zadesi njega, njegovo dijete ili njegovu imovinu, jeste
da se s tim suoi, uz lijepu strpljivost i svjesnost da svime upravlja
323
Kur'an, Al-Al;zab, 28-29.
324
325
Kur'an, Al-Ma'arig, 1-7.
326
Kur'an, Al-Muzzammil, 10.
327
Kur'an, An-Nal;l, 5-6.
233
Sveznajui Mudrac, da se ugleda na Allahovog VjerovjesnikaJakuba,
a.s., i druge vjerovjesnike, a.s.".
Seid ibn Abi Uruba prenosi od Qgtade, a on od Al-I:Iasana,
koji kae: "Ne postoje dva zalogaja koja ovjek proguta draa Allahu
od nevolje koju proguta s lijepom strpljivou i osjeajnou, te srdbe
koju proguta s blagou i pratanjem.".
Ibn urayg prenosi da je Muc;lahid o rijeima pa strpljivost je
lijepa rekao da znae neu se nikome zbog toga aliti.
Muqatil ibn Sulayman prenosi od Anaa ibn Ebi Rabbaha, a
on od Ebu Hurejre, r.a., koji kae da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: "Ko razglaava (tj. ono to ga je zadesilo), taj nije strpljiv (0-4
~t ~).".328
To su znaenja rijei ijepota i lijepo kako su zabiljeene u Kur'anu.

Ona, u svojoj cijelosti, ne izlaze iz okvira ljepote izgleda, karakternih
svojstava, praktinog postupanja, meusobne harmoninosti, reda i
svega to ovjeku pobuuje radost i zadovoljstvo.
Kad se tie biljeenja rijei ijepota i lijepo u Vjerovjesnikovom,
s.a.v.s., sunnetu, o njemu emo u sljedeim redovima ukratko
govoriti, tek da ga dokazima potkrijepimo. 329
Prema predanju koje poinje od Abdullaha Ibn Mes'uda, r.a.,
Muslim prenosi da je Verovjesnik, s.a.v.s., rekao: "U Dennet nee ui
onaj ko u srcu ima i trunku oholosti.". Neko od prisutnih je uzvratio:
"ovjek voli da mu odjea i obua lijepo izgledaju.". Poslanik, s.a.v.s.,
je odgovorio: "Allah je lijep i voli ljepotu. Oholost je neprihvaanje
istine i omalovaavanje ljudi.".
328
Al-Qyrtubi, op. cit., Tafsir al-aya 83 sura Yusuj
329
Ukratko istiemo da se lfepota i lijepo u sedam hadiskih zbirki (Al-Bubarijeva,
Muslimova, Tirmizijeva, Ebu Daviidova, En-Nassaijeva, Ibn Ma#ina i lbn
Hanbelova) spominje u 22 hadisa.
234
Prema predanju koje poinje neposredno od Vjerovjesnika,
s.a.v.s., Tirmizija prenosi: "U Dennet nee ui onaj ko u srcu
ima i trunku oholosti, niti e u Dehennem ui onaj u ijem srcu
bude i trunka vjerovanja.". Tad je neko od prisutnih uzvratio:
"Meni se dopada kad su mi odjea i obua isti.", Poslanik, s.a.v.s.,
je odgovorio: ''Allah je lijep i voli ljepotu. Oholost je neprihvaanje
Istine i potcjenjivanje ljudi.".
,.. .., J. o ,..o o,.. ,,. ,,. ..,o J. ""
~, - '81 1..:.1: 'r ~< ~ ;;~ Jl4!... ....J.i . 0l5 ~,~I l ~~:'i
y. 0l5 ,Y~J r..r--- J.J:-:, ~~ , -; y ,y . ~
'f-,,. ... ..., ,,.. ~ J. o.... ;:i # ,,. ,,. ,,. ... ... o o,..
~ I!'.' I.:.:.....:.;. 0 c 0t . ~I I.!.' ~LJW JU 0Lcl ~ ~ Jl,4!......J.i
~J '-/;Y Y"- ~ ! <.r.J "! ~ ~ , -;
.., _. ~ g ,.. O ..., "" ,; ,;O /.,..'jji ;:i ,,.
'81 ~
',.,J ,y-
--J1-v ~--< 1 1 ~<1-~1~4i.1101Jli
t...Y' ~ ,y ~ '...)'"';"J ,- !
Prema predanju koje poinje od Ebu Hurejre, r.a., Ebu Davud

prenosi da je neki ovjek, koji je lijepo izgledao, doao Vjerovjesniku,
s.a.v.s., i rekao mu: ''Allahov Poslanie, ja sam ovjek kojem je
ljepota omiljena, a ljepote mi je dato onoliko koliko vidi. Ja ak
ne dozvoljavam da neko ima ljepi kai na sandalama. Ima li u
tome oholosti?". Poslanik, s.a.v.s., je odgovorio: "Nema. Oholost je
neprihvaanje Istine i omalovaavanje ljudi.".
,,.. ~ 'I ,,. ... ;:i ;:ii "" ."'' " 'Iii... ... ...
tt "' ';}.J.. -y.,;,_- 0l5' ~- ...:J. 4i.ll I'- -~I\ f -y.,;,_- 0f 0' ~'
:r..T' '-:!'; f ,f'
0
L;
~ ~ I.S'
'
- uuu -, .) J , - J ,. .)
,. . .. J. /. /. o ,,. " 'ii iii ,..
J.;.t & ~~ '' ~t ~t ~' 1.5J'
. , \; u--> ,: \; ~, ~t'
- , J ~I q ~
. r.s'. <.r. 'I ,4i.ll J.)--""''J
I.!.'J I.S'.
'V;',;.s;:i1~<t'~Jt.i.!lJ~;s::.il:
..r:-. ,y . , '...)'"';"J , ,
:f I!'. i;~I'LJ IJ":"""
~ IJ":""" ~
l!'.~I:
, ~
Jt.i~I
, - , , , - _;.-81 k.;i_, :;I~
U sunnetu, takoer, ljepota znai lijepu vanjtinu, lijepu odjeu
i izgled, a ne oznaava nita povezana s oholou.
Tako nam jasno postaje poimanje tih rijei u plemenitom
Kur'anu i asnome Vjerovjesnikovom, s.a.v.s., sunnetu.
to se tie estetskog odgoja, mi ga u ovom dijelu - u podruju
razgovora o djeci - shvaamo kao pronalaenje i odgajanje estetskih
osjeaja, razvijajui ih kao takve osjeaje, kako bi ovjek osjeao da ga
okruuje, ne samo ljepota postojeeg svijeta i ljepota ljudskog ivota
ve i ljepota samog ovjeka s njegovom vanjtinom, osobinama,
govorom i ponaanjem, jer je ovjek, uistinu, ukoliko se ispravno kree
235
Dr. Ali Abd al-l:falim Mahmiid
u okvirima uroene naravi s kojom ga je Allah stvorio, ono najljepe
to je Allah stvorio. Allahu je drai od svih drugih stvorenja.
Kad vidi tu ljepotu i osjeti je, dijete od nje iskoriava ono to
mu omoguuje obojiti ivot tom ljepotom. Ako tako postupa, lijepo
e izgledati, bit e mu lijepa odjea i mjesto gdje obitava, lijepo e
se ponaati kad jede, pije i govori. Tako e, sebi i onima koji ive u
njegovoj blizini, pruati uitak, zadovoljstvo i sreu.
Ovakav estetski odgoj nije nita manje vaan od duevnog,
etikog, intelektualnog ili tjelesnog odgoja, jer je svaka vrsta odgoja,
koju smo naveli i koju emo jo navesti, vezana za ovjeka koji je spoj
due, osobina, razuma, tijela i estetskog doivljavanja sebe i onoga
to ga okruuje.
Svijet koji okruuje ovjeka je pun manifestacija i znakova
ljepote. Prema zahtjevima svoje naravi, ovjek nuno trpi utjecaje onog
to ga okruuje, a i sam ih vri. Utjecaje svijeta, zajedno s ljudima i
stvarima, ovjek prima posmatrajui ljepotu okruenja, sainjenu od
sklada, poretka i harmonije postojeih stvari spojenih velianstvenom
boanskom mudrou. Covjek to posmatra pogledom, osjetilom i
opaanjem, kako bi se ispunio divljenjem, sreom i radou, da bi,
najednom, nastojao i sam biti lijep po izgledu, svojoj biti, govoru i
ponaanju, jer je neto podsticajno doivio, bio zadivljen i sretan.
Ako ovjek zanemari to posmatranje, promiljanje i prouavanje,
sam sebi uskrauje uitak divljenja ljepoti oko sebe, uskrauje sebi
oponaanje ljepote i bojenje ivota njome. Tako proputa korisno
primanje utjecaja ljepote, a ba ti utjecaji su primaran cilj estetskog
odgoja ovjeka.
to se tie utjecaja ovjeka na ono to ga okruuje, ogleda se
u tome to ovjek nastoji i strpljivo pokuava svemu neprijatnom
suprotstaviti neto lijepo, to ga razdvaja od toga, trudei se i to
povratiti njegovoj ljepoti, povrh toga to i sam, na samom sebi i
na onom to ga okruuje, proizvodi ljepotu, a jadni su ljudi i stvari
prikraeni za ljepotu!
Estetski odgoj ovjeka u islamu podrazumijava da on, u svojoj
naravi, ima ljubavi prema ljepoti i da je primjenjuje u svemu, jer je
pravi vjernik koji prima utjecaje onog to ga okruuje i vri utjecaj na
236
okruenje. Bez takvog odgajanja, ovjek postaje pasivan, neaktivan
i nedostojan biti musliman, budui da musliman treba biti aktivan i
djelatan.
Estetski odgoj, u islamu, vodi kompletnosti linosti muslimana,
a ta kompletnost se bez takvog odgoja gubi. ovjek biva pomican
prema onom to mu teti, to se stavlja izmeu njega i onog to bi mu
koristilo u vjeri i ivotu na ovome svijetu.
2. Kako islam njeguje osjeaj za lijepo

U estetskom odgoju ovjeka, islam ima koncepciju koja poiva
na pobuivanju osjeaja za ljepotu, u skladu s potrebom ovjeka
da promilja ljepotu na sebi i na Allahovim stvorenjima, u svijetu
i u samom ivotu. Ako se taj osjeaj razbudi, od ovjeka zahtijeva
da ljepota bude njegov cilj i vodi u njegovoj nutrini i vanjtini, u
njegovim rijeima i djelima, u njegovu ponaanju prema svemu to
ga okruuje i da se prihvaanje ove ljepote izvri stilom ili sredstvom
kojim je Uzvieni Allah zadovoljan i kojeg dozvoljava islamski
vjerozakon, kako se ljepota ne bi zloupotrijebila.
Ako ovjek nastoji da sve to radi bude lijepo, to budi njegovu
ovjenost i u njemu podstie sklonosti da koristi drutvu. Prema
islamskim mjerilima, ovjek tada postaje sposoban sebi i drugima
ostvariti sreu za ovaj i Budui svijet.
Kakva je islamska koncepcija estetskog odgoja? To je koncepcija
koja poiva na tri temelja:
1. gledanje i promiljanje Allahovog djelovanja;
2. nastojanje da ljepota ovjeku bude cilj;
3. prihvaanje sredstva ili stila kojim e Allah biti zadovoljan.
U svrhe poeljnog obrazlaganja ovih temelja, rei emo:
Gledanje i posmatranje Allahovog djela

To je gledanje i promiljanje ljepote u Allahovom stvaranju
kroz ono ta o tome izlae plemeniti Kur'an - Kur'an je pun opisa
manifestiranja fizike i idejne ljepote - a, gledajui i posmatrajui je
u Allahovim stvorenjima, ovjek ljepotu pronalazi i opaa i u svom
ivotu.
237
Dr. Ali Abd al-fjaliin Mahmiid
Idejna ljepota je ono to dokuuju osjeanja, a ne osjetila,
putem oslukivanja duom, osjeanja zadovoljstva srcem i razumom,
ono o emu govori plemeniti Kur'an rijeima Uzvienoga: Zar nisi
uo o onima koji su iz straha od smrti iz zemlje svoje pobjegli - a bijae ih
na hiljade. Allah im je rekao: "Pomrite!" - a poslije ih je oivio. Allah je,
zaista, dobar prema ljudima, ali veina ljudi ne zahvaljuje. I borite se na
Allahovu putu i znajte da Allah sve uje i sve zna. 330
Navedeni ajet sadri, u sebi, poreenje znaenja smrti proistekle
iz borbe na Allahovom putu i smrti proistekle iz bjeanja ispred
neprijatelja. I jedno i drugo je smrt, ali one se jako razlikuju, po
tome to je smrt onih koji su iz svoje zemlje pobjegli, iako ih je bilo
na hiljade, zbog toga to nisu imali hrabrosti da se na popritu asno
sabljama bore protiv neprijatelja, od neprijateljskih sabalja su izginuli
u ponienju i sramoti, ne borei se i ne pruivi otpor, iako ih je
bilo na hiljade, iako su u strahu bili vrlo oprezni, dok je jedan manji
broj njih bio strpljiv u borbi protiv neprijatelja i obavio je dunost
borbe. Allah je zbog toga neke pomogao i ostavio ih u ivotu, pa su
u dostojanstvu ivjeli nakon ponienja.
Ljepota je u ovom ajetu idejna ljepota, a to je poreenje asne
smrti, u kojoj ima i ivota, naspram poniavajue smrti, u kojoj je
ponienje i nestanak. To je lekcija borcima na Allahovom putu u
svakom vremenu i na svakom mjestu. Oni neprijatelja ne trebaju
preuveliavati, niti potcijeniti ili omalovaiti. Ogromna je razlika
izmeu ehida poginulog na Allahovom putu ili pobjednika putem
kojeg je Allah pomogao istinu, na jednoj strani, i bjegunca kojeg je
neprijatelj usmrtio, kojem nije pomogao ni oprez ni znatan broj onih
kojima je pripadao, na drugoj strani.
Idejna ljepota je i ljepota snage dokaza i jasnost raspravljanja
kojem je cilj utvrivanje istine, kao to se pokazalo u dijalogu
voenom izmeu naeg prapretka Ibrahima, a.s., i onih koji su s njim
raspravljali o suverenosti Njegovoga Gospodara i Njegovoj Jednoi,
u rijeima Uzvienoga: Zar nisi uo za onoga koji se s Ibrahimom o
njegovu Gospodaru prepirao, onda kad mu je Allah carstvo dao? Kad
Ibrahim ree: "Gospodar mojje onaj koji ivot i smrt daje", - on odgovori:
33
238
'Ja dajem ivot i smrt!" - '51.llah ini da sunce izlazi sa istoka" - ree
Ibrahim -, "pa uini ti da grane sa zapada!" I nevjernik se zbuni! - A
Allah silnicima nee ukazati na pravi put. 331
Idejna ljepota je i u ljepoti poreenja izmeu utjecaja lijepe rijei
koja slii lijepome vrstom stablu, to svojim granama see u nebo,
i utjecaja rune rijei koja slii runome, bezvrijednom drvetu bez
korijena, oborenom na zemlju. Prva rije je izraz vrstog vjerovanja
u Allahovu Jednou u srcu pravog vjernika, potvrenog dobrim
djelom koje se die k Allahu, a druga je izraz zabrinjavajuega i
potresnog nevjerovanja koje vodi samo ka zlu, onako kao to se
navodi u rijeima Uzvienoga: Zar ne vidi kako Allah navodi primjer
- lijepa rije kao lijepo drvo: korijen mu je vrsto u zemlji, a grane prema
nebu; ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi -, a
Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili. A runa rije je kao
runo drvo: iupanom drvetu s povrine zemlje nema opstanka. Allah
e vjernike postojanom rijeju uvrstiti i na ovom i na onom svijetu, a
nevjernike e u zabludi ostaviti; Allah radi to hoe. 332
Idejna ljepota je prisutna i u ljepoti pravednosti koju izrie
princip preciznog odreivanja onoga koga treba kazniti. To je
naelo za koje znaju samo zakoni iz novijeg vremena. Neki kur'anski
ajeti su definirali naelo zabrane da se kanjava zbog nedjela koje
je poinio neko drugi. To potvruju rijei Uzvienoga: Onaj ko ide
pravim putem, od toga e samo on koristi imati, a onaj ko luta - na svoju
tetu luta, i nijedan grenik tue grijehe nee nositi. A Mi nijedan narod
nismo kaznili dok poslanika nismo poslali/3 33 Uzvieni Allah kae: to
god ko uradi, sebi uradi, i svaki grenik e samo svoje breme nositi. Na
kraju, Gospodaru svome ete se vratiti i On e vas o onome u emu ste se
razilazili obavijestiti. 334 Rijei i svaki grenik e samo svoje breme nositi
ponavljaju se u poglavljima Fatir, Al-Zumar i An-Nedm.
Idejna ljepota je i u poreenju suprotnosti izmeu upuenosti i
lutanja, istine i neistine, vjerovanja i nevjerovanja ili izmeu sljepila
331
332
Kur'an, Ibriihim, 24-27.
333
334
239
Dr. Ali Abd al-lfa/iin Mahmiid
i vida, tame i svjetlosti, ege i hlada, smrti i ivota, u kojima je
vjerovanje zastupljena vidom, opaanjem, svjetlou, upuenou,
hladom, udobnou, pristojnim ljudskim ivotom, dok je nevjerovanje
zastupljena sljepilom, neosjetljivou, tamom, zalutalou, vruinom,
tegobom i smru ovjenosti u ovjeku. O poreenju jednoga i
drugoga u rijeima Uzvienoga stoji: A ti e opomenuti samo one koji
se Gospodara svoga boje, iako ih niko ne vidi, i koji obavljaju molitvu -
onaj ko se oisti, oistio se za svoje dobro -, a Allahu se sve vraa. Nisu
nikako isto slijepac i onaj ko vidi, ni tmine i svjetlo, ni hladovina i vjetar
vrui, i nisu nikako isti ivi i mrtvi. Allah e uiniti da uje onaj koga On
hoe, a ti ne moe one u grobovima dozvati, tvoje je samo da opominje.
Mi smo te poslali s Istinom da radosne vijesti donosi i da opominje; a nije
bilo naroda kome nije doao onaj koji ga je opominjao. 335
Osjetilna ljepota je ljepota koju dokuuju sluh, vid i druga
osjetila, ljepota zastupljena u brojnim ajetima plemenitoga Kur'ana
kojima je cilj produbljivanje osjeaja kod ovjeka za ljepotu
promiljanjem nakon to se dokui osjetilima.
Tu spadaju rijei Uzvienoga: I zato on ne promisli o carstvu
nebesa i zemlje i o svemu onome to je On stvorio, i da im se, moda,
kraj njihov primakao? Pa u koje e rijei, ako ne u Kur'an vjerovati?, 336
to znai gledanje i traenje dokaza o veliini Allahovih stvorenja,
gledanje koje osnauje vjerovanje, gledanje nebeskoga i zemaljskog
carstva i velianstvene vladavine.
Uzvieni Allah kae: Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena noi i
dana, laa koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude, kia kojuAllah
puta s neba pa tako u ivot vraa zemlju nakon mrtvila njezina - po
kojojje rasijao svakojaka iva bia, promjena vjetrova, oblaci koji izmeu
neba i Zemlje lebde - doista su dokazi za one koji imaju pameti. 337
Ljepota se ovdje krije u osjetilima dok dokuuju veliinu
u stvorenjima. Ona trebaju posmatrati i promiljati jesu li ta
nadnaravnost u stvorenjima mogua sama za sebe, kako u zabludi
pomiljaju oni koji nita ne znaju, ili je to stvorio Milostivi,
335
Kur'an, Fatir, 18-24.
336
Kur'an, Al-A'rdf, 185.
337
240
Sveznajui Stvoritelj!? Ukoliko osjetila ne prenesu razumu i srcu tu
nadnaravnost onako kako im je Uzvieni Allah povjerio onda nee
biti vjerovanja u Istinitog Stvoritelja, slavljen neka je On.
Rasko i ljepota Allahovog stvaranja ovjeka, osjetila koja
to gledaju i dodiruju, pozivaju da se upute k vjerovanju u Istinu.
Ljepota se ogleda u Allahovim stvorenjima, posebno u ovjeku, koji
je bio ivo bie bez vida dok je bio embrion, nakon ega je u majinoj
utrobi postao, po sastavu, kompletan ovjek! On kasnije gleda zemlju
koja je bila beivotna, neplodna, nakon ega je Allah na nju spustio
vodu, s kojom je ona poela bujati, cvjetati i davati blagodati. To su
sve vidovi osjetilne ljepote koju osjetila dokuuju i vode ovjeka k
utemeljenju i ostvarivanju vjerovanja u sebi. Uzvieni kae: O ljudi,
kako moete sumnjati u proivljenje - pa, Mi vas stvaramo od zemlje,
zatim od kapi sjemena, potom od ugruka, zatim od grude mesa vidljivih
i nevidljivih udova, pa vam pokaemo mo Nau! A u materice smjetamo
ta hoemo, do roka odreenog, zatim inimo da se kao dojenad raate
i da poslije do muevnog doba uzrastete; jedni od vas umiru, a drugi
duboku starost doivljavaju, pa zaas zaboravljaju ono to saznaju. I ti
vidi zemlju kako je zamrla, ali kad na nju kiu spustimo, ona ustrepe i
uzbuja, i iz nje iznikne svakovrsno bilje prekrasno. 338
U osjetilnu ljepotu, koju dokuuju vid i sluh, spadaju i rijei
Uzvienoga: Onaj koji je dao smrt i ivot da bi iskuao koji od vas e
bolje postupati; - On je Silni, Onaj koji prata -, Onaj koji je sedam
nebesa jedna iznad drugih stvorio - ti u onome to Milostivi stvara ne
vidi nikakva nesklada, pa ponovo pogleda} vidi li ikakav nedostatak,
zatim ponovo vie puta pogleda}, pogled e ti se vratiti klonuo i umoran.
Mi smo vama najblie nebo sjajnim zvijezdama ukrasili i uinili da
vatra iz njih pogaa ejtane, za koje smo patnju u ognju pripremili. A
za one koji ne vjeruju u Gospodara svoga kazna je Dehennem, a uasno
je on boravite! Kad budu u nj baeni, pucketanje njegovo e uti, i on e
kljuati, gotovo da se od bijesa raspadne. Kad god se koja gomila na nj
baci, straari u njemu e upitati: "Zar nije niko dolazio da vas opominje?"
'Jest, dolazio nam je onaj koji nas je opominjao" - odgovorie -, "a mi
smo poricali i govorili: 51llah nije objavio nita, vi ste u velikoj zabludi!"
338
Kur'an, Al-l:fagg, 5.
241
I rei e: ''Da smo sluali i razmiljali, ne bismo meu stanovnicima
Dehennema u ognju bili!" I oni e priznati da su bili nevjernici - pa,
stanovnici Dehennema ognjenog daleko bili/339
Poziv na gledanje i promiljanje raskoi Allahovog djela u
stvaranju ovjeka, kao i raznovrsnih tijela na nebesima i Zemlji,
prvi je korak u estetskom odgajanju ovjeka, jer ono kod njega budi
osjeaj ljepote i priprema ga da prakticira ono to je lijepo, da nastoji
obuhvatiti ljepotu sa svih strana, kako bi mu ivot bio ljepi i udobniji
kao biu koje je Allah posebno poastio.
Nastojanje da ljepota ovjeku bude cilj
On se sastoji u tome da se ovjek pokuava sasvim potvrditi

s karakternim osobinama, ponaanjem, djelom i ophoenjem s
ljudima.
Sve dok ljepote, kako smo naprijed napominjali, bude u
vanjskom izgledu, u fizikoj konstituciji, u skrivenim karakternim
obiljejima i u djelima, ovjek e, nakon promiljanja i gledanja
Allahovih stvorenja, biti sposoban ostvarivati njene ciljeve, a to je da
bude lijep sa stanovita izgleda, istoe odjee, mjesta u kojem obitava,
uljudnoga konzumiranja hrane i pia, da tako onome ko ga posmatra
unosi radost i zadovoljstvo, dakle, da nastoji biti dopadljiv.
Ljepota vanjtine poinje istoom i urednou, ali se time i
ne zavrava. Ona se ostvaruje saglasnou izmeu dijelova vanjtine
i onoga to se nje tie: izgleda, odjee, mjesta obitavanja, utnje i
govora, kretanja i mirovanja.
Ljepota se u svemu tome uvijek povinjava pojedinanim
vjerozakonskim zahtjevima u tom podruju. Nain odijevanja,
ureenje prostora obitavanja, hrana i pie, uvjetovani su time da
akter ne pretjeruje i ne oholi se. Govor i utnja, kretanje i mirovanje,
uvjetovani su odmjerenou, dostojanstvom i izbjegavanjem galame,
vriske i prekomjerne govorljivosti i visokog tona. To je stvarna ljepota
za samog ovjeka i za sve to ga okruuje.
339
Kur'an, Al-Mulk, 2-11.
242
to se tie ljepote karakternih obiljeja - to je drugi cilj kojem
tei estetski odgoj u islamu - sastoji se, u opem smislu, iz toga
da obiljeja odgovaraju pohvalnim osobinama crpljenim iz znanja,
mudrosti, pravednosti, estitosti, priguivanja bijesa, prieljkivanja
dobra svakome - kako su tvrdili klasini islamski uenjaci.
Ako bismo eljeli detaljnije obrazlagati opi smisao, rekli
bismo da nam razmatrani ajeti s poetka sure Al-Mu'minun, zavrni
ajeti sure Al-Furqiin i sredinji ajeti sure A-urii, koje emo nie
navesti, dovoljno govore o ljepoti karaktera u islamu.
to se tie ajeta sure Al-Mu'minun, to su: Ono to ele - vjernici
e postii, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju, i koji ono to ih se
ne tie izbjegavaju, i oni koji milostinju udjeljuju, i koji stidna mjesta
svoja uvaju, - osim od ena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu,
oni, doista, prijekor ne zasluuJu; - a oni koji i pored toga trae, oni u
zlu sasvim preijeruju -; i koji o povjerenim im amanetima i obavezama
svojim brigu brinu, i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju, - oni su
dostojni nasljednici, koji e Dennet naslijediti, oni e u njemu vjeno
boraviti. 340
Kad se tie ajeta sure Al-Furqan, to su: A robovi Milostivoga su
oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju:
''Mir s vama!" i oni koji provode noi pred Gospodarom svojim na tle
padajui i stojei; i oni koji govore: "Gospodaru na, potedi nas patnje
u Dehennemu, jer je patnja u njemu, doista, propast neminovna, on je
runo prebivalite i boravite"; i oni koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i ne
krtare, ve se u tome dre sredine; i one koji se mimo Allaha drugom bogu
ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kadpravda
zahtijeva, i koji ne bludnie; - a ko to radi, iskusie kaznu, patnja e mu
na ovom svijetu udvostruena biti i vjenp e u njoj ponien ostati; ali
onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela ine, A/fah e njihova rava
tijela u dobra promijeniti, a Allah prata i samilostan je; a onaj ko se bude
pokajao i dobra djela inio, on se, uistinu, Allahu iskreno vratio; i oni koji
ne svjedoe lano, i koji, prolazei pored onoga to ih se ne tie, prolaze
dostojanstveno; i oni koji, kada budu opomenuti dokazima Gospodara
svoga, ni gluhi ni slijepi ne ostanu; i oni koji govore: "Gospodaru na,
34
Kur'an, Al-Mu'mintln, 1-10.
243
podari nam u enama naim i djeci naoj radost i uini da se estiti na
nas ugledaju!" - oni e biti, za ono to su trpjeli, odajama dennetskim
nagraeni i u njima e pozdravom i blagoslovom biti susretani, u njima
e vjeno ostati, a kako su one divno prebivalite i boravite! Reci: L'l.llah
vam poklanja panju samo zbog vae molitve, a poto ste vi poricali,
neminovno vas eka patnja". 341
Predmetni ajeti sure A-urd su: Sve to vam je dato - samo je
uivanje u ivotu na ovom svijetu, a ono to je uAllaha -boijeje i trajnije
za one koji vjeruju i u Gospodara svoga se uzdaju; za one koji se klone
velikih grijeha i razvrata i koji, kad ih ko rasrdi, oprataju; za one koji se
Gospodaru svome odazivaju, i koji molitvu obavijaju, i koji se oposlovima
svojim dogovaraju, a dio od onoga ime smo ih opskrbili udjeijuju, i za one
koji se odupiru onima koji ih ugnjetavaju. Nepravda se moe uzvratiti
istom mjerom, a onoga koji oprosti i izmiri se Allah e nagraditi; On,
uistinu, ne voli one koji nepravdu ine. Nee odgovarati onaj koji istom
mjerom uzvrati za pretrpijenu nepravdu, a odgovarae oni koji ljude tlae
i bez ikakva osnova red na Zemiji remete; njih eka bolna patnja. Strpijivo
podnositi i pratati - tako treba svaki pametan postupiti. 342
U plemenitom Kur'anu su mnogobrojni ajeti koji govore
o pohvalnim svojstvima i pozivaju ljude da se njima kite, kao to
ima znatan broj i ajeta koji pozivaju da se ljudi oslobaaju loih
svojstava.
to se tie ljepote djela, ogleda se u vrenju djela za dobrobit
stvorenja, s odlunou da im se time ostvari neka korist, a otkloni
teta. Ovo zato to su ciljevi vjerozakona, kako tvrde nai preci,
neophodni, potrebni ili uljepavajui u podruju ibadeta ili postupanja
prema ljudima.
Uenjaci su saglasni da su neophodnosti osnove potreba. Jasno
je da na svijetu uzroka ni dobru ni zlu nema samog po sebi, a cilj
vjerozakona je da i jedno i drugo regulira. Neophodno je upozoriti na
to da su vjerozakonski ciljevi cjeloviti, trajni i nikad ne prevazieni.
Ne mijenjaju se ni u vremenu ni u prostoru, pogotovo ono u njima
to ima veze s vjerovanjem, ibadetom i odgajanjem.
341
342
Kur'an, A-itra, 36-43.
244
Sve to vjerozakon zapovijeda, koristi ljudima i ostvaruje im
dobro na ovome i na Buduem svijetu, a sve to vjerozakon zabranjuje,
kodi ljudima i upropaava ono to je za ljude dobro na ovome i na
Buduem svijetu.
Poeljno je, takoer, upozoriti na to da vjerozakon, kad ljude

obavezuje ibadetom i radom, obavezuje ih u granicama koje oni mogu
podnositi, a ne onim to e ih iscrpljivati i to bi im bilo nedolino
raditi. Poeljno je naglasiti da vjerozakon time obavezuje samo radi
poslunosti, da bi obavezani izili iz kruga strasti, a kad obavezuje
radom, vjerozakon eli da obavezani u njemu ustraju.
Ovdje je potrebno naglasiti i da su vjerozakonske odredbe
mjerodavne suditi o vidljivim i nevidljivim djelima, te da grijee
oni koji tvrde da nevidljiva djela izlaze iz okvira vjerozakonskog
obavezivanja.
Potrebno je upozoriti i na to da je temelj ibadeta pobonost i
pridravanje poruka iz primarnih islamskih izvora, dok je u obiajima
temelj obrazlaganja i analogije, te da obiaji nisu lieni pobonosti
ako namjera poiva na njoj.
Vjerozakonsko obavezivanje nikad nije lieno Allahovog prava,
a to je pokornost i pribliavanje Njemu odazivanjem na vrenje
propisanog djela, kao to nije lieno ni prava ovjeka, koje se moe
ispuniti uskoro, na ovom svijetu, ili s odgaanjem, na Onome svijetu.
Pravo ovjeka koje se moe ispuniti uskoro, moe biti
trovrsno:
Jedna vrsta se ogleda u pravu da bude odan Uzvienom Allahu,
kao to to moe kroz ibadete. Ako izvrava propisanu radnju, to je
ispravno, a ako ne izvrava, to je neispravno.
Druga vrsta se ogleda u pravu koje obuhvaa i Allahovo i
ovjekova pravo, u kojem prevlast ima Allahovo pravo, a njegov
osnov je da se primjenjuje ono to je propisano.
Trea vrsta se ogleda u onome u emu zajedniki uestvuju dva
prava, pri emu pravo ovjeka ima prevlast. Njegov osnov je to to
vjerozakon dozvoljava ovjeku, a vjerozakon ne dozvoljava nita to
je okrenuto protiv interesa ljudi.
245
Jedan od ciljeva vjerozakona je da objasni kako su na ovom
svijetu iznijete Allahove blagodati da ih Njegovi robovi uzimaju i
koriste kako bi Allahu bili zahvalni na blagodatima, a ta e On na
ovome i na Buduem svijetu nagraditi ili kazniti, zavisi od toga hoe
li biti zahvalni ili nezahvalni na Njegovim blagodatima, onako kako
nam to objanjavaju plemeniti Kur'an, asni Vjerovjesnikov, s.a.v.s.,
sunnet. U prilog tome, kao dokaz, mogu ii rijei Uzvienoga: Hranite
se doputenim i lijepim jelima koja vam Allah daruje i budite zahvalni
Allahu na blagodatima Njegovim, ako se samo Njemu klanjate. 343
Neophodno je, u vezi s ovim djelima, upozoriti na to kako je
akteru neophodno da mu naum bude saglasan s naumom mudrog
Zakonodavca. Svako djelo kojem je cilj neto drugo, za razliku od cilja
Zakonodavca, nedjelo je. Djelo ovjeka moe, kad na to i ne pomilja,
biti oboreno ako je opreno vjerozakonu. Meutim, niko ne moe
oboriti pravo Uzvienog Allaha ili dobiti ovlast u tome, jer takva ovlast
je kao mogunost iskljuena Kur'anom, sunnetom i konsenzusom.
Kad se ovjek slui opim dobrima, ako mu je korienje
saglasno s ciljem mudroga Zakonodavca, takav postupak je lijepo
djelo koje njemu i drugima donosi korist na ovome i na Buduem
svijetu. To mu se ne moe ostvariti, osim ako ljepotu postavi kao cilj
svog karakternog odgajanja, ponaanja, govora i djela, onako kako
smo to naprijed obrazlagali.
tavie, islam nareuje biranje lijepih imena kad ljude
oslovljavamo, kad im dajemo imena i nadimke. To je neto veoma
zastupljeno u Vjerovjesnikovom, s.a.v.s., sunnetu.
Prema predanju koje poinje od Ehu Derdaa, r.a., Ehu Davlid
prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Na Sudnjem danu
ete biti oslovljavani po vaim imenima i imenima vaih oeva, pa
uljepajete svoja imena.".
J. ... , , , o ,
.:.s-;~f I L ~~ ~ (~\ST ~~i' ~ (~~L ~L:i! I ' Z, 'li ~<;::;I
0 0
1~ .:r-:-- r~ - J r~ ; - - iY.. .Y r-!

'
Prema predanju koje poinje od Ibn Omera, r.a., Ehu Davlid

prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., promijenio A~iyino ('a~iya =
neposluna) ime- rekavi joj: "Ti si I)emila (~emila = lijepa).".
343
246
,,,. D,..,;,,. "" "" ;iii ,; J. ;iii ;iii ,,. ;iii'
u.;:. ~i JJ' ~Li- , I -. ~, ...:Li- 4111
-, . , .J - , r--- ~ ~ .J ,. I 4111 J , , i'.Ji , , , . 1 ,
.s-- , 'r")
,A
_,.,.s- ~ .:r-
0
Prema predanju koje poinje od Seida ibn Al-Musayyiba koji

preuzima od svog oca, a on od svoga oca, r.a., Ehu Daviid prenosi
da ga je Vjerovjesnik, s.a.v.s., pitao: "Kako ti je ime?" Kad mu je
odgovorio: "I;:Iazn (Q.azn = grub).", Vjerovjesnik, s.a.v.s., je uzvratio:
"Ti si Sahl!". (sahl = pristupaan).
~j JJ ri',,.J ~
,.
Ji1 i -~I\ ~f ..j_;. ~ , "-' f ~ , ~I ..i........__.: ~ '
,A
.s--'-!("' , . .f' --; .f' ; - ~ ,., .f'
0
~f Jj 5;;. JJ &1
Tako treba osjeati ljepotu i imati elju da se ona ostvari ak
i u biranju imena. Biranje imena je radnja koja se prakticira kad se
stekne dijete, a ljudi su duni djeci birati najljepa imena.
Pridravanje sredstva ili naina kojim

e A/fah biti zadovoljan
To je disciplinovano nastojanje da ljepota, koja je postala cilj

muslimana, njegovog bia, govora i djela, bude potinjena sredstvima
i metodama kojima je Allah zadovoljan, zbog toga to su poteeni
svega onog to Allaha ljuti, samim tim to ih je vjerozakon dozvolio.
To znai da ljepota nije sama sebi cilj, to bi neke ljude dovelo u
iskuenje, ve je to djelatna ljepota koja pojedincu i drutvu ostvaruje
dobro na ovome i na Buduem svijetu.
Sva sredstva koja vjerozakon nudi u stizanju do cilja i sama
moraju biti zakonita, a- njihova zakonitost podrazumijeva da
ne obuhvaaju nita zabranjena. Zabranjene stvari su u tome
mnogobrojne, a mi emo istaknuti sljedee:
a) Neki ljudi, kad za ono to namjeravaju rei ele da lijepo zvui,
da bi to postigli, esto prakticiraju neto od onog to mudri Zakonodavac
zabranjuje, kao to je unoenje u lice, usiljenost, ciljano rimovanje,
uznositost, brbljivost. U hadisima su iznesene zabrane svega toga.
b) Neki ljudi previe ele da lijepo izgledaju oni i ono to
ih okruuje. Prevelika nastojanje da, npr odjea, jelo, pie i stan
lijepo izgledaju, pretpostavlja pretjerivanje i oholost, a to vjerozakon
zabranjuje mnogobrojnim ajetima i hadisima.
247
Dr. Ali Abd al-lfaliin Mahmild
Dok kod ovjeka odgaja osjeaj za ljepotu, islam istinski nastoji
da se taj osjeaj ne razvija na raun etikih vrijednosti, ve uvjetuje da
se razvija u skladu sa svim vrijednostima koje islam hvali i priziva.
Estetski odgoj, u islamu, podrazumijeva da ovjek bude
sposoban uivati u manifestiranju ljepote ivota i postojeeg svijeta,
kako bi ih zavolio, prihvatio i oponaao. Ljudska osjetila se otvaraju
da spremno doekaju ljepotu iz postojeeg svijeta, da ovjekovo
srce ispune plemenitim osjeanjima s kojima opaaju ljepotu i time
osnauju vjerovanje, jer on uiva u ljepoti koju je Allah stvorio.
Plemeniti Kur'an je, kako smo naprijed isticali, pun onoga to
podstie i razvija takva opaanja, a najjasnije biva ono to se opaa
vidom, probanjem okusa ili mirisa i sluhom.
U plemenitom Kur'anu se spominju raznorazni predmeti kojih
se ovjek ne moe zasititi dok ih s uitkom posmatra, kao to to
potvruju rijei Uzvienoga: Zar ne zna da Allah s neba puta vodu i
da Mi pomou nje stvaramo plodove razliitih vrsta; a postoje brda bijelih
i crvenih staza, razliitih boja, i sasvim crnih. I ljudi i ivotinja i stoke
ima, isto tako, razliitih vrsta. A Allaha se boje od robova Njegovih -
ueni. Allah je, doista, silan i On prata. 344
U plemenitom Kur'anu se spominje i ono to se nudi da mu
se proba okus, kao to potvruju rijei Uzvienoga: Na Zemlji ima
predj'ela koji jedni s drugima granie i baa ima lozom zasaenih, i
njiva, i palmi sa vie izdanaka i samo s jednim; iako upijaju jednu te istu
vodu, plod nekih inimo ukusnijim od drugih. To su doista dokazi ljudima
koji pamet imaju, 345 kao i Njegove rijei: On je dvije vodene povrine
jednu pored druge ostavio - jedna je pitka i slatka, druga slana i gorka, a
izmeu njih je pregradu i nevidljivu branu postavio. 346
U plemenitom Kur'anu se spominju i miriljave stvari iji
miris bi se u neprijatan pretvorio kad bi one bile preputene same
sebi. Meutim, Uzvieni Allah im je Svojom nadnaravnom moi
omoguio da imaju ugodan miris. Uzvieni kae: Ili za onoga koji
je, prolazei pored jednog do temelj'a poruenog grada, povikao: "Kako
344
Kur'an, Fatir, 27-28.
345
Kur'an, Ar-Ra'd, 4.
346
Kur'an, Al-Furqdn, 53.
248
e Allah oivjeti ove to su pomrli?" Allah uini te on umre i tako ostade
stotinu godina, a onda ga oivje i zapita: ''Koliko si ostao!" - "Dan ili dio
dana" - odgovori. ''Ne'', - ree On -, "ostao si stotinu godina. Pogleda}jelo
svoje i pie svoje, - nije se pokvarilo, 347 odnosno, ni miris mu se nije
pokvario. Slino stoji i u Njegovim rijeima: Primjer Denneta, koji
je obean onima koji se Allaha boje - u kome su rijeke od vode neustajale i
rijeke od mlijeka nepromijenjena ukusa, i rijeke od vina, prijatna onima
koji piju, i rijeke od meda procijeenog i gdje ima voa svakojakog ... 348
U plemenitom Kur'anu su mnogobrojni i ajeti koji govore o

pojavama koje se mogu sluhom opaziti. Takve su Njegove rijei: .
U edenske vrtove koje je Milostivi robovima svojim obeao zato to su u
njih vjerovali, a nisu ih vidjeli, - a obeanje Njegovo e se doista ispuniti
-, u njima prazne besjede nee sluati, ve samo: ''Miri" i u njima e ujutro
i navee opskrbljeni biti. 349 Sline su i Njegove rijei: I oslukuj! Dan
kada e glasnik pozvati iz mjesta koje je blizu, dan kada e oni uti glas
- to e biti Dan oivljenja. Mi, zaista, dajemo ivot i dajemo smrt, i
sve e se Nama vratiti!, 350 kao i Njegove rijei: A za one koji ne vjeruju
u Gospodara svoga kazna je dehennem, a uasno je on boravite. Kad
budu u nj baeni, pucketanje njegovo e uti, i on e kljuati, gotovo da se
od bijesa raspadne. Kad god se koja gomila na nj baci, straari u njemu e
je pitati: "Zar nije niko dolazio da vas opominje?"351
To to plemeniti Kur'an obuhvaa sve navedeno, govori da su

osjetila prozori spoznavanja i znanja, te da je u interesu ovjeka, za
vjeru i ivot, da osjetila koristi samo u onome to Allah dozvoljava.
To je uputstvo i za sredstva kojima se ovjek koristi dok nastoji
ljepotu ostvariti u sebi i svome ivotu.
347
348
Kur'an, Mu~ammad, 15.
349
Kur'an, Maryam, 61-62.
35
Kur'an, Qaf, 41-43.
351
Kur'an, Al-Mulk, 6-8.
249
Dr. Ali Abd al-f!alfm Mahmitd
DRUTVENI ODGOJ
1. Pojam drutvenog odgoja

Drutveni odgoj podrazumijeva precizno objanjenje i odreenje
ovjekovog poloaja u zajednici u kojoj ivi, maloj zajednici kao to
je porodica, ili velikoj kao to je drutvo, ili najveoj kao to je cijeli
svijet.
Ono podrazumijeva, takoer, odnose ovjeka prema
postojeem svijetu i prema sredini, prema svim oblicima drutvenog
organiziranja koje ti odnosi uspostavljaju, kao to su vjera, porodica,
etika, politika, ekonomija, kulturna misao, vrste ponaanja, tradicija,
obiaji i obiajni zakoni.
Drutveni odgoj vodi brigu i o definiranju pravila koja meu
ljudima ureuju drutveno ponaanje u sklopu ouvanja i produenja
drutvenog ivota, na nain koji ljudima moe ostvariti sigurnost
i blagostanje. Drutveni odgoj kod muslimana podrazumijeva
i odreivanje oblika drutvenog organiziranja uope, kao to
podrazumijeva i drutveno priznavanje tih oblika, pridravanje onih
oblika putem kojih se ljudi mogu pribliiti Allahu i ostvariti dobrobit
i na ovome i na Buduem svijetu.
Islamski oblici drutvenog organiziranja, s obzirom na definiciju
drutvenog odgoja, zahvataju sve sa ime musliman ima dodir, a to
su aktivnosti koje ovjek prakticira kao pojedinac ili lan drutva,
poevi od njegovih uvjerenja, misli, etikih vrijednosti koje treba
uzdizati i postupati u skladu s njima, pa zakljuno sa svim to ovjek
prakticira, kao to su govor, utnja, izvrenje ili neizvrenje neega,
ponaanje u porodici, odnos prema rodbini, komijama i ponaanje
prema nemuslimanima.
Islamsko-drutveni odgoj sve navedeno ne razumijeva i ne
definira konano, po tome to je to deskriptivna-analitiki studij
koji uporeuje razliita drutva iz razliitih vremena, da bi se dolo
do principa razvoja kojima se povinjavaju ljudska drutva tokom
civilizacijskog napredovanja - kako prakticira sociologija - ve sve
250
definira po tome to je to iznijela Objava, obrazloivi i objasnivi
naine ponaanja kojih se musliman treba pridravati tokom cijelog
ivota, s nadom da e ostvariti dobrobit u vjeri i ivotu.
Islamski odgoj se, u podruju drutvene kontrole nad
ponaanjem ovjeka, ne pouzdaje samo u policijsku kontrolu
koju drutvo postavlja da ovjeka obavee na ponaanje saglasno
standardima koje je uspostavilo drutvo, svejedno da li to bilo u
obliku vladavine, zakona ili javnog miljenja. Ne pouzdaje se, dakle,
samo u to, ve se, s tim i bez toga, pouzdaje u razvijanje osjeaja kod
ovjeka da postoji Uzvieni Allah i da ga On kontrolira: "Pa iako
Ga ti ne vidi, On tebe vidi". Osjeaj te kontrole uz pridravanje
onoga to je islam ustanovio kao dozvoljeno i zabranjeno, jeste
ono to najdjelotvornije ini drutvenu kontrolu nad ponaanjem
muslimana, jer izvire iz unutranje snage koja postoji u ovjeku, a
nije rezultat straha od neke spoljne sile oliene u zakonu, obiajnim
normama ili policiji.
Postoji otra razlika u kontroli izmeu islamskoga drutvenog
odgajanja i drutvene kontrole koju uspostavlja sociologija.
Islamsko drutveno odgajanje radi na tome da u muslimanu
probudi zadovoljstvo pripadanjem i ukljuivanjem u veliki islamski
ummet na razini cjelokupnoga islamskog svijeta, a ne tek pripadanjem
ili ukljuivanjem samo u porodicu, klub, sindikat, politiku stranku
ili lokalno drutvo. Sve zbog toga to su muslimani jedan ummet-
zajednica, ummet vjerovanja u Jednou Stvoritelja i klanjanja samo
Allahu, u skladu sa svim to je On propisao, onako kako nam o
tome govore Njegove rijei sadrane u plemenitim ajetima: Ova vaa
vjera - jedina je prava vjera, a Ja sam - va Gospodar, zato se samo
meni k.lanjajte! (~J~Li ~.>lSt ~j ~f ~f ~ 352 te: Ova vaa vjer~ -
0p
jedina je prava vjera, a]a sam -va Gospodar, pa Me se priuvajte! (.JjJ
~_,li ~.JlSt ~J ~f ~f ~) 353 '
Islam je ispravna vjera koju muslimani trebaju tititi i s ponosom

joj pripadati, da bi s njom bili jedan ummet, zato to je Uzvieni
Allah svim Svojim poslanicima saopavao da je ono to im objavljuje
3
52 Kur'an, Al-Anbiyii', 92.
353
Kur'an, Al-Mu'minim, 52.
251
Dr. Ali Abd a/-Haliin Mahmitd
jedna ispravna vjera s naelima vjerovanja i vjerozakona, da su njeni
sljedbenici jedan ummet u svakom vremenu i prostoru, dok ljudi ne
budu pred svojim Gospodarom stajali na Sudnjem danu.
Islamsko-drutveni odgoj je, sa stanovita Kur'ana i sunneta,
to koje se obavezuje uspostavljanjem propisa i oblika organiziranja
kakvo e pojedincima pruiti drutvena prava na obrazovanje, rad,
lijeenje, sigurnost u odnosu na sve tekoe i nevolje kojima ovjek
moe biti izloen. Ono je to to uspostavlja neku vrstu jednakosti
meu ljudima i njene domete, utvruje pravednost, ravnomjerno
raspodjeljuje pogodnosti, obavezuje zadacima, radi na izvrenju
mjera i kazni za one koji izlaze iz okvira takvog odgoja i etike.
Islamsko-drutveni odgoj to ini preteno iz okvira
plemenitoga Kur'ana i asnog sunneta, a ponekad pomo trai i u
rjeenjima islamskih pravnika, konsenzusu i rjeenjima (idtihiid)
islamskih jurista, ne obraajui se pri tom zakonodavcima koji u
svojoj nauci i usaglaavanju idu u pravcu konsultiranja nekih teorija,
naela i principa mimo islama ili onih koje su u opreci s islamom, jer
islamski drutveni odgoj s takvim utemeljenjima slui drutvu kao
brana zastranjivanju i lutanju. U odnosu na drutvene tekoe - to su
neusaglaenosti izmeu obaveza i stvarnih mogunosti pojedinaca,
a ogledaju se u nejasnom stavu ili odbijanju obaveze - islamski
drutveni odgoj ima stav koji se razlikuje od stava sociologa o tim
problemima.
U mogunosti smo objasniti sljedee vidove razilaenja:
1) Drutveni problem, kod muslimana, je razlika izmeu
obaveze koju propisuje vjerozakon i stvarnog stanja koje prolaze neki
prekrioci te obaveze.
Zapadnoevropski sociolozi, dotle, smatraju da se drutveni
problem sastoji u razlici izmeu poeljnih razina i stvarnih uvjeta, u
smislu da problem predstavlja neodgovarajui ili pogrean tok stvari
u odnosu na poeljni put koji su odredili akteri sociolokih studija.
2) Zajednica u ijem sklopu se javlja drutveni problem kod
muslimana, jeste cjelokupna ljudska zajednica, jer je islam ljudskoj
zajednici odredio drutvenu funkciju i obavezao je izvravanjem te
funkcije uvaavajui je kao nain pribliavanja Allahu i zasluivanja
252
dobre nagrade, kao to za neizvravanje predvia odgovarajuu kaznu
na ovom svijetu, povrh kazne predviene na Buduem svijetu.
Zapadnoevropski sociolozi, dotle, tu zajednicu svode na
lokalnu zajednicu u sklopu koje e se postii saglasnost oko poeljne
razine ponaanja, bez obzira na to hoe li ta razina ii u korak s
nekom drugom zajednicom, na njenu tetu ili u njenu korist.
3) Islam nijednu vladu ili "pastira odgovornog za svoje stado"
ne oslobaa neposredne ili posredne odgovornosti za drutvene
probleme, u smislu da istinski ne radi na njihovom iskorjenjivanju
ili da im ne nudi lijek koji bi ih eliminirao. Islam tu odgovornost
rasprostire, poevi od halife - vladara muslimana, pa sve do razine
porodice - najmanjeg oblika drutvenog organiziranja, tako to
enu smatra odgovornom za kuu, imovinu i djecu svog mua, dijete
odgovornim za imovinu svog oca, itd.
Zapadnoevropski sociolozi se, dotle, zadovoljavaju deskripcijom
i tumaenjem problema. Iako oni, moda, precizno ustanove problem,
ne vode brigu o lijeku, ni o utvrivanju odgovornoga za problem,
niti pronalaze nadlenoga da radi na njegovom rjeavanju.
Ove i druge razlike izmeu islamskog drutvenog odgoja i
pogleda nemuslimana na drutveni odgoj jesu ono to islamskom
drutvenom odgoju prua dodatnu prednost, primjenljivost i snagu
da otklanja uzroke drutvenih tekoa prije nego to se dogode.
Dok priprema drutvenu koncepciju - odnosno, dok izrauje
plan koji se tie sredstava i drutvenih organizacija koje trebaju
udovoljiti potrebama ljudske zajednice - islamsko-drutveni odgoj
gleda na to s istim udubljivanjem i opsenou s kojima ne prihvaa
da doe u sukob s lokalnim zajednicama koje udovoljavaju svojim
potrebama.
Kako god islamsko drutveno odgajanje s udubljivanjem i
opsenou gleda na te potrebe i, s jedne strane, logiki ih ureuje,
ono ih, s druge strane, i proiruje.
to se tie logikog ureivanja tih potreba, ono poinje od
potrebe za ispravnim vjerovanjem u Uzvienog Stvoritelja i klanjanjem
Njemu u skladu s onim kako propisuje vjerozakon, u skladu s
Njegovim zastupanjem na Zemlji, u skladu s potrebom da ovjek
253
Dr. Ali Abd a/-I-ja/iin Mahmiid
upoznaje ljude, potrebom za potpomaganjem, osjeanjem obaveza
prema drugima, meusobnim podravanjem u istini i strpljivosti sa
slinim vjernicima, za nareivanjem dobra i zabranjivanjem zla, za
borbom na Allahovom putu kako bi Allahova rije bila iznad svega.
to se tie proirivanja pri definiranju tih potreba, ukoliko
se krene od pojedinanih ljudskih potreba: hrane, pia, odjee,
stanovanja, obrazovanja, rada i kulture, islamski drutveni odgoj
prua ovjeku neprikosnoveno pravo da izrazi stav i uvjerenje, da
radi svoj posao, da sudjeluje u podizanju porodice, lokalne zajednice,
oblasnog drutva i svjetskoga islamskog drutva, stavljajui na vrh
liste potrebu za razumijevanjima koja su gotovo nova za drutvo,
kako u ranijim tako i u novijim vremenima.
Prema naem shvatanju, ta nova razumijevanja su:
Prvo, da svaki musliman u drutvu, ak i bez vjerozakona, ima
potrebu pozivati k Allahu, Istini i Uputi, ovoj zavrnoj, potpunoj
i savrenoj vjeri, da se to pozivanje smatra njegovom osnovnom
potrebom, jer on time moe pruiti sigurnost sebi i drugima, u
sadanjosti i budunosti, na ovome i na Buduem svijetu, pred
drutvenim opasnostima i problemima, kakve god vrste i teine bili.
Plemeniti Kur'an, na usta posljednjeg Vjerovjesnika, s.a.v.s.,
kae: Reci: "Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajui jasne dokaze,
ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen Allah, ja Njemu nikoga
ne smatram ravnim. ''354
Pozivanje Allahu je osnovna potreba pravog vjernika, a to
znai da je pozivanje Allahu put svakoga ko slijedi Muhammeda,
s.a.v.s., pod uvjetom da ima jasan dokaz i spoznaju o Onome Kome
poziva, jer nema nita monije za ienje drutva od svega to donosi
zlo ili nanositi tetu ljudima, kao to je to pozivanje Istini, dobru i
Pravom putu.
Drugo, da svaki musliman u drutvu, ak i bez vjerozakona,
ima potrebu praktino raditi dobro, individualno pozivati na dobro.
Temeljni uvjet da se njegov trud udrui s trudom brae muslimana,
izvire iz naela da je Allahova ruka uz zajednicu, te iz injenice
354
Kur'an, Ymuf, 108.
254
da je pojedinana obavezanost u islamu laka i jednostavnija, a da
je kolektivnoj obavezanosti potrebno udruivanje truda, zbijanje
redova, meusobno pomaganje, podstrekavanje u okrilju islamskog
bratimljenja. To se potvruje prilikom razmatranja mjesta u
plemenitom Kur'anu na kojima se zahtjevi za ispunjenjem potreba
esto ponavljaju u formi mnoine, a ne jednine, onako kako se vidi
u onom to slijedi: O ljudi; O vjernici; I Gospodaru svome se klanjajte;
i dobro inite; Obavljajte namaz; Dajite zekat; Propisuje vam se; Dobra
djela inite; I reci: trudite se; I reci: Pokoravajte se Allahu. Ovakve rijei,
u formi mnoine, u Kur'anu se na stotinama mjesta ponavljaju, ni
zbog ega drugoga nego, zato to je u muslimanima ukorijenjena
da budu kolektiv, da razgovaraju kao kolektiv, da rade kao kolektiv i
pridravaju se zahtjeva kolektivnog rada.
Drutveni odgoj, u islamu, svakom ovjeku prua nain koji
njemu odgovara, priznaje njegovo stvarno stanje i radi na njegovom
popravljanju inei ga saglasnim s onim to Allah nareuje. Pozivanje
k Allahu, u sklopu njega, tee stupnjevito, od zalutalosti, pa do
upuenosti.
Pozivanje moe biti upueno nevjerniku da ue u dvorite
. .
Vjerovanja.
Pozivanje moe biti upueno vjerniku nemuslimanu da ue u
okrilje islama.
Pozivanje moe biti upueno vjerniku muslimanu grijeniku
da ue u okrilje Allahovog zadovoljstva.
Pozivanje moe biti upueno vjerniku, pokornom muslimanu,
da bude u sigurnosti ivota sa zajednicom, da bude siguran da ga
nee pojesti vuk zato to se osamio.
Pozivanje moe biti upueno vjerniku pokornom muslimanu koji
radi za ummet da se naslauje nareivanjem dobra i zabranjivanjem
zla.
Pozivanje moe biti upueno vjerniku pokornom muslimanu
koji radi za ummet i naslauje se nareivanjem dobra i zabranjivanjem
zla da bude u redovima onih koji se bore na Allahovom putu, kako
bi Allahova rije bila iznad svega, da se na Zemlji ne klanja nikome,
osim Allahu.
255
* Islamsko-drutveni odgoj, saeto u nekoliko jeste rijei,
odbijanje pokornosti drutvenim postulatima, odbijanje obmanjivanja
drutvenim slobodama, jer ono je, prema islamskom vjerozakonu,
jednaenje s ljudskom drutvenou u njenome najsavrenijem
obliku.
2. Kako islam odgaja drutveno aktivnog ovjeka

Nije pretjerivanje ako se kae da islam drutvene odnose meu
ljudima ureuje na nain kakav se ne moe pretei niti mu se moe
pribliiti. U tome nema pretjerivanja, jer je to injenica koju sad
i nemuslimani priznaju, iako neki, dok to priznaju, u dui islamu
istinski zavide.
Jedan od zapadnoevropskih spisatelja koji su to islamu priznavali
je bio Ogist Kont, pozitivistiki filozof koji nije mnogo taktizirao kad
je govorio o problemima koji se tiu vjerovanja i duhovnosti. On je u
djelu Sklad pozitivistike etike otvoreno tvrdio da se protiv islama, od
strane zapadnoevropskih spisatelja, vodi estoka i runa kampanja.
Kad pravi poreenja meu vjerama sa stanovita istog
pozitivizma, Kont jasno napominje da ne sudjeluje u bjesomunoj
borbi protiv islama koja se na Zapadu vodi bez poznavanja njegovih
stvarnih dubina, te da se on ne rukovodi predrasudama kao to se
njima rukovodi Didro u svojim pogledima na islam, budui da mu
pogledi nisu poteeni tvrdoglavosti. 355
Ogist Kont, u svome drugom djelu, pod naslovom Predavanja
iz pozitivistike filozofije, istie i drutvenost muslimana, po kojoj se
islamu ne moe pridruiti nijedna druga vjera niti organizacija. U
tom smislu tvrdi: "Za vrijeme dok se kranski zapad bavio jalovim
teolokim problemima koji zatupljuju razum i uspavljuju ga, islamski
svijet se otvarao nauci, spoznaji i umjetnosti. U skladu s tim, njegova
drutvenost se utemeljuje zajedno s njegovom duhovnou. Drutveni
napredak i njegov znaaj u islamskom sistemu obrazovanja su
pripremili muslimana da bude spremniji od drugih za drutveni ivot
i osposobili ga za kosmopolitizam. Islam nastoji, kroz jednu otvorenu
355
Rudi Fakkar, Ta'ammuliit isliimiyya ft qarjaya al-inasiin wa al-mugtama, N ar
Wahba, At-tab'a aHaniya, Al-~hira, 1978 str. 177.
256
raspravu, ustanoviti negativne posljedice problema s kojima se idejno
suoava. Kad se govori o nazadovanju islama, ispravnije je govoriti
o nazadovanju muslimana dok se bave sekundarnim stvarima, koje
ih udaljavaju od prouavanja njihovih pozitivnih iskustava i uspjeha
iz historijske prolosti i njihovoj prilagodljivosti prirodi sadanjeg
vremena, putem naunog istraivanja stvarnog stanja drutva i onog
to bi sada trebalo nuditi, to, ustvari, islam, uistinu, preporuuje.
Islam je popunio ogromnu prazninu na drutvenom popritu koje
se tie ljudskog progresa. U tome je pruio zaista mnogo, visoko
nadmaivi ono to je pruila Bizantija. Islamski genij je svoju
aktivnost usredsredio na organiziranje drutva, vladanje i upravljanje
njime, a ukazao je primat naukama i umjetnostima, kao i drutvenom
izgraivanju ovjeka.". 356
Islam je postavio najbolje temelje ljudskom drutvu. U tome

mu se nije pribliila nijedna vjera ili organizacija, a kamoli da ga
je pretekla.
Plemeniti Kur'an je uspostavio drutvena naela koja ovjeku
omoguuju da se ispravno izgrauje i bude sposoban odgovoriti
zahtjevima ivota u okrilju porodice, kolektiva, drutva, islamskog
ummeta, pa i cjelokupne ljudske zajednice, shodno vremenu i prostoru.
U ovoj knjizi nema mjesta da ire govorimo o tome. Budui da o
tome vie govorimo u djelu Al-Mugtama al-islami, 357 ovdje emo se
zadovoljiti letiminim ukazivanjem na islamske principe drutvenog
odgajanja, na ijim osnovama se treba odgajati svaki musliman.
Primjera radi, porodicu, u islamu, sainjavaju roditelji i djeca.
Porodica je prva jedinica koja ulazi u sastav muslimanskog drutva.
Islam porodicu obuhvaa oblicima drutvenog organiziranja koji
je odlikuju realizmom, spremnou i sposobnou da udovolji
potrebama ovjeka i drutva, a istovremeno muslimane obavezuje
tim oblicima organiziranja, ne dozvoljavajui nikome da iz njih
iskorai, zbog njihove djelatne vanosti i sposobnosti da ostvari
dobrobiti ivota na ovome i na Buduem svijetu.
356
Ibid., str. 118.
357
Djelo opirno raspravlja o specifinim obiljejima islamskog drutva, njegovim sastavnim
elementima i ciljevima, kao i o pitanjima morala i odgoja vezanim za to drutvo.
257
Najvaniji i, svakako, prvi oblik organiziranja porodice jeste
brak. Islam je ovaj oblik organiziranja obuhvatio svim pretpostavkama
uspjeha, trajnosti, pogodnosti i sposobnosti u obavljanju drutvene
funkcije, jer je mukarcu i eni, ravnopravno, odredio mjerila izbora,
s tim to se moe rei da ih je donekle reducirao za dvije strane, u
pogledu prvenstva, po osnovi estitosti i pokornosti Allahu, jer i kad
jedna strana kod druge nae imovine, ljepote i slinog u eljenoj
mjeri, to je tako Allahovom zaslugom.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je, razgovarajui s nekim ovjekom,
prema asnom hadisu koji po yredanju s poetkom od I)abira,
r.a. prenosi Tirmizija, rekao: "Zena se udaje na osnovu svoje vjere,
imovine i ljepote. Ti se dri vjere, ruke ti bile blagoslovljene.".
~1.i; 2 'I.,/
i . . .lJ1 <.::Jli ,;1\:;
V ....
u.u.:~
"' .; ... ~
.:<::; ~H1
U.t;J- 1:.:i.... !;:. c- ~.r 01
.. .. .L.
Prema predanju koje poinje od Ebu I:Iatima Al-Muzannija,
Tirmizija, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ''Ako vam
doe neko s ijom vjerom i odgojem moete biti zadovoljni, dajte
mu da se od vas oeni. Ako tako ne uradite, zavladat e smutnja i
nered na zemlji.". Upitali su: ''Allahov Poslanie, ako on to ve ima
pri sebi?". Ponovio je: ''Ako vam doe neko s ijom vjerom i odgojem
moete biti zadovoljni, dajte mu da se od vas oeni!". Izgovorio je to
tri puta.
# ,.. ... o ,,. J,,,. J. o, :ii 0 ' ... ,,,.. J "" . . J "'
J ~ :fa 1 '11~~ti4.il.>j ~~ 0_;....;~:;.. r-s;~ 1)1

.:iL.:Jj ~j)rl
-=;I~~~ ~ti :iJ_:j ~~ 5;iJ :;_. rJ;~ I~! JJ ~ 5l5 .'.i ~I J_?; ~ 1_,j~
Stav plemenitoga Kur'ana prema porodici je stav koji joj
stabilnost i zadovoljstvo osigurava samim objanjavanjem prava
i obaveza meu suprunicima i odredbama koje iznosi u vezi s
razvodom, otputanjem, veim brojem ena na nain uz koji porodica
ostaje poteena bilo kakve uznemirenosti i zabrinutosti. 358 Tako stoje
stvari i s djecom i svima koji ive u okrilju muslimanske porodice.
Sve drutvene nedostatke kojim je bila okruena organizacija
porodice prije njegovog pojavljivanja, islam je otklonio, oslobodio
358
Opirnije o tome govorimo u djelu Al-Mar'a al-muslima wa jiqh ad-da'wa i/a
Allah, Nar Dar al-Wafa', 1991., vidjeti: II odjeljak IV poglavlja.
258
porodicu od njih. Islam je iznio odlike i vrijednosti koje porodici
ostvaruju nesumnjivu sreu na ovome i Buduem svijetu. Islam njima
obavezuje, a njihovo krenje smatra grijehom, prekrajem i razlogom
zbog kojeg se dobija kazna, na ovom svijetu u vidu sankcija i osuda,
a na Buduem onako kako to Allah Uzvieni htjedne.
Islamska obavezivanje oblicima drutvenog organiziranja
porodice, pod brojem jedan putem uvjeravanja, pod dva putem
Allahovog nadziranja, te pod brojem tri putem povinjavaraja
zakonu, kaznenim mjerama i ukorima koje on sadri, samo po sebi
je drutveni odgoj drutvenog ovjeka.
Musliman ne moe loe izabrati svoju suprugu i tako se
ogrijeiti o mjerila koja za izbor postavlja islam, uvjeravajui ga da je
to pitanje koje se njega tie, jer se to to ga se tie mora povinjavati
mjerilima, a kad ne bi bilo tako, ulo bi se u krug grijeha i sramote.
Suprug, isto tako, ne moe prekriti nijedno pravo svoje supruge niti
mu je to vjerozakonom dozvoljeno, ve je u stanju odrei se nekih
svojih prava u njenu korist i uvrstiti se meu dobre vjernike, jer
odricanjem ini dobro svojoj porodici. U asnom hadisu, vezanom
za vjerovanje, koji po predanju s poetkom od Ebu Hurejre, r.a.,
prenosi Al-Bayahaqi, Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao: "Najbolji meu
vama je onaj ko je najbolji prema suprugama i kerkama.".
_,
~w 4JU r.-5.;;>- f .;:>
Isto tako, supruga dunosti prema muu ne moe uskraivati
da je to ne uvede u grijeh i sramotu, ali se moe odrei nekog prava u
odnosu na mua. Takva velikodunost ide na vagu lijepih postupaka.
Otac ne moe i nije mu dozvoljeno zanemariti odgoj djece niti
lijepo postupanje s blirajom i daljnjom rodbinom, a ako to zanemari,
ogrijeivi se o islamske oblike drutvenog organiziranja, ogrijeit e
se i prema Allahu i Njegovom Poslaniku.
Muslimanu nije dozvoljeno svojim loim ponaarajem ili
materijalnim postupkom nanijeti porodici bilo ta to e joj koditi
u sadarajosti ili budunosti. Ako tako postupi, ogrijeit e se prema
Allahu i Njegovom Poslaniku prekrivi oblike islamskog drutvenog
organiziranja.
259
Dr. Ati Abd a/-lfaliin Mahmiid
Islamski oblici drutvenog organiziranja porodicu obuhvaaju
vrstom ogradom od lijepih svojstava kojima se obavezuju lanovi
porodice, poinjui od lijepe navike da se trai doputenje, da se
obara pogled, preko utivosti prilikom mijeanja ena i mukaraca,
osjeaja odgovornosti u porodici, pa zakljuno s pridravanjem svega
to islam propisuje ili preporuuje. Takav je islamski drutveni odgoj
kojem nema ravnoga.
Islamsko-drutveni odgoj se ne zaustavlja na granici porodice,
ve granicu prekorauje i proiruje se da bi obuhvatio zajednicu -
to je skup ljudi koje povezuju specijalni odnosi - da bi obuhvatio i
cjelokupno drutvo. Islam eli drutvo istiti od slabosti i nedostataka,
eliminirajui svojstva protiv kojih se islam bori i a:fi.rmirajui svojstva
koja islam, putem predanja, prakse i obiaja, nareuje ili preporuuje.
Islam to sve ini da zajednici i drutvu osigura lijepe odnose koji vode
u meusobnu saradnju, potpomaganje, saosjeanje, podravanje i
uvaavanje. tavie, islam radi uvanja zajednice i drutva sve pojedince
obavezuje pozivanjem k Allahu, nareivanjem dobra i zabranjivanjem
zla, organiziranim zajednikim radom, borbom na Allahovom putu,
da bi Allahova rije bila iznad svega, da bi se irila vjera Uzvienog
Allaha, pred Kojim e svim robovima zajedno biti sueni.
Lista drutvenih vrlina, koje je donio islam, duga je toliko da
je ne moemo izbrojati za potrebe knjige, 359 a sastoji se od iskrenosti,
povjerljivosti, ednosti, pravednosti, dobroinstva, ispravnosti i sl.
Uopeno kazano, islam nareuje svako dobro i dobroinstvo u svemu
to ovjeku ostvaruje ono to mu je dobrobit za ovaj i Budui svijet.
Lista drutvenih poroka koje islam zabranjuje je, takoer, duga
toliko da je ne moemo izbrojati za potrebe knjige, 360 ali moemo
ukazati na neke kao to su la, licemjerje, pokvarenjatvo, kleveta,
potvora, nasilje, mrnja, prostitucija, kraa, pijenje vina, pijuniranje,
obmanjivanje, oholost i sl. Uopeno kazano, islam zabranjuje svako
zlo i svaku tetu, suprotstavlja se svemu nevaljalom, odnosno, svemu
to ovjeku nanosi bilo kakvu tetu za njegovu vjeru i ovaj svijet.
359
Opirnije ih obrazlaemo u djelu Al-Mugtama' al-isltimi koju, hvala Allahu,
privodimo kraju.
360
Njih, takoer, opirnije obrazlaemo u djeluAl-Mugtama' al-islami.
260
Liste vrlina i poroka koje islam objanjava mogu se - ukoliko
se ovjek vrlina pridrava, a poroka kloni - utvrditi u duama ljudi,
u njihovim mislima, govoru i praksi, kao kolektivni islamski duh.
Islamsko-drutveni odgoj ne moe biti vri i uspjeniji nego to
jeste, osim u skladu s dva uvjeta, a to je da se nagrauje za pokornost,
a kanjava za krenje i neposlunost. Tako islam drutvenog ovjeka
moe odgajati izmeu dviju granica, manifestirajui u praksi
najsavreniji i najbolji sistem za sadanjost i budunost ovjeka, za
ovaj i Budui svijet.
O ovom aspektu poznavanja, s kvalitetom islamskog drutvenog
odgajanja, govorit emo na osnovama dvaju pitanja koja nam se ine
veoma vanim, a to su:
a) islamski oblici drutvenog organiziranja;
b) osnove na kojima poivaju oblici organiziranja.
S ciljem da u knjizi ne navodimo suvine pojedinosti, 361 odluili
smo da ovaj dio istraivanja svedemo na oblike drutvenog organiziranja
i osnove na kojima oni poivaju u jednoj suri iz plemenitoga Kur'ana,
a to je sura En-Nisii', da tako pruimo dokaz tanosti i istinitosti onog
to tvrdimo, a za to od Allaha traimo pomo.
a) Islamski oblici drutvenog organiziranja
Jedna sura iz plemenitoga Kur'ana, sura En-Nisii', povrh

drugoga ta sadri u sebi, sabire oblike drutvenosti ovjeka kakve
nikakav zakon ili sistem ne bi mogli sabrati, a Allah je nedostian.
Sura En-Nisa', etvrta sura prema rasporedu u asnom
Mushafu, objavljena je u Medini nakon to su se muslimani u njoj
nastanili i uspostavili druto koje se razlikuje od mnogoboakog,
nevjernikog i paganskog, kao i od drutava sljedbenika Nebeske
knjige - idova i krana - koji su krili istinu i "zamjenjivali Allahove
rijei za neto to malo vrijedi". Jedni i drugi sljedbenici Nebeske
knjige, kao i oni koji nisu sljedbenici Knjige, su muslimansko drutvo
izlagali mnogovrsnim iskuenjima i zlostavljanjima.
361
Vie panje im posveujemo u svome netom spomenutom djelu.
261
Prema rasporedu ajeta, ova sura obuhvaa sljedee oblike
islamske drutvenosti:
1. Naglaavanje da je Allah sve ljude stvorio od jednog ovjeka,
da se odnosi meu njima upostavljaju na principima porodice koja
meu pripadnicima proizvodi rodbinska osjeanja. U tome se ogleda
najbolje organiziranje drutvenih odnosa (1. ajet).
2. Rjeito oporuivanje siroadi i strogo upozorenje da im se
ne ini nepravda i da se ne troi njihova imovina i slino (2-3. ajet).
3. Utvrivanje prava supruga na pravian porodini ivot u
okrilju panje, razmjenjivanja ljubavi i lijepih osjeanja (4. ajet).
4. Zahtjev da se povjerena imovina osigura od padanja u ruke
rasipnika, jer imovina je, u biti, svojina muslimana uope, pogotovo
kad se radi o imovini siroadi (5-6. ajet).
5. Ureivanje prenoenja naslijeenih vlasnitva na nasljednike
- mukarce i ene, djecu i odrasle, onima kojima je Kur'anom (ashabu
furud) dio odreen i drugih - uz odreivanje udjela svakom od
nasljednika (7-14. ajet).
6. tienje drutva od bludnica i homoseksualaca, uz definiranje
odvratnosti tih nedjela i isticanje naina njihovog pokajanja (15-18.
ajet).
7. Naglaavanje iskazivanja potovanja eni kroz ispunjenje
njenih materijalnih prava, kroz lijepo ulno postupanje s njom
i pridravanje propisa u sluaju razvoda ili razdvajanja s nekim
zakonskim razlogom (19-21. ajet).
8. Utvrivanje ena zabranjenih mukarcu za sklapanje branih
odnosa (22-28. ajet).
9. Utvrivanje obaveze da se potuje imovina ljudi, utvrivanje
razloga s kojima se imovina stavlja pod zatitu muslimana, zatim
prijetnja onome ko se toga ne pridrava, jer u tom sluaju se smatra
prekoraiocima Allahovih granica i Njegovog sistema (29-31. ajet).
10. Potivanje prava koja je vjerozakon ustanovio za ene i
mukarce, naglaavanje da starateljstvo pripada mukarcu kako bi
se stabilizirao porodini ivot, kao i nunost da se rjeenje trai u
sredstvima propisanim za sluaj porodinih sporova (32-35. ajet).
262
11. Naglaavanje potrebe da se muslimani pridravaju jednog
broja svojstava i islamskih etikih naela, nakon to se u njima
vjerovanje potvrdilo robovanjem samo Allahu, kao to su sljedea
naela:
- Dobroinstvo prema roditeljima, rodbini, blinjim i daljnjim
komijama, prema putnicima namjernicima i onima koji su u
posjedu drugoga.
- Prestanak sa krtarenjem i podsticanje troenja na Allahovom
putu, samo ne zato da to drugi vide.
- Zabrana konzumiranja alkohola.
- ienje od polucije (dunupluka).
- Zakonitost uzimanja tejemmuma kad nema vode, stvarno ili
pravno.
- Nesamozavaravanje vezano za poloaj zalutalih iz reda
sljedbenika Nebeske knjige koji iskrivljuju Allahove rijei, sebe
smatraju od grijeha istim, Allaha potvaraju, mnogoboce u
njihovom mnogobotvu ohrabruju u mrnji prema islamu.
- Uporedb\. onih koji u Allahove dokaze ne vjeruju i onih koji u
njih vjeruju.
- Zapovijed da se odgovorne slube predaju onima koji su ih
dostojni.
- Zapovijed da se provodi pravda meu ljudima.
- Zapovijed da se bude pokorno Allahu i Njegovom poslaniku,
te da se prilikom razilaenja obraa Njegovoj Knjizi i
Vjerovjesnikovom, s.a.v.s., sunnetu; zatim objanjenje osobina
licemjera u drutvu, uz naglaavanje da oni licemjerjem sebi
ine zlo, te objanjenje da su vrata pokajanja otvorena pred svim
ljudima, a da je put pokajanja pokornost Allahu i Njegovome
Poslaniku, s.a.v.s. (36-70. ajet).
12. Izlaganje o propisima u borbi na Allahovom putu, ciljevima
borbe i njenim uesnicima, zatim definiranje onih protiv kojih se
muslimani bore, te ohrabrivanje u podnoenju tekoa u borbi na
Allahovom putu i izbjegavanje panike i straha zbog toga, jer je, u
svemu tome, potvrda kvalitetnijeg drutvenog ivota (71-78. ajet).
263
Dr. Ali Abd a/-lfa/iin Mahmud
13. Isticanje za dobro koje se, prije ili kasnije, dogaalo
Vjerovjesniku, s.a.v.s., i njegovim drugovima, da je od Allaha, a za
zlo koje ih je znalo snai, da je od njih samih, zatim da je pokornost
Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., udaljavanje ljudi od loih
djela te da praktino oklijevanje u toj pokornosti izlae Allahovoj
kazni, budui da nema mjesta oklijevanju, jer im jasan dokaz, a to je
plemeniti Kur'an, stoji pred oima (79-83. ajet).
14. Zahtjev Vjerovjesniku, s.a.v.s., i muslimanima da se bore
na Allahovom putu i zahtjev Vjerovjesniku, s.a.v.s., da muslimane
podstie na tu borbu (84. ajet).
15. Pouavanje muslimana kako da se ponaaju prema
licemjerima uz obrazlaganje nagrade kod Allaha svakom od njih
(85. ajet).
16. Pouavanje muslimana propisima pozdravljanja i
obavezivanje lijepim postupcima prilikom pozdravljanja, uz
objanjenje da e Allah ljudima suditi na osnovu pridravanja onog
to im se nareuje (86-87. ajet).
17. Postavljanje mjerila s kojima se licemjerima nee dozvoliti
da obmanjuju, kako god se oni vjeto pretvarali, odbijanje njihove
pomoi dok ne odustanu od licemjerja, a ako ne odustanu od
licemjerja, protiv njih se treba boriti kao protiv svih drugih koje
takva borba podrazumijeva (88-91. ajet).
18. Zabrana muslimanu da namjerno ubije muslimana, a ako
ga ubije grekom, obavezan je njegovoj porodici namiriti krvarinu,
vodei rauna o nainu njenog izmirenja, a ako to ne moe usljed
siromatva, mora osloboditi jednog roba ili neprekidno postiti dva
mjeseca (92-94. ajet).
19. Isticanje borbe na Allahovom putu, uz oprez da se ne ubija
onaj koga ne treba ubiti, vrijednost takvog postupka kod Allaha, te
isticanje onoga od ega se treba suzdrati onaj ko to moe (95-96.
ajet).
20. Pouavanje muslimana da odbiju ivot u potlaenosti i
ponienju (budui da im se propisuje otpor, a ne mogu se oduprijeti,
duni su iseliti se u drugu muslimansku sredinu, ponosno ivjeti u
njenom okrilju; ako se ne isele, ve trpe ponienje, ukoliko nisu bili
264
slabi i nesnalaljivi, Allah e ih kazniti); naglaavanje da e onoga ko
se iseli na Allahovom putu, traei da se ostvaruje istina, pa umre,
Allah za to nemjerivo nagraditi (97-100. ajet).
21. Pouavanje muslimana kako se namaz klanja u ratu, kad
postoji strah da e neprijatelj zlo nanijeti tokom borbe na Allahovom
putu, organiziranju klanjanja namaza i nastavku borbe nakon
klanjanja, te podnoenju tekoa borbe na Allahovom putu (101-
104. ajet).
22. Isticanje da je Allah plemeniti Kur'an Svome Poslaniku,
s.a.v.s., objavio da na osnovu njega sudi ljudima pravedno kako im
Allah propisuje. Niko ne treba braniti podmukloga. Ma kako vjeto
on prikrivao svoju podmuklost i imao branioce na ovom svijetu,
nikog nee biti da ga brani na Buduem svijetu, pred Uzvienim
Allahom. Za one koji budu grijeili, vrata pokajanja su otvorena
(105-110. ajet).
23. Objanjenje da onaj ko poini grijeh, sam sebi tetu nanosi
time to se izlae kazni Uzvienoga Allaha, te da je straan grijeh
kad ovjek pogrijei i za to optui nekog nevinog, odnosno krivicu
pripie drugome (111-112. ajet).
24. Umirivanje Vjerovjesnika, s.a.v.s., uvjeravanjem da je Objava
ono to razdvaja njega i njegove neprijatelje, to njega i muslimane
titi od njihove prevare, jer je Objava znanje i mudrost (113. ajet).
25. Izricanje pravila da, za one koji u sebi smiljaju zlo, a javno
to ne pokazuju, u tome nema nita dobro, ve je dobro u razgovoru
o sadaki i odlunosti da se radi posao koji vjerozakon ne osuuje, u
razgovoru o pripremanju za neki posao koji vodi pomirenju meu
ljudima (114. ajet).
26. Tvrdnja da onaj ko se suprotstavlja Vjerovjesniku, s.a.v.s.,
slijedi put koji ne dolikuje muslimanima - njegov primjer je slian
primjeru mnogoboca za kojeg nema nade u Allahov oprost, jer
Uzvieni oprata sve, osim pripisivanja Njemu druga, te zato to su
mnogoboci sljedbenici ejtana koji im uljepavaju zlo i za to im je
svima nagrada Dehennem (115-121. ajet).
27. Ukazivanje na to da je Dennet, onima koji vjeruju i dobra
djela ine, Allahovo obeanje - to je nagrada vjernicima, nagrada
265
Dr. Ali Abd al-1-falim Mahmud
kojoj se nevjermc1 ne mogu nadati, nagrada koja se zasluuje
vjerovanjem, dobrim djelima, privrenou Allahovoj vjeri, kao to
je prakticirao odabrani vjerovjesnik Ibrah:im, a.s. (122-126. ajet).
28. Potvrivanje podsticanja krvnih, porodinih veza
utvrivanjem branih prava i prava nejakih, kerki i sinova -
takvima je nepravda nanoena u okrilju tiranskog poretka, a islam
je to dokinuo.
- Insistiranje islama na stabilnim porodinim odnosima afirmira
islamski drutveni pogled s kojim se ne moe poistovjetiti
nijedan drugi pogled.
- Islamski oblici drutvenog organiziranja potvruju da ena,
kojoj mu ne priznaje sva njena prava i prava njene porodice,
moe od njega to traiti nagodbenim razgovorom kojem moe
prisustvovati i njena porodica, pa da tolerancija suprunicima
bude dovoljan razlog da nastave brani ivot.
- Islamski drutveni poredak od mukarca, u ijim rukama je
odluka o sklapanju braka, trai da bude to moe pravedniji
prema supruzi i upozorava ga da ne bude pristrasan i lakom.
- Tvrdnja da nema razilaska suprunika, sve dok brani ivot
postane nesnosan.
- Naglaavanje da su islamski oblici organiziranja dio Allahovog
sistema organiziranja cjelokupnoga kosmosa, da su oni
preporuka svakom sljedbeniku vjere, te da se oni, koji se tim
oblicima suprotstavljaju i izbjegavaju ih, izlau Allahovoj kazni
(127-134. ajet).
29. Ukazivanje na to da je jedan od najizrazitijih islamskih
drutvenih zahtjeva potreba da svaki ovjek bude privren
pravednosti, makar i samo prema sebi i svojima najbliim, jer je to
najvra osnova na kojoj poiva drutveni ivot ovjeka (135. ajet).
30. Naglaavanje da je jedan od najistaknutijih islamskih
drutvenih zahtjeva vjerovanje u Allaha, Njegovog Poslanika s.a.v.s.,
Njegovu posljednju Knjigu, poslanu Muhammedu, s.a.v.s., vjerovanje
u Knjige i poslanike koje je Allah slao i ono ta je Allah rekao o
melecima, Sudnjem danu, proivljenju na Sudnjem danu, okupljanju
i polaganju rauna: Vjerovanje u sve pojedinosti treba biti vrsto i
266
nepokolebljivo, a ako ima kolebanja, ono potvruje nevjerovanje i
licemjerje kojima je nagrada bolna kazna (136-138. ajet).
31. Objanjenje da muslimanu nije dozvoljeno prijateljevanje,
osim s vjernicima, a ako to prekri, isto mu je kao da takve smatra
monim, iako mo i snaga pripadaju samo Allahu (139. ajet).
32. Jedan od djelotvornih kolektivnih zahtjeva u drutvu je da
muslimani odbiju sluanje onih koji se rugaju kad sluaju ono to je
Allah objavio, a kamoli da s njima sjede - ko to bude radio, sluao
ih ili sjedio s njima, isti je kao i oni, slijedi mu ista nagrada - to je
jedna odgovorna drutvena mjera u ponaanju, kojom se izoluju oni
koji se rugaju onom to je Allah objavio, kojom se spreavaju utjecati
na druge (140. ajet).
33. Objanjenje svojstava licemjera koja muslimani trebaju
znati i naglaavanje obaveze da muslimani uvijek budu oprezni
prema licemjerima, jer su licemjeri, po prirodi, skloni vrebati
muslimane, elei im zlo - ako muslimani uu u rat i neprijatelja
pobijede, licemjeri dolaze govorei: "Bili smo s vama!", a ako je
pobjeda na strani nevjernika, oni nevjernike pitaju: "Zar nismo bili
s vama?", jer su osobine licemjera obmanjivanje, lijeno ustajanje na
namaz, izvrenje nekog djela da ih drugi vide; njihove osobine su i
kolebljivost, oklijevanje, prijateljevanje s nevjernicima.
- Naglaavanje da je nagrada licemjerima krajnja dubina
Dehennema, osim onima koji se pokaju, povjeruju u Istinu, poprave
se i vrsto prihvate Allaha. \____
- Naglaavanje da Uzvieni Allah od ljudi ne zahtjeva nita,
osim vjerovanja i dobrih djela, da e ih On za to nagraditi Svojom
zahvalnou to ine dobro (141-147. ajet).
34. Jedan od oblika islamskog drutvenog organiziranja jeste
zahtjev da se cjelokupno drutvo oisti od runog govora, psovke
i prostakluka - one mogu biti dozvoljene samo onome kome je
nainjena nepravda, da bi, u pritubi, uvjerljivo opisao ponaanje
onoga ko je nepravdu nad njim poinio.
- Jedan od drutvenih zahtjeva je injenje dobra, nekad
naoigled, nekad tajno, a da i za jedno i za drugo slijedi Allahova
nagrada, kao to je dobra nagrada onom ko oprosti za nanesenu tetu
267
Dr. Ali Abd a/-f:lalfm Mahmitd
- to su poeljni naini ponaanja u drutvu da bi se ono stabiliziralo,
poluivalo i inilo dobro, a ono to drutvo moe oistiti od svih
prljavtina, jeste da svi vjeruju u sve poslanike - ne pravei razliku
meu njima - jer ih je Uzvieni Allah sve slao ljudima da bi vjerovali
u ono to im oni dostavljaju, a svi poslanici su dostavljali naela
Allahove Jednoe i klanjanja samo Njemu. Vjerovanje u sve poslanike
drutvu ostvaruje neku vrstu pouzdanja u ispravnost uvjerenja, snagu
vjerovanja i njihovo pretakanje u dobra djela (148-152. ajet).
35. Jedan od drutvenih zahtjeva koji utjee na drutvo, jeste i
to da ne postoje, ili da ima sasvim mali broj onih koji raspravljaju o
neistini i prepiru se oko istine, jer ta rasprava i prepirka ljude odvraa
od istine i zaokuplja ih proh~evima i besmislicama. Ljudski rod je
imao pred sobom iskustvo Zidova - kad su raspravljali sa svojim
vjerovjesnicima oko Istine koju su im dostavljali- od Musa, a.s., su
zahtijevali da im pokae boga tako da ga oi mogu opaziti i za to
su dobili kaznu koja ih je unitila; traili su od njega razne znakove,
dokaze i mudize, on im mnotvo toga dokazao, a oni opet nisu
povjerovali, ve su kao boga uzeli tele - to je tetno iskustvo koje se
ne bi smjelo ponoviti.
- Uzvieni Allah je zaprijetio idovima grijenicima, koji
raspravljaju i prepiru se, tako to je uzdigao brdo da se srui na
njih ukoliko ne budu vjerovali u Allahov vjerozakon i proli se
raspravljanja i prepiranja. Oni su to prihvatili. Od njih je uzeto
obeanje i reeno im je: "Uite pokorni Allahu i ne oskrnavite
subotu!", ali su odbili Allahov vjerozakon, krili obeanje i ubijali
Njegove vjerovjesnike. Govorili su: "Naa srca su slijepa da bi mogla
prihvatiti ono emu poziva Musa!" estitu Merjem, djevicu, a.s.,
teko su potvorili, oklevetavi je u neemu u emu je neduna.
Tvrdili su da su ubili Al-MasiQ.a sina Merjeminog, a istina je da ga
nisu ubili niti ga na kri razapeli. Jako se razilaze oko toga koga su
ubili, a Allah je, neka je slavljen, Al-Masi):ia k Sebi uzdigao i spasio
ga ispred neprijatelja - Uzvieni Allah ini ta hoe.
- Svi idovi znaju istinu o Isau, a.s., da je on Allahov rob i
Poslanik, ali tvrdoglavo odbijaju to kazati, iako im tvrdoglavost nita
ne koristi, jer e Al-MasiQ., a.s., protiv njih svjedoiti na Sudnjem
268
danu, dokazujui da im je pravu vjeru dostavljao i u nju ih pozivao,
ali mu se oni nisu odazvali.
- U skladu s nepravdom tih idova koju su sebi i drugima
nanijeli, jer su i drugima branili ui u Allahovu vjeru, Uzvieni
Allah ih je kaznio tako to im je zabranio neka jela koja su im prije
bila dozvoljena.
- Sve radnje, kojih su se poduhvatali idovi, kvarile su
drutvo i tetile ljudima, pogotovo uzimanje kamate, nepravedno
prisvajanje imovine i iskoriavanje nevolje potrebnih, na najgrublji
eksploatatorski nain - sve su to djela koja kod Allaha zasluuju
bolnu kaznu.
- Nekim hrabrim, u nauku upuenima idovima i vjernicima
sljedbenicima Muhammeda, s.a.v.s., koji smatraju Istinom ono to je
Allah objavio Muhammedu, s.a.v.s., i poslanicima prije njega, u tom
vjerovanju se pridruuju oni koji klanjaju namaz i daju zekat, vjeruju
u Allaha i Sudnji dan i s tim vjerovanjem sudjeluju u izgraivanju
zdravog i sigurnog drutva, pa e za to svi biti dobro nagraeni (153-
162. ajet).
36. Ukazivanje na to d~rutvo podstie na uvjerenost da
je ono to je Allah objavio Muhammedu, s.a.v.s., isto to je bilo
objavljivana i svim ranijim poslanicima: Nul).u, Ibrahimu, Ismailu,
Isl).aku, Jakubu i unucima - vjerovjesnicima potomcima Jakuba,
a.s. - i Isau, Ejjubu, Junusu, Harunu, Sulejmanu, Davudu kojem
je objavljen Zebur, i drugima o kojima je Allah zadrao znanje
samo za Sebe i njihove ivotopise nije izloio Svome posljednjem
vjerovjesniku, Muhammedu, s.a.v.s.
- Svi poslanici su dolazili obradovati vjernike i opomenuti
nevjernike i licemjere, da bi Allah dokinuo ljudska nahoenja i
potvrdio istinitost onog to objavljuje Svome posljednjem Poslaniku,
s.a.v.s.
- Vjerovanje u to podstie jedinstvo cjelokupne ljudske
zajednice, u svim vremenima i na svim prostorima, a ne samo u
nekom vremenu ili na nekom prostoru, pa ima li stabilnosti ljudskog
drutva bolje i dublje ukorijenjene nego to je ova?
269
- Nevjernici, koji ne vjeruju u istinu o Muhammedu, s.a.v.s.,
i odvraaju od Allahovog puta, time su strano zalutali - Allah se
zarekao da im nee oprostiti nevjerovanje i zalutalost, da ih nee
uputiti na put spasa kako bi ih kaznio za ono to rade; pred njima je
samo put koji vodi u Dehennem, u kojem e vjeno boraviti, a to je
Allahu neto sasvim jednostavno.
- Ljudi su uope, zbog stabilnosti i mira u drutvu, duni
vjerovati da je istina ono to je dostavljeno na usta Muhammeda,
s.a.v.s. - ako po tome postupaju, bit e dobro po njih, a ako odbiju,
zapadaju u nevjerovanje. Pred Allahom im nita ne moe koristiti,
osim vjerovanja u Njega; On je njihov Gospodar, Gospodar Zemlje
i neba koji ih okruuju, Koji dobro zna sve to stvara i mudro kreira,
Koji dobroinitelju ne uskrauje nagradu niti onom ko zlo ini
zaboravlja kaznu (163-170. ajet).
37. Jedna od pretpostavki stabilnosti drutva jeste da njegovi
lanovi ne prekorauju granice prava, da se ne bi precjenjivali u svojoj
vjeri -Allahovoj vjeri to ni1e svojstveno i Allah nije zadovoljan tim
prekoraenjem - jer je to kle-Yetanje Allaha.
- idovi su sebe precjenjivali u vezi s Isaom a.s., sinom
Merjeminim i netano ga opisivali po onome to mu nije svojstveno
- Al-Mesil_i, sin Merjemin je Allahov poslanik, Njegova rije koju
je uputio Merjemi; Njegov duh koji je Merjemi udahnuo Dibril;
praktini je dokaz Allahove moi u stvaranju, neuobiajene za
ovjeka, budui da su ljudi naviknuti na to da ovjek nastaje od
mukarca i ene, iako je Allah stvorio Adema i bez mukarca i ene,
a Havvu od mukarca, a bez ene, Isaa od ene, a bez mukarca;
Njegova mo je bezgranina i nema mjesta tvrdnji da je boanstvo
trajno; odbacivanje te neistine je bolje po svakoga, jer nema boga
osim Allaha Jedinog, Koji je daleko od toga da ima dijete i da ima
potrebu za djetetom; Njemu pripada vlast nad Zemljom i nebesima,
kao i svime to je na Zemlji i nebesima; On je sam Sebi dovoljan da
mudro upravlja cijelim kosmosom (171. ajet).
38. Jedan od najsnanijih dokaza slabosti uvjeravanja onih
koji tvrde da je Al-Mesil_i a.s. bog, jeste to to se Al-Mesil_i nije
sam mogao uzdignuti da bude neto vie nego Allahov rob, to ne
270
mogu ak ni meleci, Allahu najblii - sauvaj nas Boe onih koji su
nastojali tako se uzdii; njih e Allah sve okupiti i za to ih kazniti
- kad Allah bude nagraivao ljude koji vjeruju u Njega i Njegove
poslanike i rade dobra djela, On e im dati nagradu i na Sudnjem
danu ih uvesti u Dennet, obasuti ih Svojom milou i obuhvatiti ih
Svojom neizmjernom dobrotom, a to se tie onih koji su se oholili i
izbjegavali klanjati Mu se, njih e bolno kazniti, kanjeni e traiti
prijatelja pomagaa koji bi ih izbavio iz Allahove kazne, ali ga nee
nai (172-173. ajet).
39. Jedno od najistaknutijih uporita drutvene stabilnosti, u

cjelokupnoj ljudskoj zajednici, bilo bi to kad bi svi ljudi vjerovali u jasne
znakove i vrste dokaze koji su objavljeni Muhammedu, posljednjem
Poslaniku, s.a.v.s., koji potvruju njegovu istinitost i istinitost onoga
to mu je objavljena, u ijem vrhu je plemeniti Kur'an, svjetlost koja
ljude upuuje Istini i na Pravi put, koji im iznosi ispravnu koncepciju
ljudskog ivota, koji e im ostvariti dobro i na ovome i na Buduem
svijetu.
\__
Oni koji vjeruju u ono to je objavljena Muhammedu, s.a.v.s.,
vjeruju u Allaha i sve Njegove objave, dre se Allahove vjere, Istine
i Allahove Jednoe i prema Allahu ne grijee. Time su spaeni od
lutanja i skretanja na ovom svijetu; takve e Allah na Sudnjem danu
uvesti u Dennet i obasuti ih Svojom milou, obuhvatiti ih Svojom
neizmjernom dobrotom, s tim to e ih na ovom svijetu uvrstiti na
Pravom putu, a to je najvei uspjeh i najbolji spas (174-175. ajet).
40. Jedna od pretpostavki stabilnosti i sigurnosti drutva jeste
i to da nikome ne budu zabranjena njegova prava iz nasljedstva, kao
to su braa i sestre umrloga koji nema djece ni roditelja. Takvoj
brai i sestrama pripada pravo u nasljedstvu, a po takvom ureivanju
prava brae i sestara u nasljeivanju, islam se razlikuje od zapadnih
pravnih sistema. Dok zapadni sistemi ne daju brai i sestrama, niti
djeci brae i sestara pravo na nasljeivanje, islam im ustanovljuje
pravo na nain kako emo to nie detaljnije pokazati, a s ciljem da
se podstiu rodbinske veze u sklopu porodice i drutva. Navedena
prava izgledaju kako slijedi:
271
Dr. Ali Abd al-lfalfm Mahmiid
* Ako umrli nema djece ni roditelja, a ima jednu sestru, njoj
pripada polovina njegove ostavtine.
* Ako je umrla osoba ena koja nema djece ni roditelja, a ima
jednoga brata, on nasljeuje svu njenu ostavtinu.
* Ako umrli, koji nema ni djece ni roditelja, ima dvije ili vie
sestara, njima pripadaju dvije treine njegove ostavtine.
* Ako je umrla osoba ena koja nema djece ni roditelja, a ima
dva ili vie brae i sestara, ravnopravno nasljeuju svu ostavtinu,
ako su svi mukarci, a ako su i mukarci i ene, mukarci nasljeuju
dvostruko u odnosu na ene.
* Ako je umrla osoba mukarac koji nema ni djece ni roditelja,
a ima brae i sestara, ostavtinu e naslijediti tako to e mukarci
dobijati dvostruko u odnosu na ene.
To je Allahova uputa kako ljudi ne bi lutali i uskratili prava
onima kojima ona pripadaju, da se zbog toga ne bi remetila i
ugroavala stabilnost drutva.
b) Osnove na kojima poivaju

organiziranje drutvenog odgoja
Samo iz okvira navedene plemenite sure i oblika organiziranja
koje nam ona izlae, a koje smo letimino zahvatili u naprijed
nanizanih 40 taaka, moe se jasno vidjeti jezgrovitost osnova na
kojima poivaju oblici drutvenog organiziranja, a nabrojat emo
sljedee:
1) Jasno iznoenje oblika i propisa lijepog ponaanja kojih se
ljudi trebaju pridravati u porodici, s roditeljima, djecom, blinjom
i daljnjom rodbinom i tazbinom. To je prvi oslonac istaknut u
plemenitoj suri.
2) Usredsreivanje na etike aspekte koji trebaju voditi lanove
porodice. U cijelosti, to su prava i dunosti svakog pojedinca, koji uz
ljubav i milost nadziru te odnose.
3) Objanjenje prava vezanih za materijalna dobra i odbijanje
da se ona daju u ruke rasipnika koji ne znaju s njima ispravno
postupati.
272
4) ienje drutva od svih runih gestova, kao to su ruan
govor i prostakluci, te od loih postupaka, kao to je la, podmuklost,
kraa, pijenje vina i sl.
5) Rad na irenju vrlina meu ljudima i podsticanje ljudi da

ih prakticiraju, a to se moe smatrati zdravim sokovima za jaanje
organizma muslimanskog drutva.
6) Potreba za suenjem prema Allahovoj Knjizi i sunnetu
Njegovog Poslanika, s.a.v.s u svim spornim pitanjima, problemima
i situacijama koje muslimane okruuju. U tome je lijek za svaku
bolest.
7) Preciznost u raspodjeli imovine umrloga na nasljednike,
prema pravednome boanskom sistemu i nasljeivanje, od strane
svih onih kojima to pravo pripada iz reda onih kojima je dio odreen
Kur'anom (ashabul-furud), srodnicima po mukoj liniji ili drugoj
rodbini.
8) Uspostavljanje principa meusobnog pomaganja, saosjeanja
i obavezivanja meu svim lanovima drutva, jer bez toga nema
stabilnosti i sigurnosti.
9) Ukazivanje na znaaj islamskog odgoja drutva i usvajanja
svih pojedinosti, kao to su, ne samo ponaanje ovjeka pojedinca
i njegove osobine ve i sva njegova etika obiljeja, drutveno
ponaanje, s uvjerenou da je on dio islamskog ummeta koji ivi na
cijelom svijetu, da se ponaa na nain s kojim e biti ponosan to je
dio tog ummeta.
10) Uspostavljanje oblika drutvenog organiziranja u ijim
okvirima se muslimani trebaju ophoditi prema nemuslimanima iz
reda idova i krana ili iz reda onih koji nisu sljedbenici Nebeske
knjige, mnogobocima i drugim. To je ophoenje koje muslimanima
ne dozvoljava da ikome nanesu nepravdu. Musliman koji nekome
nanese nepravdu treba biti kanjen, a nadleni organi su duni
izvriti kaznu.
11) Objanjenje reda koji treba vladati tokom rata i borbe na
Allahovom putu, jer borba u islamu, na Allahovom putu nikad ne
smije stati. Muslimani je nee napustiti, a da nee biti ponieni. Tu
273
Dr. Ali Abd al-Efaliin Mahmitd
je objanjenje ponaanja, u borbi, prema neprijatelju, te kako treba
klanjati namaz u ratu.
12) Zakonitost iseljavanja muslimana iz zemalja u kojima im
je namijenjeno poniavanje i unitenje, pred kojima se ne mogu
odbraniti. Ko se ne iseli u takvim uvjetima, bit e za to kanjen, osim
slabih, iz reda ena i djece koji se ne znaju snai i izabrati Pravi put.
13) Nabrajanje svojstava licemjera u drutvu, da ih muslimani
znaju kako bi prema njima biti oprezni.
14) Potvrivanje da je ispravan islamski odgoj onaj koji poiva
na vjerovanju u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove
poslanike, Sudnji dan, jer se to vjerovanje pretae u dobro djelo, a od
tog dobrog djela korist ima svaki ovjek u drutvu. Vjerovanje nije
ono to ne vodi ka dobrom djelu. Ajeta koji govore o vjerovanju u ovoj
suri ima dvadeset, a svaki, odmah nakon to spomene vjerovanje,
spominje djelo koje ovjek treba uraditi ili ga se sustegnuti, a to je
sve skupa korisno.
15) Plemenita sura poziva na ienje drutva od onih koji
raspravljaju i oko istine se prepiru samo radi raspravljanja i prepirke.
To su nosioci nemira i nereda u drutvu, jer razjedinjuju snage
drutva i odvraaju od njegovih ciljeva.
***
To bi bile osnove drutvenog odgoja u islamu o kojem bi se, u
saetoj formi, moglo rei:
Islamski drutveni odgoj se sastoji u dobroj namjeri i implicitnoj
elji da se ovjek pridrava svih oblika organiziranja i ponaanja bez
kojih drutvo ne moe ostvariti svoju sigurnost i blagostanje, bez ijeg
okrilja drutvo ne moe izvravati svoju zadau ni uivati svoja prava.
274
POLITIKI ODGOJ
1. Pojam politikog odgoja

Politika (sijaset) je rad na neemu i njegovo voenje s ciljem
poboljanja. 362
ovjek vodi i moe biti voen, odnosno, zapovijeda i prima
zapovijedi. U Vjerovjesnikovom, s.a.v.s., hadisu se kae: "Israi:love
potomke su vodili vjerovjesnici (tesusuhumul-enbijau). Kada god bi
umro jedan vjerovjesnik, za njim je dolazio drugi. Poslije mene nee
biti vjerovjesnika, ve e biti vei broj halifa.". Kad su ga pitali: "ta
nam zapovijeda?" - odgovorio je: "Priseite prvom, pa sljedeem
i dajte im njihova prava. Allah e ih pitati za ono to im je dao na
uvanje.". 363
.1:~~-:~~1-~-:;jj~~-:,;1\~1JS;L:J~1" ':'tw 'I ~-..:..Sl.S'

'-i!
i..r;-. .J '-i! '-i! -. ~ J-' .r-:- .r-". ~
:11 0~ ~ ~_,k;tj ~~~u ~~~I~:::;~) Ji G~t W 1)li ft; ;\iLl. 5~)
,
' I L!.S.
' 'lS. J-"
r-" ~liL::.
~
Namjesnik vodi (jesusu) "svoje stado". Kae se: "Vodio sam
ga (sustuhu) i vodim ga (esusuhu), kao da ga upuuje i podstie
na plemenitu i moralnu narav, jer znaenje rijei sus, za koju se
vee, je upravo: priroda, narav, neto priroeno, dobiveno samim
stvaranjem, itd.
(Sustur-re'ijjete) Vodio sam stado, tj. nareivao sam mu i
zabranjivao. Za nekoga se kae da je provjereni potvren (muderreb),
jer je vodio (sti.se) i bio voen (sise alejhi), tj. odgajao je i bio odgajan.
To je lingvistika poimanje rijei politika prema onom to se navodi
u leksikonima.
to se tie sociologa, oni tvrde:
Politika je mudro planiranje i razborito predvianje posljedica.
362
Glagol iz kojeg je izvedena ova imenica ima sljedea znaenja u bosanskom
jeziku: uzgajati, njegovati, timariti, krotiti, dresirati, upravljati, ravnati, (rukom}
voditi, ureivati i zapovijedati. (Red.)
363
Muslim, Sahih, Al-Imara, II, Tab' al-J:Ialabi, Al-0,ghira, s.a., str. 132.
275
Politika je i strana koja postavlja posebno ponaanje s odreenim
ciljem, vezanim za izvrno djelovanje radi ostvarenja cilja.
Politika znai zbir pitanja vanih za dravu, prema definciji
zasnovanoj na nainu koji vladari primjenju u vladavini.
Politika je nauka o upravljanju dravom i njenom zvaninom
organiziranju. Ova nauka zahvata tri osnovna aspekta, a to su:
Pozitivistiki,
koji obuhvaa prouavanje zvaninog
organiziranja centralne vladavine i lokalne uprave.
- Praktini", koji obuhvaa razradu praktinih pitanja
organiziranja i pratee mjere.
- Filozofski", koji obuhvaa ostvarenje sprege izmeu
deskriptivnih i preobraajnih pitanja u okviru onog to se obino
naziva politika teorija, kao to to mogu biti slobodarska i zatitna
poHtika.
Sociolozi, isto tako, politika organiziranja dijele na vie vrsta.
Neke od tih vrsta su:
1) Politiko organiziranje koje se zasniva na ostvarenju
odreenih naela i ciljeva.
2) Politiko organiziranje koje se zasniva na utvrivanju
odreenih historijskih uvjeta.
3) Politiko organiziranje koje se zasniva na pitanjima vezanim
za zapovjednika ili vou.
4) Oportunistiko politiko organiziranje koje se zasniva na
pukom pridobijanju vlasti u okrilju datih okolnosti.
Nema sumnje da je najbolji, najdugotrajniji i najsposobniji
ostvariti drutvenu i politiku pravednost onaj oblik organiziranja
koji se zasniva na principima i vjerovanju.
To bi bilo poimanje politike i politikih organizi"ranja. Meutim,
ta je pojam politikog odgoja kojem ovdje posveujemo posebnu
panju? Ono to se eli od politikog odgoja kod djece ili uope kod
ljudi jeste pripremanje pojedinca da bude voen i da vodi ili da ga
navikne na mudro planiranje i razborito predvianje posljedica. To
pripremanje zahtijeva udruivanje napora kue, mekteba, damije,
276
kole, kluba, ulice i svega drugoga to s pripremanjem moe imati
veze.
Ako ovo moe biti poimanje naziva politikog odgoja, strpljivo
razmiljanje o tome neizbjeno namee pitanje: ta je islamsko politiko
organiziranje ili ta je u shvaanjima ljudi opa islamska politika? Ovo
pitanje se pojavljuje prvenstveno zato to mnogi, iz reda nemarnih i
onih koji tvrde da je islam vjera koja nema veze s politikom, nanose
tetu islamu samim tim to ljude uvjeravaju da politika ne ulazi u
sastav vjere!
Nama se ini da ti nemarnici i klevetnici ne shvataju pravi smisao
pojma islamska vjera i ne znaju tano znaenje rijei politika, svejedno
to neki od njih, moda, praktino rade u politici ili vlasti neke drave.
Nije neobino, u nae vrijeme, da ovjek praktino radi i upravlja
neim to ne poznaje ili ne shvaa, a kamoli da time dobro vlada.
Vojni prevrati, koji potresaju mnoge zemlje Treeg svijeta, pogazili
su sva mjerila i odbacili iskustva, te je ministar kulture i obrazovanja
postao neko ko nita o tome ne zna, a ministar finansija neko ko uope
ne zna ekonomiju i finansije. Dovoljno je za bilo kojeg ministra da je
uestvovao u prevratu, pa da doe na elo drutva naunika bilo koje
struke, to smo esto mogli i uti i vidjeti! To je bilo obiljeje Svijeta u
razvoju ili Treeg svijeta od prije pedeset godina.
U prilog odgovoru na postavljeno pitanje, rei emo:
Islam je koncepcija savrenog ljudskog ivota. Politika je uvijek
dio ljudskog ivota, s kojim god od navedenih poimanja da se uzme.
Islamu je neophodno i politiko uenje koje odgovara organiziranju
ljudi i planiranju njihovih potreba s vie mudrosti i razboritosti.
Ostavimo sada nemarnike voene strastima, koji graku tvrdei da
nema politike u vjeri niti vjere u politici, ili dok naklapaju uzvikujui
da u vjeri nema politiko, niti u politici ita sakralne. To se kod njih,
s jedne strane, moe obrazloiti nepoznavanjem islama, a s druge
strahom od islamske pravednosti. Oni se boje da bi ih islamska
pravednost oko vrata stezala dok ljudima nepravdu nanose i gaze im
prava sjedei u vladarskim foteljama i koristei nezakonita sredstva
stjecanja materijalnih dobara.
277
Nepoznavanje islama je mogue izlijeiti naukom i sluanjem
uenih, ali kad se radi o slijeenju hirova i strasti, to je tee lijeiti.
Islam, porukama mnogobrojnih ajeta u Kur'anu, izrie zabranu
slijeenja strasti. Uzvieni Allah kae: A tebi smo poslije odredili da
ide pravcem odreenim, zato ga slijedi i ne povodi se za strastima onih
koji ne znaju, jer te oni nikako ne mogu od A/fahove kazne odbraniti;
nevjernici jedni druge tite, a Allah titi one koji Ga se boje i grijeha
klone. 364 Na drugom mjestu Uzvieni kae: Kai ti Meni, hoe li ti
biti uvar onome koji je strast svoju za boga svoga uzeo? Misli li da
veina njih hoe da uje ili da nastoji da shvati? Kao stoka su oni, ak su
jo dalje sputa pravog skrenuli. 365 Uzvieni kae: I sudi im prema onome
to Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i uvaj ih se
da te ne odvrate od neega to ti Allah objavljuje. 366
Prema predanju koje poinje od Muqqila ibn Yassara, r.a.,
Buharija prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Nema
vladara koji je muslimane varao dok je njima vladao, a da mu Allah
nije zabranio Dennet.".
,.,,,, ... o ,., ~ ~ ,,,. ~ ,., J. ,., ~ ~
~I~ Jll -~-':ili .:.J. U.,,,..::.> , ~I~ ~-~JI' : ~

,. i? ! I lf' .Y"J r-;:J . ~ .,J .-- J ~
Buharija prenosi da je Al-Hasan kazivao: "Allah je vladare

obavezao da ne slijede strasti, da se ne plae ljudi i ne zamjenjuju
Njegove rijei za neto malo vrijedno.". Zatim je prouio ajet: O
Dawude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji uinili, zato sudi ljudima
po pravdi i ne povodi se za strau da te ne odvede s Allahovog puta; one
koji skreu s Allahova puta eka teka patnja na onom svijetu zato to su
zaboravljali na dan u kome e se raun polagati. 367
Islam je onom ko se nalazi na visokom poloaju strogo zabranio
da nezakonito zarauje prisvajajui ono to mu ne pripada. Uzvieni
Allah kae: . jer, Gospodar tvoj je, zaista u zasjedi. 368 Na drugom
364
Kur'an, Al-Ga!iya, 18-19.
365
366
367
Kur'an, $ad, 26.
368
Kur'an, Al-Fagr, 14.
278
mjestu Uzvieni kae: A ko potuje Allahove svetinje, uivae milost
Gospodara svoga ... 369
Prema predanju koje poinje od Al-Numana ibn Beira, r.a.,
Buharija i Muslim prenose da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
"Dozvoljeno je samo po sebi jasno, a i zabranjena je jasno - izmeu
njih su manje jasne stvari koje veliki broj ljudi ne zna. Ko se uva
manje jasnih stvari, uva vjeru i svoju ast, a ko zapada u manje
jasne stvari, zapada u ono to je zabranjena, poput pastira koji
stado napasa odmah uz zatieni dio. Ne postoji li, u sklopu svake
svojine, zatieni dio, a kod Allaha zatieni dio ini sve ono to je
zabranio.".

prenosi: "Jednoga dana Allahov Poslanik, s.a.v.s., je ustao izmeu
nas, spomenuo krau ratnog plijena, naglasio njegovu opasnost,
fokusirao kaznu koja se obeava za to i rekao: Neka niko sebi ne
dozvoli da na Sudnji dan doe nosei na vratu devu koja e rikati a
on e traiti: Allahov Poslanie, spasi me. Ja u tada rei: Ne mogu
ti nita pomoi, jer sam te upozorio na to.
Neka niko sebi ne dozvoli da doe na Sudnji dan, nosei na
vratu svog konja koji e hrzati, molei: Allahov Poslanie, spasi me.
Ja u tada rei: Ne mogu ti nita pomoi, jer sam te upozorio na to.
Neka niko ne dozvoli sebi da doe na Sudnji dan, nosei na
vratu ovcu koja e blejati, molei: Allahov poslanie, spasi me. Ja u
tada rei: Ne mogu ti nita pomoi, jer sam te upozorio na to.
Neka niko od vas sebi ne dozvoli da na Sudnji dan doe, nosei
na vratu ovjeka (roba) koji e se derati, molei: Allahov Poslanie,
spasi me. Tada u rei: Ne mogu ti nita pomoi, jer sam te upozorio
na to.
369
279
na vratu platna koja e se vihoriti, molei: Allahov Poslanie, spasi me.
Tada u rei: Ne mogu ti nita pomoi, jer sam te upozorio na to.
na vratu nekretnine, molei: Allahov Poslanie, spasi me. Tada u
rei: Ne mogu ti nita pomoi, jer sam te na to upozorio."
J_,.ili1 jJJ rY- Q\~ rj '._J ~~I~ ~I J_,__:.) ~ fli Jli ~;.; ,) Z}
J,~~-:li'J ti~~- ci- 1.:. ~l:i1 ,: .;. .:5.:;.;.r ~
. J r...s- , -, i)-!. '-!'; \~
~-:ir ~JU.: ~-f~.fu.-.) :;~;;
('"' .r
~l:i1
, ., iY.. ~ .:5.:;.;.r ~
--:~\- ~~ :ir ~ ,;1~!1:r. li 1~ - :. ciJ &;r , ~ J'Y!t_; ~ , J'.)--'"")
.= r.&1 -L;-
,;1!;i;r. li~ - ciJ ~r , ~ Jy!{.; -?; , J.)----", J-L;- j ~
.:. Uu1 ~-: L;..:..: ~ <.)""
.r,: ci- \.:
. J r...s-
Jy~ti -?;.:rk1J

, .)----"''L;J
J - ~
~-:t;fuLci-J r...s- 1.:.~l:.J1--:
, ., i)-!. i..F
.

.;.rs'.:;.;.r~-:ir~
'
~
c~ (!~si)~~~\ fY-;0 rs.J.;.t ~i~ ,;,~;\:f li 1~: :, ci] ,:,~~t ~

,,. , "'
.... ::; ""o, ... ... "' . .
o o , . . ' ,,,,. li ... ' ,.
;::; "'
~:tj":)~fjj\.!...:....:,~~i":)J t! f.liJ\J
,,,;r.,p;:-L.:.S-i;.i
i.)-!. \~ ~ - , y ~ , .)----"''L;J J - ~
.
,;1~!\;f. li~ - ci] ~t , ~ Jy!{_; ,_s:;.s;

.! f Ju1 J ', L; J !,: ~~~'li ci- I.:. ~l:.J1
, :r-J - ~ ~ e J . J r...s- , --
, ,"' o ,.. ::; ... , , ... ~ "' o ... ::; o: ., .
... ...
":) Jyt; -?; ... f .Iii!
,
J , , G J
'.)--'""J - ~ ,
. ..::.....L.:. ci' 1.:. ~WJ\ ,,, ; L .:___s-.i.;..i. , :11 ":)
. J r...s- , -, i)-!. u-:-;: 1~ i..!::-';-'
,,, ,... _,I:;: o.... 'ff- ... .... ... '
~fjj~~~f
Prema predanju koje poinje od Ebu Humayda Al-Saidija,
r.a., Muslim prenosi: "Prema onom to kazuju 'Amr i Ibn 'Amr, r.a.,
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je postavio jednog ovjeka iz plemena Azd
da sakuplja zekat. Kad je ovjek dijelio, rekao je: 'Ovo je za vas, a
ovo u ostaviti sebi!'. Allahov Poslanik, s.a.v.s., se popeo na minber,
zahvalio Allahu i u vezi s tim rekao: 'ta je tom ovjeku kojeg sam
izabrao i poslao? Kako je mogao rei: 'Ovo je za vas, a ovo u ostaviti
sebi?' Zato nije sjedio u oevoj ili majinoj kui da vidi hoe li neto
dobiti? Tako mi Onoga u ijim rukama je Muhammedova dua, niko
od vas nee za sebe prisvojiti nita od onog to je drugom namijenjeno,
a da na Sudnjem danu nee za vratom nositi devu koja rie, kravu koja
mue, ili ovcu koja bleji!". Zatim je podigao ruke tako da su mu se
vidjela pazuha i dva puta rekao: "Boe, nisam li prenio i dostavio?".
:
1.Y,
~-ri--~~1
J .) ,.
i--k1J
~ ,
-_};:~.1Jli~ L!.11.w.:
.)----"J .- ~ rY'
r~-
' , ,. "' "' "' , . "' , . , ._
"' "' ~ /. "' .-o
~ (I Iii u~ '..Li l!..1.; ;.,;.L:::J I I ;:
, , ' f : 'I, ' ' , u~ ; ! \I I d.
: 'I ~ u ' .i.......:,\.} I
1 - uu i, , r...s-
~ ~ d. J J~ uu --; ~,
280
:!{- ~1.i...;J
'.f' j
,.
,
..
_;i1 \.:__::1" _:-~~I ~
. , ~
. . , . . . , . ......
, 'f J, 1.i;.-j
i,_ ~I ~) i'W Jli J, ~
,-J ,-
, J ', J ' "' :; ... ...
~ . ..w JUi J , 'i ll,;' ~ (l \l,; J _,. ~t 'li JlS ~ Jli' ~

i.). j'i .wi
--; , - i.) -, ~ j ,- w . <..)"; j , -
,~. -. ~Al;.t ~ ~ ~ ~~~ ~lj ~rt 4!L>~r ~.;;_?t ~
, ,,. ... ... , "'"' ,,. ... ... ... "' J, o o ::i
, ' - cL....!. 'f 1- u o'"' 'f :ts: ~ , ~ 1.:_ a...i ~tA..ll , ~a;. ~I
C:Jt"f::::' j Jy>" 'J'4'.j ) ~-- ~ , - , -, iY--; . !
o.- oa o ::; ,,. ... "' o ... "" ...
Jli ~I - , Si, ~ - ~.L
. - - ..;_a; I ;. .: ; 111
-:-r . u- r-- r' -- .! "!' P - J ~ -- -
Prema predanju koje poinje od Adi ibn Umayra al-Kindija,
Muslim prenosi da je uo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kad je rekao:
"Koga od vas odredim da neto uradi, pa neto sakrije, kao koni ili
jo manje, to je utaja s kojom e doi na Sudnjem danu!". Prenosilac
dalje kazuje: "Tad je istupio jedan tamnoput ovjek iz reda ensarija,
kojeg kao da sada gledam, i rekao: 'Allahov Poslanie, razdui me
od vaeg posla!'. Kad ga je Poslanik, s.a.v.s., pitao: 'Zbog ega?,
odgovorio je: 'Sluao sam te kako si rekao to i to!'. Poslanik, s.a.v.s.,
je na to uzvratio: "Evo, ponovo kaem, koga mi od vas uposlimo,
neka sve donese i ega je malo i ega je mnogo. Neka uzme samo
ono to se njemu dadne, a neka se kloni onog to mu se neda!'.".
J : ; :ii ...
::: ...
,-j --
(I
'J '.:L.'&.tl.11 1'-.til\J ''~Jli "~~<q~- , .'" - ~-

~ ~ rJ-, ~) - ~ ~ '!- ~ ,y
-wJli~t.:.J1"~ -t~-l~Z,l.S'<l:L_jU:.-~~ 1:~ l.:~(~_.~1:L:~ .1
i ... - -- i Y- -;
o
4./:- - .r- Y - -o"' ;"',,. r...r- ~ r--.:-
::i "' ... J. ~ 0 "' ,,. ,..
0
~- Jli ~ ~- 11.tl.11 J ', lS JW ~I 't:.if ts' ~\li : ~- 'f 1.:- ~I

0
j ~ rf."' - ~) - -- r"" !..S' ) ~ ~ i_r;') --

~ ~ js_ ~~:i~:~ 1~ Z,~1 ;i )t GfJ i; 1lsj 115 j_,t ,;1~~ Jli ~
"' "' ,o Jo J ~ ,,. ; Jo J. "' "' "'
#I 4:.S- ~ ~j ..L>I ~ ~Jf w ~~j jl);;;

Tako je islam pohotu zabranio onima koji su j~j skloni.
Zabranio je i lino stjecanje, putem vrenja odgovornih dunosti,
onima koji su skloni gomilanju ovosvjetskih dobara i koristi.
Obratit emo se hadisu u kojem se, u navedenom kontekstu,
kae da je islam vrst politiki sistem i potpuna politika koncepcija,
zajedno uspostavljeni na vrstim osnovama, nepodlonim
promjenama i preinaavanjima. Te osnove su:
- pravednost;
- dobroinstvo;
- savjetovanje.
281
Ovim osnovama su obavezani i vladar i podanik. Uzvieni
Allah kae: Mi smo izaslanike nae s jasnim dokazima slali i po njima
knjige i terezije objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali. 370
Islam je islamskoj dravi odredio koncept postupanja s drugim
dravama, kao to je i nemuslimanima u islamskoj dravi definirao
prava i odredio dunosti, o emu se vie moe proitati u literaturi o
propisima, upravnom organiziranju i sl.
Islamski politiki odgoj znai da svaki musliman i muslimanka
znaju svoja prava u odnosu na muslimanski ummet kojem pripadaju, i
dunosti prema njemu, da znaju svoja prava u odnosu na muslimansku
vlast, u ijem biranju su uestvovali, kao i dunosti prema njoj.
Islamski politiki odgoj znai prouavanje islamskog vladajueg
poretka i spoznavanje mjesta i znaaja pojedinca u njemu, mjesta i
znaaja vladara u njemu, kao to znai i izvravanje dunosti koje
propisuju poloaj i znaaj pojedinca lana zajednice, kao i svakoga
koji uestvuje u vlasti.
Takav islamski politiki odgoj znai i to da svaki musliman,
koji ivi u dravi, dobro zna da se ekonomski i politiki aspekti
ivota razlikuju od vremena do vremena, od mjesta do mjesta, te da
neto to je dobro u jednom vremenu, moda ne odgovara drugom
vremenu, da ono to je po mjeri muslimana jednog mjesta, moda,
nije po mjeri muslimana na nekom drugom mjestu.
Zbog toga je politiki aspekt u islamu podloan promjenama
i povinuje se nauavanju muslimana uenjaka i erudita, a ne poput,
npr., vjerovanja, ibadeta i etike, koji su nepodloni promjenama, ve
pravosnani u svakom vremenu i mjestu. Takva svijest i shvaanje su
osnove islamskog odgoja za muslimane, jednako mlade i stare.
Sve dok ekonomija neke zajednice bude predstavljala dio
njene politike, izrada koncepta ili plana ekonomije e predstavljati
srni dio politike koncepcije te zajednice. Islam je ekonomiji
postavio koncepciju koja poiva na stabilnim i vrstim osnovama
koje ne poputaju i ne mijenjaju se prema mijenjanju vremena i
mjesta, a pojedinosti koje se tiu pojedinanih osnova, povinjavaju
Kur'an, Al-lfadid, 25.
37
282
se i odgovaraju promjenama samo dok se odvijaju u okrilju opih
izvornih osnova.
Ako nam je neophodno ukazati na te osnove, one, sasvim
uopene, mogu izgledati kako slijedi:
1) zabrana gomilanja robe do poskupljenja;
2) zabrana gomilanja novca i imetka;
3) zabrana zloupotrebljavanja potreba drugih ljudi;
4) zabrana da ne radei ivi onaj ko je sposoban za rad;
5) obaveza da se materijalna dobra raspodjeljuju meu svim
lanovima drutva, a ne samo meu bogatima;
6) obaveza da se iz imovine bogatih godinje izdvaja dio koji
se daje slabima: siromasima, siroadi, prezaduenima, putnicima,
openito na Allahovom putu, za oslobaanje robova i onima koji
prikupljaju zekat. Taj dio na razini cijelog ummeta ne moe biti
manji od etrdesetog dijela ukupne imovine, a visina mu moe
biti poveana, ako to zahtijevaju potrebe, pa to preporui imam
muslimana ili sami muslimanski dobroinitelji adekvatno na njih
odgovare svojim doprinosom.
To su temeljne osnove za koje, ukoliko se prethodno ostvare,
muslimanima nema smetnje na njima postaviti ekonomski sistem,
ma kako zahtjevan bio. Ukoliko, u bilo kojem vremenu uspostave taj
sistem, on se moe nazvati islamskim ekonomskim sistemom, a to je
jedan od baznih dijelova islamske politike u ummetu.
Tako je i s islamskom politikom u ummetu. Islam je i njoj
postavio temeljne osnove koje nisu podlone promjenama i
preinaavanju, a pojedinosti koje se tiu pojedinanih osnova,
povinjavaju se opim vladajuim uvjetima u drutvu i opim
promjenama koje se u drutvu odvijaju.
Islamske politike osnove, uope, mogu izgledati kako slijedi:
1) Islam obavezuje da se sistem vladavine zasniva na pravednosti
i dobroinstvu.
2) Obavezuje, takoer, da se zasniva na savjetovanju.
3) Obavezuje da se zakoni u okviru sistema napajaju izvorima
iz plemenitoga Kur'ana i Vjerovjesnikovog, s.a.v.s., sunneta, kako
283
Dr. Ali Abd a/-fjaliin Mahmiid
bi garantirali da e muslimanska vlast uvijek raditi na ostvarivanju
interesa muslimana i otklanjanju njihovih nevolja.
Ove ope osnove su stabilne, a iza njih slijede brojne pojedinosti
oko kojih se muslimani prouavanjem mogu usaglaavati vodei
rauna da uvaju temeljne osnove.
To znai da muslimanima nema smetnje da vlast uspostavljaju

putem biranja pojedinaca koji e zastupati drutvo u cijelosti, da
nosioce vlasti izaberu iz reda neposredno ili posredno izabranih, a
nema smetnje ni da na neki drugi nain priznaju vlast koja e uvati
temeljne osnove: pravednost, dobroinstvo, savjetovanje i primjenu
onoga to se preporuuje Kur'anom i sunnetom.
Svaki sistem kojem se muslimani priklanjaju uz uvanje ovih
osnova, jeste islamski politiki sistem koji je sposoban rijeiti sve
ljudske probleme. Islamski politiki odgoj ima cilj mlade i odrasle
odgajati na ovakvom razumijevanju politike, da u skladu s tim znaju
i uestvuju u graenju ureenoga ljudskog ivota, dostojnog ovjeka
kao bia koje je Uzvieni Allah posebno poastio.
2. Kako islam odgaja politiki aktivnog ovjeka
Govorei o poimanju islamskoga politikog odgoja, naprijed smo

rekli da je politika bavljenje onim to popravlja postojee stanje. Ona
je promiljeno organiziranje i pronicljivo rasuivanje posljedica.
To znai da se politiar, kakvoga eli islam, radi ijeg odgajanja
uspostavlja sistem, zna poduhvatiti onog to e stanje popraviti,
unapreujui organiziranje mudrim i pronicljivim predvianjem
posljedica datog stanja.
Musliman nije kao drugi ljudi. On ne moe ivjeti samo za
sebe, ak ni samo za svoju porodicu, svoje drutvo ili svoju domovinu,
ve je on dio jednog velikog islamskog ummeta koji ispunjava mnoge
krajeve Zemlje. U skladu s tim, neophodno je da njegovo politiko
odgajanje bdije nad proirivanjem politikog djelovanja. To je ranije
bilo, a tako je i sada, jasan znak na osnovu kojeg se islamski politiki
odgoj odlikuje nad drugim vrstama politikog odgajanja.
284
Sa eljom da objasnimo kvalitet islamskog politikog odgoja,
smatramo neophodnim govoriti o tri njegova vana aspekta, a to
su:
a) formiranje politike svijesti kod muslimana;
b) najvanije politike radnje koje musliman treba izvravati;
c) prava i obaveze izmeu vladara i potinjenoga ili izmeu
voe i predvoenoga.
Allaha molimo da nas u razmatranju pomogne.
a) Formiranje politike svijesti kod muslimana
Pretpostavljamo da savremeno islamska politiko odgajanje, sa

stanovita formiranja politike svijesti kod muslimana, neizbjeno
podrazumijeva dvije sutinske stvari, bez kojih se ne moe formirati
politika misao ili politika svijest, a to su:
1. proiavanje politike misli muslimana od pogreaka;

2. omoguavanje ovjeku da uiva svoja prava i ispunjava svoje
dunosti.
1 Proiavanje politike misli muslimana od pogreaka

To su pogreke u koje su muslimane uvukli neprijatelji. One
su mnogobrojne, a cilj im je da elje i nadanja muslimana zavise od
nekih, islamu oprenih, teorija, kod kojih je najizrazitije iznoenje
jednog broja varljivih i praznih parola sastavljenih od praznih rijei
kojima se parole izraavaju, od kojih se muslimanska misao mora
oistiti, a najee su:
1. Bratstvo, sloboda i jednakost

To je parola koju je iznijela Francuska buroaska revolucija,
pokrenuta u Francuskoj zbog velikih devijacija i nesnosnog nasilja.
Rezultat revolucije je zaustavljanje nasilja i nereda, to je u srca
nemarnih muslimana unijelo uvjerenje da bratimljenje, sloboda i
jednakost mogu ostvariti drutvenu pravednost, podrazumijevajui
da je drutvena ravnopravnost opi zahtjev svih ljudi. Nemarni
285
Dr. Ali Abd a/-lfali"tn Mahmiid
muslimani njome obmanjuju sve ljude, a muslimane posebno, po
tome to ona brojne muslimane navodi da je uzvikuju. 371
2. Demokratija
To je parola koju su iznijele zemlje s kapitalistikim poretkom.
Demokratija podrazumijeva posebnu koncepciju vladavine koja
zagovara politike, ekonomske i drutvene slobode, odnosno,
ostvarenje drutvene pravednosti. Ovom parolom se obmanjuju neki
nemarni muslimani koji pogreno misle da se, ne samo drutvena
pravednost, ve i progres i blagostanje, za njih mogu ostvariti samo
putem demokratije.
Parola demokratije, s tim obmanjujuim povicima, ni u svojim
zemljama nije uspjela ostvariti drutvenu pravednost, pa kako svoj
hlad moe pruiti do drugih zemalja, pogotovo islamskih!?372
3. Socijalizam
To je parola koju su iznijele zemlje zasnovane na naelu da
drava posjeduje sva sredstva i instrumente proizvodnje. Iako one,
u ovo nae vrijeme, broje svoje posljednje trenutke, zemlje koje
su iznijele ovu parolu tvrde, takoer, da e ostvariti drutvenu
pravednost, uprkos tome to, ne samo vladaju i vre kontrolu nad
ljudima i sredstvima, ve primjenjuju silu u ophoenju s ljudima i
krenju njihovih ljudskih prava.
Ovom parolom je obmanut znatan broj nemarnih muslimanskih
zemalja koje, takoer, grade socijalistiku vlast, unosei u svoj politiki
ivot socijalistiku koncepciju, nameui vladavinu jedne stranke
putem koje samovolju sprovodi vladar apsolutist, predsjednik stranke,
uz izmiljanje velikog broja graana protivnika reima, gaenje
njihovih politikih i ljudskih prava, te uz iznoenje niza floskula kojima
opravdavaju gaenje prava. Najee su sljedee floskule:
- kontrarevolucija;
- neprijatelji socijalizma;
371 Ovdje nemamo mogunost brzopotezno razmatrati slabosti Francuske
revolucije, niti oprenosti sadraja parole. Za to je neophodno traganje u
obimnoj literaturi.
372 Ovo nije zgodna prilika da se govori o razliitim poimanjima. To bi, takoer,
zahtijevalo dugotrajno istraivanje.
286
- neprijatelji nacionalnih tekovina;
- reakcionarne snage;
vjerski zatucani elementi koji svojom zatucanou opijaju
druge;
- ekscentrini sljedbenici vjere i sl.
To su nazivi oko kojih, kad ih dohvate sredstva informiranja
vladajue stranke, slue kao okosnica prie s prljavim ciljevima,
niskim pobudama, odbijanjem dijaloga, gnusnim spletkama,
bezonim kvalifikacijama, gaenjem i najmanjih ljudskih prava,
zbog kojih meunarodne mirovne organizacije optuuju veinu
zemalja koje zagovaraju socijalistiku misao.
Uprkos sveopem padu socijalistikog poretka u Istonoj
Evropi i Sovjetskom savezu, u ime restauracije i dijaloga, lideri
mnogih muslimanskih zemalja se danas sasvim otvoreno i uporno
opredjeljuju da budu priipetlje, pristalice drugih i vei monarsi
nego i to su i sami kraljevi! Bez ikakvog stida i obzira, zagovaraju
socijalizam, komunizam i ljeviarstvo.
To su najvanije varljive parole koje se iznose da bi obmanule
muslimane i druge, iji broj, iako nije mali, ovdje nije opravdano
spominjati. 373
Islamski politiki odgoj ozbiljno nastoji da misao muslimana
uope, a djece posebno, oisti od deformacija koje nazive nose prema
navedenim lanim parolama. Ono nastoji i misli usmjeriti ka istini,
onom to je ispravno i Allahovom konceptu koji je On propisao
svojim robovima, s kojima e sami odgoj biti potpuniji i obuhvatniji
vie nego to je zahtjev da ostvari sama drutvenu pravednost, a to
oznaava nastojanje da se hlad pravednosti prui u sva podruja
drutvenoga, misaonoga, kulturnoga, ekonomskoga i politikog
ivota i svemu drugom to je potrebno da bi ovjek sretan ivio
ivotom dostojnim bia koje je Uzvieni Allah posebno odlikovao.
373
O nekim predmetnim pitanjima govorimo u djelu Al-Gazw al-jikri wa at-
tayyariit al-muadiya li al-isliim, Dar al-Manar al-l;iad:ita, At-taba'a al-talira. Vie
o tome govorimo u drugom djelu, koje smo priveli kraju At-tal;addi al-muwagg
ih li al-isliim.
287
11 Omoguavanje ovjeku da uiva prava i ispunjava dunosti
Cilj politikog odgoja, u islamu, je osposobljavanje muslimana
da prakticira politika prava i dunosti, kako bi ivio ivot koji e mu
omoguiti da ljudsko dostojanstvo titi uz ostvarenje ovosvjetskih i
onosvjetskih interesa.
Omoguavanje da se ispunjavaju prava i dunosti, prema naem
miljenju, uz mogua dijametralno velika saimanja i proirivanja,
sastoji se u sljedeem:
1) U upoznavanju ovjeka sa svim ljudskim pravima koja mu
garantuje islamski koncept i poredak u sklopu kojeg najvanija prava
ine sljedee slobode:
- sloboda misli;
- sloboda vjerovanja;
- sloboda djelovanja;
- sloboda izraavanja;
- sloboda posjedovanja i vlasnita;
- sloboda rada i zaraivanja;
- sloboda mijenjanja mjesta boravka i dr.
Meutim, u sklopu njihovog reguliranja, uz koje se to ne bi
smjelo ni zamisliti, budui da se radi o slobodama, dogaa se da se
njihovo ostvarenje ogrijei kroz oduzimanje ili reduciranje sloboda
drugih, uprkos tome to se raspodjela provodi putem suprotstavljanja
anarhiji, neredu, nepravdi i neprijateljstvima koja neki ljudi
prakticiraju u ime slobode.
2) U pozivanju ovjeka da uiva slobode u okrilju pravilne
raspodjele i osuivanja svakog reduciranja, bez oduzimanja ili
zabranjivanja injenjem nepravde, poniavanjem i ugroavanjem
pravde. Prikraivanje bilo ega od toga islam osuuje, a to potvruje
i injenica da on nemonima, u situaciji u kojoj ne mogu uivati
svoja prava i odbraniti se od zla, prua mogunost da se isele u neko
sigurno mjesto u kojem vlada sigurnost i uivanje sloboda koje islam
garantira. Uzvieni Allah kae: Kad budu uzimali due onima koji
su se prema sebi ogrijeili, meleki e upitati: "ta je bilo s vama?" - "Bili
smo potlaeni na Zemlji" - odgovorie. - "Zar Allahova zemlja nije
288
prostrana i zar se niste mogli nekud iseliti?" - rei e meleki, i zato e
njihovo prebivalite biti dehennem, a uasno je on boravite. 374
Ovaj ajet objanjava da one koji prihvataju poniavanje,
uskraivanje prava i slobode, a sposobni su iseliti se, eka Dehennem,
a to je najgori put, jer musliman mora ivjeti uvaavan i potivan,
budui da ga je Allah time udostojio.
3) Da ovjek zna svoje dunosti i da je svjestan da ih treba
izvravati. Dunosti ima vie vrsta:
- dunosti prema Uzvienom Stvoritelju, a to znai da vjeruje da
je On jedan i da (se) samo njemu klanja;
- dunosti prema sebi, a to znai da se ponaa na nain koji e ga
sauvati od dehennemske kazne;
- dunosti prema roditeljima, a to je dobroinstvo, pokornost i
izbjegavanje neposlunosti;
- dunosti prema porodici, prema branom drugu i djeci (briga,
odgoj i pomaganje da se sauvaju od dehennemske kazne);
- dunosti prema blinjoj i daljnjoj rodbini i prema tazbini, uz
nastojanje da se veze osnauju dobroinstvom;
- dunosti prema blinjim i daljnjim komijama, uz lijepo
postupanje, davanje i iskazivanje potovanja;
- dunosti prema drutvu u kojem ivi, a to je nastojanje da
ispunjava interese drutva i otklanja sve to drutvu nanosi
tetu;
- dunosti prema cjelokupnom islamskom ummetu, uz osjeanje
ponosa to njoj pripada i uporno nastojanje da ispunjava sve to
je u njenom interesu;
- dunosti prema vjeri islamu, a to je aktivan doprinos s kojim
e islam unapreivati ivot zajednice u kojoj e vladati
vjerozakonom propisani meuljudski odnosi, da drava
omogui primjenu propisa predvienih Allahovom Knjigom i
Vjerovjesnikovim, s.a.v.s., sunnetom.
Iako se ini da su dunosti mnogobrojne, one su pravedne i
ravnomjerne, po tome to Allah ljude ne optereuje preko njihovih
374
Kur'an, An-Nisti', 97.
289
mogunosti, ne propisuje im dunosti koje ne mogu ispuniti i ne
obavezuje ih onim to ne bi mogli podnijeti. Uzvieni Allah to jasno
istie rijeima: ... i u vjeri vam nije nita teko propisao ... , 375 zatim
rijeima: Ne objavljujemo Kur'an da se mui, 376 kao i rijeima: A/fah
nikoga ne optereuje preko mogunosti njegovih ... 377
4. Potrebi muslimana za izvravanjem dunosti sve dok
bude mogao, ne uproavajui ih i ne izostavljajui bilo koju, bez
pretjerivanja ili prenaglaavanja, budui da za ono to je vezano za
izostavljanje neke ili svih dunosti uz sposobnost za njihovo izvrenje,
islam propisuje mjere koje svakom poiniocu predviaju kaznu za
nainjeni propust, dotle da je mogua odmazda ako to, za poinjeno
nedjelo, moe biti odgovarajua kazna, a ako uproavanje bude
takvo da ne zahtijeva kaznenu mjeru, poinilac e biti sankcioniran
pravednom koncepcijom, jer je to tako od Allaha odreeno.
5) Objanjavanje svakom muslimanu vane injenice, da
izmeu korienja prava i ispunjavanja dunosti postoji neto to
Uzvieni Allah veoma visoko vrjednuje, a to je razina dobroinstva -
to je kad se musliman vlastitom voljom odrie nekih prava za interes
drugih, radi udovoljavanja potrebi za tolerancijom, dobroinstvom
i milou, da bi udovoljio elji za izvravanjem dunosti, tako to
tolerancijom svoje dobre namjere i milost pokazuje i vie nego to
je duan, za to e kod Allaha zasluiti nagradu koja se nedvojbeno
obeava rijeima Uzvienoga: ... i dobro inite; Allah, zaista, voli one
koji dobra djela ine, 378 te Njegovim rijeima: Allah e im, zbog onoga
to govore, kao nagradu dennetske bae dati, kroz koje e rijeke tei, u
kojima e vjeno boraviti; a to e biti nagrada za sve one koji dobra djela
ine, 379 kao i Njegovim rijeima: ... aA!lah je, zaista, na strani onih koji
dobra djela ine/3 80
Ljudi se u dobroinstvu natjeu da bi dostigli najvie poloaje
kod Uzvienog Allaha.
375
376
Kur'an, Ta ha, 2.
377
378
379
38
Kur'an, Al-'Ankabut, 69.
290
b) Najvanije politike radnje koje musliman treba izvravati
Uz Allahovu pomo, ovdje emo nastojati da te radnje uopeno
izloimo budui da njihovo iscrpnije razmatranje prelazi potrebe
knjige. Osvrt na te radnje emo povezati s definicijama iz Kur'ana
koje ih inicijalna ukorjenjuju i potvruju njihovu djelotvornost u
politikom radu, kako na razini pojedinca tako i na razini grupa, pa
ak i na razini cjelokupnog islamskog ummeta.
UzvieniAllah kae: Ovjernici, dunostipremaA!lahu izvravajte

i pravedno svjedoite! Neka vas mrnja koju prema nekim ljudima nosite
nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najblie
estitosti, i bojte se Allaha, jer A/fah dobro zna ono to inite/3 81
Uzvieni Allah kae: O vjernici, budite uvijekpravedni, svjedoite
Allaha radi, pa i na svoju tetu ili na tetu roditelja i roaka, bio on bogat
ili siromaan, taA!lahovoje da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti-
kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedoili ili svjedoenje
izbjegavali, - pa, Allah zaista zna ono to radite. 382
Uzvieni Allah kae: A/fah vam zapovijeda da odgovorne slube
onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravino
sudite. Uistinu je divanA!lahov savj'et!-AA!lah doista sve uje i vidi. O
vjernici, pokoravajte seA!lahu ipokoravajte se Poslaniku ipredstavnicima
vaim. A ako se u neemu ne slaete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako
vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bofje i za vas tjeenje fjepe. 383
Uzvieni Allah kae: Kad saznaju za neto vano, a tie se
bezbjednosti ili opasnosti, oni to razglase. A da se oni s tim obrate Poslaniku
ili predstavnicima svojim, saznali bi od njih ono to ele da saznaju. A da
nije A/fahove dobrote prema vama i milosti Njegove, i vi biste, osim malo
vas, sigurno ejtana slijedili. 384
Pored ovih, veliki broj i drugih ajeta govori o radnjama koje
musliman treba prakticirati, koje ine bit politikog djelovanja, a mi
se ograniavamo na ono to zahtijevaju prilike.
381
382
383
Kur'an, An-Nisa', 58-59.
384
291
Dr. Ali Abd al-1-Jaliin Mahmitd
Muslimani, koje Allah u ovim ajetima poziva, su duni
prakticirati politike radnje koje imaju najvre veze s drutvom,
dravom i ummetom. Muslimani, pozvani ovim ajetima, su pojedinci,
grupe, cjelokupno drutvo -vladari i podreeni - i svekoliki islamski
ummet, u svakom vremenu i na svakom prostoru.
Politike
radnje koje zagovaraju ovi ajeti, preporuuju se onako
kako se o njima govori u Kur'anu:
1. Da se ustrajava na pravdi i pravednosti u svemu, onako kako
se to izriito podvlai rijeima Uzvienoga: ... budite uvijek pravedni
., to jest da se pravednost ispunjava radi Allaha, u Njegovo ime i
radi Njegovog zadovoljstva.
2. Da pravedno postupanje sa svakim bude obavezno, svejedno
jesu li drugi ljudi rodbina ili neki daljnji ljudi, neprijatelji, nevjernici,
jer pravednou Allah obavezuje i prema nevjernicima.
3. Upozorenje da se vodi borba protiv drugih ako kre pravdu,
jer krenje pravde vodi u izgrede i prekraje, a pravednost je uvijek
dunost i najblia je odanosti Allahu.
4. Da pravednost bude propraena posvjedoenjem Istine, jer
posvjedoenje Uzvienog Allaha sputava ljudske prohtjeve, u smislu
onog to je rekao Ibn Abbas, r.a: "Nareena im je da govore istinu,
ak i protiv sebe.".
5. Da se ne dozvoli da bogastvo ili siromatvo onoga protiv

koga se svjedoi utie na oitovanje Istine, tako da se ne strahuje
od bogataa zbog njegova bogastva, niti da se siromah osjea slabim
zbog svoga siromatva. Vrenje takvog utjecaja na svjedoenje jeste
slijeenje hira i strasti. A-abi je rekao: "Allah je vladare upozorio
na tri stvari:
da ne slijede strasti;
da se ne boje ljudi, ve Njega;
da ne zamjenjuju Njegove rijei za neto malo vrijedno.".
6. Da se povjerene stvari predaju onima kome pripadaju,
svejedno bili asni ljudi ili grijenici, u skladu s onim kako Muslim,
na osnovu predanja koje poinje od ''Amra ibn al-'Asa r.a., prenosi
292
da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Pogibija na Allahovom putu potire
. dugali.
sve osim
"" :ii ;li "' , . :;:; o
,J..
:
0
JJ\ '11 . -. l<' , :<'.tili l ' .
.i..r" iJ""" .r-"'- , r..r-:- (.)
t!~q
rJ"""
"" , "" ,
Predanje u Al-Hilji koje poinje od Ibn Me'suda r.a., Ehu

Nu'ajm glasi: "Pogibija na Allahovom putu potire sve grijehe, osim
preuzete odgovrnosti (~L.)11 )11if- JS Jt 4-LS" '-:-'_,.;JJI A .\iii~ J j:AJI)", a
odgovrnost (emanet) moe biti vezana za namaz, post, razg~vor, iako
se najee povezuje s onim to se povjerava na uvanje.
7. Da se od muslimana zahtijeva pokornost Allahu i
Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Pokornost vladarima i izabranicima
u vlasti je, dakako, sadrana u pokornosti Allahu. Sahl et-Tustari
kae: "Pokoravajte se vladaru u sedam stvari: odreivanju novanog
doprinosa, mjerama i mjerenju, pozivu na izvravanje propisa,
hadda, dume-namaza, dva bajrama i prilikom pozivanja u borbu
na Allahovom putu.".
Pokornost vladaru se ne propisuje u onom sa im se grijei
prema Allahu. Al-Kurtubi, autor znamenitog tefsirskog djela,
u komentaru navedenih ajeta, pored ostaloga kae: "Zaista nije
dozvoljena pokornost, niti pomaganje, niti potivanje sadanjih
vladara. Na pohode s vladarima je obavezno odazivanje samo
ukoliko vladaju i povjerenje uvaju na osnovama vjerozakona. Kad
nas predvode na namazu, a budu izgrednici, u smislu neke vrste
neposlunika, dozvoljeno je za njima klanjati. Ako budu sljedbenici
neke novotarije, klanjanje za njima nije dozvo~eno, osim ukoliko
se strahuje od njih. Tada emo klanjati za njima, prikrivajui svoje
ubjeenje (teqijja), a namaz emo ponoviti.". 385
8. Da se od muslimana zahtijeva pridravanje islamskog
odgajanja u razgovoru i izvjetavanju u pogledu uspjeha nad
neprijateljem ili uzmicanja ispred njega. Takvo ponaanje znai
oglaavanje saglasno Vjerovjesnikovoj, s.a.v.s., praksi da o tome
govori kad je poeljno ili se toga kloni za raun neega to je pree,
a u naim sadanjim prilikama to znai preputanje pretpostavljenim
(ulul-emr) da oni oglaavaju na nain koji nee nanijeti tetu ili e
385
Al-Qirtubi, op. cit. V, str. 259.
293
narediti da se o tome uti, zato to je u opem interesu muslimana
da se to razglaava ili se krije. Ukratko, to je zbir radnji po kojima
se prepoznaju muslimani i koje im se zahtjevaju da ih prakticiraju u
skladu s preporukama plemenitih ajeta koje smo navodili.
Ima i ajeta, s porukama muslimanima da prakticiraju radnje
koje predstavljaju sr politike, dobro organiziranje i odgovorno
predvianje posljedica, a na osnovu definicije politike koju smo dali.
Takvi su sljedei ajeti:
1. Uzvieni Allah kae: O vjernici, ivite svi u miru i ne idite
stopama ejtanovim; on vam je, zaista, neprijatelj otvoreni. 386
2. Uzvieni Allah kae: O vjernici, ako se budetepokoravali nekim
od onih kojima je data Knjiga; oni e vas, nakon to ste prihvatili pravu
vjeru, ponovo vratiti u nevjernike. A kako moete nevjernici postati kad
vam se kazujuAllahovi ajeti i kadje meu vama Njegov Poslanik? A ko
je vrsto uz Allaha, taj je ve upuen na pravi put. 387
3. Uzvieni Allah kae: O vjernici, budite strpljivi i izdrljivi,
na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono to elite/3 88
4. Uzvieni kae: O vjernici, jedni drugima na nedozvoljen nain
imanja ne prisvajajte, - ali, dozvoljeno vam je trgovanje uz obostrani
pristanak - i jedni druge ne ubijajte! A/fah je, doista, prema vama
milostiv. 389
5. Uzvieni Allah kae: Ne jedite imovinu jedan drugoga na
nepoten nain i ne parniite se zbog nje pred sudijama da biste na grean
nain i svjesno dio tue imovine pojeli. 390
6. Uzvieni Allah kae: O vjernici, kad se s kakvom etom
sukobite, smjeli budite i neprestano Allaha spominjite da biste postigli to
elite i pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne
biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdrljivi, jer A/fah je,
zaista, na strani izdrljivih. 391
386
387
388
Kur'an, Ali 'Imriin, 200.
389

39
39
1 Kur'an, Al-Anfol, 45-46.
294
7. Uzvieni Allah kae: O vjernici, ako vam nekakav nepoten
ovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo
ne uinite, pa da se zbog onoga to ste uinili pokajete. 392
8. Uzvieni Allah kae: O vjernici, klonite se mnogih sumnjienja,
neka sumnjienja su, zaista, grijeh. I ne uhoditejedni druge i ne ogovarajte
jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata
svoga, - a vama je to odvratno -, zato se bojte Allaha, Allah, zaista,
prima pokajanje i samilostan je. 393
9. Uzvieni Allah kae: O vjernici, neka se mukarcijedni drugima
ne rugaju, moda su oni bolji od njih, a ni ene drugim enama, moda
su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovitejedni druge runim
nadimcima! O, kako je runo da se vjernici spominju podrugljivim
nadimcima! A oni koji se ne pokaju - sami sebi ine nepravdu. 394
10. Uzvieni Allah kae: O vjernici, ako ste poli da se na putu
Mome borite i da naklonost Moju steknete, s Mojim i svojim neprijateljima
ne prijateljujte i ljubav im ne poklanjajte - oni poriu Istinu koja vam
dolazi i izgone Poslanika i vas samo zato to u Allaha, Gospodara vaeg,
vjerujete. Vi im kriom ljubav poklanjate, a ja znam i to tajite i ono to
javno inite. Onaj od vas koji to bude inio s pravog puta je skrenuo. 395
Meu osnovne sadraje politike kakvoj islam ui ovjeka,
spada i prakticiranje da se nareuje dobro i zabranjuje zlo, dotle da
prakticiranje nareivanja dobra i zabranjivanje zla islamski ummet
ini najboljim u sklopu svih zajednica koje su se pojavljivale, onako
kako se to potvruje rijeima Uzvienog Allaha: Vi ste najbolji ummet
(zajednica) od svih koji se ikada pojavio: traite da se ine dobra djela, a
od nevaljalih odvraate, i uAllaha vjerujete. 396
Ono na ta posebno ukazuje ovaj plemeniti ajet, podudara
se s raspravljanjem o ciljevima muslimanske porodice, posebno
kada se radi o upuivanju djece da prakticiraju nareivanje dobra
392
Kur'an, Al-J:Iugurdt, 6.
393
394
395
Kur'an, Al-Mumta!;ina, 1.
396
Kur'an, Ali 1mrdn, 110.
295
Dr. Ali Abd al-Ifaliin Mahmiid
i zabranjivanje zla o kojima govore brojni ajeti iz Kur'ana i asni
Vjerovjesnikovi, s.a.v.s., hadisi.
U osnovi politike, kakvoj islam ui ovjeka, spada i propisivanje
borbe na Allahovom putu svakome muslimanu i muslimanki, svima
koji su sposobni za to, na nain da to bude dunost svakog pojedinca
(fard ayn) ili odreene populacije (fard kifaja), zato da bi Allahova
rije bila iznad svega.
Borba na Allahovom putu, sa svim lijepim propisima,

obiljejima i postupcima, jeste borba sa samim sobom, protiv
neprijatelja i ejtana, to, sve skupa, spada u mudro voenu politiku
i planiranje.
Meu osnovne politike radnje, na koje upuuje islamska
odgajanje, spada obavezivanje svakog sposobnog muslimana i
muslimanke da pozivaju k Allahu, pod uvjetom da onaj ko poziva
ima zornu spoznaju toga u ta poziva. To obavezivanje se potvruje
rijeima Uzvienog Allaha: Reci: "Ovo je put moj, ja pozivam kA!lahu,
imajui jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen
Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim. "397
Pozivanje pozivanju (da'wa i/a da'wa) uz ispunjavanje njenih
perioda, uvjeta, obiljeja, ciljeva i sredstava, spada u osnove politike,
koje se postavljaju pred svakog muslimana i muslimanku. 398
c) Prava i obaveze izmeu vladara i potinjenoga
Kao to islamski odgoj zna za pojedinca s pravima i obavezama,

pa ga poziva da koristi prava i nareuje mu da izvrava dunosti, te
zahvaljujui jednome i drugom ostvaruje visoku razinu uljudnosti
(ihsan), to smo naprijed isticali, on vodi potpunu brigu i o tome da
definira prava i dunosti vladara. Poziva ga da koristi prava i izvrava
dunosti, kako bi dostigao visoku razinu uljudnosti, s kojom je
Allah najzadovoljniji, saglasno onom to smo naprijed povremeno
nagovjetavali.
397
Kur'an, Yusuf, 108.
398
Vie o tome vidjeti nae djelo Fiqh ad-da'wa ila A/fah.
296
Ovdje bismo dodali da je uljudnost, to jest odricanje nekih
prava i poduhvatanje neega vie nego to podrazumijevaju dunosti
ovjeka, opirno poglavlje prouavanja u islamu. Vladar musliman
treba u toj uljudnosti biti najistaknutiji, kako bi dobro inio za
zajednicu koju predvodi, jednostavno zato to bi divno bilo kad bi
vladar uzimao sebi manje nego to mu pripada, a od sebe davao vie
nego to je duan dati.
Pojam vladaru sklopu islamske pravne nauke ukljuuje sve one
kojima je Allah dao da vode rauna o nekome drugom, o lanovima
porodice ili ireg roda, enama, siroadi. On ukljuuje sve vrioce
dunosti u kojima se osjeaju odgovornim za druge, sve direktore
i ministre. Poruka se posebno upuuje vrhovnom vladaru, halifi ili
predsjedniku, voi ili zapovjedniku. Poruka se upuuje, kako onom
ko nosi mali dio vlasti u sklopu islamskog ummeta tako i onom ko
je nosi u cijelosti.
Prava vladara muslimana mogu se priblino obuhvatiti
sljedeim:
1. upravljanje;
2. pokornost uz izbjegavanje greaka;
3. ljudska i materijalna pomo;
4. savjetovanje. 399
Razgovor o dunostima vladara moe se saeti u sljedeem:
1. vladanje u skladu s onim to je Allah objavio;
2. ostvarivanje pravednosti;
3. savjetovanje;
4. injenje dobrih djela;
5. ispunjavanje interesa muslimana i otklanjanje nevolja od njih;
6. estitost uope, a posebno potenje u poslovanju sa dravnom
svojinom;
7. odravanje sigurnosti;
8. pripremanje odgovarajuih snaga za suprotstavljanje neprijatelju;
399
Vie o tome u literaturi iz islamskog prava, posebno u litaraturi o upravljanju.
297
Dr. Ali Abd al-ljaliin Mahmitd
9. nareivanje dobra i zabranjivanje zla, te borba na Allahovom
putu;
10. irenje pozivanja u islam meu ljudima.400
Islamski politiki odgoj podrazumijeva da mnoga prava vladara
ine dunosti potinjenih, a da mnoge dunosti vladara ine prava
potinjenih, iz ega se moe vidjeti da vladarsko izvravanje svih
dunosti i korienje svih prava ini bit politikog djelovanja koje je
sposobno ljudima osigurati pristojan ivot.
Islamski politiki odgoj radi na sazrijevanju vladara i
potinjenoga u drutvu, tako to mu propisuje uvjete pozivanja k
Allahu i prateem nainu ponaanja, kao i da prakticira objanjavanje
poloaja vladara i potinjenoga u pogledu nareivanja dobra i
zabranjivanja zla u okrilju pozivanja, kao i definiranje poloaja
vladara i potinjenoga u odnosu na borbu na Allahovom putu, da bi
Allahova rije bila iznad svega.
Islamski politiki odgoj ozbiljno nastoji, u sklopu svoje koncepcije
i organizovanja, ne iscrpljivati pojedinca za raun drutva, kao to to
ine kapitalistiki reimi, ve zagovara pravednost, ravnomjernost,
ostvarivanje prava, tienje i pojedinca i drutva, shvaajui pojedinca
neodvojivim od drutva na bilo koji nain, odbijajui da bude pristrasan
za raun bilo koga na tetu nekoga drugog.
Islamski politiki odgoj vodi rauna da vlada politika etikih
vrednota, da one upravljaju ljudima, pojedincima i grupama, vladarima
i potinjenima, razumijevajui da su etike vrednote ono to ostvaruje,
ne samo sigurnost i mir ve i blagostanje drutvu, zbog toga to svaki
prekraj, bio mali ili veliki, koji poini vladar ili potinjeni, znai
odsustvo etikih vrijednosti i nepostupanje po njima.
Etike
vrijednosti su stabilne onoliko koliko su stabilna
uvjerenja i ibadet u drutvu. Prave vrijednosti ostaju vrijednosti u
svakom vremenu i na svakom prostoru, sve dok Allah bude batinio
Zemlju i njene itelje, jer je nemogue da doe vrijeme u kojem bi
ljudi iskrenost smatrali niskou ili ednost, povjerljivost i sline
vrline porocima. Isto tako, nikad ne moe doi vrijeme u kojem
400
Ibid.
298
e ljudi la smatrati vrlinom ili preljubu, izdajstvo, prevaru i sline
niskosti vrlinama.
Stabilnost ovih etikih vrijednosti u islamu i islamskom
odgoju poiva na potivanju ljudskih vrlina, kienju njima, kao i na
odstranjivanju poroka. To je ono to ovjeka osposobljava da vodi
pristojan ljudski ivot dostojan njegovog poloaja kod Allaha, budui
da ga je Uzvieni Allah odlikovao nad mnogim stvorenjima.
Tako islam ovjeku prua politiki odgoj koji je daleko od
podvale i prevare, kao to je daleko i od pozitivistikih koncepcija
koje, takoer, ee promauju nego to pogaaju.
Islam odgaja dijete na svemu istaknutome, pa kako se dijete u
svom ivotu popne za koju stepenicu, islam ga obavezuje odgajanjem
koje mu odgovara u tom razdoblju, ostvarujui mu tako sreu na
obadva svijeta.
Islam sam po sebi potvruje da pridravanje njegove koncepcije
u ljudskom ivotu (duhovnome, etikom, intelektualnom, tjelesnom,
estetskom, drutvenom i politikom) u cijelosti proizlazi iz temeljnih
izvora islama, a to su:
plemeniti Kur'an; vjerodostojni Vjerovjesnikovi, s.a.v.s., hadisi;
asni Vjerovjesnikov, s.a.v.s., ivotopis.
Muslimani su duni ulagati krajni napor (idtihad) da dou do

rijeenja u onome o emu nije doao jasan tradicijski tekst da bi se
mogli suoiti sa izazovima u bilo kojem segmentu ivota. Suoit e
se sa njima, nakon to upotrijebe svoje znanje iz Plemenitog Kur'ana,
Vjerovjesnikova, s.a.v.s., sunneta i asnog ivotopisa.
To je sr politike i ono najvanije to odgaja muslimana.
299
131JfJ1JN00?7
M1J0?t.9M:tlN~?1<0(J
fJ9 'E.7'E.71l
Obuhvaa:
Uvod
Prvi odjeljak
Usmjeravanje djeteta i korienje potencijala
obuhvaa pododjeljke
1. Pojam usmjeravanja i korienja

2. Kako islam usmjerava dijete
3. Kako islam upoljava kapacitete djeteta
Drugi odjeljak
Vezanje djeteta za islamski ummet i islamski svijet
obuhvaa pododjeljke
1. Poimanje islamskog ummeta i islamskog svijeta

2. Kako se dijete vee za islamski ummet i islamski svijet
UVOD
U ovom poglavlju emo nastojati ostvariti potpuni cilj pisanja,
dokuiti sutinu i sr tako to emo o njima govoriti kroz usmjeravanje
djeteta i korienje njegovih potencijala, te kroz povezivanje djeteta s
islamskim ummetom i cjelokupnim islamskim svijetom.
U prvom odjeljku poglavlja, nastojat emo djetetu odrediti dva
smijera koji se meusobno dopunjuju.
Prvi smjer je zapravo cilj da djetetu iznesemo razmjere
utjecaja koje, kao i prethodne generacije, prima od zapadne
civilizacije, iako ona svojim unutranjim i vanjskim obiljejima ne
krije netrpeljivost prema muslimanima u podruju misli i etike,
drutvenih, ekonomskih, politikih i kulturolokih nazora. Objasnit
emo domete tih utjecaja u ivotu muslimanskih generacija koje su
bile savremenice muslimanske civilizacijske dekadencije i ivjele u
poniavajuim uvjetima podanika ija zemlja je okupirana, a ast
pogaena; ija dostignua su drugi prisvojili, misao im iskrivili, dotle
da su oni poeli oponaati neprijatelja i ivjeti njegovim nainom
ivota, kitei se njegovim znamenjem, konzumirajui njegova jela
i pia, usvajajui njegov nain drutvenog, kulturnog, politikog i
ekonomskog ivota.
Nastojat emo djetetu, kao i onima koji djeluju u podruju
odgoja, objasniti domaaje utjecaja koje je na njega i njegove pretke
izvrila zapadna civilizacija uspostavljena na naelima oprenim
islamskoj civilizaciji u podruju, ne samo vjerovanja, obiaja,
ibadeta, etike i naina ophoenja ve i u podruju obiaja i tradicije.
To emo objasniti da bi se dijete dralo podalje od robovanja njoj, s
kojim bi bilo ovisno o svemu to ona donosi; da se kloni slijeenja
ekspanzionistike civilizacije, nakon kojeg slijedi praktino
pripadanje toj neprijateljskoj civilizaciji.
Kad dijete podlegne iskuenju slijeenja, koje se zavrava
pripadanjem, oekuje ga budunost okovana izgubljenou, slabou
i nemoi, a nakon toga, Boe sauvaj, gubljenje i ovog i Onog
svijeta.
303
Dr. Ali Abd al-Ifal!in Mahmiid
to se tie drugog smjera, tu se radi o usmjeravanju djece i
omladine, navoenjem na autentine izvore islamske civilizacije
koja poiva na vrstim i zdravim naelima Allahove Knjige,
Vjerovjesnikovoga, s.a.v.s., sunneta i njegovoga asnog ivotopisa,
civilizacije koja je bila u stanju za manje od pola stoljea pronijeti
glas istine, prakticiranje pravednosti na priblino polovini naseljenih
krajeva planete u to vrijeme. To je islamska civilizacija koja je
iznjedrila drutvo sposobno da, noeno krilima islama, donedavno
bude pretea u svim segmentima ivota.
Mi ovim elimo omladinu vratiti istini, pravednosti i potpunoj
islamskoj koncepciji, nakon to su njihovi roditelji i prethodne
generacije grijeili i izili iz islamske koncepcije, u vrijeme kad se
odvijalo civilizacijska stagniranje muslimana, kad je nad njima vlast
imalo kranstvo s zapadnom civilizacijom.
U ovom poglavlju emo govoriti i o korienju potencijala
djece i omladine, posebno duhovnih, kroz ienje due od zapadne
civilizacije i vraanje vjerovanju u Allaha, Njegove meleke, Njegove
knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan, Allahovo odreenje, budui
da se to smatra temeljnom osnovom za izgradnju, uistinu, napredne
civilizacije, da se djeca pripreme za ibadet Allahu u skladu s Njegovom
koncepcijom, te za ophoenje s ljudima prema onom ta propisuje ta
koncepcija, da se naoruaju islamskom etikom u svemu to rade i to
prieljkuju.
Govorit emo o njihovom umnom potencijalu, kao i o
navikavanju na zdravu misao voenu Objavom i razumom, sposobnu
da pronalazi i inovira, da nastanjuje Zemlju, da se, voena razumom
putujui po njoj i idui za opskrbom, koristi razumom voenim
Objavom u savladavanju svih problema i tekoa s kojima se suoi
u ivotu; da u podruju naunog istraivanja ostvaruje ono za ta
se osposobilo, imajui u vidu da raspolae najboljom koncepcijom,
najpotpunijim vjerozakonom, najslavnijom historijom u pogledu
naunog progresa na razliitim ivotnim popritima.
Budui da se moe tvrditi da se umni potencijali muslimana
sada ne koriste u ostvarivanju takvih ciljeva, muslimani ne mogu
zauzimati odgovarajue mjesto u ivotu - to je pozicija sredinje
304
zajednice-ummeta, najbolje koja je ikad postojala - zajednice
koja moe dati velianstven obod civilizaciji, to stalno kao
mogunost nadolazi iz izvora koji ne presuuju, iz Allahove Knjige i
Vjerovjesnikovoga, s.a.v.s., sunneta.
Treba koristiti i tjelesne potencijale djece, kako bi imala zdrava
i snana tijela, sposobna za djelatan i odgovoran ivot. To je mogue
ako su tijela slobodna od svih uzroka slabosti, a kite se agensima
snage, sve zato da bi ljudi tako snanih tijela izvravali svoju primarnu
dunost, a to je ibadet Allahu. Zatim da bi mogli sebi kriti put
kroz ovosvjetski ivot na kojem e traiti opskrbu, iriti pozivanje
k Allahu, nastanjivati Zemlju, nareivati dobro, a zabranjivati zlo,
na Allahovom putu se boriti da bi Allahova rije bila iznad svega,
a Njegova koncepcija i poredak vodei i vladajui, kako u okrilju te
koncepcije ne bi bilo ugroenog, ponienog ili lienog asti koju mu
je Uzvieni Allah podario.
Korienje ovih tjelesnih potencijala kod ljudi ima cilj osposobiti
ih za izvravanje dunosti u ivotu na ovom svijetu, kako bi time bili
sretni na ovome i Buduem svijetu.
U drugom odjeljku poglavlja, nastojat emo povezati dijete s
islamskim ummetom na razini islamske drave u kojoj ivi, zatim na
razini arapskog svijeta, te na razini cjelokupnoga islamskog svijeta.
Prema naem vienju, time se postie privrenost ummetu i osjeaj
pripadanja njemu: duhovnog i intelektualnog, svijeu, osjeanjima,
etiki i ukupnim ponaanjem, tako da nita u ivotu dijete ne ini, a
da se ne osvrne na islamski ummet i uvijek se pita ta mu korisiti, a ta
teti, o emu god se praktino radilo - o govoru, djelu ili postupku.
Povezivanje djeteta, omladinca, ili muslimana uope, s
islamskim ummetom, nee se ostvariti ukoliko se ne zna ono to se
mora znati, a tie se:
- mjesta islamskog ummeta na zemaljskoj kugli;
- politikih, ekonomskih i drutvenih prilika koje okruuju
ummet;
koliko zajednica u svome ivotu primjenjuje islamsku
koncepciju;
305
Dr. Ali Abd a/-f!alim Mahmiid
kakve tekoe i prepreke stoje izmeu nje i primjenjivanja
Allahove koncepcije.
Budui da pripadanje islamskom ummetu udahnjuje snanu
potrebu za navedenim spoznajama, u njihovu neophodnost moe
sumnjati samo onaj ko je nemaran i sasvim neupuen.
Pripadanje ima i snanu potrebu za pomnim prouavanjem
veza koje muslimane povezuju jedne s drugima u razliitim
krajevima Zemlje, kako bi se u dui muslimana pobudilo ispravno
razumijevanje nacionalizma, ovinizma i rasizma, pa da shvati da je
stvarno mjerilo islamskog svrstavanja iskljuivo vjerovanje zasnovane
na Allahovoj Jednoi, klanjanju Njemu i djelovanju u skladu s
Njegovom koncepcijom i poretkom. Nakon toga, dolazi razlikovanje
geografskih oblasti, jezika i boja. Tako se meu muslimanima ne
moe nai razlika, osim onih koje je definiralo stabilno kur'ansko
naelo, mjerodavno sve dok ljudi budu ivjeli, izreeno rijeima
Uzvienoga: O ljudi, Mi vas odjednog ovjeka i jedne ene stvaramo i
na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod
Allaha je onaj koji Ga se najvie boji. 401
Islamskom ummetu je stalno potrebna omladina koja dobro
zna ta znai pripadati joj i uzdizati njen znaaj, ma kako razliite
krajeve naseljavala, razliitim narodnostima pripadala, razliitim
jezicima govorila, budui da ih je islam ujedinio vjerovanjem, uvrstio
njihovu potku svojim ibadetima, bontonom, etikom i nainom
ponaanja, obavezavi ih sve pozivanjem k Allahu, nareivanju
dobra, a zabranjivanju zla, a to e nauiti ako razmatraju Allahovu
Knjigu i Poslanikov, s.a.v.s., sunnet.
Onog dana kad mognemo u duama omladine pobuditi
osjeaj pripadanja, moi emo njima, sebi i cjelokupnom islamskom
ummetu pruiti veliko dobro i ostvariti joj krupne ciljeve na ovome
i Buduem svijetu.
U drugom odjeljku, koji ujedno predstavlja zavretak knjige,
nastojat emo, uz Allahovu pomo, djetetu i muslimanu uope
401
Kur'an, Al-f:lugurat, 13.
306
izloiti gorua pitanja islamskog svijeta, koja su se isprijeila izmeu
njega i ostvarenja njegovih primarnih ivotnih ciljeva.
Najistaknutiji meu tim problemima su:
1. odgoj u skladu s Allahovom koncepcijom;
2. snabdijevanje tanim informacijama;
3. specifina obiljeja i znamenja islamskog drutva;
4. islamska misao i islamska kultura;
5. islamski politiki sistem;
6. pridravanje Allahovog vjerozakona u ivotu;
7. nareivanje dobra i zabranjivanje zla;
8. pozivanje k Allahu;
9. borba na Allahovom putu;
10. preuzimanje iz drugih civilizacija.
Muslimani nisu u stanju ta pitanja djelotvorno dosegnuti
ukoliko ne ovladaju znanjem o strujama koje rade protiv islama i
ometaju ga u ostvarivanju ciljeva, kao i vidljivih i skrivenih radnji tih
struja, kojima one obmanjuju muslimane i odvraaju ih od njihove
istinite vjere i zdrave koncepcije. Iz reda tih struja istiemo sljedee:
1. idovski cionizam;
2. kriarstvo;
3. ateizam;
4. liberalizam i anarhija;
5. slobodoumni ekspanzionizam;
6. orijentalizam i neki ostraeni orijentalisti;
7. pokrtavanje i njegova nastojanja;
8. otvorena ili skrivena politika zavisnost;
9. otvorena ili skrivena ekonomska zavisnost;
10. razne druge prijetnje usmjerene protiv islama.
Neophodno je da omladini i muslimanima objasnimo ta
trebaju raditi kad se suoe s takvim strujama, kakva sredstva, oruje i
snagu trebaju pripremiti da bi im vjera bila zdrava, da bi im domovine
bile slobodne od vidljivog i nevidljivog neprijatelja, da bi im ivot bio
307
ispravan, usmjeren Allahovom konceptu i Njegovim sistemom, koji
ne moe biti niim zamijenjen, ma kakve zamjene se nudile.
Ukoliko istaknuto postignemo u ovom odjeljku, to je
Allahovom dobrotom ukazanom nama i muslimanima, a ako to ne
uspijemo, tjeit emo se time da smo nastojali sve dati od sebe, ne
alei truda, nadajui se Allahovoj nagradi namijenjenoj onima koji
vrijedno istrauju.
Ovim odjeljkom i ovim poglavljem knjiga je, kako se nama ini,
ostvarila svoje domete, objedinila poglavlja i ostvarila mnogobrojne
ciljeve. Allah zna kakvi su nai naumi, On upuuje na Pravi put.
USMJERAVANJE DJETETA I UPOLJAVANJE

NJEGOVIH KAPACITETA
1. Poimanje usmjeravanja i upoljavanja
a) Poimanje usmjeravanja
Usmjeravanje u jeziku znai okretanje neega na neku stranu.
Usmjeravao sam ga, pa se usmjerio, to jest upravlja se po onome kako
je usmjeren.
Usmjeravanje je u sociologiji zbir usluga kojima je cilj nekome
pomoi u razumijevanju samog sebe i svojih problema, pruiti mu
pomo u korienju vlastitih mogunosti: umno-fizikih sposobnosti,
vjetina, spremnosti i sklonosti, da koristi mogunosti sredine i
sebi odreuje ciljeve u skladu s mogunostima, da odabire naine
na koje se ciljevi mogu ostvariti s mudrou i razmiljanjem, kako
bi probleme mogao rjeavati na jedan praktian nain koji vodi u
sporazumijevanje sa samim sobom i s drutvom, kako bi postigao sve
to je mogue postii u izgraivanju i usavravanju svoje linosti. 402
Iz sociolokog razumijevanja izraza, koji je blizak jezikom
razumijevanju, moemo u usmjeravanju djece i omladine definirati
neke vane korake od kojih emo naglasiti sljedee:
402
Ahmed Zakl Badawi, Mugam mustalahat al-'ulum al-igtimii'iyya, str. 298.
308
1. izrada planova rada mladima koji e im popuniti slobodno
vrijeme, na nain koji e koristiti njima i drutvu u kojem ive;
2. ispravno upoljavanje raznih potencijala mladih, kako bi bili
upotrijebljeni u neemu to e mladima donijeti koristi i na ovome i
na Buduem svijetu;
3. vjebanje u navikavanju da budu odmjereni, mudri i razboriti,
da bi im sve to pomagalo u rjeavanju svakog problema koji im se
isprijei;
4. rad na razvijanju njihove vjetine i pripremljenosti,
usmjeravanje sklonosti ka onom to e koristiti islamskom ummetu
uope, a mladima posebno;
5. rad na usmjeravanju govora i postupaka mladih kako bi bili
u saglasnost sa svojstvima kojima ih islam obavezuje, kako bi mogli
praktino odgovoriti na sve to se od njih oekuje i kako bi druge
mogli odvratiti od svega to islam zabranjuje.
Ovo bi bilo razumijevanje pojma usmjeravanje na osnovama
zapaanja koja smo mi ostvarili tokom dugotrajnog razmatranja
usmjeravanja djece i omladine prema njihovoj vjeri i onome to ona
zagovara.
b) Upoljavanje i njegovo poimanje

Upoljavanje, u sklopu jezika, je glagolska imenica (masdar)
glagola uposliti.
Svakodnevna upoljenost - funkcija - sve raspoloive opskrbe:
hrane, pia i dr., objedinjuje raznovrsne upoljenosti. Uposlio je sebe
neim, znai uposlio se na nain da se time obavezao.
U krugu sociloga, upoljavanje znai davanje nekome nekog
posla u nekoj djelatnosti, pri emu se podrazumijeva da posao
odgovara izvriocu i izvrilac poslu. 403
Ono to mi elimo, od naziva upoljavanje, jeste da djetetu
i omladincu, nakon to spoznamo njihove mogunosti, vjetine i
sklonosti, odredimo svakodnevne njima odgovarajue poslove, koje
trebaju izvravati. To nee dati plodove sve dok ciljevi posla ne budu
403
Ibid, str. 312.
309
jasni, sredstva poznata i zakonita, sposobnost u izvrenju realna, a
vrijeme i mjesto takvi da odgovaraju izvrenju. Ako se o svemu tome
vodi rauna, upoljavanje putem odreivanja dnevnih ili ciklusnih
poslova, ostvarit e eljene ciljeve.
Svako izostavljanje bilo koje od navedenih pojedinosti, oteat
e posao, poljuljati, razoriti ili poveati odstojanje izmeu njega i
izvrilaca posla.
Dijete, ili omladinac, mora sebi odrediti primarnu upoljenost,
a to je ibadet. Druga upoljenost je u ponaanju, trea je rad u krugu
porodice, etvrta aktivnosti u damiji, peta u koli ili na fakultetu
gdje se koluje, esta odnosi s drugovima, rodbinom i komijama,
sedma na poslu, osma je da prakticira pozivanje k Allahu, deveta da
nareuje dobro i zabranjuje zlo, deseta da sebi trai mjesto u borbi na
Allahovom putu kako bi Allahova rije bila iznad svega.
To je deset temeljnih dunosti kroz koje se dijete islamski
ispravno, zdravo i planski odgaja.
2. Kako islam usmjerava dijete

Cilj islamskog usmjeravanja je da dijete osnai na putu do
Istine, osposobi ga za pozivanje u Istinu, da strpljivo radi za nju, zbog
toga to je Uzvieni Allah slao Svoje poslanike i po njima objavljivao
Knjigu i mjere da ljudi budu pravedni i nepristrasni, a pravednost
je realizacija istine. Uzvieni Allah kae: Mi smo izaslanike Nae s
jasnim dokazima slali i po njima knjige i terazije objavljivali, da bi ljudi
pravedno postupali, - a gvoe smo stvorili, u kome je velika snaga i koje
!Judima koristi -, i da bi Allah ukazao na one koji pomau vjeru Njegovu
i poslanike Njegove kad ga ne vide. Aliah je, uistinu, moan i silan. 404
Islam nikoga ne oslovljava, a da od njega ne zahtijeva da bude
na strani Istine, da poziva u nju, da je preporuuje i bude joj privren.
Islam nikoga u tome ne poteuje sve dok je za to sposoban. Veina
islamskih opih i posebnih usmjeravanja vode ka tome.
Od vremena Poslanika, s.a.v.s., pa sve dok Allahovom voljom
bude ivota na Zemlji, muslimani to prakticiraju i prakticirat e,
404
Kur'an, A/-ljadi.d, 25.
310
strpljivo ustrajavajui i oekujui od Allaha nagradu, nastojei time
ostvariti sreu na ovome i Buduem svijetu.
Kroz sva islamska vremena, djela muslimana se ocjenjuju
preciznim mjerilima, a to su: razina privrenosti Istini, pozivanje u
Istinu, preporuivanje Istine i strpljivo ustrajavanje u njoj, jer istina
je Allah ili Kur'an ili cjelokupan islam, a pravednost je dio Istine.
Muslimani su bili slavni i vodei u vremenima u kojima
su bili privreni Istini, pozivali u nju, na njoj zasnivali svoj ivot
i civilizaciju. Kad tako nisu postupali, slabili su, bili poniavani i
udaljavali se od svog visokog civilizacijskog mjesta.
To su injenice o ijoj pouzdanosti ne eli raspravljati niko ko
zna Istinu, ko poznaje islam, ko ita historiju i sudi prema onom to
ita. Zato neprijateljima islama, uvijek i svugdje, nema nita pree
nego da muslimane odvraaju od Istine raznim sredstvima od kojih
su neka vidljiva, kao to su ratovi u kojima su muslimani poraavani
zbog toga to su ostavljali Istinu, a druga su skrivena, kao to je
zaokupljanje i zabavljanje muslimana onim za ta im se ini da je za
njih dobro, a u biti je za njih pogubno, tetno.
U osvrtu na naravi i kvalitet islamskog usmjeravanja djece i
omladine, govorit emo o etiri take iz ijeg razmatranja e se jasno
vidjeti da li islam na odgovarajui nain usmjerava muslimane uope,
a djecu posebno.
Te etiri take su:
a) odricanje od islamskih vrijednosti u nae vrijeme;
b) utjecaj zapadne civilizacije na muslimane u nae vrijeme;
c) posljedice koje muslimani trpe zbog utjecaja evropske
civilizacije;
d) praktini koraci na koje islam treba usmjeravati djecu.
a) Odricanje od islamskih vrijednosti u nae vrijeme

Vrijeme u kojem sad ivimo jeste doba u kojem se mnogi
muslimani odriu privrenosti vjeri, Istini, pozivanju k Allahu uz
strpljivo ustrajavanje na tome, zato to podlijeu utjecajima zapadne
civilizacije koja ih je prevarila u pogledu njihove vjere i obaveze,
311
Dr. Ali Abd al-1-faliin Mahmud
civilzacije koja im je umislila da je samo napredak i progres kretanje
u njenim okvirima koji se izjednaavaju sa civiliziranou, a to je
samo ljepota i sjaj ivota na ovom svijetu.
Uz zapadnu civilizaciju su vezane dugake, zamamne i varljive
prie proete navodnim kranstvom ije domete emo ukratko
saeti u onom dijelu koji se tie obmanjivanja muslimana korisnou
te civilizacije i mogunostima da ona zamijeni islamsku civilizaciju.
Izmeu evropske civilizacije i kranske vjere je voen straan
obraun. Zapoeo je s onim to se u Evropi nazivalo renesansom,
a to je razdoblje koje je zapoelo nakon okonanja, kako ga u
Evropi nazivaju srednjeg vijeka. To vrijeme se odlikuje pokretom
za oivljavanje nauka, umjetnosti i knjievnosti, a oznaeno je vrlo
esto i kao vrijeme obnavljanja i oivljavanja.
Drevni kranski teolozi su nauavanja vjere, koja izviru
neposredno iz Indila, gradili na osnovama helenskih filozofskih
teorija u oblastima nauke, umjetnosti i ivota. Tim teorijama su se
priklonili dotle da nisu vidjeli nita loe u tome da ostave i same
principe vjere ukoliko se kose s filozofskim nauavanjima. U skladu
s tim, kranski teolozi su svoje misli i filozofiju oblikovali na
tim osnovama shvaajui ih kao zdrave, kao da se o njima nema
ta raspravljati, a kamoli neto im prigovoriti. Tako su uspostavili
vrstu vezu izmeu kranstva i tih filozofija, dotle da su civilizacija,
politika, ekonomija, drutvo, misao, kultura, umjetnost i knjievnost
zasnivani na helenistikoj filozofiji, dajui joj svetost vjere.
Nakon razdoblja naunog preporoda ili obnove, te stare,
slabe, istroene, presahle filozofije, nemone da svojim pogledima
organiziraju ivot i pobude bujanja civilizacije, krenule su u
kritizerstvo prigovarajui crkvi za njenu vjeru, misao i aktere.
Sveenstvo nije moglo na to utjeti, pa je izmeu dvije strane krenula
estoka borba u kojoj je sveenstvo koristilo poziciju monika u
vjerskoj vlasti i politici, koristei to izdano im bi protiv njih bio
okrenut neki snaan dokaz. Pozivali su na skidanje glava nosiocima
naunog preporoda. Borba i neprijateljstvo su bili odluni. Strane su
jedna drugoj suprotstavljale svu raspoloivu snagu i neprijateljstvo,
dotle da ni nosioci preporoda nisu optube i sumnjienja sveli samo
312
na kranstvo i njegovo sveentvo, ve su zaostalost i okotalost
pripisivali svakoj vjeri, klevetajui ih sve magijom, krivotvorenjem i
neslaganjem s razumom i logikom.
Borba je na poetku bila intelektualna, nauna, da bi se
njeno poprite proirilo, produbilo i zahvatilo drutveni, politiki i
ekonomski sistem. Nije dugo potrajalo, a crkva je, voena pomuenim
razumom i logikom sveentva, oslabila pred estokim udarcima. To
je u biti dovelo do kobnih rezultata, iako se oni u oima preporodilaca
ine izvanredni. Najznaajniji rezultati su sljedei:
1. Eliminiranje vjere - svake vjere a ne samo kranstva - iz
organiziranja ljudskog ivota i zakonodavstva.
2. Svoenje vjere i pobonosti na individualno vjerovanje
ovjeka i samo pojedinano djelovanje.
3. Shvaanje da je svaka moralna vrijednost, iz ma koje vjere da
je proistekla, znak zaostajanja, pa zato treba ostati u krugu pojedinca,
izolovana od drutva.
4. Na tome je zasnivano irenje nevjerovanja u Uzvienog
Stvoritelja, liavanja vjere koja je kvalificirana kao znak dekadence i
zaostalosti.
5. Na tome se zasnivalo i shvaanje kod ljudi da je sve to
vjera preporuuje u vjerovanju, ibadetu i ponaanju samo po sebi
neprihvatljivo, a da je sve ono to donosi razum ili nauka sasvim
prihvatljivo.
6. Meu ljudima uope, a nekim uenjacima posebno, bilo je
rairene jasno negiranje svega to stoji van opipljivog, materijalnog
svijeta, odnosno negiranje Onostranog svijeta (gayb), a time i
negiranje Objave i Sudnjeg dana.
7. Na osnovu toga, meu ljudima je bilo rairene vjerovanje u
prirodu i prirodne zakone, kao i negiranje svega mimo toga.
8. Rezultat toga je bila rairenost ideja trojice mislilaca koji su
zlo i nesrea za cjelokupno ovjeanstvo, a to su:
- Hegel;
- Darvin;
- Karl Marks.
313
Iako su se razlikovali u obrazlaganju, sva trojica su imali slinu
filozofiju i cilj.
Dok je Hegel misaoni svijet i cjelokupnu civilizaciju uinio
popritem borbe na kojem novo potiskuje staro, to se odigrava
u svakom vremenu, a Darvin civilizacijsku misao i sve to je na
Zemlji kvalificira kao pravo i prednost jaega, usljed ega slabome
ne preostaje nita nego pokloniti se snanome, Marks cjelokupno
ljudsko drutvo posmatra kao poprite borbe a ne sklada, u kojoj do
izraaja dolaze egoizam i samoljubivost, da bi slabi bili poniavani
zato to su nemoni. Uenja trojice mislilaca: Hegela, Darvina i
Marksa, svim religijama i njihovim vrednotama su zadala udarce,
stavljajui zid ispred njih.
9. Nakon tih filozofija, meu ljudima je vodee mjesto imala
ideja da se odbace vjere, da se odbaci vjerovanje u Allaha i Sudnji
dan, da se odbace etike vrijednosti koje su pruali poslanici i
vjerovjesnici, da bi njihovo mjesto popunili poroci i negativna svojstva
koja poivaju na egoizmu, samoljubivosti, strastima i negiranju svega
to je vrijedno u etici.
10. Posljedicom toga, poljuljala su se etika mjerila i naela
politikog mira. Svijet je, a i muslimani kao njegov dio, uspostavio
politike reime zasnovane na naelima koji su se u cijelom svijetu,
na istoku i na zapadu, prouli kao:
- sekularizam;
- nacionalizam;
- demokratija.
Sekularizam, ukratko, znai da politika nema nikakve veze
s vjerom, ni s Uzvienim Bogom, niti s bilo ime to vjera nudi
drutvu, etici ili politici.
Nacionalizam, najkrae reeno, znai da narod zauzima mjesto
Allahovog zakona i Zakonodavca, a vrijednosti se mjere samo prema
tome koliko su u interesu i koliko koriste datom narodu, a to se
drugih naroda i nacija tie, oni i ne postoje.
Demokratija, pak, znai da narodne mase same sebi ureuju
zakonodavstvo, tako da javno mnijenje postaje primarno mjerilo
314
istine, da je sve to stie van javnog mnijenja nitavno, taman kad
bi dolo i od Boga ili iz vjere, jer za njih nema vjere mimo one koju
iznese veina zajednice.
Dakle, to bi mogla biti saeta pria o zapadnoj civilizaciji u
njenom razraunavanju s vjerom, sa svakom vjerom, a iznijeli smo
je da bismo se prisjetili njenih utjecaja na poraene i njoj potinjene
muslimane, koji zbog nje ostavljaju islamske vrijednosti kakve bi
trebale upravljati naim ivotom. Zato nam se ini da smo u pravu
kad kaemo da je vrijeme u kojem mi ivimo, vrijeme naputanja
islamskih vrijednosti u veini zemalja islamskog svijeta.
Usmjeravanja djece ili omladine u islamskim zemljama ne
moe biti osim ako se vrate privrenosti islamskim vrijednostima na
kojima poiva pristojan i ispravno usmjeren ljudski ivot.
To je prva taka koju muslimani trebaju znati da bi im koristilo
islamska usmjeravanje u ivotu.
b) Utjecaj evropske civilizacije na muslimane u nae vrijeme

Neophodno je da na poetku, bez oklijevanja, priznamo da je
evropska civilizacija danas vodea i da dominira u cijelom svijetu,
zapadnome i istonom, pa i u islamskim zemljama, kako na istoku
tako i na zapadu. Ovo zato to islamski svijet, kad se odrekao svojih
vrijednosti i svoje civilizacije, nije mogao izbjei upadanje u ake
neprijateljske zapadne civilizacije.
Ateistiki svijet - bivi Sovjetski savez - samo to nije pao
i gotovo sasvim upao u ake zapadne civilizacije. Pokoran, naglas
deklamire da je to njegov izbor u ime progresa.
Moramo to unaprijed, bez umiljanja, priznati, pogotovu zato
to to podupiru stotine dokaza i argumenata iz stvarnog i vladajueg
stanja muslimana u raznim karajevima svijeta.
Koje utjecaje je islamu suprotstavljena zapadna civilizacija
ostavila na muslimane cjelokupnog islamskog svijeta?
Ono to emo, uz Allahovu pomo, nastojati ukratko izloiti
u redovima koji slijede, jeste:
315
prvo: ukazivanje na razloge koji su zapadnoj civilizaciji
omoguili da na muslimane izvri tako snaan utjecaj;
drugo: vidovi ispoljavanja utjecaja koje muslimani trpe od
zapadne civilizacije.
Kad se radi o razlozima koji su doveli do utjecaja zapadne
civilizacije, ukratko emo ih izloiti kroz ono to slijedi:
1. Zapadna civilizacija je svoje velike oruane snage na grbai
islamskog svijeta drala vie od stotinu godina modernog doba i
kontrolirala cijeli islamski svijet.
2. Kontroliranje je ilo tokom nemoi muslimana, a posljedicom
naputanja vrijednosti vjere, njene etike i njene Istine. To je ono to
je dovelo do njihovog grupisanja i gubljertja poletnosti.
3. Napori zapadne, kolonijalistike civilizacije su se pojaavali
da bi oslabili otpor muslimana. Zasljepljivali su ih lanim sjajem i
krivotvorinama zapadne civilizacije, da bi se zadovoljavali zahtjevima
poriva i strasti.
4. Zapadna i prozapadna sredstva informiranja su radila na
pranju muslimanske pameti od svega to je islamska, da bi njegovo
mjesto zauzeli postulati te civilizacije, kao to su filmovi, pozorine
predstave, prie i lanci koji sadre drugaije vrijednosti i drugaiju
etiku.
5. Politike, drutvene i ideoloke represije su proizvele negiranje
vrijednosti obrazovanja, njegovih programa, ciljeva i sredstava kod
nas, tako da su nas, najvie to su mogle, udaljile od islama.
6. Uinila je sve to je mogla da bi pozitivistiki zakoni zauzeli
mjesto islamskog vjerozakona, a pravnici educirani na osnovama
zapadne kulture mjesto pravnika educiranih na osnovama islamske
kulture.
7. Zagovornici zapadne civilizacije su ulagali sav trud da ivot
muslimana oboje bojom te civilizacije u podruju politike, etike,
ekonomije, misli, kulture i svim drugim oblastima organiziranja
drutvenog ivota.
to se tie vidova manifestiranja utjecaja zapadne civilizacije
na muslimane, oni su mnogobrojni i duboko urezani. Tu rairenost i
316
produbljivanje je pomagalo to to su muslimani tada prolazili vrijeme
ivljenja u nezaustavljivoj dekadenci. Utjecaje zapadne civilizacije su
pretrpjeli ak i u temeljnim podrujima, tako da se oni u nekim
podrujima mogu jednostavno shvatiti, iako su se razgranali u stotine
vidova i oblika u kojima ih nije uvijek jednostavno uoiti.
Mi emo se ovdje zadovoljiti time da govorimo samo o
temeljnim podrujima u kojima je islamski svijet pretrpio utjecaje
zapadne civilizacije, izlaui ih sljedeim redom.
1. Vjera i pobonost
Zapadna civilizacija je do nas stigla liena vjere, prikraena za
pobonost, ne priznajui vjeru ni u emu osim da je uzrok zaostajanja,
nazadovanja i sputavanja uitaka i elja - do takvih zakljuaka su
ih doveli postulati kranstva sticani tokom niza stoljea u njenim
zemljama. U nama su ostavili te tragove toliko da smo sve vie
imali mogunost gledati muslimane, obrazovane posebno, kako
deklamiraju lanke i tumae ih napadajui islam, najsavreniju vjeru,
da je lokalna, regionalna vjera, koja ne moe odgovoriti promjenama
i potrebama za ivotnim uicima! Postale je sasvim jednostavno
meu ljudima od pera nai one koji podrugljivo kritiziraju vjerovanje
i vjeru, koji ismijavaju vjerovanje u Onostrani svijet.405
Jedna od greaka koja se dogodila mnogim nemarnim
muslimanima jeste to to su gradili vrstu sponu izmeu islama i
pogreaka nekih muslimana. Kako god bi pogrijeio ili zastranio
neki, bilo utjecajan musliman ili obian pojedinac, uradivi neto to
islam ne odobrava, uzvikivali bi: "E, ovo je islam!".
Neki zapadni pisci, pa i - na veliku alost - neki muslimanski
pisci, te greke pripisuju muslimanima u vremenima historijskog
zaostajanja, sa eljom da ljagu nabace na islam. Time su oni obmanuli
nemarne muslimane, dotle da pomiljaju kako privrenost islamu
vodi u greke svojstvene muslimanima koji grijee.
405
U najrunije to je pisano o tome moe se ubrojati roman jednoga engleskog
muslimana koji je naslovio Satanski stihovi (Ayat ay/iiniyya) u kojem je satiri
izvrgnuo islam, Poslanika, s.a.v.s., mnogobrojne islamske vrijednosti i svetinje.
317
Dr. Ali Abd al-lfalim Mahmiid
Ove pogreke su unesene u programe obrazovanja veine
islamskih zemalja, jer su kolonijalisti dugo kontrolirali obrazovanje
i pamet uenika punili krivotvorinama, a uenici su bili opinjeni
sjajem udbenika. Djeca su sve iz njih prihvaala vjerujui u neistine.
Kad su postali zreli ljudi, od kojih su neki bili pisci i novinari, te
besmislice su irili koristei pri tome sredstva informiranja nad
kojima su upravo oni imali kontrolu.
Izmiljotine i neistine su imale svoje organizacije i ljude koji bi,
kad se osjete snanim, naglas znali uzvikivati: "Vjera je zaostajanje,
nazadovanje, okoavanje i sputavanje razuma.", a kad bi se osjetili
slabijim, govorili bi: "Pobonost je privatna stvar koju prakticira
pojedinac, izolovan od drutvenog, politikog i ekonomskog
ivota.".
U nekim zemljama islamskog svijeta, uz te izmiljotine su stale
vlade i vladari koji su proganjali svakoga ko je privren islamu i radi
na njegovom oivljavanju u srcima ljudi, na njegovome obnavljajnju.
Da bi se na njih osvetniki obruavali, gradili su zatvore i istrane
centre, a sredstva informiranja su prijetila pobonima i vjeri
privrenima.
2. Etika
Zapadan civilizacija je uspjela islamski svijet svojom etikom
odorom zaogrnuti zahvaljujui, ne samo politikoj ve i drutvenoj,
misaonoj, kulturnoj, informatvnoj i obrazovnoj kontroli nad njim.
Kaemo svojom etikom odorom zato to je to etika koja ne zna
za vrline i red u ponaanju, ve samo udovoljava tjelesnim porivima
u ime line slobode, koja odgovara zastranjivanju misli u ime slobode
miljenja i odaziva se pozivu na strana meusobna razraunavanja u
ime linih prohtjeva. Toj etikoj odori su pogodovali otvori kroz koje
su u islamski svijet prodirali utjecaji, a mi emo istaknuti sljedee:
a) ena kao iskuenje za mukarce. Ta civilizacija je enu na
najruniji nain iskoristila da pomou nje iskvari etiku drutva,
tako to ju je liavala odjee dio po dio, da bi je, nakon toga, liila
stida, opreza i ednosti. Bacila je enu pred mukarca obuzetog
strastima. Dolo je do mijeanja mukaraca i ena. ene su bile
318
najprije slobodne plesaice i zabavljaice, a nakon toga je krenulo
bludnienje i nepristojno ponaanje onih pojedinaca koji nisu bili
zakonom sankcionirani sve dok je ena pristajala na to to joj je
civilizacija pruala u ime napretka, kulture i line slobode.
b) Vino, kao majka svih velikih grijeha, uz to to oduzima pamet,
novac i ljudsko dostojanstvo, vue i u najtee prekraje i nedjela. Zato
se kod nas naziva majkom velikih grijeha. Sad u mnogim islamskim
zemljama gledamo birtije u kojima se pije vino, koje drava titi i
podrava.
c) Kockanje kao neto to je Allah zabranio, zato to je
bespravno uzimanje tueg novca, te zato to vue u druge prekraje.
Neoekivano je to to mnoge islamske zemlje doputaju da postoje
mjesta na kojima se prakticira kockanje.
d) Pjevanie i ples kao ono to pobuuje porive i grupie ljude
u izazivanju ljutnje Uzvienog Allaha, svejedno je li ples orijentalni
ili zapadni, kako se inae dijeli. To su uvodne radnje bludnienju, a
ponekad i samo bludnienje.
e) Razna zajednika fJroslavlianja mukaraca i ena. To su razne
1
radnje koje se prakticiraju kroz razliite vidove okupljanja i pod

raznim kulturolokim ili drutvenim atributima i nazivima, kao to
je, npr., klub "Rotary'' i sl.
Da bi sinovi islamskog svijeta, pogotovo odrasli i odgovorni
ljudi, postali progresivni i napredni, neophodno je da se u svome
etikom odgajanju prihvate postulata zapadne civilizacije. Tako bi
se ta zaraza prenijela s najvie klase na srednju, pa sa srednje na
narodne mase tako da bi to postala obino muslimanskom svijetu,
neto emu ne bi pruali otpora niti bi se suprotstavljali. Onoga ko
bi se tome suprotstavljao nazvali bi ga zaostalim, ili reakcionarnim,
ili religioznim.
3. Misao i kultura
Evropska osvajaka civilizacija je uspjela ovladati obrazovnim
ustanovama u veini islamskih zemalja. Zato je uspjela oblikovati
misao muslimana i obojiti je prema svome ukusu, putem svojih
obrazovnih programa, bez ikakve kontrole i nadzora. Kako je i
319
Dr. Afi Abd al-lfaliin Mahmiid
mogao onaj ija zemlja je okupirana neprijateljskom vidljivom ili
nevidljivom vojskom neto kontrolirati ili nadzirati? Obrazovne
ustanove su nastojale presuditi svemu to je islamsko, da njegovo
mjesto zauzmu postulati misli, nauke i spoznaje protivni islamu.
Kontrola nad obrazovnim ustanovama je bila dobra prilika
da sve vane funkcije u dravi poveu s tim ustanovama i onima
koji se u njima obrazuju, dotle da su i strane kole zduno uzele
uea u njihovom radu, okrenutom protiv vjere i jezika zajednice
u mnogim zemljama islamskog svijeta, koristei svrenike tih kola
kao zagovornike kojima se daje obilna opskrba i namjenjuje vaan
poloaj.
Islamsko obrazovanje se, npr. u Egiptu, svelo samo naAl-Azhar,
kao i na sline visoke kole drugdje u islamskom svijetu, samo to
i ove obrazovne ustanove nisu bile sasvim poteene iskrivljavanja i
deformacija. Na Al-Azhar i njegove svrenike su se okretali napadi,
kritike i uvrede. Svrenici su na njemu radili drutveno nevane
poslove, a vani poslovi su bili rezervirani za svrenike drugih
univerziteta, a u skladu s tim, svrenici Al-Azhara su dobijali manje
plae.
Prirodno je bilo da mladi u islamskom svijetu, ne samo prihvate
visoke kole i univerzitete koje vode njihovi svrenici, zaposjedajui
vane funkcije u njima, i imaju dobre plae ve je to narod motiviralo
da nastoji svoju djecu kolovati u stranim kolama. Ljudi su se poeli
u tome natjecati, a to jo i sada ine.
Kad su neke zemlje islamskog svijeta uspjele ostvariti izvjestan
stepen samostalnosti, kad su stekle pravo da same iznesu programe
obrazovanja, nisu mogle rijeiti se tih iskrivljenih i deformiranih
programa.
U svakom sluaju, neprijatelji su osnivali kole koje su
upotpunosti ispunjavale njihove ciljeve, od kojih su neke nazivane
kolama za jezike, druge su pripadale crkvenim zajednicama, a
tree znamenitim linostima iz Evrope. Te se kole jednako nisu
zadovoljavale samo uenjem stranog jezika, ve su irile zapadnu
misao i kulturu, obrazujui ljude koji su unekoliko stranci, najprije
u odnosu na svoju vjeru, a zatim i za svoj zaviaj. Sve koji su se
320
obrazovali u tim kolama, fakultetima i univerzitetima, kao
primjerice na Amerikom univerzitetu, ekale su vane dunosti s
kojima su dobijali velike plae, a odatle su bili kasnije raporeivani
na najvanije funkcije u svojim dravama, jer su zastupnici istinskih
gospodara tih zemalja. Svako ko se obrazovao u takvim kolama,
fakultetima i univerzitetima, bio je pojedinac koji upropasti vjeru, a
zatim i porodicu.
Ta pojava je, bez izuzetka, prisutna i u nae vrijeme u svim
zemljama islamskog svijeta. Nismo uli za neku vladu u bilo kojoj
islamskoj zemlji da je izdala nalog o zatvaranju tih kola ili ih
obavezala da primjenjuju zaviajne obrazovne planove i programe,
uprkos posvjedoenim nedostacima postojeih programa. Cak ni
one zemlje koje su oglasile primjenu islamskog vjerozakona se nisu
osmjelile donijeti takve odluke.
Sve navedeno je doprinijelo deformiranju misli, kulture,
ukusa i shvaanja, te udaljavanju muslimana od islama i njegovih
civilizacijskih tekovina.
4. Pravni sistemi i zakoni

Ova osvajaka civilizacija je u veini zemalja islamskog svijeta
uspjela otjerati reime i zakone koji izviru iz islamskog vjerozakona,
da bi na njihovo mjesto uvela pozitivistike sisteme i zakone koji izviru
iz nazora razdoblja evropske renesanse ostvarene na suprotstavljanju
religiji i etikim uzusima za raun line slobode.
Svaka razumna i obrazovana osoba sasvim pouzdano zna da
promjena pravnog sistema i zakona ne znai samo postavljanje jednog
pravnog sistema na mjesto drugog sistema ili zakona, ve promjenu
drutva i vladajuih vrijednosti u njemu, zajedno s promjenom
filozofije na kojoj poivaju drutveni, etiki kodeksi, pa i svih vidova
manifestiranja civilizacije udatom drutvu.
Shodno tome, ono to se desilo u zemljama islamskog svijeta
promjenom pravnog sistema i zakona jeste katastrofa po svim
mjerilima, budui da je to dovelo do zamjene islamskog zapadnim
drutvom u podruju etike, obiaja i tradicije, kao i kad se radi o
uvaavanju pravnog sistema i povinjavanja zakonu.
321
Neprijatelji islama su potpomagali promjene pravnih sistema
i zakona u naim dravama, osnivajui kole i fakultete koji su
nosili nazive pravne kole ili pravni fakulteti, pridodavi im znaaj
i prodornost paralelnu s onim to se oekivalo od vanih i opasnih
promjena.
Pravni fakulteti su pridruivani univerzitetima u zemljama u
kojima su bili osnovani univerziteti i na njima su, u poetku, nastavu
izvodili stranci, nemuslimani. Nakon toga, izvodili su je oni koji su
se na tim fakultetima obrazovali i bili upuivani na specijalizaciju u
zapadnim zemljama, da bi se vraali kao zadojeni zapadanjaci, koji
u svemu podstiu Zapad i sve to propisuju njegovi pravni sistemi i
zakoni.
Na tim fakultetima su djeca muslimana obrazovana na
graanskim, krivinim i obiajnim zakonima, a u srca polaznika
nastave je usaivano shvaanje da donoenje zakona ne pripada
Allahu, ve onima koji donose ustave. To su oni koji mogu rei
da je neto dunost, dozvoljena radnja ili zabranjena radnja. Oni
koji za poinjeni prekraj biraju kaznu, koji definiraju prekraje,
odnosno prekrajima kvalificiraju neke postupke, dok pak neke
druge ne kvalificiraju prekrajima nesmatrajui da u njima ima neto
nedolino, premda su to oiti prekraji.
Svemu tome su studente muslimane uili bez osvrtanja na to da
li se kvalificirani prekraj ubraja u ono to je Allah strogo zabranio.
Kad su za neto tvrdili da nije prekraj, nisu se rukovodili time je li
to Allah dozvolio, kao to se ni prilikom predlaganja kazne za neki
prekraj, nisu osvrtali na to je li odmjerena u skladu s onim to Allah
propisuje za takav prekraj.
Na svemu tome su se u islai;nskim drutvima stekle okolnosti
koje su dovele do stavljanja van snage islamskog vjerozakona
prilikom donoenja presuda u sporovima meu muslimanima. Takvi
su sljedei primjeri:
Prvo - Van snage su stavljene erijatske kazne, kao to su:
kazna za krau, kazna za otimainu, kazna za blud, kazna za pijenje
alkohola, kazna za klevetu. Na njihovo mjesto su uvedene sankcije
za koje se tvrdilo da su bolje od onih koje je Allah propisao! Tako
322
je prestalo kamenovanje i bievanje, jer je takav postupak prema
poiniocu zloina, u njihovim oima, "divljatvo", a iz vida se
isputala divljatvo poinioca dok je inio zloin.
ak i kazna ubistvom kao odmazda je stavljena van snage u
mnogim zemljama. Na njeno mjesto je uvedena doivotna zatvorska
kazna, tedei onoga koji nije tedio drugoga!
Drugo - Neki postupci koji se prema islamskim normama
smatraju zlim djelima, postali su dozvoljena djela, kao to su:
a) pijenje vina i drugih opojnih pia;
b) potvaranje potenih ena vjernica;
c) blud uz pristanak punoljetne bludnice;
d) kraa za koju nema ni u kom sluaju odsijecanja;
e) bludna radnja oenjenog i udate kao blud drugih, iako se
oenjeni i udata kamenuju do smrti, a drugi biuju sa sto udaraca;
f) oko kockanja se nikakva praina ne die sve dok se prakticira
u posebno namijenjenom prostoru;
g) otkrivanje dijelova enskog tijela za koje je Allah naredio
da se pokrivaju;
h) otkrivanje dijelova mukog tijela za koje je Allah naredio da
se pokrivaju;
i) poslovanje s kamatama u bankama koje su osnovale
muslimanske vlade;
j) i druge mnogobrojne pojave koje nismo u mogunosti ovdje
pojedinano navoditi.
Tree - U porodinim odnosima, mjesto islamskih naela su
zauzela neislamska naela, kao neka koja su, u mnogim zemljama
islamskog svijeta, uvedena u podruju sklapanja braka, zakljuivartja
razvoda, podizanja djece i dr.
etvrto - To se dogodilo i u raznim oblastima meusobnog
poslovanja, kao to su trgovina, ortakluk, isplaivanje, plaanje
unaprijed, zastupanje, vjerovnitvo, transakcije, napoliarstvo,
davanje u zakup, krvarina, naplata za prekraje i sl. Vezano za sve
to, mjesto islamskih vjerozakonskih propisa je zauzeo pozitivistiki
zakon.
323
Pozitivistiki pravni sistemi i zakoni, koje je zapadna civilizacija
unijela u veinu zemalja islamskog svijeta, krajnje su opasni i tetni,
jer se mogu smatrati nesumnjivim zlom po tome to se stavljaju
izmeu ljudi i pravnih propisa i zakona Njihovoga Gospodara, povrh
zabuna, lutanja i zabluda koje proizvode kod muslimana.
Djeca i mladi islamskog svijeta irom otvaraju oi pred tim
pravnim sistemima i tim pozitivistikim zakonima, prilagoavaju
im se i po njima postupaju, a ne razmiljaju o putu kojim e se njih
osloboditi kako bi njihovo mjesto zauzeli islamski pravni propisi i
islamski vjerozakon. To je jedna velika prepreka koja je postavljena
na putu rada za islam.
5. Politika
Ova ekspanzionistika civilizacija je donijela politike poglede
i naela koji muslimanima ni u kojem sluaju ne odgovaraju zato to su
proistekli iz sekularistike filozofije, neetikih vrijednosti i mjerila -
kako smo naprijed isticali - dok ivot muslimana u svakom podruju
- politikom, drutvenom, kulturnom, misaonom, ekonomskom,
vojnom, sportskom i svakom drugom - izvire neposredno iz
islamskog vjerozakona i sebi kri put na osnovama njegovih propisa,
odredaba i etikih normi.
Zapadna politika naela i teorije - kako smo na to naprijed
ukazivali - poivaju na mnogobrojnim osnovama, od kojih neke
podupire kapitalizam, neke socijalizam ili komunizam, a neke
feudalizam koji se odrao do naih dana. Sve osnove izviru iz
ateistike filozofije koja, ne samo da se oslanja na nacionalnost i razne
oblike demokratije ve to sebi postavlja kao cilj koji eli ostvariti.
Takve politike teorije su se snabdjele poznatim doktrinama
naeg modernog doba - priblino dva vijeka novije moderne historije
- meu kojima su najistaknutije:
- nacizam i faizam;
- komunizam i socijalizam;
- demokratija.
Ljudi su gotovo saglasni oko toga da je demokratija najbolja,
ljudima najkorisnija doktrina i najsposobnija da im ostvari slobode.
324
Iako je stvarnost koju je proivio Zapad iznevjerila ovaj slogan,
po tome to su neki zapadnjaci brzo iskuali ovu demokratiju. Na
vrhu ovih izazova je dola diktatura. To je samovolja koju vladar
provodi nad narodom pod lanom parolom "interesa naroda". To je
naziv iza kojeg se gaze prava naroda, kao i prava ovjeka pojedinca.
Zapadna civilizacija je upoznala razne oblike diktature, a
najpoznatije su:
- diktatura Napoleona Prvoga;
- diktatura Napoleona Treega.
Nije suvino istaknuti da je parola Francuske revolucije bila
"sloboda, bratimljenje i jednakost".
Neposredni proizvodi diktature su bili teror, muenje,
zatvaranje usta svakom ko je imao stav ili se i najmanje suprotstavljao
diktatoru. Diktature je, vjerovatno, proizvodila lina ili nacionalna
mrnja.
Na Zapadu je bilo nekoliko linosti istaknutih diktatora, koje
svijet nikad nee zaboraviti, kao to su:
- Polsedski u Poljskoj;
- Mustafa Kemal Ataturk u Turskoj;
- Primo de Rivijera u paniji;
- kralj Aleksandar Karaorevi u Jugoslaviji.
Meutim, najpoznatije diktature u Evropi su tri sljedee:
- Ruska diktatura, koju je uspostavio Lenjin 1923. godine, a
nastavili je Staljin, zatim Hruov, pa Brenjev i drugi, dok nije doao
Gorbaov, glasni zagovornik "perestrojke", koji je, uprkos isticanoj
ideji, diktaturu provodio nad nekim sovjetskim republikama,
naroito nad islamskim.
- Italijanska faistika diktatura, koju je uspostavio Musolini
1923. godine, kad je raspustio stranke, razraunao se s opozicijom i
zaveo mjere terora.
- Njemaka faistika diktatura koju je zaveo Hitler kad je
postao predsjednik drave, predsjednik ministarskog vijea i vrhovni
komandant armije, kad je raspustio stranke, zaveo teror nad narodom
i potpalio poar Drugog svjetskog rata (1939-1945).
325
Svaki politiki sistem ili politika doktrina su imali snaan
odjek u zemljama islamskog svijeta. Diktatura je tamo sebi svila
gnijezdo, izlegla i prevazila u ugnjetavanju i teroru one od kojih je
to preuzela.
Slobodno moemo rei - u tome nas podrava objektivna
stvarnost - da je vojna vlast u bilo kojoj islamskoj zemlji, tipian
diktatorski reim koji se zasniva na koncentriranju vlasti, guenju
stavova drugoga, raspuanju stranaka, ugledajui se na reim
ozloglaenog Mustafe Kemala u Turskoj ili na Musolinija, Hitlera,
Lenjina, Staljina, Brenjeva, pa i nekih drugih kao to je bio auesku,
ali Mustafa Kemal Ataturk ih je najvie zaludio, dotle da su neki po
kuama vjeali njegove slike i bez osjeanja stida uzvikivali koliko ga
cijene, potuju i uzimaju kao uzora u nainu vladavine.
Neke zemlje islamskog svijeta - kako same tvrde - ive po
sistemu demokratske vlasti, predsjednike ili kraljevske, porodine
ili plemenske. Pored svih negativnosti koje u sebi nosi demokratija,
ona je daleko od njih.
Sva ta politika naela i doktrine su protivne islamu. U
suprotnosti su s njegovim pravnim sistemom, propisima i etikim
normama. Sva ta politika naela i doktrine su nametnute zemljama
islamskog svijeta, nekad neposrednim, a nekad posrednim putem.
Bitno je u svemu to da u cjelokupnome islamskom svijetu nema
nijedan islamski sistem vlasti koji se zasniva na pravednosti,
savjetovanju i prosuivanju prema onom to je Allah objavio.
6. Ekonomija
Kako god joj se brojano poveavala nauavanja, ekonomija,
uglavnom, pripada politikom sistemu. U skladu s tim, ona moe
biti slobodna kapitalistika, dirigovana socijalistika ili ekonomija
koja u sebi kombinuje jednu i drugu.
Svi vidovi ekonomije, dakako, poivaju na sekularistikoj
filozofiji. Ni u emu se s islamom ne slau zato to su najvanija
naela ekonomije sljedee pretpostavke:
- vlasnitvo;
- slobodno trite;
326
- drutvena pravednost.
Sva ta naela zapadna civilizacija iznosi suprotstavljajui se
potpuno onome to je islam iznio u ekonomskom sistemu.
Bolje protumaeno to znai:
* Vlasnitvo koje zapadna civilizacija iznosi u kapitalistikoj
i socijalistikoj formi se razlikuje od onog to je islam iznio o
vlasnitvu. Kapitalizam koji ustanovljuje privatnu svojinu u svakoj
vrsti dobara, a ne priznaje zajedniku svojinu osim kad to zahtijeva
drutvena potreba, socijalizam koji ustanovljuje zajedniku svojinu, a
apsolutno ne priznaje privatnu svojinu, ve njeno priznavanje smatra
krenjem pravila, zajedno se ne slau s islamom koji ustanovljuje i
privatnu i zajedniku i dravnu svojinu u ravnotei i gipkosti proetoj
islamskim etikim normama.
* Slobodno trite koje nudi kapitalistiki i socijalistiki
sistem, takoer, je u suprotnosti s onim to iznosi islam, po tome to
kapitalizam dopua neograniene slobode, a socijalizam iskljuuje
i najmanju slobodu, dok islam slobode prua u okrilju mjerila koja
izviru iz uvjerenja, vjerovanja i privrenosti naelima islamske etike
i bontona.
* Slino je i s drutvenom pravednou koju zapadna civilizacija
iznosi sasvim drugaiju od drutvene pravednosti koju je iznio islam.
Bolje posmatranje moe pokazati da se one razlikuju u dvjema veoma
vanim osnovama, a to su:
- drutvena solidarnost;
- drutvena ravnotea.
Na dvjema navedenim osnovama poiva drutvena pravednost u
islamu, a to je pravednost koja u svom poimanju podrazumijeva objektivnu
stvarnost u kojoj bi ljudi trebali ivjeti ili u njoj stvarno ive.
Ovdje nema mjesta za detaljno obrazlaganje islamske drutvene
pravednosti i njene osnove na kojima poiva, ve u tome nudimo
mogunost da se uvidi steknu iz nekih naih djela i djela drugih
autora. 406
406
Od naih djela preporuujemo da se pogledaju: Alamiyya ad-da'wa al-isliimiyya,
Dar al-'Uqa'.?, At-taba'a al-talita, 1991/1404; Ma'a al-'aqida wa al-l)araka wa
327
Dr. Ali Abd a/-lfa/iin Mahmild
c) Posljedice koje muslimani trpe zbog
utjecaja zapadne civilizacije
Jedna od posljedica koje muslimani trpe zbog utjecaja zapadne

ekspanzionistike civilizacije jeste to to su irom islamskog svijeta
prevladavale dvije mone struje koje su imale snane utjecaje i
posljedice po muslimane, a to su:
- struja saivljavanja s zapadnom civilizacijom, prihvatajui
bez daha sve to ona donosi i bez obzira na jasne suprotnosti sadraja
te civilizacije s onim to je iznijela islamska civilizacija, poevi od
uvjerenja, vjerovanja, pa sve do obiaja, tradicije i naina ivota;
- struja apsolutnog odbijanja zapadne civilizacije i njene ponude,
zatvaranjem oiju i nepomiljanja ni na ta od onog to dolazi iz te
civilizacije, jer je ona zapadna, a to je dovoljan razlog.
Obadvije struje su ostavljale talog koji nije u interesu muslimana
u islamskim zemljama. To emo nastojati objasniti, da bi se moglo
shvatiti kako, ne samo djecu i omladinu ve i odrasle treba usmjeravati
prema razboritosti i svijesti koje mogu ouvati prihvatljivu sponu sa
savremenou koja se ni u emu ne kosi s vjerom, koja e donijeti
korist i zadovoljstvo. Islam nas je uvijek uio da tragamo za mudrou,
da otkrivamo istinu i da joj budemo privreni, jer "mudrost je za
vjernika, gdje god da je nae, njegova izgubljena stvar i niko nije
prei od njega da je uzme".
Ovdje emo, takoer ukratko, govoriti o nanosima dviju struja,

a nakon toga emo obrazloiti poziciju s koje bismo eljeli odrediti
se u suoavanju s tim strujama i njihovim nanosima, nadajui se da
tako moemo muslimane usmjeriti k onome to e im biti korisno za
ovaj i Budui svijet.
al-manhag l;ayr umma al;ragat li An-Nas, ami'a Al-Imam Mul,iammad ibn
Su' ud al-islamiyya bi Ar-Riya<;l, 1978/1398 1991/1412; Al-Mugtama' al-islami
(u pripremi). Od djela drugih autora preporuujemo: Sayyid Qytb, Al-'Adala
al-islamiyya; Ebu al-A'la al-Mawdudi:, Al-Ifarjara al-islamiya; Mul,iammad
Mul,iammad l:Iusayn, Ifup1nuna muhaddada min dal;iliha; Ebu al-A'la al-
Mawdudi:, Mafahim islamiyya; 'Ali 'Abd al-Wal,iid Wafi, Al-Usra wa al-mug
tama.'.
328
1. Struja saivljavanja s zapadnom civilizacijom
Ovu struju su formirali mnogobrojni ljudi u islamskom svijetu,
bez razmatranja sadraja zapadne civilizacije. To su veinom bili oni
koji su se obrazovali u skladu s zapadnim planovima i programima,
obraajui se zapadnim sredstvima informiranja.
Ova struja ima mnogobrojne tetne posljedice, od kojih

istiemo sljedee:
1. Udaljavanje misli zapadne civilizacije od vjere uope, a od

islama posebno. To je misao ije smo udaljavanje od istine i potvaranje
naprijed isticali. Ona se povinjava lutanju i zavoenju zbog pojava
specifinih toj civilizaciji, proizilih iz prekoraenja nadlenosti koja
su u ime vjere izveli crkva i sveenici.
To je dovelo do sumnje i zbunjenosti u pogledu islama kao vjere,
budui da historija islama nije znala za prekoraenja u vjeri u ime
vjere. Kad se dogodilo kakvo prekoraenje, ono je bilo u ime vladara
koji su prekoraivali. U tome je velika razlika izmeu kranstva i
islama. Druga razlika meu njima je u tome to uz pomo crkve
prekoraivanje vjere u ime vjere vre sveenici, odnosno kler koji
ima vlast nad crkvom, uglavnom i nad narodom, dok u islamu nema
sveenika, niti klera, kod kojeg narod trai utoite, ispovijedajui
grijehe i zadobijajui oprost, jer u islamu ne postoji neto tome
slino.
2. Muslimani koji su pripadali toj struji su podlegli pogrenoj

tvrdnji da vjera treba biti izolovana od ivota, jer je ona, kako tvrdi
zapadna civilizacija, iskljuivo privatno pitanje koje se treba drati
odvojeno od drutvenog, politikog, ekonomskog, misaonog i
kulturnog ivota.
Formiranje ove struje je presudno podsticalo to to je znatan
broj ljubitelja zapadne civilizacije, onih koji su u okrilju kolskih
planova i programa, u vremenu upravljanja situacijom u zemljama
islamskog svijeta tokom kolonizacije, bili stimulirani novcem, slavom
i vlau, a to je bila potirua opasnost po sve islamske vrijednosti.
3. Muslimanima u cijelosti pripada udio u vjetom pomaganju
zapadne civilizacije, time to su tu civilizaciju, slasti, uitke i
329
Dr. Ali Abd al-Jfa/iin Mahmitd
mogunosti obilnog stjecanja sredstva za ivot koje im ona prua,
prihvatili, a da nisu paljivo razmotrili ta ona sadri u sebi, da iz nje
preuzimaju kao razboriti ljudi koji motre i vide ta ima oko njih. To je
dovelo do toga da su se muslimani ili mnogi od njih preinaili u ljude
koje oblikuje materijalistika zapadna civilizacija, liena vjerovanja
u Boga i Onostrani svijet, koja ne pridaje znaaj vrijednostima i
vrlinama, koja na tim osnovama ljude uvodi u meusobna trvenja i
probleme oko ostvarivanja materijalnih ciljeva.
4. Mnogi muslimani su se zaglibili u barutinu bolesne misli
koja je poljuljala samopouzdanje aktera. Ti muslimani su se odluili
raditi tetno po svoju vjeru i sebe. Poeli su na svoju vjeru, njenu
koncepciju, sistem vrijednosti i etiku gledati oima onih koji islamskoj
koncepciji ele zavrnuti vrat kako bi je prilagodili novoj civilizaciji,
povrh toga to u odnosu na nju zauzimaju neprijateljska stajalite.
Kod takvih muslimana je dolo do promjene islamske koncepcije u
podruju drutva, politike, misli, kulture, ekonomije, odgoja i dr.,
zbog elje da islam dovedu u saglasnost s zapadnom civilizacijom.
Tako smo doli u situaciju da itamo, sluamo i gledamo:
- o demokratiji u islamu;
- o socijalizmu u islamu;
- o despotizmu uz pravednost, po emu se opisuje halifa U mar
ibn al-Kattab, r.a., za kojeg su neki voljeli rei da je bio pravedni
despot.
Da je ikad meu muslimanima vladao faizam i nacizam i
meu njima se ustalio kao to je meu drugima, ne bismo se udili
nekim piscima kad, piui, kau sljedee:
- islamski faizam;
- islamski nacizam;
- diktatura u islamu.
To sve to ujemo i vidimo ili to moemo pretpostaviti, ima
samo jednu poruku, a to je da potie od misaona i civilizacijski
ogranienih ljudi koji lutaju izgubljeni, daleko od islama.
5. Mnogi muslimani su se zaglibili u ivi pijesak usvajanja
obiljeja zapadne etike uz odricanje islamske etike. To je bilo neto
330
najgore to se desilo, jer odricanje od islamske etike nesumnjivo
znai i odricanje od ljudskih vrlina i visokih vrijednosti, kao dobrih
vodilja ljudima u radu za ovaj i Budui svijet.
Isto tako, kienje i usvajanje obiljeja etike zapadne civilizacije
nesumnjivo znai kienje i usvajanje poroka i materijalnih vrijednosti
koje od plemenitog ovjeka ine bie koje je najblie ivotinji.
U muslimanskim drutvima su se rairile niske etike
vrijednosti, kao to su: la, prevara, spletkarenje, obmanjivanje,
izdaja, zloba, nepravda, nasilje, sebinost, krivotvorenje, iako
zapadna civilizacija ponekad te loe osobine nije dozvoljavala u
svojim, zapadnim drutvima. Meutim, kad se radi o prostituciji,
nastranim oblicima seksa, pijenju alkohola i kockanju, to zapadna
civilizacija smatra linim pravom svakog ko to eli.
Za aljenje je to su sve te loe pojave danas rairene meu
mnogim muslimanima koji se povode za injenicom da zapadna
civilizacija to doputa.
2. Struja apsolutnog odbijanja zapadne civilizacije

To je struja koju ini znatan broj muslimana, a ogleda se u
odbijanju, u isti mah, zapadne civilizacije i svega to ima u njoj, sa
stajalita koje ponekad nema apsolutno nikakvog obrazloenja osim
to je to zapadna civilizacija, to je dovoljno.
To nerazumno odbijanje je rezultiralo loim nanosima i
tragovima u ivotu muslimana, od kojih moemo navesti sljedee:
1. Apsolutno odbijanje zapadne civilizacije praeno je gorljivom
privrenou islamskoj civilizaciji, to je samo po sebi dobro.
Meutim, ono to se iza toga deavalo s muslimanima, bilo je loe.
Preciznije kazano, privrenost islamskoj civilizaciji se nije ogledala u
odanosti svojoj civilizaciji iz vremena kad se ona irila, kad je utjecaj
vrila aktivno, irei Zemljom pravednost i progres, tokom tri prva
vijeka estitih predaka koja i Poslanik, s.a.v.s., hvali, ve se, na veliku
alost, ogledala u odanosti islamskoj civilizaciji iz 18. i 19. vijeka,
kad muslimani nisu bili na razini kojom ih obavezuje islam, kad
su prolazili period politikog slabljenja, civilizacijskog nazadovanja,
331
Dr. Ali Abd al-J:lalrin Mahmud
kad su neprijatelji islama i muslimana gospodarili mnogim zemljama
islamskog svijeta, deformirajui sve i svakoga u njemu.
To bi bilo ono to je znaajno vezano za odbijanje, to se tie
istinske privrenosti, a nije bilo dobro po muslimane.
2. Apsolutno odbijanje zapadne civilizacije je dovelo do toga da
su muslimani svoje misli pred svim to je korisno sputavali ukoliko
je dolazilo od te civilizacije, a posebno u podruju naunih otkria i
tehnologije.
Na primjer, niko ne treba sumnjati u korisnost elektrine
energije, inih i beinih veza, saobraaja, medicine, farmakologije,
veterine, poljoprivrede i industrije. Svejedno to su one u nae vrijeme
produkti zapadne civilizacije, treba li da se tim naukama i otkriima
suprotstavljamo zato to su produkti zapadne civilizacije? Moe li
to biti iija logika? Meusobna razmjena civilizacijskih tekovina je
poeljna sve dok ono to se preuzima ne stoji u suprotnosti s naelima
i vladajuim vrijednostima prilikom preuzimanja.
Sasvim je poznato, pojedincu i ummetu uope, da je zapadna
civilizacija, u razdoblju u kojem je muslimanska civilizacija bila
u procvatu, od islamske civilizacije preuzimala putem dodira s
muslimanima u paniji, Egiptu, Siriji, Siciliji. I razdoblje naunog
preporoda na Zapadu je pretrpilo utjecaje otkria do kojih su
muslimani stigli.
3. Apsolutno odbijanje svega to je donosila zapadna civilizacija,
bez povlaenja razlike izmeu onog to je u suprotnosti s islamom
i onog to nije, dovelo je do toga da su muslimani opisivani po
sputanosti, nazadovanju, civilizacijskom antagonizmu, da bi takvo
opisivanje, rijeima i perom zlobnih spisatelja bilo preusmjerene na
islam, a to je lana optuba, koja je u svojim nakanama nepravedna,
ali je i pored toga uspjela prionuti za neke nemarne. Ve smo naprijed
govorili da su oni koji prave razliku izmeu naela i ljudi, razboriti
i razumni, sasvim rijetki. Zato, onda, muslimani koji zapadnu
civilizaciju apsolutno odbijaju, pruaju mogunost da se njihovoj
vjeri upuuje takva optuba?
Povrh toga to su se odricali onog to je korisno iz naslijea
ljudskog uma kao najvee blagodati koju je Allah darovao
332
ovjeku, makar to bili specifikumi i produkti zapadne civilizacije,
najjednostavnije to se za one koji a priori odbijaju moe rei jeste to
da su bili nesvjesni blagodati koje ih okruuju, a nisu u suprotnosti
s islamom.
***
Rezultati dviju struja nisu, ni u kojem sluaju, bili u korist
muslimana. Zato su muslimani s zapadnom civilizacijom proli
tee nego to su proli s bilo kojom drugom civilizacijom od koje su
preuzimali ili joj davali tokom historijskih vremena.
Sredina i umjerenost su uvijek poeljni u ophoenju s ljudima
i stvarima, kao i u preuzimanju od drugih civilizacija.
Nakon osvrta na liavanja islamskih vrijednosti u nae vrijeme,
primanja utjecaja savremene zapadne civilizacije i rezultata koje
oni postiu kod nas, neophodno je da se upitamo kako islam treba
usmjeravati djecu i omladinu da bi vodili ivot ne udaljavajui se od
svoje vjere i vlastitih vrijednosti, neprihvaajui bez daha ponude
zapadne civilizacije i ne odbijajui iz nje bez istinskog opravdanja!?
d) Praktini koraci na koje islam treba usmjeravati djecu

Razgovor o tim koracima nas obavezuje da upoznamo vrste
postojeih slabosti kod muslimana, ustanovimo ih da bismo, nakon
toga, znali kako islam moe usmjeravati djecu i omladinu da
otklanjaju slabosti.
Islamska odgajanje otklanjate probleme, dijagnosticira njihove
uzroke, lijei i iskorjenjuje ih. Ono obuhvaa radnje koje predstavljaju
uvod u usmjeravanje mladih prema onom to koristi na ovome i
Buduem svijetu.
Islamskom odgoju je neophodno priznati neke vrste slabosti
muslimana, kritiki se postaviti prema njima, dobro ih prouiti,
ukazati na njih i upozoriti na opasnosti od njih, pa da ih tek nakon
svega toga pone otklanjati.
Mi emo pokuati ovdje navesti poneku vrstu slabosti i izloiti
njihove dimenzije, da bismo, nakon toga, govorili o islamskom
usmjeravanju i njihovom otklanjanju, saniranju i iskorjenjivanju
333
njihovih uzroka. U najskromnijoj varijanti, iznijet emo neke
pretpostavke o iskorjenjivanju uzroka.
Koje vrste slabosti postoje kod muslimana zbog dodira s
zapadnom rivalskom civilizacijom?
Vrste slabosti kod muslimana i islamska

usmjeravanje u njihovom otklanjanju
Prvo - To je slabost koju je kod muslimana proizvela zapadna
civilizacija u podruju vjerovanja, budui da je ona nastojala
muslimane udaljiti od islama, sijui po putu do njega sumnje i
nejasnoe koje mogu iskriviti vjerovanje. Ako kaemo da je zapadna
civilizacija na islam vrila jurine napade da iskrivi vjerovanje, ne
pretjerujemo niti govorimo ita to ne odgovara stvarnom stanju.
Kampanja iskrivljavanja je ciljala vjeru, Muhammeda, s.a.v.s.,
plemeniti Kur'an, asni Poslanikov s.a.v.s. sunnet i prosvijetljeni
Poslanikov, s.a.v.s., ivotopis. 407
To je jedna od slabosti, a lijek joj moe biti:
* Ne znamo za djelotvorniji lijek ovoj slabosti nego to je to
da se musliman vrati islamu, da sebi vrati vjerovanje preieno
otklanjanjem svih sumnjiavosti, zatieno od spoticanja o nejasnoe,
ozbiljnim naunim istraivanjem i prouavanjem, kojeg se trebaju
poduhvatiti ozbiljni islamski uenjaci, koristei u onom to piu
Allahovu Knjigu, Poslanikov, s.a.v.s., sunnet i Poslanikov, s.a.v.s.,
bogati ivotopis.
*Neophodno je i da se u vraanju muslimana islamu susteknu
napori kue, kole, mekteba, damije, ulice, klubova i prigodnih
okupljanja.
* Uz navedeno, neophodno je i da se otkrivaju pomagai
protivnika u muslimanskim zemljama, uz prosvjetljivanje uma
neupuenih i nemarnih muslimana, bili oni vladari ili podinjeni.
407
Vie o tome pogledati nae djelo Al-Gazw al-Jikri wa ataruhu fi al-mugtama'
al-islmi, Dar al-manar al-l:.1adila, At-taba'a al-talita, 1989.
334
Drugo-To je slabost u islamskoj misli koju vidi svako ko ima
oi, budui da postoji opa kriza islamske misli koju moe negirati
samo onaj ko nije u stanju ita uoiti.
Kriza te misli ima razmjere koje je vrlo lahko primijetiti, a
uopeno se moe saeti zaokupljenou muslimana korom umjesto
srikom, te sporadinostima umjesto sutinom. U prilog tome
navodimo neke primjere:
1. Zaokupljenost muslimana danas pitanjem hilafeta oko kojeg
su sporovi nastali jo u prvom razdoblju islama, uz elju nekih da
legaliziraju stavove jedne, a van snage stave stavove druge strane, te
optereenost u skladu s teinom tereta sporova, to nas obavezuje da
se danas pitamo:
- ko je taj to oivljava naklapanje oko nasljeivanja hilafeta
vezano za stavove nakon ijeg iznoenja je prolo vie od
trinaest vjekova?
- ko su oni koji su pisali knjige o tim sporovima?
- kolike su razmjere pomoi te literature i autora islamu i
interesima muslimana?
- kakav je utjecaj nekih orijentalista u oivljavanju tih
problema?
- ko su muslimanski pisci koji oponaaju orijentaliste?
- kakva je kultura nekih pisaca muslimana?
- gdje su ti pisci provodili vrijeme dok su se kolovali, gdje su
stjecali nauna zvanja?
- zato neki od tih pisaca zauzimaju visoke poloaje u dravama
u kojima ive?
Nemaju li nastojanja da se historijski sporovi oive cilj da se
muslimani ne bave protivnicima, ve sobom; da ne ine nita kako bi
popravljali stanje vezano za krizu misli. Naravno, tu se radi o veoma
tekoj krizi misli!
Nije li sr krize misli kod muslimana danas to to se
zadovoljavaju svojom slabom, nezdravom, siromanom i nemonom
sadanjou, a bave se, kako su to nazvali neki spisatelji "velikom
335
kunjom", sporom izmeu Alije, r.a., i Muavije, r.a., zasjedaju i
raspravljaju da utvrde ko su ubice Osmana, r.a!
Pogledate li imena onih koji su pisali o tim temama, shvatit
ete razmjere njihove pomoi i pripadanja islamskom ummetu!
2. Zatim rasprava koja se u mnogim zemljama islamskog
svijeta i danas vodi oko imameta i imama, koja je vodila ili jo uvijek
vodi u raskidanje jedinstva muslimana, dijelei ih na iije i sunnije.
- Ko su ti koji tu misao oivljavaju u nae vrijeme?
- Ko su ti koji muslimane, zaokupljajui ih tim problemima,
odvraajui od ivotnih problema u savremenoj politici,
ekonomiji, oslobaanju od vidljivih i nevidljivih, nametnutih
stranih utjecaja?
- Ko su ti koji piu o tim pitanjima, podstiu ih, obilno troe na
izdavanje tih knjiga i dijele ih besplatno?
- Ko su ti fanatici koji fanatike predvode u meusobnim vojnim
sukobima muslimana?
- Moe li razum jednog muslimana prihvatiti da se muslimani
meusobno sukobljavaju zbog mezhebskih razlika?
- Nije li to sr krize misli koja iri svoje refleksije iz politikih
kriza svojstvenih danas islamskom ummetu?
3. Tu je i jalovo raspravljanje oko poimanja dogovaranja (ura)
koje pokreu neuki i prostaci, to islamskom ummetu nanosi tetu
i opasnosti. Kako nai dovoljno vremena, truda i energije potrebnih
u pruanju odgovora na tako naivno pitanje, koje zaokuplja tako
naivne ljude, a to je pitanje: "Da li je savjetovanje obavezno ili
neobavezno ?".
- Kako se moemo baviti time, a protivnik na nas uvijek paljivo
motri? Ne samo to nam je zamalo oteo dom, ve nam odreuje
zalogaje u preivljavanju, odreuje koliko emo vode popiti,
na kapi nam odreuje troenje nafte i liava nas raspolaganja
svojom zemljom!
- Ko je taj kome koriste duboke polemike rasprave za koje se
najjednostavnije moe rei da nisu u slubi savjetovanja?
336
- Nije li dovoljno akterima tih nebuloznih rasprava to to
Uzvieni Allah vjernike hvali zato to se u poslovima svojim
dogovaraju. 408
- Da ne bi vodili tu besplodnu raspravu, nije li im bilo dovoljno
to to je Uzvieni Svome nepogreivom Poslaniku, s.a.v.s.,
naredio da se savjetuje sa svojim drugovima: i dogovaraj se o
tome s njima. 409
- Nije li samo ovo dovoljno da se ura shvati kao temeljna osnova
na kojoj poiva prosuivanje u islamu?
- Nema li u svemu istaknutom dovoljno dokaza da se treba
kloniti besplodnog raspravljanja?
4. Tu je i problem shvaanja kod nekih da je podruje idtihada
zakljueno, da se muslimani danas ne trebaju baviti idtihadom u
onome to nije definirano, jer su izgubili sredstva idtihada, kao da
su ta sredstva ekser koji je pao na dno mora, kao da je ljudskoj pameti
danas neostvariv.
- Ko je taj ko je pokrenuo takvo pitanje i od toga nainio
problem oko kojeg se u pisanju natjeu nekad neuki, a drugi
put zadrti?
- Ne prolaze li svi takvi krizu misli koja ih odvraa od dunosti
prema islamskom ummetu?
- Kako neki muslimani mogu tvrditi da je van snage stavljena
jedna od najvanijih osnova islamskog vjerozakona - idtihad?
Da je tako, ta bi radili muslimani u vezi s onim to je podlono
promjenama, a nije definirano odredbama?
5. Tu je i razgovor o suverenosti - suverenost je rije koja nam
je stigla od drugih, a u opticaju je ne nalazimo u naoj kulturnoj
historiji - koja za sobom povlai problem utoliko to je suverenost
svojstvena jedino Allahu, budui da nijedna vremenski limitirana
vlast ne moe biti suverena.
- Nije li to nekakav vid pribliavanja u poimanju izmeu
islamskog sistema vlasti i onoga to je zapadnjacima bilo poznato
408
Kur'an, A-ii.rii, 38.
409
337
u najteim uvjetima i najgorim vremenima - u srednjem vijeku
- kao vjerska vlast ili teokratija, kako su je tamo nazivali?
- Ima li u islamskoj vlasti, nakon Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,
voe koji uputstva dobija s neba, koji je poteen grijeenja, koji
ljude kuda eli vodi s dokazom da je voa koji se ne koleba, jer
uputstva <lobija s neba?
- Ko je taj to moe tvrditi, a ima zdrav razum, da u islamu postoji
sveenstvo ili sveenika vlast nad ljudima u ime islama?
- emu povlaenje ovog cjelokupnog problema, ako za sobom
nosi ive tekoe koje mogu zaokupiti panju muslimana?
6. Tu je i korienje naziva demokratija kao zamjena ili
izjednaavanje sa savjetovanjem (ura) u islamu. Nije li u tome dokaz
naivnosti i neukosti koje potvruju da muslimani danas prolaze
krizu misli?
Cilj savjetovanja kod nas je da se upozna Istina njezinim
traenjem kod sposobnih koji mogu na nju uputiti, kao to iz toga
slijedi obaveza da se Istina slijedi nakon to se upozna, bez obzira na
to ta u tom domenu prakticiraju njihove demokratije.
- Ko su ti koji povlae takva pitanja i takve probleme?
- Ko su ti koji ele o njima dugo raspravljati ne ostavljaju ih da
bi se bavili neim korisnijim i preim?
- Ko su ti to islam ele kvalificirati kao demokratiju?
- Ko su autori sastava na temu Demokratija u islamu, Socijalizam
u islamu i Ebu Zarr awwal itiraki ji al-islam (Ebu Zerr prvi
socijalista u islamu)? Nisu li takvi prolazili krizu misli u vrijeme
kad su to pisali!?
Ukratko kazana, islam ima sud, odnosno predstavu o svemu
to zanima ljude na ovome i Buduem svijetu, kao i predstavu o
rjeenju svakog problema koji im se isprijei. On ima sistem i
koncepciju. Izlazak iz jednoga i drugoga u pojedinane, parcijalne i
marginalne probleme i pitanja razlikovanja jeste sutina krize misli
koju muslimani danas proivljavaju, prihvaajui time upravo ono
emu ih zapadna civilizacija eli dovesti. Islamska usmjeravanje u
lijeenju tih slabosti je poznato. Na njega smo ukazivali kad smo
338
govorili o islamskom odgajanju djece u prva tri odjeljka prethodnog
poglavlja. Sr tog usmjeravanja se sastoji u tome da se muslimani
bave sutinom na raun sporadinosti, onim to koristi na raun
onog to ne koristi, onim ime je Allah zadovoljan na raun onog
ime On nije zadovoljan.
Tree - To je slabost u poznavanju islama i njegove historije,
a kako je mogue zamisliti da muslimani danas o islamu znaju
samo neto malo s povrine, neto povrno iz vjerovanja, ibadeta,
ponaanja i dugih islamskih propisa, u vrijeme dok o organiziranju
vlasti i politike na Zapadu znaju znatno vie.
- Nije li to neobino, neto to izaziva uenje?
- Nema li iza tog sljepila neprijatelja koji zorno motre na islam?
Mi imamo skromno iskustvo iz putovanja po zemljama
islamskog svijeta tokom kojeg smo se mogli uvjeriti u to kako
muslimani ne poznaju islam, to izaziva zbunjenost.
- Vidjeli smo jednog imama kako vjernike predvodi na namazu
stojei iza njih!
- Vidjeli smo i jednog imama kako vjernike na namazu predvodi,
a ne ui Kur'an ispravno, ve grubo grijei!
- Vidjeli smo muslimane koji klanjaju farzove, a od abdesta ne
znaju nita, osim to lice pokvase vodom!
- Vidjeli smo muslimanke kako klanjaju, a znatan dio tijela im
je otkriven!
Nepoznavanje islama u podruju vjerovanja, ibadeta i ponaanja
predstavlja krizu islamske misli, u kojoj uestvuje svako ko ita zna
iz vjere, a tome nikoga ne obuava i ne iri gdje bi to mogao.
Nepoznavanje historije islama, Vjerovjesnikovog, s.a.v.s.,
ivotopisa, te ivotopisa njegovih drugova, katastrofalno je
evidentno.
- Ko je taj to stoji iza liavanja obrazovnih programa u veini
islamskih zemalja interesiranja za Vjerovjesnikov, s.a.v.s.,
ivotopis?
- Ko je taj to historije drava i naroda, dakle lokalne historije, u
obrazovne programe uvodi vie nego historiju islama?
339
Dr. Ali Abd al-lfalrm Mahmild
Islamsko usmjeravanje u otklanjanju tih pojava jeste osvrt na
obrazovne programe u muslimanskim zemljama, kako bi islam,
Poslanik, s.a.v.s., njegovi drugovi i historija islama nali odgovarajui
dio u njemu. To je prvi korak, nakon kojeg bi trebali uslijediti koraci
naprijed isticani kad smo govorili o nunosti usaglaavanja napora
kue, kole, damije, ulice, kluba i svakog muslimana koji je na svoju
vjeru ljubomoran.
etvrto - To je slabost u razumijevanju usklaivanja
izvornosti i savremenosti, zbog toga to u redovima muslimana ima
znatna populacija irokih masa koja je odgajana i rasla u okrilju
vladavine neprijatelja nad islamom, putem obrazovanja na njihovim
programima, pred njihovim nastavnicima, s njihovim ciljevima i
sredstvima. Mnogi takvi muslimani, na osnovu onog ime su zadojeni
iz zapadne civilizacije, istiu potrebu da se ostavi sve staro, odnosno
izvorno, zbog toga to se kosi s novim, odnosno savremenim.
Ako su to zapadnjaci rtvovali, oni su staro odbili zato to su od
njega estoko patili i u ime toga, uz skupocjene rtve, odbacili najvee
vrijednosti. Staro je kod njih bila vjera ili crkva ili njeni ljudi. Svega
toga su se odrekli primajui novo ili savremeno koje im je potisnulo
te rtve. Ako su to zapadnjaci uradili tako, muslimani ne bi smjeli
isto uraditi, jer staro ili izvorno kod muslimana - ili ono stabilno
to nije podlono mijenjanju - a to je vjerovanje, klanjanje i etika, to
su velianstveni propisi, objektivni propisi za koje je nemogue da
ikome predstavljaju tekou ili nanesu tetu. Izvorno u islamu je ono
na emu se podie zgrada ljudskog drutva u najljepim uvjetima.
Islamski vjerozakon je, sve do danas bio i ostao sposoban
podizati tu zgradu, jer stabilni izvorni elementi sazdani u njemu
e postojati dok bude ivota na Zemlji i ovjeka na njoj. Kad bi
muslimani odbili tu izvornost, odbili bi ono to je za njihovo dobro
na ovome i na Buduem svijetu.
Meutim, islam ne odobrava odbijanje svega to je novo ili bilo
ta novo samo zato to je novo, jer novina, sama po sebi, nije neto
nepoeljno, neto prema emu islam ima poto-poto negativan stav.
Moda u tom novom ima neka korist za ovaj ili Budui svijet.
340
Islam sve novo posmatra da bi ga prihvatio ili odbio u skladu s
posebnim mjerilom, a to je pitanje ta ono sadri. Ako u njemu bude
neto to se kosi s islamom, odbija se, a ako ne bude, prihvaa se.
Savremenost u islamu nije nikakvo zlo, iako se izvornost
smatra dobrom. To to neki muslimani zaglibljeni u pogreke
zapadne civilizacije izvornost smatraju oponaanjem najstarijih,
preuzimanjem od njih i zadravanjem na onom na emu su oni bili,
nije korektno prema islamu, a nije ni prihvatljivo razumu i logici.
Izvorno u islamu je ono do ega je drao Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
njegovi drugovi i estiti preci. Oni su bili uz istinu, u okvirima onoga
to im je Allah propisao i to im je Poslanik, s.a.v.s., svojom praksom
preporuio. To izvorno u islamu je temelj i ni za koga nije pogreno
da izvornost prihvati u skladu s takvim razumijevanjem.
Ako je kod muslimana u nekim vremenima - nakon najranijih
predaka (sala}) - bio neko ko se ogrijeio o islam ili o istinu, to je
preuzimao sam na sebe. To se ne moe smatrati izvornim, nikom nije
dozvoljeno da ga oponaa, jer prekorauje ono to Allah nareuje.
Prema tome, budui da je tokom njih dolazilo do nekih
problema i shvaanja oko kojih se ljudi razilaze uprkos tome to
se tiu vjerozakona i istine, neka ranija vremena ne spadaju u
izvornost. Isto tako, bilo koja savremena novina, koja se ne kosi s
ispravnou vjerovanja, ibadeta, etike i stabilnim propisima u islamu,
postaje prihvatljiva sve dok muslimanima donosi neto korisno ili
od njih otklanja neto tetno. Islam, na tom planu usmjeravanja,
poziva na oslobaanje razuma od povoenja koja su uglavnom u
interesu neprijatelja samim tim to muslimane u ime savremenosti i
obnavljanja baca u zagrljaj neprijateljske zapadne civilizacije i u ime
izvornosti ih udaljava od islama i istine. To je najudnija slabost koja
se mogla dogoditi muslimanima! Raskidanje tog okvira, razvezivanje
toga konopca, ispravno prouavanje izvornosti i savremenosti, pravi
su lijek toj slabosti.
Peto - To je slabost odnosa pojedinca prema porodici. Skoro
je oigledno da se danas pojedinac grubo odnosi prema porodici.
Dok se kidaju porodine veze, pojedinac u tome utjecaje zapadne
civilizacije trpi posljedicom krenja etikih mjerila.
341
Zapadna civilizacija vrlo esto brak smatra tekim teretom i
za mukarca i za enu. U seksualnim odnosima koji se uspostavljaju
izmeu mukarca i ene mimo braka, pod nazivom line slobode,
mukarac i ena "kidaju stege i okove porodice". To je dovelo do
punjenja prihvatilita milionima djece razvrata koja ne poznaju
zakonitog oca, kao to esto ne znaju ni zakonitu majku, jer i majka
svoje dijete esto u porodilitu ostavlja, poto ne moe ponijeti teret
odgoja. Takvo dijete odgaja prihvatilite ili ga neko usvaja! Kako
izmeu takve djece i porodica moe biti ljubavi i privrenosti?
Danas na Zapadu djeca esto porodicama i oevima pripadaju po
nezakonitoj osnovi koja se ne zasniva na braku.
Ako je dijete prikraeno za zakonito majino okrilje i oevu
ljubav, to mu ne moe nadoknaditi prihvatilite niti otac koji ga je
usvojio, jer je oinstvo neto to je ovjeku uroeno, a sve to to
naruava, praeno je tekoama i problemima.
Za porodicu u okrilju evropske civilizacije rijetko se ima
potivanja i uvaavanja. Posljedina, porodica gubi sposobnost
usmjeravanja djeteta da prihvati plemenite etike vrijednosti. To vrlo
esto vodi u otuenost djece od porodice, a ta zaraza se, u vremenu
u kojem ivimo, prenosi i u muslimanski ummet.
to se tie porodice u islamu, o njoj smo dovoljno govorili
kad smo naglaavali kako islam zbrinjava porodicu u sadanjosti
i budunosti, propisuje joj zakonske odredbe i dunosti kojim
se roditelji, djeca, blinja i daljnja rodbina i cjelokupno drutvo
obavezuju tititi porodicu, kao i o njenom stavljanju na odgovarajue
mjesto u sklopu ljudskog ivota, te zakonskom reguliranju kakvo
nije prethodilo ni u jednome drugom vjerozakonu. Tu smo ukazali
na najvanije zakonske odredbe, a to su:
- mukarevo starateljstvo nad porodicom;
- briga o lanovima porodice i imovini;
- trokovi.
To je sve radi osiguravanja sadanjosti porodice. to se tie
njene budunosti, ona se osigurava drugim zakonskim odredbama:
- oporukom;
342
- nasljedstvom.
Kao najvaniji cilj porodice, islam je odredio odgoj dobre
generacije i uvanje islamskog ponaanja i etike, uz povezivanje djece
s damijom i drutvom, te njihovo usmjeravanje ka injenju dobrih
djela i napretku, ka injenju svakog dobra i pozivanju k Allahu i
nareivanju dobra, a zabranjivanju zla, ka radu na jaanju veza u
sklopu islamske porodice.
Islam porodici odreuje posebno mjesto, obuhvaa je
posebnim garancijama, obavezuje je odgojem djece. Kako neki
muslimani danas, s takvom vjerom, nakon svega mogu prihvatiti
dogaanje takve otuenosti djece od porodica? Islam veoma veliku
panju obraa dobroinstvu djece prema oevima i majkama, dotle
da neposlunost ubraja meu najvee grijehe, u skladu s onim
kako smo naprijed isticali. Povratak uvaavanju porodice i ivot u
njenome ugodnom okrilju, uz pokornost roditelja svom Gospodaru,
jeste islamsko usmjeravanje prema lijeenju otuenosti, a to je ono
to moe vratiti povezanost djece s porodicama. Ako se to dogodi,
drutvo e mirno i sretno voditi ivot i za ovaj i za Budui svijet, tako
se vratiti islamskoj izvornosti koja porodici odreuje asno mjesto,
dostojno onoga ime je Uzvieni Allah poastio ovjeka.
***
Ukratko, to bi bila okvirna slika islamskog usmjeravanja djece,
mladih ili muslimana bilo kojeg uzrasta, koje poiva na dvjema
temeljnim osnovama:
- proienju misli i ponaanja od nanosa struja koje tete njima
i drutvu u kojem ive;
- njihovome vrstom povezivanju s vjerom i njenom ivotnom
koncepcijom, da bi mogli voditi pristojan ljudski ivot.
Kako islam upoljava kapacitete djeteta, pitanje je o kojem
emo, uz Allahovu pomo, govoriti na stranicama koje slijede.
3. Kako islam upoljava kapacitete djece

Na poetku ovog odjeljka smo ukazali na upoljavanje djeteta
kao pojam koji u knjizi definiramo tijesno vezan za dijete, a to
343
znai da djetetu definiramo dunosti i pomaemo mu u izvravanju
dunosti, te da se pri tome spajaju napori kue, damije, drutva,
kluba i svakoga ko je sposoban uestvovati u tome uzvienom poslu,
kome je stalo do budunosti mladih i islamskog ummeta.
Ukazali smo i na dunosti. Uloeni trud nas je doveo dotle da
smo dunosti, ne samo definirali, ve smo ih sveli na ukupno deset,
sumamo ih nabrojavi sljedeim redom:
1. klanjanje Uzvienom Allahu;
2. odnos prema kui;
3. odnos prema damiji u kojoj izvrava dunosti prema
Allahu;
4. odnos prema koli ili fakultetu;
5. odnos prema kvartu u kojem ivi;
6. odnos prema rodbini, prijateljima i komijama;
7. odnos prema radnim kolegama;
8. pozivanje k Allahu;
9. nareivanje dobra i zabranjivanje zla;
10. borba na Allahovom putu da bi Allahova rije bila iznad
svega.
Nastojat emo, uz Allahovu pomo, te dunosti detaljnije
izloiti.
1. Klanjanje (ibadet) Uzvienom Allahu

Nikom od muslimana nije sakriveno da je Uzvieni Allah
dine i ljude stvorio da Mu se klanjaju, da korist od toga nema Allah,
ve Njegovi robovi. To su u islamu jasne stvari o kojima niko ne
raspravlja, o kojima govori plemeniti Kur'an. Uzvieni Allah kae:
Dine i ljude sam stvorio samo zato da mi se klanjaju, Ja ne traim od
njih opskrbu niti elim da me hrane. 410
Klanjanje Uzvienom Allahu je dunost svakog ovjeka na
Zemlji, povrh toga to je to dunost i dina.
41
Kur'an, ArJ-[)ariytit, 56-57.
344
Djetetu je najpree, ne samo da izvrava tu dunost, ve treba
biti privreno koristi od njenog izvravanja za ovaj i Budui svijet.
Neizmjerna je korist i od same pokornosti Uzvienom Allahu koji
ljude poziva u nju rijeima: O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, koji
je stvorio vas i one prije vas, da biste se kazne sauvali. 411
Nema ljudske zajednice - ummeta ._ kojoj Allah nije poslao
poslanika da je poziva na klanjanje samo Njemu. Uzvieni kae: Mi
smo svakom narodu poslanika poslali: "A.llahu se klanjajte, a kumira se
klonite!" I bilo je meu njima onih kojima je Allah na Pravi put ukazao,
a i onih koji su zasluili da ostanu u zabludi; zato putujte po svijetu da
vidite kako su zavrili oni koji su poslanike u la utjeriva/i. 412
Upoljavanje potencijala u klanjanju Uzvienom Allahu,
djetetu je prva dunost koju treba obavljati, ijem izvravanju treba
biti privreno, da bi bilo saglasno s onim to mu je od Allaha uroeno.
To upoljavanje zahtijeva brojne korake, a najvaniji su:
1. Objanjavanje dimenzija i vrsta ibadeta
- Kao dunosti koje se proteu tokom cijelog ivota muslimana,
kako nijedan aspekt njegovog ivota ne bi ostao neukljuen u
sluenje dobru.
- Tu je in vjerovanja koje je Allah propisao ljudima, a koje
obuhvaa dva oitovanja izgovaranjem, zatim vjerovanje u
Allaha, Njegove meleke, Njegove Knjige, Njegove poslanike,
u Sudnji dan, u Allahovo odreenje, te namaz, post, had i
zekat.
- Tu je ibadet provoenjem pravednosti i injenjem dobrih
djela.
- Tu je ibadet pozivanjem k Allahu.
- Tu je ibadet nareivanja dobra i zabranjivanja zla.
- Tu je ibadet sudjelovanja u borbi na Allahovom putu.
- Tu je ibadet zikra i dove.
- Tu je ibadet razmiljanja i razmatranja.
411
4
12
345
- Tu je ibadet injenja dobra i ope koristi svake vrste.
- Tu je ibadet izbjegavanja zla svake vrste.
- Tu je ibadet dobrovoljnog izvravanja (nafila) raznih djela ili
govornih inova svake vrste dunosti koje je Uzvieni Allah
propisao ljudima.
- Tu je pobonost Uzvienom Allahu i samim inom odluke
(nijjeta) prilikom vrenja bilo koje radnje kojom je Allah
zadovoljan, ili koja slui kao pomo pri klanjanju Allahu,
radnja koja s tom odlukom, uz doputenje Uzvienog Allaha,
postaje pobonost.
To bi bile razne vrste pobonosti Uzvienom Allahu, njihov
zbir odgovara onom ime smo nastojali obrazloiti dimenzije ibadeta
i objasniti njegove vrste.
2. Omiljavanje ljudima uope, a djeci
posebno, ibadeta Uzvienom Allahu
- ne samo olakavanjem i pruanjem pomoi ve i podsticanjem
pri izvravanju. Kua i kuni odgoj u tome imaju najsnaniji utjecaj,
jer muslimanska kua odgaja djecu i podstie ih na ibadet. Otkako
prvi put progledaju i ponu ita razumom opaati, djeca gledaju kako
se u kui obavljaju ibadeti. Ona s oevima ili majkama u damiju
odlaze da bi se naviknuli i usvojili ibadete koje oko sebe vide da se
obavljaju.
Muslimanska kua daje sposobnost, podstie djecu i upuuje
ih u damiju, a damija svoj duh i etike vrijednosti iri u onima koji
ih pohode. Najbolje to musliman iz toga moe dobiti jeste da mu
srce bude vezano za damiju.
Kua koja svoju djecu navikava da Allahu obavljaju ibadete,
u srca im usauje ljubav prema izvravanju dunosti. Ko obavlja
dunosti prema Allahu, sposoban je izvravati dunosti i prema
roditeljima, brai, rodbini, prijateljima i drutvu u kojem ivi, a ko je
nesposoban za jedno, nesposoban je i za drugo.
Ako kua to ne ini, od svoje djece ne moe oekivati bilo
kakvu pomo, a kamoli izvravanje dunosti prema kui, koli,
damiji, drutvu ili na bilo kojem ivotnom popritu.
346
3. Povezivanje djeteta s rodbinom i
prijateljima privrenim ibadetu
- produbljivanje veza i njihovo odravanje meu muslimanskim
kuama. Zbog toga to blagodarne veze obogauju ibadet,
oplemenjuju ga i razvijaju, ine da ljudi uope, a djeca posebno imaju
plemenite ciljeve i plemenitu ulogu, osjeajui se zadovoljna sobom i
sigurna da ispravno rade to to rade, uz uvjerenost da je to rad kojim
je Uzvieni Allah zadovoljan.
U skladu s tim, dijete se udaljava od duevnih i nervnih bolesti,
jer ishodite tih bolesti, ili jedan od njenih uzronika koji ima veoma
snaan utjecaj u njihovom irenju, jeste odbijanje onog to sa sobom
donosi Allahovo odreenje, usljed slabog razumijevanja ovjekovog
mjesta i uloge u ivotu, a do toga dolazi uglavnom posljedicom
kolebanja u vjerovanju.
Ibadet Uzvienom Allahu takva osjeanja odstranjuje od
ovjeka, a podstie mu vjerovanje u Allaha, Njegove meleke,
Knjige, poslanike, Sudnji dan i odreenje. Prema onome to smo
itali o duevnim i nervnim bolestima, nismo vidjeli jaeg i vanijeg
uzronika od odbijanja onog to donosi Allahovo odreenje.
To odbijanje je ono to u dui proizvodi neraspoloenje, titanje
razdraenost i druge duevne patnje.
to se tie islamske logike sadrane u rijeima: "Znaj, ono to te
je zadesilo nije te moglo zaobii, a ono to te je zaobila nije te moglo
zadesiti", ona ovjeku prua sposobnost da se valjano prilagodi svakoj
situaciji kroz koju prolazi i koja mu se nametne, kakva god bila. On
sve doekuje zadovoljnog srca, razborito, poteen osjeaja egoizma,
samoljubivosti i zaslijepljenosti, koje su, zajedno, agens duevnim i
nervnim bolestima. To sve lijei vjerovanje openito, a vjerovanje u
Allahovo odreenje posebno.
Nevolje koje pogode ovjeka na nekom ivotnom popritu,
vezane za njega lino, njegovu porodicu, njegovo dijete ili imovinu,
u biti nisu nita drugo nego Allahovo iskuavanje i ispitivanje.
Uzvieni kae: Mi vas stavljamo na kunju i u zlu i u dobru i Nama ete
347
se vratiti. Uzvieni kae: Vi ete sigurno biti iskuavani u imecima
413
vaim i ivotima vaim, i sluaete doista mnoge uvrede od onih kojima je

data Knjiga prije vas, a i od mnogoboaca. I ako budete izdrali i Allaha
se bojali, pa - tako treba da postupe oni koji su jakom voljom obdareni.414
Uzvieni Allah kae: Ovo je blagodat Gospodara moga koji me iskuava
da li u zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan - u svoju je
korist zahvalan, a ko je nezahvalan - pa, Gospodar moj je neovisan i
plemenit. 415
Muslimanska kua koja djeci pomae u uspostavljanju dobrih
veza s dobrim i Allahu pokornim ljudima koji Uzvienom Allahu
ine ibadet, na taj nain djecu tite od svih navedenih bolesti. Slika
o dunosti kue prema djeci ne moe biti upotpunjena, osim ako
se dovede u vezu s udaljavanjem djece od zlih ljudi, raspusnika
koji ismijavaju Allahove znakove. To su oni koji u grijeenju prema
Allahu ne vide grijeh, niti sramotu, niti se stide to javno pred
ljudima grijee i kre red. Takvi su velika opasnost po djecu i sve
druge. Zato je neophodno odbaciti ih. S njima ne treba sjediti, jesti
i piti, a kamoli se druiti i posjeivati ih.
Oni koji nisu privreni pokornosti Allahu i izvravanju
ibadeta, nanose veliku tetu onima koji ih gledaju, a djeci posebno,
jer s tom nepokornou, grijeenjem i neizvravanjem ibadeta
postaju pomagai ejtana. To su oni za koje se kae: "Oni su ejtani
u ljudskom liku.".
2. Odnos prema domainstvu

Dijete je lan porodice u domainstvu, temeljni dio njenog
bia. Nad domainstvom bez djece se nadvija oblak uznemirenosti
i osjeaja nesposobnosti za produavanje ivota u budunosti, za
nastavak u vremenu i mjestu u skladu s onim to je Allah ljudima
dao kao uroeno.
Domainstvo sainjavaju oevi, majke i djeca. Sa stanovita
islama, domainstvo je organizacija. Svaki lan domainstva ima
413
Kur'an, Al-Anbiya', 35.
414
415
Kur'an, An-Naml, 40.
348
prava u odnosu na druge kao i dunosti prema njima. Izmeu
korienja prava, izvravanja dunosti i privrenosti svemu zajedno,
odvija se islamski porodini ivot koji svoj put prosijeca da bi ostvario
sreu na ovome i Buduem svijetu.
Roditelji i stariji, djedovi i nane, imaju dunosti prema djeci koje

im islam propisuje, zbog kojih e polagati raune ako ih zanemare.
Ako roditelji imaju te dunosti, logino je da naspram njih postoje i
dunosti djece prema roditeljima i prema domainstvu u kojem ive.
Te dunosti je definirao islamski vjerozakon, a ne idtihad u nekom
vremenu ili mjestu.
Dunosti djece zahtijevaju objanjenje povodom kojeg bismo,
molei Allaha za pomo, rekli da se sastoje iz sljedeih taaka:
1. Dobroinstvo prema oevima i majkama

Dobroinstvo
(al-birr) je zbirna imenica koja oznaava obilno
injenje
dobrih djela. Kae se, npr., ovjek je inio ta treba prema
svome Gospodaru, odnosno, bio Mu je sasvim pokoran.
Dobroinstvo roditeljima je stalna spremnost da se sluaju, a
nasuprot tome stoji neposlunost.
Dobroinstva
ima dvije vrste: Jedna je ekonomiranje, a druga
djelovanje. Obadvije su obuhvaene rijeima Uzvienog Allaha: Nije
estitostu tome da okreete lica svoja prema istoku i zapadu; estiti su oni
koji vjeruju uAllaha, i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike,
i koji od imetka, iako im je drag, daju roacima, i prosjacima, i za otkup
iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zeka! daju, i koji obavezu svoju,
kadje preuzmu, ispunjavaju, naroito oni koji su izdrljivi u neimatini,
i u bolesti, i u boju ijutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i
runih postupaka klone. 416
Ovaj plemeniti ajet sadri i brojne druge vrste dobroinstva:
Dobroinstvo u podruju uvjerenja se ogleda u sljedeem:
a) vjerovanje u Allaha i pojedinani popratni sadraji;

b) vjerovanje u Sudnji dan i sve vezano uz njega;
416
349
Dr. Alf Abd al-f!aliin Mahmitd
c) vjerovanje u meleke onako kako ih je Uzvieni Allah opisao
u Svojoj Knjizi;
d) vjerovanje u Knjige koje je Allah slao Svojim poslanicima;
e) vjerovanje u sve vjerovjesnike zajedno s onim u ta su
pozivali, ta su nareivali i ta zabranjivali.
Vidovi dobroinstva u podruju djelovanja su mnogobrojni, a
meu njih spadaju:
a) Troenje novca s lijepim pobudama da se on urui
siromasima, rodbini, siroadi i drugima kojima je potreban, zatim
putnicima kojim se na putu zakompliciralo pa ne mogu po planu
stii do cilja, te prosjacima koje nevolja tjera da prose, pa i slugama
da tim novcem dou do slobode s kojom ih je Allah stvorio. Takvo
troenje je milodar i dobro djelo.
Ovo zbog toga to u imovini, pored zekata, ima jo prava koja
pripadaju drugima. Prema predanju koje poinje od Fatime bint
Kays, Ed-Darekutni prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
"U imovini, pored zekata, ima jo prava drugih", nakon ega je
prouio sljedei ajet: Nije estitost u tome da okreete lica svoja prema
istoku i zapadu ... 417
b) Klanjanje namaza i uvanje da se ne proputa, klanjanje
namaza koji odvraa od razvrata i svega to je runo, a ne ono koje se
obavlja ne utiui na svojstva klanjaa.
c) Izdvajanje zekata koji je Uzvieni Allah propisao svojim
robovima sposobnim za to i davanje onim robovima kojima je
potreban zekat. To izdvajanje iz imovine smatra se obaveznom
dunou.
d) Ispunjenje obaveze roba prema Gospodaru, ovjeka prema

drugim ljudima, ovjeka prema samom sebi-svejedno da li je obaveza
materijalna ili moralna - jer ispunjenje svake obaveze i dogovora je
zakonska dunost.
e) Strpljivost u nevolji i siromatvu, u bolesti i "vezanosti za
postelju" - kako je to rekao Ibn Me'sud, r.a.
417
Al-Qyrtubi:, op. cit., II, str. 241.
350
Prema predanju koje poinje od A~aa ibn Jasira, r.a., koje
preuzima od Seida al-Ijludrija, r.a., Ma.lik u Al-Muwaffau prenosi
da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Uzvieni Allah kae: 'Kojega
god ovjeka da sam stavio na kunju posteljom, a on se nikome nije
poalio, tijelo sam mu zamijenio boljim od njegovog tijela, krv boljom
od njegove krvi. Ako sam ga uzeo, naao se pred Mojom milou, a
ako sam ga ostavio, to je zato to kod njega nema grijeha.". Upitan:
''Allahov Poslanie, kakvo je to tijelo bolje od Njegovog tijela?",
Poslanik, s.a.v.s., odgovorio: "Tijelo koje nije grijeilo.". Upitan:
"Koja krv je bolja od Njegove krvi?" - odgovorio je: "Krv koja nije
grijeila!".
~~ ~! '-:?~ t.r J.:S- 1.ff JW .,;i.)I J~ i'.>WI ~ JliJ ;;;Y--4 .:r. Ju

Ji-'~ 0}.t .i...o;;; 0-" I..;:> WJ ~ t.r I.;;> lJ. d~i a;;;l_y J! ~ ~ ~I) ~
~~ t ~JU~ 0-" .;::>- ~ L.. .,;i.)I JJ-'""J 4 ~ ~~ J ~J 4~ 0)J ..:Y-J

~~ t i;;; JU .i...o;;; (..r4 .;::>- i;;; w ~
f) Strpljivost u ratu i podnoenje ratnih nevolja, uz podnoenje

povremenih materijalnih i linih rtava.
To su vrste dobroinstva. Onaj ko ih prihvaa, iskren je u
pokornosti Allahu.
to se tie poslunosti roditeljima i injenja dobrih djela, to je
prva dunost djece prema njima. O tome govore mnogobrojni ajeti
i Vjerovjesnikovi, s.a.v.s., hadisi. Uzvieni Allah kae: I Allahu se
klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobroinstvo
inite ... 418 kao i: Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i
da roditeljima dobroinstvo inite. Kadjedno od njih dvoje, ili oboje, kod
tebe starost doive, ne reci im ni: "Uh!" - i ne podvikni na njih, i obraaj
im se rijeima poto'Vanja punim. Budi prema njima paljiv i ponizan
i reci: "Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete,
njegovali."419
To znai da je Uzvieni Allah propisao da se samo Njemu klanja,
a kao dunost najbliu tome, odredio je poslunost roditeljima, kako
418
419
Kur'an, Al-Isrii, 23-24.
351
Dr. Ali Abd al-lfalrin Mahmitd
smo to vidjeli iz dva prethodna ajeta. Uenjaci kau: "Poslunost i
dobroinstvo roditeljima je kad se ne izlae pogrdi od strane njih i
kad im se ne iskazuje neposlunost i nerazumijevanje, jer obadvoje
jednako spadaju u velike grijehe. U vezi s tim je zabiljeena
vjerodostojno predanje, koje poinje od Abdullaha ibn 'Amra, r.a.,
a Muslim ga biljei u Es-$abf;u, onako kako je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: "Meu najvee grijehe spada to kad ovjek psuje svoje
roditelje.". Kad je upitan: ''Allahov Poslanie, zar ovjek moe psovati
svoje roditelje?" - odgovorio je: "Da, kad neko nekome opsuje oca, a
on njemu zauzvrat opsuje oca, opsuje mu majku, a on njemu zauzvrat
opsuje majku.".
& Jli ~J ~~I).:, ~I J~) 0t ~t;_jl 0 Jfi' 01 ~I~;_;

isf. ~ '1.:._ q ' - ~' 1:.' ~I J ' ' IS I ili ~.iJI' 1..:." ti '! ' t:.S:.i I
. -r < Jli ~.ili'
0
-- , J r..r- .r r
0
v- J , )-") - .Y -- , J r..r-.r (""'""""" !- .

"" . .
Zt. ~ ' :i Zf ~ ' ~ ~~t.~ '5 ~~I
* Neposlunost roditeljima je oponiranje njima u dozvoljenim
im stvarima, isto kao to je dobroinstvo ispunjavanje njihovih
interesa.
* Uenjaci kau da se poslunost roditeljima ne tie samo
roditelja muslimana. Naprotiv, ako su roditelji i nevjernici, treba
im biti posluan i dobro im initi, ukoliko se ima sporazum ('ahd)
sa njima. U Al-Bubarljevom Es-$al;if;u za Esmu se prenosi da je
kazivala: "Prila mi je majka dok je jo bila idolopoklonika, s
Kurejijama, u vrijeme kad su imali sporazum s Vjerovjesnikom,
s.a.v.s. Ja sam Vjerovjesnika pitala za miljenje: 'Moja majka je dola,
eli me vidjeti. Hou li odrati rodbinsku vezu sa njom?' Odgovorio
je: 'Da, odri je."'.
' ' ,
~ ~11.JJJ.~ ~~ r-f.l;.J 0) ~ J ~~ ~.J .;t ~+i Jli a~t ;_;
'Jo'
'-:!;)
~_J ~f 01.~
, '-:? !
iii ri ','J ~
,.
~\ ~'.$""
'i -~ti.~ -o;!~u1~.~I
'A :l u:~~~ ~I
~ '- r--' ,.
$f
,
I A<
~\""-"-'
Jj~tif
,
~I'
., )
* Dobroinstvo i poslunost roditeljima je, kad situacija nije

jasna da li zahtijeva borbu na Allahovom putu, da se u borbu ne ide
bez njihovog doputenja. Prema predanju koje poinje od Abdullaha
352
ibn 'Amra, r.a., Buharija prenosi: "Doao neki ovjek Vjerovjesniku,
s.a.v.s., da da prisegu na iseljenje (hic;lra) ostavljajui roditelje
uplakane. Poslanik, s.a.v.s., mu je rekao: "Vrati im se i nasmij ih kao
to si ih uplakao (I: g;:~t ~~ti I~ ~:I! t_;jl)". Ali, ako je borba na
Allahovom putu dunost kolektiva ili ako je neprijatelj ve napao
muslimansku zemlju, od roditelja se ne trai dozvola.
* Kad roditelji doive starost, islam djecu dodatno obavezuje,
jer su djeca roditeljima tada dodatno potrebna. Djecu obavezuje da
se roditeljima biranim rijeima obraaju, blago na nain kako je
to opisana rijeima iz Kur'ana: . i obraaj im se rijeima potovanja
punim, rijeima poteenim svega pogrdnoga. Prema predanju koje
poinje od Ebu Hurejre, r.a, Muslim prenosi da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s rekao: "Ponien je, ponien je i ponien je". Upitan: "Ko,
Allahov Poslanie?" - odgovorio je: "Ko doeka starost roditelja,
jedno ili oboje, a ne zaslui Dennet."
,. .. ,. .. ~ .. ,. "" , , ..
~ ~_ij\' .!J' i : , JJ Ji! J ', \,; : , I a Lli " , Lli ", Lli ,
0
, ,. , J y r:.r" , ~) - r:.r" u-::-; ~) r-' ~) r-' ~)

... ,,. ... o , o.... .. ,. ,. o
G.i \..:.;: J I, .1< f ~~i '<lj 0
. ~rr-'~J -r
* Nije mu dozvoljeno da ijednome od njih kae rije u kojoj
ima i najmanje zlovolje, kao to je uzvik "uh!".
* Nije mu dozvoljeno odbijati ih, na njih podvikivati ili im
prigovarati, ve ih treba oslovljavati blagim i biranim rijeima, kao
to su nazivi iz milja: "babuka" i "mama", a ne oslovljavanje imenom
ili nadimkom, kako veli Ara.
* Djeca su duna biti ponizna roditeljima kao to su sluge
ponizne plemiima, kao robovi gospodarima, onako kako je to
istaknuo Seid ibn al-Musejib.
* Djeca su duna ukazivati poniznost roditeljima iz milosti
prema njima.
* Djeca su duna, upuivanjem <love, od Uzvienog Allaha za
oeve i majke traiti milost, pod uvjetom da su muslimani. Meutim,
ako su mnogoboci, zabranjena je za njih traiti oprost,420 ali nema
smetnje <lovom traiti od Allaha da ih uputi.
420
Al-Qyrtubi, op. cit I, str. 536-546.
353
Dr. Ali Abd al-lfalirn Mahmud
Meu Vjerovjesnikove, s.a.v.s., hadise koji govore o dunosti
djece da budu posluna roditeljima, spadaju:
Od Abdullaha Ibn Me'suda, r.a., Buharija prenosi da je kazivao:
"Allahovog Poslanika, s.a.v.s., sam pitao: "Koje djelo je Uzvienom
Allahu najdrae?". Odgovorio je: "Namaz u pravo vrijeme.". Pitao
sam: ''A koje nakon toga?". Odgovorio je: "Poslunost roditeljima.".
Pitao sam: "A koje nakon toga?". Odgovorio je: "Borba na Allahovom
putu.".
1:.;- l;~~1Jti.11J'1~f
~ j IJ""" , .
1::i1if:L:.-&Ji1
u--- i.$ r- j ,. i-_,:11JJL
..r- <.$"'
~I~ ~-~~I Jti &f ~ Jti J.l.!1)1 ~ ~ Jti &f ~ Jti

Prema predanj~ koj~ poinje od Ebu ,Hurejre, r.a., Muslim
prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Dijete se roditelju
ne moe oduiti, osim kad bi ga zatekao kao neije vlasnitvo, pa ga
kupio i oslobodio.".
:a-:;~ : ~-: L5 \; ~.:i.JU1f ~ 1 1
, ~ y- ; ..,, ):
1.i..w
, j
.:ii,J -?~
.:;_ ~
Prema predanju koje poinje od Ebu Hurejre, r.a, Buharija
prenosi: "Neki ovjek je doao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i pitao
ga: 'Allahov Poslanie, kome prvenstveno pripada pravo da se prema
njemu lijepo ophodim?' Odgovorio mu je: 'Tvojoj majci.' Pitao je:
'Kome nakon toga?'. Poslanik je odgovorio: 'Tvojoj majci.'. ovjek je
dalje pitao: 'Kome nakon toga?'. Poslanik je opet odgovorio: 'Tvojoj
majci.'. ovjek je jo jednom upitao: 'Kome nakon toga?', a Poslanik
je tada odgovorio: 'Tvome ocu."'.
:;:; .. ;;1 ;;:I ... .,. ,,, J ... ...
,-j ,.
.:i___.:.' ~ Jll ..r-,
l '- Jll J,.J---"J
' ' JI: c_r-;'J
l.!..' ;i.> n ~
uu ~
~' Jll , c;' i ~'
~J .r..Y. <../; 4Y'
0
''
~ Jti ci!t ~ Jti :_,; ~ JJ ci!t JJ ~~ ~ ~81 j;.f :_,;~I Jr.) ~ Jii
"" ,,, ... J ,,.. ... J "" ,,.. "" ' , ,,, ...
!JY.i ~ JJ:; ~ JJ cl!i ~ JJ:;

Pored navedenih, ima jo znatan broj ajeta i hadisa koji govore
o poslunosti i dobroinstvu prema roditeljima, ili o prijetnjama za
neposlunost, koji se mogu nai na odgovarajuim mjestima.
Ukratko, prva dunost djece u sklopu ponaanja u domainstvu,
jeste poslunost roditeljima, razumijevajui je kao najvaniji inilac
mirnoga porodinog ivota u islamu.
354
2. Meusobno potpomaganje u domainstvu
ivot u muslimanskoj porodici poiva na osnovama
privrenosti lanova islamskom bontonu u ponaanju i meusobnom
potpomaganju.
Ve smo obrazlagali dunosti djece u domainstvu, a to su
mnogobrojne dunosti u kojim trebaju uposliti svoje potencijale.
Najvanije meu tim dunostima su:
a) Pridravanje islamskog bontona i njegovih obiljeja u
ophoenju s roditeljima, braom i svima koji ive u domainstvu, jer
to podstie duh potpomaganja i razvija sve sadraje dobra.
b) Nastojanje da se prui odgovor svim zahtjevima domainstva,
idejnim, materijalnim i praktinim, sve dok to djeca mogu. Neki od
primjera stalnih potreba domainstva jesu mir, red, organiziranost,
koordiniranost, lijepo ophoenje sa svima u domainstvu, istoa,
ispunjavanje odgovornosti koje domainstvo zahtijeva unutra
i van njega.
Meu potrebe domainstva spada ienje i organiziranje
svakog lana porodice, pruanje pomoi roditeljima u svemu
potrebnom, kao to je vladanje po islamskom bontonu u konzumiranju
hrane i pia, u spavanju, traenju dozvole za ulazak u roditeljsku
sobu, utiavanje glasa, nenametljivost i nemijeanje u stvari koje se
djece ne tiu.
c) Blagovremenost u izvravanju kolskih zadataka bez
prisiljavanja roditelja da se u tome ustrajava. Tako e roditelji osjeati
zadovoljstvo od interesovanja djece u izvravanju kolskih zadataka,
jer islam u dobroinstvo poziva na pravi nain, znajui da Uzvieni
Allah vidi svako djelo koje djeca rade.
d) Milost prema mlaem bratu ili sestri, a potovanje prema
starijem, budui da je to etika i bonton islama. To je ono to islam
propisuje svim muslimanima.
Prema predanju koje poinje od Enesa, r.a., Tirmizija prenosi:
"Doao neki starac koji je elio doi do Vjerovjesnika, s.a.v.s. Poto
mu ljudi nisu odmah napravili prolaz, Vjerovjesnik, s.a.v.s im ree:
"Nije od nas ko nema milosti za mlade i potovanja za stare.".
355
3. Neoptereivanje domainstva drugorazrednim zahtjevima
To je temeljna osnova odnosa djece prema domainstvu u
kojem ive. To je zahtjev islamskog zakonodavstva kojeg se djeca
trebaju pridravati dok odrastaju, jer islamski vjerozakon ne samo
da zabranjuje pretjerivanje, oholost i podmuklost, ve i poziva na
umjerenost i skromnost. Uzvieni Allah kae: O sinovi Ademovi,
lijepo se obucite kad hoete da molitvu obavite! I jedite i pijte, samo ne
pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju.421
Ibn Abbas, r.a., kae: "Allah je ovim ajetom dozvolio jelo i pie
bez pretjerivanja i oholosti. Ono to potreba nalae, jeste koliina
koja umiruje glad i gasi e. Ono to se trai, zakonito je i razumno
zbog toga to titi ivot. Ne treba pretjerivati s mnogo jela zbog
kojeg dolazi do pretjeranog pijenja. To stomak optereuje i ovjeka
odvraa od sluenja Gospodaru uzimanjem udjela u dobrovoljnom
injenju dobra.".
Prema predanju koje poinje od Enesa, r.a., Ibn Made prenosi

da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Pretjerivanje je da jede sve to ti
se prohtije.".
Prema predanju koje poinje od Busra ibn I)a}:i}:iaa, r.a.,

Ibn Made o izbjegavanju umiljenosti i oholosti prenosi: ''Allahov
Poslanik, s.a.v.s., je jednog dana pljunuo sebi na dlan, stavio prst
na njega i rekao: 'Uzvieni Allah je rekao: ovjee, zar Me smatra
slabim, a stvorio sam te iz neega slinoga ovome. Zatim sam te oblikovao
i skladan ti oblik dao. Hoda u dva haljetka bahatim koracima gomilajui
i krtarei. A kad dua doe do kljunih kostiju, rei e: 'Hou da
dam milostinju.' Gdje je vrijeme kada se <lava milostinja?'".
421
Kur'an, Af-A'rtif, 31.
356
,.
r- =,
'li.,., ;:i ... ;:i "' o ""
, ' ~. 4-AS ..:_L:,' ~ .tul I,_ ~-:q :-JU ':fl t,;.;_. ,
~J r--' ' "' r- J ,. ~ ~ "'.r. '-:?-' .r-' ~ . '!- (f"
"'... o "' "" o"' ... ;;I,.. ~,,.. J. ,,.. ,..
;:i ...
l~Lj .l;. I. = ~jj- ';T: 1 .~ ' \ 1~- ~- .tul J -- JU'~~\ ~i
0
~ " r.r: ~ J i d. i.I-~ d u-;'J f ~ J . . .

... .. . . ; ;"" J. ,:' o, o ... ;:i ... o... ... ,,..
~~\
' 0\'i i' ,:;;i '-:i~~
J ._rJ...,--.. " JI~)'W.f'J .l;. ~ ~.
Prema predanju koje poinje od Abdullaha ibn Omera, r.a.,

Al-Bejhaki prenosi daje Allahov Poslanik, s.a.v.s., u vezi s oholou
rekao: "Ko se uznosi i nadmeno hoda, Allaha e sresti srditoga.". 422

prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Milostinja ne
umanjuje imetak. Allah robu koji oprosti povea ast. Nema niko da
pred Allahom pokae skromnost, a da ga Allah ne uzdigne.".
;:i ;:i ,,.
~I .tu ~t ~ly t;_J \~~I~ \~.tu\ ;lj l;j Ji;
!"""'
... ... -.

;:i
!~
o
;
~
.
J.:. ...
~
;r,,. ~..L.P ,-
,,.,,,. ... ti
:.~; G
~
.tu\ ;.j_)
Prema predanju koje poinje od TalQ.e, r.a., Al-Bazzar prenosi:

"Kad je Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio u Mekki, postio je dobrovoljno.
Post ga je iscrpio. Pomuzli smo nau devu u drveni anak. Dodali
smo meda kako bismo poastili Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Nakon
iftara, kada je Sunce zalo, donijeli smo mu anak. Nakon to ga je
probao, pokazao je rukom kao da pita: 'ta je ovo?' Odgovorili smo:
'Mlijeko i med. Htjeli smo te poastiti.'. Mislim da je rekao: '.Allah
vas poastio kako ste vi mene poastili!' ili dovu slinog znaenja.
Zatim je rekao: ' Ko tedi, Allah ga uini bogatim; a ko se razmee,
Allah ga uini siromanim. Onoga ko pokae skromnost, Allah
uzdigne, a ko se uzoholi, Allah ga ponizi."'.
~i~\ c..Lp.t ~L,.:. Y'J ~.tu\ J.,....J ~JU .tu\~~~ (f"
o):U ~ r-LJ ~ .tu1 ~.tu1 JJ---"'J "-! rfa ")L...&. ~ YJ ~ ~ l:J ~1.; J
")L...&. J W \.:J.j Ih L. J~ 4-ils ~ J.; m L...u ~I ol:J JL; ~I ~L&. L...u
422
Ovaj hadis prenose i Ahmed, At-Tabarani i Al-I:Iakim.
357
Dr. Ali Abd a/-fjalim Mahmiid
..\...<ci\~ JU~ u.1.;.....1.Lt. o_y,) Jf?_?f l.f Ji\ l!L_?f JU ~i~ l!Lfa i:>f t;,))
Ji\~~ ~J Ji\ WJ eP\Y ~J Ji\ o_..Ajf J~ ~J Ji\ o~f
U drugom predanju se kae da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., uoi
etvrtka doao kod ensarija u Kubi. Kako je postio, Evs ibn Havla
mu je za iftar donio au sa piem. Allahov Poslanik, s.a.v.s., ga je
upitao: "Kakvo je to pie?". Odgovorio je: "Voda i med." ili: "Mlijeko
i med." On je au spustio i rekao: "Ja ovo ne branim, ali ga ostavljam
iz poniznosti prema Allahu, jer onoga ko pokae skromnost, Allah
uzdie, a ko se oholi, Allah ga ponizi. Ko tedi, Allah ga uini
bogatim, a ko se razmee, Allah ga uini siromanim.".
).~\li<.) u--f ~J ~..ili~ ~I i:>f ~..ili ~J ,_)s- 0-! ..L.> 1f

JW <ll..iJ C~ u--f U -,?J~\11d:ly>-0-! r..Y"Jf o\Jl! WL,.p ~fJ ~ ~ ~~
.........,.;._,;JU j-s-J 0:J Jf j-s-J ~L. JW 1.!.41_,..;. L. r-LJ ~..ili~ Ji\ J_,_....J J
~J ..ili wJ Ji ePl.f \.;--"~}i JW Ji ~I_,; ..S;f ~J .._..y>f ~ ~1 L.f JUJ
Jil o_..Ajf .)~ ~J Ji\ o~f ..\...<cil
To je islamski bonton u suzbijanju pretjerivanja i razmetanja,
kao i u pozivanju na skromnost i tednju. To su obiljeja koja trebaju
biti ne samo osobine ve i dunosti djeteta u domainstvu. Ako tako
ne postupaju, djeca grijee i domainstvo optereuju drugorazrednim
prohtjevima koje prihvaaju samo oni koji zanemaruju istinu,
islamsku etiku i njena uputstva po kojima trebaju ivjeti.
Islam s ovakvom etikom upoljava kapacitete djece, mladih
i svih lanova porodice u domainstvu radi lijepog ophoenja s
ukuanima, u duhu potpomaganja, meusobnog uvaavanja, ljubavi
i dobrog prouavanja objektivnih okolnosti prije nego to se istakne
neka drugorazredna potreba. Daleko je i od pomisli da se insistira na
drugorazrednim pitanjima.
Kad neka djeca islamskom bontonu ne udovoljavaju, tako
to vidljivu roditeljsku ljubav, njenost i brigu zloupotrebljavaju,
roditelji ne trebaju biti slabi pred drugorazrednim zahtjevima djece
Ako roditelji udovoljavaju takvim zahtjevima, krajnji ishod ne moe
ispuniti interes ni roditelja, ni domainstva, niti djece.
358
Krajnji ishod toga za roditelje je optereivanje kunog budeta
time to su njegove mogunosti ograniene. Ako kuni budet to
omoguuje, otvara se mogunost da se odgajanje djece kvari kroz
udovoljavanje njihovim prohtjevima. to se samog domainstva
tie, izlae se riziku od navikavanja na pretjerivanje i ohrabrivanje
djece da ele drugorazredne stvari. To djecu dovodi u opasnost
od pojavljivanja lahkomosti, egoizma i neispravnog procjenjivanja
okolnosti, a to su posljedice koje uope nisu u interesu domainstva,
koje spadaju u ono to islam zabranjuje i osuuje.
3. Odnos prema damiji

Ravnopravno s kuom, odnosno domainstvom, damija je
snaan oslonac izgradnji muslimanskog drutva, ukoliko je pojedinac
putem svog vjerovanja usvojio odgovarajuu razinu odgajanja. Ako
kua, odnosno porodica, privlae znatan dio panje, damija u
islamu privlai njen vei dio, budui da u sklopu islamskih ustanova
zauzima veoma istaknuto mjesto, a to je to tako, dovoljno moe
objasniti podsjeanje da je damija "kua Uzvienog Allaha".
Damija upotpunjuje izgradnju muslimanskog drutva, jaa
mu temelje, produbljuje vrline koje porodica usauje u srca djece.
tavie, damija ih obogauje, razvija i usmjerava u ostvarivanju
najviih ciljeva globalnog muslimanskog drutva, a to je upuenost
ljudi na istinu, dobro i ono to je u njihovom interesu na ovome i
Buduem svijetu.
Muslimanska porodica daruje djecu i uva ih, u srca im usauje
vrline, a od njih odbija poroke. Zatim, podstie ih da idu u damiju
da bi im se upotpunio islamski odgoj. Dok kua obrazuje djecu,
damija obrazuje i djecu i roditelje zajedno.
Svako ko razmotri prve korake u historiji razvoja islamske
drave, nakon Vjerovjesnikovog, s.a.v.s., preseljavanja iz Mekke
u Medinu, shvatit e da je prvi posao koji je Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
obavio, bio izgradnja damije.
Damija muslimane navikava na red i disciplinu. Kad se
muezzin oglasi s Allah je najvei, muslimani ostavljaju sve poslove
i upuuju se u damiju, jer se poziv upuuje od Uzvienog Allaha,
359
Dr. Alf Abd al-1-fa/iin Mahmiid
a odziv je odgovor Njemu. Allah je vei od svakog posla, od svake
stvari ili pomisli. Muslimana nita ne smije odvratiti da se ne odazove
pozivu.
Ima li boljega vjebanja discipline od ovog? ovjek sve ostavlja,
jer sve smatra premalim da bi ga odvratilo od damije. To vjebanje
ostvaruje duboke ciljeve, najvaniji je taj da muslimana pet puta
tokom dana i noi spaja s damijom. 423
Damija se u odgajanju djece pridruuje kui. Ona je
muslimanu zatita od vuka - ejtana. Prema predanju koje poinje
od Muaz;a ibn Gabala, r.a., Ahmed prenosi da je Vjerovjesnik,
s.a.v.s., rekao: "ejtan je vuk ovjeku. Slino vuku, ejtan uzima ovcu
koja se osamila na rubu. uvajte se izdvojenih mjesta. Morate uvati
zajednicu, zajednitvo i damiju.".
~ ~ \) ;
\---;,,, : :W I ~ ~ l\ ~ r< jI ~~
... ~U~I
, . ~~ 0t1;_.!J I ~!
A1 "" O ,.. O J. ,.. 'IJ
~1- ~L;.W ~~ ~~~- ~~1-
- ~ J, J, ;\7-J. J
Abd er-Razzaq - predanje preuzeo od Muammara ibn Isl).aka,

a on od 'Amra ibn Mejmuna al-Awdija - kazuje: "Stigao sam kad
su Muhammedovi, s.a.v.s., drugovi govorili: 'Damije su Allahove
kue na Zemlji."'. Pravo je da Allah asti onoga ko Ga u njima
posjeuje (A/fahove damije odravaju oni koji uAllaha vjeruju .), one
koji vjeruju samo u Njega i ono to On objavljuje (i u onaj svijet .),
odnosno, one koji vjeruju u sve to je Muhammed, s.a.v.s., rekao o
Sudnjem danu.
- (i koji molitvu obavljaju .) koja je najvei ibadet;
- (i zekat daju .), koji se smatra najplemenitijim djelom kojim se
moe uiniti dobroinstvo ovjeku;
- (koji se nikog osimA!laha ne boje ... ), za ta neki kau da znai "ne
robuju nikome osim Allahu";
- (oni su, nadati se je, na pravom putu), odnosno, svi takvi su
spaeni.
423
Pogledati nae djelo Al-Masgid wa ataruhit ft al-mugtama' al-islami, Dar al-
Manar al-l:.iadI!, At-taba' al-!ali!a, 1979.
360
Rijei nadati se je - asa an u plemenitom Kur'anu znae
obaveznost. Muhammed ibn IsQ.aq ibn Yasar kae: "Nadati se je,
kod Allaha oznaava istinu.". 424
Damija, u muslimanskom drutvu, ima ulogu koju je potrebno
objasniti. Pored znaaja koji ima u ibadetu Uzvienom Allahu,
damija ima i drugu ulogu iji znaaj nije manji, a to je pouavanje
muslimana u vjeri i ivotu.
Takva je bila uloga damije u vrijeme Poslanika, s.a.v.s. O
damiji iz tih vremena Ibn Tejmije kae: "Damije su bile mjesto
imama i okupljalita ummeta. Vjerovjesnik, s.a.v.s., je svoju
blagodarnu damiju zasnovao na pokornosti Allahu, da bi se u njoj
klanjao namaz, uio Kur'an, obavljao zikr, izuavala i prenosila
nauka, odravale propovijedi, vodila politika, vezale zastave i bajraci,
birali zapovjednici, postavljale starjeine, da bi se u njoj muslimani
dogovarali o onome to im je najpree za ovaj i Budui svijet.". 425
Insistirajui na tome da je pouavanje jedna od najvanijih uloga
damije, Al-Abdari kae: "Najbolje mjesto za nastavu je damija,
jer sjedenje radi uenja u njoj oivljava sunnet i gasi novotariju,
odnosno, u njoj se ue mudrosti Allahovih propisa. Taj cilj se u
damiji obilno ostvaruje, jer je ona mjesto sastajanja ljudi, uglednih i
neuglednih, uenih i neukih, za razliku od kua koje imaju poseban
status i spram njih postoji neki vid ustruavanja, ak i onda kada
je doputeno svakome da u njih ulazi.". 426 Prema tome, ako je to
damija, ta je dunost djeteta prema njoj, odnosno, kakva je uloga
koju dijete treba obavljati u odnosu na damiju?
Ta uloga se sastoji u onome na ta emo nie ukazati.
1. Poznavanje i pridravanje damijskog bontona

Ovo zbog toga to damija ima svoj bonton prilikom odlaska,
ulaska, tokom klanjanja, tokom boravka u njoj prije ili poslije namaza,
prilikom zatvaranja (itikaj) u damiji i prilikom izlaska.
424
Ibid s. 27.
425
Ibn Taymiya, Magmu' al-fatawti, 35139.
426
Al-'Abdari, Al-Madbal, 1/85.
361
Dr. Ali Abd a/-lfalfm Mahmitd
* Odlazak u damiju ima bonton koji se ogleda u tome to
dematlija upuuje dovu koja je zabiljeena u jednom hadisu. Ibn
Made prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Onome ko izie iz kue
radi namaza, pa izgovori: Boe, molim Te pravom kod Tebe onih koji
mole i pravom ovog mog odlaska, jer ja nisam izaao radi potcjenjivanja
drugih, oholosti, pokazivanja i uvenja, ve sam izaao bojei se Tvoga
prezira i traei Tvoje zadovoljstvo, pa Te molim da me zatiti od vatre
i da mi oprosti grijehe, jer grijeh samo Ti oprata! Allah mu se okrene
Svojim Licem i sedamdeset hiljada meleka trae oprosta za njega.".
.,. . . ,; .. "' ,,. , 'li ;:i ,,.... ... ...
..1JL'...f'J ~

~. tl.:J1 ~~ ..1JL'...t 1 ~~lll J...o o~I JI~
~ l.Y; '-!'! ~ , !
=
(,r,
='
V' , '. ,:r
,,. o ""'* J. .. ..
,. -
'JI o, .,.. ,,. o ... o,...
,$~ ' . ;w1 ~~J ~ ';_J :~';_JI~';) l~t i f t (. .j~ Iii~~

;:i J o ;:i o o "" o,,. , . , . , . . . ,,
';I~
. y jji'.'';
~
;_;I tJ'.Y~ <.S',~
I ' ... 0f' 81
J J =
(,r, ~ .,
..L...; 0i ~L'...t.; ..XL,.;''
, J" ;~1-,. J
... ... ,,..
~uif
,
5~
'' j ,:~:1-
~ J ~-"'.: ,.
o, 't,;f~f
d&.:11 r.P
*Takoer,
i ulazak u damiju ima bonton koji se ogleda u tome
to dematlija upuuje dovu koja je zabiljeena u jednom hadisu.
Ebu Davlid prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., prilikom ulaska
u damiju izgovarao: "Utjeem se Uzvienom Allahu, Njegovome
plemenitom licu i Njegovoj vjenoj vladavini, od prokletoga ejtana.".
U vezi s tim je rekao da, kad to izgovori, ejtan to komentira rijeima:
"Od mene se zatitio sav ostatak dana.".
,, , . . . . . ;:;"' ;; .. ;; " o :ii
~ 1~10LS' ;_;t tL.J ~ Jil ~~I()- -.r"L;JI J. J_;.;, J. ;u1 ~:;.

: ' J.il1 -.;ui:-
~li (,r,"'"1-, : 2f1 ~J-U
:' ~-
.,, ~ .1L
0
Jli. ,...,.:>:-..!'
-- $11 01(. ,
\ ;
J"'1..J'""" \
, . ~'Y'f JL; .J..-.11

. \ ,,. "" ,,. ... ,,.
-i1 -L.:. ~ ~ Stf, ~ 11 JL; J.u~ JL; 1~u

i r- ..r., ~
. , , ,
Ko ulazi u damiju, moe izgovarati i drugu dovu. Prema
predanju koje poinje od Ebu I:Iumayda, r.a., Muslim prenosi da je
Vjerovjesnik, s.a.v.s., prilikom ulaska u damiju izgovarao: "Boe,
otvori mi vrata Svoje milosti!".
,;1.;- ~1-t J ==1 ~;i11
,J.Y. .-c?~
* U damijski bonton spada to da se klanjaju dva rekata nakon
ulaska, prije nego to se sjedne. Prema predanju koje poinje od
~.tade al-Silmlja, r.a., Buharija prenosi da je Allahov Poslanik,
362
s.a.v.s., rekao: "Kad neko od vas ue u damiju, neka klanja dva
rekata prije nego to sjedne.".
~ ~t J;; ~)
""
~:,;Ll ~\
c "'
~J.;.t ~ l~l"'
\..--
Bonton prilikom sjedenja u damiji se ogleda u tome da ovjek
sjedne gdje mu se ukae mjesto, a ne da se probija izmeu ljudi, da
mirno sjedi, utia glas i da je s abdestom. O svemu tome u literaturi
vezanoj za Vjerovjesnikov, s.a.v.s., sunnet ima dosta hadisa.
Buharija od Ehu Waqida al-Laytija prenosi da je kazivao: "Dok
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., sjedio u damiji, dola su trojica ljudi.
Dvojica su prila Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., a jedan je otiao.
Meutim, jedan od dvojice je ugledao slobodno mjesto u halki pa
je sjeo, a drugi je sjeo iza ostalih. Kad je Allahov Poslanik zavrio
(uenje), pitao je: "Hoete li da vam neto kaem o ovoj trojici? Jedan
od njih se sklonio kod Allaha, a Allah ga je prihvatio; drugi se pred
Allahom suzdrao, a i Allah se od njega suzdrao; trei se okrenuo
od Allaha, a i Allah se od njega okrenuo.".
t;;2.u ~~1 ~tj :t1 =1.Jti fo1 J1 l>.Jti ~J.;.t L!t ~S81 _tl1 ~ ts~f ~t
' ~ :t1 _;;;ti _;;;ti ~11 L!fj ~ :t1 l;>!2 u
Prema predanju koje poinje od As-Saiba ibn Jezida, r.a.,
Buharija prenosi da je kazivao: "Dok sam stajao u damiji, priao
mi je neki ovjek. Bio je to Omer ibn al-ljagab, r.a., koji mi ree:
'Idi i dovedi mi onu dvojicu!'. Kad sam mu ih doveo, pitao ih je: 'Ko
ste vi, odakle ste?', odgovorili su: 'Iz Taifa!'. On im na to uzvrati:
'Da ste odavde, kaznio bih vas, jer diete glas u damiji Allahovog
Poslanika, s.a.v.s.".
~ fo1 ~.,..:) :~'.: J i.1;1_;..;,t ~~; ~j~ +i;i1~f~1-!~$- jJ
' ' - ~ ::U1
r-.J --
* U damijski bonton spada i to da se u njoj nita ne prodaje,
niti da se u njoj ita oglaava da je zagubljene, niti da se recitira
poezija.
Prema predanju koje poinje od 'Amra ibn uajba koji predanje
preuzima od svog oca, a on od djeda, A~med prenosi: ''Allahov
363
Poslanik, s.a.v.s., je zabranio kupoprodaju i recitiranje poezije u
damiji.".
prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ''.Ako vidite da neko
prodaje ili da se neto prodaje u damiji, recite: A/fah ti ne dao uspjeh
u trgovini! Ako vidite da neko u damiji oglaava gubljenje neke
stvari, recite mu: Allah ti je ne vratio!".
:' !+ I~\'~-~
0-4 ~ !JJ
:ii1 "'f ~I
~J J .-
i !: ~I ~. e
_,......., ~ - . - : .J c:;- 0-4 ~ J l~I!
'G:; 'f' ' : ' !+
"' , /.:; ;:i ,,, J. J., ~"" , , CI
~
-
~I :/J ~ I.Yt ~
~W
,., ~- w
Dijete je duno ii u damiju da izvrava dunosti prema
Allahu i izuava nauku. To ponaanje mu je priroeno, jer ga je tome
uila i za to pripremila kua u kojoj je rastao.
2. Ljubav prema damiji i provoenju vremena u rzjoj

To je dunost, ne samo djeteta ve svakog muslimana. Vjerovanje
muslimana se ne moe upotpuniti, osim stalnim odlascima u damiju
i prisustvovanjem dematu.
Prema predanju koje poinje od Ebu Salda al-Ijudr!ja, r.a.,
Ahmed prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ''.Ako nekog
vidite da redovno posjeuje damije, budite svjedoci njegova
vjerovanja.". Tad je Poslanik, s.a.v.s., prouio ajet: Allahove damije
odravaju oni koji uA!laha i u onaj svijet vjeruju i koji molitvu obavljaju
i zekat daju i koji se nikog osimAllaha ne boje. 427
.i:..L.:.;
.
'' '' tll )
~
J,~ :ii1 Jti 0Cc~L
, - .
j I , ' ':.~ .:IAJ1 ~8.; '1~~ t\ '!{- \~I
.J~ - u-.r ,,_.,_ J
"' "' ,; ,,, ,,. \ ,,,
~~I <...~~ ~T ;_;.. ~I

prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kad neko od vas abdesti,
neka lijepo abdesti, zatim neka ide u damiju. Ako ga pokree samo
namaz i eli samo namaz, nee nainiti korak, a da ga Allah njime
ne uzdigne za jedan stepen i da mu ne otkloni neki grijeh, sve dok
ne ue u damiju. Kad ue u damiju, od namaza e imati onoliko
koliko ga namaz sobom zaokupi.".
427
364
~! ~}-~~~I ~!~~~~I Jt ~ ;_,..;;;j I ~ tsJ;_f 0;; I;!
,,,
l~Li
,,,
,,, I~
. ,
A:!
11
,,, J
\...:._~~
U""'!~
"" ~
:- ~1:.
., ~... ~ .k;.'
;;:;
:J ~-;1:
~ ~ ,,,..
.') ~... .tili~-.) \li,,, i'L:.

;;:;
.r- ~- ~~I
-s: o o ...
t
o,.. ,,,
:, ) ,,,
;~I ..:.il5 ~ o~ J...
... <#-
5L5 ~\
,,,
j;.;
Prema predanju koje poinje od Ebu Seida al-1judrija, r.a., Ibn
Made prenosi da je uo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kad je pitao:
"Hoete li da vas uputim u to ime Allah ponitava grijehe i uveava
dobra djela?". Odgovorili su mu: "Allahov Poslanie, hoemo.".
Tad im je rekao: "Uzimanje abdesta u oteanim okolnostima,
dugo pjeaenje do damije i ekanje namaza poslije prethodnog
namaza .."

prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kad neko od vas ue
u damiju, od namaza e imati onoliko koliko ga namaz sobom
zaokupi. I sve dok je neki od vas na mjestu na kom klanja, meleki
donose salavat izgovarajui: "Boe, oprosti mu, Boe, smiluj mu se,
Boe, primi mu pokajanje - sve dok ne izgubi abdest ili nekoga ne
uznem1n.. .."
3. Izbjegavanje onog to je u damiji nepoeljno

Damije su Allahove kue, za njih u srcima muslimana
treba biti potovanja i uvaavanja, u s~ladu s istinskim znaajem,
dovoljno je samo to to su one Allahove kue. Zbog toga je islam
oznaio mnoge stvari ili postupke koje nije dozvoljeno prakticirati
u damijama. O njihovoj zabrani i osudi su izreeni mnogobrojni
Vjerovjesnikovi, s.a.v.s., hadisi, a mi navodimo:
365
Dr. Ali Abd al-Jfalfm Mahmud
Prema predanju koje poinje od lbn Omera, r.a., Ibn Made
prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Postupci nepoeljni
u damiji su:
- uzeti je za prolaz;
- potezati oruje;
- zapinjati luk i strijelu;
- vaditi strelice;
- unositi prijesno meso;
- izvriti kaznenu mjeru;
- namiriti krvarinu;
- koristiti prostor kao pijacu.".
~
V"~
.w '.-:'~-.J C:~.w,-~,~-Li,
, ,., ~ .J -J"" L. i_;g~~I J... ~ -::~~,
-i: ,., ~ - , . ...
~-.J ~f

~ .w ~?~~~- ~-.J ~ .w
~ ,.,
.:i~~- . ~ .w ~1 ~- '1: .w, ~ :' ~-
,., . ~~- .J .'-f., '--; ,., ..r- .J l..J7' ,., ~ .J
~
lJ ,
r"
i..:..:;-
?- ,,.. ""
Prema predanju koje poinje od Vatile ibn al-Asqaa, r.a., Ibn

Made prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Van damije
zadravajte bebe, luake, opake ljude, kupoprodaju, sporove, povien
glas, izvravanje kazni i potezanje sablje. Prije vrata postavite
abdesthane i nakadite ih petkom.".
~)_, ~\;~_, ~_, rs;1~_, ~4f_, ~'=: rs~ I~ rs':i

2-'1J-'l.A.J./:.J \;:.1 Llr ~,.,.J'::""'
,, ~.J~1-.. - J..;..~Lil' ~,-1-.
0
,.,,,~l1111:.1-t
~, y. ~ .J , .J ,.J LJ , .J4'
t
,
, Prema predanju koje poinje od Enesa, r.a., Ibn Made prenosi
da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., u prednjem dijelu damije ugledao ispljuvak
i lice mu se zarumenilo u ljutnji. Prila je jedna ena iz Medine i to
sastrugala, a na mjesto ispljuvka postavila parfem. Poslanik, s.a.v.s.,
je tad rekao: "To je ba lijepo (1.i;. ~f ~)."
4. Nadziranje, organiziranje i ienje damije

Nadziranje, organiziranje i ienje je potrebno prvenstveno
zato to je damija, kako smo ve isticali, Allahova kua. Mjesto
koje je najpree odravati i uvati, jeste damija, ne samo djetetu ve
366
muslimanima uope. Muslimani su duni voditi rauna o istoi,
redu i odstranjivanju iz damije svega to smeta.
Prema predanju koje poinje od Ehu Seida al-Ijudrija, r.a., Ibn
Made prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Ko iz/od damije
otkloni neku smetnju, Allah e mu sagraditi kuu u Dennetu.".
.1 . 8; j ~I : ~I :
, . ~ - ~ , ~ ~ '9
~t
V'' -f 0-4
:'
Prema predanju koje poinje od Aie, r.a., Ibn Made prenosi

da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., naredio da se damije grade meu kuama,
te da se iste, miriu i lijepo odravaju.
o... ::i ... , ::i ::i ... :. ... ... ...
--r .:1:~- ...:..is. 11i1 ~, : - ~r : -
J. A) ...
:- i:it ..l>l.:.lL.
~ (J'"':' , ; ; .r r-J --
- i:ii ~t&.
1-A11i1 J,J--"J , ( f --; ( f
... , ""' ... , o... 41
, : ~ki .J Jfk; i:ii.J ~JJJ I

Ibn Made prenosi: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., je, dok je s ostalima
klanjao, u prednjem dijelu damije ugledao ispljuvak. Kad je zavrio
namaz, rekao je: 'Kad neko od vas klanja, Allah je tu pred njim.
Zato, neka ne pljuje preda se tokom namaza!"'.
' ' '1-; ~~t ~' ~ :~-

~J~,~ ~
'' '1; Ji1 ~Li;;~\
iJ ~J~ ,
.:_l.:i;.t 01.
J. 5\S l~I.,~
, , , -, , ;;~I J
, -
Prema predanju koje poinje odAie, r.a., IbnMade prenosi da
je Vjerovjesnik, s.a.v.s., obrisao ispljuvak u prednjem dijelu damije.
Poeljno i lijepo je da dijete stekne naviku da ne prlja damiju i da
bude spremno istiti je od svega emu u njoj nije mjesto.
U mnogim damijama, u islamskom svijetu, su biblioteke i
knjige, a knjige su u mnogim bibliotekama nesloene, nesreene i
neuredne. U mnogima knjige prekriva praina. Naa dunost je da
dijete naviknemo da isti biblioteke i knjige, da ih sreuje i uva.
Kad dijete izvravate poslove, ono je radin i aktivan musliman
koji svojim djelom prua neto ime je Uzvieni Allah zadovoljan.
To ini dijete zadovoljno sobom zato to Allahovu nagradu zasluuje
i na ovome i na Buduem svijetu.
367
4. Odnos prema koli ili fakultetu
Islam se prema djetetu ophodi na nain po kojem ono

ranije sazrijeva, jer mu od ranog razdoblja ivota usauje osjeaj
odgovornosti. To je koristan i dalekovid nain odgajanja, sposoban
da kod djeteta proizvede promjene na bolje, u smjeru onoga to je
Allahu drae.
Islam, koji djetetu propisuje dunosti prema Gospodaru, a to
su ibadeti, zatim dunosti prema kui, pa dunosti prema damiji,
koje smo netom obrazlagali, ne proputa ni da mu propie dunosti
prema koli ili fakultetu na kojima se obrazuje, ak i dunosti u
samoobrazovanju i stjecanju znanja. Sa eljom da to objasnimo, rei
emo da je stjecanje znanja u islamu vjerozakonska dunost svakom
ko je za to sposoban. Islam visoko cijeni znanje i potuje uenjake.
Uzvieni Allah kae: Reci: "Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne
znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primajuf "428
Ibn Made od Katira ibn Q].ysa prenosi: "Sjedio sam kod Ebu
Derdaa, r.a., u Emevijskoj damiji. Tad mu je doao neki ovjek
i rekao: "Ebu Derdae, dolazim ti iz grada Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., radi jednog hadisa za koji sam saznao da si ga ti preuzeo
neposredno od Vjerovjesnika, s.a.v.s!". On me je pitao: "Nisi doao
zbog trgovine?". Kad sam odgovorio: "Ne", Ehu Derda' je upitao:
"Nisi ni zbog bilo ega drugoga?". Kad sam opet odgovorio: "Ne",
Ebu Derda' je uzvratio: "Ja sam uo Allahovog Poslanika, s.a.v.s
kako kae: 'Ko slijedi put na kojem stjee znanje, Allah mu olakava
put do Denneta. Onom ko trai nauku, meleki svoja krila stavljaju
na raspolaganje. Za onoga ko trai nauku, oprost od Allaha trai sve
to je na nebu i na Zemlji, ak i kitovi u moru. Prednost uenjaka nad
ostalim ljudima je poput prednosti Mjeseca nad drugim nebeskim
tijelima. Uenjaci su nasljednici vjerovjesnika, a vjerovjesnici ne
ostavljaju u naslijee ni dinare ni dirheme, ve nauku. Ko to zadobije,
zadobiva veliku sreu.".
428
368
Ibn Made od Abduallaha ibn 'Amra, r.a., prenosi: "Kad je
jednog dana, Allahov Poslanik, s.a.v.s., iziao iz jedne od svojih
prostorija i uao u damiju, naao se pred dva kruoka (halke) ljudi,
od kojih jedan ui Kur'an i upuuje dovu, a drugi ui i pouava.
Tad je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 'Svi dobro rade. Ovi ue Kur'an
i upuuju dovu Allahu. Ako htjedne On e im dati, a ako htjedne
uskratit e im. A oni drugi ue i poduavaju. Ja sam poslan kao
uitelj.'. Zatim je sjeo uz njih.''.
r
~ Y- ..:.i ~
., , I: .::t" ,",I~ ',,I
r -J ~ A.I) ~~
i-_ :1J' ,, ,,','u~
.J---'"") V u~ J ~
.,
Lr!
0
~
:I ''
-:Y- ,:,;--s-
'
t '0 ,..;11 ,,. o ,,,. J 0 "' o ... o ,...o,,. .:~.,, . . , . """ "',,. , ,., ,.
'5.)>-~1) .tili 0;.i.::..J 0T~I 0J:~ ~I~!~). I~}! ~I~~~
. . o ,,.. . . := :;
0 "',,."" '
,,.. :; "".. , : . . . . . . * "" ...:;:;
0T~10J:~~\f_;; ?~ J5 ~j ~ :UI ~efll JW 0~..J 0~
"" ,,.. '!i CI ::;; ,,.. ,:;; "" J. ,,.. O "' "" ,,.. O ,.. ,...;ii ,,,.
~ ~ .~ ~~ ~ 0_,.~ 1;;! ~'Y;A.J r-f;:: ;L.;. 0 ~~i ;u iJ~ .tili i:i;~..J
~
Prema predanju koje poinje od Ehu Hurejre, r.a., Ibn Made
prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Najbolja sadaka je da se
musliman poui nekim znanjem, pa ga prenosi bratu muslimanu.".
. . "' o ...
..r r1;;:- iJi ~.i..:JI
, r:- :q
~ o ~ ..o ~ o,,,. ....
..:'L...t\ ~i~ " ~ ~ L~.l! I ':.f

r:- - r-' , u-'
Prethodno navedeni ajet uspostavlja razliku, zapravo razliito

vrjednuje one koji znaju, pa postupaju po onom to znaju i onih koji
ne znaju. Pitanje podrazumijeva nijean odgovor, to jest da nisu
jednaki oni koji znaju i oni koji ne znaju.
Ovaj ajet poziva muslimane u nauku da ne budu kao oni koji ne
znaju, istiui im da je ta injenica - znanje i izbavljanje iz neznanja -
injenica i svojstvo kojeg su svjesni samo oni iji um je prosvijetljen.
369
Prvi hadis iz ove grupe ohrabruje muslimane u traenju
nauke obrazlaui im kakva lijepa nagrada i mjesto ih ekaju kod
Allaha, budui da e za njih traiti oprost sva Allahova stvorenja,
ak i ribe u moru. Isti hadis istie i da uenjak ima jasne prednosti
nad pobonjakom, kao to je mjesec ljepi od drugih nebeskih
tijela svojom pojavom i blizinom, zatim da je nauka ostavtina
vjerovjesnika, jer oni nisu ostavljali u naslijee ni dinare ni dirheme,
dakle nisu ostavljali u naslijee ni novac ni zemlju, ve nauku, a
ljudi koje zapada najvei udio u ovom nasljedstvu su uenjaci koji
zadobiju taj obilni dobitak.
Drugi hadis naglaava da su kolovanje, pouavanje i uenje
najvee vrijednosti koje zauzimaju posebno mjesto u sklopu onog
ime se postie zadovoljstvo Uzvienog Allaha. Zato je Vjerovjesnik,
s.a.v.s., dao prednost sjedenju s onima koji ue i poduavaju, a to
.
je okrunio blagodarnim rijeima: "Poslan sam kao uitelj (.~ =~! Vl.J
~).".
,
Trei Vjerovjesnikov, s.a.v.s., hadis podvlai da je stjecanje

znanja najbolja sadaka s kojom se ovjek pribliava Allahu, da se
pouavanje drugoga steenim znanjem ubraja, takoer, u najvrjedniju
sadaku.
Neki ljudi pretpostavljaju da se znanje kojem pozivaju naprijed
navedeni i drugi slini ajeti ili znanje na koje podstiu navedeni i
drugi Vjerovjesnikovi, s.a.v.s., hadisi, svodi na znanje o vjeri, a ne
ovosvjetske znanosti. Takva pretpostavka je neutemeljena. U njoj
ima niz propusta, prvenstveno iz sljedeih razloga:
- Znanje o vjeri sadri sva znanja o ovom svijetu, jer se ovaj
svijet i sve to je na njemu, sve to se kae i uradi, povinjava koncepciji
i sistemu vjere. Niko ne moe ispravno ivjeti na ovom svijetu, a da
ne slijedi koncepciju Uzvienog Allaha i njegov poredak.
- Rije znanje, koja se pojavljuje u ovim porukama, nije
ograniena na oznaavanje samo na znanja o vjeri, ve je itekako
obuhvatna po tome to u sebi ukljuuje i sva znanja o ovom svijetu, a
ovaj svijet je, kao i sve to je na njemu, jedan dio vjere, zato to je on
samo prolazno boravite na putu prema vjenom ivotu.
370
- Znanje o ivotnim problemima, nainu ivljenja, izvravanju
dunosti u zastupnitvu na Zemlji, sve su zahtjevi islama koje
potvruju mnogobrojne islamske odredbe.
- Na to smo ukazali u prvom odjeljku prethodnog poglavlja,
kad smo govorili o ispravnoj islamskoj koncepciji u odgajanju razuma
pozivanjem da prihvati sve pobude znanja.
- Vjerovjesnik, s.a.v.s., je, po onome kako Ibn Made prenosi
od Ebu Hurejre, r.a., Allahu upuivao dovu izgovarajui: "Boe,
uini da mi koristi ono emu si me pouio. Poui me onom to e mi
koristiti, poveaj mi znanje. Hvala Allahu, kako god bude. Allahom
se titim od kazne u Vatri (od stanja stanovnika Vatre).". 429
JI>'\< l.::.~01' ~ ;- .~:-G~' -.s;:f.:.Cc .~~I ~--;111
, c.r r..s- .J , ~ ~.J ~ - .J -
,,.
~ ~ "" ,,,. ... ,,,, ,,. ::ll J ,,.
).~I"-:"'\~~
, ,
;u4, ~;t_:;
Ova Vjerovjesnikova, s.a.v.s., <lova rasporeuje znanje u onom
to koristi. Poslanik, s.a.v.s., trai poveanje takvog znanja. Nema
sumnje da je ono to ovjeku koristi na ovom svijetu, zahtjev vjere,
jer nijedan ovjek nije u stanju ibadetiti Allahu, a da se ovim svijetom
ne koristi sposoban da radi, sebi zaradi i utedi.
Takva je narav znanja u islamu, znanja u opem smislu, koje
u znanje o vjeri ukljuuje sva znanja o ovom svijetu. U skladu s
tim, dijete ima potrebu stjecati znanje na osnovu kojeg e upoznati
vjeru i uvati je radei prema zahtjevima znanja. Isto tako, dijete
ima potrebu dokuiti znanja o ovom svijetu koja e mu omoguiti
da ispravno vodi ovosvjetski ivot, jer sve vrste znanja i spoznaja,
koje pomau da se ispravno koriste potencijali i rezerve koje je Allah
rasporedio na Zemlji, postoje za dobro ovjeka. Takvo znanje je
obavezno, jednako kao to su obavezna i znanja s kojima se ispravno
radi za Budui svijet, jer je Budui svijet, kako smo isticali, irok i
prostran, toliko da nema nita vrijedno ovjeku, vezano za ovaj ili
Budui svijet, to ne moe prihvatiti.
kolski uzrast obuhvaa period kompatibilan periodu

kolovanja, koji u svijetu uope, pa i u islamskom, zapoinje, tzv.,
429 (;811~iJL;.: .1d'i-JL;.'1~ \;_1.L.;1.i~ ..- .::-[.; .i;....s=:ie.~ .. ::,~_:111)
- '-!" - ~ - ; 'Y'J , i..r i.s- - - - '-f'J~ ~ ~J - ~ ~ \""""""
371
Dr. Ali Abd al-1-jaliin Mahmitd
poetnim kolovanjem, odnosno osnovnim obrazovanjem. Mlada
osoba se dalje razvija kroz srednje obrazovanje, univerzitetsko, da bi
se kod nekih polaznika nastavilo i kroz postdiplomski studij.
Etape obrazovanja, koje ukupno ine esnaest i vie godina,
ograniavaju se na razne vrste strunog obrazovanja, u oblasti
poljoprivrede, industrije, ekonomije, rudarstva, veterine, medicine,
farmacije, tehnologije, astronomije, avijacije i drugih, koje nerado
izostavljamo, a u mogunosti smo bili ukazati samo na neke. Dok
znanje prihvaaju u svim navedenim i drugim granama, islam
mladima propisuje dunosti koje se tiu traenja znanja. Takve
dunosti se ukratko mogu svoditi na sljedee:
1. Musliman ne moe odustati od traenja nauke u opem
smislu, koje u sebe ukljuuje znanja i za ovaj i za Budui svijet, sve
dok je sposoban uiti, zato to je traenje znanja stroga dunost
svakog muslimana, kako smo naprijed isticali.
2. Islam od svakog uenika zahtijeva da ispravno i iskreno
ui svjestan da ga Allah nadzire dok ui, da ima dobre namjere s
kojima e zasluiti Allahovu nagradu, da dobro ui, da se istie i,
zahvaljujui zalaganju, bude u mogunosti, na osnovama steenog
znanja, izgraivati Zemlju, a to je vjerozakonski zahtjev.
3. Islam od mladih zahtijeva da znanje pridruuje djelu.
to se tie teorijskog znanja, zatvorenog u glavi aktera, koje se ne
koristi u rjeavanju praktinih problema, ve se stjee radi hvalisanja
i razmetanja, nita ne vrijedi. tavie, ono je nepoeljno, ak
zabranjeno, jer u njemu nema nikakve koristi. Nauka je ovjeku put
ili sredstvo do nekog cilja, a cilj je zadovoljenje nekog interesa ovjeka
ili otklanjanje od njega neke tete u vjeri i na ovom svijetu.
4. Islam od muslimana zahtijeva i da se ne zaustavlja na
granicama jednog znanja, ve treba nastaviti uiti, istraivati i
produbljivati znanje, rukovodei se kur'anskim rijeima kazanim
ustima Muhammeda, s.a.v.s: ... i reci: "Gospodaru moj, Ti znanje moje
proiri! (~ ~;~ ~) jj.J)". 430 Allahov Poslanik, s.a.v.s., je ove rijei
43
Kur'an, Ta ha, 114.
372
koristio prilikom upuivanja dove Uzvienom Allahu, kako smo
naprijed isticali.
5. Jasno je da islam, ne samo onome ko ui ve ni bilo kojem
muslimanu, ne dozvoljava da bude nemaran, povran i lijen. Ta
svojstva su manjkavosti i poroci kojih se muslimani trebaju oslobaati.
Ako je dijete ili zrela osoba uenik, manjkavosti kode i njemu i
cjelokupnom islamskom ummetu.
6. Islam se ne zatvara iskljuivo ni u jedno znanje, ve poziva
na uenje svake nauke koja muslimanima moe pruiti ono to e od
njih otkloniti tetu za ovaj i Budui svijet ili im donijeti neku korist
u vjeri i na ovom svijetu.
7. Muslimani su uope, a mladi posebno, duni znati koja
znanja i vjetine nedostaju njihovoj domovini ili ummetu, da bi
izuavali odgovarajue nauke i u njima stjecali znanje da zadovolje
potrebe, svejedno da li zadovoljavanje potreba ide u prilog ivotu
na ovom svijetu ili pripremanju za ivot na Buduem svijetu. Tako
su radili nai davni preci. Izuavali su, istraivali, otkrivali i svijet
otkrivali znanjem i spoznajama. Njihovi napori se nisu svodili na
teoloke nauke, ve su i svjetovne nauke, sve vrste, imale mjesto
u njihovom interesiranju, toliko da su na tom planu zatvorili sve
praznine, da bi narednim generacijama ostavile ogromno znanstveno
naslijee, nainivi time uslugu cjelokupnom ovjeanstvu, a ne
samo islamskom svijetu. Nije zaudna to Evropa za svoj nauni
preporod, izuavanja, istraivanja i nauna otkria, visoke zasluge
pripisuje onom to su muslimani pruili u tom podruju, kako su to
Evropljani zabiljeili.431
8. Zbog toga se od djeteta, pa i svakog drugog muslimana,
zahtijeva da uva vrijeme i na najbolji nain ga rasporeuje, da
ostvaruje naune i praktine ciljeve svoga humanog ivota. Svako
ko je nemaran u korienju vremena ili vrijeme gubi u neemu
431
Vie o tome pogledati djelo Atar al-:Arab wa al-isltimfi An-Nahr/a al-urubbiyya,
studiju koju je pripremio UNESKO, a izdala ga Al-Hay'a al-mi~riyya al-'amma
li at-ta'lif wa An-N ar, Al-~hira, 1970; Mul:iammad Ahmed I.:.Ialaf Allah,
Al-Taqafo al-isltimiyya wa al-J;ayah al-mua~ira - BuJ;ut wa dirtistit isltimiyya, Al-
~hira, 1955.
373
Dr. Ali Abd al-f!aliin Mahmitd
beskorisnom, gubi vaan dio ivota i vane dijelove ivota svoje
zajednice - ummeta. Sve dok je vrijeme okvir u kojem se odvija
ljudski ivot, ovjek ne bi smio prihvatiti da vrijeme troi u neto to
ne koristi ni za vjeru ni za ivot.
9. Neophodno je upozoriti da islam, koji poziva na traenje
znanja i iskreno udubljivanje u istraivanju i izuavanju, to nije
iznio bez preciznih uputstava. On uenike kao i uenjake obavezuje
etikim naelima koja trebaju upravljati njihovim djelovanjem u tom
podruju.
Na ta naela, ili na neka od njih, ukazat emo na osnovama
onog to slijedi:
a) Da predmet istraivanja bude definiran nekim interesom
ovoga ili Budueg svijeta. U protivnom, uzaludno se gube vrijeme,
trud i novac.
b) Da istraivanje ili znanje ne nanese tetu muslimanima, niti
ikome drugome, odnosno da ne nosi sa sobom rizik od tete.
c) Da istraiva, prilikom istraivanja, ima na umu postizanje
zadovoljstva Uzvienog Allaha, a to znai da time eli dobrobit, da
je iskren i pouzdan.
d) Da sredstva koriena u nauci i istraivanju budu u okviru
onog to islam dozvoljava da se koristi.
e) Da se istraiva kloni prevare, podvaljivanja i preuveliavanja.
f) Da se istraiva kloni zaslijepljenosti i tvrdoglavosti u stavu
to je nedostatak uenjaka u svakom vremenu - da slobodno navodi
stavove drugih i da mu nije zazorno pitati druge uenjake tragajui
za istinom.
g) Da se naorua strpljivou pred tekoama nauke, istraivanja
i izuavanja, kakve god one bile.
h) Da ga u znanju vodi saradnja s drugim istraivaima, jer
saradnja produbljuje znanje i obogauje ga korisnim sadrajima.
i) Da se ne oholi i previe ne veseli rezultatima koje postigne,
jer bi ga to moglo odvesti s Pravog puta, povrh toga to je to osobina
koju islam zabranjuje, kao to zabranjuje i da sebi pripisuje neto
to nije radio, kako se vidi iz rijei Uzvienoga: Ne misli nikako da e
374
oni kqje veseli ono to rade i kqjima je drago da budu pohvab"eni i za ono
to nisu uinili - nikako ne misli da e se kazne spasiti; njih eka teka
patnja.432
j) Da prilikom istraivanja bude ist od strasti, jer povoezaje
za strastima sve unitava. To istodobno oteava stizanje na cilj ili do
dobrih rezultata, od muslimana se uvijek zahtijeva da tei ostvarenju
cilja.
k) Da ga karakterizira smirenost, opreznost i promiljenost,
da ne uri kako bi to prije stigao do rezultata, jer urba uvijek ima
tetne posljedice, a posebno u nauci i istraivanju. Vjerovjesnik,
s.a.v.s., je potvrdio da je "urba avolji posao (~1f.: ~li ~ ~l.;.Jij)", 433 te
da Allah muslimanu usliava <lovu ukoliko ne uri onaj ko je upuuje:
"Nekome od vas se usliava sve ~-ok ne P?';lri g~vor~i:, 'Molio sam i
nije mi bilo usliane (JI~.;.;~ tu.;_;;.; J~ ~ t [; rs~~ ~1~)"'. 434
To su islamska obiljeja ponaanja u naunom istraivanju,
kojih se istraiva treba pridravati na svakom koraku, da ne bi bio
lien nijednoga od njih, jer ih islam nareuje. 435
10. Islam muslimanima uope, a djeci posebno, ne eli da ive
ivot neaktivni i neutjecajni, ve ih sve obavezuje da rade ta mogu,
da nastazajuju i izgrauju Zemlju, da hodaju njenim prostranstvima,
da putuju, posmatraju i razmiljaju, da prouavaju i koriste blagodati
koje im je Allah stavio na raspolaganje na Zemlji.
Kako se to moe ispunjavati u vremenu u kojem ivimo, vremenu
vjetakih satelita, kosmikih raketa i sputanja na Mjesec?
Kako se to moe ostvariti bez istraivanja, izuavanja
udubljivanja u nauku, iznalaenja i naunih otkrivanja?
432
433
Prenosi ga Tirmizija prema predanju koje poinje od 'Abd al-Muhaymina
ibn Abbasa ibn Sahla as-Saidija, a u cijelosti glasi: "Smirenost je od Allaha,
a urba od ejtana". Za ovaj hadis se kae da je neobian (garib), jer hadiski
uenjaci Abd al-Muhaymina smatraju slabim kad se radi o memoriranju hadisa
(III/248), Taba'a al-Kutubi, Al-~hira, s.a.
434
Prenosi ga Tirmizija prema predanju koje poinje od Ebu Hurejre, r.a. Za ovaj
hadis se kae da je dobar ~al;Il; (V/132), Taba'a al-Kutubi, Al-~hira, s.a.
435
Pogledati nae djelo Napw manhag bupi1! islami, Dar al-Wafa', 1410/1989.
375
Dolikuje li muslimanima da nastave u stanju u kakvom su
danas, u kojem sramotno za Zapadom zaostaju u nauci, istraivanju
i tehnologiji?
Koja je cijena koju muslimani plaaju, prvo slobodom, zatim
dravnou, ekonomskim potencijalima i au, zadovoljni da budu
na teretu Zapadu u nauci i tehnologiji?
Islam muslimanima, "najboljoj zajednici - ummetu - koja se
ikad na svijetu pojavila", propisuje da zauzmu profesorska mjesto
u svojoj uzvienoj, zavrnoj vjeri, objavljenoj cjelokupnom ljudskom
rodu (I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu-ummet da budete
svjedoci protiv ostalih ljudi ... ). 436 Ima li tome drugoga puta, osim
istraivanja, znanja i tehnike?
Da li sam dostavio i prenio, Boe, Ti posvjedoi!?
5. Odnos prema svom kvartu

Za svako mjesto na kojem ivi, musliman se osjea, na neki
nain, manje-vie, odgovornim pred Allahom, u skladu s uvjetima i
poloajem na lokalitetu.
Naprijed smo vidjeli odgovornost mlade osobe prema kui,
damiji i fakultetu na kojima se koluje, dok smo obrazlagali domete
dunosti koje treba ispunjavati prema tim okruenjima. I vezano za
kvart u kojem ivi, neophodno je da dijete ima odgovornost i prema
kvartu ispunjava odreene dunosti. To je jedna od najvanijih
vrijednosti islamskog odgoja, kako kod djece tako i kod odraslih.
To znai da islam nikog ne poteuje, makar neke vrste
odgovornosti, a njom ga obavezuje otkad postane razborit i sposoban
da je ponese, tako da se dok odrasta navikne cijeniti svoje zadatke
nastojei ih izvriti. Upoznajui se sa svojim obavezama spram
svojih zadataka postaje sposoban koristiti svoja prava i izvravati
svoje dunosti.
Naprijed smo ukazivali na to da korienje prava uvjetuje
izvravanje dunosti. U protivnom, ljudi bi ivjeli ljenstvujui kao
gotovani, bez brige i o emu osim da jedu i zadovoljavaju animalne
436
376
porive, poput stoke. Isticali smo i to da izvravanje dunosti bez
korienja prava predstavlja nanoenje nepravde, slamanje volje i
negiranje brojnih sloboda koje islam garantira. Ovo kaemo da bismo
naglasili da kvart u kojem musliman ivi, mladi ili starac, polae
prava kod njegovih itelja i odreuje im dunosti. To je drutvena
pravednost koja je pozvana da uspostavi ravnoteu, meusobnu
saradnju i sigurnost koje islam zagovara putem svih drutvenih
zakonodavnih odredaba. I samo mjesto, povrh njegovih itelja, u
odnosu na dijete, kao i muslimane uope, ima svoja prava koja se
moraju tititi, a to su za muslimana dunosti koje mora ispunjavati.
Prema naem shvaanju, te dunosti su:
1. odravanje;
2. razvijanje;
3. saradnja i meusobno pomaganje.
U prilog objanjenju tih dunosti, rei emo:
1. Odravanje
To znai da se djeca, od najranijih dana, trebaju odgajati i
navikavati na odravanje mjesta na kojem se nalazi njihova kua,
svejedno da li je to ulica ili neko javno stjecite, kao to je park,
raskrsnica i slino.
To odravanje se ogleda u nekim osnovnim radnjama, od kojih
su najvanije:
1. Odravanje istoe
U jednome pasivnom smislu, to znai da se dato mjesto
niim ne prlja, ali u aktivnom smislu znai da se djeluje u podruju
ienja mjesta, uz ozbiljno nastojanje da se istoa odrava, to je
u islamu jako preporuljivo, onako kako to istie naprijed navedeni
Vjerovjesnikov, s.a.v.s., hadis koji ~ovori o lijepom islamskom odgoju:
''.Allah je lijep i voli ljepotu (~I ~ ~ 11 01)", 437 kao i hadis koji
prenosi Tirmizija, a koji glasi: ''.Allah je'ist i 'voli istou (~.'_i,;;
ii~t)".438 ,
437
Tirmizija, As-Sunan, Al-iman.
438
Ibid., Al-Adab.
377
Dr. Ali Abd al-1-falim Mahmiid
prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kad je neki ovjek
iao putem, ugledao je trnovu granu koju je sklonio, pa mu je Allah
blagodario i oprostio grijehe.".
.. .. .. .. .. .. ':11,,.... ,,. o ....
~ .. ~.tili-<-:.~ ~-...l !J ~ . j_;.' ~I - L .- l..:_' \~~;
~ r--' r- ;;-,.r"~ .J .....<.>'..rJ~~J
....
~ ..... ...
-
prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Vjerovanje se sastoji
iz sedamdeset i neto ili ezdeset i neto pojedinosti. Najvrednija je
izgovaranje Nema Boga osimAllaha, a najmanje je vrijedna otklanjanje
smetnje na putu. Stid je dio vjerovanja.".
Prema predanju koje poinje od Sada ibn Ebu Vakkasa, r.a.,

Tirmizija prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ''Allah
je prefinjen i voli uglaenost, ist i voli istou, plemenit i voli
plemenitost, velikoduan i voli velikodunost. Zato istite svoja
dvonsvta ( )"
~ii J;l''
;:r. --i1 J
. ,- .Y":'i.J"'"' . ,- 't1-!"'<~~I J~
. -- ., ~I
. - J~:li101
. ,- . - ;
o ,,, " o',,,.... J. "'
~ ~-IL, I ~ -;,~ '}' ~~~i J\..i ~l'i I ~I;,~~
-~; ~ Jr~ ) ~
2. Red i sklad
Ovo stoga to se od muslimana zahtijeva da uvijek sreuje ono
to je oko njega. Red u svome pasivnom smislu znai da musliman
niim ne uzrokuje remeenje sklada koji zatekne na bilo kojem
mjestu ili na kojem se on zatekne. U aktivnom smislu znai da ovjek
prakticira ienje mjesta na kojem se zatekne i njegovo ureivanje
na nain koji ga ini lijepim, skladnim i istim. Ranije smo navodili
Vjerovjesnikove, s.a.v.s., hadise koji pozivaju na ljepotu i istou.
Red i sklad su lijepi. Naprijed smo govorili da je ljepota svojstvo
koje se na stvarima primjeuje, a u srca unosi radost i zadovoljstvo.
Od muslimana se zahtijeva da doprinosi da se u srca ljudi unose
zadovoljstvo i radost, jer se od njega trai da bratu eli isto to i
sebi.
378
Ako se djeca time obaveu, ni na jednom javnom mjestu,
u svom kvartu, nee proizvesti tetu i nered kakve sada moemo
vidjeti. To bi drutvu utedilo veliki trud i novac, a djecu bi odgajalo
s ljubavlju za red, poredak, sklad i ljepotu.
2. Razvijanje kvarta
Pod tim podrazumijevamo da se dijete odgaja sa svijeu da
je odgovorno za ulaganje odgovarajueg kulturolokog, drutvenog,
naunog i strunog napora i time doprinosi sposobnosti drutva u
korienju javnih mjesta - parkova, etalita, biblioteka, klubova,
prevoznih i komunikacijskih sredstava i ulica - na najbolji mogui
nain, kako bi se iza toga ljudima pruala najvea korist koja moe
doprinijeti njihovoj srei na ovome i Buduem svijetu.
Ako u kvartu, odnosno mahali, ima javnih sastajalita, ona su
vjerovatno svojina cjelokupnog drutva, a ne postojee vlasti, jer se vlast
i njeni vrioci stalno mijenjaju. Predstavnici vlasti nisu istinski vlasnici,
ve uvari koji to uvaju i ureuju, a pravi vlasnici su svi itelji.
Dijete je pred Uzvienim Allahom, zbog onoga to u sebi sadri
islamski poredak i njegova koncepcija koja obuhvaa cjelokupni
ivot, odgovorno za uee u unapreivanju javnih mjesta za njihovo
uvanje kako bi im uloga bila potpuno ispunjena. Treba im pomagati
da vremenom pruaju sve bolju ponudu, a to se moe postii samo
brigom o njima i podrkom svih ljudi u svemu to je potrebno.
Islam sve muslimane navikava na ovakvu etiku i od njih
stalno zahtijeva da joj budu privreni, poevi od toga to zahtijeva
da prakticiraju nareivanje dobra i zabranjivanje zla, da ine
dobroinstvo, da rade ono to muslimanima donosi korist ili od njih
otklanja tetu u vjeri i ivotu.
Vjerovjesnikovi, s.a.v.s., hadisi koji govore o ovome, mnogo-
brojni su:
Prema predanju koje poinje od Ebu Muse, r.a., Muslim
prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Kad neko od vas prolazi
damijom, pa i pijacom, a sa sobom ima strijele, neka ih akom
pridrava za vrhove, da ne bi njima nekoga povrijedio." ili je rekao:
"Neka ih uhvati za vrhove.".
379
o,... 'li,,,. "' ,,. a o_. ~ ,,,. J J. ,,.
i)f .US::., U.~ 1;:. ,I :1; 1: ~- 8 ' . 'f \i~ . ~.;;._f 0 ' \~\
' ; ' ' ..s- ' " tJ:" J ,.J-" '-) J ' . ' '-) \~ .r !
~~ )s. ~>}:! JLi jt !~ ~~~-!o i1 ~ 1.i;.f <" :~
U predanju od Dabira, r.a., se kae:" ... da ne ogrebe muslimana
(~ J~~ ~ :j)".
prenosi da je Ebu al-Qgsim, s.a.v.s., rekao: "Ko na svog brata uperi
hladno oruje, meleki e ga proklinjati dok ga ne prokunu, makar
mu to bio brat i po ocu i po majci.".
~fJ ~ ~ ~ 5l5 01.J ~~ J;_ ;~:i; ~~1 0~ ~~ ~t J1 ~Gt ~

.... .. ~ ..

prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Neka niko od vas ne
uperi oruje prema svom bratu, jer je moda ejtan u njegovoj ruci,
pa da zavri u dehennemskoj jami.".
'.:- 51\,-~I\ tJ""'
1::\ ~J.;.f r.$J J.;- ~ :J~ C~L --.>-f 11 ,:SJ.;.f ' .' ~
0
..(;
" -'-). tr- \~ , -, i.; I.- .J::--':"'-
... .... .. ..
o ' ' '
~81~~~~
prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Neki ovjek je prolazio
pored grane drveta na sredini puta i rekao: 'Tako mi Allaha, sklonit
u ovo ispred muslimana da im ne smeta!' i uveden je u Dennet.".
)b ..., , ;::i ....... ,,. ,,. ~
~ . I o I\ . ' I.i.A ~: .L t.) Ji I ' JW " L ~ \;. I::. o' '

'Y ~ -;, . o 1..:- '
~
...
vr , J rY...r~....r-~~~J..r-
.... ~
41~ti~~~
prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Vidio sam ovjeka
kako u Dennetu lekari pod stablom koje je smetalo na putu
ljudima, pa ga je on posjekao.".
<.)"
~! ..:.Jl5 '-!'-Y-
- 81 ~-" ~G. ~
- l.11 ~ : ~h-~ ' . tJ .. ia~:";;;_-.') ..:...:f-
- -. tJ 61 ") .uJ
.... ... .... ,,.
Da se radi dobro i izbjegava zlo, navedeni i drugi Vjerovjesnikovi,

s.a.v.s., hadisi pozivaju prvenstveno radi istinskog razvoja
drutva putem ostvarivanja njegovih interesa i sprjeavanja onog
to nanosi tetu.
380
3. Saradnja i meusobno pomaganje
Tako islam vjernike uope i djecu posebno odgaja na
potpomaganju u izvravanju svakog posla koji ispunjava neki interes
vjernika ili im otklanja neku tetu. Ovo zbog toga to ovjek ne
moe ivjeti sam, u bilo kojem sluaju neovisan od ljudi.
Sve dok su ovjeku nuno potrebni drugi ljudi, a i on njima,
uzajamna razmjena udovoljavanja potrebi se ne moe ispuniti bez
meusobnog potpomaganja. Izvorni islam je potpomaganje vezao
za ljudski napor visoke specifine vrijednosti kad je propisao da
bude potpomaganje u dobroinstvu i pokornosti Allahu, a zabranio
ga ako je pomaganje u grijeenju i neprijateljstvu. Uzvieni Allah
kae: jedni druge potpomaite u dobroinstvu i estitosti, a ne su4felujte u
grijehu i neprijateijstvu; i bojte se Allaha,jer A/fah strano kanjava. 439
Al-Kurtubi kae: "To je naredba svim ljudima da se pomau u
dobroinstvu i pokornosti Allahu, kako bi pomagali jedan drugog.
Meusobno se podstiite i radite ono to vam Uzvieni Allah
nareuje, a zabranjujte jedni drugima i klonite se onog to Allah
zabranjuje. To je saglasno s onim to se od Vjerovjesnika, s.a.v.s.,
prenosi da je rekao: 'Qnaj ko upuuje na dobro, jednak je onom ko
ga ini (~us ;.ii ).;. JtJJI 51)'. Kae se: 'Ko upuuje na zlo, jednak je
onom ko ga ini."'. ,
Al-Mawerdi kae: "Uzvieni Allah je preporuio meusobno
pomaganje i uporedio ga s ibadetom. U ibadetu je zadovoljstvo
Uzvienog Allaha, a u dobroinstvu zadovoljstvo ljudi, pa ko spoji
zadovoljstvo Uzvienog Allaha i zadovoljstvo ljudi, njegova srea,
zadovoljstvo i blagodat su potpuni.
Ibn Kuwayz Mindad u djelu Ahkam kae: "Potpomaganja u
dobroinstvu i pokornosti Allahu ima vie oblika:
dunost uenjaka je da ljudima pomae znanjem;

dunost bogatoga je da pomae novcem;
dunost hrabroga je da hrabrou pomae u borbi naAllahovom
putu,
439
381
Dr. Ali Abd al-1-falim Mahmiid
- tako da muslimani u meusobnom pomaganju budu kao
jedna ruka - ('U vjernicima kola ista krv, njihovu zatitu uiva i
najslabiji meu njima. U odnosu na druge su kao jedna ruka').
Neprijatelju se treba suprotstaviti, ne pomagati mu i uzvratiti
istom mjerom. Zatim je Uzvieni izrekao zabranu: . a ne sudjelujte
u grijehu i neprijateijstvu . Grijeh se definira kao odredba proistekla
iz prijestupa i neprijateljstva, a to je nasilje nad ljudima. Nakon toga,
Allah je naredio pokornost Njemu i uputio jednu opu prijetnju
rekavi: . i bojte se Allaha, jer A/fah strano kanjava .". 440
Uzvieni Allah dalje kae: Tako mi vremena, ovjek, doista, gubi,
samo ne oni koji vjeruju i dobra djela ine, i koji jedni drugima istinu
preporuuju i koji jedni drugima preporuuju strp!Jenje. 441 E-afii kae
da ljudi ili makar veina njih zanemaruju poruke ove sure.
Meusobno preporuivanje istine i pomaganje u njoj, kao i
meusobno preporuivanje strpljenja i pomaganje u njemu, zajedno
jaaju veze meu ljudima.
Meusobno pomaganje i podstrekavanje usauje ljubav meu
vjernicima. Prema predanju koje poinje od Ebu Hurejre, r.a.,
Muslim prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "uvajte
se sumnjienja. Sumnjienje je najlaljiviji govor. Ne uhodite i ne
prislukujte jedni druge, ne natjeite se meusobno, ne zavidite jedni
drugima, ne mrzite se meusobno i jedan drugome ne okreite lea.
Budite Allahovi robovi kao braa.".
"' ,,.,.. ,.. "'"' ,,,. o o,.. ;;:i ~ " "" ;;:i J.
'ij l~!E 'ij I~ 'ij I~ 'ij ~~I ~Jsi ~I 0~ 01J lj ~!

~ o ;;:i ,,. ,,..
\.; I.J>:,
' 1411 I ;~ I -<' I '' l-0 'iJ~.
.,Y.rJJf. ' I . t; 'i,J J
I J..::..li
Djeca se trebaju meusobno pomagati u svakom poslu koji

je u interesu stanovnika kvarta u kojem ive. Oblici meusobnog
pomaganja u kvartu su mnogobrojni, a mi emo navesti sljedee:
a) Meusobno pomaganje meu djecom u izvravanju poslova
kojim se uvaju i odraju javna mjesta i omoguavanje da ona
ispunjavaju svoju namjenu.
440
Al-Qirtubi, op. cit. VI, s. 47.
441
Kur'an, Al-A~r, 1-3.
382
b) Meusobno pomaganje u ienju javnih mjesta i ureivanje
da izgledaju lijepa i ista, da onoga ko ih posmatra ine radosnim.
c) Meusobno pomaganje meu djecom u zatiti tih javnih
mjesta od nepanje neodgovornih.
Kad bi se djeca odgajala na ovim vrstama meusobnog
pomaganja, sa spremnou da se odazovu svemu to im islam
zapovijeda, bili bi u stanju s javnih mjesta skloniti mnogobrojne
prizore nereda i prljavtine koje esto vidimo, a kojima nema jaeg
razloga nego to je pasivnost, gotovanstvo, nezainteresiranost i slabo
razumijevanje. To sve islam otklanja i zabranjuje, a uvodi meusobno
pomaganje u dobroinstvu i pokornosti Allahu. Meutim,
pomaganje u grijehu i neprijateljstvu islam zabranjuje radi zatite
drutva i njegovih javnih mjesta, iz dubokog potovanja prema
humanosti ovjeka, a s ciljem da mu osjetila ne bi nepotrebno opaala
ono to ga uznemiruje, teti ukusu i osjeaju zajednitva.
6. Odnos prema rodbini, prijateljima i komijama
Od svakog muslimana, mlaega ili starijeg, se trai da lijepo

postupa prema svakome, posebno prema onima s kojim ga vee neki
odnos, a najsnanije veze, nakon pozicije oeva, majki, brae i sestara
se ogledaju u odnosima sa rodnicima, krvnim i tazbinskim, zatim s
prijateljima, a nakon toga s komijama.
Ve smo dovoljno govorili o odnosima djece prema oevima,
majkama, brai, sestrama i drugim ukuanima.
Govorei, koliko je neophodno, o krvnim i tazbinskim
srodnicima, prijateljima i komijama, rei emo kako slijedi:
1. Srodnici (krvni i tazbinsklj

Krvni srodnici (rodbina) su oni s kojima ovjeka vee injenica
da su na svijet doli porijeklom iz jedne rodnice, a to se tie tazbine,
to su lanovi domainstva iz kojeg dolazi ena, odnosno supruga.
Prema jednima i drugima, islam je svojim sljedbenicima
propisao odgovarajue dunosti. Uzvieni Allah kae: I Allaha se
383
bojte - s imenom ijim jedni druge molite - i rodbinske veze ne kidqjte,jer
Allah, zaista, stalno nad vama bdi. 442
Al-Kurtubi kae: "To jest, bojte se Allaha da ne biste bili
neposluni, nipoto rodbinske veze ne kidajte. Mnogobrojni uenjaci
su saglasni da je rodbinska veza obaveza, a njeno raskidanje strogo
zabranjene. Precizno je utvreno da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kad ga
je Esma, r.a., pitala: 'Hou li nastavi~i odravati rodbinsku vezu sa
majkom?', odgovorio: 'Da, hoe (4t ~ ~)'. Naredio joj je da s
majkom odrava rodbinsku vezu, iako je bila nevjernica. To je bila
potvrda o vrijednosti odravanja rodbinske veze sa nevjernikom sve
do vremena Ehu I:fanife i njegovih uenika, koji su zauzeli stav da se
i roaci (koji su nevjernici) mogu meusobno nasljeivati, ako nisu
oeva rodbina ili oni kojima je dio odreen. Roaci, zbog svetosti
srodstva, trebaju osloboditi tienike koje kupe. To oni podupiru
onim to Ehu Daviid prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 'Ko
posjeduje roaka/u sa kojim/kojom mu je zabranjen brak taj/ta je
ve osloboen/na c.;.
~ r:J r;:) \~,;11~ ;;,.)'.To je stav veine uenjaka.
Tako se prenosi od Omera'ibn Al-ljattaba, r.a., i Abdullaha Ibn
Me'suda, r.a. Nije poznato da se iko od ashaba s njima dvojicom
oko toga razilazio. To je bio stav Al-I:Iasana al-Ba~rija, I)abira
ibn Zejda, Attaa, A-a'bija i Ez-Zuhrija, a to su tvrdili i Tawri,
Ahmed i Islfaq.". 443
prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Uzvieni Allah
je stvorio ljude, a kad je to zavrio, rodnica se javila i pitala: 'Je li
ovo poloaj onoga ko kod Tebe utoite trai od kidanja veza?'
Odgovoreno joj je: 'Da, eli li da Ja odravam veze s onim ko ih s
tobom odrava, kidam ih s onim ko ih s tobom kida?', odgovorila je:
'Da.' Odgovoreno joj je: 'Tako je to s tobom."'. Zatim je Vjerovjesnik,
s.a.v.s., dodao: "Ako hoete, prouite: Zar i vi ne biste, kad biste se
vlasti doepali, nered na zemlji inili i rodbinske veze kidali! To su oni
koje je Allah prokleo i gluhim i slijepim ih uinio. 444
442
443
Al-Qyrtubi, op. cit. V/VI.
444
Kur'an, Mupammad, 22-23.
384
U predanju po Al-BulJ.ariju stoji: "Ko s tobom bude odravao
veze i Ja u s njim, a ko ih s tobom bude kidao i Ja u ih kidati s
.. .."
nJlm
,,.. ,,.. ,,.. ... o ... ~ ,,.. ,,,.,,..
;~~ ~ ~j :~1 ;',,j ~j ~ Jll JW

prenosi da je neki ovjek kazivao Poslaniku, s.a.v.s: ''Allahov
Poslanie, ja imam rodbinu s kojom odravam rodbinske veze, ali ih
oni prekidaju. inim im dobro, a oni mi loim uzvraaju. Ja sam blag
i samilostan prema njima, a oni nee da znaju za mene?", Poslanik,
s.a.v.s., mu je odgovorio: ''Ako bude tako kako si rekao, to je kao da
ih posipa vrelim lugom. Sve dok se tako ponaa neprestano e s
tobom biti Allahov pomaga protiv njih.".
.,:.;; ~ r~:le~ ~I~~ J1;. 'l/j Jll ~ \1t5J ~ W- 2

,,.. "" :f, ,,.. J. ,,.. ;:i ...O & J. ,,,ft',,. _. OJ "" J.
~
,,..
~~~
i Muslim prenose: "Ebu Tal}:ia je u Medini bio najbogatiji
palmovicima. Najdrai mu je bio palmovik Bejruha okrenut prema
damiji. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je znao ui u njega i napiti se
vode. Kad je objavljen ajet: Neete zasluiti nagradu sve dok ne udijelite
dio od onoga to vam je najdrae, 445 Ebu Tal}:ia stade pred Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., i ree mu: 'Allahov Poslanie, Uzvieni Allah
kae: Neete zasluiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga to vam
je najdrae. Meni je najdrae iz moje imovine ovaj palmovik. Ja ga, u
ime Uzvienog Allaha, dajem kao sadaku, znajui da e se korist od
njega kod Uzvienog Allaha oploavati. Allahov Poslanie, uradi sa
njim kako te Allah usmjeri!', Allahov Poslanik, s.a.v.s., je odgovorio:
'Odlino! To je unosan imetak. To je unosan imetak. uo sam ta
si r;~ao. ~},s~i,m ~a .bi bilo 1:~jbolje da_ ga P?diJe~i rodbini (~ ~~ 2.
0:i;;\11 i) ~ 0f s) _;u ~ .:.J.,; ~ ! ~ :U 6G J~ ~~ 6G).'. Ebu Tal}:ia je
na to uzvratio: 'Allahov Poslanie, tako u i uraditi!'. Ebu Talha ga
je podijelio rodbini i amidiima.".
445
385
Dr. Ali Abd al-/falfin Mahmitd
Prema predanju koje poinje od majke vjernika Mejmune bint
al-I:Iarit, r.a., Buharija prenosi da je ona svoju slukinju oslobodila
ne pitajui Vjerovjesnika, s.a.v.s., za dozvolu. Kad je doao obii je,
pitala ga je: ''Allahov Poslanie, jesi li primijetio da sam otpustila
djevojku?", Poslanik, s.a.v.s., je upitao: "Uradila si to?". Ona je
odgovorila: "Da.". On je uzvratio: "Dobro, ali da si je dala svojim
daidama, imala bi vei sevap.". 446
~ r---
!.I-!", .::ii.~r 0LS- .!.Ll1- r,
~-t~!r .Y ~1
, .J> ~ , ;
., d
Prema predanju koje poinje od Ehu Ejjuba al-An~ari:ja, r.a.,
Buharija prenosi da je neki ovjek rekao: "Allahov Poslanie, kai mi
koje djelo me moe uvesti u Dennet, a udaljiti od Dehennema?".
Vjerovjesnik, s.a.v.s., je odgovorio: "Da bude pokoran Allahu i da
Mu nita ne pripisuje kao druga, da klanja namaz, daje zekat i
uva rodbinske veze.".
~ . . , ,. , . :li o J. ,,.... :li <$ "' , o "' . .:11 ..
, q lA~, ots':q ' Q~l , ' ~ '-' !.l 'i 41ll ~
~..Y r_r;-J ..Y '-:f',Y.J ~J - -; .r-' .
Prema predanju koje poinje od Ehu Zerra, r.a., Muslim prenosi
da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Osvojit ete zemlju u kojoj se
spominje karat (po drugom predanju: "Osvojit ete Egipat"). Lijepo
se dogovarajte s njenim iteljima, jer oni imaju zatitu i srodstvo
(~} i.:~).". U jednom predanju stoji: "Kad je osvojite, budite dobri
prema njenim iteljima. Oni imaju zatitu i srodstvo", dok u drugom
predanju stoji:'~(...) zatitu i tazbinstvo (l~j ~)".Uenjaci kau da
su im oni roaci po Ha9eri, Ismailovoj, a.s., majci, a tazbina po
Mariyi, majci Ibrahima, Vjerovjesnikovoga, s.a.v.s., sina.
prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kad je objavljen ajet: I
opominji rodbinu svoju najbliu,447 pozvao Kurejije. Obratio im se
openito i pojedniano. Poslanik, s.a.v.s., im je rekao: "O, sinovi
Kaba ibn Luejja, izbavljajte se iz Vatre; o, sinovi Murre ibn Ka'ba,
izbavljajte se iz Vatre; o, sinovi Abdi emsa, izbavljajte se iz Vatre;
o, sinovi Abdi Manafa, izbavljajte se iz Vatre; o, sinovi Haimovi,
izbavljajte se iz Vatre; o, sinovi Abd Al-Mutalliba, izbavljajte se iz
446
Prenosi ga i Muslim u poglavlju Al-Zakab.
447
Kur'an, A-u'ard', 214.
386
Vatre; o, Fatima, Vjerovjesnikova kerko, izbavljaj se iz Vatre. Ja vas
od Allaha ne mogu odbraniti. Meutim, ja sam u srodstvu sa vama
koje u na najljepi nain odravati.".
J. J. o.,. J. o... ,,.. ,,. "" J. J. o"' ' o"' J ""J. ...
r - Jo"'J J.4.jf
~c_.;f
J.
-
~ . ;;' .' G 81 : ~c_.;f I Jzf t . ~ .' G
I
o/
0'! :r i.S'. - )
,,. J... :
~ r - J - <.$.Y 0'!
' o... o... o ... ,,. ,,.
<S! -
,,. "' J. J
~ C -~ : f I .iz f wS ~ , G 8 I : ~ C ::. i f I .iz f ... ;,. ~ ' G U I :

r - J - - ~ -~ ~r- J - ~ - ~ -~ ~
: ~ (_~_;;f I .lit ~I~
~ r- J - ; -
' G 01 : ~ ( -~-;;fi Jit
- ~ - ~ ~r- J - ~ ~ -~
.l;. ' G ~I ~
:
,,. ~,,. ,,. r ...:=; J. :i
,,. ,,.,,. ...
'/J,,. o "'
Li-.-
0
~c1 i:it - l!..:....! Ji1 : ~ci ~t '1 u 81: ~ .i;;:f wu G 81

,J r- _;;Y - - ~ r- - t./~ ~ ~ - ~ - -~ , , ~ ,
~~~L.
Muslim prenosi od Ehu Na9il:i.a ibn Abase al-Silmija, r.a:
"Dok sam bio u paganstvu, pomiljao sam da su ljudi u zabludi, da
nisu ni u emu dok oboavaju kipove. uo sam jednog ovjeka u
Mekki kako kazuje nekakve vijesti. Uzjahao sam jahalicu i otiao
mu. Naao sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kriomice. Njegov
narod ga je uznemiravao i inio mu zlo. Ljubazno sam mu priao i
pitao ga: 'ta si ti?', odgovorio je: 'Ja sam vjerovjesnik.'. Pitao sam ga:
'Kakav vjerovjesnik?', odgovorio mi je: 'Poslao me je Allah.'. Pitao
sam ga: "Sa ime te je poslao?', odgovorio je: 'Poslao me je da jaam
rodbinske veze i razbijam kipove, da se vjeruje u Allahovu Jednou i
da se Allahu ne pripisuje drug.'. Pitao sam: 'Ko te u tome podrava?',
odgovorio je: 'Slobodan ovjek i rob.'. Tada su s njim bili Ebu Bekr,
r.a., i Bilal, r.a. Rekao sam mu: 'I ja u te slijediti.', odgovorio je: 'Ti
to ne moe sada. Ne vidi li u kakvoj situaciji smo ja i ovi ljudi?
Vrati se svome rodu, pa kad uje da sam se ja pojavio, doi mi!'.
Vratio sam se svom rodu i poeo oslukivati vijesti. Kad se p0avio
u Medini, a neko od oevidaca doao kod mene, pitao sam: 'Sta je
bilo s tim ovjekom koji je doao u Medinu?', odgovorili su: 'Bio je
napadan. Njegov narod ga je htio ubiti, ali nije uspio.'. Otiao sam u
Medinu kod njega i pitao ga: 'Allahov Poslanie, poznaje li ti mene?',
odgovorio je: 'Da, ti si onaj s kojim sam se sreo u Mekki.'. Rekao sam
mu: 'Allahov Poslanie, kai mi neto emu te Allah pouio, od onoga
to ne znam. Kai mi neto o namazu?', odgovorio je: 'Klanjaj sabah.
Nakon toga, namaz se prekida dok Sunce ne odskoi za koplje, dok
proviruje izmeu ejtanskih rogova, kad mu se klanjaju krivovjerci.
387
Nakon toga klanjaj. Klanjanju namaza prisutvuju i meleki. Vrijeme
tog namaza traje sve dok se sjenka ne izdui za koplje. Nakon toga se
namaz prekida, tada se potpaljuje Dehennem. Kad se sjenka sasvim
izdui, klanjaj. Klanjanju namaza prisustvuju i meleki. Tada traje
vrijeme ikindije. Nakon toga, namaz se prekida dok Sunce ne zae.
Ono zalazi meu ejtanove rogove. Tada mu se klanjaju krivovjerci.'
Pitao sam ga: 'Allahov Poslanie, a ta je s abdestom? Kai mi neto
o tome.', odgovorio je: 'Niko od vas nee zapoeti abdestiti, isprati
usta, ispuhati nos, niti pokvasiti se, a da mu s lica, iz usta i vrha nosa
ne spadnu grijesi. Zatim, ko lice, kako Allah zapovijeda, opere s
njega e im opet spasti grijesi. Nee oprati ruke do iza lakata, a da s
vodom ne odu grijesi preko jagodica. Nee potrti kosu, a da s vodom
ne odu grijesi preko kose. Zatim, nee oprati noge do iznad lanaka,
a da mu s vodom ne odu svi grijesi preko nonih prstiju. Ako stane
klanjati, zahvali Uzvienom Allahu, pohvali Ga i velia kako Mu
dolikuje i preda svoje srce Allahu, izii e iz grijeha kakav je bio
onog dana kad ga je majka rodila.".
388
navodi da se ovjeku da u jednoj prigodi.". 'Amr je odgovorio: "Ebu
Urnama, ja sam ostario, kosti su mi oslabile, pribliio mi se smrtni
as. Nemam potrebu lagati ni na Allaha ni na Njegovog Poslanika,
s.a.v.s. Da sam to uo od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., jedan, dva,
tri ... sedam puta, ja to nikada ne bih priao. Meutim, ja sam sam
to uo mnogo ee.".
Ovo su poruke iz Kur'ana i sunneta koje veze sa roacima i
tazbinom uspostavljaju pruajui jasan dokaz o tome kako islam
zahtijeva da meuljudske odnose krase plemenita ljudska osjeanja.
Dijete se treba odgajati na tome, svoje potencijale upoljavati u
prakticiranju dobra i dobroinstva.
2. Prijatelji i komije
Prijatelj je onaj ko je iskren prema tebi u svojoj ljubavi i prema
kome se ti iskren u svojoj ljubavi. Kur'an prijateljstvo dovodi u vezu
s najbliim srodstvom, jer bliska ljubav pribliava i povezuje. Ibn
Abbas je rekao: "Prijatelj je pouzdaniji od roaka. Zar se to ne vidi
iz pozivanja u pomo koje upuuju stanovnici Dehennema: ... pa
nemamo ni zagovornika, ni prisna prijatelja ... 448 Slina je poruka i ajeta
iz sure En-Nur, koji je otklonio smetnje da se jede u kuama rodbine
i prijatelja, a koji glasi: ... a ni vama samima da jedete u kuama vaim,
ili u kuama oeva vaih, ili u kuama matera vaih, ili u kuama brae
vae, ili u kuama sestara vaih, ili u kuama strieva vaih, ili u kuama
tetaka vaih po ocu, ili u kuama daida vaih, ili u kuama tetaka vaih
po materi, ili onih iji su kfjuevi u vas ili u prijatelja vaeg ... ". 449
Komija je onaj ko stanuje blizu tebe. Komija je naziv koji
oznaava uzajamnu povezanost i pripadnost, jer ovjek ne moe biti
nekome drugome komija, ako i taj drugi nije njemu komija, slino
nazivima brat i prijatelj.
Komiji, u islamu, pripadaju velika prava. Kako su u islamu, i
racionalna i zakonodavno, ustanovljena velika prava komija, svako
onaj ije je pravo veliko i koji dri velikim pravo drugog se tretira
kao komija. Uzvieni Allah kae: I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu
448
Kur'an, A-u'arti', 100-101.
449
Kur'an, An-Nur, 61.
389
ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobroinstvo inite, i roacima,
i siroadi, i siromasima, i komijama blinjim, i komijama daljnjim,
i drugovima, i putnicima-namjernicima, i onima koji su u vaem
posjedu. 450
Blinji komija je onaj koji stanuje u bliem susjedstvu. Daljnji
komija je onaj koji stanuje u daljem susjedstvu. Drug je kolega u
obrazovanju, na poslu, na putovanju i slino. Oni koji su u vaem
posjedu su sluge i slukinje.
Islam zahtijeva da se prema ove etiri kategorije ini
dobroinstvo, kao to je dobroinstvo prema roditeljima, rodbini,
siroadi i siromasima.
Dobroinstvom prema prijatelju i komiji islam ljude obavezuje

kroz mnoge poruke Kur'ana i Vjerovjesnikovih, s.a.v.s., hadisa.
Meu njih spada naprijed spomenuti ajet iz sure En-Nur: (..) a ni
vama samima(..) ili u prijatelja vaeg.
Al-Kurtubi kae: "Muhammed ibn Tawr prenosi od
Muammara, koji kazuje: 'Uao sam u Glttadinu kuu, naao u njoj
hurmi i krenuo jesti. Kad je pitao: 'ta je ovo?', odgovorio sam: 'Naao
sam hurme u tvojoj kui i jeo.'. On mi je na to odgovorio: 'Ispravno si
postupio. Uzvieni Allah kae: (...)i ili u prijatelja vaeg()451
Ali, r.a., je govorio: "Vi imate dunosti prema prijateljima. Oni
su zalog ovog i Budueg svijeta (.,.>"l'I ~J l,:;..UI ~ ~~ 01.,>-)'4 ~).".
U Vjerovjesnikovom, s.a.v.s., sunnetu, prema onome to
Muslim, u poglavlju Odnos prema oevim i majinim prijateljima,
prenosi od Abdullaha ibn Omera, r.a., da ga je neki ovjek beduin
sreo na putu za Mekku. Abdullah ga je pozdravio, dao mu da uzjae
magarca kojeg je jahao, dao mu turban s glave. Ibn Dinar ga je tad
pitao: 'Allah ti dao dobro, oni su beduini i zadovoljavaju se neim
neznatnim?'. Abdullah je na to odgovorio: 'Otac ovoga ovjeka bio
je prijatelj Omera ibn al-Ijattaba, a ja sam uo Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., kad je rekao: 'Najbolje dobroinstvo je djetetove odravanje
veze sa prijateljem njegova oca.'".
45
451
Al-~rtubi, op. cit., komentar ajeta 61. sure An-Nur.
390
,..' ~J c..r
.._,{ ' .Y ~' J';'
't:.f..1.H1 -r 01,
i1 ..f.
,
Prema predanju koje poinje od Aie, r.a., Muslim prenosi:
"Kad je Allahov Poslanik, s.a.v.s., _zaklao ov~u, rekao je: 'Odnesite je
Ijadiginim prijateljima (if.:;.;. ~li~t j! ~ \.hjt).'".
Tirmizija prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Najbolji
prijatelj kod Allaha je onaj ko je najbolji svom prijatelju, a najbolji
komija kod Allaha je onaj ko je najbolji svome komiji.".
... :ii o :ii ..-o
l:L. '' '' '. .tili ~ 01p.:l;.I "'.' ~ '' '' '. .tili ~ .....A.;...;,\'1 '' '.
o
~ ~ r.J:>, - , -, .J;>J -;- - r.J:> - - ; J:>
Muslim od Aie, r.a., prenosi: "ula sam Allahovog Poslanika
kad je rekao: 'Dibril mi preporuuje komiju, toliko da sam mislio
da e ga on neizostavno naslijeivati."'
).)"::' ~;f .~ ~:~ u-->~

;j-I ~- W, '1. ' JI~~
. ; ~Y-' c.J'...J:.:;' )
' ,
Prema predanju koje poinje od Ibn Omera, r.a., stoji: ". tako
da sam pomislio da e ga naslijeivati (j~;.,.::. ;lt ,! ::~ J.;-)".
Prema predanju koje poinje od Aie, r.a., Buharija prenosi:
"Pitala sam: 'Allahov Poslanie, ja imam dvije kominice. Kojoj u
dati prednost u dobroinstvu?', odgovorio je: "Onoj koja ti je blia
vratima (~~ ~ ~) j!)."'.
Prema predanju koje poinje od Ehu Zerra, r.a., Muslim
prenosi: "Moj dragi prijatelj, Vjerovjesnik, s.a.v.s., mi je savjetovao:
'Kad kuha umak, dodaj malo vie vode. Osvrni se na ukuane iz
svog komiluka i uini im dobro.'".
' ,,. J. O J. O.;"' ~ O "' ,; "' :;I ' J. :;I ,,,. :ii
t:.f ~
c..r t:.q ~~'.:-'u li''~ l~I L;,'f ~-' & .tili I'- I\..:_ 01
,..... ~ r . .... ~ J J -- ~ ~
\ ....
J /.D' t:!_ o'o ti~\" ~ o"

,J~~~ -~~~
Prema predanju koje poinje od Ehu urayha Al-ayyaija,
r.a., Muslim prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Ko vjeruje
u Allaha i Sudnji dan, neka uini dobro svom komiji; ko vjeruje u
Allaha i Sudnji dan, neka poasti svoga gosta; ko vjeruje u Allaha i
Sudnji dan, neka govori dobro ili neka uti.".
391
Dr. Ali Abd al-ljaliin Mahmiid
i_;;l1_; ~~ ~~ 5L5 ~_, ~~j! 0., ;jj !"~\ i_;;l1_; ~~ ~~ 5L5 ~
, ~., Jf 1
~
'. jH;
- {":"
-irJ,liL; ~Y-
~1 i-"" ~- : 5L5 ,:YJ
~ -- ~
-
<1~ ~1
i~{":"
Prema predanju koje poinje od Ebu Hurejre, r.a;, Buharija

prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "O, muslimanke, neka
kominica ne smatra bezvrijednim za svoju kominicu (neko
dobroinstvo) koliko je i oviji papak.".
G
~ ;i,J ~-Li
~~ ,) ~ ~-L;.
) . ~~
, ~ .:.iw..:11
, , a..:.;, c;-
prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Tako mi Allaha, nije pravi
vjernik; tako mi Allaha, nije pravi vjernik; tako mi Allaha, nije pravi
vjernik!". Kad je upitan: ''Allahov Poslanie, ko nije pravi vjernik?",
odgovorio je: "Nije pravi vjernik onaj od ijeg zla nije siguran njegov
komija.".
't
~ ~~
,:r. ~ i ~I JJ li, IJ:J-")' ' t:;- ,:YJ
~ " l.P:-
'1 ; ~
~.Y-
:' ~ ,li IJ' ~Y-
~ :' ~ li I' ~ :' ~ li I,
, J ~Y- , J
, ~ I" "L;.
~)"( ) .
Ovako islam djecu i odrasle odgaja na potivanju rodbine,

tazbine, prijatelja i komija, vodei strogo rauna da uposli sve
potencijale djeteta u onome to e koristiti drutvu.
7. Ponaanje prema kolegama na poslu

Kolege su drugovi tokom kolovanja, na poslu ili na putovanju.
Oni su za neki stepen po znaaju nii od prijatelja i komija. Njima,
takoer, pripadaju neka prava iz ponaanja prema njima, jer islam
muslimane obavezuje lijepim ponaanjem prema svakome. Kolege se
im_aju u vidu u rijeima Uzvienog Allaha: (...)i drugovima(~\ j
~), u sklopu plemenitog ajeta koji smo naprijed navodili, a koji
glasi: I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte!
Uenjaci tvrde: "Drug je kolega na putovanju ili onaj koji je
upuen na tebe, koji oekuje da mu prui pomo i potporu.". To je
stav i Ibn Abbasa, r.a.
Neki uenjaci kau da je daljnji komija kolega u korisnim
postupcima, ka') to je obrazovanje, trgovinska razmjena, zanatstvo,
392
putovanje, a tome su neki pribrajali i onoga ko pored tebe sjedne
na nekom sijelu, u damiji, uz uvjet da vas jedva povezuju neki
prijateljski odnosi. Neki uenjaci su to tako kvalificirali na osnovu
uopenosti znaenja tog naziva. 452
Al-Kurtubi tvrdi: "Prema jednom predanju koje biljei

At-Taberi, Allahov Poslanik je, dok je jednom prilikom jahao s
jednim drugom, uao u ikaru pored bare i odsjekao dva tapa od
kojih je jedan bio kriv. Kad je iziao i drugu dao pravi tap, drug
je komentirao: ''Allahov Poslanie, pree je bilo da ti uzme ovaj
tap.". Poslanik, s.a.v.s., je odgovorio: "Ne, ovjee, svako ko se nae
u drutvu sa nekim bit e pitan za to druenje, makar to bio samo
. d an tren u danu ..
Je "
WJ '-!~f if' ~J ....._. 0lS r-LJ ~.tili~ .tili J.r-J 0t '-:?.;:-kJI J;....fJ
~
wJ..>.i:~i.\...:;<~_L.
1.1;;;:--- c-- . ,-J . ~.i'.\)I
~
1-Ji\J ')-"") ~ ~J
l...:.1&.LI \.
i.s-
~
\< u.
. I u..J~
....1 'L .....]\..)
1,- n"'
U\.U
I-,..:
L .~ . f Ji I J')-""J L i.:;_.;S U\.U ~I\
n "' ~J""' . .i
~ ~ J ~
t L f ..
.)~ if' ~L. }J ~~ ,y J.f-4 ~ f-1" ~ ~
Rabia ibn ehu Abd er-Rahman kae: "Putovanje ima svoj
bonton, a i boravak kod kue ima svoj bonton. to se tie bontona
na putovanju, to je obezbijediti poputbinu, to manje se razilaziti u
miljenju sa drugima, biti to vie raspoloen u onome to ne izaziva
Allahovu ljutnju. Kad se radi o bontonu prilikom boravaka kod
kue, treba redovno ii u damiju, uiti Kur'an, mnogo se druiti sa
braom u ime Uzvienog Allaha.". 453
Bonton u ponaanju prema kolegama ima dva pravca. Jedan

se tie posla na kojem poiva kolegijalnost, a drugi se tie samog
kolege. Vezano za oba pravca, islam obavezuje etikim postupcima
koji poivaju na dobroinstvu.
to se tie samog posla na kojem poiva kolegijalnost, islam u
vezi s njim, kao i u vezi s bilo kojim poslom, preporuuje dobrobit
452
Al-Aliisi, Ru!; al-maani, V, s. 29.
453
Al-Qirtubi, op. cit. V, s. 89. komentar navedenog ajeta.
393
i izvrsnost. Uzvieni Allah kae: Allah zahtijeva da se svaije pravo
potuje i dobro ini (JiJ~
, ,
~~ Ji1 01).
,
454
Pravo je sve ono to je propisano u vezi s vjerovanjem,

zahtjevima da se ima pouzdanja, izbjegavanje nepravde, pravednost
i davanje prava drugima. Dobroinstvo je izvravanje svega to se
preporuuje. Ima stvari koje su same po sebi preporuljive, a ima ih i
koje se propisuju, s tim to sam in zadovoljenja toga to je propisano
ulazi u pravednost, a potpunije izvravanje ili vrenje u veoj mjeri
ubraja se u dobroinstvo. 455
Dobroinstvo u navedenom ajetu ima dva znaenja:
jedno je izvrsnost, to jest preciznost u izvrenju posla na najbolji
nain;
drugo je dobroinstvo prema drugome, odnosno pruanje

drugima onog to e im koristiti.
Obadva znaenja su neophodna u ophoenju ljudi jednih
prema drugima.
U dobroinstvo koje ine izvrsnost i preciznost u izvrenju,
spada ibadet Uzvienom Allahu vodei rauna da se ispuni sve
to dolikuje, da se sve izvrava s povinjavanjem Allahovoj veliini,
redovno i onako kako je propisano. Takvo znaenje se pojavljuje
u Vjerovjesnikovom, s.a.v.s., komentaru dobroinstva, kad ga je
Dibril, a.s pitao o tome, a on odgovorio: "Da robuje Allahu kao
da Ga vidi, jer ako ti Njega ne vidi On tebe vidi.".
;:ii ,,. ,,, ,,, o... o ,; ... :ii"',,. ,;;:; ,,, o ... o
!W' ..!bl5' .tili ~
..;t; =1 ,_ ~ c~ J 0t; ~\ ,_
.J'!. , .71.Y"r , .r . 0t d ..:.;.,':JI

Izvrsnost, preciznost, poboljanje kvaliteta i usavravanje u
poslu vjerozakonski je zahtjev u svakom vremenu, jer je to drutvu
visokovrijedan posao, koji znaajno uestvuje u razvoju drutva,
pobuujui kod ljudi takmiarski duh u izvravanju korisnog posla,
a to drutvu donosi poveanje proizvodnje, mir i sigurnost. Islam od
muslimana zahtijeva izvrsnost u poslu, kakav god on bio, taman da
se radi o klanju kokoke, pogubljenju neprijatelja ili ubijanju nekoga
koga treba ubiti.
454
455
Al-Qir!Ubi, op. cit. X, s. 166.
394
Prema predanju koje poinje od addada ibn Awsa, r.a., Muslim
prenosi: "Dvije ;;tvari sam zapamtio od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.
Rekao je: 'Allah je u svemu propisao izvrsnost. Kad ubijate, lijepo
ubijajte, kad koljete, lijepo koljite. Dobro naotrite no da rtvi
olakate muke.".
I-~ .:i~ ~~ l~lj .;):~I I} ;Jj (i;i l~U . ~ I;:_ 'l< 5t..:.;.~I :11 ~I
, ~-;~~; . i~~-~-: .:.5-Ll w-
.:r-:---r- ~~tf~ ~
I, ;(
.
,
#. ... ... #.
c..~ , - --.1J1
~ \'~ J ~
Drugo znaenje dobroinstva, a to je dobroinstvo drugim
ljudima pruanjem neke koristi, jeste ono koje potvruje lijepo
ponaanje s kolegama, prijateljima i braom u ime Allaha, uz brigu
muslimana da bira s kim e se u ime Allaha druiti i bratimiti, jer je
to u islamu kodeks koji treba potivati.
Prema predanju koje poinje od Ehu Hurejre, r.a., Tirmizija
prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "ovjek je u vjeri svoga
prisnog prijatelja, zato neka dobro gleda s kim e prijateljevati.".
l1t1 ~- .:SJ.;.t~t~-r;~. :i 1.::_ l~~11
I..)", - ,:,r \~ - ---- d., ~ ~.Y
Prema predanju koje poinje od Ehu Se'ida al-tludrija, r.a.,
Tirmizija prenosi da je uo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kad je
rekao: "Ne drui se ni s kim, osim s pravim vjernikom; nikom ne daj
da tvoju hranu jede, osim onom ko je moralan i grijeha se uva.".
~
~.;~I~~ ,;;LS ~- LL: ~I~~
- J-' - J ,JA . ,
, ,
Ako musliman valjano bira kolege, drugove i prijatelje, njegovo
ponaanje prema njima e biti u skladu s islamskim bontonom i
njegovom etikom.
Prema predanju koje poinje od Ehu Zerra, r.a., Et-Tirmigi
prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "uvaj se Allaha gdje
god da bude, iza loeg djela uini dobro djelo da ga izbrie i lijepo
se ophodi prema ljudima.".
, Si o... "' .-o ' o' J. J. :;;:; Si
. , , t--: , \.:JI
~~\,)"'
-1~- I~~~ ~I;;~
~ 'J~
I\ t' 2
C::;'J
~.Ili\
- ,
--1
<.>'
~ - ...
-
...
Kad bi se ljudi jedni prema drugima l~epo ponaali, ispunjavali
bi zadovoljstvo Uzvienog Allaha, koristili bi sebi i drugima, na ovome
i na Buduem svijetu. Lijepo ponaanje nije neka neshvatljiva rije,
395
Dr. Ali Abd al-ffalim Mahmiid
sumnjivog znaenja. Allahov Poslanik je sadraje njenog znaenja
obrazloio kad ga je Ehu Hurejre, r.a., pitao o lijepom ponaanju.
Al-Bejhaki prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Zar
da vam ne ukaem na najplemenitija svojstva ovog i Budueg svijeta:
da oprosti onom ko ti je nainio nepravdu, da prui onom ko je
tebi uskratio i da prie onom ko te je odbacio.".
r_?f ~ ~;)t ':Jf r-' "-:# 4ll1~4ll1 J_,..... J Jli Jli -:.s- 41ll ~J -)s- :.r-
& 0-" J.,a; _, ~r- 0-" J:uu_, ~ (.rS' _# ii_;>-\ti_, ~JJI JJ6:.i
Prema predanju koje poinje od Sahl ibn Sada, r.a., Ahmed
prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Vjernik je pristupaan
i drueljubiv. Nema dobra u onome ko se ne drui i s kim se ne
drue.". 456
,I. ,,, O ,,, /. _.O "' _,,. _,.,,,,,,O OJo
UJ"':l'
Y.. -'
UJt':l
"
~ - ,.-. 'j'
~ ~ -'
wt .:.r.r
~ ti
Prema predanju koje poinje od Ehu Hurejre, r.a., Imam

Hakim prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Nema dvojice
koji se drue ili koji se vole u ime Allaha, a da nije Allahu drai onaj
koji je naklonjeniji, odnosno vie voli svog druga.".
~ ~ L-.Llf ~-' f 4'lll Jl ~f i)lS' ':1141ll J i)~) ~~ L.

Prema predanju koje poinje od Ehu Atiyye al-tlawlanija, r.a.,
Taberani prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Dakako,
Allah na Zemlji ima svoje posude, a to su srca. Najdraa posuda
Allahu je ona koja je najistija, najvra i najmeka", a to znai
najistija od grijeha, najvra u vjeri i najmeka prema prijateljima
i brai.
~f_, LAU.....t 4'lll Jl ~I/li~ ~_,.l.Ajl '-:!"-' ol.........P) J 01_,t 4ll 01J ':Jf
4-f)_,
prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Jedni drugima ne
zavidite, ne podiite cijene jedni drugima, ne mrzite se meusobno,
ne nameite se jedni drugima u kupovini, jedni drugima ne okreite
456
Al-I:Iakim ga prenosi prema predanju koje poinje od Ehu Hurayre.
396
lea, budite, o Allahovi robovi, kao braa. Musliman je muslimanu
brat, ne ini mu nepravdu, ne sramoti ga, ne omalovaava ga.
Moralnost i bojaznost je ovdje.". Pokazao je tri puta na svoja prsa
i dodao: "Dovoljno je zla ovjeku da omalovai brata muslimana.
Sve od jednog muslimana sveto je drugom muslimanu; njegova krv,
njegov imetak i njegov ivot.".
. ,, ,, \; ~(.~::.'~-I ''I.Ji~- I '.:ci~-\. :.:.i~::~- I
~ 7- i,.S""' , - - - . :i- J Jf. J ~ . J ~ J J
Lli ~
~~-.~~~!\~';;~~-~~~-~~.::!.'_ti
<.S_r-; .r;-;; J " J
'f~1_:_t1\Si-'1~1~~1
, " r-:-- .J> r-:-- .J>~ , . , y ~-<-
:r J
,,.. AI " J AI ,,. ,,. o... CI"' ~ .,,. ,,. ,,. ,,. o ""
1;. .::L~l\ t<.:~U~L>f';;..::.i:,,f"q:
4.S""' r-- c..r r-- .r;-:. r-" (.r, i.;;!''l~..::..i\$'..!.i'.:>'Uo~JI'
ft'
; -r ~
''
~ ..J:;-:-J.J
G~_; ;J~_; ~ fiy;. r! i1
Prema predanju koje poinje od Enesa, r.a., Ed-Dajlami u djelu
Musnad al-Firdaws, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
"Primjer vjernika kad se susretnu, slian je primjeru dviju ruku koje
jedna drugu peru. (Tako ni vjernik ne sretne vjernika, a da Allah
jednome od drugoga ne prui neko dobro.)".
<.Sy>-\11 wJ.:>-t J-Ai ~~I~ ~I I~! ~j.ll ~

Prema predanju koje poinje od Ebu Hurejre, r.a, Al-Buhari i
Muslim prenose predanje o pravima muslimana kod brata muslimana,
u kome se navodi deset stavki:
1. da ga poselami kad ga susretne;
2. da mu se odazove ako ga oslovi;
3. da mu kae: "Allah ti se smilovao" kad kihne;
4. da ga obie kad se razboli;
5. da mu klanja denazu kad umre;
6. da uva zakletvu ako ga zakune;
7. da mu da savjet ako ga trai;
8. da ga se sjeti kad je odsutan;
9. da mu eli isto to i sebi;
10. da mu ne eli to sebi ne eli.
O svih deset stavki postoje asni Vjerovjesnikovi, s.a.v.s., hadisi
koje prenose prvaci hadiske nauke: Al-Buhari, Muslim, Tirmizija,
397
Ibn Made i Ahmed. Svaki spominje neka od ovih prava, ali njihov
ukupan broj ne prelazi deset stavki koliko smo ih mi naveli.
Al-Buhari prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Musliman
je samo onaj od ijeg jezika i ruku su mirni drugi muslimani, a
muhadir je onaj ko napusti ono to je Allah zabranio.".
,;:i JD ... A:l A:J
;.;; .tu\ ~
< ~,,,
~
: , ~\'
,:r ; .)
~- ~L::J : 0~1 .:L:. : , ~l:l\
--~ , ~ , ,:r r- r::--
*U dobroinstvo
prema ljudima spada i skromno ponaanje i
izbjegavanje nadmenosti prema njima.
Prema predanju koje poinje od Ijada ibn Hammara, r.a., Ibn
Made prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ''Allah mi je
objavio da budete skromni i da se niko ni prema kome ne oholi.".
~);. .l;.f ~ ~ J;- 1;_:;1; ~f j1, __;.jf ~J ~ 1u1 01,
~
Prema predanju koje poinje od Alija ibn al-Husejna, koju

preuzima od oca, a on od djeda, r.a., E-evkani prenosi da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Najrazumnije nakon vjerovanja jeste voljeti
ljude i initi dobro i dobroinitelju i grijeniku.".
_r.-U.J .r. jS' J! ~I t_l:.1..,.,1.J U""L:J I J! ~ I 1114 0\.(~I\ ..u.... j.W I U"" iJ
*U dobroinstvo
prema ljudima spada i to da musliman ni kod
koga ne ulazi bez traenja dozvole.
Prema predanju koje poinje od Ehu Se'ida al-Jjudrija, r.a.,
Muslim prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Dozvola za
ulazak se trai do tri puta. Ako ti bude dozvoljeno, dobro je, a ako ti
se ne dozvoli, vrati se.".
"" :J "" "' .- J O " "' "' J "CI
2;-j\,; ':J ~ 0~i 0~ i.!.>~ 01 ~...'...~I

Prema predanju koje Ad-Daraqutni prenosi u djelu Al-Afrad,
hadis glasi: "Dozvola za ulazak se trai do tri puta. Prvi put je da vas
uju, drugi put da se pripreme, a trei put da dozvole ili odbiju.".
0J~f.. Ji 0_,;~ ~l!JIJ 0,,.~1 a- ! ~l!.JIJ 0_,-......; J/)\,; i.!.>~ 01.l.!::....':JI

*U dobroinstvo prema ljudima spada i to da potuje starijega,
a prema nejakom ima milosti.
398
Tirmizija prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Nije od
nas onaj ko nema milosti prema naem nejakom i ko ne potuje
naega starijega.".

.,. "
Li'<
,,, Li'.' ,,,,
J:;' yJy..J r r:.r , ~
~ ~..r..
o,..
j ~- t:..
""'
't
*U dobroinstvo prema ljudima spada i to da ih susree

osmjehnut, vedrog lica.
Prema predanju koje poinje od Abdullaha Ibn Me'suda, r.a.,
Tirmizija prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pitao: "Znate li
kome je zabranjen Dehennem?", odgovorili su: "Allah i Njegov
Poslanik to najbolje znaju.". Poslanik, s.a.v.s., je uzvratio: "Onome
ko je jednostavan, blag, lahak i pristupaan.".
J+-11_, 0)31_, 0;-J.I ~JU ~f J r'JJ ...UI l)u }:JI~.;> 0-" ~ 0_,J..l;f
~__..4JI_,
Prema predanju koje poinje od Muaza ibn Debela, r.a., Ehu

Nu'ajm u djeluAl-Hirya prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
"Preporuujem ti pokornost Allahu, istinit govor, ispunjavanje
obeanja, uvanje povjerenja, naputanje pronevjere, uvanje komije,
milostivost prema siroetu, blag govor, nazivanje selama, ispravnost
posla, kratku nadu, pridravanje zakletve, razumijevanje Kur'ana,
ljubav prema Ahiretu, savlaivanje srdbe i poniznost. Zabranjujem
ti da uvrijedi muslimana ili porie onog koji govori istinu ili da
potvrdi onoga koji lae ... Muaze, ako eli ivot sretnika, smrt
ehida i spas na danu sabiranja i sigurnosti, danu straha i svjetla,
danu tmina i hlada, danu ege i napajanja, danu ei i vaganja, danu
plemenitosti i darivanja i danu izgubljenosti, studiraj Kur'an, jer je
on spominjanje i sjeanje na Milostivog i zatita od ejtana.".
;.;L.~1bf_, ~1u_,_, ~..LJ-1 ~-' j;:-_, f' ...UI l)~ ~_,f ~L..... ~
~-' J.-.11 ~-' i~I ~-' iJ'$JI 0;-1_, ~I ~}J J~l Jab._, ;.;1 !J;_,
i)f !JI~-'c
.:f l;J..I ' .12...A.ll
~_, - r--' _l;( o )'I 1-...> iJi ~11... ~I :,lJ:t'I
:.r- . ._, r- l.~I
_, . . . _)i-' ) -'r..r
4- ~:.) iJt ~ 4 .:.i..LJ-1 0-" ~ G~ ~ _,t u:.L.o "':-'.15:; _,i Li.....~
399
jlaJI_, .:.A._112JI i Ju_,;jl_, w_,_;l-1 i y. 0-4)11_, _rj-1 i y. ~\_,~I~\ 4_, ~l.M...J\
~}! 0i_,..4JI IJ"J~u ~~I iY- ~I_, ~I iy. 0j_,JI_, J.1.JI iY--,?)1_, JJ)-1 i~
0~1 0-4 l.)"'.;>J ~)\ yS;

* U dobroinstvo
prema ljudima spada i to da musliman
nekome neto ne obea to nee ispuniti.
prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Tri stvari su svojstvene
licemjeru: kad govori lae, kad obea prekri obeanje, kad se neko u
njega pouzda, iznevjeri.".
,,,. ,,. 'o ,,.. ,,. "' o"' ,,. "',,. ,,. :;, "' ,,. "" ,,. ,:' ' -
06:. 0-fjl \;!_J ....Ab:-f ~J 1; ~.15 .;.i~ 1;! .;.i~ ~81 ~I
Prema predanju koje poinje od Ebu Hurejre, r.a., Ahmed
prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kome su svojstvene
tri stvari, licemjer je, svejedno to klanja, posti i tvrdi da je musliman:
kad govori, lae; kad obea, prekri obeanje; kad se neko u njega
pouzda, iznevjeri."
... ... ... :;, ,,,, ,::;... ,,. :;, o ,,. ... ""- , ,,. ......
~.15.;.i~1;! ~ ~ ..;f ~j.J ~.J fL.:, 0!.J J:!S ~~~~.;.i~

... ... , o ,,,. ...... o ... ...
06:. 0-fj I 1; ....Ab:-f ~ j 1;!.J
*U dobroinstvo prema ljudima spada i mirenje prilikom
nesporazuma.
Prema predanju koje poinje od Ebu Derdaa, r.a., Ebu Davud
prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pitao: "Hoete li da vam
kaem ta je u rangu viem od klanjanja i posta?", rekli su: "Da.".
On je uzvratio: "Popraviti odnose meu ljudima. Unoenje razdora
meu ljude je najotrija britva.". 457
,,. ,,. :;, ,.. ,,. /. ,,,. ,,. ,,. "" o"" J. o "" "'
JU ,Ji\ J'_)-", J, \,;- ~\~I y-lu 4-i.i.~.W
, -' ,c~I'-' i ~I;,;.-'
- ~ V--
, . .y i,r, ~..;:->t ':Jf
1:.L. \~
'wl1.1 .-i1
, '!:::' ,
..:.ii~ ;L.:J--J '!:::'
.-f1 ..:.ii~ ~1
, c ~
Prema predanju koje poinje od Umm Kultum, r.a., Ahmed
prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s rekao: "Nije laov onaj ko
neto lijepo kae ili pretjera u tome da bi pomirio posvaane.".
457
Tj. najotrije ponitava dobra djela.
400
1 'f
'. -: 1 '.
.J;;>~J ~
Jlii r...Y'81 ~c_~
~- .:..!.:..{ ,y.
~, ~1ki1 ~
, I
Prema predanju koje poinje od Enesa, r.a imam Hakim

prenosi da je kazivao: "Jednom prilikom, dok je sjedio, Allahov
Poslanik, s.a.v.s., se odjednom nasmijao tako da su mu se ugledali
zubi. Tad ga je Omer, r.a., upitao: 'Tako mi tebe, mog oca i moje
majke, emu se smije?', Poslanik, s.a.v.s., odgovori: 'Dva pripadnika
mog ummeta su kleknula pred Uzvienim Gospodarom i jedan Mu
kae: 'Gospodaru, uzmi od ovog ovjeka ono to mi je bespravno
uzeo!', Allah mu odgovara: 'Vrati bratu ono to si od njega uzeo!'.
ovjek odgovara: 'Gospodaru, meni nita od dobrih djela nije ostalo.'
Uzvieni Allah pita drugoga: 'Kako moe to uraditi bratu kojem od
dobrih djela nije nita ostalo?', upitani odgovara: 'Gospodaru, neka
onda nosi dio mog tereta!'. Nakon to su mu se oi ispunile suzama,
Poslanik, s.a.v.s., je nastavio: 'To e biti straan dan u kojem e ljudi
osjeati potrebu da drugi nose njihovo breme.', zatim je Poslanik,
s.a.v.s., dodao: 'Uzvieni Allah je rekao oteenome: 'Digni glavu i
pogledaj u Dennete!'. Kad je digao glavu, odgovorio je: 'Gospodaru,
vidim gradove od srebra i u njima palate od zlata, ukraene biserima.
Kojem poslaniku to pripada, kojem iskrenom ovjeku, kojem
ehidu?', Uzvieni Allah odgovara: 'Onome ko moe platiti.' ovjek
pita: 'Gospodaru, ije je to?', Uzvieni Allah odgovara: 'To moe biti
tvoje.' ovjek pita: 'Gospodaru, kako?', Uzvieni Allah odgovara:~
'Ako oprosti svome bratu.'. ovjek odgovara: 'Gospodaru, oprostio
sam mu.', Uzvieni Allah mu kae: 'Uzmi svog brata za ruku i uvedi
ga u Dennet.' Nakon toga je Poslanik, s.a.v.s., dodao: 'Bojte se
Allaha, popravljate meusobne odnose, a Allah e odnose izmeu
vjernika popraviti na Sudnjem danu"'.
~~ ~J ~.lili~ .lili J_,....J ~~JU~ .lili ~J ..!.UlA 0-! ~t y-

iffJ .;..;f '-/4 .lili J>-"J 4 ~f lA _rS- .J J..O o4~ u-4 t.f>' ..!b.....; o~fJ ~1
-.?-t 0-" ~ J b:. '-:"J 4 w..L>t JW oj.JI '-:"J L>~

~ ~ ~t
0-" 0~) JU
n: ~'-!"" .iJL.....:>. r:.r
w J \..,- uu ~ J ~
rJ ~
- .~ - ...Jlk.l.l
. JWJ !JJ \...;.lili

n
uuz..o
01 JU~~~~ ~J ~.lili~ .Iii\ JJ----"J ~ ..::.....PUJ JU <.,?.>l.JJt 0-" ~

401
~) ~lk.LI JW Ji1JWr-"').JJ\0-"~H0\ '-""L:.J1 ~~ ~ r.H1 !m
~~ 0-" IJ~J ~~ 0-" di.u '5) '-;'J ~ JW 4---fJ ~) 0U;-1 ~ )iit !)~
~I ~t ~Ih JU Ih~ (.5"1

Jt Ih ~..L..:> '5"1

Jf Ih~
. ,_s"i ;Jj.U4 ~

_; '-:'J 4 JU 4>-f c..r- !J~ JU 1~4 JU~ -.::...;f JU ~.m ~ 0-"J '-:'J 4 JU
~Ji\~ Jll JJ-"J JW ~I ~t 4>-f ~ W _y..J y- Ji\ JU~ ..:..ip ..Li
~I~~ JW Ji\ 0 ~..:..ii~ l_,.,..L.fJ Ji\ 1_,A;I ..!.U~~ r-LJ

* U dobroinstvo prema ljudima spada i prikrivanje njihovih
slabosti.
prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko prikrije neku
slabost vjernika, Allah e njemu slabosti prikriti i na ovome i na
Buduem svijetu.".
o n ,,. ,,,.
-'\.:ili,,, 1' -- ~ -- ''
~ -- r Y- .ui J"--" - J"--" 0-"J
Prema predanju koje poinje od Nu'ayma ibn Hazzala, r.a. - da
mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao kad je vidio Maiza koji je priznao
poinjeni blud: "'Bolje bi ti bilo da si ga svojom odjeom pokrio.".
clJ I~ ~tS ~?; ;j~ ;j

Prema predanju koje poinje od Muavije ibn ebu Sufyana, r.a.,
Ebu Davud prenosi da je kazivao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., mi je
rekao: 'Muavija, ako bude istraivao sramote ljudi, upropast e ih,
ili si ih ve skoro i upropastio.".
1 _!; 0t .s~ jt ~Llt ~81 -;.{j_;; ,; ::;1 ~!cif!
Prema predanju koje poinje od Ebu Barze, r.a., Ebu Davud
prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "O, vi, koji vjerujete
jezikom, a vjerovanje vam nije u srcu, ne ogovarajte vjernike, ne
istraujte njihove sramote. Ko prati sramotu svog brata muslimana,
Allah e pratiti njegovu sramotu, a iju sramotu Allah bude pratio
On e ga osramotiti, makar i u njegovoj vlastitoj kui.".
\'~;~-~.I 'l\\ '~~Ll_;~Lc~\ l.::.~: J'.,_;L.:.1 :-j~'' ;,-i_;
0
~ J ~ y. . - t..r-.. rJ - r:.r r:.r ~ -

,,. ,,,. o 1.:/1 .., ,,. ,"" "" ,,. ::ii
:.,-
::ii ,,.
.i.::; .4 ~ Ji\ ~ ~--:..-~Ji\'=- -1-~ ---1 - ~u -1-~

=- ,:_r
.. '-:? - JY J J.r ~ ~ J.r t:! ,:_r ! ~ J.r
' ' '
402
prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Mome cjelokupnom
ummetu e biti oproteno, osim onima koji javno iznose grijehe.Javno
iznoenje grijeha je kad ovjek nou neto radi, pa osvane, a Allah
mu to pokrio. Zatim on pone govoriti: 'Sino sam uradio to i to.'.
Allah ga pokrije nou, a on osvane i otkriva Allahovo pokrivanje.".
'} :ii ' ... o"' """ :ii ...Jo :ii ~ } ;'
~ l'llL l~.!I\ l :!: 0io''Uk.\: 01': Uk.\ \li ~ t l<
t' '-!"""' ; ~J" c,..r----:. ~ . ~ ~ d-~ . !~ ~ u-
o"' ,,..,,.. ,,. ,,. "" o 'o , ... ., . ,,.. ,.. .l::i ,,.,.. o ...
j j ' \.15' 1.15;;.. L::J\ ~ <)Jl; \; J . ~.tili~. , j j '
J '
:.;-.) ~.,
J"---'..
, 0\; . J J ~ . , 'J-4-::9 ,. J'--" J
, ,
~
:ii ... o o
~.tili.
'
~, ,,,
, ~ , -~.J
*U dobroinstvo prema ljudima spada i to da se ovjek zauzima

za onoga kome je to potrebno kod onoga ko ima utjecaja, da nastoji
koliko moe pomoi u rjeavanju nekog problema.
Buharija prenosi da kada bi Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.,
dolazio prosjak ili neko sa potrebom, on bi govorio: "Zauzimajte se
i posredujte da biste bili nagraeni, a Allah e preko jezika Svoga
vjerovjesnika ispuniti ono to On hoe".
~~~~I
. ., J'f c.r..
,. ! ~ ,l~L.:J\ ~;\;... 1~1! r
.:1--'~,
J & i --Jul J ', i)l5
,. Ji1 t..S'"""', 'j--")
;G~ ;i--&Ji1
J ,.1 i--~0L.:J, .s-
t..S'"""' -; ,
\;_~I ~.J JY:-Y ~
-~--I -:~1 ~1
*U dobroinstvo prema ljudima spada i to da ovjek nazove
selam prije svakog obraanja i da se prilikom pozdravljanja rukuje.
Prema predanju koje poinje od Kalde ibn al-Hanbala, r.a.,
Tirmizija prenosi da je kazivao: "Poto sam kod Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., uao ne traei dozvolu, rekao mi je: 'Vrati se, i reci: Mir s
tobom, mogu li ui?"'.
'1::.~n r-:-
U"
~'~1~ r~1 ~
l~~ t:;J
1
prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Neete ui u
Dennet dok ne budete vjerovali, a neete vjerovati dok se ne budete
meusobno voljeli. Hoete li da vam kaem neto kao uvjet da se
meusobno volite, ako to budete radili? irite selam meu sobom!".
403
Dr. Ali Abd al-f!a/iin Mahmiid
"' ,.. "",.. ,1.J,;,.. ;1"'~~ 'o'"' ,o,~"'~"' 0 "' ,,o,.."'
I~!~~ Ji ~~I ':Jji ly.~ ,_;;- l~y ":lj l~y ,_;;- .Gl;-1 0~ ":J
~ f~11.,.Ut ~~ ~):~j;;
Prema predanju koje poinje od Ebu Hurejre, r.a., Ahmed
prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s rekao: "Onaj ko jae naziva
selam onome ko ide pjeke, onaj ko prolazi naziva selam onome ko
sjedi, manja grupa naziva veoj i mlai naziva selam starijem.".
"" ... o ... , o o ... ~ ..o ,,, "
~1-
-, ) p _, l 1.::. 1 1~w)
~ ~
...1s-w1
,, 1.::. u1- u1 ~
~ ~ ) r..s-:
1.:: ..:s111
. , .)' ~--
, - -
~1);.
, ,
* U dobroinstvo prema ljudima spada i uvanje asti, ivota i
imovine od nepravde i drugog, koliko god moe, da odbija napade
i brani ih.
Prema predanju koje poinje od Ebu Derdaa, r.a., Tirmizija
prenosi da je kazivao: "Neki ovjek je pred Allahovim Poslanikom,
s.a.v.s., rekao neto na tetu nekoga drugog ovjeka, a jedan od
prisutnih se stavio u odbranu oteenoga. Vjerovjesnik, s.a.v.s., je to
propratio: 'Ko se stavi u odbranu asti svog brata, Allah e odbraniti
njegovo lice od Vatre na Sudnjem danu."'.

~L::ill
, .,
o
'""81
iY-)
...
,
~J (f
=, ,,,:, ""
.tili;-) o1...>i
,.,
.
~/: ( f
=, ;- ) (.r"
=,
Prema predanju koje poinje od Asme bint Zayd, r.a Ahmed
prenosi da je kazivala: "Allahov Poslanik, s.a.v.s je rekao: 'Ko zatiti
ast svog brata muslimana Allah mu se obavee da e ga na Sudnjem
danu zatiti od dehennemske vatre."'.
.
"'L::il I , ,
~ -, i Y-
Ukratko, kad bismo htjeli opirno govoriti o vrstama
dobroinstva prema drugima, trebale bi nam mnogobrojne stranice.
To su sve oblici i vrste dobroinstva o kojima govore brojni ajeti i
Vjerovjesnikovi, s.a.v.s., hadisi, ali mi emo se zadovoljiti naprijed
navedenim, za koje se, uz Allahovu pomo, nadamo da su dovoljni.
Tako islam od ljudi uope, a od djece posebno, zahtijeva da
lijepo postupaju prema prijateljima i svim drugim ljudima, zato
404
to to u sebi sadri podsticaje bratstvu muslimana, pobude jaanja
prijateljskih veza, elje za saradnjom i zadovoljstvo istinskim
drutvenim mirom koji sretnim moe initi cjelokupan ljudski rod.
8. Pozivanje k Uzvienom Allahu
Pozivanje k Uzvienom Allahu je dunost svakog muslimana

i muslimanke sposobnih za to. To nije zadaa samo uenjaka, jer
plemeniti ajet koji obavezuje pozivanjem ne oznauje samo uenjake
ili samo mukarce, ve obavezu izraava svim sljedbenicima
Muhammeda, s.a.v.s. Na usta svog Vjerovjesnika Muhammeda,
s.a.v.s., Uzvieni Allah kae: Reci: "Ovo je put moj, ja pozivam k
Allahu, imajui jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je
hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim. '~58
Rijei imajui jasne
dokaze, ovdje znae da oni koji pozivaju
k Allahu dobro znaju i razumiju ono u ta pozivaju, a ono emu se
poziva jasno i jednostavno. Na primjer, znanje u islamu o propisima
koji se tiu istoe, namaza i slino, onoga ko zna obavezuje da
druge, koji to ne znaju, poziva da to spoznaju i po tome postupaju, u
skladu s onim kako je Allah propisao.459
Kad odrastu i posvete se pozivanju k Allahu u raznim
podrujima, nakon to dobro shvate ciljeve, metode i sredstva
pozivanja, djeca e uz Allahovu pomo ostvarivati rezultate od svega
to budu radili u sklopu pozivanja. Osposobljenost za noenje plata
pozivanja, dobro poznavanje naravi onih koje pozivaju, poznavanje
slabosti islamskog ummeta, poznavanje struja koje se okreu protiv
islama, te jasno spoznavanje da pozivanje k Allahu nisu samo
rijei koje se izgovaraju, ve da rijei trebaju biti praene djelima i
organiziranjem institucija, zajedno poinju s malim razmjerama i
razviju se dok ne obuhvate sve potrebe cjelokupnog islamskog svijeta.
Spoznavanje treba biti na najvioj naunoj razini, kao u bilo kojoj
naunoj oblasti koja islamskom ummetu omoguuje da izgrauje
458
Kur'an, Ywuf, 108.
459
U svome dvotomnom djelu Fiqh ad-da'wa i/ti Alltih (Dar al-Wafa', 1410/1990)
mi precizno govorimo o svemu to se tie pozivanja k Allahu.
405
Zemlju i eksploatira je u svemu to ostvaruje njene ciljeve za ovaj i
Budui svijet.
Svi problemi islamskog svijeta bi nali put do svog rjeenja

kad bi muslimani pozivanjem k Allahu dobro ovladali i ispravno ga
prakticirali, tim prije to poetak civilizacijskog nazadovanja koje
muslimani danas prolaze proistie iz naputanja pozivanja k Allahu
i ostavljanja pripadajuih zadataka. Dranje kormila civilizacijskog
napretka i uspona, na drugoj strani, bilo je ovladavanje pozivanjem k
Allahu i njegovo prakticiranje na svim razinama i u svim razdobljima,
dok su se oni koji pozivaju ugledali na najranije pozivaoce (da'i), a
to su bili poslanici, a.s., meu kojima najistaknutije mjesto pripada
posljednjem poslaniku Muhammedu, s.a.v.s.
Islamska odgajanje upoljava ljudske kapacitete uope, a
kapacitete djece posebno, u prakticiranju pozivanja k Allahu, u
skladu s njegovom koncepcijom, metodama i sredstvima, kako niko
ne bi ostao mimo pozivanja k Allahu, sve dok je za to sposoban.
Upoljavanje tih kapaciteta jeste jedan od najsnanijih dokaza
o aktivnom djelovanju islamske vjere i njenoj sposobnosti da uredi
ljudski ivot u skladu s principima vjerovanja i vlastitim poretkom.
Upoljavanje kapaciteta u pozivanju k Allahu, ukratko, znai
da sve biva onako kako je Allah odredio, a to se ostvaruje tako
to oni koji pozivaju k Allahu omoguuju plemenitom Kur'anu da
zauzme svoje mjesto u ivotu muslimana, svoj znaaj u njihovim
srcima kao pokreta djelovanja i organiziranja, nadmono ispred svih
drugih vjera, koncepcija, poredaka, u skladu s rijeima Uzvienoga
izloenim u Kur'anu:A tebi objavljujemo knjigu, samu istinu, da potvrdi
knjige prije objavljene i da nad njima bdi. I ti im sudi prema onome to
Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od
Istine koja ti dolazi; svima vama smo zakon i pravac propisali. A da je
Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere uinio, ali, On hoe da vas
iskua u onome to vam propisuje, zato se natjeite ko e vie dobra uiniti;
Allahu ete se svi vratiti, pa e vas On o onome u emu ste se razilazili
obavijestiti. I sudi im prema onome to A/fah objavljuje i ne povodi se za
prohtjevima njihovim, i uvaj ih se da te ne odvrate od neega to ti Allah
objavljuje. A ako ne pristaju, ti onda zna} da A/fah eli da ih zbog nekih
406
grijehova njihovih kazni. A mnogi ljudi su, zaista, nevjernici. Zar oni
da trae da im se kao u pagansko doba sudi? A ko je od Aliaha bolji sudija
narodu koji vrsto vjeruje?4 60
Ovi ajeti privrenim pozivaocima muslimanima naglaavaju

da primjena Allahove koncepcije na ivot Njegovih robova zahtijeva
vjerovanje i djelovanje. to se tie vjerovanja, ono se ogleda u sljedeem:
1. vrsto vjerovanje i uvjerenost da potpuni i savreni islamski
zakon, onaj koji Allah cijelome ljudskom rodu namjenjuje kao
kodeks, jeste plemeniti Kur'an, po tome to ga Allah odreuje da
uvijek ustrajava u iznoenju mudrosti i kazivanja, zakonodavstvom u
svemu to ljudima ispunjava interese, a otklanja tetu na ovome i na
Buduem svijetu.
2. Uvjerenost da plemeniti Kur'an, donosei istinu, potvruje

istinitost ranijih knjiga koje je Allah objavio, kao to su Tevrat i Indil
- prije nego to su u njih unesena iskrivljavanja - svjedoei da su te
knjige bile vjerodostojne i uvajui ono to je u njima istinito. Allah
se obavezao da e On Kur'an uvati, dok je ljudskoj volji preputao
da uva druge knjige, a ogromna je razlika kad neto uva Allah i
kad uvaju ljudi.
3. vrsta ubijeenost da se muslimani trebaju vladati po
plemenitom Kur'anu, da se na osnovama njegovih poruka odnose
prema sljedbenicima prethodnih knjiga, jer je on koncepcija koja ne
ini nepravdu niti protekciju, ve svakom daje njegovo pravo, bez
obzira na porijeklo, boju koe, nacionalnost, geografski poloaj na
Zemlji. Prema tome, muslimanu je nemogue vladati se prema nekoj
drugoj koncepciji, pod bilo kakvim drugim okriljem i u bilo kakvim
drugaijim okolnostima.
4. Odluna uvjerenost da Allah svakom ummetu odreuje

zakon i koncepciju koji se u pojedinostima razlikuju, te da su
razlike u biti neka vrsta ispita i iskuenja da bi se na osnovu njih
raspoznavao onaj ko se pridrava koncepcije od onoga ko je kri, da
bi se sljedbenici tih zakona meusobno natjecali u injenju dobra
46
407
koje preporuuje njihov vjerozakon, da bi to imali za polaganje
rauna pred Uzvienim Allahom.
5. vrsto vjerovanje da bilo koja koncepcija osim Allahove
ne moe ljudima ispuniti ciljeve na ovome i Buduem svijetu, zbog
toga to ljudske koncepcije u sebi sadre ljudske slabosti koje vode u
nepravdu, svau i nemo da otklone zlo. Drugim rijeima, svaka druga
koncepcija, ako se uporedi s Allahovom, moe se smatrati neznanjem,
ili zaostalou i izgubljenou u kojima se ogleda neznanje.
to se tie djelovanja koje ovi ajeti zahtijevaju da bi se
uspostavilo drutvo usmjereno k istini, razborito i sposobno da ivi
ljudski ivot dostojan onog ime je Allah poastio ovjeka, ogleda
se u sljedeem:
1. Rad na praktinoj primjeni Allahove koncepcije meu
ljudima u svim oblastima drutvenog, politikog, ekonomskog,
kulturnog i misaonog ivota i svega to je zajedniko ljudima, uz
odbijanje svakog nastojanja onih koji u svome vladanju slijede strasti
i iskorauju iz onoga to je Allah objavio.
2. Neophodno je da primjena Kur'anaiAllahove koncepcije bude
potpuna, a ne djelimina, odnosno da se ne odbija neto dostavljeno
plemenitim Kur'anom, a neto prihvaa. Bilo kakvo odstupanje bi se
kosilo s vladanjem prema onom to je Allah objavio.
3. Odnos prema onima koji odbijaju Allahovu koncepciju
je specifian. Ako su muslimani, treba ih obavezati slijeenjem
koncepcije, makar i putem sile, ukoliko muslimani imaju svoju
dravu i snagu da Allahovim odredbama obaveu Allahove robove.
Ako su oni koji odbijaju, nemuslimani ili muslimani nad kojima
se nema nadlenosti, njih treba upozoriti da e ih Uzvieni Allah
kazniti zbog tog odbijanja, kaznom na ovom svijetu u vidu pogibije u
ratu ili egzodusa, kao to se dogodilo sa idovima za Poslanikovoga,
s.a.v.s., ivota, povrh kazni koje e ih stii na Buduem svijetu.
4. Neustraivo i nepokolebljivo postupanje prema onima koji
se Allahovoj koncepciji suprotstavljaju, bez obzira na njihov izgovor.
Oni koji pozivaju u istinu i u Allahovu koncepciju, u tome trebaju
ustrajavati, jer je u naravi nekih ljudi da iskorauju iz istine, da se
ogluuju o zapovijedi svoga Gospodara. Uzvieni Allah kae: A mnogi
408
fjudi su, zaista, nevjernici, 461 to jest prekrioci odredaba Allahovoga
vjerozakona, dunost muslimana je da prema njima postupaju onako
kako to detaljno opisuje literatura iz islamskog prava. Ovako se
potencijali trebaju upoljavati u primjeni Allahove koncepcije, ovako
pozivai trebaju biti aktivni na svakome moguem polju djelovanja.
Djeca mogu praktino pozivati k Allahu sa svojim vrnjacima

i kolegama, mogu s braom i sestrama s kojima ive u kui, a mogu
i s onima s kojima se susreu u damiji. Ako djeca odrastu s tim, u
razdoblje srednjovjenosti ulaze s vie zrelosti i svjesni situacije u
islamskom svijetu, sposobniji praktino pozivati k Allahu. Ne samo
da ih to izvlai iz pasivnosti, ve ih vraa na civilizacijsku poziciju
ummeta koji e popravljati prilike na Zemlji. Mnogobrojnost
pozivaa i irenje njihovog djelokruga u podruju pozivanja, od
zainteresiranih da rade za islam zahtijeva da rade na osnivanju
drutava osposobljenih za islamsko odgajanje:
- teoriiski, kroz iznoenje principa, ciljeva, sredstava, poprita,
polazita i nadlenosti;
- praktino, kroz djelovanje onih koji se odazivaju pozivaima,
u skladu s koncepcijom islamskog odgoja kojem je cilj islamski odnos
prema ljudskoj naravi, koji e joj omoguiti da izrazi svoje duhovne,
intelektualne i tjelesne potencijale u granicama onog to je Allah
propisao, kako bi se ostvarivale promjene pomou sredstava odgoja
na bolje, onako kako e Allah biti zadovoljniji.
Islamski odgoj je posao precizniji od islamskog pozivanja.
Pedagozi trebaju biti iskusniji od pozivaa, utoliko to se rad pozivaa
moe sastojati nekad i samo u tome da ljude iz zablude prevedu na
Ispravan put, a kad se radi o pedagozima, njihov rad je trajan i ne
smije prestajati sve dok ljude ne dovedu dotle da postanu oni koji
pozivaju k Allahu.
Islamskom radu na svakom mjestu gdje ive muslimani, stalno
su potrebni, ne samo pozivai i pedagozi, ve i njihov stalan i uporan
rad, kao i meusobno koordiniranje u onom to rade.
461
409
Dr. Ali Abd al-1-Jalfm Mahmiid
Sve dok ne budemo odgajali mlade, mukarce i ene s ispravnim
poimanjem pozivanja kAllahu i ozbiljnim provoenjem u praksi, sve dok
ne budemo obrazovali pedagoge na principima obuhvatnog islamskog
odgoja kojem je cilj formiranje kompletne islamske linosti i sve dok
se ne bude udovoljavalo i jednome i drugom, muslimani e neprestano
ivjeti u epohi slijeenja vrijednosti zapadne, ne samo kulture, ve i
politike, ekonomije, naoruavanja i ukupnog sistema ivota.
Stalno slijeenje Zapada znai da je islamski ummet slab,
podreen, podinjen, podanika zajednica koja nema nita svoje. To
je zajednica koja je dugo patila i jo uvijek pati zbog Zapada.
Za Evropu je vezana pria koja je ostavila mnoge neshvatljive
tragove u povijesti islamskog ummeta, a najdublji su oni iz vremena
krstakih ratova (961-1553. g.) nakon kojih dolazi rad orijentalista,
a za njim emisara. To je sve rezultiralo dugovremenom vladavinom
Evrope nad veinom zemalja islamskog svijeta. Nakon to je Evropa
ogroman trud potroila u ruenju osmanskog hilafeta, nad veinom
zemalja islamskog svijeta je uspostavila manje ili vie vidljivu
kontrolu, nameui i svoju zaraznu misao, kulturu i obrazovanje koji
se kose s islamskim vrijednostima i etikom.
Nakon toga, uslijedilo je usaivanje Izraela meu rebra
arapskog svijeta i razbijanje svakoga muslimanskog jedinstva. To je
oznailo poetak pretvaranja veine tih zemalja u sredine koje ive
ivotom Treeg svijeta, Svijeta u razvoju, ili Svijeta juga, te uvlaenja
u dugove i proizvoenje ratnih sukoba, kako bi se zapadno oruje
prodavalo i zapadna potraivanja se poveavala. To je podsticalo
kontrolu i davalo joj meunarodni legitimitet pred, poevi od Lige
naroda do Organizacije ujedinjenih naroda, koje su u biti, jednako,
bile i ostale u interesu dominacije Peterice velikih s pravom veta, a
meu kojima nema nijedne arapske ili islamske zemlje.
To je pria koja e imati svoje ciljeve sve dok budemo osjeali
njene posljedice, a zavjesa nakon zavrnog ina se nee spustiti sve
dok muslima,ni 'Judu ivjeli nesvjesni da moraju krenuti u izvravanje
zadatka pozivanja k Allahu i zadatka islamskog odgoja, u skladu s
islamskom koncepcijom, ciljevima i sredstvima. Nije li dolo vrijeme
toga, Allahu, Ti to posvjedoi!?
410
Mi se ne moemo suoiti sa snanim i kompaktnim Zapadom,
koji dri kormilo ekonomije na svjetskoj razini, koji sredstvima
informiranja upravlja, takoer, na svjetskoj razini, koji inicira sve
sukobe, pokrete, prevrate i ratove na svjetskoj razini, koji mnogobrojne
meunarodne organizacije podstie da izdaju proglase i povremeno
vre pritisak na vojsku da krene u napad na zemlje islamskog svijeta,
proizvoae penice, pamuka, eerne trske i nafte. Zapadne zemlje
sudbinu dre u svojim rukama, a proizvoae dovode u situaciju da
ni sa im ne mogu istinski raspolagati, ve postupaju po diktatu
standarda koje Zapad propie kao mjeru svog utjecaja. Letimian
pogled u situaciju u kojoj islamski svijet ivi danas, nesumnjivo e
ovo potvrditi. Posvjedoit e dokaze koje odbiti mogu samo oholi,
tvrdoglavi i plaljivi.
Zapad je rasplamsavao i jo uvijek rasplamsava sukobe i sporove
izmeu arapskoga i islamskog svijeta. On je mnoge zemlje uveo u
saveze i asocijacije da bi se zemlje islamskog svijeta u okviru njih jo
vie udaljile jedne od drugih. On je Pakistan pocijepao na Zapadni
i Istoni. On je prolio more krvi u Afganistanu. On je kratkovidne i
nemarne uveo u krvavi rat voen izmeu Iraka i Irana, on je potpalio
poar neprijateljstva u Libanu, inicirao problem Marokanske Sahare,
zavadio Libiju i ad, Maroko i Alir, te, na kraju, Irak i Kuvajt.
Zapad koji vri pritisak na muslimane na Filipinima, u Indoneziji
i Maleziji, koji je mnoge muslimane, uglavnom u Africi, odveo u
crkvu - u ta smo se i sami uvjerili - isti je onaj koji iri nemoral, igru
i zabavu u islamskim drutvima. On u nae domove unosi sredstva
zabave i razvrata koja e presuditi biu nae omladine.
To je Zapad koji je uveo mijeanje ena s mukarcima u procesu
obrazovanja u raznim razdobljima kolovanja, a nakon toga i u svim
drugim prilikama. On je van snage stavio islamski vjerozakon, a
na njegovo mjesto uveo pozitivistike zakone. On je slamao svaki
islamski reformistiki pokret, poevi od pokreta Muhammeda
ibn Abd al-Wahhaba pa sve do danas. On islamske vlade navodi
da gue svako islamsko djelovanje i ubijaju njegove nosioce, emu
411
Dr. Ali Abd al-1-Jaliin Mahmiid
ne nalazimo dovoljno prostora za ire obrazlaganje. 462 Za izbavljanje
iz toga je potrebna ustrajnost, strpljivost, mir, neprekidan rad,
ovladavanje islamskim pozivanjem, islamskom pedagogijom,
islamskim pokretom i uporno nastojanje da se ostvare svi istaknuti
ciljevi. Ova, kao i druge knjige koje smo napisali, samo su koraci na
tom putu. Allah zna nae namjere, On na Pravi put upuuje.
9. Nareivanje dobra i zabranjivanje zla

Nareivanje dobra i zabranjivanje zla je jedno od najvanijih
islamskih naela, po tome to je islam nezamisliv bez poivanja na
praktinom nareivanju dobra i zabranjivanju zla.
Ebu Hamid al-Gazali u djelu Ihya' 'u/um ad-din za nareivanje
dobra i zabranjivanje zla kae: "To je sredinja osovina islama,
radi koje je Allah slao sve svoje vjerovjesnike. Kada bi se njegov
opseg suzio, znanje o njemu i njegovo prakticiranje zapostavilo,
vjerovjesnitvo bi bilo potisnuto i vjerovanja bi nestalo. Rairile bi
se slabosti, zavladale bi zablude, zagospodarilo bi neznanje, uzelo bi
maha pokvarenjatvo, razbuktali bi se poari, ruila bi se naselja, a
svijet ne bi svojih nevolja bio svjestan sve do Sudnjeg dana.". 463
Iako smo ovu prodornu misao ve naprijed isticali, neemo
dozvoliti da nam promakne da je ponovo iskoristimo zbog korisnih
poruka koje sadri u sebi.
Odgoj djece muslimana na praktinom nareivanju dobra i
zabranjivanju zla u svjetlu onog to smo naprijed isticali, u odjeljku
Etiki odgoj djeteta, u sklopu prethodnog poglavlja, gdje smo
govorili o poimanju nareivanja dobra i zabranjivanja zla, dok
smo obrazlagali uvjete i bonton onoga ko nareuje i onoga kome
se nareuje, te njegove sadraje i praktinu izvedbu, islamski odgoj
djeteta smo predstavili kao vjerozakonsku obavezu u kojoj, kao i radi
koje, se trebaju upoljavati potencijali mladih.
elimo naglasiti da je nareivanje dobra i zabranjivanje zla
bilo, ne samo obavezno i ranijim ummetima u historiji, ve i jedan od
462
O tome govorimo u knjizi koju pripremamo, koju smo naslovili At-tal;addi al-
muwaggih li al-alam al-islami.
463
Al-Gazali, Il;ya' 'u/um ad-din, II, s. 269.
412
ciljeva poslanstva, a to je zastupanje vjerovjesnitva. U vezi s tim Al-
Hasan prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Ko nareuje dobro,
a zabranjuje zlo, Allahov je zastupnik (kalifa) na Njegovoj Zemlji,
zastupnik Njegovog Poslanika i zastupnik Njegove Knjige.".
.u.l:S ~J J_,.....J ~J .......;) <.) Jil ~ ~ fal ( f ~} wJ_r.14 ri ,:;.o

Od Durre bint Ehu Leheb, r.a., prenosi se da je kazivala:
"Neki ovjek je priao Vjerovjesniku, s.a.v.s., dok je bio na minberu i
pitao ga: 'Allahov Poslanie, ko je najbolji ovjek?,' Poslanik, s.a.v.s.,
je odgovorio: 'Onaj koji najvie ui Kur'an, ko je najmoralniji i
najbojazniji, ko najvie nareuje dobro i najvie zabranjuje zlo i ko
gaji najvre veze s rodbinom'".
r
_41 j;, ; j l 'j <\.;~I~ ~I Jl ~) fli ..:Jli ~ <J.f?. ;~~ !;-
:-~r ~ 81-.r1-.-~~1-
r' '\Zf'J t""JyJ ~ J -- ~
i-_Jili~
~~
8,--~riu1,J -L;Jili
i.? - :J--") -
~~ ~jtj }11 ~ ~4JtJ '-}J;;l~ ~~Tj
U plemenitom Kur'anu stoji: Licemjeri i licemjerke slini su jedni
drugima: trae da se ine nevaljala djela, a odvraaju od dobrih .. 464 a na
drugome mjestu: A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: trae
da se ine dobra djela, a od nevaljalih odvraaju . 465 Od nareivanja
dobra i zabranjivanja zla Uzvieni je nainio razliku izmeu vjernika
i licemjera, istaknuvi da je obiljeje po kojem se vjernik moe
opisati nareivanje dobra i zabranjivanje zla, a na poetku svega
toga je pozivanje u islam i borba za njega. 466 Od nareivanja dobra i
zabranjivanja zla se ne moe odustajati. Sve dok ivi, muslimanu je
to trajni zadatak.
Enes ibn Malik, r.a., prenosi da je, upitan kad e se moi
odustati od nareivanja dobra i zabranjivanja zla, Allahov Poslanik,
s.a.v.s., odgovorio: "Kad se meu vama pojavi ono to se pojavljivalo
u ummetima prije vas". Pitali smo ga: ''Allahov Poslanie, ta je to to
se pojavljivalo u ummetima prije nas?", odgovorio je: "Vlast u rukama
mladih, nemoral i pokvarenost kod starijih i znanje kod oloa.". Zejd
46 4 Kur'an, At-Tawba, 67.
465
466
Pogledati: Al-Qir!Ubi, op. cit. IV. s. 47.
413
Dr. Ali Abd al-lfalim Mahmitd
je Vjerovjesnikove, s.a.v.s., rijei "znanje kod oloa" protumaio kao
"Kada znanje bude kod grjenika i pokvarenjaka.". 467
"" ..o o J J. _,, ::i ... "' "" ,.. '
'-~~I\'
Y- ~
~tL. '
J , Jr- ....
w r
0
~-.tu\ J
"11 !}Y-' ~,
''J lS- c..r-;
'.J--" t; JU~~'
, do ..r'- i:'
Y-
... . ... ...
,,,. ,,,. J.o ... ;1 ,.. o> J.,,,. ,,,. J.o ,,.. J. , ,.. "" , ,,. ~
8.:;-'t'I '<t:.~'.tu\J ''lS8.t~C1~;--tr1 -:t:.~:"(<<l:.\~IJU <:q

I'"-") <J ~ J -
,,,, _, o_,, .,- ,; ""
'.}--") - 1_,.. I'"-") <J ~ r-:::: ~ ! .)""""""
o..b" ,.. ,,.
<J. ~\JU
J. .- ,.. D O J ""J ,.. O J ,.. J.
J'" :-' - _L JU ~(:li~' . ~I.Ji'~ l.:5 . ~r ~ ~
,Y~~ ~ 1-.:- J!J17J1~-<J , .J1~~ ,
J.O O O -;. ,,,. "" > ,; -" "" O O ::i "" J. "" ::i ""
JL!Ajl ~I.I\ 0\5 \~\ ~<~11~' . ~I\' .:-1:..' & .tu\~-~\\
' <J. 17 ! \"7 ) <J ,-,- J , -J ,- <.$'"'
Ako djeca stas~ju i rastu svjesna istaknutoga, istinski uzimaju
uee u izgradnji zdravoga islamskog drutva, poteenog
pokvarenjaka i drznika, a u tome je mir i sigurnost svih pripadnika
drutva.
Djeca mogu u granicama svojih sposobnosti prakticirati
nareivanje dobra i zabranjivanje zla, a to se od njih i oekuje.
Meutim, oni od nareivanja dobra i zabranjivanja zla nikad ne
mogu odustati, osim ako se pojavi neki zakonski razlog za to, o emu
mi opirnije govorimo u djelu Fiqh ad-da'wa ila Allah, a ukratko
bismo saeli u jednu reenicu: Prakticiranje nareivanja dobra i
zabranjivanja zla je dobro djelo koje Allahu najvie pribliava.
70. Borba na Allahovom putu

Borba na Allahovom putu, kao to je poznato, moe biti
pojedinana stroga dunost (fard 'ayn) kojoj se supruga moe odazvati
bez dozvole mua, sin bez dozvole oca, rob bez dozvole gospodara,
kada, npr., neprijatelj napadne zemlju ili kada vladar pozove na opu
mobilizaciju. Moe nekima biti i stroga kolektivna dunost (fard
kifaya) kad odgovor za nju u ime muslimana nose oni koji to mogu
zadovoljiti, o emu smo govorili u prethodnim dijelovima knjige. 468
Ovdje elimo objasniti da je odgoj djece na znaaju borbe
na Allahovom putu, pripremanje za nju i upoljavanje potencijala
u tom podruju, zapravo upotpunjavanje odgoja, da bi se islamska
linost upotpunila, a taj potpuni odgoj je jedno istaknuto svojstvo u
islamskoj koncepciji i poretku.
467
Ibid s. 49.
468
U 2. odjeljku prethodnog poglavlja.
414
Odgoj djeteta na znaaju borbe na Allahovom putu zahtijeva
dvije vane stvari: prvo, upoznavanje djeteta s propisima dihada;
drugo, duhovno i tjelesno pripremanje djeteta u noenju odgovornosti
za dihad.
O svakoj navedenoj stvari emo ukratko posebno govoriti.
Prvo - Upoznavanje djeteta s propisima dihada

To zahtijeva da otklonimo prainu koja se slegla u svijest ljudi
vezano za to pitanje, a koju su bacali oni to su o dihadu u islamu
pisali u negativnom afektu izloeni utjecajima sa strane, to se je
isprijeila izmeu njih i izmeu tanosti i objektivnosti. To su oni
to su o dihadu pisali s osjeajem podinjenosti i stida koji ih je,
takoer, udaljio od istine i objektivnosti.
Mi ovdje nismo u mogunosti detaljno govoriti o tome, ali
moemo panju svratiti i objasniti take slabosti kod takvih, a to se
detalja tie, onima koje to posebno zanima moe posluiti literatura
iz hadiske nauke i islamskog prava.
Kad se radi o onima koji su o dihadu pisali negativno, udaljavali
su se od istine i objektivnosti. Oni koji su borbu na Allahovom putu
oslikali kao sablju isukanu pred licem cijeloga ljudskog roda koji
treba ui u islam ili e sablja neprestano raditi! Nemamo potrebe
da imenujemo takve pojedince ili grupe, jer to sada ne bi posluilo
nikakvoj svrsi, a i samo podsjeanje na to dovoljno je da razotkrije
ta je istina.
U pravcu pruanja odgovora takvim spisateljima, neophodno
je citiranje nekih tekstova iz Kur'ana i sunneta koje su ti spisatelji
zanemarivali ili pogreno razumijevali njihove poruke. Pri tome
molimo Allaha da i nas i njih uputi na Pravi put.
Uzvieni Allah kae: Allah doista titi vjernike, Allah sigurno ne
voli nijednog izdajnika, nezahvalnika. Doputa se odbrana onima koje
drugi napadnu, zato to im se nasilje ini - a Allah je, doista, kadar da ih
pomogne, one koji su ni krivi ni duni iz zaviaja svoga prognani samo
zato to su govorili: "Gospodar na je Allah!" A da Allah ne suzbija neke
b"ude drugima, do temelja bi bili porueni manastiri, i crkve, i havre, a
i damije u kojima se mnogo spominje Allahovo ime. A Allah e sigurno
415
pomoi one koji vjeru Njegovu pomau, - ta Allah je zaista moan i silan;
one koji e, ako im damo vlast na Zemlji, molitvu obavljati i milostinju
udje(fivati i koji e traiti da se ine dobra djela, a odvraati od nevaljalih
- a Allahu se na kraju sve vraa. 469
Ovo je prvi objavljeni ajet koji muslimanima borbu i korienje
oruja propisuje odgovor na svaki napad koji na njih krene, kako
bi imali prostor i mjesto na Zemlji, kako bi mogli klanjati namaz,
davati zekat, nareivati dobro i zabranjivati zlo.
Al-Kurtubi kae: "Ibn al-Arabi tvrdi: 'Nai uenjaci kau:
'Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., do prisege naAkabi nije bilo dozvoljeno
da ratuje, da prolijeva krv. Deset godina mu je nareivano da poziva
k Allahu, da trpi zlostavljanja, prata neupuenima i tako im izlae
vrst dokaz o Allahu i ispunjenju Njegovog obeanja, ija dobrota
se potvruje i rijeima Uzvienoga: Mi nijedan narod nismo kaznili
dok poslanika nismo poslali.470 Meutim, ljudi su nastavljali s nasiljem,
zahtijevajui dodatne dokaze. Kurejije su muile saplemenike koji
su Poslanika, s.a.v.s., slijedili, kasnije iseljenike, da bi ih odvratili od
vjere ili ih protjerali s njihovih ognjita. Meu njima je bilo onih koji
su pobjegli u Abesiniju, drugi su otili u Medinu, a bilo je i onih koji
su podnosili zlostavljanja. Nakon to su se Kurejije oholile prema
Uzvienom Allahu, odbili Njegovu Objavu, poricali Njegovog
Poslanika, s.a.v.s., i kanjavali one koji vjeruju u Jedinoga Allaha
i Njegovog roba, one koji istinitim smatraju Njegovog Poslanika,
s.a.v.s., i vrsto se dre Njegove vjere, Allah je Svome Poslaniku,
s.a.v.s., dozvolio da se bori, zatiti i pobjeuje one koji ih zlostavljaju.
Uzvieni je to dozvolio rijeima, poevi od: Doputa se odbrana
onima kqje drugi napadnu, zato to im se nasilje ini ... , pa do rijei: . a
Allahu se na kraju sve vraa. 471
Uzvieni Allah kae: Propisuje vam se borba, mada vam nije po
volji! - Ne volite neto, a ono moe biti dobro po vas; neto volite, a ono
ispadne zlo po va~ -Allah zna, a vi ne znate. 472
469
Kur'an, Al-lfagg,,38-41.
47
Kur'an,Al-lsra'15.
471
Al-Qyrtubi, op. cit. XII, s. 69.
472
416
Ovaj ajet muslimanima propisuje borbu na Allahovom putu.
Al-Kurtubi istie da Said ibn al-Musayyib prenosi: "Dihad je
svakom muslimanu uvijek stroga dunost.". 473 Ibn Atiyya, pak,
tvrdi: "Ono oko ega uvijek postoji konsenzus, jeste to da je dihad
cjelokupnom Muhammedovom, s.a.v.s., ummetu stroga kolektivna
dunost, u sklopu koje izvrenje od strane jednog broja tu dunost
skida s ostalih, osim kad neprijatelj prodre u zonu islama. Tada
postaje stroga dunost svakog pojedinca.". 474
Uzvieni Allah kae: I neka se zato na Allahovu putu bore oni
koji ne ale da rtvuju ivot na ovom svijetu za budui svijet. A onoga
ko se bori na Allahovu putu, pa pogine ili pobijedi, Mi emo, sigurno,
obilno nagraditi,475 pa do kraja ajeta u kojem se kae: Pa ta je tim
[judima?- oni kao da ne razumiju ono to im se govori/476
Sura Al-Anfal gotovo sva govori o dihadu. Sura Et-Tawba sva
govori o tome. Sura Muhammed koja se jo zove i Borba (Al-Qital),
takoer, sva o tome govori. O tome govore i mnogobrojni izdvojeni
ajeti. Tu su i Vjerovjesnikovi, s.a.v.s., hadisi iji broj premauje zbir od
trideset, a svi se navode u zbirkama vjerodostojnih (sahih) hadisa.
Nakon i najkraeg razmatranja predmetnih ajeta i hadisa, moe
se pruiti odgovor onima koji dihad u islamu kvalificiraju kao sablju
isukanu protiv nemuslimana. Iz njihovih poruka se moe doi i do
zakljuka o mjestu i znaaju dihada u islamu, a zakljuci u cijelosti
ne izlaze iz okvira dviju osnovnih definicija dihada, a to su: .
1. stroga pojedinana dunost - kad treba uzvratiti na
eventualni napad na muslimane ili prilikom ope mobilizacije;
2. stroga kolektivna dunost - prilikom irenja pozivanja k
Allahu irom svijeta.
U svakom sluaju, u tome nema prisiljavanja bilo koga da ue
u islam, ve je to poziv prvenstveno uvjeravanjem i otklanjanjem
sumnji, zatim lijepim ponaanjem prema ljudima na osnovama onog
to islamski vjerozakon propisuje, u skladu s razliitim naravima,
bez iznevjeravanja, neprijateljstva, iskrivljavanja ili muenja u borbi.
473
Prema kazivanju Al-Mawardija.
474
Al-Qirtubi, 01 cit. II, s. 38.
475
476
417
Dihad u islamu tokom okraja ne dozvoljava vrenje nasilje
mrcvarenje ubijenih, krau i pljakanje okunice neprijatelja, ubijanje
ena, djece i monaha u njihovim samostanima. Ne smije se posjei
palma ili neko drugo stablo, ne smije se ubiti ivotinja, osim ako e
odmah posluiti za jelo.
Svi istaknuti maniri spadaju u bonton i etiku dihada u islamu,
a kao obavezu muslimanima propisuju ih brojni Vjerovjesnikovi,
s.a.v.s., hadisi.
Zadatakje dihada, u irenju pozivanja kAllahu, najrjeitiji odgovor
slabiima koji tvrde da dihad predstavlja samo odbranu od neprijatelja, o
emu mi opirno govorimo u djelu Fiqh ad-da'wa ila Allah.477
Dijete bi iz propisa dihada trebalo znati ono to je neophodno,
na osnovu onog to je sasvim jasno izloena u literaturi iz hadiske
nauke, Vjerovjesnikovog, s.a.v.s., ivotopisa i islamskog prava.
Drugo - Duhovno, intelektualno i tjelesno pripremanje

djeteta u noenju odgovornosti za dihad
Ovdje elimo ukratko ukazati na sljedee:
1. Duhovno pripremanje se izvrava kroz jaanje veze djeteta s
Allahom putem izvravanja dunosti, dobrovoljnih ibadeta, zikra, virdova,
razbuivanja vjerovanja podsjeanjem na Sudnji dan, podsjeanjem na
nagrade, polaganje rauna za djela koja je ovjek poinio tokom prolaznog
ivota. Ukoliko se due proiste i usmjere k Allahu, bit e u stanju nositi
odgovornost za borbu na Allahovom putu.
2. Intelektualno pripremanje kroz temeljito obrazovanje
u islamu uope, a u dihadu posebno. Obrazovanje djeteta
najcjelishodnije se ispunjava putem itanja, pouavanja, istraivanja i
produbljenog traganja za saznanjima.
3. Tjelesno pripremanje djece da bi nosila odgovornost za
dihad treba se odvijati u dva pravca:
prvo, izbjegavanjem svega to moe biti uzrok tjelesne slabosti;
drugo, uzimanjem sredstava kojima se poveava tjelesna snaga.
O duhovnome, intelektualnom i tjelesnom pripremanju smo
govorili i u tri prva odjeljka prethodnog poglavlja.
477
Pogledati 1. tom djela.
418
esti odjeljak
VEZANJE DJETETA ZA ISLAMSKI
UMMET I ISLAMSKI SVIJET
1. Pojmovi islamski ummet i islamski svijet
a) Pojam islamski ummet

Zajednica (ummet) je svako drutvo povezana neim
zajednikim: jednom vjerom, jednim vremenom, jednim mjestom,
svejedno da li ih to to im je zajedniko povezuje putem prisile
ili slobodnog izbora. Tako su islamski uenjaci definirali ummet,
pozivajui se na poruke iz Kur'ana. 478
Savremeni sociolozi imaju svoju definiciju ummeta na osnovu
koje se on moe shvatiti kao sinonim naciji ili narodu. U tom smislu,
definiraju je rijeima: "Ummet je skup pojedinaca koje objedinjuje
zajednika kultura zasnovana na jedinstvu porijekla, ili jezika,
ili vjere, a povezuje ih historija, drutveno naslijee i ekonomski
interes. To je skup pojedinaca koji ive na istoj zemlji i odravaju
veze u sklopu politike i okvirima drave.". 479 Svejedno da li emo se
opredijeliti za jednu ili drugu definiciju, za nas nema bitne razlike
kad se radi o onome emu nam trebaju posluiti definicije.
Rei emo da je islamski ummet skup ljudi koje povezuje
monoteistiko vjerovanje - islamska vjera - uprkos razliitim
mjestima, vremenima, porijeklu i jezicima.
S obzirom na socioloku definiciju, islamski ummet je skup
ljudi koje okuplja zajednika kultura, zasnovana na jedinstvu vjere, a
povezuju ih brojne historijske, drutvene, ekonomske i politike veze,
iako danas izostaje okvir iste drave, budui da pripadnici u vie od
etrdeset drava ive posljedicom djelovanja raznih faktora razdora,
cijepanja i sektaenja, koje im je nametnuo neprijatelj, koji ih je uspio
nadvladati i zavladati njihovom zemljom, rjeavati njihovu sudbinu
478
Ar-Ragib al-I~fahani, Al-Mufradtitfi garib Kur'an.
479
Ahmed Zakk:i, Mugam mu~talal;at al-'ulum al-igtima'iyya.
419
i uiniti ih poklonicima tue misli, politike, ekonomije i drutva,
osim malobrojnih koje je Allah zatitio i sauvao.
Ovakvo poimanje ummeta od strane sociologa koji insitira
na tome da zajednica ivi u jednoj zemlji, ili u okviru jedne drave
realno ne postoji u islamskom ummetu dananjice zbog razloga koji
smo malo as spomenuli, a to je neprijateljska vlast i dominacija.
Pojam islamski ummet je danas, nesumnjivo, skup pripadnika
koje povezuje monoteistiko vjerovanje, kao to ih povezuju i
zajednike historijske i drutvene veze koje izviru iz islamskih etikih
vrijednosti, iz onoga to Allah dozvoljava i to brani. To je dovoljno
da se danas oznai kao jedan ummet, a to se tie budunosti,
opravdano je nadati se da e je povezivati jedna zemlja, jedinstvena
drava, isti ekonomski i politiki interesi.
Nada se upravlja prema sinovima islamskog ummeta, djeci,
mladima, mukarcima i enama. Ako bi zavidnici i zlobnici upitali
kada i kako, odgovaramo im da smo uvjereni da je to blizu!
b) Pojam islamski svijet

To je geografski i prostorni pojam. U tom smislu, mi pod
njim podrazumijevamo sva zemaljska prostranstva na kojima ive
muslimani, bilo da se radi o dravama ili enklavama, s muslimanskom
veinom ili manjinom, ne uzimajui u obzir filozofska znaenja
svijeta kao poprita postojanja, naseljenog ljudima ili nenaseljenog.
Ono to mi razumijevamo kao islamski svijet, oznaava sve
muslimanske zemlje na istoku, zapadu, sjeveru i jugu Zemlje, bez
razlike da li su zemlje nezavisne, suverene ili nad njima dominira
neprijatelj islama, propisujui im poredak i zakone koji se kose s
islamom.
Djeca, zapravo muslimani uope, trebaju razumijevati oba
pojma, islamski ummet i islamski svijet, ne uvaavati vjetake
politike granice koje su islamskim zemljama postavili neprijatelji.
U njihovoj svijesti i kulturi treba postojati osjeaj da je to sve dio
islamskog ummeta jedinstvenog vjerovanja, dio islamskog svijeta
ije dijelove ne mogu razdvojiti politike granice koje su vjetaki
postavili neprijatelji.
420
2. Kako treba dijete vezati za islamski

ummet i islamski svijet
Naznaenom vezanju su neophodne mnogobrojne radnje i
ogroman trud. Sve skupa zapoinje u kui jo od najmlaih dana,
a nastavlja se kroz mekteb, zatim kolu u svim razdobljima, te kroz
sve izvore kulture i sva sredstva informiranja. Sve istaknuto, svako
aktivan u tome ponaosob, treba uraditi sve to moe u vezanju djeteta
za islamski ummet i islamski svijet.
Rijei roditelja, njihov razgovor i kazivanja trebaju podsticati ta
znaenja, raditi na pobuivanju potrebnih osjeanja kod djece. Izbor
pria i kazivanja treba podsticati pronalaenje veze izmeu djeteta i
islamskog ummeta, odnosno islamskog svijeta. Dijete je dio cjeline,
organ jednoga tijela, a organ ne moe ivjeti sam niti ita vrijedi sam
za sebe. Svoju stvarnu vrijednost dobija tek ako zauzima svoje mjesto
u sklopu organizma. Tek tada moe vriti svoju funkciju, sebe izraziti
i organizmu pruiti pomo da i on vri svoju funkciju.
Domainstvo sa svime to ima u njemu i svima koji su u njemu,
treba pruati ta saznanja i to povezivanje. To treba podsticati osjeaj
pripadanja islamskom ummetu i islamskom svijetu.
To isto treba initi i damija. Jedinstvo ibadeta u damiji i
sudjelovanje muslimana na svakom dijelu zemlje u njihovom
izvravanju, u vjerniku mogu podsticajno razbuivati dubok osjeaj
da svi koji sudjeluju u tim ibadetima ine islamski ummet kojem i
on pripada.
Lekcije i predavanja koja se daju u damijama trebaju osnaivati
i oplemenjivati te osjeaje. Kad se u damiji neki problem islamskog
ummeta i islamskog svijeta istakne za raspravu, u sklopu lekcije,
hutbe ili predavanja, to se pokazuje kao jaanje veze izmeu djeteta
i islamskog ummeta i islamskog svijeta.
to se tie kole u njenome obuhvatnom smislu, poevi od
prvog razdoblja pa sve do kolovanja na fakultetu, ima veliki utjecaj
u razbuivanju osjeaja kod djeteta o pripadanju islamskom ummetu
i islamskom svijetu.
421
Trud koji kola treba ulagati u tom podruju, uistinu je veliki.
Moramo unaprijed priznati da su nae kole u veini zemalja islamskog
svijeta idejno i misaona okupirane, da je u njima program iskvaren,
da je poremeen red prioriteta, to je od njih nainilo iskrivljenu
sliku islamske kole koja bi trebala odgajati podmladak i pripremati
ga da osjea ponos to pripada svom vjerovanju, kulturi, etici, nainu
ponaanja, da islam slijedi onako kako se treba slijediti.
Pod utjecajem neprijatelja, islamske kole, ne samo to ne vre
svoju funkciju, ve joj u svojim planovima i programima ne pridaju
nikakav znaaj.
Pria o obrazovanju u veini zemalja islamskog svijeta je
tuna jo otkad su se neprijatelji poeli uplitati u prilike u zemljama
islamskog svijeta, poetkom 20. vijeka, ili neto ranije - to je
bilo vrijeme slabljenja moi muslimana, njihovoga civilizacijskog
stagniranja zbog mnogobrojnih tekoa za koje ne nalazimo mjesta
da ih ovdje iznosimo - vrijeme kad su neprijatelji iscrtali plan kako
da muslimane jedne od drugih odvoje politikim preprekama koje
su iznijeli i podijelili islamski svijet na vie od etrdeset zemalja
u kojima ima mnotvo raznih sistema vlasti, a meu njima i esto
meusobno suprotstavljenih. Od tih historijskih vremena, pa sve do
naih dana, neprijatelj na najruniji nain spletkari nanosei tetu
islamskom ummetu putem kontroliranja njihovog obrazovanja i
obrazovnih ustanova, tako to muslimanima, ne samo da namee svoju
metodologiju, ve se mijea i u izbor nastavnih planova i programa,
utiui i na neodgovarajue pripremanje nastavnika, u smislu da se
pretvaraju kako nisu svjesni znaaja islamskih vrijednosti za kolu,
nastavnika i uenika. Neprijatelj je jedno due vrijeme uporno radio
na tome da kroz kole obrazuje slubenike koji e sluiti njegovim
interesima i idejama, dajui zaposlenima garancije da e udobno
ivjeti pod njegovom vlau.
Pria o obrazovanju u islamskom svijetu je krvava. O njoj
ovdje ne elimo duljiti, ve emo se zadovoljiti time to emo rei
da je zadatak cjelokupnog islamskog ummeta i svake pojedine
islamske zemlje da obrati panju svojim obrazovnim ustanovama,
kako bi njihov cilj bio obrazovanje muslimana svjesnoga da pripada
422
islamskom ummetu, upuenoga u uvjete koji vladaju u islamskom
svijetu, sposobnoga da postane obrazovan znalac i strunjak, koji e
biti ukljuen u ivot, uzimajui uee u usponu ummeta i njegovom
razvoju u razliitim oblastima ivota.
Dobro ienje kolskih programa od prisutnih slabosti i
nedostataka, koji oteavaju ostvarenje ciljeva, treba prvenstveno da
se uzima u obzir i da mu se posveuje odgovarajua panja.
Obraanje panje programima za pripremanje nastavnika i
programima pedagokih fakulteta, uvjet je svih uvjeta u obrazovnom
procesu, jer obrazovanje bez toga ne moe ostvariti svoj cilj.
Svemu tome se treba pridruiti elja za oslobaanjem od
mnogih mjerila i standarda koji danas dominiraju u pripremanju
nastavnika, jer mi elimo pripremanje nastavnika muslimana.
Mijenjanje nastavnih programa u smislu ciljanog izbora moe
proistei iz nae misaone i kulturne riznice, iz naih vrijednosti i
nai smjer ravnajui se prema naem vjerovanju. Treba isticati nau
historiju, isticati znaaj naih uenjaka i mislilaca, sluiti naoj
sadanjosti i pripremati nau budunost. Sve to je neophodno i
samo je jedan od brojnih koraka politikog rada u jaanju osjeaja
pripadanja islamu.
Uporno nastojanje u tome da islamske etike vrijednosti vode
kole u svemu to se tie upravljanja, nastavnoga kadra, aka i
tehnikog osoblja, pomoglo bi da djeca odrastaju u kolskoj atmosferi
neokaljanoj tuim mjerilima koja nam zajedno s neprijateljem
dolaze da nam oteavaju, a ta mjerila su mnogobrojna, mnogovrsna
i zahvaaju sve oblasti ivota. U sklopu svog zakonodavstva,
islam vrjednovanjem obuhvaa sve to ovjek kae i sve to uradi
usmjeravajui to etikim vrijednostima koje su stabilne uprkos
razliitim vremenima i prostorima. To su islamske vrijednosti koje
predstavljaju dugaku listu vrjednota kojima se musliman treba kititi,
a naspram nje stoji lista poroka kojih se musliman treba liiti. Kroz
to kienje i liavanje moe se voditi ljudski ivot dostojan onoga ime
je Allah poastio ovjeka.
U obrazovanju se islamskom svijetu odigrao poguban zastoj iji
tragovi zapaaj'..i u irenju kriminala i runog ponaanja, u rairenosti
423
Dr. Ali Abd a/-lfalim Mahmiid
nemorala, meusobnom prekidu odnosa lanova porodice, lanova
drutva i pripadnika islamskog ummeta. Borba protiv tog zastoja je
jedan od najpreih zadataka.
Interes za obrazovanje i odreivanje mjesta koje mu po
znaaju pripada, najvaniji je motiv koji dijete povezuje s islamskim
ummetom i islamskim svijetom.
to se tie sredstava informiranja, danas su vrlo moni izvori
saznanja koja se sve vie cijene. Ona mogu na ljude vriti veoma
snaan utjecaj, proizvoditi kod njih sve osjeaje i osjeanja, pruati
im razliite sadraje kulture i odgajati ih s etikim vrijednostima
koje poele.
Analiza ureaja i sredstva informiranja bi pokazala da se ona
sastoje iz aktera koji pie rije, reisera koji rije alje u eter da se
slua, gleda ili ita. Dakle, sastoje se iz osoba koje obavljaju te radnje,
opreme, rasvjete i ureaje.
U poslovima oko vezanja djeteta za islamski ummet i islamski
svijet, svako ponaosob ima svoje zadatke, a oni se ogledaju u tome
da se osjea ponos zbog pripadanja islamskom svijetu i islamskom
ummetu, ponos zbog naslijea i historije koje sljedbenike islama
inspiriraju i podstiu da brane islamske etike vrijednosti i odupiru
se porocima. ovjek dorastao takvim zadacima nee biti nespreman
ljudima pruiti lijepu priu, korisnu knjigu, pouan lanak, izvrstan
film ili dramu, ime e istinski aktivno uestvovati u izgradnji
drutva kojem pripada.
Ako sredstva informiranja u zemljama islamskog svijeta ostanu
takva kakva jesu, potroai kojima se obraaju sredstva i ureaji ostat
e, takoer, jednako lahkovjerni, pasivni, zavedeni i skloni porocima,
lieni osjeaja pripadanja svome islamskom zaviaju, ummetu i
svijetu kojem pripadaju.
Povezivanje djeteta s islamskim ummetom i islamskim svijetom
nije vano zbog samog povezivanja, ve zbog toga to je to aktivnost
u sklopu koje se dijete uope treba odgajati pripremljeno da se u
njemu mogu zasaivati vrijednosti neophodne u voenju ljudskog
ivota, sposobno da postigne sreu na ovome i Buduem svijetu. Te
424
vrijednosti prema naim shvaanjima, najkrae izloene mogu biti
sljedee:
a) privrenost islamskoj etici;

b) osjeaj pripadanja islamu;
c) odanost Allahu, Njegovom Poslaniku i vjernicima.
Svaka od tri vrijednosti zasluuje obrazlaganje za koje se
nadamo da je nee previe oduljiti.
a) Privrenost islamskoj etici

ve na prvom stupnju ima cilj da dijete bude privreno islamskim
etikim vrijednostima u kojima sudjeluju svi muslimani na svim
dijelovima Zemlje. Neophodno je da sebi ovdje postavimo pitanje
koje bi mogao postaviti neki nemusliman ili nemaran musliman, a
ono glasi: "Sto mora biti privren ba islamskoj etici, zato ne nekoj
..,.
drugoj. .
Etika je ono to ovjek praktino ispoljava iz naela svog
vjerovanja, a vjerovanje muslimana je monoteistiko. To je vjerovanje u
Boiju Jednou - da nema Boga osim Allaha; u Jedinstvo suverenosti
- da nema stvoritelja niti opskrbitelja osim Allaha. Jedini izvor tog
vjerovanja je Allahova Knjiga, plemeniti Kur'an, posljednja nebeska
knjiga, najkompletnija, najpotpunija, nepodlona iskrivljavanju zbog
toga to se Uzvieni Allah obavezao da e je uvati, dok su Njegove
druge knjige uvali ljudi, a velika je razlika u tome kad neto uva
Allah i kad to uvaju ljudi. Taj potpuni, nepresuni izvor je protumaio
Vjerovjesnikov, s.a.v.s., sunnet, detaljno obrazlauinjegovukonciznost,
inei tako s Kur'anom potpun i jedinstven sadraj.
Kakve etike vrijednosti monoteistiko vjerovanje ostavlja

sljedbenicima vjere u Jednoga Boga? Ostavlja im etike vrijednosti
na kojima moe poivati izgradnja zdravog drutva poteenog
slabosti, nedostataka i negativnosti, drutva ija izgradnja poiva na
dobru, odnosne na islamskoj etici kojoj je cilj da ljudi uvijek nareuju
dobro i zabranjuju zlo.
425
Dr. Ali Abd al-ljaliin Mahmild
Dobro (al-ma'ruj), kako smo to mnogo puta rekli, jeste svako
dobro koje prihvaa ovjeku uroen osjeaj za ono to je ispravno i
ono u emu ovjeanstvo vidi da doprinosi dostizanju sree, po emu
se postaje privreno dobrim djelima i vrjednotama.
Zlo (al-munker), prema svemu to smo naprijed isticali, jeste
ono to odbija ovjeku uroen osjeaj za ono to je ispravno, ono
u emu ovjeanstvo vidi poroke i loa djela koja zavode i donose
nesreu.
Dakle, islamska etika je ona koju prihvaa i s dobrodolicom

je doekuje ovjeku uroen osjeaj za ono to je ispravno, a to su sve
vrste dobra, dobroinstva, dobrih postupaka i vrjednota.
U smislu utvrivanja tih velikih etikih vrijednosti - to jest
dobra - islam je u sklopu svog vjerozakona dobru (ma'ruj) ustanovio
tri stepena:
Prvo - To je dobro koje je vjerozakon propisao kao strogu
obavezu (fard). Ono se ogleda u svemu ime islam obavezuje i u
dunost stavlja muslimanima. Toga ima vie vrsta, a poinje s
propisivanjem vjerovanja u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige,
Njegove poslanike, Sudnji dan, Njegovo odreenje, a obuhvaa i
izgovaranje oitovanja i postupanje u skladu s njim, zatim istou,
namaz, post, zekat, had, pravednost, dobrobit, iskrenost, blagost,
potovanje prava drugih itd.
Drugo- To je dobro koje islam odobrava i preporuuje (mandub).
Ono se ogleda u svemu to vjerozakon preporuuje ili podstie da
ljudi ine i prakticiraju u sklopu drutva, kao to su svi dobrovoljni
ibadeti. Vjerozakon uistinu preporuuje dobrovoljne ibadete: zikr,
dovu, namaz, post, sadaku, umru i druge dobrovoljne ibadete koji po
nainu obavljanja izgledaju kao stroge dunosti, a Poslanik, s.a.v.s.,
ih je dobrovoljno mnogo prakticirao.
Tree - To je dozvoljeno dobro, ono koje islamski vjerozakon
ne zabranjuje (mubah). S obzirom na okvir po kojem se definira, to je
najire podruje. U biti, sve ono to vjerozakon ne zabranjuje, jeste
dozvoljeno, a ogleda se u uivanju dobrih jela i pia, lijepe odjee,
udobnosti stana, ali bez pretjerivanja i oholosti.
426
U smislu borbe islama protiv zla (munker) u drutvu, vjerozakon
je ustanovio da zla ima na dvjema razinama:
Prvo - To je ono to je strogo zabranjena (muharrem), sve
u vezi ega je vjerozakon ljude obavezao da ga izbjegavaju, da im
ivot bude od toga ist. Prosudbe o zlu u islamskom vjerozakonu su
jasne, bez dvojbi i nejasnoa. To se ogleda u svemu to Allah brani
svojim robovima, kao to su: blud, kraa, la, nasilje i drugo sasvim
poznato.
Drugo - To je ono to je pokueno (mekruh), ono prema emu
islamski vjerozakon izrie svoju otvorenu ili prikrivenu osudu. U
pokuena djela spadaju ona koja su bliska zabranjenim (mekruh
tahrimi), kao kad se radi o krenju bontona prilikom jela ili hoda.
Meu njima ima i onih koja su bliska dozvoljenim postupcima
(mekruh tenzihi), kao to je igranje aha, domina i drugih kockarskih
igara, kao i svaka igra koja ovjeka izvodi iz uljudnosti ili ga uvodi u
neto to ga moe uvaliti u sumnju.
Islamska etika, smjetena izmeu tih granica - dobra i zla - je
u stanju izgraivati dobrog muslimana, dobro muslimansko drutvo
i napredan islamski ummet.
Povezivanje djeteta s islamskim ummetom i islamskim svijetom,
jeste ono to e mu omoguiti da bude etiki privreno islamu i
odano njegovim naelima. To je prva vrijednost koju e dijete ubrati
iz privrenosti, a to je jedna od najviih i najdragocjenijih vrijednosti,
jer e ona navoditi na praktino injenje dobra i nareivanje da se
ono radi, kao i na izbjegavanje i zabranjivanje zla.
Dok svoje vjerovanje izlae u vidu djela i ponaanja, islam se u
ustanovljenje nareivanja dobra i zabranjivanja zla pouzdaje polazei
presudno od toga da se jedno tie onoga to Allah dozvoljava, ci.
drugo onoga to Allah zabranjuje.
b) Osjeaj pripadanja islamu

Pod pripadanjem islamu podrazumijevamo pripadanje nekog
pojedinca vjerovanju u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige,
Njegove poslanike, Sudnji dan i Njegovo odreenje, izgovaranje
oitovanja i postupanje po njemu, zatim, privrenost islamskoj
427
ivotnoj koncepciji. Muslimanu nije dozvoljeno da na slian nain
pripada ijednoj drugoj koncepciji ili poretku, osim islamskom.
u njegovu duu usauje osjeaj pripadanja, a temelje mu uvruje
s vrstim uvjerenjem da je pripadanje islamu klju svakog dobra i
napretka cjelokupnog islamskog ummeta. Ova vjera se nad drugim
vjerama odlikuje time to je najkompletnija, najpotpunija, time to
je Allah njome najzadovoljniji, kao i time to je ona dokinula ranije
vjere, to je posljednja i zakljuna vjera, te to donosi najpotpuniju
koncepciju ivota na ovome i pripremanja za ivot na Buduem
svijetu.
U tom podruju elimo naglasiti da i ustanove mogu proizvoditi
osjeaj pripadanja islamu, da ga mogu odravati i razvijati u srcima
ljudi uope, a djece posebno. To su ustanove koje poinju s kuom, a
nastavljaju se s mektebom, zatim kolom, pa sredstvima informiranja.
Makar to svaka od tih ustanova treba izvravati svoje zadatke, sve
zajedno osjeaj pripadanja islamu zasauju u srca ljudi uope i djece
posebno. 480
Pripadanje islamu obuhvaa mnogovrsna znaenja koja seu
do najviih razina mogunosti da ih svi muslimani koriste na ovome
i Buduem svijetu.
Pojedinac je, dakako, svjestan da ne ivi sam, ni u okviru
svoje porodice, niti ak u okviru same drave, ve osjea da ivi kao
vaan dio velikog islamskog ummeta i prostranog islamskog svijeta.
Musliman koji osjea da pripada islamu, osjea da onih koji s njim
sudjeluju u vjerovanju, ibadetima, etici i ponaanju, ima vie od
milijarde, da takav osjeaj u srcu otklanja mnogobrojne negativne
posljedice tetnih osjeaja usamljenosti, malobrojnosti, podinjenosti
i ponienosti.
Pripadanje islamu budi kod ovjeka predosjeanje da je
njegova briga okrenuta vjeri - i Allah e mu, ako joj prilazi iskrenom
odlunou u njenom prevladavanju, pomoi - zajednika briga za
islamsku zajednicu i islamski svijet. Uz takvo predosjeanje, u srcu
480
O osjeaju pripadanja islamu opirnije govorimo u drugom poglavlju naeg
djela Fiqh ad-da'wa ild Allah.
428
muslimana se nesumnjivo budi nada u prevladavanje brige, budui
da s njim u tome sudjeluje elja muslimana cijelog svijeta.
Osjeaj pripadanja islamu ini da musliman svoje ovosvjetske
brige smatra brigama svih muslimana, a u tome do izraaja dolazi
meusobno pomaganje muslimana i stavljanje mogunosti i
potencijala u slubu prevladavanja tekoa, povrh osjeaja izloenosti
Allahovoj milosti i oekivanja njegove pomoi i nagrade. Prema
predanju koje poinje od Abdullaha Ibn Me'suda, r.a Ibn Made
prenosi da je Allahovog Poslanika, s.a.v.s uo kad je rekao: "Ko sve
svoje brige shvati kao jednu jedinu brigu, vezanu za Budui svijet,
Allah e ga potediti ovosvjetskih briga, a koga obuzmu ovosvjetske
brige; Allah nee mariti na kojem e mjestu propasti".
~
J r~I ~ ,! :: ;.; ~.J ~~ tA .tili ~l ~~ tA 1~1j w f~I F ~

Jo ..., ,,. 0 .,. ,,. .-= li! Jlo
di;. te~f ~f Ju1JL:: "f

0
, ,.,:J ~ ~
l lJlJ1 JI'
, - i - , ~
Briga vezana za Budui svijet koja se pojavljuje u ovom hadisu,
jeste preokupiranost onim sa ime e Allah biti zadovoljan, za ta se
oekuje nagrada. Vanije i jasnije brige ne bi trebalo biti u islamskom
ummetu i islamskom svijetu.
Pripadanje islamu znai da muslimani o svojim brigama
razmiljaju svjesni da ive u islamskom svijetu, situiranome u
ekonomskom pogledu, jer on ima dovoljno sirovine koja pokriva
njegove potrebe, samo to njegovi neprijatelji upravljaju sirovinom
i nameu mu ponienje da ivi ovisan o neprijateljima. Kako, onda,
moe prevladati tu brigu?
Uzmimo za primjer penicu, pamuk, eernu trsku, naftu
i brojne rude. Sva ta roba ima porijeklo iz islamskih zemalja.
Proizvode je muslimani, a njome raspolau njihovi neprijatelji.
Razgovor o tome je isprazan koliko i aktuelan. Istina, ekonomski
dogovor meu zemljama islamskog svijeta je injenica koju su
ekonomisti muslimani istjecali na nekoliko islamskih kongresa
odranih u posljednjih dvadeset godina. Islamski svijet moe postii
taj dogovor i ekonomski se potpuno izgraditi samo ako se uspije
osloboditi neprijateljske kontrole.
429
Osjeaj pripadanja islamu znai da svaka zemlja islamskog
svijeta vodi rauna da uenje arapskog jezika, jezika plemenitoga
Kur'ana i Vjerovjesnikovog, s.a.v.s., sunneta koji je ujedno njihov
klju, bude obavezno za sve obrazovane itelje, a za zaposlene u
podruju kulture posebno. Nema ivota sljedbenicima Kur'ana, osim
uz znanje jezika Kur'ana. Neka se nakon toga ue jezici kako ko eli.
alosno je, ak zabrinjavajue, to u tolikom broju muslimanskih
zemalja dominira jezik onoga ko ima kontrolu nad njima - svejedno
da li je kontrola oigledna ili prikrivena - ili u njima prevlast imaju
lokalna narjeja, a kad traite one koji znaju jezik vjere, jezik Kur'ana,
nai ete ih veoma malo! Borba protiv jezika Kur'ana je jedan od
najvanijih ciljeva neprijatelja muslimana i neshvatljivo je to ih u
ostvarivanju toga gnusnog cilja pomau upravo muslimani!
Osjeaj pripadanja islamu znai da muslimani u svakoj islamskoj
zemlji odluno zahtijevaju da vladajui poredak u njoj bude islamski,
koji se povinjava propisima islamskog vjerozakona, odnosno da
njegova naela, vrijednosti i ureenje izviru iz plemenitoga Kur'ana
i asnoga Vjerovjesnikovog, s.a.v.s., sunneta, da se koristi bogatim
muslimanskim naslijeem koje ostavljaju uenjaci, te znamenjem koje
ostavlja historija iz vremena ashaba, tabiina i dobrih prethodnika. Ono
muslimane moe voditi kroz ovjeka dostojan ivot, omoguujui
mu da odbija svaki poredak koji se kosi s islamskim naelima,
vrijednostima, ili propisima, da ne prihvaa da se u dravne ustave
unosi ita tue. U tom sluaju, ivot bi im bio sasvim drugaiji, to
se ve dogaa u nekim muslimanskim zemljama.
Ukratko, ovo bi bila neka od mnogobrojnih znaenja pripadanja
islamu, pripadanja koje podstie i proiava rad na povezivanju
muslimana s islamskim ummetom i islamskim svijetom. U tome se
ogleda neprocjenjiva korist pripadanja islamu.
c) Odanost Allahu, Njegovom Poslaniku i vjernicima

Odanost ima mnogobrojna znaenja, a mi emo se zadovoljiti
isticanjem sljedeih:
- bliskost;
- pomaganje;
430
- ljubav.
Islam uspostavlja odanost izmeu roba i Gospodara. Uzvieni
Allah kae: (.. .) ''Moj zatitinikje Allah koji Knjigu objavljuje i On se
o dobrima brine. "481
Islam uspostavlja i odanost meu vjernicima. Uzvieni Allah
kae: Oni koji vjeruju, i ise!Javaju se, i u borbi na Allahovom putu
zalau imetke svoje i ivote svoje, i oni koji daju utoite i pomau, oni
jedni druge nasljeuju. 482
Vidovi odanosti su, dakle: bliskost, pomaganje i ljubav.
Bliskost s Allahom se ostvaruje kroz pokornost Njemu i
privrenost Njegovom vjerozakonu. Pomaganje Allahu se ogleda u
pomaganju Njegove vjere i slijeenju onoga to je prakticirao Njegov
Poslanik, s.a.v.s., a ljubav prema Allahu se potvruje pokornou
Njemu, privrenou dobru, skromnosti i poniznosti.
Bliskost s vjernicima se ogleda u tienju njih i brizi o njihovim
interesima. Pomaganje se potvruje kroz pruanje pomoi protiv
neprijatelja, a ljubav prema njima treba postojati sve dok su oni
istinski pokorni Allahu.
Kao to je islam uspostavio odanost Allahu, uspostavio je i
odanost Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., jer je odanost Allahu ujedno
odanost i Njegovom Poslaniku s.a.v.s., budui da on dostavlja sve od
Allaha. Bliskost s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., pomaganje njega i
ljubav prema Poslaniku, ima znaenje istovjetno prethodnome.
Islam zabranjuje odanost izmeu vjernika i nevjernika. Uzvieni
Allah kae: O vjernici, ne uzimajte za zatitnike ]evreje i krane! Oni
su sami sebi zatitnici! A njihov je i onaj meu vama koji ih za zatitnike
prihvati; Allah uistinu nee ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi
nepravdu ine. 483 Sve dok odanost bude znaila bliskost, pomaganje i
ljubav, nije dozvoljeno da ljubav bude namijenjena nevjernicima.
481
Kur'an, A/-A'rtif, 196.
482
Kur'an, Al-Anfol, 72.
483
Kur'an, Al-Mti'ida, 51.
431
Dr. Ali Abd al-lfaltin Mahmitd
Dotle, plemeniti ajet priznaje da su nevjernici jedni drugima
odani prijatelji - Oni su sami sebi zatitnici. Nai uenjaci to dopunjuju
rijeima: "ak se meusobno i nasljeuju". 484
Uzvieni Allah je na ovom svijetu uspostavio meusobnu
odanost izmeu nevjernika i ejtana. Uzvieni Allah kae: Mi smo
uinili ejtane zatitnicima onih koji ne vjeruju. 485 Meutim, meusobnu
odanost im Uzvieni Allah na Buduem svijetu zabranjuje rijeima:
I kada bude sve rijeeno, ejtan e rei: '51.llah vam je pravo obeanje dao,
aja sam svoja obeanja iznevjerio; ali, ja nisam nikakve vlasti nad vama
imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazivali; zato ne korite mene,
ve sami sebe, niti ja mogu vama pomoi niti vi moete pomoi meni. Ja
nemam nita s tim to ste me prije smatrali Njemu ravnim." Nevjernike
sigurno eka bolna patnja. 486
Pitanje odanosti u islamu znai da muslimani veze sa svim
ljudima trebaju uspostavljati na osnovama vjerovanja, tako da
odanost ili sporenje s muslimanom moe biti samo izraz ponaanja
koje mu u tom podruju uvjetuje vjerovanje, kao to to obrazlau
mnogobrojni ajeti i Vjerovjesnikovi, s.a.v.s., hadisi, od kojih, u prilog
tvrdnji, navodimo sljedee:
1. Uzvieni Allah kae: O vjernici, za prisne prijatelje uzimajte
samo svoje, ostali vam samo propast ele:jedva ekaju da muka dopadnete,
mrnja izbija iz njihovih usta, a joje gore ono to kriju njihova prsa. Mi
vam iznosimo dokaze, ako pameti imate. Vi njih volite, a oni vas ne vole,
a vi vjerujete u sve Knjige. Kad vas sretnu, govore: "Vjerujemo!" - a im
se nau nasamo, od srdbe prema vama grizu vrhove prstiju svojih. Reci:
"Umrite od muke!" Allahu su, zaista, dobro poznate misli svaije. 487
2. Uzvieni Allah kae: O vjernici, ne prijateljujte s ljudima
koji su protiv sebe Allahovu srdbu izazvali; oni su izgubili nadu da e
bilo kakvu nagradu na onom svijetu imati, isto kao to su izgubili nadu
nevjernici da e se njihovi umrli ivi vratiti. 488
484
Al-QyrtuhI, op. cit. VI, str. 216.
485
Kur'an, Al-A'riif, 27.
486
Kur'an, Ibriihim, 22.
487
Kur'an, Ali Jmriin, 118-119.
488
Kur'an, Al-Mumta~ina, 13.
432
3. Uzvieni Allah kae: Ali vam zabranjuje da prijateljujete s
onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zaviaja vaeg izgone
i koji pomau da budete prognani. Oni koji s njima prijatel:fuju sami sebi
ine nepravdu. 489
Meu Vjerovjesnikove, s.a.v.s predmetne hadise se mogu
ubrojiti i sljedei:
1. Prema predanju koje poinje od Abdullaha ibn Omera, r.a.,
Al-Buhari prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s rekao: "Musliman
je muslimanu brat koji mu nee nanijeti nepravdu niti ga ostaviti
na cjedilu. Ko se nae svome bratu u muci, Allah e se njemu nai
u muci. Ko od brata otkloni neku teku nevolju, Allah e od njega
takvu nevolju otkloniti na Sudnjem danu. Ko zakloni muslimana,
Allah e njega zakloniti na Sudnjem danu.".
~
"
. :1i1 5LS- ~f ;;.t.;. . 5LS- ~"~~-~~~I ~t ~ l -~li
.) ,. ' ' .) (JAJ ' J ' r-- .J> r--
,,. ,,. ,,. ,,.,,. o ... , $ , }$ ,,. - , .,,
'
o../'-"
~ '
' J'-"'
'' "'L::..4.ll "
l.rJ ~ ' i Y-
,
"?\S'<
..;- ~ ~.r -.;s. ~ u
'< - 1 ' '<
~.r
~ '
r----
?>
iY" u' .l.r''
o ~
J
~L::..4.ll
' ., i'''.&I
Y-
2. Prema predanju koje poinje od Numana ibn Beira, r.a.,
Al-Buhari prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s rekao: "Primjer
vjernika u uzajamnoj ljubavi, milosti, panji i povezanosti je poput
primjera organizma u kojem, ako boli jedan organ, i ostali organi
Mnogobrojni su hadisi o ljubavi prema brai u ime Allaha i

prema Allahu. Prema tome, izmeu muslimana i ateista ne moe biti
bilo kakve odanosti, jer ne moe biti odanosti izmeu muslimana
i bilo koga ko se od njih razlikuje u vjerovanju koje poiva na
Jednoi.
Odanost je mogua izmeu muslimana i Njihovoga Gospodara,
izmeu njih i Njegovog Poslanika, s.a.v.s., izmeu njih i njihove
brae muslimana koji vjeruju, klanjaju namaz i daju zekat.
489
Kur'an, Al-Mumta~ina, 9.
433
Muslimani su oni koji za zatitnika uzimaju Allaha, Njegovog
Poslanika i one koji vjeruju. Oni samo takvim saveznitvom obrazuju
jednu stranku, a to je Allahova stranka. Uzvieni Allah takvima
obeava pobjedu, nadmo i podrku. Uzvieni kae: Vai zatitnici
su samo A/fah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno molitvu obavljaju
i zekat daju. Onaj ko za zatitnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i
vjernike - pa, Allahova strana e svakako pobijediti. 490
Traenje zatite od Allaha, Njegovog Poslanika i vjernika jeste
ono to muslimani mogu u nastojanju da vrate svoje mjesto u ljudskoj
civilizaciji, a bez takve odanosti to apsolutno ne mogu.
Povezivanje djeteta s islamskim ummetom i islamskim svijetom,
jeste ono to osnauje odanost, oslobaajui je neispravnosti i strasti,
kao to i odanost potvruje da su svi muslimani jedan ummet
koju povezuje ispravno vjerovanje u Uzvienog Allaha, u Njegove
vjerovjesnike i poslanike, Njegove knjige, Njegove meleke, Sudnji
dan i Njegovo odreenje, kao to ih objedinjuje i islamska ivotna
koncepcija. Njih objedinjuju i jedinstvo cilja, zajednika sudbina i
nadanja.
Odanost Allahu, Njegovom Poslaniku i vjernicima je velika
islamska vrijednost koja kod muslimana budi potrebu za povezivanjem
s islamskim ummetom i islamskim svijetom. To je velika vrijednost
s kojom muslimani mogu, ako je prihvate kao svoju, biti najbolja
zajednica koja je ikad postojala.
49
434
ZAKLJUAK
Hvala Allahu, Gospodaru nebesa i Zemlje, Gospodaru
svjetov~.
Neka je na Njegovog Poslanika Muhammeda, Peata
vjerovjesnika i poslanika, kao i na sve druge Njegove vjerovjesnike i
poslanike, blagodarni salavat i selam.
Knjigu elim zakljuiti naglaavajui za sve istinito i ispravno
to knjiga u sebi sadri, da je zahvaljujui Allahovoj uputi i Njegovoj ,
neizmjernoj pomoi, a u svemu to se moda drugaije pokae, to je
posljedicom moje slabosti i ogranienih mogunosti, jer mi je dato
ogranieno znanje. Allaha molim da mi oprosti svaki nedostatak,
manjkavost i pogreku. Njemu upuujem svoje pokajanje.
Moja dova za kraj je: Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Boe,
Tebi neka je hvala to oitujem da nema drugog Boga osim Tebe. Od tebe
oprost od grijeha traim i Tebi izraavam svoje pokajanje!
435
Salrrj
PREDGOVOR BOSANSKOM IZDANJU .. . ... .... ... ........ .... . .... .. ... 5
UVOD... .. .. .. ... ... ..... .. .. . .. ... .. ..... ... .. .. .. 7
ISLAM I DJECA
UVOD ............................................. .. .. .......... ......... .................... ....... .. 15
MJESTO DJETETA UPORODICI.............. 19
1. Pobude osjeaja uroenog ljudskoj naravi ...... 19
Z. Pobude ljudskog okruenja ............ 29
a) Porodica ..... ....... ... ..... .. .. .... ... .......... ...... .. . ....... 30
b) iri rod/pleme ............. .... ........ .. ... .. ........ .31
c) Selo ururalnom ili kvart uurbanom drutvu........33
d) Drutvo uope ....... . .. .. ... . .. ... ....... . ...... .. ... 35
e) Rodni kraj/zaviaj .... .. ...... ... ..... ..... ... ..... .. .... 38
f) Arapski svijet .. ...... .... .. .. .. .. ........... ... . .... .. ....... 40
g) Islamski svijet ...... . ......... . ....... .. ... ... ....... .. .. 43
h) Svjetsko drutvo, muslimansko i nemuslimansko ..45
3. Pobude islamske vjere ....... 46
BRIGA ISLAMA ODJECI.. .......... 58
1. Dunosti oeva i majki ....... 58
Z. Dunosti rodbine . .................... .......... .... ..... .................. ... .. 65
3. Dunosti muslimanskog drutva . ........... .... .... 72
ODGOJ MUSLIMANSKOG DJETETA
UVOD ... ...... .. .. ... ......... .. .... . ... .. ......... ..... .. .. ......... .... ..... 81
DUHOVNI ODGOJ ... .. . .. .. ...... . ............. ... ....... .. . ..... 84
1.lnaajduezaovjeka.. .. ..... 84
437
Dr. Ali Abd a/-lfallin Mahmild
2. Kako islam odgaja duu . .. .. .. .. .. ... .. ... 92
1. lbadet Uzvienom Al/ahu klanjanjem obaveznih i neobaveznih namaza .. 93
2. Posmatranje i promiljanje oonom to je Al/ah stvorio, kako bi se izvukla pouka i
zauzeo isprav':m stav ............................. .............................. ............. ............... 106
MORALNI ODGOJ .... .......... ......... . ......... ..... .. ... .... .. ..... .... 116
1. Poimanje etike uislamu. ..... .... ... .. ... .... . .... 116
2. Kako islam odgaja moralnost? ... ..... ........... .. .. 130
7. Znanje.. ........... . ...... . .. .. .. ...... .. .. .. .... ... .. ..... 131
2. Vjerovanje ...... .. . ..... ..... ... .... . ... .. . .. .... .. ..136
3. lbadet ....... ... . .. . .. ... .. ....... ... 143
4. Dozvoljeno izabranjeno .. ...... . ... .. . ... . ........ .. ... 158
5. Uzimanje Vjero vjesnika za uzor........................ ........... . ............................. 162
6. Nareivanje dobra izabranjivanje zla ..... . .................. .......... ...................... 167
4. Borba na Alfahovom putu ... .................. ................ ...................................... 175
INTELEKTUALNI ODGOJ ....... . .. ... . ....... ... .... . .. .. 182
1. Pojam intelektualnog odgoja ... .. .... . .. .. ..... .... 182
2. Kako islam odgaja razum .. .... . ... .. ... 187
Oslobaanje razuma od praznovjerja, obmana, povodljivosti
islijepog oponaanja . ... ... .... . ...... ... . .. .. ... . .. 188
Trasiranje razumu puta kojim e moi ii, uz odvraanje od drugaijeg puta, budui da
A/fah nikoga ne obavezuje onim to ne moe..... .... 192
Definiranje ispravnog metoda razmatranja razumom i njegovo usmjeravanje ... 197
TJELESNI ODGOJ ....... .... .. .. .. .. .... 215
1. Pojam tjelesnog odgoja . .... .. . . .... 215
2. Kako islam odgaja tijelo ........... ... 220
a) Precizno poznavanje naravi ljudskog tijela . ... ..... 220
b) Priznavanje prava tijelu da koristi ono to A/fah dozvoljava . .. .. .... 223
c) uvanje tijela vrstim moralom........... .... 225
d) Pozivanje ovjeka da se bavi sportom ... ..... .. ......... ....... .... .. .... 227
ESTETSKI ODGOJ .. .... . ... .. ....... .. ....... . ... . .. 231
1. Pojam estetskog odgoja.... ......... ... ......... .... .. 231
2. Kako islam njeguje osjeaj za lijepo ... .. .. .. . .... ... ........ . 23 7
Gledanje i posmatranje Allahovog djela .. ... ..... ... .... . ..... ... 237
Nastojanje da ljepota ovjeku bude cilj ....................... ......................................... 242
Pridravanje sredstva ili naina kojim e A/fah biti zadovoljan ............................... 247
DRUTVENI ODGOJ ... .......................................................................................... 250
438
1. Pojam drutvenog odgoja ... ... .. .... 250
2. Kako islam odgaja drutveno aktivnog ovjeka ... 256
a) Islamski oblici drutvenog organiziranja .261
b) Osnove na kojima poivaju organiziranje drutvenog odgoja 272
POLITIKI ODGOJ ............................................... ........... .......... .......... ............ 275
1. Pojam politikog odgoja ...... 275
2. Kako islam odgaja politiki aktivnog ovjeka ...... .. 284
a) Formiranje politike svijesti kod muslimana ......285
b) Najvanije politike radnje koje musliman treba izvravati....291
c) Prava i obaveze izmeu vladara ipotinjenoga ....296
BUDUNOST MUSLIMANSKOG DJETETA
UVOD. .. .. . .. ............... 303
USMJERAVANJE DJETETA I UPOLJAVANJE NJEGOVIH KAPACITETA.... 308
1. Poimanje usmjeravanja i upoljavanja . 308
a) Poimanje Jsmjeravanja ..... ....308
b) Upoljavanje i njegovo poimanje.......309
2. Kako islam usmjerava dijete .. .. .... 31 O
a) Odricanje od islamskih vrijednosti unae vrijeme.... ..311
b) Uljecaj evropske civilizacije na muslimane unae vrijeme .315
c) Posljedice koje muslimani trpe zbog uljecaja zapadne civilizacije...328
d) Praktini koraci na koje islam treba usmjeravati djecu.....333
3. Kako islam upoljava kapacitete djece ..:. 343
7. Klanjanje (ibadet) Uzvienom A!lahu ...344
2. Odnos prema domainstvu ............... ... .................................. ................ 348
3. Odnos prema damiji............... ........ ...... ....................... ....... ................ 359
4. Odnos prema koli ili fakultetu ........368
S. Odnos prema svom kvartu. .. ..... .. ...376
6. Odnos prema rodbini, prijateljima i komijama .....383
7. Ponaanje prema kolegama na poslu ......392
B. Pozivanje kUzvienom Allahu .........405
9. Nareivanje dobra izabranjivanje zla ....412
7O. Borba na Allahovom putu . . . 414
VEZANJE DJETETA ZA ISLAMSKI UMMET I ISLAMSKI SVIJET..... 419
1. Pojmovi islamski ummet iislamski svijet . .. . 419
a) Pojam islamski ummet.......... .. ....419
439
b) Pojam islamski svijet...... .. .. ................ . ......... ... . ....... ............... .420
2. Kako treba dijete vezati za islamski ummet i islamski svijet . 421
a) Privrenost islamskoj etici .......425
b) Osjeaj pripadanja islamu .......... .... ... ... ..... ..... ....... ................ .427
c) Odanost Allahu, Njegovom Poslaniku i vjernicima....430
ZAKLJUCAK ....... ..m ... .. .. .. ... ... ... .. .....435
440

Documents - Tips - Osnovi Islamske Pedagogije PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Documents - Tips - Osnovi Islamske Pedagogije PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Documents - Tips - Osnovi Islamske Pedagogije PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Biblioteka ISLAMSKA PEDAGOGIJA, knjiga br.

MAXMYA, An111 A6A an-Xan111M

ISBN 978-86-7980-012-1 (ELK)

Novi Pazar, 2008.

1 Nader, Concept ofindividual in lranian Islam, Upsala Universitat, str. 418-419.

To je koncepcija koja postavlja stabilna mjerila o tome ko e

Ta koncepcija ukazuje i na asnu poruku bezgrijenog

Ova knjiga upozorava svakog vladara muslimana, o kojoj

Obraajuise Uzvienom Allahu za pomo, u ovom poglavlju

Ista dunost vai i za cjelokupni islamski ummet. On je,

1. Pobude osjeaja uroenog ljudskoj naravi

Allah je majku stvorio s uroenim osjeajem za ljubav prema

1~ ,0l5 01 o~~ ~JjJ ~ ~\) 1_,Jf-IJ ~ o~I ~ ly.~I

oy>-\'I.) ';J L;:-iJ.ll.,; ~o Ji\~';:~~~~~. 1~-::lJ ~~ ~

2. Pobude ljudskog okruenja

Porodica je prvo okruenje iz kog dijete prima i na koje vri

c) Selo u ruralnom ili kvart u urbanom drutvu

Kao to smo rekli, drutvo je prostrano okruenje koje djeci

Ako je neko drutvo muslimansko, njegova briga da se bude

3) Da bude u stanju ispuniti neophodne uvjete za ovjeka

Dakle, uvanje djece je jedna od pobuda okruenja, a u njemu

To je okruenje koje povezuje isti jezik, onako kako stoji

Islamski svijet je navjee okruenje djetetu, iz ma kojeg zaviaja

Primjetne je, u kolskim programima prije univerzitetskog

h) Svjetsko drutvo, muslimansko i nemuslimansko

3. Pobude islamske vjere

Dok iscrtava ivotnu koncepciju u razliitim podrujima -

Prevara nedozvoljavanja osnivanja partija na vjerskim

BRIGA ISLAMA O DJECI

1. Dunosti oeva i majki

Ovaj odjeljak se svodi na sabiranje poruka, zabiljeenih u Kur'anu,

.Jy. ~ )J ~~.tili e--J 0-4 \.:.. ~

rY.. ~~ ~ J t ~ .,; .J~ ~ ~ J~ \11 '-'4 .r2-4 .,; i:i1S '-'4 01

.J~ ~f .tu\ Jl .:i~\ ~f

i_,:.......>f_, o_,__5JI ~ 1_,~1_, ~\_, ~.lJI 0A _,..l> ~l:..i..J r5~~f ly._,j

Prema predanju, koje poinje od Ebu Hurejre, r.a Al-ljaraiti

Prema predanju, koje poinje od Ali ibn Ebu Taliba r.a.,

0u 0Tyill ~l}J 4. ~f ~J ~ ~ JL.a>.0~ .fa r-5'~~Jf l~~f

L>f) ~ ._;..> ~.JA!. .:.i\_,>-\ 0~ JI u~ 0~ J 0~ ..1.>-\ 0- ~I 0- L...

~) IJ ~~I ~I ~ 8'J I~ ~I J if- 0l5 ~I (C:IJ)4 4,;s, ~

Prema predanju, koje poinje od Ukbe ibn Amira, r.a., Taberani, u

..::..i~WI ..::..iL....ij.11 ~~ ..::..iWI IY'fa

..::....::;-y>-Jl.S J~ uj 45~\ ...J_i.. l5:1... ~1 ~J f' .tili~ ~J.:J:-1..::..i..UJ1~1

L....;J\ ..::...l..;UJ \.l>i ~..:..;S ).t ~I~ 1"'5.)":JJi ~ IJ_,.....

Uk.lJIJ ~I~~ 1_,J~ 0i 0~ W' J>..:..11~1"'5.)":JJf ~ l_,.l..1s-I

~ ~ JY- 0i_, '-;f') \_, ~I_, ~l:SJ I ~ 0i ..U I} I ~ ..U} I 0->- r

J_,;.J.1 iii)I_, l.;f')I_, ~I r-5"~i I~

Prema predanju koje poinje od Ehu Hurejre, r.a., Ad-Daylami,

~l:SJI ~..J !.IJ:if 1~1 ~Jj;..J ~\ ~ 0f JJI}\~ JJ}I 0->-

Uzvieni Allah kae: I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim

~;.1u1 5! ~~~ ~;.1u1 5! ~~4 ~;. J.=:-_, ;_;, 1u1 0!

Prema predanju koje poinje od Enesa ibn Malika, r.a., Ahmed

~u-" i '-!J 4 ..::.-J.1 ~ '-! J 4 J~ _;yJ I .,;:_,j. ~~ I i y,. Li L..J ~_)J 01

~ 0-" ~I_, dl,..J 0-" J...:>i 01 ~}~I ~J ~JI

; ~w1'li;1.i.P.~w 1~1 ~-J.L;L1~.tu101 '11~u'~

(\.!Wt ~ _,_lJ ~rt 0T~I 0/;.~ JUi

.~ :~~~~~1 &~ J1;."1_, Jll ~ut5J ..:.liw- ~ ~

Prema predanju koje poinje od Ebu Bekra, r.a., Ahmed

0u 0Tyill ~l}J 4. ~f ~J ~ ~ JL.a>.0~ .fa r-5'Jf lf

ol:.Ll '-/. J-/ .;S'~ :"'

~i ~,;)I J Jli ~ ~ 1~1 .tul 0l5 \li ':ii! .k...:; t ~i ~i

u.G-t t ~I Jr.) ~ 1_,Jli o~ rs~t ~ J.J o~?:; ~Jo~

iY- 0j~ ~!J j.11 I_, ~I~) .tili JI .tili~~ ~f 01_,